Daisy Fay i čudotvorac

FANNIE FLAGG: DAISY FAY I ČUDOTVORAC Za Marion, Billa i Patsy TO O ČEMU ĆETE ČITATI… DOISTA MI SE DOGODILO… ILI MOŽDA NIJE… NISAM SIGURNA… ALI NIJE NI VAŽNO… ZATO ŠTO JE ISTINITO… Daisy Fay Harper 1952. 1. travnja, 1952. Pozdrav svima… zovem se Daisy Fay Harper i jučer sam navršila jedanaest godina. Moja baka Pettibone osvojila je jackpot u bingo igri VFW 1 i za rođendan mi kupila pisaći stroj. Želi da vježbam tipkanje tako da mogu biti tajnica kad odrastem, no moja skotna mačka Felix povratila je na njega i pokvarila ga, ali ne marim za to. Ne znam što je s bakom. Stotinu puta sam joj rekla da želim biti stručnjak za njegu i liječenje stabala ili kovač. Od tate sam dobila pištolj Red Ryder BB i nekoliko Jantzen komada odjeće za kombiniranje koje mi je mama kupila u trgovini Pametan i drzak. Uh! Baka Harper poslala mi je bijele cipele sa smeđim oglavkom, mama mi ne dopušta mokasinke jer kaže da ću deformirati stopala, i plavu vjetrenjaču od celofana na štapiću za koju sam već pomalo prestara. Mama me odvela u centar grada gledati film Njegov tip žene, u kojemu glume Robert Mitchum i Jane Russell, koje reklamiraju kao najstrastveniji par na filmskom platnu. Htjela sam gledati Pals of the Golden West s Royem Rogersom i Dale Evans, u kojemu Roy nadzire granicu zbog krijumčara stoke. Ali mama je ljuta na tatu zato što mi je dao BB pištolj pa nisam vršila pritisak. Ne radim baš ništa, osim što čekam da pođem u šesti razred. Moja prijateljica Peggy Box kojoj je trinaest godina ne želi se više igrati sa mnom. Samo hoće slušati Johnnieja Raya dok pjeva 'The Little White Cloud That Cried'. Jedinica sam. Mama čak nije ni znala da će dobiti dijete. Tata je imao gripu i ostao u krevetu pa kad je liječnik došao pregledati tatu mama je rekla kako joj je iznenada na desnoj strani iskočila nekakva izbočina. Rekla je:  Doktore, pogledajte ovo!  On je rekao tati da ustane iz kreveta da mama legne. Rekao je da je ta izbočina dijete, možda čak blizanci. Ajme, kako se mama iznenadila. Ali nisu bili blizanci, nego samo ja. Mama se dugo mučila i tata se zbog toga jako razljutio i htio zadaviti doktora. Kad sam dolazila na svijet tako sam snažno nogama udarila mamu pa više ne može imati djece. Uopće se ne sjećam da sam je udarala. Nije bila moja greška što sam bila tako debela, i da tata nije uhvatio za gušu doktora i time ga iživcirao, bila bi se lakše rodila. Svaki put kad mama nekome priča o tome kako je mene rodila, njezine porođajne muke traju sve duže i duže. Tata kaže da sam slušajući mamu kako to priča mogla biti trogodišnje dijete s kosom, zubima i svim ostalim. Rođena sam u Jacksonu, u državi Mississippi, i bilo je sasvim u redu to što sam bila žensko, jer je moj tata želio malu djevojčicu. Rekao je da zna da će biti žensko i napisao je pjesmu o meni koja je izišla u novinama u dijelu Pisma uredniku prije nego što sam uopće došla na svijet. Sretan događaj očekujemo, već za tjedan ili dva te ako je suditi po tom za čim čezne moja supruga naša kći bit će mala svinja… no ništa me ne čudi jer njezina majka danonoćno žudi za roštiljem koji želje budi Drago mi je da je tata želio kćerku. Muškarci uglavnom hoće sina. Tata nikada nije želio starog smrdljivog dečka koji bi kad odraste mogao imati krupan vrat i igrati nogomet. Osjeća da su takvi ljudi opasni. Naša igra je bejzbol, a naš omiljeni igrač Jim Piersall. On vrišti, glasno viče, izaziva nevolju i ima pravi osjećaj za igru. Tata kaže da svi u povijesti imaju dvojnika te da bi on i gospodin Harry Truman u povijest mogli ući kao jednaki. Obojica, tata i gospodin Truman, nose naočale, imaju kći i demokrati su. Mislim da je zato, kad se učinilo da će Thomas Dewey pobijediti na izborima, tata skočio u rijeku Perl i pokušao se utopiti. Bila su potrebna četvorica njegovih prijatelja da ga izvuku, a jedan je član Kluba kanadskih jelena. Mama kaže da se time samo htio razmetati, a osim toga, popio je osamnaest piva Pabst Blue Ribbon. Mama kaže da on nema ništa zajedničko s Harryjem Trumanom. Kćerkica gospodina Trumana zove se Margaret. 1

VFW – skraćenica za Veterans of Foreign Wars

Ja sam završila kao Daisy Fay… Ljudi me većinom zovu mala Fay jer moju mamu zovu velika Fay, premda ne znam zašto, jer uopće nije tako velika. Mama mi je htjela dati ime Mignon 2 , po njezinoj sestri, ali tata se razbjesnio i rekao kako ne želi da mu se jedina kći zove po odresku. Napravio je takvu pomutnju da se žena koja je izdavala rodne listove umorila od čekanja pa je baka Pettibone sve sredila nazvavši me Daisy 3 , samo zato što se u prostoriji nalazila vaza s tratinčicama. Baš bih voljela znati tko je poslao te ružne tratinčice. Tati i meni se to ime nikako ne sviđa jer zvuči seljački, a mi nipošto nismo seljaci. Jackson je veliki grad i živimo u stanu. Meni se više sviđa ime Dale ili Olive, ne po Olive Oylu nego po sestri Joan Fontaine, glumici Olive de Havilland. Mama i tata se sad cijelo vrijeme svađaju. Nekakav tatin kompić iz vojske, iz zrakoplovstva, po imenu Jimmy Snow nazvao je i rekao mu da za petsto dolara, ako ih nekako može nabaviti, može otkupiti pravo na pola kafića slastičarnice u Shell Beachu, u Mississipppiju, i obogatiti se. Kafić slastičarnica odmah je na plaži koja izgleda poput onih na Floridi. Jimmy je na poker igri dobio pravo na pola kafića slastičarnice, i treba mu još petsto dolara za drugu polovicu. On radi kao zaprašivač usjeva pa bi tata mogao voditi čitav posao, a on bi bio samo tihi partner. Tata je ludo nastojao domoći se novca. Razljutio je mamu kad je htio prodati njezino dijamantno prstenje. Rekla je da prstenje ne vrijedi petsto dolara i kako joj ih se uopće usuđuje skidati s prsta! Osim toga, nikamo ona ne ide s njim, s njim koji toliko pije. On je tad smislio neslanu šalu koju je mislio prodati za petsto dolara. Jedan njegov prijatelj ima benzinsku postaju s dvorišnim zahodom gdje je namjeravao isprobati svoj izum. Stavio je slušalicu ispod dvorišnog zahoda i povezao je s mikrofonom u benzinskoj postaji. Pogriješio je kad ju je isprobao na mami. Pričekao je dok je ušla i sjela, a zatim je promijenjenim glasom rekao:  Možete li se malo pomaknuti gospođo, radimo tu dolje!  Mama, koja je veoma čedna i koja kaže da je tata nikada nije vidio posve golu, vrisnula je, istrčala kroz vrata i pet sati plakala. Rekla je da je to nešto najodvratnije što joj se ikada dogodilo. Ta šala koju je priredio mami navela ju je da ga ostavi i ode u posjet svojoj sestri u Virginiju razmisliti o razvodu, o čemu cijelo vrijeme razmišlja. Morala sam poći s njom. Dijete uvijek ide s majkom. Moja tetka ima jako mnogo djece što je moju mamu iživciralo za ručkom pa smo se vratile kući. Nadam se da će tata uskoro nabaviti novac. Ako se odselimo u Shell Beach moći ću imati ponija i svaki dan ići na plivanje. Tata vrijedno radi na svom novom izumu. Ima gliste otraga u dvorištu i čim porastu zamrznut će ih i prodavati u cijeloj zemlji. Mnogo ljudi smatra da je tata neobičan, uključujući i članove njegove neposredne obitelji, ali ne i ja. Zove se William Harper, Jr. Mama kaže da mu je to palo na pamet da ode iz Jacksona još kad je bio u vojsci gdje su mu se svidjeli Jenkiji. Premda još uvijek mrzi lovce. Svaki put kad u novinama pročita da negdje netko upuca nekoga smije se i pripisuje ga našoj strani. Voli sve životinje, a posebno mačke. Kune se da svi diktatori mrze mačke zato što ne mogu dominirati nad njima. Hitleru bi pjena izbila na usta samo kad bi je vidio, i vjerujem da to moj tata zna jer se u ratu borio protiv njega. Pozvali su ga u vojsku u zrakoplovnu jedinicu kad su mi bile samo dvije godine. Koštao ih je mnogo novca jer je tako žgoljav da su za njega morali praviti posebne uniforme i posebne naočale prema njegovu receptu kako bi mogao dobro vidjeti. Ali kako tata kaže:  Kad se zarate, sve će poduzeti.  Tata nije išao nikamo izvan Sjedinjenih država, ali slomio je nožni prst kad je udario o tlo prije nego što mu se otvorio padobran u Louisiani. Zrakoplov se već bio prizemljio u močvari kad je tata iskočio, što znači da je mogao ostati u zrakoplovu, ali izgubio je naočale tako da nije ni vidio da je prizemljen. Tamo je i upoznao Jimmyja Snowa. Jimmy je bio pilot i uvijek je preko slušalica vikao da iskače padobranom, šaleći se. Nakon što je tata otišao iz Louisiane premjestili su ga u Kaliforniju i Margaret O' Brien mu se potpisala na poleđinu jedne od mojih fotografija. Rekao je da ima umjetne zube kao baka. Još je rekao da je Red Skelton divan momak koji je dečkima pričao masne šale kako bi ih razvedrio. Sve moje holivudske istinite životne priče nastale su kao posljedica tatina boravka tamo tijekom rata. Clark Gable je najzgodniji muškarac kojega je moj tata ikada vidio, premda su mu brkovi nejednaki. Osim toga, jeste li znali da Dorothy Lamour ima tako ružna stopala da su joj davali da nosi gumena svaki put kad je igrala urođenicu? Mama kaže da je to laž, ali nikada nisam vidjela nijednu njezinu sliku bez cipela na nogama, osim na filmu. Voljela bih da je sreo Audie Murphy, ali nije. Tata mi kaže da ću kad odrastem izgledati isto kao Celeste Holm.

2 3

mignon - mali teleći odrezak Daisy – osobno ime. Bot. cvijet - tratinčica

Tata vjeruje da bismo bili bogati i da bih ja dosad već bila zvijezda da je nakon rata mama otišla u Hollywood, u Kaliforniju, jer je želio da odemo tamo. Voljela bih da sam upoznala Bombu, dječaka iz džungle i Judy Canovu. Ali mama nipošto nije htjela otići iz Jacksona. Tata nikako nije volio biti vojnik i šest puta mu je oduziman čin. Kad god je dobio dopust nije se vraćao sve dok vojna policija nije došla po njega. Jednom, dok sam bila u zahodu, lupali su po vratima i glasno dozivali tatu. Mama me požurivala da završim što prije kako bih se mogla oprostiti s njim, ali mene je sve to lupanje iživciralo pa mama vjeruje da je to razlog zbog kojega sigurno tako često sad dobivam klistir. Mama krivi vojnu policiju što je pokvarila veoma uspješno pokusno razdoblje obavljanja nužde. Dok je tata bio u vojsci, mama i ja smo živjele u velikoj bijeloj kući s bakom i djedom Pettibone. Mi smo živjeli na jednoj, a oni na dugoj strani. Djed je bio jako neobičan. Jedanput je cijele noći ostao budan i posadio Vrt posađen u čast pobjede, s četrdeset sedam boca viskija poredanih u nizu. Volio je viski, mogao staviti nogu za vrat i napraviti zvijezdu. Baka ga je upoznala za vrijeme studija. Bila je u odboru za doček gostiju kad se djed zaustavio ispred nje, a ona mu se u lice nasmijala pa su se oženili i odselili u Virginiju. Bio je jako bogat i baka je sve svoje sestre dovela u Virginiju i udala ih za bogate tipove. Ali onda se djed jako propio pa ga se obitelj odrekla i morali su se vratiti u Jackson. Ajme, kako je baka bila bijesna kad je morala napustiti svoje bogate sestre. Djed je postao nadzornik za uništavanje gamadi i usput je uzgajao piliće. Bio je lud za peradi svih vrsta i znao je na kuhinjskom stolu igrati 'damu' sa starim pijetlom. Baka kaže da nisu baš igrali 'damu', ali ja mislim da jesu. Bilo mi je lijepo dok sam živjela s bakom i djedom, ako ne računam patke i piliće u stražnjem dvorištu koji su mi znali kljucati prste. Mislili su od mojih nožnih prstiju da je kukuruz. Glupani. Nisam baš bila luda ni za tim da im baka zavrće vratom… jedanput me jedan od tih bez glave progonio trčeći za mnom po cijelom stražnjem dvorištu. Toliko me prestrašio da sam protrčala ravno kroz mrežasta vrata i uništila ih. Djed me jako volio. Uvijek bi se došuljao do maminog dijela stražnjeg trijema, ukrao me iz mog krevetca, odnio tamo do Social Grilla i posjeo me na pult. Jedanput me vodio u posjet svom prijatelju u zatvor. To je mamu i baku jako razljutilo. Rekle su da sam premlada da bih posjećivala zatvore. Kad se tata za posve vratio kući iz vojske, donio mi je iz Hollywooda bundu od zečjeg krzna, nekoliko žvakaćih guma Chiclets i dvadeset čokoladica Hershey. Opet mu je bio oduzet čin i bio je samo običan vojnik, ali dobio je zlatnu medalju za dobro ponašanje. Mama kaže da ju je sigurno kupio. Ali nismo baš dugo živjeli s bakom i djedom. Nije im se sviđao tata i smatrali su ga gnjidicom. Zapravo, tako ga je baka zvala. Kad bi se djed napio, piliće bi stavili u tatinu sobu. Također je mami poslao telegram u kojemu piše da u drugom dijelu kuće živi veliki štakor. Potom je jedne večeri uzeo svoju opremu za uništavanje gamadi i kroz naša vrata ubrizgao otrov za štakore, pa smo morali odseliti. Odmah potom djed je otišao na piće do Social Grilla, i nikada se više nije vratio. Neki kažu da su ga vidjeli kako u Tupelou, u državi Mississippi, vozi taksi, ali mi ne znamo gdje je. Napustio je svoje piliće i sve ostalo. Meni zacijelo nedostaje. Sad moram ići. Felix u stražnjem dijelu hladnjaka dobiva male mačiće, a mama ima živčani napadaj … 1. travnja, 1952. Znate što? Vidjela sam kako mačići dolaze na svijet… Nikada neću imati djecu. Nije ni čudo što je mama bila bijesna na mene kad sam težila četiri i pol kile. Puno sam vam ispričala o tati, ali ono što ga doista čini posebnim jest to da pušta filmove, kao i njegov tata. Potječem iz obitelji šou biznisa, čak je i moja majka jednom radila kao blagajnica u kinu. Radila je u kinodvorani zato što je to bilo razdoblje Depresije i zato što njezin tata nije brinuo o njoj dok ju je mogao vidjeti kako sjedi u staklenu kavezu. To što tata pušta filmove čini me posebnom. Neki ljudi to zovu umišljenim, ali tata se tome divi kod ljudi i kaže mi da ne moram govoriti 'da, gospodine' i 'da, gospođo.' Ne želi da njegova kći zvuči poput sluge. Ja to nikada i ne govorim, osim kad pokušavam biti ozbiljna… ili kad je mama u blizini. Odmah nakon vojske tata je radio u kinodvorani Woodlawn. Svaku subotu i nedjelju provela sam u kabini za filmske projekcije, na balkonu gdje su obično sjedili Crnci, prije nego što su se opametili i otvorili svoja vlastita kina. Nakon toga, bijelci tamo nisu željeli sjediti, što je meni posve odgovaralo jer sam imala cijeli balkon na raspolaganju. Kinodvorana je imala crvena sjedišta i velika zelena svjetla koja su se doimala poput ljiljana koji rastu uza zid. Mogla sam visjeti preko prečke i ispuštati stvari na ljude koji mi se nisu sviđali. Mama kaže da mi je to sjedenje na balkonu i gledanje na ljude s visine dalo kompleks superiornosti. Možda je i tako, ali tata nije želio da siđem dolje, tamo gdje bi neko napasno dijete moglo sjesti kraj mene, jer bi ga tata onda morao ubiti. Ali imam ja upute što se tiče te gluposti; ako netko izvodi šalu sa mnom, trebam

samo ustati i glasno viknuti:  Napasnik. Uhitite ga.  Tata mi je rekao da bi bilo mnogo manje napasnika da tako rade svi ostali. Također mi je dao još neke korisne podatke da me zaštiti u stvarnome svijetu. Ako me netko udari, ne trebam mu vratiti. Pričekam da mi okrene leđa, a onda ga ciglom udarim u glavu. Imam divan aristokratski nos i tata ne želi da ga razbijem. On sam spasio se od mnogo teških batina od krupnijih ljudi kad im je priprijetio da će ih nožem probosti u snu. Jedini neugodan trenutak koji sam ikada doživjela sjedeći na tome balkonu bio je dok sam gledala Moćni Joe Young s Terryjem Moorem. Bila sam ispod sjedala tijekom onog dijela filma kad sirotog Moćnog Joe Younga povrijede, nisam mogla podnijeti vidjeti ga tako nesretnog. Neki ljudi misle da ispod sjedala mogu lijepiti stare žvakaće gume. Te večeri tata mi je morao odrezati mnogo kose. Kažem vam da bi ljudi trebali žvakaće zalijepiti za kartonsku kutiju kokica ili ih zamotati u papirić. Mama kaže da više ne bih trebala sjediti ispod sjedala. U kinodvorani Woodlawn prikazivani su mnogi jeftini filmovi. Kad sam postala starija iznenadilo me kad sam shvatila da Patricia Medina nije onakva zvijezda kakvom sam je smatrala. Međutim i dalje tvrdim da vrijedi dati novac za Mr Goodbars i Rasinets. Zeros, Zagnuts i Butterfingers su dobri, ali Bit O-Honey duže traje. Jedanput sam u uho zagurala Ju Ju, pa se otad držim podalje. Mama kaže da su pokvareni zubi posljedica svih tih slatkiša, ali ja mogu puknuti balon bolje od ostalih. U kino dvorani Woodlawn prikazivali su se tjedne serije: Buster Crabbe, Green Hornet i Jungle Jim. Meni je najdraža Nyoka, djevojčica iz džungle koja mi se sviđa čak više od Jima iz džungle. Koga još zanima Johnny Weissmuller bez djeteta i Jane? Neki ljudi nemaju osjećaja za biznis. Nyoka se uvijek, u svako doba mogla na lijani kretati kroz džunglu brže od Tarzana. Tata bi mi noću kad je kinodvorana bila zatvorena prikazivao seriju za sljedeći tjedan. Uvijek sam bila prva koja je znala da Nyoku neće ubiti. Kunem se da to nikada nikome nisam rekla, nijednom. Nyoka je uvelike zaslužna za moj izgled. Tata je čitav dan proveo praveći mi uže za ljuljanje na stablu u stražnjem dvorištu, ali nažalost, kako se sam izrazio, pogriješio je u dinamici. Zgrabila sam uže i on me povukao unatrag koliko god je mogao, potom me otpustio i zanjihala sam se tako da sam udarila ravno u drvo pa mi je sad prednji desni zub okrhnut. Tata smatra da me to čini drukčijom. Mama misli da je grozno. Mama ima teoriju da me tata u nekoliko prigoda pokušao ubiti. Jednom kad sam zaspala u dnevnom boravku tata me nosio u spavaću sobu i udarila sam glavom. Također me bacio s mola u rijeku Pearl kad sam imala tri godine i dugo nije došao za mnom jer je smatrao da mala djeca poput mladunčadi životinja znaju plivati ako su dovoljno prestrašena. Ali ja nisam bila dovoljno prestrašena. Trebali ste vidjeti kakvo sam sve smeće vidjela na dnu te rijeke dok sam čekala da dođe po mene… limenke, staru kutija Roi * Tan cigara i staru gumu Firestone. Ako mene pitate, rijeka Pearl privlači niži sloj ljudi. A zatim ono kad je uz cestu pokupio dasku koju je stavio na prednje sjedalo kraj mene i gurnuo je da viri kroz prozor. Rekao mi je da je pridržim, što sam i učinila, ali kad ju je vjetar pogodio, daska se okrenula, udarila me posred čela i ja sam se srušila od udarca. Drugi put bilo je to onda kad je jedan tatin prijatelj kupio novog novcatog Biuicka i kad je tata pritisnuo gumb za podizanje stakala i prikliještio mi vrat. Ali mislim da se taj put radilo o nepoznavanju opreme. Glavno na čemu mama temelji svoju teoriju je ono kad je tata, koji je veoma umjetnički nadaren, poželio od mog lica načiniti živu masku. Stavio je na mene gips i zaboravio ostaviti rupu za disanje. Povrh toga, zaboravio mi je na lice staviti vazelin. Morao je gips skidati čekićem. Mama zbog toga tjedan dana nije razgovarala s njim. Meni je bilo žao što to nije uspjelo. Ona još kaže da će mi on uništiti živce zbog onoga kad mi se prišuljao dok sam na radiju slušala Inner Sanctum. U trenutku kad su se škripava vrata otvorila zgrabio me i povikao:  Imam te  zbilja glasno, zbog čega sam se onesvijestila. Nije joj se svidjelo ni kad mi je rekao da je Djed Božićnjak poginuo u sudaru autobusa, što me navelo na povraćanje. U obitelji Pettibone imaju veoma osjetljive živce. To je istina. Mama je stalno nervozna. Izdubila je zbog kočenja rupu na strani suputnika u tatinom autu. Mama uvijek izgleda kao da je na rubu živčanog sloma, ali to je uglavnom zbog toga što je, kad je imala osamnaest godina, zagurala glavu u pećnicu pogledati nekakve kekse i ostala bez obrva. Stoga ih crta kao male polumjesece. Ljudi vole razgovarati s njom jer uvijek djeluje zainteresirano, čak i kad nije. Ako je tata opasan po moje zdravlje, ni mama nije ništa bolja. Prošle zime nas je obje umalo usmrtila na ulici. Mama je čitala oglas za film na kojemu je pisalo:  Svaka žena poželjet će vidjeti Joan Crawford kao ženu koja voli Johnnyja gitaru  pa vjerujem da je i sama to poželjela. Ja sam htjela gledati Francis, the Talking Mule tako da nisam bila dobro raspoložena. Kad me mama vodi u centar grada onda je to cjelodnevna teška patnja. Bila je luda za istim haljinama majke i djeteta i prisiljavala me da nosim nekakvu

odvratnu haljinu koja mi se nikako nije sviđala. Svaki put kad odemo u centar grada počinje njezino razgledanje izloga: Gledaj, gledaj, gledaj. To me izluđuje. Uvijek idemo nešto pojesti u kafeteriju Morrison's. To je u redu, jer tamo mogu dobiti tri desertne želatine s voćnom kremom umjesto povrća. Nakon jela mama sjedi, puši i pije kavu. Moram je motriti kao jastreb. Moj posao je ustati i dotočiti joj još kave To tako traje satima. Zatim joj moram izvući stolac i pomoći oko kaputa. Ona je oduševljena djecom koja se znaju lijepo ponašati. Te večeri sam sjedila dok nije popila osam šalica kave i odgledala Joan Crawford, pa mi je da me odobrovolji rekla da mogu povlačiti povezac za zaustavljanje u tramvaju kad se budemo vraćale kući. Nisam ja kriva što je u tramvaju bila seljanka koja je bila luda i govorila u papirnatu vrećicu. Zagledala sam se u nju i promašila našu stanicu. Mama je bila bijesna jer je bilo jako hladno i morale smo se vraćati dva bloka zgrada unatrag. Na sebi je imala masivnu bundu od srebrne lisice i u sebe torbicu od krokodilske kože s glavom krokodila na njoj. Bilo je tako mračno da smo morale hodati sredinom ulice. Prešle smo otprilike blok zgrada kad je na kilometar udaljenosti ugledala nekakav automobil. Postala je histerična, počela trčati i vikati da se maknem s ulice i da skočim na rubnik. Ja sam samo stajala i gledala kako ima napadaj. Pritrčala je rubu ceste i skočila na rubnik, ali na toj strani nije čak ni bilo rubnika, samo nasip. Tako je snažno udarila u nj sa strane da su joj se visoke potpetice zaglavile u blatu i ona odskočila unatrag i našla se nasred ulice. Kad se prizemljila, kaput joj je lepršao preko glave i ona klizila držeći torbicu ispred sebe. Dotad je automobil već stigao iza ugla, i kad su njegova svjetla obasjala oči krokodila na njezinoj torbici od krokodilske kože, čovjek u automobilu skrenuo je s ceste. Nisam se micala jer je bilo strašno zanimljivo gledati mamu kako ima nagli ispad bijesa, a ni čovjek dugo nije izlazio iz auta. Vidio je samo glavu krokodila na krznenom tijelu ured zime u Jacksonu, u državi Mississippi. Konačno sam mu prišla i objasnila da je to samo žena u bundi koja je bila skočila sa strane na brežuljak. Pomogli smo joj da ustane i izvukla sam joj visoke potpetice iz blata. Ajme, kako je bila bijesna. Nije bila baš jako ozlijeđena, samo je izgrebla koljena, isparala čarape i izgubila jednu naušnicu. Hodajući iza nje ostatak puta do kuće počela sam se smijati i gotovo se nasmrt ugušila pokušavajući suspregnuti smijeh jer sam bila sigurna da bi me ubila. Pokušala sam se pretvarati da kašljem. Lice mi se crvenilo poput paprike i suze mi se slijevale niz lice. Smiješno je da se ne možeš prestati smijati kad ti je život u opasnosti, ali kad se mama okrenula na mrtvo ime me premlatiti, ili još nešto gore, bila sam spašena. Počela se smijati. Potom smo se obje tako gromoglasno smijale da smo morale sjesti na ulicu, i ja sam uništila svoju majka-kći haljinu. Ali sad sam s njom u velikoj neprilici zbog drame koju sam napisala. Mislila sam da je jako dobra. Izvodile smo je u školi. Zvala se Lakoumne djevojke. Dvije lijepe samostalne djevojke žive u New Yorku i cijelo vrijeme nose večernje haljine. Kad im sluškinja kaže da Harry Truman dolazi na večeru, one pozovu sve svoje prijatelje, unajme svirače i ostalo. Ispostavlja se da je gospodin Truman samo osiguravatelj s istim imenom. Ha-ha, ajme kako su bile iznenađene! Ja sam bila zvijezda, a moja najbolja prijateljica Jennifer May glumila je drugu djevojčicu. Sara Jane Brady bila je sluškinja. Dala sam joj ulogu samo zbog njezine visine. Umalo je upropastila čitavu predstavu čitajući sve svoje rečenice iz bilježnice. Osim toga, sve drugo je proteklo jako dobro. Prikazivali smo to za cijelu školu. Mama je bijesna jer sam natjerala djevojke da popiju dvadeset sedam džin martinija. Jako sam se trudila zadovoljiti je, ali mislim da se razočarala u mene. Svaki put kad se naljuti na mene kaže mi da sam ista tata. Prošle godine za Uskrs sam je rasplakala. Kupila mi je lijepu uskrsnu opravu s ružičastim slamnatim šeširom, bijele salonke s patentnim zatvaračem i njima odgovarajuću torbicu, ali mi je oko bilo plavo jer je dan prije Uskrsa Bill Shasa mog tatu nazvao pijancem. Pokušala sam ga ciglom udariti u potiljak, ali sam promašila. Mrzim dječaka koji bi udario djevojčicu, nije li tako? Premda smo i njemu pokvarili Uskrs. Tata mi je dao nekakav Ex-Lax zamotan u papirić od bombona i Bill je sve to pojeo. Mama je svim srcem nastojala da sviram harfu nakon što je netko jednom rekao da izgledam poput anđelka. U Jacksonu nije bilo nikoga tko bi podučavao sviranje na harfi pa se zadovoljila stepovanjem. Škola stepovanja i baleta Neva Jean obećavala je da će vaše dijete za mjesec dana stajati na nožnim prstima. Škola je bila na vrhu supermarketa Whatley gdje su imali najbolji banana split na cijelom svijetu. Bila sam latica na recitalu koji se zvao 'Proljeće u vrijeme zelenila' uz posebnu točku Gainer Triplets koja je glumila djetelinu s tri lista. Skooter Olgerson je trebao glumiti korov, ali to se nije sviđalo njegovoj mami koja ga je naglim trzajem izvukla s predstave. Nisam se baš proslavila recitalom. Samo sam jednom s drugima održala korak.

Mama mi je dopustila da odustanem kad sam joj tvrdi parket uništila vježbajući plesne korake mijenjanja mjesta. A osim toga, Neva Jean je rekla kako zbog mene zaostaje cijeli razred. Jedini zabavan trenutak kojeg sam ikada imala na tim satovima plesa bio je dan kad se Buster Sessions pojavio u prevelikim cipelama za stepovanje. On je pravi mekušac, i kad ga je mama došla posjetiti na satu počeo je tako brzo stepati, razmećući se, da mu jedna cipela odletjela i pogodila u leđa gospođu Vellu Fussel za glasovirom. Busterova majka nije čak ni gledala. Sjedila je tamo na prijeklopnom stolcu žvačući čitavo pakiranje Juicy Fruit žvakaćih guma, i čitala Screen Secrets. Tata i ja kupili smo kao iznenađenje ploču Marija Lanze koji je pjevao 'Because of You' , i cijelu sam je naučila za mamin rođendan. Kad su joj došle prijateljice koje je pozvala, tata mi je odjenuo jednu od svojih jakni, stavio kravatu, i na licu mi nacrtao brkove. Najavio me, i ja sam ušla u sobu i iz sveg glasa zapjevala 'Because of You'. Mama je predložila da bih možda trebala naučiti neki od hitova Patti Page. Očekivala je Mixmaster za rođendan, ali umjesto toga tata joj je kupio skupe škarice za uređivanje noktiju na nožnim prstima. Ja sam joj kupila kolonjsku vodu Coty i vrećicu pudera te dvije goleme tube zubne paste Colgate i nekakvu Palmolive kremu za brijanje nogu. Pokušala se pretvarati da joj se sviđa to što sam joj kupila, ali znala sam da joj se ne sviđa. Ja sam premlada da joj kupim Mixmaster, ne znam čak ni gdje ih prodaju. Zbilja ne mogu razumjeti kako to da je Felix kretonska šarena mačka, a njezini mačići crnobijeli i zbilja ružni. 12. travnja, 1952. Ma nećete mi vjerovati što se dogodilo. Tata je zamrznuo pet kartona glista i kad ih je otopio bile su nepovratno mrtve! Nitko neće kupiti mrtve gliste. Bezobraznici! Jedini preostali način na koji je tata mogao dobiti tih petsto dolara bilo je zamoliti njegovog tatu da mu ih posudi, ali djed Harper to neće učiniti jer je jako ljut na tatu i neće više razgovarati s njim dok je živ. Moj djed, Blondie Harper, prilično je poznat u Jacksonu. Kad su se ovdje davale predstave rukovao je reflektorskim svjetlom koje prati glumca na sceni, u kazalištu Pantages. Bio je zločest, i kad mu se nije sviđala nečija gluma derao bi se na glumce i isključio reflektor. Ljudi su znali dolaziti u kazalište samo da bi čuli što će vikati tim Jenki komičarima. Kad je djed prvi započeo s osnivanjem sindikata scenskih radnika u državi Mississippi, postavljao je smrdljive bombe u kazalištima u kojima nisu željeli sindikate te je stoga sve do danas predsjednik sindikata scenskih radnika. Moj tata mu se nije sviđao od samog početka. Smatrao je da je tata presitan i premršav, i što je još gore, nosio je naočale i oponašao ptice. Djed misli da je tata tetkast, ali nije. Djed mi je kupio plavu kaubojsku opravu od antilopa s bijelim kožnim obrubom i čizme koje uz to pristaju, tako da je po mom mišljenju sasvim u redu, ali žao mi je tate. Djed tatu naziva lošim suprugom i ocem, uz još puno ostalih ružnih imena samo zato što ga je vidio kako razgovara s nekom ženom tamo u pivnici Dr. Gus. Tata mu je objasnio da su razgovarali samo o nečemu u vezi sindikata. Djed je rekao da u sindikatu nema nijedne žene. Tata je rekao da je baš on o tome s njom razgovarao. Kao da sve to samo po sebi nije bilo već dovoljno loše, prošli tjedan je morao otići i postaviti praskavu petardu u djedov auto. Nedostaje mi to što ne viđam djeda i baku Harper. Voljela sam odlaziti do mame Harper jer su mi ona i teta Helen dopuštale da im otvaram Miller High Life piva i da otpijem gutljaj. Moja teta Helen zbilja je lijepa. Kao mala djevojčica obično je spavala sklopljenih ruku, poput anđela, tako da bude lijepa ako iznenada umre usred noći. Ni njoj se ne sviđa tata jer je jedanput sliku njezina dečka stavio na stražnji dio zahodske školjke. Mama se još ne želi preseliti u Shell Beach, ali tata je rekao da u Jacksonu svejedno nećemo biti sretni budući da nitko iz njezine i njegove obitelji s njim ne razgovara. Jedina dobra stvar koja se sinoć dogodila bilo je to što je moj pas, zvan Lassie, pojeo maminu pečenu govedinu sa stola pa smo morali izići van na večeru, i tako sam vidjela svoju tetu Bess koja u gradu vodi kafić Irondale. Ima otprilike šezdeset pet godina i nikada se nije udavala. Rekla mi je da joj mogu na nadgrobni spomenik staviti 'gospodična', ali da u životu ništa nije propustila. Ona je sestra bake Pettibone. Njezin kafić je sjajan. Odmah je uz prugu i većina klijentele koja u nj zalazi radi na željeznici. A i hrana je dobra. Ima pet Crnkinja koje rade za nju, peku kolače, repu i svinjske kotlete. Teta Bess na svom jelovniku čak ima navedena oposuma. Mama kaže kako je to samo šala, ili se nadala da jest.

Kad je teta Bess imala dvadeset godina, njezin tata ju je pogledao i znao da se nikada neće udati poput ostalih sestara te joj je dao dovoljno novca da započne posao. Otvorila je brijačnicu, ali ju je prodala. Potom su ona i njezina prijateljica Sue Lovells otvorile kafić Irondale. Veoma je uspješan. Svi Pettiboneovi su metodisti i u crkvu idu čim se vrata otvore. Ljuti ih teta Bess jer ne želi ići s njima. Ona voli pecati i, jednom se, kad je moja baka priređivala jednu od svojih bingo zabava kod kuće, tetka Bess, koja je pila, dovezla do njezine kuće u autu s čije je jedne strane na niski bila privezana uginula pastrva. George, Crnac kojega vodi sa sobom, sjedio je odmah kraj nje na prednjem sjedištu. Teta Bess se bogati jer joj svi stari željezničari koji umiru ostavljaju novac. Većina njih su neženje i vole tetu Bess. Ali ona sve to razdijeli. U kafiću su po cijelom podu i stropu rupe od metaka jer nakon zatvaranja teta Bess igra poker s radnicima na željeznici. Obično piju pa ubrzo dođe do tučnjave. Teta Bess samo promatra i kad smatra da to traje dovoljno dugo, opali iz pištolja. Teti Bess se sviđa tata - hvala Bogu! Neku večer mu je samo dodavala papirnate čaše s viskijem Wild Turkey, na što se mama razbjesnila. Mama je pravi trezvenjak i mrzi kad se tata dobro zabavlja. Dala me u katoličku školu jer je smatrala da će tako nadomjestiti što mi je Tata tata. Svi kažu kako on na mene vrši negativan utjecaj. Tata ne dopušta da me krste kao katolkinju, ali te časne sestre se dobro zabavljaju pokušavajući. Imam mnogo svetih kartica i obraća mi se puno pažnje jer misle da ću u pakao. Jako mi se sviđaju časne, sve osim sestre Plaside. Imam dva dečka, Dwanea Crawforda i Luthera Willisa. Luther nosi leptir kravate. Kad smo imali ples u petom razredu Luther i ja smo plesali na 'Tennessee valcer ' pa je sestra Plasida prišla, odvela me u hodnik i pokušala mi obrisati ruž i rumenilo, koje čak nisam ni imala na sebi. Mama, koja se tamo zatekla u PTA 4 skupini, ušla je i rekla joj da to ne čini jer ja se prirodno zarumenim svaki put kad se uzbudim. Ni vjeronauk ne volim baš previše. Tata mi je rekao da su poslanice bile supruge apostola. Onaj stari svećenik se zbunio kad sam ga upitala je li Marija Magdalena bila Isusova djevojka. Uopće ne želi da mu postavljate pitanja. Ja sam već drugu godinu izviđač. Imam značku prve pomoći koja mi zbilja dobro dođe. Jednom je nakon škole Jimmyja Leeja udario automobil i posvuda je bilo krvi. Sjetila sam se što ću. Sjela sam i stavila glavu među koljena da se ne onesvijestim. Jednom je neki Crnac imao jak sudar ispred bakine kuće i bilo mu je odsječeno uho. Kad su stigla kola hitne pomoći, rekli su mojoj baki:  Ne možemo ga povesti, morat ćete nazvati kola hitne pomoći za Crnce.  Možete li vi vjerovati da mu nisu pomogli oko uha? Ajme, kako smo bili bijesni. Tata je rekao da je uvijek tako loše kad se u liječničkoj profesiji nađu zadrti konzervativci. Ja im osobno nijednom nimalo ne vjerujem, posebice nakon što je dr. Clyde rekao mami da će mi morati izvaditi krajnike i da će to biti dječja igra. Pričao je nešto o sladoledu koji ću moći jesti i kako će to biti zabavno, a mama me odvela do Rexalla i kupila mi lutku Sparkle Plenty. Kad sam stigla u bolnicu, dr. Clyde mi je obećao da će uz mene cijelo vrijeme biti mama i tata. Potom su me stavili na taj stol i odgurali me niz hodnik. Sve je bilo dobro dok nismo stigli do dvoje velikih mrežastih vrata kad je mami i tati rečeno da pričekaju vani. Odmah sam se uspravila kad sam to čula. Mama i tata doimali su se prestrašeno, ali ti ljudi u bolnici odgurali su me samu u tu prostoriju i zatvorili vrata. Potom su se nekakvi ljudi s maskama počeli motati uokolo, i čak su mi pokušali oduzeti moju Sparkle Plenty lutku. Pitali su me jesam li katolkinja, zbog čega sam postala doista nervozna pred operaciju, a onda su mi na lice stavili cjedilo i pokušali me ugušiti eterom, jednim od najodvratnijih stvari koju sam ikada pomirisala u životu. Kad sam pred vratima začula komešanje, pokušala sam ustati, ali petero protiv maloga djeteta, nije pošteno. Bilo mi je to najgore iskustvo u životu. Čula sam zvona, sirene, i vidjela strašne stvari. Sanjala sam priču o čarobnjaku s čarobnim štapićem, što me na smrt prestrašilo. Poslije sam doznala da se, dok su me odvozili u operacijsku dvoranu, mama okrenula nešto reći tati, ali tata je otrčao do kraja hodnika i zatvorio se u telefonsku govornicu. Neki liječnici su ga izvukli i dali mu injekciju, koliko je bio uzrujan. Volim ga, ali od tate nema velike pomoći u kriznim životnim situacijama. Ne dopustite im nikada da vas prevare tim pričama o sladoledu. Nisam ga mogla ni okusiti, a osim toga, nisam ni željela. Kad sam povratila snagu odvrnula sam glavu svojoj Sparkle Plenty lutki i iščupala joj oči. 4

PTA – Parent-teacher association – udruga učitelja i roditelja; nekakav ekvivalent Vijeću roditelja u našim školama

Baka Pettibone posjetila me u bolnici i hladila me bingo karticom kao lepezom, i nisam mogla ići u školu, ali osim toga, bolnica je bila pravi pakao. 2. svibnja, 1952. Jimmy Snow je nazvao tatu i pitao ga ima li već tih petsto dolara. Razgovarala sam s njim i zvuči veoma ugodno. Tata je odlučio pokušati doći u Imam tajnu da bi zaradio novac. Ajme, da ste samo čuli kakve je tajne dosad smislio. Kad mu je mama rekla da tajne moraju biti istinite dao je da treniram za Beat the clock. Smatrao je da ja to mogu jer imam dobru koordinaciju. Nitko mu nema srca reći da djeci ne dopuštaju pojavljivanje u emisiji. Mama me danas ponovno vodila liječniku, ali bila sam samo zahuktana zato što me tata naveo da mu nekoliko blokova guram auto. Život baš i nije odveć zabavan. Mama na mene motri poput jastreba. Prošli mjesec me četiri puta vodila liječniku misleći da imam dječju paralizu. Ne dopušta mi odlazak na plivanje ni u kino, čak mi ne dopušta ni da jedem ledene lizalice jer joj je netko rekao kako ih mali Crnci odmotavaju i ližu prije nego ih prodaju. Tata mi je nekidan krišom dao lizalicu s okusom grožđa, ali od nje su mi usnice postale ljubičaste pa je saznala. Tako vam je to kad ste svijetle puti. Sinčić susjede bake Pettibone dobio je dječju paralizu i u željeznim je plućima. Njegovom tati je u ratu Japanac odrubio glavu. Ne mogu više oponašati osakaćenu djevojčicu sa žigicama. Bolje da ne dobijem dječju paralizu. Mama bi imala napadaj. Tata je morao mami obećati da više neće toliko piti nakon što se napio na poslu i pustio film od kraja. Sad tata pije samo Hadacol, da mu popravi krvnu sliku. Pije ga po cijeli dan. Ne znam kako ga može podnijeti. Ima okus poput močvarne vode. Nadam se da će tata ubrzo dobiti svojih petsto dolara i da ćemo se moći odseliti. Mrzim Rose Mary Salvage. Ukrala mi je najbolju prijateljicu Jeniffer May tako što joj je rekla da ima mnoge spoznaje o životnim činjenicama. Pitam ja vas kako netko tko ide u peti razred može toliko mnogo znati, pa čak i ako je Talijanka? Što se mene tiče, mama kaže da ne slušam nikakve životne činjenice pa čak i ako ih čujem da im ne vjerujem. A osim toga, nakon što sam vidjela okoćene mačiće, to me i ne zanima. Mislim da bi mi bilo bolje da ne znam. Nekidan sam u gradu naletjela na djeda Harpera. Stajao je ispred zalagaonice i razgovarao s nekim svojim prijateljima. Kad me ugledao, pozvao me da priđem, upitao me kako sam, i dao mi pet dolara. Kad je iza zavoja ugledao tatu koji se približavao, samo ga je pogledao i rekao:  A tebi šipak  i uputio se dalje niz ulicu. Kupila sam si šešir Davy Crocketta i knjigu s papirnatom lutkom Gorgeous George te mnogo nakita kod Woolwortha. Mama kaže kako je uvjerena da imam indijanske krvi kad toliko volim šarene kuglice, ali ja mislim da sam to naslijedila od bake Pettibone. Ona ima tih staklenih kuglica na tone. Dala bih sve na svijetu da imam njezine žute kristalne kuglice i naušnice od šarenih kamenčića. Baka Harper ima dvije zelene boce u obliku ženskog tijela kojima je na glavi nacrtana crna kosa i kapetanov šešir od žutoga stakla u kojemu drži puder za lice a koji bih ja također voljela imati te sliku gole djevojke koja se ljulja, visoko u zraku ponad dvoraca, prema plavome nebu. Ne znam zašto te stvari želim. Jednostavno ih želim. 6. svibnja, 1952. Sinoć je bila večer najveće bingo igre u gradu. VFW Istočno jezero davao je kao glavnu nagradu petsto dolara. Mama je cijeli dan bila skrhana od nervoze. Tata je pokušavao smisliti način za prijevaru i u podrumu je izrađivao lažne bingo kartice. Neprestano mu je ponavljala kako nema načina za prijevaru u bingo igri, te da to ona ne bi činila ni da ga ima jer je majka maloga djeteta i nema namjeru na sramotan način završiti u zatvoru. Konačno ga je mama poslala do Wagon Wheela na nekoliko piva. Tad ga je prvi put u životu poslala da nešto popije. Izišao je za tren oka, a zatim je ona dograbila mene i splela mi pletenicu, tako čvrsto da me glava zaboljela. Nije mi dopustila da povučem povezac za kočenje u tramvaju, premda smo stigle sat ranije. Odvela me do Rexalla i kupila mi bojanku autorica June Allyson i Van Johnson, strip Little Audrie i bojanku Casper, duh prijatelj, tako da budem jako zauzeta i da je ostavim na miru. Bingo dvorana VFW Istočno jezero ima plava neonska VFW slova sprijeda i stotine žutih izblijedjelih slika vojnika po cijelom zidu te mnoštvo stjegova. Jako patriotski. Svi su uranili na bingo igru pokušavajući uhvatiti dobro mjesto za sjedenje.

Pojavile su se neke katolkinje i stigli su i neki ljudi iz Američke legije bingo zabava kojima se ne sviđaju ljudi iz VFWa. Našle smo mjesto i sačuvale baki stol za bingo. Svi su pričali samo o tome što će učiniti s tih petsto dolara ako ih dobiju. Najpoznatiji izvikivač binga u Jacksonu, Snookie, bio je tamo u svojoj Uš uniformi s onim svoji glupim šeširom na rese, i šetao po cijeloj prostoriji rukujući se sa svima. Ljudi su smatrali da prebrzo izgovara brojeve, ali svi su prema njemu bili ljubazni pokušavajući mu se ulagivati. Snookiejeva organizacija pri VFW zove se Uši jer im je u ratu posao bio putovati s mazgama u zatvorenim teretnim vagonima, i oni su s mazgi lovili uši. Ja sigurno nikome ne bih rekla da sam Uš. Kad se otvorio šank, svi siroti muževi koje su tamo dovukle njihove supruge, požurili su po svoje pivo. Mama je bila odjevena u svoju blijedu plavozelenu vunenu haljinu s harmonika rukavima. Mislila sam kako je to grozna odjeća za igranje binga pa sam joj to i rekla. Dala mi je pedeset centi da odem kupiti pivo gospodinu Billu. Gospodin Bill je sjajan. Svaki tjedan je u baru s bejzbolskom kapom na glavi. Veteran je tri rata: španjolsko-američkog te Prvog i Drugog svjetskog rata. Stvarno je star i nema zube i uvijek će dotaknuti kapu kad mu date novac. Volim ga gledati dok jede čips. Ajme, kakav je to nered. Upravo se spremao jesti čips kad je kroz vrata ušla moja baka Pettibone. Sve se utišalo u dvorani VFW. Bojali su je se jer je dobivala i mogla zaigrati sedamnaest karata odjednom. Na sebi je imala svoju sretnu haljinu na plavobijele točkice i skupocjene šarene naušnice. Sigurno je taj dan išla u kozmetički salon Bootie's jer joj je kosa bila izrazito ljubičasta. S njom su bile i njezine dvije prijateljice, Ollie Meeks i Pearl Tatum. Njih tri su najstrašnije bingo igračice u državi Mississippi, koje čak po danu igraju bingo za sitan novac samo da bi ostale u formi. Znam jer sam bila tamo. Jedan od razloga zbog kojih je moj djed Pettibone otišao bio je taj što su te stare žene, prema njegovim riječima, na smrt strašile njegove piliće izvikujući 'bingo'. Kad je mama ugledala baku, rekla je:  Majko, znaš da mrzim kad ti je kosa ljubičasta! Baka je odgovorila:  Nije to ljubičasta, to je plavičastosiva i imam broj tube da ti to dokažem, draga.  Izvukla ga je iz torbice i dala ga mami. Mama više nije ništa rekla. Volim kad se baka okomi na mamu, ali bakina kosa je bila ljubičasta. Imala je dva kruga pudera i rumenila na obrazima i malu točkicu ruža na usnama. Kosa joj je tako rijetka da na svjetlosti možete vidjeti kroz nju. Katkad mi dopušta da se igram sa salom na njezinim rukama tijekom igara za sitnu lovu. Mislim da nije izgledala poput Shriner klauna, bez obzira na to što je mama rekla. Mama nikako nije mogla izići na kraj s bakom. Rekla mi je da imam sreće što sam joj unuka a ne kći. Kad je igra trebala službeno započeti, baka me poslala da pogledam drvene bingo kuglice u bubnju i da joj kažem koji mi brojevi najbolje izgledaju te da budem jako ljubazna prema Snookieju. Uh! Nikada nije vadio tu smrdljivu cigaru iz usta dok mi je govorio kako sam sretna što sam unuka Leone Pettibone i pitao me hoću li biti tako ljubazna djevojčica da poslije izvučem sretan broj za glavnu nagradu. Rekla sam baki da mi dobro izgleda I 29, a ona je kupila sedamnaest karata na kojima je pisalo I 29. Upravo tad je kroz vrata ušla moja teta Bess s nekim starim radnicima na željeznici, njezinim prijateljima, i glasno povikala baki:  Hej, Leona, što ćeš učiniti s tih petsto dolara, curo? Baka se pretvarala da je ne poznaje. Nije voljela da teta Bess tamo dovodi svoje prijatelje. Jedanput je tri dana pred Božić baka bila u centru grada kad ju je ugledala poznanica i rekla joj:  Leona, dođi u odjel s lutkama i pogledaj onu ludu pijanu ženu koja sjedi Djedu Božićnjaku u krilu i slika se s njim.  Baka se okrenula na peti i izmarširala iz odjela s ženskim donjim rubljem. Znala je da je to Bess jer se Bess napije i svake godine slika s Djedom Božićnjakom. Bess se baš ne pojavljuje često na bingo igrama, i bilo mi je drago što je vidim. A osim toga, dala mi je dar, malu lutkicu Crnkinju. Našalila se i u pelene joj stavila senf. Mama je mislila kako je to bolesno, ali ja volim šalu. Teta Bess je znala da se ni na koji način ne može našaliti s mamom i bakom kad su u bingo raspoloženju pa je prišla do šanka gospodinu Billu i svojim prijateljima. Mama mi nije dopustila da pođem s tetom Bess. Umjesto toga rekla mi je da šutim, sjednem i bojam, ali ja sam morala u nužnik. Mama me nagovorila da joj obećam kako neću sjedati na školjku jer stare gospođe piške po njoj. Pokušavala sam i pokušavala trudeći se da ne sjednem, ali noge su mi počele drhtati i, ne biste vjerovali, greškom sam sjela ravno na školjku i smočila stražnji dio haljine. Sigurno je unutra ušlo dvadeset starijih gospođa i svaka me štipnula za obraz i upitala zabavljam li se. Kad mi se haljina malo prisušila, vratila sam se do mamina stola i brzo sjela. Igra je otpočela. Ispunila sam bojanku June Allyson i Van Johnson, pročitala strip Little Audrey, ali nisam se mogla usredotočiti. Te drvene kugle koje su štropotale u bubnju stvarale su veliku buku. Pokušavala sam obojiti Casper, duh prijatelj, ali s koliko boja možete obojiti duha? Snookie je svima najavio da se

pripreme, jer nakon sljedeće igre za deset dolara dolazi veliki jackpot. Svi su postali nervozni i morala sam mami i baki ići kupiti Coca Cole i krekere sa sirom. Gotovo nitko nije igrao tu igru. Svi su se uputili prema nužniku. Bakina prijateljica Pearl Tatum dobila je deset dolara. Bila je bijesna zbog toga i rekla je kako je svoju sreću protratila na samo deset dolara. Baka joj je rekla da se ne uzrujava. Možda će ponovno dobiti, ali Pearl je rekla:  Grom ne pogađa dvaput  i pitala baku hoće li ona igrati na njezine karte u velikoj jackpot igri. To je značilo da će baka morati istodobno igrati s trideset dvije karte. Baka je razmislila o tome i rekla da hoće, ali ako osvoji bingo s Pearlinom karticom, Pearl će joj morati dati pola. Postavile su sve karte na jedan stol. Mama joj je rekla da to ne pokušava, ali baka nikada ne sluša mamu. Odgovorila joj je da vodi brigu o svojim karticama. Baka se morala ustati da bi igrala. Igra je započela. Baka je stremila prema velikom pogotku. Trebali ste je vidjeti. Pušila je svoje Camel cigarete, a Pearl Tatum joj je pružala one crvene bingo žetone, baš kao da su ukosnice za pundžu u salonu za uljepšavanje. Sjajno joj je išlo sve dok Snookie nije izgovorio broj I 29 kojeg je baka imala na dvadesetčetiri karte. Kad je Snookie izgovorio sljedeći broj, B3, baka nije uspjela do kraja pokriti sve svoje I 29 te su ona, Pearl Tatum i Ollie Meeks počele vikati na Snookieja da uspori. Ostale žene koje su sjedile kraj njih vikale su na njih da prestanu jer ne mogu čuti koje brojeve izvikuju. Ali baka, Pearl i Ollie nisu prestajale vrištati na Snookieja da uspori. Ostale žene postajale su sve bješnje i bješnje i ubrzo je ona Talijanka nazvala Ollie Meeks starom vješticom. Ollie je pritrčala njezinom stolu i srušila sve bingo žetone sa ženine kartice. Potom se Talijankina prijateljica razbjesnila i bacila na baku pregršt napolitanki od vanilije. Pearl Tatum ih je odbacila kao da su ping pong loptice. Bilo je sjajno. Sve Talijanke počele su vrištati, a onda se Pearl Tatum razbjesnila i srušila svoje bingo žetone, uzela svoju bocu Coca Cole, protresla je i polila čitav stol, sve do ruba. Dotle su ljudi po cijeloj prostoriji uzimali svoje brojeve.  Meni treba N trideset dva  ili već koji broj im je trebao. Baka nije promašila udarac. Još uvijek se dobro držala kad ju je jedna od tih žena komadom voćnog kolača pogodila u glavu. U tom trenutku netkou prostoriji viknuo je:  Bingo! Svi su se okrenuli, a to je bila MOJA MAMA! Igrala je na I 69 i osvojila jackpot. Teta Bess se trgnula i srušila gospodina Billa s barskog stolca. Trebalo je sedmorica ljudi iz VFW-a da spriječe te Talijanke da ne ubiju baku, Ollie Meeks i Pearl Tatum. A ja sam mislila samo na sljedeće: Idemo u Shell Beach! 19. svibnja, 1952. Mama umalo nije tati predala novac nakon što je osvojila dobitak. Još uvijek je bila nasmrt prestrašena uputiti se negdje s tatom, premda joj je obećao da neće piti praznikom i da neće gledati druge žene ako mu dade da uloži novac u taj dućan. Samo je na to čekao, da bude svoj vlastiti gazda i da prestane puštati filmove. Možda se priključi i klubu Lions. Sve i svašta joj je obećao. Rekla sam joj da ću prestati pjevati kao Mario Lanza, što je bilo teško jer sam njega zasad najbolje oponašala. Tata joj je rekao da ne razmišlja o tome kako se on ponašao u prošlosti nego da razmišlja o našem novom životu, baš kao u 'uskoro u vašim kinima, najveći hitovi'. Konačno je pristala. Odlazimo za tri dana. Ajme, kako sam zeznula Rose Mary Salvage i Jennifer May! Rekla sam im da idem u Rusiju, da ću biti špijunka i da mi ne pišu. Zamislite kako će se iznenaditi kad se u krznenoj bundi vratim u Jackson kao bogata kći veoma uspješna biznismena. Tata i ja smo se dobro zabavljali tijekom njegove zadnje večeri kino operatera. Ostala sam s njim u kabini i postavili smo rekord od osamdeset tri prekida. Pojela sam pet čokoladica Mr. Goodbars i jedan Baby Ruth. Mami, koja je bila u gledalištu, bilo je neugodno. Nitko zbog buke koju smo stvarali nije uživao u filmu Johnny Belinda, u kojemu ima mnogo dijelova u kojima se ništa ne govori. Kad tata nije izvršio promjenu i kad je publika počela pljeskati, pljeskala je i ona. Nije htjela da netko dozna kako je u bliskoj vezi s operaterom. Ja sam ostala odana pa sam se nagnula preko balkona i povikala:  Prestanite.  Na kraju krajeva, morali su samo četiri minute pričekati. Neki ljudi zbija imaju odvratne navike. Felix, njezina dva mačića i Lassie idu s nama u Shell Beach. Idemo s našim autom Crosley. Zbilja je malen i mami se nikako ne sviđa. Kaže da se osjeća kao da se vozi u stroju za pranje rublja. Svom poniju ću dati ime Trigger, ili Helen, ako bude žensko. 29. svibnja, 1952. U Shell Beachu sam, u državi Mississippi, gotovo petsto kilometara udaljenom od Jacksona. Hura! Tu smo tjedan dana, a već se toliko toga dogodilo. Putovanje do ovoga mjesta bilo je sjajno. Vidjela sam kako raste

pravi pamuk, vidjela sam krave i čitala Burma Shave znakove, a uz cestu su bili sve sami konzervativci. Mama kaže da s očeve strane imam u krvi nešto od siromašnog bijelog stanovništva s Juga, ali ja joj ne vjerujem. Putovanje je trajalo oko devet sati. Morali smo se zaustavljati da Lassie, Felix i njezini mačići obave nuždu, a Felix je jednom pobjegla u polje. Mama je cijelim putem plakala tako da čak nije ni pojela sendvič sa špekom, zelenom salatom i rajčicom. S Jimmyjem Snowom našli smo se kod benzinske postaje dvadesetak kilometra udaljenoj od plaže i on je tati dao ključ od kafić slastičarnice i poželio mu sreću. On zbilja neobično izgleda. Kosa mu je bijela kao snijeg i ima snježno bijele obrve, a nije baš star. Rekao je da će poslije navratiti do nas. Otprilike u četiri i trideset popodne stigli smo u Shell Beach, najljepše mjesto koje sam ikada vidjela u životu. Na plaži je pijesak bijel poput brašna, a voda zelena i čista, nimalo nalik na rijeku Pearl. Nigdje nema stabla u blizini. To tatino mjesto smješteno je na samom kraju ceste koja ide ravno do plaže. Čak i ja mogu vidjeti da je to najbolja lokacija. Preko puta ulice je plesna dvorana Little Casino. Tata je izvadio ključ i otvorio vrata. Kafić slastičarnica je sjajan. U njemu je šest kabina načinjenih od limetazelenkaste plastike, šest stolova i njima odgovarajućih stolaca, a Meksički zaljev možete vidjeti sa samog prozora. Ima kuhinju i džuboks s ružičastim i zelenim svjetlima i crvenim gumbima, kojeg mogu besplatno puštati. Nismo mogli baš znati kakav je pod jer je mjesto cijelu zimu bilo zatvoreno i u njemu je bilo više od pola metra pijeska. Tata je rekao kako ćemo mi to za tren oka očistiti. Ali trebala su nam četiri dana. Pijesak vas može zavarati. Živimo u stražnjem dijelu kafića slastičarnice, a to je jedna velika prostorija sa sunčanim trijemom. Tata taj sunčani trijem pretvara u nužnik za mene. Kafić slastičarnica načinjen je od zelenog azbesta i sprijeda ima veliki oslikan prozor. Naši prvi posjetitelji bili su Romeovi koji žive gore kraj ceste gdje imaju talijanski restoran i oko osam vikendica. Imaju sina Michaela, koji je u posjetu rođacima u Jacksonu i vratit će se za otprilike dva tjedna. Gospođa Romeo je rekla da je jedina djevojčica mojih godina u blizini Kay Bob Benson. Romeovi su bili veoma ljubazni i susretljivi. Rekli su nam sve o mogućnosti zarade novca u Shell Beachu. Gospodin Romeo je rekao da možete zaraditi samo u tri mjeseca: lipnju, srpnju i kolovozu. Ostali dio godine ovamo gotovo nitko i ne dolazi. Samo petnaestak ljudi živi u Shell Beachu tijekom godine. Čak ni ljeti nema baš mnogo više ljudi jer svi žele ići na Floridu. Glavna autocesta za Floridu za nekakvih pedesetak kilometara zaobilazi Shell Beach. Mama je pogledala tatu kao da bi ga mogla ubiti kad je to čula. Većina ljudi koji dolaze u Shell Beach su iz Hattiesburga. Gospodin Romeo je rekao da ćemo brzo naučiti mrziti ljude iz Hattiesburga. Ako imate restoran, to su najgora moguća stvorenja na svijetu jer na plažu dolaze samo subotom i nedjeljom, natovarenih auta i donose ručak sa sobom. Ako unajme vikendicu, sa sobom donose sve potrepštine. Moj tata nije od onih ljudi koji dopuštaju da ih uzrujaju sitnice. On je na te vijesti gledao kao na izazov, ali mama je zabrinuta. Rekla je tati da je trebao sve to doznati prije nego smo krenuli ovamo. Poslije smo sjeli i smislili plan poslovanja te kako se organizirati da ostvarimo profit. Najprije smo morali odlučiti kako ćemo nazvati to mjesto. Dogovorili smo se da to bude Harperov kafić slastičarnica i naručili veliki ružičasti neonski znak s velikom plavom neonskom strjelicom koja pokazuje prema vratima. Jedna od stvari koju je tata rekao mami da bi je privolio da se uda za nj bila je da će jednog dana njezino ime biti svjetleći napisano. Mislim da Harperov kafić slastičarnica nije ono što je mama imala na umu. Tata je jedva nagovorio mamu da se uda za nj. Smatrala je da je ružan, presitan i premršav, ali on je nije puštao na miru. Pisao joj je pjesme i kad je rekla da se ne želi udati za nj plakao je i bio tako ucviljen da su se svi sažalili. Cijelu noć provodio bi glasno vičući ispred njezina ulaznog trijema. Njezina majka joj je rekla da je bolje da se uda za nj jer on neće otići. Drago mi je što je pristala. Pogledajte samo sve te filmove koje sam odgledala besplatno, da i ne spominjem život na plaži. Tata i ja radimo kako bismo bili spremni za otvaranje. Promijenili smo oznake na vratima nužnika i umjesto ' Muški' i 'ženski' stavili 'plutače' i 'galebovi' 5 . Također smo oslikali mnogo znakova na kojima piše 'Harperov kafić slastičarnica i delikatese'. On i mama jako su se svađali oko riječi 'delikatese.' Rekla je da je to Jenki riječ i da nitko u Mississippiju nije znao što to znači, osim nje. Tata ima neke sjajne zamisli o trgovini. Smatra da se ne bismo trebali ograničiti samo na hranu, posebice stoga što je mnogi donose sa sobom. Izvukli smo sve stolove i stolce sa sredine prostorije i ispraznili

5

'Buoys' and 'Gulls' (plutače i galebovi) – igra riječi – iskrivljen izraz za Boys and Girls (dečki i cure)

kabine. Napravili smo goleme izložbene police na kojima ćemo držati suvenire, sunčane naočale, mlijeko za sunčanje i sve što možete zamisliti. Naručili smo šešire, lopte za plažu, zračne jastuke, kantice za pijesak i lopatice za malu djecu, cigare i cigarete, prozirne Zippo upaljače koji u sebi imaju mamce za pecanje i kocke te sve vrste lijekova za trbuh i glavu koji vam padnu na pamet. Naručili smo časopise i Kodak filmove, sredstva protiv komaraca, pribor za pecanje i slatkiše. Prodajemo čak i šaljive stvari. Vrč na kojemu piše 'stari indijanski lijek za hemoroide' iz kojega iskoči gumeni prst kad ga otvorite! Tata mi je dopustio da izaberem zračne jastučiće. Mislim da će nam se najbolje prodavati zračni jastuci Moby Dick ili Howdy Dowdy, ali ono što će se uistinu stvarno prodavati su školjke u ružičastom gipsu s ružičastim plastičnim flamingom ili križem na sebi. I oni svijetle i mogu se rabiti kao svjetiljka ili ukras za sredinu stola, a na njima je zlatna naljepnica na kojoj piše 'Shell Beach, Mississippi'. Također smo naručili puno malih predratnih žena izrađenih od školjki. Dobit ćemo i mnogo najnovijih časopisa koje mogu čitati ako ih ne uprljam. U našem džuboksu imamo 'Wheel of Fortune' Kay Starra, 'Too Young' Nat King Cola, i moju najdražu 'Come ona my house' Rosemary Clooney. Mama voli slušati 'Blue Tango'. Da barem nisam rekla Rose Mary Salvage da idem u Rusiju mogla bih joj javiti da imam vlastiti džuboks. Mama će biti domaćica i blagajnica. Tata će biti kuhar. Ja sam savjetnik za kupnju. Jučer smo se upoznali s još nekim ljudima, gospodinom i gospođom Dudley Dot. Žive na plaži. On mi se baš ne sviđa, ali sviđa mi se gospođa Dot. Imala je veliki šešir jer nikad ne dopušta da joj se osunča lice. Rekla je da bi radije kušala otrov nego uništila kožu. Ima klub u koji želi da se uključim. Zove se Klub mladih debitanata. Sastaju se svakog tjedna u trgovini živih mamaca. Osjeća da joj je dužnost kao južnjakinji pomagati približavati kulturu mladim ženama u Shell Beachu. Mama je rekla da moram ići. Gospođa Dot piše rubriku u časopisu Magnolia Spring u kojoj je spomenula i nas. Rubrika se zove 'Crtice od Dotove'. Piše:  U Shell Beach doselila je nova obitelj Williama Harpera i njihova dražesna kći Daisy. Doselili su iz Jacksona, iz Mississippija i kupili kafić slastičarnicu na kraju autoceste broj 4. Gospodin Harper je prethodno bio zaposlen u najboljim kinodvoranama u Jacksonu kao vrhunski majstor filmskih projekcija. Poželimo im sreću!  Tata kaže da će nas sigurno često spominjati u novinama jer tu živi samo dvadeset ljudi. Najbliži grad je Magnolia Springs, dvadesetak kilometara uz autocestu. Gospođa Dot je rekla kako je Shell Beach dvadesetak kilometara udaljen od kruha i pedeset od namota ružičasta konca. Nekidan sam otišla do Magnolia Springsa koji ima samo jednu ulicu, i to je sve. Ali ima kino. Gledala sam Lash la Rue u Frontier Phantom. Smiješno je sjediti u gledalištu, a ne na balkonu. Sljedećeg jutra probudila sam se oko sedam ujutro. Mislila sam da se zaratilo. Pucalo se iz pištolja i čuli smo kako vojska maršira uz plažu i niz plažu. Neki muškarac je izvikivao naredbe. Tata je u donjem rublju istrčao kroz vrata. Zamislite što je bilo! Čitava skupina žena u čizmama i uniformama izvodila je manevre baš u našem stražnjem dvorištu, jurišajući duž pješčanih dina. Tata je prišao muškarcu koji je izdavao naredbe i saznao da se zove gospodin Curtis Honeywell. Vlasnik je osiguravajuće tvrtke Stars i Stripes u Magnolia Springsu. Njegova vojska su sve tajnice i recepcionerka koje u njoj rade. Bio je u uniformi s velikim šeširom u kojega je bilo zadjenuto pero iz Australije. Gospodin Honeywell se kune kako komunisti dolaze preuzeti vlast i spustiti se baš na našu plažu. Kao svoju patriotsku dužnost on priprema svoju vojsku da obrani Obalni zaljev države Mississippi. Djevojke se nazivaju Djeve Mississippija u borbi za slobodu. Ako ste tajnica u njegovoj osiguravajućoj tvrtki morate biti u vojsci i trenirati tri puta tjedno. Tata je rekao kako smatra da komuniste ne zanima Shell Beach. Gospodin Honeywell je pitao tatu zna li da su u Drugom svjetskom ratu našli tri japanske podmornice s mrtvim japanskim vojnicima u njima, tamo gore uz cestu, u Mississippi Soundu. Tata je rekao:  Ne, zbog buke koju smo stvarali zbog buke koju smo stvarali nisam to znao, a koga bi vraga Japanci htjeli u Mississippiju?  i vratio se natrag u krevet. Bila sam odjevena jer spavam u kupaćim gaćicama, pa sam ostala s Djevama Mississippija koje su pucale iz pištolja. Najbolje im ide oklijevanje i privlačenje pažnje. Gospodin Honeywell je rekao kako bih mogla biti maskota. Rekla sam mu da i ja imam BB pištolj i da bih voljela gađati s njima. Djevojke su zbilja bile ljubazne. Tata je gospodina Romea pitao za Curtisa Honeywella. Odgovorio mu je da je on oduvijek imao samo žensku vojsku i da je gotovo čitav okrug Harwin u njegovu posjedu. Mama kaže da je on sigurno pravi pravcati luđak. Ja mislim da je to sjajno i osjećam se jako sigurno. Da sam komunist, ne bih se željela petljati s tim curama.

Loše je jedino to što u zaljevu neću moći plivati onoliko koliko sam mislila da hoću jer me mama mora nadgledati. Boji se da bi me mogla odnijeti podvodna struja. 4. lipnja 1952. Jimmy Snow se nekidan spustio i navratio do nas. Rekao je da mjesto sjajno izgleda. Razlog zbog kojega nas prije nije stigao posjetiti je taj što je bio zauzet zaprašivanjem usjeva. Kad je otišao, tata je ispričao kako je Jimmy sjajan tip te kako se jednom napio i zaprašivao usjeve u središtu grada Tupeloa. Mami to nije bilo smiješno. Ali meni jest. Napokon sam upoznala Kay Bob Benson. Mislim da joj se baš odveć ne sviđam. Morala sam otići do njezine kuće i vidjeti glupu zbirku lutaka koje drži u staklenoj vitrini. Zbilja je pod dojmom što ima nekoliko lutaka Madame Alexander. Vrlo važno! Kakve veze imaju lutke u staklenoj vitrini? Ona je predsjednica Kluba mladih debitantica i sprema se u kamp svakog ljeta. Ne razumijem zašto želi napustiti plažu. Rekla mi je da je bila tako lijepa kao mala da su njezinu sliku koristili za reklamu Sunshine kruha kao Malu gospodičnu Sunshine. Ne vjerujem u to. Njezina mama je poznata jer je našla mušku nogu koju je voda izbacila na plažu. Znaju da je to bila muška noga jer je na njoj bila tenisica za golf. Nitko nije znao kome je pripadala. Mogla je stići čak iz Kube. Neki ljudi baš imaju pravu sreću. Ime Kay Bob Benson spominje se svakog tjedna u rubrici gospođe Dot jer je njezina mama najbolja prijateljica gospođe Dot. Htjela bih da se i moja mama sprijatelji s gospođom Dot. Osim toga, Kay Bob mi je rekla da nikad ne bih mogla biti manekenka jer imam okrhnut zub. Ma baš me briga. Ne otvaramo dućan do sljedeće subote, ali u međuvremenu tata i ja istražujemo teritorij i upoznajemo ljude. Odvezli smo se desetak kilometara uz cestu do rijeke Bon Secour. Okružuju je velika stabla s kojih sve do zemlje visi španjolska mahovina. Ljudi je zovu raspjevanom rijekom jer je poznata po neobičnoj glazbi koja dopire ispod vode. Indijanci kažu da je glazba duh mrtvih Indijanaca koji pjevaju. Tata tamo voli ići na pecanje i jesti kamenice. Bon Secour je mjesto s kojega potječu najbolje kamenice na svijetu, a tata poznaje čovjeka koji mu za četvrtinu dolara proda punu jutenu vrećicu. Tata ih jede sirove. Uh! Ne znam zašto to čini. Nikad ne nađe nikakve bisere. Ja veslam dok tata peca. Mama kaže da je ružno za vidjeti malu djevojčicu koja uzvodno i nizvodno vesla po rijeci vozeći u čamcu odrasla muškarca, ali ja sam dobra veslačica. Čovjek koji nam iznajmljuje čamac, gospodin Charles Wentzel, drži rekord za najveću uhvaćenu potočnu pastrvu koja je bila metar dugačka. Gospodin Wentzel živi preko puta obitelji Caldwell. Caldwellovi su ono što tata naziva opsjednuti Biblijom, ludi za religijom. Mi Harperovi uopće nismo religiozni, a moj tata se time ponosi i hvali naokolo. Tvrdi da je izgubio vjeru iza baptističke crkve Rahoma još kad je imao jedanaest godina. Što se mame tiče, ona vjeruje u Boga, ali crkva je tati takva bolna točka da ona i ne potiče to pitanje. Mislim da u meni ima metodističke krvi, po maminoj strani. Pitala sam tatu o tome, ali on kaže da ne moram vjerovati u Boga ako to ne želim. Tata i ja pokušali smo izbjegavati Caldwellove, ali oni imaju kći koja uvijek sjedi na prednjem trijemu i izgleda tako sretna kad nas vidi pa joj mahnemo. Njihova kuća je duboko u šumi pa nikad ne sreće mnogo ljudi. Sigurno je pitala gospodina Wentzela kako se zovem jer mi se jednog dana kad smo tata i ja tamo došli nasmijala i upitala me:  Bok, Fay, kako si danas? Nisam znala što bih joj odgovorila pa sam rekla:  Dobro  i produžila. Gospodin Wentzel je rekao:  Mislim da želi da joj priđeš i popričaš s njom. Invalid je i ne može prići ovamo.  Bojala sam se popeti na taj trijem, ali tata me nagovorio. Iznenadila sam se koliko je bila lijepa, onako izbliza. Nikad prije nisam razgovarala s invalidnom osobom pa sam stajala iza tate koji je odgovarao na sva njezina pitanja o meni; koliko imam godina, u koji razred idem i slično. Tata je s njom dugo razgovarao. Zove se Betty i invalid je od rođenja. Ima osamnaest godina. Ne izgleda onako kako sam zamišljala da izgleda invalidna djevojka. Tata je veoma uzrujan zbog nje i jednom je o njoj poveo razgovor s njezinim roditeljima. Njezina majka ima sitno nakovrčanu sijedu kosu, nosi ružne naočale sa zlatnim okvirom i staru, ružnu kućnu haljinu na cvjetove. Nikada se ne šminka i izgleda poput suhe šljive. Moja majka se baš svaki dan šminka nanoseći Merle Norman podlogu na lice, ruž, puder, sve, čak i kad nikamo ne ide od kuće. Gospodin Caldwell uvijek na sebi nosi zelenkastosmeđe radno odijelo i najviši je čovjek kojega sam ikad vidjela. Oboje su pravi seljaci. Tata je rekao gospodinu Caldwellu kako bi trebao odvesti Betty pravim liječnicima koji bi joj pomogli da prohoda. Gospodin Caldwell se počeo neobično ponašati i počeo govoriti kako je zlo miješati se u Božju volju i da je njezina bolest znak koji dolazi od Gospodina. Gospođa Cadwell je ostala iza mrežastih vrata, opako djelujući i dozivajući svog supruga da se vrati u kuću, što dalje od nas. Konačno je pošao, ali ja sam gospođi Caldwell isplazila jezik prije nego sam krenula.

Poslije je tata rekao kako je prava sramota da ta sirota djevojka mora protratiti svoj život s ta dva konzervativca. Rekao mi je da bi ti takvi ljudi poput Caldwellovih prostrijelili glavu i zakleli se da su u Bibliji pročitali da to učine. Jedna sjajna osoba na rijeci jest gospodin Wilbur Donnally koji ima najpoznatiju kolekcionarsku zbirku u okrugu Harwin. Drži je u dnevnom boravku i morate platiti četvrtinu dolara da je vidite. Ima bejzbol loptu koja je 1932. godine u Tallahasseu, u Floridi, odskočila odbivši se od glavu igrača na prvoj bazi i koju je hvatač uhvatio, ali koja se ipak nije ubrajala. Također posjeduje Tajanstveno morsko čudovište. Nitko ne zna je li to ptica ili riba. Meni je najdraži stari metak kojim je neprijatelj prostrijelio glavu indijanskog poglavice iz plemena Choctaw. Nakon što je shvatio da nije mrtav poglavica je ispljunuo metak u ruku, ubacio ga u cijev svog pištolja i na mjestu ustrijelio neprijatelja. Tatin najdraži kolekcionarski predmet je preparirano pile s deset prstiju. To je tati dalo ideju da postane stručnjak za prepariranje životinja. Pomislio je da bi se bilo lijepo imati nečim baviti kad prođu ljetni mjeseci. Stoga je dao napraviti znak u izlogu na kojemu je pisalo 'Bill Harper, ovlašteni javni stručnjak za prepariranje životinja.' Pohađat će tečaj dopisno i skupljati što će preparirati kad sezona završi. Sreća da imamo veliki zamrzivač za sladoled u kojemu možemo držati uginule životinje. Moramo unajmiti nekoga tko će nam pomoći u kafiću slastičarnici pa smo, u potrazi za nekim tko će prati posuđe krenuli put Beulah Heightsa, četvrti u kojoj živi crnačko stanovništvo, gdje smo našli ženu po imenu Mattie Mae. Prema riječima Mattie Mae u Beulah Heightsu živi pravi albino. Zove se Ula Sour. Ima ružičaste oči i nikada ne izlazi danju zato što je odmah uočljiva. Nitko ne zna gdje živi i tako je ružna da bi vas na smrt prestrašila. Netko ju je jednom vidio noću kako bere cvijeće. Sve bih dala da je mogu vidjeti. Volim odlaziti u Beulah Heights.Tata mi kupuje najbolji roštilj od čovjeka na zavoju, koji ga svaki dan pravi ispred svoje kuće. U Elite Nightspot odlazim po sok od cijeđene naranče. Sviđa mi se Elite Nightspot. Mala raznobojna božićna svjetla su posvuda, imaju džuboks i sve ostalo. Nikad prije nisam čula tu glazbu jer je to etno glazba iz Afrike i Chicaga. Žena koja to vodi zove se Peachy Wigham, ima zlatne zube i drži dijetu pijući samo tekućinu. Peachy mi je rekla da k njoj mogu doći kad god poželim i dala mi nogu mrtvog pileta za sreću. Pokazala sam to mami koja mi je rekla da to odmah bacim jer bih mogla dobiti pileću bolest. Dobro sam je oprala i sakrila u Ludenovu kutiju s kapima protiv kašlja. Sad tražimo konobara. Postoji mornarska baza uz cestu i mnogo mornara javilo se za posao. O, zaboravila sam vam reći najbolje. Moju fotografiju uzeli su za reklamu, baš kao i fotografiju Kay Bob Benson. Tata me fotografirao kad sam bila stvarno tužna i blijeda. Zatim me našminkao maminom Merle Norman šminkom, nanio mi maskaru i sve to, nakovrčao kosu i načinio drugi snimak na kojemu stvarno sretno izgledam. Obje ih je stavio na znak i ispod njih napisao:  Koja blizanka jede u Harperovu kafiću slastičarnici?  Mama kaže da je to lažna reklama, ali ja mislim da će privući goste kao lude. Tata vježba spremanje brzih narudžbi. Ja mogu uzeti sve cheesburgere i čokoladne slastice koje želim. Divan je kuhar. On i mama se jako svađaju oko toga što on želi prodavati pivo, a mama se tome protivi. Boji se da će on popiti svu zaradu i da će s pivom doći i društvo grubijana. Tata smatra da je veliki novac tamo gdje ima piva. Ako doista pobijedi, nadam se da ćemo nabaviti Miller High Life jer mi je to najdraže. Tati se najviše sviđa Budweiser, a mami su sva mrska. Tu je i jedan pravi noćni klub po imenu Blue Gardenia Lounge u kojemu će imati nastupe uživo. Tata i ja smo otišli do kluba upoznati vlasnike, čovjeka po imenu Harold Pistal i njegova brata Claudea. Ali upoznali smo samo Harolda i njegovu suprugu jer je Claude u Detroitu. Imaju malu djevojčicu koja se zove Angel i koja ima pet godina. Angel ima jako velike uši koje joj strše van. Kad počne sezona, gospodin i gospođa Pistal su mi obećali plaćati dvadeset pet centi po večeri da joj dođem selotejpom zalijepiti uši uz glavu prije spavanja. Oni će biti jako zauzeti poslom pa to neće stići učiniti. A ja usto mogu besplatno gledati sve nastupe. Za malu djevojčicu Angel je sasvim u redu, premda je stvarno zbunjena i ne zna koliko imam godina pa mi se često obraća s: 'da gos'đo'. Stigle su sve lopte za plažu, zračni jastuci i jastučići koje smo naručili. Moram ih ići napuhati. 6. lipnja 1952. Mama se prestrašila i ponovno pozvala liječnika. Nisam imala dječju paralizu, samo hiperventilaciju od napuhavanja svih tih zračnih jastuka. Tata će kupiti pumpu za bicikl. Kad sam bila bolesna gospodin Romeo je doveo Michaela da ga upozna sa mnom i, jako mi se sviđa! Žao mi je što mi je lice bilo tako crveno. Michael će me voditi loviti rakove, pecati, i još puno toga. On je mladi

profesionalni spasilac na kupalištu, što će zgodno doći jer ja ne znam plivati. Već je dobio boju, ali možda mu je to prirodna. Jučer je Connie, vozač kamioneta koji razvozi Sunshine kruh, meni i Michaelu dopustio da se s njim vozimo do trgovine u Cotton Bayou gdje je morao izvršiti dostavu. Connie Michaelu daje sve dan stare uštipke, a neke sačuva i za mene. Cotton Bayou je dolje prema močvari. Ljudi koji tamo žive su Cajuni. To znači Francuzi i još neki. Bayou je stvarno prelijep, s puno borova i pijeska. Connie je želio da upoznamo nekoga. Dovezli smo se do jedne stare drvene trgovine mješovitom robom koja se urušavala. Na njoj je bio natpis 'Cotton Bayou Grocery and P.O.' Meni je izgledalo kao da tu nitko ne živi, ali Connie nam je rekao da u dubini močvarnog riječnog rukavca ima mnogo ljudi koje nikada ne viđamo. Poštar im jednom tjedno čamcem dostavlja poštu. Mrzilo bi me na pismo čekati tjedan dana. Što ako čamac potone, ili se krokodil dočepa poštara? Unutrašnjost trgovine bila je tako stara te mi se činilo da sve te limenke papra s Kube i sva ta smiješna hrana jako dugo stoji tamo. Gospođa LeGore je vodila trgovinu i bila upraviteljica pošte. Sigurno je bila Cajun jer je neobično govorila. Kupila sam od nje sok od jagode i čokoladicu Buddy. Michael je već pojeo šest uštipaka starih jedan dan pa jesamo popio Colu. Connie je pitao možemo li vidjeti Jessieja. Gospođa LeGore nam je rekla da pričekamo dok ga malo sredi. Željela sam znati je li Jessie osoba ili životinja. Connie je rekao da je Jessie osoba, otprilike dvadesetpetogodišnjak koji zbog elefantijaze sve od svoje petnaeste godine nije izišao iz sobe. Nikada nisam vidjela nikoga s elefantijazom, a nije ni Michael. Bila sam spremna vratiti se ako to ne budem mogla podnijeti. Dugo smo čekali. Gospođa LeGore je na zidovima imala više od desetak kalendara i sigurno je prodala mnogo duhana za žvakanje jer ga je imala hrpu. Čak je prodavala i duhan u vrećici s papirićima ako ste htjeli sami motati. Nisam do kraja pojela svoju Buddy čokoladicu. Bila je previše ustajala. Ubrzo se gospođa LeGore vratila unutra. Connnie je za Jessieja izabrao pet hljebova kruha i tortu od kokosa staru tri dana. Ušli smo u stražnji dio dućana u kojemu je Jessie ležao na madracu podupirući se o jednu nogu. Sigurno je bio najdeblji čovjek na svijetu. Nisam mu ni oči mogla dobro vidjeti. Njegova mama mu je smočila kosu i začešljala je umjesto njega. Imao je na sebi košulju cvjetnog uzorka bez gumba, koja je sprijeda bila spojena velikim pribadačama, i nešto što je meni izgledalo kao donji dio pidžame. Bio je prijateljski raspoložen i bilo mu je drago kad je dobio kolače, koje je jeo bez vilice i noža. Soba mu je bila mala, i u njoj je bila zbirka crvenih i plavih jastuka od satena na kojima je pisalo 'Majka' i 'draga', a oko njih su bile žute svilene upletene rese te jastuk iz Nashvillea, iz države Tennessee, i jedan iz Charlstonea, iz države Južna Karolina. Natpisi Grapico, Dr Pepper, Orange Crush i Buffalo Rock bili su po svim zidovima, uz križ, gumu Goodyear i nekoliko reklama iz trgovine za Chesterfield i Kool. Usred njih bio je zaguran cijeli svežanj božićnih čestitki s Djedom Božićnjakom koji pije Coca-Colu, i slika Posljednje večere. Jessie je pitao želimo li ga čuti kako pjeva. Rekla sam da bih htjela čuti 'Shrimp Boats Are a-Coming', ali on zna samo domoljubne i religiozne pjesme pa je otpjevao nešto o Isusu. Ali glas mu je bio dobar. Ima jako dobar prijem na kratkovalnom radiju iz Del Ria u Texasu. Njegovo su ime jednom spomenuli u eteru i poslali mu lepezu sa slikom Isusa Krista odjevenim poput pastira koji stoji s pastirima i nekoliko ovaca. Jessie je upitao Michaela hoće li me ženiti kad odrastemo. Rekla sam mu da mi otac ne bi dopustio da se udam za Talijana jer ne bi želio da radim u trgovini mješovite robe, našto se Jessie tako snažno nasmijao da se čitava soba zatresla. Potom se počeo snažno znojiti i zamolio Connieja da mu spusti nogu. Noga mu je bila veličine kamionske gume, i uopće nije imao koljena. Smijanje ga je sigurno iscrpilo jer je disao zbilja otežano. Morali smo krenuti pa sam se pozdravila s njim i rekla da mi je bilo drago što sam ga upoznala. Michael nije prestajao buljiti u njega. Barem sam razgledala sobu. Connie nam je rekao da Jessie ima više od dvjesto pedeset kila i da više ne može proći kroz vrata, a ni ustati. Njegova mama ga mora tamo hraniti i kupati. Svakoga tjedna dolaze dva tri čovjeka preokrenuti ga na drugu stranu da se ne stvore rane. On vodi brigu samo o svom radiju, svojoj mami i hrani. Ako ikada dobijem elefantijazu, pribavit ću si veću prostoriju. Bili smo tog tjedna u rubrici 'Crtice od Dotove'. ' William Harper iz novog Harperovog kafića slastičarnice vrijedno se priprema za uspješno ljeto, a mala Daisy Fay Harper bit će nova članica Kluba mladih debitantica koji će se u ljetnom periodu prvi put okupiti za dva tjedna kod trgovine sa živim mamcima.' Gospođa Dot je također izvijestila da je Kay Bob Benson još uvijek u oblacima zbog putovanja

zrakoplovom i posjeta baki i djedu koji žive u Columbusu, u državi Georgia, gdje je prisustvovala pidžama partiju. Suprug gospođe Dot, gospodin Dot, jako je ljut na mene. Kad smo se s njima vraćali s utrke pasa u Pensacoli pokušala sam kroz prozor baciti ono što je preostalo od mog kremastog sladoleda prelivenog vrućim čokoladnim preljevom i slučajno ga njime pogodila. On je taj koji se prvi htio zaustaviti kod Tastee Freezea. Gospođa Romeo je rekla mami da se gospođa Dot udala za nekoga tko joj nije ravan te da ona potječe iz veoma imućne obitelji iz Memphisa u državi Tennessee. Kad su izgubili sav novac, morala se udati za gospodina Dota. Navikla je odlaziti na velike balove i sve to. Jeste li znali da su psi na trkalištu jednom uhvatili zeca zato što je bio prespor, i kad su shvatili da su sve te godine trčali za prepariranim zecom bili su toliko zgroženi da su svi odustali na licu mjesta i nikada se više nisu utrkivali? Gospođa Dot je bila tamo te večeri kad se to dogodilo. Tata je za ljeto unajmio konobara, Hanka Turnera. Hank ima otprilike dvadeset godina, jež frizuru, zelene oči, i najveće mišiće koje sam ikada vidjela u životu. Povrh toga ima i pravu tetovažu, američku zastavu na desnoj ruci i Kip slobode na lijevoj, a kad rukom načini pregib, zastava zaleprša. Kartu čitave države Minnesota iz koje potječe ima na prsima On i njegov brat blizanac bili su poznati nogometaši koji su igrali za tamošnje sveučilište. Kad je došao u mornaricu, nabildao je mišiće i prijavio se na natječaj za Mr. Universe. Bio je drugi. On me može uzeti u jednu ruku i tako hodajući nositi me uokolo. Kladim se da jednim udarcem može ubiti osobu. Mama kaže da mu prestanem toliko dosađivati. Ja jedva čekam da mi netko kaže nešto što mi se ne svidi pa da mu pošaljem Hanka. Mama je konačno popustila i tata je dobio dozvolu za prodaju piva. Da to proslave, tata, Romeovi i još neki ljudi popili su sedamdeset osam točenih piva i cijele noći svirao je džuboks. Čak je i mama popila nekoliko piva, plesala jitterbug 6 i pjevala ' Blue Champagne.' Neki ljudi već počinju dolaziti na plažu. Jedva čekam. Sve će biti savršeno. Tata u zamrzivaču za sladoled već ima mrtvu pticu flamingo i lisicu koja je uginula od bjesnoće, i koje će najesen preparirati. Michael i ja cijelo vrijeme gledamo mrtve životinje, ali one ne mogu dugo stajati mrtve jer gube oblik. O, znate što još? Čovjek po imenu Roy Grimmett će od tate unajmiti zemlju uz kafić slastičarnicu, uspostaviti sve za streličarstvo i dovesti suprugu s kojom će živjeti u kamp kućici na samom zemljištu. Mama kaže da su svi oni koji žive u kamp kućici siromašni ljudi s juga, ali ja nikada nisam bila u kamp kućici. Čini mi se da neću baš tako brzo dobiti svog ponija. Tata mora izgraditi staju za nj, a sad za to nema vremena. Moram ići pojesti nekoliko cheesburgera… 30. lipnja, 1952. Kafić slastičarnica je otvoren, a meni je na suncu izgorio nos i gotovo sav se oljuštio. Mama me odvela nekom liječniku, primitivcu, gorštaku koji ju je nasmrt prestrašio pričom o raku kože i dao joj nekakvu bijelu starudiju iz svoje vojničke kutije prve pomoći. Svakoga dana maže mi to po licu. Izgleda poput svinjske masti i nikako je ne možete skinuti. Grozno je to što druga djeca dolaze ovamo tjedan dana i dobiju tako lijepu boju, da poludiš. Ja uglavnom ne izlazim tijekom dana jer se nitko ne želi igrati sa mnom. Ispunila sam sve bojanke s brojevima koje su izišle, a onu s perzijskim mačićem dvaput. Jednu sam poslala onoj invalidnoj djevojci Betty. Mama i tata rade po cijeli dan i noć, sve dok ne zatvore u deset. Moram ući unutra i poput gosta sebi uzeti doručak. Hanks preuzima moju narudžbu, tata je priprema, i jedina je razlika što ne moram platiti. Mama radi za blagajnom. U našem kafiću uvijek je sve puno, a ona samo zgrće novac pa pretpostavljam da ćemo biti bogati. Nikad ne odlazim posjetiti Michalela jer ga je njegov tata zaposlio u trgovini. Ti Talijani djecu zapošljavaju rano. Sirota Lassie ugrizla je smetlara i morali smo je dati na farmu gdje ima puno djece i prostora za igru, ali ne govore li vam to uvijek? Klub streličarstva Roya Grimmetta je divan. Napravio ga je od velikog slamnatog zida. Rekao je da mogu slamom nahraniti svog ponija kad prođe ljeto. Ušla sam u njihovu kamp kućicu. Rashladni uređaj im jako dobro radi. Kao da živite u zamrzivaču. Naučio me kako rukovati lukom i strijelom. U streličarskom klubu

6

jitterbug – brzi akrobatski ples iz 30-tih i 40-tih godina dvadesetoga stoljeća

za četvrtinu dolara dobijete deset strjelica, i ako pogodite tri balona možete osvojiti besplatan hamburger ili hot dog u restoranu mog tate. Fora je u tome što će ljudi uz to kupovati i osvježavajuće hladno piće. Royeva supruga, Mava, ima najveće grudi koje sam vidjela u životu. Kaže da su joj tako velike od gađanja lukom i strijelom sve te godine. Gospodin Grimmett povlači luk od četrdesetak kilograma kojega je sam načinio. Na njemu je ciljnik, kao i na pušci. Koristi posebne čelične strijele i nikad ne promaši. Pošao je gore cestom do državnog parka Mississippi i ustrijelio divlju svinju u glavu. Eno je sad u našem zamrzivaču za sladoled. Katkad mi dopušta da mu pomognem privući ljude tako što gađa balone koje držim u ustima. Time mu je posao doista krenuo sve dok mama kroz prozor nije vidjela što čini. Tad je zbilja poludjela i rekla gospodinu Grimmettu da gađa balone koje njegova supruga drži ustima. Dosta vremena provodim kopajući tunele u pijesku ispod kafić slastičarnice. Dosad sam već četiri iskopala. Nikada se ne stignem igrati s Hankom Turnerom. On je jako zauzet, ali mi je drago što je tu, zbog crvenog luka. Tata je alergičan na crveni luk. Kad je bio mali, teško se razbolio i dobio ospice i njegova majka mu je davala mnogo čaja od luka. Stoga kad netko naruči luk s hamburgerom tata iziđe iz kuhinje i posvađa se s njim. Dobro da je Hank iza njega jer je tata jako sitan. Ja zarađujem tako što lijepim uši Angel Pistal prije njezina odlaska na spavanje. Njezin tata mi dopusti da uđem u predvorje, popijem Coca Colu i odgledam nastup. Blue Gardenia Lounge je tamnoplav, s bijelim cvjetovima na zidu. Tu je i glazba uživo, mikrofon, reflektori, i sve ostalo. Vidjela sam Bean Curd Butlera, komičara koji govori seljački, i gospodičnu Mary Kay Hurt, ženu sastav, ali ovdje trenutačno nastupa pjevačica koja se zove Sheila Ray. Poznata je. U reklami piše da se pojavljuje u noćnim klubovima u Biloxiju i Gulfportu, u državi Mississippi. Zbilja je mršava, ima bijelu kosu i crne obrve. Mislim da boja jedno ili drugo. Njezin veliki hit je 'Tweedle Dee'. Tu iskazuje punu osobnost. U redu, sviđa mi se, ali što se mene tiče, nitko nije ni blizu Doris Day po pitanju pjevanja i osobnosti. Imam njezinu ploču na kojoj pjeva 'It's Magic', a koja je po mom mišljenju jedan od najboljih ikada načinjenih snimaka. Ako ćemo istinu, Sheila Ray pokušava oponašati izgled i stil Doris Day, ali ona se nikada ne može usporediti s Doris Day. Jasno mi je da je Doris Day prirodna ljepotica. Uskoro dolazi Pegleg 7 Johnson. Izvodi stepovanje bez jedne noge. Jedva čekam da ga vidim. Volim nastupe. Jedino zbog čega ne volim tu dolaziti je taj Claude Pistal, Angelin ujak koji se vratio iz Detroita. Ajme, kako je zločest i ružan. Trebali biste ga vidjeti. Ima ružnu kožu, masnu kosu i buljave oči, pravi tip Petera Lorre, samo što je viši i mršaviji. Ne podnosi me. Jedne večeri bila sam tamo i ugledala skupinu muškaraca kako u jednoj od stražnjih prostorija igraju poker. Ušla sam i upitala mogu li i ja odigrati jedno dva dijeljenja. Rekli su da mogu pa sam sjela i naručila Colu. Možda ovo niste znali, ali ispostavilo se da sam vrhunska igračica pokera. Tata me naučio svim svojim trikovima. Sjedila sam tako i gledala svoja posla, nastojeći igrati pošteno, kad je ušao Claude Pistal i povukao me otraga za košulju, izbacio kroz vrata i zalupio mi ih pred nosom, i to baš kad sam dobivala. Povrh toga, kad sam stigla kući, tako sam zaudarala po cigaretama da je mama saznala gdje sam bila i priprijetila da će mi glavu odvrnuti ako to još jednom ponovim. Šteta, mogla sam zaraditi pravo bogatstvo. Ispričala sam Angel što mi je Claude učinio i ona je rekla da Claude mrzi svakoga na svijetu osim nje, uključujući i njezinog tatu, i ne samo to, nego nosi i pištolj. Claude joj je donio pravi minijaturni standardni glasovir, i još puno toga iz Detroita. Ona ima čak i kuću za lutke u koju možete sjesti. Rekla je da bi joj on i ponija kupio da ga ona poželi. Tako brzo prodajemo one školjke u gipsu, s križem na njima, da ih jedva uspijevamo imati na zalihama. Svi govore da tata ima najbolje hamburgere na plaži ako ne volite crveni luk. Prodaje puno piva i, noću, kad se kafić slastičarnica zatvori, puno ga i sam popije. Našao je nekoliko novih prijatelja. Jedan od njih je mali ćelavi čovjek po imenu Billy Bundy, poznati propovjednik na radiju. Billy se jednom uvalio u veliku nevolju tamo u Midwestu kad je prodavao slike Posljednje večere s potpisom. Zamislite, mislio je da se može krivotvoriti potpis Isusa Krista. Obećao mi je nabaviti autogram Sue Sweetwater koja vodi radioemisiju na njegovoj postaji. Drugi tatin prijatelj je bubnjar Al koji svira bubnjeve u Blue Gardenia Longueu. Mama kaže da izgleda poput lasice i da bi ga tata trebao strpati u zamrzivač i preparirati najesen.

7

Pegleg – čovjek s umjetnom nogom; Hromi Johnson

Jimmy Snow je donio tati mrtvog risa, i znate li što mi je Jimmy Snow rekao? Rekao mi je da se vrhunski parfemi u svijetu prave od risove mokraće, a posebice parfem Plavi valcer. Nije ni čudo što tako ružno miriše. Moja mama koristi samo Shalimar, koji je jako skup. Mislim da Shalimar prave od neke druge vrste mokraće. Mama ne želi napraviti nijednu slasticu ni sladoled u kornetu jer kaže da joj je zlo od svih tih životinja u zamrzivaču. Mami se baš ne sviđaju Billy Bundy, bubnjar Al i Jimmy Snow. Kaže da je tata prijatelj s ljudima s kojima riječi ne bi progovorio da nije tog piva. Najgore od svega je to što su otpočela okupljanja Mladih debitantica pa moram na sastanke s tim bijelim prahom na licu. U klubu nema nikoga dobroga, osim Kay Bob Benson i nekoliko kćeri ribara koji love škampe, a koje sa mnom ne žele razgovarati zato što su zbilja religiozne i što su saznale da mi je tata pijanac. Na prvom sastanku Kay Bob je ustala i objasnila privjeske na svojoj narukvici srećonoši na koju ih je dodavala. Ma briga me baš. Naučile smo samo kako točiti čaj i nakloniti se uz pregib koljena. Ja sam već znala kao to činiti. U kosi moramo nositi plastične kopče za kosu u bojama kluba, zelenoj boji morske pjene i ružičastoj boji oleandera, i od školjki izrađivati pepeljare i tanjuriće za čaj. Od nas se očekuje da činimo dobra djela. Sljedećeg tjedna ćemo, ako nam vrijeme dopusti, čistiti krhotine na završetku autoceste broj 3. Jedva mogu piti čaj i jesti kekse kad u toj trgovini živim mamcima tako zaudara. Te kćeri ribara koji love škampe naviknute su na to, ali ja nisam. Gospođa Dot sastanak uvijek završava s mišlju za taj dan. Misao gospođe Dot za danas je:  Kroz život možete ako u ranoj dobi shvatite da su jedine dvije knjige koje nešto znače u životu Kuharica junior lige Memphis i Sveta Biblija, tim redoslijedom. Mama i tata se puno svađaju i uvijek su umorni. Uskoro ovamo dolazi luna park. Ne osjećam se dobro. Bole me vrat i leđa. Noge su mi ukočene. Vjerojatno imam dječju paralizu i morat ću nositi željezna pluća i postati invalidom poput Betty Caldwell, ili možda ipak imam upalu slijepog crijeva, ili čak tuberkulozu. P.S. Izložena sam i elefantijazi. 1. srpnja, 1952. Nisam imala dječju paralizu, ali sam sigurno morala dobiti klistir. Mama nikako nije zadovoljna tatinim postupcima ovoga ljeta. Nekidan ujutro svjedočila sam jednom od najvećih izlijeva bijesa svih vremena. Tate nije bio kod kuće cijele večeri jer se uz cestu i niz cestu vozikao s Jimmyjem Snowom i bubnjarom Alom. Bilo je oko sedam sati ujutro kad je konačno stigao kući i kad su se mama i Hank već spremali za otvaranje kafića. Ja sam pokušavala potiho doručkovati. Kad je tata ušao, mama ga je samo pogledala i vidjela da je još pijan. Povrh toga, na sebi je imao nečiju tuđu odjeću. I tad je nastao pravi pakao. Mama je držala bijeli pladanj poznatiji kao pladanj za morske plodove, ali dobri su i za posluživanje doručka. Uzela je taj pladanj i razbila ga o pod, vičući na njega da joj je već dosta takvog ponašanja i da se ponaša poput dripca. Potom je razbila još jedan pladanj, pa još jedan. Svaki put kad je nešto rekla, razbila je još jedan. Razbila je sve pladnjeve koje smo imali, a onda zašla među šalice i tanjuriće razbijajući dva tri istodobno. Tata je pobjegao kroz vrata. Ja se nisam micala. Na kraju krajeva, nije bila ljuta na mene, a ja ni zbog koga ne bih propustila ovaj napadaj bijesa. Smatrala sam da je bio najbolji kojega sam vidjela u stvarnom životu. Hank i ja nismo riskirali pa nismo ništa govorili. Nikad ne znate na čemu ste kod takvih napadaja jer se mogla okomiti i na nas. Nakon što je tata pobjegao, sve je do kraja porazbijala, uključujući i šalice za koktel škampi. Počela je s izložbenim stalkom i uništila sve naše aranžmane od školjki, sve dok nije došla do onih koje su imale križ u sebi, i tad se odjednom zaustavila. Povukla se otraga i dugo nije izlazila. Jedina osoba koja se s njom može mjeriti po jačini bijesnog ispada jest Barbara Stanwyck. Harperov kafić slastičarnica nije bio otvoren toga, a ni sljedećeg dana. Trebalo nam je dva dana da počistimo nered i nabavimo novo posuđe. Jedino što je preostalo bio je nekoliko pepeljara ispod pulta koje mama nije vidjela. Tata kaže da ga je koštala tristo pedeset dolara samo za posuđe. Mislim da će se odsad nadalje naučiti pristojno ponašati. U protivnom će ga preskupo stajati. Objasnio je mami zašto je na sebi imao tuđu odjeću. Svi su se odlučili okupati pa su odjeću skinuli sa sebe. Šaleći se, Sheila Ray je u pijesku iskopala rupu i sakrila im je, a poslije se nije moga sjetiti gdje ju je zakopala. Bila je to istina jer smo vidjeli Sheilu Ray kako cijeli dan prekapa po plaži i plače. Tata kaže da je Sheila Ray zaručnica bubnjara Ala. Mama mu ne vjeruje. Misli da se ona sviđa tati. Jedini mir i tišinu mogu naći ispod kuće.

Katkad mi mama zaboravi staviti taj bijeli prah na lice, ali ne baš često. Preko puta ulice postavljaju luna park. Otišla sam tamo i upoznala čovjeka, gospodina Kowboski, poljskog Roma. Rekao mi je da za tjedan dana stižu njegova žena i djeca pa ću se imati s kim igrati. Bit će to djeca Jenkija, ali neću dopustiti da me to spriječi. Ne radim baš ništa posebno. Svakoga dana kopam tunele ispod kafića slastičarnice. Već sam iskopala oko šesnaest tunela i idem na ribarski mol. Tamo bacam ribe natrag u vodu. Ljudi ne bi trebali loviti ribe koje neće pojesti. Odlazim tamo svako jutro i svako popodne. George Potlow, čovjek koji je zadužen za mol daje mi hladno piće besplatno. Više nam Mattie Mae ne pere posuđe. Posvađala se s drugom djevojkom oko dečka, Jerryja, i ta ju je ugrizla za lice. Glava joj je natekla kao otrovanu psu. Tata i ja smo je išli posjetiti u Beulah Heights. Peachy Wigham je osvijetlila Elite Nightspot plavim božićnim lampicama. Rekla je da ima drugu Crnkinju, koja nema dečka, i koja će dobro prati posuđe. Peachy je rekla da je Mattie Mae luda za tim Jerryjem, i da sad neće biti ni za što otkad se on vratio iz Koreje. Nova žena za pranje posuđa je mala stara mršava žena po imenu Velveeta Pritchard. Najcrnja je žena koju sam ikada vidjela, tako crna da izgleda plava, što je među Crncima u Mississippiju znak kraljevske krvi. Oni strasno mrze albine, i ja smatram da je to nepošteno. Ja još uvijek umirem od želje da vidim pravu albino osobu uživo. Pitala sam Velveetu živi li neka od njih tamo gore u Beulah Heightsu, ali mi je odgovorila da ne živi i da je to samo priča koju je netko izmislio. Ali mislim da je slagala. Znam da tamo gore živi albino. Osjećam to u srži. Velveeta za nas tek kratko radi a već mrzi tatu. Mama je luda za Velveetom s kojom po cijeli dan samo priča i priča. Mama mi više ne dopušta da govorim 'za tren oka'. Meni se Velveeta uopće ne sviđa. Ona je od onih koja je odana samo jednoj osobi i protiv svakoga će stati na maminu stranu. Jedna od maminih zlatnih okruglih naušnica zavukla mi se u nos i ona je odmah utrčala unutra i brže bolje joj to rekla. Nađe sva skrivena mjesta na kojima tata drži žestoka pića pa trči i govori to mami. Zna da ne može dobiti otkaz jer mama smatra da je diiiivnaaaa!!! Hank ima ozbiljan problem sa ženama. Ne puštaju ga na miru. A on je tako sladak pa ih ne odbija. Jedna mu je neprestano za petama. Tommie Jo Harris. Njezin tata posjeduje parkiralište kamiona, osam kilometara dalje uz cestu, i ona se tu mota danonoćno. Gospođa Dot kaže da je njezino srce poput mjeseca, jer je uvijek muškarac u njemu. Tommie Jo prava je divljakuša i svi dečki u mjestu ludi su za tim da je pridobiju za izlazak. Sviđa im se zato što je tako zločesta. Vozi kabriolet i svuda ide sama. Gospođa Dot vjeruje kako je svi žele uhvatiti i pripitomiti, što se meni čini glupim ako je ono što im se najprije sviđalo na njoj baš to što je divlja. Meni se sviđa ona priča o Tommie Jo, ono kad je izišla s tipom koji je mislio da je velika zvjerka što se žena tiče, slamatelj ženskih srdaca, kako reče gospođa Dot. Dakle, namamio ju je u auto i počeo joj laskati ne mareći ni najmanje za nju nego pokušavajući dobiti opkladu s dečkima da će je uspjeti poljubiti. Potom ju je primio za koljeno, gurnuo upaljač, i onoga trenutka kad je pomislio da je dobio opkladu, ona je upaljač zagurala njemu u nos. Osujetila je njegove namjere! Sad se baš i ne pojavljuje tako često i zacijelo se ne igra s osjećajima drugih mladih nedužnih djevojaka. Tommie Jo oko vrata nosi šarene marame. Poput Jennifer Jones. Ne razgovara sa mnom. Mislim da ne voli malu djecu. Ali zacijelo voli Hanka. To sigurno znam jer ljudi koji su Hanku iznajmili sobu u motelu Hammer's Christian imaju pakosna unuka koji se zove Gregg. Sakrio me jedne večeri ispred Hankove sobe jer je vidio da je u nju ušla Tommie Jo. Ugasila je svjetla i uvukla se u krevet dočekati ga kao iznenađenje kad se vrati kući s posla. Mogu samo reći da mi je žao Hanka jer naporno radi i znam da je umoran. Ali kad je došao kući i zatekao je u krevetu, ponio se poput pravog džentlmena. Mogli smo vidjeti kroz prozor kako se pretvarao da mu se sviđa. Ja se nikada neću tako ponašati i neću se nikome nabacivati, čak ni Cornelu Wildeu, ako ga ikada upoznam. Bilo kako bilo, oni će se ženiti. Jučer su Mlade debitantice očistile krhotine na završetku autoceste broj 3 jer im je vrijeme to dopustilo. Misao gospođe Dot za danas glasi: 'Ako se sprijateljiš s telefonom i smrznutom hranom život će ti biti med i mlijeko. Prema njezinu mišljenju Alexander Graham Bell i Clarence Birdseye su dva najznačajnija Amerikanca koja su ikada živjela, s izuzetkom Roberta E. Leeja. Ona vjeruje da nikada nismo izgubili građanski rat i da je general Lee mislio da je general Grant baštovan pa mu je sasvim prirodno predao svoj mač. Njezina obitelj u Memphisu imala je neko obiteljsko nasljeđe od generala Leeja, ali jedino što je general Lee ostavio iza sebe bile su prazne boce viskija.

12. srpnja, 1952. Mama je danas imala poziv iz Jacksona. Baka Pettibone osvojila je jackpot ne bingu i doživjela srčani udar. Odvezli su je u baptističku bolnicu i rekli joj da ne puši zbog boca s kisikom u prostorijama, ali baka je jednu svoju cigaretu marke Camel sakrila u kosi, i popušila kad su svi otišli. Izbila je sve prozore u desnom krilu baptističke bolnice Irondale. Nije bila povrijeđena, ali od eksplozije je mnogim ljudima na drugim katovima zakazalo srce. Ali mama je otišla u Jackson i odvela je u metodističku bolnicu. Baka kaže da njoj to posve odgovara jer su baptisti prestrogi. Gospodin Honeywell i njegova vojska žena dobili su protutenkovski raketni bacač, ali nitko od njih nije toliko snažan da ga podigne. Stavili su ga na invalidska kolica, ali ona se ne kotrljaju po pijesku. Šteta, baš sam htjela vidjeti kako se puca iz njega. Na ovotjednom sastanku Mladih debitantica gospođa Dot je rekla da ćemo posvojiti siroto dijete s druge strane oceana i postati roditelji udomitelji. O kome god se radilo taj će nam svakoga tjedna pisati i zahvaljivati nam. Nadam se da je djevojčica. Zamislite samo kad odraste pa dođe ovamo upoznati svoje roditelje i zatekne mene, Kay Bob Benson i kćeri ribara koji love škampe! Pokušala sam ih nagovoriti da posvojimo albino dijete, ali Kay Bob Benson je imala vrišteći napadaj. Ona dobije sve što želi. Ona uvijek priređuje provedimo-noć-u baby-doll-pidžami zabave. Ja spavam u kupaćim gaćicama i ne bih ni htjela ići. Misao gospođe Dot za danas glasi:  Samo su osobne kvalitete trajne.  Sljedeći tjedan održat će nam predavanje o modnim dodacima, što god oni bili, žena iz trgovine s haljinama iz Magnolia Springsa. Ako se mama ne vrati iz Jacksona, na taj sastanak sigurno neću doći. Angel Pistal mi počinje biti jako naporna. Moram joj na ruke staviti papirnate vrećice jer u snu skida selotejp s ušiju i hoće da joj svake večeri pričam priču. Gospodinu i gospođi Pistal se isplati plaćeno. Mama ne voli ići u Blue Gardenia Lounge, ali čak ni ona nije odoljela odgledati nastup Peglega Johnsona prošli tjedan. Bio je divan. Na posteru je bio i pjevač po imenu Ray Layne koji je također bio dobar. Trebali ste vidjeti mamino lice kad je Pegleg Johnson nakon nastupa prišao njezinu stolu i zamolio je za ples. Doimala se jako zbunjeno. Plesali su na pjesmu Nat King Colea 'Dance, Ballerina, Dance'. Okretali su se, nagibali i sve to. Od svih u prostoriji izabrao je baš mamu! Pitam se nije li noga koju je Kay Bob Bensonina majka našla izbačenu na plaži bila noga Peglega Johnsona. Mama mi je rekla da šutim. Ona je bila sigurna da nije, ali ja mislim da ipak možda jest. Šteta što je nisu sačuvali da je on vidi. Htjela sam ga upitati gdje je izgubio nogu, ali mama je rekla da će me ubiti ako to učinim jer se takvo što ne pita. Taj pjevač, Ray Layne, prišao je do stola i neko vrijeme sjedio s nama. Pravi je osamljenik, koji je ovamo došao sam. Saznala sam da ima samo sedamnaest godina i da je iz Hattiesburga. Mami se jako sviđa gospođa Pistal, ali više nikada neće ponovno ići na to mjesto jer tamo ima sumnjivih ljudi, hotelskih gmazova, kako ih ona naziva. Claude Pistal i svi ti njegovi prijatelji doimali su joj se kao kriminalci. Nisam joj rekla da su to oni ljudi s kojima sam igrala poker. Sljedećeg dana je taj dečko, Ray Layne, onaj pjevač iz Blue Gardenia Loungea svratio u kafić slastičarnicu i pitao tatu može li me vidjeti. Tata je došao po mene i izveo me ispod kuće gdje sam kopala tunele. Upitao me mogu li s njim na plivanje i ja sam, naravno, pristala. Tako je zgodan i ima kovrčavu kosu. Ima djevojku Ann koja nosi naočale. Hodaju već dugo i nedostaje mu. Voljela bih da mi je on dečko. Nikad ga ne bih nikamo puštala bez sebe. Mislim da je divan i da je najbolji pjevač kojega sam ikada čula u životu. Znate što još? Poljubio me kad se opraštao sa mnom i rekao da mu je užitak što me upoznao! Trebao bi biti filmska zvijezda, pravi je tip Roryja Calhouna. Mama će mi morati dati popraviti zub. Stigli su Kowboski sa svojim lunaparkom. Ima ih sedmero i dvoje ih je mojih godina. Imaju veliki školski autobus u kojemu žive, što je ipak bolje od kamp kućice Roya Grimmetta. U lunaparku imaju flipere, kotač vidikovac i aparat koji ti četiri puta izbaci fotografiju za samo četvrtinu dolara, a prodaju i slatku vunu te ušećerene jabuke jer ti ljudi iz luna parka kupuju gnjile jabuke i na njih stavljaju uprženi šećer. Znam da ih ne bih trebala jesti, ali ne mogu si pomoći. Ali dala sam sebi u zadatak da moram tražiti crve. Gospodin Kowboski mi kad god to želim dopušta pomesti mjesto na kojemu su fliperi i mijenjati novac. Tamo je sjajno! Cijelo vrijeme svira glazba i možete je čuti sve tamo do nas. Jako mi se sviđaju, bez obzira na to što su Romi. Ne vjerujem da kradu djecu, ali ne bih previše marila ni da me ukradu. Bilo bi zabavno živjeti u tom autobusu. Katkad navrati i Michael pa se vozimo na kotaču. Odozgo možete vidjeti cijelu plažu.

Jedanput je došla i Kay Bob Benson, ali se uplašila kad sam zaljuljala sjedalo i više se nipošto ne želi vratiti natrag na kotač. Billy Bundy, onaj propovjednik s radija konačno mi je donio sliku Sue Sweetwater koja na WHEPU ima radioemisiju. Potpisala ju je sa 'Za Dottie Fay', i kako je onda mogu nekome pokazati? Billy Bundy je, ako mene pitate, neobičan propovjednik. Tata i ja ga gotovo svakoga dana viđamo u stražnjoj prostoriji kafića Bon Ton, jedinom mjestu na kojemu nakon crkve može dobiti alkohol. Uđe, sjedne sam za stol i naruči si piće. Zatim izvadi svoj crveni otvarač za pisma i njime otvori sve omotnice s novcem koje dobije od kršćana koji slušaju njegovu radioemisiju, i uredno slaže novac u male hrpice po cijelome stolu. Svako malo možete ga čuti kako govori:  Neka je hvala Gospodinu  kad dobije novčanicu od dvadeset dolara. Za novčanicu od deset dolara kaže samo:  Bog te blagoslovio, brate.  Za onu od pet dolara:  Hvala ti, grješniče  a za dolar kaže samo:  Svaka sitnica je dobrodošla.  Jedanput kad je dobio novčanicu od pedeset dolara zbilja je glasno uzviknuo:  Isuse, aleluja!  Ali uglavnom dobiva one po pet i deset dolara. 21. srpnja, 1952. Dogodilo se nešto strašno. Kafić slastičarnica propao je metar u zemlju i na desnoj strani strši u zrak! Uništila sam temelje kopajući tolike tunele. To se dogodilo preko noći. Tata je to primijetio jer su sve njegove pljeskavice za hamburger počele kliziti s roštilja u pomfrit. Nisam to namjerno učinila. Ako mene pitate, to mjesto je slabo sagrađeno. Nadam se da moja mama neće primijetiti što sam učinila kad se vrati iz Jacksona. Rekla sam tati kako ja neću njega odati da je pio ako on njoj ne kaže da se kafić slastičarnica urušila. Morao je na roštilju napraviti izbočinu tako da jaja i hamburgeri ne klize u ulje u kojemu se peče pomfrit. Osim toga, mislim da se ne može tako lako zapaziti. Bit će mi drago da se mama vrati kući jer je tata loše raspoložen. Tata je otišao s Hankom kad se ovaj ženio i bio mu vjenčani kum. Tata je rekao da je vjenčanje bilo otužno. Održalo se u nekom uredu i mladenka nije nosila vjenčanicu nego samo kostim s kiticom cvijeća na haljini. Nije čak bilo ni medenog mjeseca. Hank je već drugoga dana došao na posao i nije nimalo drukčije izgledao. Tata mu je dao pedeset dolara, a ja sam mu dala držače za salvete od školjki i nekoliko pepeljara koje sam izradila u Klubu mladih debitantica. O vjenčanju se pisalo u 'Crtice od Dotove', kao i o činjenici da je Harperov kafić slastičarnica jako raskliman, ali gospođa Dot me spasila pišući da je to bio sasvim prirodan čin Božje volje. Mislim da nije željela javno iznijeti činjenicu da je jedna od Mladih debitantica kopala tunele pod kućom, s obzirom na njezinu želju da budemo društvene i sve to. Michael čita knjigu Mickeya Spillanea Kiss Me, Deadly i smatra je sjajnom. Kaže da je samo za dečke i odrasle. Pročitala sam je prošle godine i uopće nije tako strastvena. Jedini dobar događaj bio je taj što se žena koja je mladim debitanticama trebala održati predavanje o modnim dodacima razboljela, pa smo umjesto toga pjevali 'Row, row, row your boat'. Misao gospođe Dot za danas je bila:  Zapamtite, ako ljudi o vama govore iza leđa, to samo znači da ste dva koraka ispred njih! Tata i Jimmy Snow pijani su cijelo vrijeme otkad nema mame tako da siroti Hank sam vodi kafić slastičarnicu. Jimmy pije zato što se njegova cura, Iris Ann Moody, za koju je osam godina zaručen, udaje za drugoga. Ne znam što je tati isprika. Gospođa Dot je sigurno doznala da tata pije jer je htjela da ostanem s njom, ali rekla sam joj da je sve u redu. Jako mi se sviđa, ali ne podnosim njezina supruga. Zločest je prema njoj i cijelo vrijeme je vrijeđa pred drugima. Drago mi je da mu je moj kremasti sladoled s vrućim čokoladnim preljevom otišao niz leđa. 30. srpnja, 1952. Mama se vratila iz Jacksona i prvo što joj je Velveeta ispričala bilo je da sam ja kriva za urušavanje kafić slastičarnice. Odala je i tatu. Kad je došao pijan, mama je bila tako bijesna da ga je mlatila po cijeloj stražnjoj prostoriji. Svaki put kad je pokušao ustati, ponovno bi ga udarila, ali je ugasila svjetla da susjedi ne mogu zavirivati unutra. Samo sam vidjela sjene i čula ih. Bilo je to poput gledanja filma Flamingo Road s Joan Crawford. Tijekom čitave te tuče iz luna parka dopirala je zbilja lijepa pjesma ' Give Me a Kiss to Build a Dream on'. Mama ga je optuživala da nešto petlja s tom natjecateljicom u klizanju. Kad mu je od glavu slomila telefon i kad je počeo krvariti prestrašila se i pozvala me da otrčim do Romeovih i pozovem liječnika. Stigao je i rekao da je s tatom sve u redu, ali da ćemo morati naručiti drugi telefon. Obratio se mami:  Fay, bolje ti je pripazi. Da je bio trijezan, ubila bi ga.

Mama se doista ljubazno ponaša prema tati jer mislim da se prestrašila kako ga je mogla ubiti. Bila bih kći poznate žene ubojice, a kad bi završila na električnom stolcu ja bih bila siroče i svi bi me sažalijevali. Pretpostavljam da bih se mogla zaposliti, živjeti u nekom hotelu i nositi crninu, ali bila bih cijeli život obilježena. Radije bih bila zatvorena u kući, poput Jessieja, samo što bih ja za sebe htjela bolju bolest od elefantijaze. Sva ta nevolja je započela zato što je Velveeta cinkarošica. Trebala bi ona vidjeti što James Cagney radi s cinkarošima. Baka je dobro. Ponovno je već kod svoje kuće počela priređivati bingo zabave. Mami je odvratno to što baka neće odustati od svojih Camel cigareta. Rekla je da bi ionako umrla kad ne bi mogla pušiti svoj Camel i igrati bingo. Baka ima nekog starca za dečka i mama misli da će se baka ponovno udati. Prema maminim riječima on je tako iznemogao da jedva stoji na nogama, a baka se ponaša poput lude starice. Jedini problem je taj što ne može pronaći mog pravog djeda pa ne može dobiti razvod. Baka ga pokušava službeno proglasiti mrtvim jer je prošlo devet godina otkad ga traži Zavod za nestale osobe, i sad su odustali. Ako djed nije mrtav, sigurno će biti jako ljut kad sazna da je mrtav pred očima zakona. Baka mi je poslala pismo u kojemu mi piše da ne brinem za nju nego da budem dobra svojoj mami jer je mislila kako je moja mama na pravom putu do živčanog sloma, što nije ni čudo, kad je udana za tu malu gnjidu, Billa Harpera. Usto mi je poslala i maramu s uzorkom karte Mississippija na njoj. Najveća vijest u okolici, osim razbijene glave mog tate, jest da sam stvarna, prava junakinja. Od VFW-ja mogu dobiti medalju. Michael, Angel i ja odlučili smo prošle nedjelje otići u lagunu na pecanje. Sjedili smo u čamcu i hvatali ribe da ih napušemo i objesimo u sobama, kad je Michael iznenada zakačio nešto na svoju udicu i kosa mu se nakostriješila. Počeo je glasno vikati i uz trzaj pravo u čamac izvukao najcrnju zmiju koju sam ikada vidjela u životu. Čim se ta zmija našla u čamcu, sve troje smo iskočili u lagunu. Bila sam toliko zauzeta vičući na Michaela zbog toga što je dovukao tu zmiju u čamac da sam bila potpuno zaboravila da ne znam plivati jer sam u TREN oka stigla do obale. Kad je do obale stigao i Michael, osvrnuli smo se, ali Angel nije bilo nigdje na vidiku. Tad sam se sjetila da ni ona ne zna plivati. Toliko sam se prestrašila da ću njezinom tati i mami morati reći da se njihova mala djevojčica utopila pa sam skočila natrag u vodu. Michael i ja smo ronili i tražili je, ali je nigdje nismo mogli naći. Konačno sam je ugledala kako stoji na dnu lagune pa sam zaronila i došla ispod nje, zgrabila je za noge i gurnula uvis da joj glava izroni iz vode. Stajala sam na dnu i brzo tonula, bila sam do koljena u blatu. Michael joj je ugledao tjeme i na vrijeme je zgrabio za uho. Kad sam se pokušala izvući na površinu, zaglavila sam u blatu i nisam se mogla pomaknuti. Michael je bio uvelike zabavljen spašavanjem Angel da je zaboravio na mene. I on mi je neki mladi spasitelj. Pomislila sam da ću morati naprijed i utopiti se u ranoj mladosti, ali tad sam se sjetila crne zmije. Sinulo mi je da bi ih u vodi moglo biti još, sigurno sam imala snage za stotinu, jer sam se oslobodila i sama sebi spasila život. Angel je bila stvarno bolesna. Nikada u životu nisam vidjela da netko toliko povraća, a po cijelom tijelu bile su nam pijavice, kao po Humphreyu Bogartu u Afričkoj kraljici. Uh! Odveli smo Angel natrag do Blue Gardenia Longuea i ispričali njezinim roditeljima što se dogodilo. Hvala Bogu, Claudea nije bilo tamo. On je lud za Angel. Vjerojatno bi ubio mene i Michaela zato što se umalo mogla utopiti. Gospodin i gospođa Pistal su je zagrlili i bilo im je tako drago što je ona dobro da uopće nisu marili za to što sam se ja mogla utopiti. Michael i ja odveli smo gospodina Pickensa pokazati mu tu crnu zmiju. Znate što? To uopće nije bila zmija. Bila je to velika električna jegulja. Eto zbog čega se Michaelu kosa nakostriješila. Gospodin Pistal me poveo kući i rekao mami i tati da sam spasila Angel život i da on nikada neće zaboraviti to što sam učinila. Mama i tata su se pred njim pretvarali kako su ponosni na mene, ali kad je on otišao, mama me snažno uštinula i htjela znati kog sam to vraga radila, kako sam tako skakala u vodu kad ne znam ni plivati. Spremala se udariti me kad je tata rekao:  Gle, Fay, zna plivati; nije se utopila, je li tako?  Dobro joj je rekao. Tako smo konačno potvrdili tatinu teoriju da mala djeca znaju plivati ako se dovoljno prestraše. Tata je sretan zbog cijele situacije jer je tu električnu jegulju stavio u zamrzivač za sladoled i preparirat će je najesen. Na sastanku Mladih debitantica morala sam ustati i ispričati kako sam Angeli spasila život. Kad sam završila, jedna od onih ribarskih kćeri s visine me pogledala. Bezveznjakovićka. Gospođa Dot je rekla da sam prirodno nadarena za pričanje priča, i povrh svega veoma hrabra. Pisat će ona o tome u svojoj rubrici 'Crtice od Dotove'.

Pretpostavljam da sam im trebala ispričati da je i Michael bio tamo. Ma dobro, mislim da on ionako ne čita novine. Misao gospođe Dot za danas bila je o zmijama, u čast mojoj priči. Rekla je:  Nikad ne budi grub prema čegrtuši jer je ona džentlmen u svijetu zmija. Ona uvijek čegrtom najavljuje svoje odlaske i dolaske. Želim otići u Magnolia Springs i odgledati dva cjelovečernja filma koja se tamo prikazuju. Poslušajte ovaj oglas: 'KOMUNISTIČKO NACISTIČKA PREDSTAVA'… HITLEROVE ZAROBLJENICE I SOVJETSKI ROBOVI, SNIMLJENO U MOSKVI. SVE ŽENE MORAJU SLUŽITI DRŽAVI. ČINJENICE O DRŽAVNOM NADZORU LJUBAVI, PAGANSKIM PRAVIMA NA RAĐANJE, SUPRUZIMA ZASTUPNICIMA, MUČENJIMA ZA BUNTOVNE DJEVOJKE, OSRAMOĆENE I GRIJEŠNE. Drugi film koji igra zove se Pretpovijesne žene … Nisu se bojale životinje, samo životinje u čovjeku. Jedva čekam. Gospodin Honeywell i njegova ženska vojska vode me za nagradu što sam bila junakinja. Gospodin Honeywell vjeruje da su ta dva cjelovečernja filma nešto što bi svaka Amerikanka trebala vidjeti. Jimmyja Snowa strpali su u zatvor zato što je zrakoplovom sletio na kuću svoje bivše djevojke i probudio je. Išli smo ga posjetiti i čini se da se osjeća kao kod kuće. Policija ga jako voli i daje mu pivo i sve ostalo. Doznala sam od jednog od tih policajaca da je Jimmy Snow ratni junak koji je rušio japanske zrakoplove. Tata mi kaže da on zbog toga toliko puno pije, nedostaje mu rat. Jimmy je odgojen u sirotištu u Tennesseeju i ne zna tko su mu roditelji. Ne mogu prijeći preko toga što ima tako bijelu kosu i obrve, a nije toliko star. Sigurno se jednom jako prestrašio ili možda ima albino krvi, poput Ule Sour, a da to i ne zna! Ali to mu neću reći! 3.kolovoza, 1952. Znate što ima novo? Hank i Tommie Jo će dobiti dijete. Nadam se da će biti djevojčica. Ako bude, trebali bi joj dati ime Claudette, po Claudette Colbert. Pisala sam joj i rekla kako mislim da je divna u Jaje i ja. Još nisam dobila odgovor, ali kao što znate, ona je jedna od najzauzetijih zvijezda u Hollywoodu. Ako bude dječak, trebali bi ga nazvati samo Hank mlađi. Više baš toliko ne izlazim. Jako, jako su me povrijedili. Bila sam tamo u luna parku kod Kowboskih i mela za gospodina Kowboskog ono mjesto gdje su fliperi kad mi je prišla jedna od njegovih kćeri i rekla da idem kući, da mi tamo nije mjesto i da je luna park obiteljski posao. Zatim me udarila, a ja joj uzvratila, nakon čega su sva ta djeca odjednom skočila na mene. Velike obitelji zbilja se drže zajedno. Gospodin Kowboski ih je otjerao i poveo me u dugu šetnju. Rekao mi je da se ne trebam zbog toga loše osjećati. Samo su ljubomorni na to što sam jedinica i što ne živim u školskom autobusu. I ne trebam plakati zato što nigdje ne pripadam. Zbog toga i jesam tako posebna i da će se sve to jednoga dana srediti. Išla sam gledati film o komunistima. Ajoj, nikada ne bih željela biti jedna od njih. Tata i gospodin Honeywell se svađaju jer tata smatra da borac protiv komunizma, gospodin McCarthy, nije u pravu, ali gospodin Honeywell kaže da je ispravno sve te Crvene protjerati iz zemlje. Nakon što sam odgledala film slažem se s gospodinom Honeywellom. Osim toga, doista ne želim doživotno čekati u redu da bih kupila namirnice. Želim biti bogata, ali ja ću biti dobra bogata osoba. Meni su povjerili košaru prijateljstva u Mladim debitanticama. Obilazim cijeli Shell Beach i nagovaram sve da u nju stave nešto za siromašne. Pitam se tko su ti siromašni. Nikad ih ne vidim. Poželjela sam tu košaru prijateljstva ponijeti gore u crnačke četvrti i nagovoriti ih da i oni nešto stave u košaru te istodobno pokušati vidjeti mogu li naći tu albino ženu, Ulu Sour. Bila bi to savršena isprika za pokucati na sva vrata, ali mama mi ne bi dopustila. Rekla je da Crnci ne žele da ih gnjave mlade debitantice i, osim toga, da je njima potrebno sve to što imaju. Ali ja sam ipak pitala Peachy Wigham da dade svoj doprinos. Dala mi je bocu vina Thunderbird. Peachy mi ni za što na svijetu ne želi reći gdje živi ta albino žena. Dobili smo pismo od te male djevojčice koju smo posvojili u Južnoj Americi, a koja piše pisma bolje od mene. Mislim da je netko drugi napisao to pismo. Ja ne znam pisati južnoamerički, pa kako to onda ona zna pisati američki? Meni tu nešto smrdi. Misao gospođe Dot za danas glasi:  Iskrenost je dragocjena jednako kao radijum. Michaelova majka je bijesna. Za rođendan je dobila umjetno zubalo, gornje i donje zube, i gospođa Dot ju je spomenula u svojoj rubrici 'Crtice od Dotove'. Ona nije željela da se to dozna, ali gospođa Dot piše o novostima dok su još novosti, a sve ostalo što čujete samo je obično ogovaranje. Svi su ovdje dolje jako uzrujani, a znam i zašto. George Potlow, onaj čovjek koji je upravnik mola, živi s Crnkinjom. Čula sam kako mama i gospođa Romeo razgovaraju o tome. Boje se da će je oženiti, budući da je porijeklom Jenki. Viđam je na tom molu kad se popnem gore i šutiram sve ribe natrag u vodu. Zbilja je sramežljiva i dobra, uopće nije kao Velveeta. Pitala sam je gdje živi albino žena, ali mi ni ona nije htjela reći. Velveeta je stala na soma i već tjedan dana ne dolazi na posao. Kladim se da je som uginuo.

Jimmy Snow je izišao iz zatvora. Rekao je da će me voditi sa sobom zaprašivati usjeve, ali pogriješio je kad je to rekao pred Velveetom. Mama i Velveeta još uvijek su prisne prijateljice. Mama nju voli više od mene i od tate, a mi smo bijelci. Neku večer bila sam u kafić slastičarnici i prala posuđe kad sam shvatila da će ljudi u njemu biti veoma iznenađeni ako proguram glavu kroz paravan, kad ugledaju malo dijete kako pere. Iskoristila sam svoje kazališne gene i pretvarala se da sam siroče koje su Harperovi oteli. Rekla sam tim gostima da već tri godine perem posuđe i da mi se ruke suše. Budući da su neki od tih ljudi bili mamini i tatini prijatelji i znali da se šalim, samo su mi se grohotom nasmijali, posebice kad sam ih zamolila da odgovorne ljude upitaju za zakone o radu djece. Ugledala me mama i htjela znati što ja to dođavola izvodim kad stvaram takvu gužvu. Pretpostavljam da sam se zanijela jer sam stavila tavu iza potiljka načinivši aureolu i rekla:  Ženo, ta ne znaš li da moram pobrinut za očev posao se?  To je Isus rekao svojoj majci kad ga je gnjavila u svetištu. Svi su mi se od srca nasmijali. Čini se da je i mama to smatrala smiješnim sve dok i posljednji gost nije izišao. A onda je krenula za mnom. Pokušala sam trčati, ali me stjerala u škripac na stražnjem trijemu koji vodi tamo gdje živimo. Bila sam ukliještena između kutija s Coca Colom i nisam se mogla pomaknuti ni lijevo ni desno. Ubila je i Boga u meni. Tata joj je ponavljao:  Daj, Fay, smiri se.  Dovela sam se u neugodnu situaciju moleći je za milost, ali nikad ne znate kad ćete to učiniti dok za to ne kucne čas. Maloga Isusa nisu istukli kad je to rekao. Djevica Marija je samo otišla kući i ostavila Ga samog. Jednostavno ne možete vjerovati u Bibliju kao vodilju. Kod kuće mi je tek palo na pamet da je mama sigurno izgubila smisao za humor. Odsad pa nadalje ću, što se mame tiče, samo oprezno. 8. kolovoza, 1952. Shvatila sam da imam tjemenac od Felixa. Ako mi uđe u glavu, morat će me ošišati do gole glave. Bit ću ćelava poput Eisenhowera, a ja sam demokrat. Liječnik kaže da je to jedan od najgorih slučajeva koje je vidio. Mama mi po cijelom tijelu mora staviti ljubičasti lijek koji se zove ne-češi-me. Posvuda imam ljubičaste krugove. Ta žena koja je luda za modnim dodacima konačno je došla u Klub mladih debitantica. Nećete vjerovati. Svi su bili jako uzbuđeni zbog hrpe marama, rukavica i bisernih ogrlica. Rekla je da se s pravim modnim dodacima možete uz svaku odjeću lijepo odjenuti. Imala je na sebi crnu haljinu i počela je dodavati niske i sve ostalo. Mislila je da to mijenja njezin izgled, ali nije ga mijenjalo. Rekla je da dobro odjevena žena za svaku prigodu ima pun ormar modnih dodataka. Na kraju predavanja postavila je dućan i pokušala nam te stvari prodati. Možda bih i bila kupila nešto od nje, ali Kay Bob Benson je vrisnula:  Ona ima tjemenac  ali nisu mi dopustili da nešto isprobam. Ta žena se držala podalje od mene jer sam na licu imala bijeli prah i po cijelom tijelu ljubičaste kolutove. Voljela bih da sam imala neke niske, ali ne možete ništa kupiti ako ne isprobate. Kay Bob Benson neće ni blizu meni jer se boji da će dobiti tjemenac u kosi, a ona je luda za svojom kosom. Njezina majka je svakoga tjedna vodi u Magnolia Springs do Nita's Beauty Boxa gdje joj naprave frizuru kakvu ima Jane Powell. Ona izgleda poput Jane Powel jednako kao što ja izgledam kao kraljica Saba. Zbog tjemenca nisam pozvana na njezinu glupu rođendansku zabavu, tako da sam joj u jednom trenutku kad smo odlazile iz Mladih debitantica naglo prišla dok nije gledala, rekla 'Sretan rođendan' i dala joj rođendanski poljubac posred lica. Vrisnula je iz sveg glasa i otrčala do trgovine živim mamcima, do umivaonika gdje je izribala čitavu glavu i uništila svoju frizuru u stilu Jane Powell. Mama će me nagovoriti da joj pošaljem rođendanski dar. Saznat ću koji parfem ima u sebi najviše risove mokraće. Ili bih joj možda mogla poslati onaj vrč s tatinim lijekom protiv hemoroida u kojemu je gumeni prst. Misao gospođe Dot za danas glasi:  Ljudi koji drže do mode nikada danju ne nose večernju odjeću, naravno, osim ako ih pokapaju. 13. kolovoza, 1952. Umro je Jessie LeGore, onaj debeli dečko iz Cotton Bayoua. Poslao mi je jastuk na kojemu je pisalo draga jer sam ga jednom nasmijala. Da sam ga barem bila ponovno posjetila. Mogla sam mu ispričati još neke viceve ili mu pokazati kako oponašam Maria Lanzu. On nikada nikoga nije povrijedio. Mislim da nitko nikada ne bi trebao umrijeti.

Katkad se usred noći probudim i sjetim da ću umrijeti i to me tako prestraši da me oblije hladan znoj pa prijeđem u mamin i tatin krevet. Možda će dok odrastem pronaći lijek protiv umiranja pa neću morati brinuti. Ne bih mogla podnijeti da se nešto dogodi mami ili tati. Kad sam imala pet godina gledala sam film Bambi, i kad je Bambijeva majka izgorjela u požaru nakon što je rekla:  Bježi, Bambi, bježi  počela sam vrištati i tako glasno plakati da su me morali izvesti iz kino dvorane. Danima nisam puštala mamu od sebe. Nisam mogla pomisliti na tu vatru a da ne osjetim mučninu u želucu. Ako doista umrem, nadam se da će to biti kraj svijeta pa neću biti sama. Connie je rekao da Jessieja nisu mogli iznijeti iz sobe. Bio je toliko debeo da su morali srušiti kuću i trebalo je petnaest muškaraca da ga donesu do groba. Taj jastuk s natpisom prvi je dar koji sam dobila od mrtvaca. Sigurno je znao da će umrijeti, ali nije mogao ustati i pobjeći. Ja bih tako brzo trčala da me ništa ne bi moglo sustići. Vjerujem da možete pobjeći smrti. Ne želim ni razmišljati o tome što bi moji roditelji da ja umrem. Mama je rekla da sam jedini razlog zbog kojega živi i da bi uzela pištolj i raznijela si mozak da mene nema. S tatom je samo da bih ja imala oca. Da nema mene, već bi ga odavno napustila. Tata je rekao da više ne bi želio živjeti da se meni što dogodi. Zato se ja tako dobro čuvam. Kad sam Michaelu rekla da je Jessie umro, njega je samo zanimalo koliko je bio težak i koliko je velik bio njegov grob. Mislim da Michael nikada nije gledao Bambija. 16. kolovoza, 1952. Nećete vjerovati tko nastupa u Blue Gardenia Loungeu nakon Peglega Johnsona. Zove se Tawney, egzotična plesačica, i njezin je nastup samo za odrasle. Reklamiraju je kao egzotičnu plesačicu koja je nastupala u klubovima u francuskoj četvrti u New Orleansu. Vidjela sam njezinu sliku. Sigurno izvodi kaubojski ples jer je na sebi imala kratku kaubojsku suknju. Moram na neki način vidjeti njezin nastup, ali ne znam kao ću to izvesti nakon onoga što se neku večer dogodilo. Stajala sam tamo u predvorju dvorane i razgovarala s jednim od onih pokeraša čekajući da mi plate za lijepljenje Angelinih ušiju kad je ušao Claude Pistal i rekao mi da se gubim odatle i da se prestanem tu motati. Uzvratila sam mu da sam ja zaposlenik i da neću otići dok mi se ne plati. Nazvao ne mudrijašicom i derištem i rekao da će me nogom šutnuti u guzu ne budem li pazila. Rekla sam mu da će ga moj tata, dirne li me samo, pretući na mrtvo ime. Moja mama će mu oči iskopati, a ako mu ni to ne bude dovoljno Hank, koji je bio prva pratilja na natjecanju za Mr. Universe glavu će mu odrubiti. A ne bude li ni to dovoljno, pričekat ću da zaspe pa ću mu nož zabiti u srce. Harold Pistal je prišao iza zavoja i spriječio ga da me ne premlati. Žestoko su se posvađali. Claude je rekao da će mi drugi put zavrnuti vratom nađe li me da se opet motam uokolo. Harold me pustio da uđem u njegov ured, platio mi i upozorio me kako je bolje da se tu više ne pojavljujem jer je njegov brat prilično zločest. Budući da je Claude vlasnik pola imanja, ponaša se kako hoće. Harold me zamolio da to ne kažem tati, ali otkad je Claudeu umrla žena Claude je posve lud i mogao bi svašta učiniti. Rekla sam:  Vaš brat se ne zna ponašati i ružan je kao lopov. Claude Pistal je bezveznjaković! Ima sreće što imam blagu narav, poput Clarka Kenta. Odvezla sam se gore do četvrti u kojoj živi crnačko stanovništvo, s Peachy Wigham ušla u Elite Nightspot, naručila cijeđenu orandžadu i ispričala joj kako je Claude Pistal pokvaren. Po Peachynim riječima on je tako zločest da bi ti zabio nož u leđa i zaobišao te. Štoviše, nije ništa drugo no jadni bijelac s juga i zločest je kao govnar. Upitala sam je što se dogodilo s Claudeovom ženom, a ona mi je rekla da mnogi tu dolje smatraju da ju je on sam ubio. Kad sam to čula, bilo mi je žao što sam mu rekla da će ga tata pretući. 18. kolovoza, 1952. Michael i ja otišli smo do kino dvorane u Magnolia Springsu i gledali Johnnyja Sheffielda koji glumi Bomba, dječaka iz džungle u Stampedo slonova, skriveni grad na Otoku pantere. Divan je. Sviđa mi se njegova smeđa kovrčava kosa. Moja dva najdraža glumca su Cornel Wilde i Johnny Sheffield. Nadam se da ću se udati za nekoga s kovrčavom kosom. Michael ima ravnu, crnu kosu. Šteta. Najbolje je bilo kad su u kinu najavili najveće hitove koji sljedećeg mjeseca uskoro dolaze u kino: HEJ, DJECO, DOĐITE NA KINO ZABAVU KOJU PRIREĐUJE SMILEY BURNETTE… OSOBNO, U KINODVORANI MAGNOLIA SPRINGS… IZRAVNO IZ HOLLYWOODA, SMILEY BURNETTE, IZVRSNI KOMIČAR FILMSKOG EKRANA SA ZAPADA POZNAT PO SVOJIM NESPRETNIM ŠTOSEVIMA. Tamo je njegova velika slika i svirat će električne orgulje koje zvuče baš kao goleme obične orgulje. Kao nagradu, sretnom dječaku ili djevojčici besplatno daruje ponija! Dovodi fotografa iz Hollywooda i svaki

dječak i djevojčica koji dođu na predstavu moći će se s njim besplatno fotografirati. Kad se vrati u Hollywood, skupina sudaca izabrat će sliku koju budu smatrali najposebnijom sa stajališta reklame, i taj sretni dječak ili djevojčica kojega izaberu dobit će besplatno iz Hollywooda ponija, kao plaću za to što će oni koristiti njegovu ili njezinu sliku u reklami Smiley Burnette. Znam da ću osvojiti tog ponija. Michael i ja smo uzeli koliko god smo mogli tih oglasa i sakrili ih. Smatrali smo da ću imati veće izglede ako se što manje djece tamo pojavi. Michaelu sam platila dolar da se ne slika. Složio se. Ionako nije želio ponija. Natjerat ću mamu da me odvede do Nita's Beauty Box-a da mi naprave dobru frizuru, ali ako se ne riješim tjemenca mogla bih pokvariti izglede za osvajanjem ponija. Jimmy Snow smatra da imam jako dobre izglede, a isto to misli i Hank. Mama smatra da se ne trebam previše nadati, ali ona uvijek tako kaže, čak i za Božić, pa ipak uvijek dobijem mnogo stvari. Odjenut ću kupaći kostim i laganu košulju s tankim prugicama. Mogla bi biti loša sreća mijenjati odjeću. Baka Pettibone na svoje velike bingo zabave nosi svoju sretnu haljinu na točkice. Ona kaže da se moraš truditi da nešto dobiješ. Morat ću odvojiti barem sat dnevno i potruditi se za toga ponija. Mogli bi me čak povesti u Hollywood. Kod takvih stvari nikad se ne zna. Mogao bi Johnny Sheffield biti prijatelj Smiley Burnette, vidjeti moju sliku i poželjeti me upoznati. Gospođa Dot kaže da sam draga. Tako kaže i Michaelova majka. Kad Rose Mary Salvage naiđe na moju sliku u holivudskim časopisima, svisnut će! Svi kažu da ćeš se brzo zasititi ako u svako doba kad poželiš možeš jesti cheeseburger i sladoled, ali to nije istina. Ja svakoga dana pojedem otprilike tri cheesburgera i dva sladoleda od čokolade, i još ih se nisam zasitila. Loše je jedino to što ne upoznajem onoliko ljudi koliko sam mislila da ću. Većina turista ostaje tjedan dana i, tek što ih upoznate, oni već odlaze. Lassie mi jako nedostaje, a Felix moram skrivati u košaru s prljavim rubljem svaki put kad dolazi čovjek iz sanitarne službe. Protuzakonito je držati životinje tamo gdje poslužujete hranu, a posebice životinju koja ima tjemenac. Tata mora sjediti na zamrzivaču sa sladoledom u kojemu su uginule životinje tako da sanitarac ne zaviri unutra, ali ne vjerujem da imaju klice. Svi su i dalje jako zauzeti poslom. Michael će sa mnom sljedeći tjedan ići gledati Tawney, egzotičnu plesačicu. Gospođa Dot mi je dopustila da joj pomažem pri prodaji plastičnih proizvoda kluba žena. Osim toga, život je prilično dosadan. Jedva čekam da Smiley Burnette dođe u grad Michael i ja smo jučer otišli i odgledali stari film Pokusni pilot s Clarkom Gableom i Spencerom Traceyem. Uopće mi se nije svidio. Clark Gable i Spencer Tracey su bili prijatelji koji su svuda išli zajedno i upravljali su zrakoplovom. Myrna Loy, supruga Clarka Gablea nije ništa radila, osim na kraju filma kad je rodila sinčića. Svaki put kad se netko na filmu rodi, to bude dječačić. Nikada se ne rađaju male djevojčice. Po čemu su to dečki tako sjajni i diiiiiiivniiiii? Ja mogu sve što može muško. Mogu čak pretući Michaela. Sigurno je grozno biti djevojčica a znati da je tvoj tata zapravo želio dječaka. 22. kolovoza, 1952. Upravo sam se vratila s puta, s Floride i iz Jacksona. Baka Pettibone je nazvala mamu usred noći. Ona i taj starac pobjegli su i otišli na Floridu. Nisu ni jednu noć bili tamo na medenom mjesecu kad se on razbolio. Zato ih je mama morala vratiti natrag kući u Jackson. Nije me htjela ostaviti jer je znala da će se, dok nje ne bude bilo, tata napiti s Billy Bundyjem i Jimmyjem Snowom. Kad smo tamo stigle, baka nas je čekala na vratima. Prvo što je rekla bilo je:  Trebala sam znati da se ne trebam udavati za nekakva starca. Greyhound autobusom vratili smo se u Jackson. Sjedala u njemu su neravna i nažuljala su mi stražnji dio nogu. Mama je upitala baku:  Kako si se mogla ponovno udati kad ne znaš je li djed živ ili nije? Što ako se pojavi pa objave u novinama da imaš dva supruga? Baka je malo razmislila o tome, a zatim rekla:  Radije bih imala i dva supruga nego bila udana za jednu gnjidu!  Rekla sa vam da mama nikada ne može izići na kraj s bakom. Kad smo se vratile iz Jacksona tata je bio potpuno trijezan, ali zaudarao je na Listerine i uzimao mnogo B.C. tableta za glavu. Supruzi Roya Grimmetta, Mavi, došla je sestra živjeti s njima u kamp kućici. Zove se Edna i lijepa je, isti tip žene poput Betty Grable. Jako joj se sviđam. Bila je udana za mornara koji je poginuo, a uskoro će roditi. Nije li to tužno? Radi u klubu streličara i ima zbilja velike grudi, također. Mislim da je sigurno usamljena jer mi dopušta da s njom provodim mnogo vremena.

Večeras ćemo, kad se Michael vrati s posla, on i ja ići do Blue Gardenia Loungea vidjeti Tawny, egzotičnu plesačicu. Razgovarali smo o predstojećem Smiley Burnette natječaju za najbolju sliku i njemu je na pamet pala sjajna zamisao. Možemo tog ponija vodati naokolo, puštati djecu da se popnu na njega, slikati ih i naplaćivati im dolar za sliku. Michael ima foto aparat. Jedino ne znam hoće li taj poni biti osedlan. Mislim da hoće, još od Hollywooda. 23. kolovoza, 1952. Sinoć smo se Michael i ja zaobilaznim putem penjali do Blue Gardenia Loungea, prišuljali s bočne strane zgrade i pričekali nastup u deset sati. Čekali smo i čekali, i konačno začuli da su se oglasili svirači. Stajali smo na drvenim kutijama Coca Cole koje smo donijeli kako bismo s prozora imali dobar pogled na pozornicu. Michael je bio tako uzbuđen da je morao otrčati do stražnje strane zgrade obaviti nuždu. Nisu li dečki sretni? Svaki put kad moram u nužnik, sjetim se dosadnih mušica. Ubrzo se pojavila Tawney, egzotična plesačica i znate što ću vam reći? Ona nije nikakva plesačica. Ima dvije kitice s resama na grudnjaku i jednu dolje ispod. Počela se drmati. Jedna je išla na jednu stranu, a druga na drugu. Ona donja tresla se drukčije. Michaelu oči umalo nisu ispale koliko je buljio. Ne znam kako joj je to uspijevalo. Zatim su ugasili sva svjetla i na nju usmjerili plavi reflektor, a ona je samo hodala naokolo, saginjala se i tresla pred publikom. Tawney je mnogo starija nego na slici, a kosa joj je boje mrkve. Sigurno je poludjela nakon što su joj tako pljeskali pa je skinula gornji dio, tamo pred svima. Mislila sam da će se Michael onesvijestiti, ali ona je ispod imala još jedan mali grudnjak. Upravo kad se spremala skinuti donji dio, čula sam kako nam netko prilazi s leđa psujući kao kočijaš. Tako sam se jako prestrašila da sam pala s kutije i povukla Michaela za sobom. Stvorili smo takvu buku da sam bila sigurna da smo izgubljeni. Tko god to bio prilazio nam je sve bliže i bliže i psovao sve glasnije i glasnije. Bili smo ispod grmlja i mogli smo mu vidjeti samo stopala. Stvorio se odmah ispred nas i, pogodite tko je to bio? Pegleg Johnson. Prepoznala sam mu nogu. Nosio je kovčeg i bio bijesan kao ris jer mu je umjetna noga stalno upadala u pijesak. Opsovao je kao kočijaš, bacio na zemlju kovčeg i uputio se okolo zgrade odakle je i došao. Rekla sam Michaelu da će biti bolje da se brzo izvučemo odatle, jer bi mogao otići po Claudea Pistala, a ja nisam htjela riskirati. Trčali smo što smo brže mogli. Michael je još uvijek ljut na mene jer zbog mene nije vidio završetak nastupa. Baka je u pravu. Kaže da su svi muškarci glupi kad su žene u pitanju. Što više razmišljam o tome, to sam sve više uvjerena da je Tawney imala male motore u grudnjaku. Prava prijevara! 26. kolovoza, 1952. Velveeta je rekla mami da sam bila u Blue Gardenia Loungeu i da sam gledala Tawney, egzotičnu plesačicu. To nije znao nitko živ osim Michaela, a on to nipošto ne bi rekao jer bi se i sam uvalio u veliku nevolju zato što je i on bio tamo. A osim toga, natjerala sam ga da se zakune na kipu Djevice Marije kojeg Romeovi imaju u prednjem dvorištu. Katolici nikada ne čine ništa protiv Djevice Marije. Ona je jako omiljena među njima. Sveti Josip nije ništa u usporedbi s njom. Bitno je da sam Velveetu zatekla na djelu. Čitala je moje zapise. To je jedini način na koji je to mogla saznati. Rekla sam tati da je Velveeta čitala moje intimne zapise. Pitao me o čemu to toliko pišem. Rekla sam mu da pišem samo o onome što se događa. Želio je znati pišem li ikada o njemu pa sam rekla:  O da, uglavnom i pišem o tebi.  Tad je izišao i kupio mi veliku limenu kutiju s lokotom koji se otvara na šifru. Nimalo ne vjerujem Velveeti. Nisam znala da crnačko stanovništvo zna tako dobro čitati. Griješe oni koji za njih kažu da su glupi. Koje sam ja sreće, Velveeta je sigurno diplomirala i pretvara se da je sluškinja. Moja mama ima svoje intimne zapise. Trebala bi ih zaključavati. Pogledala sam ih i navrh ormarića našla odvjetničke papire u kojima piše da je moj otac u parnici za dokazivanje očinstva. Znam ja i što to znači. Žena koja ga je tužila zove se Billie G. Thweatt. Nadam se da je to istina. Ako je istina, to znači da negdje imam brata ili sestru. Kad budem u This is your life 8 , možda će se pojaviti iza zastora i iznenaditi me. Umirem od znatiželje da pitam tatu tko je Billie G. Thweatt, ali čuvam to ime koje ću spomenuti u trenutku kad mi baš zatreba. 8

(engl.) To je tvoj život.

Loše vijesti za ribe. George Potlow je došao u kafić slastičarnicu reći mojim roditeljima da mi ne daju odlaziti do mola i bacati ribe natrag u vodu jer se ribari jako ljute. Nekidan sam spasila dvadeset pet riba bjelica i tri kreketuše. Edna, šogorica Roya Grimmetta i ja, dobro se zabavljamo. Šećemo i radimo još puno toga. Ona smatra da sam zbilja zabavna. Pokušavam je nasmijati na sve načine. Mama kaže da pravim budalu od sebe, ali Edna tako ne misli. Roy Grimmett me dovodi do ludila Uvijek pokušava Edni dogovoriti spojak s mornarima, nastojeći da se ponovno uda. Voljela bih da je pusti na miru. Mogla bih se zaposliti i brinuti o njoj i njezinom djetetu. Tata je iz Wisconsina dobio opremu za prepariranje, i potvrdu. To ste trebali vidjeti. U njoj je bilo svih mogućih vrsta očiju: jelenjih, zečjih, ribljih, ali nije bilo očiju za jegulju ni za flaminga. Ali on može iskoristiti zečje oči i uzeti ih za flaminga, jer su lijepe i ružičaste, a jegulju može preparirati i zatvorenih očiju. Curtis Honeywell i njegova vojska žena prodali su protutenkovski ručni raketni bacač i nabavili strojnicu koja zbilja radi. Nekidan su greškom pogodili naš prozor. Mama kaže da je prava sreća što nas sve nisu poubijali na spavanju jer gospodin Honeywell ionako misli da je tata komunist. Ovaj tjedan našli smo se u rubrici ' Crtice od Dotove'. Pisalo je:  Kako se približava kraj sezone, Harperov kafić slastičarnica nedvojbeno je najprometnije mjesto na plaži  i drago joj je da se mala Daisy Fay Harper rješava tjemenca. U rubrici se pisalo i o Kay Bob Benson. Spominjana je u ' Uzbuđena što je od bake i djeda za rođendan dobila lutku Madame Alexander koja hoda'. Ako mene pitate, malo je prestara za lutke. Zanima me kako je ona invalidna djevojčica Betty Caldvell gore u Bon Scouru. Svidjela joj se bojanka s brojevima koju sam joj dala. Poslat ću joj jednu pepeljaru od kamenica koju sam izradila s Mladim debitanticama. Sirotom Jimmyju slomljeno je srce zbog Iris Ann Moody u čiju se kuću zaletio zrakoplovom zato to ga je napustila i udala se za drugoga. Neku večer je Peachy Wigham zvala tatu da dođe po Jimmyja. Sjedio je u Elite Nightspotu i nije se dao kući, a njezini gosti ne vole vidjeti bijelce u svom noćnom klubu. Kad smo stigli tamo, Jimmy se bio onesvijestio i Peachy ga je smjestila u krevet u stražnjoj prostoriji. Trebali su tata i još dvojica Crnaca da ga donesu do auta. Cijelo to vrijeme dok sam bila otraga, tamo gdje je živjela Peachy, čula sam kako se netko mota u susjednoj prostoriji. Pokušala sam otvoriti vrata, ali bila su zaključana. Možda Peachy ima dečka koji živi s njom. Nije baš lijepa, ali strašno je bogata. Kladim se da je njezin dečko s njom samo zbog novca. Ona ilegalno prodaje viski. Tata kaže da samo pitaš Peachy ako ti ikada nešto zatreba. Ona će to nabaviti i biti sretna da ti to može prodati. Osim što je zbilja bogata, zna tajnu o kćeri šerifa bijelca, tako da je nikada ne uhite, za razliku od ostalih Crnaca. Većina njezina novca potječe od mrtvačnice za Crnce, čija je vlasnica, a to je jedina takva mrtvačnica u okrugu Harwin. Čak ima i plan odlaganja. 28. kolovoza, 1952. Voljela bih da se ovo dvoje konačno odluče. Jednog trenutka mama mrzi tatu, a već sljedećeg oboje se okome na mene. Ona mi kaže kako je on pokvaren otac, ništarija, i da se ne obazirem na njega. A potom se sprijatelji s njim i ignorira mene. Nikada ne znam na čemu sam. Moram ući u njihovu sobu kad idem u kupaonicu, i samo sam ušla kako bih prošla do kupaonice, kad su oboje skočili na mene. Tata me čak udario. Bilo je usred popodneva i tata je sigurno poludio, ali nije bilo vrata na koja sam mogla pokucati, osim mrežastih. Nisam znala da su prilegli odmoriti popodne, a osim toga, na mami nije bilo ni komadića odjeće. Pitala sam je što radi i odgovorila mi je da pokazuje tati ožiljak od kirurškog odstranjenja maternice . Lagala mi je. Tata ju je isto vidio golu. Neka idu dođavola! Provjerila sam i nemaju grada za djevojčice u kojemu bih mogla živjeti, imaju samo grad za dječake. Dječacima posvećuju svu pažnju. 29. kolovoza, 1952. Mislite li da Annn Blyth ima umjetne zube? Kozmetičarke u salonu Nita's Beauty Box misle da ima. Danas su mi napravile frizuru za natječaj Smiley Burnette. Earline, ona koja je meni pravila frizuru rekla je da Ann Blythe ima toliko porculana u ustima da bi mogla postaviti stol za desetero. Beauty Box je sav ukrašen ljubičastim detaljima. Imaju ljubičaste kožne stolce i sve kozmetičarke nose ljubičaste uniforme s ljubičastim plastičnim pribadačama na kojima je njihovo ime. Vlasnica Beauty Boxa, gospođa Nita Beaver, je sigurno luda za ljubičastom.

Edna me odvela tamo jer je mama radila. Dopustile su mi da prelistam časopise o filmu i izaberem frizuru, što mi neće dodatno naplatiti. Izabrala sam onu koju je imala Lizabeth Scott u filmu Dark City. Uši su mi gotovo spaljene od sjedenja pod tim sušilom. Nisu mi stavile dovoljno vate na njih. One ukosnice su se žarko usijale i još imam ožiljke koji su ostali na potiljku. Kad me Earline raščešljala skoro me ubila i slomila nekoliko zubaca na češlju. Rekla je:  Curo, imaš kosu poput konjskog repa.  Prema gospođi Dot pravi aristokrati imaju kosu tanku poput pčelinjeg krilca pa pretpostavljam da me to odaje. Kad je završila, Edna je rekla da mi kosa izgleda isto kao kosa Lizabeth Scott, ali tata je rekao da njemu više nalikujem na Betty Furness. Frizura me koštala dva i pol dolara plus napojnicu. Mama je rekla da moram dati napojnicu svojoj frizerki. Samo siromašni bijelci s Juga ne daju napojnicu. Da se mene pitalo, ja joj ništa ne bih dala, zato što je na mojoj glavi slomila češalj. Načinila sam pogrešku jer je natjecanje za najbolju sliku Smiley Burnette tek sutra u deset ujutro i morat ću ostati budna cijele noći. Ne budem li ostala, uništit ću si frizuru. Earline mi je rekla da je Kay Bob Benson naručila poseban termin u sedam i trideset ujutro tako da ima svježu frizuru za snimanje za Smiley. Nisam znala da se moglo naručiti za dolazak za sedam i trideset ujutro. Glupi Michael ima ospice i uopće ne može ići, tako da sam uzalud potrošila onaj dolar koji sam mu dala da se ne slika. Rekao je da je to pošteno jer zbog mene nije vidio nastup Tawney, egzotične plesačice. Ima slonovsko pamćenje. Tata i ja cijeli tjedan radimo na popravljanju mog zuba za snimanje. Uzeo je nešto voska s bijele svijeće i zalijepio ga univerzalnim ljepilom pa nikada ne biste rekli da sam imala okrhnut zub. Jedva čekam da svane. Nadam se da uz njega ide i sedlo. Jimmy Snow će u devet doći po mene sa svojim Henry J.-om i odvesti me do kinodvorane jer tata i mama subotom imaju jako puno posla pa ne mogu ići. 30. kolovoza, 1952. Bila sam jutros u osam pred kafić slastičarnicom, spremna krenuti. Čekala sam i čekala, ali Jimmmy Snow se nikako nije pojavljivao. Kad je već bilo deset, pošla sam pješice tako da uštedimo na vremenu ako naiđem na Jimmyja na autocesti. Pješačila sam dvadesetak kilometara do Magnolia Springsa, ali njega nije bilo nigdje na vidiku. Dok sam stigla do kinodvorane vosak mi se rastopio sa zuba. Premda je bilo svejedno jer je snimanje bilo započeto, a Smiley Brunette već bila otišla. Morala sam se kući povesti s Kay Bob Benson i njezinom majkom. Nije prestajala govoriti o tome kako je to bila doista divna predstava, i kako je uvjerena da će ona dobiti tog ponija jer su sva ostala djeca bila zbilja ružna. Pomislila sam u sebi ružan je onaj tko se tako ponaša. Možda će ona osvojiti ponija pa ću ga ja moći jahati ili tako nešto. Jimmy Snow je u velikoj neprilici. Mama se nada da je mrtav jer će i sam poželjeti da jest kad ga se ona dočepa zato što je tako razočarao njezinu malu djevojčicu. Toliko me sunce opeklo od pješačenja uz autocestu da se jedva mogu micati. Možda će se sažaliti na mene, pozvati Peachy Wigham i naručiti ponija, ali nisam ja zasad te sreće. 31. kolovoza, 1952. Zamislite samo razlog zbog kojega Jimmy Snow nije došao po mene. Bio je u zatvoru jer je saznao da su se Iris Ann Moody i njezin novopečeni suprug upravo vratili s medenog mjeseca pa je nadletio iznad njihove kuće i po cijeloj ispustio DDT. Pravo je čudo kako je uspio pogoditi njihovu kuću i promašiti sve susjede. Otišli smo to vidjeti i izgledalo je baš kao za Božić. Jimmy je prvak u zaprašivanju usjeva. Danas su odlazili Kowboski pa sam otišla do njih oprostiti se s njima. Još uvijek sam ljuta, ali htjela sam se zadnji put slikati na taj njihov aparat. Dobijete četiri slike za četvrtinu dolara, a ja sam se slikala trideset dva puta, nasmijana i ozbiljna, ali Michael se nagurao pa mi je uništio četiri na kojima se vidi njegovo lice. Te slike čuvam za This Is Your Life. Hank će za dva tjedna dati otkaz i otići tijekom zime raditi za oca Tommie Joe. Jako će mi nedostajati, ali rekao je da će me doći posjetiti. Diiiiiiiiiiiiiiiivnooooooo! Odlazi Velveeta. Ne možemo priuštiti plaćati joj nakon završetka sezone. Hura! Uskoro će početi škola. Mama ne želi da idem u školu u Magnolia Springs. Previše joj je seljačka. Želi da idem u katolički internat i govori da će me dati u Akademiju Ursuline u New Orleansu.

Uskoro ćemo ići u New Orleans pogledati školu. Mama je unajmila računovođu da nam izračuna koliko smo novca zaradili. Zove se gospodin Lilly i nema jednu ruku, ali umjesto kuke kakvu ima Harold Russel u filmu Najbolje godine našega života, ima gumenu ruku koja izgleda poput lutkine ruke. Mama se ljuti na mene zato što neprestano gledam u to, ali ne mogu si pomoći. Premda je on većinom drži u krilu. Pitam se gdje je nabavio tu ruku. Sigurno je otpala s neke velike lutke. Prsti su joj slijepljeni i žuta je. Što ako se netko krene rukovati s njim i ruka otpadne, ili ako je greškom ostavi u restoranu na stolu? 2.rujna, 1952. Mama se ljuti na mene. Povukla sam zrcalo u kupaonici sa zida u tom jeftinom hotelu u kojemu smo odsjeli u New Orleansu. Nije bila moja greška. Meni je izgledalo kao ormarić s lijekovima i htjela sam samo vidjeti je li netko nešto ostavio u njemu. Mama se boji da zbog toga sedam godina nećemo imati sreće. Kad smo se vratili kući gospodin Lilly je rekao mami da ništa nismo zaradili. U dugu smo. Tata je puno potrošio za kupnju te dozvole za točenje alkoholnih pića. Koristili smo sladoled za slastice, a ne slad kako smo trebali, i tata nije miješao hamburger s kruhom, kako to rade svi ostali. On vjeruje da je kakvoća važnija od količine, ali u ovom slučaju uvalili smo se u veliku nevolju. U studenome imamo veliki izdatak, a nemamo novca. Onog trenutka kad sam razbila to zrcalo, mama je znala da će sve krenuti po zlu. Dvostruko je ljuta jer mi je kad smo bili u New Orleansu kupila školsku uniformu, a sad mi ne mogu priuštiti odlazak u tu školu. Vjerujem da ću ostatak života nositi plavu suknju i bijelu bluzu. Meni je drago što ne idem u tu školu u New Orleansu. Nadstojnica samostana je rekla da će mi cimerica biti jedna draga djevojčica iz Južne Amerike. Zacijelo ne želim biti cimerica s lovcem na glave. Sad ću se morati s Michaelom voziti u školu autobusom. Kay Bob Bensonina mama nju vozi u školu. Naravno! Pri povratku iz New Orleansa najprije sam potražila Ednu, ali bila je vani s nekim mornarom koji je hoće ženiti. Kad se vratila kući rekla mi je da je odlučila prihvatiti njegovu ponudu. Osjeća da bi se trebala ponovno udati, tako da joj dijete ima oca. Ja ne želim da se ona uda za njega. On je Jenki. Pitala sam je zašto ne bi mogla ostati s nama, ali rekla je da ne bi. To je Roy Grimmettova greška. On ju je u to uvalio. Sad je srdačna s mamom. Čujem mamu kako joj govori:  Gospodin Harper i ja jesmo, sve do petog mjeseca.  Prišla sam i upitala:  A što ste to mama?  A mama je odgovorila:  Plesali.  Znam da laže. Mrzi plesati s tatom. Ne želim čak ni razmišljati o tome. U Klubu mladih debitantica gospođa Dot je održala govor 'Kako se ponašati prema Crncima koji ispomažu.' Rekla je da se čuvamo prevelike bliskosti i da svi moraju znati gdje im je mjesto da bi se glatko vodilo kućanstvo te da se dobro odgojeno crnačko osoblje ne želi miješati. Samo loše odgojeni Crnci pokušavaju sklapati prijateljstva. Uvijek morate biti pristojno odjevene kad se Crnac nalazi na vašem zemljištu, pazeći da ga ne izludite, a ako je dva bloka dalje od vaše kuće i može vidjeti kroz prozor, odmah morate navući kućnu haljinu. Naša kršćanska dužnost je dati crnačkom stanovništvu svu svoju staru odjeću i sve ostalo što biste im željeli dati, ali im nikada ne treba dati ništa novo, osim za Božić, i nikada, ama baš nikada, ni pod prijetnjom smrću izgovoriti i reći C-R-NJ-O. Tako ih nazivaju samo siromašni bijelci s Juga. Ja sam tu riječ samo jednom izgovorila. Ali to se ne računa, jer me Velveeta nije čula. U redu je dodirnuti ili zagrliti Crnkinju, ali nikada Crnca. Ali još je važnije nikada ne sjedati i jesti s njima za istim stolom. Oni to ne vole, i njima morate dati da piju iz njihove obične čaše. Crnačko stanovništvo vas ne poštuje ako vi ne poštujete njihovo pravo na privatnost. Željela bih da ju je mama čula da tako govori. Velveeta pije iz koje god čaše poželi, sjeda s mamom za stol, i sve ostalo. Mami bi bilo bolje da pripazi. Velveeta je neće poštovati ako tako nastavi. Nisam znala da bijelci ne bi trebali piti iz običnih čaša. Ja imam običnu čašu za Welch's sok od grožđa iz koje uvijek pijem. Misao gospođe Dot za danas glasi: 'Lijepo ponašanje vaša je ulaznica za kružno putovanje po svijetu.' 4. rujna, 1952. Roy Grimmett je lažljivac i mrzim njegov temperament. Nadam se da će sam sebe prostrijeliti u srce vlastitim lukom i strijelom, i ako me upita da izvučem strijelu i spasim mu život, neću htjeti. Nadam se da će se zaključati u svoju kamp kućicu i nasmrt smrznuti, ili da će se ona strmoglaviti niz stijenu dok je on u njoj. Da barem imam onu strojnicu kakvu imaju Djeve Mississippija. Prostrijelila bih ga s puno rupa, i u njih ulila kiselinu. On i Mava danas su vodili Ednu u Penascolu udati je. Počela je plakati i ja znam da joj se nije išlo.

Roy se s vjenčanja vratio oko šest i umirao od smijeha. Bacio je stari Ednin vjenčani prsten na pult i pitao želi li ga netko kupiti. Rekao je da je on kupio taj prsten. Ona nikada nije ni imala supruga, bila je samo glupava seljančica koja se uvalila u nevolju, i on je bio sretan što ju je napokon uspio udati. Bacila sam na njega svoj cheesburger i pomfrit i rekla mu da je prljavi lažov i da je jadan da jadniji ne može biti. Mama je rekla kako se usuđuje takvo što preda mnom govoriti i odvela me u stražnju prostoriju. Još je dodala da se zgrozila nad mojim riječima. Došao je i tata koji mi je na glavu stavio hladnu krpu i rekao da je bolje da i ja znam istinu. Edna nikada nije bila u braku. Oni su to cijelo vrijeme znali. Mama je počela odmahivati glavom i rekla da tata nije u pravu. Bila je udana. Potom su se posvađali. Tata je bio dovoljno glup da povjeruje Royu, a ne Edni. Muškarci se uvijek drže zajedno. Zatim su izišli van i neko vrijeme vikali jedno na drugo, a onda mi je tata donio sok od naranče, koji sam povratila. Ne znam zašto mi uvijek kad se uzrujam donosi sok od naranče. Mrzim sok od naranče. Radije bih slasticu. Tata mi je rekao da je on to raspravio s mamom i da je ona u pravu. Roy Grimmett je lažljivac. Roy je to govorio samo da ispadne frajer. Znala sam to. KRETEN… KRETEN… KRETEN… SERONJA… KRETEN. 6. rujna, 1952. Danas sam dobila pismo od Roya Grimmetta u kojemu mi piše da mu je žao što mi je lagao i da je Edna bila prije udana. Zapravo, njezin bivši suprug bio je ratni junak, poput Jimmyja Snowa. Dakle tako. Kladim se da ga je života stajalo napisati to pismo. Još uvijek ga mrzim, a povrh toga, ima rukopis kao moja mama, zbilja sitan, vitičast. Ja pišem isto kao tata. Nas dvoje imamo iste plave oči i istu boju kose. Bili bismo jednojajčani blizanci da smo iste dobi. Mama kaže da se ja svakoga dana u svakom pogledu sve više i više ponašam poput tate. Bila sam medena kad sam bila mala, ali kad se tata vratio kući iz vojske pregrubo se igrao sa mnom i pretvorio me u muškobanjastu. Što u tome ima loše? Ja nipošto ne podnosim kmezave djevojčice. Na pamet su mi pali inicijali K.B.B. Škola počinje tek sredinom rujna jer većina djece koja u Magnolia Springs idu u školu živi na farmama i moraju pomagati kupiti krumpire. Zamislite samo, družit ću se s kćerima ribara koji love škampe i seljaka koji uzgajaju krumpir. Gospodin Romeo je rekao da Shell Beach postaje pust poslije Labour Daya. 9 Jedva čekam. Dosta mi je već turista sa zločestom djecom. Kad već spominjem zločeste, tako sam ljuta na Felix da ne znam što učiniti. Sažvakala mi je sve žute rese na jastuku s natpisom draga, kojega mi je ostavio Jessie LeGore. Uništena mi je jedina stvar koju sam naslijedila. Vjerujem da joj je dosadno. Tata i ja smo uzbuđeni zato što je sljedeći tjedan veliko rodeo natjecanje u lovljenju potočne pastrve u koje ćemo se on i ja uključiti i pobijediti. To je činjenica. Tata je već kupio pobjedničku ribu u Harvey Underwoodu i stavio je u zamrzivač. Mami je rekao da je to riba koju će poslije preparirati tijekom godine. Teška je šest i pol kilograma. Ne vidim kako bi netko uhvatio veću ribu od te. Rekordni ulov svih vremena težio je šest i pol kila, ali to je bilo prije šest godina. Imamo izvrsne izglede za pobjedu! Ta osoba, mi, koja ulovi najveću potočnu pastrvu tijekom tri dana pecanja osvojit će prvu nagradu, a prva nagrada je izvanbrodski motor Envirude koji se procjenjuje na 146. 90 $, a druga nagrada je štap za pecanje Ply-Flex čija je vrijednost 36 $. Još nam samo treba čamac uz to! 13. rujna, 1952. Ajme, čekajte samo da ovo čujete. Imam neke najtajnije podatke o Kay Bob Benson. Mama i gospođa Romeo svakoga dana sastaju se na kavi i pričaju, pričaju i pričaju. Danas sam se slučajno zatekla ispod prozora kad je gospođa Romeo mami rekla razlog zbog kojega je mama Kay Bob Benson nju toliko razmazila, zato što je ona posebno naručeno dijete. Kad je gospođa Benson imala četrdeset godina i dotad bila bez djece, otišla je liječniku koji joj je rekao da je s njom sve u redu i da je problem u gospodinu Bensonu. Nije mu imala petlje to reći, kako tvrdi gospođa Romeo pa je Kay Bob Benson dijete doneseno na svijet umjetnom oplodnjom koju je izvršio liječnik u New Orleansu! Budući da gospodin Benson ima problema s prostatom, ona ne može roditi drugo a da gospodin Benson u to ne posumnja pa je Kay Bob jedino dijete koje će u životu imati. Gospođa Romeo se spremala mami ispričati o nekoj ženi s kojom se viđa suprug gospođe Dot, ali je zalupila prozor prije nego sam mogla bilo što dodatno čuti. Ha! Znala sam ja da ima nešto neobično u vezi Kay Bob Benson! 9

Labor Day – Dan rada, državni blagdan u SAD-u koji se obilježava prvoga ponedjeljka u rujnu.

15. rujna, 1952. Sutra je zadnji dan Rodea potočne pastrve i sve se odvija baš kako smo tata i ja isplanirali. Prvog dana Rodea potočne pastrve otišli smo u njihovo sjedište i rano ujutro se prijavili, a potom uputili prema našem mjestu na rijeci. Tata je napravio pravu predstavu o tome kako on ne očekuje da će pobijediti, ali smatra da će to biti zabavno za njegovu kćerkicu, jer je bio toliko zauzet tijekom čitavoga ljeta da nije imao prilike provoditi vrijeme s njom. Naveo me da svakoga dana veslam uz rijeku i niz rijeku kako bi nas ljudi vidjeli da pecamo. Tako smo svakoga dana odlazili popodne prileći, i uopće nismo pecali. Ja sam uzela svoj Red Rydder BB pištolj i gađala zmije. Jela sam slatkiše, a tata je pio pivo i pričao mi priče iz rata. U pet sati smo se vraćali u sjedište Rodea potočne pastrve, u trgovinu sa živim mamcima. Tata bi rekao:  Eto, danas nismo imali sreće. Te ribe baš ne grizu  i doimao se zbilja razočarano kako bi ih naveo na pogrešan trag. Uspjela sam mahnuti invalidnoj djevojčici Betty Caldwell, prvoga dana kad smo tamo stigli. Rekla je:  Hej, Fay, kako si? Odgovorila sam joj:  Dobro.  Zatim je njezina majka krupnim korakom sišla do mjesta na kojemu smo bili, pružila mi pepeljaru od kamenica koju sam poslala Betty, i rekla da bi mi bila zahvalna da više ne šaljem pepeljare jer oni ne piju i ne puše, te se okrenula i otišla. Mogla ju je koristiti za držanje ukosnica ili sličnih stvari. Bette Davis puši. Ne vidim ništa loše u tome. Dok sam ubijala vrijeme pucajući iz svog BB pištolja, tata mi je ispričao sve o tome kako je upoznao mamu i kako su odlazili u noćna zabavišta za motoriste i zabavljali se. Išli su jedno koje se nazivalo Srebrna natikača, i ono koje su nazvali Casa Lome, te u gostionicu Kapljica rose. Tatina priča o njihovoj romantičnoj vezi razlikuje se od mamine. On ju je ispričao tako da zvuči da je mama njega progonila samo da bi se udala, ali ja znam bolje. Tata je rekao da je mogao imati bilo koju djevojku u Jacksonu, ali da je izabrao mamu zato što je bila tako sramežljiva. Otišao je jednog popodneva po nju izvesti je i provozati u svom plavom kabrioletu DeSotto, i nije ni znao da je opekla noge na sjedalu sve dok nije zaplakala. Bila je prevelika dama da bi bilo što rekla. Ja znam da je moja mama dama. Svi to kažu, ali mislim da više nije sramežljiva. Večeras ćemo prije odlaska na spavanje iz zamrzivača izvući pobjedničku potočnu pastrvu tako da bude dobro otopljena za sutra. 18. rujna, 1952. Ta pastrva je bila zamrznuta i tvrda kao kamen kad smo je izvukli iz zamrzivača. Stoga ju je tata stavio u lonac kipuće vode i zaključao u prtljažnik. Kad smo se popeli do sjedišta Rodea potočne pastrve, tata je i dalje nastavio o tome kako nije ulovio nijednu ribu i kako se danas nada da će nešto uloviti. Što će njegova mala curica pomisliti kakav je on to ribar. Veslali smo uz rijeku i niz rijeku dovoljno dugo da nas svi vide, onako kako smo svaki dan činili. Potom smo se vratili na naše staro mjesto i čekali da se pastrva otopi. Tati se sigurno isplatilo kad je kupio te zamrzivače. Oko dva sata popodne pastrva se konačno otopila, ali oči su joj bile posve zamućene od stajanja u vrućoj vodi. Meni nije izgledala poput svježe ribe. Ni tati, pa je počeo psovati. Potom mu je nešto palo na um. Rekao je:  Ne miči se s tog mjesta. Ako se netko popne ovamo, reci da sam otišao u zahod.  Sjedila sam tamo i čekala, i reći ću vam da ništa ne smrdi gore od mrtve ribe. Nakon otprilike sat vremena došuljao se kroz grmove i umalo me nasmrt prestrašio. Rekao mi je da dovučem ribu kroz grmlje, gdje je donio svoju opremu za prepariranje, sve do umjetnih očiju i univerzalna ljepila. Trebala je čitava vječnost, ali našli smo oči pastrve. Bile su malo prevelike i pogrešne boje, ali rekao je kako misli da suci to neće zamijetiti. Izrezao je pastrvine prave oči i na njihovo mjesto zalijepio plastične. Sjedili smo i puhali u njih da se osuše, i oko četiri sata riba je počela sasvim dobro izgledati. Ljepilo se neobično osušilo, ali tata je rekao da se doima kao da je pastrva uginula prestravljena. Rekla sam vam ja da moj tata uvijek voli gledati stvari s ljepše strane. Upravo smo se spremali krenuti kad se u čamcu kraj nas provezao nekakav stari seljak, ugledao nas i povikao:  Čuo sam da je Emmet Weaverly jutros ulovio ribu od pet kilograma i osamdeset pet dekagrama.  Naša pastrva težila je samo pet kilograma i četrdeset pet dekagrama. Mislila sam da će tati pozliti, ali on se brzo snašao. Zgrabio je moju kutiju BB-ja i sve ih zagurao pastrvi niz grlo. Kad smo stigli u sjedište svi su već svoje bili izvagali osim nas. Dotad je pobjednik bio Emmet Weaverly sa svojom ribom koja je težila pet kilograma i šezdeset pet dekagrama, a ne pet kilograma i osamdeset pet dekagrama kako je rekao taj čovjek.  Znate što je učinio tata kad je ušao u prostoriju?  pružio mi pastrvu i rekao:  Hej, ljudi, pogledajte što je moja mala djevojčica upravo ulovila.

Nisam mogla vjerovati. Rekla sam:  O, ne, tata. Ti si je ulovio. Odgovorio je:  Ne, dušo, ulovila si je ti. A sad trči tamo i vagni je. Da pogled može ubiti, on bi bio više mrtav od te ribe s plastičnim očima. Znala sam što smjera. Ponašao se kao da ju je on ulovio, ali puštao je svojoj maloj djevojčici da pobere svu slavu. Pokušala sam mu je ponovno predati u ruke, ali ideja se dotad svima svidjela pa su me pogurali do mjesta na kojemu je stajala vaga. Veoma oprezno, stavila sam ribu na vagu. Nisam željela da one plastične oči načine buku ako u nešto udare. Naša pastrva težila je pet kilograma i sedamdeset dekagrama. Brzo sam iskalkulirala u glavi; na BB-je je otpadalo dvadeset pet dekagrama. Svi su počeli pljeskati govoreći:  Pobijedila je mala Billa Harpera. Osvrnula sam se i ugledala tatu kako se osmjehuje, kako ga lupkaju po leđima i odaju mu priznanje. U tom trenutku pritrčala mi je gospođa Dot, zgrabila me, poljubila i rekla kako je ponosna na to da je jedna mlada debitantica osvojila prvu nagradu i da se dođem slikati za novine. Nisam pogleda skidala s pastrve. Baš kad ju se sudac spremao podići, zgrabila sam je u trenu. Službeni fotograf Rodea potočne pastrve počeo me namještati za snimak u novinama. Rekli su mi da je držim za rep i da se široko osmjehujem. Bilo mi je teško osmjehnuti se jer ću završiti u zatvoru ako jedno od onih plastičnih očiju ispadne na pod otkriju li da je ta riba već mjesec dana mrtva. Gospođa Dot bi umrla da jedna od njezinih mladih debitantica postane kandidatkinja za zatvor. Što sam više razmišljala o tome to je postajalo sve gore i gore. Srce mi se uzlupalo i usne počele podrhtavati. Nisam se mogla osmjehnuti da mi život ovisi o tome. Ostavili su me da tamo stojim duže i rekli:  Nećemo te pustiti dok nam se široko ne osmjehneš.  Ruke su mi se tresle, a i ta pastrva se tresla kao luda. Jednostavno sam znala da će te oči ispasti. Jedno je malo iskliznulo, ali nisam trebala brinuti zbog očiju jer su u tom trenutku iz usta pastrve počeli ispadati BB-ji , jedan po jedan, i rasipati se posvuda po podu. Oblio me hladan znoj, ali još niste vidjeli nekoga tko se tako široko osmjehivao kao ja. Znala sam da taj snimak moraju brzo načiniti! Gospođa Dot je rekla:  O, gledajte, uhvatila je ženku, puna je kavijara!  Bilo mi je zbilja drago da ne razlikuje BB-je od kavijara. Hvala Bogu da je tata prišao, zgrabio mi ribu iz ruke, okrenuo je uspravno i rekao:  Nosim ovu pastrvu kući, preparirat ću je i darovati kao trofej Rodeu potočne pastrve.  Svi su to smatrali sjajnim prijedlogom, posebice ja. Rekao je da je mora odmah odnijeti kući prije nego što se pastrva usmrdi. Mama nas je čekala. Tata joj je rekao:  Pogledaj što je Daisy ulovila  i nije joj ostavio dovoljno vremena ni da je pogleda prije nego ju je strpao natrag u zamrzivač. Rekao je mami da ne otvara zamrzivač, barem dok ne prođu dvadeset četiri sata jer će zbog toga uništiti pastrvu. Povjerovala mu je. Bila je tako ponosna na mene, pa je bilo vrijedno truda. Tata se neće puno namučiti prepariranjem te ribe. Oči je već ugradio. Trebali ste vidjeti tu moju sliku. Prvi put mi je slika izišla u novinama i grozno izgledam, uopće ne nalikujem Celeste Holm. U rubrici 'Crtice od Dotove' gospođa Dot je napisala: 'Mlada debitantica Daisy Fay Harper osvojila je prvo mjesto u pecanju', a zatim je ostatak rubrike posvetila objašnjavajući pravila ponašanja za muškarce i žene tijekom pecanja. Jeste li znali da žena nikada ne stavlja mamac na udicu? Moj tata ima izvanbrodski motor u brvnari odmah do kafića slastičarnice. Još nema čamac, pa ne znam što će mu to. Mama i ja bismo htjele da on to proda. Treba nam novac za platiti dugove kafića slastičarnice, ali tata kaže da će čim počne preparirati životinje imati dovoljno novca da plati taj račun te usto još kupi čamac. Ni riječi o poniju. Već je počeo preparirati električnu jegulju. Gospodin Romeo je bio u pravu kad je rekao da ovo mjesto opustoši poslije Dana rada. Tu dolje nema više ni žive duše i, uglavnom su svi otišli preko zime osim Michaela, mene, i ribarevih kćeri. Kay Bob Benson otišla je posjetiti svoje baku i djeda, i pretpostavljam dobiti od njih još jednu lutku. 21. rujna, 1952. Danas su mama i tata s gospodinom i gospođom Dot otišli pecati na otvoreno more, a ja sam ostala kod kuće jer su se bojali da bih bacila ribu natrag u more. Sama sam se igrala uz autocestu kad sam jedan blok zgrada dalje ugledala parkiran auto i dvoje ljudi u njemu kako se ljubakaju usred bijela dana. Fuj! Otprilike sat kasnije dovezli su se do kafića slastičarnice i prišla sam im reći da je zatvoreno. Kad sam došla do njih, pogodite tko je bio u tom autu? CLAUDE PISTAL!!! Umalo sam se onesvijestila. Upitao me gdje su mi mama i tata, a ja sam rekla da su tu gore uz cestu i da će se svakoga trena vratiti, što je bila laž, jer se neće vratiti prije šest, ali sigurno je zaboravio da me mrzi kad me upitao mogu li pustiti njegovu prijateljicu Ruby da se posluži nužnikom. Nije ni čudo što je morala u zahod kad je auto krcato limenkama Jax piva.

Kad sam je odvela iza kafića slastičarnice i pokazala joj gdje se nalazi nužnik, ona me upitala:  A čiji si ti dečko? Odgovorila sam joj:  Ja sam djevojčica  … sigurno je bila mrtva pijana jer imam konjski rep i sve ostalo. Ona ima dugu smeđu kosu i ne izgleda loše, ali sigurno je prilično neizbirljiva kad izlazi s nekim tako ružnim kao što je Claude Pistal. Nakon što je obavila nuždu odlučila se počešljati i nanijeti ruž. Pretpostavljam da je prilično bogata jer je imala najveći i najcrveniji rubin na prstu kakav u životu nisam vidjela. Pitala sam je je li to pravi rubin, a ona mi je odgovorila potvrdno. Rekla mi je da se zove Ruby Bates i da ima sestru blizanku koja se zove Opal. Njezin tata joj je dao taj prsten s rubinom, a Opal je dao veliki prsten s opalom kad su obje navršile dvadeset jednu godinu. Tad je počela plakati za svojim tatom i rekla da je to bio najbolji čovjek na cijelome svijetu. Nisam znala što bih joj rekla, ali sigurno je bila malo luda jer je prestala plakati jednako tako iznenada kao što je i počela. Nakaradno je počešljala kosu i stavila ruž, posve nakrivo. Moja majka šminku nanosi savršeno. Ruby me upitala kako se zovem i rekla sam joj da se zovem Daisy Fay Harper. Ponašala se kao da je to najsmješnije ime koje je ikada čula i umalo umrla od smijeha. Rekla sam joj kako ja nisam kriva što su me nazvali po vazi cvijeća koje se zateklo u maminoj sobi. Nisam ja imala ništa s tim. Kad sam je dopratila do auta rekla sam joj:  Drago mi je što smo se upoznale  i udaljila se. Nisam riskirala sresti se s Claudeom Pistalom. Kad sad razmislim o tome, mislim da nije nimalo smješnije dobiti ime po vazi cvijeća nego po prstenu! 22. rujna, 1952. Jimmy Snow se spustio vidjeti nas i tata mu je rekao da nema polovicu love za platiti kafić slastičarnicu. Jimmy je rekao da je to u redu jer ni on nema svoju polovicu. On je sjajan tip. Mama je nasmrt zabrinuta, ali tata je rekao da će već nešto smisliti. Zauzet je prepariranjem te električne jegulje, ali po njoj su posvuda kvrge. Mamu živo zanima tko će za ime Boga kupiti električnu jegulju. Ako tata dobro ne preparira jegulju, probat će s flamingom. Došao je i onaj svećenik, Billy Bundy, koji je pokušao mami prodati pobožni stroj za šivanje. Tata je pitao Billyja po čemu je taj stroj za šivanje tako pobožan, i Billy je odgovorio:  Po tome što će vas Bog blagosloviti ako ga kupite.  Mnogo ih je prodao putem etera, ali mami nije potreban, a ne možemo ga ni priuštiti. Prošloga tjedna bio je zadnji sastanak Mladih debitantica za tu sezonu i gospođa Dot je u svojoj rubrici 'Crtice od Dotove' napisala da smo svi uživali u satu meksičkog plesa koji je vodila Corky King iz Plesne škole Corky King. To je netočno napisano. Ja uopće nisam uživala. Kay Bob Benson je smatrala da je to nešto najdivnije na svijetu. Tvrdi da je ona najbolja učenica Corky King i da joj je Corky King rekla da bi mogla postati profesionalna plesačica kad odraste. Znate li kako me Kay Bob Benson nazvala kad sam slučajno nagazila na taj veliki šešir na kojemu smo plesali? Svinja s plaže! Nisam joj ništa rekla, ali malo je nedostajalo. Mogla sam i ja nju nazvati umjetna oplodnja, ali nisam. A što se tiče tog glupog plesa sa šeširom, kakve koristi ima učiti strani ples? Što mislite koliko ćemo to samo puta otići u Meksiko? A osim toga, mrzim sve što je španjolsko, posebice španjolsku skušu. Mama i tata ulovili su oko tristo španjolskih skuša kad su pecali na otvorenom moru. Ako pojedem još jednu, povratit ću. Drago mi je da je to bio zadnji sastanak. Gospođa Dot je još jednom govorila o tome kako je bilo kad je ona bila mlada. Barem deset puta nam je ispričala priču o svojoj prvoj zabavi izlaska u društveni život u Memphisu. Ja uvijek uživam u toj priči, ali ostale djevojčice iz Mladih debitantica su zločeste i rugaju joj se iza leđa. Kad su mama i tata s gospođom Dot i njezinim suprugom išli na pecanje, gospodin Dot se cijeli dan samo šalio na njezin račun, sve dok se nije rasplakala. Kreten. Sigurno se jako uzrujala jer na zadnjem sastanku nije čak imala ni misao dana za nas. Samo nam je rekla kako je bila sretna kad je bila mlada, bez ikakve brige na ovome svijetu, i kako je išla sa zabave na zabavu, s mnogim dragim mladićima. Potom nas je nekako tužno pogledala i rekla:  Da mi barem netko može uzeti sve te dane, sate i minute, staviti ih u omotnicu i ponovno mi ih zagurati ispod vrata. 30. rujna, 1952. Počela je škola i drago mi je zbog toga. Mama i tata se samo svađaju, svađaju i svađaju… Obično ne volim školu, ali luda sam za svojom učiteljicom. Zove se gospođa Sybil Underwood i, lijepa je, pravi tip žene poput Gene Tierney. Zamislite! U braku je s gospodinom Royem Underwoodom koji je uzgojio pile s deset prstiju na nogama.

Školsko gradivo je lakše u usporedbi s onim u školi iz koje sam došla. Ova djeca uzgajivača krumpira nisu pametna kao učenici petoga razreda u Jacksonu. Čak ni zadaću ne moram pisati, ali imam velikih problema sa sramežljivošću. Gospođa Underwood mi je jednom namignula pa sam se tako zacrvenila da sam morala spustiti glavu na klupu. Grozno je kad imate svijetlu put pa vam se vidi kad se zacrvenite. Ne znam što mi je. Ako me prozove da glasno čitam, mislim da ću umrijeti. Gotovo uvijek znam odgovore na pitanja, ali uopće ne mogu dići ruku. Ruka mi oteža kao olovo. Oni koji cijelo vrijeme dižu ruke su nametljivi, i nekako više poput Jenkija. Gospođa Underwood je nakon drugog dana u školi pozvala mamu i upitala je jesam li ja oduvijek tako sramežljiva, našto je mama odgovorila da nisam, da nikada prije nisam bila takva te da su ona i tata imali problema sa mnom na posve suprotan način. Gospođa Underwood je zabrinuta što ne razgovaram s ostalom djecom, ali ja bih radije razgovarala s njom, nego s njima. Ništa ne znam o krumpiru i škampima, a ne želim ni znati. Tu je još uvijek toplo. Majka Kay Bob Benson kupila je nekidan električni ventilator za učionicu i uperila ga na Kay Bob. Umalo sam umrla od vrućine, ali ne bih kraj nje sjela da mi plate. Michael se jutros u školskom autobusu iznenadio kao nikada u životu. Njegova mama mu svako jutro priprema doručak za ponijeti. On je takva svinja da počne jesti još prije nego što stignemo u školu. Jutros je iz papirnate vrećice izvadio tvrdo kuhano jaje i razbio ga sebi o glavu, razmećući se kao i obično, ali Michaelova mama ga je sigurno zaboravila skuhati pa je jaje bilo friško i razlilo se posvuda po Michaelu. Povrh svega, bilo je još i pokvareno. Imao je najsmješniji izraz lica koji sam ikad vidjela. Prišla sam do vozačice autobusa, gospođe Butts i rekla joj kako je bolje da zaustavi jer Michael sjedi otraga s razlivenim pokvarenim jajetom na glavi. Gospođa Butts je zaustavila autobus i rekla da otvorimo sve prozore jer je grozno zaudaralo. Michael je morao sjediti otraga u autobusu dok ga je vozila kući. Svi smo zakasnili u školu, ali nisam marila. Vrijedilo je vidjeti njegovu facu. Danas sam otišla do Michaela jer nikako nije dolazio u školu. Rekao je da se, dok ga je gospođa Butts dovezla do kuće, jaje tako jako stvrdnulo, kao kamen, pa mu je njegova majka morala osam puta kosu oprati Halo šamponom. Tata je morao odustati od prepariranja flaminga. Vrat mu je bio predugačak i nikako nije mogao postići da stoji uspravno. Probao je koristiti vješalicu i ostalo, ali nije mu uspijevalo pa sad pokušava s risom kojega mu je donio Jimmy Snow. 21. listopada 1952. U školu idem već tri tjedna i još uvijek ne mogu pogledati u gospođu Underwood. Dobit ću podbradak od tolikog gledanja u pod. Dala nam je test razumijevanja pročitanog i ja sam najbolje riješila. Idem samo u šesti razred, a već čitam kao oni iz devetog pa pretpostavljam da se mogu kao od šale provlačiti dok ne stignem do devetog. Mama je ljuta na mene. Ne sprema mi doručak za ponijeti u školu nego kaže da je važno da djeca imaju topli obrok, a budući da u školi postoji školska kantina daje mi novac za užinu. Ali netko s inicijalima K.B.B. je rekao svojoj majci, koja je rekla gospođi Romeo, a koja je pak rekla mojoj majci da za vrijeme užine odlazim do kioska s roštiljem Svinja i zviždaljka i kupujem roštilj i Colu. Kao prvo, to je laž. Uzimam cheesburgere. A kao drugo, gospođa Dot, koju ja cijenim više od svega rekla je da ni mrtva ne bi ušla ni u jednu kantinu otkad se njezin ujak Willis B. Crenshaw nasmrt ugušio s kostima soma u kantini Crvena Zvijezda u Selmu u Alabami, 1936. godine. I kao treće, evo vam jelovnik iz školske kantine samo za ovaj tjedan, kojega objavljuju u novinama u Magnolia Springsu. Sami procijenite. PONEDJELJAK…… .špagete, mesne okruglice i sladoled UTORAK……………mesna štruca, prženi krumpirići, varivo od graha i zelenog kukuruza i pola breskve SRIJEDA……………. hrenovka sa sirom, riža s umakom, špinat na maslacu i puding od kokosa ČETVRTAK… ………salata od tunjevine, kisela repa, makaroni sa sirom i banana PETAK……………… varivo s govedinom, mahune bez konaca i desertna želatina. Fuj! Tata je konačno dovršio prepariranje risa. Ima veliki osmijeh na licu. Mama kaže da nitko neće kupiti prepariranog risa koji se ceri od uha do uha, i eto što je tata dobio učeći putem dopisne škole kako preparirati životinje. Mama je u pravu. Ris uopće ne izgleda zločesto. Zapravo, izgleda kao da se osjeća polaskanim što je mrtav. Ne znam što je to s dečkima. Znam igrati bejzbol jednako kao bilo koji od njih, ali oni ne žele da djevojčice igraju s njima. Sve do šestog razreda dečki su bili ljubazni. Sad se ponašaju kao kreteni. Samo se smiju što

Patsy Ruth Coggings nosi grudnjak na trening. Mene nikada nećete zateći da nosim grudnjak. Michaelova mama je rekla da bih trebala reći mami da mi kupi grudnjak, ali nisam. Da mi je imati crnu satensku jaknu iz Japana. Amy Joe Sniperin brat je takvu njoj poslao iz Koreje. Ima na sebi zmaja i još štošta. Mama i tata su se prestali svađati oko novca i sad se svađaju oko nekakve žene za koju mama misli da se tata s njom viđa. Kay Bob Benson je rekla da su njezini mama i tata u pivnici vidjeli mog tatu s nekakvom ženom, ali ja u to ne vjerujem. Mama im je sigurno povjerovala jer je neku večer kad se vratio kasno kući izvadila pištolj prijeteći da će ga upucati. Bio je na stražnjem trijemu držeći svom snagom mrežasta vrata zatvorena da ona ne može izići i dobro ga nanišaniti. Bio je na lošem mjestu jer će ga, ako bježi, upucati u leđa, a ako ostane na mjestu, svi su izgledi da će ga upucati kroz mrežasta vrata. Nalazio se između dva zla od kojih se ne zna koje je gore. Molio me da mu pomognem pa sam dotrčala i stala između njega i mame jer mama nije htjela pucati u mene. Bila je bijesna kao ris. Ustuknula je i svom snagom nogom udarila u vrata tako da su se skinula sa šarki, i odbacila tatu dva metra dalje u dvorište. Progonila ga je po cijeloj plaži, ali ga nije uspjela uhvatiti. Gospođa Underwood me povela ustranu za vrijeme odmora i rekla da je čula kako mama i tata imaju nekakvih problema. Rekla sam da to nije istina i da je sve u redu. Bilo bi bolje toj Kay Bob Benson koja ima dugačak jezik da zašuti! U svakom slučaju gospođa Underwood mi je rekla da mogu, kad god hoću, razgovarati s njom jer sam njezina miljenica u šestom razredu te da bi voljela da toliko ne spuštam glavu na klupu. Već sam otprije znala da sam joj miljenica. U tom razredu baš nemam veliku konkurenciju, ali to mi je zbilja drago čuti. Katkad pomišljam na to da se zapali škola i da gospođa Underwood bude zatočena u učionici. Tad ja utrčim unutra i izvučem je na sigurno, a ona je tako sretna da mi da veliki poljubac i zagrli me. Voljela bih da može nekako saznati kako sam Angeli Pistal spasila život, a da ja to ne spomenem. Pokušala sam Michaela nagovoriti da joj on to kaže, ali neće. Milim da je i bolje tako: čuti ga kako priča da je on spasio mene i Angel istodobno te još usto preplivao engleski kanal. Ta laguna je samo pet metara u promjeru. Da barem imam Buick Super 8, Dyna Flow, s rupama sa strane. Povela bih gospođu Underwood na vožnju. 27. listopada, 1952. Danas mi je Kay Bob Benson rekla:  Zar ti nikada ne mijenjaš odjeću? Nosiš to isto svaki dan otkad je počela škola. Odgovorila sam joj:  Mijenjam, mijenjam odjeću svaki dan, samo imam puno sličnih bijelih košulja i plavih suknji.  Bila je pravi gnjavator u Mladim debitanticama, a bit će još veći u školi. Imamo veliku zabavu šestaša za Noć vještica 10 i trebali ste čuti što ti glupi šestaši misle da će biti zabavno tražiti u našoj potrazi za Noć vještica. Moj prijedlog je bio najbolji. Napisala sam 'albino osobu', ali Kay Bob Benson je cičala da taj prijedlog potječe od Daisy Fay Harper. Prijedlozi su trebali biti anonimni. Gospođa Underwood je smatrala da bi bilo preteško pronaći albino osobu, ali rekla sam joj da ima jedna koja se zove Ula Sour, tamo gore u četvrti u kojoj živi crnačko stanovništvo. Čak ni u tom slučaju nije joj se činilo dobrom idejom trčkarati noću po crnačkoj četvrti. Glupost! Kladim se da bi neko od te seljačke djece pronašlo albina. Moju jedinu veliku priliku pokvarila je, znate već tko! Mislim da ću kad odrastem biti republikanka. Morali smo glasovati za deset najboljih predmeta koje valja potražiti. Gospođa Underwood je rekla da je to demokratski. Mogla sam im navesti deset sjajnih ideja što valja tražiti. Umjesto toga tražit ćemo nešto poput čačkalice, opuška cigarete, vate za nanošenje pudera i praznog ruža za usne. Nešto obično poput tog. Otišla sam u Elwood Variety trgovinu i kupila si sjajan kostim za Noć vještica, kostim crvenoga vraga s rogovima i repom koji stoji uspravno. Gumene osti koje su išle uz to nisu bile baš dobre, ali Jimmy Snow mi je obećao donijeti prave. Poslušajte ovaj oglas koji je izišao u današnjim novinama: NOĆ VJEŠTICA U KINO DVORANI MAGNOLIA SPRINGS… DOĐITE, SVI DO JEDNOGA, VIDJETI JEDNU OD NAJZASTRAŠUJUĆIH PREDSTAVA OVOGA STOLJEĆA. VUDU NASTUP LUDIH LIJEČNIKA OD KOJEGA SE LEDI KRVU ŽILAMA. VUDU NASTUP LUDIH LIJEČNIKA UKLJUČUJE UZBUĐENJA PRSKANJA KRVLJU U USPOREDBI S KOJIMA JE FRANKENSTEIN PRAVI MEKUŠAC. NELJUDSKA ČUDOVIŠTA TRČAT ĆE SLOBODNO KROZ PUBLIKU. DUHOVI, DEMONI I VUKODLACI SILAZIT ĆE S POZORNICE I SJEDATI UZ VAS. 10

Halloween – Noć vještica, predvečerje Svih svetih - obilježava se 31. listopada.

VIDJET ĆETE UŽIVO NA POZORNICI DJEVOJČICE PRINESENE KAO ŽRTVE TIM NELJUDSKIM SPODOBAMA! GLAVE OTPILJENE CIRKULAREM. MOGLI BI VAM JEZIK ISČUPATI! VAMPIRE KOJI VAM SIŠU KRV! UMORSTVO PRED VAŠIM OČIMA! UPOZORENJE… DJEVOJČICE NE BI TREBALE DOĆI SAME! SVA SJEDEĆA MJESTA … 50 CENTI, GROBARIMA I POGREBNICIMA ULAZ SLOBODAN. Šteta što je to kino dvorana za bijelce. Kao vlasnica pogrebnog poduzeća Peachy Wigham bi mogla ući besplatno. Ali ja ne namjeravam ići. Znate li zašto moram propustiti tu predstavu, vjerojatno najbolju predstavu koja će ikada u životu doći ovamo. Zato što je, kad je gospođa Underwood pitala razred želimo li da zabava u povodu Noći vještica bude noć prije ili na samu Noć vještica, netko ustao i rekao:  O, ne, gospođo Underwood, to nikako ne bi izgledalo kao zabava za Noć vještica ako ne bi bila na samu Noć vještica.  Ja sam dala do znanja da među nama ima nekih koji bi željeli za Noć vještica ići od kuće do kuće zbog dječje igre darivanja 11 , ili u kino, a ako bismo zabavu imali večer prije mogli bismo jednim udarcem ubiti dvije muhe. Gospođa Underwood je rekla:  Glasujmo. Koliko vas želi na samu Noć Vještica?  Kay Bob Benson je tako brzo podigla ruku da je pravo čudo kako joj nije iskočila iz zgloba. Tad su sva ona seljačka djeca i ribarske kćeri glasovali za. Jedino smo Michael i ja glasovali protiv. Zapaprit ću ja gospođici Kay Bob Benson, pa makar mi to bilo zadnje. Koliko god ja to željela neću moći ići na predstavu u povodu Noći vještica u kinodvoranu jer bih razočarala gospođu Underwood da se ne pojavim na zabavi. A osim toga, nikada je nisam vidjela noću. 29. listopada, 1952. Danas sam svoj plan sprovela u djelo. Pitala sam gospođu Underwood možemo li Michael i ja prirediti predstavu na zabavi u povodu Noći vještica. Upitala je:  Kakvu predstavu?  Rekla sam joj da bismo htjeli napraviti kuću strave. Posjetitelji bi u nju ulazili jedan po jedan. Ideja joj se svidjela pa smo Michael i ja cijeli dan radili na tome. On ju je htio nazvati 'Dvorana krvi i utrobe, uđi ako se usuđuješ'.  Ja sam je htjela nazvati 'Kuća stotinu stravičnih strahota' ali Michael je smatrao da njegov naziv bolje odgovara budući da nismo mogli smisliti više od osam strahota. Pustila sam da bude po njegovom jer mi je bio partner u jednoj od najvećih osveta svih vremena na svijetu. Tata nam je izradio natpis na kojemu piše: DVORANA KRVI I UTROBE… UĐI AKO SE USUĐUJEŠ  s kojega kapa krv! Ja sam već napisala tekst za predstavu. Michael i ja zauzeti smo isprobavanjem rekvizita. Tata mi je kupio ružnu gumenu masku. Bit ću Madam Bodini, najružnija žena koja je ikada postojala na ovome svijetu. Michael će biti moj vjerni pomoćnik, jezivi Grondo. Netko će posjetitelju staviti povez preko očiju i uvesti ga u DVORANU KRVI I UTROBE… UĐI AKO SE USUĐUJEŠ i ja ću progovoriti zastrašujućim glasom:  JA SAM SLAVNA MADAM BODINI, NAJRUŽNIJA ŽENA NA SVIJETU… IMATE POVEZ PREKO OČIJU JER NIJEDNO ŽIVO BIĆE NE MOŽE PREŽIVJETI POGLEDATI ME U OČI… MOJE LICE POSVE PROVJERENO PROUZROKUJE SRČANI UDAR. Potom kažem ono:  DOBRODOŠLI U DVORANU KRVI I UTROBE… UĐI AKO SE USUĐUJEŠ… UPOZORENI STE, NEMA OSVRTANJA… ULAZITE NA VLASTITI RIZIK…ORGANIZATOR NE ODGOVARA AKO VAM KOSA POSIJEDI OD STRAHA, ALI DOBIT ĆETE POPUST NA KREMU ZA BOJANJE KOSE. OSJETITE STRAVIČNU GRBU MOG ODANOG POMOĆNIKA, JEZIVOG GRONDA.  Grba će biti moj jastuk s natpisom draga koji će Michael staviti pod košulju. Nakon što zakorače reći ću:  SAD SE NALAZITE U DVORANI KRVI I UTROBE, UĐI AKO SE USUĐUJEŠ, GDJE ČUDOVIŠTA SAŽVAČU I ISPLJUNU MALU DJECU. Michael će zavijati i pljuckati, a ja ću su se zastrašujuće smijati. Zatim ću reći:  OSJETITE SRCE MALOGA DJETETA, JOŠ TOPLO, TEK IZVAĐENO. Stavit ćemo im u ruku komad sirove jetre.  URONITE RUKU U KANTU PUNNU TOPLE KRVI TOG ISTOG DJETETA. Campellova juha od rajčice u kanti djeluje baš kao krv.  TU JE I OČNA JABUČICA LUDOG DEMONA KOJI JE POSVE POLUDIO OD STRAHA KAD JE UGLEDAO STRAŠNO LICE MADAME BODINI PA SU MU OČI ISTOGA TRENA ISKOČILE IZ DUPLJI. OPREZNO, JER NAM JE OSTALO SAMO JEDNO. DRUGO SAM POJELA ZA DORUČAK. MLJAC; MLJAC; NESTALO DO POSLJEDNJE KAPI. Dat ću im oguljen grozd. 11

trick or treat – dječja igra kojom maskirana djeca tijekom Halloweena (Noći vještica) idu od kuće do kuće tražeći da ih se daruje.

Potom ćemo im u ruku staviti veliki privjesak sa zečjom šapom i reći: OVO JE MRTVI ŠTAKOR ČIJU JE GLAVU GRONDO UPRAVO OTKINUO I U OVOM TRENUTKU JE ZVAČE.  Michael će se praviti kao da žvače, a ja ću se ponovno onako zastrašujuće smijati. Pustit ćemo ih još jedan korak i reći:  KAKO SE BUDETE DALJE KRETALI DVORANOM KRVI I UTROBE, UĐI AKO SE USUĐUJEŠ, PROĆI ĆETE POKRAJ MREŽE DIVOVSKOG, METAR VELIKOG PAUKA KOJI ĆE SE, DOK VAM OVO GOVORIM, KRETATI PO VAŠOJ RUCI U POTRAZI ZA MJESTOM NA KOJE ĆE VAS UGRISTI.  Na tom mjestu ću im preko glave navući mrežu za kosu koju sam dobila u kozmetičkom salonu Nita's Beauty Box, a Michael će im na ruku staviti bundu od lisice koja pripada njegovoj mami.  TU JE I POSUDA PUNA VJEŠTIČJIH MADEŽA KOJE SU OTPALI ZBOG STRAHA.  Još nismo našli nešto što izgleda kao madeži, ali još uvijek tražimo.  STANITE POSVE MIRNO, SLAVNA ZMIJA ČUVAR MADAM BODINI PUZI VAM UZ RUKU.  Imamo pet hrenovki i na krajevima smo stavili dvije čačkalice kao zube. Čekat ćemo do noć uoči kad ćemo ih zalijepiti tako da to bude dugačka zmija.  I NA KRAJU, KONAČNA, KONAČNA SUPERSTRAHOTA SVIH VREMENA… PRIPREMITE SE I ZAPAMTITE, ORGANIZATOR NE ODGOVARA ZA SRČANI UDAR KOJI VAS MOŽE ZADESITI… PREGRŠT CRVA I LIČINKI UPRAVO IZVAĐENIH IZ UTROBE OSOBE KOJA JE UMRLA OD KUGE. To će biti posebno namijenjeno za Kay Bob Benson!  ČESTITAM, OSTALI STE ŽIVI. ALI JOŠ NISTE UGLEDALI LICE STRAŠNE MADAM BODINI.  Michael će im skinuti povez s očiju, a ja ću upaliti svjetiljku ispod svoje brade i vrisnuti. Što kažete na to! Prilično dobro, ha? Bit će autentično. Čak ćemo u prostoriji imati vrući tanjur da srce i krv budu topli. Michaelova majka je još uvijek ljuta na njega zato što smo, kad smo bili kod njegove kuće isprobavajući što ćemo koristiti kao krv, prije nego što smo se odlučili za Campbellovu juhu od rajčica, isprobali sok od cikle, ali bio je prerijedak. Michael je bacio ostatke cikle i soka u nužnik, i nekoliko minuta nakon toga u nužnik je ušla Michaelova majka obaviti nuždu. Kad je završila, čuli smo je kako vrišti dozivajući Michaela da brzo pozove tatu i samo je ponavljala vičući:  'O, moj Bože'.  Njegov tata je utrčao k njoj te i on počeo vikati. Dogodilo se to da je Michael zaboravio povući vodu pa je ona je pomislila da umire ili nešto slično. 1. studenoga, 1952. Na Noć Vještica tata i Jimmy Snow stigli su u školu poslije nastave i načinili veliku prostoriju od deka i pokrivača te postavili znak. Unutra je bilo lijepo i mračno. Unijeli smo u nju sve strahote i pripravili vruć tanjur da zagrijemo krv i srce maloga djeteta. Natjerala sam Michaela da pet put puta ponovi svoju ulogu. Ja sam svoju znala. Jimmy je održao riječ i donio mi prave osti. Tata se zaustavio ispred Elite Nightspota i ja sam podigla pakete koje sam naručila od Peachy Wigham. Na Peachy uvijek možete računati. Ona je prava poslovna žena. Do pet sati već sam bila u svom vražjem kostimu i nisam mogla sjediti dva sata jer bih sjedenjem uništila rep. Michaelova majka nas je dovezla na zabavu i tek tad sam vidjela njegov kostim, jer ga je čuvao kao iznenađenje. Došao je kao gusar s povezom preko oka. Ne baš odveć maštovito, ako mene pitate. Imali smo problema s unošenjem tih ostiju u auto, ali konačno nam je uspjelo. Stajala sam cijelo vrijeme na zadnjem sjedištu da zaštitim rep. Budući da sam prilično visoka za svoje godine, morala sam se malo nagnuti. Michaelova majka vozi sporo poput puža i činilo mi se da nikada nećemo stići. Kad smo stigli, glupi Michael je bio toliko uzbuđen da nije mogao pričekati da iznesem svoj paket i osti iz auta. Zalupio je vratima po mom repu i uništio ga prije nego ga je gospođa Underwood uopće imala prilike vidjeti. Trebali ste vidjeti kostime u kojima su se pojavila djeca uzgajivača krumpira i ribara. Nije bio samo jedan duh, nego na stotine njih. Jedan glupi dječak pojavio se odjeven u Pilgrima 12 . Bili su tu vještica, strašilo, a mali ćelavi dječak iz mog razreda Vernon Mooseburger pojavio se prerušen u zločesti krumpir. Tim ljudima je zbilja krumpir uvijek na pameti. Kay Bob Benson je bila dobra vila u kostimu kojega su u Meridianu napravili posebno za nju. Naravno, osvojila je prvu nagradu. Što biste i mogli očekivati od slomljena repa, ali gospođa Underwood mi je rekla da izgledam dražesno. Ona je bila lijepa u plavom puloveru s našivenim inicijalima S.U. Postavili su vreću u koju treba zavući ruku i za pet centi izvući nešto. Dobila sam palicu s prilčvršćenom loptom i limenu žabu kojom možete klikati, a koju sam s Michaelom zamijenila za komplet karata i nekakve usne od voska. Skoro sve je izludio svojim ludim kliktanjem cijele večeri. 12

Pilgrims – prvi engleski doseljenici koji su brodom Mayflower 1620. godine stigli u Ameriku.

Jeli smo kokice i crvenocrne bombone koje mi se nikako ne sviđaju. Gospođa Underwood je po cijeloj prostoriji postavila papirnate kosture i crno narančasti krep papir, crne mačke i vještice. Kladim se da bi mogla biti savršena dekoratorica da to želi. Imali su i veliko limeno korito puno jabuka koje je trebalo zagristi. Nisam htjela prići ni blizu jer nam je gospođa Dot u Mladim debitanticama rekla da se njezina rođaka udala za bogata bankara iz Mobilea, i da se na njihovu vjenčanju on slučajno udavio pokušavajući zagristi jabuku. Zamislite samo, rođaka gospođe Dot je u istom danu bila mladenka i udovica. Gospođa Dot do dana današnjega neće dirnuti ni jednu jabuku. Kad su se ostala djeca dala u glupu potragu za stvarima, Michael i ja smo se spremali otvoriti našu DVORANU KRVI I UTROBE… UĐI AKO SE USUĐUJEŠ. Od čokoladica s kukuruznim pahuljicama kojima sam pojela bijele vrhove načinili smo vještičje madeže, i to mi sasvim odgovara jer je to jedini dio koji volim. Zagrijali smo krv i srce i čekali našeg prvog posjetitelja. Amy Jo Snipes bila je domaćica za DVORANU KRVI I UTROBE… UĐI AKO SE USUĐUJEŠ… i bila zadužena za stavljanje poveza preko očiju. Ja sam za povez uzela svoju maramu s kartom Mississippija, koju sam dobila od bake. Rekla sam Amy Jo Snipes da mi najavi kad bude prolazila Kay Bob Benson i da kaže: 'Dolazi nam dobra vila', da se mogu pripremiti. Naš prvi posjetitelj bio je Herbert Holk. Nasmrt smo ga prestrašili. Stisnuo je očnu jabučicu i umalo je uništio. Kad je otišao, rekla sam Michaelu da ne pljuje na posjetitelje dok žvače i pljucka jer to nije higijenski. U govoru sam dodala: PAZITE DA NE ZGNJEČITE OČNU JABUČICU. Michael je izgledao zastrašujuće jer je s povezom preko oka probao zagristi jabuku pa mu je preko jedne strane lica bila razmrljana crna boja. Sljedeći naš posjetitelj bolje je prošao. Trebali ste im vidjeti lica kad sam na kraju vrisnula na njih. Imali smo mnogo posjetitelja, ali morali smo napraviti stanku jer nam se krv ohladila. Kad sam rekla Amy Jo Snipes da smo spremni nastaviti s poslom, Michael, koji je bio zadužen za podgrijavanje srca, toliko je zagrijao jetru da ju je ispustio. Vernona Mooseburgera smo prevarili, što mi je drago. Potrajalo je čitavu vječnost da pronađemo taj komad jetre. Jeste li ikada pokušali tražiti komad jetre po mraku? Pogodite tko nam je bio sljedeći posjetitelj? Umalo nisam umrla. Gospođa Underwood. Bila sam nervozna i glas mi je podrhtavao. Dotad se zmija pretvorila u samo jednu hrenovku jer je ostatak otpao, a svi vještičji madeži stisnuli su se u jednoga. Nadam se da nije primijetila. Pretvarala se da je zbilja zastrašena, ali znam da nije bila. A kad joj je Michael pokušao skinuti povez, nije ju mogao doseći pa se spetljao i ona ga je morala skinuti sama. To je pokvarilo moj upad pa sam samo uspjela reći BUU. Sigurno misli da sam glupa. Posjetitelji su nastavili dolaziti kao ovce na klanje. Jedna djevojčica se upiškila kad sam svjetiljkom obasjala svoje lice i vrisnula na nju. Postala sam zabrinuta pa sam prišla do ruba ulaza i upitala domaćicu:  Gdje je dobra vila?  Dobra vila neće doći  rekla je ona glasom domaćice.  A zašto?  upitala sam. Odgovorila je:  Ne znam. Spreman je vaš sljedeći posjetitelj, Madam Bodini.  Rekla sam:  Upadaj.  Upitala je:  Što si rekla?  A ja sam rekla :  Upadaj ovamo.  Potom sam je čula gdje govori:  Čekaj malo, moram u KUĆU KRVI I UTROBE… UĐI AKO SE USUĐUJEŠ, popričati nešto s Madam Bodini. Zaboravila sam da ona ne zna moje Madam Bodini lice pa je odskočila metar kad me ugledala. Rekla sam joj da pođe izvidjeti zašto dobra vila ne dolazi. Još sam dodala da je to DVORANA KRVI I UTROBE… UĐI AKO SE USUĐUJEŠ, a ne UĐI AKO MORAŠ. Vratila se za nekoliko trenutaka i rekla kako dobra vila smatra da je sve to glupo, djetinjasto i lažno. Neće dopustiti da joj dva kretena prospu juhu od rajčice po posebno sašivenom kostimu dobre vile. Naputila sam domaćicu da se vrati i kaže joj da ćemo preskočiti to s juhom, a ako ne bude htjela ući unutra reći ću gospođi Underwood da je prepisivala na testu iz aritmetike, što nije istina, jer je veoma bistra. Bez obzira na to, Kay Bob Benson za da sam ja miljenica gospođe Underwood te da bi mi ona mogla povjerovati. Ubrzo je domaćica najavila:  Sad nam dolazi dobra vila  i ona je ušla. BILA SAM SPREMNA ZA NJU. Prvo što je rekla bilo je:  Daisy Fay, tvoj tata je ništarija, prijetvorni pijanac, a ti si obična svinja s plaže, i ako samo kap nečega spustiš na mene, moja mama će se pobrinuti da platiš za to.  Naveli smo je da osjeti grbu i kad smo joj pružili srce mrtva, netom ubijena djeteta, ponašala se kao da se nasmrt dosađuje. Rekla je:  Pa to je samo komad jetre.  Preskočili smo kantu s krvlju jer ja sam osoba od riječi. Kod mrtvog štakora je rekla:  Pa to je samo privjesak od zečje šape. Osjećam lanac.  Trebali smo skinuti taj lanac. A kad je preuzela oko, rekla je:  To je grozd.  Dosad je pogađala tisuću posto.

Rekla sam:  HODATE POKRAJ PAUKOVE MREŽE METAR VELIKOGA PAUKA KOJI VAM DOK OVO GOVORIM IDE UZ RUKU U POTRAZI ZA MJESTOM NA KOJE ĆE VAS UGRISTI.  Nije mi čak dopustila ni da završim. Rekla je:  Nije. To je mrežica za kosu i stari komad krzna.  Bila bi sjajna kao slijepac. Preskočila sam vještičje madeže, isuviše je uživala u pogađanju. Pogodila je i hrenovku,a kad je stigla do zdjele pune utrobe i žila rekla je:  To su makaroni i sir. Rekla sam joj:  U pravu si, dobra vilo  premda se radilo o špagetima. A potom dodala:  SPREMITE SE ZA KONAČNU, KONAČNU SUPERSTRAHOTU SVIH VREMENA… PREGRŠT CRVA I LIČINKI IZVAĐENIH IZ UTROBE MRTVACA KOJI JE UPRAVO PREMINUO OD KUGE… ŠTO JE VEOMA ZARAZNO.  To je samo još više makarona i sira  rekla je. Nastavila sam:  Madam Bodini i njezin odani grbavi pomoćnik mole dobru vilu za drukčije mišljenje.  Zatoptala je i rekla:  Nećeš me prevariti. To su makaroni i sir, samo su izrezani na manje komadiće. Ja to trebam znati, puno ih jedem.  Bila je to istina. Veliki su na makaronima i siru u školskoj kantini. Rekla sam:  Madam Bodini se u pet dolara kladi s dobrom vilom da to nisu makaroni i sir. Tad se razbjesnila i strgnula povez, a dotad su već oni crvi i ličinke koje sam dobila od Peachy Wigham dopola uspuzali uz njezinu ruku. Nikad još niste čuli da netko tako glasno vrišti. Poderala je čitavu jednu stranu DVORANE KRVI I UTROBE… UĐI AKO SE USUĐUJEŠ bježeći iz nje. Madame Bodini je zatvorila za tu večer. Mogu samo reći da sam crve i ličinke dobila od Peachy Wigham po posebnoj narudžbi. Ako se sjećate, to je ona koja ima mrtvačnicu za Crnce. 4.studenoga, 1952. U rubrici 'Crtice od Dotove' danas piše ' Hit na zabavi šestaša za Noć vještica bila je predstava strave i užasa koju su priredili mlada debitantica Daisy Fay Harper i mali Michael Romeo. Bila je tako dobra da je jedna mala djevojčica viđena kako bježi, vrišteći prestravljeno. Čestitamo na dobro obavljenu poslu! Pogodite tko sa mnom ne razgovara? Čak je i gospođa Underwood rekla da je Kay Bob Benson previše osjetljiva za svoju dob. Mama je ponovno ljuta na tatu jer nema dovoljno novca za platiti taj račun koji dospijeva petnaestoga. Rekla mi je:  Pitaj svog oca gdje su mu sad ti prijatelji s kojima pije?  Bubnjar Al je nestao. Jimmy Snow je izgubio sav novac igrajući poker s braćom Pistal, te kad je tata otišao Billu Bundyju, radio propovjedniku, posuditi nešto novca, ovaj mu je samo citirao. Nit posuđuj nekome, nit posuđuj od nekoga. Tata je rekao:  Oni u Bibliji nađu nešto za svaku prigodu, nije li tako? Mama kaže reci svom ocu ovo i reci svom ocu ono kad smo svi u istoj prostoriji. Tako ja moram reći:  Tata, mama kaže ovo ili mama kaže ono.  Izluđuju me! Gospodin Honeywell i njegova vojska žena dobila je nove kamuflažne uniforme za gerilski rat. Zelene su boje, šarene vrećaste košulje te hlače i kaciga s mrežom koja ide uz njih. Nisam htjela gurati svoj nos u sve, ali meni se čini da bi im bilo bolje da su odjevene u bijelo ako će se većina njihovih borbi odvijati na plaži. Na plaži ne možete vidjeti ništa bijelo. Znam, bila sam tamo kod Michaelove kuće kad me mama pozvala da dođem kući na španjolsku skušu. Potrčala sam iza vikendica što sam brže mogla i sasvim nenadano završila u zraku, načinila potpuni prebac i svom snagom tresnula na leđa. Bila sam tako iznenađena kad sam se našla na zemlji da sam samo ostala tako ležati. Bilo mi je nejasno sve dok nisam podignula pogled i ugledala gospodin Romeov bijeli konop za vješanje rublja. Trčala sam tako brzo da nisam vidjela konop o kojeg sam ispod brade zapela i zbog kojeg sam se prevrnula. Mama će me voditi prekontrolirati vid. Gospođa Dot će voziti sve mlade debitantice, Michaela, koji je počasni mladi debitant, i Angel Pistal u grad Daphne na klizalište Duga gdje svira prava orguljašica. Zove se prineza Bijeli Oblak, čiji je otac Sioux iz plemena Hunkpapa a majka joj je Chippewa, dok nju reklamiraju kao najobrazovaniju glazbenu zvijezdu Američkih Indijanaca u javnom životu današnjice. Piše da svira orgulje u Broadwayskim kazalištima diljem zemlje. Voljela bih da je Blackfoot Indijanka. Dala bih sve na svijetu da mogu vidjeti Blackfoot Indijanca uživo, gotovo bih to željela jednako kao vidjeti albino osobu. Nikada nisam vidjela Kineza ni Eskima, niti osobu iz Laponije, zemlje ponoćnog sunca. Nikada nisam vidjela snijeg, a ljudi u Laponiji imaju ga tijekom čitave godine. Imam kod kuće stakleni pritiskivač za papire i kuću u njemu, pa kad ga protreseš, ono sniježi. Mogla bih u to satima gledati. Ne bi li bilo sjajno kad bih mogla odrasti i udati se za Johnnyja Sheffielda koji glumi Bomba u Dječaku iz džungle i otići s njim živjeti u Laponiju? Držala bih božićno drvce tijekom čitave godine pa bi nas mama i tata, gospođa Underwood, a možda i Jimmy Snow mogli doći posjetiti za blagdane. Ali najprije moram otputovati preko oceana. Nekakvi veliki brodovi cijelo vrijeme tamo putuju jer su sestru gospođe Dot

jednom napastovali na nekom od njih. Gospođa Dot je rekla da se njezina sestra i nije osjećala tako loše kad se to dogodilo jer je mislila da se radi o strancu, a vi znate kakvi su stranci. Ali kad su čovjeka uhvatili i kad je progovorio engleski ispostavilo se da je prodavač rabljenih automobila iz Wheelinga u Zapadnoj Virginiji, pa je doživjela potpuni slom živaca i do dana današnjega ne želi se voziti brodom. 8. studenoga, 1952. Tommie Jo, djevojka koja se udala za Hanka Turnera nazvala je tatu telefonom sva uplakana. Rekla je da je Hank otišao u trgovinu i da ga nema kući već tri dana. Nisu se svađali niti išta slično, a od njega nema ni traga ni glasa. Tata je nazvao broj centrale za međunarodne pozive u Minnesoti i dobio broj gospođe H. Turner. Kad mu je se javila na telefon rekla je da je točno to da ona ima sina Hanka, ali da ga nije vidjela već šest godina te da ga i oni traže jer u Minnesoti ima još ženu i djecu. Nikada nije bio na Sveučilištu u Minnesoti i nema brata. Hank je doživio tešku prometnu nesreću i u glavi ima metalnu pločicu pa ona misli da on zbog toga zaboravlja vratiti se kući, kao i to da je oženjen i da ima djecu. Ja nikada nisam vidjela metalnu pločicu u njegovoj glavi. Tommie Jo ima napadaj jer je sa sobom uzeo i njezin auto, a ona je trudna. Kad je otišao, djed Pettibone je to učinio namjerno, ali Hank je tako drag pa mislim da on to nije namjerno učinio. Mama se nada da neće još nekamo otići, ponovno zaboraviti i oženiti neku drugu ženu. Gospođa Dot nas je neku večer odvela u koturaljište Duga i sjajno smo se proveli. Princeza Bijeli Oblak, sviračica orgulja, sjedila je usred koturaljišta u Indijanskoj haljini i šeširiću s perjanicom, svirajući sve u šesnaest. Ja sam na sebi imala traperice, ali Kay Bob Benson se pojavila sva u opremi za koturanje, a njezine koturaljke imale su plave cofleke. Zna se koturati natraške, tko bi to rekao. Ja jedva znam i prema naprijed, a Angel uopće ne zna. Gospođa Dot ju je vukla po koturaljištu. Morali smo se koturati držeći se za ruke. Michale i ja pali smo otprilike osam puta. Kay Bob Benson i Amy Jo Snipes nisu pale nijednom. Dizala je nos u nebo svaki put kad su prošle pokraj nas. Obično smo bili na podu. Povrh svega, prišla je organizatoru i rekla da dvoje djece u koturaljištu predstavlja veliku opasnost za ostale sudionike. U jednom trenutku u životu pomislila sam kako bih kad odrastem mogla postati klizačica na ledu poput Sonje Henie, ali sam se predomislila. Ako je tako teško na koturaljkama, kako bi tek bilo teško na ledu. Divim se Sonji Henie, čak i više nego Esther Williams za koju sam čula da ima plastičnu kosu. Mlade debitantice potpuno su propustile cirkus jer se gospođa Dot nasmrt boji slonova. Taj strah potječe otkad je njezina druga rođaka parkirala svoj Studebaker ispred knjižnice, dok je ona bila u njoj i istraživala obiteljsko stablo. Kad je u šest sati izišla, čitav prednji dio automobila bio je spljošten do zemlje. Neki ljudi koji su tamo stajali bili su iz cirkusa i rekli su joj da je njihova slonica Judy tud prolazila, i prije nego su je mogli spriječiti, samo sjela na auto. U svojoj točki obično sjedi na crvenom stolcu i diže noge pa kad je ugledala crveni auto zbunila se i pomislila da je to njezin stolac. Rođaka gospođe Dot je te ljude iz cirkusa povela svojoj kući jer je rekla da joj suprug nikada ne bi povjerovao da joj je slon sjeo na auto. Ali uskoro ćemo ići na poljoprivredni sajam okruga Harvin. Tamo nema nikakvih slonova, samo krave. 10. prosinca, 1952. Nikada ne biste vjerovali što se dogodilo. Harperov kafić slastičarnica izgorio je do temelja. Beskućnik sam. Tata je doživio napadaj jer osiguranje nije ni upola onoliko koliko je pretpostavljao da će biti. Prije tjedan dana mama i ja smo ručale u kafiću Buddy. Umorila sam se od sjedenja i čekanja da mama popuši svoje cigarete i popije stotu šalicu kave pa sam otišla i krenula prema Michaelu kad sam ugledala kako se iz drvene barake uz kafić slastičarnicu diže dim. Čitava hrpa nekakvih starih krpa koje su smrdjele po benzinu počela je gorjeti. Zgrabila sam kantu koja je tamo stajala, istrčala van i četiri pet puta do vrha je napunila pijeskom. Vatru sam umalo ugasila i glasno sam dozivala tatu te kad je on stigao do bočne strane kuće i vidio što radim, umjesto da bude ponosan na mene, povikao je da idem gore do Michaela i prepustim sve njemu. Michael i ja smo se igrali magarca, i baš kad sam bila sigurna da će Michaele ispasti magarac, dotrčali su neki ljudi, počeli lupati na vrata i vikati:  Gori Harperovo!  Sjedila sam tako trenutak prije nego što mi je sinulo da sam ja Harperova. Istrčala sam kroz vrata i, naravno, gorio je naš kafić. Tata je sjedio s druge strane ulice, pio Pabst Blue Ribbon pivo, a svi ostali trčali su uokolo kao obezglavljeni pilići. Nekoliko trenutaka nakon toga stigla je mama od Buddyja i kad je ugledala što se događa počela je plakati za svojom bundom od srebrne lisice. Bila sam tako uzbuđena zbog njezine krznene bunde da sam zaboravila na Felix. Čim sam pomislila na nju potrčala sam ne obraćajući pozornost na mamine riječi. Počela sam je dozivati i dozivati i ubrzo sam začula kako Felix mijauče ispod kuće. Dopuzala sam do tamo što sam brže mogla i dograbila je. Dobro da se kafić slastičarnica malo nagnuo na tu stranu. Neki ljudi u kući bacali su stvari kroz prozor pa sam im pritrčala i zamolila ih da mi uzmu rodni list i slike kad sam bila mala, koje se nalaze u najdonjoj ladici ormarića. Ti ljudi uopće me nisu slušali. Uporno sam im ponavljala da su mi te slike za

This is your Life, ali oni su spasili samo TV aparat koji se razbio kad su ga izbacili kroz prozor, madrac te nekoliko plahti i jastučnica. Muškarci koji se pokušavaju ponašati poput heroja i koriste brutalnu silu iživljavajući se na maloj djeci zacijelo su glupi. Izgorjelo bi bilo i naše auto, ali Michael, koji ima samo dvanaest godina, ušao je u nj i izvezao ga unatrag. I ja sam se popela s njim u auto i zapazila u njemu neke svoje školske knjige pa sam ih izvukla i bacila u vatru. Mislila sam da će me to spasiti od pisanja velikih zadaća, ali nažalost pod naslovom u novinama HARPEROV KAFIĆ SLASTIČARNICA U TRAGIČNOM POŽARU IZGORIO DO TEMELJA također piše da je viđena mala Daisy Fay Harper kako u vatru baca svoje knjige za školu. Kvragu! Nije ni čudo što holivudske zvijezde mrze novinske izvjestitelje, i nakon svega našlo se neko zabadalo, dobrotvor koji mi je već kupio novi komplet knjiga. Izgubili smo sve što smo imali, uključujući i sve životinje u zamrzivaču, ali tata i ja pokušavamo na to gledati s vedrije strane. Izgorjele su sve one plave suknje i bijele bluze, i sve ono što je ostalo od španjolskih štuka. Hvala Bogu da sam na sebi imala traperice i crvenobijelu flanelnu košulju koju jako volim. Nekakav mamin i tatin prijatelj po imenu gospodin White, koji ima nekoliko vikendica dolje na plaži, pustio je da neko vrijeme ostanemo u jednoj od njih pa sad tu živimo. Otprilike dan dva nakon požara tata me izveo do auta, otvorio prtljažnik i rekao:  Gledaj što se slučajno zateklo u prtljažniku.  Bila je to moja limena kutija s intimnim zapisima s lokotom koji se otvara na šifru, jastuk na kojemu piše draga i onaj preparirani ris. Mogu samo reći da mi je žao što u tom prtljažniku nije bio moj rodni list i slike dok bila sasvim mala. Mama je bijesna što u prtljažniku nije bila njezina bunda od srebrne lisice i torbica od krokodilske kože. Više uopće ne razgovara s tatom. Za nju je tata 'glupi kučkin sin koji nema zdrava razuma koliko ni pile'.  Ako ikada sazna da je požar nastao njegovom krivicom sigurno će ga ubiti, posebice kad sazna koliko dobivamo od osiguravajućeg društva. Dan nakon požara tata me poslao na mjesto gdje se nekad nalazio kafić slastičarnica, da dočekam osiguravatelja. Morala sam cijelo vrijeme stajati jer je pijesak bio tako užaren da niste mogli sjesti. Mnogo ljudi iz Magnolia Springsa došlo je vidjeti zgarište, a Kay Bob Benson dovela je žena koja je radila za njezinu majku. Parkirala se točno ispred nekadašnjeg kafića slastičarnice, sjela i smijala se. Kad sam se mami potužila na nju rekla je da ne brinem jer svakom jednom sunce sine. Došla je i gospođa Dot koja je samo plakala i plakala. Rekla je kako ne može vjerovati da je ta užasna tragedija zadesila jednu od njezinih Mladih debitantica. Njoj je to palo teže od svih, i čitavu svoju rubriku 'Crtice od Dotove' posvetila je nama. Napisala je da sam ja najhrabrije biće koje je sljedećeg dana stajalo na mjestu nesreće, poput dobrog malog vojnika čekajući osiguravatelja i držeći visoko uzdignutu bradu trudeći se da ne zaplačem. Ja nikada nisam ni pomislila na to da ću zaplakati. Bila sam jako sretna zbog svih onih bijelih košulja i plavih suknji koje su izgorjele, da i ne spominjem španjolsku skušu, ali zvučalo je kao dobra priča. Svi su bili jako ljubazni i Michaelova majka je njega nagovorila da mi dade jedne svoje traperice i bijelu košulju. Traperice koje nose dječaci su najbolje. Ljudi nam pokušavaju mnogo toga dati, ali mama gotovo ništa ne uzima. Previše je ponosna da bi primila milostinju. Ja mislim da bi trebala pričekati i vidjeti što sve ti ljudi nude pa se tek onda odlučiti. Rekla sam joj da bi bio pravi trenutak pojaviti se u Queen for a day jer je imala ispričati sjajnu tužnu priču, našto je ona samo počela tuliti. Ona i gospođa Dot trebale bi se natjecati u plakanju. Moja mama to još ne zna, ali ja ću se zaposliti čim završim šesti razred i kupiti joj novu novcatu krznenu bundu od srebrne lisice koja nije izlizana na laktovima. Ajme, jedva čekam da joj vidim lice, a ako budem mogla zaraditi dovoljno novca, kupit ću joj i torbicu od krokodilske kože. 14. studenoga, 1952. Mama je danas otišla živjeti sa svojom sestrom koja je u Virginiji. Rekla mi je samo da više ne može ostati s tatom i da ću razumjeti kad budem starija. Htjela je da pođem s njom. Jako volim svoju majku, ali ne mogu zamisliti da ostavim tatu. Osim toga, sjajno se zabavljam u šestom razredu. Gospođa Underwood nam čita Nancy Drew and the Clue in the Crumbling Wall. Jako me zanima da vidim kako završava. Ajoj, čitanje poglavlja po poglavlje može sasvim sigurno od vas načiniti osobu slabih živaca. Kad je mama otišla nije čak imala ni torbe ni što staviti u nju. Gospođa Dot je došla po nju i odvezla je u Magnolia Springs da stigne na Greyhound autobus. Vratit će se ona, uvijek se vrati. Navela me da joj obećam da ću joj svakoga tjedna pisati, a ako tata dospije u zatvor neka odmah odem gospođi Dot. Te večeri kad je otišla tata se zbilja grdno napio. Kad sam mu rekla da prestane toliko piti rekao mi je da zavežem i da ga pustim na miru, da se ukrcam na autobus i idem u Virginiju sa svojom majkom jer me ne može živu vidjeti. Rekao je da ga nikada nije bila briga za mene, što je laž. Rekao je to samo zato što je uzrujan zbog mame. Ali mene je to svakako povrijedilo, no nisam mu dopustila da vidi kako plačem. Ipak

sam ga drugi dan dovela u red. Prije nego sam krenula u školu ostavila sam mu poruku na kojoj je pisalo:  Sinoć te zvala Billie G. Thweatt. 16. studenoga, 1952. Danas me gospođa Underwood odvela u garderobu i pitala svađaju li se opet mama i tata. Rekla sam joj da se ne svađaju, što je bila istina jer je mama u Virginiji. Rekla je:  Znam da nešto nije u redu.  Na to sam ja rekla:  Što sad priča Kay Bob Benson koja nema dlake na jeziku?  Gospođa Underwood je rekla da Kay Bob Benson nije ništa rekla, nego da ona to vidi po mom ponašanju. Ne znam kako. U zadnje vrijeme sam baš zabavna, izvalila sam mnogo dobrih šala i navela čitav razred na smijeh tako da to od mene nije mogla doznati. Sigurno je Kay Bob Benson bila ta koja je sve izbrbljala! 19. studenoga, 1952. Danas sam dobila pismo od mame. Dobro je. Dobila je posao konobarice i poslat će po mene kad god bude mogla. Iznenađena sam što se još nije vratila kući. Sigurno je bila mnogo ljuća nego što sam pretpostavljala. Ovaj put se najduže zadržala i nedostaje mi. Sjećate li se onoga maloga ćelavoga dječaka Vernona Mooseburgera koji je na zabavu u povodu Noći vještica došao prerušen u zločesti krumpir? Ne biste vjerovali kako ljudi znaju biti okrutni samo zato što nema kose na glavi. Djeca mu se rugaju nazivajući ga pogrdnim imenima, poput loptice za biljar, Daddy Warbucks i Henry, po ćelavom dječaku iz zabavnog crtića. Ja ga zovem Vernon. Siromašan je i razbolio se dok je bio mali tako da mu je otpala sva kosa, uključujući i obrve. Njegova mama mu je kupila smeđi šešir od imitacije kože s pokrivalima za uši kojega on nosi čak i ljeti. Jedini put kad sam ga vidjela bez šešira bio je onaj kad je bio prerušen u krumpir. Uvijek ga biram da igra za moju ekipu svaki put kad igramo ženski bejzbol jer ga ostala djeca biraju zadnjeg. Gospođa Underwood nam je zadala da napišemo sastavak o tome što bismo željeli biti kad odrastemo. Napisala sam sastavak pod naslovom 'Zašto želim biti ćelava kad odrastem'. Gospođa Undewood ga je izabrala i uz još tri poslala na Sajam okruga Harwin na natječaj za najbolji sastavak djece diljem okruga Harwin. Rekla sam kako bi bilo sjajno ljeti staviti hladnu krpu na glavu. Nikada ne biste morali u salon za uljepšavanje Nita Beauty Box niti bi vam slomili češalj u kosi. Kad izlazite, bilo bi dovoljno samo uzeti krpu i malo usjajati glavu, a ako bi se potukli, nitko vas ne bi mogao počupati za kosu. Kad ostarite, nikada ne biste morali posijediti ni farbati kosu u ljubičasto. Vernon nije ni znao koliko je sretan. Većina sastavaka bila je prilično dosadna, ali čekajte samo da čujete što bi Kay Bob Benson željela biti. Željela bi odrasti i postati Miss Amerike, baš kao Yolanda Betbeze ili Isusova majka, ako se On ikada vrati. Hej, zamislite vi to. Ne možete biti dvoje ljudi odjednom, a ako se Isus ikada vrati ja bih radije bila On, a ne Njegova majka. Tata kaže da treba uvijek nastojati dobiti najbolje. 21. studenoga, 1952. Spremite se za ovo. Ovo je još bolje od DVORANE KRVI I UTROBE… UĐI AKO SE USUĐUJEŠ. Michael i ja smo poslije škole bili na plaži i on je svojom malokalibarskom puškom gađao hrpice i limenke, kao i obično. Dobio je tu pušku za rođendan… što je duboko u srcu izazvalo u meni ljubomoru jer djevojčice nikada ne dobiju pravu pušku. Michael mi je samo jednom dopustio da gađam iz njegove glupe puške, premda sam maskota cijele vojske žena. On se pretvara da je Roy Rogers, što je posve u redu što se mene tiče, osim što uvijek hoće da se ja pretvaram da sam Dale Evans, na što se ja nikako ne mogu prisiliti. Kaže da ne mogu biti dva Roya Rogersa pa tako ja moram biti Hopalong Cassidy 13 , prvi do najboljeg. Gađao je duž plaže kad je ugledao nešto što je voda izbacila ispred Hammer's Christian motela. Izgledalo je poput vreće krumpira, ali Michael je pritrčao i otkrio da se ne radi ni o kakvoj vreći krumpira. Bilo je to tijelo mrtve žene s rupom od metka između očiju! Michael je nije namjeravao ustrijeliti. Nismo je čak ni vidjeli. Tko bi pomislio da ćemo nekoga zateći na plaži u ovo doba godine? Eto, imala sam samo jedanaest godina i već sam bila svjedokom umorstva. Budući da nikoga nije bilo u blizini zaključila sam da Michael ne bi trebao na električni stolac samo zbog jednog nesretnog slučaja. Izabrala sam prijatelja, a ne zakon, i još uvijek ne znam što to govori o mom karakteru, ali učinili smo zavjet krvlju da nitko od nas neće ništa reći. Stoga sam otišla kući i gledala Our Miss Brooks s Eve Arden, Gale Gordon i Richardom Crenna, i otprilike za sat vremena neki ljudi su zakucali na vrata. Čini se da ti ljudi nose loše vijesti, ne li? Našli su mrtvu ženu na plaži pokraj mola. Nisam znala što bih drugo nego poći tamo s tatom i vidjeti. Na kraju krajeva, mrtvo tijelo uvijek je veliki događaj i da sam rekla da me to ne zanima samo bih ispala sumnjiva. Dužnost mi je bila zaštititi Michaela pred zakonom. 13

Hopalong Cassidy – pomalo komičan lik iz vestern knjiga, filmova i televizijskih serija.

Kad smo stigli, već se bilo smračilo. Vjetar je nanosio morsku travu i stvarao sablasnu buku. Mjesec je bio pun i postajao narančast. Policija je ogradila mjesto i promatrala ženu uz svjetlost svjetiljki i nešto su mrmljali, onako kao što policija uvijek čini kad se nešto takvo događa u filmovima. Hammerovi, koji su bili glavni jer je tijelo pronađeno na njihovom zemljištu, imali su pakosnog unuka po imenu Gregg. Znate li što je taj učinio kad su svi okrenuli leđa? Pritrčao i s tijela mrtve žene pokušao skinuti sat i prstenje dok ga nisu spriječili. Osobno smatram da je jako hrabar kad se usudio dotaknuti tijelo mrtve žene po mraku. Trebali su ga pustiti da ih skine i zadrži, premda sat vjerojatno ne bi radio, osim ako nije bio Timex. Jednom su takav stavili u stroj za pranje rublja u TV reklami. Ubrzo su iz Magnolia Springsa stigla mrtvačka kola. Baš u tom trenutku stigli su Michael i njegovi roditelji. Poslije sam doznala da je Michael dotrčao kući i sakrio se ispod kreveta što je njegovu mamu i tatu navelo da se zabrinu zbog njega. Michael je bio blijed kao krpa, a Talijan je. Pogledao me, ali ja sam mu uzvratila bezizražajnim pogledom. Držala sam se našeg zavjeta krvlju. Međutim Michael je nakon tri minute stajanja tamo pao u pijesak, počeo vrištati i glasno vikati kako je on ubojica i kako je tog istog popodneva ustrijelio tu ženu. Ja sam držala jezik za zubima. Ali njegovo priznanje nije imalo nikakvu težinu za policiju jer su rekli da je žena ustrijeljena iz pištolja i da je mrtva već oko tri dana. Bilo je baš tužno vidjeti nekoga da tako prizna kad nije morao. Da bih ga navela da se bolje osjeća rekla sam mu da je to vrlo lako mogao biti on da ona već nije bila ubijena. Pogledala sam preko i ugledala kako maloga Gregga njegova baka lupa po guzi. Morala se s njim hrvati po zemlji da bi od njega iščupala to što je držao. Ispustio je vrisak i pokušao je ugristi za nogu. Gospođa Hammer je odrješitim korakom prišla policiji i rekla:  Evo, ovo je moj unuk skinuo s mrtve žene  i pružila im prsten. Istog trenutka kad sam ugledala prsten znala sam da je mrtva žena RUBY BATES! Nisam je prepoznala bez šminke. Povikala sam:  Ja znam tko je ta mrtva žena. To je Ruby Bates, i prijateljica je Claudea Pistala.  Policajac je rekao:  Što si to rekla, djevojčice?  a ja sam odgovorila:  To je Ruby Bates, i ona je Claudeova…  ali prije nego sam uspjela bilo što dalje izustiti, Michaelova majka mi je stavila ruku preko usta, tako snažno da sam vidjela sve zvijezde. Rekla je policiji da ne znam što govorim i da sam histerična što vidim mrtvo tijelo. Ponovno sam im pokušala reći, ali ona me tako nezgodno uštinula da nisam mogla reći ništa, čak ni da mi život ovisi o tome. Povukla me uz cestu i upitala otkud mi zaboga ta ideja da je ta žena prijateljica Claude Pistala. Rekla sam joj da se jednog popodneva ljubakao s njom u parkiranom autu i da me zamolio da je povedem do nužnika. Upitala me:  Kako znaš da je to ista ona žena koja je bila s Claudeom Pistalom? Odgovorila sam:  Prepoznala sam prsten… prepoznala bih taj prsten bilo gdje. Zamislila se trenutak, a potom rekla:  Nisi vidjela tu ženu s Claudeom Pistalom. Rekla sam:  Jesam. Vidjela sam je. Ponovila je:  Ne, nisi. A ja sam opet rekla:  Jesam, vidjela sam je. Potom je ona rekla:  Daisy Fay Harper, vjeruj mi, nisi vidjela nijednu ženu s Claudeom Pistalom. Shvaćaš? Odgovorila sam:  U redu, ali vidjela sam je. Rekla mi je da ni pod kojim uvjetima ne spominjem njegovo ime jer je Claude Pistal najzločestiji čovjek u okrugu Harwin, i tko zna što bi mi sve mogao učiniti ako kažem kako poznajem tu ženu. Iznenada sam shvatila da ima pravo i da ga je Peachy Wigham nazvala zločestim, pravim seronjom. Gospođa Romeo me pitala hoće li se on sjetiti da sam ih vidjela zajedno. Rekla sam kako mislim da neće jer je bio prilično pijan. Pitala me tko još zna da sam ih vidjela. Odgovorila sam joj: Nitko.  Nikome to nisam rekla, čak ni tati, što je pravo čudo jer ja obično svima sve ispričam. Navela me da joj obećam kako nikada više u životu neću otvoriti usta i glasno izgovoriti imena Ruby Bates ili Claude Pistal jer će mi ona u protivnom pozvati majku da dođe i odvede me u Virginiju. Tata me pitao o čemu smo Michaelova majka i ja razgovarale i odgovorila sam mu:  Ženski problemi.  To im uvijek začepi usta. Mama je to uvijek koristila. Novine su pune natpisa o mrtvoj ženi. Policija tvrdi da je riječ o gospodični Ruby Bates. Rekla sam vam! Bila je iz Meridiana, supruga gospodina Earla Batesa. Prepoznali su je sestra, gospođa Julian Wilson, a to je sigurno Opal, i brat, gospodin Lee Halprin koji živi u Las Vegasu u Nevadi. Ustrijeljena je jednim metkom u glavu i kad je tijelo nađeno bila je mrtva otprilike šezdeset osam sati. Čak su znali što je zadnje jela, grašak i mrkve. Ja zacijelo ne bih voljela da mi zadnje jelo bude grašak i mrkve. Policija je našla pištolj iz kojega je ubijena, tamo gore na plaži, dva bloka dalje od mjesta na kojemu se nekad nalazio Harperov kafić slastičarnica. Taksijem je došla iz Meridiana. Kladim se da se iznenadila kad

je vidjela da je kafić slastičarnica izgorio do kraja i da nema kamo otići u nužnik. Policija je to nazvala samoubojstvom, rekli su da je ušla u vodu i prostrijelila se kroz glavu. Potom je njezino tijelo doplutalo duž plaže do Hammer's Christian motela. Ja u to sumnjam. Kako se prostrijelila među oči i kako je imala vremena okrenuti se i odbaciti pištolj gore na plažu prije nego je umrla? Tata je dobro zapazio da je plutajući niz plažu s mjesta gdje se nekada nalazio kafić slastičarnica morala proći ispod mola George Potlowa. Na tom molu su lupari na nasipima na koje bi se rasporila, ali ona je bila neozlijeđena, osim rupe između očiju. U školi mi je gospođa Underwood dopustila da ustanem i ispričam kako smo Michael i ja našli tijelo mrtve žene. Sjajno sam to ispričala, gestikulirajući i sve što uz to ide. Poslije toga je dopustila učenicima da postavljaju pitanja. Trebali ste čuti ta pitanja! Neki od njih uopće nisu vjerovali da smo našli tijelo mrtve žene. I naravno, tad je ustala Kay Bob Benson i ispričala kako je njezina majka našla nogu. Pa što! Mi smo našli cijelo tijelo. Držite se podalje od šestaša ako možete. Za vrijeme odmora odlazim preko nogometnog igrališta do srednje škole gdje mi gimnazijalac Marvin Thrasher svakoga dana daje čokoladicu Mounds, katkad i Almond Joy. Veliki je obožavatelj tvrtke za proizvodnju slatkiša Petar Pan. Mnogo razgovaram sa srednjoškolskim profesorima. Privlačim previše pažnje kao žrtva požara te istodobno dijete koje živi u nesređenim obiteljskim prilikama. 23. studenoga, 1952. Gospođa Dot me katkad dolazi vidjeti i u zadnje vrijeme doista se čudno ponaša. Cijelo vrijeme nosi kopče za kosu ružičaste i zelenkaste boje morske pjene kakve nose Mlade debitantice, i natjerala me da slušam govor 'Zabava s Rayonom' koji sam već od nje čula u Klubu debitantica. Katkad mi se obraća tepanjem kao malom djetetu. Gospođa Romeo kaže da joj prošlotjedna rubrika 'Crtice od Dotove' nije imala nikakva smisla. U školi nam je gospođa Underwood pričala priču o maloj djevojčici koja je oboljela od bjesnoće. Morali su je hraniti tako što su joj hranu dostavljali ispod vrata. Kad joj se netko iz obitelji približio, ona bi rekla:  Ne prilazi, jer bih te mogla ugristi.  Trebali ste samo čuti razred koji se na to grohotom nasmijao, uključujući i Michaela. Gospođa Underwood im je rekla da nema ništa smiješno u vezi bjesnoće. Ta mala djevojčica je znala da će, ugrize li nekoga iz obitelji, taj oboljeti od bjesnoće, i umrla je a da je nikada nitko nije pomazio. Tako sam jako plakala da me gospođa Undrerwood morala odvesti medicinskoj sestri u školsku ambulantu. Kad sam bila u školskoj ordinaciji medicinske sestre ušla je jedna srednjoškolka i rekla:  O, gospođo Smith. Grozno se osjećam. Imam mjesečnicu i osjećam vrućinu u trbuhu.  Gospođa Smith je prišla velikom rashlađivaču i pružila joj Coca Colu. Zanimalo me zašto ja nisam dobila Coca Colu. Rekla sam Patsy Ruth Coggins, najglupljoj djevojčici na svijetu, da znam kako ćemo dobiti besplatnu Coca Colu. Na odmoru smo otišle tamo i ja sam rekla:  O, gospođo Smith, imam strašnu vrućinu u trbuhu, a ima i Patsy Ruth. Upitala je:  Imate li zbilja teške grčeve?  Odgovorila sam:  Ne, samo imamo mjesečnicu, i mislim da bi mi dobro došla Coca Cola, a i Patsy Ruth bi popila jednu. Javila se Patsy Ruth i rekla:  Ja bih radije ako imate Dr Pepper. Mogla sam je ubiti. Naravno, gospođa Smith nam je dala dvije Coca Cole i dvije tablete. Rekla sam joj da meni ne treba nikakva tableta, ali ih je tupasta Patsy uzela. Ispile smo Coca Cole, zahvalile joj i otišle. Danas sam se opet vratila tamo. Gospođa Smith je upitala:  Traje li ti mjesečnica još uvijek?  Odgovorila sam:  O, da, a danas mi je lošije nego ikad. U trbuhu mi tako gori da ga ne mogu dodirnuti ni s tri metra dugačkom motkom. Ali nije mi dala Coca Colu. Otišla je do stola, pogledala u nekakve papire i rekla:  Odmah sad ideš liječniku. To nije normalno, cijeli tjedan imaš mjesečnicu. Rekla sam:  Gledajte, ja čak ni ne idem ovdje u školu. Samo sam bila u prolazu. Živim u školskom autobusu i na putu sam za Wisconsin. Ta laž nije mi nije nimalo pomogla jer je ona na papiru imala zapisano moje ime, kao i ime gospođe Underwood, još iz vremena kad sam imala onaj napadaj plača. Odmah me odvela natrag u školu i rekla gospođi Underwood da imam mjesečnicu već više od tjedan dana te da se stanje još pogoršalo. Gospođa Underwood me zbilja zbunjeno pogledala i upitala me je li to istina. Odgovorila sam:  Pa, ne znam baš traje li tjedan dana ili ne, ali osjećam vrućinu u trbuhu.  Gospođa Underwood me čudno pogledala, zahvalila medicinskoj sestri i rekla joj da će se ona pobrinuti za to. Dala je razredu duži odmor, odvela me u učionicu, posjela i rekla:  A sad mi reci jesi li ti sigurna da imaš mjesečnicu?  Rekla sam joj da baš i nisam sigurna, ali da mislim da imam.  A što te navodi na to da to misliš?

 Žudim za Coca Colom  rekla sam. Potom me upitala znam li što je to mjesečnica. Rekla sam joj da znam, ako misli na to što je period 14 u gramatici, znala sam što je točka, a jednako tako sam znala i što su zarez i uskličnik. Rekla je:  Daisy Fay, nije li ti tvoja majka objasnila što je to mjesečnica? Odgovorila sam:  Pretpostavljam da nije jer bih inače zapamtila.  Uhvaćena pred gospođom Underwood u laži, poput miša u mišolovki! Upitala je:  Znaš li što je Kotex 15 ?  Naravno, mama ih ima punu kutiju kod kuće. Upitala je:  Znaš li čemu služe?  Naravno  odgovorila sam.  Mama mi je rekla da su za brisanje prašine s mjesta do kojih se teško dolazi. Gospođa Underwood se udobno naslonila, prekrižila noge i rekla.  Mislim da ću ti morati objasniti sve u vezi tvoje mjesečnice.  To je i učinila. Ispričala mi je sve u vezi tog, kako to znači da postaješ žena i sve to. Pomislila sam da ću umrijeti na licu mjesta. Nikada u životu nisam čula ništa groznije. Nadam se da nije u pravu i da nikada neću dobiti mjesečnicu. Imam jedanaest godina i definitivno sam premlada da slušam o tome. Možete li zamisliti da moja majka nije znala čemu služi Kotex i da je s njima brisala prašinu po kući. Njezina majka bi joj mogla reći čemu služe. Neću životne činjenice. Nisam još čula nijednu životnu činjenicu koja mi se svidjela. 24. studenoga, 1952. U VELIKOJ SAM NEVOLJI! Jučer sam u školi sjedila i slušala dok nam je gospođa Underwood čitala The Clue of the Whistling Bagpipes, četrnaesto poglavlje 'Nevolje u planini' kad je netko pokucao na vrata učionice. Gospođa Underwood zaustavila se baš na najzanimljivijem dijelu i izišla vidjeti tko je. Vratila se i rekla:  Daisy Fay, tu su ti teta i tetak, došli su te vidjeti. Čekaju te u autu. Bila sam izvan sebe od uzbuđenja jer su to sigurno bili teta Mignon i tetak Raymond, koji su potegnuli čak iz Virginije, i znala sam da je mama s njima. Dovezli su je kući kao iznenađenje! Gospođa Underwood mi je rekla da uzmem svoje stvari i da ne zaboravim napisati zadaću iz aritmetike na strani 57. Pokupila sam sve stvari, istrčala i uskočila u auto. Nije se uopće radilo o teti Mignon ni tetku Raymondu. Nikada prije u životu nisam vidjela to dvoje ljudi. Rekla sam im:  Hej, mislim da nisam djevojčica koju tražite. Žena je rekla:  Ti si Daisy Fay Harper, nisi li? Odgovorila sam:  Jesam, ali oni su već dotad krenuli. Rekla sam:  Čekajte malo, ali ja vas ne poznajem. Rekla je:  Dobila si ime po vazi tratinčica koje su bile u sobi tvoje majke, nisi li? Postajala sam nervozna. Upitala sam:  Otkud vi to znate? Tad sam ugledala prsten na njezinoj ruci i znala sam o kome je riječ. Bila je to Opal, sestra ubijene žene! Počela sam vrištati vičući da je bolje da me odmah puste van iz auta ili ću ih reći policiji. Pokušala sam iskočiti, ali muškarac je zaključao sva vrata. Opal je rekla:  Ne boj se. Nećemo ti učiniti ništa nažao. Samo želimo s tobom porazgovarati o mojoj sestri Ruby. Obratila sam se muškarcu:  Tko ste vi? Odgovorio je.  Njezin suprug.  Pokazao je na Opal. Potom se oglasila Opal.  Ne bi li ti jedan sladoled?  To je zvučalo dobro, a osim toga mislila sam da ću, budemo li na javnom mjestu, moći pobjeći ako budem morala. Ali oni su me povezli uz cestu do restorana za automobiliste Tastee Freezea pa sam morala ostati u autu. Kad je došla konobarica vrisnula sam da sam oteta i da zove policiju. Nasmijala se jer me poznavala. Jednom sam tamo otišla s Michaelom, s posudom na glavi, i rekla joj da sam Johnny Appleseed. Samo se nastavila smijati pa sam odustala. Naručila sam cijeđenu naranču i banana split, ali ništa nisam govorila tim ljudima. Obećala sam Michaelovoj majci da dok sam živa neću naglas izgovoriti imena Ruby Bates ni Claude Pistal. Opal je rekla:  Željela sam upoznati malu djevojčicu o kojoj mi je pričala sestra. Ruby si se jako svidjela i nadamo se da ćeš nam pomoći otkriti njezinog ubojicu. Znamo da ju je ubio Claude Pistal i na sve načine ga pokušavamo tužiti, ali Claude laže i kaže da nikada nije poznavao nikakvu Ruby Bates. Ruby mi je ispričala sve o Claudeu, premda sam je upozoravala da će uništiti reputaciju izlazeći s njim, ali Ruby mi je 14

Engl. riječ period ima više značenja, a u ovom kontekstu bitna su dva: mjesečnica i interpunkcijski znak točka. 15 Kotex – vrsta higijenskih uložaka

samo rekla da ne brinem te da je jedina osoba koja ih je vidjela zajedno bila mala djevojčica Daisy koja živi na plaži i koja je dobila ime po cvijeću u vazi. Eto tako sam te našla. Dakle, nadam se da su svi zadovoljni što su mi dali tako glupo ime! Da su mi dali nekakvo obično ime poput Mary, sve ovo se nikada ne bi dogodilo. Tada je progovorio muškarac i zamolio me da razmislim o četvoro Rubyne djece koja su ostala bez majke Sigurno je mislio kako sam glupa. Rekla sam:  Gospodine, ja idem u šesti razred i znam čitati osmrtnice, dakle, ona nije imala djece.  Tad je zašutio, a ja sam rekla:  Bolje će biti da me odmah odvezete kući. On je ponovno pokušao s drugom pričom.  Ne osjećaš li se loše zbog toga što znaš Rubyna ubojicu i puštaš ga na slobodu, a mogla bi ga strpati u zatvor, tamo gdje mu je i mjesto. Kako bi se ti osjećala da se radi o tvojoj mami i da netko zna njezinog ubojicu i neće to da kaže? Počeo me pridobivati tom pričom o majci pa sam samo čvrsto stisnula usnice i zagledala se kroz prozor. Ja se jesam osjećala loše, ali ne dovoljno loše da bih bila ubijena u slučaju da oni ne uhite Claudea na vrijeme. Opal se rasplakala i rekla:  Molim te pomozi mi, Daisy. Ti si jedina koja to može. Potom se ponovno oglasio on:  Daisy, želim da razmisliš o ovome. Ako smo Opal i ja saznali da si ti vidjela Claudea i Ruby zajedno, ne misliš li da će se napokon sam Claude Pistal sjetiti da si ih vidjela skupa. Razmisli samo što bi ti mogao učiniti.  Nećete mu reći, ha? Umalo se nisam ugušila. Još uvijek ništa nisam priznala, ali trebala sam držati jezik za zubima. Muškarac se pretvarao kao da ništa nije čuo i samo je nastavio govoriti:  Ne, ne želimo mu reći Daisy, ali možda će doći vrijeme kad ćemo to morati reći policiji.  Nastavili su mi tako govoriti više od sat vremena, ali osim narudžbe čokoladnog kupa s orasima i preljevom od vruće čokolade nisam progovarala ni riječi. Konačno su odustali i vratili me u školu na vrijeme da uhvatim školski autobus za povratak kući. Gospođi Underwood bi bolje bilo da provjeri tko joj izvodi učenike iz razreda. Trebala je tražiti da vidi osobne iskaznice. Bilo mi je jako mučno u tom autobusu. Gospođa Butts je triput morala zaustaviti da povratim. Kad sam stigla kući, pogodite tko je sjedio s tatom? Opal i njezin suprug, isti oni koji su me oteli. Tata se doimao zabrinuto. Muškarac je rekao:  Daisy, ja sam gospodin Kilgore iz FBI-ja.  Lagao mi je kad je rekao da je Opalin suprug! Ljudi iz FBI-ja ne bi trebali lagati. Povrh svega toga imao je kazetofon i puštao je snimku svega što sam tog popodneva govorila u autu. Rekli su mi da sjednem i to poslušam.  Čujte ovo, gospodine Harper. Tu smo je uhvatili. Puštao je onaj dio gdje sam pitala hoće li me odati Claudeu Pistalu. Zbilja imam južnjački naglasak. Pustio je još malo vrpcu, ali čulo se samo kako oni razgovaraju i mene kako jedem svoj banana split. Rekao je tati:  Ovu kazetu zadržat ćemo na sudu kao dokaz, gospodine Harper, jer dijete nije nikako moglo znati da Ruby ima sestru koja se zove Opal, osim ako s njom nije razgovarala jer se na osmrtnicama pojavljuje ime gospođe Julian Wilson. Tata me pogledao:  Je li to istina? Nisam znala što mu odgovoriti a da me ne optuže. Rekla sam:  Želim razgovarati sa svojim odvjetnikom  što je bilo pogrešno, jer me tata zgrabio i prodrmao mi glavu. Rekao je kako to nije smiješno, kako je bolje da se prestanem ponašati kao derište i sve mu kažem prije nego što me prebije na mrtvo ime. Koliko je bio bijesan mogao me ubiti prije nego se Claudeu Pistalu ukaže prilika. Gospodin Kilgore mu je rekao da se smiri jer sam vjerojatno samo prestrašena. Tako sam im ispričala cijelu priču, ali nikada naglas nisam izgovorila imena Ruby Bates ni Claude Pistal. Koristila sam samo 'on i ona', a oni bi rekli 'Ruby' i 'Claude Pistal', a ja bih samo potvrdno kimnula. Nisam željela riskirati da me ponovno prevare i snime. Ispričala sam im sve o tome kako sam bila gore u Blue Gardenia Loungeu i čekala da mi plate za lijepljenje Angelinih ušiju, i kako mi je prijetio te kako me Harold Pistal upozorio da ne govorim svojim roditeljima koliko je Claude zločest. Potom sam gospodinu Kilgoreu ispričala o onom popodnevu kad je Claude dovezao Ruby gore do nas da se posluži zahodom. Bilo je to onda kad su mama i tata otišli na pecanje s gospodinom i gospođom Dot i upecali sve one odvratne španjolske skuše. Kad je gospodin Kilgore pitao za točan datum tata je nazvao gospodina Dota kako bi saznao. Gospodin Dot se sjetio i istodobno podsjetio tatu da mu još uvijek duguje polovinu svote za unajmljeni čamac. Kladim se da je tata požalio što ga je nazvao. Nakon što sam završila s pričom, gospodin Kilgore je priznao da je snimanje moga glasa bilo protuzakonito. Nasjela sam! Ali učinio je to zbog moje vlastite sigurnosti želeći me zaštititi. Claude je opasan i FBI ga sumnjiči za brojna umorstva diljem zemlje, ali sve dosad nisu mu mogli ništa prikačiti. Morala sam samo potpisati nekakav papir na kojemu je pisalo da sam 21. rujna popodne vidjela zajedno

Ruby Bates i Claudea Pistala, i da ne trebamo nimalo brinuti jer me vjerojatno nikada neće pozvati da svjedočim. To je točno, jer ću vjerojatno biti mrtva. Tata mi je sigurno pročitao misli jer je rekao:  Čekajte malo, a kako ja znam da će moja mala djevojčica biti zaštićena? Gospodin Kilgore je odgovorio:  Gospodine Harper, vjerujte mi. Mi točno znamo gdje se Claude Pistal u ovom trenutku nalazi.  Gdje je?  upitala sam. Gospodin Kilgore je odgovorio:  Ne mogu vam to reći, ali ne brinite. Vratit ću se sutra popodne da potpišete službenu izjavu. U međuvremenu nemojte o tome ni s kim razgovarati. Čak ni s gospođom Romeo. Opal je rekla da mi nikada neće moći dovoljno zahvaliti na tome što činim, i da sam je učinila najsretnijom ženom na svijetu. Naravno, pomislila sam, neće nju ubiti Claude Pistal. Tata i Jimmy Snow presjedili su cijelu noć, nisu oka sklopili i nijedno piće nisu popili. To jutro prije mog polaska u školu vratio se gospodin Kilgore s papirima koje je trebalo potpisati. Prije nego je otišao, rekao je:  Gospodična Harper, želim samo da znate da sam unakrsno ispitivao mnogo prilično teških slučajeva, ali vi ste najtvrđi orah kojega sam ikada morao slomiti. Skidam vam kapu! Osjećala sam se sjajno sve dok u autobusu nisam pomislila kako mi je on to rekao samo zato da bih se dobro osjećala jer mu je trebalo samo jedno popodne da sve istresem. Prodala sam se za bananu split i kup s vrućim čokoladnim preljevom, i povrh svega toga nisam napisala zadaću iz aritmetike na strani 57. Nije to da ja ne vjerujem FBI-ju, ali za slučaj da dođe do propusta zapisala sam kombinaciju kojom se otvara lokot na kutiji u kojoj držim privatne zapise, i stavila je u Ludenovu kutiju s kapima protiv kašlja, nju stavila u čarapu, a čarapu u kutiju cigareta. Otvor sam zalijepila univerzalnim ljepilom, sve to stavila u vreću i zakopala na plaži. Michaelu sam dala mapu mjesta na koje sam to zakopala. Iskopat će je samo u slučaju da sam mtrva. Dva su dijela mape. Nagovorila sam tatu da me odvede do četvrti u kojoj živi crnačko stanovništvo i drugu polovinu mape dala sam Peachy Wigham. Rekla sam joj da je ni pod kakvim okolnostima za mog života ne daje Michaelu, i rekla je da neće. Nije postavljala pitanja. Eto zašto je tako omiljena. Ovo je moje oproštajno pismo, za svaki slučaj. Onome koga bi moglo zanimati: Ako ovo čitate, ja sam mrtva. Ubio me Claude Pistal. Nemojte ni za trenutak pomisliti da sam umrla prirodnom smrću, bez obzira koliko to dobro zvučalo. Vjerujte mi, hladnokrvno me ubio. Ja, Daisy Harper Fay pri zdravom razumu i u šestom razredu svečano prisežem da sam vidjela zajedno Claudea Pistala i Ruby Bates jednog popodneva 21. rujna ove godine kako se ljube i tvrdim da su se poznavali. Ako ne vjerujete, pitajte njezinu sestru Opal koja je poznata kao gospođa Julian Wilson i gospodina Kilgore iz FBI-ja. Zbogom majko i oče. Jako sam vas voljela. Bili ste divni prema meni dok sam bila živa, i jako to cijenim. Tata, nemoj da ti bude žao što mi nisi kupio tog ponija. Vjerojatno se ionako ne bih mogla za njega brinuti. Pokušaj ostati priseban. Zbogom Michalel Romeo, vjerni moj prijatelju. Umjesto mene prenesi gospođi Underwood poseban pozdrav i reci joj da je najbolja učiteljica koju sam ikada imala u životu. Zbogom gospođi Dot i Jimmyju Snowu, i svima u šestom razredu osim Kay Bob Benson, a ona zna zašto. Zbogom Peachy Wigham. Hvala za ličinke, i zbogom svima ostalima koji su me voljeli za života, uključujući gospodina Curtisa Honeywella i njegovu vojsku žena. Zbogom bakama i djedovima i jednom podjedu, teti Bess, Sue Lovells i Edni koja je udana za mornara u Pensacoli. Zbogom Angel, i tvojoj mami i tati. Nadam će da ti uši biti sve bolje. Gospodine Pistal, žao mi je što vam brata šaljem u zatvor, a vjerojatno i na električni stolac, ali što je pošteno pošteno je. O, da, zbogom Hanku Turneru, ako te ikada nađu. Ovo je moja posljednja volja i oporuka, i žao mi je što je tako mala, ali kao što znate, mnoge stvari su izgorjele. Jastuk s natpisom draga ostavljam svojoj majci. Odjeću ostavljam Michaelu, premda on vjerojatno neće htjeti nositi one ženske traperice. Ako neće, dajte ih Patsy Ruth Coggins. Svoju mačku Felix ostavljam tati. Posljednje što moram reći je to da sam odgovorna što je kafić slastičarnica izgorio. Greškom sam to učinila pa ne pokušavajte tati oduzeti novac od osiguranja. Ionako ga nije bilo dovoljno. Daisy Fay Harper 25. studenoga, 1952.

Tata, Jimmy Snow i Billy Bundy danas su se popeli do Blue Gardenia Loungea reći Haroldu Pistalu da prenese poruku svom bratu Claudeu da će ga tata ubiti približi li mi se na udaljenosti od dvjesto kilometara. A ako Claude ubije njega, Jimmy Snow će ubiti Claudea, a ako ubije obojicu i Billy Bundyja, postoji čitava skupina ljudi koja će ubiti njega. Ja mislim da tata nema tu skupinu ljudi, ali zvučalo je kao dobra prijetnja. Harold je rekao tati da se smiri. Ništa se nikome neće dogoditi. Claude je zauvijek otputovao u Južnu Ameriku i nikada se više neće vratiti jer su neki ljudi u Detroitu jako ljuti na njega. Kad se tata vratio kući nazvao je gospodina Kilgorea i gospodin Kilgor je potvrdio da je Claude u Južnoj Americi, a ako se ikada pokuša vratiti, FBI će ga tako brzo pokupiti da će mu se zavrtjeti u glavi. Tata je zbog tih vijesti bio sretan kao prase, a bila sam i ja. Premlada sam da umrem. Bit će bolje da to javim onoj maloj djevojčici koju smo posvojili u Mladim debitanticama, onoj koja živi u Južnoj Americi, i kažem joj da ako ikada naleti na čovjeka koji se zove Claude Pistal ne razgovara s njim jer je s njim opasno imati posla. 26. studenoga, 1952. Kad sam jutros došla u školu na zamjeni smo imali drugu učiteljicu. Gospođa Underwood je u subotu jutro bila na klinici Magnolia Springs na operaciji slijepog crijeva. Vratit će se za dva tjedna. Eto, ja sam tu bila toliko zabrinuta za sebe dok je sirota gospođa Underwood bila bolesna. Napisali smo poruku da joj želimo brzo ozdravljenje. Moja je bila šest stranica duga, i još sam dodala dosjetku. Kad sam bila na ručku i jela meso sa žara tamo u Svinji i zviždaljki odlučila sam da je bolje otići, osobno je vidjeti i uvjeriti se da je dobro. Ne vjerujem ja toj drugoj učiteljici. Možda ona pokušava gospođi Underwood oteti radno mjesto. Kad sam stigla na kliniku, medicinska sestra je rekla da ne puštaju nikakvu djecu u posjet, osim u pratnji odrasle osobe. Trebala mi je cijela vječnost da nađem odraslu osobu koja će me uvesti unutra. Konačno me uveo onaj duševno poremećeni čovjek po imenu Leroy, koji se uvijek mota oko trgovine Veliko B, ali morala sam mu kupiti sladoledni sendvič prije nego je to pristao učiniti. Obratila sam se medicinskoj sestri:  Evo moje odrasle pratnje  ali ona je podignula pogled i rekla:  Leroy, odmah izlazi odavde i idi kući.  Ne znam što joj je bilo. Pa on je odrasla osoba, nije li? Konačno sam okružila s druge strane i našla put kojim se može ući unutra. Pogledala sam u sve sobe u kojima su većinom bili stari i pospani ljudi. Prošla sam pokraj jedne sobe ispred koje je četvero ljudi stajalo pred vratima. Jedan od njih bio je svećenik koji je čitao iz Biblije. Tko god bio u toj sobi, umirao je. Što ako je u njoj bila gospođa Underwood? Trčala sam gore-dolje kroz hodnike, ali nisam je mogla naći. Glasno sam dozivala:  Gospođo Underwood, gospođo Underwood  kad me ta medicinska sestra uhvatila, ali dok me vukla prema ulaznim vratima začula sam glas gospođe Underwood koji je dopirao iz sobe na drugom kraju hodnika. Rekla je:  Jesi li ti to Daisy?  Pobjegla sam toj medicinskoj sestri i utrčala u sobu u kojoj je gospođa Underwood sjedila u svom krevetu u lijepoj pidžami s plavom čipkom. Uopće nije umirala. Zatim me, posve iznenada, ta medicinska sestra zaskočila nadvijajući se nada mnom. Bila je jako bijesna. Probudila sam joj sve pacijente stvarajući toliku gužvu. Gospođa Underwood ju je zamolila ako mogu ostati. Ta medicinska sestra me nije htjela pustiti, ali kako su se ostali pacijenti počeli oglašavati zvonjavom, tako je i ona rekla.  Pa dobro, može, ali samo pet minuta. Gospođa Underwood se doimala iznenađenom što me vidi. Rekla je:  Daisy, što zaboga radiš tu, i kako to da nisi u školi?  a ja sam joj odgovorila kako sam pomislila da je bolje doći ovamo i vidjeti je li ona stvarno dobro jer sam i sama provela užasno teške trenutke u bolnici kad su mi vadili krajnike. Rekla je da je dobro i da ne brinem za nju. Rekla sam joj da smo joj svi napisali poruku za brzo ozdravljenje a potom sam joj, poput prave glupače, ispričala sve što sam napisala u svojoj poruci, uključujući i dosjetku. Sad više neće biti iznenađena kad je dobije. Kad sam otišla, shvatila sam da sam tad prvi put vidjela gospođu Underwood bez šminke. Ona je prirodna ljepotica, baš kao Doris Day. 28. studenoga, 1952. Gospođa Dot nas je odvela na sajam okruga Harwin. Imala sam petnaest dolara i znala sam da ću osvojiti sjajnu nagradu za gospođu Underwood. Svi smo u tom autu bili stisnuti kao sardine. Angel Pistal mi je morala sjediti u krilu. Ona je najkoščatija djevojčica koju sam ikada upoznala. Amy Jo Snipes i njezine sestre brbljale su o tome na koje će sve vožnje ići. Čak je i Kay Bob Benson bila uzbuđena jer se zaboravila i nešto me upitala. Prekinula je šutnju koja traje od Noći vještica, ali kad sam joj odgovorila i kad je shvatila što je učinila, samo me pogledala i rekla:  Tko si ti?  i dignula nos. Kad smo došli do sajmišta, nebo je bilo potpuno osvijetljeno, a gospođa Dot je morala parkirati dva kilometra dalje. Vani je bilo za smrznuti se, i oko mjeseca je bio veliki smeđi krug. Prišli smo do golema

svoda na kojemu je pisalo: 'Dobrodošli na sajam okruga Harwin i izložbu poljoprivrednih proizvoda'. Morali smo cijelu vječnost čekati da nam gospođa Dot kupi karte, a Michael je bio tako uzbuđen da je kupio Kewpie 16 lutku na štapu od nekog čovjeka koji je prodavao smiješne gumbe i ostale sitnice prije nego što smo ušli na sajam. Imali su najveći kotač-vidikovac koji sam ikada vidjela u životu. Kay Bob Benson je kupila bijelu drvenu palicu po kojoj su bile nalijepljene šljokice. Imali su i vožnju na gusjenici sa zelenobijelim platnenim pokrivačem koji se zatvarao tijekom vožnje, tobogan smrti i autiće na kojima Michael nije mogao dočekati da se provoza, te golemi vrtuljak, a pri svakoj vožnji svirala je drukčija glazba. Gospođa Dot nas je sve držala na okupu i morali smo posjetiti izložbene dvorane prije nego smo smjeli krenuti na neku od vožnji. Ja sam sebi kupila kukuruz i uputili smo se u taj veliki štagalj, pun štandova sa stokom: kravama, ovcama i svinjama, a neke od njih nosile su na sebi oznake na kojima je pisalo kad su osvojile prvu nagradu. Nakon njih uslijedila je izložba John Deere traktora i poljoprivredne opreme koja mene nije ni najmanje zanimala. Nikada u životu nisam vidjela toliko mnogo Budućih farmera Amerike. To mjesto smrdjelo je do nebesa. Potom smo ušli u onu veliku zgradu u kojoj je bila buća teška šest kilograma, i nekoliko zbilja velikih klipova kukuruza. Prodavali su staklenke pune pekmeza i slatkoga, ukiseljeno povrće, male kukuruze i hrpe ručno izrađene odjeće koja je stigla iz odjela za domaćinstvo iz cijele zemlje. Ni za živu glavu ne bih na sebe stavila tu odjeću. Ja sve svoje stvari kupujem u trgovini Elwood's Variety. Mnoge crkve načinile su pokrivače, ali ja više volim električnu deku. Vidjeli smo i jednu umjetničku izložbu koju su načinila djeca iz neke škole, s nekoliko najružnijih slika koje ste ikada vidjeli, a zatim smo stigli do sastavaka. Potražila sam svoj, ali nije ga bilo. Pobjednički sastavak bio je od nekoga iz Loxleya i bio naslovljen ' Kad odrastem, želim biti dobar Amerikanac.' A tko to ne želi? Imala sam živčani napadaj želeći da što prije iziđem odatle i krenem isprobavati vožnje, igrati igre i osvojiti neke nagrade, a isto to želio je i Michael. Konačno, kad je gospođa Dot otišla da odjela vrtnog kluba dobili smo priliku. Njezin rad 'Čudo močvare' osvojio je prvu nagradu, ali meni je to izgledalo poput preparirane patke koja sjedi u nekakvom korovu. Bila je tako zauzeta govoreći svima koji su tud prolazili o svom aranžmanu pa smo se Michael i ja odšuljali i istrčali natrag na pola puta. Najprije smo kupili šešire na koje vam je žena na licu mjesta našila ime, a vi ste sami birali boju. Ja sam dobila crni na kojemu je ružičastim koncem pisalo 'Daisy Fay.' Michael je uzeo crveni s ljubičastim koncem. Uopće nema ukusa. Vozili smo se u autićima. Ludi Michael se sa svima sudarao. Neki dečki su se tako razbjesnili da su nas snažno udarili otraga tako da sam zubom udarila o zašećerenu jabuku i umalo mi je ispao. Jedan sam već imala okrnjen, ne trebam još i drugi izgubiti. Okružili smo otprilike šest puta i morala sam izići prije nego što mi bude zlo. Michael je još ostao. Rekao je da će čekati bolji auto. Rekla sam mu da ću ga za pola sata čekati kod kotača vidikovca i prišla sam kabini gdje su imali preparirane crnobijele mačke koje ste prevrtali lopticom za bejzbol. Tri pokušaja za četvrtinu dolara. Nagrade su bile satovi, radio i svjetiljke s havajskom plesačicom. Kad ste je uključili, suknja se dizala i spuštala. Potrošila sam pet dolara pokušavajući osvojiti tu svjetiljku za gospođu Underwood, ali nikada nisam mogla srušiti više od dvije mačke iz jednog pokušaja. Te loptice nisu bile dovoljno teške, ako mene pitate, jer zbilja dobro ciljam. Konačno sam odustala i prišla sljedećoj kabini u kojoj je slabim mlazom tekao potočić u kojemu su plutale male žute plastične patke. Mogli ste za četvrtinu dolara izvaditi patku iz vode pa bi vam čovjek pogledao koji je broj ispod nje, i rekao bi vam koju ste nagradu osvojili. Stajala sam tamo i dugo gledala, ali nitko nikada nije osvojio veliku nagradu. Uvijek je posezao ispod pulta i davao im nekakve sitne nagrade poput limenoga roga ili gumenoga pauka pa sam odlučila tu igru preskočiti. Tad je već bilo vrijeme da se nađem s Michaelom kraj kotača vidikovca, ali on se pojavio tek nakon dvadeset minuta kašnjenja. Kad se konačno pojavio, s njim je bio i Vernon Mooseburger. Nas troje smo se popeli na kotač vidikovac i sišli u pravom trenutku jer je nekakva mala djevojčica čekala da dođe na sami vrh i po svima povratila. Još smo se vozili na gusjenici i na ludom mišu. Michael je neprestano uzimao pregršti 'šećerne vune' iz papirnatih korneta male djece dok njihovi roditelji nisu gledali. Trebali ste ih čuti kako vrište, ali Michael bi dotad već daleko odmaknuo. U jednom manje atraktivnom izlošku imali su dvoglavu ovcu u boci, ali mislim da je bila gumena, prava prijevara! Vidjeli smo debelog čovjeka i uzalud potrošili novac na njega jer smo se Michael i ja složili da je Jessie LeGore bio deblji, ali Vernon je smatrao da je bilo sjajno, divno. Meni je najdraži bio pola muškarac a pola žena. Jedna strana bila mu je odjevena u crno odijelo s čarapom i cipelom na jednoj nozi, a na drugoj strani bio je našminkan, imao cipele s visokom potpeticom i jednu nogu u crvenim ženskim hlačama tri-četvrt dužine. Imao je i pola brka. Pokušala sam razgovarati s njim da vidim 16

Kewpie – bucmasta lutka ružičastih obraza i kovrčave kose

ima li muški ili ženski glas, ali čovjek unutra mi je rekao da ne bih trebala razgovarati s izloškom. Mislim da sam za pedeset centi mogla dobiti barem jednu rečenicu. Šetali smo uokolo u potrazi za igrom u kojoj bih mogla pobijediti kad sam ugledala nešto što sam željela osvojiti za gospođu Underwood. Crnobijelog gipsanog koker španijela s mrljom na sebi. Nalazio se na polici čovjeka koji vam je pogađao težinu. Tvrdio je da vam može pogoditi težinu, uz kilogram i pol odstupanja. Prišla sam do njega i dala mu četvrtinu dolara. Pogledao me i rekao:  Djevojčice, mislim da imaš četrdeset šest kila. Nadala sam se i molila da će pogriješiti, ali stala sam na vagu i bila sam teška četrdeset šest kila i dvadeset pet dekagrama. Nagovorila sam Michaela i Vernona da se i oni vagnu, ali oba puta je ispravno pogodio. Sigurno je bio pravi stručnjak. Bila sam razočarana jer bi se gospođi Underwood crno bijeli koker španijel sigurno svidio. Ostala su mi otprilike samo dva dolara. Morala sam platiti da Michaelu i Vernonu pogodi težinu. Postoji jedna kabina u kojoj pokušavate nabaciti drveni kolut na štap s nagradom, ali nijedna od nagrada nije mi izgledala primamljivom. Uglavnom su to bile kutije cigreta, a gospođa Underwood ne puši. Zatim sam ugledala nešto u čemu sam se potom okušala. Morali ste samo ubaciti cent u pepeljaru i mogli ste dobiti zlatnu ribicu u maloj okrugloj posudi. Čovjeka sam navela da mi da da bacam u vrijednosti dva centa. Znate li vi kako je teško ubaciti cent u običnu pepeljaru? Odskače i ispada iz nje. Nakon što sam ubacila novčiće u vrijednosti od 1.86 dolara, moj cent je iskočio iz jedne pepeljare i upao u drugu. Hura! Izabrala sam najveću i najzlatniju ribicu koju su imali. Gospođa Underwood će biti luda za njom. Jeste li znali da vam ne daju posudicu! Taj čovjek je moju ribicu stavio u malu bijelu kartonsku kutiju s ručkom od žice i dao mi je. Upitala sam ga:  Zar ne dobijem i posudicu?  Odgovorio je:  Ne.  Zašto? Što će mi riba bez posudice? Odgovorio je, donekle otresito:  Čitaj natpis, curičak, piše osvojite zlatnu ribicu. Ne piše ništa za posudicu.  Ali zašto ih stavljate u posudicu da zavarate ljude koji pomisle kako će i nju osvojiti?  Želiš li ti tu ribicu ili ne? Uzela sam je. Cijelo vrijeme morate motriti te ljude u luna parku. Kad smo se okrenuli poći, Vernon Mooseburger mu je pokazao prst. Ostala su mi trideset dva centa pa smo se odlučili za vrtuljak i izabrala sam lijepog bijelog konja s crvenim sedlom. Michael je izabrao onoga crnoga sa zlatnim sedlom, a Vernon se morao zadovoljiti smeđim. Kad se vrtuljak zaustavio, morali smo kao mahniti trčati po svoje konje prije nego ih se netko drugi dočepa. Michael i ja smo se dočepali svojih, ali Vernon je svoga propustio i završio s malim bijelim na drugoj strani. Lijepo smo se zabavljali, moj konj se dizao uvis mnogo više od Michaelovog. Sva mala djeca mahala su svojim roditeljima, a neki roditelji su stajali sa strane uz konja i pridržavali ih da ne padnu. Okružili smo otprilike petnaestak puta kad sam pogledala van i, pogodite koga sam ugledala u gužvi. Claudea Pistala! Umalo nisam doživjela srčani udar. Načinili smo još jedan krug, a on je još uvijek stajao tamo buljeći u mene. Bila sam tako prestrašena da će me ubiti da mi se kosa nakostriješila. Skočila sam s konja i potrčala. Prešla sam preko dvije klupe na kojima su sjedili roditelji s malom djecom i pobjegla na drugu stranu. Osvrnula sam se i vidjela ga kako dolazi za mnom. Sigurno sam srušila desetero ljudi dok sam se gurala prema izlazu trčeći prema parkiralištu. Gotovo sam poludjela pokušavajući naći auto gospođe Dot. Srce mi je tako snažno udaralo da sam jedva uspijevala disati. Kad sam našla auto, bio je zaključan i netko mi je prilazio iza leđa. Pritrčala sam do posljednjeg automobila, radilo se o kamionetu, ali i on je bio zaključan. S druge strane parkirališta nije bilo ničega osim čistine, i znala sam ako istrčim na nju da bi me Claude Pistal mogao ustrijeliti. Mogla sam se samo popeti u stražnji dio tog kamioneta i sakriti ispod nekakvih vreća s krumpirom. Čula sam kako netko otvara i zatvara vrata automobila, sve više i više se približavajući. Ubrzo više nisam mogla čuti ništa osim lupanja svog srca koje je udaralo poput bubnjeva. Iznenada je netko obišao oko mojega kamioneta. Izgovarala sam Zdravo Mariju. Tko god to bio sjeo je u kamionet i odvezao se s parkirališta na autocestu, zajedno sa mnom. Samo sam uspjela pomisliti:  Hvala ti, blagoslovljena Djevice Marijo.  A čak nisam ni katolkinja. Zatim sam pomislila što ću ako je to kamionet Claudea Pistala. Kad se taj netko tko je vozio zaustavio na raskrižju, provirila sam kroz stražnji prozor i ugledala nekog starog čovjeka s kojim je bio mali dječak koji je čvrsto spavao. Počela sam lupati po prozoru i vikati:  Pustite me van iz ovoga kamioneta!  Probudila sam njegova dječačića, i umalo ga nasmrt prestrašila.

Starac je zaustavio kamionet želeći znati otkud ja u njemu. Mislim da mi nije povjerovao da se skrivam od ubojice, ali budući da je živio izvan Magnolia Springsa pristao me pustiti van kad dođemo u grad. Upitao me zašto ne prijeđem naprijed, sjesti s njim, što sam svakako i učinila. Vreće krumpira zaudarale su baš kao i staja sa stokom. Kad me pustio van, trčala sam cijelim putem po zaobilaznim cestama i stigla iza Elite Nightspota. Lupala sam i lupala na vrata sve dok mi ih Peachy Wigham nije otvorila pojavivši se u spavaćici. Rekla je:  Bože, dušo, pa zatvoreni smo ponedjeljkom uvečer  ali dotad sam ja već bila ušla unutra. Rekla je:  Dijete, što je s tobom, blijeda si kao krpa. Počela sam brbljati što sam brže mogla, govoreći nešto što nije imalo nikakve veze ni sa čim, baš poput rubrike gospođe Dot. Znala sam ja što trebam reći, ali nisam odmah nalazila prave riječi kojima bih to izrazila. Peachey mi je dala da popijem čašu viskija za smirenje. Rekla sam joj da mora nazvati mog tatu i FBI jer je tu Claude Pistal koji me želi ubiti. Za otprilike dvadeset minuta stigli su tata i Jimmy Snow. Nakon što sam im rekla da Claude Pistal nije u Južnoj Americi već tu, u samom okrugu Harwin, da me progonio te umalo uhvatio, tata je otišao u sljedeću prostoriju i nešto razgovarao s Peachy. Otključala je ormar i dala mu dvije papirnate vrećice u kojima se nešto nalazilo. Jednu je dala tati, a drugu Jimmyju Snowu. Tata mi je prišao i rekao:  Želim da ostaneš tu s Peachy i ni zbog čega ne brineš.  Tek sam kad su otišli shvatila da sam izgubila kapu na kojoj je pisalo moje ime, ali još uvijek sam u sebe imala zlatnu ribicu. Peachy je iz ormara izvadila veliku sačmaricu, stavila stolac nasred prostorije i sjela. Dotad sam već bila toliko umorna da sam jedva gledala. Rekla mi je da idem u njezinu sobu spavati, da će sve biti u redu, i da će se ona pobrinuti za moju zlatnu ribicu. U stražnjem dijelu prostorije bilo je mračno, i u krevetu je bio još netko! Nadala sam se da to nije Peachyn dečko jer gospođa Dot kaže da ne biste trebali dodirnuti crnca, ali u tom trenutku nisam za to baš mnogo marila. Uvukla sam se kraj toga nekoga i zaspala. Kad sam sljedećega jutra otvorila oči, za trenutak sam zaboravila gdje se nalazim. Zatim sam se okrenula na drugu stranu i pogledala ravno u lice ULE SOUR, ALBINO ŽENE! Počela sam dozivati Peachy, vičući da odmah dolazi. Peachy je dotrčala noseći sačmaricu i upitala:  Što ti je? Rekla sam :  U tvom krevetu je albino. Peachy se tad nasmijala jer je Ula Sour sjedila uspravljena u krevetu i gledala me, jednako iznenađena kao i ja što me vidi u svome krevetu. Peachy je rekla:  Dušo, ušla si u pogrešan krevet. Odgovorila sam:  Nisi mi rekla u koji krevet da uđem. Nisam znala da imaš dva kreveta. Upoznala me s Ulom. Ona je ta koju sam čula da hoda u toj stražnjoj prostoriji kad sam ovamo došla po Jimmyja Snowa. Rekla sam joj da mi je žao što sam je prestrašila, ali da mi je jako drago što sam je upoznala jer sam to odavno željela. Bila je jako lijepa i nije bila posve bijela. Imala je na sebi dvije velike smeđe mrlje, poput onoga koker španijela na sajmu, i uopće nije zastrašujuće izgledala. Ustale smo iz kreveta i Ula nam je pripravila šalicu kave. Pitala sam Ulu zašto nikada ne izlazi van. Rekla je da joj se ljudi odmalena rugaju zato što je albino, i da je već umorna od toga. Pogodite što sam još saznala? Ona radi kao pogrebnik za Peachy, u mrtvačnici za crnačko stanovništvo, a noću kao sluškinja. Zamislite da crnkinja ima sluškinju. Peachy je za nju rekla da je najbolji pogrebnik kojeg je ikada uzela u najam. Kladim se da sam od nje dobila one ličinke. Slušale smo džuboks čekajući tatu i divile se Peachy koja je za mene stavila zlatnu ribicu u veliku staklenku za ukiseljene svinjske nožice. Oko devet i trideset tata je došao po mene. Upoznala sam ga s 'Ulom Sour, poznatom albino osobom i pogrebnicom', a on im je zahvalio što su vodile brigu o njegovoj maloj djevojčici. Pružio je Peachy one dvije vrećice i ona ih je stavila natrag u ormar. Pitala sam tatu što se nalazi u tim vrećicama, našto mi je on odgovorio:  Ništa važno. Dođi, idemo kući. Uzela sam svoju zlatnu ribicu i rekla Uli da bih voljela opet doći i još koji put je posjetiti. Rekla je da mogu. Kad smo stigli do auta upitala sam tatu kad ću morati svjedočiti protiv Claudea Pistala, i on je rekao:  Nećeš morati.  Neću?  Ne, nećeš.  Zašto neću?  Zato što nećeš i, ne brini zbog toga.  Zašto da ne brinem? Kad je ne odgovarajući mi nastavio dalje voziti, ponovno sam upitala: Zašto neću? Odgovorio je:  Zato što je Claude Pistal mrtav, eto zašto.  Mrtav je?

Tata je odgovorio.  Jest.  Jesi li siguran?  Jesam, siguran sam. Razmišljala sam trenutak i rekla.  Kako znaš? Odgovorio je:  Jednostavno znam.  Znao si i da je u Južnoj Americi pa nije bio. Tad mi je tata rekao:  Kad ti kažem da je mrtav, onda je mrtav. Jesam li ti ikada prije lagao? A sad, ni riječi više o tome.  Zašutjela sam, ali lagao mi je prije, mnogo puta. Što je bilo onaj put kad mi je rekao da je Djed Božićnjak poginuo u sudaru autobusa? Odveo me do Tastee Freezea i kupio mi sladoled dok je on otišao po pivo na drugu stranu ulice. Kad smo stigli kući, dočekao nas je gospodin Kilgore iz FBI-ja. Tata se okrenuo prema meni i rekao:  Ti samo šuti  ali ja nisam ni usta otvorila. Gospodin Kilgore je rekao:  Gospodine Harper, posvuda vas tražimo. Želim vas obavijestiti da je Claude Pistal smrtno pogođen na malom improviziranom uzletištu izvan Magnolia Springsa. Tata je rekao:  Hvala Bogu. Sumnjate li na nekoga tko je to učinio? Gospodin Kilgore je rekao:  Prilično smo sigurni da ga je ubila skupina bandita. Imao je deset prostrjelnih rana. Saznali smo da je bio umiješan u krug krijumčarenja droge koji je djelovao iz Kube. Zapravo, većina te bande motala se oko Blue Gardenia Loungea. Čekamo da ih uhitimo. Kad sam to čula pomislila sam samo na to kako sam vjerojatno tamo gore igrala poker s raznim ubojicama. Hvala Bogu da nisam pokušavala varati, onako kako to katkad činim s tatom. Gospodin Kilgore je rekao da je Claude iz Južne Amerike odletio u Kubu, uzeo mali zrakoplov kojim se spustio na staro malo uzletište tamo uz cestu, koje više baš nitko ne koristi osim zaprašivača usjeva. Činjenica je da je tijelo našao zaprašivač usjeva po imenu Jimmy Snow koji ih je i nazvao. Tata mu je zahvalio što nas je obavijestio. Gospodinu Kilgoru je bilo žao što sam se toliko prestrašila. Kad je gospodin Kilgore otišao, tata i ja smo se samo pogledali. Pitala sam se otkud je u deset sati znao da je Claude mrtav, kad u to vrijeme tijelo još nije bilo ni pronađeno. Ali upravo tad začuli smo zavijanje policijskih sirena koje je dopiralo niz cestu. Policijski automobili usporili su ispred kuće i naglo se zaustavili. Iskočilo je pet šest policajaca koji su počeli lupati po vratima vičući:  Otvaraj, policija. Tata je prišao vratima i policajac je upitao:  Je li tu Daisy Fay Harper? Odgovorila sam:  Tu sam  pitajući se što će mi to učiniti. Policajac je rekao:  Je li sve u redu s vama?  Da, dobro sam, zašto?  Hvala Bogu, djevojčice, tražimo te od sinoć. Gospođa koja se preziva Dot poludjela je od brige. Nazvala je policijsku ophodnju okruga Harwin i policijski odjel s nekakvom pričom o tome kako je malu djevojčicu na sajmu oteo trgovac bijelim robljem i prouzrokovala im cijelu noć napetost prijeteći da će im svima imena dati u novine i uništiti im reputaciju ako me ne nađu. Tata je rekao:  Ja sam Bill Harper, njezin otac, pa vam možda ja mogu objasniti nesporazum. Moja mala djevojčica provela je noć s prijateljicom i zaboravila to reći gospođi Dot. Policajac je tad upitao:  A gdje ste vi bili, gospodine Harper? Netko vas je cijele noći tražio. Tata je odgovorio:  Znate, malo mi je nezgodno govoriti o tome. Mogu li s vama načas nasamo popričati?  Policajac i tata su tad otišli malo dalje, tamo odakle su mislili da ih neću čuti, ali ja sam čula što je tata rekao jer je zbilja povisio glas. Rekao je:  E, prijatelju, znaš li ženu po imenu Rayette Walker?  Policajac je sigurno znao jer se počeo smijati i tata je tad rekao:  Vidiš, živim odvojeno od žene pa… Policajac je rekao:  Bez brige, kompa. Takvo što sam i mislio. Tata je rekao:  Hvala. Potom je policajac rekao.  Dobro, dečki, u redu je. Idemo.  Tad se okrenuo prema meni i dodao:  Nikada više to nemoj učiniti, djevojčice. Sirota gospođa Dot dobila je histerični napadaj. Upitala sam:  Gdje je ona? Odgovorio je da leži u šerifovu uredu te da joj liječnik i Michaelova majka stavljaju led na glavu. Kad su otišli, tata i ja smo se samo pogledali. Upitala sam:  Tko je Rayette Walker? Odgovorio je:  Nitko. Upitala sam:  Jesi li siguran?

Odgovorio je:  Jesam, siguran sam. Upitala sam:  Kako znaš da si siguran? Rekao je:  Jesam li ti ikada lagao? Odustala sam. Posjetila sam gospođu Dot i bilo joj je drago što me vidi! Da se kojim slučajem nešto dogodilo njezinoj maloj debitantici, ona bi umrla. Nisam joj rekla što se zbilja dogodilo. Od toga bi dobila samo još jedan napadaj više. Nakon toga nagovorila sam tatu da me odvede u kliniku Magnolia Springs da gospođi Underwood predam zlatnu ribicu. Ovaj put ušla sam na glavni ulaz jer je sa mnom bila 'ODRASLA OSOBA'. Ta stara medicinska sestra nije mogla biti nepristojnija. Rekla je da se unošenje životinja protivi pravilima klinike. Tata joj je rekao da će tu kliniku razrušiti ciglu po ciglu, premda je bila drvena, ako mi ne dopusti da tu prokletu zlatnu ribicu unesem gospođi Underwood. Medicinska sestra, koja se doimala doista zločesto, rekla je:  U redu, ali nakon što sam upoznala vas, jasno mi je zašto je vaša djevojčica takva kakva jest. Trebali ste vidjeti lice gospođe Underwood. Bila je presretna zbog te zlatne ribice. Rekla je da je lijepa i da bi uvijek radije poželjela nju nego crno bijelog gipsanog koker španijela s mrljom na sebi. Kad smo otišli, upitala sam tatu misli li da gospođa Underwood izgleda poput Gene Tierney. Rekao je:  Da, izgleda baš poput nje.  Rekla sam vam ja. Pišem pismo Gene Tienery da ima dvojnicu koja živi u Magnolia Springsu, u Mississippiju. Nikad ne znate kad će joj zatrebati zamjena! Michael i Vernon Mooseburger rekli su mi da su zbog gospođe Dot morali ostati na sajmu dva sata nakon njegova zatvaranja te da je svima naredila da me traže. Čak je i Kay Bob Benson morala u ekipu za traženje, s čovjekom krokodilom. Propustila sam tu predstavu. Kad su me Michael i Vernon upitali zašto sam se počela onako čudno ponašati kad sam prije završetka vožnje iskočila s vrtuljka, rekla sam im da mi je bila velika sila otići na zahod i da sam se odvezla kući jer nisam htjela koristiti javni zahod kojim se koriste čudaci. Znate što? Povjerovali su mi! Trebali ste vidjeti što je pisalo u novinama… cijela naslovnica bila je posvećena Claudeu Pistalu. Čak su prikazali i sliku Jimmyja Snowa koji pokazuje mjesto na kojemu je otkrio tijelo. Jimmy na toj slici stvarno izgleda kao albino. U članku piše da je ispaljeno deset metaka iz tri različita pištolja i da su tri metka iz malokalibarske puške nađena u njegovoj jetri. Netko je bio dobar strijelac, osim ako mu nisu pucali u srce. Pravo Claudeovo ime bilo je Claude Piastelia i u zatvoru je bio zbog brojnih stvari, uključujući i ubojstvo bez predumišljaja. Ajme, kako mi je drago što je mrtav. Jedino ne mogu shvatiti kako je tata znao da je Claude mrtav u devet i trideset tog jutra kad je u novinama pisalo da je Jimmy Snow tijelo otkrio tek u deset sati i osam minuta. 6. prosinca, 1952. Danas je Harold Pistal doveo k nama Angel da se oprostimo. Sele se, zbog svega onoga što je u novinama pisalo o Claudeu. Hvala Bogu što Angel još ne zna čitati. Imala je na sebi šešir Davida Crocketta za kojim je posve luda. Mislim da ona i ne zna da je Claude mrtav. Kad smo svi zajedno prošetali plažom rekla sam Haroldu kako mi je žao što je njegov brat ubijen. Ali nisam htjela lagati pa sam još dodala kako mi nije žao onoliko koliko bi trebalo, budući da me Claude pokušao ubiti, i na kraju krajeva, ja sam bila jedino dijete u obitelji i trebali su me kod kuće. Harold je smatrao kako je možda bolje da je mrtav. Angel je pravila nakrivljenu kulu od pijeska i nije mogla čuti pa mi je on priznao da je Claude ubio svoju suprugu zbog silne ljubomore i da poslije toga više nikada nije bio isti. Nije me iznenadilo kad sam to čula. Kad sam ga upitala je li Claude ubio Ruby Bates odgovorio mi je kako najvjerojatnije jest. Štoviše, Harold je već od Claudea doznao da sam njega i Ruby vidjela zajedno. Umalo sam se onesvijestila kad sam to čula. Na kraju krajeva, Claude se sjetio. Rekla sam:  Znam da me pokušavao ubiti one noći nakon sajma.  Nije on pokušavao tebe ubiti, Daisy.  Nije?  Ne, samo je tražio Angel i mislio da bi možda mogla biti negdje s tobom.  Mislila sam da je došao da me ubije.  Nikad on tebe ne bi ubio. To je jedan od razloga zbog kojih je i napustio zemlju. Mislio je da bi se ti moga sjetiti da si vidjela njega i Ruby.  Ja još uvijek smatram da me pokušao ubiti.  Nikada on tebe ne bi povrijedio, pa spasila si Angeli život.  To ga nije spriječilo da me mrzi.

 Nije te mrzio, samo je smatrao da se ne bi trebala motati po noćnom klubu i razgovarati s njegovim prijateljima. Nije im vjerovao.  Ali zašto mi onda nikada nije zahvalio zato što sam spasila Angeli život?  Nije mogao, nije želio da netko dozna…  Što to?  To da je Angel njegova kćerkica. Uzeli smo je kad joj je majka ubijena, kad je imala otprilike šest mjeseci. Mogli ste me percem srušiti. Harold me naveo da se zakunem da nikada nikome neću ponoviti to što mi je rekao, i obećala sam mu da neću. Pitala sam ga ima li kakvu ideju o tome tko je ubio Claudea, i odgovorio mi je da nema. Ja je počinjem imati, ali ne želim misliti na to. Angel me zagrlila, oprostila se sa mnom i obećala da će mi pisati kad nauči. Morala sam pomisliti na to koliko sam sreće imala što je onoga dana ispala iz čamca. Sirota Angel. Nedostajat će mi. Pomislite samo da će morati kroz život velikih ušiju, i povrh svega toga da čak i ne zna da je Talijanka… 15. prosinca, 1952. Igram Majku gusku 17 u Božićnoj predstavi! Jako sam ljuta. Svi u mom razredu dobili su ulogu u svojoj priredbi, a ja moram igrati za one iz prvog i drugog razreda. Nemam izbora jer im je gospođa Underwood rekla da ću igrati. Htjela sam oponašati Vaughne Monroea i otpjevati ' Utrkujući se s mjesecom'. Kad se podigao zastor, rekla sam:  Ja sam Majka guska i izbezumljena sam. Vrijeme je da povedem sve svoje guščiće do jaslica vidjeti djetešce, Isusa koji je upravo rođen pod zvijezdom repaticom. Potom zvijezda repatica prijeđe pozornicom i nakloni se. Učiteljica prvašića, gospodična Florence iza pozornice pozvoni i ja kažem:  Evo magičnog zvona.  Odlazim tamo gdje će biti maketa velike knjige i nakon toga izgovorim:  O, gle, tu su Jack i Jill  a ti mali prvašići i drugašići iziđu iz knjige, svi odjeveni u svoje kostime. Moram ih sve najaviti. Kad iziđe posljednji, Tom, frulašev sin, kažem:  A sada, djeco, moramo poći u Bethlehem vidjeti djetešce, Isusa koji je upravo rođen pod zvijezdom repaticom.  Potom zvijezda repatica ponovno prošeće pozornicom i još jednom se nakloni, a svi mi zajedno pođemo u smjeru zvijezde. Na kraju cijele svečanosti otkriju da stojimo u jaslicama. To je glupo. Majka Guska uopće nije živjela u doba Isusovo. Gospođa Underwood ima problema s postavljanjem scene s jaslicama. Pokušava to demokratski izvesti i pušta svima da izglasaju tko će biti Marija i Josip. Ja čak ni glasovati ne mogu jer je Kay Bob Benson rekla da ne bih trebala glasovati kad neću glumiti u njihovoj predstavi. Nisam dobila ulogu ni u paradi za Thanksgiving 18 . Nisam imala nikoga tko bi mi sašio odjeću prvih doseljenika. Ali to je ionako bila glupa parada. Imali su splav koja je trebala predstavljati Washingtonov prijelaz preko Delawarea, ali samo je George Crawford u crnom šeširu sjedio veslajući u čamcu kojega je njegov otac dovezao u stražnjem dijelu njihova kamioneta na kojemu je pisalo:  Crawfordovi septični spremnici.  Dječak po imenu Jimmy Beck samo je vozio bicikl s krep papirom na njemu i s psom u košari. Kay Bob Benson bila je Kip slobode sa srebrnom kartonskom krunom na glavi. Bila je tamo i povorka iz srednje škole u Magnolia Springsu, ali bili su očajni. Nitko od njih ne zna marširati ravno i imaju previše truba. Najbolje na paradi bile su Djeve Mississippija, vojska žena gospodina Curtisa Honewella. U Klubu mladih debitantica bojili smo lišće magnolije u oleander ružičastu i zelenkastu boju morske pjene da bismo ukrasili božićno drvce koje je gospođa Dot zabola u pješčanu dinu da uljepša plažu za blagdane. Moramo pribadačama pričvrstiti dekoracije jer nam ih odnosi vjetar. Nekidan je cijelo drvo otpuhao. Dobila sam baš lijepo pismo od mame. Pokušat će me posjetiti za Božić. Jedva čekam da je vidim. Voljela bih da joj mogu kupiti tu bundu od srebrne lisice. Izvlačili smo u školi imena i moramo onome čije smo ime izvukli kupiti dar. Trebamo potrošiti najviše četvrtinu dolara. Izvukla sam Rebu Quigley, ali sam se zamijenila s Patsy Ruth Coggins koja je izvukla ime Vernona Mooseburgera. Pitam se tko li je izvukao moje ime! Nadam se da nije jedna od onih seljačkih djevojčica koje uzgajaju krumpir. Ne želim ništa domaće. Ja ću gospođi Underwood nabaviti posudu za 17

Mother Goose – Na slikama se prikazuje kao žena šiljasta nosa i brade koja jaši na letećoj guski. Prvi put pojavljuje se u knjizi Mother Goose Tales (1768.) izdanoj u Londonu 18 Thanksgiving – Dan zahvalnosti; jedan je od značajnijih praznika koji se slavi u Americi četvrtog četvrtka u studenom. Ljudi slave Dan zahvalnosti u sjećanje na prve europske doseljenike koji su stigli na američki kontinent.

njezinu ribicu tako da je može izvaditi iz staklenke za ukiseljene svinjske nogice kojega mi je dala Peachy Wigham. Michael i ja smo jučer bili u Elwood's Variety trgovini i kupovali darove. Bili smo u stražnjem dijelu dućana na konfekcijskom odjelu odjeće za dječake i djevojčice kad sam ugledala malu mušku lutku koju su odjenuli u karirano odijelo. Imala je na sebi plavu periku koja bi savršeno pristajala na glavu Vernonu Mooseburgeru. Imala je razdjeljak i sve ostalo. Čak je ne bi morao ni češljati jer je sve bilo slijepljeno, doimajući se uredno počešljanim. Da mu mogu nabaviti tu periku više ne bi morati nositi onaj svoj smeđi šešir od imitacije kože kad bude glumio pastira. Zamolila sam upraviteljicu, gospođu Hildu Jinx, da mi kaže koliko košta ta plava perika, ali nije bila za prodaju. Rekla sam Michaelu da imam na umu zgrabiti tu periku i skinuti je s lutke kad nitko ne bude gledao. Vernon Mooseburger će je radije nositi nego ta lutka, i mnogo mu je potrebnija nego njoj, jer ta lutka neće glumiti u božićnoj predstavi. Michael reče da mi neće pomoći uzeti tu periku jer ne želi provesti Božić u zatvoru. Rekla sam mu da neće otići u zatvor. Ja ću biti ta koja će je uzeti. Robin Hood je nekad uzimao bogatima i davao siromašnima, a na ovaj način mi uzimamo mrtvoj lutki i dajemo živom dječaku, tako da je to posve u redu. Podsjetila sam ga na Tawney, egzotičnu plesačicu. Ako je tako pošten, onda je moja dužnost da njegovoj majci kažem istinu, i samo istinu. Mrzila sam što to činim Michaelu, ali bila sam primorana. Kad smo došli kući, nagovorila sam Michaela da cijele noći uvježbava napadaj epilepsije, sve dok ga ne izvede kako treba. Danas sam nakon probne predstave rekla gospođi Florence:  Samo ću malo prošetati u ovom kostimu Majke guske i odmah se vraćam. Rekla je:  Da se nisi usudila izići van i zaprljati kostim Majke guske. Bila sam zatečena pa sam rekla.  U redu, ali moram otići do WC-a  i otrčala prije nego me uspjela zaustaviti. Michael me čekao vani. Uputili smo se prema gradskom središtu i putem ponovno razradili plan. On ulazi u Elwood's i počinje kupovati dok ga ja čekam u trgovini Veliko B. Potom i ja dolazim za njim u Elwood's. Michael je šetao po trgovini i glasno pričao govoreći:  Da vidimo, kome ovo mogu kupiti?  i podizao stvari odlažući ih ponovno. Potom je rekao:  Pitam se bi li se ovo mojoj majci svidjelo?  On uvijek pretjera. Gospođa Hilda Jinx me čudno pogledala. Vratila sam se na dječji odjel i ona me nije zaustavila, a ja sam čekala da Michael dobije napadaj. Ubrzo je pao na pod vičući:  Imam napadaj epilepsije. Pomagajte. Imam napadaj epilepsije.  Nije trebao ništa vikati! Svi su potrčali prema njemu, a ja sam zgrabila periku, no netko je tu glupu stvar zalijepio lutki za glavu. Konačno sam je smulila i izišla kroz vrata a da me nitko nije vidio. S Michaelom sam se ponovno našla kad sam se vratila u školu. Hvalio se kako dobro odglumi napadaj. Kad sam se vratila kući perika je bila u groznom stanju jer sam je cijelo popodne držala u knjizi iz zemljopisa. Satima sam je izravnavala, a potom u nju zagurala novinski papir da zadrži oblik. Jedva čekam da Vernon Mooseburger vidi svoj dar. Njemu će to biti najljepši Božić. U Klubu mladih debitantica gospođa Dot je rekla da kad nekome kupujete dar morate biti sigurni da će se taj tome obradovati, i da je to nešto što odgovara njegovoj osobnosti. Što može biti prikladnije za ćelavog dječaka od perike? Trebaju mu i obrve, ali lutki su obrve bile nacrtane. Šteta! Možda mu iduće godine uspijem nabaviti i obrve. 23. prosinca. 1952. Danas smo u školi razmijenili darove. Ja sam gospođi Underwood dala posudu za zlatnu ribicu, kutiju slatkiša Mary Ball i parfem Plavi valcer. Georg Craford je izvukao moje ime. Dao mi je pet paketića žvakaćih guma Wrigley… dvadeset pet centi… škrtac! Trebali ste vidjeti lice Vernona Mooseburgera kad je dobio periku. Utrčao je u zahod i stavio je na glavu. Sjajno je izgledala, osim što je imala lufta otraga i sa strane, ali rekla sam mu da je zalijepi ljepilom ili da na nju stavi selotejp i da će onda biti savršena. Svima se svidjela osim Kay Bob Benson koja je rekla da joj izgleda jeftino, ali ja bih se kladila da sigurno vrijedi više od četvrtine dolara. Baš kad smo otvorili svoje darove i kad nam je gospođa Underwood čitala Nancy Drew and the Hidden Staircase, prvo poglavlje 'Ključ zagonetke za Nancy' netko je pokucao na vrata. Otišla je vidjeti tko je, vratila se natrag s velikim osmijehom na licu i rekla:  DAISY FAY, netko te želi vidjeti. Pomislila sam, pa neću valjda opet kroz to prolaziti. Zamolila sam gospođu Underwood da sazna tko je i da provjeri isprave. Gospođa Underwood je rekla:  Daisy, to je iznenađenje.  Odgovorila sam joj da me ne zanimaju nikakvi iznenadni posjetitelji. Rekla je:  U redu, nisam ti to trebala reći, ali tu je tvoja majka.

Upitala sam je:  Ima li zelene oči i čudne obrve? Gospođa Underwood je odgovorila:  Daisy, poznajem tvoju majku. Izišla sam na hodnik i na njemu je bila moja mama, ravno iz Virginije. Ajme, kako mi je bilo drago što je vidim. Jupi! Bit će sa mnom sve do dan iza Božića. Boravit će u hotelu u Magnolia Springsu jer još uvijek ne razgovara s tatom. Doći će me sutra večer gledati u Božićnoj predstavi. Kod kuće sam i spremam pidžamu i ostale stvarčice, a ona je otišla u crnačku četvrt posjetiti Velveetu Pritchard. Mama i dalje smatra kako je Velveeta diiiivnaaaa. Žao mi je tate. Uzrujan je što je mama tu i što ga ne želi čak ni vidjeti. On i Jimmy Snow su u drugoj prostoriji, opijaju se. Nadam se da će se otrijezniti na vrijeme da me dođu gledati u predstavi. Mama mi je ispričala sve o svom poslu u Virginiji. Više nije konobarica. Unaprijedili su je. Sad je službena hostesa u veoma uglednoj slastičarnici u Charlottesvilleu koja se zove Pancake House, gdje poslužuju palačinke i gdje može nositi svoju odjeću umjesto uniforme konobarice. Kad dođem u Virginiju mogu sve palačinke dobiti besplatno. Volim sve vrste, osim one od heljde koje su poput čavala. U rubrici smo 'Crtice od Dotove'. Piše: 'gospođa William Harper, Jr. i njezina draga kći Daisy Fay zimuju u hotelu Magnolia Springs.'  Bit ćemo tamo samo četiri dana. 27. prosinca, 1952. Mama je jutros otišla. Nikako mi se ne sviđa što je morala otići. Za Božić mi je mama donijela novu odjeću, nešto donjeg rublja, čarape, i njezinu sliku iz robne kuće. Ja sam njoj darovala nešto nove šminke Merle Norman. Imaju tamo dolje kartu s bojom koju mama nosi, prirodna bež. Rekla je da je ostala bez toga i da joj je to savršen dar. Sigurno sam prirodno nadarena za biranje darova. Baka mi je poslala nekoliko iskačkanih podložaka, a ona i teta Bess poslale su mi svaka pet dolara. Mama kaže da je tata bio lijen jer mi je dao novčanicu od dvadeset dolara umjesto da mi je nešto kupio. Od Jimmyja Snowa dobila sam kutiju papirnatih maramica. Ah! Ja sam njemu dala pakiranje sa šest boca piva Budweiser, onoga koje on najviše voli, a tati sam dala Pabst Blue Ribbon. Morala sam kupiti pivo kod Peachy Wigham. Nitko u Mississippiju neće djetetu prodati pivo pa čak ni za dar. Peachy i Ula Sour kupile su mi veliku Bibliju sa slikama u kojoj su Isus, Marija i Josip prikazani kao crnci. Osjećala sam se baš ružno jer ja njima ništa nisam kupila. Predstava je prošla u redu, osim kad sam izišla na pozornicu. Tražila sam u gledalištu gdje sjedi moja mama. Tata i Jimmy Snow stajali su otraga. Tamo je stajao i gospodin Curtis Honeywell sa svojom vojskom žena, ali nisam mogla vidjeti mamu. Kad sam je konačno ugledala, vidjela sam je da sjedi odmah pokraj gospođe Hilde Jinx iz trgovine Elwood's Variety! Zbog toga sam zaboravila što trebam reći jer smo Michael i ja, neposredno nakon što sam ukrala tu periku, išli u kino gledati film s Monom Freeman 'Bila sam kradljivica'. Trebali ste vidjeti što se njoj dogodilo! Ali kad je gospodična Florence iza pozornice zazvonila magičnim zvoncem, rekla sam:  Opa, evo magičnog zvona  i sjetila se riječi. Svijeća Jacka Be Nimblea 19 ugasila se prije nego je učinio dva koraka kroz priču pa je zaplakao, a mala gospođica Muffet povukla je haljinu preko glave, ali sve drugo osim toga prošlo je u redu. Najviše su mi čestitali, više čak nego Svetom Josipu. Mama i tata su strogo pazili da mi najprije jedan pa onda drugi čestitaju i pohvale me nakon predstave, tako da ne bi morali međusobno razgovarati. Nadala sam se da će opet biti zajedno. Budući da je Božić i sve to i da sam im zajedničko dijete, ali nisu. Mama je samo upitala tatu:  Kako ti je nova prijateljica?  Koja nova prijateljica????? 29. prosinca, 1952. Nikada nemojte kupovati u trgovini Elwood'sVariety. Zaposlili su skupinu zločestih i zlih ljudi koji ugnjetavaju malu djecu. Sinoć je gospođa Hilda Jinx telefonom nazvala tatu i rekla mu da sam se obukla kao Majka guska i da sam u odjelu konfekcijske odjeće za dječake i djevojčice ukrala s lutke periku dok je nekakav siroti dječak imao napadaj epilepsije. Grozno je bilo to što nijedan dio u toj priči nisam mogla opovrgnuti. Rekla je da neće podnositi tužbu ako me tata dovede u trgovinu i ako vratim periku. Ne želi imati lutku bez perike na poslijebožićnoj rasprodaji na dječjem odjelu konfekcijske odjeće. Tata me morao povesti Vernonovoj kući da uzmemo periku tako da je Vernon ponovno ćelav. Jutros me u sedam i trideset tata doveo ispred trgovine Elwood's Variety gdje sam morala stajati do osam sati dok ne otvore. Konačno je stigla gospođa Jinx. Pokušala sam joj pružiti periku, ali me natjerala da je vratim na isto mjesto s kojega sam je uzela. Tamo nije bilo nijednog kupca, a svi prodavači stajali su iza pulta i buljili u mene. Muha se mogla čuti. Morala sam proći pokraj artikala galanterije i papirnice, a kad sam prošla pokraj Butterickova pulta na kojemu su se prodavali krojevi za šivanje jedna stara žena koja je 19

lik iz pjesmice koji skače preko svijećnjaka

za njim radila rekla je:  Sram te bilo, i to još pred sami Božić.  Dućan je sigurno bio dva kilometra dugačak, a dječji odjel s konfekcijskom odjećom nalazio se na samom kraju. Nakon što sam stavila tu glupu periku na tu glupu lutku morala sam se ponovno vratiti pokraj svih tih ljudi, i ona žena na odjelu za šivanje je rekla:  Sramota, sramota.  Nikada u životu nije mi bio draže odnekuda pobjeći tako kao s tog mjesta. Reći ću vam još ovo:  U Elwood's Variety trgovini više nikada neću kupovati, a ja sam im oduvijek dobar kupac. Zamislite samo kako su na taj način pokvarili Božić sirotom ćelavom djetetu. 30. prosinca, 1952. Danas sam otišla u trgovinu Veliko B i svojim novcem koji sam dobila za Božić kupila Peachy Wigham i Uli Sour božićne darove. Peachy sam kupila Royal Crown komplet za češljanje i nekakav Tangee ruž, a Uli Sour lijepe bijele plastične sunčane naočale sa zrcalima, one kroz koje možeš gledati, ali tebi nitko ne može vidjeti oči. Kupila sam i sebi jedne koje ću sljedećeg mjeseca ponijeti u Klub mladih debitantica. Razgovarat ćemo o tome 'Kako postaviti svečani stol' i sad razgovor mogu i prespavati ako želim. Kad sam se nakon Božića ponovno vratila u školu, u našem razredu bio je novi dječak, Flicka Hicks. Bio je u vojnoj školi, ali mu se nikako nije sviđalo pa se vratio ovamo. Nećete vjerovati. Izgleda baš kao Johnny Sheffileld, ima istu kovrčavu kosu i sve ostalo. Neki bi mogli pomisliti da se hvalim kako su mi najviše čestitali na Božićnoj priredbi, ali evo što je gospođa Dot rekla u svojoj rubrici 'Crtice od Dotove', od riječi do riječi: Danas se osvrćem na godišnju predstavu u povodu Božićne svečanosti koju je izvela jezična škola iz Magnolia Springsa i želim im reći, bravo djeco! Kao i obično, imam za vas ekskluzivne vijesti. Znate da je kazalište isto u cijelome svijetu i dramski temperament nije svojstven samo Broadwayu. Shvaćam da je postojalo malo rječkanje između gospodične Kay Bob Benson, Patsy Ruth Coggins i Amy Jo Snipes koje su se međusobno natjecale za ulogu Djevice Marije i želim pritom reći da je njihova ravnateljica svečanosti taj problem riješila na lijep način, izostavivši onaj dio koji se odnosi na djevicu Mariju i dodijelivši djevojkama uloge trojice mudraca. Međutim, Djevica Marija je jako nedostajala u popularnom prizoru nema-sobe-u-svratištu. Michael Romeo koji je igrao ulogu Josipa i izgovarao neke riječi Djevice Marije bio je divan. Zvijezdu repaticu glumila je mala Lettie Hawkins čija je majka Gracie predsjednica mjesnog ogranka Zvijezde repatice. Lettie je bila čarobna u aluminijskoj foliji. Kao i obično, svečanost je završila poznatim prizorom jaslica, a ono što je posebno istaknulo taj prizor bio je iznenadan posjet Djeda Božićnjaka kojega je glumio naš omiljeni ravnatelj, gospodin J.T.Vickory koji je bio u pratnji uskrsnog zeke kojega je glumila njegova supruga Honey. Koliko sam shvatila, njezin kostim sastojao se od raznobojnih papirnatih maramica. Ali izvođačka zvijezda večeri bila je Daisy Fay Harper, mlada debitantica koja je igrala ulogu Majke guske i predstavila nam neke najdraže mališane koje ćete ikada vidjeti, tu ili na Broadwayu. Daisy Fay je bila divna i neprestano nas je nasmijavala svojim divnim gestikulacijama. Bila je to doista Oskara zaslužna izvedba i nadam se da u gledalištu nije bio slavnih producenata jer bi u tom slučaju naša Daisy Faiy brzo dobila status zvijezde. Bila je to predivna predstava i posebno zahvaljujem Jimmyju Becku čiji je terijer Lady odigrala ulogu deve. Zamolili su me da objavim kako je za opskrbu tamjanom i mirom zaslužna trgovina Hatcher Feed. Noel. Kladim se da je Kay Bob Benson bila jako nezadovoljna. Doimala se tako glupo s bradom. Nadam se da je Flicka Hicks pročitao rubriku 'Crtice od Dotove'. Možda ću mu je poslati anonimno. 2. siječnja, 1953. U subotu smo Michael i ja otišli do kinodvorane Magnolia Springs odgledati dva filma Supermen i Ljudi krtice s George Reevesom i Phyllis Coates i Bandit Queen 'SVAKI MUŠKARAC BIO JE META NJEZINOM BIČU, NJEZINIM MECIMA, NJEZINIM POLJUPCIMA' s Barbarom Britton i Willardom Parkerom. Dok smo kupovali slatkiše unutra je ušao Flicka Hicks u svojoj vojničkoj školskoj uniformi. Pogodite s kim je bio! S Kay Bob Benson! Sigurno ga je boravak u vojnoj školi zatupio čim je smatrao da Kay Bob Benson dobro izgleda. Kupio joj je kokice i sve ostalo. Bila sam ogorčena pa sam ostavila Michaela usred Bandit Queen i otišla do crnačke četvrti predati Peachy Wigham i Uli Sour darove. Peachy se njezin jako svidio. Ula je bila u mrtvačnici. Kad sam rekla Peachy da bih nešto popila dala mi je sok od cijeđene naranče. Htjela sam Wild Turkey pa sam ga dobila i zalila sokom od cijeđene naranče. Zacijelo ne bih htjela u kino s nekim dječakom koji je dobio ime po konju. 23. siječnja, 1953. Jučer smo tata i ja gledali Klub Mickeyja Mousea, i kad smo podigli pogled ugledali smo na vratima dvojicu muškaraca iz FBI-ja. Znala sam da su iz FBI-ja jer su bili odjeveni baš kao gospodin Kilgore, zbilja uredno, kao ljudi u Gang Busters. Onaj niži je rekao:  Gospodine Harper, željeli bismo znati gdje ste bili u noći peti studenoga.

Tata je odmah imao spreman odgovor. Rekao je da je noć proveo s Rayette Walker koja živi u Aveniji Division na broju 212 te da je s njim bio Jimmy Snow. Čovjek je to zapisao i rekao:  Dobro, gospodine Harper, to se podudara s pričom gospođice Walker i gospodina Snowa.  Rekli su da se ispričavaju što su nas ometali, ali da su morali načiniti rutinsku provjeru. Ajme, kako sam bila ljuta. Tata mi je rekao da Rayette Walker ne postoji, a sad doznajem da je s njom proveo noć! Kladila bih se da je s njom provodio sve noći koje je provodio s Jimmyjem Snowom. I još tata kaže kako mi nikada nije lagao. Ha! Kad sam danas otišla do srednje škole i od Marvina Trashera dobila Almond Joy upitala sam ga je li ikada čuo za ženu koja se zove Rayette Walker. Pitao me otkuda je zaboga ja poznajem. Rekla sam mu da nije moja poznanica nego tatina i Jimmyja Snowa. Samo se nasmijao i rekao da u to ne sumnja jer Rayette još nikada nije upoznala muškaraca koji joj se nije svidio. Rekao mi je da je se klonem jer će mi uništiti reputaciju. Sigurno je Rayette Walker ona žena zbog koje su se mama i tata svađali, ona ista s kojom je majka Kay Bob Benson vidjela tatu u pivnici. Sutra ću je posjetiti i reći joj da je razdvojila moje roditelje. 24. siječnja, 1953. Danas sam u školu ponijela maminu sliku, onu koju mi je dala za Božić i Bibliju s likovima crnaca. Nakon škole otišla sam do Avenije Division i našla broj 212. To je mala bijela kuća s ulaznim trijemom koja izgleda kao da će se upravo srušiti. Zbilja mizerno unajamljena, kako bi mama rekla. Popela sam se na trijem i pokucala na vrata. Kod kuće nije bilo nikoga osim psa čivave koji je lajao iz sveg glasa. Čekala sam tamo sve do šest sati. Napokon je stigla neka žena. Kad me ugledala kako sjedim na trijemu, izgledala je uplašeno i rekla:  Daisy Fay, što ti tu radiš? Znala je kako se zovem. Pitala sam je mogu li ući u kuću, što mi je dopustila. Tad sam se sjetila da sam je vidjela u Nita's Beauty Box-u. Mnogo je sličila na Yvonne De Carlo, samo je bila malo punašnija. Kad smo ušle upitala me hoću li sjesti, ali ja nisam sjedila ni u čijoj kući nekoga tko drugome razara dom. Pokazala sam joj maminu sliku i rekla da je tata oženjen za tu ženu i da sam ja njihovo dijete. Rekla sam joj da znam kako ona i tata nešto petljaju. Pričalo se po cijelom gradu. I moja mama je to znala. Što je još gore, bila je zauvijek uništena moja reputacija mlade debitantice, koja mi je bila potrebna. Usto, u mojoj školi priređuju večeru za majke i kćeri i sad ja zbog nje moram ići sama. Doimala se zbilja tužno i rekla:  Daisy, tvoj tata mi je ispričao sve o tebi, sve otkad si rođena. Čak sam te gledala i u Božićnoj predstavi.  Jesi li?  upitala sam.  Jesam, bila si divna  odgovorila je. Pitala sam ju je li primijetila da sam zaboravila tekst, ali nije uopće. Da se vratim na stvar, upitala sam:  Ako znaš sve o meni, kako to da si tatu ukrala savršenoj i dobroj ženi koju si natjerala da ode? Nije mi na to imala odgovora. Rekla mi je samo da se ne ljutim na tatu jer me on jako voli i da nisu nikada namjeravali povrijediti ni mene ni mamu. Zatim je dodala:  Možda ćeš shvatiti kad odrasteš  stara poznata rečenica koju vam uvijek kažu. Rekla sam joj da idem u šesti razred i da čitam kao onih iz devetoga, da mnogo razumijem i da mi se nisu svidjeli njezini postupci kojima je povrijedila moju mamu i da više nikada neću otići u Nita's Beauty Box te da se drži podalje od moga tate, da ga pusti na miru i da izlazi s neoženjenima. Sve sam to izustila u jednoj rečenici. Upitala me jesam li za Coca Colu. Kad smo ušle u kuhinju imala je za hladnjakom zataknut osvrt gospođe Dot o Božićnoj predstavi. Kladim se da nije ni bila na njoj nego da ga je samo pročitala. Navela sam je da mi se na Bibliju s crnačkim likovima zakune da će ostaviti mog tatu na miru. Obećala je da će to učiniti ako je baš toliko mrzim. Rekla sam joj da mrzim. Vratila sam joj bocu Coca Cole i otišla. 25. siječnja, 1953. O, Bože, ponovno imam veliki problem. Kad sam sinoć došla kući od Rayette tate nije bio kod kuće pa sam samo sebi napravila sendvič s maslacem, kikirikijem i pekmezom, malo gledala televiziju i otišla na spavanje. Ali danas poslije škole bio je pijan kao zemlja. Tata je bio jako ljut na mene što sam otišla do Rayette i navela je da se zakune da ga više nikada neće vidjeti, i mislim da bi me bio ubio da nije bilo Jimmyja Snowa. Plakao je govoreći mi da ne znam što sam učinila i zašto se nisam držala po strani od stvari koje ne razumijem. Rekla sam mu da mi je patriotska dužnost zaštititi mamu i da neće on moju mamu povrijediti zbog tamo nekakve frizerke. Samo je sjedio i plakao nad svojim pivom. Sasvim sigurno sam mislila kako je smiješno da se tako ponaša zbog nekoga za koga mi je sam rekao da mu nije nitko.

On i Jimmy Snow su neko vrijeme razgovarali, a zatim je Jimmy ušao u moju sobu i pozvao me u šetnju plažom. Rekla sam da od toga neće biti nikakve koristi zato što sam i na njega ljuta zbog toga što je odlazio gore do Rayette u početku kad je znao da je tata oženjen muškarac. Nakon što smo otišli na plažu, Jimmy je rekao:  Daisy, tvoji mama i tata će se razvesti. Rekla sam:  Neće!  Čak i ako su tako rekli, to ništa ne znači. Oni se razvode još prije nego sam se ja rodila. Mama će prijeći preko toga zbog čega se ljutila na tatu i pitanje je dana kad će se vratiti kući. Jimmy je rekao:  Ja znam da ti želiš vjerovati u to da će se tvoja mama vratiti, ali to se neće dogoditi. Rekla sam mu:  Čak da je to i istina, što nije, tata nema što raditi s nekakvom starom frizerkom za koju svi kažu da je ništ' koristi. Potom je Jimmy rekao:  Slušaj me sad, Daisy, Rayette Walker je dobra prijateljica meni, tebi i tvome tati. Na to sam umalo doživjela živčani napadaj. Rekla sam:  Nije ona meni nikakva prijateljica čim mi je razorila dom i natjerala mamu da ode od kuće. Mrzim je i voljela bih da je mrtva u grobu i da joj ličinke izjedaju utrobu. Jimmy mi dugo nije odgovorio. Potom je rekao:  Sjedni Daisy. Imam ti nešto reći.  Nisam htjela sjesti zbog mušica, ali on je skinuo svoju jaknu i stavio je na plažu. Noć je bila jasna i vedra i mogla sam mu vidjeti lice na mjesečini. Pio je, ali mislim da nije bio pijan. Pogledao me:  Daisy, mogu li imati povjerenja u tebe?  Možeš, naravno da možeš. Sposobna sam do groba čuvati tajne o kojima život ovisi. Imam čak podatke o Michaelu Romeu i izvjesnoj egzotičnoj plesačici koje tajim od njegove mame.  Ti si veoma pametna djevojčica, Daisy, i dovoljno si odrasla da ćeš razumjeti to što ću ti sad reći. Složila sam se s njim po pitanju onoga da sam pametna i rekla mu da nastavi. Rekao je:  Ne bih želio da pogriješiš u pogledu Rayette i poslije požališ. Ovo ću ti reći samo jednom i želim od tebe dobiti časnu riječ da više o tome nikada nećeš ponovno pitati mene ni bilo koga drugoga. Rekla sam:  Dobro, a sad mi reci. Rekao je:  Jesi li sigurna? Odgovorila sam:  Jesam. Dotad su me živu izujedale mušice i komarci. Pomislila sam da ću se početi nasmrt češati ako ne kaže to što mi ima za reći. Osim toga, napetost je bila veća nego kod Nancy Drew.  Dakle, Daisy, ako policija ikada bude željela naći trag nekih metaka koje su našli u jetri Claudea Pistala i povezati ih s pištoljem neke žene, možda ćeš onda shvatiti kakva je to dobra prijateljica bila tebi i tvom tati. Samo sam sjedila. Zaboravila sam na buhe u pijesku i komarce. Sumnjala sam, ali sad sigurno znam što je bilo u onim papirnatim vrećicama koje je Peachy Wigham dala tati noć prije nego što je Claude ubijen. Rayette, tata i Jimmy Snow ubili su Claudea Pistala pokušavajući me zaštititi! Rayette je lagala policiji da je tata cijele noći bio kod nje, što je samo po sebi zločin. Da ne spominjemo da je time uništila sebi reputaciju. Nisam rekla ni riječi. Ubrzo smo se vratili u kuću i zatekli tatu koji se već bio onesvijestio. Kad je Jimmy otišao, pošla sam u krevet, ali nisam mogla zaspati. Svi ti ljudi bili su u nevolji zbog mene, čak i Peachy. A Claude me čak nije ni pokušao ubiti! Možda ja i znam čitati kao oni iz devetoga razreda, ali katkad znam biti baš tupasta. Bilo mi je žao što sam bila tako zla prema Rayette. Samo se molim da ona drži jezik za zubima i da ne uspoređuju one metke s njezinim pištoljem. Eto to ti je kad previše znaš. 26. siječnja, 1953. Otišla sam jutros u Nita's Beauty Box i zamolila Rayette da sljedećeg tjedna pođe sa mnom na večeru majki i kćeri. Zaplakala je tamo za svojim pultom nad klijenticom kojoj je stavila pola viklera na glavu. Njezina mušterija je sigurno bila ljuta jer joj se kosa čudno sušila. Moram otići nabaviti haljinu koju ću odjenuti za večeru, ali budite sigurni da ne kupujem u dućanu Elwood's Variety. Kad odrastem, nadam se da neću tuliti za najmanju sitnicu. Neugodno je. U zadnja dva dana bilo mi je dosta plača pa mi ga sad dugo ne treba. Kad sam se popodne vratila kući iz škole tata je bio sretan da sretniji ne može biti. Sigurno ga je Rayette nazvala. Upitao me što me navelo na tako lijep postupak, ali nisam mu mogla reći kad sam to obećala Jimmyju Snowu. Učinit ću sve da usrećim tatu i Jimmyja nakon svega onoga što su oni učinili za mene. Nikada im ne mogu uzvratiti, ma koliko dugo živjela. Ako se tata želi viđati s Rayette, neka se viđa. Kad se obogatim, kupit ću mu još jedan izvanbrodski motor i čamac. Njih troje su jedini živi heroji koje osobno poznajem. Nadam se da moja mama neće doznati da na večeru umjesto nje vodim frizerku. 2. veljače, 1953.

Večer baš i nije dobro započela. Najprije je počelo s tim da je, kad smo otišli po Rayette, njezina minijaturna čivava Trixie ugrizla tatu za gležanj koji je prokrvario. To dokazuje teoriju gospođe Dot:  Minijaturne čivave su opasne. Jedanput je njezina mama krenula na DAR 20 sastanak i s njom je u autu bila njezina minijaturna čivava koju je voljela najviše na svijetu. Kad je došla do semafora, taj glupi pas podletio joj je pod kočnicu u potrazi za loptom pa je majka gospođe Dot morala donijeti odluku na život i smrt, stati na kočnicu da ne bi udarila dvoje ljudi koji su prelazili ulicu ili smrskati glavu svom psu ispod kočnice. Izabrala je psa, a ne to dvoje ljudi koje je odbacila dva metra uvis pa je sad jedan od njih u invalidskim kolicima. Njezinu je majku plaćanje bolničkih računa koštalo pravo bogatstvo. Olakotna okolnost bila je ta što je jedno od to dvoje ljudi već bilo invalid jer bi je koštalo još više. Rayette je na sebi imala lijepu plavu vunenu haljinu i njoj odgovarajuće cipele. Kad smo stigle na večeru prišla nam je Kay Bob Benson i rekla:  To nije tvoja majka, to je Rayette Walker koja radi u Nita's Beauty Box. Rekla sam joj:  Pa valjda ja znam kako izgleda moja mama, ne li?  Rayette Walker je samo uskočila u nuždi zamijeniti moju majku koja je veoma uspješna hostesa u Virginiji. Gospođa Underwood bila je gotovo jedina ljubazna prema Rayette. Svi ostali cijele večeri su nas ignorirali. Večera je bila kraljevska piletina s engleskim graškom. Mrzim engleski grašak i ne bih ga kušala ni da mi život o tome ovisi, otkad sam saznala da je zadnje što je Ruby pojela bilo grašak i mrkve. Gospođa Dot je održala govor koji je nazvala 'Majka, najbolja prijateljica koju kći ikada može imati' i nekakva stara žena po imenu Geneva Corsset otpjevala je pjesmu 'Majka.' Kakva glupa pjesma. Znam sricati 'majka'. Potom smo morali otpjevati himnu države Mississippi i kad je Billy Bundy izrekao molitvu večera je bila završena. Tata je kasnio po nas. Bio je u nekoj pivnici, nacvrckan. Mrzim biti zadnja koja odlazi. Rayette je rekla da se divno zabavljala. To joj vjerujem jer je pojela sve što je bilo na njezinu tanjuru, i usto uzela tri crvene desertne želatine s voćnom aromom. Kay Bob Benson i njezina majka nosile su jednake haljine i ponašale se kao da su upravo sišle s modne piste. Modni hitovi sporo dolaze ovamo. Bilo je zacijelo neobično vidjeti Billy Bundyja kako moli pred svim tim majkama i kćerima. Ove godine sama izrađujem sve svoje čestitke za Valentinovo. Flicku Hicksu napravit ću jednu s konjem. On i dalje sve svoje vrijeme provodi s Kay Bob Benson, i kao da to samo po sebi nije bilo već dovoljno loše u školu je došao nekakav muškarac koji nam je pregledao vid, i nisam vidjela ništa osim velikog slova E. Tako da ću morati nositi naočale. Okrhnut zub i naočale. Mogla bih odmah odustati. 6. veljače, 1953. Danas smo Rayette i ja otišle u trgovinu s naočalama i kupile mi jedne. Htjela sam smeđe, onakve kakve ima Grace Kelly, ali Rayette je izabrala one s plavim plastičnim vrhovima za kojima nisam baš luda. Rekla je da mi idu uz oči i oblik lica. Stavila sam ih i mogla vidjeti kilometrima daleko te pročitati svaki natpis u Magnolia Springsu. Mislim da vidim kao Superman. Pošla sam pokazati naočale Peachy Wigham i Uli Sour. Jako im se sviđaju. Siroti Jimmy Snow je u bolnici Magnolia Springs jer se svojim zrakoplovom srušio na nekakve telefonske žice i na dva mjesta slomio ruku i rame. Tata je rekao da će dugo morati ostati tamo na rehabilitaciji. Ići ću ga posjetiti i reći da bi mu bilo bolje provjeriti vid jer mu možda kao i meni trebaju naočale i da se možda zbog toga toliko puta srušio. Dobila sam pismo od mame u kojemu je zanima vodi li tata pravu brigu o meni, i sve ostalo. Pisala je da bi se osjećala bolje da dođem u Virgniju živjeti s njom, ali ja ne mogu ostaviti tatu jer sam mu potrebna. Premda se Rayette i tata prepiru oko nečega ona se prema meni i dalje prijateljski ponaša. Rekla sam tati da mu savjetujem da se što prije pomiri s Rayette. Nisam mu rekla zašto to mislim, ali ako se dovoljno naljuti na njega mogla bi ga cinkati. Doista je hrabro od tate što se svađa s njom. Da sam na njegovom mjestu, ja sigurno ne bih. Nosim te ružne plave naočale, ne li? Kay Bob Benson je rekla da sličim na sovu. 14. veljače, 1953. Gospođi Underwood svidjela se čestitka za Valentinovo koju sam za nju napravila. Na njoj je zlatna naljepnica na kojoj je Shell Beach, u Mississippiju. Napravila sam dvadeset šest čestitki za Valentinovo. Ostale su mi dvije pa sam jednu poslala u Južnu Ameriku onoj maloj djevojčici koju su mlade debitantice

20

DAR – Daughters of the American Revolution – Kćeri američke revolucije

posvojile, a drugu Vanu Johnsonu. Ja sam dobila samo tri: od Michaela Romea, Vernona Mooseburgera i Patsy Ruth Coggins. Tata je zaboravio na Valentinovo, a mamina čestitka još nije stigla. 16. veljače, 1953. Jutros je oko šest i trideset gospođa Hammer, vlasnica motela Hammer's Christian pogledala kroz prozor i ugledala ženu, golu golcatu, kako skakuće gore-dolje po plaži skupljajući školjke. Zgrabila je deku i istrčala je pokriti. Ta žena bila je gospođa Dot! Vratila se natrag u vremenu i mislila za sebe da je ponovno mala djevojčica. Gospođa Hammer je nazvala gospodina Dota koji joj je rekao da je sinoć poludjela, osamnaest puta ga bocnula džepnim nožićem i gola istrčala kroz vrata. Nije ga ubola jer je nožić bio mali. Pozvali su kola hitne pomoći i odvezli je na odjel za duševno poremećene osobe u Meridianu. Predložila sam tati da odemo po nju i dovedemo je da živi s nama, ali gospodin Dot je već potpisao papire i više se ništa nije dalo učiniti. Da budem iskrena, svi su razočarani što ga nije izbola većim nožem. 18. veljače, 1953. Mrzim sve te pokvarene ribarske kćeri i Kay Bob Benson, toliko da bih mogla povraćati. Michaelova majka nas je sve okupila i rekla da bismo trebale kupiti nekakav dar gospođi Dot koji će joj ona ponijeti kad joj ode u posjet. Te djevojčice su rekle kako uopće ne žele na to potrošiti novac jer je ona luda pa neće znati cijeniti dar. Možete li vi to vjerovati? Kay Bob Benson je tvrdila kako ona već odavno zna da je gospođa Dot luda. Pitala sam Michaelovu majku mogu li i ja poći s njom. Mogu se odvesti s njom, ali ne mogu unutra, jer djeci ne dopuštaju posjete. Kupila sam kutiju Whitman's slatkiša za gospođu Dot. Možda će nakon što pojede slatkiše kutiju iskoristiti kao torbicu. Vidjela sam da to čini Olive de Havilland kad je bila na odjelu za duševno poremećene osobe u filmu koji se zove Zmijsko leglo. Kad smo stigle tamo bila sam iznenađena što zgrada izgleda kao svaka druga bolnica. Gospođa Romeo je ušla u nju i vratila se za otprilike sat vremena, veoma uzrujana. Tako se tresla da je morala popušiti pet cigareta prije nego je mogla voziti kući. Još uvijek je u ruci držala kutiju bombona Whitman's. Nisu dopustili gospođi Dot da bilo što uzme. Gospođa Romeo je rekla da su je poveli dugačkim hodnikom s vratima na kojima su rešetke. Ljudi koji su skrenuli s uma vrištali su iz sveg glasa. Gospođa Dot bila je u prostoriji s još pet šest ostalih žena. Sjedila je na krevetu u staroj sivoj haljini i kosa joj danima nije bila počešljana. Cijelo vrijeme pokušavala je dovesti kosu u red, i od gospođe Romeo je mislila da je njezina sestra, ili netko takav, i pokušavala joj poslužiti čaj s limunom, šlagom i šećerom. Pružila je gospođi Romeo nevidljivu šalicu i nije ni znala gdje se nalazi. Mislila je da je u svom domu u Memphisu i da su joj te ostale žene u prostoriji došle u posjet. Kad je otišla, gospođa Dot je pokušavala svim tim luđakinjama dati šalicu čaja, i jedna ju je uzela. Medicinska sestra je rekla da je gospođa Dot u teškom stanju i smatrala je kako nikada neće izići odatle, ali da ne brinemo jer je ona savršeno sretna i ne pati. Nije bilo druge nego same pojesti te slatkiše. 20. veljače, 1953. U nedjelju smo tata i ja bili u kafiću Bon Ton i tata je promatrao Billy Bundyja kako broji novac. Prema Billyju za dobru zaradu u religioznoj igri potreban vam je pribavljač blaženstva. To je netko tko ljude može navesti na to da pomisle da ih može dovesti do blaženstva. Najbolji u tome su mala djeca i žene platinaste plave kose. Billy je nekada imao platinastu plavokosu ženu čija je posebnost bila rukovanje zmijama. Mogla je zaraditi i staviti u tu sakupljačku kutiju toliko novca da ga štapom niste mogli razgrnuti, ali se naljutila na njega jer ju je jedna od njezinih zmija ugrizla pa je pobjegla s mehaničarom. Bio je i jedan mladi propovjednik, tamo negdje u Lousiani, kojega se želio dočepati jer je bio zlatan rudnik. Ali njegovi mama i tata su ga čvrsto držali i nisu nikome dali do njega. Kladim se da taj malac ima kovrčavu kosu. Billy zarađuje u prosjeku sto pedeset dolara tjedno, što meni i tati zvuči jako puno, ali Billy kaže da je to samo sitna lova. Nekad je zarađivao preko petsto dolara tjedno i sad jedva preživljava sa stotinu pedeset. Objema ženama mora plaćati alimentaciju i brinuti za petoro djece. Ne usuđuje se ne plaćati jer je još uvijek u gabuli pred zakonom zbog one prodaje potpisanih slika Posljednje večere. Tata je pitao Billyja je li teško propovijedati i mora li se završiti škola za vjeroučitelje prije nego te puste da iziđeš pred ljude i prikupiš novac. Billy je rekao da ne treba, nego da jedino moraš ljudima reći ono što žele čuti, a potom ih prestrašiti i navesti da ti dadu novac. Potom se ponovno posvetio brojanju i slaganju novca. Tata je zabrinut jer je onaj novac od osiguranja već gotovo potrošen, a mi moramo još platiti porez na zemlju na kojoj se nekad nalazio kafić slastičarnica. Možda je zbog toga i smislio to čudo. Danas sam po povratku kod kuće zatekla tatu i Billy Bundyja. Tata me uvukao u kuću, zatvorio vrata i pritvorio sve prozore. Nisam znala što se događa, ali znala sam da nije ništa loše jer im je bilo drago što me vide. Posjeli su me za kuhinjski stol i upitali želim li nešto prije nego što počnu razgovarati sa mnom. Naručila sam Coca Colu i sendvič s paštetom, sirom, senfom i majonezom, što sam na brzinu smislila. Billy

Bundy me pogledao i rekao:  Doista si prava mala sretnica jer je tvoj pametni tata smislio čudo zbog kojega ćemo se svi obogatiti, a ti ćeš možda i slavna postati. Čudo se sastoji u tome što ću se pretvarati da se utapam i zatim se vratiti iz mrtvih kao Billy Bundyjeva nova pribavljačica blaženstva. Tata je uvjeren da može napraviti stroj koji će isijavati križ na nebu. Dogovor je da Billyju pripadne šezdeset posto zarade, a meni ništa. Kad sam to čula, rekla sam tati da baš i nije napravio dobru pogodbu. Tata mi je rekao da ne brinem jer ćemo mi unatoč tome još uvijek obilato zaraditi. Billy Bundy je veoma prepreden poslovan čovjek. Billy hoće da ostanem tri dana mrtva, ali tata se usprotivio, tako da ću biti mrtva samo dvadeset četiri sata. Nije želio da mama čuje za to ili da je na bilo koji način uznemiri. Tata je u tome ustrajao i svi smo se rukovali. Tata se baca na posao oko toga stroja, a ja ću držati jezik za zubima. 22. veljače, 1953. Jučer je tata otišao u Meridian i kupio stari kinoprojektor. Ima mali komad šperploče na kojoj je prorezan križ ispred rupe projektora kroz koju prolazi svjetlost. Sinoć me probudio oko tri sata ujutro, dok su svi još spavali, i s produžnim smo kablom izišli na plažu. Naravno, kad ga je uključio, na nebu je zasjao golem križ. Ajme, kako je pametan. Sad samo mora smisliti način na koji će stroj raditi na baterije jer ću ga na dan čuda imati sa sobom u čamcu, i nakon što svi vide križ ja ću potonuti čamac i stroj u njemu, tako da nitko ne može naći nikakva dokaza. Pravovremenost čuda veoma je bitna jer bi mnogo ljudi trebalo vidjeti križ. Tata i Billy Bundy smatraju da bi to trebalo izvesti za oblačna dana. Ne možete ni sanjati koliko je tehničkih pojedinosti uključeno u to čudo. Planovi za čudo odvijaju se prema predviđenom. Treba nam čamac s veslima. Billy Bundy je istaknuo da gospodinu Wentzelu, koji živi tamo gore na rijeci Bon Secour i ima mnogo čamaca na vesla za iznajmljivanje, jedan možda neće nedostajati. Sinoć je Billy negdje posudio kamion i jutros oko jedan sat Billy, tata i ja smo se dovezli tamo. Parkirali smo kamion uz rijeku, otprilike tri i pol kilometra uzvodno od mjesta gdje su bili privezani čamci gospodina Wentzela i Billy je tati rekao da ostane kod kamiona, a on i ja smo otišli po čamac. Penjanje uzbrdo Billyju je bilo lako jer je imao bocu viskija iz koje je cijelim putem povlačio gutljaj, a mene su živu pojeli ti Bon Secour komarci. Po mom mišljenju, bilo bi lakše da nas je tata dovezao bliže pristaništu, ali ne slušaju me. Ja čak i ne dobivam postotak od čuda. Kad smo konačno stigli do mjesta na kojemu su bili privezani čamci s veslima, izabrali smo jedan kojeg smo pokušavali odvezati kad smo iznenada podignuli pogled i ugledali gospodina Caldvella, oca one invalidne djevojčice koji je stajao tamo uperivši u nas veliku čvrstu svjetiljku. Rekao je:  Hej, što se to tamo događa? Pomislila sam da je sve izgubljeno, ali baš u tom trenutku Billy me zgrabio za vrat, zagurao pod vodu i rekao:  To sam samo ja, brate Caldwell, krstim pod vodom sirotu grješnicu, pravi hitni slučaj kojega treba spasiti.  Izmislio je cijelu priču o meni i o tome kako sam te večeri došla k njemu moleći ga da me spasi od života bez Krista. Govorio je i govorio, ali ga baš nisam sve čula jer me gurao pod vodu i morala sam se boriti za život. Billy je moju borbu iskoristio da potkrijepi svoju priču. Rekao je:  Vidite, gospodine Caldwell kako se neki grješnici bore protiv spasenja.  Sigurno mu je gospodin Caldwell povjerovao jer je poželio Billyju sreću s božjim djelom i pošao natrag uzbrdo prema svojoj kući. Bila sam bijesna kao ris na Billyja zato što me tako dugo držao ispod vode. Rekla sam mu da ja jesam za čudo, jednako koliko on i tata, ali da zbilja ne želim umrijeti tako mlada zbog toga. Morali smo čekati u vodi sve dok gospodin Caldwell nije isključio svjetiljku, što me baš nije usrećilo jer svi znaju da je Bon Secour pun močvarnih otrovnih zmija. Da bi stvar bila još gora, kad smo odriješili taj čamac, Billy me natjerao da veslam uzvodno, sve do mjesta na kojemu su bili tata i kamion. Čamac je bio težak i trebala nam je cijela vječnost da ga strpamo u stražnji dio tog kamiona. Kad sam tati rekla da me Billy natjerao da veslam, Billy je tvrdio da je to dobra vježba jer ću morati veslati za izvođenje čuda. Bilo kako bilo, unijeli smo taj čamac s veslima u dnevni boravak pa sad nikoga ne mogu pozvati ovamo. Bila sam danas tako umorna u školi da sam prespavala četrnaesto poglavlje naše priče Nancy Drew, ' George se izgubio'. Tata cijeli tjedan boja ukradeni čamac. Sad je iste boje kao meksički zaljev pa ga zrakoplov neće moći ugledati ako nadleti. Ima stroj koji jako dobro radi na baterije. Sinoć smo ga isprobali. Na pamet mu je pala još jedna sjajna zamisao koju je dobio radeći u kinodvoranama. Puno puta su ljudi iz Hollywooda slali kartonske zvijezde u prirodnoj veličini i stavljali ih ispred kinodvorana. Tatina ideja je izraditi kartonsku figuru Isusa Krista, Djevice Marije i apostola koji će biti iza mene kao pozadina na okupljanjima duhovne obnove. Svaki će biti posebno osvijetljen, odjenut će ih, a

zatim se poslužiti ventilatorima tako da im odjeća leprša na vjetru. Tata kaže da će to biti veoma dramatičan prizor koji će nam pribaviti još više novca. Zalaže se za to do maksimuma. Čudo je zakazano za sljedeći utorak, kad u Poljoprivrednom kalendaru piše da će biti oblačno. Kasno, u utorak navečer obući ću bijelu halju crkvenog zbora koju je Billy za mene ukrao iz svoje crkve. Spustit ćemo čamac u vodu i ja ću veslati što brže budem mogla, sve dok ne budem mogla vidjeti kopno. Tata će tad trčati duž plaže, probuditi sve ljude vičući kako se zbog njegova pijanstva u Meksičkom zaljevu utopila njegova kćerkica. U međuvremenu Billy će slučajno imati fotoaparat u autu, tako da za novine ima sliku križa. Točno u šest i četrdeset pet uključujem stroj i izvlačim čavao iz rupe koju je tata probušio na dnu čamca. Tata pretpostavlja da će čamcu i projektoru biti potrebno pola sata da potonu, i da će se križ još uvijek vidjeti kad ja na zračnom jastuku stignem na obalu. Kad ugledam ljude oslobodit ću se zračnog jastuka i nagonski, poput životinje, doplivati do kraja. Čim nogama dodirnem dno, ustat ću i izići iz vode sklopljenih ruku kao za molitvu, i gledat ću u nebo. Prema planu, to bi trebalo biti u pet minuta poslije sedam kad će tata napraviti veliku gužvu i dovesti ljude da vide mjesto na kojem ću se zateći. Kad stignem na obalu trebala bih reći:  Bila sam s Gospodinom na nebesima i On me pustio da se vratim iz mrtvih i uručim poruku svom tati da prestane piti, a imam još nešto važno reći svim ostalim grješnicima okruga Harwin… Nakon toga tata i Billy Bundy će me zgrabiti i odvesti do kuće gdje će me držati tri dana, i u petak ću se, nakon što sam bila mrtva, prvi put pojaviti na okupljanju duhovne obnove. Meni to dobro zvuči. *** Mala djevojčica iz Južne Amerike koju su Mladi juniori posvojili i dalje nam piše pisma, ali nitko joj ne odgovara, pa ću joj ja napisati i reći da je gospođa Dot bolesna, ali da ne brine jer ćemo joj nastaviti slati novac. Kladim se da izgleda poput Carmen Mirande! 2. ožujka, 1953. Vratila sam se iz mrtvih i, nećete vjerovati što se dogodilo. Sinoć oko jedan sat obukla sam halju crkvenoga zbora te smo tata, Billy i ja izvukli čamac iz vode. Ušla sam u nj i odveslala udaljivši se od obale. U čamcu se osim mene nalazio projektor, svjetiljka, zračni jastuk, kliješta i asortiman čokoladica Petar Pan. Billy mi je dopustio da uzmem njegov vodootporan sat, otporan i na udarce, kojega ću baciti kad iziđem iz čamca jer je smatrao da osoba koja siđe s Nebesa ne bi trebala nositi Timex. Morala sam se složiti s njim, premda bih ga bila voljela zadržati za sebe ako ga on neće. Također sam imala popis naputaka za slučaj da nešto zaboravim učiniti. Tata kaže da možete sve u životu ako znate čitati upute, i naučio me kako ih uistinu dobro čitati. Veslala sam i veslala sve dalje i dalje, i u prvom satu pojela sve čokoladice. Zbilja je bilo hladno u mraku sjediti pet sati u tom čamcu. Počela sam puno razmišljati o morskim psima, i nadala sam se da se neću zaozbiljno utopiti. Da vam budem iskrena, nekoliko puta sam umalo zaveslala unatrag, ali znala sam da bi me tata ubio da to učinim. Kad je sunce izišlo, gledala sam u obalu i prepustila se struji, cijelim putem pokraj mola, pa sam morala veslati kao luda da bih na vrijeme stigla do mjesta na kojemu sam trebala biti i uključiti projektor. Ali tad je bilo šest pedeset četiri. Bila sam iscrpljena, ali uključila sam projektor i izvukla čavao kliještima tankih vrhova, odbacila savršen sat i iskočila iz čamca upućujući se prema obali na zračnom jastuku. Dok sam se približavala mogla sam čuti glasove na plaži i helikoptere koji su počeli nadlijetati to mjesto. Mislila sam da nikada neću uspjeti, ali oslobodila sam se zračnog jastuka baš kad je trebalo i počela nagonski plivati. Kad sam došla do mjesta gdje sam mogla hodati i kad sam pogledala uvis, nikada nisam vidjela toliko ljudi u životu. Teško je hodati po vodi s rukama sklopljenim na molitvu i pogleda upućena prema nebu. Triput sam pala. Trebali smo uvježbati taj dio. Kad sam se domogla obale svi su počeli vrištati i trčati prema meni: gospodin Curtis Honeywell i njegova vojska žena, Michael i čitava njegova obitelj, policija, Obalna straža i skoro čitav grad. Tata me zgrabio prvi i napravio veliku scenu, baš kao Cary Grant u filmu Serenada za groš kad je mislio da će izgubiti svoju kćerkicu. Billy Bundy trčao je duž obale vrišteći:  Gledajte križ, gledajte križ  kako bi se uvjerio da su ga svi vidjeli. Izgovorila sam onu svoju rečenicu da dolazim s neba s važnom porukom i morala sam je ponoviti dvaput, kako bi me svi čuli. Potom me tata odnio ravno do kuće i stavio me u spavaću sobu. Tata Jimmyju Snowu nije ništa govorio o čudu i on je do plaže došao s rukom u gipsu potražiti me. Kad me vidio živu, samo je sjeo tamo dolje na plažu i zaplakao poput malog djeteta. Nije nimalo obraćao pozornost

na križ. Cijelog cjelcatog dana nastavljali su pristizati novinari i ljudi, ali tata i Billy Bundy nisu mi dopuštali da bilo s kim progovorim, sve do okupljanja duhovne obnove. Kroz vrata sam čula što im tata govori, obećavajući da više nikada neće okusiti kap alkohola jer je Bog pustio njegovo dijete da preživi. Tata je bio zbilja naivno sentimentalan, posebice kad im je rekao da mora provjeriti što je s njegovom malom djevojčicom, a zatim ušao unutra i popio piće. Gospođa Underwood me došla obići, no ja sam se zbilja loše osjećala i nisam je mogla vidjeti, a tata je rekao da bi to bilo loše za posao. Prostorija je puna figura od kartona, lepeza, reflektora i znakova s natpisima: 'Dođite vidjeti malu djevojčicu koja se s porukom od Boga vratila iz mrtvih' i mogla bi posumnjati. Tata je obećao reći Jimmyju Snowu da se nisam zbilja utopila. Ne volim vidjeti Jimmya uzrujanog. Vjerojatno će izići i u novinama jer je to najuzbudljivija vijest o nečemu što se ovdje dogodilo nakon što je izgorio kafić slastičarnica. 23. ožujka, 1953. Još uvijek mi nije jasno gdje je krenulo pogrešno. Tata je za okupljanje zbog duhovne obnove unajmio plesnu dvoranu s druge strane ulice. Billy Bundy je na radiju objavio gdje i kad će se duhovna obnova održati. Također je najavio da ima fotografije križa koji se pojavio na oblacima i da će ih za donaciju od pet dolara poslati svima u publici. Održao je misu temeljenu na tome kako će ih malo dijete voditi i ubacio: sve dok odrasla osoba ne postane nedužna poput djeteta ne može ući u kraljevstvo nebesko.  Bilo je sjajno. Tog popodneva otišli smo do plesne dvorane postaviti sve te kartonske figure s ventilatorima, reflektorima i održati probu. Ja sam trebala ostati u zahodu dok Billy ne završi s propovijedi i kaže im kako je na svoje oči vidio da sam se vratila iz mrtvih. Tata je unajmio orgulje i gospodičnu Irmu Jean Slawson da odsvira 'Okupimo se pokraj rijeke' kad iziđem na pozornicu. Mislio je da je pjesma o vodi najbolja jer sam se bila utopila. Irma Jean se pročula na Konvenciji budućih farmera Amerike koja se ranije te godine održala u Robertsdaleu. Tata je već poduzeo sve pripreme da se naplaćuje deset centi za parkiranje, ali ni u snu nije pomislio koliko mnogo ljudi će se pojaviti. Bilo je toliko puno ljudi da od mnogih nije dobio svojih deset centi. Čovjek kojega je unajmio da prodaje osvježavajuća pića i hot dogove ostao je bez hot dogova još prije nego je duhovna obnova otpočela. Do sedam sati svi tatini stolci na preklapanje bili su iznajmljeni, a ljudi su i dalje nastavljali pristizati. Billy Bundy mi je nabavio kestenjastu halju zbora iz baptističke crkve u Magnolia Springsu, i križ od imitacije dragog kamena. To će biti moja službena uniforma. Tata mi je stavio malo rumenila i Maybelline maskare koju je posudio od Rayette Walker, koja se više nije ljutila na njega. Ja sam samo trebala hodati po pozornici, doimati se zbilja svetom, nekoliko minuta govoriti o svom odlasku na nebo, sići među okupljene s kanticom i prikupiti novac. U početku je sve išlo sasvim dobro. Billy Bundy je na sebi imao crno odijelo s leptir kravatom i svom silinom propovijedao o vatrama koje plamte u paklu i o tome kako je Bog poslao ovo dijete da ih sve vodi k spasenju. Govorio je nešto poput 'Pati djetešce, da bi došlo k meni'. Nisam mogla baš sve čuti iz zahoda, ali čini se da se ljudima svidjelo jer su često govorili: 'Amen.'  Zatim je došao do onoga dijela gdje sam ja bila na nebu odakle sam se vratila iz mrtvih obratiti se njima. Meni je znak trebao biti triput kucanje na vratima, a pokucat će Irma Jean Slawson. Trebala sam izbrojiti do deset da joj ostavim dovoljno vremena da se vrati natrag do svojih orgulja. Postajala sam već jako živčana čekajući na znak kad je iznenada u zahod utrčala gospodična Irma Jean, obavila nuždu, ponovno istrčala, a potom triput pokucala na vrata. Izbrojila sam do deset i izišla na pozornicu pogleda uperena uvis, baš kao što me tata savjetovao da učinim. Premda sam bila živčana zbog gospođice Slawson čekajući da mi dade znak, doista je vrijedilo novca koji joj je tata dao. Zbilja je svirala glasno. Onoga trenutka kad sam izišla na pozornicu tata me obasjao reflektorom i morala sam tamo dugo stajati prije nego sam održala govor. Ljudi su me slikali i vrištali nešto poput 'Slava Gospodinu', 'Aleluja' i tomu slično. Tata je nekoliko puta zatreptao reflektorom prije nego sam se usudila progovoriti. Digla sam obje ruke uvis onako kako mi je tata rekao da učinim, i zbilja su se stišali. Poznaje on svoju publiku. Započela sam govor o tome kako sam bila na nebu i kako Bog doista lijepo izgleda On i anđeli rekli su mi da se vratim na zemlju i spriječim svog tatu da više ne pije i da svima kažem koliko nam treba novac da mogu Gospodinovo djelo pronositi diljem države Mississippi. Činilo se da im se sviđa to što im govorim. Potom sam se zanijela i zaboravila na isplanirani govor. Počela sam govoriti kako nije u redu loviti ribu koju neće jesti i ostavljati je da ugiba na molu te da i somovi imaju dušu, da sam ih mnogo vidjela na nebu i da je činiti zlo ubijati ih. Nastavila sam o tome kako je zlo biti zao prema crncima, a posebice prema maloj djeci i albino osobama. Morala sam te večeri reći mnogo o zločestoći, bez obzira koji to oblik poprimilo.

Dobro sam se zabavljala kad sam iznenada shvatila da me više ne slušaju. Premda se od mene očekivalo da uvijek gledam uvis, spustila sam pogled na okupljene i ugledala gospodina Caldwella, onoga čovjeka s rijeke Bon Secour, kako dolazi prilazom noseći invalidnu kći Betty. Gospođica Irma Jean Slawson sigurno se prestrašila. Prestala je svirati i sve se iznenada utišalo. Uspeo se stubama, došao na pozornicu i rekao:  Dotakni moju malu djevojčicu i učini da ozdravi.  Nisam znala o čemu on to govori pa sam samo stajala na mjestu previše prestrašena da bih se pokrenula. Pogledala sam u tatu koji je bio pokraj reflektora, ali i on je samo buljio u gospodina Caldwella i Betty. Pogledala sam prema Billyju Bundyju, ali on je samo spustio Bibliju na pod i smrznuo se na mjestu. Nije bilo pomoći od mojih partnera koji mi zacijelo nisu rekli kako se ponašati u takvoj situaciji. Potom je gospodin Caldwell pogledao prema nebesima i snažnim glasom prozborio:  Neka anđeo Gospodinov dodirne moje dijete.  Nisam znala o čemu on to govori i stajala bih tako do dana današnjega da Betty nije rekla:  Fay, pomozi mi. Stavi ruke na mene i pomozi mi. Dakle, bilo je nešto tako slatko u načinu na koji je to rekla da sam, bez obzira na to što sam bila nasmrt prestrašena dodirnuti invalidnu sobu, prišla do nje i položila ruke na njezine noge. Kad sam to učinila, osjećala sam se veoma neobično, kao da je struja prošla kroz moje tijelo i moje ruke u nju. Cijelo vrijeme nadala sam se da se neću zaraziti invaliditetom od Betty. Majka bi me ubila da se zarazim. Noge su joj bile zbilja mršave, i imala je čarape na sebi. Zašto zaboga invalidnoj osobi navlače čarape? Sigurno sam tako stajala pet minuta prije nego ju je njezin tata spustio i uspravio na noge. Obratio mi se:  Anđele Gospodinov, omogući joj da hoda.  Ja sam bila taj Anđeo Gospodinov o kojemu je govorio. Nisam znala što drugo učiniti pa sam rekla:  Bolje ti je sad da prohodaš  i ponovno je dotaknula, za svaki slučaj. Kad ju je gospodin Caldwell pustio, zbilja je stavila jednu nogu pred drugu i počela hodati, i nakon što joj je krenulo, hodala je i trčala po cijeloj pozornici. Sve je bilo sjajno dok njezin tata nije pao na koljena, plačući, vičući i blagoslivljući Anđela Gospodinova koji je izliječio njegovu malu djevojčicu. Ako mene pitate, ponašao se nekako jarosno, samo da bi privukao pažnju. Kad je to učinio, ljudi u publici su poludjeli i četvero petoro ih se počelo kotrljati prolazom, a mnogi su ustali i počeli brbljati nepoznatim jezikom omiljenim među religioznim ljudima. Trebali ste ih samo čuti:  'Bla bla bla'.  Uživala sam u tome sve dok neka starica nije odbacila na pozornicu svoj slušni aparat i njime me udarila u glavu, vrišteći:  Čujem, čujem, slava Gospodinu, čujem. Nije ni čudo što su se svi derali. Iznenada su svi prevrtali tatine unajmljene stolce krećući pravo na pozornicu prema meni i glasno izvikujući:  Izliječi me, izliječi me.  Tata mi je uvijek govorio da su kršćani opasni, i ja sam mu vjerovala pa sam zato dograbila svoju zborsku halju i počela trčati. I gospođica Irma Jean Slawon sigurno je poludjela jer je u tom trenutku zasvirala 'Da znam da dolaziš, ispekla bih kolač', što baš i nije religiozna pjesma. Baš kad sam se domogla ženskog zahoda uhvatili su me, trgali mi odjeću i povlačili za kosu tako da im nisam moga pobjeći. Netko mi je u trenu otrgnuo križ s imitacijom dragog kamena. Vikala sam dozivajući tatu, ali nije ga bilo. Zamahnula sam, udarila dvojicu trojicu i ugrizla čovjeka s osušenom rukom što mi je poslije bilo žao. Ali mislila sam da su naumili ubiti me. Bila sam na podu i ritajući se udarala svakoga koga sam dohvatila, kad sam ugledala Jimmyja Snowa kako te kršćane na sve strane mlati rukom koja mu je bila u gipsu, a tu je bio i tata koji je zamahivao kartonskom slikom apostola Pavla. Jimmy je prvi stigao do mene, podigao me onom zdravom rukom i protrčao sa mnom kroz gomilu, kao da sam lopta. Tata je bio ispred njega, zamahujući onim što je ostalo od Pavla, a Billy Bundy je jednoga od tih kršćana udario Biblijom u glavu. Baš kad smo stigli do ulaznih vrata netko je Jimmyja zgrabio za nogu i on je pao. Vikao je da samo nastavim bježati i da se što brže izgubim odatle, što sam i učinila. Dobro je što sam ispod halje imala tenisice jer sam morala sedam kilometara trčati uz tu plažu što sam brže mogla. Nisam se čak ni osvrnula pogledati iza sebe, sve dok nisam došla do mola gdje sam sebi na vjeresiju kupila sok od cijeđene naranče i Baby Ruth, utrčala u zahod i zaključala vrata čekajući tatu. Sigurno sam čekala dva tri sata dok nekakva ribareva žena pokušavajući ući nije nastavila kucati po vratima, ali nisam joj otvarala. Otkud sam znala da to nisu prerušeni kršćani? Trebali ste ih čuti kako psuju. U svakom slučaju, ako i nisu bili prerušeni kršćani bile su žene koje su nedužnim ribama oduzimale život, tako da su se mogle poslužiti i muškim zahodom. Tako im i treba. Napokon me tata došao spasiti. Rekao je da moramo požuriti jer mu je policija za petama zbog remećenja javnog reda i mira. Nisam se čak imala vremena ni spakirati. Uskočili smo u automobil i bili već na pola puta uz cestu kad sam primijetila da je tata posve pretučen i da ima samo jedno staklo na naočalama. Vozio je jednom rukom i skoro smo četiri puta sletjeli s ceste. Konačno sam ja morala upravljati.

Skrenuli smo s ceste i uputili se prema improviziranom uzletištu gdje je ubijen Claude Pistal i gdje nas je u svom zrakoplovu čekao Jimmy Snow. Baš kad smo skrenuli, začuli smo sirene. Patrolna ophodnja na auto cesti bila je iza nas. To je tatu toliko prestrašilo da je osvrćući se pogledati izgubio preostali dio naočala. Umalo smo se zabušili Jimmyjevim zrakoplovom jer tata nije mogao vidjeti i naći kočnicu nego je uporno nogom gazio mene. Nisam se mogla pokrenuti jer sam upravljala. Konačno sam našla kočnicu za hitne slučajeve i povukla je, što je prouzrokovalo da oboje udarimo glavama. Tata je rekao:  Izlazi i daj petama vjetra  što sam i učinila. Jimmy je dovezao zrakoplov do nas, ali ja sam morala voditi tatu jer on nije mogao vidjeti. Kad sam ga dovela do zrakoplova, Jimmy ga je dohvatio i uvukao unutra, potom je uvukao i mene, ali policajac u ophodnji uspio me uhvatiti za nogu. Kako je Jimmy vozio preko polja, otpala mi je tenisica i ostala u policajčevoj ruci! Trebali ste ga čuti kako psuje. Vikao je:  Stoj, dođavola, stoj!  Nisam mislila da policija psuje, ali psovali su. Tata je i dalje glasno vikao:  Što se događa? Što se događa?  Bilo mi je žao što ne vidi jer je Jimmy izveo sjajnu stvar. Stisnuo je gumb i posve iznenada iz stražnjeg djela zrakoplova ispustio DDT koji je pokrio patrolno vozilo. Morali su snažno zakočiti, a kad su zakočili, Jimmy je zaokrenuo zrakoplov, zaturirao, i uzletjeli smo. Letjeli smo cijelim putem do Key Westa, u Floridi i zaprašivali usjeve kad nam se prohtjelo. Čim smo stigli ovamo tata je sebi kupio naočale, a meni nove tenisice. Pojela sam previše pite od limete pa mi je od toga bilo zlo. Kad se Jimmy vratio, nazvao je reći da mi Peachy Wigham čuva Felix. Dakle, eto me, sjedim tu u nekakvom starom ružnom motelu u Key Westu, na Floridi. Tata je dobio posao i pušta filmove u kinu, ali to je loša vijest. Nazvala ga je mama i bijesan je. Netko joj je poslao novine iz Magnolia Springsa u kojima je pročitala da sam se utopila i vratila iz mrtvih. Kladila bih se da je to bila majka Kay Bob Benson. Rekla je da je tata lud kad čini takvo svetogrđe i da više ne mogu ostati s njim. Da ti kršćani nisu poludjeli mogla sam zaraditi mnogo novca i kupiti joj bundu od srebrne lisice i torbicu od krokodilske kože. Kladila bih se da tada ne bi bila tako bijesna. U svakom slučaju, naumila me dati u internat, u katoličku školu u zaljevu St. Louis, u državi Mississippi. Pitam se tko će sad pisati onoj maloj djevojčici u Južnoj Americi. Kay Bob Benson i one ribarske kćeri neće. 1956 ------22. lipnja, 1956. Mama je umrla tjedan dana nakon moje završene prve godine u srednjoj školi, tako da više neću ići u internat. Umjesto toga, vratila sam se u Shell Beach, tati kojemu je njezina smrt prilično teško pala. Radi se zapravo o tome da nismo čak ni znali da je bolesna. U zadnje tri godine nisam je puno viđala jer sam i tijekom ljeta ostajala u školi. Posljednji put vidjela sam mamu onda kad me došla posjetiti za Božić, i tad sam joj se samo žalila na to kako mi je mrsko ići u školu. Izgledala je malo mršavije, ali nisam ni pomišljala da je bolesna. U lipnju me baka nazvala i javila da je mama u bolnici, ali dok sam stigla u Virginiju, već je umrla od raka. Nikada sebi neću oprostiti što nisam prije tamo otišla vidjeti je. Na sprovodu je nisam ni prišla pogledati, jednostavno nisam mogla. Znala sam da to nije mama u tom lijesu. Moja mama nije mogla biti u tako maloj kutiji. Svaki put kad zazvoni telefon pomislim da je ona, ili da ću možda dobiti pismo od nje. Ne mogu vjerovati da je nema. Ustao je propovjednik koji je mnogo toga govorio o njoj na pogrebu, a nije je čak ni poznavao. Htjela sam ga ubiti. Počela sam vrištati na njega govoreći mu da prestane i makne se od moje mame, ali izveli su me iz crkve. Nisam išla na groblje. Nisam mogla gledati kako je spuštaju u zemlju. Nakon tjedan dana otišla sam posjetiti njezin grob. Nije tamo bilo ni nadgrobne ploče, ničega osim golog komada zemlje, i nisam otišla iz Virginije dok ga nije dobila. Nikada joj nisam kupila onu bundu od polarne lisice ni torbicu od krokodilske kože. Mogla sam, da sam se više trudila, ali eto, nisam. Ostao mi je od nje samo prsten i slika koju mi je dala kad sam imala jedanaest godina. Ovo je zadnje pismo koje sam primila od nje: Draga Daisy,

žao mi je što na tvoj rođendan nisam mogla biti s tobom. Ne mogu vjerovati da moja mala curica ima petnaest godina. Nadam se da ti stvari odgovaraju. Voljela bih da ih je bilo više. Nadam se da je ovo tvoj najljepši rođendan u životu. Je li ti tata što poslao? Htjela sam ti kupiti kaput, ali od ove plaće jedva plaćam stanarinu. Daisy, nadam se da ćeš naučiti od mene i nećeš biti blesava. Obrazuj se. Kad odrasteš, shvatit ćeš da se tvoj tata i ja nikako nismo mogli vratiti jedno drugome i da to nema nikakve veze s tobom. Oboje te jako volimo. Nismo ni mi željeli da se to dogodi. Udala sam se za tvog tatu zato što sam mislila da će brinuti o meni, ali on to nije mogao. Sad shvaćam da se jedva mogu brinuti sama o sebi. Pokušaj biti više poput bake. Ne ovisi ni o kome. Ja sam to prekasno shvatila. Ali za tebe nije prekasno. Mama uvijek smatra da sam glupa i pretpostavljam da je u pravu. Vjerovala sam da sve ide glatko ako voliš nekog muškarca i ako si mu dobra žena, ali nije uvijek tako. Jedino što ti zasad mogu dati je ljubav. Svakoga dana mi nedostaješ. Žao mi je što si razbila naočale. Kako si sjela na njih? Ako se ne mogu zalijepiti, reci tati. Zapamti da si nešto najbolje što mi se dogodilo u životu. Tako sam ponosna na tebe. Da nemam tebe, ne bih mogla dalje. Potrudi se ne biti toliko razočarana zbog tate i mene, dušo. Bez obzira na sve, ti si najbolji dio nas oboje. Oprosti što sam tako ozbiljna, ali teško mi je povjerovati da moja mala djevojčica tako brzo odrasta. Volim te. Tvoja majka Kod kuće sam otprilike tjedan dana i danas prvi put osjećam da bih izišla. Michael i njegova majka došli su me vidjeti. On sjajno izgleda i jako je narastao. Rekao je da mu je jako žao zbog mame. Postat će svećenik. Smijali smo se zbog Tawney, egzotične plesačice, i rekla sam mu da ću ga doći ucjenjivati kad postane biskup ili takvo što. Neće ići sa mnom u srednju školu u Magnolia Springs nego u sjemenište Proljetni brežuljak u Mobileu, u Alabami. Nedostajat će mi. Naravno, uvijek mi ostaje Kay Bob Benson. Popodne sam otišla do Peachy Wigham. Njoj i Uli Sour bilo je jako drago što me vide, a i meni je jednako tako drago bilo vidjeti njih. Rekle su da se nisam nimalo promijenila, da sam samo malo narasla, i to je sve. Moja stara mačka Felix debela je kao prase, nije me čak ni prepoznala. Pitale su me hoću li je uzeti natrag, ali rekla sam im da neću i da je mogu zadržati. Slomilo bi im srce da sam je uzela. Felix spava na pultu i pokvareno je razmažena. Tata je izgubio zemlju koju je posjedovao i sad vodi Flamingo motel za čovjeka koji se vratio u Tupelo. Ja imam svoju sobu u motelu. U redu je, osim što je odmah uz šank, koji postane prilično bučan. Pogodite tko poslužuje u motelu? Velveeta Pritchard! Teško joj je ne zaplakati kad me vidi, zbog mame. Ljubazna sam prema njoj, i to je najmanje što mogu učiniti jer ju je mama jako voljela. Rekla sam joj da se mama cijelo vrijeme raspitivala za nju. Nitko ništa ne može učiniti po pitanju tate i njegova pića. Trudi se, ali teško mu je, posebice kad je pipničar u motelu. Gotovo svako jutro kad ustanem netko ga vraća u sobu. Čini se da tata nikome ne može natočiti piće a da i sam ne popije. Ludi stari Jimmy Snow živi s tatom u motelu. Teško mu je zaprašivati usjeve jer je imao još tri nesreće. Ne vjerujem da će se ikada promijeniti, a puno pije kao i dosad. On i tata baš su lijep dvojac. Tata je od gospodina Wentzela čuo da se Betty Caldwell udala za zgodnog dečka, zubara. Žive u Meridianu i imaju kćerkicu. Pogodite kako se zove? DAISY FAY! Zašto bi zaboga netko tko ne mora svoje dijete nazvao Daisy Fay. Hvala nebesima, policija nikada nije otkrila tko je ustrijelio Claudea Pistala. Razboljela sam se od brige zbog toga. Svakoga dana strepeći sam očekivala da ću čuti kako policija tatu i Jimmyja Snowa odvodi u zatvor. Rayette Walker odselila se u Pell City u Mississippiju. Nadam se da nikada neće progovoriti. Tata i Jimmy Snow nikada ništa ne govore o umorstvu, čak ni kad su pijani, a ni ja to nikada ne spominjem. Gospođa Dot je još uvijek u bolnici. Osim toga, sve u Shell Beachu je isto. Izgradili su još nekoliko motela i vikendica, ali ne baš mnogo. Svi i dalje žele otići na Floridu. Tata vjeruje da će ljudi koji su izgradili Floridu doći u Shell Beach i da ćemo se onda svi obogatiti. Bolje bi bilo da požure. Ne znam što osjećam po pitanju odlaska u srednju školu u Magnolia Springs ove godine. Kad bolje razmislim, već sam se doista bila privikla na internat. Ne znam što mi je bilo da mami kažem da nisam. Zove se Akademija Djevice Marije. Tamo sam bila najstarija. Bilo nas je još samo dvanaestero. Ostali učenici nisu stanovali u domu. Nije mi se sviđalo to što noću ne mogu doma, ali bilo je mirno i nikada nisam morala pisati zadaću jer je moja učiteljica bila zadužena za moju spavaonicu i rekla mi da je ne moram jer zna da znam. Zvala se sestra Jude. Uvjerena sam da je zbiljska filmska zvijezda June Haver. Čitala sam kako je June Haver otišla u samostan, i uvijek sam je pitala je li ona June Haver, ali rekla mi je da nije. Premda ja i dalje mislim da jest.

Spavala je u mojoj spavaonici, odmah uz moj krevet. Svi mi imamo na čeličnim šipkama zastore koje bismo po noći trebale navući oko kreveta. Nitko to osim časnih sestra nikada nije činio. Provirila sam kroz zastore sestre Jude. Imala je samo krevet i noćni ormarić bez zrcala. Časne sestre se ne bi trebale gledati u zrcalo. To se smatra grijehom ili tako nečim. Pitala sam je kako je ujutro obukla halju i ogovorila mi je da je naučila napamet se odjenuti. U sedmom razredu bila je Grkinja, Patula, koja je tvrdila da se časne sestre kupaju odjevene. Vjerujete li vi to? Još mi je rekla da časne sestre briju glave. Na sve sam načine pokušavala vidjeti sestru Jude bez halje, da vidim ima li obrijanu glavu. Patula je bila toliko luda pa je pitala časne nose li grudnjak. Znate li što joj je sestra Jude odgovorila na to pitanje. Rekla je da nose ako im je potreban. Što se tiče sestre Jude, mislim da uistinu nije željela biti redovnica. Premda nisam sigurna. Potjecala je iz veoma siromašne obitelji i manje-više su je nagovorili da ode u samostan. Ne znam je li to istina ili je ona prava June Haver pa je tu priču izmislila samo da me zbuni. Pokazala mi je sliku kad je bila mlada na kojoj je izgledala baš kao June Haver sa smeđom kosom. Prvoga tjedna mog boravka u školi morala sam očistiti kapelicu i greškom sam krpe i metle ostavila u ispovjedaonici, misleći da je to spremište. Sljedećeg dana kad je otac O'Conell ušao unutra ispovijedati, stao je u kantu i pao preko krpa. Sestra Jude se odmah zauzela za mene i rekla da ja nisam katolkinja i što su mogli očekivati. Ostala djeca bila su dobra, ali izlazila su i odlazila na plesove na koje mene nisu pozivali pa ih tako zbilja nisam dobro upoznala. Bilo mi je drago što mi je sestra Jude prijateljica. Svaki put kad je bila nekakva zabava, sve su djevojčice samo htjele ići na nogometno igralište i ljubakati se. Ni svećenik nije bio bolji. Jedna mala djevojčica je jednoga dana istrčala iz crkve i rekla mi da joj je svećenik stavio ruke na grudi. Kad sam to ponovila nadstojnici samostana rekla mi je da to nikome ne spominjem jer je on iz Irske. Oni to tamo rade drukčije. Podsjetite me da ne idem u Irsku! Nikako mi se ne sviđa ponašanje svećenika. Misle da su jako pametni. Jeste li znali da ne dopuštaju ženama za oltar jer smatraju da nisu dovoljno dobre? Sestra Jude je umalo glavu izgubila klanjajući se pred oltarom. Gledajući je, tako sam se razbjesnila da sam morala izići. Sljedeći dan ušla sam i prošetala oko oltara, a da se nijednom nisam naklonila. Tko kaže da su svećenici bolji od časnih sestara? 21. rujna, 1956. Počela je škola. Pickle Watkins bit će mi najbolja prijateljica do kraja života. Prvoga dana škole djevojčica koja se zove Dixie Nash nazvala me odvratnom skušom jer sam došla iz katoličke škole. Ja sam nju nazvala baptističkim babunom. Kad su se nakon škole ona i njezine prijateljice počele naguravati i gurkati me, prišla im je Pickle i rekla da miču ruke s mene. Nash je Pickle nazvala konzervativkom. Pickle ju je prebila na mrtvo ime i rekla:  Ti izlaziš s mornarima i nisi ništa drugo doli siromašna bjelkinja s Juga.  Ja sam udarila onu drugu djevojčicu. Obje smo ih srušile na zemlju kad su neki učitelji prekinuli tučnjavu. Te cure bile su prilično grube. Ono što je mene i Pickle spasilo bila je činjenica da sam ja na sebi imala cipele s oglavkom u boji, a Pickle bijele mokasinke s pojačanim potplatom, a obje te djevojčice imale su kartonske baletne papučice kojima nas nisu mogle ozlijediti. Dixie Nash mi je noktima malo izgrebla lice. Pickle me nagovorila da pođem s njom njezinoj kući jer bi od te djevojčice mogla dobiti hidrofobiju ili spolnu bolest. Stavila mi je na lice malo merkurokroma. Pickle ima crvenu kovrčavu kosu i pjegice i iste je visine kao ja. Možemo nositi istu odjeću! Njezina obitelj doselila se ovamo prije tri godine iz Oppa u Alabami. Kad sam joj rekla kako se zovem rekla je da je čula o mom povratku iz mrtvih i da me oduvijek željela upoznati. Ima brata, Lemuela i malu sestru Judy koju zovu sekica. Žive na imanju sedam kilometara udaljenom od grada. Svira u orkestru pa želi da im se i ja priključim. Ne moram znati note. Trebaju im samo oni koji znaju dobro marširati da orkestar izgleda duži. Ni većina drugih ne zna svirati. Pickle predvodi one koji sviraju trombon. Nikada se neće udati, baš kao ni ja. Možda ćemo ići na isti fakultet i zajedno unajmiti sobu u New Yorku. Prespavala sam kod nje. Njezina majka je jako dobra i otac joj je sasvim u redu, ali oni zbog njega moraju za stolom izgovarati molitvu. On je đakon u crkvi. Čini se da ga se boje. Danas mi je Pearl dopustila da stavim njezinu novu bisernu ogrlicu uz vrat. Okrenula sam naopačke majicu tako da gumbi dođu otraga. Otišle smo do gospodične Philpot, ravnateljice orkestra, kojoj će biti drago primiti me. Ostao je bio samo saksofon pa sam ga morala uzeti. A htjela sam tubu. Morat ću nositi staru plavu uniformu iz četrdesetih jer orkestar može priuštiti nabavku samo dvanaest novih, zlatnih, a te dobivaju oni koji znaju čitati note. Pickle nosi tu zlatnu. Mrzim svoju uniformu. Izgledam poput vozača autobusa. Pickle je velika faca u školi i okušat će se kao navijačica pa hoće da i ja idem probati s njom. Umjesto na šesti sat učenja u knjižnici otišla sam s njom na Buduće američke kućanice. Rekla sam joj da ja ne želim biti Buduća kućanica. Ne želi

ni ona, ali tata je tjera na to. Kaže da se možemo dobro zabaviti jer je učiteljica zbilja stara pa se puno puta možemo neopazice izšuljati. Vidjela sam Vernona Mooseburgera i Patsy Ruth Coggins, a Amy Jo Snipes je zaljubljena. Kako je dosadna! Samo govori o svom dečku, Nathanu Willyju i o tome kako nosi njegovu zlatnu kopačku što je jednako zaručničkom prstenu. Trebali ste vidjeti Nathana. Pickle kaže da je tako tup da ne za zbrojiti dva i dva. Flicka Hicks je sjajan nogometaš. On me se čak i ne sjeća. Najgora vijest od svih: Kay Bob Benson je glavna mažoretkinja. Kad me ugledala rekla je:  Daisy Fay Harper, nisi se nimalo promijenila  što je uvreda jer sam starija i imam nove naočale. Priređuje 'povratak u školu' zabavu. Naravno, ja nisam pozvana, a ni Pickle neće ići. Kay Bob svaki dan ide kući na ručak i glača stvari za popodnevnu nastavu te su ona i Flicka cijelo vrijeme u školskim novinama kao trenutačni par iz istog razreda. Da se dvaput izbljuješ! 27. rujna, 1956. Otišla sam do osnovne škole posjetiti gospođu Underwood koja mi je poslala obavijest o majci. Volim gospođu Underwood, ali nisam željela razgovarati o mami. Čak ni s Pickle ne razgovaram o njoj. Još uvijek mislim na nju, nedostaje mi i željela bih da postoji način na koji bih joj mogla reći koliko je volim. Ne znam je li to znala ili nije. Ako sam ikada i na trenutak pomislila da Bog postoji, sad zbilja ne mislim. Moj tata je bio u pravu što se tiče toga. Pickle bi radije da je umjesto moje majke umro njezin tata. Mrzi ga, a mrze ga i Lemuel i sekica. Lemuel je lud za mnom i želi sa mnom izlaziti. Visok je, mršav, ima kratku, ravno ošišanu frizuru na tjemenu i ne izgleda loše. Pickle kaže da mogu izlaziti s njim dok ne nađemo nekoga boljega, ali ako pokuša nešto nedozvoljeno, ubit će ga jer nas dvije namjeravamo zajedno na fakultet. Svaki put kad prespavam kod Pickle dovodi nas do ludila pokušavajući me vidjeti u pidžami. Pickle smatra da je perverzan. Pickle njezin otac ne dopušta odlazak u motel Flamingo. Veoma je strog i ne voli moga tatu zato što se ne želi uključiti u Vijeće bijelaca, što je samo drugi naziv za Klu Klux Klan. Michael Romeo je na kraju odlučio da ne želi postati svećenik i vratio se kući. Rekao je da mu je hrana bila odvratna. Njegova majka je jako ljuta, ali meni je drago. Osim toga, potreban mi je njegov glas da Pickle i ja postanemo navijačice. O tome odlučuje nogometna momčad. Već imamo glasove Vernona Mooseburgera, Picklenoga brata Lemuela i svih njegovih prijatelja, a Amy Joe Snipers koja se također natječe uvjerila nas je da će njezin dragocjeni Nathan glasovati za nas jer ako ne glasuje, ona neće raditi, 'znate već što', ma što to 'znate već što' značilo. Ako je to 'znate već što' ono na što Pickle i ja mislimo, onda smo sigurne da će nas Nathan izabrati. Sutra je kvalifikacijski nastup. Ovo je naš navijački povik: HURA, HURA, HURA HAJ, HOJ, HI, MAGNOLIA SPRINGS, VOLIMO TE MI, DVADESET, ČETRDESET, ŠEZDESET CENTI... DOLAR NAM DAJTE SVI ZA MAGNOLIA SPRINGS USTAJTE I NAVIJAJTE. 2. listopada, 1956. Pickle mi je lagala. Gospođa McWinney iz Budućih američkih kućanica nije tako stara učiteljica. Iz njezine učionice niste mogli neopaženo izići. Dosad nam je održala predavanja o 'kako najbolje iskoristiti štirku', 'kako zamrznuti jaja', 'kako objema rukama brisati prašinu'. Danas smo morali promatrati dijapozitive u boji različitih komada mesa. Pickle je poludjela. Želi osvojiti iglu Betty Crocker, kućanica sutrašnjice koju će davati za nagradu iz domaćinstva i moram joj pomoći. U zamjenu će ona mene učiti svirati saksofon. Teško je. Zbog okrhnutog zuba uvijek promašim pisak. Reka je da ću svirati 'Lady of Spain' pa makar pala s nogu. Navijačice smo. Tooooooo! Pickle je saznala da su svi dečki glasovali za nas, uključujući i Flicka Hicksa. Amy Jo Snipes je bila u pravu. 'Znate već što' bilo je dovoljno moćno da budemo izabrane. Nathan se doima sretnije, a naša prva utakmica uskoro se približava. Svaki dan kad orkestar u za to određeno vrijeme maršira središtem grada svi zatvaraju vrata i prozore jer jako loše zvučimo. Ja u svim marševima sviram 'Lady of Spain' što se savim zgodno uklapa sa 'Stars and Stripes Forever' i 'Semper Fidelis'. Gospođica Philpot je slabih živaca i puši jednu za drugom. Budući da je osjetljiva na svu tu buku vjerojatno se pitate zašto je ikada postala ravnateljica orkestra. Zaljubljena je u gospodina Narneya, nogometnog trenera, ali on meni nalikuje na gorilu. Rekao je dečkima da nemaju posla s djevojkama tijekom nogometne sezone jer će izgubiti snagu. Dečki se ne smiju samozadovoljavati, ali prema Pickle, Lemuel cijelo vrijeme prekida trening. To je zbilja odbojno. Neću Lemuelu nikada dopustiti ni da me uzme za ruku. Što je to s

dečkima? Pickle zna sve o njima i nikada nijednome neće dopustiti da joj nešto učini. Obećat će ti sve kako bi te nagovorili da to učiniš, ali poslije će to svima razglasiti i neće te poštovati. Trebali biste čuti što sve govore o Dixie Nash, djevojci koju smo onako jako izudarale. Reputacija vam je sve. Pickle i ja zbilja imamo dobru reputaciju. Njezin brat bi nam rekao da nemamo. Dečki su jednom zavirili i u pregratku novčanika gospodina Narneya našli kondome! Nitko baš ništa mnogo ne govori o Amy Jo Snipes i Nathanu koji to čine zato što su zaljubljeni. A osim toga, Nathan bi ubio svakoga tko progovori. Pickle mi je ispričala da je jednom negdje bio parkiran auto u kojemu su se neki dečko i cura mazili kad ih je auto udario otraga i curi je odgrizlo bradavicu pa je morala kroz život samo s jednom bradavicom. Pickle neće prihvatiti piće od dječaka jer u nj stavljaju španjolske mušice od čega možete poludjeti i potpuno se razuzdati. Njezina priča o djevojci u restoranu za automobiliste i mjenjaču toliko je odbojna da je neću ni ponoviti. 9. listopada, 1956. Uselila sam se u dvokrevetnu sobu na kraju motela. Ne mogu ostati u onoj kraj bara zbog cike i vriske. Bila sam tako ljuta da sam ušla unutra i maznula bocu viskija Jack Daniel's da mogu zaspati. Sinoć se netko pijan vozikao oko motela u kabrioletu i svirao trubu. Kad je tu Jimmy Snow, on ih pokušava smiriti. Dobio je posao zaprašivača usjeva u okrugu Macon. Ako zaradi dovoljno novca, odmah će mi kupiti novu odjeću. Važno je kako izgledate. Ne mogu cijelo vrijeme nositi Picklenu odjeću. Družimo se sa seniorima i ako želimo ostati u njihovu društvu, moramo uredno izgledati. Pickle kaže da bismo trebale izlaziti samo sa starijim dečkima. U rezervi ima jednoga koji se zove Mustard Smoot. Ali nije zaljubljena. Njoj samo treba da je viđaju s nekim starijim. Marion Eugene, Mustardov prijatelj, će mene pitati da iziđemo pa bismo mogli na dvostruki spojak. Naša prva ragbi utakmica bila je katastrofa. Tijekom prve četvrtine Vernonu Mooseburgeru je odletjela kaciga 21 kad su mu pokušali preoteti loptu. Udarila je Mudge Faircloth, našu najbolju navijačicu u desno koljeno, i morali su je iznijeti s terena. Vernon bi trebao nositi pamuk u kacigi da mu ne odleti s glave. Pet minuta prije poluvremena kad smo Pickle i ja otrčale do prostorije za orkestar promijeniti kostime navijačica i obući uniforme orkestra, neki idiot je zaključao vrata. Otrčale smo s druge strane i morala sam razbiti prozor kako bismo ušle unutra. Pickle je jedna od nekoliko sviračica koja zna čitati note, a osim toga, obje smo važan dio naših formacija u orkestru, posebice kad oblikujemo riječ: 'NAPRIJED'. U svakom slučaju, preodjenule smo se što smo brže mogle, i vratile baš u trenutku kad je orkestar izlazio na teren. Gospodična Philpot je bila živčana i prebrzo je izdala naredbu 'izlazite na teren'. Izmarširali smo prije nego je utakmica bila završena i zeznuli gol za našu stranu. Bubnjar basista je izgubio palicu pokušavajući se skloniti s puta i morao je šakom udarati u bubanj. Oblikovali smo zvono i odsvirali 'Školski dani' i ' Zvr, zvr, oglašava se zvono'. To je ispalo dobro. Potom smo odsvirali 'Učiteljev ljubimac' i oblikovali veliku jabuku. Upravo kad sam promarširala pokraj nje, Edwina Weeks koja svira činele vrisnula je na mene:  Pogledaj si ruku.  Bila je sva krvava od razbijanja prozora i krv je kapala na moj saksofon. Nadala sam se da neću umrijeti dok smo oblikovali jabuku na ragbi igralištu Magnolia Springsa. Samo mi je još to trebalo. Nisam imala vremena za razmišljanje jer smo morali oblikovati riječ 'NAPRIJED' dok su oni svirali 'Mr. Touchdown U.S.A. ', a ja svirala 'Lady of Spain'. Potom smo morali oblikovati veliku kopačku s mažoretkinjama u središtu koje su simulirale vezice. Svaki put kad je prošla pokraj mene Edwina Weeks je povikala:  Pogledaj si ruku!  i veoma brzo počela vrištati pokazujući svima da pogledaju moju ruku. Morali smo tamo stajati kako mi se činilo cijelu vječnost dok je Kay Bob Benson u svojoj kičastoj plavoj šljokičastoj uniformi mažoretkinje izvodila trikove s dvije palice istodobno, bacajući ih uvis i hvatajući iza leđa. Nijednom nije promašila. Dotad mi je cijela ruka bila krvava. Pomislila sam, ako već moram umrijeti, neka to bude tijekom točke koju izvodi Kay Bob Benson, da joj je pokvarim. Kad smo izišli s terena, Edwina Weeks je povratila, a Pickle mi je mojom čarapom zavezala ruku da zaustavi krvarenje. Pokvarilo je izgled moje navijačke opreme kad sam ostala samo s jednom čarapom na sebi, ali nismo znale što bi drugo. Izdržale smo igru i pobijedile.

21

Riječ je o američkom nogometu, odnosno američkom ragbiju.

Nakon igre od navijačica se očekuje da pritrče ragbijašima, zagrle ih i kažu im kako su bili sjajni. Ajme, kako su zaudarali! Nitko mi nikada nije rekao da će biti tako znojni i da će tako zaudarati. Pretpostavljam da baš nemam mnogo školskog duha. Danas mi je zapešće zamotano i sjajno izgleda, baš kao da sam pokušala izvršiti samoubojstvo. U školu sam nosila naočale i Pickle je rekla da sam doživjela veliku osobnu tragediju i da me ne pitaju ništa o tome. Trebali ste vidjeti kako me svi ti ljudi gledaju. Izmislit ćemo tu veliku osobnu tragediju i sutra je rastrubiti uokolo. Mislim da će imati veze s Tonyjem Curtisom i njegovim nedavnim brakom. 11. listopada, 1956. Jimmy Snow se vratio kući i dao mi dvadeset pet dolara. Pickle i ja otišle smo u kupovinu s primjerkom časopisa Seventeen. Kupila sam bijele mokasinke i nekoliko ogrlica, uključujući i jedan krzneni ovratnik za zimu. Mrzim ga, ali Pickle želi da ga nosim, a kupila sam i nekoliko pulovera te dvije nove suknje. Pickle je uvjerena da ćemo kad zahladi biti prihvaćene kod radijatora za seniore. Seniori imaju poseban radijator oko kojega stoje okupljeni na kraju hodnika, pokraj ravnateljeva ureda, i možda ćemo, budući da smo samo učenice druge godine, postati zbilja popularne i biti prihvaćene kod radijatora za seniore. Moramo marljivo raditi na tome da budemo popularne i smješkati se svima u školi, premda ljudi misle da smo poremećene. Išle smo s Mustardom i Marionom Eugene u kino za automobiliste gledati dva filma The Earth vs. Flying Saucers i Shack Out on 101 s Terry Moor i Frankom Lovejoyem. Lijepo smo se zabavljali sve dok se na ekranu nije počeo prikazivati Shack Out on 101. Dečki su pili pivo i smatrali 'izvanbračnu vezu' tako zabavnim da su hihotali i vrištali svaki put kad je to netko na filmu spomenuo. Pickle je natjerala Mustarda da ide na zadnje sjedište s Marionom Eugene, a ja sam prešla k njoj na prednje sjedište i tako smo odgledale film. Film je bio dobar, sav posvećen ucjeni i zločinu. Pickle i ja odlučile smo pisati Terry Moore i reći joj da je glumila u toliko filmova o zločinu i krađi. Željele bismo da snimi jedan zabavan film, možda mjuzikl, jer bi se svi ovi filmovi o zločinu mogli početi odražavati na njezinu osobnost. 15. listopada, 1956. Nikada dok sam živa nikome u školi neću moći pogledati u oči. Nikada u životu nisam se osjećala tako ponižena. Mogla bih odmah odustati i vratiti se na posao kupiti krumpire s retardiranima. Moja najbolja prijateljica trebala bi biti uz mene, sad kad je najviše trebam, ali ona čvrsto spava u susjednoj prostoriji. Ponajprije, to je sve greška njezina glupoga brata koji je doveo tu glupu mazgu na taj glupi bazen. Pickle i ja smo se savršeno dobro zabavljale plivajući. Nosila sam dvodijelni kostim na cvjetove i gumenu kapu koja je na sebi imala iste takve cvjetove. Tad je Lemuel doveo tu glupu mazgu i rekao:  Dođi, provest ću te na Molassesu. Rekla sam mu da me strah jahanja na konjima. Rekao je da se ne bojim i da će ga on samo provesti oko parka. Moj draga prijateljica Pickle mi je rekla, navodim njezine riječi:  Ma daj, zajaši ga, miran je kao janje. Uspela sam se na to čudo na kojemu je umjesto sedla bila prebačena indijanska deka. Upitala sam Lema za što bih se trebala pridržati. Rekao je:  Drži se za mazgu. Upitala sam:  Neće li je to boljeti? Odgovorio je:  Neće, mazge ništa ne osjećaju. Poveo me oko parka, ali ja sam se prestrašila kad sam se sjetila priče koju mi je ispričala gospođa Dot, o nekoj djevojčici iz Memphisa koja je pala s konja. Stao joj je na desnu dojku i spljoštio je. Sad ima samo jednu, pa sam rekla Lemu da me spusti. Upravo tad Molassesa, za kojega su mi rekli da ništa ne osjeća, ubola je osa i on je svom snagom potrčao. U galopu je istrčao iz parka i pošao ravno niz autocestu broj 3. Da spasim život, jednom rukom sam se morala pridržati za njegovu grivu, a drugom za svoje naočale. Sigurno sam odskakala metar uvis. Samo sam ponavljala.  Ho-o-o!, ho-o-o!  ali taj glupi Molasses nije se zaustavljao. Otprilike negdje kilometar niz cestu ugledala sam kako mi u susret dolazi konvoj džipova pun vojnika. Morali su se skloniti s ceste u stranu da me ne udare, i dok sam prolazila svi su počeli vikati i zviždati udarajući sa strane u džipove. Upravo u tom trenutku shvatila sam da mi je spao gornji dio kupaćega i da sam gola nespretno odskakivala gore-dolje niz autocestu. Sigurno sam jašući prošla pokraj dvjesto džipova, ali nisam se mogla osloboditi jer bih bila poginula. Morala sam izabrati između čednosti i smrti i, reći ću vam, malo je nedostajalo da izaberem smrt. Trebali ste vidjeti kako su se ponašali ti vojnici. Pomislili biste da nikada prije nisu vidjeli golu djevojku na konju. Čak sam i ja zaboga čitala National Geographic.

Molasses je kroz tri polja pobjegao s autoceste trčeći sve do Picklene kuće. Kad se konačno zaustavio, bilo je to pred Lemom i pola članova ragbijačke momčadi Magnolia Springs. Kad sam podignula pogled i vidjela da tamo stoji Flicka Hicks, utrčala sam u kuću i sakrila se u Picklenu sobu, ali ona je i dalje bila dolje kod bazena i čekala me. Kad se konačno vratila kući i kad sam joj ispričala što se dogodilo, rekla je da dečki sigurno nisu zamijetili da mi je gornji dio kupaćega spao, i da su vjerojatno gledali u moju kapu za plivanje s cvjetićima jer je jako lijepa. Nadam se da je u pravu, ali još uvijek bih mogla umrijeti od srama. Što ako vojska sazna moje ime i ako stave u novine da sam golih grudi jahala posred autoceste broj 3? To će nam pokvariti sve izglede da ikada budemo prihvaćene kod radijatora za seniore, premda je Pickle bila spremna zakleti se, s rukom na Bibliji, da to nisam bila ja. Nikada u životu nisam imala takve rane. Vjerojatno nikada više neću moći ponovno sjediti, ali sad zacijelo imam mnogo više rešpekta prema kaubojima. Mogu samo reći da će gospodinu Lemuelu Watkinsu biti jako žao kad obuče svoje hlače za jahanje u koje smo mu Pickle i ja stavile otrovan bršljen. 18. listopada, 1956. Pickle se uvalila u veliku nevolju zato što je sa mnom provela noć. Njezin tata ju je dočekao kad se vratila kući iz škole i optužio da je bila s dečkom. Jedini način na koji sam to saznala bilo je da sam, kad smo se presvlačili za tjelesni u gimnastičkoj dvorani, ugledala goleme crvene modrice od udaraca na njezinim leđima. Rekla je da to nije ništa, ali ja sam pitala njezinu sestru o tome i od nje doznala da ih tata tuče uvijek kad misli da su s dečkima. Rekla mi je da ga je jedne večeri Lem pokušao ubiti kad je pretukao Pickle. Lema su umalo poslali u popravni dom. Sad to samo trpe dok ne budu mogli pobjeći od njega. Pitam se zašto mi to Pickle nije nikad rekla. Pretpostavljam da joj je jako neugodno. Moj tata možda i pije, ali nikad me ne tuče. Bila sam tako uzrujana zbog Pickle da sam zaboravila na pokazivanje svoje golotinje sve dok Kay Bob Benson nije prišla niz hodnik s tri svoje prijateljice i rekla:  Evo ide Lady Godiva. 22 Znam da joj je to rekao Flicka Hicks. Jednostavno znam! 26. listopada, 1956. Dobili smo još jednu utakmicu i orkestar je bio sasvim u redu. Pripremili smo predstavu o džungli, oblikovali afrički kontinent i odsvirali 'Medeni mjesec Abadaba'. Oblikovali smo dva bubnja u džungli i ugasili su sva svjetla na terenu kad je Kay Bob Benson zavitlala dvjema zapaljenim palicama u zrak. Tad smo oblikovali lovčev šešir, odsvirali 'Potragu', napravili lubanju i kosti te odsvirali 'Doktor vještica.' Tijekom igre ozlijeđen je Nathan Willy, a Amy Jo Snipes je postala histerična i utrčala na teren s dečkom koji je prinosio vodu i trenerom pa su je morali otrgnuti od Nathanova tijela. Samo mu je gležanj bio iščašen. Nakon utakmice otišli smo u Kolovrat i ja sam rukom posegnula u prtljažnik Patsy Ruthina automobila i pustila da mi s ruke kapa kečap, ali to nitko nije vidio, a ja sam uništila pulover. Nathan je hodao uokolo koristeći Amy Jo Snipers umjesto štake. Njoj se to svidjelo. Ona će biti savršena supruga. Mislim da nema mozga. Da ja još jednom moram zagrliti te ragbijaše, VRIŠTALA bih. Zašto ne izgube? Velveeta je ispod moga kreveta našla cijelu hrpu praznih boca viskija i pitala me otkud mi. Rekla sam joj da su tatine. Nadam se da će držati jezik za zubima. Još uvijek nikako ne mogu zaspati. Više uopće ne viđam tatu. Jimmy je zabrinut za njega i nagovara ga da ide liječniku. Tata povraća krv, ali nema toga zbog čega bi prestao piti. Pickle me dovodi do ludila. Samo misli na radijator za seniore. Jako je dobra iz matematike, a meni nikako ne ide algebra. Tko još mari za to je li x jednako z ili nešto slično? Čini mi se kao da mnogo toga učim beskorisno. Jedino volim engleski, ali ne gramatiku. Pickle čak zna raščlambu rečenice. Voljela bih da me puste da preuzmem trgovinu, ali neće. Idem na satove vožnje, ali ne ide mi jer sam imala izravan sudar s pogonskim strojem. Picklen otac otišao je iz grada na Vijeće bijelaca, a Lem, ona, sekica, Michael i ja vozili smo njihov traktor do Hubova kina za automobiliste gdje smo gledali Zvijer s tisuću lica i Kult Kobre. Tamo smo zatekli Nathana i Amy Jo Snipes. Oni nikada ne gledaju film. Pickle me progoni da pušim Kents jer ga puše sve seniorke. Odvratnog su okusa. Rekla sam joj da je pušiti Kents isto što i pušiti Tampax. Ona puši kad god uhvati priliku. Nekidan je u školu došao TB autobus. U prostoru za više namjena preko razglasa su objavili imena svih djevojčica koje moraju ponovno snimati pluća. Prvo snimanje nije uspjelo jer su nosile gumene lažne grudi, i sjajna divna mažoretkinja Kay Bob Benson bila je jedna od prvih imena koje su prozvali. Ha-ha. 22

Lady Godiva – legendarna plemkinja koja je gola projahala Coventryjem zato što joj je suprug obećao da će, ako to učini, smanjiti porez.

1. studenoga, 1956. Patsy Ruth Coggins sašila je svoju prvu suknju na satu Budućih kućanica Amerike. Kad je zazvonilo, naglo je skočila i na šivaći stroj razrezala ruku. Njezin otac mora platiti cijeli stroj. Sutra imamo predavanje o malim kućanskim aparatima i kako s njima rukovati. Imali smo još jednu ragbi utakmicu. Orkestar je salutirao Stephenu Forsteru, odsvirao 'Lijepi sanjar' i oblikovali smo krevet. Onda smo zasvirali 'Moj stari dom u Kentuckyju' dok su mažoretkinje polako poskakivale poput konja. Završili smo sa 'Sanjam o Jeanie svijetlosmeđe kose'. Oblikovali smo češalj. Ako mene pitate, gospođici Philpot ponestaje ideja. Ponovno smo dobili utakmicu i Pickle i dalje inzistira na radijatoru za seniore. Ne možemo dočekati sljedeći vikend kad u grad stiže Madam Ramona. Poslušajte ovaj oglas: MADAM RAMONA NE IDE U KUĆNI POSJET… PRVI PUT U VAŠEM ORUGU… GOVORI VAM SVE ONO ŠTO ŽELITE ZNATI A VI JE NE TREBATE NIŠTA PITATI… GOVORI VAM IMENA PRIJATELJA I NEPRIJATELJA… DAJE VAM ISKREN I NEPOGRJEŠIV SAVJET U VEZI SVIH DOGAĐAJA U VAŠEM ŽIVOTU… SAVJETUJTE SE S NJOM O POSLU… LJUBAVI… BRAKU… OPORUKAMA… POSTUPCIMA… HIPOTEKAMA… IZGUBLJENIM I UKRADENIM STVARIMA I NAGAĐANJAMA SVIH VRSTA. NEMOJTE SE OBESHRABRITI AKO DRUGI NE USPIJEVAJU. ONA ČINI ONO ŠTO DRUGI TVRDE DA ČINE. JEDAN POSJET UVJERIT ĆE VAS DA JE VAŠA PROROČICA I GATARA BOLJA OD SVAKOG ČITAČA SUDBINE OD KOJEGA STE IKADA POTRAŽILI SAVJET. TRIDESET GODINA ISKUSTVA, OSOBNO I POVERLJIVO. SVAKOGA DANA I NEDJELJOM, ZA BIJELCE I CRNCE… OD 9 SATI UJUTRO DO 10 SATI UVEČER. MORATE BTI ZADOVOLJNI ILI VAM NEĆE NAPLATITI. NAĆI ĆETE JE NA BENZINSKOJ POSTAJI SIDWELL NA CESTI BROJ 19… POTRAŽITE ZNAK NA KOJMU JE RUKA… POZOR. ONA JE SAMO AMERIKANKA KOJA ČITA IZ DLANA, NIJE ROMKINJA NI INDIJANKA. 5. studenoga, 1956. Sinoć smo se Pickle i ja morale s Mustardom i Marionom Eugene voziti natrag s ragbi utakmice u Robertsdaleu. Moramo biti dobre s njima kako bismo mogle izlaziti sa seniorima za Homecoming 23 ples. Marion Eugene se skoro utapa u Old Spiceu i samo se želi ljubiti, ljubiti i ljubiti. Ne bi to ni bilo tako loše kad bi držao usta zatvorena. Dobili smo utakmicu. Zagrlila sam Vernona Mooseburgera koji uopće nije igrao i koji je lijepo mirisao. Marion Eugene je pobjesnio. Amy Jo Snipes je bijesna kao ris jer se posve uzbudila i poskakivala kad je Nathan postigao zgoditak pa je slomila zub o njegovu zlatnu kopačku koju je nosila na lancu oko vrata. Samo ga je za dlaku okrHnula, i nije bio okrHnut kao moj pa ne znam zašto oko toga pravi problem. 6.studenoga, 1956. Danas smo nakon škole Patsy Ruth Coggins, Amy Jo Snipes, Pickle i ja otišle na benzinsku postaju posjetiti madam Ramonu. Sva pitanja koja je Amy Jo Snipes postavila odnosila su se na Nathana. Željela je znati voli li je on iskreno. Ja sam htjela znati hoću li biti poznata i slavna i koliko će to potrajati te kad ćemo Pickle i ja stići u New York ili u Hollywood. Pickle je unutra ušla prva i dugo se zadržala. Kad je izišla sva se pretvorila u osmijeh. Madam Ramona joj je rekla da će osvojiti nagradu i Pickle je bila uvjerena da će to biti igla Betty Crocker, kućanice sutrašnjice. Nisam je htjela razočarati, ali kruh koji je ispekla bio je najlošiji u razredu, lošiji i od mojega. Moj se barem malo nadigao. Potom je ušla Amy Jo Snipes i izišla kao da ima napadaj. Madam Ramona joj je rekla da će se njezina sestra, koja je članica vojske žena Curtisa Honeywella, udati prije nje. Patsy Ruth Coggins se pokazala kukavicom kad se prestrašila i rekla da se protivi pravilima Duginih djevojaka da vjeruju u bilo što drugo osim u Boga. Stoga sam ja ušla sljedeća. Madam Ramona je bila u mračnoj sobi s navučenim zastorima, u stražnjem dijelu benzinske postaje. Mala prljava djevojčica igrala se na podu papirnatim lutkama. Madam Ramona tvrdi da nije ni Romkinja ni Indijanka, ali nekakva strankinja jest. Na sebi ima mnogo masne šminke, tone narukvica i puši Chesterfields. Morala sam sjesti za stari kartaški stol sa sličicama pasa po sebi i promiješati nekakve karte. Bila sam toliko ustrašena da sam u trenu zaboravila sva svoja pitanja. Kad sam se sjetila upitati je hoću li biti slavna i bogata, iznenada se prestala igrati s tim starim kartama i rekla:  Jesi li već dobila nekakvo nasljedstvo?

23

Homecoming dance – događaj na američkim sveučilištima koji se održava svake godine, obično ujesen, kad se bivši studenti vraćaju, druže i zabavljaju. Obično se bira i kraljica plesa, najprivlačnija i najpopularnija djevojka.

Odgovorila sam niječno i rekla da nisam iz bogate obitelji. Sigurno me zamijenila za Patsy Ruth Coggins čiji se tata bavi prodajom Chevroleta, ali ona pripada Djevojkama duge i ne želi ući ovamo. Rekla je:  Dobila si nasljedstvo od nekoga. Odgovorila sam:  Ne, gospođo, nisam. Rekla je:  Jesi, jesi. Odgovorila sam.  Ne, mislim da nisam. Rekla je:  Nešto svjetlucavo. Razmišljala sam i razmišljala, ali ničega se nisam mogla sjetiti. Rekla sam joj da je jedino što sam dobila u životu jastuk s natpisom draga kojeg sam dobila od Jessieja le Gorea, i prsten koji je pripadao mojoj majci. Napala me i rekla:  To je to! Tvoja majka želi da nosiš taj prsten kako bi ti mogla pomoći.  Srce mi je stalo.  Tvoja majka želi da prestaneš žaliti za njom i da je se oslobodiš. Ona je dobro i želi da i ti budeš sretna. Brine zato što ne spavaš, a san ti je potreban. Upitala sam: Zbilja?  Da, to bi bilo pet dolara. Dala sam joj ih. Znojila sam se. Kako je ta žena znala da ne spavam i za taj prsten? Nikome ništa nisam govorila. Kad sam došla kući, stavila sam mamin prsten na ruku i nikada ga neću skinuti. Osim toga, bacila sam sve što je preostalo od mog Jack Daniel's viskija. 21. studenoga, 1956. Evo najnovijih vijesti. Izlazimo s Mustardom i Marionom Eugene na Homecoming ples. Amy Jo Snipes će nagovoriti Nathana da je oženi tijekom božićnih blagdana i svi ćemo joj morati doći na vjenčanje. Pickle će biti fotograf za godišnji školski list i potpisala je mene da budem u uredništvu. Svi moramo napraviti referate iz biologije da ih možemo poslati za natjecanje na sajmu okruga. Pickle je ojađena jer je Judy Ashwinder osvojila nagradnu iglu Betty Crocker, kućanica sutrašnjice. Sad je uvjerena da će osvojiti nagradu za referat iz biologije. Pickle kaže da ne bi trebalo da me drugi vide s Vernonom Mooseburgerom zato što je ćelav i što nije senior. Vernonov problem je u tome što je veoma sramežljiv. Iz novina sam izrezala oglas za tečaj Dale Carnegie. U njemu piše da vas Dale može pretvoriti u samouvjerena, moćna govornika. Razgovarala sam s Jimmyjem Snowom koji je pristao posuditi mi novac Vernonu za tečaj. Rekla sam mu da to smatra ulaganjem. Vernon bi mogao postati predsjednik Sjedinjenih Američkih država ili nešto slično. Vernon će ići, ako nikome ne kažem. Ja i dalje padam algebru. Učiteljica me mrzi jer sam ušla i vidjela je kako pere umjetne zube u ženskom zahodu. Tata misli da su oni koji su dobri matematičari nacisti. Picklen tata je upravo proglašen velikom zvjerkom u Vijeću bijelaca. Njegov govor izišao je u novinama. Gospodin Watkins je rekao da NAACP 24 nije neprijatelj bijelaca, oni su samo glupi. Neprijatelji bijelaca su demokratska i republikanska stranka. On je dixiekrat 25 i ima dokaz da osamdeset sedam različitih organizacija komunističke partije djeluje s Crncima s Juga da preuzmu Sjedinjene Države i sve bijelce pobiju na spavanju. Rokenrol je komunistički skovana zavjera da se navede djecu bijelaca da snize svoje moralne standarde, i ako se to ne zaustavi, svi ćemo poludjeti i biti hipnotizirani zvukom afričkih bubnjeva koji je u rokenrolu. Kad dođe vrijeme, okomit ćemo se na svoje roditelje i ubiti ih. Rekao je kako ima dokaz da je Fats Domino u dosluhu s Rusijom. Bilo kako bilo, u školu je došao onaj propovjednik iz Božjeg skupa i naredio gospodični Philpot da iz predstave izbaci 'Blueberry Hill' jer je to komunistička točka. Stoga smo opet trebali izvesti pozdrav Stephenu Fosteru 26 . Fuj! Našli smo se u školskim novinama. U 'Tinejdžerskim razgovorima' pisalo je: Koja to slatka djevojčica s druge godine i s plavim naočalama koje joj se slažu s bojom očiju navodi Mariona Eugena da mu zubi budu bijeli kao snijeg. Svi znaju da sam to ja. Još je pisalo: Mustard Smooth i Pickle Watkins viđeni su kako dijele sladoled i udvaraju se ispred Kolotura. Mustard i Pickle. 27 Zvuče kao hot dog! 24

NAACP – skraćenica za National Association for the Advancement of Colored People Dixie – južne države SAD-a 26 Stephen Foster (1826.-1864.) američki pisac oko 200 najpopularnijih pjesama, uglavnom o američkom jugu. Jedna od njih je poznata Oh, Susanna! 25

23. studenoga, 1956. Kad sam danas došla kući iz škole s tatom je u motelskoj sobi bila neka žena. Otvorila mi je vrata i rekla da on spava. Zove se Ruth i meni nalikuje na starog pijanca. Jimmy Snow mi je rekao da se Ruth razvela od nekoga tipa koji je postavljao rashladne uređaje. Nije ni čudo što u zadnje vrijeme tatu ne viđam često. A ja sam mislila kako je on još uvijek uzrujan zbog mame! Jimmy Snow i ja gotovo svake večeri izlazimo nešto pojesti, ali tata nikada ne ide s nama. Eto, nadam se da je sretan. Ne razgovaram s Ruth. Gora je od Rayette Walker. Baka Pettibone je rekla da većina muškaraca ne dočeka ni da im se žena ohladi u grobu prije nego sebi nađu drugu. Tata je pravi kreten. Da mogu, otišla bih živjeti s bakom, ali čovjek za koga se udala je u krevetu. Doživio je drugi srčani udar. Tatin tata još uvijek ne želi razgovarati s njim pa pretpostavljam da ću tu ostati do mature dok Pickle i ja ne budemo mogle otići u New York. Glupi kreten! Morali smo za školski odbor okruga Harwin pisati test kojim se određuju naša sklonost i sposobnosti. Bilo je mnogo matematike u njemu pa sam prepisala odgovore od Pickle. Rezultati mog testa pokazivali su da imam sklonosti za preciznog mehaničara. Što znači to precizni mehaničar? 24. studenoga, 1956. Jimmy Snow i ja otišli smo s Vernonom Mooseburgerom u Elks Lodge na njegov prvi Dale Carnegie sat. Čekali smo s njim da budemo sigurni da će otići. Poslije je rekao da mu se svidjelo, premda su tamo uglavnom bili svi stariji od njega. Rekao je kako mu se čini da će mu to ići, i drago mi je zbog toga. Ali još uvijek mu treba perika. Pickle je odlučila da moramo postati Dugine djevojke jer su tamo sve ostale seniorke. Tata ti mora bit mason ili ti mama mora biti zvijezda repatica. Nagovarala je Patsy Ruth Coggins da nam njezina mama bude sponzor. Pitala sam Patsy Ruth što rade Dugine djevojke. Rekla je da je to posve jednostavno. Samo pjevaju crkvene pjesme. Baš to što želim! Mnogo ti hvala, Pickle! Kupile smo svečanu odjeću za Homedance ples. Picklena je lijepa mrežasta blijedozelene boje s velikom satenskom vrpcom. Moja je bijela, dužine haljine kakvu nose balerine, s crvenim točkicama. Morale smo kupiti grudnjak bez naramenica. Picklen ima mnogo umetaka. Obje smo u odboru za ukrašavanje. Naša tema je 'Rapsodija u plavom' jer nam ples sponzorira tvrtka Butan plavi plamen. Nadam se da više nikada neću vidjeti plavi krep papir i plavo cvijeće od toaletnog papira. Taj krep ostavlja odvratne mrlje na rukama. Svi znaju da će Amy Jo Snipes biti Homecoming kraljica jer se udaje, a Nathan je kapetan ragbi momčadi i senior. Osim toga, priprijetila mu je s onim 'znate već što' ako ne postane kraljica. Pickle i ja smo u ocjenjivačkom odboru za izbor kraljice. Čini se da ćemo biti prvaci u ragbiju našega okruga. Još nismo izgubili nijednu utakmicu. Te večeri kad se bude održavao Homecoming ples imat ćemo tulum kod kuće Patsy Ruth Coggins. Jučer je tatina djevojka Ruth spakirala stvari i otišla. Tako je snažno zalupila vratima da je zazvučalo kao da je top opalio. Pet minuta poslije tata je otvorio vrata i ona su spala sa šarki. Kad sam prošla pokraj njega rekao je:  Računovotkinja koju sam unajmio da vodi motel nije dobro radila pa sam je morao otpustiti. Misli li on da sam ja glupa, što li? 25. studenoga, 1956. Sirota Pickle. Njezin tata više je ne pušta van s Mustardom Smootom. On misli da se ona više uopće ne viđa s njim. Prošloga tjedna prebio ju je na mrtvo ime. Sigurno je lud. Pickle će na ples ići sa svojim bratom, i Lem će se na plesu morati naći sa svojom partnericom. Ona se uvijek mora izšuljati jer joj on ništa ne dopušta! Ne mogu više prespavati kod nje jer on kaže da loše utječem na nju. Neka mu bude. Čudno me promatra i navodi me da se osjećam prljavo. Žao mi je Picklene majke. Mora raditi sve što joj on kaže, a on joj ne daje nimalo novca. Ona šiva odjeću nekim ljudima da bi djeci mogla dati novac. Ja sam sretna. Kad želim novac, odem i uzmem ga iz blagajne ili zamolim Jimmyja Snowa da mi da. Nitko ne provjerava koliko ga tamo ima. Jimmy kaže da pipničar koji radi za tatu ionako cijelo vrijeme uzima novac. Čitala sam u Photoplayu da je June Harver napustila samostan i udala se za Freda MacMurraya. Pišem sestri Jude, i ako je više nema tamo, znat ću sigurno da je to bila June Haver. Zašto bi zaboga itko otišao iz samostana i udao se za Freda MacMurraya? Tata, Jimmy i ja išli smo kod Romeovih na ručak za Dan zahvalnosti. Mislim da tad ne biste trebali jesti lasagne, ali bile su dobre, mnogo bolje od onoga što Jimmy spremi. Znate što? Izgubili smo Homedance utakmicu. Za sve je kriv Michael Romeo. U prvom poluvremenu postigao je zgoditak, okrenuo se pogledati vidi li ga tko, natrčao na stativu i tako jako ozlijedio onu ruku 27

Igra riječi u značenju osobnih imena koja Daisy navode na asocijaciju: Mustard – senf i Pickle – ukiseljeno povrće.

kojom je bacao da su ga morali udaljiti iz igre. On je bio jedini u momčadi koji je znao bacati loptu. Svaki put kad ju je bacio Mustard, protivnička ju je momčad uhvatila i postigli su tri zgoditka. Nastup našeg orkestra bio je katastrofalan! Sav je bio posvećen Danu zahvalnosti. Oblikovali smo puricu koja je sličila piletu. Povrh toga, padala je kiša pa su nam se smočili i raskvasili pomponi. Na kraju utakmice pritrčala sam zagrliti igrače. Bilo je to najmanje što sam mogla učiniti nakon što su izgubili. Ti dečki su suzu za suzom ronili. Možete li zamisliti da se netko toliko uzruja zbog glupe ragbi utakmice? Plakale su i sve navijačice, osim mene. Pickle je sebe dovela u stanje napadaja. Znala sam da nije baš toliko marila. Rekla mi je da nemam nimalo školskoga duha i da se pretvaram pa sam se zbog nje pretvarala da plačem. Preodjenuli smo se u večernju odjeću kod Patsy Ruth Coggins, i bila sam jedina čije oči nisu bile crvene i natečene. Amy Jo Snipes je rekla da moramo biti sretne zbog dečki kako bismo im pomogle prebroditi tu tragediju zbog gubitka. Bila nam je to dužnost, kao južnjakinjama i navijačicama. Kad su dečki došli po nas, majka Patsy Ruth nas je sve namjestila za slikanje ispred kamina. Nijednome smoking nije odgovarao. Lemuelove hlače bile su pet šest centimetara prekratke. Marion Eugene sličio je golubu u košulji koja mu je stršila sprijeda. Pickle je umalo zadavila Mustarda Smootha kad joj je donio ljubičastu orhideju koja joj nije pristajala uz blijedozelenu haljinu. Kad smo ušli u svečanu dvoranu većina krep papira bila je otpala. Dečki su bili pijani dok ples još nije ni otpočeo. Kad su kraljica plesa i njezin sud predstavljeni, polovina dečki nije mogla stajati na nogama. Amy Jo Snipes i Nathan poveli su paradu i orkestar je zavirao 'Plavi baršun', što je 'njihova pjesma'. Amy se sva svijala oko Nathana koji nije znao ni gdje se nalazi. Netko je kriomice natočio alkohol i pokvario punč. Gospodična Philpot ga je sigurno malo popila jer je cijele večeri puzila po plesnom podiju sa svjetiljkom u ruci u potrazi za kamejom koja je otpala s crne baršunaste vrpce koju je nosila oko vrata. Pickle me natjerala da skinem naočale, a baš i nisam dobro vidjela. Te naočale su grozno izgledale uz moju novu haljinu. Pogodite tko se pojavio na plesu? Ludi stari Jimmy Snow. Htio me vidjeti u svečanoj odjeći. Pokušala sam ga nagovoriti da pleše s gospodičnom Philpot, ali nije htio. Rekao je da sam ja tamo najljepša djevojka! Grudnjak bez naramenica bio je najneudobnija stvar koju sam ikada morala odjenuti u životu. Uz taj grudnjak i steznik sjećam se samo bola. Nijedan od dečki nije znao plesati pa sam većinu večeri provela plešući s Pickle i Amy Jo Snipes. Ni one nisu mnogo bolje. Ja sam jedina osoba u srednjoj školi Magnolia Springs koja zna voditi. Kay Bob Benson i Flicka Hicks stigli su kasno. Ona je na sebi imala crnu haljinu koju joj je majka kupila u Meridianu, i izgledala je kao sirotanova Virginia Mayo, ali svi dečki smatrali su da je divna. Nakon plesa na pidžama partiju Amy Joe Snipes nas je tražila da se zakunemo kako ćemo je darivati za vjenčanje. Potom nam je pružila komadiće papira na kojima je bilo napisano što želi. Rekla je da je to učinila kako nama ne bi bilo neugodno kad joj dvoje kupi istu stvar. Ja joj moram kupiti cjedilo, ma što to značilo. Još uvijek na sebi imam tragove onoga grudnjaka bez naramenica. Bacit ću ga. 3. prosinca, 1956. Jako sam ogorčena. Dobila sam pismo od sestre Jude, koja nije June Harver, a moj referat iz biologije propao je prije nego što je započet. Gospodin Leeds, naš učitelj, rekao je da će onaj tko pobijedi dobiti nagradu i izlet u Tupelo. Htjela sam pariti list i žutulju i vidjeti mogu li dobiti potpuno novu vrstu lista koji bi ubo ako ga pokušate cimnuti. Žao mi je svih onih listova koji su ležali tamo na plaži Zaljeva i bili cimani. Jimmy Snow mi je nabavio list i žutulju, ali nitko im nije mogao razaznati spol. Kad smo ih stavili u kadu, nisu se podnosili i list je uginuo. Ubila sam ribu. Nisam namjeravala. Pojeli smo je pa smatram da je u redu. Rekla sam to gospodinu Leedsu i on mi je dao novi referat. Dobila sam 'Učinci kemikalija na posebnu vrstu mrava čiji ubod izaziva strašne opekotine. Patsy Ruth Coggins piše referat 'Mušica zujara u okrugu Harwin', a Michael radi 'Langerhansovi otočići' 28 , najbolji prijatelj vaše jetre.' Kay Bob Benson piše 'Sustav ljudskog krvotoka', a Vernon Mooseburger 'Nevjerojatni životni vijek krumpirove zlatice.'  Sad kad je u školi Dale Carnegie, viče i koristi se smiješnim gestama. Pretjeruje, i svi misle da je odbojan. Pickle vara. Piše 'Proučavanje pilećeg embrija'. To je prošle godine radio njezin brat Lemuel, a kako mi imamo novoga učitelja biologije ona koristi sve njegove stare tabele. Otkad joj je madam Ramona rekla da će osvojiti nagradu, postala je nemoguća.

28

Langerhansovi otočići - nakupine stanica koje proizvode inzulin

Svakoga tjedna idemo k Duginim djevojkama u Masonsku dvoranu na vrhu Tallyjeve trgovine s pokućstvom. Moramo sjediti vani dok svi drugi odlaze na tajni sastanak. Sve te Dugine djevojke imaju tajne. Jedva čekam da budemo upućene i saznamo koje. 4.prosinca, 1956. Pickle i ja gledale smo najbolji film u životu Sve što nebo dopusti, o nesretnoj ljubavi Jane Wyman zaljubljena je u vrtlara kojega glumi Rock Hudson. Njega volim gotovo jednako kao Cornela Wildea. Pickle i ja smatramo da bi Jane Wyman trebala ići u bolji frizerski salon jer joj je kosa otraga prekratka. Pisat ćemo joj i reći ćemo joj to. Terry Moore nam se nikada nije javila. Rock Hudson i Jane Wyman zbilja su zaljubljeni. Mislim da to ne bi mogli tako dobro odglumiti da nisu. Oboma im želim sreću. Pickle kaže da bih, da nemam takve naočale i zub, mogla proći kao sestra Celeste Holm. S Duginim djevojkama ovoga tjedna pjevamo: 'Lagano i nježno Isus dolazi' i 'Ne zaboravi me, o, obzirni spasitelju'. I ne samo to, morale smo slušati gospođu Coggins koja nam je govorila o povijesti crkvenih pjesama. Ona je članica vrtnog kluba i Patsy Ruth mi je rekla da oni na prozivku odgovaraju nazivom cvijeta. Možete li zamisliti da netko kaže 'begonija'. Dovoljno je loše zvati se Daisy. Gospođa Snipes, majka Amy Jo, izrađuje svu opremu djeverušama i odlazimo na milijune proba. Mrzim ih. Motel propada. U zadnja dva mjeseca samo je dvoje ljudi odsjelo u njemu. Jedini razlog zbog kojega su došli bio je taj što su se izgubili misleći da su na Floridi. Završila sam s čitanjem Velikih očekivanja 29 za engleski. Estella mi je omiljena junakinja. Otrovna je kao zmija. 5.prosinca, 1956. Majka Kay Bob Benson donijela joj je danas u školu referat iz prirode. Prozirno plastično tijelo sa srcem i žilama. Kad ga uključite, krv zakola žilama. Dobila je prvu nagradu. Pickle je zlo od toga. Lemuel nije osvojio nagradu s pilećim embrijem prošle godine pa ne znam zašto je očekivala da će je ove godine dobiti ona. Jedna djevojčica donijela je veliki zub s rupama. Odvratan je. Ja ništa nisam osvojila. Jednostavno ne možete ubiti te opasne mrave. Jedino što ih sigurno može uništiti su Dr Pepper i Coca Cola. Mrzim svoj referat. Vernon Mooseburger je sad u timu za debatu i moram ga ići slušati kako raspravlja. Uvijek pobljeđuje jer mu nitko drugi ne može upasti u riječ. S Duginim djevojkama pjevale smo 'Vodi me, o veliki Jehova.' Patsy Ruth Coggins ima ulogu vanjskog promatrača i pazi da nitko ne promatra tajnu ceremoniju. Ona to ozbiljno shvaća, četiri puta službeno kucajući na vrata kad ulazi i kad joj netko iznutra triput odgovori kucanjem. Sve to činim samo da bi me prihvatili kod radijatora za seniore. Tijekom analiziranja Velikih očekivanja sve djevojke su umirale od smijeha svaki put kad bih spomenula ime Pip, jer one tako nazivaju mjesečnicu. Zbilja zrelo! 7. prosinca, 1956. Pickle nas je potpisala za prikupljanje novca za kupnju šivaćih strojeva koji će se slati u Koreju. Onaj tko skupi najviše novca dobit će posve nov Eureka Supermatic usisavač za prašinu s novom zamjenskom dvostruko većom vrećicom za skupljanje prašine. Ima ciklonsko zračno strujanje i sedam priključaka i vrijedi 69.95 dolara. Ne znam što će joj usisavač, ali odlučila je osvojiti nagradu. Smislila sam kako ćemo se obogatiti. Sinulo mi je nekidan kad sam bila u zrakoplovu s Jimmyjem Snowom dok smo zaprašivali usjeve. Zašto ne bismo iz zrakoplova uslikali farmu i tu sliku dali u novine pod nazivom TAJANSTVENA FARMA? Kad se vlasnici farme jave, prepoznaju sliku i nazovu, možemo im za deset dolara prodati sliku njihove farme koju mogu koristiti na božićnoj čestitki. Ljudi će to prihvatiti. Pickle će donijeti školski fotoaparat i Jimmy će je sutra povesti zrakoplovom. Kad osvojimo usisavač možda ćemo zaraditi dovoljno novca da kupimo auto i vlastiti stan. Osjećala bih se bolje kad bi Pickle otišla iz te kuće. On mi to neće reći, ali njezin tata je još uvijek pretuče na mrtvo ime. Vidim ožiljke. Lemuel kaže da mu ona drsko odgovori što samo pogorša stvar. Veoma je hrabra. Ja mislim da bih se, da me netko istuče remenom, dočepala toga kad zaspe. 10. prosinca, 1956. Jučer popodne su Jimmy i Pickle pošli njegovim zrakoplovom, letjeli iznad Magnolia Springsa i fotografirali. Imamo petnaest TAJANSTVENIH FARMI i jednu tajanstvenu benzinsku postaju. Cijelu noć ostali smo razvijati slike u njezinoj zamračenoj sobi. Ispale su sjajne, osim jedne stvari. Tupasta Pickle nije saznala čije je farme uslikala. I nama su TAJNA! Možete li vjerovati da netko može biti tako tup? Katkad 29

Great expectations –Velika očekivanja – poznati roman velikog engleskog pisca Charlesa Dickensa (1812.-1870.)

me zabrinjava. Sad više nemamo novca za novi film. Već vidim da ću ja morati biti ta koja o svemu razmišlja kad se Pickle i ja upustimo u posao. Budući da je ona na popisu odličnih učenika, zapitajte se kakav je to sustav školovanja u Mississippiju. Danas je Pickle odlučila da ćemo se iznajmljivati nakon škole kao robovi i subotom raditi cijeli dan jer nam je ostalo još samo pet dana da zaradimo novac. Objavit će to u radioemisiji, dostupna dva roba, ali samo u paru. Ne želimo biti same svoji robovi. Netko bi nas mogao pokušati unajmiti. Pickle kaže da bismo mogle naplaćivati dva dolara po satu. Budemo li marljivo radile, uvjerena je da možemo osvojiti usisavač. 11. prosinca, 1956. Žena po imenu gospođa Clayborn unajmila nas je kao robove da joj promijenimo sve zastore u kući. Gospodin i gospođa Clayborn među najbogatijim su osobama u Magnolia Springsu, i imaju najveću kuću u gradu. Gospodin Clayborn bavi se prodajom traktora i ima mnogo obradive zemlje. Nisam željela vješati zastore, ali Pickle je bila nasmrt uzbuđena jer je oduvijek željela ući u tu kuću i vidjeti Virginiju Clayborn koju su držali zaključanu. Virginia je ona mala djevojčica koju su Claybornovi posvojili prije mnogo vremena i koja nikada nije odrasla kako treba pa je stoga uopće ne puštaju iz kuće. Ima dvadeset dvije godine a visoka je metar dvadeset pet, ali nije patuljasta rasta ni patuljak. Samo ima napadaje i zapjeni se oko usta. Zato oni žive tako daleko od grada. Pickle mi je sve to ispričala, ali ja joj nimalo ne vjerujem. Samo me pokušava navesti da se bolje osjećam kao rob. Na sve je spremna, samo da dobije tu nagradu. Kuća Claybornovih je golema mračna građevina od crvene cigle, i doima se kao da nitko ne živi u njoj. Ali kad smo pokucali na vrata, otvorila nam je neka žena. Pickle je rekla:  Mi smo dva roba koja ste naručili. Gospođa Clayborn nas je pozvala unutra i uvela nas u dnevni boravak. Na stolu se nalazila prava preparirana kornjača s crvenim svjetlima u očima. Čudno. Svirala je nekakva opera, a ona je sjedila i čitala poeziju. Dozvala je svoju sluškinju, Crnkinju, i rekla joj da nam pomogne započeti sa skidanjem zastora, a potom se vratila čitanju poezije. Čitava kuća bila je neobična. Nikada nisam vidjela tako staro pokućstvo. Nije bilo nijedne nove stvari. Ja više volim danski, moderan stil. Dok smo skidale zastore Pickle je upitala sluškinju:  Kako je ovih dana slatka mala Virginia?  Sluškinja ju je samo pogledala, kao da je luda. Znala sam da je Pickle tu priču o Virginiji izmislila. To sam joj i rekla kad smo odlazile iz kuće. Kad smo se sljedećeg dana vratile, Pickle mi je odlučila dokazati da ta djevojka tu živi. Svaki put kad bi se sluškinja načas udaljila, Pickle bi trčkarala uokolo što brže bi mogla, otvarajući sva vrata u potrazi za Virginijom. Rekla sam joj da prestane jer će nas uvaliti u veliku nevolju. Pickle je smatrala da se luda djevojka nalazi u podrumu, ili na trećem katu. Jednom se Pickle pretvarala da mora u zahod i sišla je u podrum potražiti je, ali rekla je da tamo nije bilo ničega osim još više starog pokućstva. Cijelo to vrijeme gospođa Clayborn sjedila je u dnevnom boravku, slušala svoju glazbu, i čitala poeziju. U subotu je bio naš zadnji dan i ja sam samo željela da završimo s vješanjem tih zastora i izgubimo se. Bile smo na drugom katu, u jednoj od spavaćih soba, kad je gospođa Clayborn pozvala sluškinju u prizemlje. Prije nego sam se uspjela snaći, Pickle je otrčala na treći kat potražiti Virginiju i počela naglo povlačeći otvarati sva vrata, ostavljajući me da stojim tamo i držim oko dvadeset pet kilograma teške crvene baršunaste zastore. Iznenada sam začula Picklen smrtonosni vrisak, a potom je protrčala pokraj spavaće sobe i uputila se kroz ulazna vrata. Nisam znala što se dogodilo, ali sam shvatila da je bolje za mene da se i sama gubim odatle. Stoga sam ispustila zastore i počela trčati niz stube. Upravo tada gospođa Clayborn je potrčala uza stube vrišteći:  Virginia, vrati se u svoju sobu.' Osvrnula sam se i ugledala djevojku sitno kovrčave kose i izbuljenih očiju kako silazi za mnom. Bila sam točno na sredini između nje i gospođe Clayborn kad je gospođa Clayborn povikala:  Zaustavi je, zaustavi je!  Nisam imala velikog izbora jer je ta djevojka naletjela ravno na mene, a kad je gospođa Clayborn zgrabila obje, mene i djevojku, bila sam zaglavljena između njih i nisam se mogla osloboditi. Djevojka je vrištala:  Mrzim te!  i pokušala udariti gospođu Clayborn, ali ju je promašila i pošteno premlatila mene. Kad smo je vratile u njezinu sobu gospođa Clayborn mi je rekla:  Pobrini se da se ne ozlijedi. Idem po liječnika  i zaključala me tamo s njom! Pokušala sam, ali ni milom ni silom nisam mogla pobjeći van. Osvrnula sam se oko sebe, ali nisam ugledala ništa čime bih se mogla ozlijediti. Zapravo, u sobi nije bilo baš ničega. Ali mogla je ozlijediti mene, ako joj je to bilo na umu. Ubit će me luda osoba samo zato što je Pickle Watkins poželjela osvojiti nekakav glupi usisavač. Kad je Virginia sjela na pod i počela glasno vikati i udarati se šakama po glavi, rekla sam:  Hej, bolje će ti biti da prestaneš.

Pogledala me i rekla:  Tko si ti? Odgovorila sam:  Ja sam Daisy Fay Harper i u prizemlju vješam zastore. Ti si sigurno Virginia. Drago mi je. Pogledala me i rekla.  Hoću etno 30 glazbu. Upitala sam:  Što? Reklaje:  Želim čuti etno glazbu  i ponovno se počela udarati u glavu. Nadala sam se da se neće zapjeniti oko usta. Nisam znala što bih drugo pa sam sjela i zapjevala joj malo ' It Wasn't God That Made Honky Tonk Angels', pa malo 'Kaw-liga' i ' Your Chetin' Heart'. Upravo sam počela 'Happy Trails to You' kad se razbjesnila i rekla da je to kaubojska pjesma. Možda je i bila luda, ali nije bila glupa. Pjevala sam joj pomalo od svih etno pjesama kojih sam se mogla prisjetiti iz tatina džuboksa. Pjevala sam drugi put 'I Fall to Pieces' , hit Patsy Kine, kad su se otvorila vrata kroz koja je ušao liječnik s velikom crnom torbom i rekao:  Dakle, kako je danas mala Virginia? Tvoja majka mi kaže da se ne osjećaš dobro. Možete vi to vjerovati? Umalo me ubila i liječnik smatra da se ona ne osjeća dobro. Ne bih je voljela vidjeti kad je zbilja bolesna. Kad sam sišla u prizemlje u njemu je stajala gospođa Clayborn kršeći ruke i uzastopno ponavljala:  Žao mi je zbog toga što se dogodilo. Ne znam kako je mogla izići.  Ja sam znala kako je mogla izići, ali nisam ništa rekla jer sam željela da mi plati. Rekla mi je da oprostim Virginiji jer se ne osjeća dobro. Kad sam joj rekla da smatram kako Virginia ne bi bila toliko bijesna kad bi mogla slušati malo etno glazbe, gospođa Clayborn mi je odgovorila da su pokušali, ali da ona razbije svaki radio ili kazetofon koji joj donesu, i da se ozlijedi njime. Tad sam se sjetila šale koju je moj tata u poljskom zahodu priredio mami pa sam predložila da tata dođe u Virginijinu sobu i na plafon ugradi zvučnike do kojih ona ne bi mogla. Mogao bi ih priključiti na radio ili na nešto drugo. Kad je sišao liječnik koji je čuo moju zamisao složio se sa mnom i rekao da tata nazove gospodina Clayborna i da se dogovori s njim da to što prije učini. Gospođa Clayborn je otišla do svoje torbice i dala mi novčanicu od dvadeset dolara. Rekla sam joj da nam duguje samo dvanaest dolara, ali odgovorila mi je da zadržim ostatak i zagrlila me kad se pozdravljala sa mnom. Kad sam izišla van, pritrčala je moja draga, najbolja prijateljica Pickle Watkins, koja se skrivala u grmu noćurka.  Što ti se dogodilo?  upitala je. Pogledala sam je. Rekla sam:  Što se dogodilo tebi?  i nastavila hodati. Nikada više neću razgovarati s njom. Ja nju nikada ne bih tako ostavila, bez obzira na sve. Dala sam joj dvadeset dolara i rekla joj da si taj glupi usisavač zagura u svoj glupi nos. Samo je plakala, ali ja joj to nikada neću zaboraviti, dok smo žive, i to je to. Tata će vjerojatno zaraditi mnogo novca postavljajući te zvučnike, i Koreanci neće za to dobiti ni prebijena novčića. Kad sam stigla kući rekla sam tati i Jimmyju Snowu da me, ako Pickle zove, nema kod kuće. Kad sad o tome razmislim Virginija nije metar dvadeset pet centimetara visoka. Jednake smo visine. Znala sam ja da Pickle ne zna što govori. 15. prosinca, 1956. U nedjelju je Pickle došla do motela i pokucala na moja vrata. Sjedila sam na krovu i nije me vidjela. Često sjedim na krovu. Ljudima nikada ne padne na pamet podići pogled. U svakom slučaju, pokucala je, a potom mi zagurala pismo pod vrata i otišla. Kad je otišla, sišla sam i pročitala pismo. Pisalo je kako joj je žao što me ostavila, ali da ju je ta djevojka tako jako prestrašila da je samo istrčala misleći da sam i ja odmah iza nje. Prazna priča! Uzela sam sve što mi je ikada dala, uključujući i nešto odjeće koju mi je posudila, i stavila to u kutiju. U ponedjeljak jutro kad sam sišla sa školskog autobusa dočekao me Lemuel kojemu sam predala kutiju. Rekao je da je Pickle ojađena i da cijelu nedjelju nije mogla ništa jesti, i molio me mogu li se pomiriti s njom. Odgovorila sa mu da me Pickle dirnula u živac i previše povrijedila da bih se ikada pomirila s njom, ali da nisam ljuta na njega i na sekicu te da ću s njima i dalje ostati prijatelj, ako to žele. Kad sam ušla u razred nijednom nisam pogledala Pickle. Do užine, svima u školi bilo je poznato da smo se posvađale. Svi su oblijetali oko nje kao da je ona povrijeđena stranka. Pitam se je li im rekla da me ostavila da me ubiju. Patsy Ruth Coggins mi je održala dugačak ganutljiv govor o tome kako se najbolje prijateljice

30

hillbilly glazba – karakteristična vrsta etno, narodne, kantri glazbe

nikada ne bi trebale svađati i ne bih li poslala Pickle nekakvu poruku koju bi joj ona mogla uručiti. Rekla sam Patsy Ruth Coggins da mi zacijelo nismo trenutačni nerazdvojni par. Amy Jo Snipes me dovela do ludila tijekom užine govoreći samo o tome kako će joj posve sigurno pokvariti vjenčanje ako njezine dvije djeveruše ne razgovaraju međusobno, i ne bi li se pomirile samo za vjenčanje. Nakon toga mogu nastaviti po starom i ne razgovarati ako želim. Vernon Mooseburger je želio imati raspravu o za i protiv pomirenja s Pickle, ali rekla sam mu da gleda svoja posla. Potom je želio raspravljati o za i protiv gledanja svog posla. Taj raspravljački tim posve ga je zaludio! Izdržala sam cijeli dan, sve do šestoga sata Buduće američke kućanice, a tad sam greškom pogledala u Pickle. Gledala je ravno u mene. Počela sam se smijati pa se nasmijala i ona. Otrčale smo u ženski zahod, plakale, grlile se, ljubile i pomirile. Rekle smo koliko volimo jedna drugu i Pickle je obećala da me više nikada neće ostaviti. Kako se možete jako naljutiti na Pickle? Tata je postavio one zvučnike djevojci Claybornovih. Vratio se kući i rekao da misli kako je Virginia sto posto luda. Mogla sam mu to bila reći. 19. prosinca, 1956. Ove subote išli smo darivati Amy Jo Sniper za vjenčanje. Dobila je mnogo stvari za kuhinju. Nikako joj nisam mogla naći cjedilo. Ne znam što je to. Dala sam joj nešto novca da si ga sama kupi. Kay Bob Benson i Patsy Ruth Coggins osvojile su usisavač jer su prikupile najviše novca za Koreance. To je već druga nagrada koju je Kay Bob Benson osvojila ove godine. Pickle je doznala da će novine Magnolia Springs poklanjati Esterbrook nalivpero za fotografiju od najvećeg ljudskog interesa. Odvukla me do staračkog doma da snimimo čovjeka koji je slavio stoti rođendan. Kad smo stigle, tamo je već bila njegova obitelj iz cijeloga svijeta. Bilo je užasno. Samo je sjedio u invalidskom stolcu, pokunjen, i svako malo netko bi ga pokušao uspraviti i rekao:  Gledajte, veliki Poppa, tu je mali Larry, ili neka tetka, ili netko drugi.  On nije ni vidio ni čuo, a još manje raspoznavao ljude. Obukli su mu četiri puta veće odijelo. Pickle je rekla da je ispod imao pelene. Mislili su da smo Pickle i ja dio obitelji i pričali nam kako se Veliki Poppa znao skrivati ispod hrpe lišća kad bi ga netko od njih došao posjetiti. Nakon što sam mu upoznala rođake, nisam krivila Velikoga Poppa. Stavili su ispred njega tortu, zapalili svijeće i zapjevali:  Sretan rođendan, veliki Poppa.  Umalo se prevrnuo i pao u tortu, ali medicinska sestra ga je uhvatila na vrijeme. Pickle je snimila fotografiju pa je sretna. Nakon nekog vremena odvezli su ga u invalidskim kolicima u kut i nastavili međusobno razgovarati. Bilo je grozno. Taj starac nije dobio nijedan dar, ali Pickle je rekla da se nema što darovati stogodišnjaku. Pretpostavljam da je u pravu. 28. prosinca, 1956. Dakle, gospodična Amy Jo Snipes sad je i službeno gospođa Nathana Willyja. Nadam se da će tako i ostati. To je bilo prvo vjenčanje na kojemu sam ikada bila i uopće neću mariti ako na drugo nikada i ne odem. Nisam mogla vjerovati Pickle. Nije prestajala fotografirati tijekom svečanog obreda, a bila je djeveruša. Nije se trebala tako unositi u lice mladenke i mladoženje, ali je očajna. Njezina slika starca nije ispala, bila je posve mutna. Rekla sam joj:  A što očekuješ, s takvim osvjetljenjem snimiti fotografiju na kojoj je stotina zapaljenih svijeća. Čak i ja znam bolje od toga, a nisam fotograf. Vjenčanje bi trebalo biti ozbiljno, ali ja sam se cijelo vrijeme smijala zato što su, dok je gospodična Philpot na orguljama svirala 'Evo dolazi mladenka' gospodin Snipes i Amy Jo istodobno krenuli kroz vrata kroz koja nisu mogli proći istodobno. On je koraknuo da nju propusti prvu, a tupasta Amy Jo koraknula je unatrag propustiti njega, pa su ponovno krenuli istodobno. Pretpostavljam da je zaboravila da je mladenka. Nathan je izgledao kao da će se na mjestu srušiti mrtav. Znojio se i ruke su mu se grozno tresle pa je ona sama sebi morala staviti prsten. Činila se veoma mirnom. Kad je to bilo gotovo, propovjednik je rekao: Sad možete poljubiti mladenku. Potpuno je promašio njezine usne. Kad je izišla na stube pred crkvom, Amy Jo je odbacila buket prema svojoj starijoj sestri, iz čiste pakosti. Ovaj povoljan osvrt pojavio se u novinama. Mene spominju u zadnjem dijelu: VJENČANI SNIPES-WILLY Ljubav između gospođice Amy Jo Snipes i gospodina Nathana Willyja svečano je 22. prosinca ozakonjena brakom. Prva baptistička crkva Calvar, čiji je član mladenkina majka, bila je divno mjesto za održavanje te svečanosti dvostruke predaje prstenja. Romantična aureola koju je pojačavala svjetlost svijeća i goleme vaze s bijelim gladiolama u podnožju stupova naglašavala je uzvišenost prigode koju je tako lijepo predvodio velečasni Chester A. Matts. Svadbeni zvuci ispunili su eter kad je gospodična Ina Philpot izrazila svoje čestitke paru iza konzole Hammond orgulja pjesmom 'Blue Velvet' koja je odražavala međusobne osjećaje para. Melodični sopran gospođe Ruth Buckner samo je opetovao te osjećaje s Bondovom 'I Love

you Truly' . Kum je bio Mustard Smooth. Kuma je bila gospodična Linda Lou Snipes, mladenkina sestra. Za kćerino vjenčanje, gospođa Joe Snipes izabrala je haljinu zelenkaste boje Nila, s iluzijom nakita i njoj odgovarajuće zelene cipele iste takve boje. Nosila je bijelu kiticu karanfila. Mladenkina majka se tijekom cijele prigode doimala sigurna držanja i čarobno. Mladoženjina majka izabrala je haljinu od plavoga šantunga s plavim draguljima i satenskim obrubom. Djeveruše su izgledale veoma ženstveno u dugačkim haljinama od ružičastog šifona s laticama, s ukrasom od perja na gornjem dijelu i uvijenom crvenom čipkom. Uz haljine, djeveruše su nosile ružičaste vrpce na glavi, koje je kreirala gospođa Snipes. Nosile su i bukete ružičastih tratinčica i đurđica pričvršćenih za ružičasta Chenille srca, privezana tilom, i sve su imale rukavice bez prsta od organdija, koje su se sužavale prema zapešću. Ušle su na zvuke Mendelssohnova Svadbenog marša iz Sna ljetne noći. Ljepša od ruže koja se otvara u cvatu bila je mala Karla Kay, mladenkina nećakinja koja je na sebi imala istu haljinu koja je odgovarala haljinama djeveruša, a koju joj je prekopirala baka s mamine strane. Poznati zvuci 'Dolazi mladenka' najavili su trijumfalni ulazak mladenke s ocem, gospodinom Josephom Snipes. Mladenka je blistala od sreće ispod vela iluzije u do poda dugačkoj haljini od svilene organze i venecijanske čipke. Pripijeni, visoko podignuti gornji dio haljine isticao je Juliet dekolte, a biskupski rukavi bili su obrubljeni čipkom. Njezina kitica sastojala se od naranče koju joj je mama uplela u mrežu i karanfila s usukanim trakama bijelih satenskih vrpca Nosila je Bibliju prekrivenu Chantilly čipkom. Na sebi je imala stari kombine, a nova joj je bila vjenčana haljina. Od tete Mildred posudila je nisku bisera, a plava je bila podvezica s cifrastom čipkom koju je na dar dobila od majke. U cipeli je nosila novčić. Dok je mladenka silazila prolazom da bi se sastala s mladoženjom zapazila je nazočnost mnogih rođaka, prijatelja i čestitara, uključujući mladenkinu stilisticu koja joj je napravila frizuru, a koja je službeno poznata kao gospodična Ethell, koja je sjedila u trećem redu. Svečano primanje za sretni par održavalo se u dvorani Elks gdje su se ukusni osvježavajući čajevi posluživali na srebrnom poslužavniku, uz minjone, mladenkine čokoladne bombone s kremom od mentola i orahe. Osim toga, svaki uzvanik dobio je za uspomenu vrećicu s rižom u bijelom tilu sa zelenom vrpcom, koju je osmislila gospođa Jule Lewis, a gostima dijelila Patsy Ruth Coggins. Sastaviti popis svadbenih uzvanika gospođi Wily pomogle su izvršivši svoju dužnost gospodična Pickle Watkins i gospodična Daisy Fay Harper. Mladenci planiraju medeni mjesec provesti u Panama Cityju, na Floridi, a nastanit će se u Magnolia Springsu. Božić je bio jeziv. Sve je bilo zatvoreno. Romeovi su otišli u Jackson. Tata, Jimmy Snow i ja ostali smo kod kuće i gledali Perry Como Christmas Special s Rosemary Clooney. Jako nam je nedostajala mama. Ni tata ni ja nismo ništa govorili, ali mogla sam vidjeti da se prilično loše osjeća. Pickle i Lem dali su mi sjajnu narukvicu s pločicom i ugraviranim imenom, a baka Pettibone poslala mi je donje rublje. Jimmy Snow kupio mi je crvene čizme od antilopa koje sam željela, a tata mi je dao dvadeset dolara, ali već sam ih potrošila kupujući darove ostalima. U svakom slučaju, mrzim Božić. Tko još želi stavljati božićne svjetiljke na motel? Drago mi je što ću ponovno u školu. U siječnju ćemo biti primljene u Dugine djevojke. Kay Bob Benson je dobila auto. Bit će mi drago kad se Pickle i ja izgubimo odavde. Mrzim plažu ujesen. Voljela bih da tata i Jimmy barem jednu noć mogu provesti a da se ne napiju. Jimmy zna da bi tata trebao prestati, ali i dalje pije s njim. Zamolila sam Jimmyja da prestane pa bi možda i tata prestao. Prestao je jedan dan, a zatim ponovno počeo. Mislim da su obojica alkoholičari. Čitala sam jedan članak u Reader's Digestu u kojemu piše da će to alkoholičar zadnji priznati. Pokušat ću ih nagovoriti da odu u udrugu za liječenje ovisnika od alkohola Alcoholics Anonymous, ili će obojica završiti tako da će za njima biti provedena spasilačka potraga. Mama je uvijek vjerovala da tata može prestati ako to želi. Volio je alkohol više o nje, više i od mene, jer se razbjesni svaki put kad ga zamolim da prestane. Jimmy Snow će poginuti upravljajući zrakoplovom kad je pijan. 8.siječnja, 1957. Nikada nisam željela biti jedna od Duginih djevojaka. Bila je to Picklena zamisao. Za primanje u članstvo moramo odjenuti večernje haljine i moram kupiti novi grudnjak bez naramenica. Čekale smo ispred odaje tajni u Masonskoj dvorani dok su vijećali glasujući o nama. Pickle i ja imale smo u maramici svaka pet račića. Obećala sam joj da ćemo ih, kad doista uđemo u tu odaju tajni, baciti na Patsy Ruth Coggins zato što je bila tako glupa. Cijelu vječnost smo sjedile vani. Patsy Ruth nam je rekla da imaju kutiju kojoj svi prilaze i u koju ubacuju loptu. Dobijemo li crnu loptu, to znači da ne možemo postati Dugine djevojke. Konačno je ona velika djevojka, seniorka Becky Bolden izišla po nas. Ona je bila Sestra vjere, naša vodičkinja na putovanju do kraja duge. Tajno je pokucala i netko iznutra tajno joj je odgovorio kucanjem. Vrata su se otvorila. Becky je načinila znak duge i uvela nas unutra.

Trebali ste vidjeti unutrašnjost te prostorije. Na zidovima su bile zvijezde, duga i, golema kartonska zvijezda repatica, a na sredini je bilo postolje s otvorenom Biblijom. Pjevale su 'Naprijed, kršćanski vojnici' i slale nas da marširamo po prostoriji ispred nekih velikih stolaca na kojima su sjedile te tupaste djevojke s krunama na glavi. Naša vodičkinja navela nas je da se kod svake zaustavimo. Rekla bi:  Ovo je postaja Sestre nade.  Dovela nas je ispred Sestre ljubavi i Sestre mjeseca. Imale su Sestre svega što ste mogli zamisliti. Skupina Gospođa zvijezde repatice stajala je u kutu i držala ruku preko srca. Nakon što smo još nekoliko puta marširajući okružile i ponovno se zaustavile kod postaja, Sestre su izgovorile neke besmislene riječi i prva je upitala:  Što tražite ovdje?  a Sestra vjere, naša vodičkinja, odgovorila je:  Putujemo u potrazi za ćupom zlata koji je prema drevnoj predaji na kraju duge.  Smatrala sam da sigurno drže sve svoje tajne u tom ćupu kojega sam vidjela u kutu sobe. Jedva čekam da vidim što je to u njemu. Kad smo se zaustavile ispred Uvažene savjetnice upitala nas je bismo li naš grad stvorile ljepšim i ugodnijim mjestom za življenje, imajući na umu da su blagost i krotkost one vrijednosti koje žena može najučinkovitije koristiti. Odgovorile smo potvrdno i ja sam ispustila prvog svog raka tik uz nogu Patsy Ruth Coggins. Dok su nas ponovno vodile naokolo govorile su mnogo toga, kao primjerice:  Misija prave žene je biti supruga, majka ili sestra.  Mislim da smo morale obećati da ćemo biti djevice i da ćemo se u vrijeme rata ljubiti s vojnicima kad ih budemo opraštajući se ispraćale, ili nešto slično. Bila sam previše zauzeta ispuštanjem rakova da bih previše slušala. Konačno smo prišle do ćupa sa zlatom. Tamo je stajala ona starica u bijeloj večernjoj haljini i rekla:  Drage moje djevojke, sretna sam što vam mogu poželjeti dobrodošlicu u naše redove. Iskreno se nadamo da će vaše uvođenje u Red duginih djevojaka biti jedna od vaših najljepših uspomena.  Podignula je poklopac tajnoga ćupa i spremala nam se pokazati što sve ima unutra, kad su one ostale Žene zvijezde repatice počele vrištati, zadizati suknje i trčati po cijeloj prostoriji, poput obezglavljenih pilića. Svih deset naših bijelih rakova brzo se kretalo preko crvenog tepiha. Sestra patriotizma stajala je na stolcu vičući iz petnih žila. Sestra vjere nas je zgrabila, izbacila van iz prostorije i zalupila nam vrata pred nosom. Mogle smo čuti samo potpuno komešanje koje je unutra nastalo. Pickle je dobila napadaj. Rekla je da nismo trebale ispustiti te rakove jer je u prostoriji bila Biblija. Vjerojatno ćemo obje dospjeti u pakao, a nju će osramoćenu izbaciti iz njezine crkve. Sad više nikako nećemo moći biti prihvaćene kod radijatora za seniore, i to sve mojom krivicom. Rekla sam joj da mi nitko nije rekao da unutra imaju Bibliju i da nisu trebale imati toliko mnogo tajni. Toliko sam postala živčana da sam se povukla unatrag i na plinsku grijalicu zapalila svoju mrežastu haljinu. Čula sam kako gori i to me tako grozno prestrašilo pa sam se dala u trk, što je još samo pogoršalo stvar. Kad sam se spustila niz stube, zadnji dio moje haljine rascijepio se točno po polovici i pao na ulicu. Stigla sam blok zgrada dalje prije nego sam to zapazila, i stala. Kad sam se zaustavila stajala sam u donjem rublju ispred pekarnice u Magnolia Springsu. Pickle je dotrčala iza zavoja i donijela mi ono što je preostalo od moje haljine, ali bila je to samo pregršt spaljene mreže. Morale smo čitavim putem pješačiti natrag do Masonske dvorane. Trebali ste samo vidjeti izraz lica onih muškaraca koji su igrali biljar kad smo prošle pokraj prozora. Kao da to samo po sebi već nije bilo dovoljno loše, istrčali su i slijedili nas do dvorane, buljeći u mene. Pretpostavljam da dosad nema čovjeka u okrugu Harwin koji me nije vidio napola golu. Kad smo skrenule iza zavoja, sve Dugine djevojke i Žene zvijezde repatice stajale su ispred Masonske dvorane. Namirisale su vatru i izišle, a ja sam u centru grada Magnolia Springsa bila u grudnjaku bez naramenica i gaćicama. Mislila sam da će se te žene onesvijestiti. Netko je potrčao na kat i donio mi kaput, ali nećemo postati Dugine djevojke, a Patsy Ruth Coggins čak neće ni da razgovara s nama. Evo o čemu se radi. Pomislili biste da će im biti drago što nisam izgorjela, ali ne, one bi radije da sam umrla u požaru pa da mi mogu održati službeni sprovod Duginih djevojaka. Tvrdile su da sam zauvijek okaljala posve čistu reputaciju Duginih djevojaka. Nije moja greška što je ta haljina bila tako jeftina. Neka one idu dođavola. Moj konjski rep izgorio je na krajevima i trebat će cijela vječnost da ponovno izraste. Nikada neću uspjeti vidjeti što je bilo u tom ćupu zlata! Pola škole ne razgovara sa mnom i s Pickle. Dugine djevojke trebale bi biti blage i krotke, prema Uvaženoj savjetnici, ali nazvale su nas nekim od najpogrdnijih imena koja ste ikada čuli, uključujući i Satanine kćeri. Zbog svega toga Pickle je dobila teške batine od svog oca, ali najgore se dogodilo danas. Prošle smo pokraj radijatora za seniore i, pogodite tko je stajao tamo, smijao se i zabacivao glavom. KAY BOB BENSON! Koza!

16. veljače, 1957. Jimmy Snow se neku večer nije vratio kući. Nazvali smo bolnicu i, naravno, opet je bio tamo. Sjela sam porazgovarati s tatom i rekla mu da ja odlazim ako on i Jimmy Snow ne odu u Alcoholics Anonymous 31 . Nikada nisam bila tako bijesna i sigurno je uspjelo jer je tata obećao da će ići, i da će povesti Jimmyja sa sobom čim ovaj iziđe iz bolnice. Alcoholics Anonymous ima veoma dobru reputaciju i obojica bi tamo za promjenu mogli upoznati neke drage ljude. Trebali ste vidjeti s kakvim se sve šljamom motaju. Jedan od njih jednom je pokušao ući u moju sobu i cijele je noći lupao po vratima. Da je upao unutra, tata i Jimmy bili su tako pijani da mi ne bi bili ni od kakve pomoći. Osjećala sam se loše nakon onoga kad sam se onako razbjesnila na tatu, zbog svega što su on i Jimmy učinili za mene, riskirali da dospiju u zatvor, ali to je za njihovo vlastito dobro. Katkad se prema njima morate ponašati kao prema djeci. Nazvali smo Alcoholics Anonymous, i čim Jimmy Snow iziđe iz bolnice, otići će na prvi sastanak u petak uvečer. Držim palčeve. 12. ožujka, 1957. Tata i Jimmy Snow otišli su na dva sastanka Alcoholics Anonymousa i ponosna sam na njih. Obojica izgledaju bolje, a kažu da se bolje i osjećaju. Situacija se poboljšava. Danas u Budućim kućanicama sutrašnjice morale smo naučiti kako iskrojiti tkaninu. Tko još za to mari? Ja svu svoju odjeću kupujem u trgovini. Sljedeći tjedan učit ćemo kako pravilno spakirati kovčeg. To bi moglo biti nešto što će meni i Pickle koristiti kad budemo odlazile. Prikazivali su Kralj i ja u kino dvorani Magnolia Springs i Vernon Mooseburger je zaključio da je on kralj Siama. Samo paradira uokolo i svaki put kad ga nešto upitate odgovorit će vam riječima iz filma i reći 'et cetera, et cetera, et cetera'. Pun je sebe. Tko bi ikada pomislio da će postojati ćelava filmska zvijezda! Jedino čemu se radujem jest to što će orkestar ići na Mardi Gras 32 paradu u New Orleans. Voljela bih da znam svirati još nešto osim 'Lady of Spain'. Ako budem imala vremena, Pickle će me naučiti 'Glow Little Glowworm.' Znate li što mi je rekao Lemuel? Da su sve djevojke u Klubu budućih američkih medicinskih sestara nimfomanke, što znači da su sve lude za seksom i da im nikada nije dosta. Trebali biste čuti Amy Jo Snipes koja kaže kako je divno u braku i kako ona i Nathan zajedno pišu zadaće. To je baš jako jako romantično! Žive s njezinom majkom pa ona ne mora ni kuhati ni prati ni bilo što drugo. Ne mogu ni zamisliti da sam udana i da idem u srednju školu. O, da, ona barem uvijek ima s kim izaći. Otišle smo u kino za automobiliste s Marionom Eugene i Mustardom. Taj dečko se sav pretvori u ruke i ne prestaje pipkati. Moram nastaviti jesti slatkiše i kokice da me pusti na miru. Nakon kina uvijek žele negdje parkirati. Mustard i Pickle sjede i ljubakaju se. Pickle kaže da joj se to ne sviđa, ali ona će sve učiniti, osim ići do kraja, da bi imala s kim izići na zabavu seniora. Umorna sam braneći se od Mariona Eugenea. Netko mu je rekao da djevojka koja kaže ne zapravo misli da. Voljela bih se dočepati te osobe koja je to prva započela. 1. travnja, 1957. Mislim da bi Kay Bob Benson trebala platiti zubara, ali ona kaže da neće jer je moja krivica što mi se okrhnuo i drugi prednji zub. Trebala sam se maknuti s puta. Marširali smo u Mardi Gras paradi u New Orleansu i Kay Bob Benson se razmetala. Svaki put kad smo se zaustavili izvodila je sve svoje glupe trikove s palicom, bacajući tu glupu palicu u zrak i hvatajući je iza leđa. Jednom, kad je gospodična Philpot zviznula za marš, njezina palica je padajući udarila u moj saksofon i okrznula mi drugi prednji zub. Sad imam dva okrhnuta zuba. Mogla bih je ubiti. I ne samo to, povila mi je tipke pa mi saksofon više uopće ne može svirati. Morala sam cijeli dan marširati pretvarajući se da sviram. U New Orleansu nam je bilo užasno. Bubnjara basistu udarila je u glavu boca Coca Cole, a netom kad smo sišli s autobusa nekakav muškarac je pozvao Edwinu Weeks da priđe njegovu automobilu i skinuo se pred njom gol. Ta parada je opasna, ako mene pitate. Bacaju na vas sve i svašta i sve su nam uniforme bile umrljane rastopljenom čokoladom. Koštat će pravo bogatstvo dok ih očiste. Jedino dobro u svemu je to što je nekakav pijanac pljunuo na Kay Bob Benson! P.S. 'Glow Little Glowworm' ne uklapa se niti u jedan marš. 10. travnja, 1957. 31

Alcoholics Anonymous – organizacija čiji članovi nude uzajamnu pomoć u prevladavanju ovisnosti o alkoholu. 32 Mardi Gras – poznati karneval koji se održava u New Orleansu u tjednu prije razdoblja Korizme.

Sinoć, prije nego smo pošli u autokino, Marion Eugene se zaustavio pokraj dvorane za biljar uzeti nešto novca od svog brata. Kad je izišao, rekao je:  Pogodi tko unutra igra biljar? Upitala sam.  Tko?  Tvoj tata i Jimmy Snow. Rekla sam:  Ne vjerujem ti. Oni su na sastanku Alcoholics Anonymousa.  Rekao mi je da idem i sama se uvjerim. Ušla sam i, naravno, bili su unutra i pili pivo. Ogorčena sam na obojicu. Ispostavilo se da su samo jedanput otišli u Alcoholics Anonymous. Tata je natjerao Jimmyja da ode rekavši da neće on tamo stajati pred hrpicom preobraćenih pijanaca, predstavljati se i govoriti:  Ja sam alkoholičar.  Osim toga, samo su se molili. Svakoga petka bili su vani i igrali biljar. Odustajem. Da imam novca, kupila bih stan ili otišla živjeti u hotel u Magnolia Springsu. Trebali bi se sramiti što mi pružaju tako ružan primjer. A tata bi me trebao dočekati kad izlazim s nekim. Jimmy je jedini koji ne ide spavati sve dok ne vidi je li sa mnom sve u redu. Pickle mi je ispričala najgoru priču o dvoje ljudi parkiranih u Uličici ljubavnika u gradu iz kojega potječe. Sjedili su i cmakali se kad su na radiju objavili da je seksualni manijak s kukom na kraju ruke pobjegao i da je na slobodi. Dakle, djevojka se baš jako prestrašila i htjela da odu, ali dečko je htio da ostanu. Jako su se posvađali oko toga. Konačno se dečko jako razbjesnio i odvezli su se. Kad su stigli kući, on je otvorio vrata i ona ugledala kuku kako visi na ručki. Tata i Jimmy Snow nikada sa mnom ne razgovaraju o dečkima i seksu. Mislim da bi netko sa mnom trebao popričati o tome. Brinem može li se od poljubaca ostati trudan. Pickle je u nevolji. Znam da se ne želi kupati u kadi nakon što su njezin otac ili brat bili u njoj jer je čula priču o djevojčici koja je na taj način zatrudnjela. Rekla sam joj da se tušira. 23. travnja, 1957. Pickle je zaljubljena u Taba Huntera. Morala sam osam puta odsjediti i odgledati Battle cry. Napisala mu je pismo, rekla da bi trebao glumiti u filmu s Piper Laurie i zamolila ga za sliku. Igrat ćemo u predstavi za seniore. Ja ću glumiti konobaricu. Prilazim i čekam kod stola da me Billy Hamp upita:  Koliko su stara ova jaja?  Odgovorim mu:  Ne znam gospodine. Upravo sam postavila stol 33 .  Meni to nije smiješno, a vama? Pickle mora dati četiri glupe definicije. Pitaju je: Što je susjed? Ona odgovori:  Osoba koja je danas tu a sutra nije.  Što je zubar?  Osoba koji gradi mostove.  Što je Eskim?  Osoba koja sa sebe odjeću mora skinuti pijukom od leda.  Što je zebra?  Konj iza rešetaka. Njezina uloga su ovi smiješni odgovori. Mustard Smoot oponaša Tennessee Ernie Forda. Bit će tu i parodija na Vaša hit parada. Ravnateljica je gospodična Philpot. Bili smo u školskim novinama. Mene su nazvali najbistrijom djevojkom u razredu među učenicama druge godine. Pickle je dobila naziv djevojke s najviše školskog duha. Kay Bob Benson je prozvana najbolje odjevenom, naravno. Michaela su nazvali najslađim dečkom i Vernona Moosebugera dečkom koji obećava. Patsy Ruth Coggins je najslađa. Ajoj, trebali su je čuti što je sve izgovorila Pickle i meni kad smo bacile račiće na Dugine djevojke. Više nije ljuta na nas, ali njezina majka joj ne dopušta da mene i Pickle poveze svojim autom. Svuda moramo pješačiti. Koja gnjavaža! Približava se zabava seniora pa Pickle i ja dogovaramo popodnevni termin za frizuru kod Nita's Beauty Box i potpunu šminku u studiju Merle Norman na dan zabave. Ne mogu kupiti novu haljinu pa će mi Pickle posuditi onu svoju staru blijedozelenu, a ona će obući jednu svoje rođakinje. Ostat ćemo budne cijele noći i vidjeti izlazak sunca, a potom ćemo svi doručkovati u blagovaonici hotela Magnolia Springs. Bit će to prvi put da smo Pickle i ja s nekim ostale budne cijelu noć. Svi seniori to čine. Jedva čekam. Kay Bob Benson neće doći na zabavu seniora jer Flicka Hicks nije senior. Kakva šteeeeeeta! Ali, kako kaže gospođica Doris Day:  'Que sera sera.' 22. svibanj, 1957. 33

Igra riječi koja se gubi u prijevodu zbog višestrukog značenja riječi lay; lay the eggs – izleći jaja; lay the table – postaviti stol.

Tema ovogodišnje zabave bila je 'Crvena jedra u zalazak sunca' i svi krep papiri bili su crveni i narančasti. Svi su rekli da Pickle i ja lijepo izgledamo. Voljela bih da ste mogli vidjeti lice Becky Bolden. Plesala je i igla kojom je prikačila kiticu cvijeća zaglavila se u njezinu grudnjaku na napuhavanje. Jedna strana je bila posve spljoštena. Vrisnula je kao da ju je netko pogodio, a sve njezine prijateljice pritrčale su je otpratiti do ženskog zahoda, uklanjajući sve s puta. Nastao je pravi metež. Više se nije ni vratila. Patsy Ruth Coggins se razboljela i nije mogla doći na ples. Njoj u čast Pickle je nagovorila sastav da odsviraju 'Rocking Pneumonia and the Boogie Woogie Flu'. Nakon zabave, čitava skupina nas odvezla se dolje do plaže. Dečki su ponijeli deke kako bismo mogli sjediti i gledati zalazak sunca. Marion Eugene mi je dao da nosim njegov seniorski prsten, a Mustard je Pickle dao svoj. Pickle je to sigurno znala jer je u torbici imala ljepljivu traku koju je obavila oko Mustardova prstena da joj pristane. Isto sam i ja učinila sa svojim. Taj prsten je težak sigurno dva i pol kilograma. Svi smo doručkovali tamo u hotelu kad je iznenada ušao Picklen tata, koji ju je zgrabio za ruku i rekao:  Dobro, mlada damo, idemo  i doslovno je izvukao kroz vrata. Nismo znali što učiniti. Sigurna sam da je Pickle u zemlju propala od srama. Siroti Mustard samo je tamo sjedio. Bio je tako bijesan da je bio na rubu plača. Danas se Pickle nije skinula na satu tjelesnog pa znam da ju je tata pretukao na mrtvo ime. Pitala sam je kako je saznao gdje je i odgovorila mi je da mu je rekla kako će prespavati kod Patsy Ruth Coggins. Nazvao je tamo kasno pa mu je gospođa Coggins rekla da Patsy ima gripu i da nitko kod njih nije ostao prespavati. Obišao je sve hotele i motele u potrazi za njom. Rekla je da je imao seks na umu. Danas je bio Dječji dan, ono kad se svi seniori odijevaju kao mala djeca. Lemuel se ponašao kao pravi luđak i uspravio se na sjedištu. Propala mu je noga pa je nije mogao nikako osloboditi. Bio je tako zaglavljen otprilike dva sata sve dok nije došao domar i rastavio čitavu klupu. Danas smo imali školski godišnjak. Picklene fotografije bile su grozne. Ne možete razaznati tko je tko. Svi su mi se upisali u spomenar. Poslušajte ovo: Sad si još pupoljak a kad budeš ruža ja ti želim dobrog muža Voli te tvoja, ti znaš koja (Patsy Ruth Coggins) Ljubav je smiješna stvar, ima oblik guštera, niz kralježnicu ti sklizne u srce te lizne. (Mustard Smoot) Kad se budeš udavala nemoj se udati za vola udaj se za dečka koji kliče: Magnolia Springs srednja škola (Gospođa Nathan Willy) Ruže su crvene, stabljike zelene, a ti imaš lice poput podmornice. (Michael Romeo) Kad se udaš i budeš živjela međ' drvećem pošalji mi kokos plaćam pouzećem i… Kad se udaš i dobiješ blizance, ne zovi mene da ti kuham rezance… Kad se udaš i budeš živjela

u kamionu muža svoga naruči puno djece ravno iz Sears Roebuck kataloga (Edwina Weeks) Volim kad sam zločest dobar mrzim biti pa ću biti zločest i dvaput se potpisati (Vernon Mooseburger, Vernon Mooseburger) Najprije dolazi ljubav, a zatim dolazi brak, Evo nam Daisy i djetešca progutat će je mrak (Mudge Faircloth) Kad zlatno zađe sunce, i budeš ležala u grobu jedne zime neka ti sam Bog ispiše tvoje ime (Becky Bolden, Sestra vjere) Mojoj najboljoj prijateljici volim te puno, volim te malo, volim te kao slatku dinju volim te kao malu svinju (Pickle Watkins) Jedne noći sam ležao na jastuku Jedne noći u krevetu sam ležao Jedne noći sam gurnuo noge kroz prozor Drugoga jutra moj susjed je bježao (Lemuel Watkins) Kad se udaš i budeš jela kruha i salame sjeti se mene i školske galame (Judy Ashwinder) Ti me pitaš koga volim Evo da ti odgovorim Brzo čitaj prva slova Evo tebi odgovora (Sekica) Preslatka da te se zaboravi… (Miss Philpot) Šećer je sladak još slađi je med a ti i ja smo kao sladoled. (Marion Eugene) Ja sam se samo potpisala, naopačke… 29. svibnja, 1957. Znate li da nisam položila algebru? Osim toga, pala sam i državno uređenje i građanske dužnosti te vožnju. Nisam čak ni znala da nisam položila državno uređenje i građanske dužnosti. Tako sam marljivo učila da položim španjolski pa mi je promaknulo. Ovdje nemaju ljetnu školu pa ću morati otići u Jackson i ostati s bakom Pettibone tako da sljedeće godine mogu s Pickle biti junior. 34 Mogla bih se ubiti. Pickle i ja smo se planirale ludo zabaviti ovog ljeta. Namjeravale smo lijepo potamniti, izblajhati kosu i još puno toga.

34

Junior – učenik treće godine

Budući da ja ljetos neću biti ovdje, Pickle će tijekom ljeta naći posao u trgovini Elwood's Variety kako bi zaradila nešto dodatna novca za odjeću. Sljedećeg tjedna putujem u Jackson i Pickle će me pratiti do autobusne postaje. Obećala mi je svakoga dana pisati i izvještavati me što ima novo. Sljedeće godine ćemo se sjajno zabaviti, jednostavno znam da hoćemo. Juniori imaju sve vrste privilegija, a Lem će dobiti auto. Ako dopusti Pickle da ga posudi, možemo cijelo vrijeme izostajati iz škole. Jedva čekam. 1958. 22. siječnja, 1958. Bila sam u ljetnoj školi dva mjeseca kad mi je Pickle prestala pisati. Slala sam joj pismo za pismom pitajući je što se dogodilo, ali nikada nisam dobila odgovor. Otprilike mjeseca dana poslije pisala mi je Patsy Ruth Coggins i rekla da je Pickle u drugom stanju. Nikada neću shvatiti kako je Pickle dopustila da joj se to dogodi. Trebale smo zajedno ići u New York. Bez obzira na sve, ja ću čim prije otići iz Mississippija. Ponovno sam pala algebru u ljetnoj školi. Tata, Jimmy Snow i ja sad živimo u Hattiesburgu, u državi Mississippi. Čovjek, vlasnik motela kojim je tata upravljao, otpustio ga je zato što je tata unajmio sobu nekim crncima i Vijeće bijelaca je za to saznalo pa su došli i izrešetali sve prozore. Tata radi u pivnici Jonnie's, a Jimmy i dalje, kad god može zaprašuje usjeve. Kuća u kojoj stanujemo zove se Milner Court. Moja soba je zatvoreni trijem. Nadam se da ćemo se uskoro odseliti. Škola koju pohađam je Akademija blaženog sakramenta i vjeroučitelj, otac Stephens, izluđuje me pokušavajući me navesti da postanem katolkinja. Školu pohađa mnogo bogatih djevojaka. Sve su one u sestrinstvima i debitantice su. Sally Gamble, čiji tata vodi najveću robnu kuću u Jacksonu ide sa mnom u razred. Nisam se još ni s kim sprijateljila, ali i ne želim. Želim samo maturirati i otići odavde. 3.veljače, 1958. Baka Pettibone osvojila je jackpot na bingu i poslala mi petnaest dolara. Blok zgrada dalje od mjesta gdje živimo nalazi se kazalište koje nosi naziv Azalea Street Playhouse gdje se održavaju predstave uživo pa sam otišla tamo i kupila si kartu za predstavu. Dok sam bila u predvorju čula sam čovjeka koji govori da se radnik koji radi s reflektorom naljutio i dao otkaz te da za tu večer moraju naći drugoga za predstavu. Rekla sam mu da ja mogu rukovati reflektorom jer su moj tata i djed radili s reflektorima i tome me naučili, što je bila laž. Nikada me nisu učili, ali meni je to oduvijek izgledalo jednostavno. Čovjek je rekao da je to sjajno i da te večeri dođem u kazalište. Sjela sam na autobus i otišla u centar grada do kazališta Melba gdje je tatin prijatelj radio kao operater. Izvadio je stari reflektor i poučio me kako njime rukuje. Bila sam u pravu, bilo je jednostavno. Morate ga samo usmjeriti i ručicom pojačavati ili smanjivati svjetlost. Te večeri nakon predstave ravnatelj kazališta, profesor Teasley, popeo se u kabinu za rasvjetu i rekao da sam divno obavila posao. Ona druga osoba koju su imali pola predstave nije mogla pronaći ni pozornicu, tako da ja sad službeno rukujem reflektorom. Ništa mi ne plaćaju, ali mogu besplatno odgledati sve predstave. Svi kažu da je to najbolje društveno kazalište u Mississippiju. Sljedećeg tjedna pozvana sam na zabavu glumačke ekipe i moje ime bit će napisano na programu. Koristim se s Fay Harper jer će tako napisano bolje izgledati. Čak i da imam novca ne bih imala vremena za sestrinstva i tomu slično. Zapravo, da nisam mami obećala da ću završiti srednju školu, odmah bi odustala i počela se profesionalno puno radno vrijeme baviti usmjeravanjem reflektorskog svjetla. 19. veljače, 1958. Moj novi prijatelj gospodin Cecil poznati je kreator šešira i odjeće za kazalište. Visok je, mršav, ima ofarbanu plavu kosu i najneobičnija je osoba koju sam ikada upoznala. U tom salonu za izradu šešira s njim radi još desetorica mladića koje svi zovu Cecilettes. Ludnica su. Nakon predstave idemo piti. Gospodin Cecil obično ne voli žene, ali ja sam iznimka. Smatra me lijepom i pomoći će mi da se ljepše odijevam i da napravim ljepšu frizuru. Umalo sam umrla kad mi je počupao obrve, ali puno bolje izgledam. Mnogi ga ne vole, ali on je pravi tragičan lik. Kad je njegov najbolji prijatelj, frizer u robnoj kući Gamble, poželio otići u New Orleans, na Mardi Gras, gospodin Cecil je tri tjedna radio i kreirao mu sjajan kostim Snjeguljice prije nego ga je ispratio na Greyhound autobus. Otad nije čuo ništa o njemu, i sad u veljači navršava se pet godina. Svake godine on ga odlazi tražiti u New Orleans. Nakon što sam izgubila najbolju prijateljicu, točno znam kako se osjeća.

Jako mi se sviđa i profesor Teasley, naš ravnatelj. Ima dugu sijedu kosu i kći mu je profesionalna glumica u Chicagou. Novac kojim je izgradio kazalište potječe od njegove majke, gospođe Nanny C. Teasley, koja je veoma bogata i pomalo nagluha. Kad su premijere, a ona tad dolazi u kazalište, svi moraju glasno izvikivati svoje uloge. Uvijek nosi dugu crnu haljinu i crni štap s tvrdim zlatnim vrhom, ali morate biti oprezni jer voli njime udarati ljude po koljenu. Gospodin Cecil i ja nekidan smo otišli do nje. Za Društvo John Birch, u svom prednjem dvorištu, priređuje kulturnu večer koje se sastoji od plesa i čitanja poezije pa želi da on kreira kostime a ja usmjeravam reflektor. Ne znamo kad će to biti. Gospođa Teasley kaže da je ples o božicama mjeseca i da ćemo morati čekati puni mjesec. Njezina kuća je velika bijela plantaža, odmah na vodi. Pokazala mi je medalju koju je 1943. godine dobila od Hattiesburg VFW zato što je iznad Zaljeva Mississippi sama srušila dva neprijateljska zrakoplova. Nažalost, bila su to dva meteorološka zrakoplova Sjedinjenih Država iz Penascole, s Floride, ali budući da piloti nisu smrtno stradali i da je ona mislila kako su to neprijatelji, svejedno su joj uručili medalju. Osim toga, gospodin Cecil kaže da ona daruje mnogo novca za VFW. Hobi joj je uzgajanje rakova. Kad sam vidjela sve te rakove kako trčkaraju uokolo pitala sam je jesu li je ikada uštinuli. Rekla je da jesu, ali ako volite rakove onako kako ih voli ona, mogu vas štipati i štipati a da vi ništa ne osjetite. 26. veljače, 1958. Sljedeća predstava koju pripremamo u kazalištu je Teška kušnja, o vješticama iz Salema, iz Massachusettsa. Gospodinu Cecilu je zlo od toga jer su kostimi dosadni. Budući da im za predstavu ne trebaju reflektori, ja radim dolje na rasvjeti. Povela sam gospodina Cecila u bar Jonnie's da upozna tatu i Jimmyja Snowa. Trebali ste čuti što je rekao glupi Jimmy Snow. Rekla sam Jimmyju Snowu da je gospodin Cecil moj prijatelj i da šuti ako mu se ne sviđa. Pa što ako je gospodin Cecil neobično graciozan za jednog muškarca? Mnogo je draži od bilo kojeg Jimmyjevog prijatelja i mnogo bolje odjeven, a osim toga, poznaje sve važne ljude u gradu. Jučer me gospodin Cecil odveo da upoznam njegovu prijateljicu, kiparicu koja potječe iz veoma bogate obitelji, ali nije priznata. Zove se Paris Knights. Lijepa je. Koristi crnu tabakeru za cigarete i nosi vojničke hlače s biserima. I ona šmrče travu i psuje kao kočijaš. Paris je jako profinjena, ako mene pitate. Trebali biste vidjeti njezine kipove. Znam što su, nisam glupa, stotine onih muških stvari svih veličina. Razlog zbog kojega nije priznata je taj što je na velikom Beaux Arts balu za aukciju darovala jednu skulpturu Muzeju umjetnosti u Hattiesburgu. Jedna od žena u odboru pomislila je da je prepoznala onu stvar svog supruga i bacila je martini Paris u lice prouzrokovavši veliku gužvu. Paris je rekla da je sličnost samo ono što ta žena priželjkuje. Gospodin Cecil mi je rekao da je ona, dok je živjela u New Yorku, imala avanturu s Marlonom Brandom. Pitam se je li jedan od tih izložaka Brandov. Dok smo bili kod nje Paris nas je služila vinom i francuskim sirom Camembert. Bila je to prva strana hrana koju sam jela u životu, osim talijanske kuhinje gospođe Romeo i nešto kineske kuhinje u restoranu Joy Pong. Kad me Paris pitala vjerujem li u slobodnu ljubav nisam znala što joj odgovoriti pa sam rekla da vjerujem. Ona je imala avanture s raznim muškarcima, uključujući i istočnjake. Smatra da sam u godinama kad bih trebala proživjeti život. Da vam kažem istinu, ja mislim da mi je bolje pričekati. Još ni s Amerikancem nisam bila u krevetu. Traži naučnicu koja će joj pomagati u studiju, ali meni se ne da baratati tim njezinim skulpturama. Možda me katolička škola načinila kreposnom. Tata ima novu žensku. Ova je najgora dosad. Jimmy Snow kaže da nije ona kriva što je tako ružna, ali da je barem mogla ostati doma. Ja mislim da ona želi samo besplatno piti. 11. ožujka, 1958. Tootie, Helen i Dolores tajnice su koje rade u kazalištu. Budući da se sve one žele udati odvela sam ih u tatin bar nadajući se da će se nekoj od njih svidjeti tata pa da će se on prestati motati uokolo s tom ružnom ženom. Tata im se nije svidio, ali za Jimmyja Snowa su rekle da slađega nisu vidjele. Jimmy je tako sramežljiv da neće čak ni razgovarati s njima. Tootie je cijele večeri skakala poput zečića i sljedećeg dana od žuljeva nije mogla ni otići na posao. Voljela bih da tatin bar bolje izgleda. Svi zidovi su od lažnog drveta, a sa stropa visi preparirani pufer i ribarska mreža. Gospodin Cecil i ja pišemo smiješan skeč za glumačku zabavu. On glumi vješticu, a ja s njim vodim intervju, baš kao u TV emisiji Jedan na jednoga.

Ljut je na gospođu Teasley. Nazvala nas je u zadnji čas reći da će biti pun mjesec, a kostimi za ples bili su tek napola dovršeni. Zapravo, nije bilo važno jer na kaju krajeva mjesec nije bio pun, a ja sam reflektorom promašila pola plesača. Nitko mi nije rekao da će koristiti obruče i lopte. Trebali ste vidjeti sve te djevojke kako skaču i poskakuju po cijelom dvorištu. Jedna je zagazila u pseći izmet, vrisnula i prestala plesati, ali gospođa Teasley ju je udarila svojim štapom i vratila natrag na mjesto. Na kraju večeri svi su čitali pjesmu koju su napisali. Najbolja je bila ona gospođe Teasley. uskoro će kiša, uskoro će mraz uskoro će otpuhati svu mahovinu s tih prokletih stabala 16. ožujka, 1958. Izveli smo svoj skeč na glumačkoj zabavi u Teška kušnja, i prošlo je sjajno. Profesor Teasley je rekao da bih mogla igrati u sljedećoj predstavi koja se zove Mačka na vrućem limenom krovu. Gospodin Cecil me savjetovao da tražim veliku ulogu. Hoću glavnu ulogu, onu koju Elizabeth Taylor ima u filmu pa vježbam izgovor. Iza pozornice možete čuti samo ljude kako izvikuju 'Pepsi Cola, Pepsi Cola'. Ja vrištim barem sat na dan da istanjim glasnice tako da mi glas bude slab. Budući da Jimmy Snow cijelo popodne spava, moram se ušuljati u kazalište kroz prozor ženskog zahoda i tamo vrištati. Sigurno djeluje, jer sam cijelo vrijeme promukla. Ako osvrti budu dobri, nadam se da će ih majka Kay Bob Benson pročitati. Uvijek se hvali kako čita Hattiesburg Press Register. Dobila sam neobično pismo od bake Pettibone. Ne razgovara s tetom Bess jer je priredila zabavu za šezdeset peti rođendan, a teta Bess se napila i prišla upitati bakinog svećenika zna li gdje bi ona mogla nabaviti pilule protiv začeća. 21. ožujka, 1958. Danas je profesor Teasley dodijelio uloge za predstavu Mačka na vrućem limenom krovu. Kaže da nema malih uloga, samo malih glumica. Mislim da nikako nije u pravu! Igrati ulogu sluškinje, crnkinje koja izgovara samo jednu rečenicu:  Dolazi oluja  mala je uloga, bez obzira na sve. Već sam tati i Jimmyju Snowu kupila ulaznice za premijeru. Trebala sam pričekati. Više rečenica izgovorila sam kao Majka guska. Prema riječima gospodina Cecila, zvijezde počinju s malim ulogama. Kad sam ga tražila da mi imenuje neku, dugo je razmišljao, a tek potom rekao Ann Sothern, no mislim da laže. 3. travnja, 1958. Postoji prizor u Mački na vrućem limenom krovu u kojemu glavna sluškinja i ostale sluge unose rođendansku tortu, kad svi Velikom tati pjevaju 'Sretan rođendan'. Nisam o tome prije razmišljala, ali tijekom premijere izgledalo mi je sasvim logično da i sluškinja pjeva uz obitelj. Na kraju krajeva, bila sam sluškinja u kući, a ne nadničarka! Na pauzi je profesor Teasley bijesno dotrčao iza pozornice zahtijevajući da skinem kostim jer više nisam u predstavi. Rekao je da sam uništila premijeru i da sluškinje ne pjevaju 'Sretan rođendan', ne dobacuju poljupce i ne vrište: 'Volim te, Veliki tata'. Očito sam bila jedina koju se čulo u publici. A ja sam samo nastojala biti glasna da me njegova gluha majka može čuti, eto samo zato. Što je to loše u improviziranju? Svi u Umjetničkom studiju u New Yorku to čine. Paris Knights koja je tamo bila smatrala je da je to predstavi dalo poseban obrat i sličilo je na to da je Veliki tata imao strastvenu avanturu s jednom od crnih sluškinja. Hvala Bogu da se tata i Jimmy Snow nisu pojavili! Ponovno sam se vratila i radim rasvjetu za sljedeću predstavu koja mi je veoma sumnjiva! To je izvornik kojega je napisala neka žena u Jacksonu, po imenu gospođa Mamie Kole Stafford, a zove se Čula sam krik očaja iz Bougainvillea. Predstava se odvija u Maconu, Georgiji, najtoplijeg dana u godini. Ovo je prva stranica: Dan je bio tako topao da se kozja krv s mirisom mošusa otežano spuštala u grmove gardenije, hučeći kao vrući med koji se ulijeva u sniježnobijelu stepku dok su lijene pčele žutih krila bezvoljno zujale oblijećući od cvijeta do cvijeta. Ajoj. Priča je to o usidjelici koja strahuje da će naslijediti teško stanje menopauze od kojega je poludjela njezina majka. Kritički osvrt na Mačku na vrućem limenom krovu izišao je u Hattiesburgovom Press Registeru, ali mene nisu spomenuli. Kritičar je naglasio da su gospođu Nanny C. Teasley, ravnateljevu majku, čuli kako se nekoliko puta glasno nasmijala tijekom napetih dijelova predstave. 9. travnja, 1958. Danas poslije škole otišla sam do tatina bara i u njemu zatekla Picklena brata, Lema Watkinsa. U vojsci je već osam mjeseci i sprema se na dvije godine u Njemačku. Kad je čuo da tata vodi bar u Hattiesburgu, odlučio me potražiti. Sjeli smo, popili nekoliko piva, i ispričao mi je što se dogodilo. Mislio je da sam mogla znati kako Pickle nije ostala trudna s Mustardom Smootom.

Pickle je bila sama kod kuće, glačala odjeću jedne subote popodne, kad se njezin tata vratio s jednog od onih poslovnih putovanja na kojima je držao govore za Vijeće bijelaca i počeo vikati na nju optužujući je da je spavala s Mustardom. Počeo ju je udarati i nazivati pogrdnim imenima, a potom je odvukao u stražnju prostoriju i silovao. Kad se Lem vratio kući i našao je pretučenu i krvavu, uzeo je pištolj i pošao u potragu za ocem namjeravajući ga ubiti, ali nikada ga nije našao. Rekli su gospođi Watkins što se dogodilo, ali ona to nije htjela vjerovati i samo je rekla da je, ako je to istina, Pickle to sama izazvala. Kad je Pickle saznala da je trudna, Mustard ju je oženio. Lem je rekao da je morao otići od kuće jer je znao da bi sigurno ubio oca, samo da ga još jednom vidi. Zaplakao je i naveo me da se zakunem da nikada neću reći Pickle da mi je on to ispričao, jer je bila jako posramljena. Posljednje što je čuo o tom ocu nitkovu jest da je ponovno kod kuće i da se svake večeri moli. Cijelo to vrijeme mislila sam samo na sebe i na to kako me Pickle napustila. Sigurno je sama prolazila kroz taj pakao. Kakva sam ja to prijateljica kad mi to nije mogla reći? Pretpostavljam da sam previše govorila o tome kako ćemo otići u New York i bojala se da me ne razočara. Ne mrzim gospodina Watkinsa. Mnogo je dublje to što osjećam prema njemu. Zašto netko takav i dalje živi, a netko poput moje majke, koji nikada nikome nije učinio ništa nažao, umre? Sutra ću posjetiti Pickle. 11. travnja, 1958. Autobusom sam otišla u Magnolia Springs i sišla pred pekarnicom. Raspitivala sam se po cijelom gradu znaju li gdje živi Pickle. Žena u trgovini mi je rekla kako je čula da radi u spremištu za krumpir. Kad sam tamo stigla neke stare seljanke su mi rekle da djevojka po imenu Pickle Smooth radi u spremištu broj tri. Dok sam prilazila, sjetila sam se kako smo se Pickle i ja uvijek šalile na račun ljudi koji rade u spremištima krumpira. Ugledala sam je prije nego je ona ugledala mene. Razvrstavala je krumpire, a meni je srce tako snažno kucalo da gotovo nisam imala petlje prići joj. Rekla sam:  Pickle?  Dugo me gledala, a potom, kao da je vidjeti me nešto najprirodnije na svijetu, rekla:  Hej, djevojko, što ti tu radiš?  Rekla sam joj da sam se upravo vratila na jedan dan i da sam pomislila kako bi bilo zgodno doći i pozdraviti je. Rekla mi je da pričekam da ona nekim ljudima kaže da će uzeti pauzu. Kad sam je upitala kako je, odgovorila mi je:  Nije loše  te da Mustard za njezinog tatu obrađuje zemlju i da ima divnog malog sina koji se zove Lemuel. Ja sam joj objasnila sve o kazalištu u kojemu sam, ali cijelo vrijeme dok sam govorila nisam skidala pogleda s nje. Doimala se starom i iscrpljenom, a njezine oči uopće više nisu bile Picklene oči. Ubrzo smo samo stajale i više nismo imale ništa za reći jedna drugoj. Konačno je ona progovorila:  Eto, bit će bolje da se sad vratim na posao  a potom upitala:  Hej, djevojko, hoćeš li ti i dalje ostati stara cura?  Pretpostavljam da hoću.  Znaš, trebala bi nekome dati priliku za bračni život. Baš kad je odlazila upitala sam:  Pickle, fotografiraš li još uvijek? Pogledala me nekako neobično.  Fotografiram?  Ma znaš, fotografiraš, kao nekad?  O, da, bilo je to tako davno da sam i zaboravila. Napiši mi nekad pismo, jes' čula. Prošetala sam natrag do grada i sjela u autobus. Cijelim putem kući gledala sam kroz prozor. Mislim da na svijetu nema tužnijeg prizora od mrtvih stvari uz cestu. A vi? 16. travnja, 1958. Gospodin Cecil se vratio iz New Orleansa kamo odlazi svake godine. Ni ovaj put nije našao svog prijatelja. Spreman je već odustati od svake nade. Treba kontaktirati Ured za nestale osobe, kao što su učinili kad je nestao moj djed Pettibone. Trenutno radim na ozvučenju za predstavu koja se zove Anne tisuću dana. O Henriku osmom je i Anne Boleyn 35 . Super je. Samo se svađaju, ali na kraju Anne odrube glavu, a Henrik prestane biti katolik. Jedan od mojih zvučnih efekata jest ispaljivanje topa. Trebalo bi nastupiti usred govora Henrika osmoga kao signal njemu da je Anne Boleyn ubijena. Potom on drži dugačak govor o tome koliko će mu nedostajati. U sinoćnoj izvedbi zaglavio mi se kazetofon i Hubert Jamison, glumac koji je glumio Henrika osmoga, samo je sjedio i buljio u publiku. Ja sam bila u kabini za razglas, otraga u kazalištu, i nije bilo 35

Anne Boleyn (1507.- 1536.) – druga supruga Henrika osmoga (Henry VIII), majka kraljice Elizabete (Elizabeth I), kojoj je Henrik , optuživši je za preljub, dao odrubiti glavu jer mu nije mogla podariti muškog nasljednika.

načina da mu dam do znanja da stroj za emitiranje zvuka ne radi. Trebao je shvatiti, ali nije, pa sam se na kraju nagnula iz kabine i viknula 'BUUM' . Hubert se jako naljutio na mene i tvrdio da sam pokvarila njegov najbolji govor kad su se svi u publici okrenuli i pogledali prema kabini za razglas. Gospodin Cecil i ja smo za mene napisali smiješan skeč. Glumim veoma bogatu damu iz visokog društva koja dolazi na večeru u veoma ekskluzivan restoran. Nosim crnu koktel haljinu i držim veliki dugački crni držač za cigaretu koji će mi Paris posuditi. Uđem u prostoriju i glasno sve pozdravim, a potom ugledam svog supruga. Pretvaram se da sam šokirana i pitam ga:  Dakle, George, što ti tu radiš? Smeta ti ako sjednem, George? Znaš, umrla bih da se pročuje da je naš brak… hm… klimav.  Sjedam dovoljno brzo i ne dajem mu priliku da bilo što kaže, mašem nekim ljudima u prostoriji.  George, već te pola godine nema kod kuće i, psu nedostaješ. Jesam li ja tomu kriva?  Lupkam se u prsa svojim držačem cigarete. Pozdravljam još nekoga u suprotnom dijelu prostorije. Ponovno gledam njega.  George, mogao bi i reći nešto, na kraju krajeva…  Potom se čuje hitac. Ustajem i hvatam se za trbuh.  Je li to sve što mi imaš reći, George?  Zapažam da svi u prostoriji gledaju u mene, smijem se i pokušavam se pretvarati kako se ništa ne događa. Guram maramicu u trbuh kao da je guram u prostrijelnu ranu, i sjedam.  A sad o sprovodu. Ništa previše detaljno. Pet ili šest stotina, George, i, Billy Graham će biti sasvim u redu.  Mašem nekome na drugom kraju prostorije.  To će mi uništiti ugled u društvenom smislu  otresam pepeo na susjedni stol i govorim:  Nije baš da mnogo marim, George. Samo uopće nisi mislio na djecu. Što? O, pa to je u redu. Nismo nikada, jesmo li? No, nije to moja greška. Majka je bila jako stroga.  Vičem nekome na drugom kraju prostorije:  Hej, Kay Bob, divno izgledaš, dušo  i okrećem se natrag Georgeu.  Nemoj se usuditi pozvati Kay Bob na moj sprovod. Ako se ona pojavi, umrijet ću.  Ponovno gledam u Georgea.  George, jesam li dobro našminkana? Dobro!  Udaram glavom o stol i umirem. Meni se čini da je smiješno, a isto to misli i gospodin Cecil. Doveo je sve Cecilettes da gledaju skeč, i svidjelo im se. Izvest ću to na glumačkoj zabavi kad se bude davala Anne tisuću dana. 23. travnja, 1958. Moj skeč prošao je sjajno. Svi su rekli da sam najsmješnija osoba koju su ikada vidjeli. Čak i Hubert Jamison. Profesora Teasleya tako se dojmilo da me stavio u sljedeću predstavu, Žuta groznica, o ratu protiv žute groznice u Panamskom kanalu. Gospodin i gospođa Gamble, Sallyni otac i majka bili su na glumačkoj zabavi. Gospođa Gamble me pitala bih li htjela za dvadeset pet dolara zabavljati na Sallynom prvom svečanom plesu u Zavičajnom klubu Hattiesburg. Odgovorila sam joj da bih. Jimmy Snow zaprašuje usjeve u Fayettvilleu i trebao bi se uskoro vratiti kući. Voljela bih da se i on potpuno prestane baviti ti poslom. Tatu baš ne viđam često. On i ona starica s kojom se viđa samo sjede i po cijele dane piju. Većinu vremena provodi u njezinu stanu. Ona živi na južnoj strani, u najgorem dijelu grada. Ah, da, o ukusima ne vrijedi raspravljati. Ponovno sam pala algebru. 28. travnja, 1958. Trebali biste vidjeti Zavičajni kub Hattiesburg. To je najljepše mjesto u kojemu sam ikada bila u životu. Sve pokućstvo zbilja je staro i sagovi su divni. Doći ću u zavičajni klub čim mi se ukaže prilika. Sally Gamble je izgledala božanstveno i svi dečki bili su odjeveni u smokinge koji su im pristajali. Posvuda je bilo cvijeća, a grb Gambleovih nalazio se svuda na zidovima. Izvela sam svoju točku i gospodin Cecil je ispalio hitac iz pištolja točno kad je trebalo. Hvala Bogu. Gospođa Gamble mi je u omotnici dala novac i rekla da mogu jesti u kuhinji. Prišle su mi neke djevojke s kojima sam išla u školu i razgovarale sa mnom. Promatrala sam kroz prozor kad je Sallyn tata nju uveo u društvo. Bilo je bolje nego kod Duginih djevojaka. Tata je rekao da će mi prirediti prvi svečani ples u baru Jonnie. Jako smiješno. Paris je rekla da je njezin prvi svečani ples bio nešto najdosadnije kroz što je prošla u životu. Danas sam saznala da se Sally Gamble naljutila na djevojke koje su došle u kuhinju razgovarati sa mnom. Rekla je na nije u redu razgovarati s nekim tko je unajmljen za pripomoć. Možete li vi to vjerovati? Prema Parisinim riječima, Sallyn tata joj je već dosad platio dva abortusa. Mislim da biste trebali biti djevica kad idete na prvi svečani ples. Ako mene pitate, ona vara sto posto. Gospodin Cecil ima novoga dečka i, sretan je! Rekla sam mu da pazi i ne izrađuje mu nikakve kostime te da ga ne šalje na Mardi Gras. Probe za Žutu groznicu su sjajne. Glumim jednu englesku plemkinju koja u Panamski kanal dolazi u posjet svom ocu i dečku, koji su obojica liječnici. Tamo se zarazi žutom groznicom i dopušta da je otac i dečko

iskoriste kao zamorca i daju joj serum na kojemu rade. Na taj način može umrijeti znajući da je učinila nešto kako bi pomogla medicinskoj znanosti. Oni pristaju na to jer je ona jedina oboljela od žute groznice koja govori engleski. Tijekom cijele predstave leži umirući i govoreći o učincima koje serum ima na nju. Moja scena umiranja duga je petnaest minuta. To je moja velika prilika. Međutim, nakon što umre, oni naprave pravi serum i otkriju lijek za žutu groznicu, ali prekasno je da bi nju spasili. Gospodin Cecil mi pomaže oko šminke i engleskog naglaska. 1. svibnja, 1958. Veliki sam hit. Ovo je moj prvi profesionalni osvrt. U sinoćnjoj predstavi svi glumci bili su posebno dobri, ali izvedba gospođice D. Frances Harper kao osuđene na propast Cecily Bundrige, bila je jedna od najboljih izvedbi kakvu ovaj kritičar već dugo nije vidio na domaćim daskama. Imala je izvrstan osjećaj za vrijeme i kad se zgrabila za vrat i zadnji put mahnula opraštajući se od svog oca i ucviljenog ljubavnika, nema toga tko u publici nije zaplakao. Tijekom predstave vidjeli smo na propast osuđenu Cecily Bunridge koja se od vesele mlade engleske djeve pretvara u stvorenje koje proždire zastrašujuća žuta groznica. Jedva možemo povjerovati da je krhka, žutičava djevojka upalih očiju ona ista osoba koju smo vidjeli u prvom činu. Pohvale gospođici Harper. Hubert je ponovno jako ljut na mene i tvrdi da sam dugo umirala te da sam ga trebala upozoriti kako ću tijekom stanke ponovno nanijeti šminku. Šminka mi je bila grozna. U vrču sam pomiješala žutu i bijelu, razmazala je po cijeloj koži koja se vidi i oslikala velike tamne kolutove ispod očiju. Zbilja sam izgledala bolesno. Hubert je rekao profesoru Teasleyu da od žute groznice ne postajete žuti. Žuti postajete samo od žutice i da sam izgledala poput Kineskinje. Samo je ljubomoran što sam dobila tako dobru kritiku. Ali najbolja od svih vijesti je ta da je predstava od takvog povijesnog značaja pa je ovoga ljeta izabrana za igranje diljem Mississippija. Profesor Teasley je tvrdio da će naše putovanje uzduž i poprijeko Mississippijem 'biti kao donošenje kiše žednoj zemlji'. A ja ne moram ispravljati algebru. Profesor Teasley je otišao do školskog odbora Mississippija i dogovorio s njima da se to sredi i da bez obzira na to mogu maturirati s obzirom da sam umjetnik koji će se baviti šou biznisom i kojoj ne treba algebra. Pohvala profesoru Teasleyu! Imam dvadeset tri primjerka kritike o mojoj žutoj groznici. Šaljem ih svim velikim producentima u Broadway, u New York. Jedva čekam da dođem tamo. Najprije ću otići u Sardi's gdje ću popiti martini. Potom ću otići u hotel Algonquin i sjesti za poznati okrugli stol za kojim je sjedila Dorothy Parker. Pokušat ću nabaviti stan iznad noćnog kluba Copacabana ili kluba Roda. Trebam veliki stan jer želim da mi u posjet dođu gospodin Cecil i svi iz kazališta. Voljela bih da su me tata i Jimmy Snow vidjeli u Žutoj groznici. Mislim da ne znaju koliko sam nadarena. 8. svibnja, 1958. Mogli ste me perom srušiti. Sinoć me gospodin Cecil odveo na tu zabavu koju su priređivali neki njegovi Cecilettes i upoznala sam njegovog novog dečka. Pogodite koga? Oca Stephensa, svećenika koji predaje vjeronauk u školi koju pohađam! Nije imao ovratnik, ali ja sam prepoznala njega, i on je prepoznao mene. Ništa nisam rekla. Samo sam sjedila i gledala svoja posla. Ubrzo mi je dosadilo i htjela sam kući. Kad sam ušla u spavaću sobu obući kaput, ušao je, sjeo i započeo razgovor sa mnom. Nadao se da shvaćam kako ljubav nije nešto loše, bez obzira koji oblik poprimila. Još uvijek je osjećao da je dobar svećenik. Rekla sam mu da me se ne tiče što on radi. Rekla sam mu da zaboravi, da ja neću nikome reći, uzela kaput i otišla. Ništa nisam rekla gospodinu Cecilu, ali sve mi je to odvratno. Bila sam bijesna kao ris jer zacijelo ne dopuštaju časnim sestrama da imaju spojak i da piju. Svećenici se ponašaju kako im se sviđa, a sirote časne sestre žive u samostanu i cijelo vrijeme su pod prismotrom. Sestra Jude voljela bi imati svoj vlastiti stan, ići na zabave i sve to, ali ne... to čine samo svećenici. Zašto muškarcima pripadne sva zabava? 28. kolovoza, 1958. Dakle, vratila sam se s turneje. Umrla sam od zastrašujuće žute groznice u dvadeset tri zemlje, i u svakoj od njih to je bio hit. Na kraju turneje prizor moje smrti trajao je pola sata. Trebali ste čuti kako su se ponašali ljudi u publici. Putovanje je bilo prilično naporno. Išli smo školskim autobusom i bilo je vruće nego u paklu. Izvodili smo predstavu uglavnom u srednjoškolskim predvorjima i dvoranama za tjelovježbu. Rasvjeta je bila grozna, ali sve u svemu, dobro sam se zabavljala. Predstava je izvedena i u Magnolia Springsu i došla je Patsy Ruth Coggins. Pitla sam Patsy Ruth je li vidjela Pickle. Vidjela ju je. Picke je ponovno trudna. Rekla sam Patsy Ruth da je pozdravi. Ipak se nisam prestajala nadati da će se Pickle i Mustard pojaviti, ali nisu.

Moje najveće iznenađenje bila je gospođa Underwood koja je došla i dovela sve svoje šestaše. Morala sam s njima razgovarati i reći im da sam prije puno godina bila učenica gospođe Underwood. Ona izgleda isto, samo starije. Voljela bih da sam imala više vremena da vidim Peachy Wigham i Ulu Sour, ali otišli smo sljedeći dan. Stoga sam im samo na program napisala pozdrav, a Patsy Ruth je pristala da im ga uruči. Prilično sam se zanijela sama sobom jer su mi posvećivali mnogo pažnje. Jedne noći na pozornici sam stavila oči ukriž pokušavajući nasmijati Herberta tijekom prizora svog umiranja. Kad je nastup bio završen, profesor Teasley je došao iza pozornice i rekao nam da ostanemo jer imamo prezentaciju. Počela sam se žaliti da ne želim više slušati nikakve govore nekakvih mjesnih seljačina. A osim toga, žuta šminka me nepodnošljivo svrbjela. Ponašala sam se kao guzica kad se profesor Teasley iznenada vratio s djevojkom u bijeloj haljini. Imala je otprilike petnaest ili šesnaest godina i nosila je buket ruža. Upravo kad sam namjeravala reći nešto pametno osobi koja je sjedila kraj mene, o tome kako sam bogu iza leđa, prišla je ravno k meni i vidjela sam joj protezu na nozi. Toliko me podsjetila na Betty Caldwell, invalidnu djevojku, da mi je srce stalo. Mogla sam vidjeti da je jako nervozna i da joj se ruke tresu. Pogledala me i rekla:  Samo sam ti htjela zahvaliti što si došla ovamo. Ovo je prva izvedba uživo koju sam vidjela. Hvala ti.  Kad mi je pružila ruže, uzela sam ih, promrmljala nekoliko riječi, a potom otrčala u nužnik. Sigurno sam plakala sat vremena. Nikada više ne mogu izvesti predstavu a da ne pomislim da bi netko poput te male djevojčice mogao biti u publici. 16. rujna, 1958. Profesor Teasley me nagovorio da igram sedamdesetogodišnju ubojicu sjekirom u Čovjek koji je došao na večeru. Htjela sam glavnu ulogu, ali nije mogao naći nijednu staru glumicu koja bi mogla tako kasno ostajati na probama. Morali smo se preseliti u drugi stan. Onaj u kojemu smo bio je preskup. Živimo u podrumu kuće koja pripada kršćanki, znanstvenici, i puna je cijevi. Već sam otprilike deset puta udarila glavom. Jimmy Snow se neku večer onesvijestio kad je išao u nužnik. Možda je jeftinija, ali je opasna. Gospodin Cecil preobratio se na katolicizam. Išla sam na njegovo krštenje. Jedva sam uspjela zadržati ozbiljno lice. Svi Cecilettes bili su tamo. Zbilja je bilo smiješno gledati krštenje odrasla čovjeka. Morao se sagnuti da bi ga svetom vodicom polili po glavi. Radimo na novoj talent točki za mene. Igram udovicu koja razgovara s pepelom svog mrtvog muža u urni. Dosta je smiješno. Na kraju njegovu urnu koristim kao pepeljaru jer mi se nikada nije sviđao i kažem:  O, George uvijek si od sebe pravio pepeo. Imam samo devet mjeseci za smisliti kako ću stići u New York. Želim poći odmah nakon mature. Štedim sav novac. Ove godine nisam kupila ništa nove odjeće. New York je mnogo važniji. Paris tamo ima neke prijatelje koje mogu nazvati. Nitko od producenata nije mi se javio na poslane osvrte. Pretpostavljam da ću morati osobno otići do njih u urede. Čitam knjigu o Katherine Cornell. Ima koker španijela. 30. rujna, 1958. Poslušajte ovaj kritički osvrt: Sedamdesetogodišnju ubojicu sjekirom, Harriet Standley, igrala je gospodična D. Frances Harper koja je ovoga kritičara oduševila svojom veličanstvenom izvedbom u Žutoj groznici. Još jednom je potvrdila kazališnoj publici kuće Azalea Playhouse da nema ničega što ta veoma nadarena glumica ne može učiniti. Njezini pokreti i glas savršeno su odgovarali onima starice, a dodatni osjećaj oduzetosti i gluhoće bili su veoma učinkoviti. Čovjek koji je došao na večeru predstava je koju mogu pogledati svi u gradu i koja će zacijelo odagnati zabrinutost i omogućiti urnebesnu večer ljudima najzahtjevnijih i najrazličitijih ukusa. Premijera je bila sjajna, premda se profesor Teasley prestrašio. Kad je predstava okončana pomislio je da mu je majka umrla, ali ona je samo čvrsto zaspala. Mogla sam im to reći. Tijekom cijele predstave čula sam je kako hrče. Tata i Jimmy Snow došli su na predstavu. Tata je mislio da našminkana kao starica izgledam baš kao baka Pettibone. Jimmy Snow je bio ludnica u odijelu. Izgledao je jako smiješno. Nitko više ne nosi leptir kravate. Voljela bih da me majka mogla vidjeti u nekoj drugoj predstavi osim u Majci guski. Budući da sam ovaj put imala malu ulogu, profesor Teasley će mi dati glavnu ulogu u sljedećoj predstavi koja će se zvati Osobni životi, koju je napisao nekakav Englez po imenu Noel Coward. Loše je jedino to što sam strašno umorna. Uopće ne spavam. Ali moram maturirati. Nemam izgleda za odlazak na fakultet. Tata nije uštedio ni novčića. Već je posudio iz svog životnog osiguranja i duguje novac po cijelom gradu. Ocjene su mi jako loše tako da vjerojatno ni zbog toga neću

moći na fakultet, ali sasvim sam sigurna da su Katherine Cornell i Gertrude Lawrence završile srednju školu. 19. listopada, 1958. Vjerujete li da netko može biti tako nesmotren da ne provjeri scenu prije izvedbe, posebno za premijeru? J.R. Philips, ravnatelj scene Privatnih života uništio je cijelu predstavu. Sve je bilo dobro sve do drugoga čina kad smo bili u mom stanu u Parizu. Richard Ledbetter, koji igra mog supruga, trebao je reći:  Neke žene su poput gongova. Trebalo bi ih redovito udarati  i udaljiti se, ali kad je pokušao izići, idiotska vrata su se zaglavila i nisu se dala otvoriti. Gotovo je cijelu scenu povukao nizbrdo kad mu je okrugla kvaka otpala i ostala u ruci. Gledala sam ravno u njega i još uvijek nisam mogla vjerovati. Napustio je pozornicu kroz kamin i sa sobom odnio kvaku. I ne samo to, druga dvojica glumaca ušla su na pozornicu kroz prozor. Pozaboravljali smo sve što je trebalo reći, i umjesto da ih ostavi takvima kakva jesu, J.R. nije prestajao lupati po vratima, pokušavajući ih odglaviti. Uspio je samo srušiti slike sa zidova. Kad je vrata konačno uspio otvoriti, nije ih mogao zatvoriti, i svi u publici vidjeli su ga kako stoji tamo tijekom čitavog čina. Svi kritički osvrti bili su o sceni. Moje ime je samo jednom spomenuto. Gospodin Cecil je smatrao da je izvedba bila nešto najsmješnije što je ikada vidio, i to je bila prva predstava na kojoj je gospođa Teasley ostala budna. Ali ja skupljam kritičke osvrte i bio mi je potreban jedan dobar. Nikada se više neću popeti na pozornicu dok osobno ne provjerim sva vrata. Rekla sam J.R.-u da se ne živcira, da se to svakome moglo dogoditi, ali to se nije moglo dogoditi svima, samo maloumnima! Siroti Richard Ledbetter bio je histeričan zato što mu je u publici bila majka, i nakon izlaženja pred zastor na poziv publike potpuno su mu popustili živci. Počinjem misliti da bez obzira na to što ljudi kažu muškarci imaju mnogo dramatičniji temperament od žena. Richardu zacijelo treba mnogo više vremena da nanese šminku nego meni. Kad uđe u svlačionicu, cijelo vrijeme dok s vama razgovara gleda se u zrcalo. Drag je, ali je tašt. Svi govore da ugura čarape u gaćice. 27. listopada, 1958. Zadužena sam za rasvjetu u predstavi Galeb. Ajme, to je jedna dugačka predstava, ali dobila je sjajne kritike. Poslušajte ovo: Predstava je ispunjena sumornom nezaboravnom ljepotom i snažnim emocijama ruskoga naroda i u tolikoj mjeri je zarobila gledatelje da je atmosfera radnje prekoračila granicu rasvjete na rubu pozornice i prožela cijeli auditorij koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Kritičar očito nije vidio gospođu Teasley. Prespavala je cijelu predstavu. To je moje mišljenje! Ja sam u sljedećoj predstavi. Riječ je o mjuziklu pod nazivom Pal Joey u kojemu igram još jednu staricu, ovaj put u podzemnoj željeznici. Jedini posao joj je slijediti trojicu mornara. Pisala mi je baka Pettibone. Jako je tužna jer joj je umrla prijateljica Ollie Meeks. Svi su se okupili i njoj u spomen odigrali bingo. Baki je trebao O69 da osvoji jackpot, i budući da je to oduvijek Ollien sretan broj, osjetila je to kao znak da je Ollie sretna. 1. studenoga, 1958. Hvala Bogu da J.R. ima konzervativne rođake. Nakon probe rekao mi je da će on i njegov rođak Earle ići u centar grada gledati policijsku raciju u bar u kojemu se okupljaju homići. Osjetila sam paniku kad mi je sinulo da bi u tom baru mogao biti gospodin Cecil. Nagovorila sam J.R.-a da me tamo odveze što je brže moguće i priprijetila mu da ću, ne odveze li me, svima u Hattiesburgu reći da je pravi homić. J.R. je bio u pravu po pitanju policije. Stigli su iza zavoja istog trenutka kad sam iskočila iz njegova automobila, vičući iz sveg glasa i dozivajući gospodina Cecila. Pretražila sam čitavu prostoriju, ali nigdje ga nije bilo. I dalje sam ga tražila, i pogodite koga sam ugledala kako se skriva u kutu! Oca Sally Gamble! Umalo sam doživjela srčani udar. Pritrčala sam mu i rekla:  Gospodine Gamble, morate pobjeći odavde  zgrabila ga za ruku i povukla u muški zahod u koji sam i sama ušla. Bio je blijed kao krpa i neprestano ponavljao:  To će me uništiti! Pokušala sam otvoriti prozor u nužniku, ali bio je čavlima zakucan. Čuli smo komešanje u susjednoj prostoriji, lom stakla i vrisak ljudi. Gospodin Gamble tresao se kao list. Nisam znala što još učiniti nego sam ga gurnula u pregradak i rekla mu da zaključa vrata za sobom. Upravo kad sam krenula prema drugom pregratku, sakriti se, vrata su se naglo otvorila i dvojica policajca zgrabila su me za ovratnik i povikala:  Dolazi ovamo, ti smrdljivi homiću  i počeli me vući u drugu prostoriju. Zgrabila sam vrata i počela vrištati.  Ja sam žensko.  Imala sam na sebi plave traperice pa pretpostavljam da su najprije mislili da je pred njima dječak. Bili su toliko šokirani kad su otkrili da sam djevojčica da su me pustili da odem. Željeli su znati što ja to dovraga radim u muškom zahodu i morala sam brzo smisliti odgovor.  Zovem se Kay Bob Benson i tu sam s ocem, velečasnim Bensonom, iz prve baptističke crkve

Calvary. On i ja smo tu u potrazi za mojim bratom Lemom za kojega smatramo da je otišao s nekakvim perverznjakom. Upitali su:  Tko je u tom drugom pregratku?  i počeli lupati po vratima i vikati da tko god bio unutra iziđe van. Stajala sam ispred vrata i pokušala ih zaustaviti.  Pustite ga na miru. Velečasni je unutra, povraća. Muka mu je od tog mjesta zla. Odgurnuli su me u stranu, naglim trzajem otvorili vrata i, naravno, unutra je bio gospodin Gamble koji se posvuda ispovraćao. Pogledali su ga, ustuknuli, i rekli:  Dobro, u redu, ali gubite se odavde, i ti i velečasni.  Otišli su. Mislim da se nisu htjeli zezati s nekim tko je tako povraćao pa sam povela gospodina Gamblea i istrčali smo kroz stražnja vrata. Trebala mi je cijela vječnost da nađem J.R.-a. Parkirao je auto dva bloka dalje. Kukavica! Gospodin Gamble je bio prilično potresen i jedva je mogao govoriti. Znala sam gdje žive Gambleovi pa sam nagovorila J.R.-a da ga odveze kući i pusti ga van. Kad je izišao iz auta, ponovno je povratio. Sljedećeg dana osvanuo je veliki prikaz u novinama. Mnogo Cecilettes je bilo uhićeno, kao i nekolicina veoma uglednih poslovnih ljudi. Hvala Bogu da gospodin Cecil nije bio tamo, ali nakon racije, otac Stephens je odbacio gospodina Cecila kao vruć krumpir. Bojao se da će se za nj saznati bude li se viđao s gospodinom Cecilom nakon što imena svih Cecilettes iziđu u novinama. Meni se nikada nije ni sviđao. Gospodinu Cecilu je srce slomljeno. Ali znate li što je učinio? Uzeo je svu svoju ušteđevinu i za svoje prijatelje platio jamčevinu. Rekao je da je to morao učiniti jer u protivnom u cijeloj državi Mississippi ne bi više bilo nijedne našivene šljokice. Sally Gamble bi imala napadaj da zna gdje joj je bio otac, ali ja joj to neću reći. Nikome nisam rekla, čak ni gospodinu Cecilu, a J.R. neće nikome reći ni riječi, u to sam sigurna. 4.studenoga, 1958. Znate li tko će biti u Pal Joey? Ray Layne, onaj dečko, pjevač koji mi se prije mnogo godina jako svidio u Shell Beachu, onaj koji je pjevao u Blue Gardenia Loungeu. Ima dvadeset dvije godine i pjeva u grupi s još trojicom, a zovu se Četiri dečka. Raskinuo je s bivšom djevojkom. Nikada nisam čula nekoga s boljim glasom. Sviđa mi se više od Eddieja Fishera. Još uvijek ima kovrčavu kosu i duge trepavice. Zašto uvijek dečki imaju duge trepavice? Izgleda poput mnogo ljepše verzije Roryja Calhouna. Kako je bio iznenađen što me vidi! Zagrlio me i rekao da je često pomišljao na to da mi napiše. Sedamnaest nije premlado za nekoga tko ima dvadeset dvije. Veoma sam zrela za svoju dob. Vidjet ću ga ponovno sutra na probi. Sve bih dala samo da ne glumim tu glupu staru gospođu. On je vjerojatno osoba najboljeg izgleda koju znam. Sudbina je to da je i on u predstavi. Vjerojatno sam zaljubljena. Jedini problem je taj što je on katolik, ali nije to nikakav problem. Mogu se ja preobratiti. Ako može gospodin Cecil, mogu i ja! Gospodine Sandman 36 , podari mi san! 18. studenoga, 1958. Ray i ja izlazimo. Znala sam da će se to ovako dogoditi. Njegova majka je divna. Otac mu je umro kad je njemu bilo petnaest. Ima mlađeg brata koji se zove Bobby i koji je presladak, ali ne tako sladak kao Ray. Zbilja je drag prema majci i, znate kako kažu: po onome kako se ponaša prema svojoj majci možete vidjeti kako će se muškarac ponašati prema ženi. Svi vole Raya, posebno u mornarskom odijelu u predstavi. Kad nije na pozornici nosi karirane košulje s gumbom na ovratniku, bijele vunene čarape i mokasinke, a hlače su mu uvijek izglačane. Uvijek lijepo miriše i ljubi se najbolje na svijetu. Nikad dosad nisam shvaćala zašto se ljudima to sviđa. Ray me naziva najprivrženijom djevojkom koju je ikada upoznao. Nastojim se držati podalje od njega, ali ne mogu. Želim cijelo vrijeme biti s njim. Gledam sve slike koje ima njegova majka, uključujući one kad je bio sasvim mali. Ima puno fotografija i te djevojke s kojom je bio, a koja se zove Ann. Nosila je naočale, baš kao moje. Katkad nakon nastupa silazimo do noćnog kluba Canebrake i kad ga traže da pjeva, on meni posvećuje 'Because of you' i pilji u mene sve dok ne pomislim da ću se onesvijestiti. Još uvijek ne vjerujem da mi je on dečko! Kad bude velika zvijezda, živjet ćemo u New Yorku i on će biti u emisiji Ed Sullivan Show 37 ili će imati sam svoju emisiju. Nikako mi se ne sviđa gdje živimo. Kad Ray dolazi k meni, Jimmy Snow i tata sjede s nama u sobi i ponašaju se kao da je došao njih vidjeti. Čini se da to Rayu ne smeta, ali ja bih mogla vrištati. Da nas barem ostave nasamo. Nikada nisam mislila da sam ljubomorna osoba, ali sad kad ga vidim samo da razgovara s 36 37

Sandman – čovječuljak u pričama koji navodno djeci sipa pijesak u oči pa ih hvata san. Ed Sullivan Show (1948.-1971.) – poznata televizijska emisija koja se nedjeljom emitirala na CBS.-u.

nekim drugim, razbolim se. Pitala sam Paris kako znaš da si zaljubljen i rekla je:  Ne brini, znat ćeš kad ti se to dogodi.  Prvi dan kad sam ga vidjela na probi, znala sam. Ne mogu ni spavati ni jesti. Osim što se ljubi najbolje na svijetu, najbolji je plesač. Plesali smo laganice tamo u Canebrakeu i mogu ga pratiti. Uopće ne moram voditi. Rekla sam Rayu da sam ga zavoljela kad sam drugi put izišla s njim. Znam da trebate čekati da to muško kaže, ali osjećaji su mi jednostavno izletjeli. Da imam milijun dolara, kupila bih mu svu odjeću koju želi, i auto. Njegova majka kaže da je i on lud za mnom. Katkad je nazovem i tražim da mi priča kakav je bio kad je bio mali. Da sam mu barem majka pa da sam s njim od trenutka njegova rođenja. Toliko ga volim da bih ga skuhala i pojela za večeru. Volim ga češljati i gledati njegove ruke. Ray Layne! Ray Layne! Ray Layne! Ray Layne! Ray Layne! Pisala sam Pickle i rekla joj da sam zaljubljena. Ray Layne! 28. prosinca, 1958. Ovo je najbolji Božić kojega sam dosad imala. Ray, njegova majka, ja i njegov mlađi brat vozikali smo se po gradu razgledajući božićne ukrase. Kuća koja je ove godine osvojila nagradu nalazila se u talijanskom dijelu. Po cijelom krovu bile su ružičaste svjetiljke, a na vrhu je bio Djed Božićnjak i sedam sobova. Doimalo se da sobovi vise u zraku. Nikada nisam dokučila kako su im omogućili da tako stoje u zraku. Golema crveno bijela vrpca bila je zavezana oko prednjeg dijela kuće, kao veliki božićni dar. Natpis na njoj glasio je: 'Ne otvaraj do 25. prosinca.' Na jednoj strani travnjaka nalazile su se jaslice sa svim figuricama, plastičnom ovcom i kravama pokraj njih, a na drugoj strani bila je mala klupa s trojicom pomoćnika Djeda Božićnjaka koji su izrađivali igračke, te snjegović od stiropola s velikom čestitkom na kojoj je pisalo: 'Sretan Božić žele vam Pegnelijevi.' Išli smo na polnoćku i bilo je lijepo. Ray je jednom bio ministrant. Nakon toga otvarali smo darove. Ja sam Rayu darovala tri pulovera, kravatu, narukvicu s pločicom i ugraviranim imenom te ploču Johnnyja Mathisa na kojoj je pjevao 'I'll be Home for Christmas'. Njegovom mlađem bratu darovala sam bojice jer voli bojiti, a gospođi Layne zrcalo i komplet četki za kosu. Oni su meni dali nekakve mekane papuče i spavaćicu od flanela. Rayev dar bila je samo kutija čokolade, ali ne marim. Potom nam je Ray svima natočio čašu šampanjca da proslavimo. Kad sam pogledala u svoju čašu, u njoj je bio zaručnički prsten! Ostala sam bez riječi. Nikada nisam ni sanjala da će on to učiniti, Njegova majka je počela vrištati i poskakivati, grleći nas oboje. Nije joj ništa rekao o tome. Nikada nisam bila tako sretna. Hvala Bogu da nisam progutala prsten. Provela sam noć s njima pa smo svi obukli pidžame, a ja sam obukla svoju novu spavaćicu. Napokon su gospođa Layne i Bobby otišli na spavanje. Jedva sam dočekala da dograbim Raya i strasno ga poljubim. Željela sam da ostane sa mnom cijelu noć, ali rekao mi je da ne bi trebao. Kad sam ga upitala zašto, rekao je da bi se, s obzirom na to kako ga ljubim, mogli uvaliti u nevolju. Ja nisam marila, ali on kaže da je obećao Jimmyju Snowu da me neće dirnuti. Mogla bih sjekiricom šest puta udariti Jimmyja Snowa. Ono što Jimmy Snow ne zna, ne može ga ni povrijediti. Konačno je Ray pristao! Madam Bodini nikad ne govori! Jimmy Snow i tata dugo su razgovarali sa mnom o udaji. Htjeli su da budem sigurna da znam što činim. Jimmy Snow je rekao da pjevač ne zarađuje mnogo novca, ali ja mogu dobiti posao i pomagati Rayu dok ne postane velika zvijezda. A on će to postati. 27. siječnja, 1959. Pohađam satove vjeronauka da se mogu preobratiti na katoličanstvo i usrećiti Raya. Prema riječima gospođe Layne preobraćenici obično ispadnu najbolji katolici. Ajme! Trebali ste čuti. Navedu vas da potpisom odstupite pravo ne samo na svoj život nego na živote vaš nerođene djece i unučadi. Žele to bezuvjetno. Ako taj svećenik smatra da ću ja rađati djecu dok ne padnem s nogu, predomislit će se. Ali ja samo tamo sjedim i odgovaram s:  Da, oče. Ne, oče.  Osobno, još dugo ne želim imati djecu. Želim Raya smo za sebe. Živjet ćemo s njegovom majkom i bratom, i već samo to je dovoljno loše. Još ću vam nešto reći. Ako i ostanem trudna, neću ići u katoličku bolnicu. Dođe li do kakvih komplikacija oni oca pitaju želi li majku ili dijete. Znam da me Ray voli, ali neću riskirati. Ray se vratio pjevanju sa svojom grupom, u noćni klub koji se zove Jack O'Lantern 38 jer ima oblik bundeve. Divni su, bolji od Četiri brucoša. Idem tamo svake večeri. Jako mi se sviđaju ostali dečki, ali najdraži mi je Goose. Zbilja je luckast! Zezaju Raya kako će uskoro biti star i oženjen i svi će nam doći na vjenčanje. 38

Jack o' lantern – svjetiljke koje djeca za Noć vještica prave od bundeva

Baka Pettibone ne može doći zbog bolesnog muža, tako da će jedine dvije osobe koje će sjediti s mladenkine strane biti tata i Jimmy Snow. Tata će me morati predati, tako da ostaje samo Jimmy. Ali ja sam sve iz kazališta pozvala da sjede na mojoj strani: gospodina Cecila, deset Cecilettes, i Paris Knights. Bit će to puno ljudi. Želim samo da se to okonča. 16. veljače, 1959. Jučer su me Tootsie i Dolores pitale kakav mi je uzorak. Nisam znala o čemu govore. Govorile su o s jedaćem priboru. Rekla sam im da neću nikakav jedaći pribor, ali rekli su da moraš imati uzorak kad se udaješ i da moraš otići do trgovine i odabrati onaj koji ti se sviđa. Na taj način ljudi mogu doći i upitati koji je tvoj uzorak pa sam nagovorila gospodina Cecila da ode sa mnom i pomogne mi izabrati. On je lud za jedaćim priborom. Izabrao je onaj s grožđem na ručkama koji se zove Cornucopia. Puno toga treba obaviti kad se udaješ. Jimmy Snow se ponaša kao gunđalo otkad sam se zaručila. Samo se izležava, pije i gleda TV. Vjerujete li da je omiljena emisija odrasla muškaraca Howdy Doody? Jimmy možda baš i nije obrazovan. Nikada ništa ne čita i ne piše. Počinjem se pitati zna li, ali ga to nikada nisam pitala da ga ne povrijedim. On je veoma osjetljiv kad sam ja u pitanju. Nema svoje obitelji osim tate i mene, i zato sam ja posebno dobra prema njemu za njegov rođendan. Pitala sam tatu što je s Jimmyjem u zadnje vrijeme i rekao je kako Jimmy misli da Ray nije dovoljno dobar za mene. Želim medeni mjesec provesti u motelu Wigwam, na autocesti 42. U motelu ima oko šest wigwama. Gospođa Layne i ja neku večer smo dugo razgovarale dok je Ray radio. Budući da nije bilo žene u mojoj obitelji htjela je popričati sa mnom. Pitala me imam li dijafragmu. Rekla sam:  Imam, naravno da imam. Doimala se šokiranom i upitala  Kad si je stavila? Pomislila sam da je poludjela.  Rođena sam s njom. Ali ona nije govorila o toj dijafragmi.  Imala sam samo dvoje djece i suprug, koji je bio mnogo religiozniji od mene, nikada nije znao zašto.  Objasnila mi je što je dijafragma, što radiš s njom i rekla mi da ne ovisim o Rayu ako ne želim djecu. Bilo je na meni da se zaštitim. Pitala me jesam li već bila kod ginekologa i rekla sam joj da nisam. Inzistirala je da to učinim prije braka i dogovorile smo pregled kod njezina liječnika idući tjedan. 28. veljače, 1959. Nikada nisam doživjela veće poniženje sve od dana kad sam projahala na onoj mazgi niz autocestu broj 3! Otišla sam k tom idiotskom liječniku koji mi je rekao da skinem svu odjeću sa sebe i ostanem samo u cipelama. A potom otišao. Tad je ušla medicinska sestra i rekla:  Ja sam gospodična Skipper i tu sam da te pripremim.  Dala mi je da se popiškim u papirnatu šalicu, pružila papirnati ogrtač i rekla da se popnem na stol. Kad sam se popela, rekla je:  A sad se povuci dolje prema meni.  Što?  upitala sam. Odgovorila je:  Hoću da se povučeš prema dolje i staviš noge u stremen. Našla sam se u smeđim visokim potpeticama i naušnicama, s nogama u zraku. Trebala sam odmah tada otići. Liječnik se vratio natrag, sjeo na stolac i počeo gurati svjetiljku i sve drugo u mene. Čak se usudio pitati boli li me. Samo to bilo je dovoljno loše, a kraj njega je stajala medicinska sestra koja je sve to gledala. Potom me počeo prepipavati po grudima istodobno me pitajući kakvo je vrijeme vani! Je li on lud? Kad je završio, odjenula sam se i otišla. K vragu i dijafragma! Taj liječnik ponašao se poput mehaničara koji mi kontrolira svjećice. 4. travnja, 1959. Ray i njegova grupa idu u Panama City, na Floridu, na jednomjesečni angažman u klub Lotus, ali ja ću ostati da mogu maturirati. Ovo je prvi put kako se razdvajamo. To je veliki klub, i ako budu dobri mogli bi potpisati ugovor za ploču. Smiješno. Cijeloga života mislila sam kako će biti sjajno postati senior, a evo samo što nisam maturirala pa mi ništa ne znači. Gotovo da više i ne viđam gospodina Cecila. Mislim da je ljubomoran na Raya. Ne bi trebao biti. Još uvijek ga volim kao nekad. Ja se nisam naljutila kad je on našao dečka. Ljudi su čudni. Ray će se vratiti tek tjedan dana nakon moje mature. Tata i Jimmy Snow doći će me gledati na maturi. Već sam kupila mnogo smiješnih razglednica koje ću slati Rayu dok je u Panama Cityju. Bit ću nesretna dok ga ne bude, a i on je rekao da će biti nesretan. Kako su to ljudi mogli podnositi u ratu kad su neko vrijeme godinama morali biti razdvojeni? Dobila sam pismo od bake Pettibone. Cijela skupina Talijanki koje su nju jednom udarile u glavu komadom voćne torte i nazvale Ollie starom vješticom na VFW bingo zabavi konačno su dobile što su zaslužile. Prije

dva dana sve su bile na drugom katu ograđenog trijema igrajući bingo u male svote kad je ona debela žena glasno viknula 'Bingo' i cijeli trijem se srušio. Baka kaže da ako ima binga na nebu ona zna da je Ollie Meeks prouzrokovala da taj trijem propadne. 22. svibnja, 1959. Trebala sam znati da nešto nije u redu čim je Goose nazvao s Floride. Bio je pijan i pričao je nepovezano. Samo je govorio kako je Ray pokvareni kučkin sin. Mislila sam da su se svađali oko nastupa, sve dok nije stiglo pismo od Raya. Čini se da je Ann, Rayeva bivša djevojka, otišla u Panama City i da su ponovno zajedno. Pisao mi je da će me uvijek voljeti, ali da ni nju nikada nije prestao. Ne bi bilo pošteno prema meni jer sam bila tako divna, žao mu je i tako dalje i tako dalje i tako dalje. P.S. Maturirala sam i dobila sat. 8.lipnja, 1959. Rayeva i Annina slika s vjenčanja bila je danas u novinama. Bilo ju je neobično vidjeti. Imam sliku na kojoj smo Ray i ja i on na isti način oko mene drži ruku i smije se na isti način kao u novinama. Je li to ljubav? Samo promijeniti lice na fotografiji? Veoma čudno. 17. lipnja, 1959. Gospodin Cecil je došao k meni u stan i rekao kako mu je već dosta gledati me kako samo sjedim i sažalijevam se. Rekao je da me vodi u New York pa makar me mrtvu odveo te da me prijavio za natjecanje Miss Mississippija da pokušam osvojiti stipendiju za studiranje na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti u Manhattanu. Napisat ćemo najsmješniju ikada napisanu talent točku. Da gospodin Cecil ima novca, on bi mi dao, ali sve je potrošio da izvuče Cecilettes iz zatvora. Naći će mi posao tako da si mogu priuštiti popravak zuba. Njegova najveća želja bila je postati plesač, ali nikada se nije usudio pokušati pa ne želi da i ja završim poput njega, uvijek se pitajući što bi bilo da je bilo. Gospodin Cecil je najhrabrija osoba koju znam. Ljudi mu govore ružne stvari, a on i dalje ide na posao i radi protiv sebe da bi nasmijavao ljude. Sjeli smo i izračunali da mi treba petsto dolara za popravak zuba, da kupim zbilja lijepu haljinu i kupaći kostim te platim put u Tupelo gdje se održava svečani izbor za Miss Mississipija. Jedan od Cecilettes ima tajnog prijatelja na televizijskoj postaji i saznao je da traže djevojku koja će čitati vremensku prognozu. Sad imaju jednu koja je trudna, a ne žele da im trudnica čita vremensku prognozu. Napravit će audiciju za mene. Gospodin Cecil hoće da nosim leće. Siguran je da ih možemo kupiti po povoljnoj cijeni jer jedan drugi Cecilettes ima prijatelja optičara. Nikad ne podcjenjujte moć Cecilettesa! 21. lipnja, 1959. Dobila sam posao na TV postaji. Nova sam djevojka koja u jutarnjem programu čita vremensku prognozu. Samo se moram pojaviti u šest i trideset ujutro, pričvrstiti vremensku kartu i tamo tri minute stajati i reći svima kakvo će biti vrijeme. Ništa ne znam o vremenu, ali mi je druga djevojka koja čita vremensku prognozu rekla da ne brinem i da se samo sjetim kako se uvijek seli prema istoku. Iznenađena sam što sam dobila posao. Mnogo je djevojaka pokušavalo, ali gospodin Cecil kaže da je on znao da ću ja dobiti posao jer kako kažu riječi pjesme gospodične Doris Day: 'netko se prestrašio da njihova tajna ljubav više neće biti tajna.' Zarađujem pedeset dolara tjedno. Ako nađem još nekoliko dodatnih poslova gdje nekoga mogu zabavljati imat ću sav novac koji mi je potreban za natjecanje za Miss Mississippija. Sljedeći tjedan idem okulisti. Rayeva majka poslala mi je drago i toplo pismo. Nada se da znam da me ona i dalje voli i želi da je nekada dođem posjetiti. Ne prođe dan a da ne pomislim na Raya, ali barem je Jimmy Snow ponovno onaj stari. Čak zaprašuje usjeve. Tata baš neće prestati piti. Odustane nekoliko dana, pa onda opet po starom. Napustila ga je djevojka, ali on se služi ludim isprikama da nekoga veže za sebe. 24. lipnja, 1959. Prijavni obrazac za natjecanje za Miss Mississippija danas je stigao poštom. Da biste se prijavili, morate biti izvrsna osoba i imati isto takvo porijeklo, morate biti nadarena, ambiciozna, privlačna i nikad udavana. Dakle, ambiciozna sam, i nikad udavana. Tjedan ocjenjivačkog suda počet će 3. kolovoza u hotelu Dinkler Tutwiler u Tupelou, a svečano natjecanje održat će se devetoga. Sviđa mi se posao na TV postaji. Prilično je rano ujutro, ali Jimmy me odveze svojim kamionom, kad je kod kuće, a ostalo vrijeme idem autobusom. U TV postaji imaju veliku meteorološku kartu sa slikama od kartona na kojima su snijeg, kiša, i oblaci koje možete micati kamo želite. Posao je jednostavan. Samo trebam figurice djevojke koja je u pet sati čitala vremensku prognozu pomaknuti nekoliko centimetara udesno. Kad završim na Istočnoj obali ponovno počinjem s Kalifornijom. Jedino mi se ne sviđa što je u trenutku dok namještam meteorološku kartu u studiju emisija gospela. Kad dođem ujutro, trebali biste

vidjeti sve te pjevače gospela kako se ljubakaju na kauču u prostoriji za šminkanje. Nije mi jasno kako to mogu raditi u rano jutro. Nije ni čudo što je toliko baptista na svijetu. Igram i u sljedećoj kazališnoj predstavi, Oklahoma!, i pjevat ću pjesmu koja nosi naziv 'Ja sam samo djevojka koja ne zna reći ne.' Okulista mi je dao nekakve leće i pokazao mi kako ih staviti. Mogu ih nositi samo sat vremena. Bole kao vrag, ali izdržat ću, kud puklo da puklo, i sutra ću ih nositi dva sata. Uskoro ih više neću ni osjećati. Sad mi se čini kao da na kapcima imam dva poklopca kanti za smeće. To su mi samo privremene leće. Naručila sam one plavičaste. Znate što ? Kad sam danas bila u trgovini, prišla mi je žena i upitala nije li me vidjela na televiziji. Potom me zamolila za autogram. Što kažete na to? Pretpostavljam da će mi biti teško bilo kamo otići a da me ne prepoznaju. Sad znam kako se osjećaju filmske zvijezde. Sviđa mi se ovaj televizijski posao. 1. srpnja, 1959. Oklahoma! je sinoć premijerno izvedena i evo kritičkog osvrta o meni: Gospođica D. Frances Harper, redovita članica kazališne kuće Azalea Playhouse sinoć je imala svoj prvi pjevački nastup kao Ado Annie, čiju ulogu izvorno u Hollywoodu izvodi Celeste Holm. Kritičar je imao sreće gledati Oklahomu! u New Yorku, i moram reći da je gospodična Harper, koja gospođici Holm sliči ne samo po izgledu nego i po nadarenosti završila sinoćnju predstavu, baš kao i njezina slavna prethodnica, pjesmom 'Ja sam samo djevojka koja ne zna reći ne'. Nadam se da će preuzeti zaključak iz svoje pjesme i da nikada neće reći ne dijeljenju svojih brojnih talenata s nama. Već sam uspjela osam sati nositi plave kontaktne leće. Gospodin Cecil i ja zauzeti smo oko moje talent točke za natjecanje za Miss Mississippija. Ispao je to lik križanac između gospđe Dot i bake Pettibone. Zovem je 'Susie Sweetwater'. Nosim taj smiješan šešir s cvijećem i smiješnim naočalama koje posvuda po sebi imaju dragulje. Pretvaram se da nastupam u TV emisiji, koristim se pretjerano južnjačkim naglaskom i baš se glupiram. Tobože sam u TV studiju gdje stavljam ruž i puder kad dolazi kamera i tamo me zatekne. Zbilja sam iznenađena i kažem:  O, pozdrav svima. Dobro jutro. I, kakvo vam je jutros bilo jutro? Dobrodošli u Jutarnje vijesti, vaš prijateljski jutarnji program vijesti. Zapamtite, ovdje saznajete vijest dok je još vijest. Sve ostalo što možete čuti samo je obično ogovaranje. Dakle, objavit ću vam sretno vjenčanje. Znate da se ljudi obično vjenčaju u lipnju, ali danas se vjenčaju onda kad moraju… uh, žele… Gospođa Mosell Hicks objavljuje zaruke svoje kćeri Quantije za Seamana Fourth Class Curtis Johnsona. Gospodična Hicks, koja je pohađala Srednju školu Central Lee zaposlena je u kazališu Roxy kao djevojka koja prodaje slatkiše i povremena je pomoćnica u ženskom zahodu. Gospodin Johnson pohađao je jezičnu školu New Mercle. Pretvaram se da tražim naziv školi, ali odustajem. Vjenčanje će se održati u kući mladenke i mladenka će ući iz kuhinje, a Curtis i njegov otac, gospodin Willis T. Johnson, ući će s prednjeg trijema. Mladenka će nositi bijelu mrežastu haljinu dužine haljine balerine, s cipelama, šeširom, torbicom, rukavicama i narukvicom oko gležnja koje uz nju pristaju. Nakon ceremonije, svečano primanje za sretan par bit će održano na autobusnoj postaji Trailways gdje je zaposlena mladenkina majka. Nakon kratkog medenog mjeseca u Rock Cityju, par će prebivati u kamp kućicama Narančasti šumarak blizu mornaričke baze gospodina Johnsona. Gospodin Johnson planira ostvariti karijeru u mornarici ili u parku s kamp kućicama. Dakle, to bi bilo sve što smo vam pripremili za danas. Ne zaboravite nas gledati sutra u Dateline divorce i, kao i uvijek, ostavljam vas s mišlju za danas: zaštitite svoje srce onako kako biste zaštitili ostale vitalne organe. Doviđenja. Nadam se samo da Amy Jo Snipes neće čuti moju točku. Mnogo toga preuzela sam iz objave njezina vjenčanja. 2. lipnja, 1959. U brošuri Miss Mississippija piše da će vas, uđete li u finale, ponovno ocjenjivati pa mi trebaju dvije točke. Ocjenjuju vaš talent, kupaće kostime i osobnost. Premršava sam da bih dobro izgledala u kupaćem kostimu, i moja osobnost je upitna nakon što sam tolike godine provela s tatom pa gospodin Cecil kaže da se trebamo usredotočiti na talent. Pitala sam gospodina Cecila ne bih li za jednu od točki mogla izvesti svoj poznati prizor umiranja iz Žute groznice, i znate što? Rekao je ne, zato što imamo samo tri minute za talent točku, a ne četrdeset pet! Mudrijaš! Buu! Fiju! Tako da ću kao drugu točku izvesti ono o ženi koju ustrijele. 3. srpnja, 1959. Mjesečnica mi jako kasni pa sam se ukenjala od straha. Ako sam trudna, ubit ću se. Naravno da nisam. Ne mogu biti. Ali nikada dosad nije mi toliko kasnila. O, sranje! 11. srpnja, 1959.

Kasni osam dana. Ne znam što učiniti, i to baš sad kad je sve krenulo kako treba. Pitala sam Tootsie možeš li prvi put ostati trudan i odgovorila mi je:  Da, to se uvijek može dogoditi.  Kako sam mogla biti tako glupa? Nemam koga kriviti nego sebe. Morat ću reći gospodinu Cecilu. Ne znam s kim bi drugim mogla razgovarati. Svaki dan idem na jahanje i stotinu puta kupam se u toploj vodi, ali nemam sreće. 12. srpnja, 1959. Rekla sam gospodinu Cecilu da sam trudna i bio je uzrujan zbog mene. Sazvao je sve Cecilettes da doznaju kamo mogu otići izvršiti abortus, ali nitko od njih nikoga nije poznavao. Stoga smo otišli posjetiti Paris Knights koja nam je rekla da je jedini kojega je ona poznavala, a koji je to mogao učiniti, umro. Gospodin Cecil me sinoć došao posjetiti i rekao mi da je razmišljao o tome te da me on želi oženiti i podići to dijete. Pokušao se našaliti pa je rekao kako mu je to na kraju krajeva dužnost jer mi je našao posao djevojke koja čita vremensku prognozu, a i moja prethodnica je isto tako ostala trudna. Smatra da je trudnoća jedna od opasnosti za djevojku koja čita prognozu. Bila sam zbilja dirnuta što bi on to zbog mene učinio, ali jednostavno ne mogu. Volim gospodina Cecila, ali ne na taj način. Cijelu sam noć probdjela pokušavajući nešto smisliti, kad sam se nekoga sjetila! Dogovorila sam osobni razgovor s Peachy Wigham, i ispričala joj. Rekla mi je da ostanem na vezi. Vratila se nakon dvije minute i rekla mi da čim prije dođem k njoj. Odlazim sutra, čim završim s vremenskim izvješćem. Bog ti pomogao, Peachy Wigham! 15. srpnja, 1959. U autobusu sam imala vremena razmisliti o tome što radim. Pomisao na to da bih mogla umrijeti na stolu za abortus nasmrt me prestrašila. Nastavila sam razmišljati što će se dogoditi ako ga preživim. Kako ću s osjećati? Hoće li mi jednoga dana biti žao? Mama mi je rekla da je rađanje nešto najbolnije na svijetu. Pogledala sam u njezin prsten. Hvala Bogu što ne zna da sam u nevolji. Sigurno sam stotinu puta promijenila mišljenje u vezi s tim što učiniti. Napisala sam oporuku, a potom je poderala. Kad je autobus stigao u Magnolia Springs bila sam na rubu živaca i mozak mi je bio kao kajgana. Ušla sam u nužnik na benzinskoj postaji, umila se s malo hladne vode i sjela na pod. Potom sam se počešljala, obavila nuždu i, pogodite tko je pokrenuo mjesečnicu? Ja! Nikada u životu nisam bila sretnija. Počela sam vrištati i vikati i nastavila se tako ponašati sve dok muškarac s benzinske postaje nije zalupao na vrata i upitao je li sa mnom sve u redu. Kad samo razmislim da sam se uvijek žalila na mjesečnicu! Odsad ću svaki mjesec prirediti zabavu kad je dobijem. Jedva sam čekala da to kažem Peachy, ali kad sam stigla u Elite Nightspot, tamo je bila samo Ula Sour. Nakon što sam Uli priopćila dobru vijest, umrla je od smijeha. Mislila je da sam se toliko prestrašila da sam sama prouzrokovala kašnjenje mjesečnice. Ula je nazvala Peachy u mrtvačnicu, rekla joj da dođe kući i da je sve u redu. Bilo mi je drago vidjeti Peachy, a i njoj je bilo drago vidjeti mene. Saznala sam da je Felix, moja mačka, uginula od starosti, ali imale su novu koju su jako voljele, premda je bila ružna. Prespavala sam kod njih i lijepo smo se provele. Peachy poslužuje najbolji, petnaest godina star burbon na svijetu. Kad sam sljedećeg jutra odlazila rekla sam Peachy da mi je žao što sam joj prouzrokovala toliko neprilike i da ću rado platiti tome nekome tko je bio spreman izvesti abortus. Rekla mi je da to zaboravim. Nije mi rekla tko je osoba koja je bila spremna izvesti abortus, ali na putu kući, u autobusu mi je sinulo da je to Peachy Wigham. Stoga i nije bila tamo kad sam stigla. Bila je u mrtvačnici i brinula da sve bude spremno. Sad kad je sve to završeno i kad imam dovoljno vremena razmisliti, još uvijek ne znam bih li kroz to prošla ili ne. U svakom slučaju, Bog blagoslovio Peachy Wigham. Prije mnogo godina tata mi je rekao razlog zbog kojega nije nikada uhićena. Zato jer je znala nekakvu tajnu o šerifovoj kćeri. Sad znam kakvu. Da je barem Pickle mogla doći do nje. 18. lipnja, 1959. Jutros sam otišla na posao i ravnatelj TV postaje gospodin Baers me pozvao u svoj ured odmah nakon mog vremenskog izviješća. Rekao je da su bile najveće poplave u Midwestu u zadnjih dvadeset pet godina i pitao me kog vraga svi moji vremenski simboli rade u Kaliforniji gdje je suša. Nisam mu imala pravi odgovor pa sam samo rekla da sam pomicala vremenske simbole gospodične Pat malo udesno, i prije je uvijek sve bilo potpuno u redu. Kad je to čuo, sav se zacrvenio u licu! Možete li zamisliti da se netko tako zacrveni zbog vremena? Pozvonio je svojoj tajnici i naredio joj da odmah uvede gospodičnu Pat. Kad je gospodična Pat ušla, upitao je:  Jesi li znala da je ova idiotkinja svako jutro micala tvoje simbole, a da pojma nema o vremenu? Samo me pogledala i posve iznenađeno rekla:  O, ne. To je strašno jer ja tvoje pomičem svake večeri. Trebali ste čuti gospodina Baersa! Doživio je napadaj bijesa i rekao:  Kako se usuđujete zajebavati s vremenom? Svi poljoprivrednici oslanjaju se na ovu postaju za točnu vremensku prognozu.  Rekao je da

smo nas dvije same odgovorne za uništene usjeve u cijeloj državi Mississippi. U svakom slučaju, obje smo dobile otkaz. Nekakav muškarac koji popodne igra klauna Bozoa, podnosi oba izvješća. Osjećala sam se zbilja loše zbog gospodične Pat, zbog toga što su je na taj način izbacili, jer mi je jako draga. Jedino što mi se kod nje ne sviđa jest to što koristi previše laka za kosu. Jedan novinar na televizijskoj postaji ispričao mi je da je tornado, koji je pogodio Hattiesburg, gospodični Pat koja je usred toga izišla van do svog auta, otpuhao bluzu, ali njezina kosa ostala je čvrsto stajati na mjestu. 21. lipnja, 1959. Imam novi posao u tvrtki za iznajmljivanje Od A do Ž i zarađujem sedamdeset pet dolara tjedno. Sjedim u velikom skladištu i javljam se na telefon, a ako netko uđe, iznajmim im to što žele. Imamo sve… potrepštine za bolnice i bolničke sobe, krevete i opremu za zabavu, zdjelu za punč, srebro, invalidska kolica, štake, čak i umjetne ruke i noge. Možete li zamisliti da netko želi unajmiti drvenu nogu? Tu sam već dva dana i još nitko ništa nije unajmio pa je jednostavno. Samo odem ujutro i ostanem tamo cijeli dan, u pet sati zaključam i idem kući. Jedino je loše to što je osamljeno, ali barem imam vremena u izobilju za isprobavanje svojih talent točaka. Katkad sjednem u invalidska kolica i provozikam se po skladištu. Gospodin Cecil i ja ćemo čim budemo mogli otići u robnu kuću Gamble's kupiti mi bijelu večernju haljinu za svečanost izbora, i bijeli kupaći kostim. Prema natjecateljskim pravilima za Miss Mississippija sve mora biti bijelo. Gospodin Cecil uči me kako hodati jer vas ocjenjuju i prema držanju. Cijelo vrijeme šećemo uokolo s knjigom na glavi, i prilično mi dobro ide. Da barem osvojim tu stipendiju! Trebate pročitati tko sve studira na Američkoj akademiji. Ne bi me iznenadilo da i Celeste Holmes ide na nju. Gospodin Cecil, Tootie, Dolores, Helen i ja planiramo proslaviti Doloresin rođendan u tom novom polinezijskom restoranu koji je upravo otvoren. Nitko ne zna koliko Dolores ima godina, a ona neće da kaže, tvrdeći da je to državna tajna. Tootie kaže da se ona vozi autobusom samo zato da ne bi morala vaditi vozačku dozvolu i otkriti koliko ima godina. Znate li da imaju noćne posude posebno napravljene za muškarce? 23. srpnja, 1959. U restoran Aloha stigli smo oko sedam sati. Bio je ukrašen u havajskom stilu, s havajskom glazbom i konobaricama u pravim havajskim kostimima. Tootie je za našu zabavu naručila cijeli odojak, a imali smo i razne vrste neobičnih pića. Moje prvo piće stiglo je u kokosu. Zatim sam naručila jedno pod nazivom Mai Tai, a potom ono koje je imalo naziv Škorpion. Jeli smo pikantno predjelo, škampe i pileću jetricu sa špekom i lijepo sam se zabavljala, kad je posve nenadano gospodin Cecil problijedio, kao da je ugledao duha. Bila sam leđima okrenuta vratima kad je rekao:  Ne okreći se.  Zašto?  upitala sam.  Ne okreći se  ponovio je. Potom je Tootsie potiho rekla: Ne okreći se. Naravno da sam se okrenula i na vratima ugledala Raya Layne i Ann. Ugledao me isti tren kad sam ja ugledala njega. Mogla sam otpuzati pod stol. Sjedila sam s četiri papirnata kišobrana u kosi i šest papirnatih girlandi oko vrata. Prišao je, pozdravio se i svima predstavio Ann, uključujući i mene. Rekla sam:  Drago mi je.  A što bih drugo? Helen, koja je bila pijana, rekla je:  Zašto se i vaš dvoje ne priključite zabavi?  Tootie ju je tako jako udarila nogom ispod stola da je prosula piće. Nije ostao, a kad je otišao, gospodin Cecil me upitao želim li poći? Rekla sam da ne želim, nema razloga da svima pokvarim zabavu. Potom sam popila još tri ona pića s kokosom. Nismo ni kušali taj odojak. Sirotog su ga zaklali bez razloga. Od svih restorana na svijetu, zašto je Ray morao doći baš u taj? Nakon toga, otišli smo u Tootien stan. Tamo mi je palo na pamet da me gospodin Cecil zatvori u ormar. Odjenula sam stari Tootien zimski kaput koji je na sebi imao još vješalicu iza, a gospodin Cecil me podigao i objesio u ormar. Tad sam mislila da će biti najsmješnija stvar na svijetu da me pronađu kako visim s kaputima u ormaru. Nisam shvatila da je gospodin Cecil tako pijan da je zaboravio gdje me stavio. Sigurno sam u tom ormaru visjela više od sat vremena prije nego sam se onesvijestila. Kad sam se sljedećeg jutra probudila i ugledala Tootiene bunde od lisičjeg krzna počela sam udarati nogama i vrištati. Dolores je do mene došla prva i otvorila vrata. Upitala sam je:  Što ja to dođavola radim viseći u ormaru? Odgovorila je:  Vjeruj mi da ne znam.  Te večeri nitko nije otišao kući i nikada u životu niste vidjeli toliko ljudi shrvanih mamurlukom. Ta pića s voćem su smrtonosna. Premda sam propustila najbolji dio večeri jer se Dolores tako jako napila i svima rekla koliko ima godina, a oni to meni sad neće reći.

Sjedili smo po cijelom stanu i držali led na glavi sve do pet popodne. Tootsie je morala nazvati trgovinu da nam dostave Alka Selzer, aspirin, Coca Colu i sladoled. Nikada više u životu neću to učiniti. Hvala Bogu da je bila subota. Kad sam konačno stigla kući, ostala sam ležati u krevetu čitavu nedjelju. Srećom po mene Jimmy Snow je negdje zaprašivao usjeve pa ga nije bilo kod kuće. Da je slušao taj TV onako kako to obično čini, mislim da ne bih preživjela. Ne znam što je više boljelo, vidjeti Raya ili moja glava. 24. srpnja, 1959. Tata je morao imati novac. Nisam mogla dopustiti da izgubi dozvolu za zakup bara. Pokušao je posuditi u cijelom gradu, znam da je pokušao, ali nitko mu nije dao ni novčića. On me ne bi ni pitao da mu dam da nije bio očajan. Znao je koliko se trudim štedjeti. U početku sam bila jako ljuta i nisam mu htjela dati. Potom sam se sjetila što je on učinio za mene dok sam bila dijete, kako je riskirao doživotan zatvor štiteći me, tako da ga nisam mogla iznevjeriti. Sigurna sam da će mi to vratiti. A osim toga, uvijek se sljedeće godine mogu javiti na nekakvo natjecanje. Godina dana nije ništa. 26. srpnja, 1959. Kad je Jimmy Snow nakon zaprašivanja usjeva stigao kući i saznao da sam tati dala sav novac, bio je bijesan! Vikao je:  Kako si dovraga mogla biti toliko glupa da tati daš sav svoj novac?  i upao je u tatinu sobu, naglo ga izvukao iz kreveta i nazvao pijanom ništarijom i kučkinim sinom. Počeo je tući tatu, sve dok nisam utrčala unutra i zaustavila ga. Jimmy se bijesno vratio natrag u drugu prostoriju. Imao je u pretincu novčanika četrdeset dolara i uporno me pokušavao nagovoriti da ih uzmem. Nisam željela njegov novac, samo sam htjela da se prestane tako luđački ponašati. Pitao me zašto sam tati dala novac kad sam znala da će on sve to ionako zapiti. Rekla sam mu da mi je tata ipak tata, bez obzira na to što učinio te da mu to dugujem. Rekao je:  Ništa ti ne duguješ tom pokvarenom kučkinom sinu. Bez razmišljanja sam rekla:  On je ubio Claudea Pistala, nije li? Bilo je to prvi put da sam od svoje jedanaeste godine prekršila obećanje i spomenula to. Bio mi je žao što jesam. Jimmy me zbilja začuđeno pogledao i upitao:  Što? Rekla sam:  Čuj, Jimy, daj da to zaboravimo, može?  Čekaj malo. Neću zaboraviti. O čemu ti to dođavola govoriš?  Znam tko je ubio Claudea, pa neka to tako i ostane, u redu?  Što misliš tko ga je ubio?  Ti, tata i Rayette. To si mi ti sam rekao. Pogledao je u mene kao da sam luda i rekao:  O moj Bože. Nisi valjda povjerovala u priču koju sam ti ispričao o Rayette Walker, jesi li?  Naravno da jesam.  Daisy, tvoj tata i ja nikada nikoga nismo ubili.  Jimmy se doimao kao da će zaplakati.  Znam da jeste. Vidjela sam vrećice s pištoljima koje ste dobili od Peachy Wigham.  Kakvim pištoljima?  One dvije vrećice koje ste dobili od Pechy one noći kad je Claude ubijen. Vidjela sam kad je tata pištolje drugi dan vratio. Možeš se prestati pretvarati.  Daisy, u tim vrećicama nisu bili pištolji. U njima su bile dvije boce ilegalno prodanog viskija koje smo tvoj tata i ja otkupili od Peachy i odnijeli Rayettenoj kući. U tim je vrećicama vratio prazne boce.  Čekaj malo. A kako bi inače tata znao da je Claude ubijen prije nego što je to saznao od policije?  Ja sam tog jutra otišao do uzletišta uzeti nešto iz zrakoplova, našao sam Claudea i javio to tvom tati koji je bio kod Rayette. Nisam mogla vjerovati to što čujem.  Ali ti si mi rekao da su meci bili iz Rayettena pištolja.  Moj Bože, Daisy. Te večeri sam bio napola pijan i tvoj tata me nagovorio da ti ispričam tu priču kako bi se on mogao nastaviti viđati s Rayette, a da ti zbog toga ne praviš paniku. Nikada nisam pomislio da si u to povjerovala.  Naravno da sam povjerovala  rekla sam. Potom je zaplakao i počeo ponavljati kako mu je žao i kako je ta glupa priča bila samo šala. Osjećala sam se kao da me netko udario nogom u trbuh. Ne želim više nijednoga vidjeti. 1. kolovoza, 1959.

Živim u YWCA 39 i hranim se u kafeteriji Morrison. Kad sam jučer nakon posla ušla u predvorje, zatekla sam Jimmyja Snowa. Zgrabio me za ruku i rekao:  Dođi, idemo kući.  Upitala sam:  Tko si ti?  i samo prošla kraj njega. Rekao je:  Ideš sa mnom kući pa makar te ja morao odvući odavde. Prišla sam gospodični Prisim koja radi na telefonskoj centrali i rekla joj da mi je muškarac koji donekle nalikuje albinu potpuni stranac te da je molim da nazove policiju. Jimmy je nastavio praviti gužvu i gospođica Prisim se toliko presrtrašila i zbunila pa je kad je dobila broj rekla:  Halo, dobila sam policiju  i spustila slušalicu. Konačno je Jimmy rekao:  U redu, nisam ti to htio reći, ali tvoj tata je imao srčani udar i teško da će preživjeti, a sad moramo ići. Istrčali smo i ušli u kamion. Jimmy je rekao da su ga ostavili u baru jer je bio u tako teškom stanju da se pokrene. Bila je to najdulja vožnja u mom životu. Samo sam mislila na to kako si nikada neću oprostiti ako tata umre prije nego mu budem imala priliku reći da ga volim. Kad smo se zaustavili pred barom iskočila sam i utrčala, ali bilo je mračno kao u rogu. Vikala sam:  Tata! Gdje si?  Iznenada su se upalila svjetla i dvadeset ljudi je povikalo: 'Iznenađenje!' Tata je stajao usred njih i nije mu bilo ništa. Bilo mi je tako drago što ga vidim živog i bila sam toliko u šoku da sam zaplakala. Svi su bili tamo: Gospodin Cecil i Cecilettes, Tootie, Helen, Dolores, Paris Knights i J.R., profesor Teasley i njegova majka, i svi su zapjevali 'For she is a jolly good fellow' 40 . Na zidu je bio veliki natpis na kojemu je pisalo: 'Miss Mississippija ili ispadaš iz igre.  Nakon što su me posjeli, gospodin Cecil je otišao iza zastora u stražnju prostoriju. Tata je uključio posuđeni reflektor, a gospodin Cecil se vratio natrag u crvenoj jakni ukrašenoj šljokicama, leptir kravati i s velikom knjigom na kojoj je pisalo 'Daisy Fay Harper' i rekao:  Smjesti se, Daisy Fay Harper, jer THIS IS YOUR LIFE  i svi su zapljeskali.  Sjećaš li se ove osobe? Nisi je vidjela od svoje dvanaeste godine. Iz stražnje prostorije začu se ženski glas:  Daisy, kad smo se zadnji put srele bilo je to u Shell Beachu 1953. godine.  Nisam znala tko bi to mogao biti. Potom je J.R. stavio ploču na kojoj je Jane Froman pjevala ' I'll Walk Alone' i znala sam tko je, Betty Caldvell, invalidna djevojka koju sam izliječila. Ušla je i zgrabila me. Sjajno je izgledala. Gospodin Cecil ju je ispratio do stolca i najavio:  A sada, posebna osoba koju nikada nisi upoznala… Daisy Fay, pozdravi Daisy Fay broj dva…  Potom je istrčala mala djevojčica koja me poljubila i pružila mi omotnicu. Bila je to Bettyna kćerkica koju je nazvala po meni. U omotnici je bila poruka na kojoj je pisalo:' Ovo daje pravo gospodični Daisy Fay Harper da besplatno popravi dva okrhnuta zuba.  Betty se udala za zubara i s njegovim je prijateljem dogovorila da on to učini. Sljedeći glas pripadao je muškarcu.  Daisy, jedeš li još sve one kremaste kupove s vrućim čokoladnim preljevom i banana splitove?  J.R. je stavio tematsku melodiju iz Gang Bustersa… Bio je to gospodin Kilgore, čovjek iz FBI-ja koji je bio s Opal Bates onoga dana kad su došli po mene i odveli me iz škole! Dao mi je ček na pedeset dolara, potpisan od FBI-ja za obavljene usluge i poželio mi sreću. Potom je gospodin Cecil rekao:  Sljedeća dva gosta ne treba predstavljati  Iznenada sam začula dvije žene kako vrište 'BINGO!!!'  Znala sam tko su, baka Pettibone i teta Bess. Bila sam tako sretna što ih vidim da sam ponovno zaplakala. Baka mi je kupila donje rublje, a teta Bess zamrznula nešto graha i raštiku iz svog restorana. Baka je prošaptala kako je još uvijek ljuta na Bess zbog pilula protiv začeća, ali da ovaj tjedan, meni u čast, razgovara s njom. Kad su sjele oglasila se tematska melodija iz Kralj i ja i duboki muški glas je rekao.  Ruže su crvene, ljubičice plave, imam za tebe periku, stavi je navrh glave. Et cetera et cetera et cetera.  Bio je to Vernon Mooseburger s perikom. Čak je imao i lažne obrve. Poljubio me i darovao mi kupon za deset besplatnih sati na Dale Carnegie, gdje je on sad osoba na rukovodećem položaju. Nakon što je otišao i sjeo, počela je glazba. Ovaj put bio je to 'Valcer na lijepom plavom Dunavu'. Jako poznat gas rekao je:  Zapamti, Daisy, nema većeg uspjeha od osobnog šarma.  Bila je to gospođa Dott!!! Utrčala je unutra, zagrlile smo se i, ponovno sam zaplakala. Ima tri godine kako je izišla iz bolnice,

39

YWCA – Young Women's Christian Association – Kršćanska udruga mladih žena For he/ she is a jolly good fellow – veseljak u društvu, društvena osoba; dio pjesmice koja se obično pjeva slavljeniku, za rođendan i sl. 40

poučava dramu na školi za djevojke u Gulfportu, u Mississippiju, i izgleda isto kao i prije. Njezin dar bio je čitav komplet Shakespeareovih djela u kožnom uvezu. J.R. je zabubnjao i gospodin Cecil je rekao:  A sad, posljednji ali ne i najmanje važan, poseban tajanstveni gost koji je prevalio cijeli put iz Birminghena, iz Alabame, i koji je samo zbog tebe tu. Tajanstvena gošćo, molim vas potpišite se!!! Ta lijepa djevojka je izišla i počela pisati svoje ime na postavljenu školsku ploču. Onoga trenutka kad sam joj ugledala uši znala sam da je to Agnel Pistal, posve odrasla! Uz nju su bili njezini roditelji koji su mi dali ček na stotinu dolara. J.R. je ponovno na kazetofonu pustio 'Happy Days Are Here Again' dok je gospodin Cecil završavao najavu:  Zabava u tvoju čast održat će se nakon nastupa u ovoj prostoriji, za tebe i tvoje goste, a posluživat će Tommy i Jim, dvojica Cecilettesa. Daisy Fay Harper, ovo je tvoj život!!! Nakon toga na kotačićima su izvezli stol pun darova. Gospodin Cecil i Cecilettes kupili su mi cijeli novi komplet za putovanje, uključujući cipele, šešir i novčanik, a da se našali, gospodin Cecil mi je uz to napravio i odgovarajuću narukvicu za gležanj. Tootie, Helen i Dolores kupile su mi kupaći kostim koji su cijelu noć budni Cecilettes ukrašavali bijelim šljokicama. Bit će to najdivniji kupaći kostim na svijetu. Jimmy Snow mi je dao sedamdeset pet dolara, a profesor Teasley i njegova majka dali su mi stotinu. Paris Knights kupila mi je lijepu torbu za put marke Samsonite te uz nju odgovarajuću kozmetičku torbicu. Ali najveći paket sačuvali su za kraj. Bila je to golema ružičasta kutija i, kad sam je otvorila, umalo nisam umrla. Unutra je bila najljepša večernja haljina koju sam ikada vidjela u životu. Sigurno je koštala pravo bogatstvo. Nisam mogla ni zamisliti tko je to mogao priuštiti. Pitala sam od koga je, ali nitko nije znao. J.R. je rekao:  Pogledaj što piše na čestitki. Bila sam u takvoj žurbi pa je nisam ni vidjela. Pisalo je:  Sretno prijateljice. Uz najljepše želje, gospodin E. Gamble.  J.R. se cerio od uha do uha. Gospođa Underwood i njezini šestaši poslali su mi poruku za sreću, a Peachy Wigham i Ula Sour napravile su mi presvučene vješalice i napisale lijepo pismo. Poslije je na zabavi Betty Caldwell rekla kako je u novinama pročitala da je Billy Bundy ponovno u zatvoru. Pokušavao je u Humboldu, u državi Tennessee, liječiti ljude putem etera, kad je neka žena stavila mokre ruke na radio i prostrla se svom dužinom po podu. Ostali smo budni do tri ujutro i iskoristili priliku. Angel mi je ispričala sve o sebi i slatka je kao i uvijek, a gospodin Cecil i teta Bess sjajno se slažu. Gotovo svaki ples otplesali su zajedno. Moram reći i to da se tečaj u Dale Carnegie zacijelo isplatio jer je Vernon Mooseburger kući otišao s Paris Knights. Nadam se samo da mu nije spala perika. Helen se na kraju tako napila da je sjedila i razgovarala s jednim od onih prepariranih pufer 41 a koje je tata imao na zidu. Ta zabava je nešto najljepše što mi se ikada dogodilo u životu. Jutros je Jimmy svojim zrakoplovom kući prebacio baku i tetu Bess, a ja sam otišla zubaru koji mi je za sat vremena popravio zube. Nikako ne biste ni poznali da su bili okrhnuti. Ostavila sam haljinu u kutiji koju sam zavezala navrh Jimmyjeva kamiona da se ne gužva. Ujutro čim ustanemo tata, Jimmy i ja odlazimo u Tupelo. Volim sve ljude na svijetu! 3.kolovoza, 1959. U hotel Dinkler Tutwiler u Tupelou stigli smo u četiri i trideset popodne. Dok smo istovarali stvari iz kamiona, zamislite tko se dovezao u novom novcatom Cadillacu? Kay Bob Benson i njezina majka! Mislila sam da sam je se zauvijek otarasila, ali netko tamo gore me mrzi. Nikada nisam vidjela toliko lijepih djevojaka. Iz cijele su države. Hotel Dinkler Tutwiler je lijep. Predvorje je mramorno, s pravim antiknim namještajem, živim palminim stablima i mahovinom posvuda. Na sve strane bili su natpisi na kojima je pisalo:  Dobrodošle, nade za Miss Mississippija.  Žena na recepciji mi je rekla da je sve u hotelu Dinkler Tutwiler rezervirano jer se ove godine prijavilo stotinu trideset osam djevojaka, i da ću smještaj morati potražiti na drugom mjestu. Stoga smo, nakon što sam doznala u koje vrijeme sutra moramo biti tamo, tata, Jimmy Snow i ja izišli potražiti drugi hotel. Jedino slobodno mjesto našli smo u hotelu Dixie na drugoj strani grada. Prilično je otrcan, ali bit će u redu za tjedan dana. Tata je sišao u predvorje i obavio telefonski razgovor. Kad se vratio, dao mi je broj telefona Veteranske taksi tvrtke. Kad budem morala ići u hotel Dinker Tutwiler, trebam samo pozvati taj broj i tražiti taksi broj dvadeset dva, kojega vozi jedan njegov stari kompić s kojim je nekad pio i koji će dobro brinuti o meni. Nadala sam se da taj njegov stari kompić više ne pije jer nisam željela izgubiti život nakon što sam 41

tropska riba koja se napuše vodom kako bi izgledala veća pred grabežljivcima

prevalila ovoliki put. Tata i Jimmy su se oprostili sa mnom, poželjeli mi sreću i uputili se natrag u Hattiesburg. Ja se zbilja nadam da ću sutra biti dobro. Na putu ovamo dokrajčili smo grah i raštiku tete Bess. Trenuto se ne osjećam baš jako uzrujano. Kay Bob Benson. Možete li vi to vjerovati? 4.kolovoza, 1959. Jutros sam nazvala broj koji mi je tata dao i taksi broj dvadeset dva stigao je za otprilike pet minuta. Vozač po imenu gospodin Smith bio je prilično star i nije mnogo govorio. Po onome kako je taksi mirisao tata nikako nije bio u pravu kad je mislio da je taj čovjek prestao piti, ali bio je siguran i veoma učtiv vozač i nazivao me 'gospođica'. Kad sam stigla u Dinkler Tutwiler imala sam na sebi novi kostim kojeg su mi dali Cecilettes, i bilo mi je drago zbog toga. Sve djevojke bile su lijepo odjevene. Prvi dan bio je 'Dan upoznavanja.' Dali su nam bedževe s imenima i u svečanoj dvorani slušali smo govor gospođe Lulie Harde McClay, glavne organizatorice koja je 1929. započela sa svečanim izborom za Miss Mississipija. Govorila nam je o tome kako je tijekom idućega tjedna važno ponašati se poput dama južnjakinja i kakoMiss Mississippija predstavlja sliku južnjačke ženstvenosti. Trebale smo zapamtiti da je samo jedna pobjednica i mnogo onih koje će izgubiti, ali gubitnice ne bi trebali biti žalosne jer je već samo po sebi čast sudjelovati na svečanom izboru. Potom nas je predstavila gardedamama i ocjenjivačkom sudu. Šest je članova ocjenjivačkog suda: gospođa Peggy Buchanan, predsjednica Lige juniora Mississippija; gospodin Harrison Swanley, poznati slikar iz Mississippija; prošlogodišnja Miss Mississippija Audrey Jones Sommers, madam Rosa Albergotti, poučavateljica opere i bivša operna zvijezda, gospodin Oliver Henry, potpredsjednik Jayceesa koji je sponzorirao svečanost, te dr. Daniel A. Deady, svećenik baptisičke crkve Planina svetoga hrasta u Tupelou. Sve nove djevojke prijavljene na natječaj trebaju doći sutra ujutro spremne izvesti svoju talent točku. Kad smo se spremale otići prišla mi je Kay Bob Benson i rekla iz sveg glasa:  Daisy Fay Harper, znala sam da si ono ti jučer izišla iz onog starog kamioneta. Ogovorila sam:  Jesam, izišla sam, a nisi li ti ono sišla s metle? Krupna debela djevojka koja je tamo stajala i sve to čula počela se smijati. Upitala je:  Hej, mala, kamo ćeš?  Rekla sam joj da moram natrag do postaje za kamione. Nasmijala se.  Dođi ovamo u našu sobu. Imamo malu zabavu.  Nisam imala ništa drugo za obaviti pa sam pošla. Na natpisu na vratima pisalo je:  Missice Mississippija, veteranke stranih ratova, gardedamama ulaz zabranjen. Unutra sam zatekla još tri djevojke. Zajedno su unajmile apartman i natječu se već treću godinu zaredom. Ovo je zadnja godina koju se mogu natjecati. Ona debela djevojka, Darcy Lewis, rekla je da je jedini razlog zbog kojega su tu, dobiti stipendiju za upis na fakultet. Pitale su me želim li nešto popiti. Odgovorila sam:  Naravno  pa su zaključale vrata. Darcy je ušla u kupaonicu i iznijela bocu Starog pradjeda iz stražnjeg dijela zahoda, a druga djevojka po imenu Mary Cudsworth izvukla je bocu škotskog viskija iz Kotex kutije. Postavile su pravi bar. Darcy Lewis je na fakultetu u Stephensu i kao glavni predmet studira govorništvo, a talent nastup joj je prizor iz Ivane Orleanske kojega izvodi zadnje tri godine. Mary kaže da je Darcy previše lijena da bi se potrudila poraditi na nečem novom. Mary je glazbenica i studira glazbu na Sveučilištu Mississippi, a Penny Raymond je pjevačica. On je oko metar osamdeset visoka, kosu mota na vrh glave i nosi viseće naušnice. Četvrta djevojka, Jo Ellen Feely, studira političke znanosti na fakultetu Goucher. Htjela je razgovarati samo o socijalizmu. Svaki put kad je pokušala, ostale djevojke su vrisnule na nju da zašuti. Tražile su da im ispričam sve o sebi i pitale želim li biti Miss Mississippija. Odgovorila sam:  Ne, želim osvojiti stipendiju za Američku akademiju dramskih umjetnosti u New Yorku.  Činilo se da su zadovoljne. Nijedna od njih nije se natjecala za taj naslov. Rekle su mi da je natjecanje namješteno i da će pobijediti djevojka koja se zove Margaret Poole. Pobjednicu uvijek bira gospođa Lulie Harde McClay, a ovoga puta je to obećala djevojci koja se preziva Pool i koju već dvije godine priprema da bude Miss Mississippija. Prema njihovim riječima Margaret Pool je najveći hipokrit. Puši, pije, seksa se s dečkima po cijelom gradu, ali kad je u blizini gospođe McClay pravi se da ni do pet ne zna nabrojati. Cijeli svoj život gospođa Lulie Harde McClay posvetila je tome da Miss Mississippija postane Miss Amerike. Još su mi rekle da onaj tko ne potječe iz dobre obitelji i tko nije protestant nema ama baš nikakva izgleda. Bilo je dobro što nisam željela pobijediti jer sam svuda tamo gdje je pisalo religija stavljala 'poganin'.

Pitale su me za moju talent točku. Zato što sam imala nešto smiješno sve su se složile da bih, budem li dobra, mogla stići do finala. Većina djevojaka su dobre interpretativne plesačice i htjele bi izvesti različite talent točke za veliku svečanost koja se u Državnom kazalištu održava devetoga. Sjedile smo tamo veći dio noći i sve te djevojke završile su pod stolom. Sigurno sam im se svidjela jer su me prije nego sam otišla pozvale da opet sutra dođem k njima. Još su me nagovorile da obećam da ću glasovati da Darcy bude Miss simpatičnosti. Osvaja to već tri godine i hobi joj je skupljanje kipića Miss simpatičnosti. Svake godine ide uokolo govoreći ostalim djevojkama da će glasovati za njih. Potom one glasuju za nju, a ona glasuje za sebe, tako da je siguran pobjednik. Ocjenjivački sud je prošle godine postao sumnjičav kad je glasovanje bilo jednoglasno. 5.kolovoza, 1959. Jutros me moj taksi pokupio rano i popela sam se u Darcynu sobu gdje su na sve strane davali pića sirotoj djevojci sa sela koja se zvala Dorothy Clem Kenyard. Rekli su joj da joj je potrebno kako bi se malo opustila za izvođenje talent točke. Potom smo svi sišli i gledali dok je pokušavala otpjevati 'Laughing Song' iz neke opere. Ali ona je tamo samo stajala i smijala se. Uopće nije pjevala. Trebali ste vidjeti izgled lica sudaca. Poslije sam saznala da je Dorothy Clem nastojala dobiti istu stipendiju kao Penny. Ne biste vjerovali kakve su bile neke od tih talent točaka. Jedna djevojka svirala je klasični glasovir dok je stajala u autentičnom blatu Mississippija. Druga je bila modna kreatorica haljina i oblikovala je haljinu koju je načinila od starih jelovnika. A ona mršava djevojka pokušavala je napuhati balone koji su trebali prikazivati različite životinje, no meni su svi oni izgledali isto. Kad sam konačno izvela svoju talent točku, sve je proteklo u redu. Dotad su suci sigurno bili sretni što su napokon vidjeli nešto šaljivo. Već su odgledali četrdeset osam interpretativnih plesačica i osamnaest djevojaka koje su izvodile prizor iz Ivane Orleanske. 6.kolovoza, 1959. Danas sam imala razgovor s članovima ocjenjivačkog suda. Darcy i Mary rekle su mi što da kažem kako bih bila sigurna da sam se sucima svidjela. Kad me pitaju koga volim najviše na svijetu trebam odgovoriti svoju majku ili Joan Crawford jer su i jedna i druga siguran pogodak. Kad pitaju što želim biti u životu treba reći dobra Amerikanka, supruga i majka kršćanka. A kad me pitaju što su mi hobiji treba reći poučavati vjeronauk i raditi sa siromašnom djecom. A kad me upitaju želim li biti Miss Mississippija odgovor je:  Sigurna sam da ima mnogo djevojaka koje to zaslužuju više od mene, ali ako nekim slučajem pobijedim, bit će to najponosniji trenutak u mom životu.  Podsjetila sam Darcy da ne želim biti Miss Mississippija. Samo sam željela stipendiju. Rekla je da to nije važno. Morali ste ih uvjeriti da misle kako to želite. Kad sam upitala ne bih li trebala iskreno odgovarati na pitanja, rekla je.  Dovraga, naravno da ne bi. Pa nitko nikada ne govori istinu.  Njih četiri provele su anketu i tako su odgovarale sve bivše missice Mississippija. Ako budem govorila istinu, nikada neću osvojiti stipendiju. Kad je došao njihov red za izvođenje talent točke, izišla sam gledati ih. Mary, koja je prošle godine svirala violinu, ustala je u dugačkoj haljini i rekla:  Ove godine, nakon razmišljanja, osjećam da je moj talent u glasoviru  te prišla glasoviru, otvorila poklopac, izvadila gudalo i odsvirala 'Šaputanje'. Umalo sam umrla od smijeha. Darcy je odglumila prizor iz Ivane Orleanske. Bilo je grozno. Bila je u kostimu od kineskih pidžama i držala cjedilo na glavi. Napokon sam saznala što je cjedilo! Jo Ellen, koja je bila napola pijana, imala je na glavi šeširić od perja i indijanskim jezikom znakova izvela očenaš. Ne znam kako je mogla biti ozbiljna. Umalo sam pala sa stolca od smijeha, ali to se jako svidjelo sucu svećeniku. Poslije smo se svi vratili gore u sobu. Jo Ellen mi je rekla da ono što je ona izvodila uopće nije bio indijanski jezik znakova. Ona je to izmislila. Nije bilo važno koliko su njihovi talent nastupi bili loši. Dobit će stipendiju bez obzira, jer gospođa McClay žarko želi da one završe fakultet kako bi se mogla hvaliti da im je svečani izbor za Miss Mississippija omogućio potpuno fakultetsko obrazovanje. Bilo mi je drago što sam poslušala djevojke. Naravno, u onom razdoblju pitanja-odgovora, pitanja su bila baš onakva kakva su mi rekle da će biti. Velečasni me upitao za ono poganin i rekla sam mu da sam to napisala greškom, misleći pritom na presbiterijanka. Bio bi sretniji da sam odgovorila baptiskinja, ali presbiterijanka je bilo jedino što mi je moglo pasti na um a što počinje slovom P. Kad su željeli saznati čime mi se bavi otac rekla sam da vodi prehrambeni restoran, što baš i nije bila prevelika laž. Tata poslužuje tvrdo kuhana jaja. Gospođa Buchanan me pitala za stipendiju za Američku akademiju u New Yorku i rekla sam joj da želim tamo otići. Kad je upitala imam li rezervnu varijantu, odgovorila sam:  Brooklyn.  Rekli su:  Zahvaljujemo ti.

Pravila svečanog izbora za Miss ne dopuštaju majkama djevojaka da odsjedaju u hotelu, ali majka Kay Bob Benson skriva se iza lončanica, i svaki put kad Kay Bob prođe pokraj nje ona proviri glavu i vikne joj da popravi kosu ili namjesti osmijeh. Svi je mogu vidjeti kroz stablo palme. Ne znam što misli koga zeza. 2. kolovoza, 1959. Danas je bilo natjecanje u kupaćim kostimima i Darcy me upozorila da moram strogo paziti gdje sjedim. Prošle godine djevojka je izgubila mnogo bodova kad je napravila pogrešku i sjela u pletenu ležaljku odmah ispred natjecateljica u kupaćim kostimima. Ustala sam i čekala da dođe red na mene. Ta djevojka, Margaret Poole, koja će biti Miss Mississippija, ima sjajno tijelo. Ima i Kate Bob Benson, premda to nevoljko priznajem. Ne biste vjerovali što su učinile Darcy i Mary. Darcy je namještala svoj kupaći kostim, i kad se okrenula na stražnjici je pisalo:  VIDI ROCK CITY  Kao da to nije bilo dovoljno, došla je Mary s koje se cijedila voda, u perajama i s maskom za ronjenje noseći koplje. Sve je uhvatio neodoljivi smijeh. Tata je bio u pravu što se tiče mog taksi vozača. Dobro brine o meni. Ne moram ga čak ni zvati kad sam gotova. Iziđem iz hotela i, on je tamo. Uvijek me upita kako je bilo i ja mu sve ispričam. Mislim da uživa u tome. Podsjeća me na nekog glumca, ali ne znam na kojega. Danas popodne objavili su imena djevojaka koje su ušle u finale. Jedna od njih bila je Kay Bob, a kad su prozvali Margaret Poole, Mary, Darcy, Jo Ellen i Penny uglas su rekle:  Koje iznenađenje!  Gospođa McClay doimala se kao da bi ih mogla ubiti. Prozvali su i moje ime, i bilo mi je drago. Jedva sam čekala da to priopćim svom vozaču taksija pa sam s djevojkama popila samo jedno piće da to proslavimo. Kad sam sišla, morala sam proći kroz sve natjecateljice koje nisu ušle u finale i koje su se odjavljivale. Nisam razmišljala o njima. Ponašale su se kao da im je svejedno, ali moglo se vidjeti da se grozno osjećaju. Neke od tih djevojaka sigurno su bile jednako nadarene i lijepe kao one koje su izabrane. To je samo glupo natjecanje u ljepoti i naravno, dogovoreno je. Jedini razlog zbog kojega su izabrali mene bio je taj što im je trebala šaljiva talent točka za deveti kolovoza. Rekla sam svom vozaču taksija kako se osjećam, ali on nije govorio previše. 8. kolovoza, 1959. Danas smo ponovno morale izvesti točku kojom pokazujemo koliko smo nadarene. Penny je imala takav mamurluk da je samo stajala na pozornici i otvarajući usta izgovarala riječi bez glasa, a Mary se sakrila iza zastora i pjevala umjesto nje. Članovi ocjenjivačkog suda uopće nisu zapazili razliku. Mislili su da se Penny prehladila. Sačuvala sam 'Susie Sweetwater' za drugi krug. Svidjelo im se. Imale smo slobodno popodne dok su oni odlučivali tko će večeras izvesti svoje talent točke na pozornici Državnog kazališta i u Zavičajnom klubu Tupelo. Svake godine uoči svečanog izbora za Miss svi finalisti idu na posebnu večeru u Zavičajni klub, koju priređuju Liga juniora i Jaycees. 42 Nakon što ih se predstavi publici, neki izvode svoje talent točke za skupinu. Popela sam se do Darcyne sobe i pokucala. Prišla je vratima, ali nije me pustila unutra jer su isprobavale točku koju su navečer izvodile kao posebnu oproštajnu izvedbu. Stoga sam otišla i ispred hotela našla taksi broj dvadeset dva kojim sam se odvezla nešto pojesti. Pitala sam gospodina Smitha hoće li i on sa mnom u restoran, ali on je izrazio želju da će radije pričekati u taksiju. Donijela sam mu roštilj i Coca Colu. Kad sam se vratila u hotel, poveli su svih dvadeset osam finalistkinja u svečanu dvoranu i pročitali imena svih djevojaka koje će nastupiti u Zavičajnom klubu. Bila sam na popisu, a bile su i Mary, Penny i Jo Ellen. Kay Bob Benson i Margaret Poole također su bile izabrane. Iznenađenje! Iznenađenje! Darcy nije bila izabrana, ali gospođa McClay je rekla:  Sigurna sam da Darcy neće imati ništa protiv ako ponovno ne izvede Svetu Joan. Osjećamo da to publika još jedne godine ne bi mogla podnijeti. Kad je pogledala u Darcy i rekla:  Nemaš ništa protiv, imaš li, dušo?  svi su prasnuli u neodoljiv smijeh. Kad sam svom vozaču taksija ispričala novosti, mogla sam osjetiti da mu je drago zbog mene. Poslije je došao po mene i odvezao me do Zavičajnog kluba Tupelo. Ljepši je od Zavičajnog kluba Hattiesburg, s rotirajućim plesnim podijem na kojemu su raznobojna svjetla. Sve djevojke lijepo su izgledale u svojim večernjim haljinama. Darcy je sa sobom nosila nekakav staru kantu, a Mary je donijela ukulele. Jedva sam čekala njihovu posebnu točku. Gospođa McClay je bila na frizuri i nosila je kiticu cvijeća na reveru. Prišla je mikrofonu i rekla:  Dame i gospodo, veliko mi je zadovoljstvo predstaviti vam dvadeset osam dražesnih finalistkinja na ovogodišnjem natjecanju za Miss Mississippija.  Osjećala sam se kao da nastupam prvi put. Voljela bih da su tata i Jimmy Snow mogli biti tu. 42

Jaycees – organizacija mladih poslovnih ljudi koji su uključeni u projekt pružanja potpore mjesnim zajednicama. Organizacija je osnovana 1920. godine i sjedište joj je u Oklahomi.

Sve smo izišle, jedna po jedna, dok je orkestar svirao 'A Pretty Girl Is Like a Melody'. Nakon toga ljudi su večerali, a mi smo otišle u zahod preodjenuti se u kostime za izvedbu talent točke. Margaret Poole, Kay Bob Benson i ja bile smo jedine koje su se morale preodjenuti. Sve ostale nastupale su u večernjim haljinama. Ušla sam u svoju 'Susie Sweetwater' opremu. Članovima ocjenjivačkog suda svidjela se moja točka o ženi koju ustrijele, ali smatrali su da sve što je u vezi s razvodom ne bi bilo zgodno za jednu natjecateljicu zaMiss Mississippija. Margaret Poole je stajala u zahodu i pušila kad je kroz vrata upala gospođa McClay tražeći nas. Prije no što sam se snašla Margaret Poole mi je u ruku ugurala tu cigaretu i rekla:  Spremna sam, gospođo McClay.  Gospođa McClay je pogledala preko nje, ugledala mene i dobila histeričan napadaj. Prosiktala je:  Frances Harper, što radiš s tom cigaretom? U javnom si zahodu.  Potom mi je istrgnula cigaretu iz ruke, pritrčala, bacila je u WC školjku i pustila vodu prije nego sam uspjela usta otvoriti. Rekla je:  Kako se usuđuješ sramotiti svečano natjecanje za Miss Mississippija. Ne izlazi večeras iz tog nužnika. Poslije ću se pozabaviti tobom, gospođice! Bila sam tako iznenađena da sam samo stajala tamo. Dok su odlazile čula sam Margaret Poole kako govori:  Rekla sam joj da ne bi trebala pušiti, gospođo McClay. Kay Bob Benson, koja je sve to vidjela, umirala je od smijeha i s palicom u ruci izmarširala kroz vrata. Ne znajući što učiniti izišla sam iz zahoda i gledala druge kako nastupaju. Kad je došao red na mene, gospođa McClay je odmah prešla na drugo ime i posve me preskočila. Kad su svi završili, gospođa McClay je rekla u mikrofon:  Dame i gospodo, žao mi je što moram obznaniti da ćemo večeras izgubiti naše četiri ovogodišnje natjecateljice i zacijelo će nam nedostajati te četiri mlade dame koje su svojom dragošću i iznimnim talentom dugo uveličavale svečanost. Međutim, djevojke mi kažu da bi nam večeras htjele izvesti posebnu točku, kao mali izraz opraštanja. Sigurna sam da ćemo svi uživati u tome.  Pročitala je s čestitke koju joj je Darcy pružila i rekla:  Stoga, dame i gospodo, veliko mi je zadovoljstvo predstaviti vam kvartet Skladište.  Mary je izišla s ukulele, a Darycy je držala kantu. Mary je rekla:  Je'n, dva, tri  a ovo je pjesma koju su izvele na melodiju 'Turkey in the straw'. O, piškila je, prdila i kakala posvuda Kvakom obrisat guzicu dala si je truda Mjesec joj je obasjao sise i bradavice Oprala je zube onim sranjem od borovnice Viri kroz ključanicu promatrajući sve Savila je koljena i čučnula na tle Podigla je haljinu, gaćice joj pale Najslađu guzu ima koju smo ikad ugledale Otpjevao bordelski kvartet 43 . Mary i Penny provele su zadnja dva dana smišljajući najprostiju pjesmu koju su mogle smisliti. Završile su, duboko se naklonile i pobjegle. Publika je sjedila zapanjena. Kad su Darcy i Mary protrčale kraj mene urlajući i glasno vičući zgrabile su me i rekle.  Idemo, mala.  Istrčale smo kroz vrata, uskočile u moj taksi i sve se vratile u hotel popiti piće. Rekle su da su tri godine čekale na to. 9.kolovoza, 1959. Jutros je sve osoblje i natjecateljice pozvano na hitan sastanak. Gospođa McClay izgledala je kao smrt na dopustu. Sigurno nije ni išla spavati jer je nosila napola sasušenu kiticu cvijeća na istoj haljini od sinoć, i kosa joj je bila raščupana kao osinje gnijezdo. Izjavila je kako zbog nesretnih okolnosti gospođice Darcy Lewis, Jo Ellen Feely, Mary Cudsworth i Penny Radmond neće nastupati u Državnom kazalištu. Ostat će iza pozornice i izići će samo primiti stipendiju. Potom je sva u suzama rekla:  Svima vam želim sreću večeras  i ispuhala je nos.  Još nešto, malo upozorenje. Pobjednice, ma tko to bio  i pogledala je odmah prema Margaret Poole  ne gužvaj ruže, od baršuna su.  Nakon toga svi smo otišli do Državnog kazališta na probu. Bila sam na popisu za nastup. Nakon onoga što su Darcy i ostale učinile sigurno je smatrala kako je pušenje ništa u usporedbi s tim. Nakon probe rečeno nam je da se vratimo do šest i trideset i da budemo spremne krenuti u sedam i trideset. Dala sam ulaznicu svom vozaču taksija. Kad me pokupio bio je odjeven u odijelo i kravatu, i bilo mi je drago što će tamo biti netko koga poznajem. Te večeri, kad smo sve bile iza pozornice, otprilike tri stara kazališna radnika prišla su mi neposredno prije nastupa i poželjela sreću. 43

Bordelski (Whorehouse) kvartet i kvartet Skladište (Warehouse) – igra riječi koja se gubi u prijevodu

Nisam mislila da ću biti tako nervozna, ali kazalište je primalo dvije tisuće ljudi i sve je bilo krcato. Oglasile su se milijun dolara vrijedne Hammond orgulje i voditelj programa nas je počeo prozivati. Djevojke su izlazile, jedna po jedna. Srce mi je tako snažno lupalo da sam pomislila kako ću doživjeti srčani udar. Kad su pročitali moje ime, djevojka koja je bila iza mene morala me gurnuti da krenem. Čim sam se našla na pozornici reflektor me obasjao ravno u lice i zaslijepio, ali uspjela sam se osmjehnuti i bilo mi je drago da su mi zubi bili popravljeni. Publika je zbilja glasno pljeskala i činilo se da im se sviđam. Bila sam iznenađena, ali nisam imala previše vremena razmišljati o tome prije nego sam morala otrčati i presvući se za natjecanje u kupaćim kostimima. Trebali ste čuti publiku kako vrišti i dovikuje kad je reflektor obasjao moj kupaći kostim ukrašen šljokicama. Zbilja im se jako svidio. Hvala vam, gospodine Cecil i Cecilettes. Reflektor je bio veoma jak, a mene su žuljale leće tako da sam umalo sišla s pozornice. Publika je nastavljala glasno vikati, a ja nisam mogla doći k sebi od toga koliko im se svidio moj kupaći kostim. Kad sam sišla s pozornice, bila sam slijepa kao slijepi miš, ali hvala Bogu tamo je bila Darcy koja me odvela do svlačionice. Koljena su mi se i dalje tresla. Za otprilike dvije minute preodjenula sam se u opremu za 'Susie Sweetwater' i svom brzinom strčala niza stube do ulaza na pozornicu. Kako se ispostavilo, imala sam obilje vremena. Voditelj programa upravo je predstavio prvu talent točku: Betty Lee Hansome, koja je na električnim orguljama svirala 'Tiko, Tiko'. Otišla je, sjela, široko se osmjehnula publici i udarila svoj prvi akord, ali orgulje se nisu oglasile. Pokušala je ponovno, ali ni ovaj put ništa se nije čulo. Doimala se uspaničeno, okrenula se oko sebe i vrisnula scenskom radniku da se nešto događa. Prišao je, vidio da ona svira sve u šesnaest, ali da ne proizlazi nikakav zvuk. Napokon je našao utičnicu i uključio ih, ali sigurno je negdje bio kratak spoj jer se čula samo svaka druga nota, a i ta je odvratno zvučala. Nakon svoje točke, Betty Lee je otrčala vrišteći da će ubiti nekoga. Ja sam joj se sklonila s puta, a sklonili su se i scenski radnici. Sljedeća točka bila je Tappie Lou Norris koja je izvodila interpretativni ples na pjesmu 'Trees'. Tappie Lou je skočila na pozornicu, ali osoba zadužena za rasvjetu promašila je pola njezinih skokova pa je publika samo povremeno vidjela ruku ili nogu. Znala sam kako se mogla osjećati osoba zadužena za rasvjetu. Jednom sam i ja učinila to isto, ali povrh toga, rasvjeta je bila tako slaba da ste nju uopće jedva mogli vidjeti. Pretpostavljala sam da je u pitanju bilo osvjetljenje za stvaranje ugođaja, jer bi u protivnom čitav električni sustav bio isključen. Potom sam se počela preznojavati razmišljajući o svojoj točki. Bit će nemoguće izvoditi komediju u mraku. Tappie Loe je konačno završila i onoga trenutka kad je bila gotova, povukla me i rekla:  Jesam li bila dobra?  Potom je povlačila sve ostale koje je ugledala i pitala:  Jesam li bila dobra?  Svi su joj rekli:  Da, bila si sjajna.  Nitko joj nije imao srca reći da je publika nije vidjela. Sljedeća točka bila je Robbie Sue Spears, s originalnim monologom o mrtvom novorođenčetu. Sve je bilo dobro dok se mikrofon nije počeo uključivati i isključivati. Dotad je Margaret Poole, koja je nastupala sljedeća, stajala kraj mene čekajući da dobije mikrofon od Robbie Sue. Njezina točka bila je scena iz Prohujalo s vihorom. Kad je čula kako mikrofon radi, počela je dobivati histeričan napadaj. Sirota Robbie Sue je sišla i Margaret ju je umalo nasmrt ugušila pokušavajući joj oduzeti taj mikrofon koji je imala oko vrata. Scenski radnici stavili su njezinu kutiju rekvizita sa zemljom nasred pozornice i voditelj programa ju je najavio. Konačno je stavila mikrofon i počela izlaziti, ali okrenula se scenskom radniku i rekla:  Bolje ti je sredi taj jebeni mikrofon.  Doduše, konačno je netko sredio taj j…ni mikrofon jer su svi u publici čuli što je rekla. Činjenica je da je glasnoća na njezinu mikrofonu cijelo vrijeme bila tako jaka tijekom cijele njezine točke, da ste jedino mogli čuti kamenje kako zvecka u kutiji sa zemljom koju je uokolo iskopala. Kad je došla do onoga dijela gdje kaže:  Kunem se, nikada više neću ogladnjeti  umalo je publici uništila bubnjiće. Ljudi su sjedili držeći prste u ušima. Postajala sam sve nervoznija i nervoznija jer sam bila sljedeća na redu i morala sam se poslužiti istim mikrofonom. Bila je tako uzrujana kad je završila pa je sišla na drugoj strani pozornice i zaboravila mi dati mikrofon. Upravo su postavljali moj stol i stolac, i došao je na mene red za paniku. Potrčala sam do druge strane, ali hvala Bogu, scenski radnik je našao drugi mikrofon i na vrijeme mi ga prikačio. Netko je popravio reflektor, i kad sam izišla, obasjavao je posve jasno. Izvela sam svoju točku i sve je sjajno proteklo! Nakon što sam završila zadnjom rečenicom:  Zaštitite svoje srce onako kako biste zaštitili ostale vitalne organe. Doviđenja  pljeskali su i pljeskali, sve dok nisam morala drugi put izići i nakloniti se. Sigurna sam da to nije bilo zbog mene. Ja sam bila samo prva talent točka koju su mogli vidjeti i čuti.

Sišla sam. Darcy, Mary, Jo Ellen i Penny su me zgrabile i zagrlile, skoro me nasmrt stisnule. Sljedeća je bila Linda Horton, a njezina točka prošla je bez smetnje. Napokon su sve popravili. Svirala je na marimbi 'Love Is Where You Find It'. Nisam mogla baš sve vidjeti jer sam morala otrčati natrag i presvući se u večernju haljinu za dodjelu stipendija. Kad sam se vratila, Darcy je rekla da sam propustila dosad najzabavniju točku. Trbuhozborac Willima Sue Sockwell počela je s obavljanjem rutinskog posla, ali usta njezine lutke ostala su nepomična i pokretale su se samo oči. Publici se nikako nije svidjela. Janice Bell, djevojka koja je preskakala preko užeta i stepala bila je dobra, ali nije dobila ni blizu toliko pljeska koliko sam dobila ja. Jennie Prior je trenutno bila na pozornici pokazujući svoje crteže i pričajući priču o njima. Jedino nije valjalo što su dvije slike bile okrenute naopačke. Kay Bob Benson stajala je u krilu čekajući da baci palice na 'The Stars and Stripes Forever' i doimala se hladno kao led. Američka zastava trebala se spustiti na kraju, kad ona uvis baci palice iza vrata i dohvati ih iza leđa. Publici će se to svidjeti. Scenski radnici su na probi cijeli dan trčkarali oko nje. Bili su ludi za njom s obzirom na njezin oskudan kostim pa su joj dvojica trojica pritrčala prije nego je izišla, rukovali se s njom i poželjeli joj sreću. Uvijek je bila omiljena među muškarcima. Trebali ste vidjeti kako je publika pljeskala kad je paradirala u opremi Ujaka Sama. Kad je zasvirala glazba ona je publici podarila jedan od svojih lažnih osmijeha i počela bacati palice. Ali iznenada su joj te palice iskliznule iz ruku. Činilo se da nikako ne može vladati s njima. Nastavila ih je posvuda bacati, trčati za njima i podizati ih. Nije mogla izdržati čak ni toliko da zapali svoje zapaljive palice. Nisam vjerovala. Konačno joj je jedna odletjela iz ruke i pogodila nekog dječaka. Pokupio ju je i bacio natrag na nju. Bila je izvan sebe. Stijeg se spustio na znak baš kad je glazba prestala, a ona još nije ni zavitlala palicom. Zastor je pao, a ravnatelj scene pritrčao i rekao nam da se poredamo na pozornici za dodjelu stipendija. Sve smo bile na svojim mjestima kad se zastor ponovno podigao. Predstavljena je neka žena koja je bila predsjednica Odbora za dodjelu stipendija i rekla kako joj je drago što je tu i što će nam dodijeliti nagrade. Gotovo su ih sve bili razdijelili kad je konačno žena najavila dobitnicu stipendije za Američku akademiju dramskih umjetnosti. Robbie Sue Spears, djevojku koja je izvela originalan monolog o novorođenčetu. Zastor se spustio, a ja nisam osvojila ništa. Bila sam jako povrijeđena. Smatrala sam da je moja talent točka bila prilično dobra, a Darcy i ostale djevojke bile su bijesne kao ris. Tvrdile su da je to gospođa McClay učinila iz inata jer je znala da sam njihova prijateljica. Rekla sam im da ne brinu zbog toga i da je ljuta na mene zbog nečega drugoga. Kad sam pomislila na to kako ću iznevjeriti sve ljude koji su tako marljivo radili da dođem na svečani izbor za Miss, htjela sam se pod zemlju zavući. Kad sam razmišljala o tome da se ne vratim u Hattiesburg, da jednostavno nestanem s lica zemlje, sve su nas ponovno gurnuli na pozornicu da se spremimo za proglašenje pobjednika. Dotad sam već htjela otići, ali morala sam ostati do kraja predstave i otpjevati 'There Goes Miss Mississippi', kao što smo izvele na probi. Reći ću vam, nisam bila raspoložena pjevati Margaret Poole. To je bio onaj trenutak svečanosti kad članovi ocjenjivačkog suda odlaze u ravnateljev ured i sjede otprilike deset minuta pretvarajući se da biraju pobjednika. Darcy je rekla da su samo ušli nešto popiti. Čekali smo i čekali, i ubrzo je prošlo već sat i pol vremena. Napokon je ravnatelj izišao i rekao nam da možemo sjesti. Publika je postajala sve nemirnija. Lupali su nogama o pod i vikali. Prošlo je još dvadeset minuta kad smo dobili signal da ustanemo, zauzmemo mjesta na pozornici i formiramo granicu države Mississippi. Zator se podigao, a publici je zacijelo bilo drago što nas vidi. Voditelj programa izveo je prošlogodišnju Miss Mississippija koja je govorila o tome kako je divna bila njezina vladavina, kako ona nikada neće zaboraviti svečanost izbora i kako za nju najljepši dio svečanosti nisu ni novac ni kruna, nego divne djevojke koje je upoznala i kako će joj njihovo prijateljstvo zauvijek biti dragocjeno. Darcy mi je rekla da je toliko nakostrušena da ni s kim ne bi progovorila. Kad je završila sa svojim dosadnim govorom okrenula se, pogledala nas i sve smo joj se morale nakloniti. Fuj! Potom se pozdravila 'oproštajnom šetnjom' po pisti. Osvrnula sam se iza pozornice gdje su joj Darcy i Mary pokazivale prst. Potom je voditelj programa publici predstavio ocjenjivački sud. Predstavio je i gospođu McClay, ali nje nije bilo tamo. Umjesto nje na pozornicu se popeo gospodin Henry i rekao nekoliko riječi o tome kako je ove godine bilo teško presuditi jer su sve djevojke bile jako lijepe. Pružio je voditelju programa omotnicu s imenima pet finalistica koje je voditelj prozvao uz zvuk bubnjeva i rekao:  Dame i gospodo, ovo je trenutak koji ste svi čekali  … bubnjevi…  Imena pet finalistkinja na svečanom izboru za Miss Mississippija su  …

 Gospodična Kay Bob Benson  … pljesak, pljesak… ne znam kako je imala petlju pojaviti se nakon što je svoje palice onako razbacala po pozornici, ali ona je izišl ponosno, kao kraljica Saba 44 … bubnjevi…  Gospodična Janice Bell  … pljesak, pljesak… Bila je to ona koja je preskakala preko užeta i stepala… bubnjevi…  Gospodična Linda Horton  …- pljesak, pljesak… Svirala je na marimbi ''Love Is Where You Find It'… Bila sam iznenađena što se pojavila u finalu jer je bila razroka…  Gospodična Daisy Fay Harper  pljesak, pljesak… Gospodična Daisy Fay Harper?! Umalo sam se srušila mrtva. Prozvali su me. Samo sam tamo stajala kad je Darcy povikala iz krila:  Mrdni dupetom!  Mrdnula sam. Publika je vikala i vrištala. Voditelj programa je cijelu vječnost morao čekati da najavi ime pete finalistice… bubnjevi…  Gospodična Margaret Poole  slabi pljesak. Nisam mogla vjerovati da sam ušla u finale. Negdje je sigurno učinjen propust. Bila sam uzbuđena jer četvrta pratilja dobiva petsto dolara, što bi bilo jako mnogo novca koji će mi pomoći da odem u New York. Jupiiiii! Voditelj programa je tad rekao:  A sada, dame i gospodo, dolazi trenutak pitanja i odgovora. Naš ocjenjivački sud će u tom dijelu odlučivati o osobnosti i stavu. Zapamtite, jedna od tih divnih djevojaka ići će u Atlantic City i predstavljat će državu Mississippi pred očima nacije. Kay Bob, pitanje za tebe glasi: Da imaš kumu vilu i da ti ona može ispuniti jednu želju, koja bi to želja bila? Kay Bob je stajala tamo neko vrijeme doimajući se zbilja neprijetvorno, a potom se nagnula prema mikrofonu i rekla:  Da imam jednu želju poželjela bih da svi na svijetu nauče voljeti jedni druge i da više nikada ne bude nikakvoga rata, tako da više nijedna majka ne izgubi sina u borbi i da na zemlji vječno vlada mir.  Mislila sam da će nakon toga izvući svoju američku zastavu, ali morala sam priznati da je odgovor bio dobar i da je zaslužila da bude barem druga pratilja. Potom je voditelj programa izveo Lindu Horton i upitao je:  Linda, tko je žena koju obožavaš najviše na svijetu i zašto?  Odgovorila je:  Mamie Eisenhower.  Upitao je:  Zašto?  Jako se zamislila i rekla:  Zato što se udala za divnog čovjeka.  Zeznula se. U publici je bilo puno demokrata. Sljedeća je bila Janice Bell. Voditelj programa je upitao:  Janice, pitanje za tebe glasi: Ako bi mogla ispuniti svoje najveće ambicije, koje bi one bile?  Odgovorila je:  Postati dobra supruga i majka jer je to nešto najviše čemu žena može težiti u životu.  Publici se to svidjelo. Sigurno je bila jedna od Duginih djevojaka. Nisam imala mnogo vremena za razmišljanje prije nego su me prozvali. Prišla sam i voditelj programa me upitao:  Daisy, jasno mi je da želiš biti glumica.  Odgovorila sam mu potvrdno. Nadala sam se da je to moje pitanje, ali on je nastavio. Rekao je:  Kad bi mogla igrati bilo koju ulogu u bilo kojoj predstavi, koju bi ulogu izabrala?  O tome čak nisam ni morala razmišljati sjećajući se svog iskustva iz Mačke na vrućem limenom krovu. Odgovorila sam:  Veliku!  Publika je urlala. Čula sam kako se Darcy i ostale smiju iza pozornice. Sljedeća je bila Margaret Poole. Voditelj programa je upitao:  Margaret, koga ti danas smatraš najvažnijom osobom na svijetu i zašto?  Odmah je istupila s odgovorom prije nego je dovršio pitanje.  Smatram da je Billy Graham danas najvažnija osoba na svijetu jer širi evanđelje diljem Sjedinjenih Država, Kanade i cijeloga svijeta, a to je najvažnije što čovjek ikada može učiniti u životu.  Ne možete mi reći da nije znala što će je pitati. Publika je pljeskala, ali oni uvijek plješću kad kažete Billy Graham. Voditelj programa je rekao: Hvala ti, Margaret. Dakle, dame i gospodo, bio je to trenutak pitanja i odgovora. Molim jedan veliki pljesak za pet naših dražesnih finalistkinja.  Pljesak, pljesak.  A sada, dok ocjenjivački sud bude zauzet donošenjem konačne odluke o tome tko će biti sljedeća Miss Mississippija, mi ćemo dodijeliti jednu od nagrada ove svečanosti na kojoj svi mogu pozavidjeti … Miss simpatičnosti… Ovo je nagrada koju djevojke međusobno glasovanjem dodjeljuju onoj za koju smatraju da je bila najdruželjubivija natjecateljica koja je najviše pomogla tijekom tjedna koji je prethodio svečanom izboru. Dopustite mi sad da vam predstavim gospodina Franka Selfa, zamjenika bivšeg predsjednika Jayceesa koji će uručiti nagradu Miss simpatičnosti. Izišao je Frank Self i održao predugačak govor o tome kako su Jaycees sretni što mogu sponzorirati tako lijepu svečanost, i tako dalje i tako dalje. Dok je on držao govor spustila sam pogled na kutiju ocjenjivačkog suda. Kao ludi su se otimali oko komada papira. Gospođa Buchanan ga je zgrabila iz ruke gospodina Swanleya i poderala popola. Potom je velečasni Deady zgrabio drugu polovicu. Trebali ste čuti buku koju su stvarali. Kad je gospodin Self proglasio dobitnicu… bila je to Darcy. Sad ima kompletnu zbirku, sva četiri kipića Miss simpatičnosti. Četiri je rekord! 44

Sheba – drevno kraljevstvo u Arabiji, današnji Jemen. Kraljica Saba spominje se u Bibliji.

Nakon što je i to obavljeno, voditelj programa je pogledao prema ocjenjivačkom sudu i rekao:  Molim vas, je li ocjenjivački sud donio odluku?  Ali nisu ga ni slušali. Morao je ponoviti pitanje. Konačno je gospođa Buchanan podignula pogled, viknula:  NE!  i vratila se natrag raspravljanju. Voditelj programa je morao otpjevati pjesmu da ubije vrijeme, a mi smo tamo stajale i čekale dok ocjenjivački sud ne iziđe s pobjednikom. Čula sam jednog od njih kako kaže:  Idi dovraga, kučko.  Konačno je gospodin Henry, s kojega je prsluk bio doslovno strgan, dotrčao na pozornicu i voditelju dobacio komad papira. Voditelj programa je rekao.  Zahvaljujem ocjenjivačkom sudu! Dame i gospodo, ocjenjivački sud je upravo donio konačnu odluku i ovo je trenutak koji svi čekamo, trenutak kada  ali nije uspio završiti govor jer je netko iz publike povikao  Pa recite već jednom!  Poslušao je.  Dame i gospodo, četvrta pratilja na svečanom proglašenju izbora za Miss Mississippija i dobitnica nagrade od petsto dolara gotovine za stipendiju i sedamnaest karatnog zlatnog ženskog Elgin ručnog sata koji dodjeljuje draguljarna Couch je… bubnjevi …  gospodična Janice Bell.  Pljesak, pljesak. Znala sam da je uprskala s Mamie Eisenhower i bilo mi je žao zbog nje, ali tada sam shvatila da imam izgleda osvojiti tisuću dolara. Ovo je postajalo uzbudljivo!  Dame i gospodo, treća pratilja u natjecanju za Miss Mississippija i dobitnica nagrade koja se sastoji od stipendije od tisuću dolara u gotovini te… bubnjevi…  portreta iz fotografskog studija Robert Boutwell procijenjenog na petsto dolara je  … još jednom zvuk bubnjeva… Zadržavala sam dah nadajući se da ću dobiti svojih tisuću dolara kad je voditelj rekao:  Gospodična Kay Bob Benson  Pljesak, pljesak. Mogli ste me čačkalicom srušiti. Tad mi je sinulo da ću osvojiti još više novca. Publika je sad već bila potpuno luda, baš kao i ja. Nisam mogla vjerovati da sam još uvijek u tome. Potom je on rekao:  Dame i gospodo, druga pratilja Miss Mssissippija i dobitnica nagrade na kojoj svi mogu pozavidjeti, stipendije koja uključuje sve troškove za poznatu Pasadena Playhouse u Hollywoodu, u Kaliforniji, i  … bubnjevi…  zagarantirana uloga u televizijskoj emisiji Dani doline smrti … bubnjevi…  Linda Horton  … pljesak… Bila sam zapanjena. Pitala sam se zašto bi zaboga poslali sviračicu marimba u Playhouse Pasadena? Ali prestala sam razmišljati jer sam pogledala oko sebe i vidjela da smo samo još nas dvije bile ostale na pozornici. Margarete Poole i ja. Zgrabila me za ruku na kojoj sam nosila mamin prsten, i tako je snažno stisnula da sam jedino mogla pomisliti na bol. Publika je podivljala. Voditelj programa progovorio je promuklim glasom:  Sljedeća nagrada odlazi prvoj pratilji i to je najvažnija nagrada, od koje je bolja samo nagrada koju dobiva Miss Mississippija, jer ako u bilo koje vrijeme nastupajuće godine Miss Mississippija ne bude mogla obnašati svoje dužnosti, prva pratilja preuzet će njezin naslov i vladati kao Kraljica. Dame i gospodo, prva pratilja i dobitnica nagrade od tisuću petsto dolara u gotovini  … bubnjevi…  nove novcate službene šest metarske televizijske konzole, kompletne garderobe iz Banlona te  … bubnjevi …  putovanja u New York na audiciju za Broadway sa svim plaćenim troškovima.  Kad sam to čula, umalo nisam umrla. Konačno odlazim u New York …  Gospodična Margaret Poole.  Publika je sišla s uma. Bili su toliko sretni zbog nje da su ustali, vikali i počeli poskakivati. Tad mi je sinulo. Ne vrište oni zbog Margaret Poole. Oni vrište zbog mene. SRANJE… BILA SAM MISS MISSISSIPIJA!! Svi su poludjeli. Iznenada su me ščepali i netko mi je pružio tucet ruža i po meni bacio crveni plašt, a bivša Miss Mississippija nataknula mi je krunu na glavu i gurnula me van na pistu, no ja sam ostala tamo tupo stajati. Nisam koraka mogla učiniti. Ljudi su vrištali i pjevali 'There Goes Miss Mississippi'. Čula sam Darcy kako iza pozornice viče:  Nemoj samo tako tu stajati, kreni, glupačo! Ne sjećam se puno nakon toga. Bila sam u takvom stanju šoka da sam zaboravila i zgnječila sve te baršunaste ruže. Morala sam tamo stajati otprilike dva sata dok su me fotografirali za novine i televiziju. Kad je sve bilo gotovo, onaj čovjek iz Jayceesa rekao mi je kako vani službeni auto čeka da odveze Miss Mississippija natrag u hotel. Ali sjetila sam se istrčati u dvoranu u kojoj je stajao gospodin Smith, moj taksist, držao šešir u rukama i čekao me. Bio je tamo dva sata. Bio je sretan zbog mene kao nitko. Vratila sam se i rekla tim Jaycees da sam stigla u taksiju i da ću se taksijem i vratiti. Nazvala sam tatu i Jimmyja Snowa da im kažem i bili su izvan sebe. Već su čuli na televizijskim vijestima, gdje je bila moja slika i sve ostalo. Organizatori svečanosti dogovorili su da se kući vratim zrakoplovom. Još uvijek ne vjerujem. U rujnu idem u Atlantic City i natjecat ću se za Miss Amerike! 11. kolovoza, 1959. Danas sam letjela kući. Cijeli jučerašnji dan provela sam pozirajući za fotografije i dogovarajući s Jaycees o odlasku u Atlantic City u rujnu. Kad smo završili, skupina njih jutros me povela do zračne luke i, kad sam ušla u nju, ugledala sam svog vozača taksija, gospodina Smitha, kako se skriva u kutu pokraj prtljage.

Prišla sam mu. Rekao mi je da čeka mušteriju, ali ja sam znala da je samo došao mene ispratiti. Doimao se kao da mu je neugodno i poželio mi je sreću. Nisam u zrakoplovu bila ni pet minuta kad mi je sinulo na koga me gospodin Smith podsjećao. Taj čovjek se uopće nije zvao gospodin Smith. Bio je to moj djed Pettibone za koga su svi mislili da je mrtav! U početku mi je tata lagao, ali konačno je priznao da sam u pravu. Mislili su da se neću sjetiti jer ga tolike godine nisam vidjela. Željela sam ga istog trenutka nazvati, ali tata je rekao da bi bilo mnogo bolje da on nikada ne shvati da znam tko je. Bilo ga je sram samoga sebe što je toliko pio i na taj način nestao. Stoga se i pretvarao da je mrtav sve ove godine. Tata je oduvijek znao gdje je. Premda se djedu tata nikako nije sviđao, vjerovao mu je da ga neće odati. Rekao je da ga je djed znao nazvati jedanput u otprilike šest mjeseci da vidi kako sam. Imao je sve školske slike od moje šeste godine. Zamislite samo da se sve te godine do njega moglo doći cestom koja vodi za Tupelo. 17. kolovoza, 1959. Gospodin Curl, ravnatelj Državnog kazališta u Tupelou gdje se svečanost održala i koji poznaje tatu, nazvao ga je reći mu što se zbilja dogodilo tijekom večeri kad se održavala svečanost. Drugi moj djed, koji također ne razgovara s tatom, predsjednik je sindikata scenskih radnika i ljudi ga jako vole. Kad su saznali da je unuka Blondieja Harpera jedna od finalistkinja, odlučili su mu učiniti uslugu pa su otišli i donijeli tri posebna reflektora i svaki put kad sam ja izišla na pozornicu obasjali su me s četiri reflektora! Izvjestitelj je napisao u novinama:  Njezin osmijeh obasjao je svu publiku. Nije ni čudo! Zeznuli su mikrofone, zalijepili usta na lutki Willime Sue, isključili orgulje Betty Lee Hansome i sve ostalo. Razlog zbog kojega Kay Bob Benson nije bila sposobna držati palice bio je taj što su dvojica scenskih radnika stavila na ruke mast za podmazivanje i naumili se rukovati s njom prije samoga nastupa. A ja sam mislila kako im se sviđa! Kažem vam, nikada ništa neću reći protiv organiziranih sindikata, dok sam živa. Također smo saznali da je, kad je ocjenjivački sud otišao u ravnateljev ured pretvarajući se da glasuje, vlasnik kazališta ušao i rekao im da će im publika, ne puste li da ja pobijedim, ući i razoriti kazalište te da će to biti zadnja godina da tamo mogu priređivati svečanost. Gospođa McClay je planula i rekla kako nju nije briga što će razoriti njegovo kazalište, ali da dok je ona zadužena za organizaciju naslov Miss Mississippija neće pripasti siromašnoj bjelkinji čiji tata vodi kafić i da ću ja postati Miss Mississippija samo preko nje mrtve. Potom je madam Albergotti rekla:  Ne znam kako bismo uopće mogli dati naslov djevojci koja je glasno viknula JEBENI u mikrofon.  Gospođa McClay se razbjesnila i rekla joj da zašuti jer Margaret Poole nije viknula JEBENI u mikrofon. Mikrofon je bio strgan. Samo je zvučalo da je ona to rekla, i to je sve. Gospođa McClay je vikala da je to njezina svečanost i, ako se usude meni dodijeliti naslov, morat će prije toga ubiti nju. Sigurno ih je prestrašila jer je postizala to što je htjela. Upravo u tom trenutku Darcy je zaobišavši prišla bočnoj strani kazališta i ocjenjivačkom sudu pružila poruku: Draga gospođo McClay i ocjenjivački sude, molim vas da me ne izaberete za Miss Mississippija jer sam tajno udana za Crnca i trudna sam. Smatram da bi to ovu svečanost moglo dovesti u neugodnu situaciju. Žao mi je, Margaret Poole Kažu da je gospođa McClay vrištala i derala se da je to laž i da nju sabotiraju. Ali ostali članovi ocjenjivačkog suda rekli su da im je reputacija na kocki. Svi su oni morali štititi svoje ime u društvu i nisu mogli riskirati ako je to istina. Gospođa Buchanan je bila jedina koja je bila za Margaret Poole. Kad su se napokon morali vratiti do kabine ocjenjivačkoga suda ostavili su gospođu McClay na kauču, shrvanu tugom, s hladnim oblogom na glavi. Napokon je ustala i rekla gospođi Buchanan:  Ne daj im da mi to čine, Peggy.  Potom je ponovno posve izgubila svijest. Eto u čemu se sastojala velika svađa. Članovi ocjenjivačkog suda bili su tako uzrujani da su sve zbrljali. Linda Horton, sviračica marimbe, nije čak ni trebala ući među pet najboljih finalistkinja, a još manje otići u Pasadena Playhouse i biti u Danima doline smrti. Gospođa McClay zauvijek je napustila organiziranje svečanosti za izbor Miss Mississippija rekavši da ju je izdalo gnijezdo riđovki i da ona nizašto na svijetu neće ići u Atlantic City s tom siromašnom bjelkinjom, misleći pritom na mene. Nekako osjećam žaljenje prema njoj. Nisam pobijedila posve pošteno, ali Jimmy Snow mi je rekao da zaboravim na to i da sebi dugujem da se izgubim iz Mississippija. Mislila sam kako uopće nemam obitelj, ali svi ti ljudi bili su tamo i radili za mene. Tolikim ljudima imam zahvaliti za uspjeh.

Otkad sam se vratila dajem intervjue za televizijsku postaju s koje su me izbacili i primam pisma i telegrame od ljudi iz cijele države. Guverner mi je poslao pismo u kojemu mi čestita, a pisala su mi i nekolicina senatora. Javili su mi se svi, uključujući Međunarodni red Duginih djevojaka koje su mi poslale telegram u kojemu piše kako su ponosne što je jedna od njihovih djevojaka izabrana za Miss Mississippija. Pretpostavljam kako su zaboravile da sam bila izbačena. No svejedno sam im otpisala i zahvalila na lijepim željama. Pisali su mi Pickle i Mustard. Ona je dobila još jedno dijete. Javio mi se čak i Billy Bundy iz nekakvog zatvora u Tennesseeju. Ali pismo koje sam danas primila znači mi više od svih ostalih. U njemu piše: Draga gospodična Harper, bilo mi je veliko zadovoljstvo upoznati vas. Divna ste djevojka. Vaš vozač taksija broj 22 21. kolovoza, 1959. Za petnaest dana idem u Atlantic City! Jimmy Snow je promijenio naziv svom zrakoplovu i nazvao ga The Miss Mississippi, i sljedeći će tjedan zaprašivati usjeve meni u čast. Tata je oslikao veliki natpis iznad vrata bara na kojemu piše:  Službeno sjedište Miss Mississippija.  Gospođa McClay bi umrla da je to vidjela. Sljedećeg dana otišla sam do robne kuće Gamble's i dala da mi izrade službeni portret 'Miss Mississippija.' Željeli su me fotografirati u mojoj bijeloj večernjoj haljini, ali gospodin Cecil je rekao da bih trebala nositi nešto drugo, a ne bijelu večernju haljinu jer će u njoj biti sve ostale djevojke. Stoga su me slikali u smeđoj velurnoj jakni. Znate gospodina Cecila. Ići će sa mnom u Atlantic City i svi Cecilettes idu istim vlakom.Trebali bismo se izvrsno zabavljati. Iznenadilo bi vas kako se ljudi sad ponašaju prema meni. Čak sam dvadeset i šestoga bila pozvana od strane Lige juniora u Zavičajni klub Hattiesburg na večeru u moju čast. Povest ću tatu i Jimmyja Snowa. Sutra s gospodinom Cecilom moram ići u centar grada pomoći mu da odabere garderobu koju će ponijeti u Atlantic City. Kunem se da biste pomislili kako je on taj koji je izabran za Miss Mississippija. 25. kolovoza, 1959. U četvrtak su zvali iz bolnice. Jimmy Snow je tog jutra umro u 5:47 od posljedica slomljena vrata. Njegov zrakoplov srušio se u srijedu u okrugu Madison. Tata i ja smo otišli po njega i dopremili ga kući. Danas popodne smo ga pokopali. Na pogrebu nije bio nitko osim gospodina Cecila i nekoliko ljudi iz bara koji su došli nositi lijes. Tati je to jako teško palo. Kad su Jimmyja spustili u zemlju stajao je tamo i plakao poput malog adjeteta. Jimmy mu je bio najbolji prijtelj kojega je ikada imao u životu. Mislim da je bio i moj jedini prijatelj. Ne znam kako će izgledati život bez njega. Smatrala sam da će uvijek biti tu negdje uz mene. Bilo je tužno što na pogrebu nije bilo nikoga iz njegove obitelji. Pitala sam tatu što misli zašto se Jimmy nikada nije ženio i imao djecu. Doista me čudno pogledao i rekao: Ti si jedina osoba koju je on ikada volio. Nisi to znala? Ne, nisam to znala. Uopće to nisam znala. 3.rujna, 1959. Sve sam spakirala. Ujutro odlazim za Atlantic City. Ne znam što će mi se dogoditi i hoću li se ikada vratiti, ali znam da mnogim ljudima mnogo toga dugujem i obećavam da se neću vratiti sve dok ne postanem netko. I neću.