Dousnik

crostuff.net

crostuff.net

Zahvale Lista zahvala je dugaĉka, ali jedna se osoba istiĉe moja ţena Tiffany, koja je sa mnom dijelila dobre trenutke, a one loše uĉinila potpuno nevaţnima. Posebno mije drago da su se pravi profesionalci udruţili na knjizi. Moj urednik Rick Horgan bio mije dobar uĉitelj, pokazavši mi vaţnost dobro napravljenog saţetka, a da ni ne spominjem opseţnu koliĉinu rada noću. Moji literarni agenti Artie i Richard Pine uvjerili su me da u ovom poslu nema boljih od njih, ali samo zato što su njihova zapanjujuća djela puno veća od rijeĉi. I Joan Sanger je, svojstveno sebi, pruţala komentare koji su mi bili od velike pomoći u ranim verzijama rukopisa. Kaţu da treba pisati o onome u što se razumiješ, ali nije na odmet imati pametne prijatelje. Rick Castillo, lijeĉnik i Julietta Rodriguez, doktorica filozofije, pomogli su mi da shvatim um jednog serijskog ubojice. Detektiv James Hali i Ured šerifa okruga Yakima doveli su me najbliţe zatvoru što bih se ikada ţelio naći. Jerry Houlihan i Rebeccah Pošten svojom su se velikom struĉnošću uputili u povjerljivost bankarskih raĉuna i offshore bankarstvo. "GospoĊica Magg," iz šerifovog ureda Okruga Candler i David Moore, mrtvozornik Okruga Candler pokazali su mi velik dio juţnjaĉkog gostoprimstva i pomogli mi u stvaranju izmišljenog grada Hainesvillea u Georgiji. Ljudi s odjela za sociologiju u knjiţnici Okruga Broward pomogli su mi i više no što su svjesni, kao i brojni novinari i predstavnici zakona s kojima sam razgovarao, ukljuĉujući profesora Brucea Garrisona sa Sveuĉilišta u Miamiju, koledţa za komunikacije i Danu Waldschmidtu, zapovjedniku obalne straţe. Svima vam hvala. TakoĊer sam za korisne komentare i podršku zahvalan Eleanor Raynor, Judy Russell, Carlosu Siresu, Terri Gavulic i Nancy Lehner. Na kraju, duboko cijenim iskreni entuzijazam koji su pokazivali moji prijatelji iz kuće Steel Hector & Davis, posebno moja prijateljica i desetgodišnja tajnica Bonnie Kahn-DeVreeze. James Grippando

crostuff.net

1. Gerty Kincaid je oĉekivala najgore. Arktiĉka fronta se probijala Jugom i jugoistoĉna se Georgia spremala za prvi nalet zime. Kad padne noć, rekao je meteorolog, moglo bi i zasnijeţiti. Nakon sedamdeset i osam godina, Gerty se nije sviĊala ta novost. U malom gradiću Hainesvilleu sijeĉanj je u najgorem sluĉaju znaĉio ledenu kišu i prekinute strujne vodove, a ne lepršave snjeţne pahuljice i zimska ĉudesa. Za to nije postojalo posebno meteorološko objašnjenje. Stvari se jednostavno takve bile - i uvijek će biti. Takva jednostavna logika kao da je bila moto tog grada. Ţivot u Hainesvilleu, govorili su, bio je predvidljiv poput slatkog mirisa azaleja u proljeće i travanjski urod luka. Luka vrste Vidalia, da budemo precizniji. Oni su za taj gradić bili neosporivi put do slave, ali hvaljenje nije baš juţnjaĉka odlika, pa njime nitko nije otputovao. Hainesville je bio gradić s jednim semaforom i populacijom od 532 ljudi. Oslanjao se na jednu školsku zgradu, bijeli pravokutnik od dasaka, koju ste pohaĊali od vrtića do mature. Prva Baptistiĉka crkva bila je jedini boţji hram, sagraĊen od cigala od crvene georgijske gline. I imali su samo jednog lijeĉnika, napola umirovljenu obiteljsku lijeĉnicu koja je bila poĉašćena paradom, marširnim orkestrom i kljuĉem grada kad se doselila iz Atlante. U ranu veĉer toga petka oštar vjetar sa sjeveroistoka puhao je kroz i grad. Miris zapaljenog hrasta lelujao je iz dimnjaka starih kuća bez elektriĉnih grijalica. Gerty je bila toplo zamotana ogrtaĉem svijetlosmeĊe boje i kariranim vunenim šalom dok se ţurila krivudavom stazicom koja je vodila do njezinih ulaznih vrata. Prekrivene tankim slojem ledene kiše, vanjske stepenice i prilaz sjajili su se pod prigušenim ţutim svjetlom s trijema. Bile su skliske i prijetvorne. No, ona je njima mogla hodati i vezanih oĉiju, budući daje ţivjela u toj istoj dvokatnici s bijelim okvirom gotovo pedeset godina, posljednjih deset sama, kao udovica. Vrećicu s namirnicama gurnula je pod ruku, dok je kopala po torbici traţeći kljuĉeve. Mjedeni prsten bio je ogroman, a na njemu su zveckah kljuĉevi kuće, auta, kljuĉevi stare šupe koja je izgorjela 1967. godine - ĉak

crostuff.net

i kljuĉevi za prtljagu koju nikad nije zakljuĉala. Sve ih je drţala na istom prstenu jer si je obećala da će onog dana kad više neće znati koji sluţi ĉemu prihvatiti kćerkine uporne pozive da se preseli k njoj. "Ma, k vrapcu," promrmljala je. Prsti su je boljeli od artritisa, a otrcane pletene rukavice samo su joj oteţavale pokušaje da uzme pravi kljuĉ. Prsten s kljuĉevima je zvonio i zveckao u njezinim drhtavim rukama poput metalne njihaljke na vjetru. Konaĉno je uspjela. Vrata su se otvorila nakon što ih je brzo gurnula i poţurila unutra kako bi se sklonila od hladnoće. Jezivi ţuti sjaj svjetla s trijema probijao se kroz mutno staklo na vratima, osvjetljavajući izvezenu mudru izreku koja je u okviru od zlatnog lišća visjela na zidu. Gerty ju je sama osmislila i izvezla. ZAHVALJUJUĆI BOŢJOJ BLAGOSTI JOŠ UVIJEK POSTOJIM, pisalo je. ŠTO NA JUŢNJAĈKOM ZNAĈI "BOLJE TI NEGO JA". Pritisnula je prekidaĉ u predvorju, no oĉekivana rasvjeta nije se pojavila. Sigurno je nestalo struje. Ali onda je shvatila da vani na trijemu gori svjetlo. Moţda je osigurač pregorio? Trebala joj je minuta da uredno objesi kaput i šal na vješalicu. Zatim je pod prigušenim ţutim svjetlom ponovo traţila kljuĉ. Trebao joj je da zakljuĉa bravu. Njezina unuka, koja je sada bila djevojka iz velikog grada i sama se proglasila iskusnom u uliĉnome ţivotu, došla je iz Richmonda za Dan zahvalnosti i zamijenila staromodnu bravu s lancem novim sigurnosnim bravama, kod kojih vam je trebao kljuĉ da izaĎete iz vlastite kuće. Zamisao je bila u tome da se sprijeĉe provalnici koji bi razbili prozorĉić i izvana pro vukli ruku pa otvorili vrata iznutra. Gerty se to ĉinilo pretjeranim. Što je slijedilo - krvna slika da bi se moglo sjesti za vlastiti stol u blagovaonici? Znala je daje to suprotno namjeri, ali stekla je naviku ući u kuću i ostaviti kljuĉeve u bravi ulaznih vrata.

crostuff.net

Dok su joj se oĉi polako privikavale na tamu, krenula je preko dnevne sobe. U tami je bio vidljiv vijugavi straţnji dio viktorijanskog trosjeda. Zraka svjetla s trijema odbijala se od hrastom uokvirenog zrcala iznad kamina. Podne daske stare ĉitavo stoljeće škripale su joj pod nogama. "Generale Lee?" zazvala je. "Gdje si, zlato?" U glasu joj se ĉula isprika. Obećala je da će se vratiti kući prije pet, a General je bio jedan od onih maĉića koji ne vole da im veĉera kasni. "Hajde, dušo. Mamici je ţao što je zakasnila." Zaustavila se kod stola pokraj stepenica kako bi pokušala upaliti kristalnu svjetiljku. Nije se ukljuĉila. Ĉinilo se da u ĉitavoj dnevnoj sobi nema struje. No, zaĉudo, vrijeme na digitalnom satu na stolu ĉinilo se toĉnim i vidjela je kako su se znamenke promijenile, stoje znaĉilo da radi. Bilo je sedam ĉetrdeset dva. Krenula je uskim hodnikom prema kuhinji. Na pola puta našla se potpuno izvan dometa blijedog svjetla s trijema. Stupila je u potpunu tamu. Sa svakim se novim korakom oslanjala više na sjećanje nego na vid. Pomicala je ruku po zidu kako bi napipala prekidaĉ. Nakon brzog pritiska na gumbić pojavilo se naglo treperenje iz fluorescentne ţarulje iznad peći, što ju je preplašilo. Bilo joj se ubrzalo, ali smirila se razgledavši poznatu staru kuhinju. "Generale...," ponovo je zazvala, ali se zaustavila. Paţnju joj je privukla sjajna tamnocrvena kapljica na podu. Isprva je pomislila daje to moţda kava koju je prolila ranije tog dana,, ali izgledala je gušće i crvenije. Uzela je ubrus s police i sagnula se -kako bi ju obrisala. Iznenadila se kad se tekućina razmazala po linoleumu. Polako je ustala i primijetila ĉitav niz tamno crvenih kapljica, udaljenih izmeĊu trideset i pedeset centimetara jedna od druge, koje su se prostirale sjedne na drugu stranu kuhinje. Većina ih je bila malena, ah neke su bile velike poput novĉića od 25 centa. Trag je vodio do straţnjih vrata koja su u donjoj polovici imala pokretna vratašca kako bi njezini ljubimci mogli dolaziti i odlaziti.

crostuff.net

"Generale Lee?" Glas joj je drhtao od brige. Je li si porezao šapu u mraku? pitala se. Moţda je iskrvario? Moţda je ispuzao van kako bi umro meĊu raslinjem. U panici je pojurila prema straţnjim vratima, ali bila su zakljuĉana, a u bravi nije bilo kljuĉa. "Proklete nove brave!" Ţurno je napustila kuhinju, vraćajući se putem kojim je došla, kroz mraĉni hodnik natrag do dnevne sobe. Disala je ubrzano i srce joj je snaţno udaralo dok se pribliţavala ulaznim vratima i posegnula za kljuĉevima u bravi, toĉno gdje ih je i ostavila. Smrznula se. Kljuĉeva nije bilo. U nevjerici je buljila u vrata. Ruke su joj se poĉele tresti, ali potpuno je mirno stajala kada je iza nje zaškripala daska na podu. Okrenula se i uzdahnula, gledajući ravno u oĉi tamne siluete -krupnog ĉovjeka odjevenog od glave do pete u nekakvu crnu kapuljaĉu i uski triko. Spremala se vrisnuti, no njegova se ruka trznula prema naprijed i zgrabio ju je za vrat. Njegova ju je brzina zapanjila. Zbog snaţnog stiska popustila su joj koljena. "Ne mogu.. .disati." Glas ju je izdao dok se borila za zrak. "Nije me... briga." Upotrijebio je isti prekinuti izgovor, rugajući se njezinoj borbi. Kad se njegov stisak pojaĉao, pojavio se noţ. Lebdio joj je pred oĉima, boĉna strana bila je okrenuta prema njoj i u jezivom odbljesku mogla je vidjeti vlastiti strah. Mogla mu je ĉuti glas, mogla je ĉak razumjeti i neke od rijeĉi. Govorio joj je nešto, zahtijevao nešto. Zbog snaţnog straha i boli sve se ĉinilo nejasnim. Soba se poĉela zamućivati. Ali glas je postajao sve glasniji. 2. Specijalna agentica Victoria Santos piljila je u cijev pištolja, promatrajući strijelca koji je ciljao prema njoj s tek desetak metara udaljenosti. Stajao je u klasiĉnom stavu sa široko razmaknutim nogama, rukama ispruţenim pred sebe, a pištolj je drţao s obje ruke. Pištolj mu se brzo pomicao s lijeva na desno; oĉi su mu

crostuff.net

vrludale gore-dolje. Pokazivao je sve karakteristike nervoznog mladog policajca koji je oĉajniĉki pokušavao nanišaniti muškarca iza taokinje. Otmiĉar ju je ĉvrsto drţao s noţem prislonjenim uz njezino grlo i jednom rukom svijenom iza leĊa. Osjećala je njegov vrući dah na straţnjem dijelu vrata. Policajac ga je zadrţavao razgovorom skoro dvije minute, ali postajao je sve ljući i nije pokazivao zanimanje za to daje ostavi na ţivotu. "Baci noţ!" uzviknuo je policajac naposljetku. "Crkni!" "Baci ga, odmah!" Noţ joj je pritisnuo ţilu kucavicu. Odjeknuo je pucanj. "Joj" viknula je. Tamni crveni mlazovi curili su joj niz ĉelo na plastiĉne zaštitne naoĉale. U punoj dvorani upalila su se svjetla dok je Kevin Price, voditelj FBI-jevog seminara za vjeţbanje pregovora s otmiĉarima bacio gumeni noţ i pošao prema mikrofonu na središnjem dijelu pozornice. On je bio veteran s trideset godina iskustva, sjedokos i grubo privlaĉan. Tamnoplava FBI-jeva kabanica zaštitila je njegovu prugastu kravatu i uštirkanu bijelu košulju od eksplozije laţnog metka. "Puno vam hvala, policajce Growling." PostiĊeni dobrovoljac poloţio je pištolj za vjeţbanje na stolić, a zatim brzo nestao s pozornice. "Smisao ovakvih simulacija kriznih situacija nije da bismo nekoga izdvojili," nastavio je Price, "već da bismo pokazali daje u stvarnom ţivotu zastrašujuće lako završiti s mrtvim taocem. Susret licem u lice je jedna od najeksplozivnijih situacija u kojoj se policajac moţe naći. Tu se radi o instinktu, ali takoĊer i o pravilnoj uvjeţbanosti. Ona zahtjeva upotrebu osnovnih pregovaraĉkih vještina u djeliću sekunde. Postoje stvari koje morate i koje ne smijete reći i uĉiniti." Victoria je obrisala zadnje ostatke crvene boje s ĉela. "Napravimo stanku od 15 minuta," rekla je, "a kad nastavimo razgovarat ćemo o drugim rješenjima, osim toga da upucate taoca u glavu."

crostuff.net

Iz publike se ĉuo lagani smijeh, nakon kojeg je uslijedio ţamor i komešanje dvjesto policajaca koji su išli prema zahodima. Victoria je skinula kabanicu. Zbog vodootpomog materijala bilo joj je vruće pod reflektorima, ali nije se smjela pretjerano ljutiti - zaštitio joj je odjeću od svijetlocrvene mrlje. Nasmiješila se Priceu trljajući si ĉelo. "Sigurno izgledam kao Kiklop." Pribliţio joj se kako bi provjerio mjesto na koje ju je pogodio laţni metak. U potpeticama od pet centimetara bila je visoka jednako kao on - toĉno 180 cm. "Treće oko moţe dobro doći," rekao je ozbiljna lica. "Stvarno, ne izgleda loše. Kad bi bar postojao neki drugi naĉin da ove simulaciju budu autentiĉne." "U redu je," rekla je slaţući kabanicu. "No, pitat ću te nešto. Koliko smo puta vodili ovaj seminar?" "O, Boţe. Šest godina, tri ili ĉetiri puta godišnje. Nekih trideset ili ĉetrdeset puta, pretpostavljam." "Nemoj me krivo shvatiti, ali zastoja uvijek glumim taoca, a ti uvijek otmiĉara?" Na licu mu se pojavio ĉudan izraz, kao da nikad nije razmišljao o tome: "Valjda nisam mislio daje to vaţno." Slegnula je ramenim: "Moţda je, moţda nije. Samo bih ţeljela da znaš kako mogu glumiti obje uloge. Osim toga," rekla je s razoruţavajućim osmijehom, "stvarno bih voljela dobiti priliku da ti prereţem grkljan." "Imat ću to na umu," rekao je smijuljeći se. Jedna od organizatorica seminara pojavila se s druge strane zavjese. "Agentice Santos?" rekla je. "Zovu vas. Kaţu da je vaţno." Victoriji je odmah bilo jasno o ĉemu se radi. Posljednja ĉetiri mjeseca ona je bila FBI-jev terenski koordinator u saveznoj potrazi za serijskim ubojicom koji je bio zemljopisno pokretan. To je bez premca bio njezin najvaţniji zadatak otkad je iz odjela za pregovaranje s otmiĉarima prešla u jedinicu za Otimanje djece i lov na serijske ubojice u Quanticu, drţava Virginia. Preĉesto su "vaţne" poruke znaĉile lošu vijest.

crostuff.net

"Moţete se javiti u uredu," rekla je pomoćnica: Victoria ju je slijedila iza pozornice. Vijugale su kroz mraĉni prolaz pun kolica, uţadi i rekvizita dok nisu stigle do ureda pokraj zahoda. Bila je to prostorija bez prozora jedva veća od ormara, s knjigama i papirima natrpanim do visoka u svakome slobodnom kutku. Stol je bio toliko zatrpan da bi moţda bilo nemoguće pronaći telefon da na njemu nije blještao crveni gumbić koji je oznaĉavao poziv na ĉekanju. Victoria je zatvorila vrata kako radi privatnosti i podigla slušalicu. "Santos," javila se. "Ovdje Pete Weston. Oprostite što vas prekidam usred nastupa, ali rekli ste mi da vas nazovem ĉim nešto ĉujem." Obrisala je posljednji ostatak crvene boje s obrva, a zatim snaţno trepnula, potpuno izlazeći iz predavaĉkog elementa. Doktor Weston je bio struĉnjak za DNK u FBI-jevom laboratoriju u stoţeru, jedan od stotine struĉnjaka na koje se oslanjala za podršku. "Ne ispriĉavajte se," rekla je. "Hvala vam što radite u subotu. Imate li nalaze koje sam traţila?" "Da, ali neće vas usrećiti." Uzdahnula je, ali nije bila iznenaĊena. "Što ste pronašli?" "Pa, isprva je izgledalo kao uzorci s mjesta zloĉina iz Eugena u Oregonu. Sjećate se da smo pronašli kapljice krvi u kupaonici, oko umivaonika i kade, priliĉno daleko od tijela. Naţalost, bojim se da moţete otpisati svoju teoriju da se ubojica posjekao i ostavio trag vlastite krvi.1' "Kako to moţete znati?" "Imajući neki osjećaj usporedio sam tu neidentificiranu krv iz Oregona s krvlju prijašnje ĉetiri ţrtve - iz Clevelanda, New Yorka, Arkansasa i Miamija. Slagala se s onom iz Miamija. Vjerojatno ju je uzeo sa ţrtve iz Miamija ili mu se moţda skupila na noţu ili uvukla u odjeću. Mogao ju je i zamrznuti kako bi je saĉuvao, a zatim ju donio u Oregon i poprskao je po mjestu zloĉina." "Sada skuplja krv," rekla je oprezno.

crostuff.net

"Na neki naĉin. Ali, to ne znaĉi da imate posla s vampirom. Kad bi bilo tako, sad bih vjerojatno prouĉavao krv pronaĊenu u mlincima i šalicama za kavu." Victoria nije ništa rekla, iako se u naĉelu slagala s njim. Iz psihološkog profila koji je pomogla izraditi, znala je da ubojica nije poremećeni luĊak koji razbacuje svoju krv, dlake i tkivo koje bi policija pronašla i spremila kao dokaz - takozvani neorganizirani sociopat. No, osim toga, nitko nije znao što toĉno traţe. Miješani signali zbog kojih je sluĉaj bio tako zbunjujući i pomisao na još jednu slijepu ulicu izazivao je u nje grĉeve u ţelucu. "Koliko ste sigurni u usporedbu s Miamijem?" "Skoro potpuno." "To mi je dovoljno," rekla je. "S obzirom na povijest ovog sluĉaja, pretpostavljam da je bilo priliĉno nerealno nadati se takvoj sreći. U svakom sluĉaju, hvala doktore. Obavili ste dobar posao." Spustila je slušalicu, a onda odgurnula hrpu knjiga kako bi sjela na rub stola. Nakon minute razmišljanja, gurnula je ruku u torbicu i izvukla diktafon. "Subota, 11. sijeĉnja," poĉela je. "Nalazi iz laboratorija ukazuju na novu promjenu u profilu. Brutalnost napada, koliĉina pokolja koju ostavlja za sobom, izostajanje seksualne penetracije i dalje upućuju na neorganiziranost. Koliĉina namještanja i povećana manipulacija dokazima, pak, upućuje na britak um i pomno smišljen plan kojim izaziva policiju i/ili pokušava skrenuti istragu, što je u skladu s intehgmtnim i orgariiziranim serijskim ubojicom." Misa je te vedre, ali hladne nedjelje završila u podne. U ured šerifa Okruga Candler u Metteru poziv je stigao oko podne i ĉetrdeset pet. Administracijsko osoblje nije radilo preko vikenda, no trebalo je naruĉiti zalihe za pritvor s druge strane utvrĊene luke, pa je Barbara Easton radila prekovremeno. Biblija ju je nauĉila da ne radi nedjeljom, ali bila je to devetnaestogodišnja samohrana majka koja je morala donositi hranu na stol svojoj obitelji. "Šerifov ured," javila se pristojnim juţnjaĉkim naglaskom.

crostuff.net

"Dobar dan." Muškarĉev glas bio je potpuno miran, bez ikakvog znaka uţurbanosti. No, glas mu je bio dubok i hrapav, ĉinilo se daje prigušen: "Ţelio bih prijaviti ubojstvo." "Ubojstvo? Mislite reći daje netko ubijen?" "To je jedini oblik ubojstva za koji znam." "Gdje! Pozvat ću hitnu pomoć." "Prekasno. Rekao sam vam: Mrtva je." "U redu, ovaj. Samo se smirite, u redu?" petljala je po kosi i govorila više sebi nego svojem sugovorniku. "Jeste li sigurni daje mrtva?" "Potpuno. Ja sam je ubio." Usta su joj se otvorila, ali rijeĉi nisu uslijedile. "Vi:.." glas ju je izdao, "zovete kako biste prijavili svoje vlastito ubojstvo?" "Ne moje ubojstvo, gospoĊice. Ja nisam mrtav. Ja sam ubojica." Ton je njegovim rijeĉima dao još veći znaĉaj. Ruke su joj se poĉele tresti, a mozak joj se zablokirao. "Jeste li... je li ovo neka šala?" "Reći ću vam najjednostavnije što mogu, gospoĊice. Posljednja osoba s kojom sam razgovarao sada je krvava masa na podu svoje spavaće sobe." Osjetila je knedlu u grlu. Samo je mjesec dana bila tajnica ovdje. Njezina poduka nije obuhvatila ovakve situacije, ali instinlct joj je govorio da ga natjera da priĉa s policajcem. "Gospodine, biste li ţeljeli razgovarati sa šerifom?" "Ţelio bih razgovarati s nekime tko zna što radi. Poţurite." "Samo trenutak." Drhtavim prstom je pritisnula gumbić kojim ga je stavila na ĉekanje, a onda je ispustila slušalicu i pojurila niz hodnik. "Šerife!" viknula je. "Brzo doĊite!" Šerif John Dutton nalazio se straga i priĉao sa svojim zamjenikom pokraj aparata za kavu. Imao je pedeset dvije godine, blijedu put, pjege i kovrĉavu crvenu kosu koja je naglo postajala sijeda. Dvadeset osam godina voţnje u patrolnim autima i preţderavanja u lokalnom restoranĉiću donijelo mu je dodatnih petnaestak

crostuff.net

kilograma u struku. Kad je stigla do njega, Barbara je bila sva zadihana, a oĉi su joj bile razrogaĉene u panici. "Neki ĉovjek je na liniji," izlanula je. Grudi su joj se podizale dok je pokušavala uhvatiti zrak. "Kaţe daje nekoga ubio." Trepnuo je u nevjerici, ali njezine oĉi su mu rekle daje smrtno ozbiljna. Odloţio je svoju ĉokoladnu krafnu na policu i odjurio do telefona. Za remenom mu je zveckao prsten pun kljuĉeva, a debela bedra trljala su se jedno uz drugo u uskim hlaĉama od poliestera. Uskoĉio je u stolac i pribrao se. "Je li još nešto rekao?" pitao je na brzinu prije nego se javio. "Ne. Samo da je nekoga ubio. No, glas mu zvuĉi ĉudno. Kao da ga pokušava zamaskirati." Zgrabio je slušalicu, a zatim stao i napravio grimasu. Godinama je traţio moderniji telefonski sustav, ali okruţni budţet nije bio dovoljan ni za automatsko snimanje svih poziva upućenih novoj sluţbi 911, a kamoli šerifovom uredu. "Dodaj mi diktafon," zareţao je. Barbara je jurnula preko sobe do njegovog stola i kopala po ladici punoj olovaka, nalivpera i zguţvanih omota od ĉokoladica, dok nije pronašla diktafon. Poţurila je natrag do šerifa koji je podignuo slušalicu i ukljuĉio diktafon, drţeći ga pokraj uha. Proĉistio je nervozu iz grla i pritisnuo svjetleći gumbić na telefonu."Halo, ovdje šerif John Dutton. S kime razgovaram?" "Princom Charlesom od Walesa," dobio je sarkastiĉni odgovor. "Ne namjeravam ti reći tko sam, glupane." "U redu, nema problema. Nema nikakvih problema," govorio je ujednaĉenim tonom punim razumijevanja koji je sprijeĉio da se deseci obiteljskih svaĊa pretvore u krvave obraĉune. "Ĉujem da ţelite prijaviti incident." "Nije to incident. Radi se o ubojstvu." "Ţelite mi ispriĉati o ĉemu se radi?" "Što biste htjeli ĉuti, šerife? Kako me preklinjala da to ne uĉinim? Ili kako je vrištala kad ipak jesam?" Duboko je udahnuo prisiljavajući se da ne pokaţe emocije. "Znaĉi, ako sam dobro razumio, ţrtva je ţena."

crostuff.net

"Konaĉno smo se razumjeli." "Tko je ona?" zatvorio je oĉi i ĉekao, bojeći se da bi mogao biti netko koga poznaje. "Zove se Gerty. Ţivi u Hainesvilleu." Podignuo je ruku do ĉela i napravio bolnu grimasu. U Hainesvilleu je postojala samo jedna Gerty; na svijetu je bila samo jedna Gerty. Zatomio je ljutnju i natjerao se da zadrţi ravnodušan ton - sve samo da taj tip nastavi priĉati. "Siguran si da mi ne ţeliš reći tko si, partneru?" "Odmah. Ja sam tvoj prvi susjed, kretenu. Ja sam tip koji stoji iza tebe u redu u trgovini." 'Imaš li ime?" "Još jedno glupo pitanje, šerife i morat ću vas zamoliti da mi ponovo date djevojku na telefon." "Pošteno. Samo ostani na liniji, u redu?" Otpio je gutljaj hladne kave iz Barbarine plastiĉne šalice, zanemarujući ruţ na rubu. "Reci mi ovo: Jesi li poznavao Gerty - ili je li ona tebe poznavala?" "Nikad je nisam upoznao. Nikada prije je nisam ni vidio." "Pa zašto si je onda, zaboga, ubio?" "Zato što sam zla osoba." "Ali, morao si imati neki razlog. Ljudi ne ubijaju nekoga bez ikakvog razloga." "Razmišljaš previše logiĉno, šerife." "Samo ţelim znati zašto si to uĉinio. To je sve." "U redu. Reći ću ti zašto," glas mu se zaoštrio od ljutnje. Ton mu je postao usporen i umjetan, s jezivim stankama izmeĊu rijeĉi, kao da neki drugi dio njega odgovara: "Zato ..što...mi...se...htjelo'' Šerif se trznuo. Zvuĉalo je kao da je to i mislio - tipu se to jednostavno htjelo. "Gdje je sada? Gdje je tijelo?" Ĉovjek je uzdahnuo, a onda je nastupila tišina. Prolazile su dragocjene sekunde. Šerif je osjećao kako mu se grlo suši. Bojao se da ga gubi. "Daj, partneru. Nemojmo se igrati. Gdje si stavio tijelo?" "Nisam ga nigdje stavio. Ne mogu vjerovati da vi seoski policajci već niste otišli tamo. Sranje, ĉovjeĉe, da moram sjediti i ĉekati da ju ti i tvoji debeli pomoćnici pronaĊete, nitko nikada ne bi prepoznao moje djelo."

crostuff.net

"Zašto? Kada si je ubio? Reci mi bar to." "Prije dva dana." "Zašto si toliko ĉekao da nas nazoveš?" "Nisam bio završio s njom." "Što to znaĉi?" Ispustio je dubok, sarkastiĉan uzdah dosade. "Znaĉi da sad jesam gotov s njom." "Kurvin sine! Što si joj uĉinio!" Sjedio je na rubu stolca, lica uţarenog od ljutnje. "Ţao mi je, šerife," rekao je hladno. "To je bilo vaše posljednje glupo pitanje." Ĉuo se klik i linija je prekinuta. 3. Dva silovanja, devet pljaĉki i jedna pucnjava iz auta u prolazu koja je završila ubojstvom. Nakon trinaest godina u Miami Tribuneu, Mike Pošten je vidio dovoljno zloĉina da je bez emocija mogao prenositi dnevne dogaĊaje, kao da kaţe "dva jaja, kruh i komad slanine." Visok 185 cm, mogao je biti zastrašujući kad je bilo potrebno, a s nekim ljudima koje je sretao to je bilo neophodno. S njim je bilo lako razgovarati, ali nije bio prijetvoran, imao je tople smeĊe oĉi i simpatiĉan osmijeh zahvaljujući kojem je nekoć slamao srca u noćnim klubovima. Profesori u višoj školi govorili su mu da nije ljepotan, ali da je imao talent i pojavu zahvaljujući kojima bi mogao daleko stići na jednoj od velikih TV postaja. No, za njega je pisana rijeĉ bila najzahvalniji oblik novinarstva. Jutarnje novine bile su ravnoteţa svijeta. Iako je ponekad znao biti bezobziran, zadrţao je predanost svom zanatu, koja mu je donijela Pulitzerovu nagradu i zavidno divljenje kolega. Tog je ponedjeljka ujutro bilo posebno puno posla i Mike ga je većim dijelom proveo u dijelu Miamija koji se zvao "Mala Havana" kako bi razgovarao s pijancem s cipelama umrljanima bljuvotinom, koji je tvrdio da je pronašao lijepi par tenisica u spremniku za smeće te da su stopala još bila u njima. Obiĉno bi Mike nastavio raditi sve do ruĉka, ali danas je imao osobne obaveze. Promet u vrijeme ruĉka ubrzano se kretao autocestom MacArthur. Šest traka koje su vodile u smjeru istok-zapad kao da su uplovljavale u plavo-zeleni zaljev Biscayne koji je povezivao nebodere iz centra

crostuff.net

Miamija sa susjednim otokom Miami Beacha. Na juţnoj strani se protezao Government Cut, uski vodeni put za putniĉke i teretne brodove koji se probijao poput kilometar i pol dugaĉkog prsta Atlantika. Vile uz obalu obrubljivale su privatne otoke na sjeveru koje su nekad nastanjivali ljudi poput Ala Caponea i Julia Iglesiasa. Mike i Karen Pošten su se svaki u svojem autu odvezli iz ureda braĉnog savjetnika do restorana na Miami Beachu. Ona je išla prva u svom Infinitiju. On ju je slijedio u crnom kabrioletu Saab. Bila je to metafora, pomislio je, za trenutno stanje njihova braka - odvojeni i on u pratnji. Prije dva mjeseca mu je predloţila da iznajmi stan. Klela se da nema ljubavnika. Nije bilo fiziĉkog ni mentalnog zlostavljanja, niti zlouporabe droge ili alkohola Nisu imali novĉanih problema I, najvaţnije od svega, nije bilo strasti. Nakon osam godina braka, postali su dvoje jako uspješnih ljudi koji su uzimah jedno drugo zdravo za gotovo. Tako im je barem braĉna savjetnica rekla. "Izgubio sam je," promrmljao je Mike kad je skrenuo prema sjeveru na Ocean Driveu. Barem deset automobila izgledalo je isto kao i njezin - to je trenutno bilo najpopularnije luksuzno vozilo na juţnoj Floridi. Kladio bi se u svoju tjednu plaću da će jednog dana prisluškujući policijski radio ĉuti ne daje osumnjiĉeni pobjegao u bijeloj limuzini s ĉetvero vrata, već da ne vozi smaragdno crni Infiniti. Uoĉio je svoju ţenu nekoliko ulica dalje kako ulazi u jedan od kafića na ploĉniku zbog kojih je South Beach bio tako popularan. Na Ocean Driveu je bilo nemoguće parkirati, pa je zaustavio svoj kabriolet na mjestu s kojeg će ga netko odvesti na hotelsko parkiralište, toĉno iza ţarko crvenog Porschea s posebno izraĊenim tablicama -NEOŢENJEN DR. Ako postoji sluĉaj u kojem bi pucanje na nekog iz auta u punoj brzini bilo opravdano, ovaj tip bi bio kandidat. Ocean Drive je, barem prema lokalnom vjerovanju, bio najraznovrsnija hrpa obnovljenih hotela u Art Deco stilu na svijetu. Za ovakvih sunĉanih popodneva bio je glavna ulica za one koji su voljeli promatrati ljude i za oskudno odjevene posjetitelje plaţa. Turisti su pijuckali espresso i razgovarali na desetak razliĉitih jezika.

crostuff.net

Ljudi koji su jurili na koturaljkama zalijetali su se u prolaznike i ispriĉavali se za sve, od znojnih dodira do direktnih sudara sa slabim - "Oprosti, ĉovjeĉe." Mike se nikada nije smatrao jednim od takozvanih lijepih ljudi na South Beachu, iako je njegovo tridesetosmogodišnje tijelo još uvijek bilo u formi zahvaljujući godinama discipliniranog rada na simulatoru veslanja i strastvenoj ljubavi prema natjecateljskim sportovima - meĊu kojima su mu košarka i racquetba.ll bili najdraţi. Kosa ga je bila nakratko prepala u ranim tridesetima, no povlaĉenje je brzo prestalo i sada je bilo jasno da će njegova gusta, tamna griva sa sivim toĉkicama preţivjeti srednje godine. Kad je dobio potvrdu s parkirališta, Karen je već sjedila za stolom od kovanog ţeljeza ispod Cinzano suncobrana. Pogledao ju je i mahnuo s druge strane restorana. Nije se sasvim uklapala u okolinu sa svojom bisernom ogrlicom i tamnoplavim poslovnim odijelom, ah je i dalje sjajno izgledala dok se hladila jelovnikom. Gusta crvenkasta kosa dosezala joj je do ramena, malo duţa na lijevoj nego na desnoj strani hrabra frizura za najnoviju partnericu u Saundersu & Siresu, najvećoj i, prema svemu sudeći, najuštogljenijoj odvjetniĉkoj tvrtki u Miamiju. Imala je trideset dvije godine, šest manje od Mikea, ali posjedovala je nevjerojatnu sposobnost da izgleda mlaĊe ili zrelije, ovisno o tome kako su okolnosti zahtijevale. U svakom je sluĉaju bila zadivljujuća - posebno za ţenu koja je bila meĊu najboljim studentima pravnog fakulteta i bila glavna urednica odvjetniĉkog ĉasopisa Sveuĉilišta u Miamiju. Mike je stigao baš u trenutku kad je konobar stavljao dvije salate na stol. "Malo mi se ţuri," rekla je Karen, "pa sam naruĉila i za tebe. Ceasarova salata s peĉenom piletinom." "Zvuĉi dobro." Izvukao je stolac, odmotao platneni ubrus, a onda sa zanimanjem pogledao upadljivu metalnu posudu koja je sadrţavala njegovu salatu. "Salata se posluţuje u psećim zdjelicama," objasnila mu je Karen. "Zato se i zove Pseći cafe. Mudro, zar ne?" "O i više nego mudro," rekao je smijuljeći se. "Rekao bih da je jednako lukavo kao kad bi u Russian Tea Roomu poĉeli posluţivati glavna jela u šalicama za ĉaj."

crostuff.net

Neko su vrijeme neobavezno ĉavrljali. Zatim jeli u tišini, ne zato što si nisu imali što za reći, već zato što nisu imali hrabrosti da to kaţu. Posude su bile gotovo prazne prije nego su usmjerili razgovor na ozbiljne teme. "Danas je seansa dobro prošla," rekao je Mike. "Slaţeš se?" "Bolje," rekla je, slegnuvši ramenima. "No, mislim da je pred nama još dalek put." Pogledao je u zdjelicu. Poĉeo se osjećati poput psa. Baci mi kost, Karen. "Mike, molim te nemoj ovo krivo shvatiti, ali voljela bih da me ne ispituješ stalno kakvo je stanje. Ĉini mi se da tebe samo zanima koliko smo blizu rješavanju naših problema. Ali nikada ne ţeliš razgovarati o tome što trebamo uĉiniti da poboljšamo situaciju." "Oprosti. Samo mi je bilo drago zbog onog što je dr. Newsome danas rekla o našim psihološkim profilima da su tako sliĉni." Namrštila se: "Nije to mislila. Rekla je da psihološki jedno drugom predstavljamo odraz u ogledalu." "Što znaĉi da smo potpuno isti." "Znaĉi da smo potpuno suprotni. Kad gledaš u zrcalo, sve je obrnuto." Skrenuo je pogled, zbunjen. "Pretpostavljam da se na to moţe i tako gledati." "Ţelite li još nešto?" prekine ih konobar. "Ne, hvala," rekla je Karen. Pogledala je na sat. "Oprosti, ali moram ţuriti natrag na posao. U pola tri moram saslušati potpredsjednika banke." "Hoćeš reći da nećeš ostati na desertu od mlijeka s kostima?" Nasmiješila se i otvorila torbicu. "Ja ĉastim," rekao je. "Ti moţeš platiti veĉeru u Russian Tea Roomu." "Dogovoreno." Pozdravili su se i izmijenili neobavezni poljubac. Promatrao ju je kako ulazi u auto, nadajući se da će se okrenuti, moţda mu se nasmiješiti. To se nije dogodilo.

crostuff.net

Naruĉio je još jednu ĉašu Eviana s limunom, a zatim posvetio paţnju paradi ljudi na posebno širokom ploĉniku Ocean Drivea. Zamamna brineta odjevena u majicu rastrganu na strateškim mjestima ţurila je prema modnoj agenciji Ford. Umirovljenik gerijatriĉar vukao se uz pomoć štapa. Nevjerojatno, pomislio je, South Beach je bilo jedino mjesto na svijetu na kojem se homofobiĉni policajac iz Brooklyna savršeno uklapao pored transvestita koji šeće svojih šest pudlica na uzici. Miran suţivot. Zašto je onda svaki razgovor s Karen podsjećao na boksaĉki meĉ? U dva i deset je s mobitela nazvao u ured kako bi provjerio ima li poruka, a zatim je nazvao i automatsku sekretaricu kod kuće. Toĉnije, u Zackovom stanu. Dok je ĉekao ĉetvrto zvono, odjednom mu je sinulo da već skoro dva desetljeća ima istog najboljeg prijatelja. Karen kao da ni sa kim nije ostajala u vezi duţe od nekoliko mjeseci. Moţda i jesu bih razliĉiti. "Halo?" javio se Zack. "Glupane, zašto si se javio? Zovem da provjerim ima li poruka." "I meni je drago što ti ĉujem glas, ĉovjeĉe." "Oprosti, nije mi baš divan dan." "Nema problema. U svakom sluĉaju, na sekretarici ti ništa ne svijetli, što znaĉi da te nitko ne voli. Ali, jutros si dobio paket. Malo je ĉudno. Na njemu piše "Hitno, otvori odmah," ali pošiljka je obiĉna, ne ekspresna. Znaĉi da zbog vikenda kasni tri dana." "Od koga je?" "Nisam siguran. Ne mogu proĉitati ime na fakturi. Ĉini se da je poslan iz Atlante." "Otvori ga." Mike je ĉuo kako se kida omot paketa, a onda nije mogao ĉuti ništa jer je niz Ocean Boulevard prolazio dţip pun Brazilki odjevenih u bikinije iz kojeg je glasno treštala muzika. "Hmmm," rekao je Zack. "Ovo je Ĉudno." "Što?" "Unutra je samo komad papira. Na njemu ne piše ništa osim imena neke ţene. Natipkano je. Poznaješ li Gertrude Kincaid?"

crostuff.net

Mike se smrznuo. Slijedio je jezoviti trag "jezikovih ubojstava" otkad se treća ţrtva pojavila u Miamiju. "Zapravo, pišem ĉlanak o njoj." "Ona ti je jedan od izvora?" "Ne. Ţrtva. Ĉini se daje šesta ţrtva onog serijskog ubojice o kojem pišem. Njezino ime je jutros stiglo u redakciju. Iz malog grada u Georgiji. Policija je juĉer pronašla njezino tijelo, ali ĉini se da se ubojstvo dogodilo u petak." "Petak?" "Da, zašto?" "Kao što sam rekao, paket je putovao tri dana. Bio je poslan u ĉetvrtak." Mike je odjednom ĉuo vlastito disanje. "Nemoj ništa dirati, dobro. Samo sve ostavi tamo gdje je. Doći ću za minutu." Iskljuĉio je telefon i potrĉao do auta. 4. Tog se ponedjeljka popodne jugom središnje Georgije širila nezapamćeno hladna fronta. Sivo nebo bacalo je jezoviti pokrov preko smeĊeg, brdovitog krajolika koji se ĉinio zateĉen naletom arktiĉkog zraka. Stoka se skupljala u stada na otvorenim poljima uz Autocestu 46, štiteći jedni druge od hladnog sjevernog vjetra. Na kraju dugog niza ţicanih ograda goli hrastovi i azaleje okruţivali su tihe ulice Hainesvillea. Specijalna agentica Victoria Santos parkirala je svoj iznajmljeni Oldsmobile ispred kućnog broja 501 u Ulici Peach. Na poštanskom sanduĉiću na kraju kolnog ulaza pisalo je Kincaid. Dok je otvarala vrata, s ploĉnika je odmicao plavo-bijeli kombi na kojem je pisalo AKCIJSKE VIJESTI. Pretpostavljala je da je još nekoliko predstavnika medija došlo i otišlo odavde u posljednja 24 sata otkako je tijelo otkriveno. Radoznali susjed promatrao je preko bijele drvene ograde dok se ona provlaĉila ispod ţute policijske trake i krenula niz kolni prilaz. Trojica muškaraca odjevena u smeĊe koţne jakne i tamno smeĊe hlaĉe Šerifovog ureda Okruga Candler stajala su na natkrivenom trijemu, na sluţbenoj, poslovnoj strani još jedne ţute

crostuff.net

policijske trake koja se protezala preko najviše stepenice. Bilo je dovoljno hladno da im je mogla vidjeti dah. Mah oblaĉići razgovora dolazili su iz svih smjerova i izgledalo je da svaki govori preko onih drugih. Victoria je protrljala dlanove i stisnula kaput uz tijelo, proklinjući hladnoću sebi u bradu. Bilo je to nešto sasvim drugo od sparne Kube gdje se rodila ili topline Miami Beacha gdje je provela djetinjstvo. Posljednjih deset godina, otkako je završila FBI-jevu akademiju, provela je na sjeveru, ali krv joj se još uvijek nije zgusnula. Zaĉudo, tog je jutra u Virginiji bilo toplije nego u Georgiji i nije imala vremena provjeriti prognozu prije nego je otputovala za Savannahu, a kamoli se prigodno spakirati. Otputovala je na BiPtici kako su u Birou zvali njihov zrakoplov - direktno s uzletišta u Quanticu, pet minuta nakon što je primila hitan poziv od svog nadzornika. "Santos, FBI," predstavila se mahnuvši svojim ispravama. Stajala je na gornjoj stepenici, odmah iza policijske trake. "Traţim šerifa Johna Duttona." Razgovori su prestali i njihovi pogledi bih su joj malo neugodni. Bila je viša od šerifa, ali osjećala se puno niţom, stojeći stepenicu ispod muškaraca na trijemu. Gledali su je kao da bi im bila privlaĉna kao prodavaĉica kolaĉa ili na crkvenom pikniku. Ali ovdje je svakako bila uljez. Šerif Dutton je stupio naprijed, neobavezno drţeći ruke za remenom. Pribliţio joj se dovoljno da mu je mogla proĉitati ime na ploĉici priĉvršćenoj na jakni, ali nije se sluţbeno predstavio. "Vi ste pomoć koju su nam poslali iz Washingtona, pretpostavljam." "Ne baš iz Washingtona. Ja radim u Quanticu, u Virginiji. Hvala što ste nas obavijestili. "Ja nisam imao namjeru nikoga obavijestiti. Drţavni tuţitelj je ţelio pozvati federalce. Vrag zna zašto - mi se ovdje brinemo za svoje." Procjenjivaĉki je pogledao Victoriju. "Samo ću vas jednom podsjetiti, gospoĊice,ya vodim ovu istragu." Manje od pet minuta na mjestu dogaĊaja, pomislila je, a već je do koljena bila u testosteronu. "Namjeravam potpuno poštovati vaš autoritet, šerife. Ipak, trebali biste znati da razlozi zbog kojih sam ovdje nisu

crostuff.net

sluĉajnost. Provela sam posljednja ĉetiri mjeseca radeći s lokalnim policijskim snagama u pet drţava na pet drugih ubojstava koja bi mogla biti povezana s ovim." "Ma, što ne kaţete... Pa, mi se trenutno brinemo samo za ovo ubojstvo. U Hainesvilleu nema niĉeg vaţnijeg od lokalnih problema." "Cijenim to." "Onda se nadam da cijenite i to da su stvari pod kontrolom. Mjesto zloĉina je osigurano. Osobno sam to uĉinio kako bih smanjio šanse da se nešto poremeti. Napravio sam prvotni izvještaj. Skicirao pod, fotografirao mjesto i snimio ga videokamerom. Sve to moţete pregledati. Ali ne namjeravam pustiti svakoga tko se pojavi sa znaĉkom da se ovuda mota, htio ne htio." "Budite sigurni, ja ţelim suraĊivati s vama prilikom hvatanja ovog ubojice. Kasnije moţemo razgovarati o mjestu zloĉina. No, najprije bih ţeljela vidjeti tijelo." "Odavno ga nema. Tijelo je juĉer odvezeno. Georgijski istraţni ured odnio gaje u njihov lcriminalistiĉki laboratorij u Maconu." "Znam. Upravo sam na putu prema tamo. Samo sam se nadala da ćete poći sa mnom, moţda me malo uputiti u sluĉaj. Vaše bi mi opaske sigurno jako koristile. Mogu li raĉunati na vas, molim vas?" Uĉinila je sve osim da je zatreperila oĉima, boreći se da ostane ozbiljna. Sa svojim forenziĉkim iskustvom gotovo daje sama mogla obaviti obdukciju i nije joj bio potreban okruţni šerif koji bi joj pokazao mrtvaĉnicu. No, iz politiĉkih razloga je bilo vaţno izvana razuvjeriti lokalce da ih federalci ne guraju iz istrage. "U redu," rekao je, oĉito razoruţan. "Ja ću voziti." Nakon dvije minute sjedili su u patrolnom autu i kretali se prema zapadu po autocesti 46. U Hainesvilleu je kao mrtvaĉnica obiĉno sluţilo Cunninghamovo pogrebno poduzeće. Lokalni mrtvozornik, bolniĉar iz bolnice okruga Candler, smrt je već proglasio sumnjivom, pa je tijelo bilo prebaĉeno u georgijski drţavni kriminalistiĉki laboratorij kako bi ga pregledao struĉni forenziĉki patolog. Voţnja je trajala duţe od jednog sata, većinom po autocesti, pa je Victoria imala dovoljno vremena pregledati svoje bilješke.

crostuff.net

"Što mi moţete reći o gĊi Kincaid?" pitala je, konaĉno dignuvši pogled sa svojih papira. Brisaĉi su škripali po prozoru, brišući nekoliko bljuzgavih kapljica koje su bile na putu da postanu prve znaĉajne pahuljice u okrugu Candler nakon pet godina. "Sedamdesetosmogodišnja udovica. Muţ joj je bio drţavni pravobranitelj koji je umro kad je ona bila u ranim ĉetrdesetim. Nije se ponovo udavala, odgojila je dvije kćeri potpuno sama i prije petnaest godina bila je izabrana za prvu gradonaĉelnicu Hainesvillea. Prije nekoliko godina otišla je u mirovinu, ali je i dalje dolazila na svaki sastanak gradskog vijeća. Ţivjela je sama, vozila se kamo je htjela i napadala svakog tko bi prigovorio da je postala prestara za to. Kad je posljednji put propustila nedjeljnu misu LBJ* je bio predsjednik drţave i bila je bolesna svega nekoliko puta u ţivotu. Zato je bilo tako sumnjivo što juĉer ujutro nije bila u prvom redu i pjevala." Skrenuo je pogled s ceste i pogledao ravno u nju. "Zato je tako vaţno uloviti ţivotinju koja ju je ubila." "I zato sam ja ovdje. Da vam pomognem." "Znam ja zašto ste vi ovdje," rekao je podrugljivo. "Mislite da smo mi gomila glupih seljaĉina koji se ne mogu snaći s ubojstvom zato što u Hainesvilleu nitko nije bio ubijen još otkad su loši momci nosili plavo, a dobri momci sivo. Pa, to nije toĉno, gospoĊice. Mi znamo što radimo." "Sigurna sam da znate. Ali to jeste li vi dobri ili loši policajci nema nikakve veze s mojim dolaskom ovamo." Zastala je pokušavajući smisliti neki naĉin da mu objasni svoj dolazak, a da to ne bude uvredljivo. "Jeste li ikad ĉuli za JODLSU, šerife?" Namrštio se, razmišljao, ali nije znao što to znaĉi. "Ĉuo sam za to, to je kratica za.. .za nešto." "To je kratica za FBI-jevu Jedinicu za Otmicu Djece i Lov na Serijske Ubojice, koja je smještena u Quanticu. Priliĉno je nova, stvorena posebno kako bi pruţala operativnu pomoć lokalnim, drţavnim ili federalnim policajcima ukljuĉenim u istragu u sluĉaju otmice djece ili serijskih ubojstava. Moj posao je da se pobrinem da vi dobijete usluge koje su vam potrebne - kriminalistiĉke analize, formulacije istraţnih strategija, koordinaciju tehniĉkih i forenziĉkih sredstava, upotrebu FBI-jevih timova za prikupljanje dokaza

crostuff.net

ili FBI-jevih laboratorija. Ja takoĊer upravljam našom analizom karakteristika ponašanja nepoznatih serijskih ubojica. To se zove stvaranje profila." "Sad kad ste mi to opisali, znam da jesam ĉuo za to. Vi ste krivi za one grozne formulare." "Sigurno mislite na PPNZ formulare - Program za prouĉavanje nasilnih zloĉina. Jesu dugaĉki, ali kljuĉ programa izrade profila je da se pobrinemo da podaci koji stiţu u Quantico budu što potpuniji i što toĉniji, pa je vrijedno truda. Cijeli je program zapoĉeo razgovorima s osuĊenim serijskim ubojicama kao što su Manson, Richard Speck i Ted Bundy. Sad se pretvorio u ogromnu bazu podataka koja ukljuĉuje podatke o gotovo svakom poznatom serijskom ubojici iz našeg vremena. Zamisao je bila da otkrijemo kako ti ljudi misle, što ih pokreće, što osjećaju i ne osjećaju prije, za vrijeme i poslije ubojstava. I dalje uĉimo, ali specijalni agenti u Quanticu sada mogu pregledati dokaze u bilo kojem sluĉaju i napraviti psihološki profil svakog ubojice. Agentima na terenu dobar profil daje nekoga koga mogu traţiti." "Ali ako je ovo šesto ubojstvo, kao što kaţete, već bi morao postojati profil." "Ne dobar. Ovo je posebno teţak sluĉaj. Pretpostavljamo da je ubojica muškarac, ali samo zato što su ţene serijski ubojice rijedak sluĉaj. Ţrtve su najĉešće ţene, stare izmeĊu petnaest i trideset godina. Ovdje imamo tri muškarca i - raĉunajući gĊu Kincaid - tri ţene, starih izmeĊu trideset jedne i sedamdeset osam godina. Klasiĉni serijski ubojica je sadistiĉki seksualni psihopat koji napada u okviru svoje vlastite etniĉke skupine. U ovom sluĉaju niti jedna ţrtva nije bila seksualno napadnuta, troje su bijelci, dvoje crnci i jedan Hispanac. Ako to nije dovoljno zbunjujuće, dolaze iz šest razliĉitih drţava, šest potpuno razliĉitih zajednica Manhattan, Eugene u Oregonu, Miami, Cleveland, Fayetteville u Arkansasu i sada Hainesville. "Ne vidim tu puno zajedniĉkih karakteristika. Zašto mislite da su povezani?" "To je još jedna pozitivna strana PPNZ-a. Raĉunalo pomaţe da poveţemo zloĉine iz razliĉitih podruĉja koji inaĉe moţda nikada ne bi bili povezani - znate, kao u onom starom vicu o ubojici koji se potpisao na ĉelo ţrtve u Oregonu, dok su policajci iz Clevelanda traţili istog tipa, a da ne znaju ništa o tome. PPZN nam je omogućio usporedbu nakon treće ţrtve u Miamiju. Rijeĉ je o bizarnom modus operandiju . Istina,

crostuff.net

* Lat. - način djelovanja to je i dalje jedina stvar koja meĊusobno povezuje ţrtve i osobu koja bi mogla biti ubojica, ali veza je jaka više kao potpis nego M.O. Sve su ţrtve bile izbodene, višestruko. I svima je jezik izvaĊen iz usta." Dutton se stresao, razmišljajući o tome koliko boli samo kad se ugrizeš za jezik. Prizor osušene krvi na Gertynim usnama mu se odjednom vratio u sjecanje. "Kad kaţete izvaĊen," rekao je oprezno, "mislite odrezan, pretpostavljam." "Djelomiĉno." Buljila je kroz prozor, razmišljajući o pet ţrtava koje su došle prije Gerty. "Ali uglavnom mislim išĉupan." Ĉula je kako je šerif teško uzdahnuo i ostatak su se puta do mrtvaĉnice vozili u tišini. Izgleda kao miokardno zaĉepljenje," rekao je doktor Percy Ackerman, mrtvozornik. Bio je nizak i nabijen s jako okruglom glavom prekrivenom crno-bijelom vrlo kratkom kosom. Stajao je na ĉelu obdukcijskog stola, s gumenim rukavicama i zelenom kutom prekrivenom mrljama od razliĉitih tjelesnih tekućina. Victoria je provirila prema stariĉinom golom sivom tijelu. Dva duboka reza sezala su postrance od ramena do ramena, preko njezinih grudi u silaznom kutu i sretala se kod zdjelice. Dugaĉki, dublji rez protezao se od grudne kosti do meĊunoţja, ĉiji je korijen bio u klasiĉnom mrtvozomiĉkom rezu u obliku slova Y. Jetra, slezena, bubrezi i crijeva bili su uredno posloţeni pokraj dijela rebara na stoliću za disekciju iza doktora Ackermana. Truplo je doslovno bilo ljuštura ljudskog bića, ĉudno podsjećajući na izdubljenu polovicu lubenice na stolu za predjela. Victoria je namazala još malo kreme Vicks ispod nosnica, posebno se brinući da ne osjeti miris. U ovakvim trenucima mogla se zakleti daje diploma iz medicine jedina stvar koja dijeli serijske ubojice od forenziĉnih patologa. To i savjest. "Hoćete reći daje Gerty umrla od srĉanog udara? ," upitao je šerif Dutton zapanjeno. "Hoću reći da je doslovce umrla od straha. Medicinskim rjeĉnikom, veliki uţas ih strah mogu uzrokovati naglo i snaţno ispuštanje epinefrina - bolje poznatog kao adrenalin - koji uzrokuje zaĉepljenje srĉane

crostuff.net

klijetke. Ĉini se da se to ovdje dogodilo. No, istakao bih da ju je visoki stupanj arterioskleroze uĉinio podloţnom tome." "Pa," rekla je Victoria, "ne moţeš nekoga olovnom cijevi lupiti po glavi i braniti se time stoje njegova lubanja pretanka. Ubojica mora svoju ţrtvu uzeti sa svim njezinim slabostima, svom ranjivošću. Mehanizam smrti je moţda bio srĉani udar, ali sigurno se slaţete daje smrt i dalje posljedica ubojstva." "Apsolutno." Otišla je do druge strane stola, paţljivije promatrajući Gertyne ostatke. "Recite mi nešto više o tome što ju je prepalo. Je li to bilo nešto što joj je ubojica uĉinio? Ili izgleda da gaje samo vidjela kako stoji na vratima i to je bilo više nego što je njezino jadno srce moglo rx)dnijeti?" "Gerty Kincaid nije bila bojaţljiva," dometnuo je šerif. "U ovom sluĉaju," uzdahnuo je doktor Ackerman, "rekao bih da je bila presnaţna za svoje dobro. Trenutaĉna prirodna smrt bio bi blagoslov." Victoria je pogledala prema prozirnoj plastiĉnoj vrećici na stoliću, u kojoj se nalazio ravni, crvenkasto smeĊi komad mesa. Nestalo joj je boje iz obraza i naleti hladnoga zraka iz dovoda iznad njihovih glava odjednom su se ĉinili hladnijima. "Znaĉi, mislite da joj je jezik izvaĊen prije no što je umrla." "Zapravo nije bio potpuno uklonjen dok ja nisam obavio pregled." Victoria ga zabrinuto pogleda. "Ubojica je izvadio više od tri ĉetvrtine," rekao je Ackerman, pomalo defenzivno. "Zato vas je Drţavni odvjetnik i pozvao, misleći da je sluĉaj povezan s onim jezikovim ubojstvima o kojima je ĉuo na vijestima. Jedva se drţao. Izvadio sam ga do kraja kako bih prouĉio ranu." "U redu," rekla je. "Ali ovo je vaţno: mislite li daje ubojica svoje obavio prije ih poslije smrti?" "Rekao bih daje bilo prije - ili negdje u vrijeme smrti. Imamo raznih tragova muĉenja. Pogledajte ovo," rekao je okrenuvši jedan od njezinih dlanova prema gore. "Nokti zabijeni u koţu s unutarnje strane dlana.

crostuff.net

Zapravo je probila koţu i raskrvarila se. Rekao bih daje tako duboka ozljeda u skladu s trpljenjem uţasnih bolova - onakvih bolova kakvi se mogu osjećati kad vam netko pokušava išĉupati jezik iz usta." "To smo vidjeli na još nekoliko ţrtava," kazala je tiho Victoria. "Što je s vremenom smrti?" "Poĉela je naricati od skupljenih plinova. Ispod koţe se već napravilo nekoliko plikova i tekućina joj je izlazila iz nosa i vagine. Zbog toga sam vrijeme smrti odredio negdje u petak, pretpostavljajući daje mrtva neka dva i pol dana. Teško je odrediti toĉno vrijeme." Victoria je kimnula. Njegovi su se zakljuĉci ĉinili toĉnima, ali pretpostavljala je da su u njegovu procjenu trenutka smrti bez sumnje utjecali novinski izvještaji o tome kako je' Gerty Kincaid posljednji put viĊena ţiva u petak ujutro. Doktor Ackerman je nastavio priĉati o mrtvaĉkim pjegama i detaljima svog pregleda još dvadeset minuta, sve dok Victoria nije objavila da je vrijeme da odu. Sunce je upravo bilo zašlo. Sivo nebo postajalo je crno, a temperatura je pala još niţe. Malene kapljice na poklopcu motora su se zaledile. "Je li dobar?" pitala je usputno dok su ulazili u auto. Dutton je ukljuĉio grijanje, ah umjesto toplog, poĉeo je izlaziti hladan zrak. "Tko, doktor Ackerman? Najbolji patolog u Georgiji - moţda ĉak i na ĉitavom jugoistoku drţave. Nema neki ludi nadimak, kao Trbosjek ili Doktor Krv i Crijeva, niti jede sendviĉe s keĉapom za vrijeme izvoĊenja obdukcije. Samo zato što potjeĉe iz jugoistoĉne Georgije ne znaĉi daje neki zaostali luĊak kakve viĊate u filmovima snirnljenim za televiziju." "Nisam mislila da balzamira jelene. Nemojte ovo uzimati previše osobno, šerife, ali ĉini mi se da postajete defenzivni svaki put kad vam postavim pitanje." Zastao je kao da razmišlja o odgovoru dok se njegov patrolni auto zaustavio na uglu Oglethorpa i Druge avenije. "Ja - defenzivan? Moţda. Ali, mislim da se više ponašam kao one ţene koje tvrde da moraju dvostruko više raditi kako bi dobile upola manje. Kad se radi o predstavnicima zakona, biti policajac iz malog grada je vjerojatno sliĉno kao biti ţena u FBI. Nitko ne misli da ste dovoljno dobri za prave poslove."

crostuff.net

Victorijine oĉi su se nasmiješile. Nije bila sigurna da joj se sviĊa, ali odjednom gaje razumjela. Zapalio je cigaretu. "Mislim, ljudi vas sigurno stalno pitaju zašto ţena poput vas zaraĊuje za ţivot loveći serijske ubojice." "Toĉno," rekla je blago se smiješeći. "Ponekad se i sama to pitam, nakon što popijem bocu vina za veĉeru." Snaţno je povukao dim iz cigarete: "I zašto se time bavite?" Pogledala je kroz prozor i dugo nije ništa rekla, a onda se okrenula prema njemu: "Zbog ţrtava." Šerif je odškrinuo prozor kako bi ispustio dim iz pluća. "Izgledate kao da vam je stalo više nego većini. Vidio sam po pitanjima kako ste se nadali daje dobra stara Gerty umrla prije nego joj je to ĉudovište poĉelo ĉupati jezik." "To nije bilo samo iz saţaljenja. Proĉitala sam transkript onog razgovora koji ste mi poslali faksom takozvanog priznanja. Pri kraju je rekao da nije bio gotov s njom nekoliko dana nakon što ju je ubio. To je jedna od stvari koje su zaintrigirale FBI-jeve izraĊivaĉe profila. To da je bio toliko razmetljiv da nazove šerifov ured znak je da je poĉeo uţivati u paţnji. Ali i više od toga, pomislili smo da bi ovo mogao biti prvi sluĉaj da je ţrtvi uĉinio nešto nakon smrti. Postmortem unakazivanje znaĉajno bi promijenilo profil. Ali, to se prema doktoru Ackermanu nije dogodilo. Ubojica je pokušao izvući jezik u ili blizu trenutka smrti, kao i u ostalim sluĉajevima." "Ali zašto se ovaj put zaustavio prije no što je jezik bio do kraja izvaĊen? Mislite da ga je netko prestrašio?" "Ne. Mislim daje prestao jer je ona umrla od infarkta. To mi govori da ovom luĊaku mrtva ţrtva nije od koristi. Njegov potpis nije ĉupanje jezika ţrtvama, mrtvim ih ţivim. Njegov potpis je muĉenje." Dutton je osjetio kako su mu se usta osušila. "U redu, vi kaţete da poĉinitelj nema koristi od mrtve ţrtve, ali ja imam tipa snimljenog na traci koji kaţe da je ĉekao dva dana da nazove i kaţe nam za ubojstvo jer još nije bio gotov s njezinim tijelom. Što nam to govori?"

crostuff.net

"Mislim da nam to ostavlja dvije mogućnosti. Prva, da je zvao ubojica, ali ubacuje zamke u svoju priĉu o ponašanju nakon zloĉina, namjerno nas pokušavajući zavarati. Ili drugo, on uopće nije ubojica -ali iz nekog ludog razloga ţeli da mi mislimo daje." "Zašto bi to itko ţelio?" Uzdahnula je i odmahnula glavom. "Moţete pretpostavljati jednako kao i ja. No, jedno je sigurno. Taj poziv i snimka moraju ostati u potpunoj tajnosti. Posljednje što ovoj istrazi treba je da mediji po cijeloj zemlji prenesu da postoji telefonski poziv koji je moţda namijenjen usmjeravanju krivnje na nekog drugog." "Ne brinite se. To je dobra strana malih postaja. Ne cure informacije." "Nadam se da je tako," promrmljala si je u bradu, znajući vrlo dobro da ne postoji takva policijska postaja iz koje ne cure informacije. 5. Mike je jurio uz obalu po Bayshore Driveu prema skupini golih brodskih jarbola u marini Coconut Grove, koji su izgledali poput šume za vrijeme zime. Stigao je do stambenog kompleksa Yacht Harbor nešto malo iza tri sata i odmah se dizalom popeo do Zackovog stana na dvadeset ĉetvrtom katu. Iako je povreda koljena okonĉala Zackovu karijeru u NBA tijekom prve godine, zbog bonusa koji je dobio nakon potpisivanja ugovora novi posao mu nije bio potreban. Nakon što mu je Mike omogućio kratki boravak u Tribuneu gdje je radio kao sportski novinar, dao je otkaz kako bi se mogao posvetiti svojoj strasti - letenju. Kupio je flotu hidroaviona koji su prevozili poslovne ljude iz Miamija do Palm Beacha ili Key Westa i natrag. Ponekad je vozio obiĉne turiste samo zbog pogleda. No, najbolje se osjećao kad je uzlijetao sam, letio iznad obale preko tirkiznih grebena ili zapadno preko valovite smeĊe trave koja je prekrivala Everglades* - ĉovjek viši od dva metra koji je zamišljao kako bi bilo imati preko dvjesto metara. Pogled iz Zackovog stana bio je jednako zapanjujući, cijeli je jedan zid bio od stakla i imao balkon koji je gledao na zaljev Biscayne Bay i nebo iznad Miamija. Unutra su zidovi bili prekriveni zrcalima, ulašteni

crostuff.net

podovi od brazilskog mramora i moderno talijansko pokućstvo koje je izgledalo tako neudobno da je moralo biti skupo. "U tvojoj je sobi," rekao je Zack, upućujući Mikea koji je uletio u * Močvarni predio u juţnoj Floridi blagovaonicu. Mike je protekla dva mjeseca ţivio u gostinjskoj sobi, otkako je Karen predloţila da iznajmi stan. Na dnu njegova raspremljenog kreveta leţala je otvorena kutija dostavljene pvzze i daljinski od televizora. Na jastuku, gdje gaje Zack i ostavio, leţao je otvoreni paket iz Georgije koji je isporuĉila tvrtka FedEx. Prekoraĉio je gomilu razbacanog rublja na podu i sjeo na rub kreveta kako bi ga bolje prouĉio. Zack je stajao na vratima, naslanjajući se na okvir i lizao ostatke ogromne vrećice ĉipsa s vrhova prstiju. "Mislim da to ne bi smio dirati," rekao je Zack. "Baš si pametan, Sherlock. Ne bih ţelio razmazati jedan od otisaka tvojih šapa." "Ma daj, ĉovjeĉe. Nisam bio radoznao. Rekao si mi da ga otvorim." Obrisao je ruke u majicu, gledajući kako Mike prouĉava FedExovu fakturu - bez daju dodiruje. "Onda, hoćeš li pozvati policiju?" Mike je uzdahnuo: "Prvo ću razgovarati sa šefovima u redakciji, ali moram pretpostaviti da ćemo to uĉiniti. Mislim, ako je ovaj tip poslao paket u ĉetvrtak, a ta Kincaidova je bila napadnuta tek u petak... mislim, ako on nije ubojica, tko bi onda mogao biti?" "Ah, zašto bi to poslao tebi, a ne nekom drugom novinaru?" "Moţda je poslao i drugima. Ne znamo je li me izdvojio - još ne. Zapravo me trenutno više muĉi to kako je znao da ga treba poslati ovamo, u tvoj stan."

crostuff.net

Zack je zamišljeno pogladio bradu. "Zbog toga nekako mislim da jesi izdvojen, ĉovjeĉe. To je njegova igra moći. Ili naĉin na koji ti kaţe da zna da ste odvojeni, da ne stanuješ na svojoj kućnoj adresi. Da si mu ti samo jedan od novinara na dugaĉkom popisu, mislim da se ne bi trudio provjeriti tvoje braĉno stanje." Mike je zastao, odmjeravajući to što mu je prijatelj upravo rekao. "Pametan zakljuĉak. Zapravo, kad razmisliš o tome, ima smisla u tome što je mene izabrao, budući da radim u Tribuneu" "Što je tako posebno u Tribuneu?" "Misliš, ako ţeli stupiti u kontakt s novinama, to će vjerojatno biti u jednom od pet gradova u kojima su se ubojstva dogodila. Miami je jedan od njih. A Tribune ima veliku tiraţu." "Da, ali nije li se jedno od ubojstava dogodilo u New Yorku?" upitao je Zack smijuljeći se. "Oni imaju nešto što se zove New York Times, zar ne?" Mike se spremao napraviti odgovarajuću gestu kad je zazvonio telefon. On i Zack izmijenili su poglede oĉekivanja. Tko bi to sada mogao biti? Nakon ĉetvrtog zvona Mike je konaĉno podigao slušalicu: "Halo?' "Jesi li primio moj paket, Poštenu?" Mike je otvorio usta, ali trebao mu je trenutak prije nego je izustio rijeĉi. "Tko je to?" "Pravilo broj jedan, seronjo: nema pitanja." Mike je pogledao prema Zacku koji se pribliţio telefonu. "Da, dobio sam tvoj paket," rekao je Mike.'Tmam ga pred sobom. Vidio sam i tvoju poruku." "Jesi U impresioniran?" "Da, naravno. Stvarno treba imati muda da bi se muĉilo sedamdeset osmogodišnju staricu. Tko ti je sljedeći na popisu. Tek roĊeni psići koji su još uvijek slijepi?" "Nisi shvatio bit, pametnjakoviću. Jaje nisam ubio. Ja sam samo predvidio ubojstvo." Mike se namrštio: "Što misliš pod time?" "Upravo to što sam rekao. Poslao sam ti paket u ĉetvrtak, a ubojica je sredio sirotu Gerty u petak. Predvidio sam da će ona biti sljedeća i bio sam u pravu. Znam i tko će biti sljedeći. I onaj nakon njega i opet nakon

crostuff.net

njega. Otkrio sam ubojiĉin niz i ja sam jedini koji je to u stanju. Jer nitko ne misli na isti naĉin kao on - osim mene." Mikeu se vrtjelo u glavi, ali se trudio ostati koncentriran. "Igraš jako bolesnu igru." "Nije to igra. Ovo je posao. Ima tu nešto za tebe i nešto za mene. Znam da bi htio ĉuti moju prognozu - biti ispred konkurencije. Koji novinar ne bi? Dat ću ti taj podatak i to jedino tebi. Lijepa velika ekskluzivna priĉa. Samo mi moraš dati nešto zauzvrat." "Kao na primjer?" "Novac, za poĉetak. Pedeset tisuća dolara za moju sljedeću prognozu." "Gade jedan. Neću ti platiti ni novĉića, tebi niti bilo kojem drugom izvoru. Obratio si se krivom novinaru." "O, pravom sam se obratio. Ostani u igri i moţda ti kaţem i zašto. Citibank. Broj raĉuna je na straţnjem dijelu paketa. Na ime Ernest Gill. Stavi polog u gotovini do petka." "Jesi li gluh? Neću ti platiti." "O, platit ćeš," rekao je glas samodopadno. "Nemaš izbora osim da platiš. Jer, ako ne platiš, ja ću i dalje predviĊati, dan prije ubojstva. A ti ćeš ih i dalje dobivati, dan nakon što pronaĊu tijelo." "Kakvo je to onda predviĊanje?" "Beskorisno. Što samo dokazuje: Kol'ko para, tol'ko muzike." "Slušaj..." "Ne, ti slušaj. Nemoj ni pomišljati na policiju ili će ti moje sljedeće predviĊanje biti jako blisko. Razumiješ?" Mike se spremao usprotiviti, ali linija se prekinula. 6. Zgrada Tribunea nalazila se odmah iza blještavog Biscayne Baya, s redakcijom na petom katu odakle se pruţao pogled na Luku Miamija i na Miami Beach. Zaĉudo, uredništvo je bilo smješteno na juţnom dijelu petoga kata i vjerojatno je bilo jedini uredski prostor u Miamiju okrenut prema moru, ali bez prozora. No,

crostuff.net

niti to niti svijetlosmeĊe tapete nisu bile pravi razlog zbog kojeg su taj dio novinari i ostali zaposleni zvali "kula od bjelokosti." Najveći ured pripadao je Aaronu Fieldsu. U šezdeset drugoj godini bio je već pet godina izdavaĉ, a sedamnaest ĉlan upravnog odbora. Znao se odnositi s ljudima poput savršenog politiĉara, što je znaĉilo da su ga ljudi voljeli ĉak i nakon što su otkrili da ima puno toga što o njemu ne znaju. Gusta srebrna kosa i tanki samouvjereni osmijeh davali su mu izgled uspjeha. I odijevao se u skladu s time, noseći naruĉena odijela koja su koštala više od mjeseĉne plaće nekih novinara - sigurno više nego što je Mike zaraĊivao prije trinaest godina, kada ga je Fields zaposlio. Njegov impresivni stol, ormar i zidne police bile su komplet od tikovine i palisandrovine, sve posebno izraĊeno za njegov ured. Remingtonove bronĉane figure* bile su postavljene na mramornim postoljima uza zid, onako kako su bogati, nesportski tipovi koji nikad nisu jahali na konju ĉesto izraţavali svoju ljubav prema Divljem zapadu. Iza njega nalazila se njegova kolekcija rijetkih knjiga, od kojih niti jednu * Frederic Remington (1861 .-1909.), američki slikar, ilustrator i kipar poznat po realističnom prikazivanju ţivota na američkom Zapadu. nije imao vremena proĉitati. "Predlaţeš li ti da platimo tom luĊaku?" pitao je Fields. Vrhovi njegovih cipela Cole Haan bili su izloţeni na njegovom stolu, a on je bio zavaljen u stolcu, ruku poloţenih iza glave. Mike se neugodno premjestio u svojem visokom naslonjaĉu, a onda pogledao prema Charlieju Gelberu, izvršnom uredniku, koji je sjedio na trosjedu. Mike je posljednjih dvadeset minuta govorio, rekavši im sve. "Trenutno samo traţim savjet." "Mi jednostavno ne plaćamo doušnicima," Gelber je srdito rekao. "Nismo mi National Enquirer"

crostuff.net

Mike se trudio rte preokrenuti oĉima. Gelber je bio ĉetrdesetosmogodišnji kreativni tip sa ţenskastim glasom koji je postajao još afektiraniji kad je pokušavao zvuĉati strogo ili sarkastiĉno. Navika da prekriţi noge poput ţene i prinosi ruku na obraz poput Jacka Bennyja* pothranjivala je glasine daje homić. No, Mike je još davno došao do ĉvrstog zakljuĉka da se Gelber nije ni pribliţno dovoljno ĉesto smijao da bi bio homoseksualno, hetero, ili na bilo koji naĉin seksualno aktivan. "Pravi problem nije u plaćanju," rekao je Mike. "Pitanje je imamo li priliku zaustaviti serijskog ubojicu koji je već jednom ubio u našem gradu, a ima šest ţrtava u cijeloj drţavi." "Pa, ispriĉavam se, Michael," Gelber je nagnuo glavu - i ruka mu se popela do obraza. "Ali hvatanje negativaca je posao za Eliota Nessa." Fields je povukao noge sa stola i stavio ih na pod. "Reci mi sljedeće, Mike. Misliš li ti daje on ubojica ili ne?" "Mogao bi biti. Ili bi mogao suraĊivati s ubojicom. Ilije moţda jednostavno samo zao - moţda ĉak i vidovit genij kao što tvrdi. Da budem iskren, nisam siguran što bi od toga bilo gore. Sve što trenutno znam je da ţeli svoj novac i, ako ga ne dobije, siguran sam da ću dobiti još jedan poziv o još jednom lešu." Fields je rukom prošao kroz kosu. "Ne vjeruješ stvarno da bi to * Poznati američki radijski i TV komičar što bismo mu platili sprijeĉilo neĉije ubojstvo? Štogod daje istina - bilo daje on ubojica ili obiĉan doušnik njegov financijski poticaj je da se ova serijska ubojstva nastave što je duţe moguće. I, budimo iskreni: jedini naĉin da potvrdimo njegova predviĊanja je da pustimo da se ubojstva i dogode. Moţda ćemo biti prvi koji će dobiti podatke o sedmoj ţrtvi, ali mislim da nikada nećemo dobiti ta predviĎanja, kako ih on zove, na vrijeme kako bi sprijeĉili sedmo ili osmo ili dvadesetdeveto ubojstvo."

crostuff.net

"Moţda si u pravu," rekao je Mike. "Ali ja pratim ovu priĉu od poĉetka i moji izvori u policiji govore mi da nisu ni blizu identificiranja poĉinitelja. Dijalog s ovim tipom mogao bi biti jedini naĉin da izmamimo neki trag koji bi na koncu mogao sprijeĉiti ubojstva, isto kao kada su Times i Post objavili Unabomberov manifest kako bi zaustavili podmetanje bombi. Nije sigurno da ćemo spasiti neĉije ţivote, ali na nama je odgovornost da barem pokušamo. Ne moţemo dići ruke od svega i reći da mi ne plaćamo doušnike, a onda se praviti kao da me nitko nije ni nazvao." "Dobro." Gelber je šetao gore-dolje po perzijskom sagu, mašući rukama pod naletom emocija. "Recimo da mu platimo. Što ako se ispostavi daje on zaista ubojica? Kako misliš da će naši ĉitatelji reagirati kad otkriju da smo serijskom ubojici davali financijski poticaj da nastavi s ubijanjem?" "Razmišljao sam o tome. I zato ne bismo smjeh sami uletjeti u ovo. Mislim da bismo ovaj put trebali raditi s FBI-jem." Gelber se na mjestu zaustavio: "Molim? Mi smo nezavisni novinari, a ne pomoćnici federalnih agenata. Jesi li ti lud?' "Dosta je bilo, Charlie," rekao je Fields. Oĉi su mu se suzile dok je govorio smkenim, ujednaĉenim glasom: "Mike, jesi li ti lud?" "Znam da tu postoji etiĉka dilema i moţda je Charlie u pravu. Moţda novinar nikad ne bi smio reći FBI-ju za svoje doušnike - moţda ĉak ni za onoga koji bi mogao pomoći riješiti serijska ubojstva. Ali ovaj dotiĉni doušnik ne nudi samo podatke o zloĉinima koje je netko drugi već poĉinio. On zahtijeva novac za svoja predviĊanja o budućim ţrtvama - i on vrlo vjerojatno jest ubojica. To je gotovo iznuĊivanje. Situacija je jedinstvena i za nju jednostavno nema pravila." "Postoji jedno jako ĉvrsto i jasno pravilo," rekao je Gelber. "Novinari su nezavisni." "Gledaj," rekao je Mike, "sva ta licemjerna sranja ne znaĉe da nikad ne suraĊujemo s policijom. Sjećaš li se srpnja '83.? Tek sam dva mjeseca radio ovdje kada su teroristi oteli ţenu bivšeg salvadorskog veleposlanika u Miamiju. Ja sam to odmah otkrio, ali FBI nas je traţio - traţio tebe Aarone - da ne objavljujemo priĉu zato

crostuff.net

što su otmiĉari prijetili da će mu ubiti ţenu ako pozove policiju. I zato nismo objavili priĉu, niti bilo tko drugi od miamijskih medija. Kad su nakon tjedan dana uhvatili otmiĉare, FBI je ĉak bio izdao priopćenje u kojem je pohvalio medije iz Miamija za suradnju." "Što time ţeliš reći?" ubacio se Gelber. "Jednostavno to da ponekad javna sigurnost mora biti na prvom mjestu, ispred novinarske nezavisnosti i prava javnosti da zna." "I što onda predlaţeš u ovom sluĉaju?" upitao je Fields. "Ţelim detalje." "Kompromis - pod kojim ćemo moći zadrţati odreĊeni stupanj nezavisnosti, ali da ipak dajemo policiji informacije koje trebaju kako bi uhvatili ubojicu. Mi plaćamo doušniku za predviĊanja, ali novac potajno stiţe od FBI-ja. Oni stalno plaćaju doušnike, tako Tribune tehniĉki ne bi kršio svoje pravilo o neplaćanju informacija. Ali, neće biti prisluškivanja telefona ili bilo kakvog drugog miješanja policije u moje razgovore s doušnikom. FBI će dobiti samo one tragove koje im ja odluĉim prenijeti." "To je priliĉno riskantno," rekao je Fields. "Kakve ćemo mi koristi imati od toga?" "Pomoći ćemo u lovu na serijskog ubojicu," rekao je Mike. "Ali ako ţeliš nekakvu protuuslugu, mogli bismo traţiti nekakva ekskluzivna prava ako ga FBI uhiti." Gelber je napravio grimasu: "To bi bila velika pogreška. Ne bih se brinuo kad bismo znali daje Mikeov izvor ubojica. U takvoj situaciji nam nitko ne bi zamjerio da se obratimo FBI-ju. Ali mi to ne znamo. On nam govori da nije ubojica. Ako poĉnemo juriti k FBI-ju svaki put kad pomislimo daje jedan od naših doušnika moţda poĉinio zloĉin, više nas nitko neće zvati." Fields se zavalio u stolac i zagledao u strop razmišljajući. "Teška odluka," rekao je uzdahnuvši. "To što ti predlaţeš, Mike, vjerojatno nije dobra ideja ako se ispostavi daje tvoj doušnik stvarno obiĉni anonimni izvor koji ţeli zaraditi, bez obzira koliko mi to smatrali iznuĊivaĉkim ili odvratnim. Jesi li siguran da ţehš riskirati zbog ovoga?"

crostuff.net

Mikeove su se oĉi pretvorile u lasere. "Znam samo ovo. Nisam spreman ţrtvovati još jednu ţrtvu ako postoji ikakva šansa da moţemo pomoći u hvatanju ovog luĊaka. Jesi li ti?" U sobi je zavladao muk. Fields je duboko udahnuo i pogledao Gelbera. Ali nisu imali više argumenata. "Dogovorit ću sastanak," rekao 7. Prozori s pogledom na Biscayne Bay zbog noći su se pretvorili u ogledala, a bez uobiĉajenih aktivnosti redakcija je svojim ukoĉenim i praznim ambijentom podsjećala na školsku sportsku dvoranu. Zidovi ţućkaste boje savršeno su se slagali sa sagovima i fluorescentnim svjetlima. Zamršena mreţa pregrada dijelila je sobu na otvorene radne stanice za gotovo sto pedeset reportera i novinara, od kojih je svatko imao video teirninal, sivi metalni stol i modemi telefon koji je ispuštao prigušene cvrkute umjesto staromodnog zvonjenja. Sada je bilo priliĉno tiho, ali na vrhuncu radnog vremena neprekidno zujanje stotine razliĉitih razgovora komešalo se iznad njih. Mikeova radna kocka bila je negdje u sredini, poput komada sira u dugaĉkom labirintu za štakore. Zavalio se u naslonjaĉ stolca, a lice mu je osvjetljavao samo sjaj s kompjutorskog terminala na kojem je bio ukljuĉen screen-saver. Nasmiješio se vidjevši poznatu umetnutu poruku koja se pojavila na ekranu napisana velikim zelenim slovima s lijeva na desno, jedan stari citat Vincea Lombardija* koji mu je Aaron Fields urezao u mozak od prvog dana u ovom listu: "Neka te entuzijazam ne napušta. Ili ćeš biti otpušten s entuzijazmom." Trinaest godina taj gaje moto tjerao da radi noćima. Koliko je puta nazvao Karen da bi u posljednji trenutak otkazao njihove planove? Koliko je puta jednostavno zaboravio nazvati ili se ispriĉati? Pogledao je njezinu sliku na stolu - fotografija s medenog mjeseca, * Poznati trener američkog nogometa koji se smatra simbolom za tvrdoglavu odlučnost za pobjedom

crostuff.net

snimljena prije šest godina, kad je mislio daje razvod nešto za onih drugih pedeset posto. Karen je, odjevena u kratke hlaĉe i rebrasto pleteni prsluk, sjedila na vrhu gomile sivog kamenja uz obalu Mainea, a u pozadini su udarali valovi. Tamo se stvarno zaljubio u nju: nakon što je snimio fotografiju posmuo je i pao u neku pukotinu. Spustila se do njega, neoprezno, kao daje najvaţnija stvar na svijetu bila da stigne do njega. Nije se ozlijedio pa su ostali sjediti na neravnoj obali i promatrali su zalazak sunca razgovarajući. Tada su ĉesto razgovarali, izmjenjivali male tajne. Karen je imala malu teoriju o tome - koja je imala savršenog smisla novinaru koji je imao posla s anonimnim izvorima. "Samo dvije vrste ljudi mogu razgovarati bez zapreka," rekla je. "Stranci i ljubavnici. Svi izmeĊu samo pregovaraju." "Znaĉi," rekao je, "ako nema ljubavi..." "Na neki naĉin zapravo je lakše priĉati sa strancem." Nakon šest godina braka pitao se kad su se to sveli na "pregovaranje" - i jesu li konaĉno došli do toĉke u kojoj bi bilo bolje da postanu stranci." Zazvonio je telefon pa je zgrabio slušalicu, misleći da moţda Karen zove. Na njegovo razoĉaranje bio je to Aaron Fields. "Znao sam da ću te zateći na poslu," rekao mu je izdavaĉ s odobravanjem. "Slušaj, samo sam ti ţelio reći da unosim male promjene u tvoj prijedlog FBI-ju." "Kakve promjene?" "Slaţem se da ne moţemo dopustiti da FBI prisluškuje tvoje telefonske razgovore. Ideja o mikrofonu u redakciji ĉini me vrlo nervoznim. No, umjesto toga da ti samo preneseš informacije FBI-ju, predlaţemo da FBI dobije informacije jednako kao i svi drugi - ĉitajući tvoje ĉlanke u Tribuneu. Mi zadrţavamo ekskluzivnu kontrolu nad onim što objavljujemo i ne objavljujemo." "Kako to misliš objavljujemo? Tko kaţe da nam uopće govori istinu?'

crostuff.net

"Pokazao se pouzdanim s Gerty Kincaid." "Ma daj," rekao je Mike podrugljivo. "Ti si uvijek inzistirao da provjerimo..." "Stvari se mijenjaju," Fields gaje prekinuo. "Ne kaţem ti da pogaziš svoje principe. Ubaci sve potrebne fraze - nepotvrĊeni izvještaji.. .navodno.. .sve to. Ali novinama treba porast tiraţe koji će nam ova priĉa donijeti." Mike je ostao bez rijeĉi. "Charlie se slaţe sa mnom," rekao je Fields. "Tiskanje ĉlanka nakon svakog doušnikova poziva ionako je više u skladu s nezavisnim novinarstvom nego direktno dojavljivanje FBI-u." "TSTije mi ugodno..." "Mike, nagoni su ti bili dobri: Moramo pomoći zaustaviti ovog ubojicu. Ali, ako plaćamo za dojave, a ne pišemo ĉlanke, tvoj doušnik će znati da radimo s policijom. Vjeruj mi, u redu? Ovo je jedini naĉin na koji će stvar upaliti. Sada se vrati na posao, zabušantu," našalio se i prekinuo vezu. Mike je duboko uzdahnuo, nije bio siguran što da misli. Ugasio je stolnu svjetiljku. Nekako mu se više nije dalo raditi dokasna. Ĉitav dan padala je bljuzgava kiša. Do devet naveĉer temperatura se spustila ispod nule i središte Atlante bilo je prekriveno ledom. Većina je ljudi toga popodneva ranije puštena s posla kako bi sigurno stigli kući prije mraka. Oni koji nisu bili dovoljno brzi sada su bili zaglavljeni na autocesti, proklinjući zimsku' oluju i sudar pet automobila koji je stvorio kolonu od nekoliko kilometara. Nalet hladnog vjetra zamalo je srušio Cybil Holland na zaleĊeni ploĉnik dok je izlazila iz Ritz-Carltona u Ulici Peachtree. Nije bilo slobodnih soba. Ista je situacija bila u svim hotelima u središtu grada. Sad su već svi, zakljuĉila je Cybil, odustali od nade da će se noćas vratiti kući. Svezala je pojas svog ogrtaĉa marke Burberry, podignula ovratnik i uputila se ravno po hladnom sjevernom vjetru prema stanici podzemne ţeljeznice na Peachtree Plazi. U Ritzu su joj obećali sobu u njihovom

crostuff.net

Backhead hotelu nešto izvan središta, ali je sama morala otkriti kako da doĊe do tamo. Podzemna ţeljeznica bila joj je jedina šansa. Hodala je pognute glave, izbjegavajući vjetar i isprekidane ledene pahuljice koje su je štipale za lice i ĉelo. Bilo je premraĉno i prevjetrovito da bi bila sigurna, no pod mutnim svjetlom uliĉne rasvjete ĉinilo se da snijeg sve gušće pada. Izlozi robne kuće Macy's na drugoj strani ulice bih su prekriveni debelim slojem leda. Ritz je bio jedva jedan uliĉni blok iza nje, a imala je osjećaj kao daje već prešla kilometar i pol, promrznuta i odjednom nervozna - sve više svjesna daje na ulici bila sama. Ruke su je pekle jer nije imala rukavice. Puhnula je u njih i dah joj se zapario, napravivši zamaglicu na dijamantu u obliku srca što se nalazio na platinastom postolju s pravokutnim smaragdima. Za svaki je sluĉaj okrenula prsten kako bi sakrila kamen od pogleda. Hodala je najbrţe stoje mogla, paţljivo polaţući visoke potpetice na led. Uspon je bio blag, ali joj se zbog leda i snaţnog vjetra ĉinilo kao da se uspinje uz skijašku stazu. Kad je došla na ugao, poskliznula se. Kako bi ublaţila pad pruţila je ruke ispred sebe, kad ju je odjednom netko udario sa strane i bacio na ploĉnik. Bila je okrenuta licem prema tlu, sklizala se, a onda koturala niz betonske stepenice, noseći na sebi i teţinu nepoznate osobe koja se zaletjela u nju. Uz tupi su se udarac zaustavili na dnu stepeništa, u potpuno mraĉnom prostoru za dostavljanje namirnica jednog restorana, negdje ispod razine ulice. Ruka u rukavici prigušila je njezin vrisak kad je sa strahom ugledala muškarca sa skijaškom maskom. Kleĉao je pored nje i zgrabio ju za kosu, trznuo joj glavom naprijed i natrag, zabivši je u beton. Promatrao je kako su joj se oĉi preokrenule, a zatim joj prekopao po torbici. Pronašao je pozamašan snop novĉanica nekoliko stotica i par novih pedesetica. "Bogata kuja," promrmljao je. Bacio je praznu torbicu sa strane, a onda joj pogledao ruku koju je sklopila u šaku. Rastvorio joj je debeljuškaste prste i otkrio dijamant u obliku srca na njezinoj ruci, poput školjke koja ĉuva svoj biser -povukao je prsten, ali nije se pomicao. Nakon sljedećeg pokušaja zapeo je na zglobu.

crostuff.net

"Daj, debela." Okretao gaje, ĉak joj je i pljunuo na prst kako bi ga lakše skinuo. Nije uspio. Brzo je otkopĉao svoju koţnu jaknu i iz unutrašnjosti izvadio ronilaĉki noţ, otkrivši oštricu od dvadeset centimetara s nazupĉenim rubom. Zatim joj je, samo na trenutak, prislonio boĉnu stranu uz usta. Zamaglila se. Disala je, još je ţiva. Oĉi su mu zasjale, kao da mu je to bilo draţe. Kao mesar na svom panju, ispravio joj je ruku na najniţoj stepenici dlanom prema dolje, raširio joj prste kako bi izdvojio prsten. Stavio je oštricu toĉno na zglob, podignuo se u kukovima i spustio svom teţinom. Kost je puknula kao smrznuta granĉica, a oštrica se probila do ledenog betona. Skinuo je prsten s krvavog batrljka i pomnije prouĉio kamen, smijuljeći se od zadovoljstva. Dijamant i smaragd. Svoju je nagradu gurnuo u dţep i zgrabio smotuljak gotovine: "Kalifornijo, stiţem," tiho je rekao, a zatim odjurio u noć.

8. Victoria nije bila pozvana na sastanak s Aaronom Fieldsom u Miamiju. Specijalni agent na ĉelu Terenskog ureda u Miamiju bio je prisutan, zajedno s Davidom Shapirom, šefom Jedinice za otmicu djece i lov na serijske ubojice iz Quantica. Nije se svako plaćanje doušnika dogovaralo na tako visokom nivou, ali ponuda iz Tribunea bila je pomalo neobiĉna. Victoria je za nju ĉula te veĉeri, kad se javila Shapiru s rutinskim izvještajem o stanju stvari. Odgovor je bio, reĉeno joj je, odluĉno ne. Stoţer FBI-ja nalazio se u zgradi J. Edgar Hoover, ali nitko ju nikad nije tako zvao, ĉak ni prije optuţbi da se Hoover odijevao u ţensku odjeću. Većina ju je jednostavno zvala 'ruţnom'. Taj nesimetriĉni ĉetverokut prekrivao je ĉitav jedan uliĉni blok izmeĊu Devete i Desete ulice na Pennsylvanijskoj aveniji. Bio je visok sedam katova s prednje i jedanaest sa straţnje strane, ostavljajući dojam da će se svaliti na leĊa. Vanjski zidovi bili su od nezavršenog betona, izbušenog laţnim rupama koje su izgledale kao da su posljedica paljbe

crostuff.net

iz strojnice. Victoria je ušla na ulaz za zaposlene na Pennsylvanijskoj u devet sati ujutro i otišla ravno do ureda Toma Doughertyja, pomoćnika direktora FBI-jevog Odjela za kriminalne istrage. Dougherty je bio na duţnosti nekoliko stupnjeva višoj od njezine i nije joj bio direktno nadreĊen. Njegov odjel je upravljao poslom gotovo osamdeset posto agenata Biroa i on je osobno pregledavao izvještaje odbora za tajne zadatke i odluĉivao jesu li njihovi primarni prijedlozi vrijedni troškova i rizika. Victoria pod normalnim okolnostima ne bi otišla k njemu bez ugovorenog sastanka, kao što ne bi odluĉila posjetiti ured Predsjednika. No radilo se o tome da se njoj svidio Tribuneov prijedlog-i nije mogla tek tako dozvoliti da ga njezini nadleţni odbiju samo zato što nije imao jednu stvar koju je FBI cijenio više od svega: presedan. Dougherty je bio ugledni pedesetpetogodišnjak, dvije godine mlaĊi od dobne granice koja je u Birou obavezna za mirovinu, s gustom sijedom kosom i podbratkom. Bio je odjeven konzervativno: u tamnoplavo odijelo, bijelu košulju i ţarko crvenu kravatu. U trenutku kad je uhvatila na ulazu u njegov ured taman je jurio na sjednicu kongresa u Capitol Hill. S nagoviještenim dopuštenjem - nije joj rekao da se gubi - slijedila ga je niz hodnik, spustila se dizalom i izašla iz zgrade. Na ploĉniku je ĉekao njegov vozaĉ limuzine, privlaĉan mladić koji se ponašao gotovo kao sluga, iskazujući Doughertyju više poštovanja ĉak i od nje same. Slijedila gaje skroz do otvorenih vrata automobila, pokušavajući ga natjerati daju sasluša. Naposljetku joj je dopustio da se vozi s njim. Bila je gotovo bez daha od neprestanog govorenja kad se limuzina ukljuĉila u promet. "Ţelim da znate, gospodine, daje ne djelujem olako iza leĊa svojih pretpostavljenih." "Cijenim to," rekao je suho, "jer sam jako zaposlen." Djelovao je nervozno dok se ona nastavila zalagati za svoj sluĉaj, nekoliko je puta pogledao na sat, pokazujući joj da nema puno vremena. Dala mu je najviše podataka što je mogla iznijeti u tako kratkom vremenu, ali nije se ĉinilo da ga se sluĉaj previše dojmio.

crostuff.net

"Ne mogu to dovoljno istaknuti," rekla je. "Ne dobivamo svakodnevno takvu suradnju od medija. To bi nas moglo dovesti do preokreta koji nam je potreban. I u usporedbi sa svotom koju nas je ova istraga dosad stajala, predloţena isplata za doušnika prava je sitnica." Podignuo je pogled s otvorenog fascikla u krilu: spomen novca kao da mu je privukao paţnju. "Oĉito, svota isplate nije jedini problem. Ministarstvo pravosuĊa godišnje plaća otprilike sto milijuna dolara doušnicima od kojih su većina, iskreno, gadovi bez korisnih informacija. Problem je u tome što ne smijemo platiti ni novĉića ako je on ubojica. Nadrapat ćemo politiĉki ako ispadne daje on ubojica i daje pobjegao s novcem poreznih obveznika - moţda i stotinama tisuća dolara kad sve bude gotovo." "Potpuno se slaţem. To je najvaţnije pitanje. Je li doušnik ubojica?" Izgledao je kao daje uzrujan, no to je bio njegov uobiĉajeni izraz lica: "Pa, što misle vaši analitiĉari?" "Pa, naginju mišljenju da on jest ubojica," glas joj se uozbiljio i pogledala je Doughertyja ravno u oĉi. "Alija mislim da griješe." "A je li?" rekao je s podsmijehom. Smiješak je polako izblijedio. "Koliko dugo radite u JODLSU-u?" "Osamnaest mjeseci. Ali provela sam pet godina u odjelu za pregovore s otmiĉarima i u kriznim situacijama, gdje sam nauĉila par stvari o tome kako radi mozak kriminalaca. Istina je da nitko u posljednja ĉetiri mjeseca nije razmišljao o ovom sluĉaju više od mene. I ja jednostavno ne vjerujem da je taj tip ubojica." "Zašto ne?" "Puno malih stvari koje vam nemam vremena objasniti. Ali najveći razlog je Ernest Gill." "Tko?" "Gill - to je laţno ime kojim se doušnik sluţi. Sinoć sam ga provjerila kod povjesniĉara iz instituta Smithsonian. Ispada daje postojao irski pomorac s tim imenom na brodu SS Californian 1912. godine. Primao je plaću od pet engleskih funti mjeseĉno. Jedne bostonske novine platile su mu petsto dolara za priĉu o tome kako je Lord Stanley, kapetan njegova broda, vidio signale za pomoć ispaljene s Titanica, ali je nastavio s plovidbom."

crostuff.net

"Ĉini se ĉudnim da bi še netko tko traţi novac za svoju priĉu povezao s povijesnim presedanom." "O tome se i radi. Gillova priĉa dovela je do tri sluţbene vladine istrage protiv Lorda Stanleya, jedne u Americi i dvije u Britaniji. Moţda su mu novine platile puno novca za nešto što je zvuĉalo kao nevjerojatna priĉa. Ali prema svim je procjenama sve što je rekao bila istina." "Znaĉi g. Gill se vraća i biva plaćen za istinu." "Pretpostavljam da je to njegova poruka." "Ali - sad sam se izgubio," rekao je s grimasom na licu. "Kako to što se koristi imenom Gill dovodi do zakljuĉka da doušnik nije ubojica?" "Jednostavno: To je presladunjavo, amatersko, nešto što moţete vidjeti u lošem filmu. To je postupak nekog tko je priliĉno tupav, a misli daje pametan. Ubojica uopće nije takav. On je puno intehgentniji, puno iskusniji. Barem prema mom mišljenju." Doughertyjev pogled bio je skeptiĉan: "To je sve od ĉega polazite - njegov izabrani pseudonim nije u skladu s vašim profilom?" "Ponekad je to sve što je potrebno. Kao sluĉaj jorkširskog trbosjeka iz kasnih sedamdesetih. Oĉito, tada nisam bila u Birou, ali uĉila sam o tome na jednom teĉaju u Quanticu." "Kakve to veze ima s bilo ĉime?" "To se dogodilo u Engleskoj. Nakon ĉetverogodišnje istrage policija je bila suoĉena s osam serijskih ubojstava i bez osumnjiĉenog - sve dok im netko nije poslao vrpcu na kojoj je tvrdio daje ubojica. Britanci su se svim silama bacili na nju. Puštali su je na radiju i televiziji nadajući se da će netko prepoznati njegov glas. Stotine policajaca izašlo je na teren puštajući tu snimku ljudima koji su ţivjeli u susjedstvima ţrtava, nadajući se da će oni prepoznati glas. A onda ju je konaĉno, kao uslugu struĉnjacima iz Bramshilla,* preslušao jedan od naših agenata. Odmah je znao da je laţna. Nije postojao znanstveni dokaz zbog kojeg je to mogao znati. Ali bio je siguran daje u pravu zato što snimka nije bila u skladu s profilom ubojice koji je bio stvorio iz dokaza. I znate što? Bio je u pravu. Ĉovjek na snimci nije bio ubojica. To je bila prijevara."

crostuff.net

"I ja jednako osjećam prema g. Gillu. Ne kaţem da doušnik izmišlja. Ĉini se daje na neki naĉin upućen u ta ubojstva. Ali on nije ubojica. Barem ja tako mislim." Dougherty je duboko uzdahnuo. Victoria je nervozno gledala dok je on premišljao u sebi. Tišina joj se ĉinila neizdrţivom. Odmahnuo je glavom i spremao se progovoriti, ali gaje prekinula. "Znam da sam u pravu, gospodine," govorila je ĉvrsto i s potpunim povjerenjem. * Britanski policijski koledţ nalazi se u Bramshillu Dugo ju je ispitivaĉki gledao, ali ona nije skrenula pogled. Auto se zaustavio ispred glavnog ulaza u Capitol. "U redu," rekao je naposljetku gotovo nevoljko. "Napišite to. Pošaljite mi dopis u kojem zahtijevate da platimo doušniku, na osnovu vašeg ĉvrstog profesionalnog uvjerenja da doušnik nije ubojica. Ako ste voljni preuzeti odgovornost, odobrit ću vam novac." Nasmiješila se s olakšanjem, zatim otvorila vrata auta i rukovala se s, njime: "Hvala vam, gospodine. Nećete poţaliti." "Znam da ja neću," ravnodušno joj je rekao. "Zato trebam vaš dopis." Izašla je iz limuzine i zatvorila vrata. Osmijeh joj se izgubio dok je sama stajala pokraj ulaznih vrata, promatrajući veliku crnu limuzinu kako odlazi. 9. Victoria je dogovorila sastanak s Mikeom Poštenom u Cafeu Mango u Fort Lauderdaleu u dva poslije podne. Ţeljela je da njihov prvi susret bude na otvorenom, tako da njihovi sastanci izgledaju neobavezni, a Mike je ţelio da bude izvan Miamija kako ne bi sreo nikog poznatog. Mango je bio kafić u kutu, u srcu mondenog šoping centra na istoĉnom dijelu Las Olas Boulevarda u Fort Lauderdaleu. To je bio jedan od starijih dijelova grada koji je proteklih desetljeća doţivljavao uspone i

crostuff.net

padove zajedno s ekonomijom, ali ovih je dana bez sumnje uţivao u dobrim danima. Popularne umjetniĉke galerije, butici i antikvarnice cvjetali su ispod krošanja gustih palmi i raširenih hrastova koji su pokazivali put prema onoj poznatoj plaţi na kojoj je Connie Francis prvi put zapjevala "Where the Boys Are." Victoria je zastala kod ulaza na terasu kafića, koju su ĉinile skupine mramornih stolova okruţenih ogradom i ureĊenom ţivicom zasaĊenom uz ploĉnik. Već je prije vidjela Mikeovu fotografiju, ali uoĉila bi ga i bez toga. To je morao biti ĉovjek koji je grickao tortilju i nervozno se osvrtao pokušavajući odgonetnuti tko je od prisutnih agent FBI-ja, naborana stara KanaĊanka koja je s njegove lijeve strane govorila francuski ili dvojnica Claudije Shiffer s njegove desne strane. "Smijem li vam se pridruţiti?" upitala gaje s leĊa. Podignuo je pogled, brišući ruke od limuna koji je cijedio u mineralnu vodu Evian. Ĉinilo se da gaje zbunila privlaĉna brineta u bijeloj majici bez rukava i kariranim kratkim hlaĉama. Victoria je to neobavezno primijetila jer je itekako bila svjesna uĉinka koji je njezino vitko tijelo imalo na muškarce. "Zapravo, ĉekam nekog," rekao je. "Znam. Mene." Pruţila mu je ruku. "Zovem se Victoria Santos. Vjerojatno ne bi bilo jako diskretno od mene da vam sad pokaţem isprave." Spustila se na stolac njemu preko puta. "Valjda nisam oĉekivao nekog poput vas." Nasmiješila se. "Ĉak ni FBI-jevci ne nose ogrtaĉe na sunĉanih 25 stupnjeva." Konobarica im je donijela jelovnike i Victoria je naruĉila dijetnu Coca-Colu. Mike je u ĉašu natoĉio ostatak mineralne vode iz boĉice, a zatim istisnuo još jednu krišku limuna 'To je prijevara, znate," rekla je Victoria. "Što?" "Sve ovo s vodom u bocama. Isto vam je kao da pijete iz slavine." "Radite li vi za FBI ili Ministarstvo zdravstva?" "Samo znam te stvari. Je li vam ikada palo na pamet da Evian proĉitan unatraške glasi naive?

crostuff.net

Mike se nasmijao: "Priliĉno duhovito za nekoga tko za ţivot lovi manijakalne ubojice." Otpio je gutljaj vode, a onda produbio razgovor. "Kako ste se uopće poĉeli baviti tim poslom?" "Vi ne okolišate, zar ne?" "Zašto bih?" njeţno je nastavio. "Motivacija vam je bila...?" Oklijevala je, a zatim izabrala neiskren odgovor "Kad sam bila mala sviĊao mi se Eftan Zimbalist junior. "* Mike je kimnuo: "Ali Efran nije lovio serijske ubojice. Zašto ste se poĉeli time baviti?" Uzdahnula je. Opet to pitanje. "Pa, s jedne strane, to je temeljno ţensko pitanje. Većina serijskih ubojica su seksualni sadisti i većina njihovih ţrtava su ţene." Ĉekao je nastavak, no slijedila je samo šutnja. "To je sve što ćete reći?" * Glumac iz TV serije o FBI-u "Molim?' "Vaš odgovor. Tako je... apstraktan, neosoban. Zvuĉi gotovo kao da izbjegavate pravi odgovor." Pogledala gaje sa znatiţeljom. Stotinu je puta ranije upotrijebila taj odgovor i nitko joj dosad nije ovako odgovorio. Izabrao je tortilla-chip i umoĉio ga u šalšu. "No, zaintrigirao me kut 'ţrtve'. Pitam se postoji li nešto u vašoj prošlosti zbog ĉega biste se osjećali kao ţrtva." "To je jako osobno pitanje." "Ja sam novinar," rekao je slegnuvši ramenima. "Za nas ne postoji ništa što je previše osobno." Podigla je obrvu. "A ja sam agent FBI-ja. Za nas ne postoji ništa što je previše apstraktno ili što previše okoliša." "Još jedan Evian, gospodine?" pitala je konobarica. "Ne," rekao je smijuljeći se prema Victory! "Obiĉnu vodu."

crostuff.net

"Brzo uĉite," tanko se nasmiješila, a zatim su naruĉili. Hamburger za njega, nešto zdravo što se zvalo "Salata Novi Val" za nju. Kad je konobarica otišla, Victoria se uozbiljila. "Pregledali smo FedExov paket koji ste primili. Nije bilo otisaka prstiju, osim onih vašeg cimera i dostavljaĉa. Sve ostalo je, pak, onako kao. što ste i pretpostavljali. Definitivno je poslan u ĉetvrtak, a sada smo medicinski sigurni, koliko to moţemo biti, da Kincaidova nije bila ubijena prije petka. Ne mogu vam iznijeti neke detalje naše istrage, ali mogu vam reći da je šerif okruga Candler primio priliĉno direktnu informaciju u nedjelju ujutro koja gaje odvela ravno do Kincaidiĉina tijela. To baš nije imalo smisla dok nismo ĉuli za vaš paket. Mislimo da su povezani." "Kako?" "Tkogod vam je poslao paket, znao je da će stići u ponedjeljak. Mislimo daje obavijestio šerifov ured u nedjelju zbog frustriranosti time što još nitko nije pronašao tijelo. Da Kinacaidova nije identificirana kao ţrtva broj šest prije no što je stigao FedExov paket u ponedjeljak, njezino vam ime ne bi ništa znaĉilo. TakoĊer, doušnikova tvrdnja da ima sposobnost predvidjeti ubojstva oslanjala se na mrtvozornikovu potvrdu daje Kincaidova ubijena u petak, dan nakon stoje on poslao paket. Što duţe bi tijelo leţalo neotkriveno, više bi se raspalo i teţe bi bilo precizno odrediti vrijeme smrti. "Kakvu je obavijest primio?" "Ţao mi je. To vam ne mogu reći." "Prošlo je pet minuta, a već smo na podruĉju bez komentara?" "Rekla sam vam sve što mogu. U svakom sluĉaju, pozdravljamo vašu suradnju i voljni smo prihvatiti uvjete koje je vaš izdavaĉ sinoć iznio mojim nadreĊenima. Ali postoji nekoliko osnovnih pravila." "U redu, slušam." "Slaţemo se s vašim urednikom da to vjerojatno neće biti jednokratno iskustvo. Doušnikov financijski poticaj je da vam daje podatke djelić po djelić. Znaĉi, prvo pravilo je, ĉim vam se javi, nazvat ćete nas na broj koji smo vam dali. Zapamtite ga, nemojte ga zapisati. Usput, imate li pagerV

crostuff.net

"Da, lokalni." "Kupit ćemo vam dalekometni kako bi vam se mogla javiti iz cijele drţave. U svakom sluĉaju, bilo da ja nazovem vas ili vi mene, nećemo ni o ĉemu vaţnom razgovarati putem telefona. Sastat ćemo se za ruĉak ili na piću, uvijek na jako javnom mjestu. Neformalno ćemo se odjenuti. Prijateljski se pozdraviti, a ne kao poslovni partneri - i sigurno ne kao novinar koji razgovara s agenticom FBI-ja. Smiješit ćemo se i zafrkavati, za sluĉaj da nas netko promatra." Mike se nagnuo prema naprijed, suţenih oĉiju. "Dogovor je da dobivate samo ono što ja objavim u Tribuneu, kad to objavim. Moj izdavaĉ ne ţeli da imamo privatne seanse." "To je u redu. Ali morali bismo se naći prije svake isplate, da se dogovorimo za logistiku. Ne smijemo pretpostaviti da će i dalje traţiti da uplatim pedeset tisuća na raĉun u Citibanku. Moţda promijeni traţeni iznos, moţda prestane koristiti banke. To moram znati. Novac će morati stizati od vas. Ih bar izgledati kao da dolazi od vas. Ne mogu vam dati kofer pun gotovine, pa da vi iz njega plaćate kako vam se svidi. Treba mi odreĊeni stupanj kontrole." "Znaĉi li to da ćete nastaviti plaćati i ako povisi traţeni iznos?" "Vidjet ćemo. Pedeset tisuća neće podignuti puno obrva u Birou. Ali sigurno će postati gusto ako se to predugo protegne i on poĉne traţiti dvostruko ili trostruko više." Mikeu je zujalo u glavi: "Zvuĉi u redu, valjda." "Dobro. Jer vam se moje drugo pravilo moţda neće svidjeti. Nitko ne smije znati za Tribuneov dogovor s FBI-jem. Za sada znate vi, vaš izdavaĉ i izvršni urednik. To je već previše." "Pa, oĉito i moj najbolji prijatelj Zack zna." Uzdahnula je. "Koliko je dobar u ĉuvanju tajni?" "Jako dobar," rekao je Mike. "Ne brinite se zbog Zacka. Naravno, moram reći i svojoj ţeni." "Zašto?" "Zato što mi je ţena."

crostuff.net

Victoria se blijedo nasmiješila. "Mike, ja sam iz FBI-ja. Znam u kakvom stanju je vaš brak." Premjestio se na stolcu. "Kakve veze ima to što smo razdvojeni? Ne mogu ovako nešto skrivati od Karen." "Morate. Jedini razuman naĉin da igramo ovu igru je da pretpostavimo da je doušnik ubojica ili da je netko jednako opasan, ako ne i opasniji. Što više ljudi zna, to su svi u većoj opasnosti." Mike je odvratio pogled: "U redu," rekao je s uzdahom. "Ali, ako joj ništa ne kaţem, to znaĉi da se neće moći zaštititi u sluĉaju da se dogodi nešto neplanirano. Doušnik je već nagovijestio da bi mi predviĊanja mogla postati bliska ako se obratim policiji. Ţelim da bude zaštićena - non-stop." "To moţemo srediti i bez njezina znanja. Moram dobiti odobrenje lokalnog ureda iz Miamija, ali sigurna sam da imaju nekoga tko provjerava kandidate za posao u Vladi, koji bi praćenje vaše ţene smatrao velikom prilikom za napredak u karijeri." Pogledala je na sat. "Zapravo, za ĉetrdeset minuta se nalazim s njihovim gkvnim izraĊivaĉem profila kako bismo porazgovarali o istrazi u Miamiju. Oprostite što odlazim ĉim sam pojela, ali moram ići." "Još jedno pitanje," rekao je kad je već ustala. Zastala je. Izraz njegova lica govorio joj je da ga nešto muĉi. "Što?" "Otkako sam primio poziv, muĉi me, pitam se, 'Zašto ja?' Pored svih novinara u zemlji koji pišu o ovom sluĉaju, zašto bi mene izdvojio da budem njegov glas? Ne mogu to shvatiti - moţete li vi?" Poloţila je novĉanicu od deset dolara na stol, ĉime je pokrila svoj dio raĉuna, zatim ga pogledala u oĉi: "Pretpostavljam da odgovor na to pitanje ovisi, zar ne?" "Oĉemu?" "O tome je li on doušnik," rekla je podiţući obrvu. "Ili je ubojica." Oĉi su im se susrele u napetom pogledu, kao da su oboje pokušavah pogoditi misli onog drugog. "Javljajte se," rekla je ustajući. Okrenula se i krenula prema izlazu, ostavljajući Mikea da razmišlja o svojem vlastitom pitanju.

crostuff.net

10. U petak naveĉer Karen se vraćala kući miamijskom Metrorail ţeljeznicom, gradskim vlakom koji je vozio iznad parkirališta sa šest traka, u što se autoput U.S. 1 pretvarao za vrijeme popodnevnih guţvi. Traĉnice i stanice na otvorenom bile su na betonskim stupovima petnaest ili više metara iznad tla. Iz svog sjedala kraj prozora Karen je promatrala strujne vodove, vrhove drveća i crijepovima prekrivene krovove onoga što je nekad bilo mimo predgraĊe. No, ovih su dana sva vrata i prozori bili prekriveni zaštitnim metalnim šipkama, a oštre metalne ograde štitile su trgovine i poslovne objekte. Brzi srebrni vlak zaustavio se na stanici Coconut Grove. Nekoliko je putnika izašlo, ali još uvijek nije bilo slobodnih mjesta za sjedenje. Karen je bila tri stanice udaljena od kuće i duboko zamišljena, ali dok je vlak napuštao stanicu uznemirio ju je pogled na ĉuvara koji je stajao na platformi s pištoljem u opasaĉu. Kuće poput utvrda. Naoruţani ĉuvari vlakova. Vagoni puni usamljenih putnika koji ne razgovaraju niti gledaju ikoga oko sebe u oĉi. To ju je podsjetilo na ljetno putovanje na koje su se ona i Mike bili uputili kasnih osamdesetih, kad su se Eurailom uputili u Berlin. Njihov vlak zaustavio se usred noći i samo jedan pogled kroz prozor predoĉio joj je jeziv uvid u istoĉnonjemaĉku granicu. Policijski psi njuškali su posvuda. Naoruţana vojna policija pregledavala je donji dio vlaka specijalno dizajniranim zrcalima traţeći slijepe putnike. Ona i Mike dijelili su kupe za šestero s mladim poljskim parom koji je, ispostavilo se, krijumĉario hranu natrag u Varšavu. Mike im je dao svoju platnenu vreću da im malo olakša posao. Kontrola putovnica završena je tek u dva ujutro. Kad je vlak napuštao stanicu Mike je napola spavao na njezinom ramenu. Upalila je svjetiljku za ĉitanje i probudila ga gurnuvši ga laktom. "Reci mi nešto," rekla je tiho kako ne bi probudila drugi par. "Kad bih ja ţivjela s jedne strane zida, a ti s druge, što bi uĉinio?" Otvorio je oĉi trepćući i mazio se uz njezine grudi. "Iskopao bih tunel ispod njega," rekao je samouvjereno, "da bih mogao biti s tobom." "Što ako ne bi mogao?"

crostuff.net

"Izvukao bih se, podmitio nekoga. Preskoĉio zid motkom. Nekako bih izašao." "Ali, što ako jednostavno ne bi mogao? Recimo daje nemoguće. Da ti i ja moramo ţivjeti odvojeno, zauvijek." Namrštio se, kao da mu se njezina pravila nisu sviĊala. "Ne znam što bih uĉinio." "Bi li se zaljubio u nekog drugog?" "Karen," trznuo se. "Bi li?" "Ne, nikada. Zašto me to uopće pitaš?" Zastala je, a onda tiho rekla: "Da vidim voliš li me dovoljno." Primio ju je za ruku: "Nije li potpuno dovoljno?" Tuţno se nasmiješila. Bilo bi, pomislila je - ali samo to bi ju moglo natjerati da mu kaţe nešto što mu je već dugo pokušavala reći. Ipak, nije mogla smoći hrabrosti. "Sljedeća stanica, Juţni Miami," zakrĉala je objava Metrorailovog vozaĉa. Karen je izbacila sjećanja iz glave i priredila se za svoju stanicu. Vlak'je usporio pribliţavajući se stanici, a ona je krenula prema izlazu. U drugom kupeu je, kroz staklena vrata koja su povezivala vagone, primijetila muškarca za kojeg joj se ĉinilo da se kreće samo kad i ona. Još jednom je pogledala prema njemu kako bi ga bolje vidjela. Brzo je skrenuo pogled, kao da gaje uhvatila dok je buljio. Bio je u srednjim dvadesetima, rekla bi i poslovno odjeven - prugasto odijelo, skupa kravata, aktovka. Izgledao je kao svaki drugi raĉunovoĊa ili bankar koji se svakodnevno vozio ovim vlakom. No, muĉilo ju je to, što je više od toga sliĉio tipu kojeg je primijetila u samoposluţivanju prošlog utorka naveĉer. Vlak se zaustavio i automatska su se vrata otvorila. Nekoliko je ljudi ušlo, puno više ih je izašlo. Imala je neki ĉudan osjećaj - intuiciju. Radi pokusa je odluĉila ostati u vlaku. Naravno, isto je uĉinio i g. Utorak. Vrata su se zatvorila i vlak je krenuo, noseći ih oboje prema sljedećoj stanici.

crostuff.net

Uţurbano je razmišljala. Moţda je to samo obiĉan zgodni muškarac koji pokušava skupiti hrabrost da joj priĊe, pomislila je. Moţda je i neki ĉudak koji je prati već tjedan dana. A moţda je to sve u njezinoj glavi. SiĎi na sljedećoj stanici, odluĉila je. Ako i on siĎe, nisi paranoična. Vlak se zaustavio u poslovnom centru Datran - posljednjoj stanici ove linije koja vozi prema jugu. Svi su morali sići, shvatila je, stoje znaĉilo da to što će i on sići neće potvrditi da je slijedi. Kad su se vrata otvorila, krenula je s rijekom ljudi preko platforme na otvorenom do pokretnih stepenica koje su vodile hordu putnika u podzemlje skoro trideset metara niţe. Na svakoj stepenici je stajalo dvoje ili troje ljudi. Spuštajući se, oĉima je pretraţivala stanicu traţeći ĉuvara, ali nije vidjela niti jednog. Na pola puta je pogledala preko ramena, prema gomili putnika koja se zbijala kako bi stali na stepenice. I on je išao s masom. Ili ju je pratio. Na dnu stepenica se gomila raspršila u vikendaškom napadu na naplatne rampe. Karen je, pak, napravila polukruţni zaokret i skoĉila na stepenice koje su vodile prema gore i nalazile se paralelno s onima koje su se spuštale. Bila je jedina koja se penjala jer nitko za vrijeme veĉernje guţve nije išao prema gradu. Nalazila se licem u lice s neumornom rijekom koja se spuštala, polako se pribliţavajući ĉovjeku kojeg je ţeljela vidjeti. Ţeljela mu je zapamtiti lice i ţeljela je da on zna da ga moţe prepoznati, ako to ikad bude potrebno. Kako se razmak meĊu njima smanjivao, tako joj je srce snaţnije udaralo. Prisilila se da ga dobro pogleda, zamišljajući da ga mora opisati policiji. 180 cm. SmeĊa kosa. SmeĊe oĉi. Moguće hispanskog porijekla. Paniĉno je traţila neku prepoznatljivu crtu, ah ţivci su joj zasmetali. Što mu se više pribliţavala, to gaje postajalo teţe opisati. Još uvijek se nisu bili pogledali u oĉi, a u trenutku kad su prošli jedno pokraj drugog potpuno je skrenuo pogled. Tako se ne ponaša netko tko bi me samo ţelio upoznati. Stigla je na vrh u isto vrijeme kad je on stigao u podnoţje. Guţva se u potpunosti premjestila dolje, pa je ostala sama na platformi. Srce joj je potonulo kad je ugledala vlak kojim je došla - kojim je planirala pobjeći - kako odlazi sa stanice. Polovinu ţarulja na stropu razbili su vandali, primijetila je i platforma je bila mraĉnija bez svjetla iz vlaka. Jezovita tišina ispunjavala je noć, a ometalo ju je samo elektriĉno zujanje šesto volti koji su prolazili traĉnicama.

crostuff.net

Pitala seje li ju slijedio natrag gore, ali gotovo se bojala provjeriti. Gurnula je ruku u torbicu i zgrabila boĉicu zaštitnog spreja. Sitnim še koracima oprezno vratila na vrh pokretnih stepenica. Vireći u prizemlje vidjela gaje od. koljena nadolje, kako stoji uz reklamu za Pepsi na dnu stepenica. Još se nije odluĉio za novi potez. Ali nije ni napustio stanicu. Nerado je skretala pogled s njega, ali brzo se vratila natrag na platformu da provjeri stiţe li novi vlak. Nije mu bilo ni traga. Pojurila je natrag do stepenica i smrznula se. Penje se! Impulzivno je povukla crvenu polugu za sluĉaj nuţde i iskljuĉila stepenice. Podignuo je pogled i po prvi put su se pogledali oĉi u oĉi. Srce joj je stalo. Molila se da se on okrene i pobjegne. Potrĉao je prema njoj, grabeći po dvije stepenice odjednom. Vrisnula je, ah se on nastavio pribliţavati. Preko puta platforme se nalazilo dizalo. Potrĉala je prema njemu. Pritiskom na gumb vrata su se polako otvorila. Brzo odzvanjanje koraka upozoravalo je na to da je on i dalje u potjeri. Uskoĉivši u dizalo vidjela je kako joj se pribliţava. Ponovo je vrisnula i neprestano pritiskala gumb kako bi se vrata brţe zatvorila. Bio je udaljen tek nešto više od tri metra kad je odustala od gumba i uprla teţinu ĉitavog tijela u vrata kako bi ih zatvorila. Naslonila se uza zid, boreći se za zrak. Nakon trenutka olakšanja, uţasnula se. Dizalo je bilo sporo i on će stići u prizemlje prije nje. Otvorila je komandnu ploĉu i povukla ruĉicu za nuţdu, nakon ĉega se dizalo naglo zaustavilo i oglasio se alarm. Zgrabila je slušalicu. "Pomozite mi!" viknula je. "Osiguranje," javio se muški glas. "Muškarac - me progoni! U prugastom odijelu, na platformi. Zaustavite ga, molim vas! Zaustavite ga prije nego pobjegne!" 11.

crostuff.net

Do ĉetiri sata popodne po pacifiĉkom vremenu gusta se magla dovukla iz zaljeva San Francisca, smanjivši vidljivost na Union Squareu na otprilike dva uliĉna bloka. Taj je trg bio spokojan i savršeno ureĊen park usred uţurbane buke trgovaĉkog središta, bogat palmama, šimširom, tisama i cvijećem, koje je bilo smješteno oko spomenika pobjedi admirala Deweyja u manilskom zaljevu. Promet se zbog guţve sporo pomicao po širokim ulicama sa sve ĉetiri strane parka. Najednom se kraju nalazila palaĉa hotela St. Francis, s postojanošću Panteona. Juţnu je stranu zauzimala robna kuća Macy's. Po ploĉnicima su se uţurbano kretale rijeke pješaka, zamotanih u tople zimske kapute kako bi otjerali hladnoću. Curt Rollins nije nikada ranije bio u San Franciscu, pa ga je gusta magla fascinirala. Podsjetila gaje na London. Na Jacka Trbosjeka. "Cheerio, ol' chap,"* rekao je tinejdţerki na kriţanju. Ona je napravila izraz gaĊenja i nastavila svojim putem. Kretao se istoĉno po Ulici Post, prema prepunom pravokutniku koji je predstavljao bankarski centar izmeĊu ulica Kearny i Sansome, odnosno verziju Wall Streeta na zapadnoj obali. Usput se postavio na ploĉnik kako bi se divio svom odrazu u izlogu ispred F.A.O. Schwarza. Nosio je izblijedjele Levisice, kapu baseball kluba Atlanta Braves i debelu mornarsko plavu zimsku jaknu, zbog koje je izgledao puno krupniji nego stoje stvarno bio. Na njegovim koţnim rukavicama vidjeli * Engl. - "Ţivio stari moj!" tipično britanska, pomalo arhaična, fraza koja se ne koristi u Americi su se smeĊi tragovi osušenog izmeta, ali ostatak njegove odjeće bio je ĉist, nedavno ju je nabavio u dobrotvornoj udruzi. Par ĉizama s debelim donovima dobro mu je došao za hodanje po strmim gradskim ulicama. Hodanje gaje umaralo jer je u dobi od trideset i dvije godine imao tijelo puno starijeg ĉovjeka. U šest godina nakon zatvora još uvijek nije našao posao niti stalno boravište. Mršavo lice i ten ţutiĉavca odavali su loše navike i brojne ovisnosti. Neprestano mu je trebalo brijanje, tuš, droga i piće. "Hej, jebi se, prijatelju," viknuo je prema izlogu.

crostuff.net

"Ne, ti se jebi!" uzvratio mu je odraz. Zgrabio se za meĊunoţje poput onih mafijaških tipova iz New Yowka i nastavio svojim putem. Na svjetlećoj reklami banke pojavilo se vrijeme. Tribuneu nije dao toĉno vrijeme, ali je bio rekao petak i sada su već sve financijske ustanove na istoĉnoj obali bile zatvorene za vikend. Bio je nervozan zbog toga: Pedeset tisuća je ili bilo na njegovom raĉunu ili nije. Bilo je vrijeme da sazna. Skrećući za ugao pjevušio je pjesmu svoje najdraţe rock grupe; Guns 'n' Roses, oponašajući kreštavi glas svojeg dugokosog idola prekrivenog tetovaţama, Axla Rosea: Nekoć sam je volio Ali morao sam je ubiti Znao sam da će mi nedostajati Pa sam je morao zadrţati Pokopana je straga u mom dvorištu Poĉeo je ponovo pjevati, a onda se zaustavio usred rijeĉi ugledavši bankomat ravno ispred sebe, kako gleda na ploĉnik. Nije primijetio kojoj banci pripada i nije bilo vaţno. Imao je Cirrusov znak, što mu je govorilo da će njegova magnetska kartica raditi. Zamijenio je kapu za svoju dragu skijašku masku kako bi zaštitio lice od sigurnosne kamere. Prišao je bankomatu, sagnuvši se malo u koljenima kako bi izgledao desetak centimetara niţi nekome tko bi gledao videosnimku njegove transakcije. Mašina je progutala njegovu karticu i on je s išĉekivanjem ukucao PIN broj. "Dobrodošli, gospodine Ernest Gill," pojavilo se na ekranu. Rollins se nasmiješio. Tim se laţnim imenom posluţio prije nekoliko tjedana kad je otvorio raĉun, prije nego stoje bio odluĉio kojem će se novinaru obratiti. Pritisnuo je gumb za prikaz stanja na raĉunu i ĉekao. Srce mu je snaţno udaralo dok je slušao kako stroj ispisuje izvod. Otvorio je raĉun s minimalnom

crostuff.net

potrebnom svotom, ostacima zarade od ukradenog Rolexa. Nakon svog tog planiranja i manevriranja, saznat će je li mu uspjelo. Izvukao je karticu iz pretinca i proĉitao - "trenutaĉno stanje na raĉunu $50.100,00." "Daaa," prosiktao si je u bradu, kao tenisaĉ nakon serviranog asa. Malo je i zaplesao, skoro mu se vrtjelo od uzbuĊenja. Obećao si je da neće dirnuti novac dok plan ne bude završen, ali nije mogao odoljeti. Ipak, morao je promijeniti odjeću, sad kada su ga imali na sigurnosnoj kameri. A i ova putovanja su bila skupa, nije ih mogao plaćati ukradenim nakitom. Podigao je dnevni maksimum - 600 dolara - a zatim je skinuo skijašku masku i ukljuĉio se u guţvu, pun namjera. Posljednju polovinu ulice je pretrĉao kako bi uskoĉio u tramvaj u Ulici California. Nije mu bilo vaţno kamo vozi, samo da ode što dalje od bankomata. A onda će sutra ili dan kasnije, ili kad god mu se bude dalo, pronaći neku drugu banku s bankomatom - moţda na drugom kraju grada, moţda u drugoj drţavi - i podići novih šesto dolara. To je novac za doručak, bahato je pomislio, u usporedbi s onim što će mi Pošten platiti. Bilo je sedam naveĉer u petak, a Mike još uvijek nije završio svoj ĉlanak za nedjeljno izdanje o nasilnim zloĉinima koje ĉine turisti, što je bio zaokret od uobiĉajenih napisa u kojima su turisti bili ţrtve. Naslov koji je jedan od urednika htio glasio je "Naoruţani turisti". Ni Tribune nije uvijek bio imun na tabloidska preuveliĉavanja. "Nadam se da ćete biti gotovi do ponedjeljka," rekla mu je ĉistaĉica dok je presipala njegov koš za smeće u veliku kantu na kotaĉima. "Ako ne budem, bilo mi je drago raditi za vas, šefe." Nasmiješili su se jedno drugom, dok se ona kretala prema novom odjeljku. Otpio je još jedan gutljaj loše kave i vratio se raĉunalu. DoraĊivao je odlomak o ubojstvu na borbi pijetlova u Hilaealiu, pokušavajući da to ne zvuĉi kao kobna svaĊa oko penisa,* kad je zaĉuo glas toĉno iza sebe. "Michael."

crostuff.net

Podignuo je pogled sa stola. Samo ga je jedna osoba zvala "Michael," a taj oštri ton koristila je samo u rijetkim prilikama. "Bok, Karen. Što radiš ovdje?" "Zack je rekao da si tu," rekla je bezosjećajno. Radoznalo ju je pogledao. Nosila je poslovno odijelo, ali je izgledala raskuštrano. Sako joj nije bio baš poravnat, a kosa joj je bila rašĉupana. Iznad usne su joj se sjajile male kapljice znoja. Izgledala je kao daje trĉala i oĉito je bila ljuta. "Jesam li nešto uĉinio?" Lice joj je još jaĉe pocrvenjelo. Pogrešno pitanje, pomislio je. Oĉito je da bi samo nazvala da nije traţila sukobljavanje, licem u lice. Na brzinu je pregledao redakciju i uoĉio nekoliko 'petkoveĉernjih' radnika koji su nadoknaĊivali zaostatke 1 koji bi ih mogli ĉuti. "Moţemo li o ovome razgovarati nasamo?" pitao je, pokazavši staklom uokvirenu salu za sastanke. Slijedila gaje unutra i zatvorila vrata za sobom. Ponudio joj je stolac, ali nije sjela. "Ne mogu vjerovati da si to uĉinio," rekla je. "Što sam uĉinio?" "Nemoj poricati, to samo pogoršava stvar. Rekao mi je." "Tko je on? I što ti je rekao?" "Primijetila sam ĉovjeka koji me danas slijedio u Metrou. Mislila sam daje nekakav luĊak, ali kad gaje osiguranje zgrabilo, rekao je daje angaţiran da me štiti. Naravno," podrugljivo je rekla, "nije ţelio reći tko ga je unajmio i zašto bih trebala zaštitu." Mikeov izraz lica se promijenio. Ustao je u tišini, zapanjen. Karenine oĉi su se napunile suzama, a ljutnja se pretvorila u * Igra riječi: cock na engleskom znači pijetao, ali i muški spolni organ nevjericu. "Stvarno si ga ti unajmio. Vidim ti to na licu. Boţe, nadala sam se da to nije istina, ali sad mi je drago što sam došla ĉak ovamo. Stvarno si unajmio privatnog detektiva da me slijedi dok smo razdvojeni."

crostuff.net

"Ne," promucao je. "Uopće se ne radi o tome. On nije privatni detektiv. To je... to je za tvoju zaštitu. Volio bih da ti mogu objasniti, ali ne mogu. Ne sada." "Došla sam ovamo da to rašĉistimo. Ako imaš objašnjenje ţelim ga ĉuti. Odmah." Borio se s rijeĉima, ali stoje mogao kazati. Daje tajno suraĊivao s FBI-jem i da joj ništa nije rekao zato što nije mogao biti siguran da će šutjeti o tome? To bi stvarno popravilo situaciju. Trebalo mu je vremena da razmisli. "Ţao mije," rekao je trljajući sljepooĉnicu koja je pulsirala. "Stvarno sad ne mogu razgovarati o tome." Usne su joj se stisnule od bijesa. "Onda nemamo o ĉemu razgovarati." Naglo je otvorila vrata i izjurila van. "Karen, ĉekaj." Prešla je redakciju u nekoliko sekundi, pokraj noćnog urednika, oĉiju uperenih prema izlazu. Morao je potrĉati kako bi ju stigao u predvorju. Nervozno je pritiskala gumb za pozivanje dizala bez prestanka kad ju je primio za ruku. Kad su se vrata otvorila, oslobodila se. "Molim te," rekao je s bolnim izrazom. "Stvari nisu onakve kakvima se ĉine." Hladno gaje pogledala iz unutrašnjosti dizala. "Nije ni naš brak." Vrata su se zatvorila i otišla je. Ostao je stajati na mjestu, kao da gaje netko udario u grudi. Nagon mu je govorio da potrĉi za njom, ali znao je da ju je toliko naljutio da nisu mogli razumno razgovarati, a ovo ionako nije bio trenutak za brzopleta rješenja. No, prvo ono najvaţnije: odmarširao je natrag u svoj odjeljak kako bi nazvao Victoriju i rekao joj da mora sve priznati ţeni - sviĊalo se to FBI-ju ili ne. Telefon je zazvonio baš u trenutku kad je on posegnuo za njim. Trznuo se, prestrašen. Javio se nakon drugog zvona: "Pošten." Uslijedila je tišina, a zatim suhi odgovor: "Znaš, osiguranje u Tribuneu je stvarno slabo." Mike je zastao, iako je odmah prepoznao doušnikov glas. 'Ti si." "I još nešto: Jako je glupo od tebe ostaviti ukljuĉeno raĉunalo dok lutaš po zgradi. Nikad ne znaš tko bi ti mogao otvarati dokumente dok nisi za stolom"

crostuff.net

"O ĉemu to priĉaš?" "Ukljuĉi raĉunalo i vidjet ćeš." "Ukljuĉeno je." "Dobro. Odi u kontrolni sustav i pokreni screen saver" Mike je kliknuo mišem, izlazio iz otvorenih dokumenata. Pojavio se stari Lombardijev citat, njegova uobiĉajena poruka. "Dobro, jesam." "Klikni dvaput lijevi gumb miša." Jednom gaje pritisnuo i Lombardijev citat je nestao. Nakon drugog klika pojavila se nova poruka. "Timothy Copeland" pisalo je crvenim tiskanim slovima. Mike je osjetio kako mu se ţeludac stisnuo. "Gdje ţivi? Kako da to sprijeĉim?" "U San Franciscu," mrko mu je odgovorio. "Ali ne moţeš to sprijeĉiti. Dogodilo se rano jutros, no nisam ti mogao reći dok nisam dobio svoj novac. Ali, nemoj se brinuti. Pohcajci još nisu pronašli tijelo. Ti si prvi koji zna za to. Osim mene i ubojice, ti si jedini koji zna." "Ovo je trebalo biti predviĎanje, a ne obavijest." "I jest predviĊanje. Zato sam ga stavio u tvoje raĉunalo ranije, tako da znaš da te ne varam. Provjeri kod svojih tehniĉara. Siguran sam da će moći potvrditi da sam upisao ime prije nekoliko dana." "Pa što onda? Sada mi više nije od koristi. Prekasno je da ga sprijeĉim." "Nemoj se praviti plemenitim. Priznaj. Vi ne ţelite da se vijesti prestanu dogaĊati. Samo ţelite biti prvi koji će o njima pisati." "Misliš da je ovo pametno?" pitao je Mike. "Nije pametno. Genijalno je. Zato nemoj gristi ruku koja te hrani. Mogao bih ti uzvratiti ugriz." "Kako moţeš samo tako pustiti da ovi ljudi umru - zbog novca?" "Ljudi svakodnevno puštaju jedni druge da umru zbog novca. Puno manje novca nego što ja dobivam. To ĉine tvornice duhana i kemijskih proizvoda. Zašto ne bih i ja?"

crostuff.net

"Zato što to nije u redu." "Jedino što nije u redu, Majko Tereza, je to što trošiš dragocjeno vrijeme. Ovo je ekskluzivna priĉa. Prva ţrtva homoseksualac, što će vas još više zbuniti. I prva ţrtva koja nije ţivjela sama. Vaš ubojica postaje hrabriji. Timothyjev ljubavnik je svezan, zaĉepljenih ustiju i onesviješten, zakljuĉan u ormaru - ništa neće znati. Alije ţiv." "Znaĉi ubojstva nisu nasumiĉna? Bira odreĊene ljude?" "Ne tako brzo. Sljedeća uplata: Sto tisuća dolara na isti raĉun. Do sljedećeg petka." Mike je ustao iz stolca i pogledao prema labirintu radnih stolova kako bi se uvjerio da ih nitko ne moţe ĉuti. "Zbog ĉega misliš da ću ti nastaviti plaćati?" "Zato što su moji podaci sve vredniji. Znaš li kako im vadi jezike?" Mike je oklijevao. Osjećao je da je ovo pomalo morbidno, ali je potonuo u stolac i posegnuo za blokom. "Ne. Reci mi." "Ronilaĉkim noţem. Dva reza sa svake strane korijena jezika, dugaĉka otprilike trećinu jezikove širine. Dva mala zareza kako bi se imao za što uhvatiti. Poput onih otvaraĉa boca s ruĉkom u obliku slova 'T'. Zatim navuĉe metalne mesarske rukavice - ronioci ih nose kad love harpunima. Čak ni jegulje niti morski psi ne mogu ih pregristi. I onda povuĉe, obiĉno jednom ili dvaput. Ponekad tri ih ĉetiri puta. Sve dok..." Pucnuo je jezikom, oponašajući zvuk odĉepljivanja vinske boce. Mike je prestao pisati usred reĉenice. Na jedan uţasan trenutak zamišljao je kako se to dogaĊa jednoj od ţrtava - dok su ţive. Bol i krv, vrištanje i kidanje. No, opis je bio tako staloţen, kao upute za ukopĉavanje muziĉke linije. Ako je ovaj tip ubojica, ima led u venama. "Što je?" podrugljivo je pitao njegov sugovornik. "Maca ti popala jezik?" Mike iskrivi lice: "Otkud znaš toliko - toliko detalja?" "A što mislišT "Hi si to vidio. Ili si to uĉinio."

crostuff.net

"U svakom sluĉaju ti dobivaš svoju ekskluzivnu priĉu. Ostani u vezi. I nastavi plaćati na vrijeme." "Ĉekaj!" rekao je Mike dok se veza prekidala, ali nije dobio Odgovor. Dok je spuštao slušalicu tresle su mu se ruke. Duboko je udahnuo i ĉvrsto zatvorio oĉi. "O ĉemu se tu radilo?" Okrenuo se prema prodornom pogledu s leĊa. Tamo je stajala Brenda Baines, iskusna novinarka koja je došla u Tribune godinu dana poslije Mikea i od prvog je dana ţivjela u njegovoj sjeni. Od kad je on osvojio Pulitzera nije prošao niti jedan tjedan, a da ona nekome nije izjavila daje on najprecjenjeniji novinar u Miamiju. Imala je ravnu crnu kosu i velike zelene oĉi, što ju je ĉinilo privlaĉnom, ozbiljnom, ali egzotiĉnom. Stajala je iza pregrade u visini grudi u susjednom radnom odjeljku. "Zar si prisluškivala?" rekao je s optuţivanjem. "Samo sam sjedila za svojim stolom, nisam mogla a da ne ĉujem." "Koliko si već dugo tu?" "Dovoljno dugo da ĉujem kako govoriš nešto o plaćanju izvora," rekla je s prodornim pogledom. "Što je priliĉno teška povreda Tribuneovih pravila." "Brini se za svoje poslove." "Ako netko ovdje krši pravila, to je moj posao. I znam što sam ĉula." Zgrabila je svoju torbicu, a onda se okrenula u otišla. Mike je potonuo u svoj stolac i izdahnuo. "Timothy Copeland," tiho je rekao, osjećajući kako ga obuzima val frustracije. Nije trebala postojati sedma ţrtva. Nitko u redakciji nije trebao znati za novce. A Karen - Što ću k vragu napraviti s Karen? Još je nekoliko sekundi sjedio, a onda je, rezigniran, posegnuo za telefonom. Pritisnuo je brzo biranje i ĉekao. "Ja sam, Mike," rekao je sumorno. Polako je izgovarao rijeĉi. Osjećao se neĉisto, gotovo muĉno zbog onoga što se spremao reći: "Aarone. Trebam prvu stranicu za sutra."

crostuff.net

12. Tribune Ekskluzivno donosi, stajalo je na jutarnjoj naslovnici, piše Michael Posten. Malo iza(sedam ujutro zazvonio je telefon na Mikeovom noćnom ormariću. Victoria Santos upravo je proĉitala njegov ĉlanak i već je imala rezervirano mjesto na prvom letu za San Francisco - tvrtkom United u 9:35 iz Fort Lauderdalea. Još uvijek su imali strogo pravilo da ne razgovaraju "o poslu" putem telefona, pa je Mike pristao na sastanak za doruĉkom u osam sati. Da se njega pitalo, jednostavno bi porazgovarali telefonom. Kao novinar je ĉesto primjećivao da su njegovi izvori puno izravniji preko telefona nego prilikom osobnih susreta. No, iz iskustva je znao da agenti FBI-ja više vole susrete licem u lice. Tvrdili su daje to zato kako bi mogli ocijeniti neĉije ponašanje ili zato što se telefonski razgovori lakše prekidaju. Pravi razlog, sumnjao je, bio je pokazivanje moći i blago zastrašivanje. Nevoljko je navukao karirane kratke hlaĉe i svoju posljednju ĉistu majicu, dvanaest godina staru uspomenu na Papin posljednji posjet Miamiju. Neki protestant koji je ţelio zaraditi na ljubavi kubanskih Amerikanaca prema Njegovoj svetosti nesvjesno je napravio deset tisuća majica s natpisom "La Papa," umjesto "El Papa," odnosno Papa. Mike je odjenuo tu majicu za konferenciju za novinare. Ĉetrdeset minuta prema sjeveru po autocesti 1-95 s uobiĉajenih sto dvadeset kilometara na sat dovelo ga je u Fort Lauderdale do osam sati. Victoria je izabrala Offerdahlovu slastiĉarnicu i pekaru na Sedamdesetoj ulici, jedan od izvornih lokala u vlasništvu Johna Offerdahla, profesionalnog igraĉa footballa za Miami Dolphinse. Mike je od vedre mlade ţene za pultom naruĉio toplo polubijelo pecivo s medom i maslacem, a zatim se pridruţio Victory i koja je sjedila za okruglim stolom za dvoje uz prozor. Bila je odjevena u traperice s rupicama, koje su joj dobro stajale i crveni pamuĉni pulover koji je oĉito bio namijenjen za putovanje avionom. "Mrnmmmm," rekla je Victoria, otpivši gutljaj kave i odgrizavši komad peciva. "U raju sam." "Drago mi je što to ĉujem. Proteklih su dvanaest sati za mene uglavnom bih pakao."

crostuff.net

Brzim pokretom jezika obrisala je brkove od espressa s usne. "Ţao mije zbog zbrke s vašom ţenom. Postavili smo poĉetnika da je slijedi. Jednostavno se uspaniĉio kad gaje primijetila. Trebao je samo nestati, no on ju je ţelio stići i sprijeĉiti da pozove policiju. Imao je dobre namjere. Zadnje što smo htjeli je da vaš doušnik na vijestima ĉuje da je policija u juţnom Miamiju uhitila agenta FBI-ja koji je štitio vašu ţenu." "Pa, ne znam što joj je rekao. Ali ona sad misli da sam ljubomorni muţ koji je angaţirao privatnog detektiva da ju slijedi." Oĉi su joj zasjale: "Neka i dalje to misli. Savršeno je." "Nije savršeno. Govorimo o mojoj ţeni - mojem ţivotu. Moram joj reći." "Ako joj kaţete, naš dogovor propada." "U redu," rekao je slegnuvši ramenima. "Dogovor propada." "Dobro," nagnula se naprijed naslonjena o lakte, kao da su na spoju. "Samo me nešto zanima, faco. Što ćete uĉiniti kad vam ponestane novca i vaš doušnik se stmrno razljuti." Njegove razmetljivosti je.brzo nestalo pa rezignirano odmahne glavom. "Istina je što kaţu, nije li? Nijedno dobro djelo ne proĊe nekaţnjeno." "Znam da se osjećate kao da vas iskorištavamo. Ali reći ću vam nešto o ovoj situaciji s vašom ţenom. Sada govorim kao ţena, a ne specijalna agentica Santos, u redu?" "Naravno." Udahnula je odmjeravajući rijeĉi. "Mislim daje dosta naglo došla do zakljuĉka da ste unajmili privatnog detektiva da je špijunira. Naglo nije prava rijeĉ. Defenzivno. Kao onaj citat iz Hamleta: Čini mi se da glumica i suviše obećava. Nikoga ne osuĊujem, ali ju je više od pomisli da ste vi unajmili privatnog detektiva uzrujala mogućnost daje vaš detektiv nešto otkrio." Oĉi su mu se suzile. "Znate li nešto što ja ne znam? Ili samo pretpostavljate da se kao novinar oslanjam na neosnovane spekulacije?"

crostuff.net

"Samo pokušavam pomoći. Vidjela sam daje FBI poslao u zatvor puno muškaraca koji su previše vjerovali svojim ţenama ili djevojkama, koje to baš nisu bile zasluţile. Stvarno ne bih ţeljela da netko od nas pogine zato što ste vi poĉinili istu grešku." Zavalio se u stolcu prekriţenih ruku: "Jeste li ikada bili u braku?" "Ne. Nemam ništa protiv braka, ne govorim to zato. Samo još nisam srela onog pravog." "Pa, ja jesam sreo onu pravu. Znate, kad smo se Karen i ja vjenĉali rekla je da je jedini naĉin da dvoje ljudi budu potpuno otvoreni jedno prema drugom, taj da budu ljubavnici ili stranci. U posljednje vrijeme je bilo teško - uglavnom mojom krivicom, pretpostavljam - ali, ako izgubimo povjerenje, najbolje što ćemo ikada imati je niĉija zemlja izmeĊu ta dva stanja." Nagnuo se prema naprijed naglašavajući svoju odluĉnost: "Reći ću joj istinu." Naslonila se, pogledala ga i ĉinilo se kao da se predomišlja. "U redu, recite joj, ali pobrinite se da u potpunosti bude svjesna svega što moţe ugroziti." Mike se nasmiješio, zadovoljan svojom malom pobjedom. Pogledala je na sat. "U svakom sluĉaju, morala bih stići na avion za ĉetrdeset minuta. Što kaţete da sada prijeĊemo na posao?" Kimnuo je slaţući se i odgurnuo svoj papirnati tanjur. "Ţeli sto tisuća dolara do petka. Na isti raĉun." Oĉi su joj se raširile. "Već je podvostručio iznos? Morat ću razgovarati sa šefom moje jedinice, ali s obzirom na to kakve ste * Engl. protest moţe značiti i svečano izjaviti, obećati, kao kod Shakespeara, ili protestirati, buniti se, što bi bio smisao upotrijebljen u ovom slučaju informacije dobili, trebalo bi biti odobreno. Samo da znate, provjerava uplate pomoću kartice na bankomatu i istovremeno podiţe nešto novca. Zasad šesto dolara, što je dnevni maksimum." "Dosta mudro." "Da. Ne moţemo postaviti ĉuvara ili obiljeţiti novĉanice u svakom bankomatu u zemlji. Ah bankomati imaju kamere i svaka nam transakcija zabiljeţi gdje je bio. Nosio je skijašku masku kako bi sakrio svoj

crostuff.net

identitet, ali neki od tih strojeva nisu baš brzi, pa je to velik rizik za podizanje šesto dolara. Ja pretpostavljam da je trenutno oĉajan za gotovinom. Ali kad stvori nekakvo pristojno gnijezdo, htjet će obaviti veliku isplatu, jednu brzu transakciju. A kad to uĉini, zgrabit ćemo ga prije nego moţete reći nedovoljna sredstva." "Kad ću dobiti novac?" "Vjerojatno u ĉetvrtak. Nemojte ga uplatiti do petka, kad istiĉe njegov rok." Mike je odmahnuo glavom, uzdahnuvši. "Ĉudno. Umiješao sam se u ovo nadajući se da je on ubojica. Pomisao na mogućnost da se domogne tolikih novaca obeshrabrila me u tome." "Pa, tkogod on bio, mislim da nije u ovome samo zbog novca. Zabavlja se na naš raĉun. Zaplesao je ispred kamere bankomata u San Franciscu, odjeven kao beskućnik." Pogledala je na sat. "K vragu, moram ići." Pokupila je svoje otpatke, a zatim se zaustavila. "O, još nešto. Znam da smo se dogovorili da ćete imati potpunu uredniĉku slobodu da objavljujete što ţelite, ali molim vas da razmislite prije nego nešto napišete. Ozbiljno ste naštetili našoj istrazi objavivši detalje o tome kako vadi jezike. To je bio njegov naĉin djelovanja. Sad kad ste to objavili, bit će teţe izdvojiti imitatore." "Znaĉi bilo je mudro od njega da mi otkrije te detalje?" "Da, pod pretpostavkom da je on ubojica." "Zar vi mislite da nije?" Zastala je sjetivši se dopisa koji je napisala pomoćniku direktora Doughertyju. "Recimo samo da oko toga ima nesuglasica u FBI-ju. Zato bismo ţeljeli da ga natjerate da priĉa manje o ubojstvima, a više o ubojici. Mi već znamo što taj manijak radi svojim ţrtvama. Ţelimo znati zašto?" "Zato što je lud." Lice joj je poprimilo jako ozbiljan izraz. "Ne. Mislim daje zao, sadist i da toĉno zna što radi. To nije isto." Ustali su istovremeno i otvorio joj je vrata. "Timothyju Copelandu je. Njemu je to sasvim isto." Iskopala je kljuĉeve od auta iz torbice. "Ali nije njegovom cimeru." Kimnuo je, shvativši što je ţeljela reći. "Ako cimer ipak nešto zna, imate moj broj."

crostuff.net

Otvorila je vrata svog automobila, a onda se okrenula, s puno sarkazma: "Zato FBI i postoji - kako bi novinari dobivali dobre materijale za svoje ĉlanke." "Lijepo je znati da ste svjesni toga stoje vaţno," odgovorio je. "Vidimo se," viknula je kroz prozor, a onda se odvezla. 13. Trideset minuta prije svitanja Victoria Santos se nepropisno parkirala na ploĉnik ispred kuće Timothyja Copelanda blizu Telegraph Halla, rezidencijalnog naselja s uskim uliĉicama i malim kućama podignutim u podnoţju uzvisina San Francisca. Stan mu je bio ureĊen u viktorijanskom stilu, dvoetaţni i ţarko obojen, sa zabatnim krovom. Na ulazu je iz velikog lonca ravno poput igle izbijao visoki talijanski zimzeleni ĉempres. Ţute policijske rake još su uvijek prekrivale crvena ulazna vrata. Victoria je u posljednja dva dana nekoliko puta pregledala mjesto zloĉina, ali nikada u 5:30 ujutro. Prema njihovoj najboljoj procjeni, Copelandovo se ubojstvo dogodilo baš u to doba. Navikla se da uvijek posjeti mjesto zloĉina u isto vrijeme kad je to i ubojica uĉinio. I saznanje koliko je hladno u to odreĊeno doba dana moglo joj je pomoći da sazna kakvu je odjeću nosio ili da otkrije je li se skrivao u grmlju ili u autu prije nego što je prišao ţrtvi. Odlasci i dolasci u susjedstvu mogli su joj otkriti moguće svjedoke. Najvaţnije od svega, imala je isti pogled na situaciju kao i ubojica i moţda je mogla shvatiti zašto ţrtva nije primijetila njegov dolazak. Tiha ulica bila je mokra i slabo osvijetljena. Obgrlila je svoju smeĊu koţnu jaknu kako bi otjerala hladnoću, zalupivši vrata automobila uz tupi udarac. Zaustavila se i osluškivala. Urbana tišina. Victoriji ništa nije bilo jezovitije od uţurbane gradske ulice koja postane mraĉna i mrtvaĉki mirna Stojeći na ploĉniku Victoria je pogledala gore i dolje, pregledavajući susjedstvo. S obje strane ulice bili su parkirani automobili, ali prometa nije bilo. Na vrhu brda mogla je na uglu vidjeti pršut kako visi u izlogu malog talijanskog dućana, ali unutra je bilo mraĉno i oĉito je bio zatvoren. Staro skladište od cigle preko

crostuff.net

puta izgledalo je kao da je nedavno bilo preureĊeno u skupa potkrovlja i poslovne prostore. Ĉinilo se da su samo dva stana u ĉitavoj zgradi osvijetljena. Zapamtila je zvuk sova ili ranojutamjih ptica, štogod daje ĉula. Na Copelandovoj strani ulice bili su nanizani obnovljeni stanovi, svi jako sliĉni njegovome. Neki su imali garaţe za jedan auto, ali svi su bili preblizu cesti da bi imali kolni ulaz. IzmeĊu zgrada prolazile su uske uliĉice, jedva dovoljno široke za kante za smeće. Slabe uliĉne svjetiljke osvjetljavale su sve uliĉice osim jedne - one direktno preko puta. Znatiţeljna, Victoria je izvadila dţepnu svjetiljku iz auta i prešla ulicu. Na drugoj je strani bila uzbrdica, pa je s te strane ploĉnika mogla vidjeti vrh Copelandovih vrata. Pogledala je prema uliĉnoj svjetiljci iznad sebe, ah bilo je nemoguće vidjeti je li netko namjero utrnuo ţarulju ili je jednostavno pregorjela. Prošarala je svjetiljkom po tamnoj uliĉici. S obje strane bile su kante za smeće, no primijetila je da se uspon u uliĉici povećavao. Osvrnula se prema Copelandovoj kući, a onda polako krenula uzbrdo. Svakim udarcem njezine potpetice uliĉica je postajala mraĉnija, ali zraka iz njezine svjetiljke pokazivala joj je put. U jarku pod njezinim nogama tekao je slabi mlaz vode i jurio prema ulici. Prošla je pokraj hrpe kanti za smeće, zatim se zaustavila i okrenula. Bilo je kao da gleda iz tunela - ili kroz teleskop - ravno na Copelandovu drugu etaţu. Mogla je vidjeti ravno u gornju spavaću sobu, u kojoj je okonĉan njegov ţivot. Svjetiljkom je pretraţila tlo oko sebe. Napukli cement je bio mokar, ali primijetila je nekoliko crnih toĉaka koje nisu bile potpuno isprane. Kleknula je na jedno koljeno kako bi ih bolje pogledala. Bilo je teško reći sa sigurnošću, ali izgledalo je kao da je netko tu ugasio nekoliko cigareta. Nekoliko zamaha svjetiljkom potvrdilo je njezinu pretpostavku. Raskvaš.en opušak cigarete leţao je u jarku, pokraj kante za smeće. Netko je tu bio stajao i pušio. Jeffrey Dahmer* bio je strastveni pušaĉ, odjednom se prisjetila. Polako je ustala i ponovo pogledala prema * Serijski ubojica, homoseksualac koji je u razdoblju od kasnih '70-ih do ranih '90-ih kada je uhićen, ubio 17 muškaraca i mladića, i jeo dijelove njihovih tijela

crostuff.net

Copelandovoj sobi. Promatrao gaje odavde, shvatila je. Ubojica gaje pratio. U sekundi je izjurila iz uliĉice i dotrĉala do glavne ulice. Ţeljela je upaliti svjetla u spavaćoj sobi, zatim se vratiti u uliĉicu kako bi saznala stoje ubojica mogao vidjeti. Ubacila je svjetiljku u auto, zatim pronašla kljuĉ od kuće i ušla unutra. Vrata su se za njom zatvorila uz šuplju jeku. Ĉudno, pomislila je, kako uho uvijek zna kad nema nikoga kod kuće. Upalila je mjedeni luster u predvorju, zatim krenula prema gore po orijentalnom sagu. Isprva je hodala brzo, zatim je usporila, da bi se na vrhu stepenica potpuno zaustavila. Zbog slika na zidu osjećala se poput uljeza - oštar podsjetnik daje ovo bio neĉiji dom prije nego je postalo mjesto zloĉina. Po koliĉini premetaĉine pretpostavila je kako je policija stigla oĉekujući da će ovdje zateći dvojicu homoseksualca s bogatom zalihom biĉeva i lanaca. Copeland i njegov partner bili su praktiĉki u braku posljednjih devet godina. Niti jedan od njih nije bio tip koji bi kući iz bara doveo sadistiĉkog ubojicu. Kad ih je vidjela zajedno na fotografiji odjednom se sjetila onoga što je Mike rekao o ljubavnicima i strancima - da su to bili jedini ljudi koji su stvarno mogli biti otvoreni. Zaboravio je na žrtve. Posebno ţrtve ubojstva, one su bile najotvorenije od svih. Knjige koje šu ĉitali, njihova najdraţa jela, debljina njihovih stidnih dlaka - sve je to postajao predmet javnog dokumenta, dostupnog svima. Ĉesto je zbog toga osjećala krivicu, kao da su jedini ljudi koji su zasluţili znati njezine tajne bile ţrtve koje je tako dobro poznavala. Nastavila je prema spavaćoj sobi, a onda se smrznula na ulazu. Gledala je iz mraĉne spavaće sobe, ravno kroz prozor. Budući da su svjetla bila ugašena, mogla je vidjeti van. Jasno je vidjela automobile parkirane na ulici, ploĉnik, stanove preko puta. No, uliĉica je bila u mrklome mraku. Tamo se mogao sakriti bilo tko i Copeland ga ne bi vidio. Namjeravala je upaliti svjetlo u sobi, a onda je zastala. Suţenih je oĉiju pogledala kroz prozor. Mogla se zakleti da se u tamnim predjelima uliĉice skrivala sjajna naranĉasta toĉkica. Pribliţila se prozoru,

crostuff.net

ostavljajući svjetlo ugašenim. Zastala je na sredini sobe i još jednom paţljivo pogledala. Ĉinilo se da se naranĉasta toĉkica malo pomakla - ali je bez sumnje i dalje bila tamo, duboko u uliĉici preko puta. Netko je, shvatila je, tamo stajao i pušio. Srce joj je poĉelo snaţno lupati. Iz brojnih profila koje je napravila u Quanticu znala je da je kad su u pitanju serijski ubojice jedan stereotip ĉesto istinit: Oni su se stvarno vraćali na mjesto zloĉina. Neki su ĉak "pomagali" u potrazi, toliko ih je zanimalo napredovanje u njihovom sluĉaju. Ako se spusti na vrijeme, mogla bi ga uhvatiti u zamku u uliĉici. Punom je brzinom izjurila kroz vrata, niz ulazne stepenice i prešla cestu. Izvukla je pištolj iz futrole i pojurila niz stepenice. Zaklonila se iza auta parkiranog ispred uliĉice i naciljala pištolj preko haube. "FBI!" viknula je. "IzaĊite s podignutim rukama!" Priĉekala je trenutak i škiljeći traţila naranĉastu toĉkicu. Više je nije bilo. "FBI!" viknula je, a zatim osluhnula. Isprva nije ĉula ništa, ali onda je ĉula kako se nešto zalupilo negdje u pozadini. Odjednom je shvatila da to nije slijepa uliĉica sa samo jednim izlazom - sigurno postoji i straţnji izlaz. Iskoĉila je iz zaklona auta, ali se zaustavila na rubu tame. Znala je da ne smije bezglavo utrĉati u mraĉnu uliĉicu, sama i bez pojaĉanja. Otrĉala je pola bloka uz ploĉnik, do sljedeće uliĉice koja je bila osvijetljena. "Sranje!" pod svjetlom je mogla vidjeti da mraĉna uliĉica prolazi i kroz ovu. Otrĉala je stometarski sprint uzbrdo, ĉitavom uskom uliĉicom koja je išla uz straţnji dio zgrada. Ubrzala je korak nakon što je zašla za ugao i poĉela se vraćati prema mraĉnoj uliĉici. Zaustavila se sedam metara dalje od straţnjeg izlaza. Drvena ograda je bila širom otvorena - ono što se zalupilo, shvatila je, bio je zvuk crvene toĉkice koja bjeţi. "Prokletstvo." Teško je disala zbog trĉanja. Pogledala je u jednom smjeru, onda u drugom, ali ulica je bila prazna. Buljila je u tamu s izvuĉenim pištoljem. Pomisao da mu je bila tako blizu probudila je iskru straha, ali nije to pokazivala.

crostuff.net

Ako ju je nekako još uvijek mogao vidjeti, ţeljela je da zna: Ona je bila ta koja će ga zgaziti, kao on jednu od svojih cigareta.

14. U srijedu ujutro Victoria je zajedno sa zapovjednikom FBI-jevog ureda u San Franciscu razgovarala s njihovim analitiĉarom video zapisa u Washingtonu putem ISDN-a. Sigurnosna je kamera na bankomatu zabiljeţila doušnikovu transakciju prošloga petka popodne i Victoria je tu snimku poslala na analizu u FBI-jev laboratorij Jedinice za vizualno praćenje koji se nalazio na trećem katu zgrade J. Edgar Hoover. Specijalni agent Brent Schullman izgledao je kao da ima pedesetak godina sa svojom ţuto-sivom kosom i neumoljivim izrazom lica koji mu je vjerojatno dobro došao u mlaĊim danima kad je radio u vojnoj policiji. Imao je ogromne šake sa ţuljevima, što je odavalo ĉovjeka koji je volio popravljati aute ih raditi u dvorištu, što se nije slagalo s njegovim skupim odijelom i zlatnim gumbima za manšete. Victoria je pretpostavljala da mu ţena bira odjeću, a naĉin na koji je brisao naoĉale svilenom Armanijevom kravatom kao da je potvrdio njezine sumnje. Dvoje agenata sjedilo je jedno pored drugog, licem prema tipkovnici, raĉunalu i monitoru velikom pedeset centimetara. Victoria je radila na tipkovnici i mišu kad se slika prikazala na ekranu. "Dobro jutro," zaĉuo se glas doktora Edelmana preko zvuĉnika. Schullman se prepao, kao da je oĉekivao da se doktorovo lice pojavi na sjajnom plavom ekranu. Victoria je osjetila njegovu zbunjenost. "Mi ćemo ovdje na ekranu vidjeti isto što i on u Washingtonu," objasnila je-

crostuff.net

"Dobro jutro," rekla je u mikrofon. "Doktore Edelman, sa mnom je ovdje i specijalni agent Brent Shulman. On je zapovjednik za ovo podruĉje i glavni agent u istrazi u San Franciscu. "Zapravo," nasmiješila se, "mislim daje pravi razlog zbog kojeg je on ovdje, da vidi kako njegovo raĉunalo radi." S druge strane linije zaĉuo se smijeh, no ĉinilo se da Schulmanu to nije bilo duhovito. "U svakom sluĉaju, doktore, znam da još niste završili analizu, ali upravo sam jutros iz laboratorija dobila obavijest da su ostaci cigareta koje sam pronašla u uliĉici blizu Copelandovog stana bile marke Marlboro, a vrsta papira pokazuje da su bile proizvedene, a vjerojatno i kupljene na istoĉnoj obali. To je dokaz više da tkogod je pušio u uliĉici vjerojatno ne stanuje u blizini i nije imao razloga da tamo stoji. Zanimalo me jeste li bili u mogućnosti pronaći bilo kakav dokaz da je ĉovjek na snimci s bankomata pušaĉ. "Razumijem. Podignimo ju pa ću vam pokazati što sam pronašao." Ekran je zabljesnuo i zrnasta se crno-bijela slika s kamere bankomata pojavila na Victorijinom monitoru. Bila je to zamrznuta poza, jedna od najjasnijih slika ĉovjeka sa skijaškom maskom koji stoji pokraj aparata. "Kao što moţete vidjeti," rekao je Edelman, "nema oĉitih znakova daje ovaj ĉovjek pušaĉ. Nema kutije cigareta koja mu viri iz dţepa ili neĉeg sliĉnog. Da imam vrpcu u boji i s visokom rezolucijom vjerojatno bili vam mogao reći jesu li mu zubi zamrljani nikotinom. Ah ne na vrpci bankomata. Traţio sam tragove pepela na njegovoj odjeći, ali to je na cmo-bijeloj snimci jako teško vidjeti. Pronašao sam jedino ovo," rekao je, povećavajući dio slike na kojoj se vidjela muškarĉeva desna ruka. "Obratite paţnju na palac." Još je više povećao sliku i sada se vidio samo vrh palca. "Vidite ovu rupu? Rukavica je spaljena skroz do koţe." "Kao kod nekoga tko se koristi upaljaĉem noseći rukavice," rekla je Victoria. "Toĉno." "To mi zvuĉi pomalo nategnuto," rekao je Shullman. "Kako znamo daje rupa nastala spaljivanjem? Moţda skida rukavice zubima, pa ih je pregrizao."

crostuff.net

Slika se još malo povećala, najviše što je bilo moguće a da se zrnasti prizor ne pretvori u skupinu nerazgovijetnih crno-bijelih toĉaka."Vidite li vlakna oko rupe?" pitao je Edelman. "Nisu izglodana, što bi se dogodilo kod trganja zubima i natezanja. Sprţena su. To je trag spaljivanja." Zajedno su buljili u sliku, sve dok i ona i Shullman nisu izgledali uvjereni. "U redu," rekla je Victoria. "Ima li još nešto?" "To je sve za sada. Nazvat ću vas otkrijem li još nešto. Do viĊenja." "Hvala, doktore," rekla je dok se linija prekidala. Ekran je postao jarko plav dok se ona zavalila u stolac, razmišljajući. "Vjerujete u ovu teoriju o rupi od spaljivanja?" pitao je Schullman. "Ako Edelman kaţe da je nastala spaljivanjem, onda vjerujem da je nastala spaljivanjem." "Ali kamo vas to vodi?" "Teško je reći. Netko me promatrao u Copelandovom stanu i tkogod to bio, vjerojatno me pratio do tamo." "Na koga sumnjate?" "Prvo sam pomislila da je moţda rijeĉ o ubojici - strastveni pušaĉ koji vreba na svoje ţrtve i vraća se na mjesto zloĉina, znatiţeljan da sazna kako istraga napreduje. Sada se ĉini daje to mogao biti doušnik. Znamo daje bio ovdje u San Franciscu jer je upotrijebio bankomat. I, ako je Edelman u pravu, vjerojatno je pušaĉ. Ja jednostavno ne znam," rekla je uzdahnuvši. "Vidjela sam samo naranĉastu toĉkicu u tami. Mogao je biti doušnik, mogao je biti ubojica." "Ĉini mi se da izostavljate jednu oĉitu mogućnost," rekao je Schullman. "Koju?" "Doušnik je ubojica." Victoria nije ništa rekla. Khknula je mišem i iskljuĉila raĉunalo. 15.

crostuff.net

U petak kasno popodne Victoria se taksijem odvezla do zraĉne luke kako bi uhvatila avion kojim će se vratiti u Washington, petosatni direktni let koji je trebao krenuti iz San Francisca u 11 naveĉer. Bilo je vrijeme da podnese izvještaj svojim nadreĊenima. Većinu od proteklih šest dana provela je ne sa Schulmanom već s detektivima iz Odjela za umorstva, podijelivši s njima sve stoje saznala u protekla tri mjeseca i dobivajući sitne informacije koje bi svima iz šest - ne, sedam - razliĉitih odjela mogle pomoći da stvore zajedniĉku sliku o ubojici. Jedan detektiv je to usporedio sa seizmologijom kod potresa, kao daje svako ubojstvo predstavljalo jedan stupanj na Richterovoj ljestvici, povećavajući intenzitet i sloţenost istrage u širinu, a ne u dubinu. Ta se usporedba ĉinila ispravnom Ţrtvin cimer dodao je novi zaokret u ubojstvima jer je Timothy Copeland bio prvi koji nije ţivio sam. Naţalost, ubojica gaje ošamutio ţivotinjskim sredstvom za smirenje pa se niĉega nije sjećao. No, samo njegovo postojanje bilo je dovoljan odmak od dosadašnjih ubojstava, tako da svi poĉnu razmišljati o mogućnosti postojanja imitatora, osobito nakon što je posljednji ĉlanak Mikea Poštena detaljno opisao kako ubojica ĉupa jezike. Prošlo je gotovo tjedan dana otkako je posljednji pu\ razgovarala s Mikeom. Uz pomoć izvora u banci potvrdila je daje uplatio sto tisuća na raĉun Emesta Gila, toĉno na vrijeme. Jednom ili dvaput tokom tjedna pomislila je na to da ga nazove, a zatim se predomislila. Ĉudno, ali susreti s njim su joj se trenutno najviše sviĊali u vezi s poslom. Ali, kako je to bilo proturjeĉno. Znala je da će njihov sljedeći razgovor najvjerojatnije znaĉiti i novo tijelo. Pitala se je li prepucavanje s Mikeom Poštenom stvarno bilo tako zabavno ili je ostatak njezina posla bio tako grozan. Izmrcvarena tijela, krvava mjesta zloĉina - iskustvo ju je djelomiĉno oĉvrsnulo na takve prizore. Ah nikako se nije navikla na to da bude izvor zabave momcima u odjelu za umorstva. Veĉeras je bilo najgore. Tri detektiva iz policije San Francisca pozvala su je na piće i ona je pristala samo kako bi prikratila vrijeme prije odlaska na aerodrom. Otišli su u buĉni, zadimljeni bar prepun policajaca iz postaje u

crostuff.net

središtu grada. Njezina ĉetvorka sjedila je u separeu prekrivenom vinilom, po dvoje na svakoj strani. Victoria je pijuckala chardonnay, no tri su se muškarca brzo napila ispijajući dvostruke tekile. "Hej, Santosova," najstariji je promrmljao. Bio je ćelav i toliko debeo da mu je podbradak visio preko ovratnika košulje. "Kakvo je to ime? Portorikansko?" "Kubansko." Polizao je sol s ruke, ispio još jednu ĉašicu, a zatim posisao limun. Lice mu se naboralo od tog ĉudnog uţitka. "Kubansko, ha? Dakle, senjorita," rekao je lošim meksiĉkim naglaskom, "hoćete h smotati moju cigaru?" Trojica muškaraca su se glasno nasmijala. Hoćeš li nositi svoje cajones* oko ušiju? pomislila je. Ali samo je preokrenula oĉima i zatim pogledala na sat. Na hcu mu se pojavio podrugljiv osmijeh dok je pripaljivao cigaretu. "Znate, moj bivši partner je završio srednju školu na Floridi. Rekao mi je sve o vama kubanskim djevojkama. Znate što mi je rekao?" nagnuo se preko stola, kao da će joj reći neku tajnu. "Rekao je da daleko idete, ali nikada do kraja. Morate ĉuvati nevinost za brak." Ma, molim vas. Prezirno je pogledala sve prisutne, a zatim uzela svoj kaput i torbicu. "Ĉini se daje ovo znak za moj odlazak." Zgrabio ju je za ruku. "Ĉekaj, zlato!" rekao je podrugljivo. "Ostani još malo. Obećavamo da ćemo poštovati tvoju nevinost." Prasnuli su u * Španj. - muda smijeh.

crostuff.net

Iskoĉila je iz separea, a zatim se zaustavila kako bi ga pogledala. "Poruĉnice," rekla je, "jedino što je odvratnije od pomisli na vaš minijaturni kurac u mom tijelu je ĉinjenica da vas trojica gorila mislite daje to imalo smiješno." Okrenula se i otišla, zanemarujući opasku jednog od njih da voli kad ona prostaci. Stigla je na aerodrom tri sata prije polijetanja, no radije je sjedila sama u baru Deveti oblak, nego da mora provesti još trideset sekundi s ona tri glupana. Do deset je sati pojela više kokica sa sirom nego što je bilo podnošljivo i znala je da će zadaviti Teda Turnera ako će još jednom morati poći "oko svijeta za trideset minuta" sa CNN-om. Zapravo se veselila onom skuĉenom avionskom sjedalu i obaveznom prikazivanju najvećeg prošlogodišnjeg razoĉaranja na kino blagajnama. Kockice leda zazvonile su u ĉaši kad je ispila još jedan votka-tonik, drugi. Nakon prijeĊenih milijun i pol kilometara za FBI, Victoria je postupno nauĉila potisnuti strah od letenja. Spavanje u metalnoj cijevi deset tisuća metara iznad zemlje još je uvijek morala savladati. No, bila je iscrpljena i uz još nekoliko ruskih pomoćnika noćas bi u tome mogla uspjeti. "Još jedna Stoli i tonik?" pitala je konobarica. Victoria joj je pruţila praznu ĉašu: "Molim vas." Sjedila je za stolom za dvoje pokraj prozora koji je gledao na pistu. Ljudi su dolazili i odlazili sa stolova oko nje sa svakom objavom polaska i dolaska preko zvuĉnika. Jedan muškarac s ruksakom hrkao je i protegnuo se preko pet stolica za stolom iza nje, kao da spava na trosjedu kod kuće. Elegantno odjeven muškarac u poslovnom odijelu sjeo je za stol pored nje, nosa zabijenog u neku knjigu, ĉitajući pod svjetlom neonske reklame za pivo. Izgledao je kao da joj je vršnjak, pomalo grubo privlaĉan, a takvi su obiĉno privlaĉili njezinu paţnju. Imao je gustu tamnu kosu, a pod njegovim su krupnim sportskim tijelom mali plastiĉni barski stolci izgledali još neudobniji nego inaĉe. Razmišljala je dokono o njemu sve otkako je sjeo. "Izvolite gospodine," rekla je konobarica. "Dewar's i voda. Oprostite, jeste li traţili vodu iz boce ili obiĉnu?" Podignuo je nos iz knjige i konaĉno pokazao Victoriji nešto više od svog klasiĉnog profila. "Moţe obiĉna." "Dobar izbor," rekla mu je Victoria nakon što je konobarica otišla.

crostuff.net

"Oprostite?" pitao je. "Voda u boci je obiĉna prijevara, znate." Nasmiješio se i podignuo ĉašu. "Ĉuo sam to. Ţivjeti." Otpili su gutljaj svojih pića i izmijenili poglede. "Bi li vam smetalo da podijelimo stol?" pitao je. "Ovdje sam malo preblizu pušaĉkom dijelu." Oklijevala je, a onda pomislila zašto ne. Ako ispadne da je kreten, avion joj polijeće za pedeset i pet minuta. "Nipošto," rekla je. Razgovarali su o uobiĉajenim sitnicama - odakle su, kamo idu -naruĉili su još jednu rundu pića, iako se ovaj put ona odluĉila za sok od Ċumbira. On je bio trgovac koji se bavio Corvettama, Bentleyjima i drugim klasiĉnim automobilima, na putu prema još jednoj aukciji nekog skupocjenog imanja u Chicagu, gdje se prodaju stvari koje ne moţete nositi sa sobom na put. Kao i uvijek, Victoria je bila prigodno općenita o svom "poslu u vladi". Brzo mijenjajući temu, primijetila je naslov knjige koja je leţala na stolcu izmeĊu njih, "Kako uvesti snagu i strast u vašu vezu." proĉitala je na glas. "Dakle, koja vas to ţena tjera da ovo ĉitate?" "Zapravo ne ĉitam. Samo je otvorim na javnim mjestima, poput aerodroma i buljim u nju, dok neka privlaĉna ţena ne zapoĉne razgovor sa mnom. Upali svaki put." "I vašoj ţeni to ne smeta?" pitala je s osmijehom. Uzvratio joj je osmijeh, a onda se uozbiljio. "Zapravo nisam oţenjen. Više ne." "Zvuĉite kao da se to nedavno dogodilo." "Bilo je gotovo i prije nego što smo se sluţbeno razveli. Još uvijek smo prijatelji. Nije bilo gorĉine. Samo smo... Ma, ne ţelite slušati o tome." "Ne, dajte - recite." "Pa, da budem iskren," napravio je plašljiv izraz lica, "radilo se o seksu." Victoria je glasno progutala gutljaj.

crostuff.net

"Ne da ga nije bilo. Samo ga nije bilo dovoljno. Ma, zapravo ni to nije toĉno." Oborio je pogled. "Nismo to ĉinili na dovoljno razliĉitih naĉina. Znate što mislim?" Oĉi su joj se raširile dok je cuclala komadić leda. "Pa da, postoje razliĉiti naĉini." "Dovodim li vas u neugodnu situaciju?" "Mene?" nervozno je izustila. "Ne." "Jer stvarno ţelim ĉuti iskrenu ţensku procjenu ovog sluĉaja." "Mogu biti iskrena." "Ţene obiĉno mogu. Ali, probajte razgovarati o seksu s drugim muškarcem i otprilike jedino što ćete ĉuti u razgovoru je da on sasvim sigurno nema nikakvih problema. Ne kaţem da ja imam problema, naravno." "Naravno." Blago se nasmijao. "U redu, problem, ako ga ţelite tako nazvati, je bio u tome što sam se oţenio ţenom koja nije imala ništa protiv seksa. To sam, naravno, znao kad smo se vjenĉali. Ma, vraga, znao sam to ĉim sam je upoznao." "Seksali ste se prvi dan kad ste se sreli?" "Ne. Ne moraš spavati sa ţenom da bi znao da to voli. Muškarci to jednostavno znaju." "O, je li? A kako?" "Stvar je u pogledu." "Moţete znati voli li neka ţena seks na prvi pogled?" "Ne, već prema tome kako gleda - mene. Pogledi su jako seksi. Kao vi, na primjer. Naĉin na koji ste bacali poglede prema mom stolu od trenutka kad sam sjeo, vireći ispod onog pramena koji vam je stalno padao na oĉi. Jako seksi." Nasmiješila se s dozom posramljenosti. "I što po tome zakljuĉujete?" "Nisam siguran. Vi već razmišljate na naĉin na koji bi trebali. Svaka mala stvar zapravo znaĉi nešto drugo. Na taj naĉin mi to znamo." "Znaĉi, vaša ţena to nije razumjela."

crostuff.net

"O, razumjela je. Samo je prkosila poruci. Nadao sam se da će jednog dana doseći onaj seksualni vrhunac o kojem svi priĉaju. Ali, do toga nije došlo. Sve sam pokušao. Ja sam poznavao njezino tijelo od glave do pete, ali ona se ponašala kao da ja nemam tijelo ispod brade. Mislim... sigurni ste da vam nije neugodno zbog ovoga?" "Ma... ne. Dobro sam." "Moja ţena i ja vodili smo ljubav tisućama puta, ali kladim se da, kad biste uzeli još ĉetiri muškarca iz ovog bara, rekli im da svuku hlaĉe i poredali nas, ona ne bi razlikovala moj - moju opremu od njihove." Ĉinilo se daje pocrvenio. "Bolje da sad prestanem." Victoria je traţila što bi rekla. Konaĉno je izgovorila: "Hej, ne znam vam ĉak ni ime" "Ja sam Mike," rekao je pruţajući ruku. "Mike," rekla je smijuljeći se, misleći na nekog drugog. "Lijepo ime." Rukovala se s njim, ali to je bilo više od obiĉne formalnosti. Oboje su zadrţali ruke na mjestu duţe nego stoje bilo potrebno. "Ja sam Victoria." Ponovo gaje pogledala kroz pramen, pogledom za koji je rekao da je seksi. "Znate, jedan drugi Mike mi je jednom rekao da jedini ljudi koji mogu stvarno biti otvoreni jedni s drugima su ljubavnici ili stranci." Polako je kimnuo. "U tome ima puno istine. Dovraga, mislim da sam upravo bio izravniji s vama nego što sam ikada bio sa svojom ţenom." Uslijedila je dugaĉka, ali ugodna stanka. Nitko nije skrenuo pogled. "Znate," rekao je, "ĉesto putujem u Washington. Biste li htjeli da se ponekad naĊemo? Mislim, za ruĉak ili moţda veĉeru?" Smiješak joj je splasnuo, ali gaje nastavila gledati u oĉi. "Svakako. Zašto mi ne biste dali svoju posjetnicu?" "Pa, to meni neće pomoći da vas nazovem kad doĊem u grad, zar ne?" Oklijevala je. Njezino ĉvrsto pravilo bilo je da ne daje svoj broj telefona strancima. Ali moţda su zato jedini muškarci koje je sretala bili nepodnošljivi policajci koji su je poslije radnog vremena traţili da smota njihove cigare.

crostuff.net

"To je istina," rekla je. Uzela je olovku iz torbice i zapisala ga na ubrus. "Shvaćate, naravno, da više nećemo biti stranci." "To je u redu. Obećavam da ću i dalje biti potpuno otvoren. Osim što više neću priĉati o svojoj bivšoj ţeni." Nasmijala se u sebi, još uvijek pomalo osjećajući utjecaj votke i tonika. "Mogu ţivjeti s tim," rekla je s osmijehom. U subotu u pet ujutro Curt Rollins je bio potpuno odjeven u crno -traperice, majica, skijaška maska i rukavice. Oko struka mu je ĉvrsto bila svezana crna plastiĉna torbica u kojoj se nalazilo sve što mu je bilo potrebno. Kleĉao je najednom koljenu u skupini grmlja na rubu šume, promatrajući iz prikrajka. Tijekom pet sati njegova nadgledanja temperatura je pala za još nekoliko stupnjeva, ali još uvijek nije bilo dovoljno hladno da se tlo zamrzne. Popušio je pola kutije Maribora i upravo je pušio zadnju cigaretu. Usamljena kuća na vrhu brda bila je u potpunom mraku, osim vanjskog svjetla na trijemu. Ovo će biti jednostavno. Jedan kat. Nema alarma, nema kućnih ljubimaca, nema susjeda, već je odavno mogao krenuti, ali nešto gaje zadrţavalo. Ova bijela montaţna kuća s plavim roletama izgledala je kao i tisuće drugih koje je vidio u ţivotu. Ali miris sumpora iz crijepa, hladan vjetar koji je strujao kroz zaštićeni trijem i usamljeni zveket igraĉke za vjetar podsjetili su ga na nešto što ga je odavno proganjalo. Podsjetili su ga na prvi zloĉin koji je ikad poĉinio, s deset godina davne 1973. Sunce je zalazilo nakon još jednog dugog i dosadnog ljetnog dana dok su se on i njegov najbolji prijatelj Frank vukli po prašnjavom putu. Za koju minutu će dugaĉke sjene šume prekriti obalu i poĉet će kreketanje ţaba. Curt je nosio svoju najdraţu majicu kluba Chicago Bears i vrećaste traperice koje je naslijedio od nekoga i za koje će biti dovoljno velik tek za ĉetiri godine. Bio je vojniĉki ošišan, kao i njegov stariji brat koji je bio u marincima i na ruci imao niz laţnih tetovaţa-naljepnica. "Hajdemo se ušuljati," rekao je Frank. Curt je napravio grimasu: "Što to znaĉi?"

crostuff.net

"Zar ti ništa ne znaš?" "Ne," rekao je, gledajući u kriţ. "Retartiran sam." Frank gaje udario nogom ravno u straţnjicu. "Ne kaţe se retartiran, ti retardirani tupavĉe. Rekao sam ti da prestaneš s tim ili se više nećemo druţiti." Frank je bio pametniji od njih dvojice, ah bio je malen za svoje godine. Stalno se tukao s djecom koja su ga zvala "Franny" ih "Maleni". Curt je bio jedino dijete koje je mogao udariti, bez da mu udarac bude uzvraćen. "Ĉitao sam knjigu koju je moja mama kupila," rekao je Frank. "O tipu koji se zove Manson. Njegova banda se uvlaĉila u kuće i otvarala ladice i druge stvari dok su ljudi spavali." "Neću ući ni u ĉiju kuću dok je netko unutra." "Zar si kukavica?" "Ne, ali to je glupo." Frank mu se poĉeo rugati: "Tolika si kukavica da ne bi ušao ni u praznu kuću." "Baš bih." "Dokaţi. PoĊimo u Dawsonov ljetnikovac tamo pokraj jezera." Bijeli montaţni ljetnikovac bio je na vrhu brda koje je gledalo na jezero Loon. Još uvijek je bio zatvoren zbog zime. Frank je štapom otvorio jednu roletu na straţnjem dijelu kuće. Curt gaje podigao kako bi mogao proviriti unutra. Razbio je jedno staklo na prozoru, otvorio ga i uvukao se unutra. "DoĊi," pozvao je iznutra. Curt se podigao na prozorsku dasku. Pokušao je ući naglavce, ali nije imao dovoljno snage u rukama. Prebacio je jednu nogu preko ruba i pokušao ući unatraške. Od struka nadolje bio je u kući i naslijepo vrhovima prstiju traţio pod, kad mu je popustio stisak i pao je unutra. Prevrnuo je stol i svjetiljka je pala na pod. Curt se osvrnuo oko sebe. Unutra je bilo mraĉno i osjećao se ustajali miris, ali od svjetla koje je dolazilo kroz prozor mogao je vidjeti porculansku svjetiljku razbijenu na podu u tisuću komadića. "O, ne," zajeĉao je.

crostuff.net

Frank je nagonski pojurio do identiĉne svjetiljke na stolu na drugom kraju prostorije i srušio je na pod. Nasmijao se, kao da je u tome uţivao. "Što to radiš?' Samo se još jaĉe nasmijao. Oĉi mu je ispunilo divlje uzbuĊenje dok je stajao tamo i pregledavao sobu. Uzeo je ţaraĉ iz kamina i poĉeo rušiti knjige s polica i slike sa zidova. PosuĊe, televizor, ukrasi - sve je razbijao. Curt mu je vikao da prestane, ali buka gaje zaglušila. Naglo je prestao, duboko dišući, potpuno bez daha. "Razbij nešto," viknuo je. Curt je samo stajao, tresući se. "Zajedno smo u ovome. Razbij nešto." "Ja... ne ţelim." Frank je primio ţaraĉ s obje ruke i svom brzinom pojurio prema njemu, srušivši ga ha tlo. Curt je pao na leĊa, a njegov prijatelj bio je na njemu, pritišćući mu vrat ţaraĉem. "Razbij nešto! Ili ću te ubiti!" Curt je podignuo pogled u strahu, boreći se za zrak. "Dobro", zareţao je. Frank ga je pustio da ustane, ali je hodao toĉno iza njega drţeći ţaraĉ poput baseball palice, prijeteći mu. "Ogledalo", rekao je pokazujući iznad kamina. "Sruši ga." Curt je duboko udahnuo. Nevoljko se popeo na cjepanice naslagane pokraj kamina i povukao veliko zrcalo uramljeno u hrastovinu. Nije se pomaknulo. "Jaĉe!" Snaţno je povukao s obje ruke. Zrcalo se pomaknulo i Curt je izgubio ravnoteţu. Kup cjepanica se srušio i Curt je pao na tvrdi pod. Zrcalo mu je palo na stopalo uz glasan udarac, razbivši se u sitne komadiće. Curt je viknuo od bola. "Moja noga!" Suze su mu potekle niz lice. Trokutasti komad stakla velik kao komad pizze virio mu je iz krvavog noţnog lista. "Ne budi mekušac!" "Bjeţimo odavde!"

crostuff.net

"Posvuda krvariš. Uhvatit će nas zbog tebe!" Frank je otrĉao u spavaću sobu i vratio se s plahtom. Omotao je njome ruku i izvukao slomljeno staklo. Curt je vrisnuo. "Prestani biti takva curica!" Curtov je glas drhtao i nije mogao udahnuti. "Moram nazvati mamu. Moram ići doktoru." Frank mu je zavezao plahtu oko noge, ali crvena boja se odmah probila kroz nju. "Provalnici ne idu doktoru." "Ovo treba zašiti." "To mogu i ja. Stalno gledam mamu kako to radi u veterinarskoj ambulanti. To je lako. Trebam samo iglu i konac." "Ni sluĉajno! Idem doktoru." "Ne moţeš. Ne smiješ nikome reći što se dogodilo. Ovo je isto kao kad se igramo vojske. Pravila su ista." "Ne ţelim se igrati." "Ovo nije igra", viknuo je. "Znaš pravila. Što kaţeš ako te uhvate? Odgovori mi! Ili ću te šutnuti u nogu." "Nemoj me šutnuti!" viknuo je. Samo ime, ĉin i serijski broj, ništa više." "Ako odeš doktoru, onda si izdajica. Izdajice su najniţi oblik ţivota na zemlji. Podnesi bol. Samo ga podnesi!..." Rollins se ugrizao za usnicu, ponovo osjećajući sve to. Dugo je trepnuo i odbacio to sjećanje. Pogledao je na istok, gdje je blijedi naranĉasti sjaj obasjavao horizont. Uskoro će se razdaniti ako odmah ne krene. Ugasio je cigaretu, pokupio šaku punu opušaka s tla oko sebe i gurnuo ih u torbicu kako ih policija ne bi pronašla. Nakon tri duboka udisaja iskoĉio je iz grmlja i preko dvorišta se prišuljao mraĉnoj i mrtvaĉki tihoj kući sljedeće ţrtve na rasporedu. . 16. Karenine su se oĉi otvorile u cik zore. Zidovi spavaće sobe bili su Mjede nebeski plave boje. Velika fotografija generacije maturanata iz 1982. godine iz srednje škole Clearwater bila je zalijepljena na ulaznim

crostuff.net

vratima. Ţabac Kermit, Winnie Pooh i ostatak kolekcije plišanih igraĉaka iz djetinjstva buljili su u nju s drugog kraja sobe. Snaţan miris kave rekao joj je da u kuhinji ima ţivota. Pogledala je na staru budilicu Snoopy u obliku srca na noćnom ormariću, a onda legla natrag na jastuk i nasmijala se u sebi. Sedam ujutro. Danas mogu spavati još sat vremena. Sva sreća da mama duţe spava preko vikenda. Iako je rekla svojoj tajnici da svima kaţe da je na sluţbenom putu, zapravo je na tjedan dana otišla kući kako bi se maknula od Mikea, njihove braĉne savjetnice i dobronamjernih zajedniĉkih prijatelja. Morala je riješiti neke stvari u vlastitoj glavi, a bilo je nemoguće biti objektivna dok je ţivjela u domu koji su zajedno stvorili i svakog se jutra budila u krevetu koji su dijelili. Obukla je ogrtaĉ i papuĉe, poĉešljala se, na brzinu skoknula u kupaonicu i pospano se uputila prema kuhinji. "Dobro jutro, draga." veselo je rekla njezina majka. Već je bila našminkana i odjevena u plave hlaĉe i ruţiĉastu bluzu, zamotana u veliku cvijećem ukrašenu pregaĉu. Stajala je pokraj peći, okrećući palaĉinke u tavi. Karen ju je cmoknula u obraz, a zatim si natoĉila kavu. "Šlag je na stolu." rekla joj je majka. "Imam zakazan termin kod kozmetiĉarke u osam. Mislila sam da ćeš moţda htjeti ići sa mnom." Tuţno se nasmiješila. I nakon ĉitavih godinu dana još ju je uvijek deprimirala pomisao daje njezina majka ĉlanica kluba udovica koje su se svake subote ujutro sastajale u salonu "Curl Up And Dye."* Prošla je prstima kroz svoju zamršenu kosu i izjavila: "Ne bih rekla." Majka joj je donijela tanjur pun palaĉinki, a zatim sjela toĉno preko puta nje. Karenine oĉi su se sumnjiĉavo raširile zbog koliĉine hrane. "Mama, same smo, zar ne? Ili si pozvala cijelo susjedstvo na doruĉak?" "Savršene su na vrhu. One ne tako savršene su na dnu." Karen je podignula svoj tanjur poput prosjaka i zahvalno se nasmiješila: "Molim jednu savršenu." Prekrila je palaĉinke poslasticama koje nikada nije drţala u vlastitoj kući - pravim maslacem sa svim masnoćama, pravim javorovim sirupom sa svim kalorijama. Jela je u tišini, samo napola slušajući kakav dah

crostuff.net

im je njezina majka isplanirala. Nakon nekoliko zalogaja, spustila je vilicu i uputila onaj muĉeniĉki pogled koji niti jednom u trideset i dvije godine nije propustio izvući odgovarajuću reakciju od njezine majke. "Što te muĉi, zlato?" "Mama, jesi li ikad imala tajne pred tatom?" Promeškoljila se na stolcu, pomalo zateĉena. "Otkud sad to?" "Jesi li?' Šalica je zvonila dok je nervozno miješala kavu: "Pretpostavljam da jesam, naravno." "Ne mislim na sitnice. Vaţne stvari?" "Karen, svi imaju tajne." "Koja je najveća tajna koju si sakrila od njega?" "O, boţe," rekla je, uzdahnuvši zbog vaţnosti tog pitanja. "Ne znam." "Znam daje pitanje osobno. Ali, stvarno je vaţno." Pogledala je u zabrinute oĉi svoje kćeri i znala je da je vaţno. "U redu. Pa..." pogledala je prema blagovaonici, prisjećajući se. "Znam. Sjećaš li se tatinog prvog Lincolna? Mark IV, ili kako su ih već tada, * Igra riječima. Curl Up and Dye znači uviti i obojiti kosu, ali curl up and die (isto se izgovara), znači sklupčati se i umrijeti poĉetkom sedamdesetih, zvali." "Volio je taj auto," rekla je Karen s nostalgiĉnim osmijehom. "O, stvarno je volio taj auto. Ja sam bila jedina osoba koja je smjela voziti taj auto, osim njega." "Zapravo, ne sjećam se da je uopće i tebi dopuštao da ga voziš." "Vozila sam ga. Jednom. Došla sam ĉak do kraja kolnog ulaza. Ta je prokleta stvar bila toliko dugaĉka da sam se zabila ravno u poštanski sanduĉić." Karen se nasmijala, a onda prekrila usta rukom. "Oprosti. Nije smiješno."

crostuff.net

"U onom trenutku bilo je straviĉno. Nikad ranije tvoj otac nije bio kupio skupi novi auto. Bio je star tek dva tjedna i ja sam napravila gadnu udubinu u braniku." "Što si uĉinila?" "Na sreću, tvoj je tata bio na sluţbenom putu. Pa sam ga odvezla kod mehaniĉara i dala na popravak." "Jesi li to rekla tati?" "Nikada." "Je li te ikada pekla savjest zbog toga?" "Povremeno. Ali, shvatila sam daje to bila jedna od onih situacija kad bi priznanje zapravo bilo sebiĉno. On se ne bi bolje osjećao nakon što bih mu rekla. Samo bih se ja bolje osjećala, olakšala bih si savjest. Taj gaje auto tako veselio. Zašto da mu to upropastim?" 'To ima smisla." "Naravno da ima. Ali problem je u tome, Karen, što na taj naĉin moţeš razmišljati o svemu. Moţeš na taj naĉin razmišljati i o preljubu. Zašto da budeš tako sebiĉna i priznaš muţu? To bi mu samo pokvarilo sliku o tebi?" "Gdje si onda povukla crtu?" "Jednostavno jesam. I to je pravi problem s tajnama. Kao s Nixonom i Watergateom. Zataškivanje je gore od samog zloĉina. Kad jednom nekome nešto zatajiš, svaki je dan sve teţe govoriti istinu. Nakon što je tvoj otac prodao taj auto i kupio novi, mogla sam mu reći da sam ga bila oštetila. Problem nije bio u tome. Auto je samo »tvar. Ali ĉinjenica da sam mu to tako dugo tajila - to bi ga bilo povrijedilo. A to je kao Pandorina kutija. Poĉeo bi misliti, pitam se što mi još ţena krije?" "Znaĉi nisi mu nikada rekla." "Nisam. Nikad." Neko su vrijeme sjedile u tišini. Zatim ju je majka zabrinuto pogledala i pitala. "Dušo, kriješ li ti nešto od Mikea?"

crostuff.net

Karen se zagledala u šalicu kave. "Da. I baš je onako kao što si rekla. Toliko to dugo drţim u sebi da ne znam kako mu to uopće mogu reći." "Sigurna sam da se radi o sitnici, razumjet će." "Ne radi se o sitnici. Ni pribliţno." "Koliko je tajna velika?" Podigla je pogled, a oĉi su joj se napunile suzama. "Mama," glas joj je drhtao, "znaš koliko je velika." Oĉi starije ţene ispunile su se tugom! Znala je. I prema izgledu Karenina lica znala je daje zbog godina tišine tajna postala većom nego stoje bila. Vidjela je daje, barem u njezinoj glavi, postala neizgovorljiva. Jutarnje sunce ulazilo je u Zackov stan na obali, ali Mike je bio samo napola budan. Kosa mu je stršila na sve strane nakon još jedne neprospavane noći tijekom koje se prevrtao, razmišljajući o proteklom bizarnom tjednu. Bilo je gotovo morbidno što je dobivao pozive s ĉestitkama od prijatelja i kolega iz New York Timesa, Washington Posta i iz cijele zemlje. Njegov subotnji ekskluzivni ĉlanak u nedjelju je bio na svim drugim naslovnicama. Nasumiĉnost brutalnih ubojstava i njihov široki zemljopisni spektar pretvorili su ih u nacionalne vijesti. Bilo tko, bilo gdje mogao je biti sljedeći. Najbolje od svega, naslaĊivao se Aaron Fields, bilo je stoje i San Francisco Chronicle, novine iz ţrtvinog rodnog grada, mogao napisati samo - "prema pisanju Miami Tribunea ". Prekrasno, razmišljao je na glas. Trinaest godina se mučim, a najveću priču u karijeri dobijem ispisivanjem čeka. No, ispod svog tog komešanja, javljale su se i misli na sljedeću ţrtvu i odvlaĉile mu paţnju. Bio je predobro svjestan da je ubojica napao odmah nakon posljednje uplate. Svaki put kad je uspio prestati razmišljati o ubojstvima, muĉne misli o Karen još su ga više drţale budnim. Pokušavao ju je nazvati još od ponedjeljka, ali mu je njezina tajnica govorila da je "van grada, nedostupna." Nije ţelio da stvari ostanu kakve su bile, ali ona oĉito nije bila spremna dopustiti mu da joj objasni fijasko u Metrorailu. Neprestano je u glavi ponavljao savršen razgovor u kojem bi joj on sve objasnio i ona bi mu u potpunosti oprostila. Nije spavao, ali je znao da sanja.

crostuff.net

Nosio je sportski dres i majicu, pijuckajući vruću kavu i gledajući televiziju iz Zackova koţnog trosjeda kad je telefon zazvonio. Stišao je ranojutarnje nedjeljne vijesti i zgrabio beţiĉni telefon sa stolića. "Hvala za novce, Poštene." Nagla navala adrenalina podigla ga je s trosjeda. Sa slušalicom pritisnutom na uhu otišao je do staklenih vrata koja su vodila na balkon. Gledao je van, preko krošnji zelenog drveća punog lišća, pitajući seje li njegov doušnik onoliko blizu koliko je i zvuĉao. "Nemoj mi zahvaljivati. Ovo je iznuĊivanje." "Oprosti. Stalno zaboravljam da te tjeram da postaneš najpoznatiji novinar u Americi." "Slušaj, prerano je za tvoje blesave igrice. Reci mi tko je ubojica." 'Trebat ćeš se puno više isprsiti sa svojim Visa raĉunom da bi saznao odgovor na to pitanje. "Jesi li to ti?" pitao je Mike. U naglo nastaloj tišini Mike je na liniji mogao ĉuti zveckanje, poput njihalice na vjetru - ili hipnotiĉkog zvuka uţadi za podizanje zastava koja na vjetru lupkaju u gole jarbole tisuća jedrilica. Nagonski se nagnuo preko ruba balkona, trudeći se da vidi telefonsku govornicu preko puta ulice pokraj marine. Mogao je vidjeti BellSouthov znak na vrhu, ali ugao njegove vlastite zgrade virio je taman toliko da ga sprijeĉi u tome da vidi ima li nekoga u jednoj od kabina. "Onda? Jesi li ti ubojica?" "Pokušavaš li otkriti otkud zovem? Zato ovoliko razvlaĉiš, priĉaš gluposti?" "Ne." "To ti ionako ne bi koristilo. Zovem iz govornice. Bit ću u drugoj drţavi prije nego što itko otkrije otkud sam te nazvao." Govornica - i zvuči tako blizu! Mike se ponovo nagnuo preko ograde, još jaĉe se napreţući ne bi li vidio preko ruba zgrade. Bio je na dvadesetom katu i rastezao se poput artista na trapezu. Ĉim je pogledao dolje izgubio je ravnoteţu. Zaustavio se u posljednjem trenutku, u ruke su mu popustile i zamalo je ispustio telefon. Ipak, nije mogao ništa vidjeti. "Ništaiie pokušavam otkriti."

crostuff.net

"Moţda pokušavaš, moţda ne. Problem predstavlja ĉinjenica da me to uopće zabrinjava. Izabrao sam tebe izmeĊu tisuću novinara jer sam mislio da ti mogu vjerovati." "Ja sam meĊu najrx)uzdanijima." "To nije dovoljno. Ja sam ti povjerio svoj ţivot, ĉovjeĉe. Ti si na kocku stavio samo svoj ugled." "Barem jedan od nas riskira nešto vrijedno." "Uvijek se praviš pametan, zar ne? Dobro je što se nikada nećemo upoznati. Moglo bi biti gadno." "Je li to prijetnja?" "Ja ne prijetim. Samo predviĊam - zar si zaboravio?" Mike je osjetio ĉvor u ţelucu. "Još uvijek mi nisi odgovorio na pitanje. Jesi li ti ubojica?" "Ni na što ne odgovaram besplatno." "Valjda si zato tako poseban." "To me ĉini istim kao što su i svi drugi. Nitko ne govori istinu besplatno. Svi traţimo nešto zauzvrat. Moć. Poštovanje. Seks. Ljubav. Ja ţelim samo novac. Dovraga - sa mnom je lako." "Ovo je sve samo ne lako." "To je zato što ti situaciju ĉiniš teţom nego što bi trebala biti, gledaš na razna mjesta na koja ne bi trebao." "Gdje bih trebao gledati?" "Probaj u pretinac u autu svoje ţene." "Kurvin sine. Izostavi moju ţenu iz ovog." "Prava senzacija, Poštene. Ţrtve osam i devet. Braĉni par. Prvo dvostruko ubojstvo. Koliko ţarko ţeliš nastavak priĉe? Dovoljno da se odvezeš do garaţe na aerodromu i kopaš joj po autu dok je izvan grada?" Mike se uţasnuo od pomisli da ovaj prati Karen, zna gdje je. To mu je dokazalo groznu tvrdnju da ne postoji zaštita od neprijatelja bez lica. Frustrirano je pogledao s balkona, ţeleći da moţe vidjeti preko ugla nebodera. "U budućnosti," rekao je ljutito, "javljaš se direktno meni ili dogovor otpada. Bez pogovora." '"U budućnosti' - sviĊa mi se kako to zvuĉi. Znaĉi da si shvatio da je ovo dugotrajna veza. To je dobro zato što tvoju sljedeću uplatu od sto tisuća dolara oĉekujem brzo. Dajem ti dva radna dana. Mora stići u utorak." "Dosta već jednom. Samo prestani s ubijanjem, k vragu."

crostuff.net

"Polako, frajeru. Vrijeme mi istiĉe pa ću prekinuti, za sluĉaj da ipak pokušavaš otkriti odakle zovem. Ali ostani pokraj telefona jer ću te odmah ponovo nazvati. Obećavam da ću ti reći nešto vrijedno sto tisuća dolara." Linija se prekinula. Mike se odmah nagnuo preko ograde da vidi izlazi li netko iz telefonske govornice. Sa svog mjesta nije mogao ĉak ni to vidjeti. Razmišljao je o tome da uskoĉi u lift ili ĉak otrĉi niz dvadeset nizova stepenica. No, njegov beţiĉni telefon radio je samo unutar stana, a nije ţelio propustiti sljedeći poziv. A onda mu se lice ozarilo novom zamišlju. Otrĉao je do svog ormara i zgrabio dalekozor, a onda izašao iz stana, ostavivši vrata otvorenima spuštajući se niz hodnik. Zaustavio se kod prozora na kraju hodnika, nadajući se jasnom pogledu na govornice. Veliki široki hrast mu je blokirao pogled. "K vragu!" Ţurno se vraćao prema svojim vratima, a onda se naglo zaustavio ispred susjedovih vrata. Pogled prema sjeveru! Zalupao je na vrata, priĉekao trenutak, a onda opet pokucao. Otvorio mu je pospani ĉovjek u pidţami, s lancem na vratima. Sumnjiĉavo je provirio kroz pukotinu. "Rijeĉ je o ţivotu i smrti! Pustite me da uĊem, molim vas. Moram se posluţiti vašim balkonom." Ĉovjek je napravio ĉudan izraz lica, a onda progunĊao nešto na španjolskom. Sranje! Tisućiti put u Miamiju, Mike je ţelio daje bilingvist. "Por favor, ovaj..." U Zackovom stanu zazvonio je telefon i zbog otvorenih vrata Mike ga je mogao ĉuti kako odzvanja niz hodnik. "Pustite me da uĊem, samo na trenutak - molim vas" Ĉovjek je slegnuo ramenima i zalupio vrata. Telefon je i dalje zvonio. Mike je otrĉao natrag u stan i javio se. "Gdje si dosad?" pitao je glas. Mike je zastao da bi uhvatio zrak. Poziv je zvuĉao ĉak i bliţe nego prije. "Gdje si ti?" "Gdje sam ja, tko sam ja. To nije bitno. Ali ubojica - on je vaţan. Zato uzmi olovku i brzo piši. Evo ti priĉe za sto tisuća dolara. Evo što bi laiminalistiĉki psihijatri nazvali profilom serijskog ubojice." Mike je rastrgan stajao na vratima stana. Mogao se sjuriti u prizemlje bez dokaza i samo po osjećaju daje njegov sugovornik dolje, ali zbog ograniĉenog dometa svog beţiĉnog telefona veza bi se prekinula i izgubio

crostuff.net

bi priĉu. Druga mogućnost bila mu je da ostane na mjestu i dobije svoju priĉu - ekskluzivu vrijednu sto tisuća dolara Ţeludac mu je kljuĉao istom plaćeniĉkom krivicom koja gaje muĉila i zadnji put, kad je nazvao Aarona Fieldsa kako bi traţio naslovnicu. "Slušam," rekao je vrativši se u stan i zatvorio vrata. "Priĉaj." 17. Victoria je stigla na washingtonski drţavni aerodrom s ugodnim oĉekivanjem kratke voţnje do kuće i dugog namakanja u vrućoj kadi punoj mjehurića. No, prije nego je uopće stigla podići prtljagu, planovi su joj se promijenili. Jedan ju je agent na izlazu doĉekao s novim nareĊenjima. Popela se na drugi avion i sletjela u Tampu na Floridi u deset i trideset u subotu ujutro. Plaţa Clearwater od aerodroma je bila udaljena ĉetrdeset pet minuta voţnje. Victoria je znala put i vozila je automatski, bacajući tu i tamo pogled na blještave, uzburkane valove zaljeva Tampa Bay. Udubljena u vlastite misli, prisjećala se onih uznemirujućih trenutaka izvan stana Timothyja Copelanda prošlog utorka naveĉer, koji su završili uzaludnom potjerom za naranĉastom toĉkicom u mraĉnoj uliĉici. To joj je izgledalo poput metafore za ĉitavu istragu: traĉak nade, a onda slijepa ulica. Pitala seje li stvarno bila toliko blizu ubojice, pokušavajući shvatiti logiku koja se skriva iza ĉinjenice da ju serijski ubojica gleda dok pretraţuje mjesto zloĉina. Nije se morala puno truditi da pronaĊe sliĉnost. Na obuci je nauĉila da se serijski ubojice - posebno oni inteligentni - ĉesto uvlaĉe u policijske istrage, ponekad samo zbog uzbuĊenja, ali ĉešće zato kako bi nauĉili više o istrazi i ljudima koji ju sprovode. Ted Bundy je dobrovoljno radio u centru za pomoć ţrtvama silovanja dok je ubijao ţene u Seattleu. Edmund Kemper, kalifomijski ubojica studentica - s kvocijentom inteligencije 148, višim od Einsteina - bio se toliko sprijateljio s policajcima da su, kad ih je konaĉno nazvao i priznao ubojstva, mislili da se šali. Njezine umorne oĉi zabljesnule su od nove zamisli. Uzela je diktafon sa suvozaĉkog sjedišta, pribliţila ga usnama i pritisnula gumb za snimanje: "Moguće proaktivne mjere. Prvo. U svim zajednicama pogoĊenim

crostuff.net

ubojstvima organizirati okupljanja na kojima će se raspravljati o tim dogaĊajima. To objaviti putem lokalnih medija. Ubojica se moţda pojavi najednom ili više njih, pa ćemo nadgledati sva okupljanja, ili pomoću agenata u civilu ili video nadzorom. Drugo. Otkriti lokalne barove ih druga mjesta gdje se policajci koji istraţuju ubojstva u svakom gradu sastaju. Paziti na radoznale civile. Treće..." Zaustavila se, a onda uzdahnula. Znala je da ima i treću zamisao, ali nakon noći provedene u zrakoplovu mozak ju je izdao. No, ionako je pred njom bila naplatna kućica, pa je ugasila diktafon i sišla s autoceste. Za pet minuta je bila u mirnom starom susjedstvu s nizom kuća koje su nalikovale rancu, sve sagraĊene 1950-ih i 1960-ih. Većinu njih mlaĊi su parovi posljednjih godina modernizirali novim poploĉenim krovovima 1 ţarkim pastelnim bojama, no nekoliko kuća su još uvijek bili domovi svojih starih vlasnika, obiljeţeni starim prozorima sa ţaluzinama i ruţiĉastim plastiĉnim plamencima na travnjacima. Provjerila je uliĉne brojeve, a zatim parkirala iznajmljeni auto na ploĉnik na kraju slijepe ulice. Pogledala se u ogledalo. Strašan sluĉaj zbrĉkanog lica nakon dugog leta, ali morat će posluţiti. Krenula je po ploĉniku i još jednom provjerila adresu. 415 Bell Aire Lane. Pozvonila je i ĉekala. Otvorila joj je ţena s okruglim licem, u šezdesetim godinama. Izgledala je kao da se upravo vratila sa subotnjeg jutra u kozmetiĉkom salonu, s friziranom sijedom kosom i toplim izrazom lica. Victoria se predstavila i pokazala joj znaĉku. "Jeste li vi Edith Malone?" Zabrinuto se namrštila: "Jesam," rekla je potreseno. "O ĉemu se radi?" "Molim vas nemojte se uznemirivati. Došla sam po vašu kćer." "Moju kćer? Zašto? Nadam se da nije u nekoj nevolji." Victoria je spremila znaĉku, a onda odgovorila bez emocija: "Ne svojom krivnjom. Mogu li ući, molim vas?" Victoria je vozila do zraĉne luke, gdje su se ona i Karen ukrcale na FBI-jev avion s osam sjedala. Karen je izgledala kao daje izvan sebe i Victoria je suosjećala s njom. Bila je to ţena koju su braĉni problemi otjerali

crostuff.net

da provede tjedan dana kod majke i razmisli o svemu. Victoria je pokušala zamisliti kako bi njoj bilo da ju je jedan tjedan neki tip natjeravao po stanici Metroraila, a sljedećeg FBI dolazi po nju preko pola drţave. No, sve joj je objasnila u avionu. "Zašto mi to ranije nije reĉeno?" Victoria je zastala, smišljajući odgovor. "Onog trenutka kad smo saznali daje doušnik svoju posljednju poruku ostavio u pretincu vašeg automobila, osjećali smo da ste u dovoljno velikoj opasnosti da vam moramo reći. Vaša upletenost više nije bila sporedna. Sada bi bilo nemoguće pruţiti vam zaštitu kakvu trebate, a da vi ne znate što se dogaĊa. A morate se i sami pobrinuti za sebe, zaštititi se. Zbog vaše smo sigurnosti djelovali odmah, ĉak i prije nego smo kontaktirali vašeg muţa" "Nisam vas to pitala. Ţelim znati zašto mi ranije niste rekli." Poĉela je odgovarati, ali onda se predomislila. "To je bila zajedniĉka odluka izmeĊu vašeg muţa i FBI-ja." "Ţelite reći da je Mike pristao na ovo?" . "Da. Ali ne ţelim govoriti o stvarima koje me se ne tiĉu. Mislim da ću pustiti njega da vam sve objasni kad sletimo." "O, jedva ĉekam da to ĉujem," rekla je ljutito. Sjedile su nekoliko minuta u tišini, dok su u pozadini brujali motori, svaka udubljena u svoje misli. Victoria je nekoliko puta diskretno pogledala preko puta i ĉinilo se da se Karen Smirila. Naposljetku su im se pogledi sreh i izmijenile su nervozne osmijehe. "Onda,"rekla je Karen, "kako vam je raditi s Mikeom?" "Dobro. Nemamo problema." "SviĊa li vam se?" "SviĊa li mi se? Da, u redu je. Ali, s druge strane, većinu dana provodim loveći psihopatske seksualne manijake. Budimo iskreni: Saddam Hussein bio bi mi dobrodošla promjena." Karen se nasmiješila: "Vaš izbor profesije stvarno je neobiĉan. Moram se pitati..."

crostuff.net

"Zašto se time bavim." Victoria je završila njezinu misao. "Vaš mi je muţ postavio isto pitanje. Dala sam mu jeftin odgovor." "Mikeu nitko ne daje takve odgovore." "Shvatila sam to. Nije mu bilo drago. Pitao se postoji li nešto u mojoj prošlosti zbog ĉega se osjećam kao ţrtva." Karen je podigla obrve sa zanimanjem: "Što bi znaĉilo da se ovim bavite iz osvete?" "Ja nisam osvetnik, ako to mislite." "Oprostite. Nisam to ţeljela insinuirati. Samo sam htjela reći da vas ne bih krivila ako biste bili ljuti, znate, ako jeste ţrtva. Mogu razumjeti da se ţena tako osjeća." Protrljala se izmeĊu oĉiju, kao da ima migrenu. "Ako bi bila ţrtvom." Victoria je zbunjeno trepnula: "Je li vam dobro?" "Da, je," rekla je s hrabrim osmijehom. "Samo sam razmišljala o tome kako brzo ljudi zaborave na ţrtve. To je za njih najgori dio, pretpostavljam. Biti oko ljudi koji bi najradije zaboravili nešto što ti nikada ne moţeš zaboraviti." Victoria je oklijevala, a onda ju je njeţno dotakla po podlaktici: "Ţelite li mi nešto reći?" "Ne, u stvari ne. Pretpostavljam da me ĉinjenica daje serijski ubojica prekopavao po pretincu u mom autu malo prestrašila. No, iskreno sam radoznala, kao ţena ţeni. Je li vam lov na serijske ubojice pomogao?" "Pomogao u ĉemu?" "U tome, štogod to bilo, zbog ĉega se time bavite." "Ne ţelim da mislite da imam neku veliku, groznu tajnu." "I ne mislim. Sama me zanima." "Ne priĉam ĉesto o sebi," oprezno je rekla. Pogledala je prema Karen koja je sjedila preko puta i uhvatila njezin pogled. Izgledala je iskreno, ne znatiţeljno. "Pa, ako vas stvarno zanima, mislim da ima veze s mojom... recimo, obiteljskom prošlošću. Ja sam ono što zovu Ţibanka - na pola Ţidovka, na pola Kubanka.

crostuff.net

Ponekad mislim da bi moj šef htio da sam još i hendikepirana, pa bi sa mnom ispunjavao kvotu za zapošljavanje triju manjina. Ali, to je druga priĉa. Moj djed po majci umro je u Auschwitzu. Moj stric je proveo dvadeset i šest godina u Castrovom zatvoru zbog politiĉkih razloga. Obiteljski skupovi su bili ludnica. Gomila starih pijanaca ispijala je sangriju napravljenu od vina Manischewitz i svaĊali se tko je bio više progonjen. Barem sam to tako doţivljavala kao mala. No, kako sam odrastala, njihove su me priĉe poĉele fascinirati. Poţeljela sam razumjeti um kriminalaca - posebno ljudi koji su znali razliku izmeĊu dobra i zla, a ipak su ubijali i ubijali bez ikakvog kajanja i znakova da imaju savjest." "Znaĉi, vi ste jedna od onih policajaca koji vole razmišljati kao ubojica?" "Ne bih se sloţila. Ja pokušavam razumjeti ubojicu gledajući kroz ţrtvine oĉi. Što znaĉi da se moţda ne mogu uvući u glavu ubojice kao neki istraţitelji. Ali to mi daje strast da nastavim traţiti i onda kad bi neki drugi odustali." Karen je polako kirnnula. "Ĉinilo mi se da ste takvi." "Da se borim za ţrtve?" "Ne. Da ste ţena koja nikad ne odustaje." "Victoriji se uĉinilo da je ĉula nešto u njezinom tonu, istu onu opreznost koju je povremeno ĉula i od ţena s ĉijim je muţevima radila. Zavladala je tišina i izmijenile su dvosmislene poglede. Zatim su obje skrenule pogled, vireći kroz male ovalne prozore preko krila, prema jezeru Okeechobee ispod njih.

18

crostuff.net

Mike je došao kući prvi put nakon dva mjeseca. Srećom, Karen je bila rob navika, pa nije imao problema s pronalaţenjem njezinog auta na aerodromu - uvijek je parkirala na nivou K, "kao Karen," kako ne bi zaboravila gdje je ostavila auto. Da nije nosio omotnicu s imenima dvije nove ţrtve, osjećao bi se dobro zbog toga što ulazi na poznati kolni ulaz i hoda krivudavom pošljunĉanom stazicom posred travnjaka. Što god da se dogodi s njihovim braĉnim problemima, uvijek će o ovoj štukanoj ruţiĉastoj kući s bijelim ukrasnim rubom misliti kao o sretnom mjestu, ispunjenom sjećanjima na sretnija vremena. Sjetio se dana kad su on i Karen postavljali nisku ogradu oko cvijeća, prije pet ili šest godina. Kad su obavili pola posla pala je orkanska kiša. Završili su smijući se i valjajući po blatu, zatim se natjeravali u kuću, ostrugati prljavštinu jedno s drugog i potrošili svu preostalu energiju na voĊenje ljubavi do kraja dana. Bilo mu je drago kad je vidio da sve i dalje isto izgleda. Karen nije ništa promijenila. Dobar znak, pomislio je. Jedini je problem bio u tome da ga kući nije pozvala Karen, nego Victoria Santos. "UĊite," rekla je Victoria otvarajući vrata. "Hvala. Lijepo od FBI-ja da me poziva u moju vlastitu kuću." Njezin poziv bio je prigodno nejasan, ali je Mike po njezinim insinuacijama ipak shvatio da će Karen biti kod kuće i daje konaĉno upućena u situaciju. Ipak, srce mu je poskoĉilo kad ju je vidio kako sjedi na trosjedu u dnevnoj sobi. Ţelio ju je zagrliti, ali ona je polako ustala i izgledala pomalo obrambeno raspoloţena Njezina hladnoća samo je pojaĉala osjećaj krivnje koji gaje muĉio zbog toga što joj nije rekao istinu na samom poĉetku. "Ţao mi je što si morala saznati na ovaj naĉin," njeţno je rekao. "I meni," odgovorila je isprelddanim glasom. Victoria im se pribliţila: "Samo da znate, Mike, ja sam jutros pokupila Karen po naredbi iz Washingtona. Ĉim smo ĉuli daje doušnik ostavio najnovije pretskazanje u Kareninom autu, pretpostavili smo da je samo pitanje vremena kad ćete joj vi sve reći. Pa smo joj mi rekli."

crostuff.net

Još uvijek je pokušavao proĉitati Karenin izraz lica, traţeći neki put kojim će moliti za oprost. Odjednom se okrenuo prema Victoriji, kao daje tek tada razumio njezine rijeĉi. "Odmah ću vas prekinuti," oštro je rekao. "Kako ste dovraga znali da je doušnik ostavio nešto u Kareninom autu prije nego što sam vas ja nazvao i to vam rekao?" Izraz lica joj se promijenio: "Ja-ja sam bila u avionu, nedostupna. Pretpostavila sam da ste nazvali nekog drugog." "Zar ne mislite da bi mi, da sam nazvao nekog drugog, rekli da su vas poslali kako bi pokupili moju ţenu i sve joj kazali? Nikoga nisam nazvao." Naĉas je zatvorila oĉi, razmišljajući. "Pa, nije zapravo vaţno kako smo znah. Nekako smo saznali." "Prisluškujete moj telefon, zar ne?" "Ne!" rekla je. "Laţete, obećali ste da ćete poštovati moj novinarski integritet. Dogovor je bio da FBI daje novac, a dobivate jedino one informacije koje ja odluĉim objaviti u Tribuneu. Prekršili ste obećanje da nećete prisluškivati povjerljive razgovore izmeĊu mene i mog doušnika." "Nisam znala za to, Mike i to što me vi optuţujete ne znaĉi da je istina" "Jedini naĉin na koji ste mogli znati za Karenin auto je da je FBI prisluškivao moje razgovore s doušnikom." Victoria je utihnula, budući da nije imala argumenata. Sobu je ispunila napetost, a Mikeov izraz nevjerice ubrzo je zamijenila ljutnja. Poĉeo je šetati gore-dolje, a onda se prisilio da smireno kaţe: "Znate, sve dosad sam se dvoumio bih li objavio profil koji mi je doušnik dao. Sjetio sam se što ste mi prošli put rekli, da bi to što sam objavio kako ubojica ĉupa jezike moţda ugrozilo vašu istragu. Mislio sam da bi i otkrivanje toga kakva je osoba ubojica moglo biti štetno. Naravno, što se tiĉe FBI-ja ne moram ništa objaviti, s obzirom da prisluškujete moje razgovore. Ali sada, što se mene tiĉe, FBI moţe ići ravno u pakao. Ako ne moţete odrţati obećanje, onda ću ja raditi što god me volja." "Mike, kunem se, ako su vas prisluškivali, ja osobno nisam znala ništa o tome."

crostuff.net

"Naravno," rekao je podrugljivo. "Ako ćete mi nastaviti lagati, Victoria, najbolje bi bilo da odete. Moram razgovarati sa svojom ţenom" "Shvaćam da vas dvoje morate razgovarati. Ali mi moramo raspraviti poslovne stvari." "Rekao sam daje vrijeme da odete," rekao je strogo. Spremala se usprotiviti, ali jedan pogled na Karenino izmuĉeno lice bio je dovoljan da se predomisli. "U redu," rekla je ukoĉeno. "DoviĊenja, Karen." Karen je kimnula, a zatim je Mike ispratio Victoriju do predvorja i otvorio vrata. Zaustavila se na pragu i pogledala ga u oĉi. "Reći ću vam nešto, Mike. Stvarno je nepravedno da me pretvorite u negativca pred vašom ţenom. Ali, stavimo to na stranu. Što god odluĉite reći Karen o našem dogovoru, ĉinjenica ostaje da moramo uloviti serijskog ubojicu. I prihvatili vi to ili ne, ulog se povećao - i to jako. Nema apsolutno nikakvog logiĉnog razloga da vaš doušnik stavi imena tih ţrtava u Karenin auto. Mogao vam je opet poslati paket FedExom ili se ponovo posluţiti vašim kompjutorom - ili ih staviti u pretinac vašeg auta. Jedini razlog zbog kojeg ih je stavio u Karenin bio je da pokaţe dodatnu razinu kontrole. Ţeli vam reći da zna tko je vaša ţena, gdje se nalazi, što radi." "Znam to." "Ali mislim da niste dobro razmislili. Da budem otvorena: To znaĉi da ako su naši struĉnjaci u Quanticu u krivu - ako ispadne da vaš doušnik nije naš serijski ubojica - onda imate posla s doušnikom koji i sam pokazuje ozbiljne sociopatske sklonosti. To nije dobro," rekla je s dozom sarkazma, "i ovo nije vrijeme da se vi i ja svaĊamo. Zato me nazovite kad se ohladite jer je pomalo opasno odustati od igre prije nego što uopće saznate protiv koga igrate. I uvjeravam vas: Mi to ne znamo.'1'' Brzo se okrenula i poĉela silaziti niza stepenice. 19.

crostuff.net

Tog je nedjeljnog jutra Tribune uz tupi zvuk sletio pred vrata Bainesovih. Brenda je obiĉno duţe spavala nedjeljom, ali danas je rano ustala. Gotovo je dva mjeseca radila na reportaţi o smrtnoj kazni u Floridi i u nedjeljnom je izdanju na naslovnici trebao izaći prvi od pet dijelova njezina ĉlanka. To joj je bio najveći projekt u više od dvije godine i iskakala je iz koţe od ţelje da ga vidi. Brenda je u Tribune došla prije devet godina, iz Milwaukee Journala. Odmah je bila prozvana Snjeguljicom iz Mlijeĉne drţave s mlijeĉno bijelom koţom, koja je s njezinom crnom kosom i velikim zelenim oĉima ĉinila egzotiĉnu kombinaciju vrijednu naslovnice nekog magazina. I ona i Mike bili su slobodni u to vrijeme. Ubrzo nakon što je stigla poĉeli su zajedno ruĉati, stoje brzo dovelo do veĉera, izlazaka i tri noći tjedno u Mikeovom stanu. Dok su leţali u krevetu rekao joj je da Tribune mora otpustiti nesposobnog pomoćnika izdavaĉa. Ona je to u krevetu prenijela pomoćniku izdavaĉa. Nakon toga se ona i Mike nisu više slagali, moglo bi se reći. Napipala je naoĉale na noćnom stoliću i iskobeljala se iz kreveta najbrţe što je mogla, a da ne probudi muţa. Noć prije vodili su ljubav i nije mogla pronaći gaćice, ali uski rub njezine svilene spavaćice bio je taman dovoljno nisko da pokrije najosnovnije. Pojurila je do trijema, ali kad je posegla za novinama vjetar joj je podignuo negliţe preko glave. Stajala je tako na trijemu, ne obazirući se na svoju golotinju, šokirana naslovom. Serijski ubojica ponovo napao. Ţrtve broj 8 i 9 pronaĎene u Juţnoj Californiji. Podnaslov je proĉitala na glas: "Ekskluzivno za Tribune piše Mike Pošten." Lice joj se zacrvenjelo dok je divlje listala stranice traţeći svoj ĉlanak. Nije ga bilo. Odgodili su ga. "Kurvin sin!" viknula je, zbog ĉega je maĉka odjurila s trijema. Gurnula je novine pod ruku i odjurila u kuću, zalupivši vrata za sobom. Otišla je ravno natrag u spavaću sobu, bacila novine na krevet i probudila muţa. . "Vidi ovo."

crostuff.net

On je protrljao san iz oĉiju, zatim proĉitao naslov i odmahnuo glavom: "Ţao mije, dušo. Ĉini se daje gad platio još jednu ekskluzivnu priĉu." "A, ne," rekla je uz ljutiti pogled. "Za ovu još nije ni počeo plaćati." Victoriju su poĉeli umarati sedmodnevni radni tjedni, no popriliĉno je kasnila s izvještajem o stanju. U nedjelju u podne odvezla se do kuće svog pretpostavljenog u ruralnom dijelu Virginije. Veljaĉa nije bila najljepši dio godine jer su raštrkane šume i ravna polja bili goli i smeĊi. Bijela je kuća imala visoko postavljeni krov, sa starim kamenim temeljima i nadodanim trijemom. SagraĊena potkraj 18. stoljeća, posjedovala je sav šarm i nepogodnosti povijesnog spomenika išĉupanog iz sela Wilhamsburg.* Ona i David Shapiro sjedili su u radnoj sobi u prizemlju, u identiĉnim koţnim naslonjaĉima. Zbog namještaja od tamnog drveta svako bi se doba dana ĉinilo kao ponoć, no ugodan sjaj iz kamina grijao im je lica. Victoria je iz poštovanja umjesto svoje uobiĉajene sportske odjeće koju je nosila vikendom odjenula tamne vunene hlaĉe, cipele s visokim potpeticama i dolĉevitu od kašmira. Shapiro je bio odjeven više po njezinom ukusu u traperice, gojzerice i staru majicu sa sveuĉilišta Duke. Na rubu njegova stola nalazila se šalica s mrljama od kave i zguţvana kutija cigareta Camel. Shapiro je imao ĉetrdeset devet godina i dvadesetpetogodišnje iskustvo u policiji, većinom na krvnim deliktima. U FBI-ju je poĉeo raditi * Naselje iz kolonijalnog doba i poprište bitaka u ratu za američku nezavisnost na Odjelu za identifikacije davnije nego što bi se ţelio sjećati. Impresivne bronĉane plakete na zidu od trešnjeva drveta obiljeţavale su njegovu sluţbu kao predsjednika MeĊunarodne udruge detektiva za ubojstva, programski direktor PPNZ-a unutar FBI-jevog nacionalnog centra za analizu nasilnih zloĉina i, trenutno, šef JODLSU-a. Sa 170 cm bio je niţi od Victorije, no njegove prodorne oĉi lako su mogle zastrašiti svakoga. Bio je strastveni pušaĉ koji se rijetko smijao. Ĉak i oni kojima je bio drag govorili su da ima ţutiĉavu put ĉovjeka koji je vidio više neriješenih ubojstava od ikoga na svijetu.

crostuff.net

"Zašto mi nitko nije rekao za prisluškivanje u Tribuneu?'' pitala je izravno. Shapiro je snaţno povukao dim iz treće cigarete koju je zapalio nakon njezina dolaska. "Ne prisluškuju se telefoni u Tribuneu. Dobri stari dani J. Edgara Hoovera su prošli. FBI ne moţe samo tako prisluškivati novine." "Poriĉete li bilo kakvo prisluškivanje Mikeovih razgovora s njegovim doušnikom?" "Kaţem vam daje ograniĉeno na stan Zacka Newmana. Ne bih ĉak ni pokušao dobiti odobrenje za elektronsko nadziranje Tribunea, ali malo je lakše nagovoriti suca da treba prisluškivati luksuzni stan neoţenjenog crnca koji vozi avione iz i u Miami." Odmahnula je glavom s nevjericom. "Obećali smo Poštenu da će njegovi razgovori s doušnikom biti privatni. Bez iznimke. Nismo to ograniĉili na razgovore unutar redakcije. Ako niste namjeravali poštovati dogovor, trebali ste mi reći." "Zašto?" rekao je uz oštar pogled. "Da se opet moţete obratiti nekome iznad mene? Moţda traţiti pomoćnika direktora Doughertyja da osobno ukine prisluškivanje?" Victoria je uzdahnula i okrenula oĉi prema vatri. "Ţao mi je što ste još uvijek ljuti, ah nisam se obratila ĉelništvu zato da bih vas posramila. Samo sam smatrala, da je velika greška odbiti ponudu Tribunea. Vi ste mi svoju odluku predoĉili kao konaĉnu. Nisam se imala kome obratiti." Otpio je gutljaj kave. "Ne kaţem daje sumnjanje u moje odluke bilo pogrešno. Samo tvrdim da ima posljedice." "Kakve posljedice?" "Prisluškivanje je dobar primjer. Agenti koji imaju naviku raditi iza leĊa svojih nadreĊenih, ne bi smjeli oĉekivati da im se govore svi detalji operacije." "Ovo nije bio detalj." "To je samo dio cijelog plana. Moramo uhvatiti serijskog ubojicu." "Ako Pošten odustane zbog prisluškivanja, moţda ga nikada ne uhvatimo."

crostuff.net

"Preduboko je da bi se sada povukao. Ako se ne boji za sebe, mora se bojati za svoju ţenu. Mi smo jedini koji ih mogu zaštititi. A ako on prestane suraĊivati, mi ih prestajemo štititi." "Već sam mu to rekla. Moţda mu to više nije dovoljno." "Onda se potrudite da mu to bude dovoljno," rekao je oštro. Victoria je duboko udahnula smirujući svoj bijes. "A što predlaţete, kako da to uĉinim?" Zapalio je još jednu cigaretu: "Recite mu istinu. Recite mu da ako se prije nije usrao od straha prilikom razgovora s doušnikom, mogao bi sad poĉeti. Zato što ima sve više dokaza daje doušnik ubojica." "O ĉemu priĉate?" "O vrpcama. Usporedili smo glas njegovog doušnika s vrpcom koju nam je dao šerif Dutton. Zato smo prisluškivali Postenov telefon u stanu - da ĉujemo doušnikov glas. I elektronska analiza i psiholingvistiĉko ispitivanje ukazuju na isti zakljuĉak: Oba poziva nazvala je ista osoba." "Kako mogu biti tako sigurni? Osoba u Hainesvilleu oĉito se trudila prikriti glas i snimka je bila loše kvalitete, snimljena na diktafon prislonjen irz slušalicu." "Vjerujem našim struĉnjacima," ravnodušno je rekao. "U redu, pretpostavimo da su u pravu. Zašto vas to dovodi do zakljuĉka da je doušnik ubojica?" "Zašto?" upitao je s nevjericom. "Jer je rekao daje ubojica kad je nazvao Duttona. Znam da to nije nuţno stopostotna istina, ali ne moţemo tu tvrdnju samo odbaciti." "Ali, on nije ubojica." Pomaknula se naprijed u stolcu, odluĉno govoreći. "Doušnik je mogao lagati Duttonu tvrdeći daje ubojica samo kako bi nas skrenuo s traga. Vodeći se logikom da što nam duţe bude trebalo da pronaĊemo ubojicu, to će duţe on dobivati novac. Ali, još vaţnije, to što je nazvao šerifa jedna je od onih spaĉki o kojima priĉam od poĉetka. Ĉovjek kojeg mi lovimo nije ni pribliţno tako zaigran da bi se odluĉio za zafrkanciju poput plaćanja za intervju Ernesta Gilla. I on ne bi nepotrebno riskirao, poput uvlaĉenja u Tribune kako bi ostavio podatak na Postenovom kompjutoru ili nazvao šerifov ured i priznao ubojstvo. To

crostuff.net

su djetinjaste psine nekog poĉetnika koji se previše trudi biti jako pametan. Mi ne lovimo razularenog zaigranog ĉovjeka. Mi traţimo uglaĊeni, uĉinkoviti stroj za ubijanje." "Pa, nadajmo se da ste u pravu," rekao je Shapiro, kipteći, "jer, kaţem vam: Glave će padati ako ispadne da plaćamo serijskom ubojici za podatke o njegovim vlastitim ubojstvima. Iz tog sam razloga i odbio dogovor." Bilo je oĉito koliko se Shapiro trudi smiriti se. "Slušajte, stavite ego na stranu samo na trenutak, moţe? Recimo da ste u krivu, a svi drugi u pravu. Kaţite: Kako ćete sprijeĉiti ubojicu u tome da pobjegne s novcem poreznih obveznika?" "Sve dok novac ostane u našem bankarskom sustavu moţemo mu ući u trag. Imam izvore u nekoliko banaka, financijskih poduzeća i pošti, koji će pokriti obavljanje kompjutorskih transakcija, a s Financijskim centrom iz Detroita radim na praćenju krupnih uplata i isplata." "Što ako izvadi sredstva iz zemlje i pokuša se sakriti iza bankarske povjerljivosti?" "Tu će nam pomoći meĊunarodni sporazumi. Oni pokrivaju većinu zemalja s tajnim bankovnim raĉunima Švicarsku, Meksiko, Bahame i još dvadesetak zemalja." "Što ako ode na neko opskurno mjesto?" "Onda ćemo morati raĉunati na ljude unutar bankarskog sustava. Doušnike. Znam da to zvuĉi pomalo riskantno, ali morate zapamtiti da je jedini naĉin da se naĊemo u škripcu ako ispadne da je on ubojica i ako ja izgubim trag novca." "Pogrešno. Tada nećemo mi biti u škripcu. Vi ćete biti u škripcu. Vi ste poslali onaj dopis pomoćniku direktora Doughertyju, uvjeravajući ga da doušnik nije ubojica." Progutala je knedlu u grlu, a onda samouvjereno kimnula. "Tako je, gospodine. Napisala sam ga. I stojim iza njega." "Da," rekao je ugasivši cigaretu. "I stojite sama."

crostuff.net

Nedjeljna su popodneva za Mikea obiĉno bila mirna, ali ne i današnje. Telefon nije prestao zvoniti otkad je njegov najnoviji ekskluzivni ĉlanak dospio na kioske. Dosadila mu je sva ta paţnja i u ĉetiri se sata prestao javljati na telefon. U pet je njegova automatska sekretarica prestala snimati poruke jer više nije bilo mjesta na kaseti. Nekoliko je poziva došlo i prošlo s 5-6 zvona. No, jedan nikako nije htio prestati zvoniti. Nakon otprilike dvadesetog, Mike se javio. "Trenutno si najtraţeniji novinar, zar ne, ĉudo od djeteta." Glas je bio pritajen pomoću nekakve elektriĉne naprave od koje se Mike jeţio. Zvuĉao je pomalo kao njegov doušnik, ali glas je bio previše mehaniĉki da bi bio siguran. "Tko je to?" "Ja sam tvoja karta za slavu: Sve je na moj trošak." Zastao je, zbunjen. "O ĉemu se radi. Tko ste vi?" "Pusti to. Tako ti je dobro išlo. Ne samo podaci o ţrtvama, već i detalji o ubojstvima. Ĉovjeĉe, bio si toĉno pogodio. Dojmio si me se. Ĉak sam ti se i divio. A onda si se kao tipiĉan novinar okrenuo i zabio mi noţ u leĊa." "Misliš na jutrošnji ĉlanak?" "Ne, mislim na strip o Snoopyju iz današnjih novina, kretenu." "Što je u ĉlanku bilo netoĉno?" "Što je bilo toĉno?" "Reci ti meni." "Ništa," govorio je glasnije, ljutnja se probijala ĉak i kroz zaštitu, "baš ništa. Nisi mogao odoljeti, zar ne? Malo ti se posrećilo i odjednom si postao struĉnjak za sve. Znaš sve o ubojstvima pa misliš da znaš sve i o ubojici. Pa, reći ću ti nešto. Nemaš pojma o meni." "Onda me ispravi." "Nadomjestak za penis. Zbunjeni seksualni identitet. Moţda je impotentan. Izostavio si sve stereotipe, osim da mrzim maĉke. Umorno, klišeizirano, kenjkavo. To je tvoj takozvani psihološki profil. I ti si znao da je sranje." "Slušaj, smiri se, u redu? Ne bih objavio ništa za što ne mislim da je istina."

crostuff.net

"Laţljivče! Objavio bi bilo što, samo da prodaš jebene novine. Nije te briga što napišeš ili koga uvrijediš. Glavno da budeš prvi. Bolje je biti potpuno u krivu nego potpuno zadnji. Ne govore li to ljigavi novinari?" "Hej, ţao mi je..." "Nemoj mi se obraćati tako pokroviteljski," sa svakom je rijeĉi govorio glasnije i brţe. "Misliš da ćeš se izvući s ovim, zar ne?" "Nisam..." "Ušuti! Misliš da nema veze ako si u krivu? Današnje glavne vijesti sutra će biti zaboravljene. Pa, za mene, prijatelju, to neće biti zaboravljeno. Ako je crno na bijelom danas, bit će crno na bijelom zauvijek. To neće završiti u kutiji za reciklaţu. Već se nalazi na intemetu. Znaš li što to znaĉi? Da mi se upravo u ovom trenutku neki dvanaestogodišnji, kosooki, balavi mali seronja u Singapuru smije. Pohranjeno je u knjiţnicu Kongresa, kretenu. Znaš li što to znaĉi? Mali balavi seronje će mi se smijati sljedećih dvjesto pedeset jebenih godina. Razumiješ li me? To nikada neće završiti." "Moţemo..." "Rekao sam da ušutiš\ Oklevetao si me. Osramoćen sam. I to neću trpjeti." "Gledaj, ja to mogu srediti. Što ţeliš da uĉinim?" Disao je teško i brzo, što je na jezovit naĉin oţivjelo robotske zvukove njegovog elektroniĉki izmijenjenog glasa. "Ţelim da ti," rekao je dubokim, ljutitim tonom, "drţiš jezik za zubima." Ĉuo se zvuk zalupljenog telefona i ubojica je nestao. Mike je polako spustio slušalicu, a zatim zakopao glavu u ruke, tresući se od sve jasnije spoznaje da je konaĉno upoznao ĉovjeka koji je bio u potpunosti sposoban išĉupati nekome jezik - i to ne samo jedanput.

20. Victoria je u ponedjeljak u devet sati ujutro stigla u Quantico na grupni sastanak. Sastali su se na drugom katu ispod zemlje u prostoriji bez prozora sa ţarkim fluorescentnim svjetlima. David Shapiro, šef Jedinice za

crostuff.net

otmicu djece i lov na serijske ubojice, sjedio Je na ĉelu dugaĉkog pravokutnog stola, dok mu je s desne strane sjedila Victoria, a s lijeve još dva agenta JODLSU-a, Steve Caldwell i Arnold Freeland. Debeli dosjei postavljeni jedan na drugi uzdizali su se na stolu poput slomljenih stupova s antiĉkih ruševina, svaki je kup bio druge visine. Bilo ih je ukupno devet, po jedan za svaki neriješeni sluĉaj. Na zidu, toĉno iza Shapira, visio je šareni zemljovid Sjedinjenih drţava. Pribadaĉe s plavim glavama bile su zabijene na mjestima koja je ubojica izabrao, od Miamija do San Francisca, Eugenea do New Yorka. Nakon dolaska Victoria je primijetila i dvije nove u Juţnoj CMfomiji - gdje su pronaĊene ţrtve broj osam i devet, prvo dvostruko ubojstvo. Sat vremena su usporeĊivali razliĉite ţrtve i mjesta zloĉina, stvarali pretpostavke o ubojici koje su se podjednako temeljile na intuiciji i prošlim iskustvima. Victory ina paţnja bila je na vrhuncu kad su se posvetili Mikeovom najnovijem ĉlanku. "Poĉnimo s Tribuneovim profilom," rekao je Shapiro. "Potpuno je netoĉan," rekla je Victoria. "Nemoj biti tako neoprezna," rekao je Caldwell. On je bio pedesetogodišnji akademski tip, s kovrĉavom prosvjedom kosom, naoĉalama s crnim okvirima i nezapaljenom lulom meĊu zubima zamrljanima duhanom, najpoznatiji kao Akademijin redovni instruktor za seksualne napade i primijenjenu kriminalistiĉku psihologiju, Caldwell je u JODLSU došao "na posudbu" iz Jedinice za pomaganje u istragama, što je bilo novo ime Odjela za bihejvioristiĉku znanost, koja se prva bavila izradom profila kriminalaca. Osnivanje JODLSU-a je dovelo do teritorijalnog rata za izraĊivanje profila s JPI-om, ali kad je konaĉno odluĉeno da će JODLSU izraĊivati vlastite profile, šef JPI-a je poslao Caldwella u JODLSU - naoko da pomogne novom odjelu u pokretanju programa za izradu profila, ali vjerojatnije da se riješi tog visokointeligentnog, ali nepodnošljivo uobraţenog gnjavatora. "Tribuneov profil se priliĉno slaţe s onim koji smo mi napravili," nastavio je Caldwell. "Vjerujem da imamo posla sa seksualno disfunkcionalnim muškarcem. Moţda i impotentnim, kao što piše u Postenovom ĉlanku,

crostuff.net

što je razlog zbog kojeg ne nalazimo tragove penetracije penisom niti kod jedne od ţrtava. U najekstremnijem sluĉaju moţda ĉak imamo posla sa silovateljem kojem je penis odgriţen ili zamalo odgriţen prilikom prisilnog oralnog odnosa, što bi objasnilo njegov bijes i oralnu fiksaciju. Jezik je ftvozi-seksualni organ koji moţe odrezati i muškarcima i ţenama, pa je unakaţivanje itekako seksualno motivirano. Široki spektar ţrtava djelomiĉno me podsjeća na sluĉaj Richarda Ramireza, Mifornijskog noćnog napadaĉa, osim što su se kod Ramireza razlikovale i ţrtve i naĉin ubijanja, tako da nikad ne biste posumnjali ,da ih je poĉinila ista osoba. Ovdje se meĊusobno razlikuju samo ţrtve. No, u oba sluĉaja raznolikost ne mijenja razlog zbog kojeg ubija." Odmahnula je glavom: "Mislim da ubojica nije tipiĉni seksualno nesposobni ţenomrzac. Ima previše muških ţrtava. Motivira ga nešto drugo. Radi se više o dominaciji. Manipulaciji. Kontroli." Izvadio je lulu iz usta, pokroviteljski odmahujući glavom. "Ovo je klasiĉna psihoseksualna zbrka. Ja to volim zvati Ozirisovim kompleksom." , "Čijim kompleksom?" "Ozirisovim," rekao je bahato afektirajući, kao daje svaka budala morala ĉuti za njega. "U Egipatskoj mitologiji je, nakon stoje bog Oziris bio ubijen i raskomadan, njegova druţica sakupila sve dijelove njegova tijela. Jedino što nije mogla pronaći bio je penis. Zato je napravila ogromnu falusnu repliku i naredila Egipćanima daje oboţavaju. To je prastara potraga za nestalim penisom i oboţavanje njegova nadomjeska. U ovom sluĉaju, ubojica je jezik uĉinio njegovim nadomjeskom. U manje elstremnjm sluĉajevima, nedovoljno obdareni muškarac koji ţeli zadiviti svoju ţenu ili djevojku moţe jednostavno posjetiti plastiĉnog kirurga da mu ovaj ubrizga masne stanice u organ. U prirnitivnijim kulturama, kao kod indijskih swamija, muškarci na penis svezu uteg od pet kilograma i rastegnu ga do apsurdnih proporcija, tako da ga stvarno ispod krpice koju nose oko bokova mogu zavezati u ĉvor. Ako ne moţeš vidjeti seksualnu motivaciju iza tih ubojstava, Victoria, onda jednostavno preozbiljno reagiraš na posljednji poziv koji je Pošten primio."

crostuff.net

"Ne reagiram ni na što. Isto sam mislila i ranije." Uzdahnuo je s nestrpljenjem. "Slušaj, ti si relativno nova ovdje. Moramo poĉeti od ĉinjenice da, iako je moţda nekoliko serijskih ubojica psihotiĉno, gotovo svi su psihopatski seksualni sadisti. To je istina još od prvog serijskog ubojice o kojem postoji dokumentacija, Francuzu iz osamnaestog stoljeća koji je po zanimanju bio mesar i koji se dovodio do orgazma time što je ţene na smrt ubadao noţem. Zašto misliš da imamo tako malo ţena serijskih ubojica? Opsesija ubojice perverznim seksualnim fantazijama nešto je što sam shvatio ne samo iz literature, već i iz bezbrojnih razgovora sa serijskim ubojicama - koji su svi, dodao bih, bili obavljeni davno prije nego si ti i pomislila da bi moglo biti zabavno postati agenticom FBI-ja." Prezirno gaje pogledala zbog tog niskog udarca, ali mu je odmjereno odgovorila: "U redu, Stevene. Samo iz zabave, zašto ne razmotriš mogućnost da se ovaj moţda ne uklapa u tvoj kalup?" Freeland se umiješao. "Ne stajem ni na ĉiju stranu," rekao je pazeći na Caldwellov ego. "Ah ne mislim daje potpuno apsurdno pretpostaviti da razlog tomu što nevini ljudi po ĉitavoj drţavi odjednom imaju išĉupane jezike moţda leţi u tome što su nešto krivo rekli ili su moţda razgovarali s nekim s kim nisu smjeli. Moţda motivacija nije potpuno ukorijenjena u seksualnosti. Moţda je više posvećen nekoj misiji, poput plaćenog ubojice." "Kad razmislite o tome," rekla je Victoria, "ĉinjenica daje cimera Timothyja Copelanda ostavio na ţivotu podrţava profil plaćenika, više nego poĉinitelja neplaniranih seksualnih ubojstava. Tip ne ostavlja više tijela nego što mora, što je pametno, jer više ţrtava znaĉi i više fiziĉkih dokaza koje mi moţemo prouĉavati." "Nastavimo u oba smjera," rekao je Shapiro smirujući raspravu. "Tko ţeli nastaviti s ovime?" "Ja se već bavim time," rekla je Victoria. "Istraţujem jesu li ţrtve ili ubojica moţda drţavni doušnici ili povezani s nekim od njih." Shapiro je podignuo obrvu: "I što si saznala?"

crostuff.net

"Radim s Odjelom za prikupljanje i korištenje informacija i provjeravam imena svih tajnih doušnika koji su još uvijek ţivi, svaku osobu koja je pristupila programu za zaštitu svjedoka otkad gaje Bobby Kennedy pokrenuo. Nitko od njih nije bio ţrtva. Kako se za sada ĉini, nitko od njih nije ni u rodu s nekom od ţrtava." Zavalio se u naslonjaĉ stavljajući ruke iza glave. "A što je s drugom stazom? Ima li naznaka da je netko od njih ubojica - ili povezan s ubojicom?" "To je malo teţi zadatak," rekla je. "U svakom danom trenutku imamo tri tisuće ljudi u programu za zaštitu svjedoka i otprilike dvjesto novih svake godine. Mnogi su od njih ušli u program i postali ogorĉeni. Izgubili su prošlost, obitelji, nakon što su zapoĉeli novi ţivot ne mogu naći dobar posao. Postoje i brojni ljudi koji su razmišljali o tome da uĊu u njega, riskirali svjedoĉenjem, a onda se predomislili kad su vidjeli što to podrazumijeva. I to je samo u federalnom programu. Povrh toga imamo još i pedeset saveznih drţava za pregledati." "Samo nastavite, Victoria." "I hoćemo. Naravno, program za zaštitu svjedoka je samo vrh ĉitavog procesa. Samo na federalnom nivou imamo brojne doušnike koji nisu ukljuĉeni u program. Dodajte tome sve osobe kojima su se doušnici moţda zamjerili i onda popis sumnjivaca postaje beskonaĉan. Stavila sam sve raspoloţive ljude na taj zadatak. Toĉnije, sve koji imaju sigurnosno odobrenje." Shapiro je zamišljeno suzio oĉi. "Ĉini mi se da previĊamo jednu oĉitu kategoriju." "Koju to?" "Pod pretpostavkom da ovo ima bilo kakve veze s doušnicima, ne mora se nuţno raditi o vladinim doušnicima. Ţrtve bi mogle biti ljudi koji su razgovarali s medijima. Ili bi ubojica mogao biti povjerljivi izvor nekog novinara." "To je popis imena koji nikada nećemo vidjeti," rekla je. "Ĉak i kad bi zakonski imali pravo na njega, bilo bi ga nemoguće nabaviti logistiĉki."

crostuff.net

"Slaţem se. Ali ovaj je doušnik iz nekog razloga izdvojio novinara iz miamijskih novina. Treba nam barem popis njegovih doušnika." Caldwell je zapoĉeo podrugljivim tonom, lupkajući lulom po stolu: "Ne oĉekujem da će jedan Pulitzerom nagraĊeni novinar odati imena svih doušnika s kojima je ikad imao posla. I mislim da ne postoji niti jedan sudac u Americi koji bi ga na to natjerao. Povjerljivi izvori su zaštićeni Prvim amandmanom." "Nisam predlagao da traţimo suca da ga na to prisili. Ali mislim da bi ga Victoria mogla u to uvjeriti." Caldwellove su oĉi razbludno zasjale. "Zvuĉi divno. Znaĉi li to ponudu koju neće moći odbiti?" "Dosta s tim," rekao je Shapiro. Victoria ga je ignorirala obraćajući se izravno Shapiru. "Ovo bi mogao biti presedan, ali slaţem se sa Steveom. Sumnjam da će nam novinar otkriti svoje izvore. Ipak je Postenova opsesija potrebom da zaštiti mogući izvor istinitih informacija i bio temelj za naš neuobiĉajeni dogovor s Tribuneom." "Znam da je zadatak teţak," rekao je Shapiro, "ali tvoji nadreĊeni bili bi jako zadivljeni. Moţda ĉak dovoljno zadivljeni da zaborave na izvjesni dopis koji si poslala pomoćniku direktora Doughertyju, u kojem kaţeš da doušnik nije ubojica." Skrenula je pogled, a onda pogledala ravno prema njemu. "Vidjet ću što mogu uĉiniti," rekla je, "ali neću se zavaravati. Znam da postoji samo jedan naĉin da zaboravite na taj dopis." "O? A to je?" Osvrnula se oko stola kako bi srela svaki par oĉiju: "Ako sam bila u pravu." 21. Victoria je tog ponedjeljka stigla u Miami malo iza tri sata popodne. U sljedećih nekoliko dana morat će kontaktirati sa svakom od dvadeset i šest razliĉitih drţavnih i lokalnih policijskih agencija i osam FBI-jevih podruţnica koje su trenutno tragale za istim ubojicom. Nakon što se Mikeov "profil" pojavio na naslovnicama nedjeljnog Tribunea, bilo je vaţno objasniti im kako to utjeĉe i još vaţnije, kako ne utjeĉe na

crostuff.net

FBI-jev profil njihovog NESUB-a, što je u FBI-jevom ţargonu znaĉilo "nepoznatog subjekta". Shapiro joj je rekao da krene iz Miamija. Sastanak radne skupine iz Miamija odrţao se u FBI-jevoj podruţnici u sjevemoistoĉnom dijelu grada, sivoj zgradi u kojoj je radila većina od 380 ntiamijskih agenata - petoj po veliĉini u Birou. Victoria se javila recepcionaru iza neprobojnog stakla u sumornom predvorju na drugom katu. Na zidu pokraj dizala visjele su dvije plakete u ĉast dvojice agenata koji su poloţili najveću ţrtvu. Victoria je prepoznala imena Benjamina P. Grogana i Jerryja Dovea, dvojice ovdašnjih agenata koji su poginuli prilikom pucnjave u kojoj je ispaljeno 140 spremnika metaka. Njihova je smrt ubrzala odluku FBI-ja da zamijeni tradicionalni 38-kalibarski Smith & Wesson kao oruţje koje su dodjeljivali svojim agentima poluatomatskim pištoljima koji se neće zaglaviti ako se komadići kosti iz agentove raznesene ruke uvuku u magazin sa streljivom. Radna skupina u Miamiju ukljuĉivala je razne grane drţavnih i saveznih organa reda, od policije iz okruga Metro-Dade do floridske drţavne garde. Gotovo šezdeset policajaca ispunjavalo je veliku FBl-jevu vjeţbaonicu u prizemlju. Victoria je stajala na postolju u prednjem dijelu, s velikim bijelim panoom iza leĊa. Devet rx>druţnih agenata FBI-ja stajalo je uza zid, a lokalni policajci i detektivi, koji su radili na sluĉaju, ispunjavali su deset redova školskih klupa. Gledajući publiku, Victoria je primijetila više sijedih glava nago inaĉe. Izgledalo je kao da su neki iskusni veterani vraćeni iz mirovine kako bi pomogli u istrazi. S obzirom daje Miami Tribune dobivao ekskluzivne podatke o svakom ubojstvu, rastao je pritisak javnosti na policiju da pronaĊe nešto novo i znaĉajno o ubojstvu u Miamiju. Ubojstvo u Miamiju bilo je treće u nizu ovog serijskog ubojice i zanimljivo sa stajališta izrade njegovog profila. Tijelo sretno oţenjenog, ĉetrdesetdvogodišnjeg uspješnog Amerikanca kubanskog porijekla bilo je pronaĊeno u kanalu. Ubojica gaje napao noću, dok je ovaj zatvarao svoju trgovinu tehniĉkom robom, a zatim je odnio tijelo bez jezika u Everglades, gdje gaje bacio. Skrivanje tijela je, kao stoje Victoria znala, općenito bio znak planiranja i mudrosti. Suprotno tome, prve su dvije ţrtve bile pronaĊene u svojim domovima, strašno unakaţene - stoje bio znak pretjerivanja i neuraĉunljivosti. Miami je tako pruţio prvu

crostuff.net

naznaku "miješanog" ubojice, koji je posjedovao odlike i organiziranog i neorganiziranog - drugim rijeĉima, još jedna u dugom nizu anomalija zbog kojih su se policajci zbunjeno ĉeškah po glavama. Publika se utišala kad su kopije dokumenta od devet stranica poĉele kruţiti po redovima, s lijeve na desnu stranu. Victoria je ukljuĉila mikrofon. "Dobar dan," rekla je preko prigušenog zvuka listanja papira. "Svi ste trebali dobiti kopiju najnovijeg FBI-jevog profila našeg serijskog ubojice. Došlo je do nekih promjena od zadnje verzije, ali ne onoliko koliko ste moţda oĉekivali. I to je glavna poruka koju danas ţelim prenijeti. Nemojte se dati zavarati demonskim prikazom ubojice oslikanim u nedjeljnom Tribuneu. Morate znati razliku izmeĊu onoga kako ubojica izgleda u obiĉnome svijetu i onoga što postane kad vrši zloĉin." "Što onda imamo?" pitao je jedan od detektiva."Modemog Jekylla i Hydea?" 'To je pomalo melodramatski, ali u odreĊenom smislu, shizofreniĉke odlike mogle bi biti izraţenije no što smo isprva mislili. O tome ću kasnije još nešto reći. Prvo porazgovarajmo o profilu iz Tribunea?' Victoria je pogledala agente pored vrata, na što su oni prigušili svjetla. Ukljuĉila je projektor, a onda u njega umetnula kopiju Mikeovog ĉlanka koji je obasjao zid iza nje u zamraĉenoj sobi. "Na samom poĉetku moţemo reći daje ovaj takozvani profil ili djelo nekoga tko ne zna o ĉemu govori ili nekoga tko nas namjerno pokušava navesti na krivi trag. Na primjer," rekla je pokazujući na treći red, "sigurni smo da ubojica nije homoseksualac." "Jedna od ţrtava mu je bio peder," rekao je jedan od sjedokosih policajaca u prvome redu. Victoria se zgrozila od tog izraza. "Jedna od ţrtava je bila i sedamdesetosmogodišnja starica. To ne znaĉi daje moja baka sumnjiva." Uklonila je ĉlanak, ostavljajući svjetlo projektora na zidu. "Ne namjeravam tom ĉlanku pridati previše vaţnosti i ispitati ga red po red. Trebali biste se koncentrirati na FBI-jev profil, ne na ono što piše u novinama. No, postoji još samo jedna stvar koju ţelim naglasiti."

crostuff.net

Zastala je na trenutak kako bi bila sigurna daje svi slušaju. "Koliĉina detalja u tom laţnom profilu odraţava dobar stupanj poznavanja mjesta zloĉina ili, u najmanju ruku, izvještaje i fotografije s mjesta zloĉina - moţda ĉak i prvotne policijske izvještaje. I terminologija kojom se sluţi pokazuje izvjesnu... rafiniranost nije prava rijeĉ. Više se^ radi o poznavanju policijskog ţargona." "Hoćete reći daje tip koji je zvao Tribune policajac?" ponovo se javio sjedokosi. Victoria je zastala i pogledala što je dublje mogla u publiku, iako ih je svjetlo iz projektora svelo na sjene. "Kaţem da bi mogao biti i u ovoj prostoriji." Kao što je bilo i dogovoreno agenti koji su stajali uza zid u tom su trenutku upaliti svjetla Njezine su rijeĉi trebale biti sredstvo. Gajili su male nade da će neoĉekivani prekid tame moţda uhvatiti neĉije lice u publici s izrazom koji bi ga uĉinio sumnjivim. Nekoliko policajaca je s nelagodom gledalo svoje susjede, ali nitko nije izgledao pretjerano nervozan ili uzbuĊen. No, takvi slabi rezultati bili su potpuno u skladu s najnovijim FBI-jevim profilom. Tko god daje bio, taj je ĉovjek poznavao trikove -prije nego se ona stigla njima posluţiti. 22. Victoria je parkirala posuĊeni Mercury Grand Marquis na sam kraj asfaltnog parkirališta istoĉno od zraĉne luke Hilton. Skupina agenata iz podruţnice bila ju je pozvala na veĉeru, ali se odluĉila opustiti i pripremiti za sastanak s radnom skupinom iz Arkansasa sutra popodne u Fayettevilleu. To ne bi trebala biti jednako velika grupa kao ova u Miamiju, ali pritisak će biti jednako osjetan. Niti jedan od gradova u kojima se ubojstvo dogodilo ne bi ţelio vidjeti da se to ponovi negdje drugdje. Ali, ono stoje stvarno motiviralo lokalne istrage bio je neizraţeni strah da će se ubojica vratiti u njihov grad i ponovo nekog napasti.

crostuff.net

Sunce je zašlo prije sat vremena i svjetla zraĉne luke blještala su u tami na drugoj strani autoputa. Velika stabla fikusa bacala su sjene pod ţutim svjetiljkama koje su obasjavale parkiralište. Zakljuĉala je vrata automobila i krenula prema hotelu, promatrajući ţmirkanje crvenih svjetala 747-ice koja je slijetala u daljini. Parkiralište je bilo puno pa je bila gotovo dvjesto metara udaljena od ulaza u hotel. Ĉvrsto je primila torbicu dok se probijala izmeĊu automobila. Kad se pribliţila ploĉniku zaĉula je korake iza sebe, koji su odgovarali brzini njezinih. Ubrzala je korak. I koraci su se ubrzali. Osvrnula se preko ramena i ugledala usamljenu figuru u sjeni. Nastavila je hodati, ali je sišla s ploĉnika. Iza nje se zvuk koraka promijenio od glasnog lupkanja po betonu do tupog tapkanja po asfaltu. Zakoraĉila je natrag na ploĉnik - kao i koraci iza nje. Pripremila se posegnuti za pištoljem, a zatim se zaustavila i naglo okrenula. "Tko bi rekao da ću vas ovdje sresti," ĉuo se glas iz tame. Uzdahnula je i opustila prst na okidaĉu. "Ovo je dobar naĉin da budete ustrijeljeni, Postene." "To što vam se prikradam?" rekao je dok je iz dţepa izvlaĉio omotnicu "Ili to što sa sobom nosim najnoviji FBI-jev profil našeg serijskog ubojice?" "Otkud vam to? Nismo ih pustih u javnost." "Teško je trinaest godina pisati o kriminalu, a ne steći nekoliko prijatelja u policiji. Što mislite otkud sam znao da ste vi u sluţbenom autu?" "Što onda radite, pravite se vaţni? Trebam li biti zadivljena time što se moţete domoći profila i slijediti me po parkiralištu?" "Polako, Victoria. Neću stvarati nevolje, u redu? Znam da FBI ne voli da se njihovi profili objavljuju u javnosti. Jedino ţelim znati misle li vaši genijalci u Quanticu daje tip koji me u subotu nazvao kako bi mi dao profil isti onaj tip koji me juĉer nazvao kako bi se poţalio koliko je netoĉan." Progutala je knedlu u grlu, prtljajući po kljuĉevima od auta u dţepu jakne. "Reći ću vam sljedeće: opis ubojice u vašem ĉlanku bio je toliko nelaskav da na neki naĉin pojaĉava uvjerenje daje doušnik ubojica. To je isti ĉovjek i mrzi se zbog toga što sam sebe ne moţe sprijeĉiti da radi te stvari."

crostuff.net

"Ma dajte," rekao je podrugljivo. "Tip koji me juĉer nazvao ponašao se kao potpuno drugaĉija osoba." "Ništa nije konaĉno odluĉeno, ali trenutno je opći dojam taj da ne traţimo dvojicu razliĉitih muškaraca, već jednog psihopata sa shizoidnom liĉnošću. U psihološkom je ratu sam sa sobom, glumeći i ubojicu i doušnika, a razgovarajući s vama koristi dva razliĉita glasa." "Misle daje shizofrenik?" "Ne pravi shizofrenik. Više sluĉaj shizoidnog poremećaja liĉnosti s kompulzivnim odlikama" "Zašto to misle?" "Vidjela sam statistike koje govore da ĉetrdeset posto serijskih ubojica ima shizoidni poremećaj liĉnosti." "Ah zašto to misle u ovom sluĉaju?" "Molim vas," rekla je s nelagodom. "Ne tjerajte me da vam sve otkrijem." "Ne tjeram vas. Ali, recite mi nešto, k vragu. Ne traţim priĉu. Ţelim samo razumjeti sve ovo. Riskiram puno više od svoje karijere. Dugujete mi bar toliko." Uzdahnula je. Vidjevši uznemirenost na njegovom licu, ĉinilo joj se da mu stvarno nešto duguje - iako je to bio uglavnom FBI-jev stav, a ne njezin osobni. "U redu. Ali ovo mora biti potpuno nesluţbeno." Kimnuo je. "Prema onome što su skupili naši struĉnjaci i ubojica i doušnik su sociopatske liĉnosti, iako jako razliĉiti tipovi. Ubojica je asocijalni psihopat. U teoriji bi ga zbog toga trebalo biti lakše uhvatiti jer je takav tip manje lukav, ostavlja neuredna poprišta ubojstava i ostavlja tragove. No, doušnik nije asocijalan. On je tip ĉovjeka koji vam moţe biti prvi susjed. Jako pametan, jako gaje teško uhvatiti. Ĉinjenica daje doušnik tako sliĉan Tedu Bundyju* mogla bi objasniti zašto imamo toliko problema u hvatanju ubojice. Ako su ubojica i doušnik ista osoba, pametnija strana ove shizoidne liĉnosti moţda prikriva tragove koje ostavlja njegova manje rafinirana strana." Mike je polako kimao glavom, upijajući sve to. "Pomalo me smeta tvrdnja daje moj doušnik rafiniran. Istina, preko telefona zvuĉi uglaĊeno. Razumije se u raĉunala jer je znao reprogramirati moj screen saver kako bi

crostuff.net

mi pokazao ime Timothyja Copelanda. Ali, tu je onda videovrpca iz bankomata u San Franciscu o kojoj ste mi ispriĉali. Plesao je po ulici poput luĊaka, odjeven poput ovisnika o cracku koji spava u jarku." "Analitiĉari smatraju da to nije bila prava manifestacija njegove liĉnosti ubojice, ako me to pitate. To je u potpunosti bila krinka. Znao je da će biti snimljen kad se koristio bankomatom jer ih većina ima sigurnosne kamere. Zato je nosio skijašku masku. Nije on glupan, Mike. Oĉito zna ĉak i nešto o prisluškivanju jer je svaki put prekinuo vaše razgovore u zadnji ĉas, prije nego što smo mu mogli ući u trag. Ako su naši struĉnjaci u pravu - imamo posla s jako sloţenim poremećajem * Zloglasni silovatelj i ubojica kojeg se tereti za ubojstvo najmanje 36 ţena. Brojni stručnjaci smatraju daje bio podvojena ličnost, svojevrsni Jekyll i Hyde liĉnosti." "1 ne muĉi vas ĉinjenica da elektronski izmijenjen glas na posljednjem pozivu zvuĉi kao da pripada potpuno drugoj osobi?" "Naš momak iz Jedinice za analizu signala na Inţenjerskom odjelu kaţe daje mogao koristiti nekakvu napravu kojom je upravljao brzinom i promjenama frekvencije. Ĉak i više od toga, boja glasa se moţe znaĉajno promijeniti ovisno o tome koja se shizoidna liĉnost pojavi." Mike je razmislio o tome što je upravo ĉuo, a onda odmahnuo glavom. "Ne vjerujem u to - da su doušnik i ubojica ista osoba. Nazovite to uliĉnom intuicijom, ah ja mislim da tamo negdje postoji luĊak koji je pametniji od ubojice, bolesniji od ubojice i koji razumije ova ubojstva bolje od vas. To me strašno plaši. A mislim da plaši i vas." Uzvratila mu je pogled, a onda trepnula. "Moram obići pet gradova u sljedeća tri dana. Javit ću vam se." Okrenula se i pošla prema hotelu, vrlo dobro svjesna da nije zanijekala optuţbu.

crostuff.net

23. Mike je napustio Hilton u sedam i trideset i uputio se prema Zackovom stanu u Groveu, svom domu izvan doma. Na raskriţju u obliku slova "F na kraju Ulice Virginia, njegovi farovi su bili upereni izravno u velike oslikane prozore Senor Frogsa, meksiĉkog restorana koji je prema natpisu iznad vrata bio "otvoren od 1109." To je u stvari bio uliĉni broj, ali se pretvorio u znamenitost ovog dijela grada. On i Karen znali su tu dolaziti na nachose u devet slojeva, margarite i dobar provod. To nije bilo u dvanaestom stoljeću, ali ponekad se ĉinilo jednako a^vnim. Kad je skretao za ugao zazvonio mu je mobitel u autu. Izašao je iz zavoja, a onda se javio. "Karen, hej," rekao je s osmijehom. "Baš sam razmišljao o tebi." "Mike, moraš doći ovamo," glas joj je zvuĉao nategnuto, gotovo uzrujano. "Što se dogodilo?" "Ovdje je ludnica. Telefon cijele noći nije prestao zvoniti, a sada su se poĉeli i parkirati ispred kuće." "Tko?" "Što misliš tko? Tvoji kolege, lešinari iz medija. Ĉestitam. Veĉerašnja glavna priĉa je moj muţ novinar novinar koji potplaćuje" Osjetio je napetost u ţelucu: "Odmah dolazim." Mike je.brzo zaokrenuo automobilom i pojurio juţno prema Goral Gablesu, pored Sveuĉilišta Miamija. Brzo skretanje na Granada Boulevard i njegova utvrĊena imanja dovelo ga je na pola bloka do kuće, u srcu susjedstva koje su si on i Karen mogli priuštiti samo uz obje plaće. Krošnje gustih fikusa i hrastova, koje su bile prepune španjolske mahovine, zaustavljale su sjaj mjeseĉine. Usamljena uliĉna svjetiljka na uglu bacala je prigušeno ţućkasto svjetlo na njegovo dvorište. Škiljeći je razabrao oznake redakcija vijesti 4., 7. i 10-og programa na terenskim kombijima parldranima na ulici. Još jedan je blokirao kolni ulaz. Ploĉnik su prekrivale smotane ţice spojene na grupicu muškaraca koji su na ramenima nosili prijenosne kamere. Još

crostuff.net

nekoliko ih se muvalo u majicama bez rukava pod toplim veĉernjim zrakom. Mike je prepoznao ţenu s masivnom plavom kosom i mikrofonom koja je popravljala šminku na retrovizoru kombija. Ĉinilo se teško shvatljivim da je naĉin na koji je on priopćavao vijesti i sam postao vijest. Ali s obzirom daje bio u tom poslu, na neki naĉin, znao je da ĉak ni Miami nema ni pribliţno dovoljno zloĉina kako bi ispunio sve duţe vijesti na lokalnim TV stanicama. Kako bi izbjegao tu guţvu, odvezao se do sljedeće ulice koja je bila paralelna s njegovom. Kuće u naselju Riviera bile su izgraĊene u dva reda, tako da su proĉelja gledala prema ulici, a straţnji dijelovi jedan prema drugome. Parkirao je ispred kuće u starošpanjolskom stilu, ĉiji se zadnji dio nastavljao na njegovo straţnje dvorište. Tiho je izašao iz auta i hodao iza kuće svog susjeda, moleći se da ga netko ne upuca. Kad se pribliţio ţeljeznoj ogradi koja je dijelila dva dvorišta ubrzao je korak; skoĉio je na nju i svalio se na zemlju, na svojem teritoriju. Sabrao se i ustao u tami, gledajući preko bazena u obliku bubrega i zida od francuskih prozora koji su se prostirali uzduţ straţnjeg dijela njegove kuće. Budući da su svjetla u dnevnoj sobi bila upaljena, mogao je vidjeti sve što se unutra dogaĊalo, ukljuĉujući i Karen koja je sjedila na trosjedu. Bila je odjevena u plavi pleteni pulover i kratke hlaĉe, s ispruţenim nogama naslonjenim na stolić za kavu. Ĉitala je neki ĉasopis i lizala - ako gaje sjećanje dobro sluţilo - dijetalni sladoled od ĉokolade na štapiću. Osjećao je da je mogao stajati tamo cijelu noć, promatrati, a da ne bude primijećen. Osjećao je da bi bilo tko mogao tamo stajati cijele noći - i ta ga je pomisao uţasnula. Pojurio je preko livade i lagano pokucao na prozorsko staklo. Karen se prepala zbog tog zvuka i zamalo vrisnula, sve dok mu nije prepoznala lice iza stakla. Otvorila je prozor i pustila ga da uĊe. "Oprosti," rekao je. "Nisam mogao ući na glavni ulaz. Vani je ĉitava vojska. Gdje su dovraga tvoji ĉuvari?" "Parkirani su vani. Koriste se medijskim kombijem kako bi izgledali manje sumnjivo." "Kakva korist od toga? Što da sam ja bio..."

crostuff.net

"Ludi serijski ubojica?" završila je njegovu reĉenicu. "Dali su mi alarm za sluĉaj da se što dogodi." Podigla je zapešće i pokazala mu nešto stoje izgledalo kao sat, osim što se na mjestu brojĉanika nalazio maleni crveni gumb. 'TSfisu mi ţeljeli smetati." "Pa, ĉini se da moji kolege novinari nemaju takvih skrupula. Ĉini se da još nije općepoznato da smo razdvojeni." Karen se namrštila. "Ova priĉa je sigurno općepoznata. Bila je na svim veĉernjim vijestima. Novinar, dobitnik Pulitzerove nagrade, plaća doušnika koji bi mogao biti serijski ubojica. Odakle im takve gluposti?" "Za ovo je sigurno kriva Brenda Baines. Ĉula je moj razgovor s njim one veĉeri kad si ti došla u redakciju i izgleda da je ĉula više nego što sam mislio. Ona je jedina osoba koju poznajem, a daje dovoljno zlobna da proslijedi nešto vanjskim sredstvima priopćavanja radije nego da to riješi unutar Tribunea" "Govore grozne stvari. Zar nisi vidio ništa od toga?" "Zapravo ne. Bio sam, ovaj, u Hiltonu na aerodromu. S Victorijom." "Krasno," rekla je. "Nije dovoljno što vas dvoje moram slušati kako se svaĊate kao cura i deĉko u našoj kući. Sad se još i sastajete po hotelima." "Ma, daj..." "Oprosti," rekla je uz duboki uzdah. "Slušaj me. Zvuĉim poput nekoga iz sapunice." "Da, tako je," rekao je smiješeći se. "Izgleda da je sve ovo poĉelo ostavljati posljedice na mene. FBI me slijedi. Novinari sjede na mom pragu. Muţ mi prijateljski razgovara sa serijskim ubojicom." Okrenula se i prošla rukom kroz kosu, promatrajući svoj odraz u ogledalu. "A sad i ova ljubomora. Mrzim to." "Meni se ĉini da još uvijek cijeniš naš brak, to je sve." Pogledala ga je u oĉi. "Što ćemo uĉiniti u vezi s tim?" "Mogli bismo obavijestiti medije," rekao je pokazujući glavom prema ulaznim vratima.

crostuff.net

Oĉi su joj zasjale. "Imam bolju ideju. Zašto ne bismo zaboravili na njih, zaboravili na sve. Sjednimo na trosjed, samo ti i ja i razgovarajmo." "Vrlo rado." Blago se nasmiješila, a onda uozbiljila. "Osjećam se kao licemjer zbog toga kako sam te napala jer mi nisi rekao za svoj dogovor s FBI-jem." "Kako to misliš?" "I ja imam, ovaj... svoje tajne - stvari koje ti već dugo ţelim reći." "Kakve tajne?" oprezno je upitao. "Neke stvari o meni. U zadnje vrijeme to si zamjeram, krivim se što ti nisam rekla. Ali, postoje tu dvije strane. Sjećam se kolike sam noći leţala u krevetu, slušala te kako razgovaraš s nekim od svojih izvora, pokušavaš izvući informacije iz njih. Uvijek si s njima bio tako strpljiv, pun razumijevanja. Ponekad ţelim da si ĉešće bio takav i sa mnom. Moţda bih tada bila otvorenija." "Pa," rekao je, "porazgovarajmo o tome." Odjednom je SkyPager na njegovom remenom glasno zapištao, obavještavajući ga da ima poruku. Izmijenili su poglede. Vrijeme je stalo. A onda je naposljetku spustio pogled. "Prokletstvo. Mislim da je to kućni broj Aarona Fieldsa." "Ne moţe li to priĉekati?" "Karen, ne zove me svaki dan moj izdavaĉ od kuće. Sigurno gleda vijesti. Morao bih mu se javiti." Uzdahnula je i odmahnula glavom. "Morat ćeš ukopĉati telefon. Iskljuĉila sam ga jer novinari nisu prestajali zvati." "Trajat će samo minutu, obećavam. Nemoj zaboraviti što si htjela reći. "Dobro." Pojurio je do njezinog ureda i ukopĉao telefon. Zaustavio se kako bi kroz sitne rolete provirio van. Grupa novinara se povećala. S teškim osjećajem straha podignuo je slušalicu ne bi li uzvratio Aaronov poziv. Victoria se istuširala i uvukla u bijeli frotirasti ogrtaĉ koji je dobila od hotela. Mokra kosa bila joj je zamotana u ruĉnik. Preumorna i prezaposlena da bi nazvala nekog od starih prijatelja u Miamiju i otišla s njima na veĉeru, naruĉila je veĉeru u sobu i jela je u krevetu pregledavajući izvještaj s obdukcije sluĉaja iz

crostuff.net

Arkansasa. Tek nakon što je napola pojela salatu od graha bogatu proteinom, shvatila je da stavlja hranu u usta ĉitajući o "podljevima konjuktive " ili o malim ugrušcima u sluznici mozga izazvanim pojaĉanim pritiskom u glavi u vrijeme smrti. Na noćnom ormariću zazvoni telefon. Javila se i gurnula slušalicu pod bradu. Zvao je Tony Costello, agent iz FBI-jeve podruţnice u Atlahti, koji je bio Victorijina veza u Georgiji sve od ubojstva Gerty Kincaid. "Victoria, hej. Oprosti što te gnjavim ovako kasno, ali mislim da imamo nešto za tebe u vezi s ovim jezikovim ubojstvima. Jesi li uopće gledala vijesti?" "Ne. Upravo mimo i ugodno veĉeram s lesom." "Ha?" Odmahnula je glavom. Lov na serijske ubojice moţe ĉudno utjecati na vaš smisao za humor. "Nije vaţno. Što imaš; "Ukratko, došlo je do nekih kontroverzi oko Postenovog pisanja o sluĉaju i o tome se govori na vijestima." "Kakvih kontroverzi?" "Nisam baš siguran, a i ne zovem zbog toga. Desilo se da je jedan ĉovjek u Atlanti - Reggie Holand - gledao vijesti i u prilogu koji je gledao detaljno se raspravljalo o ĉlancima koje je Pošten napisao o ubojstvima, ukljuĉujući i onaj koji je napisao nakon Copelandova ubojstva u San Franciscu. Znaš, onaj u kojem opisuje kako ĉupa jezike - dva mala reza sa svake strane jezika koristeći ronilaĉki noţ s nazupĉanom oštricom." "Toĉno. Onaj za koji sam mu rekla da ga nije trebao napisati." "Pa, moţda je i bolje daje, jer je to privuklo Hollandovu paţnju. Njegova ţena - zove se Cybil - bila je u ponedjeljak napadnuta u Atlanti, dan nakon što su pronašli Gertrude Kincaid u Okrugu Candler." "Imamo još jednu ţrtvu?" zabrinuto je upitala. "Pa, o tome se radi. Vidiš, gĊa Holland nije ubijena i nije joj išĉupan jezik, ali tko god ju je napao, odrezao joj je prst kako bi joj uzeo zaruĉniĉki prsten. Nisu ga uhvatili i koliko sam za sada ĉuo, atlantska policija ne zna baš puno zato što je bila onesviještena i gotovo se niĉeg ne sjeća. Ali pregledavajući ranu uspjeli su

crostuff.net

zakljuĉiti daje, tkogod bio, upotrijebio jako velik noţ s nazubljenom oštricom - poput ronilaĉkog noţa - da joj odreţe prst." "Znaĉi, gospodin Holland misli..." "Misli isto što i ja mislim. Ubojica je preko vikenda ubio u Hainesvilleu, a u ponedjeljak se pokušavao izgubiti u Atlanti, najbliţem velikom gradu. Trebalo mu je novaca ili što već, a njegova ţena se sa svojim dijamantaim prstenom našla na krivom mjestu u krivo vrijeme." Victoria je s hrpe dosjea raširenih na krevetu zgrabila notes i na brzinu napravila bilješku. Odjednom je osjetila da bi ovo moglo biti to - ubojica je konaĉno pogriješio. "Jeste li razgovarali s tom ţenom? Je li vidjela napadaĉa?" "Ništa nije vidjela. Napadnuta je s leĊa, baĉena niz stepenice. Bila je u komi skoro tjedan dana." "Jesu li pronašli noţ?" "Ne." "Pa što onda imamo?" "Prst," rekao je. "Nisu ga uspjeli ponovo prišiti, pa se nalazi u posudi s tekućim nitrogenom u georgijskom Drţavnom laboratoriju u Decaturu. Policija gaje ţeljela saĉuvati. Nadali su se da će, ako ikada pronaĊu noţ, moći usporediti njegovu oštricu s tragovima na prstu." "Ako dosad nemaju noţ, vjerojatno ga nikada neće pronaći." "Istina," rekao je. "Ali ako naĊeš pravog patologa, mislio sam da bi moţda mogla usporediti ubodne rane na našoj ţrtvi iz Hainesvillea s rezovima na prstu koji stoji u faiminalistiĉkom laboratoriju. Bilo bi lijepo znati je li naš ubojica isti ĉovjek koji je ukrao dijamantni prsten u Atlanti. Mogao bih poslati tim agenata da pretraţi svaku zalagaonicu u gradu, ako gaje zaloţio. Moţda gaje ĉak i neki od vlasnika dućana vidio." Victoria se uspravila na krevetu, a na usnama joj se pojavio blagi osmijeh nade. "Ovo je dobro, Tony. Dogovorite sastanak s georgijskim Drţavnim kriminalistiĉkim laboratorijem za sutra ujutro. Pobrinut ću se da dobijemo pravog patologa."

crostuff.net

24. Mike je uzeo trenutak i sabrao misli prije nego je okrenuo Aarona. Zapravo je nazvao sluţbu za korisnike kako bi provjerio je li se to stvarno Aaronov kućni broj pojavio na njegovom pageru. Jest. Aaron se javio na pola prvog zvona, kao da je sjedio uz telefon i ĉekao poziv. "Što se k vragu dogaĊa, Mike?" Mike je došao do zraka. "Nisam siguran, to me iznenadilo jednako kao i tebe. Ali, ti si oĉito uzrujan..." "I te kako sam uzrujan. Ovo je teška kriza. Telefon mi nije prestao zvoniti. I ne zovu me lokalni novinari. Newsweek, Times, drţavne TV vijesti. Svi su se tome posvetili. Nightline veĉeras ĉak ima prilog o etici u novinarstvu - koncentrirajući se na naše navodne isplate tvom povjerljivom izvoru. Veĉeras moram ići na televiziju i braniti svoje novine. Situacija je ista kao i za vrijeme one debate o etici 1988., kada su svi od Rivere do Koppela pitali nije li to što su se novinari skrivali u grmlju ispred kuće Garyja Harta* ipak bilo previše. Osim što je ovo tisuću puta gore. Dvojica urednika zaprijetila su da će dati ostavke ako te ne otpustim." Mike je duboko udahnuo. "Što ćemo uĉiniti?" "Znali smo da ćemo jednom morati s time izaći u javnost. Istina, svi smo se nadali da će to biti nakon što uhvatimo našeg serijskog ubojicu. Ne znam tko je medije obavijestio o našoj maloj tajni, ali to sigurno nisam bio ja. Niti Charlie." "Optuţuješ li mene?“ * Političar kojeg su novinari uhvatili s ljubavnicom "Morao si biti ti. Moţda ne namjerno, ali nekako ti je izletjelo. I otpoĉetka smo bili jasni: ako ti nekome kaţeš, ti ćeš biti odgovoran. Ne ja. Ne Charlie. I sigurno ne Tribune. Takav je bio dogovor." Mike je duboko udahnuo. "Što ţeliš reći?"

crostuff.net

"Ţelim reći da za sada znam samo jedan naĉin da ovo riješim. Ţao mi je, ali suspendiran si." "Zbog ĉega?" "Ne mogu samo tako zanemariti uredniĉku pobunu pred'vratima. Moram nešto uĉiniti." "To je sranje!" "Nemamo izbora. Ne moţeš samo poreći da plaćamo doušnika. To bi bila laţ. I ne smijemo otkriti da suraĊuješ s FBl-jem jer će inaĉe tvoj doušnik prestati zvati i upropastit ćemo sve što smo pokušavali postići. Ili još gore, ako tvoj doušnik pomisli da si ga prevario, moţda bi doveo i tvoj ţivot u opasnost. U dobru i u zlu, ovo moramo privesti kraju" "Aarone, govorimo o mom ugledu. Zar ti trinaest godina ne znaĉi . ništa" "Naravno da znaĉi. Zato smo se u prvom redu i uvalili u ovo. Da je to bilo tko osim tebe predloţio, odmah bih odustao. I da se radi o bilo kome osim o tebi, ne bi mu dao priliku da se iskupi." "Da se iskupim? Ĉini mi se da sam nešto propustio." "Dopustit ću ti da nastaviš pisati o serijskim ubojstvima, iako si suspendiran. Jedini uvjet je da ja preuzimam sve istrage o navodnom plaćanju povjerljivih izvora. Ne traţim od tebe da laţeš - samo sva pitanja prepusti meni." "Ĉime ću to opravdati?" "Reci istinu. Priĉa se nastavlja. I zabrinut si da bi bilo kakav komentar mogao ugroziti tvoju vezu s doušnikom. Tribune interno rješava situaciju, za sada i uvjeren si da će na kraju ljaga biti skinuta s tvog imena. To je sve." "Ovo je ludo." "Vjeruj mi. Bez obzira na to koliko pritiska će na nas stavljati konkurenti iz drugih medija, ja ću ili smirivati kako bi ti mogao nastaviti svoj posao. Nadajmo se da će tvoje priĉe pomoći u hvatanju tog serijskog ubojice, pa da na kraju nećemo imati nikakvih problema s odnosima s javnošću. Zapamti: zajedno smo u ovome.

crostuff.net

Trenutno je jedino što moţemo uĉiniti to da ja svima maţem oĉi i izbjegavam teška pitanja dok ti ne riješiš situaciju." "Zapravo mi govoriš: Uhvati serijskog ubojicu i svi su naši problemi riješeni." Glas mu se povisio zbog vaţnosti: "Vidiš li ti neki drugi naĉin?" Mike je potonuo u stolac: "Aarone, pravo si srce." "Moram ići, samo se drţi plana." U uhu mu je odjeknuo klik prekidanja linije. Podignuo je ruku do ĉela, a u glavi su mu divljale misli. "Moţeš li sada razgovarati?" pitala je Karen. Stajala je na vratima prekriţenih ruku. Zajeĉao je: "Ţao mi je, ali moram otići urazumiti Aarona. Suspendirao me zbog ovoga." "Ne moţe li to priĉekati do sutra ujutro?" "Stvarno ne moţe. Ovo svake minute postaje sve gore. On će veĉeras biti gost u emisiji Nightline." "Ona poĉinje tek za tri sata." Pogledao je na sat, a zatim ponovo u Karen. Bio je iznimno isfrustriran. "Radi se o mojoj karijeri. Zar ne misliš da bih trebao otići?" "Ne mogu ti ja reći što bi trebao uĉiniti." Još jednom je pogledao na sat, a onda nju. U oĉima joj je vidio da se moţda moglo dogoditi. Da su ostali sjediti sami na trosjedu, bez prekida, otvorila bi mu se, moţda ga ĉak i pozvala da ovdje provede noć. "Karen, zaista moram ići." "Pa odi." Brzo je ustao i pokušao je poljubiti u usta, ali ona mu je okrenula obraz. Njegov usiljeni osmijeh izgledao je više kao grimasa. Okrenuo se i poţurio prema straţnjim vratima. Karen gaje slijedila i promatrala dok ih je zatvarao. Na travnjaku se zaustavio i s ĉeţnjom se osvrnuo, moleći oĉima. "Nazvat ću te ĉim ovo sredim. Obećavam." Ĉvrsto je sklopila ruke i odmahnula glavom. "Nemoj se time opterećivati," rekla je posegnuvši za vratima i ĉvrsto ih zatvorila.

crostuff.net

Karen je ĉekala na Mikeov poziv, ali on nije stigao. Znala je koliko mu je karijera vaţna, ali on nije jednako cijenio vaţnost onoga što mu je ona pokušavala priznati. U ponoć je iskljuĉila telefon i otišla u krevet. U 6:30 je ponovo navila budilicu, ovaj put za devet sati. Još uvijek je pokušavala zaspati i ţeljela je, ako joj to uspije, odspavati bar nekoliko sati. Ĉak i nakon dva mjeseca spavanje bez Mikea bilo joj je ĉudno, a nakon tjedan dana provedenih kod majke ova kuće joj se još manje ĉinila domom. Poznati zvukovi iz kuhinje nisu joj više bih tako poznati. Automobili koji su prolazili ulicom kao da su se zaustavljali baš ispred njezine kuće. Prolazili su sati dok je leţala u tami, širom otvorenih oĉiju, osluškujući korake. U sitnim je satima prazna kuća bila zastrašujuće buĉno mjesto. Razmišljala je o svojoj takozvanoj Zaštiti dok je leţala na leĊima. Moţda alarm nije bio dovoljan. Kad je bila ugledala Mikea, smrznula se - nije ni pomislila da pritisne gumb. Moţda su agenti koji sjede vani otišli po kavu ili zaspali. Moţda su leţali u jarku s išĉupanim jezicima. Lebdeći izmeĊu besanice i polusna, pokušala je zamisliti kroz što Mike prolazi, imajući posla s nekim tko bi mogao biti ubojica. Pitala se bi li ona to mogla, bi li se mogla prisiliti na razgovor s nekim tako psihotiĉnim. Ta ju je misao i dalje progonila kad joj je um napokon odlutao odvodeći je na drugu razinu svijesti, u drugo doba njezina ţivota... Hladan kanadski vjetar prodro je u sveuĉilišni grad Ithacu, podiţući se u silovitim naletima, dok je neumorna kiša udarala u okvire njezinih prozora. Sve se svelo na još jednu noć buljenja u strop. Mrzila je ţivjeti sama i strašno je zamjerala svojoj staroj cimerici što je napustila školovanje, utjerala novac za stanarinu u nos i ostavila joj ovaj stan do kraja ljetnog semestra. Ĉula je tupi udarac izvana, kao da se nešto zabilo u zgradu. Podigla se u krevetu i napeto slušala. Ispred prozora su joj zavijali vjetar i kiša, no sve je ostalo bilo tiho. Polako je opet legla na jastuk, slušajući tako pozorno daje ĉula perje kako se stišće kako bi obuhvatilo njezinu glavu. Nakon još jednog udarca naglo se uspravila. Usta su joj se osušila, a srce brzo udaralo. Slušala je, ali ĉula se samo tišina. Digitalna budihca pokazivala je da je 4:27 ujutro. Telefon je bio na noćnom stoliću, no prijavila

crostuff.net

je toliko laţnih uzbuna da ju je osiguranje u domu poĉelo zvati djevojĉicom s laţnim uzbunama. Duboko je uzdahnula, a zatim je otkrila pokrivaĉe i izvukla se iz kreveta. Nosila je dugaĉku pamuĉnu majicu koja joj je sezala do pola bedara, ispod nje obiĉne gaćice, a na nogama debele bijele ĉarape. Polako je, nogu pred nogu, ušla u hodnik, dugi mraĉni tunel sa zelenim ukrasnim sagom. Zaustavila se u dnevnoj sobi. Bila je mraĉna, osvijetljena samo slabim svjetlom noćne svjetiljke koju je drţala u kuhinji. Peć se upalila, što ju jeprepalo. Teško je progutala, smirujući ţivce. Odrasti, rekla je sama sebi* Nemoj opet podizati laţne uzbune. Napravila je još nekoliko koraka, a onda se zaustavila i ĉvrsto prekriţila ruke kako bi se zagrijala. Bilo je prohladno, zapravo hladno, unatoĉ upaljenoj grijalici. Vani je zviţdao vjetar. Unutra se zavjesa pomicala na vjetru - i ona se zapanjila ugledavši otvoren prozor i kišu koja pada u stan. Prije nego je mogla vrisnuti osjetila je ruku na ustima i mokar teret na njezinim leĊima koji ju je gurnuo na koljena, a zatim na trbuh. Udarala je nogama i trzala se, ali sjedio joj je na bubrezima. Nije mogla disati i nije se mogla osloboditi. Ponovo je pokušala vrisnuti, ali njegova velika ruka u rukavici ĉvršće joj je stisnula usta i dok se borila za zrak nosnice su joj se ispunile neugodnim mirisom starih koţnih rukavica. "Začepi" progunĊao je, izdišući burbon na njezino lice. "Samo zaĉ..." Uspravila se, poput rakete, na krevetu. Ruke su joj se tresle i paniĉno je gledala lijevo i desno, izgubljeno traţeći nešto u tami vlastite spavaće sobe. Znoj joj se probijao kroz spavaćicu. No, sve je bilo tiho. Uhvatila je dah i protrljala si vrat. Opet je sanjala. Istu noćnu moru. Gore od noćne more. Bilo je previše stvarno. Kad bi to barem bila samo noćna mora. 25. Naleti ledenog zraka stizali su iz otvora rashladnog ureĊaja na stropu, zbog ĉega je u sobi za obdukciju Drţavnog kriminalistiĉkog laboratorija u Georgiji bilo kao u hladnjaĉi klaonice. Nakon sata provedenog u

crostuff.net

toj hladnoći Victoria Santos je morala obući svoj dugaĉki zimski kaput. Za toplokrvnu Hispanku, bila je slabić kad se radilo o hladnoći, što je i sama priznavala. Ţarka svjetlost odbijala se od sterilnih bijelih zidova i ulaštenih podnih ploĉica. Uza zid su bila postavljena dugaĉka pokretna kolica za dopremanje leševa u mrtvaĉnicu. Blještavi metalni obdukcijski stol nalazio se u središtu prostorije, proţet malenim rupama koje su propuštale vodu i tekućine da otjeĉu u okrugli metalni spremnik ispod. Izgledao je kao izbušeno naliĉje ribeţa za sir kojeg pridrţava golema konzerva. Na stolu je leţao mali stalak za disekciju. Na vrhu stalka stajao je zamrznuti prst Cybill Holland. Victoria je stajala s jedne strane stola, gledajući crvenkasti batrljak s ruţiĉastim lakom ispod jarkog svjetla za ispitivanje. Pokraj nje je stajala doktorica Lesli Harmon, visoka crnkinja iz mrtvozornikovog ureda Okruga Fulton koja je većinu vremena provodila upravo u ovoj prostoriji kriminalistiĉkog laboratorija u Decaturu. U sjenci iza nje stajao je Tony Costello, krupni terenski agent iz Atlante. S druge strane stola je, nagnut nad stalkom, bio Chester Burns, pedesetdevetogodišnji meĊunarodno poznati forenziĉki patolog koji se ĉesto smijao, s obzirom na to da je bio hodajuća enciklopedija o noţevima i ubodnim ranama. Victoria ga je zamolila da doĊe iz Biroovog centra za forenziĉko znanstveno istraţivanje i obuku u Quanticu. "Imamo sreće," rekao je Burns. Smiješio se, kao i obiĉno, ali je i dalje buljio u prst, škiljeći kroz zlatno uokvirene naoĉale. Nosio je krutu bijelu kutu, a crna kosa bila mu je priljubljena uz glavu i široko razdijeljena po sredini. Uspravio se i odmaknuo od stalka. "Rez je jasan. Na sreću, njezin napadaĉ nije prepilio prst, piljenje bi uništilo više tkiva. Smrvilo kost. To bi mi oteţalo posao." Victoria se trudila slušati ga. Ponekad je bilo teško razumjeti njegove rijeĉi. Burns je bio gluh. To joj je oduvijek bilo pomalo ironiĉno - mrtvi govore gluhima. "Vidite ovdje," rekao je pokazujući. "Prošao je skroz kroz njega, kao mesarska sjekirica na panju. Tragovi zubaca s oštrice noţa su jasno vidljivi." Victoria se nagnula naprijed ne bi li bolje vidjela, dovoljno blizu da vidi male plave dlaĉice izmeĊu zglobova. "Što ste za sada otkrili?"

crostuff.net

Nasmiješio se. "Otkrio sam da vam je neugodno zbog moje gluhoće. Previše artikulirate. Govorite normalno - cijelog ţivota ĉitam s usana." Trepnula je od neugode. "Oprostite. Dopustite mi da preoblikujem pitanje. Što mi moţete reći, a da ja to i sama ne vidim?" "Morao bih napraviti kalup i preciznije izmjeriti da budem siguran. Prouĉiti fotografije. Trebao bih radiologa da mi potvrdi nalaze..." "Što će potrajati danima," prekinula ga je Victoria. "Moram znati odmah. Recite mi što vam nagon govori. Je li ovo djelo našeg serijskog ubojice?" "To vam nikad neću moći reći." "Zašto?" "Moţda je netko posudio njegov noţ." "Znaĉi ipak mislite daje noţ kojim je ubijena Gertrude Kincaid isti noţ kojim je napadnuta Cybill Holland?" "Ako me pitate bih li to mogao posvjedoĉiti na sudu, odgovor je ne. Ako me pitate jesam li vidio dovoljno da mislim kako bi bilo dobro provjeriti ovaj trag, odgovor je definitivno da." Victoria je kimnula. "To me zanimalo." Pogledala je iza sebe prema Tonyju Costellu. Zbog pogleda na 185 cm visokog tipiĉnog Talijana kako drhti odjeven samo u košulju, nasmiješila se u sebi – upozorila ga je da bi moţda trebao ponijeti kaput. "PoĊimo odavde," rekla je. Tony je zahvalno kimnuo i trljanjem si u ruke pokušao vratiti cirkulaciju, dok ju je kroz vrata slijedio u predvorje. Nakon ledene sobe za obdukcije, u predvorju se ĉinilo kao u sauni. Pomogao je Victoriji da skine kaput, a onda je pogledao u oĉi. "Ĉini se da je tvoj sluĉaj dobio novi prioritet - pronaći prsten s dijamantom u obliku srca i pravokutnim smaragdima." Pogledala je u daljinu, razmišljajući: "No, nešto me ipak muĉi - nešto u vezi s tajmingom ĉitavog sluĉaja." "Kako to misliš?"

crostuff.net

"Recimo daje stvarno rijeĉ o istom noţu - daje netko tko je ubio gospoĊu Kincaid u juţnoj Georgiji u petak, takoĊer napao gĊu Holland u Atlanti u ponedjeljak naveĉer." "Forenziĉki patolog ti je upravo potvrdio da je to moguće." "Ali, ako je to istina, onda naši izraĊivaĉi profila u Quanticu moraju ozbiljno razmisliti o svom stavu daje doušnikubfljica." "Zašto?" "Doušnik je izabrao neobiĉan naĉin da izvijesti Poštena da će sljedeća ţrtva nakon Kincaidoye biti Timothy Copeland u San Franciscu. Isprogramirao je Postenovo raĉunalo tako da pokaţe Copelandovo ime na monitoru. Zbog toga se morao uvući u redakciju. Budući da je rijeĉ o nelegalnoj provali, naš ured Miamiju je ispitao sluĉaj - traţio otiske i sliĉno. Ništa nisu našli, ali provjerivši kompjutorsku memoriju, tehniĉari su utvrdili da je to uĉinio toĉno u 8:26 sati u utorak ujutro - zapravo tri dana prije Copelandovog ubojstva." "Što znaĉi?" "Što znaĉi da, ako je ova teorija o šizofreniji toĉna - ako je doušnik ubojica - da je nekako iz Ulice Peachtree u središtu Atlante trebao stići u redakciju Tribuneau središtu Miamija za manje od dvanaest sati. Te je veĉeri bio u Atlanti, a u Miamiju sljedećeg jutra." "Pa? Let traje dva sata." O tome se i radi. Nije bilo letova. Sinoć, nakon što si me nazvao, poĉela sam razmišljati o toj vezi izmeĊu Atlante i Miamija pa sam provjerila. Mislila sam da bismo mogli uzeti podatke o putnicima. Ali ista ledena oluja zbog koje je Cybil Holland zaglavila u središtu Atlante bila je uzrok zatvaranja zraĉne luke na pet sati u ponedjeljak naveĉer, do jedan ujutro." "A što je bilo nakon jedan sat? Mogao je poletjeti u pola šest ili ĉak šest i stići u Miami na vrijeme da se ubaci u kompjutor u osam i dvadeset šest." Victoria je odmahnula glavom. "Razmisli malo. Tip je traţeni serijski ubojica. Upravo je odrezao prst nekoj ţeni. Vjerojatno ima njezin dijamantni prsten skriven u dţepu, a moţda ima i svoj najdraţi noţ spremljen u

crostuff.net

prtljazi. Misliš da bi sjedio pet sati na aerodromu poput štakora u kavezu, nadajući se da će uhvatiti sljedeći let za Miami kad god on polijetao." "U redu," rekao je Tony, izraţavajući svoje slaganje kimanjem glave. "Znaĉi, vozio je." Uzdahnula je, zabrinuto. "Istina je da, barem prema stereotipima, zemljopisno pokretni serijski ubojice vole dugaĉke voţnje. Ali od Miamija do Atlante ima dobrih ĉetrnaest sati voţnje." "Moţe se doći za dvanaest. Ja sam s prijateljem došao za trinaest do stadiona Joe Robbie kad smo u posljednji trenutak dobili ulaznice za Super Bowl. Istina, izmjenjivali smo se za volanom i nismo stajali. Sumnjam da bih to sam uspio." Njegove posljednje rijeĉi ostale su visjeti u zraku kao da ih je obasjalo svjetlo iz poslovice. Naposljetku je on rekao ono što su oboje mislili: "Misliš daje imao suputnika?" "Kao, na primjer, doušnika?" Tony je slegnuo ramenima. "To je druga mogućnost, nije li? Njih dvojica rade zajedno?" "Kao Bianchi i Brubo," rekla je razmišljajući naglas. "Tko?" "Kenneth Bianchi i Angelo Bruno. Bili su roĊaci. Zajedno su bili Davitelj s California Hillsidea." Tony se masirao po sljepooĉnici, kao daje preplavljen podacima. "Dosta više. Ako okupljam tim agenata koji će ispitivati vlasnice zalagaonica jesu li vidjeli ĉovjeka koji pokušava zaloţiti dijamantni prsten, moraš mi reći kog vraga traţimo. Jesu li to dva tipa koji suraĊuju, dva tipa koja se nadmudruju ili jedan potpuni luĊak s višestrukim toĉnostima." Gledala je preko njega, prema vratima obdukcijske sobe: "To tek moramo otkriti."

26.

crostuff.net

Mike se probudio toĉno u 7:30. Leţao je u krevetu i buljio u ventilator koji se vrtio iznad njegova kreveta, pitajući se zašto je svaki put kad se nije morao rano probuditi njegova unutarnja budilica radila poput odbrojavanja za lansiranje space-shuttlea. U 7:31 pogodio gaje isprazan osjećaj. Napetost. Sinoćnji susret s Aaronom licem u lice nije ništa promijenio. Po prvi put u trinaest godina nije morao svratiti do mrtvaĉnice prije doruĉka da bi pozdravio najnovije leševe. Neće biti zatvorske kave s deţurnim krivcima, posjeta bolniĉkim hitnim sluţbama kako bi ĉuo krvave detalje sinoćnjih uliĉnih tuĉnjava. K vragu, već mu je sve to nedostajalo.. Imao je previše energije da bi gledao kako Willard Scott iz jutarnje ernisije Today ĉestita sretan roĊendan još jednoj stogodišnjoj starici koja još uvijek uţiva u skakanju padobranom. Nije ga bilo briga ako je bio suspendiran - ako iskopa zanimljive priĉe znao je da ih Charlie Gelber neće odbiti. Jutro je zato ubio u policijskoj stanici, traţeći podatke o sluĉaju uzorite kongresmenke koja je navodno saginjući se kako bi izbjegla zalutali metak iz uliĉnog obraĉuna bandi završila s glavom u raskopĉanom krilu dvadesetogodišnjeg suputnika koji nije bio njezin muţ. Koliko god je bio ljut na naĉin na koji inu se dogovor s FBI-em odbio o glavu, Mike je ispoštovao svoj popodnevni dogovor u banci. Aaron je bio vrlo jasan rekavši da je jedini naĉin da obrani njegov dogovor, bio taj, da on pokaţe rezultate - što mu nije ostavljalo izbora, već je morao nastaviti ĉiniti sve u svojoj moći da uhvati ubojicu. U skladu s tim, kad je FBI prebacio sto tisuća dolara na njegov raĉun u pola ĉetiri tog popodneva, on je taj novac hitno proslijedio na raĉun Ernesta Gilla u Citibanku, puno prije isteka doušnikovog roka u utorak. Nakon toga je Mike otišao na dugu voţnju kako bi razbistrio glavu. Veljaĉa je bila razlog zbog kojeg je ţivio na Floridi. Hladni povjetarci, sunĉano nebo. Kasnopopodnevno sunce grijalo mu je koţu, poput starog prijatelja s iscjeliteljskim moćima. Sa spuštenim krovom, ĉak je i voţnja po autocesti bila puno bolja od zima u Chicagu koje je podnosio odrastajući. Miris morske soli u zraku bio je ugodna zamjena za sol s ceste na ĉizmama. Njegov Saab je jurio preko sto na sat kad mu je prometni znak odjednom ponudio dva jako

crostuff.net

razliĉita izbora: središte grada ili plaţe. Sjetio se rijeĉi jedne stare Springsteenove pjesme - Like a river that don 't know where it's flowin' i took a wrong turn and just kept goin'*. Nema šanse, pomislio je. Ne za Mikea Poštena. Krivudanje nije dopušteno. Osim onog po trnovitom putu iz poslovice, koji će ga na kraju dovesti od slave. Odjednom se sjetio prekršenog obećanja. Karen. Sinoć je bio obećao da će je nazvati ĉim sredi stvari s Aaronom. Znao je da utorkom i ĉetvrtkom naveĉer ide na aerobik. Njezina je grupa poĉinjala u šest sati. Skrenuo je kod izlazne rampe, skrenuo do cvjećarnice za buket isprika, a zatim vozio sporednim uliĉicama do fitness studija. Dok je ulazio na parkiralište paţnju mu je zaokupila glavna vijest na radijskim vijestima. Bio je to odlomak iz sinoćnje TV emisije Nightline, izvadak u kojem Aaron Fields odgovara na optuţbe za novinarsko podmićivanje. Kabriolet se naglo zaustavio kad se Mike zaletio na slobodno mjesto i poglasnio radio. "Poznajem Mike Poštena već trinaest godina," ĉulo se na radiju. "Znajte da sam ga izravno pitao za ovaj sluĉaj i da me uvjerio da su svi napisi o neĉasnom plaćanju tajnom doušniku za ekskluzivne priĉe o ubojstvima koja je moţda i sam poĉinio potpuno laţni." Mike je ugasio radio, primijetivši kako je spretno Aaron bio ubacio rijeĉ neĉasno ispred plaćanja. Trebao si biti političar, Aarone. * Kao rijeka koja ne zna kamo teče, krivo sam skrenuo i samo nastavio ići "Ne opet," progunĊao je. Pogledao je na zaslon svog pagera. HITNO, pisalo je na poruci. NAZOVITE ME VS. Izraz lica postao mu je muĉan, bio je rastrgan iznutra. Jednim dijelom je ţelio stići Karen, drugim nazvati Victoriju. Osjećao se kao i sinoć, nakon što ga je nazvao Aaron Fields, kada nije imao pravi odgovor. "Prokletstvo". Zgrabio je mobilni telefon iz kućišta i utipkao broj. Victoria se javila nakon prvog zvona.

crostuff.net

"Bolje je da ovo obavimo stvarno hitno," rekao je gledajući Karen kako ulazi u klub. "Radi se o raĉunu Ernesta Gilla u Citibanku. O ĉetvrt milijuna dolara koje smo uplatili vašem doušniku." "Uplatio sam traţeno danas popodne. Što s tim?" Zastala je, a onda oprezno rekla: "Nema ga. Sve je nestalo." "Nestalo... kako?" "Prebacio ga je u inozemstvo. Banka je nekamo prebacila taj novac." "To ste morali oĉekivati." "Znamo da je prošli tjedan premještao novac nizom naloga za prebacivanje. Trag nas je danas popodne odveo u inozemstvo, taman nakon što ste vi obavili posljednju uplatu. Do Antigue. Oni imaju jedan od najstroţih zakona o tajnosti u bankarstvu na svijetu. Stroţih od Švicarske ili Kajmanskih otoka." "Ali ako znate da je u Antigui, zašto ne moţete saznati gdje u Antigui?" "To je sliĉno kao da bacite novĉić u ocean. Vidite kako je upao unutra, ali nikako ne moţete znati gdje će pasti. Antigua je jedna od rijetkih bankovnih tajnih utoĉišta koje nemaju sporazum s Amerikom o izmjeni bankovnih podataka. Mogu dobiti podatke iz domaćih banaka koji pokazuju da su sredstva prebaĉena u Antiguu, ali tamošnje banke nam neće reći ništa o tome kako i kada je prebacio novac kad jednom tamo stigne. Morat ću se iskljuĉivo oslanjati na izjave lokalnih sluţbenika kako bih znala što se dogaĊa. Uvijek je postojao rizik da će se pokušati sakriti iza bankarske povjerljivosti, ali nisam mislila daje vaš doušnik dovoljno iskusan da izabere jedno od nekoliko mjesta na svijetu koja bi nam bila tako teška za pratiti." Mike je rukom otjerao starca koji je na ulici prodavao mango: "Mislite li da mu je dosta novca? Igra je završena?" ' "Ne znam. No, zato vas zovem. Moramo izraditi strategiju u sluĉaju da ponovo nazove." "I bolje mu je da opet nazove. Ako ga ne uhvatimo, ja ću ostati zapamćen kao ljigavi novinar koji u ţivotu nije napravio ništa drugo osim stoje serijskom ubojici davao financijski poticaj da nastavi s ubijanjem."

crostuff.net

"Vjerujete mi," rekla je misleći na svoj dopis pomoćniku direktora Doughertyju. "Niste samo vi u takvoj situaciji." 27. Kukavica se sa zida javila tri puta u tami, odzvanjajući kroz malenu kuću s dvije spavaće sobe. Nitko se nije trznuo osim muškarca u hodniku, stranca u toj kući. Njegova silueta bila je impozantna, odjeven u crno ronilaĉko odijelo prevuĉeno gumom, materijalom koji neće ostaviti nikakva vlakna koje bi policija pronašla i odnijela u svoje laboratorije. Ista takva kapuljaĉa znaĉila je da niti jedna dlaka s njegove glave neće ovdje ostati. Tanke ali izdrţljive ronilaĉke rukavice omogućavale su mu da se normalno moţe sluţiti prstima bez da ostavi otiske. Lice mu je bilo prekriveno crnom bojom, zbog ĉega je bio potpuno neprimjetan u tami. Nakon što je sat-kukavica završio svoje blesavo i iznenadno smetanje, njegovi bijeli zubi zabljesnuli su u nelagodnom osmijehu. Ĉinilo se daje smatrao tu apsurdnost u ovoj smrtno ozbiljnoj situaciji, dobrodošlom. Curt Rollins se s tihom samouvjerenošću kretao po uskom, mraĉnom hodniku koji je vodio u spavaću sobu. Svakog je dana postajao sve sigurniji u sebe, nauĉivši nešto sa svakom ţrtvom i ronilaĉko odijelo bilo mu je najnoviji dodatak. Neĉujno je hodao, korak po korak, odluĉno ali strpljivo. Zaustavio se na kraju hodnika, gledajući skupinu fotografija koje su prekrivale zid. Izgledala je kao veliki kolaţ, samo urednije, jer su sve bile uokvirene. Skupina ţena koje su vjerojatno zajedno studirale, odjevenih u skijašku odjeću, smiješeći se i drţeći jedna za drugu na vrhu snijegom prekrivene planine. Diploma sa Sveuĉilišta George Washington - za znanost, diplomirala 1981. Zgodna plavuša sa starijom ţenom koja je sigurno bila njezina majka. Rollins je na brzinu pogledao ĉitavu kolekciju, sve dok mu se pogled nije naglo zaustavio na cmo-bijelu fotografiju u zlatnom okviru, odmah pokraj diplome. Na njoj se nalazio sjedokosi ĉovjek u sudaĉkoj odori, vjerojatno u svojim sedamdesetima. Moţda joj je bio otac, moguće i djed. Izgledao je ozbiljno i uzvišeno, pozirajući ispred polica prepunih pravniĉkih knjiga, drţeći naoĉale s debelim okvirom u desnoj ruci. Nije se

crostuff.net

baš smijao, ali je naznaĉio onaj ravnodušni osmijeh moći, koji je mirisao na red i zakon i duge zatvorske kazne. Rollins se zabuljio u suĉeve oĉi i od tog se imaginarnog pogleda najeţio. Znao je da se nikada nisu upoznali, ali izgledao je kao i svaki drugi sudac - ukljuĉujući i osušenog gada koji gaje bio osudio na zatvorsku kaznu prije devet godina. Rollins nije volio razmišljati o tom danu, ali ta ruţna uspomena bila je jasna u njegovom pamćenju, kao da se sve to juĉer dogodilo. Pamtio je ĉak i najsitnije detalje. Bijelo fluorescentno svjetlo koje se odbija od ulaštenog mramornog poda. Bogate drvene pregrade od mahagonija bile su ukrašene sjajnim mjedom. Mladi i nervozni javni pravobranitelj kojem je njegov sluĉaj bio dodijeljen. Bolje od svega se sjećao opasnog izraza gaĊenja na licu starog suca dok ga je gledao sa svog stolca i proglasio kaznu. "Neka zatvorenik ustane." Rollins i njegov odvjetnik stajali su jedan uz drugog. Tuţitelj im je stajao s lijeve strane, za ulaštenim stolom od mahagonija koji je bio odmah pokraj praznog odjeljka za porotu. I tuţitelj i branitelj nosili su prugasta odijela, kao da su bili na istoj strani. Pokraj vrata je stajao naoruţani ĉuvar, odjeven u standardne sive hlaĉe i jarko plavu košulju. Nekolicina chicaških policajaca u tamnoplavim uniformama su ispunili klupe iza njega, obiĉni zainteresirani gledatelji tog lijepog jutra. Svi su izgledali dostojanstveno, osim zatvorenika u naranĉastom kombinezonu s rukama svezanim u lisiĉinama iza leĊa. Osjećao se kao dvorska luda. Nedostajao mu je samo šiljati šešir. "Gospodine Rollins," rekao je sudac gotovo ispljunuvši njegovo ime. Podignuo je pogled prema suĉevu namrštenom licu, pokušavajući sakriti svoj prezir. Nije ništa rekao. Sudac mu je uzvratio prezirni pogled, pokazujući svojim ĉekićem dok je govorio. "Uvijek se zgrozim kad ĉujem za korumpiranog policajca. Ali ovaj sluĉaj me uvjerio da ne postoji odvratnija osoba na svijetu od policajca koji bi dileru drogom prodao ime povjerljivog vladinog doušnika. Zahvaljujem Bogu što nije bio ubijen i ţelio bih da vas mogu zauvijek zatvoriti. OsuĊujem vas na najveću kaznu u trajanju od sedam godina."

crostuff.net

Lupivši ĉekićem okonĉao je sluĉaj. Sedam godina u drţavnom zatvoru. To je za policajca bila smrtna kazna. Sat kukavica se još jednom javio, oznaĉavajući ĉetvrt punog sata, Rollins je duboko udahnuo, ostavljajući uspomene i koncentrirao se na zadatak pred sobom. Stajao je ispred otvorenih vrata glavne spavaće sobe. Prizor u njoj ga nije šokirao, jer je bio sliĉan ostalima. Još uvijek je bila na krevetu, leţeći na leĊima. Ruke i noge bile su joj svezane elektriĉnom ţicom. Od struka nagore bila je gola, ali je nosila svoje ruţiĉaste gaćice s bijelim ĉipkastim ukrasom. Trbuh i grudi bili su joj prekriveni ubc»dnim ranama, bilo ih je previše da bi ih se moglo izbrojiti. Velike lokve krvi upijale su se u bijele plahte. Odrezani jezik leţao je na jastuku pored nje. Rollins se pribliţio kako bi prouĉio dokaze, ali ĉim je zakoraĉio u sobu bio je napadnut s leĊa. Prije nego je uspio reagirati, ruka mu je bila svinuta iza leĊa i imao je noţ pod grlom. "Ne miĉi se," rekao je njegov napadaĉ. Proţet bolom i preplavljen strahom, Rollins se potpuno ukoĉio i nije napravio nikakav pogrešan pokret. Srce mu je snaţno udaralo i kratko i uspaniĉeno je disao. Mogao je osjetiti kako oštar noţ polako reţe kroz gumenu kapuljaĉu oko njegovog vrata, pribliţavajući se njegovoj Adamovoj jabuĉici koja je poskakivala. Usta su mu bila tako suha da je jedva mogao govoriti. "Nemoj me ozlijediti. To sam ja - Curt. Curt Rollins." "Curt?" U njegovom tonu ĉulo se iznenaĊenje i ljutnja, ali stisak mu se samo pojaĉao. "Ti glupi kurvin sine."

28. Zraka jutarnjeg sunca s neba probila se kroz tamu mraĉne mramorne kupaonice. Iz staklom zaštićenog tuša širio se gusti oblaĉić pare, koji je zamaglio koso odrezana ogledala i zlatne talijanske instalacije u

crostuff.net

potopljenoj rimskoj kadi. S kristalnih fenjera na zidu curile su kondenzirane kapljice, poput siga koje se tope na toploj sumaglici. Frank Hannon stajao je gol pod ugašenim svjetlima, namaĉući svoju gustu pješĉano plavu kosu u slapu vruće vode. Visok preko 190 cm, vrh njegove glave gotovo je dodirivao štrcalo tuša. Naleti vode odbijali su se na sve strane od njegovog ĉvrstog tijela. Zatvorio je oĉi kako bi uţivao u mlazovima vode koji su mu tekli niz linije na trbuhu. Raširio je ramena poput bodybuilder a, pa je mlaz curio i niz njegova trokutasta leĊa. Ovaj ritual bio je terapeutski. Satima bi se mogao ovako opuštati nakon ubojstva. No, ovog jutra, nije mogao umiriti um. Curt Rollins bio je gnjavaţa s kojom nije raĉunao. Sada je sve imalo smisla, kad je razmislio o tome. Rollins, bivši policajac, je bez sumnje bio obuĉen za postavljanje zasjeda i pregledavanje mjesta zloĉina. Tko bi bio bolji u praćenju ubojice, skupljanju dokaza i zatim prodavao svoju priĉu novinama? No, nije mogao shvatiti kako je znao. Hipnotiĉki zvuk tekuće vode vratio gaje u njihovo djetinjstvo, na jedinu stvar koje se mogao sjetiti. Bio je to dan kad su on i Curt provalili u onu kuću pored jezera, prije više od dvadeset godina. Devetogodišnji Frank se skrivao u utvrdi na drvetu iza svoje kuće. Sunce je bilo zašlo prije nekoliko sati i on se skrivao u tami sve otkako je Curt na svojoj razrezanoj nozi odšepesao kući. Kroz veliko javorovo lišće mogao je vidjeti ĉitavo dvorište obasjano mjeseĉinom, sve do ulice. Bijeli Bonneville je stigao i parkirao se na kolnom ulazu od sitnog šljunka. Motor se ugasio, ali su svjetla ostala upaljena. Njegov otac je izašao iz auta i ostao u dvorištu. "Frank," viknuo je, kao da doziva psa. Frank je u tišini promatrao kako se plava Impala s bijelim plastificiranim krovom parkirala pokraj Bonnevillea. Iz nje je izašla mršava plavokosa ţena i zapalila cigaretu. Curtova mama. Izgledala je jako uznemireno i nervozno. Obišla je auto i otvorila suvozaĉka vrata. Curt se iskobeljao van. Bio je na štakama i imao bijeli zavoj od koljena do gleţnja. Frank je odmah znao daje bio na hitnoj.

crostuff.net

Franku je zastao dah kad je ugledao i treći auto kako se parkira na kolnom ulazu. Policijski auto. Okruţni šerif. "Frank, dolazi ovamo," viknuo je njegov otac. Ţurno se spustio niz deblo, krenuo preko travnjaka, a onda se zaustavio na kraju kolnog ulaza. Buljio je ravno u zaslijepljujuća svjetla, koja su pretvarala odrasle u tamne obrise, poput sjena. Škiljeći im je uspio razabrati lica. njegov otac se mrštio prekriţenih ruku. Curtoya mama izgledala je još ljuća nego onda kad joj je ukrao gaćice s konopa za rublje iz straţnjeg dvorišta. Šerif je nosio svoju smećkastu uniformu s ravno obrubljenim šeširom, ali Frankovu paţnju privukla je veliĉina pištolja za njegovim opasaĉem. Curt se sakrio iza svoje majke, bojeći se i pogledati svog prijatelja. "Jeste li provalili u onaj ljetnikovac?" zahtijevao je njegov otac. "Ne." Pljusnuo gaje po licu. "Nemoj mi lagati." "Nisam ništa uĉinio." Njegov se otac okrenuo prema Curtu i pogledao ga u oĉi: "Curt, jeste li provalili u onaj ljetnikovac?" Promeškoljio se na štakama i sakrio još dalje iza svoje majke: "Da, gospodine," tiho je rekao. 'Zašto si to uĉinio?" Curt je na trenutak zastao: "Zato... zato što me Frank natjerao." Frank je poletio prema njemu mašući šakama: "Izdajico jedna. Ti si obiĉna mala škiljava izdajica!" Šerif ga je zgrabio i zadrţao. Frank se bacao i vikao i ugrizao ga za dlakavu ruku. Policajac je zajauknuo od bola i Frank se oslobodio. Otac gaje zgrabio za košulju i pribio uz pod, kleknuvši na njega kako mu ne bi pobjegao. "Ti si izdajniĉki gad, Curte!" leţao je ravno na trbuhu s obrazima na travi. Otac mu je zabio jedno koljeno ravno u leĊa. Šerif je s naklonošću potapšao Curta po glavi. "Dobro si postupio, mladiću, uvijek je najbolje reći istinu."

crostuff.net

Franka je otac zgrabio za kosu, zamalo ga podignuvši s tla. S rijeĉima mu je dolazio i snaţan zadah whiskeyja: "Znaš kamo ideš ovaj put - zar ne, ti mali seronjo." Frank je znao. Otac mu je prije mjesec dana time zaprijetio, nakon što su ga uhvatili na groblju. Prije šest mjeseci sedamnaestogodišnja maturantica je bila silovana i izbodena, a njezino su golo tijelo pronašli u šumi. To su bile najveće vijesti u posljednjih deset godina u njihovom gradiću i lokalne su novine smatrale prigodnim opisati njezine rane do najsitnijih detalja. Frank ih je sve progutao. Ispod kreveta je ĉuvao fotografije i izreske iz novina, zajedno s osmrtnicom u kojoj je pisalo gdje je bila pokopana. Svake bi se noći uvukao u krevet, skinuo pidţamu i ĉitao te stare ĉlanke. Razmišljao je o njoj, sanjao ju, zamišljao kako mu priĉa kakav je osjećaj kad ti netko prereze grlo. Njezino ubojstvo nikada nije bilo riješeno i kad je konaĉno prestalo puniti novinske stupce Frank se osjećao praznim, neispunjenim. Nakon nekoliko tjedana poĉeo se biciklom voziti ispred njezine kuće. Nekoliko se puta tamo i zaustavio i promatrao s ploĉnika, jednom se ĉak i uvukao na trijem i sjeo na stepenice. Poĉeo je krasti poštu iz njezinog sanduĉića, traţeći meĊu pismima zakašnjele izraze sućuti od njezine obitelji i ĉasopise na koje je moţda bila pretplaćena. Jedne noći se provezao ispred dućana u kojem je poslije škole radila kao blagajnica, a zatim je otišao na groblje pronaći njezin grob. Svjeţa zemlja se još nije sasvim slegnula, pa je mogao toĉno odrediti gdje je. To gaje privlaĉilo i neko je vrijeme obilazio grob. Stao je na njega, sjeo na njega, ĉak je i legao na njega - sve dok nije osjetio nekontroliranu potrebu da urinira na njega. Pa je to i uĉinio, ravno na nadgrobnu ploĉu. Ĉuvar gaje uhvatio i pozvao njegove roditelje. Prljava izdajica. Otac gaje ponovo povukao za kosu, zabacivši mu glavu, "Upozorio sam te, kopile malo. Sljedeći put kad prevršiš svaku mjeru, tvoje će mršavo dupe završiti u zatvoru. I ozbiljno sam mislio. Šerife, uĉinite ono što morate." Šerif je s podrugljivim izrazom lica iz dţepa hlaĉa izvadio smotuljak crne samoljepive trake, a zatim kleknuo i njome svezao Frankove ruke iza leĊa, kao improviziranim lisicama. "Ne bojim se zatvora," Frank je podrugljivo rekao. "Ni tebe se ne bojim, glupa svinjo."

crostuff.net

"Obraćat ćeš mi se sa šerife Nettle," strogo je rekao. Zgrabio je Franka za nadlakticu i podigao ga na noge. Njegov otac mu je namignuo: "Bez posebnog tretmana, policajce. Ponašajte se prema njemu kao prema svim drugim obiĉnim kriminalcima." Šerif se blijedo nasmiješio. "Znamo mi kako treba s ovakvim trulim jabukama." Gurnuo gaje prema patrolnom vozilu. "Miĉi se, kratki." "Ne zovi me kratki, debeloguzi. I što je s Curtom? Zašto on ne ide?" Šerif je otvorio straţnja vrata patrolnog auta i ugurao ga unutra. "Ne brini za njega. Imaš dovoljno drugih briga." Nakon toga je zalupio vratima. Frank je prijezirno gledao Curta kroz straţnji prozor dok je auto odlazio. Sirene su tulile, a plava svjetla se vrtjela u tami. Vozili su se brzo, kao da je rijeĉ o pravom hitnom sluĉaju. Nisu poštovali niti jedan znak za zaustavljanje sve do stanice. Frank se osjećao vaţnim. Zamišljao je daje predsjednik. Ili još bolje, netko tko je ubio predsjednika i cijelu njegovu obitelj. Pritvor je bio u dijelu grada u kojem Frank nije nikada bio. Nije bilo drveća ni travnjaka. Samo zaštićene zgrade, smeće u odvodnim kanalima i puno tipova opakog izgleda koji su u uglovima stajali u krugovima i dijelili kratke cigarete. Franku su izgledali zastrašujuće pod slabim uliĉnim svjetiljkama, ali to nije pokazivao. Policijski auto se zaustavio na oštećenom ploĉniku. Šerif je izašao i odveo Franka u stanicu. Unutra su se ljudi kretali u svim smjerovima, većinom muškarci. Neki su nosili odore a neki civilnu odjeću. Jedan ĉovjek bez odjeće je bio svezan za klupu i povraćao je po svojim stopalima. Svi su stolovi bili pretrpani dosjeima i novinama. Tri su momka straga igrala košarku u košu za smeće. Ostali su blebetali jedni s drugima i podizali takvu buku kao da vode tisuću razgovora. To je Franka podsjetilo na njegov razred kad izluĊuje nekog uĉitelja. "Što to imamo ovdje?" pitao je policajac na ulazu. "Poljubi me u dupe," rekao je Frank prkosno.

crostuff.net

Policajci su izmijenili osmijehe. "Ĉvrst momak, ha?" rekao je Nettle skidajući mu traku s ruku. "Ispruţi ruke." Frank se nagnuo prema zidu ali je morao podići ruke visoko iznad glave kako bi dotakao krugove kojima je bilo oznaĉeno mjesto na koje su zatvorenici stavljali dlanove, kao da igra igru Twister, ali okomito. Dok ga je šerif pretresao i pregledao mu dţepove, Frank je primijetio koliko je oznaka na zidu bila veća od njegovih šaka. "Samica za ovoga," rekao je Nettle prihvatnom policajcu. "Stvarno je opasan." "Moja vlastita ćelija? Super. Znaĉi da mogu drkati." Policajci su se iznenadili, a onda provjerili zapisnik na stolu. "Mogli bismo ga staviti u odjeljak jedanaest. Hornsby je opet pojeo jednu ţarulju, jutros smo ga poslali u bolnicu. Pogledao je Franka: "Neki tipovi će sve uĉiniti da pobjegnu odavde na nekoliko dana." Frank je namrštio lice i suzio oĉi. "Nećete li mi, vi šaljivdţije prvo uzeti otiske prstiju?" Prihvatni policajac je pritisnuo gumb iza pulta i teška metalna vrata su se polako i glasno otvorila. Nettle je ponovo svezao ruke svom zatvoreniku, ĉak i ĉvršće nego prije i poveo ga po strmom hodniku pored niza ćelija u kojima su bili zatvorenici za jednu noć. U ćelijama je bilo buĉno i natrpano, gore nego stoje Frank ikada vidio na televiziji ili u ĉasopisima. Ţeljezne rešetke ĉinile su se debljima, betonski zidovi hladnijima. Smrdjelo je, kao onda kada je zaĉepio zahode u školskim svlaĉionicama. Gledajući ravno ispred sebe niz hodnik, sve do kraja bloka i mogao je vidjeti šake i ruke provuĉene kroz rešetke. Izgledalo je kao da zidovi imaju udove. Trudio se ne gledati niti jednog od zatvorenika, ali jedan mu je zapeo za oko. Bio je sklupĉan na podu bez košulje i drţao ruke na svojim gaćama. Frank je skrenuo pogled, ali je tada ugledao ţenu u suprotnoj ćeliji. Bila je ruţna, imala zamršenu plavu kosuj više šminke na licu od Ţene-maĉke i uske elastiĉne hlaĉe koje su izgledale dva broja premale. Stresao se kad mu je poslala poljubac.

crostuff.net

Zaustavili su se na kraju hodnika, ispred interne ćelije bez prozora na vanjski svijet. Šerif ju je otkljuĉao s kljuĉem koji je imao za pojasom, a zatim pritisnuo prekidaĉ izvan ćelije. Svjetlo pored vrata se upalilo, ali iznad umivaonika je nedostajala ţarulja. Baš kao što je onaj policajac rekao, Hornsby ju je pojeo. "Ulazi," rekao je Nettle. Frank je doteturao unutra. U kutu je bio zahrĊali umivaonik i rupa u podu koja je smrdjela poput kanalizacije. Preko cijele duţine ćelije protezao se viseći krevet. Šerif je sjeo pored njega na rub kreveta i skinuo mu traku sa zglobova. Na kraju hodnika su ĉuli dvojicu muškaraca kako se svaĊaju oko neĉega. Zatim se odjednom zaĉuo i treći glas - muškarac, oĉito poremećen, proizvodio je nešto što je zvuĉalo poput ţivotinjskih zvukova. Frankove su se ruke poĉele tresti kad je traka bila skinuta. Šerif se nastavio smijati, a onda rekao dubokim, sumornim tonom. "Znaš li što ovdje rade ĉvrstim devetogodišnjacima?" "Što?" "Pretvaraju ih u djevojĉice?" Protrljao si je zglobove, pomaţući da krv opet proteĉe. "Mene neće pretvoriti u djevojĉicu." Šerif je smotao traku u kuglu i spremio ju u dţep". To je rekao i zadnji deĉko kojeg smo imali ovdje. Ali, kad je odlazio nije ništa govorio. Stavili smo ga s jednim od onih masnih, smrdljivih ljudi koje vidiš kako lutaju ulicama. Poput onih momaka preko puta. I ĉim smo ugasili svjetla, jedan od velikih se malom uvukao u ćeliju. Znaš što je onda uĉinio?" Zaustavio se zbog efekta, kako bi bio siguran da ga Frank sluša. Još se malo bliţe nagnuo i rekao promuklim glasom. "Gad je otkopĉao šlic i uĉinio ono ravno klincu u usta. Jadnik nakon toga više nije mogao priĉati." Frank je teško progutao, trudeći se i dalje ostati ĉvrst. "Zašto više nije mogao priĉati?" Izraz šerifovog lica postao je smrtno ozbiljan. "Zato stoje bilo tako odvratnog okusa da si je odrezao jezik." Frank si je automatski dotaknuo jezik, vjerujući svakoj rijeĉi. Šerif se zadovoljno nacerio, a onda krenuo prema vratima. "Dobro spavaj, Frank." Zatvorio je vrata ćelije i ugasio svjetla.

crostuff.net

U ćeliji se zamraĉilo. Frank se odjednom nije više osjećao nepobjedivim. Pojurio je prema rešetkama kako bi bio što bliţe svjetlu, ali prigušene ţarulje u hodniku nisu osvjetljavale ćelije u pozadini. Bilo je tako mraĉno da nije vidio ni drugi kraj svoje ćelije. Nitko njega neće prepasti, pa da postane dobrica. Niti sluĉajno, zapravo, upravo je bio odluĉio. Radit će što god bude htio, kad god bude htio. I jedno je bilo sasvim sigurno, više ga nikada neće uhvatiti. Jer će se pobrinuti da ne bude svjedoka. Ako ga netko vidi i pokuša ga izdati, gadno će ga ozlijediti. Smrznuo se kad mu se uĉinilo da je nešto ĉuo. Dah mu je zastao kad je pomislio daje opet ĉuo neki zvuk. Moţda je dolazilo iz ćelije pored njegove. Njegovi kratki, uspaniĉeni uzdasi bili su toliko glasni, daje bilo teško ĉuti nešto drugo, pa je zadrţao dah i slušao. Ponovo je ĉuo isti zvuk - koraci koji se pribliţavaju... Svjetlo u kupaonici iznad tuša se upalilo, što je prepalo Hannona. U glavi su mu odzvanjala sjećanja stara dvadeset godina. Zatvorio je vodu na tušu i slušao. "Charlie?" pozvala ga je ţena. "Jesi li to ti, dušo?" Bio je toliko zaokupljen svojim mislima, da je na trenutak skoro zaboravio daje Charlie bio pseudonim pod kojim gaje ona poznavala. Zamotao se u ruĉnik i izašao ispod zamagljenog tuša. "Bok, Valerie!" Bila je to obiĉna, ali privlaĉna brineta u kasnim ĉetrdesetima, s figurom ţene koja je stalno bila na dijeti. Njezin zimski ten bio je laţan, ali savršeno ravnomjeran i noge su joj sjajno izgledale u kratkoj teniskoj suknji. Parovi u dvorani, zakljuĉio je Hannon, s obzirom daje vani bilo tek nekoliko stupnjeva iznad nule. "Nisam te oĉekivala tako brzo," rekla je uz osmijeh. "Kako je projekt prošao?" "Hm - dobro, mislim. Podigao sam im i pokrenuo sistem. No, tim ljudima ne treba nezavisni informatiĉki savjetnik. Morali bi otići u knjiţnicu i posuditi knjigu Računala za neznalice". Pribliţila mu se i pomicala ruku po njegovim fino izraţenim grudima. "Pa, ne cijene svi tvoju briljantnost. Ali, dok god imaš svoju Valerie, nije vaţno što te ne plaćaju onoliko koliko vrijediš." "Jesam li ti nedostajao?"

crostuff.net

Zavodniĉki se nasmiješila oĉima i smjestila lagani poljubac u kut njegovih usana. "Pokazat ću ti koliko." Primila je ruĉnik oko njegovog struka i odvukla ga u spavaću sobom zaustavljajući se na dnu velikog kreveta. Njegova koţna putna torba bila je istresena na mekanom niskom naslonjaĉu. Primijetila je knjigu na sredini te gomile. Kako uvesti snagu i strast u vašu vezu. "Još uvijek to ĉitaš?" s nevjericom je upitala. Obgrlio ju je i zaigrano je ugrizao za usnu resicu. "Rekao sam ti. Uopće je ne ĉitam. Samo je na javnim mjestima otvorim i buljim u nju, nakon ĉega mi privlaĉne ţene prilaze i zapoĉinju razgovor sa mnom." "Droljo," rekla je bacivši se na krevet i povukla ga prema sebi. Disanje joj se ubrzalo, a bedra razdvojila. Rukama gaje vodila prema svojoj zdjelici. Oĉajniĉki je ţeljela skinuti ruĉnik i osjetiti njegovo golo tijelo, ali znala je koji je jedini naĉin na koji će je on zadovoljiti. "Zašto ne odjeneš donje rublje," šapnula mu je u uho, "i natjeraš me da vrištim za mojim Charliejem?" Njeţno mu je gladila lice, pokušavajući ga opustiti. Odjednom ju je poškakljao zbog ĉega se trznula. Zaigrano je vrisnula, a onda ga sluĉajno zagrebla po bradi svojim dijamantnim prstenom. Krvario je kao da ga je posjekla britvom. "Oprosti, dušo," rekla je trljajući ranu. Slegnuo je ramenima, kao da to nije bilo bitno. Prinio je njezinu ruku svojim ustima i njeţno poljupcima uklonio male crvene kapljice s prstena kojeg joj je poklonio vrativši se iz Atlante - dijamant u obliku srca s platinastim postoljem i dva smaragdna pravokutnika na svakoj strani, Nasmiješio se zbog jedne pomisli, ali ju je zadrţao za sebe: "To nije prvi put da na tim draguljima ima krvi". 29. S balkona apartmana koji gleda na zaljev Biscayne, Mike je mogao vidjeti da je jutro hladno i svjeţe, floridska verzija hladne Arktiĉke hladne fronte u veljaĉi. Nadahnut hladnoćom odjenuo je hlaĉe za trĉanje, majicu, tenisice Nike i krenuo na kratko trĉanje.

crostuff.net

Po asfaltnoj stazici krenuo sjeverno po Bayshore Driveu, prometnoj ulici s drvećem po Coconut Groveu koji nije baš bio na vodi, ali je više ili manje pratio nepravilnu obalu. Prošao je pored marine i dućana uz more prema istoku s nekoliko blokova utvrĊenih apartmanima preko puta ulice s njegove lijeve strane. Hrastovi i kraljevsko karipsko ukrasno stablo s dugim granama nudili su dovoljno hlada. Jutarnji je promet bio gust, ali je lagani povjetarac iz zaljeva odnosio ispušne plinove. Sto metara ispred sebe, blizu ulaza na park na obali, tamnoplavi Mercedes je skrenuo s Bayshore Drivea i naglo se zaustavio na šljunĉanom parkiralištu. Prozori su mu bili zatamnjeni pa nije mogao vidjeti vozaĉa. Motor je još uvijek bio upaljen. Mike je usporio gotovo do hoda. Mercedes se nije pomakao. Crni dizel je i dalje izlazio iz ispušne cijevi. Ĉinilo se da ĉeka. Mike se zaustavio, pokušavajući se sjetiti je li u zadnje vrijeme napisao neku posebno gadnu priĉu o dilerima droge. Radoznalo je podignuo nogu na stup ograde i malo se rastegnuo, drţeći auto na oku. Nije se micao, iako mu je motor i dalje bio upaljen. Otrĉao je sa stazice i prešao ulicu. Auto je, primijetio je, izašao s parkirališta i vratio se na Bayshore Drive. Mike je skrenuo u sporednu ulicu i ušao u bogataški kvart. To je bilo kao daje ušao u tunel. Skupi domovi nisu imali dvorišta s prednje strane. S obzirom na visinu kriminala, sve su kuće imale kamene zidove više od dva metra, a ţeljezne ograde su zagraĊivale kolne ulaze. Kad je prešao pola ulice osvrnuo se preko ramena. Tamnoplavi Mercedes je skretao iz Bayshorea, slijedeći ga. Srce mu je poĉelo brze kucati. Od kamenih zidova s obje strane nije imao kamo skrenuti. Nagli nalet adrenalina potjerao gaje punom brzinom, poput sprintera kad izaĊe iz blokova. I auto je ubrzao. Mike je uzdisao i puhao u toj mrtvoj trci, a noge su mu se ĉinile kao da su od olova. Motor je zabrujao iza njega dok mu se Mercedes pribliţavao. Jurio je pored ţeljeznih ograda, ali sve su bile zakljuĉane. Auto je bio udaljen samo sedam metara kad je Mike stigao do ugla ulice. Pravio se da će skrenuti lijevo, a onda krenuo desno, no vozaĉ se nije dao prevariti. Auto se zaustavio nasred kriţanja i Mike se skoro zaletio ravno u njega. Suvozaĉka vrata su se naglo otvorila.

crostuff.net

"Ulazi," rekao je Aaron Fields oštro. Mike se znojio i hvatao zrak, jedva je mogao govoriti: "Kog me vraga natjeravaš?" "Kog vraga ti bjeţiš od mene?" ljuto mu je odgovorio. "Ulazi u auto." Mike je duboko udahnuo, a onda se uvukao na suvozaĉko mjesto i zatvorio vrata. Aaron je krenuo polako, u smjeru Bayshore Drivea. Mike je usmjerio sve izlaze rashladnog ureĊaja prema svom znojnom licu i pojaĉao ga do maksimuma. "Znaš," rekao je, upijajući hladan zrak, "radije bih da me otpustiš nego da me progoniš." "Ne progonim te. Zyao sam te s mobitela na putu prema središtu grada i tvoj cimer mi je rekao da trĉiš po Bayshoreu. Kad sam te vidio stao sam i ĉekao, a onda si odjurio u drugom smjeru, kao da ne ţeliš razgovarati sa mnom. Zbog toga mislim da moţda ima neke istine u glasinama." "Kojim glasinama?" Zaustavio je auto na uglu i mrko pogledao Mikea. "Da mi nešto tajiš. Ujutro sam primio poziv od Charlieja Gelbera. Jutros se u Virginiji pojavilo deseto tijelo. A ti nisi objavio priĉu." "Ovo mi je prvi glas o tome," rekao je iznenaĊen. "Volio bih to vjerovati. Ali u redakciji se priĉa da si ljut zato što sam te suspendirao." Mercedes se vratio na Bayshore Drive, utapajući se u jutarnji promet. "Ĉekaj malo," rekao je Mike. "Misliš da sam primio poziv od doušnika, kao i obiĉno i da nisam napisao ekskluzivni ĉlanak samo zato da bih ti se osvetio." Napravio je grimasu, kao da mu je teško iznijeti optuţbu. "Oĉekuješ li da povjerujem da je sluĉajnost da te doušnik prestao nazivati istog dana kad sam ja tebe suspendirao? Stavi se u moj poloţaj." "Ne. Stavi ti sebe u moj poloţaj. Ja sam tebi i Charlieju došao s ovim prijedlogom zato što sam mislio da vam je jednako stalo da zaustavite ovog ubojicu kao i meni. No ĉim je nešto pošlo po zlu, vi ste mene suspendirali." "To je još uvijek tvoja priĉa." "O, puno ti hvala što mi dopuštaš da nastavim pisati i povećavati ti tiraţu."

crostuff.net

Auto se zatresao kad je Aaron skrenuo s ceste i pritisnuo koĉnice, naglo ih zaustavivši. Na sljepooĉnicama su mu se vidjele dvije tamnocrvene vene. "Stvarno to misliš, nakon trinaest godina poznanstva? Da te iskorištavam? " "Ne," rekao je Mike s uzdahom. "Samo... cijelo ovo iskustvo me ostavilo s osjećajem da si se promijenio, ili sam se ja promijenio, a moţda je stvar u ĉitavoj prokletoj profesiji. Dok si ti bio glavni urednik, riskirali smo - ali, ne na naĉin zbog kojeg bih sumnjao u svoje motive. Ovih dana je naglasak puno veći na prodaju novina." Aaron je odmahnuo glavom. "I što je tako strašno u tome da izdavaĉ ţeli prodati što više novina?" "Ništa. Sve dok to nije jedina stvar do koje ti je stalo." "Do ĉega je tebi stalo, Mike?" "Stalo mi je do ljudi o kojima pišem." "Zaista? Stalo ti je do njih?" "Naravno. Ĉak je i moja ţena neku veĉer komentirala kako me ĉuje da satima razgovaram s njima. Ţrtvama. Njihovim obiteljima. Svjedocima zloĉina. Proveo sam sate priĉajući s njima, tješeći ih. Karen je zvuĉala skoro ljubomorno zbog toga." "U redu. A od tih tisuća ljudi koje si tijekom ovih godina tješio, koliko si ih nazvao nakon što je ĉlanak objavljen u novinama? Znaš, samo da pitaš kako su, kako se drţe?" Mike je spustio pogled. Aaron se podrugljivo osmjehnuo: "To sam i mislio." Duboko je uzdahnuo, a onda stavio oĉinsku ruku na Mikeovo rame. "Ne ţelim te natjerati da se osjećaš kao govnar, Mike. Samo ti ţelim reći da ti je stalo manje nego što misliš da je; i prema istoj logici, mene novac ne zanima baš toliko koliko ljudi misle. Mi smo novinari. Zanima nas priĉa. I ako smo dobri novinari zanima nas istina. Ako, usput, zaradimo nešto novca i steknemo nekoliko prijatelja, to je samo bonus. Ali ti poticaji nisu ono što nas goni naprijed. Ne smiju biti, jer će nam stati na put u namjeri da prikaţemo stvari pod pravim svjetlom. Tebe i mene, Mike, nas goni isti

crostuff.net

nagon. Zato sam ja u trećem braku," rekao je s napola šaljivim osmijehom. "Zato ti nikada nisi radio za drugog izdavaĉa." Mike je znojnim dlanom prošao kroz kosu, a rukama su mu prošli trnci. Oduvijek mu se sviĊao Aaron, ali pomisao na to da su sliĉni odjednom ga je uznemirila. Posegnuo je za ruĉicom i otvorio vrata. "Kunem ti se Aarone: Ništa ti ne tajim. Ako mi se taj tip javi, Tribune će dobiti ĉlanak." Nasmiješio se dok je Mike iz auta stupio na šljunĉanu stazicu. "To sam htio ĉuti," rekao je i namignuo mu. Mike mu je usiljeno uzvratio osmijeh, a onda brzo zatvorio vrata. Odjednom se sjetio tajne koje mu Karen nije nikada ispriĉala i toga kako je on uvijek jurio na zahtjev ljudi poput Aarona kad god je to pokušala. Još uvijek vlaţan od znoja stajao je sam u oblaku prašine, osjećajući da je ovo bilo više od obiĉne rekreacije. 30. Frank Hannon probudio se deset minuta prije dva sata tog popodneva. Pokraj sebe je na krevetu na ĉipkastom bijelom jastuku pronašao poruku. Valerie je otišla na ruĉak u svoj country club*, a nakon toga u kupovinu u trgovaĉki centar Chevy Chase. Vjerojatno će se vratiti tek za veĉeru. Savršeno. Gol je preko ulaštenog poda od hrastovine otišao do ormara ugraĊenog u zid, koji je bio veći od većine spavaćih soba. Njezina sportska odjeća uredno je visjela na preĉki od jednog do drugog zida, na drugoj jednako dugaĉkoj bile su sveĉane haljine, a na još dvije manje sluţbena odjeća. Na zidu punom polica bile su izloţene cipele i torbice. Na zidu preko puta vrata nalazile su se ugraĊene ladice od neprobojnog stakla, zbog kojih je bilo nemoguće izgubiti donje rublje i remenje. Straga je bio dragocjeni maleni kutić koji je Valerie oslobodila za njega, ali to mu je bilo dovoljno. Odjenuo je hlaĉe kaki-boje i plavu košulju od finog pamuka zakopĉanu do ovratnika - brucoški imidţ koji je otopio Valerieno srce. Juĉer je temperatura bila oko deset stupnjeva, pa je uzeo i sako Ralph Loren s kariranim rubom koji mu je ona kupila, a zatim je s noćnog ormarića zgrabio kljuĉeve od auta i krenuo prema garaţi.

crostuff.net

Zaustavio se pokraj kuhinjskog stola na kojem je Valerie ostavila svoj primjerak Washington Posta pokraj prazne šalice kave s crvenim ruţem na rubu. Prelistao gaje sa zanimanjem, primjećujući daje zauzeo naslovnu stranicu. Jezik-ubojica napao na području Capitola, pisalo * Country dubovi su klubovi u predgraĎima koji svojim, uglavnom imućnim članovima, pruţaju terene za tenis, golf, bazene, restorane i druge usluge je u naslovu. Deseta ţrtva u McLeanu, drţava Virginia. Preletio je ĉlanak smiješeći se. Mike Pošten i Miami Tribune nisu bili spomenuti. To je potvrdilo njegove sumnje: Rollins je bez sumnje bio njegov izvor. Uzeo je sok iz hladnjaka i odluĉno napustio kuhinju. Ostavio je preko noći ukljuĉeno grijanje u garaţi, pa je unutra bilo ugodno i toplo. Valerien jaguar je još bio tamo, stoje znaĉilo daje po nju došao neki od njenih uobraţenih prijatelja. Uzeo je Volvo i odvezao se prema šoping centru uz autoput, udaljenom svega nekoliko uliĉnih blokova. Kad je ušao na parkiralište poĉela je padati slaba kiša. Hipnotiĉki zvuk brisaĉa koji su strugali po staklu opet su ga naveli na prisjećanje, na onu noć koju je proveo u zatvoru. Vratili su mu se stari osjećaji, njegove mrţnje prema policiji, vlastitom ocu i Curtu... Prije više od dvadeset godina, onog jutra kad je izašao iz zatvora, otišao je ravno ka Curtu - izdajici. Ta noć u zatvoru trebala gaje nauĉiti lekciji, rekao mu je otac. I jest. Pa je on otišao ravno Curtu da i njega nauĉi to isto. Curt gaje vidio kad je dolazio kolnim ulazom i pokušao je pobjeći, ali na štakama nije daleko stigao. Frank ga je stigao iza kuće i bacio se na njega. Njih dvojica su pala na zemlju, a štake su odletjele daleko od njih. Razderao je Curtovu nogavicu i strgnuo mu zavoj. Curt je zavrištao, ali njega je to samo uzbudilo. Golim rukama mu je išĉupao šavove iz noge. Curt je zvao mamu, ĉime je samo izazivao veće nevolje. Frank ga je divljaĉki udarao u lice, ĉime ga je zamalo onesvijestio i zaustavio se tek kad mu je krv iz nosa i usta potpuno

crostuff.net

prekrila lice. Izgubio je dah od iscrpljenosti, ali bijes mu još uvijek nije splasnuo. Curt je bio na leĊima i stenjao. Frank je sjedio na njemu, pribijajući ga uz zemlju. Šerifova priĉa o onom djeĉaku koji si je odrezao jezik još uvijek mu je bila svjeţa u pamćenju, hraneći njegovu ljutnju i dajući mu snagu. Zgrabio je Curta za kosu i unio mu se ravno u lice. 'Ti si curica!" povikao je. "Mala brbljava curica!" "Natjerali su me da priznam," progunĊao je Curt koji je jedva mogao govoriti. "Natjerali su me..." Frank mu je pljunuo u oko. "Pretvorili su te u curicu! Mislili su da to mogu i meni uĉiniti, ali nisu uspjeli i nikada ni neće." Zgrabio je Curta za grlo, a glas mu je bio pun prijetnji. "Jer ako me ikada itko ponovo izda, kunem se da ću mu išĉupati jezik ravno iz usta." Frank se poskoĉivši uspravio i šutnuo Curta u nogu, ostavljajući ga da se na tlu grĉi od bola. Gumeni brisaĉi su zaškripali po staklu, trgnuvši Franka iz njegovih misli. Kiša je prestala, pa je ugasio brisaĉe. Parkirao je Volvo na udaljenoj zoni u kojoj se nije smjelo parkirati, pokraj kontejnera za smeće, s boĉne strane robne kuće. Oko auta su se nadvile plastiĉne kasete za kruh i snop spljoštenih kartonskih kutija iz dućana, stvorivši visoki zid. Obišao je zgradu i prošao kroz automatska vrata na ulazu u samoposluţivanje. U izlogu trgovine s bićnim ljubimcima, koja se nalazila pokraj trgovine alkoholnim pićima i u kojoj je bila guţva, gurali su se dva tjedna stari škotski ovĉari. Jedna djevojĉica ih je radosno promatrala, ali Hannon ju nije ni primijetio ulazeći unutra. Trebalo mu je samo devedeset sekundi da kupi što mu je potrebno. Nosio je kartonsku kutiju za ruĉku i krenuo natrag prema autu. Dok je po dţepu traţio kljuĉ od auta osvrnuo se preko ramena. Budući da nikoga nije vidio, otvorio je prtljaţnik. Njegov teret se promeškoljio zbog nagle provale svjetlosti. Bio je svezan poput praseta, s rukama i nogama iza leĊa. Usta mu je prekrivala srebrna samoljepiva traka. Pokraj njegovih stopala leţala je šprica i ketamin, sredstvo za uspavljivanje ţivotinja kojim ga je Hannon omamio. Rollins je buljio ravno u njega, još uvijek ošamućen, još uvijek odjeven u svoje crno mokro gumeno odijelo. Oĉi su mu bolno škiljile zbog danjeg svjetla. Zrak je ispunio smrad urina.

crostuff.net

"Smrdiš k'o sam vrag," podrugljivo je rekao. "Nastavi s tim, pa će nas policijski psi lako naći." Otvorio je kartonsku kutiju i zlobno se smijuljio oĉima. "No, ovo bi ih moralo omesti s traga." Istresao je kutiju kao kantu i iz nje je ispalo nešto dlakavo. Rollins se uzvrpoljio i ispustio prigušeni krik kad mu je jedan pao na grudi, a drugi mu se sjurio niz nogu. Hannon se nasmijao u sebi, gledajući prema dolje s omalovaţavanjem. "Oni su obiĉni glodavci. Bezopasni mali bijeli laboratorijski miševi." Cme oĉi su mu se suzile, pokazujući samo prezir. "Oni su ti kao obitelj, Curte." Zalupio je vratima prtljaţnika, a zatim sjeo za volan i brzo se odvezao. 31. Vijugava planinska cesta završavala je kod guste nakupine breza i golih brijestova. Ljeti su njihove krošnje sprečavale pogled na jezero u dolini u podnoţju, ali u veljaĉi je njihovo lišće bilo mljackav truli sag na podu šume. Zalazak sunca bio je udaljen sat vremena i nebo iznad njih bilo je sumorno i sivo poput zaobljenih granitnih vrhova planine Shenandoah koji su virili iznad zimzelenog drveća. Frank Hannon je skrenuo lijevo u blatni ulaz za vozila, slijedeći znakove za gostionicu Merry Moose Inn and Cottages. Volvo se tresao poput terenskog vozila prebacujući se od lokve do rupe. Prilazni put bio je obiĉan, nešto širi, ugaţeni put koji je vijugao kroz šumu. Nasmijao se u sebi, zamišljajući kako se Rollins i njegovi dlakavi suputnici bacakaju u prtljaţniku. Na ĉistini ispred gostionice je ugasio motor i izašao iz auta. Gostionica je zapravo bila stari planinarski dom s kamenom fasadom, visokim krovom i zagraĊenim trijemom. Prohladni zrak je ispunjavalo ţuborenje obliţnjeg potoka. Na vidiku nije bilo drugih automobila, jedino se vidio ribarski brodić na prikolici ispod platnene cerade. Zaštitna vrata su zaškripala kad je Hannon kroz njih zakoraĉio na trijem. Provirio je kroz prozorĉić na vratima u obliku dijamanta, ali ništa nije vidio. Pokucao je jednom, a onda ponovo, dosta snaţno. Baš kao što se i nadao: Bili su zatvoreni preko zime.

crostuff.net

Vratio se u auto i odvezao još dalje niz cestu, pokraj glavne gostionice prema jednoj od udaljenijih koliba bliţe potoku. Cesta je vijugala i postajale sve kvrgavija. Zaustavio se kod ĉetvrte kolibe koja je bilo okruţena zimzelenim drvećem. Ĉak će i njegov auto biti skriven od gostionice i drugih koliba. Bila je to malena drvena koliba s roletama na prozorima. Vrata su bila zatvorena lokotom, ali vrlo labavo. Hannon je ramenom upro u njih i nakon dva snaţna udarca brava je izletjela iz okvira. Obrisao je pauĉinu s vrata i ušao unutra. Postojala je jedna glavna soba s rustikalnim drvenim podom i starom niskom peći na drva. Straga se nalazila kuhinja i kupaonica. Okvir kreveta u kutu sobe nije imao ploĉu niti madrac. Drveni stol i stolci bili su uredno sloţeni u kutu. Pritisnuo je prekidaĉ, ali struje nije bilo. Vratio se u auto i s poda kod straţnjeg sjedala uzeo je platnenu vreću. Ispod prednjeg sjedala je izvukao pištolj. Provjerio je spremnik da se uvjeri da ima šest metaka. Zatim je otišao straga i otvorio prtljaţnik. Poĉeo se širiti smrad koji gaje natjerao da korakne unazad. Jedan od štakora je zaciĉao kad se sjurio niz pomoćnu gumu. Rollins je mirno leţao, svezan i zaĉepljenih usta. Patetiĉno je podignuo pogled, škiljeći zbog svjetla. Cvilio je kroz traku koja mu je bila zalijepljena preko ustiju kad mu je Hannon pritisnuo cijev pištolja na sljepooĉnicu. "Zaĉepi," rekao je Hannon. Slobodnom rukom mu je odvezao konope oko nogu. "Izlazi." Rollins je plaho prebacio jednu nogu preko straţnjeg dijela auta, a zatim i drugu, iskliznuvši iz prtljaţnika. Noge su mu drhtale i ĉinilo se da se ne moţe uspravno stajati. Hannon mu je stavio pištolj na straţnji dio glave i snaţno ga gurnuo straga, prema kolibi. "Ulazi," naredio mu je. Rollins je zateturao prema naprijed. Hannon ga je slijedio s pištoljem u jednoj ruci i platnenom vrećom preko ramena. Nakon što su prešli prag gurnuo je Rollinsa na pod. Pao je preko potporne grede na sredini sobe. Sjeo je na pod naslonivši se na stup. Hannon ga je ĉvrsto zavezao za stop uzetom s platnene vreće. Zatim je iz hrpe namještaja u kutu uzeo kuhinjski stolac i sjeo nasuprot Rollinsu, leĊima okrenutim prema zidu. Nagnuo se prema naprijed i brzim pokretom skinuo traku s Rollinsovih usta.

crostuff.net

Rollins je jauknuo uz zvuk brkova koji su mu bili išĉupani s lica, a onda široko otvorio usta, kao da pokušava zijevnuti. "Gladan?" pitao je Hannon. Uzeo je paketić suhih smokava iz vrećice i nagurao ih u Rollinsova usta. Zatvorenik ih je odmah progutao, pa mu ih je dao još nekoliko. Potrošili su skoro pola paketa prije nego je Rollins progovorio. "Što ćeš uĉinit sa mnom?" rekao je ţvaĉući posljednje zalogaje. Gurnuo je ostatak smokava u platnenu vreću i otvorio bocu Pepsija. "Ţedan?" pitao je. Rollins je zabacio glavu dok je Hannon lijevao. Nešto mu se prolilo po bradi, ali većinu je popio. Oprezno je pogledao Hannona i teško progutao. "Smijem li na zahod?" "Ne." "Zašto ne?" "Zašto što mi je draţe da pišaš u hlaĉe nego da šećeš po sobi. Pripiši to mojoj ţelji za kontrolom." Oĉi su im se srele, a onda je Rollins skrenuo pogled. "Ţelim znati. Što ćeš uĉiniti sa mnom?" Zavalio se u stolcu i prekriţio bahato ruke, no nije ništa rekao. Rollins je polizao kapljicu Pepsija s usne. "Nemoj me ubiti, u redu. Molim te nemoj me ubiti." "Smiješno". Rekao je sa samouvjerenim osmijehom. "Za trideset sekundi mogao bih te dovesti do stanja da me moliš da te ubijem." Rollinsove su se oĉi trznule i odgovorio mu je nervoznim, drhtavim glasom. "Ne ţeliš to uĉiniti, ĉovjeĉe. Razmišljao sam dok sam bio u prtljaţniku. Ti i ja, ĉovjeĉe. Mogli bismo biti partneri u ovome. Podijeliti novac, znaš. Pola-pola." "Partneri?" podrugljivo je rekao. "Da. Već sam izvukao ĉetvrt milijuna dolara od onih naivaca iz Miami Tribunea. Moţemo s ovim nastaviti unedogled. Ti si pametan. Nikada te neće uhvatiti."

crostuff.net

"To je stvarno zanimljivo. No, problem je u tome da ljudi trebaju jedan drugome vjerovati da bi bili partneri. Mora postojati iskrenost, otvorenost." "Mogao sam te već davno odati. Ali nisam. Zašto bih te odao? Moţeš mi vjerovati. Ĉovjeĉe." Hannon je uzdahnuo i odmahnuo glavom. "Zapravo ti ne mogu vjerovati niti bilo ĉemu što mi kaţeš. To samo jedna stvar moze promijeniti." "Što to?" Gurnuo je ruku u svoju vreću, pokraj paketa smokava i prazne boce Pepsija. Polako je izvukao dugaĉki ronilaĉki noţ s nazubljenom oštricom. "Bol," rekao je mašući noţem pred Rollinsovim oĉima. Ĉeliĉna oštrica blještala je na posljednjim zrakama sunca. "Bolje nevjerojatan serum istine." Rollins se uzvrpoljio. "Ma daj, ĉovjeĉe. Zašto bi to uĉinio? Stvarno, moţeš mi vjerovati. Oduvijek sam ti bio prijatelj, uvijek sam te poštovao. Ĉak i dok smo bili u školi. Nikada te nisam zafrkavao, kao ostala djeca." Hannon gaje kratko, ali prodorno pogledao. "Sjećaš li se kako su me zvali?" "Naravno. Klinci znaju biti okrutni, ĉovjeĉe." "Samo zato što sam u jedanaest mjeseci narastao više od trideset centimetara. Moj jebeni stari me natjerao da nosim onu leĊnu protezu. Zbog nje sam se osjećao kao ĉudovište. Frank-Hannon-stein," rekao je ogorĉeno. "To sam bio." "A pogledaj se sad. Izgledaš kao pravi pastuh." "To nisi rekao Mikeu Poštenu," oštro je rekao. "Tvoj profil kaţe da sam impotentan." Ĉudno se nasmiješio. "Toĉno. To sam rekao. Ali to je i divota ĉitavog plana. Ja im dajem dovoljno toĉnih podataka u vezi s ubojstvima da mi nastave plaćati, ali im dajem potpuno krive podatke o ubojici, pa te nikada neće uhvatiti. Od samog poĉetka ih skrećem s pravog traga, otkad sam nazvao onog seljaĉinu u Georgiji i pravio se da sam ja ubojica. Kao što sam i rekao, ĉovjeĉe. Moţemo s ovim nastaviti unedogled." "Hi dok me ti ne izdaš." "Neću."

crostuff.net

"Već si me jednom izdao." "Bib' smo klinci. Imali smo devet godina. Nauĉio sam lekciju nakon što si... ma, znaš." Hannonove oĉi su se naglo ozarile. "Po tome si znao da sam ja, zar ne? Zbog prijetnje. Rekao sam ti da ću ti odrezati jezik." Rollinsova usta skupila su se u mudar osmijeh. "Ĉuo sam za ubojstva na televiziji i - da, zvuĉalo mi je poznato. Pa sam se raspitao o tebi, saznao da si upravo izašao iz zatvora, baš u vrijeme kad su se jezikova ubojstva poĉela dogaĊati. Pronašao sam te i poĉeo slijediti. A onda sam dobio ovu genijalnu ideju. Smislio sam kako ću otkriti tko je tvoja sljedeća, ovaj, meta, unaprijed i prodati tu priĉu nekom ljigavcu iz novina." "Pošten sigurno spada u tu kategoriju," Hannon je suho rekao. Rollins je shvatio da je na opasnom podruĉju. Odluĉio je da to ne komentira. "Zapravo sam mislio da će te zabavljati to što radim. Znaš, kad vidiš koliko sve to pridodaje publicitetu koji ubojstva dobivaju." "Radio si meni u korist, hoćeš reći?" rekao je Hannon. Oĉi su mu se suzile. "Nećeš me prevariti. Kad bi zarada prestala stizati, ti bi me prijavio - za veliku nagradu." "Ne. Nisam te namjeravao odati." "Zašto bih ti vjerovao?" "Zato...," teško je progutao, razbijajući glavu, traţeći odgovor. "Zato što sam te puno puta ranije mogao odati, imao sam prilike." "Kada?" "Još u školi. Znao sam što radiš, Frank. Moţda si dobivao dobre ocjene i moţda si ĉak uspio uvjeriti svoju staru da ţeliš postati veterinar, kao i ona. Ali, ja sam znao da ne radiš - znaš, te stvari, zato što te zanima medicinska karijera. Na primjer, sjećaš se kad je u osmom razredu netko provalio u kabinet iz biologije i odrezao svim zmijama jezike? Ravnatelj nikada nije otkrio tko je poĉinitelj, ja sam znao da si to bio ti. Ali, nisam te izdao." Hannon je lagano prešao prstom preko oštrice svog noţa. "Zmije," rekao je s veselim osmijehom. "Jesi li znao da ako zmiji odreţeš jezik, ona više ne moţe ništa namirisan? Ĉak i najopasnije zmije potpuno izgube

crostuff.net

orijentaciju, ne mogu naći plijen. Zmija bez jezika ne bi mogla ozlijediti ni buhu." Oĉi su mu ponovo postale hladne kad je pogledao ravno u njega. "Isto kao i cinkaroš." » "Slušaj me ĉovjeĉe," Rollinsov glas je drhtao - "ja nisam cinkaroš. Ja ih mrzim. Išao sam u zatvor zato što sam prodao imena vladinih doušnika kokainskim šefovima. Nisam te namjeravao prijaviti. Ovdje se radi o novcu, samo o tome. Samo posao i ništa drugo." Hannon se pomaknuo na rub stolca i nagnuo prema naprijed, stavivši vrh noţa na Rollinsovu bradu. Polako je okretao oštricu, izvlaĉeći male kapljice krvi dok je rezuckao donju usnicu. "Molim te," zacvilio je Rollins. "Posao, ha?" rekao je dubokim, ravnomjernim glasom. "Ako se radi samo o tome, rekao bih da si izgubio posao - zauvijek. Osim ako mi ne kaţeš gdje se toĉno nalazi novac." 32. Prošlo je nekoliko sati prije nego stoje šerif Okruga Fairfax zatraţio pomoć FBI-ja, ali sredinom popodneva je Victoria konaĉno dobila nove naredbe. Odvezla se ravno iz Quantica do uţurbanog mjesta zloĉina u McLeanu. Nebo koje se nadvilo nad njima zamraĉivalo je smeĊi zimski krajolik u posljednjim ostacima tog dana. Na ulici preko puta crvene ciglene kuće s jednostrukim krovom bila su parkirana dva automobila iz ureda okruţnog šerifa. Jedan zamjenik je sa svjetiljkom u ruci upravljao prometom i vozilima i pješacima, tjerajući znatiţeljnike, ne dajući im da se zadrţavaju. Kolni prilaz je zagradio kombi na kojem je pisalo "Ured mrtvozornika Okruga Fairfax". Victoria je parkirala svoj Oldsmobile na ploĉniku, taman preko puta ţarke fluorescentne policijske trake koja je oznaĉavala poĉetak travnjaka. Zamjeniku na ulici je pokazala svoje isprave. Uputio ju je na šerifa, koji je stajao pokraj mrtvozornikovog kombija. Victoria je zakopĉala kaput i pristupila mu izravno, ali ljubazno. "Victoria Santos," rekla je pruţajući mu ruku. "FBI."

crostuff.net

"Šerif Woodson," rekao je otresito, "imam pune ruke posla." Njegov je bariton bio u skladu s krupnim tijelom. Bio je svjeţe obrijan i izgledao pošteno, od lica pa sve do svojih ulaštenih cipela i ispeglanih hlaĉa. Victoria je pretpostavljala daje bivši vojnik, vjerojatno vijetnamski veteran. Okrenuo joj je leĊa, vraćajući se dijagramu mjesta zloĉina u svojem bloku. Pribliţila mu se i provirila preko njegovog ramena. "Oznaĉili ste priliĉno veliko mjesto zloĉina za ubojstvo koje se dogodilo u kući, je li ţrtva bila oteta vani i odvuĉena u kuću?" Nos mu je ostao u bloku: "Moţda." Nasmiješila se u sebi. Još jedan lokalni šerif koji ne ţeli da mu FBI preuzme kontrolu nad istragom. "Ĉujem da moţda postoji svjedok," rekla je. Okrenuo je stranicu i napisao nešto na dnu! "Moţda. Ţrtva je bila Pamela Barnes, tridesettrogodišnja razvedena majka koja je ţivjela sa svojim jedanaestogodišnjim sinom Alexom. Djeĉak nije bio ozlijeĊen. Ubojica gaje bio zakljuĉao u ormar, ošamutio ga drogom." "Kakvom drogom?" "Analiza krvi pokazuje da se radi o ketaminu. Specijalni K, kako ga zovu na ulici." "Znam. To je sredstvo za uspavljivanje ţivotinja. Poĉinjem misliti da je naš ubojica uĉio za veterinara, ili barem da ima neke veze sa ţivotinjama. Ovo je drugi put da je upotrijebio tu drogu." Šerif je podignuo pogled sa svog bloka, prvi put pokazujući zanimanje. "Gdje ste je već vidjeli?" "Sliĉnu smo situaciju imali u San Franciscu - kod ubojstva Timothyja Copelanda. Ubojica je drogirao njegovog cimera i gurnuo ga u ormar. Naţalost, Copelandov se cimer niĉega nije sjećao." "Šerif je gurnuo svoj blok pod ruku. "Pa, ovdje bi situacija mogla biti malo drugaĉija." "Kako?" "Ĉini se da se djeĉak sjeća nekih stvari." Srce joj je poĉelo snaţnije udarati. "Stoje rekao?"

crostuff.net

'Trenutno je priliĉno nesuvisao. Stoje i razumljivo - proţivio je tešku traumu. Ali, mislim da zna puno više nego je u stanju reći. Puno više nego što se vjerojatno ţeli sjećati. Pitanje je kako ćemo ga izvući iz ljušture koju je stvorio." Na trenutak se zamislila, a onda su joj oĉi zasjale idejom. "Poznajem pravu osobu koja će nam u tome pomoći. Jedna od agentica na detektoru laţi u Washingtonu je moja prijateljica. Zajedno smo prošle Akademiju. Obuĉena je za hipnotiziranje i odliĉna je u radu s djecom. Koristili smo se njenim sposobnostima u nekim sluĉajevima otmice djece." "Hipnoza? Ne ţelim nikakve vradţbine. Radije bih priĉekao da vidim hoće li se djeĉak neĉega sjetiti." "Ovo nije sluĉaj u kojem moţemo ĉekati na bilo što. Imamo ubojicu za kojeg znamo da će ponovo ubiti." "Moţda," progunĊao je. "Ali to ne znaĉi da moramo odrţati seansu." "Nisu to seanse. Nećemo prizivati duhove ili ga napuniti lijekovima. To je obiĉno psihološko sredstvo kojim ćemo pomoći djeĉaku da se opusti, ukloniti napetost. Ako ni zbog ĉeg drugog, uĉinite to zbog djeĉaka. Saznajmo odmah što zna, prije nego poĉnu noćne more, pa da mu onda struĉnjaci mogu pomoći." Uzdahnuo je, ali ĉinilo se da su ga se njezine posljednje rijeĉi dojmile. "I dalje nisam previše oduševljen time." "Ostavimo odluku ocu," rekla je Victoria. "Djeĉak je maloljetan, pa će nam trebati roditeljsko odobrenje. Ako otac pristane, hoćete li i vi?" Zastao je, donoseći odluku. "Pretpostavljam da hoću. Ali, mi razgovaramo s tim djeĉakom cijeli dan. Dajmo barem njemu i ocu priliku da tuguju preko noći. Moţemo se naći u stanici sutra ujutro." "Kada?" "Recimo u deset." "Nazvat ću svoju prijateljicu. Doći ćemo." Šerif je kimnuo. Victoria je istog trena nestala, pojurila prema svom mobitelu u autu, prije nego se šerif stigne predomisliti.

crostuff.net

U sumrak se planinski zrak spustio na temperaturu oko ništice. U kolibi je bilo dovoljno hladno da se Rollinsov dah zamagljuje, a ipak su mu se na gornjoj usni pojavljivale male kapljice znoja. Još uvijek je sjedio na podu, naslonjen na stup, ruku svezanih iza leĊa. Hannon je sjedio u stolcu okrenut prema njemu, lupkajući tupom stranom noţa po svojoj ruci u rukavici i govorio: "Ovo ti je posljednja prilika, Curte. Kako si sakrio novac?" Rollins je polizao svoje suhe usnice, a onda teško progutao. "Kao što sam rekao. Vidio sam puno pranja novca kao policajac, pa sam znao što treba uĉiniti." Hannon je oštricu noţa povukao kao britvu po dlaĉicama na Curtovoj bradi. "Ţelim detalje." Rollinsove su usne zadrhtale. "Nisam mislio da će Pošten kontaktirati policiju, ali za sluĉaj da je, nisam mogao uzeti gotovinu od njega u koferu. Zato sam mu rekao da ih pošalje na raĉun u Citibanku. Prvih pedeset tisuća je donio u gotovini, ali veće svote je prebacivao nalozima, kako ne bi izgledao kao švercer drogom, noseći sav taj novac za sobom. Podigao sam nešto s raĉuna preko bankomata, samo zato da doĊem do nešto gotovine. Ali s većinom sam htio uĉiniti ono što treba." "Što to znaĉi - uĉiniti ono što treba?" "Prebaciti ih što je moguće više puta, a da mi to ne pojede cijeli budţet, kako bih skrenuo svoje progonitelje s traga. Tri tisuće u banku u Wyomihgu, sedam tisuća u banku u New Yorku i tako svaki dan. Kad sam dobio ĉetvrt milijuna, sav sam novac poslao u inozemstvo, u Antiguu. Ako je netko i pratio moje transakcije, sigurno neće moći dobiti podatke iz Antigue, zbog tamošnje bankarske povjerljivosti." "Kako ćeš doći do njih?" Rollins je progutao knedlu, osjetio kako mu strah raste. Znao je da potpisuje vlastitu smrtnu presudu, ako oda Hannonu kako se moţe domoći tog novca. "Nešto sam te pitao, Curte," ponovio je Hannon naglašavajući svaku rijeĉ. Vrh njegovog noţa probušio je Rollinsovu koţu.

crostuff.net

"Iz Antigue," Rollins je oĉajniĉki rekao. "Otišao bih u Antiguu, podignuo gotovinu, njome kupio brod vrijedan dvjesto pedeset tisuća dolara i doplovio natrag u Miami." Sada je ubrzano disao. "Porezni ured ne provjerava stvari kupljene gotovinom izvan SAD-a. Ako zakoni o bankarskoj povjerljivosti ne skrenu te gadove s traga, pretvaranje gotovine u jahtu sigurno hoće. A onda prodam ĉamac, zadrţim ga, upotrijebim kao jamac za novi zajam. Štogod poţelim." "Gdje su dokumenti o raĉunima?" Rollinsove oĉi zasjale su traĉkom nade. "U mom stanu u Brooklynu. Hej," rekao je pokušavši se nasmiješiti. "Odvest ću te tamo. Daj, ti i ja. Kao u stara vremena. Prijatelji. Partneri." Hannon gaje hladno pogledao, a Onda ustao iz stolca. Njegova 190 cm visoka figura nadvila se nad zarobljenika. Nagnuo se prema dolje i polako spustio noţ. Kratkim pokretom zgloba je prerezao uţad oko Rollinsovih ruku. Rollins se tresao od straha i nervoznog olakšanja. Trljao je svoje utrnule zglobove i zahvalno podignuo pogled. "Idemo," rekao je Hannon. "Ţelim te dokumente." "Znam da ih ţeliš," rekao je Rolins uspravivši se. Zbog trenutne situacije mogao je lakše misliti i primijetio je da improvizira. "Naravno, svjestan si da ti bez mene oni ništa ne znaĉe. Nije rijeĉ o obiĉnoj banci koja ti da knjiţicu i karticu za bankomat. Osobno sam otvorio raĉun i kao uvjet postavio da ga jedino ja osobno mogu i zatvoriti. Ne mogu ti ga putem naloga prebaciti nekamo drugamo ili ti poslati ĉek poštom. Trebaš me. Ja sam jedini koji moţe ući u banku i podići novac." Hannonove su se oĉi suzile. "Dosta dobro blefiraš, s obzirom na okolnosti." "Ne blefiram. Previše federalaca ţeli taj novac natrag. Nisam mogao riskirati da bilo tko od njih jednostavno uĊe u banku i podigne ga." Potraţio je znak da Hannon vjeruje njegovom objašnjenju, a onda nastavio. "Ma, daj, stari prijatelju. Ovo će biti divno partnerstvo. Pokazat ću ti dokumente, a onda ćemo raspraviti kako ćemo nastaviti zaraĊivati."

crostuff.net

Hannon gaje hladno gledao, a onda su mu se usne skupile u nešto stoje podsjećalo na osmijeh. "U redu. Kupio si si nešto vremena." "Dobro. Mogu li sada na zahod?" "Bojim se da ne," rekao je odmahujući glavom. "Natrag u prtljaţnik." Rollins je napravio grimasu. "Sve do Brooklyna? Ma daj, ĉovjeĉe. Unutra smrdi po onim štakorima koje si tamo ubacio." « Hannonov izraz lica nije se promijenio. "Kao i ti, Curte. I ti smrdiš kao štakor." 33. Hannon je stigao do Brooklyna prije 10 naveĉer i parkirao Volvo na ulici ispred starinskog stana. Noć je bila blaga za veljaĉu, puno toplija nego virginijske planine. Ulice su bile mokre, ali bijeli pokrov koji je isprva izgledao kao snijeg je zapravo bilo smeće koje se nakupilo u odvodnim kanalima. Nekoliko uliĉnih svjetiljki je bilo pregorjelo i red nepropisno parkiranih automobila s druge strane ulice izgledali su kao da nisu bili voţeni otkako je Reagan bio predsjednik. Prije pedeset godina je ovo vjerojatno bilo mirno susjedstvo, ali vremena su se promijenila Hannon nije vidio nikoga na ploĉniku, ali nije ţelio riskirati i otvoriti prtljaţnik. Ovaj je švedski auto imao mali prorez u sredini straţnjeg sjedala, kako bi skije mogle ravno leţati, dijelom u prtljaţniku, dijelom na straţnjem sjedištu. Otvorio je prorez, ali odmah se trgnuo zbog smrada. "Gdje je kljuĉ? Curte?" rekao je pokušavajući rukama otjerati zadah. "Odveţi me, ĉuješ? Ne mogu izdrţati ovdje." "Zaĉepi ili ću ti opet svezati usta. Gdje je kljuĉ?" Sekunde su prolazile dok se Rollins pomicao u tami. Smrad je postajao sve gori. "Curt?" "Nema kljuĉa. Lokot s kombinacijom brojeva. Dvadeset-jedanaest-sedamnaest." Hannon je zatvorio prorez, ispuzao iz auta i krenuo po napuklom ploĉniku. Rollinsov stan bio je u podrumu, niz betonske stepenice i iza

crostuff.net

ţeljezne ograde. Podsjetile su Hannona na one stepenice u Atlanti, gdje je onoj ţeni odrezao prst zbog dijamantnog prstena. Ulazna vrata bila su zatvorena lokotom, kao što je Rollins i rekao. Na mjestu gdje je nekada bila brava nalazila se rupa. Ĉinilo se kao da ju je netko obio šipkom. Otvorio je lokot i vrata su se otvorila otkrivajući skladište pretvoreno u stan, u kojem je smrdjelo gotovo jednako kao u prtljaţniku njegovog Volva. Zbog smeća. Ĉudno, pomislio je, kako svaĉije smeće isto smrdi. Upalio je svjetlo i otišao ravno u kuhinju, izvor smrada. Uzeo je kantu za smeće i istresao je nasred poda. Na linoleum su pali talog kave, tetrapaci mlijeka, limene konzerve i velika gruda neĉega stoje nalikovalo na godišnju zalihu konzerviranog kukuruza. Kad je sve to izašlo pogledao je u kantu. Kao što je Rollins i obećao, na dnu je bila priĉvršćena nepropusna torbica u kojoj se nešto nalazilo. Hannon je odnio torbicu do kredenca i paţljivo je otvorio. Unutra su se nalazile tri velike smeĊe omotnice. U jednoj su bili bankovni dokumenti. Detaljni dnevnik u kojem su bile zabiljeţene sve transakcije preko FedWirea, CHIPS-a i SWIFT-a, koje su sve vodile do tajnog raĉuna u Charter banci u Antigui. Dvjesto pedeset tisuća dolara. Nije bilo baš kao da je dobio na lutriji, ali pruţalo mu je mogućnost da napusti Valerie ako postane previše znatiţeljna. Istina je bila da svota nije ni bila vaţna. To je bio njegov novac; zaradio gaje davši starom Curtu nešto o ĉemu će moći lajati. U drugoj omotnici bio je izvod iz matiĉne knjige roĊenih, vozaĉka dozvola iz Floride i broj socijalnog osiguranja, sve na ime Ernest Gill. No, na slici je bio Rollins s velikim naoĉalama, debelim brkovima i nešto sivog dodanog u kosu, kako hi izgledao starije. Račun u Citibanku. U trećoj je bila sliĉna osobna iskaznica na ime "Eric Venters" zajedno s ameriĉkom putovnicom, iskaznicom prijavljenog biraĉa i vozaĉka dozvola iz drţave New York. Na fotografiji je opet bio uvjerljivo zamaskirani Rollins. Račun u Antigui. Hannon se nasmiješio kad je gurnuo omotnice natrag u torbicu. Vrijeme odluke. Mogao je pustiti Rollinsa da ostane Venters i podigne novac ili bi on mogao postati Venters i to obaviti sam. Izvod i iskaznica

crostuff.net

socijalnog su bili upotrebljivi - na njima nije bilo fotografije i izgledali su autentiĉno. Trebala mu je samo putovnica, koju je u New Yorku bilo jednako lagano nabaviti kao i integralnu tjesteninu. Mogao je postati Venters prije nego svane sunce. Otvoreni problem je, naravno, bila visina. Rollins je bio visok 175 cm i dok ga je kod kolibe bio stavjjao u prtljaţnik spomenuo je da banka ima pohranjen nekakav dosje o korisniku - Rollinsu - u kojem piše i visina. To je mogla biti istina. Ali prema onome što je Hannon znao o offshore bankama, malo je vjerojatno da će obratiti paţnju na visinu - i ĉak ako biju provjerili, teško da bi mu se suprotstavili. To je ostavljalo samo jedno pitanje: Što uĉiniti s Curtom? Hannon je zatvorio torbicu i krenuo prema vratima, smijuljeći se raznim mogućnostima. Nešto nakon 11 sati Valerie St. Pierre se vratila kući. Popodnevna kupovina pretvorila se u veĉeru i odlazak u kino s prijateljicama. Bila je crvena u licu zbog malo previše vina i pjevušila je melodiju iz Phantoma kad je stavila vrećice iz Lord & Taylora na kuhinjski stol. "Charlie," pozvala je. U kući je vladala tišina. Provjerila je radnu sobu, a onda upalila svjetlo u hodniku i po stepenicama krenula prema spavaćoj sobi. "Dušo, doĊi vidjeti što sam ti kupila." U spavaćoj je sobi bio mrak, kao i u kupaonici. Na licu joj se pojavio zbunjeni izraz, a onda je primijetila da na automatskoj sekretarici svijetli znak da ima poruku. Sjela je na rub kreveta i preslušala je. "Hej, srce, Charlie ovdje." Razveselila se ĉim mu je ĉula glas. "Strašno mi je ţao, ali hitno su me pozvali u onu raĉunovodstvenu tvrtku koju sam umreţio. Zbog nekog ĉudnog virusa ĉitav sistem radi strašno sporo. U svakom sluĉaju, morao sam se odmah autom odvesti za Pittsburgh. Nisam siguran kada ću se vratiti, ali nadoknadit ću ti to. Obećavam."

crostuff.net

Iskljuĉila je mašinu i zavalila se na jastuke, uzdahnuvši od razoĉaranja. Preko naslonjaĉa je posegnula prema daljinskom upravljaĉu televizora na noćnom stoliću, ali onda se zaustavila kad je ugledala njegovu koţnu putnu torbu u kutu. Još uvijek je leţala tamo gdje ju je jutros i bacio, pokraj kratke bijele suknje za tenis koju je strgnuo s nje. Uvijek je na put nosio tu torbu. Pitala se zašto ovaj put nije. Skliznula je s kreveta, a onda kleknula pokraj torbe. Pomalo se osjećala kao špijun, pa je oklijevala, no uzbuĊenje joj je naraslo kad je prstima lagano prešla po koţnim naramenicama. Polako je otvorila torbu i provirila unutra. Vidjela je britvu i ĉetkicu za zube i ostale nezanimljive stvari. Nasmiješila se u sebi osjetivši miris njegove kolonjske vode. Osmjehnula se kad je ugledala rezervne široke bokserice. Bilo mu je previše neugodno nositi obiĉne gaćice koje mu je ona poklonila. Za tako krupnog ĉovjeka nije imao baš nešto za pokazati. No, to joj nije smetalo. Znao je što ona zapravo voli i kad god bi zario lice meĊu njezina bedra postao bi njezin zlatni deĉko s ĉarobnim jezikom. Ĉarobnim i neumornim. Poţudne misli na to kako ju on baca na leĊa probudile su ţmarce u njoj. Njegovo mišićavo tijelo je plazilo preko njezinih grudi i trbuha i polako nestajao ispod njezinog vaginalnog brijega. Zamišljala je kako joj gura jastuk ispod straţnjice, a zatim joj prima oba guza svojim golemim rukama i povlaĉi je prema sebi dok se njezino tijelo svija kako bi primilo njegov poljubac. Nagonski se dotaknula preko uskih traperica s imenom poznatog kreatora. Prvo lagano, a onda sve jaĉe, trljajući gore dolje onako kako ju je on volio draţiti. Srce joj je poĉelo snaţnije udarati na prvi znak vlaţnosti, ali je brzo povukla ruku. Odjednom je shvatila da su zavjese još uvijek bile otvorene i budući da je svjetiljka pokraj kreveta ţarko svjetlila i netko izvana bi ju lako mogao vidjeti. Na trenutak joj se ta mogućnost uĉinila ĉudno uzbudljivom. Još uvijek na koljenima, bila je rastrgana izmeĊu te privlaĉne nove slobode i njezinih starih osjećaja sramote koji su uvijek gušili njezine maštarije. Duboko je uzdahnula, bojeći se vlastitih osjećaja. Niti jedan muškarac ju nikada nije tako daleko odveo. Odluĉila je priĉekati. Moţda će on ranije doći kući.

crostuff.net

Podigla se na noge kako bi zatvorila zavjese, a onda je zastala. U boĉnom dţepu njegove torbe je opet primijetila knjigu za samopomoć - ona za koju se našalio daju nikada nije ni ĉitao. Oĉi su joj zasjale od nove radoznalosti dok je izvlaĉila knjigu iz dţepa i otvorila je. Stranice su bile ĉudno krute, kao da je moţda stvarno nikada ni nije ĉitao. Okrenula je stranicu oznaĉenu ubrusom. Izgledao je korišteno, kao da ga je dobio s pićem. Straga je flomasterom bila napisana poruka. Paţljivo gaje izvukla od izmeĊu stranica i proĉitala napisano. Nemojte biti stranac. Victoria...555-9511. \ Oĉi su joj planule, a ubrus joj se tresao u ruci dok je to opet ĉitala. Oĉi su joj se napunile suzama, ali izgledala je kao da će zavrištati, a ne zaplakati. "Droljo," rekla je glasom punim bijesa. "Drţi se dalje od njega." U ĉetvrtak ujutro Hannon je kroz Long Island City u zapadnom Queensu išao prem| zraĉnoj luci La Guardia. Vani je bilo vedro i ugodno prohladno, ali u Volvu je grijanje bilo ukljuĉeno na dvadeset sedam stupnjeva, pa se on znojio kroz košulju i lijepio za koţno sjedalo. Rado bi otvorio prozor, ali nije ţelio riskirati. Njegov dragocjeni teret morao je biti na toplom. Zaustavio se na semaforu kod prometnog raskriţja Avenije Jackson i Vernon Boulevarda, trgovaĉkog centra u ovom dijelu grada. Ogromni dimnjaci s ĉetiri cijevi stare tvornice Pennsylvania Railroada nadvili su se iznad mesnica, restorana i skromnih kuća. Po ploĉnicima su strujale rijeke prolaznika koji su nestajali u ulazima u podzemnu ţeljeznicu, poput štakora u svojim rupama. Štakori, svi do jednog, pomislio je. Kao i Curt. Skrenuo je u sporednu ulicu pokraj napuštenog skladišta, traţeći usamljeno mjesto. Predio sa zabarikadiranim zgradama ispred njega izgledao je obećavajuće. Usporio je i skrenuo iza ugla, a onda brzo skrenuo u usku uliĉicu. Auto se zaustavio iza velikog kontejnera ispunjenog daskama, otpalim krovnim crepovima i svinutim cijevima išĉupanim iz zgrada. Hannon je ostavio upaljen motor i grijanje nakon stoje izašao iz auta i zatvorio vrata. Podignuo je ruke iznad glave. Prijao mu je hladan zrak na znojnom tijelu. Otišao je do straţnjeg dijela auta i otvorio prtljaţnik.

crostuff.net

Rollins je napravio grimasu zbog nagle provale svjetla. Hannon se stresao od snaţnog smrada. Ispod pokrivaĉa je izvirio bijeli štakor. "Gdje smo?" pitao je Rollins. Cijelo to vrijeme provedeno u prtljaţniku ostavilo je posljedice. "U Antigui." Rollins je treptao pokušavajući se prilagoditi jutarnjem suncu. Nije ĉak imao snage ni da pronaĊe odgovor na Hannonov sarkazam. "Oprosti na smještaju, partneru," rekao je Hannon. Rollins je legao na bok, s rukama iza leĊa. Nestrpljivo je podignuo pogled, a zatim se skoro uspio i nasmiješiti. "Znaĉi li to da ćeš me odvezati?" Stavio je nogu na branik, podignuo nogavicu i izvukao noţ: "A što misliš?" rekao je ravnodušno. Rollins je teško progutao, a oĉi su mu se nervozno premještale s noţa na Hannonovo bezizraţajno lice i natrag. Hannon se munjevitom brzinom bacio prema naprijed. Rollins je zaciĉao, a onda suspregnuo dah ugledavši malog bijelog štakora nabijenog na vrh noţa. Hannon je bacio krvavog glodavca u stranu, a onda pokrivaĉem obrisao oštricu. "Kao što sam i rekao, sada smo partneri," rekao je s ravnodušnim osmijehom. "Ti i ja idemo u Antiguu." Rollins je tako snaţno uzdahnuo da se stresao od olakšanja. "Stvarno to misliš?" "Naravno... gospodine Venters." Rollins se samodopadno nasmiješio. "Priliĉno mudro, ha? Svi su dokumenti vrhunske kvalitete. Osobno sam otišao u ured za socijalno osiguranje i izvadio karticu. Hajde," rekao je kimajući glavom prema svojim rukama, "odveţi me." Hannon je prerezao uţe oko njegovih gleţnjeva, a onda i oko ruĉnih zglobova.. Rollins je ispruţio ruku. "Pomogni mi da izaĊem." "Ni sluĉajno," rekao je Hannon. "Moţda smo partneri, ali odbijam se voziti pored tebe dok smrdiš poput štakora. " "Sranje, ĉovjeĉe, ne mogu više izdrţati unutra."

crostuff.net

"Još samo nekoliko minuta. Obećavam. Ovo je zadnji put da se voziš u prtljaţniku." Rollins je progunĊao, a onda se rezignirano zahihotao. "Dobro. Ali ako budem unutra duţe od pet minuta naših pola-pola, postat će šezdeset-ĉetrdeset." "Kako god ti kaţeš, partneru." Osmjehnuli su se jedan drugom, a onda zatvorili prtljaţnik. Oprezno je otvorio straţnja vrata na suvozaĉkoj strani. Val topline pogodio ga je u lice poput tropske vrućine. Preko ĉitavog sjedala se protezala velika platnena vreća, a djelomiĉno je bila i na podu. Zbog hladnog izvanjskog zraka se poĉela pomicati, kao dvoje ljubavnika u vreći za spavanje. h EGZOTIĈNI LJUBIMCI QUEENSA, pisalo je na vreći. Hannon je navukao svoje koţne rukavice, zatim uzeo noţ i prerezao vezicu pri dnu. Kretanje se pojaĉalo i dio vreće se s poda popeo na sjedalo. Napravio je otvor veliĉine šake, pazeći da ne gleda prema njemu. Pojavila se glava burmanskog pitona. Zgrabio ju je za straţnji dio glave. Izbacila je jezik. "Tako je, momĉe. Radi jezikom. Namiriši štakora." Otvorio je prorez u sjedalu koji je vodio u prtljaţnik. Ovaj put mu je snaţan zadah bio ugodan. Mogao je osjetiti kako se zmija kreće prema prtljaţniku, stalno je plazila jezik, osjećajući miris. Kao tinejdţer je ĉesto baratao zmijama pomaţući mami u veterinarskoj klinici i uvijek je znao prepoznati one agresivne. Sada mu je bilo jasno da vlasnik trgovine nije lagao. Ova je uzgojena na ţivoj hrani. "Vrijeme je za veĉeru, Monty. Zgrabi štakora." Pustio je glavu i zmija je pojurila kroz otvor. S divljenjem je • promatrao kako sva ĉetiri metra prolaze rupu. Koţa joj je bila glatka i prekrasnih boja. Tijelo joj je bilo mršavo, zatim debelo - na sredini je bilo veliko poput povelike lubenice - a zatim opet mršavo. Iz prtljaţnika se ĉuo vrisak od kojeg su se ledile ţile. "Frank, neT Zalupio je otvor. Nasmijao se u sebi dok je vrištanje postajalo sve glasnije i sve strasnije. Ĉulo se puno bacakanja i valjanja, kao kad se Tarzan bori s golemom anakondom u nekoj rijeci. Trajalo je gotovo minutu.

crostuff.net

Onda je zavladala tišina. Jezovita tišina. Hannon je zamišljao kako se zmija nekoliko puta omotala oko Curtovog tijela, pripija mu ruke uz tijelo, stišće sve jaĉe i jaĉe svaki put kad njezina ţrtva pokuša udahnuti. Smrtonosan stisak. Upravo sada su se rastezljive ĉeljusti otvarale. Zmije su, znao je, uvijek progutale svoj plijen poĉevši od glave. Curt bi ĉak mogao biti i ţiv kad mu ogromna usta poĉnu prekrivati kosu, skliznu mu preko lica i omotaju mu se oko vrata. Drţat će ga tako satima, pokušati mu ustima preći preko ramena i cijelog ga progutati. Vjerojatno nikada neće doći dalje od njegovih ramena, ali će umrijeti pokušavajući. Za ovog mesojeda je veĉera bila najveći komad mesa koji moţe strpati u usta. Njoj Curt nije bio ništa drugo nego veliki debeli štakor. Zmije znaju biti tako glupe. Skoro jednako glupe kao i Curt. 34. Victoria i njezina prijateljica Freeda Schnabel stigle su u ured šerifa Okruga Fairfax toĉno u 10 sati. Upoznale su se prije deset godina za vrijeme poĉetne 16-tjedne obuke u Quanticu, gdje su dijelile sobu u domu. Nakon diplomiranja otišle su u razliĉite podruţnice - Victoria u New Orleans, a Freeda u Sacramento - ali su ostale u vezi tijekom godina i pratile karijeru jedna druge. Na kraju su završile ne baš strašno udaljene, ali razdvojenost izmeĊu centra za obuku u Quanticu i glavnog stoţera u Washingtonu nije se nuţno mjerila u kilometrima. Kao što je Victoria i oĉekivala, Freeda je na prvoklasan naĉin uvjerila djeĉakovog oca daje hipnoza najbolji naĉin za razgovor s njim. Freeda je bila pet godina starija od Victorije, majka troje djece koja je radila kao obiteljski savjetnik u Los Angelesu prije nego se pridruţila FBI-u. No, nije izgubila nimalo vještine sa svog starog posla. U 10:40 je iznad vrata policijske sobe za ispitivanje zasvijetlilo crveno svjetlo. Bio je to Freedin signal. Nije ţeljela da u sobi bude itko osim nje i djeĉakova oca kad gaje stavljala pod hipnozu. Victoria i šerif Woodson su se tiho uvukli u kockastu prostoriju koja se nastavljala na sobu za ispitivanje. Skriveni iza stakla koje je iz

crostuff.net

druge prostorije izgledalo kao ogledalo, tako da su oni mogli gledati u nju, a nitko ih iznutra nije mogao vidjeti. Na taj naĉin bi djeĉak, ako bi se naglo probudio, vidio samo Freedu i svog oca, a ne se našao u prostoriji punoj stranaca. Jedanaestogodišnji Alex Barnes bio je pogrbljen na stolcu, zatvorenih oĉiju, kao da se borio sa snom. Bio je to mršav djeĉak s pjegama na licu i prćastim nosom. Bio je odjeven u traperice i preveliku majicu. Njegove visoke tenisice na ĉiĉak bile su skupe i moderne, u koje su klinci mogli napumpati zrak da bi im bolje pristajale... Victoria se pitala koliko je njegova majka bila sretna što mu ih je mogla kupiti. Freeda je sjedila toĉno preko puta Alexa, a djeĉakov otac pokraj nje. Bio je neugledan, malo podebeo i nije imao bradu. Alex je sliĉio na majku, pomislila je Victoria. Šerif je pogledao prema Victoriji i tiho pitao: "Mislite da ćemo nešto saznati?" "Ne znam. Pretpostavljam da ubojica nije bio sasvim siguran koliko ketamina treba dati djetetu. Oĉito mu nije dao dovoljno. Djeĉak je moţda ĉuo nešto što nije smio." Šerif je pruţio ruku preko stola i ukljuĉio zvuĉnik. Victoria je odjednom mogla ĉuti sve što je bilo izgovoreno s druge strane jednosmjernog ogledala. "Alex," rekla je Freeda umirujućim glasom. "Što vidiš?" Djeĉak je samo odmahnuo glavom. "Vidiš li bilo što?" "Mraĉno je," glas mu je drhtao. "Gdje se nalaziš?" Slegnuo je ramenima. "Ne znam." "Kao se osjećaš?" "Pospano." Iza ogledala je šerif pogledao prema Victoriji i preokrenuo oĉima. "Naravno daje pospan. Hipnotiziranje."

crostuff.net

"Ne," rekla je Victoria. "To je od sredstva za uspavljivanje koje mu je ubojica dao. Ona ga vraća nazad u ormar." Freeda se pribliţila svom subjektu. "Ţelim da dobro razmisliš, Alex. Razmisli o tome što ĉuješ." Ponovo je slegnuo ramenima, ovaj put pretjeranom gestom - kao dijete koje pokušava nešto sakriti. Freeda je zastala, a onda ga pitala. "Moţeš li bilo što ĉuti?" Djeĉak nije ništa rekao, nije se ni pomaknuo. "Reci mi što moţeš ĉuti, Alex." Tijelo mu se ukoĉilo. "Vrijeme," rekao je vrlo slabašnim glasom. Freeda mu se pribliţila ublaţivši svoj glas: "Vrijeme za što, zlato?" Njegovo malo lice skupilo se u bolnom izrazu. "Mora znati... vrijeme. Reci mu! Samo mu reci, mama!" Njegovo naglo vikanje sledilo je sve prisutne. Nekoliko je puta kratko, uspaniĉeno udahnuo, a nakon toga je zavladala tišina. Freeda ga je oprezno nastavila ispitivati. "Što još, Alex?" Usne su mu se tresle, kao da se boji: "Boja." "Vidiš boje?" "Koje boje! Koje je boje bila!" vikao je iz sveg glasa, vrpoljeći se u stolcu. U sljedećem trenutku se skupio i prekrio uši - drhtao je, ali ništa nije govorio. Freeda se povukla, pustila ga da se oporavi. Victoria ih je zabrinuto promatrala s druge strane stakla. "Kakvo je ovo vraţje blebetanje?" promrmljao je šerif Victoriji u uho. "Nije blebetanje," tiho je odgovorila. "Ĉini se da je ĉuo nekakvo ispitivanje - kako ubojica razgovara sa ţrtvom." "Imate serijskog ubojicu koji ţeli znati koliko je sati?" "Samo slušajte," rekla je Victoria. Dok je djeĉak jecao i još dublje potonuo u stolac, prostorija se ispunila nelagodnom tišinom. Na licu mu je bila grimasa, kao da pokušava odagnati zvukove, trudeći se da ne sluša. Odjednom je uz grĉevitu kretnju povikao i pao na pod:

crostuff.net

"Mama!" Njegov otac je iskoĉio iz stolca i pojurio prema njemu: "Sad je dosta!" Djeĉak se povratio, trgnuo ga je zvuk oĉevog glasa. Victoria je zatvorila oĉi kad je otac zagrlio svog sina koji je drhtao. "Pa," rekao je šerif, "to je bilo iznimno beskorisno. Osim ako smatrate daje traumatizirano dijete 'napredak'." Victoria nije bila raspoloţena za svaĊu sa šerifom oko toga je li bolje da djeĉak bude otvoren, ili da skriva osjećaje u sebi. Trenutno je samo ţeljela maknuti se od svega. Krenula je niz predvorje i nestala u damskom zahodu. Nakon dvije minute je stigla i Freeda. "Jesi li dobro, Victoria?" Bila je nagnuta preko umivaonika, buljeći u svoje umorno lice u ogledalu. Pogledala je Freedin odraz u ogledalu. "Da, dobro sam." "Ne izgledaš dobro." Uspravila se još uvijek se gledajući u zrcalu. "Znaš ti mene. Obiĉno krijem osjećaje. Ali svako toliko me nešto pogodi. Kad vidim nevino dijete u ovakvoj situaciji, doţivotno obiljeţeno." Zastala je, a zatim se okrenula i pogledala prijateljicu u oĉi. "Podsjeća me na nećakinju koju sam nekad imala." Freedine oĉi zamaglile su se od sućuti. "Ţao mi je. Nisam znala za to. Pribliţila joj se. "Je li bilo nedavno? Mislim, da sije izgubila?" 'Tako se ĉini. Zapravo je bilo priliĉno davno. Imala je osam godina. Danas bi imala dvadeset. Lijepa dvadesetogodišnjakinja s ĉitavim ţivotom ispred sebe." Snaţno je trepnula, odjednom preplavljena sjećanjima. "Svi su govorili da jako sliĉi na mene." Freeda joj je stavila ruku na rame. "Ţeliš li mi ispriĉati što se dogodilo?" Victoria je duboko udahnula kako bi se oporavila, a zatim odmahnula glavom. "Recimo samo da ne radim za JODLSU zbog serijskih ubojica." Tuţno se i zahvalno nasmiješila, a zatim krenula prema vratima.

crostuff.net

Hannon je napustio New York u podne, u Antigui je bio jedan sat. U Portoriku je promijenio avion i sjeo na LIAT-ov, skraćeno od Leeward Island Air Transport, let za Antiguu. Prtljaga mu nije zadavala probleme. Putovao je samo s jednom torbom u kojoj su bile osnovne potrepštine. Svu je svoju odjeću bio spalio u New Yorku zajedno s velikim štakorom, malim štakorom i ĉetiri metara dugaĉkom zmijom. Volvo je sada već bio u tisuću komadića, jer ga je bio odvezao u rezaonicu u Queensu i prodao za dvije tisuće. To je bilo njegovo zlatno pravilo: Riješi se dokaza. Kad obaviš posao, nemoj više voziti isti auto, nositi iste cipele, ili ĉak koristiti istu pastu za zube - ikada. Prema tim pravilima njegove kaki hlaĉe, cipele od glatke nepropusne koţe i mornarsko plavi pulover prebaĉen preko ruţiĉaste košulje od finog pamuka bili su posve novi, kupljeni tog jutra gotovinom pronaĊenom u Rollinsovom stanu. Bilo je to tipiĉno poslovno odijelo za Karibe. Avion je sletio u Antiguu u 5:22 tog popodneva, otprilike sat vremena prije zalaska sunca. MeĊunarodni aerodrom Bird bio je središnja prometna toĉka meĊu otocima, nešto kao karipski O'Hare*, ali to je bilo kao da Little Rock nazovete New Yorkom Arkansasa. Mali jedno ili dvomotorni avioni neprestano su slijetali ili polijetali dok je on hodao preko piste prema terminalu. Kad je ušao, carinski sluţbenik mu nije ni udario štambilj na putovnicu. Ispostavilo se da ona uopće nije bila potrebna za drţavljane SAD-a. Dovoljni su bili vozaĉka dozvola i izvod iz matiĉne knjige roĊenih. "Svrha vaše posjete?" pitao je carinik iz staklene kabine. Naglasak mu je bio pomalo engleski. No, ton mu je nesumnjivo bio mehaniĉki, kao što se moglo i oĉekivati na malenom otoku s devedeset tisuća stanovnika koji je godišnje posjećivalo pola milijuna turista. "Posao," rekao je Hannon. Zatim se nasmiješio zbog naknadne pomisli. "I zabava." Iznajmio je dţip na aerodromu i vozio se po otoku prema jugu. Teren na ovim britanskim Malim Antilima bio je puno ravniji od vulkanskih otoka koji su bili na udaru vjetra, pa je na putovima bilo manje opasnih zavoja. No, bilo je rupa na cesti i dok je krivudao kako bi ih izbjegao, morao se podsjećati da mora voziti po

crostuff.net

lijevoj strani, kao da je u Engleskoj. Kroz suhu otoĉku unutrašnjost prolazio je pored grmlja što ga vjetar kotrlja i šupljih ĉunjeva trulih vjetrenjaĉa. One su predstavljale rijetke preostale graĊevine iz mraĉnog doba robovlasništva i plantaţa šećerne trske. Ĉak i tada, kao i sada, je prekrasna obala bila glavna otoĉka atrakcija. Antigua je imala ukupno 366 plaţa. * Chicaški aerodrom na kojem skoro dvije trećine putnika samo mijenja avione i nema namjeru zadrţavati se u gradu Hannon je iznajmio sobu u gostionici Admiral, obnovljenoj 18-stoljetnoj gostionici Georgian, koja je bila u središtu turistima privlaĉnog Nelsonovof pristaništa. To je pristanište bilo povijesna skupina obnovljenih dućana, hotela i restorana na slavnoj Engleskoj luci, kao svojevrsni Williamsburg iz drţave Virginia, samo s pomorskim ugoĊajem. Sobe u Admiralu su bile udaljene od plaţa, pa su bile relativno jeftine prema antiguanskim standardima. Još vaţnije, bio je jako blizu Charter banke, gdje će u devet ujutro u ponedjeljak biti ĉetvrt milijuna dolara za Erica Ventersa. Hannon je ostavio svoju torbu sa stvarima i jaknu u sobi i otišao do bara na otvorenom na povišenoj terasi. Ljudi okupljeni na zalasku sunca su uţivali u tropskim pićima i plesali uz ritam bubnjeva u hladu australskih borova. Za šankom je bila ţivahna ţena koja se ritmiĉno kretala iza bara. Bila je u srednjim dvadesetim godinama, pretpostavio je Hannon, s dugom smeĊom kosom i ruţiĉastim pupoljkom hibiskusa zataknutim za uhom. Njezin taman, tajanstveni izgled odavao je onu egzotiĉnu otoĉku ljepotu ţena miješanog porijekla. Privlaĉila je paţnju svih muškaraca u svojim uskim bijelim kratkim hlaĉama i košulji s cvjetnim uzorkom svezanoj u ĉvor ispod okruglih grudi. Hannonu se sviĊalo to što vidi i neobavezno je poĉeo izmjenjivati poglede s njom, preko ĉitave prostorije. Ona je ostavila redovnu mušteriju na drugoj strani bara i prišla mu. "Što kaţeš na daiquri od smokve?" upitala je. Napravio je izraz lica koji je govorio da mu to grozno zvuĉi. Nasmijala se. "Ma, ne. Na Antigui fig (eng. smokva) znaĉi banana."

crostuff.net

"Onda dobro. Nagovorila si me. Platit ću ti jedan." Nasmiješila se: "Ţao mi je. Ne smijem piti dok radim." "A nakon posla?" "Moţda," ton joj je bio ohrabrujući. Stavila je ubrus na šank i lagano mu dodirnula ruku, kao sluĉajno. "Što obiĉno piješ?" "Martini s remenom i naramenicama." "Što je to?" "Protresen i promiješan." Nasmiješila se i krenula prema mikseru. "Ovako, ako ti se ne svidi daiquiri od smokve, ja plaćam martini." "Mogu li ti vjerovati?" pitao je Hannon. 9 "Naravno," rekla je. "Pitanje je, mogu li ja vjerovati tebi." "Postoji samo jedan naĉin da to saznaš," rekao je uz osmijeh. Gurnula je jezik u obraz i lukavo ga pogledala. Pogled joj je postao zavodljiv kad se nagnula na bar i pruţila mu pun pogled na svoj dekolte. "Priliĉno si hrabar," rekla je zaigrano. Lagano se nasmiješio i pogledao je ravno u oĉi. "Iznenadila bi se. Jamĉim ti." Smiješak mu je polako nestao s lica i postao je ozbiljan. Ĉudno se nasmiješila, zbunjena njegovim pogledom. Natoĉila mu je piće, a onda pogledala prema drugom kraju bara. "Odmah se vraćam," rekla je. "Hej, kako se zoveš?" pitao je kad je poĉela odlazit. "Dominique," odgovorila je gledajući preko ramena. Kimnuo je, kao da mu se to ime sviĊalo. Promatrao ju je dok je išla prema drugoj mušteriji, a zatim posvetio paţnju dugaĉkoj cmoj vlasi u ruci. Nije ni primijetila kad ju joj je išĉupao iz glave. Ponovo su im se sreli pogledi na daljinu i ona je pocrvenila uz osmijeh. Znalaĉki joj je uzvratio osmijeh, dok je motao vlas izmeĊu palca i kaţiprsta. Zatim je diskretno okrenuo glavu i gurnuo je ispod jezika. 35.

crostuff.net

U subotu popodne Victoria je bacila svoje blatnjave kopaĉke za baseball pored kuhinjskih vrata, a zatim se u ĉarapama po linoleumskom podu odvukla do hladnjaka. Sezona softballa poĉinjala je tek za osam tjedana, ali nagli dolazak proljetnog vremena dao je njezinom treneru ideju za subotnju utakmicu. Kosa joj je bila svezana u rep i provirivala iz rupe na kapi. Na prednjoj strani njezinog dresa je velikim crvenim slovima bilo napisano ime kluba, Long Balls, koje je moglo izazvati nekoliko priliĉno opscenih zamisli, dok naposljetku niste zamislili loptu kako daleko leti po igralištu. S obzirom na to da nije igrala od poĉetka rujna, dobro se drţala u njihovom porazu. Dva od ĉetiri, tri je boda zaradila zbog dobrih poteza svojih udaraca i velika crvena jagoda na lijevom guzu kao posljedica uklizavanja na treću bazu na napola smrznutoj zemlji, poput idiota. Poĉevši na struku, polako je zgulila uske hlaĉe kako bi izvidjela situaciju i trgnula se od bola koji je dolazio od naruĉenog i krvavog dokaza da ĉeliĉni guzovi nisu uvijek prednost. Sada kad je vidjela ozljedu, boljelo ju je k'o sam vrag. Odskakutala je do zamrzivaĉa i izvadila vrećicu smrznutog graška. Imala je tu istu vrećicu već mjesecima. Smrznuto povrće je bilo odliĉno za hladne obloge. Nagnula se preko kuhinjskog stola, jeţeći se i stenjući dok je primjenjivala svoj domaći lijek. Lijevi dio njezine pozadine slao je dvosmislene signale, kao da se nije mogao odluĉiti je li mu od hladnog obloga gore ili bolje. No, u svakom će sluĉaju ublaţiti oticanje. Do utorka će sigurno moći sjediti. Telefon je zazvonio. Nalazio se na zidu, na potpuno drugom kraju prostorije. Nasmijala se na glas odjednom zamislivši da se nalazi u jednoj od onih veselih reklama telefonskih poduzeća, u kojoj ne moţe doći do telefona, jer je bila nagnuta preko kuhinjskog stola s velikom vrećom smrznutog graška prilijepljenog na dupe. Ne biste li ţeljeli imati uslugu uzvraćanja poziva? Ĉula je kad se javila njezina automatska sekretarica, ali tkogod je zvao spustio je slušalicu. Minutu kasnije joj je telefon opet zazvonio. Netko oĉito nije ţelio razgovarati sa sfrojem. Bacila je grašak na stranu i krenula prema telefonu.

crostuff.net

"Halo," rekla je kroz stisnute zube. Bila je u onoj "samo-će-na-trenutak-boljeti" fazi, kao kad skidate flaster, a on vam išĉupa i dlaĉice s koţe. "Je li Charlie tamo?" Bio je to ţenski glas koji Victoria nije prepoznala. "Ţao mi je, na ovom broju nema Charlieja," napravila je grimasu i spremala se prekinuti razgovor. "Znam da ne ţivi tamo. Zanima me samo je li tamo." Victoria je oklijevala. Ton je bio optuţujući, uzrujan. "Tko ste vi?" "Charliejeva prijateljica. Jeste li mu i vi prijateljica, Victoria?" "Otkud znate moje ime?" "Dali ste Charlieju svoj broj telefona." Osjećala je trnce na koţi, intenzivno je razmišljala: "Rekla sam vam - ne poznajem niti jednog Charlieja." 'To je laţ. Vidjela sam vašu poruku na ubrusu. 'Nemojte biti stranac.' I iza toga ste zapisali svoje ime i broj telefona." Victoria je trepnula, zbunjena. Toga se, naravno, sjećala. Ali on je bio rekao da se zove Mike, a ne Charlie. "Nemam pojma o ĉemu priĉate. Ali, ako ponovo nazovete pozvat ću policiju," zalupila je slušalicom i duboko udahnula. Glupačo, pomislila je. Drţala je satove za samoobranu ţena i govorila im da ne daju telefonski broj strancima. Tri votka-tonika su je oĉito pretvorila u agenticu. "Uĉini ono što ti kaţem, a ne ono što radim." Izgledao je šarmantno i bio je jako zgodan, ali to nije bila isprika. Osjećala se poput uĉitelja skakanja s padobranom, o kojem je ĉula na vijestima, koji je iskoĉio iz aviona bez padobrana. Briga za sigurnost drugih je dobar naĉin da zaboraviš na vlastitu sigurnost. Jedan dio nje je govorio da zaboravi na ĉitavu situaciju, ali ako naleti na suludo ljubomornu djevojku ili suprugu, moţda bi imalo smisla poduzeti neke mjere opreza i pripremiti se. Odskakutala je preko hitanje do spavaće sobe, gdje je na noćnom stoliću izmeĊu telefona i slike njezine majke stajala kutija za identifikaciju broja pozivatelja. Pritisnula je gumb za ispis podataka nakon ĉega su se na ekranĉiću odmah pojavila imena i

crostuff.net

odgovarajući broj telefona tri posljednja pozivatelja. Posljednja dva su, ukljuĉujući i spuštenu slušalicu, bila od iste ţene. No, njezino joj ime nije ništa znaĉilo. Podignula je slušalicu i nazvala prijatelja koji je radio kao istraţiteljski analitiĉar u Birou. "Bok, Sam. Victoria Santos ovdje. "Hej, kako si. Dugo se nismo ĉuli." "Znam da ti se vjerojatno ĉini da te zovem samo kad mi treba uĉiniti uslugu, ali treba mi još jedna." "U redu," nasmijao se. "Stavit ću je na tvoj raĉun." "Upravo sam primila ĉudan poziv kod kuće," rekla je ozbiljno. "Ne znam o kome se radi. Nadala sam se da ćeš ju moţda moći provjeriti. Zove se Valerie St. Pierre." "Naravno. Kad ti treba?" Na trenutak je razmislila o tome i što je više razmišljala, to joj se više javljao instinkt. Bilo je neĉega jako čudnog u ovom pozivu. "Ĉim prije moţeš?" Hannon je spavao sam u sobi do jedan sat tog subotnjeg popodneva. Voţnja, let i potraga za burmskim pitonom u posljednjih par dana ga je konaĉno iscrpila. Kupio je par svjetlosmeĊih kratkih hlaĉa i sandale u hotelskom dućanu, a zatim se odjenuo i kasno ruĉao u sobi i pregledavao dokumente o raĉunu u Charter banci. U ĉetiri i petnaest je pruţio ruku prema noćnom stoliću i uzeo ubrus na koji mu je Dominique napisala svoj telefonski broj. Sinoć je radila do iza ponoći, ali su bili razgovarali duţe od sata, sve dok ju nije uspio nagovoriti da mu da svoj broj. Veĉeras nije radila, pa ju je htio nazvati i pitati ţeli li ga sprovesti po otoku. "Dogovoreno," rekla je i Hannon se nasmiješio na ozbiljan naĉin na koji je to rekla. Pokupio ju je u dţipu iz njezinog stana u St. Johnsu oko pet. Nosila je kratke odrezane traperice i bijelu mreţastu majicu koja je prekrivala ţuti gornji dio kupaćeg kostima. Grudi su joj izgledale punije i oblije

crostuff.net

nego što se sjećao i ĉinilo se da se njoj sviĊalo to što je on to primijetio. Više nije nosila ruţiĉasti hibiskus u kosi i njezine duge smeĊe lokne prekrivale su joj ramena, milujući joj koţu sa svakim pokretom. Hannon je pomogao nositi pokrivaĉ i hladnjak koji je ponijela. "Na plaţu?" pitao je. "Ne, vrh Boggy. Nemamo vremena obići ĉitav otok, ali odande se moţe dosta toga vidjeti. Mislila sam da bismo mogli popiti nekoliko piva i gledati zalazak sunca." S odobravanjem se nasmiješio, a zatim se ukljuĉio u promet, svako toliko je pogledavajući kako bi se divio naĉinu na koji joj vjetar nosi kosu u nenatkrivenom dţipu. Put iz St. Johnsa je išao uz obalu, pokraj nekih od najljepših otoĉkih plaţa na zapadnoj strani, u podnoţju planina Shekerley, najviših uzvisina u Antigui. Dominique ih je odvela do juţnog ulaza, strmim putem prema unutrašnjosti koji je poĉinjao kod zaljeva Cade. Polja crnih ananasa širila su se s obje strane ceste, dok su putovi od skorenog blata krivudali po unutrašnjosti otoka, kroz njegova najplodnija i najprivlaĉnija podruĉja. Ova jugozapadna brda bila su najbliţe prašumi stoje Antigua imala. Dok su se uspinjali na tristotinjak metara vrha Boggy, ubrzo su bili okruţeni gomoljikama i raznom drugom šarenom tropskom florom. Parkirali su se na kraju puta, a ostatak puta prešli pješke kroz visoko neposjeĉeno drveće i gusto nisko raslinje. Staza, ako je uopće postojala, nije se mogla vidjeti. Ona ga je vodila kroz korov, ali je Hannon zbog svoje visine udarao ĉelom u neke od niţih grana. Konaĉno su stigli do male ĉistine po strani brda, s pogledom na Karibe koji se protezao juţno na Guadaloupe, a sjeverno do St. Kittsa. Na zapadu se vidjelo sunce, kao naranĉasta lopta koja se nadvila nad morem. Dominique je rasprostrta deku i dobacila mu hladno pivo: "Najbolja predstava na svijetu," rekla je. "Sjedni." Hannon je sjeo pokraj nje na deku. Naslonila se straga, na laktove, a duge noge ispruţila je ispred sebe. Uspinjanje ih je oboje malo iscrpilo i mogao je nazirati njezine smeĊe bradavice kroz grudnjak. Pijuckali su hladno pivo dok mu je ona pokazivala zanimljivosti. Fryev rt. Plaţu Darkwood i Johnsonov vrhunac su bile najbliţe plaţe, kilometrima dugaĉka pješĉana prostranstva koja je tek trebalo razviti.

crostuff.net

"Kad sam bila curica bilo je puno ovakvih plaţa. Ako si s obitelji htio otići na nedjeljni izlet i netko je već bio na njoj, samo bi ih ostavio na miru i odvezao se do sljedeće plaţe. Danas si sretan ako na plaţi ima samo jedan hotel." Oĉi su joj polako odlutale prema horizontu, gdje se sunce polako poĉelo utapati u blještavo karipsko more. "Ovo mi je stvarno najdraţe mjesto na ĉitavom svijetu," rekla je s nostalgiĉnim osmijehom. "Ponekad poţelim da zauvijek mogu ostati ovdje." Hannon se podsmjehnuo, a onda ispio pivo i otvorio novo, gledajući prema jedrilicama u podnoţju. S ove visine se ĉinilo da reţu plavo-zelenu površinu poput elegantnih bijelih labudova. "Hej," rekla je, a oĉi su joj zabljesnule. "Moţda ćemo vidjeti zeleni bljesak." "Što je to? Nekakav antiguanski junak iz stripa?" "Ne," nasmijala se. Brzo se uspravila, ushićena time što nije ĉuo za to. "To je otoĉka tradicija. Mala traka zelene boje koja se prostire po obzoru baš u trenutku kad se posljednji komad sunca povlaĉi pred noći. Moţe se vidjeti samo na mjestima poput Kariba, gdje nema prašine niti zagaĊenja. Ĉak i tada gaje teško vidjeti. Ali ako uspiješ, kaţu da donosi sreću." Pogledao ju je, smatrajući njezino ushićenje neobiĉnim. "Ne vjerujem baš u sreću." "Trebao bi," rekla je primiĉući mu se. Oĉima se igrala s njim. "Kladim se da imaš puno sreće, a nisi toga ni svjestan. Je li ti ikada netko ĉitao iz dlana?" Odmahnuo je glavom. "Smijem li ja?" rekla je s lukavim osmijehom. Oklijevao je, a onda opustio ruku kad ju je ona njeţno uzela u svoju i otvorila mu dlan. Sjedila je prekriţenih nogu i buljila mu u dlan. "Opa," rekla je vukući noktom niz jednu od linija. "Vidim da ćeš biti bogat. Ili moţda već jesi." "Uskoro," ubacio se, misleći na banku Charter. Popila je gutljaj piva, a onda pronašla drugu liniju. "Ovo ovdje je linija ţivota." "Je li dugaĉka?"

crostuff.net

"Meni se ĉini da si juĉer trebao krepati. Šalim se," rekla je prijateljski ga lupnuvši laktom. "Da, dugaĉka je. A usuĊujem se reći i da obećava sreću." "Zašto to kaţeš?" Ispruţila je svoju ruku na njegovu, usporeĊujući im veliĉine. "Zato što imaš najveće ruke koje sam ikada vidjela," rekla je, miĉući obrvama. "Cura ne mora znati ĉitati iz dlana da bi znala što to znaĉi." On je brzo povukao ruku. Izraz lica mu je postao hladan kad je ustao i nadvio se nad nju. "Što je bilo?" pitala je nervozno podignuvši pogled. Prezirno ju je gledao, a svi tragovi topline nestali su mu s lica: "To ti misliš, zar ne? Visoki krupni momak. Sigurno je obdaren poput mazge." "Samo sam se zezala." "Ne volim da me zezaju." "Oprosti, ĉovjeĉe. Dosta o tome, moţe?" Duboko je udahnuo, ali pocrvenio je u licu. "Zato si i došla ovamo, zar ne?" "Molim?' "Da vidiš najveći kurac koji si ikada vidjela." "Ne," trznula se. Usna joj je poĉela drhtati zbog mješavine straha i ljutnje. "Nije me briga za to." Oĉi su mu se suzile i ispunile prijezirom. "Laţljivice." Teško je progutala, odjednom se bojeći progovoriti: "Ja-ja, ţeljela bih sada ići kući." Ustala je, ali on ju je gurnuo natrag na tlo. "Sjedi!" poĉela je puzati od njega, ali on joj je snaţno stao na gleţanj, što ju je na mjestu zaustavilo, kao da je primio štakora za rep. "Boli me." Pruţila je ruku prema gleţnju, ali njegov pogled ju je natjerao da je povuĉe. "Što si mislila, da će ovo biti nekakav show s nakazama za odrasle? Nešto o ĉemu ćeš priĉati svojim prijateljicama?" Stisnula se na deki. Glas joj je drhtao: "Smiri se, u redu? Neću nikome ništa reći. Samo me pusti."

crostuff.net

"Nemoj mi lagati! Priĉala si. Znam da si priĉala." Niz obraz su joj potekle suze: "Uopće te ne poznajem! O ĉemu ti priĉaš?" "Priĉam o sebi! Priĉala si o meni." Strah joj se pretvorio u paniku kad mu je vidjela izraz lica koji je postajao sve hladniji, gotovo nerazuman. Ĉinilo se kao da on razgovara s nekim drugim. Otjerala je komarca iz kose, a onda se konaĉno natjerala da ga pogleda u oĉi. "Slušaj," rekla je oĉajniĉkim tonom. "Ţao mi je ako sam nešto krivo rekla. Molim te. Pješke ću doći kući. Znam put. Samo me pusti." "Da te pustim?" rekao je uz sadistiĉki prizvuk. "Mislio sam da zauvijek ţeliš ostati ovdje." Usta su joj se otvorila, ali ništa nije izustila. Postajalo je sve mraĉnije i sve se slabije vidjelo, ali ona je paţljivo gledala kad je on gurnuo ruku u dţep. "Zauvijek je jako dugo, Dominique." Oĉi su joj bile prikovane uz njegovu ruku koju je izvlaĉio iz dţepa. Imao je nešto zamotano u bijelom ubrusu. Glas mu se produbio, zvuĉao još više prijeteći: "Zauvijek," rekao je. "Zar ti nitko nije rekao da paziš što ţeliš?" Bacio je ubrus i otkrio noţ. Spremala se vrisnuti, ali on se već bio bacio na nju, tako da se pripila uz tlo. Nije mogla vikati, nije ga mogla ugristi, nije mogla ni disati. Lubanja kao da joj se stisnula pod pritiskom, pribijena uz zemlju. Prekrivala joj je ĉitavo lice, pola glave, od brade do tjemena. Nikada nije vidjela veću ruku.

36.

crostuff.net

Antiguanska Charter banka otvorila je svoja vrata u devet sati u ponedjeljak ujutro, ali Hannon nije ţelio privući previše paţnje na sebe time što će biti prva mušterija tog dana. Engleski doruĉak sastavljen od poširanih jaja i rajĉice opušteno je pojeo sam u svojoj hotelskoj sobi, pregledavajući bankarske spise koje je uzeo od Rollinsa. U pet minuta do deset sati poĉeo se prerušavati. Njegov arijevski ten već je malo potamnio od Cliniqueove kreme za samotamnjenje koju je stavio na lice prije odlaska u krevet. SmeĊe kontaktne leće sakrile su njegove ledenoplave oĉi. Gumena kapa i smeĊa perika prekrile su njegovu smećkasto plavu kosu. Ljepljiva smola mu je draţila nosnice, ali se borio protiv toga jer je znao da će gumeni nos sakriti njegov prepoznatljiv profil. Priĉvrstio je nekoliko obloga oko struka, da bi izgledao kao sredovjeĉni bucmasti muškarac. Na kraju je, zbog gustih smeĊih brkova i naoĉala s okvirima od kornjaĉinog oklopa izgledao skoro kao da je s Bliskog istoka. Prekopao je po svojem koferu traţeći odgovarajuću putovnicu. U maski mu je bilo vruće pod tropskom klimom i nije ju ţelio nositi cijelog dana. U skladu s tim je imao i dva kompleta isprava. U zemlju je ušao kao Charles Ackroyd, "Charlie," nordijski bog koji je osvojio Valerijino srce i novĉanik u Marylandu. No, u banku će ući kao Eric Venters, visoko tamno i ne baš privlaĉno stvorenje koje gaje gledalo iz ogledala. Savršeno. Oko 11 sati dţipom je stigao u St. Johns, glavni grad tog otoka i jedini pravi grad uopće. U tom starom gradu koji je stoljećima stajao na njeţnim vrhuncima iznad velikog zaljeva je ţivjela gotovo trećina stanovništva. Blizu pristaništa brodova, ribari su pripremali jastoge i popravljali svoje mreţe. Brojne starije ulice su još uvijek bile pune staromodnih dvokatnica od drveta i kamena s balkonima koji su se nadvijali preko uskih napuknutih ploĉnika. Charter banka je bila u modemom trgovaĉkom centru blizu brojnih butika i dućana s tehniĉkom robom. Hannon je parkirao dţip toĉno preko puta banke. Bio je odjeven u iste kaki hlaĉe i plavu jaknu koju je nosio u avionu iz New Yorka, ali je imao i novu bijelu košulju i prugastu kravatu, koju je dodao kako bi bio još

crostuff.net

uvjerljiviji. Voţnja po All Saints Roadu je bila ugodno hladna u nenatkrivenom dţipu, ali sada kad se zaustavio poĉeo je osjećati vrućinu. Obrisao je znoj iznad obrva i krenuo prema trgovaĉkom centru. Hannon se zaustavio na ploĉniku, iznenaĊen onim što je vidio. Charter banka nije uopće izgledala kao banka Dijelila je glavni ulaz s desetak drugih banaka, od kojih je svaka imala obješenu malenu ploĉicu s imenom pred vratima - sve od Antiguanske Charter banke, do neĉeg blesavog poput Joeove karipske banke. Bio je ĉuo za off shore utoĉišta, ali ovo je bilo manjeg profila nego što je ĉak i on oĉekivao. Otvorio je staklena vrata i ušao unutra. Nije bilo koţnih trosjeda, skupih umjetnina niti debelih drvenih pregrada. Zidovi su bili goli i svijetlosmeĊe boje, a namještaj jednostavan. Dvije su ţene bile zaposlene na kompjutorskim terminalima za metalnim stolovima. Nesluţbeno odjeven muškarac u košulji s kratkim rukavima razgovarao je na telefon pokraj faks-mašine. Hannon nije primijetio blagajnike, ĉuvare niti sigurnosne kamere. Osjećao se kao da je ušao u putniĉku agenciju, a ne u banku. Jedna od ţena ustala je od stola. "Izvolite, gospodine." "Da". Samouvjereno je rekao. "Zovem se Eric Venters. Došao sam zatvoriti svoj raĉun. Ali prvo bih ţelio pogledati svoj sef." "Ja vam mogu pomoći sa sefom," rekla je." Za zatvaranje raĉuna ćete morati razgovarati s gospodinom Jeffriesom. PoĊite sa mnom, molim vas." Hannon ju je slijedio do jedne pregrade u kutu. Bio je to mali prostor izoliran zbog privatnosti, gdje je jedna po jedna mušterija mogla otvoriti svoj sef. Hannon se najeţio dok mu je ona usporeĊivala dokumente putovnicu i vozaĉku dozvolu - s podacima koje je imala pohranjene, bojeći se da bi se mogla usredotoĉiti na razliku u visini na koju ga je Rollins upozorio. No, nije bilo problema. Kao što je i oĉekivao, banka je imala pisanu prijavu, ali ne i fotografiju s kojom bi mogla usporediti njegovu putovnicu. Takve formalnosti bi nesumnjivo preplašile klijentelu koja se sastojala od švercera drogom i peraĉa novca i koja je zapravo i drţala ova utoĉišta u poslu. Za dvije minute se vratila s ĉetvrtastom metalnom kutijom. Stavila ju je na stol ispred njega. "Samo me pozovite kad budete gotovi."

crostuff.net

"Hvala vam." Hannon se diskretno osvrnuo prije nego je otvorio kutiju, kako bi se uvjerio da ga nitko ne gleda. Podignuo je metalni poklopac i nasmiješio se kad je provirio unutra. Bila je potpuno prazna, osim 9-milimetarskog pištolja i tri naboja. Najopasniji dio Rollinsova plana bez sumnje je bilo fiziĉko podizanje novca. Ali ipak, nije bilo razloga da pomisli da je Tribune zvao FBI. Ĉak i daje, zakoni antiguanskih banaka o tajnosti vjerojatno im ne bi dopustili da mu uĊu u trag. No, nije bila tajna da su se bankovni tajni podaci mogli saznati zahvaljujući dobro plaćenim doušnicima. Ĉak je i Rollins bio dovoljno mudar da bude naoruţan za sluĉaj da nešto poĊe po zlu. Hannon je skinuo sako i omotao ga oko pištolja i naboja. To je prigušilo izdajniĉke zvukove punjenja pištolja. Ponovo je obukao jaknu i gurnuo pištolj u unutarnji dţep. Preostala je dva naboja gurnuo u dţepove od hlaĉa. Zatvorio je poklopac, a onda ustao, kako bi pokazao daje završio. Prošlo je nekoliko trenutaka dok nije privukao ţeninu paţnju, jer je banka bila jako paţljiva da pruţi svojim klijentima potpunu diskreciju. Konaĉno je došla. "Sada će vas gospodin Jeffries primiti glede zatvaranja raĉuna," rekla jeHannon je zahvalno kimnuo i krenuo preko prostorije. Jeffries je bio debeljuškast ĉovjek, otprilike dvadeset godina stariji i za glavu niţi od Hannona. Imao je tanku, tamno crnu kosu, ali prosijedi brkovi oĉito nisu dobivali istu boju koju je koristio i na glavi. Doĉekao je Hannona ĉvrstim stiskom ruke i ljubaznim osmijehom, a zatim mu ponudio da sjedne preko puta njega. "GospoĊa Flannery mi je rekla da ţelite zatvoriti raĉun kod nas," rekao je s osjetnim lokalnim akcentom. "Da. Ţelio bih isplatu u gotovini. Ameriĉkim dolarima." "Gotovini," rekao je s pomalo zabrinutim izrazom. "Razumijem. Pa, to ne bi smio biti preveliki problem, nadam se. U svakom sluĉaju, bio sam dovoljno slobodan pregledati podatke o vašem raĉunu. Piše da kod nas na raĉunu imate dvjesto trideset i osam tisuća dolara. Šteta što postoje sve te provizije kod prebacivanja s

crostuff.net

raĉuna na raĉun, zar ne?" rekao je s bankarskim osmijehom. Budući da od Hannona nije dobio nikakav odgovor, gurnuo je tri uobiĉajena formulara preko stola. "Samo potpišite ovdje, ovdje i ovdje, molim vas." Hannon ih je pregledao, a onda paţljivo potpisao. Tog je jutra vjeţbao potpis više od sata. Ţelio je da bude savršen. Bankar se nasmiješio. "U redu, ispriĉajte me na trenutak." Ustao je i uputio se preko prostorije, a onda nestao iza zakljuĉanih vrata u straţnjem dijelu. Hannon je tiho sjedio, ali je ostao na oprezu. Pretpostavljao je da provjeravaju njegov potpis s onim koji imaju pohranjen. Nakon minute su se vrata otvorila i Jeffries se još uvijek smiješio. Dobar znak. Poloţio je prijateljsku ruku na Hannonovo rame. "Trebat ću još samo jedan trenutak," rekao je. Zatim se uputio prema kompjutorskim terminalima na drugoj strani prostorije. Hannon gaje promatrao iz kuta oĉiju. Nije mogao vidjeti ekrane terminala i nije bio siguran što ovaj radi. Jeffries mu je rekao da je već bio slobodan pregledati podatke o njegovom raĉunu. Bacio je pogled preko stola da vidi što se tamo nalazi. Podaci o otvaranju raĉuna, izvodi o uplatama i fotokopija njegovog potpisa. Osjetio je traĉak sumnje. Ako je uzorak potpisa bio ovdje, što je Jeffries radio ondje! Ponovo se osvrnuo po prostoriji. Jeffries je razgovarao telefonom. No, bio je predaleko da bi mogao ĉuti njegov razgovor. Hannon mu je pokušao ĉitati s usana, ili barem proĉitati izraz njegovog lica, no bankar mu je okrenuo leĊa. Konaĉno je prekinuo vezu. Onda je opet utipkavao brojeve - još jedan poziv. Hannon je pogledao dvije ţene na terminalima. Niti jedna ga nije gledala. Jeffries je tada prestao razgovarati i kretao se prema njemu. Još uvijek se smiješio, ali je to sada izgledalo plastiĉnije nego inaĉe. "Sve je spremno, gospodine Venters. Povukao sam neke veze. Ne bi smjelo trajati duţe od ĉetrdeset pet minuta." Hannon je napravio grimasu. "Ĉetrdeset pet minuta za što!" "Za vašu gotovinu, naravno. Kao meĊunarodna poslovna kompanija mi ne drţimo toliku gotovinu kod sebe. Mora nam biti isporuĉena iz centralne banke Istoĉnih karipskih otoka. Sigurno smo vam to objasnili kad ste otvarali raĉun."

crostuff.net

Hannon se nasmiješio s nelagodom. "O, naravno. Zaboravio sam na to." "Mogu li vas posluţiti kavom ili neĉim drugim dok ĉekate?" "Ne, hvala" Hannon je uzdahnuo i zavalio se u stolicu, razmišljajući. Jeffries je pruţio ruku prema telefonu, a onda zastao i nasmiješio se. "Ne bih ţelio biti nepristojan, gospodine Venters, ali moram obaviti neke poslove za druge mušterije. Naravno, povjerljive prirode. Biste li mogli ĉekati tamo?" Glavom mu je pokazao prema stolcu pored vrata. "Naravno," rekao je Hannon ustajući iz svog stolca. Dok je polako prelazio po prostoriji hvatao gaje nelagodan osjećaj. Rollins mu nije spominjao da nemaju gotovine pri ruci. No, s druge strane, baš je tipiĉno za onog idiota da izostavi najvaţniji detalj. Hannon se zavalio u naslonjaĉ i izmijenio pogled s Jeffriesom preko cijele prostorije. Bankar je i dalje imao onaj umjetni osmijeh. Tako je jebeno iritantan taj umjetni osmijeh. Hannon je sa stolića za kavu uzeo nekakav ĉasopis. Pravio se da ga ĉita, ali oĉi su mu lutale iznad stranica i paţljivo promatrale izlaze. Ĉinilo se da su ulazna vrata ujedno i jedini izlaz. Vrata u pozadini bila su zakljuĉana - Jeffries se posluţio kljuĉem. Nije mogao znati kamo vode i postoji li uopće izlaz s te strane. Hannon je opet pogledao Jeffriesa, a onda prema ţenama na terminalima. Ĉinilo se da svi rade ono što su radili i prije. Ništa neobiĉno. A opet, ako je Jeffries nazvao policiju, to je upravo ono što bi mu oni rekli da radi dok oni ne stignu. Hannon je pogledao na sat. Prošlo je deset minuta. Ispod perike mu je bilo uţasno vruće. Znojio se. Ţeludac mu se stisnuo od iznenadne pomisli da će mu se gumeni nos i brkovi odlijepiti s lica. Paranoja? Pitao je sam sebe. Osvrnuo se oko sebe, pokušavajući ostati miran. Jedna od ţena je ustala od stola i otišla u straţnju prostoriju. Bila je to ona koja je usporedila njegove isprave s onima koje su oni imali u dosjeu. Moţda je ipak primijetila razliku u visini. Ili se moţda sjećala Rollinsa iz vremena kad je otvorio raĉun. Moţda sam trebao ostaviti tog seronju na ţivotu.

crostuff.net

Prošlo je dvadeset minuta i ţena se još uvijek nije vratila. I druga je ustala i nestala kroz ta ista vrata. Obje su otišle. Ostali su samo on i Jeffries. Hannon se pomaknuo na rub stolca. Koncentrirao se na svaku, pa i najmanju promjenu. Odjednom je ĉuo zvukove velikog kamiona koji se zaustavlja toĉno ispred vrata. Jeffries je podignuo pogled sa stola. "To su sigurno oni," rekao je. "Što kaţete na to? Uranili su skoro dvadeset minuta." Hannon je osjetio navalu adrenalina. Na otocima se ništa nikada ne dogaĊa dvadeset minuta prije vremena. Vrata su se otvorila. Ušla su dvojica muškaraca u uniformama, obojica su za opasaĉima imala oruţje. Hannonu se nije sviĊao izraz na njihovim licima. Morali su biti policajci. Nagonski je posegao za pištoljem. "Pištolj!" povikao je Jeffries i sagnuo se ispod stola. Prvi ĉuvar je izvukao pištolj iz navlake, ali Hannon je bio brţi. Prostorijom je odjeknula pucnjava. Pogodio je ĉuvara s dva metka u grudi, prije nego što je ovaj stignuo opaliti. Na bijeloj košulji izbile su mu ţarko crvene mrlje. Drugi se ĉuvar bacio u zaklon iza lonca za cvijeće. Hannon je pucao bez prestanka trĉeći prema vratima. Ĉuvar se srušio meĊu raĉunala i ostao leţati na mjestu iza biljke. Ţene su straga poĉela vrištati ĉuvši pucnjavu, ali Hannon se nije zaustavio. Izletio je kroz vrata i protrĉao kroz parkiralište traţeći kljuĉeve od auta. Dţip se odmah upalio i uz škripanje odjurio. Cijelim je putem stajao na papuĉici gasa, vozeći preko 150 kilometara na sat, proletio pored drugih automobila, pješaka i stada zapanjenih koza.

37. Mike je s trosjeda kritizirao vijesti u jedanaest sati, gledajući tri razliĉita programa, koji su svi tvrdili da imaju istu "ekskluzivnu" priĉu kada je zazvonio telefon. Utišao je telefon baš u trenutku kad je voditeljica s razrogaĉenim oĉima poĉela svoj "šokantni izvještaj uţivo" 0 sukobima u susjedstvu u koji su bili ukljuĉeni "mnogobrojni ljuti stanovnici," od kojih se većina mogla vidjeti u pozadini kako se smije i plješće, jer su se

crostuff.net

konaĉno uspjeli pojaviti na televiziji. Novinarka ih nije primjećivala i nastavljala je sa svojom senzacijom. Mikeu je odjednom palo na pamet da ako se itko ikada pitao kako kakofonija izgleda, neka samo pogleda veĉernje vijesti s iskljuĉenim zvukom. Ispruţio se prema stoliću za kavu i zgrabio beţiĉni telefon usred zvonjave. Zvao ga je Zack s Key Westa, da bi mu rekao da se neće vratiti još nekoliko dana. Mike je u pozadini mogao ĉuti smijeh i glazbu. Zack je zvuĉao pomalo pripito i bez daha, kao daje donedavno plesao. "Još nešto," rekao je Zack. "Vrlo je vaţno. Spremaĉica dolazi sutra, a mislim da sam ostavio svoj JVP na ormariću s ladicama. Hoćeš li ga negdje spremiti?" Mike se podsmjehnuo. JVP je bio Zackov "jebeno veliki prsten". Uvijek je bio u strahu da će ga spremaĉica pronaći, zaloţiti i od zarade kupiti vlastitu drţavu u trećem svijetu. "Pogledat ću ĉim spustim slušalicu," slagao mu je. "Uţivaj." Iskljuĉio je telefon i pritisnuo gumbić na daljinskom upravljaĉu, vraćajući ton na televizoru. Upravo se spremao odvojiti od priloga o princezi Di - glavnom temom i sadrţajem onoga što su Amerikanci zvali "meĊunarodnim vijestima" - kad mu je paţnju privukla priĉa iz Antigue. "U bizarnoj, ali tragiĉnoj priĉi," rekao je spiker, "jedan je Amerikanac ubio dva ĉuvara dok je podizao svoj vlastiti novac iz banke u Antigui." Mike se odmah sjetio da mu je Victoria rekla daje novac nestao u Antigui. Sa zanimanjem se nagnuo prema naprijed i poglasnio. "Napadaĉ, kojeg policija opisuje kao bijelca u tridesetim godinama, visok otprilike 180 cm, stigao je jutros u antiguansku Charter banku kako bi zatvorio svoj raĉun na kojem je imao skoro ĉetvrt milijuna dolara. Kada su stigli ĉuvari s njegovim novcem, muškarac je iznenada izvukao pištolj i poĉeo pucati, ubivši Obojicu ĉuvara. Zatim je pobjegao bez novca. Svega ima na ovom svijetu, zar ne? Osumnjiĉeni je i dalje u bijegu." "I za kraj meĊunarodnih vijesti, Kitty van Dorn, dopisnica naših vijesti iz Milana, ima ekskluzivno za vijesti Channela 8, intervju s tahjanskini supermodelom..."

crostuff.net

Mike je ugasio televizor, ali je nastavio buljiti u prazan ekran, a u glavi mu je zujalo. Radilo se o Amerikancu. Podizao je ĉetvrt milijuna dolara, istu sumu koju je on platio svom doušniku. Banka je bila u Antigui, toĉno gdje je Victoria rekla daje novac završio. To nije mogla biti sluĉajnost. Rijeĉ je morala biti o istom ĉovjeku. Mike je brzo sredio misli. Ţelio bi vidjeti policijski dosje, moţda imaju crteţ osumnjiĉenog. Razgovarao bi sa zaposlenicima banke i ostalim svjedocima pucnjave, ako postoje. Uzeo je telefon i poĉeo zvati Victoriju, a onda se zaustavio. Ako je priĉa već bila na veĉernjim vijestima u Miamiju, FBI je morao za to i ranije znati. Victoria je morala zakljuĉiti isto što i on. No, ona nije njega nazvala. Dobro, pomislio je. Ako se ţeli tako igrati. Svatko za sebe. Poništio je njezin broj i otipkao drugi. "Halo," rekao je. "Ţelio bih informacije o letovima iz Miamija za Antiguu. Veĉeras, molim vas. Za jednog." Karen se spremala za spavanje kad je Mike svratio na putu za aerodrom. Još uvijek mu nije u potpunosti oprostila zbog onoga kako je odjurio da bi razgovarao s Aaronom Fieldsom, zadnji put kad je bio tu, ali zbog zabrinutog pogleda u njegovim oĉima je odluĉila to zanemariti. Osjetila je da samo ţeli ĉuti nekoga kome je vjerovao kako mu kaţe da ĉini pravu stvar, jer je ostao samo dovoljno dugo da joj objasni zašto ide tamo. Ne samo zato da doĊe do novca. Novac je bio samo veza s doušnikom, a doušnik je bio jedina veza s ubojicom. Ovo je bio jedini trag koji je imao. Uĉinio je da to zvuĉi tako logiĉnim, na isti neosjećajni naĉin koji bi vjerojatno cijenili neki od njezinih partnera u odvjetniĉkoj tvrtki. Na trenutak se pitala nije li to bila ta glavna smetnja u njihovom braku, neobiĉna zajedniĉka sposobnost novinara i odvjetnika da stave osjećaje na stranu i budu tako prokleto objektivni. Brak, nije baš brak ako su osjećaji bili po strani. U 2 ujutro je još uvijek bila potpuno budna, leţala u mraku i slušala kako snaţan vjetar udara u kuću. Po sobi su joj se kretale sjenke, kako se drveće savijalo i premještalo pod uliĉne svjetiljke ispred njezinog

crostuff.net

prozora. Pomislila je da će joj neke od repriza na televiziji pomoći da zaspe, no pomisao na to da su svi glumci iz serije Tridesetogodišnjaci već debelo bili u ĉetrdesetima samo ju je deprimirala. Ugasila je televizor i potonula u jastuke, na dobrom putu da provede noć buljeći u strop. Vjetar je poĉeo još jaĉe puhati zbog ĉega su vrata terase koja je vodila prema bazenu zveckala. Sjenke su postajale sve duţe i još se jaĉe tresle. Iako su ona i Mike odvojeno ţivjeli, ĉinjenica da je napuštao zemlju ĉinila ju je još usamljenijom, ranjivijom. Kao djevojĉica je znala navući pokrivaĉ preko glave kako bi se sakrila od ĉudovišta koja su se skrivala u ormaru. No, sada su ĉudovišta bila u njezinoj glavi. Tamo su se nalazila od studija, kada se onaj ĉovjek uvukao kroz njezin prozor i odvukao je u krevet... Konaĉno se odmaknuo. Ne dovoljno brzo za nju, ali nije ga se usudila odgurnuti, da ga ne bi opet razbjesnila. Zbog hladne cijevi pištolja koja joj je bila uperena pod bradu i usmjerena u njezin mozak bila je potpuno mirna, leţeći na leĊima. Za vrijeme tog ĉina natjerala se snagom volje da izgubi sve osjećaje, da otupi, no zbog nedostatka navlaţenosti ĉinilo joj se da je razdirana iznutra. Laktovi i koljena su je boljeli od pada na hodniku, a u glavi joj je još uvijek zujalo od udarca u zid. Desno oko joj je bilo potpuno zatvoreno od oteklina, a u grlu je osjećala slankasti okus krvi koja joj je curila iz usne. Pokušala se suprotstaviti i za to je platila. Polako je otvorila oĉi kad je konaĉno osjetila da se teţina njegova tijela maknula s nje. Njegovo široko lice bilo je mutno, znojno i izobliĉeno ispod tamne najlonske ĉarape. Dah mu je još uvijek smrdio po ustajalom burbonu. Ĉak i u tami je mogla vidjeti mrlje svoje vlastite krvi na njegovoj majici s likom Bon Jovija. Njezina je spavaćica u krpama leţala na dnu kreveta. Molila se da je gotovo, dok joj se soba polako pojavljivala pred oĉima u tami. Bio je uspravljen u krevetu, kleĉeći izmeĊu njezinih koljena i nadvijajući se nad njom dok konaĉno nije odmaknuo pištolj ispod njezine brade. "Pomakni se i mrtva si," rekao je.

crostuff.net

Buljila je u strop nadajući se da će ĉuti zvuk zakopĉavanja njegovih hlaĉa - bilo kakav znak daje gotovo. Ali nije to ĉula. Spuštala je pogled i pred oĉima joj se polako pojavljivao ventilator, zatim vrh njegove glave, ramena i onda ono ispod. Pogled joj se zaustavio meĊu njegovim nogama. Pljuvaĉkom je pokušavao nadoknaditi njezinu suhoću. Vratit će se. Grlo joj se osušilo i ĉitavo joj se tijelo poĉelo tresti, ali je stisnula šake kako bi se uspjela smiriti. Napravila je grimasu, ali bez ikakvog zvuka, kad joj je gurnuo ruku meĊu noge i stavljao unutra svoju pljuvaĉku. Kutom okaje pogledala prema noćnom stoliću. Ruka joj je nagonski poĉela kliziti ispod jastuka. Pomicala se strpljivo, neprimjetno dok nije ispruţila najviše stoje mogla. Zgrabila je rub madraca i duboko udahnula, skupljajući snagu. "Suha si mi, kujo," rekao je dok je mokrom rukom vraćao erekciju. U trenutku njegove nepaţnje se munjevitom brzinom uspravila i brzim pokretom zgrabila telefon i snaţno ga njime udarila u glavu. Podigla je koljeno i udarila ga u prepone. Prije nego je uspio reagirati ponovo je zamahnute telefonom i izbila mu pištolj iz ruke. Preletio je preko sobe i pao na pod ispred ormara. Zastenjao je od bola i pao s kreveta s hlaĉama oko koljena. Karen je bila gola, vikala i borila se dok je jurila prema pištolju. Udarali su i gurali jedno drugo kotrljajući se po podu. Ogrebla ga je noktima po licu, osjećajući njegovu krv pod noktima dok se okomila na njegove oĉi. Bacila se prema pištolju i zgrabila ga, ali je u toj tuĉnjavi on završio s jednom rukom na njezinom grlu, a drugom ju je drţao za zapešće. Mahala je pištoljem u svim smjerovima pokušavajući se osloboditi. "Baci ga!" povikao je, ali ga je ona snaţno ugrizla za ruku. Pucanj je odjeknuo uz zaglušujuću eksploziju. Lice joj je zalio topli izljev krvi. Njegovo se mlohavo tijelo srušilo na nju uz tupi udarac. Pokušala je vrisnuti, ali nije mogla ispustiti nikakav zvuk. Uprla je svom snagom i zbacila ga sa sebe. Tijelo je palo u izobliĉenu masu na sag pokraj nje. Na koljenima je otpuzala u najdalji kut, što dalje je bilo moguće. Tijelo su joj proţimali histeriĉni jecaji dok se sklupĉala i sjela na pod s koljenima ispred sebe, kako

crostuff.net

bi pokrila svoju golotinju. Pištolj joj se ĉinio strašno teškim, ali ga nije ţeljela ispustiti iz ruke. Promatrala ga je s tri metra udaljenosti u tami. Leţao je potpuno nepomiĉno. Konaĉno je pogledala u stranu i nije više mogla vratiti pogled na njega. Potekle su joj suze i nije ih ĉak ni pokušala zaustaviti gurnuvši glavu meĊu ruke. Zatim je tišinu prekinuo ĉudan zvuk, od kojeg su joj leĊima prošli trnci. Podignula je glavu i osluhnula. Ĉula je slabi, tihi glas. "Pomozite mi." Srce joj se popelo u grlo. Nesigurnom je rukom maknula krvavi pramen kose iz oĉiju i zabuljila se kroz tamu. Zbunjena i preplašena, napeto je slušala, sve dok nije ponovo ĉula - ovaj put malo jaĉe. "Molim vas. Pomozite mi." Škiljeći kroz suze, mogla je vidjeti kako mu iz ustiju izlaze crveni mjehurići sline. "O, moj boţe," promrmljala je. "Još si ţiv." Glasan zvuk je odjednom ispunio njezinu spavaću sobu i srce joj se zaustavilo kad se uspravila u krevetu. Bila je to samo budilica. Ispustila je glasan uzdah olakšanja, ali ruke su joj se tresle dok je brisala znojne dlanove o plahtu. Iscrpljeno je pruţila ruku preko kreveta i utišala glasnu budilicu. Šest i trideset. Vrijeme za ustajanje. Vrijeme da krene na posao. Vrijeme da se nastavi pretvarati da se sve to nikada nije dogodilo. 38. Oblaci su se skupili nekoliko sati prije svitanja, zaklanjajući zvijezde i polumjesec preko jugoistoĉne Antigue. Topao, postojan povjetarac pokrenuo je nekoliko zapjenjenih valova poput tinte u crnim vodama pokraj Engleske luke. Atlantska obala puna oţiljaka, koju su valovi stoljećima udarali, bila je potpuno drugaĉija od neravnih bijelih pješĉanih plaţa koji su ukrašavali njeţnu karipsku stranu otoka. Rtovi koji su

crostuff.net

stršili i okrhnuti vapnenci zatvarali su bezbrojne zaljeve i izolirane drage koje su šverceri stoljećima iskorištavali. Na obali je bila usidrena prava armada rekreacijskih jedrilica, neke samo za jednu noć, neke za ĉitavu sezonu. Svaka je imala gumeni ĉamĉić, ili privezan uz bok, ili svezan na palubi, kojim su se mornari prebacivali na obalu i natrag. Sve vrste plovila - od malih u jednom komadu, do jahti od trideset metara uspavano su se ljuljale na valovima, pod zastavama SAD-a, Velike Britanije i svili drugih morskih nacija izmeĊu njih. Propeleri elektriĉnih generatora na nekim od starijih brodova#neĉujno su se vrtjeli na povjetarcu, ali sve je ostalo bilo mimo. U ove sitne sate niti jedan pomorac nije bio na vidiku, pa su se napuštene palube i visoki goli jarboli ĉinili kao dijelom plutajućeg sablasnog grada. Stotinjak metara od obale Frank Hannon je tiho plivao prema deset metarskom brodiću, reţući kroz vodu kao krokodil koji vreba na svoj plijen. Bliţio se šesnaestom satu svog na brzinu smišljenog plana, koji je njegova prijateljica iz bara u gostionici Admiral, nesvjesno pomogla stvoriti. Dominique mu je otkrila brojne detalje o otoku - planinarenje, istraţivanje, svoja najdraţa osamljena mjesta - prije nego ju je zauvijek ostavio na njezinom najdraţem od svih mjesta, toliko osamljenom da ju nitko nikada neće naći. Nekoliko minuta nakon što je pobjegao iz banke uskoĉio je u straţnji dio kamiona koji je prevozio povrće i iz grada se uputio natrag prema vrhu Boggy, za koji mu je Dominique bila rekla daje antiguanska verzija tropske prašume. Dan je proveo u visinama, skrivajući se u bogatim dolinama prekrivenim gomoljikama i velikim smokvinim drvećem, daleko od aerodroma i luke, koji su vrvjeli policijom. U sumrak je pješke nastavio prema nautiĉkim centrima na jugoistoku, koraĉajući uz obalu ispod zapetljanih grana i gustih krošnji mangovog drveća punih lišća. Kao prirodna zaštita od erozije i uragana, mangovo je drveće spajalo tlo i more u, kako se ĉesto ĉinilo, neprobojnu guštaru. Raslo je odmah uz moĉvarnu obalu u otprilike pola metra vode, što je znaĉilo da psi nisu mogli slijediti njegov miris. MeĊutim, nije bilo spasa od navale komaraca i dosadnih malih muha, koje su zvali "nevidljivice," koje su bile podnošljive samo zbog toga što je

crostuff.net

nosio duge hlaĉe i košulju dugih rukava. Glad je u usporedbi s tim bila mali problem. Dominique ga je bila upozorila na male plodove tropskih grmova, nalik jabuci, koji su bili smrtonosni. Zelene banane na Brdu Banana su se pokazale dovoljno ukusnima, puno boljima od mekušaca na drveću i puţeva bez kućice koji su se drţali za mangovo korijenje koje je virilo iz zemlje. Prije pada mraka je izabrao mjesto na brdu, koje je gledalo na osamljeni zaljev, iz kojeg će otići odavde. Bilo je preriziĉno pribliţiti se prekooceanskim brodovima u putniĉkim lukama, ili yacht-clubovima i ĉarter-brodovima za ribolov u dubinama, u kojima je policija bez sumnje upozorila sve da budu na oprezu. Iako je u banci bio maskiran, visina i graĊa su mu i dalje bili upadljivi. Svaki Amerikanac viši od 180 cm koji pokušava napustiti zemlju bio bi sumnjiv. Jedini naĉin da napusti zemlju, smatrao je, bio je jedan od stotinu brodova koji su se usidrili daleko od obale, marina i policijske zaštite. Hannon je plivao vrlo konlroliranim i tihim prsnim stilom pribliţavajući se krmi, bez ikakvih zvukova. Prilaţenje straga bilo je najbolje, jer su se tamo nalazile ljestve koje vode do gumenog ĉamca. Zgrabio je najniţu preĉku i poĉeo svoj uspon. Brod se njeţno zaljuljao u valovitim vodama koje je oblaĉna noć obojila u crno. Pod laganim povjetarcem je uţe za podizanje zastave udaralo u jarbol, zbog ĉega se neprekidno ĉuo šuplji zvuk, kao škripava opruga u kutiji. Hannon se penjao polako i ravnomjerno, ruku po ruku, centimetar po centimetar. Sa snagom gimnastiĉara na ruĉkama, koji se raširio u ţeljezni kriţ. Bio je tih poput magle, svjestan da bi jedan udarac u trup ili lupkanje po ljestvama u kabini odjeknulo poput udarca bubnja.. Nesumnjivo bi probudilo vlasnika, koji je vjerojatno imao pištolj. Prebacio je jednu nogu preko ulaštene ograde od tikova drva, a onda i drugu. U potpunoj tišini, bio je samo sjena na palubi. Ĉuĉnuo je poput lopte i gledao prema straţnjem dijelu kabine s komandama. Gledajući ravno naprijed mogao je vidjeti i u glavnu kabinu u podnoţju. Vrata, koja su se otvarala u oba smjera, bila su ostavljena otvorena radi ventilacije. Dolje je bilo mraĉno, ali mogao je vidjeti peć u brodskoj kuhinji, a s

crostuff.net

desne strane ugraĊene brodske krevete. Lijevi krevet je izgledao kvrgavo, zauzeto. Kad je iskljuĉio zvuk morske struje, mogao je ĉak i ĉuti disanje. Hrkanje. Usamljeni kapetan je spavao. Hannon je uzeo dugaĉki noţ za ribe, koji je bio ukrao u straţnjem dijelu neke ribarnice na doku i tiho krenuo prema otvorenim vratima kabine. Sa svakim korakom prema naprijed mu je adrenalin brţe tekao. Znao je toĉno što će se dogoditi, kao i sa svima drugima. Nikada nije napadao, a da prvo nije napravio plan, vidio sve do krvavog kraja u svojem svijetu mašte, slijedeći svoj san o savršenom zloĉinu. Po prvi puta, ovo je bilo skoro jednako uzbudljivo kao i mašta. Ja sam savršenstvo. Hannon se nagnuo nad njega dokje spavao, ĉekajući da osjeti uljeza. S zguţvanom plahtom omotanom oko vrata, taj je ĉovjek izgledao poput prekaljenog slanog starog mornara. Hrapava brada stara dva dana prekrivala je njegove napuhnute obraze. Hannon je podignuo noţ do njegovog velikog nosa i poškakljao mu dlaĉice u nosnicama, sadistiĉki se smijuljeći kad je ovaj u snu rukom tjerao imaginarne kukce. Lagano mu je povukao oštricu po usnama, kao da smišlja svoj sljedeći potez. Brzom kretnjom gaje ubo u obraz. "Joj! Koji je to vrag!" Hannon ga je zgrabio za grlo i gurnuo mu noţ pred oĉi. "Pomakni se i umrijet ćeš." Snaţno je trepnuo, ne razumjevši u potpunosti. Cijelo mu se tijelo protreslo kad mu je postalo jezivo jasno da je ovo sve stvarnost, a ne noćna mora. Oĉi su mu naticale nakon svakog oĉajniĉkog udisaja. "Štogod ţeliš," glas mu je drhtao. "Uzmi." Hannon mu je pritisnuo oštricu uz obraz, a onda rekao tihim, prijetećim glasom: "Ţelim vidjeti Portoriko. I ţelim da me ti tamo odvedeš." Ĉekanje na presjedanje u San Juanu je trajalo duţe nego što je oĉekivao, pa je Mikeov let iz Miamija trajao iscrpljujućih devet sati. Avion je sletio na MeĊunarodni aerodrom jedva nekoliko minuta prije deset ujutro. Mike je imao samo torbu s najnuţnijim stvarima za jednu noć, pa je krenuo ravno prema carini i

crostuff.net

imigracijskom uredu. Stao je u duţi red, jer je tip na kraju kraćeg reda izgledao kao da bi mogao nositi bazuku u torbi i bilo je vjerojatno da će ga zadrţati na carini. Carinski i imigracijski sluţbenici nosili su tamno plave odore s kapama nalik na vojniĉke. Jedan je stajao iza pulta i provjeravao isprave. Drugi je stajao pokraj tekuće trake, ispitujući prtljagu pogledom, ali još nije otvorio niti jedan kofer. S obzirom na slabo osiguranje, red se pomicao priliĉno sporo. Kad je Mike konaĉno došao na red, gurnuo je putovnicu preko pulta. Mlada crnkinja u uniformi je pogledala fotografiju, a onda pogledala Mikea. Ĉudno se nasmiješila, a onda se opušteno okrenula prema sluţbeniku na drugoj strani tekuće vrpce. Izraz njegovog lica se nije promijenio. Mike je ponovo pogledao ţenu za pultom, koja je sada pregledavala nekakvu listu koju je ispisalo raĉunalo. To je nesumnjivo bio razlog zbog kojeg se red tako sporo pomicao. Nekakav popis bjegunaca, pretpostavljao je. S obzirom da su se ubojstva u banci dogodila prije jedva dvadeset i ĉetiri sata, pograniĉna kontrola je morala biti jako oprezna. Konaĉno je podignula pogled. Mike se nasmiješio, oĉekujući da će mu vratiti putovnicu. Nije mu uzvratila ni osmijeh ni putovnicu. "Moţete li poći sa mnom, molim vas," rekla je ravnodušno. Na trenutak je bio šokiran. "Oprostite. U ĉemu je problem." Oĉi su joj se suzile. "DoĊite sa mnom, molim vas," rekla je stroţe. Ostali u redu su mu upućivali sumnjiĉave poglede. Starica koja je bila odmah iza njega je napravila ogroman korak unazad, kako bi pojasnila da nisu zajedno. Nije ţelio izazvati scenu. "U redu," rekao je slegnuvši ramenima. "PoĊimo ovo razjasniti." Pozvala je dvojicu sluţbenika - dvojicu krupnih momaka sa snaţnim prsima, debelim vratovima i impresivnim oruţjem na opasaĉima. Njih troje - jedno ispred njih i dvoje sa strane - otpratilo ga je niz sterilni hodnik s ulaštenim cementnim podom, ţarkim fluorescentnim svjetlima i bez prozora ili vrata. Koraci su im odjekivali po golim zidovima. "Moţete li mi reći o ĉemu se radi?" pitao je Mike.

crostuff.net

Nitko mu nije odgovorio. Skrenuli su iza ugla, a zatim se zaustavili pokraj vrata na kraju hodnika Ţena je skinula kljuĉ s remena i otkljuĉala ih. Otvorila ih je, a onda mu rukom pokazala da uĊe unutra: "Ovuda, molim vas." Nervozno se nasmijao: "Što je to, soba za ispitivanje?" "Da," ravnodušno je rekla. Njegov je usiljeni osmijeh nestao. "Slušajte, gospoĊo. Ne ţelim stvarati nevolje, ali ne vidim otkud vam pravo da me zadrţavate. Jesam li uhapšen?" "To je stvar policije. Oni će stići za koju minutu. Ja vam predlaţem da sjednete i suraĊujete." Pogledao je troje ĉuvara kamenih izraza lica. "Mogu li prvo obaviti telefonski poziv?" "Kasnije," rekla je. Najkrupniji ĉuvar je istupio prema naprijed, kao da mu ţeli reći da je vrijeme da ili uĊe u prostoriju ili bude ubaĉen u nju. Rezignirano je uzdahnuo dok je prolazio kroz vrata. Za njim su se vrata zatvorila i zazveckali kljuĉevi, što je znaĉilo da je bio zakljuĉan unutra. "Dobrodošao u Antiguu," rekao je sam sebi jer nikog drugog nije bilo u prostoriji. 39. Prošla su dva sata prije nego su se vrata konaĉno otvorila. Na vratima je stajao uglaĊeni ĉovjek odjeven u mornarsko plavu jaknu, sive hlaĉe i kariranu kravatu sa škotskim uzorkom, koja kao daje izvlaĉila crvene pjege na njegovom licu. Kao i kod mnogih drugih stanovnika Antigue, njegovo obiteljsko stablo je vuklo i afriĉke i anglo-saksonske korijene. Bio je puno niţi od Mikea i moţda dvadeset godina stariji, pribliţavao se šezdesetoj. Gurnuo je ruku u unutrašnji dţep i pokazao mu svoje isprave. "Detektiv James Dewberry," rekao je naglaskom s otoka koji su Englezi kolonizirali. "Antiguanska policija - Krvni delikti." Mikeu je srce poĉelo brţe kucati, ali nije ništa rekao. Dewberry je sjeo na metalni stolac na rasklapanje s druge strane pravokutnog stola, preko puta Mikea. Iz dţepa je izvukao mali blok i ukljuĉio kemijsku olovku. "Recite mi, gospodine Pošten, što vas dovodi ĉak do Antigue?" "Ĉujem daje ronjenje ovdje sjajno."

crostuff.net

Polako je kimnuo. "I je. Mi to ovdje jako ozbiljno shvaćamo. Skoro jednako ozbiljno kao i ubojstvo." Izraz lica mu se uozbiljio. "Dvojica ĉuvara su juĉer ubijena u antiguanskoj Charter banci. Vjerujemo da imate podatke koji bi nas mogli dovesti do ubojice." Mike se odjednom poĉeo pitati u kakvom su stanju jezici ţrtava, ali nije ţelio postaviti pitanje koje bi odalo koliko toĉno zna. "Ja? Zašto ja?" "Jeste li ikada ĉuli ime Eric Venters?" "Nisam." "Sigurno vam je poznato ime Ernest Gill?" Mike je utihnuo. Deweberry se nagnuo naprijed u svom sjedalu. "Dopustite mi da vam nešto objasnim prije nego se zapetljamo u uobiĉajeno okolišanje. Znamo daje netko po imenu Eric Venters - uvjereni smo daje rijeĉ o pseudonimu - otvorio raĉun u Charter banci u St. Johnsu. Juĉer je došao kako bi zatvorio raĉun i podigao sav novac. Skoro ĉetvrt milijun ameriĉkih dolara. Naravno, banka poput Chartera ne drţi tolika sredstva u svojim prostorijama. Stranke se obiĉno unaprijed najave i ugovore sastanak, pa ih novac ĉeka kad stignu. Ili gospodin Venters nije za to znao ili, što je vjerojatnije, nije ţelio nikoga upozoriti na svoj dolazak. Bankovni sluţbenik je uĉinio sve da štd je prije moguće dobije njegov novac iz centralne banke. Kako se ĉini prema izjavama svjedoka, brojni pozivi i ĉekanje uĉinili su ga jako sumnjiĉavim. Kad su konaĉno stigli ĉuvari s novcem, on ih oĉito je zamijenio s policijom, namirisao zasjedu i otvorio vatru. Dvojica su poginula." Mike je uzdahnuo i odmahnuo glavom. "Jako mi je ţao što to Ĉujem." "Ĉini mi se da će vam biti još više ţao kada ĉujete daje ubojstvom ĉuvara, gospodin Venters pruţio policiji zakonsku mogućnost da otvori tajne bankarske raĉune." "Nisam siguran da vas razumijem." "U Antigui su bankovni podaci potpuno nedostupni, osim ako policija ne istraţuje ponašanje koje predstavlja zloĉin prema našim zakonima. Neplaćanje poreza, pranje novca - to u Antigui nisu prekršaji. Ubojstvo, naravno, jest." "Znaĉi, zbog ubojstva ste mogli ući u trag novcu."

crostuff.net

"Skroz do gospodina po imenu Ernest Gill. A na kraju i do vas. Zato su u imigracijskom uredu imali vaše ime na popisu zajedno s Ernestom Gillom i Ericom Ventersom." Mike je kimnuo, razumjevši: "Što namjeravate uĉiniti sa mnom?" Zavalio se u stolicu. "Neću vam gurati bambusove šiljke ispod nokata, ako ste se to pitali. Antigua je, ipak, vrlo civilizirana zemlja. Vi izgledate vrlo uljuĊenim za jednog Amerikanca. Nadam se da ćete svojevoljno poći sa mnom u stanicu i razgovarati s mojim poruĉnikom. Ţeljeli bismo i da pogledate crteţ ubojice koji smo sastavili prema izjavama svjedoka dogaĊaja u banci. I," rekao je odluĉno, "jako bismo ţeljeli da se podvrgnete detektoru laţi." "A što ako mi nije do suradnje?" "To bi bila velika šteta. Ĉini mi se da sam bio jako iskren prema vama i nadao sam se da ćemo se moći ponašati kao gospoda. Kao što sam i rekao: ne mogu vas prisiliti da razgovarate s nama. Ali, na isti naĉin, vi nas ne moţete prisiliti da zadrţimo podatke o vašoj umiješanosti za sebe." "Što time ţelite reći?" Glas mu se produbio, uozbiljio. "Nemojte sumnjati da ćete morati objasniti zašto je ĉovjek koji je ubio dva ĉuvara u banci u Antigui namjeravao podići dvjesto pedeset tisuća dolara koji se mogu povezati izravno s vama. Moţete poći sa mnom i to privatno objasniti našim istraţiteljima koji se bave tim sluĉajem. Ili moţete sjesti na avion i objasniti to vašim kolegama u ameriĉkim medijima - koje bi, siguran sam, strašno zanimala vijest da imam iznimno zanimljiv nastavak o vašoj najnovijoj profesionalnoj sramoti koja se tiĉe plaćanja doušnicima." Mike je osjetio suhoću u grlu, sjećajući se kako se Aaron Fields nedavno povukao na prvu naznaku negativnog publiciteta. Buljio je u samodopadnog detektiva ĉekajući da trepne, pokaţe bilo kakav znak da blefira. Nije se pojavio. "U redu," rekao je bez veselja. "Poći ću s vama." Dewberry se po prvi put nasmiješio, iako slabašno. "Pravilno ste izabrali."

crostuff.net

"Nisam znao da imam izbora," rekao je Mike krenuvši prema vratima. Na ploĉniku ispred aerodroma je ĉekao policijski auto, u kojem je za volanom, po engleskim pravilima, sjedio ukoĉeni policajac u uniformi. Mike i detektiv su sjeli na straţnja sjedala. Maleni bijelo-plavi Sedan brzo se ukljuĉio u promet i Mike se borio za prostor za noge kad je ugledao vlastiti odraz u retrovizoru. Kosa mu je bila spljoštena i trebao se obrijati. Izgledao je umorno, kao ĉovjek koji nije spavao ĉetrdeset jedan sat. Ili moţda ĉetrdeset i dva? Pomaknuo je sat unaprijed, na 1 popodne, prema lokalnom vremenu, dok su izbjegavali rupe na cesti prema putu od aerodroma. Na putu nije primijetio nikakve prometne znakove ili putokaze, samo jata bijelili ĉaplji koje su izgledale poput toĉkica na ravnom, grmovitom krajoliku i nekoliko šupa s limenim krovovima na kojima su bile iskrivljene TV antene. Osjećaj izgubljenosti je bez sumnje bila jedna od ĉari za turiste na skuterima bez odreĊenog cilja, ali za ĉovjeka koji je virio iz straţnjeg sjedala policijskog auta, to je samo pojaĉavalo napetost. Na raskriţju putova stajao je drveni znak u obliku strelice, zabijen na telefonski stup, na kojem je pisalo ST. JOHNS 3 KM. "St. Johns," rekao je Mike. "Zanimljivo, upravo sam došao iz San Juana." Dewberry je pogledao znak, a onda suho rekao: "Puno je putovao." Ostatak puta su se vozili u tišini. Policijska stanica bila je u središtu grada. Uz brdo i daleko od novih centara za turistiĉku kupovinu uz obalu. Dewberry gaje otpratio ravno do sobe za ispitivanje, obiĉan ured ţućkaste boje s montaţnim stolom i ĉetiri stolca. Zidovi su bili goli - bez fotografija i sata. Sa zatvorenim vratima i spuštenim roletama, poslije nekoliko sati, bi to postajala prostorija u kojoj se odreĊivanje vremena svodilo na to jeste li, ili ne vjerovali ispitivaĉu. Mike je sjeo na jednu stranu pravokutnog stola. Dewberry mu je sjeo preko puta, pijuckajući ĉaj iz šalice od stiropora. Više od sata ga je davio pitanjima koja mu je lako mogao postaviti i na aerodromu ili u autu na

crostuff.net

putu ovamo, stoje Mikeu govorilo da gaje samo smekšavao za pravo ispitivanje. Nešto prije pet sati je ušao vitki muškarac u ranim ĉetrdesetima koji je govorio jako pravilnim engleskim naglaskom, za jednog policajca. "Poruĉnik Brenford A. V. Scot," rekao je ukoĉeno, pruţajući ruku. Mike se rukovao s njim, misleći kako baš i izgleda kao Brenford A. V. Scot, barem njegova karipska verzija. Bio je sluţben i ljubazan, s blagom dozom prezira. Njegova gusta crna kosa bila je razdijeljena na strani i imao je izvještaĉenu naviku kojom je svaku minutu ili dvije micao svoje dugaĉke pramenove iz oka. Ĉinilo se da je to malo premladenaĉka frizura za ĉovjeka njegovih godina, iako je njegovo tamno, privlaĉno lice ostavljalo djeĉaĉki dojam. Sjeo je pored Dewberryja, toĉno preko puta Mikea. "Ovo moţe biti jako kratak sastanak," rekao je Scot. "Ili moţe biti jako dugaĉak. Ovisi o vama, gospodine Pošten." Mike je uzdahnuo. Scot kao da je oĉekivao nekakav lukavi odgovor, ali on nije imao snage. "Uz pomoć Interpola," nastavio je mladi poruĉnik, "smo saznali da ste vi napisali priliĉno zanimljivu kolekciju ĉlanaka o izvjesnom serijskom ubojici. TakoĊer, koliko je nama jasno, navodno su protiv vas u javnosti podignute neke nimalo laskave optuţbe o tome kako ste bogato plaćali vašem povjerljivom doušniku. Bila to istina ili ne, mi znamo da vi stvarno jeste uplatili dvjesto pedeset tisuća dolara na raĉun u Citibanku, gospodinu po imenu Ernest Gill. I naravno, sada znamo daje gospodin po imenu Eric Venters ubio dvojicu ĉuvara pokušavajući podignuti isti taj novac iz Charter banke ovdje u Antigui." Mikeovo je lice bilo bezizraţajno, nije ništa potvrĊivao. "Sada," nastavio je Scot, "ću vam reći što mi vjerujemo. Vjerujemo daje Ernest Gill zapravo Eric Venters. Vjerujemo daje Ernest Gill vaš doušnik." Nagnuo se prema naprijed, a izraz lica mu je bio jako ozbiljan. "I vjerujemo da ćete nam vi reći kako ćemo ga naći." Mike je protrljao svoje umorno lice, trudeći se da ne zijevne. "Vjerujte što god ţelite. Alija vam ne mogu reći tko je bio moj doušnik, niti vam mogu reći gdje ćete ga naći.

crostuff.net

Scot se ljubazno nasmiješio, ali bez trunke iskrenosti. "Moţda ste me krivo razumjeli, drago momĉe. Mi ne traţimo od vas priznanje da ste plaćali povjerljivom izvoru. Mi samo ţelimo znati njegov identitet." "Nije da vam odbijam reći. Ja jednostavno ne znam tko je on niti gdje je." Scot je podignuo obrve, naglašavajući svoju sumnjiĉavost. "To je baš zgodno, zar ne, gospodine Pošten?" "Ne igram se s vama." "Niti mi s vama," rekao je Scot. Dewberry je polako ustao i nagnuo se preko stola, piljeći u Mikea. "Poznajem ovakve kakvi ste vi," rekao je dubokim, ljutim tonom. "Vi ste jedan od onih uobraţenih, samodopadnih ameriĉkih novinara koji vole kad im ime dospije u vijesti zato što su štitili ime svog povjerljivog izvora. Pa, bolje vam je da to ne pokušavate s nama." Mike mu je uzvratio pogled, odmjeravajući svog protivnika. Ĉinilo se da Dewberry ĉeka da on napravi pogrešan korak, da samo ĉeka na razlog da se raspali, Mike je osjetio da je to policajac kojeg je već prevarilo nekoliko novinara. Scot se nagnuo prema naprijed, kako bi ih razdvojio, gurnuvši svog kolegu natrag u stolac. "Što detektiv Dewberry pokušava reći, gospodine Pošten, je da u Antigui nije neobiĉno da novinari završe u zatvoru. Zapravo je osobno detektiv Dewberry uhitio urednika i vlasnika novina koje su se zvale Outlet, još tamo 1985. godine, zbog strašne klevete u ĉlanku u kojem je optuţio našu vladu za otmicu djeteta i razne druge zloĉine. To je uhićenje izazvalo meĊunarodnu strku - moţda ste ĉak i ĉuli za to. Na kraju je britanski Gornji dom opovrgnuo presudu i zatvorsku kaznu. Ipak, mislim da ne ţelite boraviti ovdje u našem zatvoru dok vaš odvjetnik ne dovede vašu tuţbu u Englesku. Zar ne, gospodine Pošten?" Mike je preokrenuo oĉima, zauzimajući nešto agresivniji stav. "Kao što sam i rekao poruĉnice, ne mogu vam otkriti svoj izvor, jer ne znam tko je. Ali reći ću vam ovo. Vaš vrlo elokventan govor, zajedno sa zakonskim presedanom me uvjerio u nešto." Scotove oĉi su se nasmiješile, kao da oĉekuje priznanje poraza od dostojnog protivnika. "Što to, momĉe?"

crostuff.net

Mike ga je pogledao ravno u oĉi. "Ĉak i da mi je njegovo ime istetovirano na ĉelu, vi biste ga posljednji saznali." S lica mu je nestao miroljubivi osmijeh i lice mu se zacrvenilo od gnjeva "To ćemo još vidjeti." Piljio je u Mikea, a onda pogledao Dewberryja. "Ĉini se da imamo gosta. Zakljuĉajte ga." Detektiv se brzo našao pokraj Mikea, podiţući ga iz stolca i svezavši mu lisicama ruke iza leĊa, uz više sile nego stoje bilo potrebno. Mike se poĉeo suprotstavljati, a onda se zaustavio i samo podnosio bol. "Gdje ga ţelite?" pitao je poruĉnika. Scot je još uvijek sjedio za stolom. Podignuo je pogled, na trenutak zastao, a zatim suzio oĉi: "Znate gdje ćete ga staviti." Mike se najeţio zbog naĉina na koji su njih dvojica izmijenili poglede, kao dvojica mudrih suuĉesnika koji su uţivali u istoj zamisli. No, nije im pruţio zadovoljstvo i postavio oĉito pitanje. "Ţelio bih nazvati svoju ţenu," rekao je Mike. Dewberry je ignorirao njegov zahtjev, a zatim ga ispratio kroz vrata. "Ravno naprijed," zalajao je. Hodao je odmah iza Mikea, niz hodnik, stalno ga gurkajući u leĊa i ramena, sve dok nisu došli do starog dizala s metalnom pregradom, nalik na harmoniku. "Ulazi u dizalo." Njih su dvojica ušla u dizalo, rame uz rame, kad je Dewberry zatvorio pregradu i pritisnuo gumb. Ĉulo se glasno zujanje, ali kretanje se nije osjetilo Mike se poĉeo pitati jesu li se uopće pomaknuli kad su se konaĉno uz trzaj zaustavili na drugom katu. Detektiv je otvorio pregradu i gurnuo ga van. S leĊima okrenutima prema liftu, Mike je bio okruţen debelim crnim rešetkama. Dewberry ga je gurnuo prema naprijed i koraci su im odjekivali po glatkom cementnom podu. To gaje podsjetilo na turistiĉki posjet Alkatrazu, osim stoje tropski zrak bio ustajao i vruć. Kroz rešetke je izmigoljio ţohar i odjurio u tama Zaustavili su se pred metalnim vratima koja su vodila do ćelija i Dewberry mu je skinuo lisice.

crostuff.net

S druge strane rešetaka sjedio je naoruţani ĉuvar, zaštićen svojim ' vlastitim ograĊenim kavezom, iza pulta s polugama i komandama. Pozdravio je detektiva osmijehom, a onda povukao crnu ruĉku. Kroz rešetke se pojavio metalni posluţavnik na kojem se nalazila tamno plava zatvorska uniforma i gaće. "Obuci ovo," rekao je Dewberry. "Tvoje stvari idu na posluţavnik." Mike je ispraznio dţepove na posluţavnik i skinuo se u donje rublje, stavljajući odjeću na pladanj. Uniforma mu je bila dosta mala i smrdjela je kao daje nekome bilo zlo u njoj. Dewberry mu je opet stavio metalne lisice na zglobove, ĉuvar je uzeo njegove stvari, a zatim povukao drugu ruĉku, otvorila su se glavna ţeljezna vrata, zveckajući poput klimavog starog tobogana. Mike je gledao ravno naprijed u slabo osvijetljeni hodnik. Nabrojao je dvadeset ćelija, deset sa svake strane. Svaka je bila otprilike veliĉine ugraĊenog sobnog ormara. Bilo je previše mraĉno da bi mogao vidjeti svaku, ali ĉinilo se da se u prvoj nalaze barem ĉetvorica zatvorenika. "Stavit ćemo ga uz Wattsa," rekao je detektiv ĉuvaru. Njih dvojica su izmijenila isti zanimljiv pogled koji je primijetio daje Scot uputio Dewberryju prije nekoliko minuta. "Dalje od rešetaka!" viknuo je ĉuvar niz hodnik. Pritisnuo je gumb na svojoj komandnoj ploĉi i zaĉulo se zvono. Ćelije je ispunila mala tutnjava. Pod slabim je svjetlom Mike mogao vidjeti samo obrise zatvorenika koji su se povlaĉili prema straţnjim dijelovima ćelija. Kad je tutnjava prestala, Dewberry gaje gurnuo s leĊa. Zajedno su krenuli niz hodnik. "Oĉi ravno naprijed," rekao je Dewberry. Mike je bacio pogled na pokojeg zatvorenika dok su prolazili pored svake ćelije. Jedan je imao dugaĉke dreadlockse, drugi je bio gol do pasa i prekriven tetovaţama, treći s rukama nalik na stabla drveća. Ĉinilo mu se da je zatvor bio njihovo bratstvo i da su jedva ĉekali da ga prime za ĉlana. Kad su stigli do kraja hodnika grlo mu se osušilo. Prošli su svih dvadeset ćelija, a on još nije upoznao svog cimera.

crostuff.net

"Onda, koji je Watts?" pitao je odluĉno. Dewberry je kimnuo prema mraĉnom sivom zidu - ali to u stvari nije bio zid, Mike je odjednom shvatio. Bila su to metalna vrata ugraĊena u zid. U sredini je bio prorez taman dovoljno velik za posluţavnik s veĉerom. Mike je kroz njega mogao vidjeti samo tamu. Dewberry je ţivahnuo udario vrata nogom. Iznutra se ĉuo jezivi krik, nešto divljaĉko, stoje zapoĉelo kao prodorni vrisak, a završilo zavijanjem. "To je Watts," rekao je podrugljivo. Još jedan vrisak i Mike se najeţio. Nije zvuĉao ljudski. "Znate, ovo nema smisla. Moţete me staviti unutra i sa Charlesom Mansonom, ja vam svejedno neću moći reći ime doušnika. Stvarno ne znam tko je on." "Naravno da ne znaš," rekao je gurnuvši ga prema vratima. "Ako ćeš to isto govoriti ujutro, moţda ti i povjerujemo." 40. Rano tog jutra poruĉnik Scot je bio u svorn uredu, sjedio za stolom i pregledavao potpisanu izjavu jednog od zaposlenika Charter banke. Na ubrusu s njegove desne strane stajalo je smrvljeno pecivo s malinama, pokraj prazne šalice za ĉaj i ĉitave hrpe papirologije koja se prosipala iz njegovog sanduĉića. Oko oĉiju su mu se vidjeli kolutovi od umora, ali posuvraci njegove košulje bili su zakopĉane oko zglobova, a kravata ravna i ĉvrsto svezana, kao da se sprema na nedjeljnu misu. Njegova pomoćnica gurnula je glavu kroz otvorena vrata: "Neka Amerikanka je ovdje i ţeli vidjeti Michaela Poštena," rekla je tihim, nenapadnim glasom. Scot je sa zanimanjem podignuo pogled sa stola. "Njegova ţena?" "Ne. Kaţe daje iz FBI-ja." "FBI? Ovdje?" Na trenutak je ostao nepomiĉan, a onda je poskoĉio prema naprijed u svom stolcu, bacio ostatke peciva u koš, gurnuo prljavu šalicu u ladicu i uredio papire na stolu.

crostuff.net

Njegova je pomoćnica preokrenula oĉima, kao daje već vidjela ovakve prezentacijske ispade svog pretjerano urednog šefa. "Reći ću joj da uĊe." "Uĉinite to," rekao je mahnito prolazeći rukom kroz kosu. "A dovedite i Dewberryja." , Detektiv Dewberry je stigao sam i prije poziva te su dvojica muškaraca doĉekala Victoriju s ljubaznim osmjesima. Nosila je sivo poslovno odijelo koje je moţda bilo malo pretopio za otoke, ali ĉinilo se prikladnim za nekog iz FBI-ja. Eduardo Ortega, privlaĉni mladi agent iz podruĉnog ureda u Miamiju stajao je pokraj nje. Nakon kratkog upoznavanja odbila je ponuĊeni ĉaj i sjela na trosjed ispod prozora, s Ortegom u pratnji. Dewberry je sjeo u stolac od stare engleske hrastovine koji je bio okrenut prema stolu. "Moram reći," rekao je Scot koji je sjedio za stolom, "malo sam iznenaĊen što vidim nekoga iz FBI-ja." "Pa, sami ste traţili našu pomoć." "Jesmo?" "Ovaj, jesmo," rekao je Dewberry. "Na neki naĉin. Moţete zamisliti naše uzbuĊenje, gospoĊice, kada smo otkrili dva potpuno razliĉita kompleta otisaka prstiju gospodina Ventersa u banci. Naţalost, Interpolova banka podataka nije imala nikakve korisne informacije. Budući da je bio Amer, nadali smo se da će nam FBI-jeva baza podataka moći otkriti imena njihovih vlasnika." Pogledao je prema Scotu, kao da više objašnjava njemu nego Victoriji. Ona se blago nasmiješila. Odmah joj je bilo jasno tko je ovdje zapravo glavni. "Pa," rekla je, "gospodo, dobit ćete imena." "Odliĉno!" Scot se široko nasmiješio, ali osmijeha je ubrzo nestalo. "Ali... zašto ste vi i gospodin Ortega morali doći ovamo kako biste nam to rekli?" "Zato što postoji uvjet," rekla je. "Imam odobrenje da vam otkrijem rezultate usporedbe otisaka samo pod jednim uvjetom." "A to je...?" oprezno je rekao. "Da mi izruĉite Michaela Poštena."

crostuff.net

Scot se nelagodno promeškoljio. "Kako ste uopće znali da je kod nas?" "To vas se stvarno ne tiĉe, zar ne." "Zašto ga ţelite?" umiješao se Dewberry. "Vjerujemo daje pomagao u nizu prebacivanja novca na raĉune izvan drţave i pritom kršio ameriĉke zakone." Scot se zavalio u naslon stolca, razmišljajući. "Da budem iskren, jedini razlog zbog kojeg smo zadrţali gospodina Poštena bio je nada da će nam kazati tko je gospodin Venters. Ako nam FBI kaţe ĉije to otiske imamo, onda nam on više i ne treba." Dewberry mu je diskretno kimnuo, kao da odobrava njegovu procjenu. "Znaĉi da ga mogu dobiti?" pitala je Victoria. "Naravno," slegnuo je poruĉnik ramenima. "Samo nam dajte ono što ţelimo." Victoria ga je ĉudno pogledala. "Otisci," rekao je, nervozan zbog neugodnosti radi nesporazuma. Victoria je potvrdila njihov dogovor oduĉnim kimanjem glave, a onda otvorila aktovku i izvadila spis. "Kao što ste i rekli, otisci pripadaju ameriĉkom drţavljaninu. Toĉnije, bivšem zatvoreniku." Ustala je i stavila otvoreni dosje na detektivov stol. Antiţani su se s išĉekivanjem nagnuli prema naprijed, gledajući ga sa zanimanjem. "Ime mu je Curt Rollins." Vrata izolirane ćelije broj dva otvorila su se uz zveket i tupi udarac. Na prvi znak svjetlosti Mike je poskoĉio iz tame svoga mraĉnog kuta. Zavijanje se nastavilo. Watts je bio bez majice i bos, nosio je samo zatvoreniĉke hlaĉe koje su mu lepršale oko nogu poput pidţame. Zbog dugaĉke brade i tamnog pokrivala gustih malja po ĉitavom tijelu, bilo mu je nemoguće odrediti dob. Bio je star izmeĊu dvadeset pet i ĉetrdeset pet godina. Imao je naviku koristiti izmet kao gel, utrljavao ga je u dugaĉku kosu koja je nakon toga stršila u zrak, kao daje gurnuo prste u utiĉnicu. Mike je pretpostavljao da su ga zato zvali Watts. Ruke i ramena su mu bili široki i mišićavi, ali mu je trbuh odvratno

crostuff.net

visio preko pojasa. Imao je debeli ruţiĉasti oţiljak duţ skoro ĉitave desne ruke, vjerojatno posljedica borbe noţevima. Mike je primijetio dvije tetovaţe. Jedna na ruci, na kojoj je pisalo NAJBOLJI JE ĈOVJEK NEĈOVJEĈAN. Drugu je imao na ĉelu - treće oko. Kad su se vrata otvorila Watts je skoĉio prema naprijed, a zatim se povukao unatrag, kao pas na kraju lanca. Noţni zglobovi i struk bili su mu lancima svezani za zid, zbog ĉega se mogao kretati samo u promjeru od otprilike jednog metra. Mike je škiljio dok su mu se zjenice privikavale na svjetlost. Odjeća mu je bila prekrivena mokrim smeĊim mrljama. Smotuljci mokrog WC papira bili su zalijepljeni na zidove oko njega. Ćelija je zaudarala po snaţnom sredstvu za dezinfekciju i ljudskom izmetu. Dewberry je stajao na vratima prekrivši rukom usta kako bi suspregao smijeh. "Vidim daje gospodin Watts opet ispraznio nuţnik umjesto nas, šaku po šaku. Primjećujem da mu se i ciljanje malo popravilo." Mike ga je pogledao i nije mu bilo nimalo zabavno. "Vadite me odavde. Odmah." Watts je zabrundao i mahao rukama poput medvjeda, ali zbog lanaca je bio na sigurnoj udaljenosti pored zida. "Imate sreće, Poštene. Veĉeras smo namjeravali odvezati vašeg cimera." "Zbog ĉega ste se predomislili. Sjetili ste se da postoji Amnesty International?" "FBI. Došli su vas uhapsiti." Misli su mu prohujale glavom. Sigurno je došla Victoria - ali uliapsiti ga? Detektiv gaje zgrabio za ruku i izvukao iz ćelije pa niz hodnik prema tuševima. Priĉekao je dok se Mike na brzinu istuširao i obukao svoju odjeću. Dewberry ga je zatim odveo do vrata, pokraj ĉuvara i u pretpovijesno dizalo. Vrata su se otvorila na prvome katu, gdje je ĉekala Victoria pokraj visokog latinoameriĉkog gospodina za kojeg je Mike pretpostavljao kako je takoĊer FBI-jev agent. Mike se spremao nešto reći, ali ga je ona odmah prekinula.

crostuff.net

"Je li to Pošten?" pitala je Dewberryja. Mike je isprva izgledao zbunjeno, ali je u trenu shvatio da mu ona time daje signal. Zbog navodnog hapšenja bilo mu je još uvijek nelagodno, ali štogod je ona imala u planu, sigurno je bilo bolje od još jedne noći s Wattsom. "Evo vam ga," rekao je Dewberry. Victoria je gledala kako mu detektiv skida stare metalne lisice. Kad ih je skinuo, ona ga je napadno zgrabila za ruke i stavila mu svoje umjetne gumene lisice. Stegnula gaje ĉvrsto i uštipnula za zapešća. "Joj!" Dobacio joj je oštar pogled, kao da ţeli reći. "To ste namjerno uĉinili." Nasmiješila se oĉima, a zatim strogo rekla: "Nemojte ništa pokušavati, Poštene." Duboko se zahvalila Dewberryju, a zatim brzo izgurala svog zarobljenika kroz predvorje i kroz ulazna vrata, prije nego se bilo tko stigne predomisliti. Drţala je Mikea za desnu ruku. Ortega za lijevu. Gurali su svog zarobljenika i nakon što su stupili na napuknuti i uţurbani ploĉnik u centru St. Johnsa. Victoria ih je vodila izmeĊu prolaznika i oko ukrašenih stupova od kovana ţeljeza koji su podrţavali stare balkone iz kasnog 18. stoljeća što su visjeli iznad njih. Kad su se udaljili ĉitav uliĉni blok od policijske stanice naglo ga je zaustavila ispred parkiranog BMW-a. Brzim mu je potezom skinula plastiĉne lisice. "Joj, k vragu. Hoćete li prestati s tim?" "Samo uĊite unutra," rekla je otvorivši vrata auta. Mike se ubacio na suvozaĉko mjesto trljajući si zglobove. Ortega je uskoĉio na straţnje sjedište. Victoria je otrĉala do vozaĉkog mjesta, a zatim brzo odjurila s ploĉnika. Mijenjala je brzine poput vozaĉa formule i jurila putem za koji se Mikeu po sjećanju ĉinilo da vodi prema zraĉnoj luci. "Ţelio bih znati što se dogaĊa." Uletjela je u liniju za pretjecanje i projurila pokraj starog zahrĊalog spuštenog Forda. "Većinu već znate. Kao i mi, zakljuĉili ste da ubojstva u banci Charter nisu bila sluĉajnost. Budući da sam vam rekla kako smo

crostuff.net

izgubili trag novcu u Antigui, imala sam osjećaj da ćete biti dovoljno znatiţeljni da doĊete ovamo i vidite što sami moţete saznati. Zato smo vas pratili," rekla je, bacivši pogled prema svom kolegi na straţnjem sjedištu. "Ortega vas je slijedio. I sva sreća da je." "Kakve su to gluposti o hapšenju?" Razmotrila je stanje u prometu, a onda prošla pokraj znaka za zaustavljanje. "Nismo ovdašnjoj policiji rekli ništa o vašoj suradnji s FBI-jem. Zadnje što mi treba je da još jedna policijska ispostava bude upetljana u sluĉaj ovog serijskog ubojice. Imam dovoljno problema pokušavajući uskladiti lokalne policijske urede. Ali morala sam im reći nešto kako bi ih natjerala da mi vas isporuĉe. Zato sam im rekla da vas traţimo zbog prekršaja u mijenjanju valuta." "To bi bio prigodan kraj za mene," rekao je Mike. "Novinar koji potplaćuje doušnike i koji je toliko glup da mu ni tajni bankovni podaci u Antigui ne mogu pomoći pri skrivanju tragova." Odmahnuo je glavom, a zatim uzdahnuo. "Zatvorili su me, znate. Htjeli su da im kaţem tko je zapravo neki tip po imenu Eric Venters." "Ja sam im rekla. Zato su vas i pustih." "Otkud vi znate tko je on?" "Antiguanska policija je zatraţila pomoć FBI-ja u analizi dvije skupine otisaka koje su pronašli u banci Charter. Jedne su našli na sefu, ti su bili ostavljeni na dan ubojstava. Drugi su bili na formularima za prijavu ispunjenima prije nekoliko mjeseci, kad je netko otvarao raĉun. U našoj smo bazi podataka pronašli i jedne i druge." Mike je zadrţao dah. "Je li rijeĉ o jednoj osobi ili dvije?" "Dvije" Uzdahnuo je. Nije bio siguran je li to dobra ili loša vijest. "Tko su oni?"

crostuff.net

Victoria gaje nakratko pogledala, a onda opet okrenula pogled na cestu. "To vam mogu reći jedino ako ćete i vi meni nešto reći. Ne ţelim ĉuti nikakve isprike kako mi ne moţete ništa reći o tim osobama jer su bili vaši izvori informacija ili nekakve druge gluposti o povjerljivosti." Mike je snaţno trepnuo. U posljednjih ĉetrdeset i osam sati jedva daje spavao i nije bio siguran je li mu um dovoljno bistar za donošenje takove etiĉke prosudbe. No, radoznalost mu je pokrenula usta. "Samo mi recite njihova imena." "Otisci na formularima za prijavu vjerojatno pripadaju vašem doušniku, s obzirom na to da je on otvorio raĉun. Njegovo ime je Curt Rollins." Mike je zastao, razmišljajući. "Ţao mi je. Nisam nikada ĉuo za njega. Moţda ako mi nešto kaţete o njemu, moţda se tada prisjetim." Ponovo gaje pogledala ne bi li se uvjerila ne taji li joj nešto. "Ima trideset i dvije godine, bivši je policajac. Nakon tri godine u ĉikaškoj policiji bio je osuĊen zbog prodavanja imena povjerljivih vladinih doušnika preprodavaĉima droge. Odsluţio je pet godina, od sedam na koliko je bio osuĊen, u zatvoru Joliet pod maksimalnim osiguranjem -što, za policajca, znaĉi vjeĉno prokletstvo. Ukratko, nakon stoje pušten ţivio je kao propalica u podrumskom stanu u Brooklynu." "Pomalo ĉudno, zar ne? Tip koji je bio osuĎen zbog izdavanja doušnika postao je moj povjerljivi izvor podataka." "Iz onoga što smo saznali od njegovog socijalnog radnika i zatvorskog psihologa, Rollins je u biti veliki gubitnik koji je u psihološkom ratu sam sa sobom zbog cijele ove ideje što je postao doušnik. S jedne strane, oduvijek je mrzio izdajice. Kao tinejdţer je bio u bandi i više je puta bio uhićen kao maloljetnik - zbog pljaĉke, potpaljivanja, kraĊe automobila. Uvijek bi ga uhvatili, uglavnom zato što nije baš pametan." "Imao je sreće što nikad nije osuĊivan kao odrasla osoba jer tada ne bi mogao postati policajac. Ipak, prema rijeĉima njegovog socijalnog radnika, Rollins vjeruje daje on ţrtva izdajica. Ĉak i kad se našao pred komisijom za odreĊivanje uvjetnog puštanja iz zatvora, pokazivao je puno gnjeva zbog toga što bi ga uhvatili svaki put kad je prekršio pravila, dok su svi ostali kriminalci mogli ĉiniti što ţele. Ĉini se daje strah

crostuff.net

od uhićenja jedina stvar koja ga je sprijeĉila da ne postane kriminalac kad je odrastao. Zbog ljubomore prema uspješnijim kriminalcima, da tako kaţem, postao je policajac." "Znaĉi, ţelio je hapsiti ljude ne zato što su kršili zakone, već zato što gaje izjedalo to što oni mogu prekršiti zakon i izvući se?" "Toĉno. Prema mojem mišljenju, zbog iste je te ljubomore poĉeo i prijavljivati druge, unatoĉ mrţnji prema ljudima koji su prijavljivali njega." Mike je odmahnuo glavom. Taj mu je ĉovjek i dalje bio nepoznat. "Ĉini se kako sve to ima smisla. Ali ništa mi od toga ne zvuĉi poznato." "To me ne ĉudi. Da su vam se putovi bili susreli, vjerujem da bi to na neki naĉin bilo spomenuto u vašim telefonskim razgovorima. Usput, malo je vjerojatno da će vam se ponovo javiti. Pretraţili smo njegov stan u Brooklynu. Izgleda kao da je netko već obavio premetaĉinu u njemu. Smeće je razbacano po ĉitavom kuhinjskom podu. Njemu nema ni traga. Susjedi ga nisu viĊali i nije se pojavio na sastanku sa socijalnim radnikom. Ĉini se da je bio i mamin sin. Njoj je prošlog tjedna bio roĊendan - nije joj poslao ĉestitku niti ju nazvao." "Mislite da se skriva?" "Zanima vas moje osobno mišljenje? Mrtav je. Daje ţiv, otišao bi u Antiguu i sam podigao novac, osobito nakon svih muka kroz koje je prošao kako bi ga dobio od vas. No, vjerojatno to nećemo znati sa sigurnošću sve dok ne uhvatimo tipa koji je ostavio otiske na sefu." "A tko je to?" Zastala je. "Ponovo, Mike, još nisam ni vlastima u Antigui rekla njegovo ime. Ţelim biti sigurna da će se u ovom sluĉaju sve uĉiniti po pravilima - u smislu potrage za inteligentnim serijskim ubojicom, a ne tek nekim luĊakom koji je izmijenio pucnje s ĉuvarima u antiguanskoj banci. Ako vam kaţem njegovo ime, ne smijete ga ponoviti. I morate mi reći sve što znate. Nema novinarskih privilegija." "Već sam vam dao rijeĉ, dovraga. Recite mi njegovo ime." Pogledala je prema njemu, kao da je oĉekivala nekakvu reakciju. "Frank Harmon."

crostuff.net

Izraz lica mu je postao hladan. Na trenutak je sjedio u tišini, a onda rekao samo: "Hannon." U glasu mu se nisu ĉuli neki konkretni osjećaji, samo trag prepoznavanja. "Poznajete li ga?" Skrenuo je pogled, osjećajući bol u ţelucu, gledajući kroz prozor. "Mislim da nitko zapravo ne poznaje Hannona."

41. Njihov je avion sletio na meĊunarodni aerodrom u Miamiju tog popodneva letom BWIA*, izravno iz St. Johnsa. Victoria je ostala u Miamiju dovoljno dugo da razgovara s nekoliko ljudi na svom popisu koji bi mogli poznavati Hannona. Kasno popodnevnim avionom je otišla u Washington, kamo je stigla u ranu veĉer i s ĉijeg se meĊunarodnog aerodroma odvezla ravno u FBI-jevu akademiju u Quanticu. U 8 sati se cijeli tim agenata koji je radio na tom sluĉaju okupio u sjevernoj sali za sastanke na drugom katu. Victoria je sjedila na ĉelu stola, pokraj velike prazne stolice namijenjene Davidu Shapiru, šefu njezine jedinice. Sjedne strane stola sjedili su Steve Caldwell i Arnold Freeland, JODLSU-ovi izraĊivaĉi profila. S druge su strane sjedila dvojica agenata s terena, koja su radila na sluĉaju, obojica muškarci. Victoria je mislila da će ju zasipati pitanjima, ali sjedili su u tišini, ĉekali Shapira. U zraku je visio osjećaj vaţnosti, unatoĉ ozbiljnom vladinom ugoĊaju u prostoriji. Uredski stolci prekriveni tkaninom, okruţivali su stol od umjetne orahovine s odrezanim kutovima koji su otkrivali ploĉe od kojih je bio sastavljen.! Zbog blještavih bijelih zidova i fluorescentnih svjetla, soba je bila presvijetla. Na stupu u kutu je mlohavo visjela ameriĉka zastava.

crostuff.net

Glavni je uljez u toj prostoriji bio pano promjera metar s metar i pol, koji je stajao na postolju pokraj ruba stola, najbliţe Shapiru. Na njemu je bio nacrtan dijagram putanje prekooceanskog broda po imenu * British West Indies Airline - engl. zračni prijevoznik britanskih Kariba Peninsular II. Na ploĉi je bilo sedam razliĉitih putanja, svaka razliĉite veliĉine, svaka je predstavljala nacrt i raspored kabina jedne od sedam paluba tog broda. Shapiro je dojurio u prostoriju dvije minute nakon osam sati i sjeo pokraj Victorije. "Da ĉujemo," rekao je. Victoria se najeţila zbog njegova oštrog tona. Ĉinilo se da on utjelovljuje tišinu kojom su se prema njoj odnosili stali ĉlanovi grupe. Oĉito je nekoliko muškaraca u ovoj prostoriji teško podnosilo ĉinjenicu daje Victorijin zloglasni dopis pomoćniku direktora Doughertyju bio toĉan: Doušnik nije bio ubojica, no odluĉila je to za sada ne spominjati. Uzela je dugaĉki štap za pokazivanje, na vrhu kojeg je bila gumica, sa stalka za krede iza sebe i, pomaknula se prema ploĉi. "Prije dvanaest godina," poĉela je, "Frank Hannon je silovao dvadeset dvogodišnju ţenu u kabini broj 503 broda Peninsular II. Ona se nalazi ovdje," pokazala je, "na niţoj palubi. Bio je uhićen, osuĊen i odsluţio je dvanaest od ukupno dvadeset godina koliko je iznosila presuda, prije nego je prije osam mjeseci bio uvjetno pušten. Prvo u nizu takozvanih jezikovih ubojstava dogodilo se mjesec dana nakon njegovog puštanja." Freeland je preokrenuo oĉima: "Ovo poĉinje zvuĉati kao ona stara reklama Willieja Hortona," promrmljao je, taman dovoljno glasno da bi ga svi ĉuli. Victoria gaje ignorirala. "Sada kada znamo daje Frank Hannon upleten, zajedniĉka nit koja povezuje ţrtve je postala oĉita. Svi su bili putnici na Peninsuli II. one noći kada je poĉinio silovanje." Poloţila je štap na stol i uzela debeli crveni flomaster. "Ne samo da su bili na istom brodu, već su bili smješteni na istoj palubi, a njihove kabine jedna do druge. Rijeĉ je u osnovi o jeftinom smještaju za samce na najniţoj palubi, ispod razine vode, pa kabine nisu imale ĉak ni one male okrugle prozorĉiće. Takve su

crostuff.net

kabine privlaĉne lovcima na jeftine odmore, onima s malo novca - poput djevojke koja je bila silovana. Ona je bila odsjela u kabini 503," rekla je, zaokruţivši je crvenom bojom, "Hannonova prva ubijena ţrtva bila je odsjela u kabini 501," oznaĉila ju je crvenom bojom, ovaj put slovom X. "Sljedeća je bila u kabini 502. Preskoĉio je 503, svoju ţrtvu silovanja, zatim je ubio osobu iz 504, 505 i tako redom." "Pitanje," rekao je Caldwell podignuvši ruku. Govorio je svojim karakteristiĉnim tonom, s nezapaljenom lulom meĊu zubima. "Kako je Hannon dobio popis putnika?" "Kad smo provjerili sudske dokumente s Hannovog suĊenja, otkrili smo da je njegov odvjetnik bio pozvao putnike na razgovor prije poĉetka suĊenja. Pretpostavljamo da je sastavljao listu mogućih svjedoka, ili drugih osumnjiĉenih." Podignuo je obrvu poput iskusnog starog suca, a zatim se nagnuo prema naprijed i izvadio lulu iz usta. "Ako je postojao dokument na kojem je bio popis tih ljudi, zašto netko do sada već nije otkrio povezanost meĊu ţrtvama?" Victoria gaje mrko pogledala. Oĉito je ţelio reći daje ona nešto propustila. "Jedina osoba koja je mogla povezati taj popis s imenima ţrtava je Hannonov odvjetnik, a on je mrtav. Umro je od raka, prije osam godina. Ĉak i da je ţiv, sumnjam da bi i on otkrio vezu. Ti putnici nisu stvarno bili dio suĊenja. Oni su samo bili imena na vrlo dugaĉkom popisu njegovog branitelja - na njemu je bilo oko tri tisuće imena, ako ubrojite imena posluge i ĉlanova posude. Nitko od njih nije svjedoĉio na suĊenju, jer je onih nekoliko putnika s kojima je razgovarao reklo •da nisu ništa vidjeli. Morate zapamtiti i da se nitko od tih putnika nije otprije poznavao, te da su nakon putovanja otišli svatko svojim putem. Razmislite: sjećate li se vi imena ljudi koji su bili u hotelskoj sobi pored vaše na godišnjem odmoru prije dvanaest godina?" "Valjda ne," progunĊao je Caldwell. "Svejedno, sad kad smo identificirali njegove potencijalne ţrtve, radi li se nešto da se pokuša upozoriti i zaštititi te ljude?"

crostuff.net

Shapiro je progovorio: "Ja sam donio odluku o tome. Nećemo im objaviti imena u medijima, ako se to pitate. Zbog toga bi se samo pritajio - ili još gore, moţda bi ga potaklo na divljaĉke ubojite ispade. Ne ţelim ništa uĉiniti da Hannonu odamo da znamo da je on ubojica. Obavljamo stvari diskretno kroz naše podruţnice, obavještavamo sve na tom popisu - a to su svi koji su imali kabine na istoj palubi na kojoj se silovanje dogodilo - a nakon toga i sve koji su bili na tom brodu i putnici i posada. No, nećemo umiješati medije." Caldwell je napravio ĉudan izraz lica. "Bilo mi bi lakše prihvatiti takav tajni pristup, kad bismo znali zašto ubija te ljude." "Znamo zašto," rekla je Victoria, bacivši mu pogled preko stola. "Tu se u priĉu uklapa Mike Pošten." Ţarulja u garaţi je bila pregorjela, ali stari fenjer pruţao je Mikeu dovoljno svjetlosti za ĉitanje. Iako se nakon što su se razdvojili iselio, njegovi su spisi ostali na svom poĉasnom mjestu - u garaţi. Cijeli istoĉni zid, od alata za obraĊivanje vrta u kutu do perilice i sušilice za rublje na suprotnom kraju, nalazila se kolekcija prepunih kartonskih kutija, od poda do stropa, u kojima su bili dokumenti o svakom ĉlanku koji je ikada napisao u trinaest godina koliko je bio Tribuneov novinar. Unutra su bili oznaĉeni koncepti, rukom napisane bilješke za intervjue, neke stare telefonske poruke. Tu se negdje nalazio i prvi broj njegovih studentskih novina, Independent Florida Alligator, u kojem je on bio glavni urednik. Mike je prekriţenih nogu sjedio na cementnom podu, okruţen polukrugom starih kutija koje je bio skinuo sa zida. Ispred njega su bili raštrkani snopovi poţutjelih papira. Svjetiljka je stajala na podu pored njega, obasjavajući samo malo podruĉje, poput logorske vatre, tako da su se on i kutije, koje je bio izdvojio ĉinile kao zaštićena svjetleća kugla u tamnoj garaţi. Iz svjetiljke, koja je radila na plin, se ĉulo tiho šuštanje, koje je jedino prekidalo tišinu. Oko Mikeovog uha je zujao gladni komarac, a onda mu se smjestio na obraz. Zdrobio ga je i razmazao si krv po bradi, bez da je podignuo pogled s poţutjelih izrezaka na podu. Samo je preokrenuo stranu.

crostuff.net

Ĉitao je jedan od svojih ĉlanaka o Franku Hannonu, koji je napisao za Tribune prije dvanaest godina. Koncentraciju mu je prekinula nagla sjenka u prolazu. Brzo je udahnuo i pogledao preko ramena. "Karen," rekao je s uzdahom olakšanja. "Zašto si još budna?" Bila je odjevena u bijeli svileni ogrtaĉ, ĉvrsto stisnut oko struka. Zahvaljujući svjetlosti svjetiljke, Mike je primijetio krivulje njezinih grudi. Kosa joj je bila raskuštrana, kao da je ratovala s jastukom. Sjela je na vrh jednog kupa kutija blizu svjetiljke. "Nisam mogla zaspati. Ne nakon onoga što si mi rekao o Hannonu." "Oprosti. Nisam te ţelio preplašiti. Samo sam mislio da bi trebala znati o ĉemu se radi." "Ne treba ti biti ţao. Gore je kad si u neznanju. Blago se nasmiješila, zahvalno, a zatim pogledala prema izrescima raštrkanim po podu. "Što to traţiš?" "Ovo je uţasno frustrirajuće," rekao je s uzdahom. "Osjećam se kao da sam morao znati daje rijeĉ o Hannonu. Dovraga, ja sam tip koji je policiji dao podatke zahvaljujući kojima je bio osuĊen." "Nemoj sebe kriviti. Nakon svih ĉlanaka koje si napisao, dvanaest godina je jako dugo razdoblje. Nisi poznavao niti jednu od ţrtava, pa te nije što imalo podsjetiti na njega. Uostalom, prema tvojim saznanjima, Hannon je tek za osam godina trebao izaći iz zatvora." Mike je napravio ciniĉnu grimasu, odmahujući glavom. "Odbor za uvjetno puštanje ga je nazvao uzornim zatvorenikom. Moţeš li to zamisliti?' "Ako je bio tako dobar zatvorenik, trebali su ga ostaviti u zatvoru." Oĉi su im se srele i ona se pokušala nasmiješiti. "Brinem se za tebe. Zašto ne bi malo odspavao?" "Ne mogu. Hannon je na osvetniĉkom pohodu. Jasno mi je da ţeli pronaći izvor mojih podataka. Moţda je beskorisno, ali moram ovo pregledati, kako bi se uvjerio da nisam ništa previdio. Moram otkriti tko je bio moj izvor, prije nego to Hannon sazna." "Stvarno ne znaš tko je ona bila'"

crostuff.net

"Ne. Poziv je bio potpuno anoniman. Na smrt se bojala da ne bude upletena. Zato nikada i nisam napisao ĉlanak na temelju te dojave -samo sam izvještavao o dogaĊanjima. Nisam mogao potvrditi tko je ona, pa sam samo njezine podatke prenio policiji, da rade s njima što ţele." Skrenuo je pogled, a onda je opet ĉudno pogledao. "Kako si znala daje rijeĉ o ţeni?" Slegnula je ramenima: "Samo sam pretpostavljala da bi se ţena više bojala osvete silovatelja. Mogla bi misliti daje sigurnije anonimno dojaviti novinaru. Tip bi mogao nju napasti ako bi otišla na policiju." Mike je kimnuo: "Jedina dobra stvar je to što Hannon zna manje o mojoj doušnici od mene. S obzirom na naĉin na koji je odabrao svoje ţrtve, oĉito smatra da ga je tkogod vidio kako izlazi iz ţrtvine kabine, bio je odsjeo na istoj palubi, vjerojatno u jednoj od kabina u blizini. To je vjerojatno razumna pretpostavka, s obzirom da se sve dogodilo u izoliranoj skupini kabina na kraju hodnika koji nije nikamo vodio, gdje su jedini ljudi koji su imali tamo što traţiti u tri ujutro bili putnici. Ali, on oĉito ne zna je li bila rijeĉ o ţeni ili muškarcu, crncu ili bijelcu, staroj ili mladoj osobi. Njegove su ţrtve bile svih rasa, oba spola i širokog raspona godina. Zapravo bilo tko od putnika iz tih kabina." Karen se prebacila na drugu kutiju, bliţe Mikeu i više na razini s njegovim oĉima. "Nešto u svemu ovome ne razumijem. Zašto se Hannon koncentrira na anonimni izvor? Bilo bi normalno daje više ljut na suca ili porotnike ili svjedoke koji su se pojavili u sudnici." "O tome se i radi. Bez dojave ne bi uopće ni bilo suĊenja. Kada je. istraga poĉela, policija nije uopće imala osumnjiĉenog. Našli su mali uzorak sperme u njezinoj vagini, ali nisu mogli traţiti analizu krvi i DNK od svih dvije tisuće muških putnika i ĉlanova posade, traţeći onoga s ĉijom će se krvlju slagati uzorak. Posrećilo im se nakon što je doušnica mene nazvala i opisala mi ĉovjeka kojeg je vidjela da izlazi iz ţrtvine kabine, nakon toga se ĉitava istraga koncentrirala na Hannona. Nakon što je policija saznala tko je krivac, trebalo je samo skupiti dovoljno dokaza na osnovu indicija koji bi ga povezali sa zloĉinom. Krvna se slika slagala. Vlakna su se slagala. Stidne dlake su se slagale. A zatim je analiza DNK pokazala daje rijeĉ o njemu i nije im trebalo doušniĉino svjedoĉenje."

crostuff.net

Karen je utihnula, buljeći u tamu: "Bojiš li se?" "Imao sam posla s dosta zastrašujućih ljudi. Hannon je nesumnjivo najstrašniji." "Mislila sam, bojiš li se da bi mogao tebe napasti? Moţda će pokušati od tebe saznati tko je bio tvoj doušnik." Mike je odmahnuo glavom: "Zna da ja ne znam tko je ona bila." "Kako?" "Na kraju je javnost saznala da nisam znao. Policija je izdala priopćenje nakon Hannonovog uhićenja, u kojem su me pohvalili što sam im prenio dojavu. Objasnili su da nisam o tome objavio priĉu, jer nisam znao tko je doušnik bio." "Nadam se daje povjerovao tom objašnjenju," rekla je dubokim glasom. Na trenutak je šutjela, a onda podigla pogled s ĉlanaka oko njegovih nogu. "Što misliš da će on sada uĉiniti?" "Ovisi o tome što će FBI uĉiniti. Mislim da bi se mogao na neko vrijeme pritajiti, moţda promijeniti identitet, priĉekati da se potjera za njim malo stiša. Svjestan je da ĉak ni FBI ne moţe vjeĉno ovoliko paţnje posvećivati njemu." Glas joj se stišao. Misliš li da će nastaviti ubijati?" Mike je trepnuo, a onda je pogledao u oĉi. "Iskreno? Mislim da nikada neće prestati. Ĉak ni kada pronaĊe doušnicu. Sve dok ga netko ne zaustavi." 42. Noćno je nebo bilo poput pokrivaĉa od zvijezda iz svih galaksija, bez ijednog oblaka, more njeţnog prostranstva crnine s bijelim pjenušavim valovima. Ravnomjeran istoĉni vjetar je ispunjavao glavno jedro i flok na širokom putu prema Portoriku. Hannon je bio bez majice, odjeven samo u kratke hlaĉe koje je uzeo od kapetana. Bio je za komandama, upravljajući kormilom zatvorio bi oĉi, a onda ih otvorio, uţivajući u hladnom morskom zraku.

crostuff.net

Kapetan je sjedio na drugom kraju straţnje palube, nasuprot Hannonu. Ruke su mu bile svezane iza leĊa. Konop oko struka mu je onemogućavao kretanje. Na sjedalu pokraj njega su leţale navigacijske karte koje su pokazivale put od Antigue do Portorika. Još uvijek je nosio istu majicu u kojoj je bio spavao kad se Hannon popeo na njegov brod prije dvadeset i šest sati. Otada nije spavao, iako se nagledao kako Hannon spava. Mogao je samo promatrati, s obzirom da ga je Hannon jako ĉvrsto svezao. Izgledao je puno starije od svoje šezdeset i jedne godine. Dijelom zbog ţivota na moru, dijelom zbog okolnosti u kojima se upravo nalazio. Oĉi su mu bile teške od pospanosti i borio se sa snom. "Jeste li ĉuli za Teda Bundyja, kapetane?" Trgnuo se iz svog stanja polusna. Pucnuo je usnama, ali nije ništa rekao. Valovi su njeţno zapljusnuli desnu stranu broda. "Hej," Hannon je ljuto rekao. "Obraćam ti se. Rekao sam: Jeste li ikada ĉuli za Teda Bundyja?" Kapetan je polizao sol sa svojih starih smeţuranih usana. "Jesam. Ĉuo sam za njega. Bio je ubojica." Hannon se nasmiješio u sebi, zapravo više samodopadno podsmijehnuo. "To je pravi test slave, zar ne? Da neki neuki stari seronja koji pluta po svijetu u jedrilici zna tko si." Zapanjeno je odmahnuo glavom, a zatim ponovo pogledao kapetana. "Koliko ljudi mislite da bi netko trebao ubiti da postane tako slavan?" Kapetan je nezainteresirano slegnuo ramenima: "Ne bih znao." "Ma dajte. Deset? Dvadeset?" "Rekao sam da ne znam." Hannon nije obraćao paţnju na njegov mrzovoljan ton. "Meni se ovako ĉini. Bundy je bio poput onog tipa koji je prvi pretrĉao milju za ispod ĉetiri minute. Svijet je bio zapanjen. Svi su znali njegovo ime -dok nisu došli brţi trkaĉi i svijet je oĉekivao više. Sjećate li se imena prvog ĉovjeka koji je pretrĉao milju za manje od ĉetiri minute?" Kapetan je odmahnuo glavom.

crostuff.net

"Naravno da se ne sjećate. Danas je on jednako poznat kao i zadnji ĉovjek koji je pretrĉao milju za ispod ĉetiri minute. Što bi danas netko trebao uĉiniti da postane poznat kao Ted Bundy? Je li stvar u brojevima ih se bodovi osvajaju na originalnosti?" Starac je skupio oĉi, oĉito skupljajući hrabrost: "Pretpostavljam da ubojica i danas postaje poznat na isti naĉin kao i uvijek." "A koji je to?" "Kad bude uhvaćen." Hannon gaje pogledao, a onda mu je pogled odlutao u daljinu. Na obzoru su se sjajila svjetla prekooceanskog broda. Prošlo je nekoliko minuta, a onda je pokazao pokretom glave: "To je lijep prizor, zar ne? Veliki brod u tami." Kapetan je okrenuo glavu kako bi ga vidio. Oĉi su mu zasvjetlile, kao Ptiĉaru iz Alkatraza koji je gledao prema slobodi "Poţeliš da si na njemu, zar ne?" Hannon gaje izazivao. Kapetan je skrenuo pogled. Hannon je neko vrijeme ostavio da tišina visi u zraku. "Bio sam na jednom, mislim, prekooceanskom brodu. Silovao sam djevojku, u njezinoj kabini." Kapetan se najeţio, a onda se namrštio: "Volio bih da su te uhvatili." "I jesu. Zahvaljujući nekom izdajici koji se izbrbljao jednom novinaru. Nije ĉak imao hrabrosti ni reći mu svoje ime." Izraz lica mu je postao ozbiljan dok je ĉeliĉnim pogledom piljio u kapetana. "Jednog ću dana saznati tko je to bio." "Hej, nemoj se iskaljivati na meni. Ja nisam nikada bi na takvom brodu." "Ne moraš se usrati u gaće, u redu?" rekao je Hannon. Natjerao se da se smiri. "Znam da ti nisi taj. Ime ti nije na popisu."

crostuff.net

Vjetar je na trenutak pojaĉao, a onda se smirio. Jedra su lepršala na povjetarcu promjenjive jaĉine. Hannon je okrenuo kormilo prema luci, sve dok se jedra nisu ponovo napela. "Kako to misliš, na popisu?" pitao je kapetan. "Popis putnika koji su mogli biti ta izdajica. Suzio sam ga na trideset i sedam ljudi. John Wayne Gacy je ubio trideset i troje. Bit ću bolji od njega." "Samo tako ćeš ubiti trideset i sedmero ljudi?" Hannonovo lice ostalo je nepromijenjeno. "Nije da ih samo ubijem. Išĉupam im i jezik." Kapetan se najeţio i povukao najdalje u kut koliko su mu konopci dopuštali." "Nemojte biti tako bojaţljivi. Nije rijeĉ o bespotrebnom nasilju. To je jednostavno najprikladniji naĉin koji znam da natjeram izdajicu da prizna stvarno da je izdajica." "Meni se više ĉini kao naĉin da vam ljudi priznaju štogod ţelite da priznaju." "Ne, nije tako bilo. Nisam samo pitao: 'Jesi li ti osoba koja me prijavila?' Postavljao sam detaljna pitanja, kao, koliko je bilo sati? Koje je boje bila košulja koju sam nosio? Na koju sam se stranu okrenuo? Jedino bi osoba koju traţim mogla odgovoriti na ta pitanja." Jedra su zalepršala na promjenjivom povjetarcu. Kapetan ga je ĉudno pogledao, kao da nije bio sasvim siguran govori li Hannon istinu. Glavno jedro se poĉelo njihati poput plahte na vjetru. "Moraš iznova uhvatiti vjetar," rekao je naposljetku. Hannon je upravljao nogom, uzevši flok u jednu ruku, a glavno jedro u drugu. "Pustio sam kormilo," rekao je odgurnuvši ga nogom. Kapetan se sagnuo dok mu je bum prelijetao iznad glave. Brod se pritom zaljuljao od krme do pramca. Hannon je utvrdio u kom smjeru puše vjetar, a zatim priĉvrstio jedra, zadovoljno se smiješio kad je brod krenuo pod novo pronaĊenim smjerom vjetra." Na kapetanovo se lice vratio zabrinuti pogled: "Nisi stvarno ubio sve te ljude, zar ne? Samo me zezaš s tim priĉama o jezicima, jel' da?"

crostuff.net

Hannon je buljio bez ikakvog izraza lica, a onda se nasmiješio kao da su prijatelji koji zajedno piju u obliţnjem kafiću: "Prepametni ste za mene, kapetane." Starac je uzdahnuo s olakšanjem. "Ah onu sam curu stvarno silovao." Pogledi su im se sreli, kao da je kapetan pokušavao dokuĉiti je li to bila istina. "Zašto si to uĉinio?" "Zašto sam je silovao? To je sloţeno pitanje. Jeste li ikada ĉuli za Marfanov sindrom?" Namrštio se: "Nisam." "Ja sam vam ţivi primjer za to." Teško je progutao. "Biste li ţeljeli pogledati izbliza?" "Ne," glas mu je drhtao. "Laţete. Voljeli biste pogledati izbliza. Samo se bojite. Takvi su ljudi. Najsretniji ljudi nisu oni koji sanjarski, optimistiĉno gledaju na ţivot. Nego oni koji teleskopima i dalekozorima vire u spavaće sobe svojih susjeda." "Ja nisam takav. Zato i plovim oceanom. Uopće me ne zanimaju drugi ljudi." Hannon je potvrdno kimnuo. "Vi ste u redu, kapetane. Za vas još ima nade." Oĉi su mu zabljesnule. "Znaĉi li to da ćeš me pustiti?" "Naravno da ću vas pustiti." Kapetan se ĉudno nasmiješio: "Zaista?" "Zaista. Zapravo, pustit ću vas upravo ovdje." Prešao je palubu u dva brza koraka. Uzeo je ribarski noţ iz dţepa i prerezao konope oko kapetanovog struka. Zgrabio je kapetana za ovratnik košulje i podignuo ga na noge. "Hajde, starce, vrijeme je za polazak."

crostuff.net

Ruke su mu još uvijek bile svezane iza leĊa. Nervozni mu je smiješak nestao s usana. Usne su mu se tresle od straha. "Zašto ćeš ozlijediti starca usred oceana?.Ja nisam izdajica. Ja brinem samo za svoje probleme. Neću nikome reći da sam te upoznao." "Postoji samo jedan naĉin da u to budem siguran, zar ne?" "Molim te. Još smo tridesetak kilometara od obale. Utopit ću se." Hannon ga je zgrabio za ramena, na brzinu ga okrenuo i brzo mu prerezao uţad oko ruĉnih zglobova. Kapetan ih je protrljao. Bio je skoro ushićen od pomisli da je slobodan, ali proţet strahom. "Još uvijek smo predaleko. Ne mogu preplivati ovu razdaljinu. Utopit ću se, kaţem ti." Hannon je ĉvrsto primio noţ. Brzim rezom je napravio dugaĉke, duboke rane niz ĉitavu duţinu obje kapetanove ruke. Krv je odmah potekla od starĉevih ramena do zapešća. Kapetan je jauknuo, iako je oštrica bila toliko oštra da je više osjećao šok nego bol. "Zašto - zašto si to uĉinio?" Hannon je bio mrtav-hladan. "Sada se nećeš utopiti. Pojest će te morski psi." Brzo gaje gurnuo i starac je unatraške oteturao u ocean, naglavce. Potonuo je uz pljusak, ali je brzo isplivao, mašući krvavim rukama, iskašljavajući slanu vodu. Bijela jedra su zahvaćena vjetrom tjerala brod da reţe kroz valove. Kapetanovi oĉajniĉki povici za milošću su postajali sve tiši i udaljeniji dok je brod jurio prema naprijed. Hannon je pogledao uz stepenice, a onda preko valova. Crni je ocean bio prijetvoran, izgledao je miran, ali ispod valova je bilo toliko skrivenih dogaĊanja. S nogom na dršci kormila Hannon se veselo osvrnuo, znajući daje crveni trag jednako dugaĉak i širok kao i brodska brazda - i da je noć vrijeme za jelo.

43.

crostuff.net

Ustajali miris prepeĉene kave i duhana za lule ispunjavao je sobu za sastanke u kojoj je šest umornih agenata radilo do zore. U svim je prostorijama u Quanticu bilo zabranjeno pušenje, ali ĉinilo se da Steve Caldwell sa sobom donosio miris Rovali Copenhagena, gdje god se pojavio. Uske rolete na prozorima s istoĉne strane rezale su zrake ranojutarnjeg sunca u vodoravne crte. Dosjei i transkripti prekrivali su svaki centimetar stola, a uokolo su bile razbacane ĉaše od stiropora. Oko lakta Davida Shapira bila je hrpa omota od ĉokoladica. Na dijagramu Peninsulara II bilo je još nekoliko novih krugova i strelica, koje su odraţavale skupnu mudrost u pokušaju odgonetanja tko će biti Hannonova nova ţrtva. Sakoi i kravate leţali su prebaĉeni preko naslonjaĉa stolaca. Caldwell je bio zavaljen na trosjedu, još uvijek budan i navlaĉio svoju nezapaljenu lulu. Ostali su se odmarali na laktima i dalje premještajući stvari na stolu. Arnold Freeland prošao je rukom kroz kosu, zbunjen. "Jedno pitanje me još uvijek muĉi. Ako je Hannon ţelio znati tko je bio izvor, zašto nije ĉim je izašao iz zatvora otišao do Poštena, prislonio mu pištolj uz glavu i prisilio ga da mu kaţe?" Caldwell je, kao i obiĉno, bio prvi koji je ponudio odgovor. Ustao, je s trosjeda, zajedno s lulom i poĉeo odluĉno koraĉati. "To je preriziĉno, Arnolde. Zamisli. Ode k Poštenu i zahtijeva ime izvora. Pošten mu ga kaţe ili ne - kako god. Hannon ga mora ubiti. Hannon je glavni osumnjiĉeni, s obzirom daje Pošten dao kljuĉne informacije zbog kojih je on i završio u zatvoru. Plan mu se nikada ne bi ostvario." Shapiro je napravio grimasu. Rukavi košulje bili su mu podignuti do lakata, a toĉkice šećera u prahu s krafne prekrivale su mu kravatu što mu je labavo visjela oko vrata. "Dijelom bi to mogao biti razlog, Steve. Ali mislim da je pravi razlog zbog kojeg Hannon nije napao Poštena taj da on prihvaća da Pošten ne zna tko je bio njegov doušnik." Ĉeprkao je po spisima traţeći smeĊu omotnicu. "Nije li pisalo u novinama da Pošten nije mogao potvrditi svoj izvor?" Freeland je kimnuo. "Ĉak i ako je Pošten znao tko je izvor bio, Hannon bi morao znati da niti jedan novinar neće ponuditi ime svog izvora, da ga psihopat na osvetniĉkom pohodu moţe zaklati." "To su sve vrlo logiĉna objašnjenja," rekla je Victoria. "Zbog ĉega mislim da su pogrešna."

crostuff.net

"Kakvo iznenaĊenje," rekao je Caldwell, glasa punog sarkazma. "Zašto ne napišeš još jedan dopis pomoćniku direktora Doughertyju?" Oĉi su joj se pretvorile u lasere. "Koliko god volim kada me vrijeĊaš, Steve, mislim da Hannon jednostavno uţiva u ubijanju. Svaki put kad nekome išĉupa jezik, ispunjava maštariju daje pronašao svog doušnika. To pokreće psihopate - fantazija. Istina je da serijski ubojica rijetko usmjeri svoj bijes na osobu koju stvarno mrzi." Shapiro je otpio gutljaj hladne kave. "Bio je u zatvoru dvanaest godina. To je jako dugo vremena za gajenje mrţnje prema doušniku." "Morate u obzir uzeti okolnosti." "O, ne," progunĊao je Caldwell. "Naslućujem još jedno predavanje iz popularne psihologije." Ovaj gaje put Shapiro ruţno pogledao. "Steve, podsjetit ću te da je upravo ova psihologinja prošli put bila u pravu." Zubima je još ĉvršće zgrabio lulu, ali nije ništa rekao. "U redu, Victoria," rekao je Shapiro. "Što ti misliš o Hannonu?" Zahvalno je kimnula šefu. "Ţeljela bih na poĉetku naglasiti da su to sve samo moje pretpostavke. Juĉer sam u Miamiju dosta dugo i opseţno razgovarala sa tuţiteljem u sluĉaju Hannonovog silovanja i on mi je rekao nekoliko zanimljivih stvari. Ovako, Hannona vidim kao privlaĉnog, ugodnog muškarca koji se ţenama sviĊa. Vjerojatno je izlazio s djevojkama na fakultetu, ali sumnjam da je to ikada dovelo do seksa. Imao je tjelesnu manu zbog koje su ga zadirkivali u školi. Zbog istog je tog nedostataka postao paranoiĉan od pomisli da se skine pred ţenom koju će opet vidjeti. Bio je uvjeren da bi mu se ona rugala, svima ispriĉala o tome, osramotila ga. Ţelio je imati odnose samo sa ţenama koje više nikada poslije toga ne bi vidio. Moţda je isprva pokušao s prostitutkama. A zatim se okrenuo silovanju - što mu je davalo mogućnost da ima svaku ţenu koju poţeli, potpuno anonimno.

crostuff.net

No, suĊenje za silovanje oduzelo mu je anonimnost na najgori mogući naĉin. Ţrtva mu uopće nije bila vidjela lice. Zapravo je jedino što je mogla reći o svom napadaĉu bilo daje on krupni bijelac sa izuzetno malim penisom Tuţitelj nije mogao natjerati Hannona da pokaţe svoj penis poroti: time bi osumnjiĉeni sam sebe inlaiminirao. Zato je meĊu dokaze uvrstio Hannonov zdravstveni karton, u kojem se vidjelo daje kao adolescent patio od Marfanova sindroma. To je bolest kod koje kosti ubrzano rastu, ali se rast genitalija zaustavi. Krajnja je posljedica visok muškarac s jako malim penisom. Hannonu je bilo dovoljno strašno stoje bio osuĊen. Ali, puno je gore bilo to što su svi odjednom saznali njegovu strašnu tajnu. Proveo je dvanaest godina u zatvoru pokušavajući u glavi naći nekoga koga bi okrivio za sve to. Nije krivio ţrtvu: nju je on upetljao u sluĉaj. Policija je samo radila svoj posao, kao i sudac, porota i tuţitelj. Ĉak su i mediji samo radili ono što mediji rade. Njegova se ljutnja usmjerila na osobu koja se silno potrudila da ga povrijedi. Ona se nije morala umiješati. I da nije, on nikada ne bi bio osuĊen. On krivi doušnika." Sobu je ispunila tišina. Victoria je pogledala prema svakom paru oĉiju. Nitko nije rekao ni rijeĉ. Konaĉno je Caldwell poskoĉio s trosjeda: "Znao sam da sam u pravu. Ipak postoji seksualna motivacija za ova ubojstva." Opet je šetao gore-dolje, mašući lulom. "To govorim ĉitavo vrijeme: Serijski su ubojice psihopatski seksualni sadisti. Zar me nisi ĉuo kad sam to rekao, Davide?" Shapiro je pogledao Victoriju, preokrenuo oĉima, a zatim pogledao Caldwella: Sjedni Stevene." Caldwell se zaustavio na mjestu. Sobu je ponovo ispunila tišina, ali ovaj put je razlog više bila napetost nego išĉekivanje. Shapiro je protrljao lice, a onda duboko uzdahnuo. "Svi se moramo malo odmoriti," rekao je. "Ali, prije nego se bilo tko makne, reći ću vam gdje ja mislim da se nalazimo. Victoria, moraš od Poštena dobiti ime njegovog izvora, pod pretpostavkom da ga zna. Oĉito je da Hannon lovi doušnika koji mu je pomogao za onaj ĉlanak." "Davide, sumnjam da nam Pošten laţe. Rekao mi je da ne zna i ja mu vjerujem."

crostuff.net

"Zašto?" "Zbog odnosa koji se razvio meĊu nama, za poĉetak. Ali glavni je razlog to što me nije samo odrezao i rekao da mu je ţao, ali da mi ništa ne moţe reći. Ĉinilo mi se da mi je rekao sve što zna o tom doušniku." "Što ti je rekao?" "Dovoljno da zakljuĉim isto što i on: Tkogod je bila, ona nema namjeru otkriti se bilo kome, ikada - ni pod kojim okolnostima." "Zašto?" Napravila je grimasu, traţeći pravi naĉin da to kaţe. "Ponekad kada imaš posla s povjerljivim izvorom, savršenim strancem, on postane jako izravan, jako ti vjeruje. To sam doţivjela i s nekim svojim doušnicima. U svakom sluĉaju, Mike i njegova doušnica jako su kratko razgovarali, taman dovoljno dugo da mu ona opiše Hannona, bila je stavila ĉarapu ili nešto preko slušalice, ĉime je izmijenila glas. Pokušao ju je natjerati da mu kaţe tko je, ali odbila je. On je podatke koje mu je dala prenio policiji i pretpostavio daje time sluĉaj za njega završen. Ali za nekoliko mjeseci mu se opet javila. Poĉeli su razgovarati - i dalje anonimno, nisam upućena u detalje, ali ĉini mi se da je bila potpuno otvorena. Moţda previše otvorena za svoje dobro." Shapiro je podignuo obrvu: "Kako to misliš da je bila previše otvorena'" "Priznala mu je nešto jako privatno o sebi. Nešto nakon ĉega bi, po mom mišljenju, ţeni bilo gotovo nemoguće priznati daje ona doušnica." "Što je rekla?" Victoria je oklijevala, onda pogledala Shapira u oĉi: "Rekla mu je daje ubila ĉovjeka."

44. U osam i deset je Karen obukla svoj kućni ogrtaĉ i ušla u dnevnu sobu. Svjetiljka za ĉitanje je i dalje bila upaljena, poput svjetlećeg globusa u sobi već osvijetljenom jutarnjim suncem, Mike je spavao na trosjedu, s

crostuff.net

glavom naslonjenom na jedan naslon za ruke, a noge su mu visjele preko drugog. Bio je izuo cipele, ali još uvijek je bio odjeven u majicu i traperice. Oĉito gaje san bio zaskoĉio. Karen sinoć nije puno spavala. Leţala je budna, pitajući se o mnogim stvarima. Pitala se, konkretno, da li da ga pozove u krevet. Nedostajali su joj trenuci koje su provodili u zagrljaju, razgovarajući u mraku. Moţda nisu uspijevali popraviti cijeli svijet, ali na kratki, sigurni ĉasak se to ĉinilo nevaţnim. Stajala je iznad njega i gledala ga kako spava. Već ga je viĊala ovakvog, više je bio iscrpljen nego se odmarao. Uvijek je stavljao rad ispred sna. Znao je danima bez prestanka raditi nošen ĉistim adrenalinom, loveći neku priĉu. Naposljetku bi mu se tijelo zaustavilo i reklo: "Dosta." Kad bi se to dogodilo, mogao je spavati i usred karnevalske povorke. Sjela je na rub stolića za kavu, a zatim se nagnula prema naprijed i pogladila ga po glavi. Nasmiješila se kada se promeškoljio. Zatim se naglo zaustavila. Paţnju joj je privukla stara rukom ispisana stranica na vrhu snopa papira na podu. Prepoznala je Mikeov rukopis koji je spis oznaĉavao POVJERLJIVIM. Datum na margini joj je rekao daje star dvanaest godina. Pogledala je prema Mikeu, koji je i dalje spavao. Diskretno je uzela taj papir. Oĉi su mu se otvorile taman kad je poĉela ĉitati. Brzo je sakrila bilješke iza leĊa, kao daje uhvaćena u špijuniranju. "Jutro," rekao je pomalo dezorijentirano. Podignuo se na jedan lakat. Nasmiješila se i nervozno zabacila kosu. Jedna ruka joj je još uvijek bila iza leĊa. "Jutro. Samo sam...." "... gledala kako spavam?" Njeţno se nasmiješila, ali pokazivala je i nestrpljivost. "Da. Samo to." Nacerio se. Znao joj je proĉitati izraze lica. "Što imaš iza leĊa?" Uzdahnula je i preokrenula oĉima, otkrivajući pismo. "Stvarno sam te samo gledala kako spavaš. No, ovo mi je privuklo pogled."

crostuff.net

Protegnuo se i uspravio na trosjedu. Isprva se nasmiješio, a onda uozbiljio. "U redu je. To su samo moje bilješke, koja sam naţvrljao prilikom posljednjeg razgovora sa, znaš, doušnicom iz onog vremena." Karen je na trenutak skrenula pogled, a zatim ga opet pogledala. "Saĉuvao si te bilješke sve ove godine?" "Da," rekao je slegnuvši ramenima. "Pretpostavljam da kad ti se netko tako otvori... Pa, nije mi se ĉinilo u redu baciti ih." Kimnula je glavom, kao da razumije. Pridigao se i pogledao ju u oĉi. "Samo sam dva puta s njom razgovarao. Prvi put mi je ispriĉala o Hannonu, to je bilo jako kratko. Nije mi se nakon toga javljala osam mjeseci, do onog dana kad su izabrali porotu za Hannonovo suĊenje. Bila je potpuno rastrojena." "Kako to misliš?" "I dalje je pokušavala izmijeniti glas, a uz to je jecala i brizgala u plaĉ. Povremeno sam ju jedva razumio. Ali razumio sam kroz što prolazi." "Jesi?" "Da. Bila je prestravljena da će Hannon biti osloboĊen, jer ona neće svjedoĉiti na njegovom suĊenju. Osjećala je da okreće leĊa ţeni koju je silovao, time što nema hrabrosti da uĉini sve u svojoj moći da pomogne da ga se osudi. Mislim da je samo htjela da ja, ili bilo tko, razumije, zašto se boji otići na policiju, zašto se nije mogla pojaviti i svjedoĉiti na sudu. Zašto je morala ostati anonimna." "Je li to nešto što ti moţeš razumjeti?" "Naravno.. To sam joj i rekao telefonom. Neko smo vrijeme razgovarali. Stvarno se ne sjećam koliko dugo. Prirodno, priliĉno me iznenadilo to stoje rekla. Ali mislim daje to za nju predstavljalo katarzu, što je to nekome priznala. I to je bio kraj. Više mi se nije javljala." "Jesi li ju ikada pokušao pronaći?"

crostuff.net

"To me neko vrijeme zbunjivalo. Nisam bio siguran je li etiĉki od mene kao novinara da pokušam pronaći nekoga tko ţeli ostati anoniman. Razgovarao sam s Aaronom Fieldsom. On je htio da nastavim s tim. Mislio je da bi se u svemu tome mogao naći neki ĉlanak." Oĉi su joj se zamaglile; "Znaĉi ta ti je ţena istresla dušu, a jedino što je tebi palo na pamet bilo je da bi se o tome mogao napisati još jedan ĉlanak?" Pogledao ju je ravno u oĉi. Na trenutak se sjetio onog nedavnog jutra u tamno plavom Mercedesu svog izdavaĉa, kada mu je Aaron rekao da su potpuno isti. "Ne," rekao je potpuno iskreno. "To su bile Aaronove rijeĉi, ja nisam takav." Povukao se prema rubu trosjeda, nagnuo prema naprijed i primio je za ruku. "Sjećaš se kad smo bili u Maineu i kada si mi rekla: 'Jedini ljudi koji mogu biti potpuno otvoreni jedni s drugima su ljubavnici i stranci.' To je potpuno toĉno. Ta ţena bila mije potpuni stranac, ali mi je rekla tajne koja nikada nikome ranije nije rekla. To ju je jako muĉila i morala je nekome reći što ĉuva u sebi. I znaš što? To mi se ĉinilo... ispravnim. Ĉinilo mi se potpuno prirodnim što je to meni rekla. Kome se drugom mogla obratiti? Ja sam bio jedini koji je razumio njezinu dilemu." Karen je napravila grimasu, a zatim spustila pogled. "Znaĉi, ta ti je ţena sve priznala. Ali tvoja vlastita ţena ima tajne pred tobom." Pokušao se nasmiješiti, ali izraz mu je bio bolan. "Ne smatram te krivom zbog toga. Ta je ţena mogla biti udana. Ja moţda znam stvari o njoj koje ĉak ni njezin muţ ne zna." "Moţda," rekla je stisnuvši mu ruku. "Ali, moţda je vrijeme da moj muţ sazna moje." Nije se pomicao. Oĉi su im se srele na, ĉinilo se, jako dugaĉak trenutak, a zatim je poĉela. Deset zapanjujućih minuta je samo slušao. Tijelo joj se treslo dok mu je govorila, ali mu je sve ispriĉala. Kako su se zavjese pomicale pokraj otvorenog prozora. Brutalne udarce u hodniku. Neizrecive dogaĊaje u spavaćoj sobi. I, naposljetku, o borbi za pištolj i odjekivanju pucnja.

crostuff.net

Kad je to govorila na glas, ĉinilo joj se još stvarnijim. Mogla se vidjeti kako po rukama i nogama puzi po podu, pribliţavajući se svom silovatelju. Njegova raspršena krv prekrivala je njezino golo tijelo. Otvorena rana sjajila se poput tamno crvene ruţe kroz njegovu majicu. Dodirnula mu je ruku, nakon ĉega je zastenjao, što je nju prepalo. Stisnula je pištolj u ruci. Ĉinio joj se tako velik. Iz usta mu se ĉuo-grgljajući, usisavajući zvuk. Još uvijek na koljenima mu se pribliţila, a zatim drhtavim rukama podigla pištolj i uperila ga u njegovu glavu. Zatim je ponovo progovorio. "Pomozite mi," rekao je. Ruke su joj drhtale, cijelo joj se tijelo treslo. Mike ju je u potpunoj tišini promatrao dok mu je priĉala svoju priĉu. Izgledala je skoro kao daje u transu. "Pomozite mi," rekla je, ponavljajući njegove rijeĉi. Nastupila je dugaĉka pauza. Mike je uzdahnuo, nije bio siguran ţeli li ona nastaviti - je li trebala nastaviti. "Što si uĉinila?" pitao je. Ugrizla se za usnu, a lice joj je nateklo. Kao da će nešto u njoj eksplodirati. "Nije se radilo o samoobrani," rekla je. "Bila je to osveta." Teško je trepnuo, trudeći se da je ne osuĊuje: "Svatko moţe razumjeti što si uĉinila." Glas joj je drhtao: "Ne. Svatko bi razumio da sam jednostavno ispalila drugi pucanj u ţaru trenutka, iz straha ili zbunjenosti ili ĉak i ljutnje." "A ti to nisi uĉinila?" "Ne. Ne! Slušala sam ga kako moli. Preklinjao me da pozovem hitnu. Preklinjao me da mu dam telefon da ih sam nazove. Ali, ja mu to nisam dopustila. Nešto u meni mu nije ţeljelo to dopustiti. Zar ne razumiješ? Mogla sam misliti samo na to što je on meni uĉinio. Ţeljela sam da pati. Rekla sam mu da ću ga ubiti ako se pomakne, makar i samo prst na ruci. Samo sam sjedila i gledala ga kako umire." "Puno ţena bi uĉinilo isto što i ti. Silovao te i gadno istukao. Tko kaţe da te ne bi bio i ubio?" "I ubio me," rekla je dubokim glasom. "Taman prije nego je umro."

crostuff.net

Zastao je, a onda pitao: "Što je uĉinio?" Teško je progutala i zagrlila ga dok su joj suze.ispunile oĉi. Bradu je naslonila na njegovo rame dok je govorila, kao da moţe samo gledati preko njega, a ne njega samog. Njezin drhtavi glas prekidale su emocije. "Pogledao me i rekao: 'Molim vas gospoĊo. Ne dajte da umrem. Imam samo petnaest godina.'" Mike se nije pomaknuo, nije se mogao pomaknuti. Njezino cijelo tijelo divlje se treslo u njegovim rukama. On se borio protiv vlastitih suza, osjećajući njezinu bol. Privio ju je uz sebe, svom snagom, a onda joj obrisao obraze. "U redu je. Sve će biti u redu." Njeţno je govorio, ĉvrsto zatvorivši oĉi. Zatim je uz treptaj otvorio oĉi, kao daje tek sada potpuno shvatio što mu je rekla. Sjetio se onog bolnog telefonskog razgovora prije dvanaest godina. Ţena s prigušenim glasom koja je bila vidjela Hannona. Ţena koja gaje nazvala da bi mu kroz suze objasnila zašto ne moţe svjedoĉiti protiv njega. Ţena koja mu je priznala daje ubila vlastitog silovatelja. Doušnica. "U redu je," rekao je s knedlom u grlu. "Jako dobro štitim svoje izvore." 45. Luksuzni prekooceanski brod MS Fantasy kretao je iz luke u San Juanu u deset ujutro, a krajnje odredište bio mu je Miami. Sivo-bijeli dim sukljao je iz dimnjaka u vedro plavo nebo bez oblaka. Brodske sirene su'odjekivale, a legije nasmiješenih turista odjevenih u slamnate šešire i sunĉane naoĉale mahali su s napuĉenih paluba na pet razliĉitih nivoa. U luci ispod njih, tamnoputi muškarci gacali su po kristalno bistroj vodi i ţustro im odmahivali, bacajući se za novĉićima koje su im se turisti udostojali baciti. Nakon trideset minuta je veliki bijeli brod plovio prema puĉini. Fantasy se mogao podiĉiti sa jedanaest razliĉitih barova i salona. Bar Tiki bio je vani, u hladovini palube s bazenom, ukrašen tahitskim babmusom i palmama. Na stolcu na kraju šanka sjedio je mirni i sabrani Frank Hannon, ugodno skriven u punoj turistiĉkoj opremi.

crostuff.net

Hannon je znao daje Antigua ĉlanica Interpola. Nije bio siguran kakva je toĉno hajka pokrenuta za njim, ali je poduzimao potrebne mjere predostroţnosti. Njegov trenutni pseudonim je bio Keith Ellers, ime koje je preuzeo od mornara kojeg je bacio morskim psima. Velike bliješteće sunĉane naoĉale i široki slamnati šešir prekrivali su mu veći dio lica. Grimizni cink okside mu je izobliĉio nos. Gumene sandale, kratke hlaĉe i kriĉava havajska košulja upotpunjavali su njegovu opremu, s pjenušavompina coladom u izdubljenoj kori kokosovog oraha, za svaki sluĉaj. Unatoĉ njegovoj visini ljudi bi ga prije zamijenili s nekim dobroćudnim likom iz neke obiteljske TV serije, nego što bi uoĉili Franka Hannona, serijskog ubojicu, ili Erica Ventersa, pljaĉkaša banke. Hannon se dvoumio bi li odletio ili otplovio natrag u Ameriku. Zahvaljujući kapetanovoj kreditnoj kartici mogao si je priuštiti i jedno i drugo, let bi bio brţi, ali je znao da su imigracijski uredi na aerodromima stroţi. Luke se bile poznate po slabo kontroliranim graniĉnim prijelazima. Hannon je pogledao prema ţenama koje su se sunĉale pored bazena. Paţnju mu je privukla obdarena mlada brineta koja je razmazivala losion po bedrima. Iza šanka je bio upaljen televizor i on se na brzinu okrenuo ĉuvši svoje ime s ekrana. Na ekranu se pojavila zrnasta fotografija u boji na kojoj je bio ĉovjek s plavom kosom, plavim oĉima i dugom bradom koja mu je pokrivala veći dio lica. Hannon je prepoznao svoju fotografiju iz policijskog dosjea. "Prema ekskluzivnim CNN-ovim izvorima," rekla je spikerica, "sve Hannonove navodne ţrtve bili su putnici na brodu Peninsular II., koji je prije dvanaest godina plovio na trodnevnom krstarenju od Miamija do Nassaua, šesnaestog, sedamnaestog i osamnaestog travnja. FBI sada prema nekim tvrdnjama tajno kontaktira sa svim putnicima i ĉlanovima posade s tog trodnevnog putovanja, radi njihove vlastite sigurnosti.

crostuff.net

Uz deset takozvanih jezikovih ubojstava, CNN-ovi izvori otkrivaju da policija takoĊer istraţuje mogućnost Hannonove povezanosti s napadom na ţenu u Atlanti, prilikom kojeg je napadaĉ unakazio ţeninu ruku. Gledate Glavne Vijesti na CNN-u. Vraćamo se za nekoliko trenutaka." Hannon je tupo buljio u ekran kad su vijesti prešle u reklamni blok. Otpio je gutljaj pine colade, duboko zamišljen. Nije bilo vremena za paniku. Dobre vijesti su bile da nije bio u izravnoj opasnosti da bude prepoznat. Na staroj fotografiji je imao dvadesetak kilograma više. Ta dodatna teţina, zajedno s brkovima i bradom, skrivala mu je većinu lica. Pustio je bradu i brkove nakon silovanja upravo iz tog razloga, za sluĉaj da ga je ţrtva dobro vidjela. Nije bio siguran jesu li ga povezivali i s ubojstvima u Antigui, budući daje propustio prvi dio vijesti - ali ĉak i da jesu, zbog krinke koju je nosio traţit će ĉovjeka po imenu Eric Venters, koji izgleda kao da je s Bliskog istoka. TakoĊer se podsjetio daje samo sumnjiv. Nekako je netko otkrio da su sve ţrtve putnici s broda na kojem je on poĉinio silovanje. Ali da bi se dokazalo da je netko ubojica treba više od motiva. Jedno je bilo sigurno: policija nikada neće pronaći fiziĉke dokaze koji bi ga povezivali s ubojstvima. Njegova su ubojstva bila savršeno poĉinjena. Smiješio se i spremao naruĉiti novo piće, kad mu se izraz lica sledio. Odjednom je shvatio daje previdio ĉinjenicu daje CNN upravo javio da je policija nekako povezala serijska ubojstva sa ţenom u Atlanti kojoj je bio uzeo dijamantni prsten. Prsten je bio kod Valerie. Zatvorio je oĉi i poţalio dan kad joj ga je dao. Tada mu se to ĉinilo bezopasnom, uzbudljivom igricom unakaziti jednu ţenu kako bi osvojio srce druge. Odupro se toj ţelji za fetišom kod svake od svojih jezikovih ţrtava. Prisilio se da ne uzima ništa s mjesta zloĉina, jer je ĉuo za previše serijskih ubojica koji su bili uhvaćeni sa svojim "trofejima" -nakitom, fotografijama, komadima tijela. No, nikada ne bi pomislio da će povezati izolirani napad u Atlanti s ubojstvima.

crostuff.net

Uzdahnuo je, razmisUvši o svojim mogućnostima. Mogao bi ništa ne poduzeti i nadati se da Valerie nikada neće saznati da je "Charlie Ackroyd" u kojeg še zaljubila zapravo Frank Hannon. No, nije bila toliko glupa. Obiĉna osoba moţda ne bi mogla prepoznati Hannona s fotografije na CNN-u, ali Valerie gaje poznavala izbliza i jako intimno. Što bi ona uĉinila, pitao se, ako bi uoĉila sliĉnosti? S obzirom da joj se nije javio više od tjedan dana, vjerojatno bi postala sumnjiĉava. Poĉela bi se pitati o njegovim brojnim sluţbenim putovanjima na navodne razgovore. Mogla bi ĉak i unajmiti privatnog istraţitelja da provjeri "Charlieja Ackroyda" - i sazna tko je on i kamo je otišao. Detektiv bi joj rekao da Ackroyd nikada nije ni postojao. Nakon toga bi otišla na policiju. Ali kad bi ĉula njegov glas - Charliejev glas - bila bi razuvjerena. Ne bi postala sumnjiĉava niti pozvala policiju. Hannon je skliznuo sa svoje barske stolice i krenuo prema unutra, uvjeren da postoji samo jedna stvar koju moţe uĉiniti. Sabrao se dok je koraĉao prema hrpi telefona na glavnoj palubi, razmišljajući što će reći. Zatim je zatvorio vrata kabine, platio za poziv s broda na obalu kreditnom karticom kapetana Ellersa i otkucao brojeve. "Valerie, ja sam." "Charlie! Pa gdje si? Tako sam se brinula." Hannona je oblio val olakšanja. Oĉito nije bila gledala vijesti, ili barem nije ništa povezala. "Oprosti što te nisam ranije nazvao. Dogodilo se nešto strašno." "Što?" Buĉno je uzdahnuo, kao da mu je teško to izgovoriti. "Radi se o tvom Volvu." "Jesi li imao nesreću? Jesi li dobro?" "Ja sam dobro. Ali tvoj je auto ukraden. Stvarno mi je ţao. Radio sam s policijom. Pokušavamo ga pronaći. Znam da sam mogao i ranije nazvati - ali odgaĊao sam poziv, nadajući se da će ga pronaći. Ali nema ga. Ţao mi je, Val. Hoćeš li mi oprostiti?"

crostuff.net

"O, Charlie," bila je preplavljena emocijama. "Baš me briga za glupi auto. Bojala sam se. Mislila sam da si mrtav, ili u bolnici, ili..." Glas ju je izdao, a zatim je utihnula. Hannon je osjetio njezinu nervozu: "Ili što?" "Da si me ostavio. Mislila sam da si s drugom ţenom. Pronašla sam maramicu u tvojoj knjizi, na koji je napisala svoj broj. Netko po imenu Victoria." Hannon je snaţno trepnuo, smirujući svoj bijes. "Victoria?" rekao je, praveći se da ne zna o kome se radi. "Upoznao sam Victoriju na aerodromu prije nekoliko tjedana. Samo smo razgovarali. Nisam je traţio broj telefona. Vjerojatno gaje sama gurnula unutra dok nisam gledao. Znaš kako neke ţene znaju biti nametljive." "Stvarno bih ti ţeljela povjerovati." "Nikada ti ne bih lagao." Još uvijek se ĉula samo tišina. Hannon je duboko udahnuo. Osjećao je daje ona na rubu. U glavi su mu se okretali kotaĉići, traţio je prave rijeĉi. Prsten - naravno. Ublaţio je glas, kao i one veĉeri kad se vratio iz Atlante i dao joj ga. "Valerie, dao sam ti zaruĉniĉki prsten moje majke. Jedinu vrijednu stvar na svijetu koju posjedujem. Ne znaĉi li to barem nešto?" Šmrcala je: "Naravno da znaĉi, dragi." "Znaĉi," lukavo je rekao, "nećeš promijeniti brave prije nego se vratim?" Ponovo je šmrcnula, smijući se od dragosti: "Neću. Vrati se kući dragi." "Još dva dana." "Zašto toliko dugo?" "Ĉitavo sam vrijeme trĉkarao pokušavajući pronaći Volvo, da sam jedva poĉeo raditi na onom kompjutorskom virusu." "Pa, onda... zašto ne bi došla i bila tamo s tobom?" "Ne," rekao je odluĉno. "Znaš kakav sam kad radim."

crostuff.net

"Bit ću ti dobra. Ma daj, Charlie, zar ne ţeliš vidjeti..." "Rekao sam ne, prokleta bila." Ton mu je bio uţasno oštar, kao da je došao s one njegove druge strane. Duboko je udahnuo kako bi se smirio."Oprosti, Val. Ali, pod tolikim sam pritiskom trenutaĉno. Svi ovi raĉunovoĊe viĉu na mene. Radim sve što mogu da im vratim raĉunala na normalnu brzinu. Jednostavno ne bi bilo dobro da doĊeš. Ali, brzo ću raditi. Imam još ĉetiri dana posla. Zbit ću ga u dva, najviše tri. Onda moţemo biti zajedno. Dobro?" "Dobro," tiho je promrmljala. "Samo, probaj se ne dirati do tada. Hoću da me stvarno ţeliš." "Charlie!" rekla je, praveći se da se zgrozila. "Volim te, dušo." "I ja tebe volim." "Moram ići," rekao je, a zatim spustio slušalicu. Uzdahnuo je, a zatim nagnuo glavu kako bi opustio mišiće u vratu. Ruka mu je još uvijek ĉvrsto drţala telefon dok je sjedio u kabini, razmišljajući. Dio njega - jako mali dio je ţelio da postoji neki drugi naĉin da postupi sa jedinom ţenom koja ga nikada nije osramotila, koja nikada nije insistirala na neĉemu što joj nije mogao dati. Bila je savršeno zadovoljna njegovim jezikom i vibratorom, nikada ga nije ni pokušala natjerati da skine gaće. Uvijek je znala kada treba prigušiti svjetla, zatvoriti oĉi i pokorno se okrenuti na trbuh, kako bi mogao obaviti svoje da ga nitko ne gleda, tamo gdje je dobro pasalo, bez obzira na veliĉinu. No, iz njenog sjećanja se nisu mogle izbrisati male stvari koje su ga mogle osuditi. Prsten Cybill Holland. Njegova navodna sluţbena putovanja koja, kad bi ih netko provjerio, bi se pokazala laţnima i podudarala bi se s ubojstvima. A sada i broj telefona agentice FBI-a. Jedino pitanje je preostalo kako će je ubiti. Oĉi su mu zasvijetlile dok je odlazio od telefona, a usta su mu se skupila u osmijeh išĉekivanja. Mogao bi barem uţivati u tome, pomislio je.

crostuff.net

46. Na katu toĉno ispod Akademijinog trezora s oruţjem Victoria je za svojim pretrpanim stolom jela rani ruĉak, ili vrlo moguće, kasni doruĉak. Njezin je sat pokazivao da je jedanaest i petnaest, ali njezin je unutrašnji sat još uvijek mislio daje na Antigui i nadmudruje se s lokalnom policijom. Jutros se istuširala u akademijinoj svlaĉionici i nosila je rezervno odijelo koje je drţala u ormaru u svom uredu. Nije bila sigurna kada će doći kući. Zbog toga nije imala kućne ljubimce. Zbog toga nije imala privatni ţivot Dok je pijuckala dijetalnu Colu pregledavala je detaljnu provjeru putnika s niţe palube Peninsulara II. Deset ih je već bio ubio Frank Hannon. Još šest ih je umrlo prirodnom smrću. Oĉi su joj se izbuljile kada je vidjela izvještaj o kabini 515. Odmah je nazvala Mikeov pager. Uzvratio joj je poziv za trideset sekundi. "Lijepe ste ekskluzivne vijesti dali CNN-u," rekao je. "Mislio sam da sam zavrijedio barem poziv iz pristojnosti." "Nisam raspoloţena za sranja od bilo koga, u redu. Nazvala bih vas da smo planirali dati ovu priĉu medijima, ali vijest je procurila iz jedne od naših podruţnica i završila na CNN-u. Vjerujte mi, to smo zadnje htjeli. Izgubili smo prednost iznenaĊenja. Sada će ga biti deset puta teţe uhvatiti. U svakom sluĉaju, nemojte me gnjaviti zbog toga što vas nisam zvala. Zašto mi niste rekli o putnici Karen Malone - stoje djevojaĉko prezime vaše ţene?" Mike je uzdahnuo, zlovoljan: "Spremao sam vam se reći." "Ona je na našem popisu - ljudi koje bi Hannon mogao napasti. Njezina kabina je bila preko puta one u kojoj se dogodilo silovanje, udaljena samo nekoliko vrata, ona je u opasnosti Mike." "I većoj nego što mislite. Ona je bila moj doušnik." Ĉeljust joj je zjapila, ali nije ništa rekla. Mike je prvi progovorio, tjerajući ljutnju. "Nisam se poigravao s vama. Tek sam jutros saznao da je to bila ona. To je izmeĊu mene i Karen, ne ţelim razgovarati o tome. Vi morate znati jedino da ga je ona bila

crostuff.net

vidjela. Bilo je tri ujutro. Pomalo ju je muĉila morska bolest i nije mogla zaspati. Uĉinilo joj se da ĉuje vrisak i pogledala je kroz špijunku na vratima. Tada je vidjela Hannona kako izlazi iz kabine broj 503." Victorijine obrve su se skupile od razmišljanja. "Je li Rollins mogao znati da je vaša ţena izvor? Je li zato vas izabrao kao novinara s kojim će kontaktirati?" "Razmišljao sam o toj mogućnosti, ali to je malo previše nategnuto. Rollins je vjerojatno prepoznao vezu izmeĊu izbora ţrtava i Hannonove osude za silovanje - nije bilo teško nabaviti njegov policijski dosje. Ali prije nego je poĉeo s dojavama, njegovo financijsko stanje ne bi mu omogućilo da provjeri sve moguće ţrtve. Samo to što je slijedio Hannona je bilo dovoljno skupo. Pretpostavljam daje Rollins naišao na moje ime u podacima o Hannonovom suĊenju i izabrao me za svoj izvor zarade. To mi malo miriše na nadigravanje. Moguće je da su se njih dvojica poznavala i da se nisu voljeli." "To ima smisla," rekla je Victoria. Pogledala je na dijagram broda s tlocrtom kabina. "Bolje je da Rollins nije znao, jer bi Hannon to mogao izvući iz njega. Kad bih morala pogaĊati, rekla bih daje Karen još ţiva jedino zato što Hannon nije otkrio da je Karen Malone sada Karen Pošten." "Znam. Zato pokušavam smisliti kako da ga skrenem s traga. Moţda bih mogao napisati ĉlanak o tome daje moj doušnik mrtav. Ne znam. Postoje tu i etiĉka pitanja. Objavio bih laţ." "Nemojte ništa uĉiniti, moţe? Mislim da se sada ne osjeća baš najbolje, nakon ubojstava u Antigui i vijestima na CNN-u. Ako proĉita daje doušnik mrtav, to bi ga moglo razbjesniti i navesti da uĉini nešto gore od svega što smo do sada vidjeli." "Da," rekao je iskreno. "Postoji i ta mogućnost. Druga mogućnost je da je Karen Malone sljedeće ime na njegovom popisu. Zar stvarno oĉekujete da sjedim i ništa ne poduzmem?" Victoria je uzdahnula: "Samo porazgovarajte sa mnom prije nego bilo što poduzmete. Molim vas." "Dogovoreno. Sve dok ćete vi mene obavijestiti prije nego FBI poduzme bilo što." "Znate da to ne mogu uĉiniti." "A vi znate da vam ne mogu dati pravo veta na ono što ću ili neću objaviti."

crostuff.net

"U redu," rekla je nevoljko, uzdahnuvši. "Mogu vam ovo ponuditi: Nećete znati sve, ali od sada nećete na CNN-u ĉuti nešto što već ne znate." "Dobro," rekao je. "Znate kako me moţete naći." Pozdravili su se, ali Mike nije imao nikakvih iluzija dok je spuštao slušalicu. Znao je što mu je zapravo govorila. Od sada neće nikome ništa govoriti. Nakon razgovora s Mikeom Victoria se nelagodno osjećala. Pitala se, je li, s obzirom da bi mu ţena mogla biti sljedeća ţrtva, mogao samo izvještavati o dogaĊajima, a ne pokušavati utjecati na njih. Uspjela je pojesti samo dva komadića svog sendviĉa prije nego se pojavio mladi agent sa svojom identifikacijskom karticom priĉvršćenom za dţep bijele košulje na vratima. "Imam Hannonove fotografije koje ste traţili," rekao je ponosno. Pristojno se nasmiješila i mahnula mu da uĊe. Nije mogao završiti Akademiju prije više od šest mjeseci, a izgledao je kao daje maturirao prije šest mjeseci - ĉinjenica koju je Victoria uzela kao siguran znak da stari. "Hvala, Mare," rekla je dok je uzimala smeĊu omotnicu. Shapiro je poludio kad je jutros vidio izvještaj na CNN-u. mislim da je jedina stvar koja gaje razljutila više od curenja bila ona grozna stara fotografija koju je CNN iskopao. Mogli su isto tako staviti onaj Unabomberov crteţ. Vjerojatno su jednako i sliĉni Hannonu." S nestrpljenjem je promatrao dok je Victoria otvorila omotnicu s fotografijama i izvadila ih. "Ova prva je iz srednjoškolskog godišnjaka, što je bilo priliĉno davno," rekao je Mare. "Ali barem na njoj nema brkove i bradu, kao na onoj iz zatvora." "1 izgleda mršavije," Victoria je rekla. "Da. U laboratoriju su pretpostavili da se udebljao više od dvadeset kilograma nakon srednje škole. Zato su one najzanimljivije na dnu, kompjutorski postarane slike napravljene u stoţeru. Bazirali su ih uglavnom na fotografiji iz srednje škole, jer mu je na svima kasnijima lice prekriveno brkovima i bradom. Raĉunalo mu je pojaĉalo crte lica, koţa mu je malo manje ruţiĉasta i dali su mu moderniju frizuru." Izraz lica joj se sledio dok je piljila u sliku. Imao je plavu kosu i oĉi, ali ona je mogla vidjeti stvari koje boja za kosu i leće u boji nisu mogle promijeniti. "To je on," rekla je tiho, sama sebi."

crostuff.net

Mladi agent ju je ĉudno pogledao: "Naravno da je on." Buljila je u kompjutorski napravljenu sliku i nije ga baš slušala. Misli su joj jurile glavom i komadići su se napokon slagali. "Sada sam sigurna," rekla je, još uvijek piljeći u sliku. "Već sam ga vidjela." Podigla je pogled. Mare se spremao progovoriti kad je ona naglo ustala sa stolca i projurila kroz vrata, sa postaranom fotografijom u ruci. "Kamo idete!" viknuo je, jureći za njom. Jurila je niz hodnik, punom brzinom, a njezine pete od pet centimetara lupkale su po tvrdim ploĉicama na podu. Došla je do stepenica bez da je usporila, nije odgovarala, nije se ni osvrnula. Centar za nadziranje bio je udaljen samo jedan niz stepenica. Gurnula je identifikacijsku karticu u elektronski sigurnosni aparat i projurila kroz vrata. Tehniĉar za pultom ju je poznavao iz viĊenja. Bio je to mršavi stari crnac odjeven u košulju s kratkim rukavima i nevjerojatno široku kravatu. Kad je pojurila prema njemu, s lica mu je nestao topli osmijeh. Naglo se zaustavila, nagnula preko pulta govoreći mu ravno u lice: "Ţelim transkripte," rekla je pokušavajući povratiti dah, "prisluškivanja telefona Valerie St. Pierre." 47. Za njom se vukao cijeli metar dugaĉak rep izbušenog papira iz raĉunala, dok je Victoria trĉala natrag niz stepenice i dugaĉki hodnik. Za samo par minuta odjel za nadziranje ispisao je doslovne transkripte Valerienih telefonskih razgovora i nakon samo nekoliko sekundi Victoria je shvatila da ima toĉno ono što joj treba. Kosa joj je padala na sve strane i obrazi su joj se zaţarili od uzbuĊenja kad se odjednom našla pred vratima ureda Davida Shapira. Na brzinu je pokucala i onda pojurila unutra. "Imam ga!" izbacila je iz sebe. Shapiro ju je zbunjeno pogledao sjedeći za stolom. Steve Caldwell je sjedio na trosjedu pored bodljikavog kaktusa u tegli svog šefa. Usta su mu bila otvorena, kao da gaje Victoria prekinula usred reĉenice. "Na MS Fantasyju je - brodu koji stiţe iz San Juna." Dvojica muškaraca su izmijenila poglede. "Otkud znaš?" pitao je Shapiro.

crostuff.net

"Duga priĉa." "Skrati ju," rekao je s naznakom hitnosti. Potpuno je ušla u ured i zatvorila vrata, a zatim brzo poĉela priĉati: "Prošlog sam mjeseca upoznala tipa u aerodromskom baru u San Franciscu i dala mu svoj broj telefona, jer mi se uĉinio zanimljivim. Nije mi se nakon toga javio, ali prije tjedan dana sam primila ljuti poziv od neke ţene koja je tvrdila da mu je cura vrlo ljubomorna osoba. Malo me preplašila, pa sam uzela njezino ime i broj telefona s mašine za identifikaciju brojeva i zapisala ih, za sluĉaj da me nastavi maltretirati." "Kakve to ima veze s Hannonom?" 'Tada nisam mislila da ima ikakve veze s njim. Ali, da skratim: Prije dva dana sam vidjela Hannonovu sliku iz policijskog dosjea i iz zatvora. Isprva nisam ništa primijetila jer je bio teško prepoznatljiv s bradom i brkovima, ali što sam dulje buljila u te fotografije poĉela sam uoĉavati sliĉnost izmeĊu Hannona i tipa s aerodroma. Tek tada sam stvarno poĉela razmišljati o tome. Bio je iste visine, iste dobi. Oboje smo letjeli iz San Francisca nakon Copelandovog ubojstva. I ono zbog ĉega sam se stvarno zamislila..." Zastala je na trenutak, birajući rijeĉi. "Pa, razgovarali smo o njegovom penisu." Shapiro ju je ĉudno pogledao. "Na potpuno nevin naĉin," rekla je, braneći se. "Samo je govorio kako njegova ţena uopće nije primjećivala da ga on ima. Nije došao i rekao mi da ima Marfanom sindrom, za Boga miloga." Caldwell se podsmijehnuo. "Ĉuj, Victoria. Mene nikada nisi ispitivala o mom penisu." "Vidite li, k vragu?" rekla je ljutito, odmahujući glavom. "Upravo ovo je razlog zbog kojeg nisam ništa ţeljela reći o ovome. Nisam ţeljela da se ovo pretvori u još jednu šalu na Victorijin raĉun i da sljedećih deset godina moram podnositi sranja od, svakog penisa u Birou. Zato sam se sama bavila time. Nakon što smo se koncentrirali na Hannona, bila sam priliĉno sigurna da sam s njim razgovarala na aerodromu, ali nisam bila uvjerena. Zato sam rekla ljudima iz nadziranja da prisluškuju telefon njegove djevojke u

crostuff.net

Marylandu, smatrajući da ću vam na to skrenuti paţnju, ako pokaţe rezultate. Pa pokazalo ih je. Frank Hannon je na tom brodu. I ovdje su transkripti koji to dokazuju." "Kakvi transkripti?" "Jutros je tip, koji se zvao Charlie, nazvao svoju djevojku s tog broda. Charlie se zvao tip kojeg sam upoznala na aerodromu." "Još uvijek mi nije jasno kako znaš daje to bio Hannon." "Po njegovoj staroj fotografiji iz srednjoškolskog godišnjaka i kompjutorski postarane slike," rekla je, stavljajući ih na stol. "Tek jutros sam ih vidjela. Sada kada sam vidjela Hannona bez brkova i brade, uvjerena sam da sam s njim razgovarala na aerodromu u San Franciscu. To znaĉi daje Charlie zapravo Hannon. A Charlie je na tom brodu." Shapiro ju je procjenjivaĉki pogledao. "Jesi li sto posto sigurna u to?" "Ne znam. Slika iz srednje škole je stara skoro šesnaest godina. Na kompjutorski napravljenoj slici Hannon ima plavu kosu i oĉi, a tip na aerodromu je ima smeĊu kosu i oĉi. Ali, te se stvari lagano promjene. Rekla bih da sam devedeset i pet posto sigurna." Ozbiljno je kimnuo, kao da razmišlja o tome. To je potrajalo samo nekoliko sekundi, a onda ju je pogledao u oĉi. "Uzmi kremu za. sunĉanje, Victoria. Idemo na krstarenje po Karibima." Na Karenin poziv je Mike proveo ostatak jutra u kući. Posudio je jedan od njezinih ţileta za jednokratnu upotrebu i istuširao se u gostinjskoj kupaonici. Gostinjskoj kupaonici, što ga je jako dobro podsjetilo da još nije bio sasvim kod kuće. Još uvijek je nešto njegove odjeće bilo zakopano duboko u ormaru, stvari koje je tamo ostavio da bi njihovo razdvajanje izgledalo privremeno. Većina njih je bila u naftalinu već godinama, poput šarenih platnenih sakoa sa šarenim majicama i zavrnutim rukavima iz doba serije "Poroci iz Miamija". Nije bio siguran što je

crostuff.net

bilo teţe povjerovati, ĉinjenica da ih je nekada nosio, ili daje Karen dopustila da ih stavi u njezin ormar. Na sreću, pronašao je jedne kaki-hlaĉe koje je još uvijek mogao obući i bezvremenu tenisku majicu. Sve od Victorijina jutrošnja poziva Mikeu se ĉinilo da će eksplodirati iznutra. Osjećao je da se nešto sprema, a nije bilo u njegovom stilu da sjedi i ĉeka da telefon zazvoni. Ali, u Kareninim oĉima je vidio da ne ţeli ostati sama. Ovaj je put bio odluĉio staviti nju na prvo mjesto, bez da joj kaţe da to ĉini. Zajedno su spremali ruĉak. Karen je skuhala tijesto i umak, a Mike je nasjeckao rajĉice, mrkve i brokule. Pravio se da joj je ponestalo cvjetaĉe; brokula je bila dovoljan kompromis. Jeli su na ţućkastom stolu od kvrgavog bora u kutiću za doruĉak. Karen je tu prostoriju odrţavala poput malog staklenika, gdje su biljke virile kroz prozor na krovu, poput vjeĉfio rastućih pipaka. "Juĉer sam razmišljao o svom djedu," rekao je Mike, obilato se posluţujući ribanim parmezanom. Karen je pijuckala svoj ledeni ĉaj. "O neĉemu konkretnom?" "Sjećaš se kraja, kad mu pamet više nije bila najbolja?" Podigla je obrvu: "Misliš, prije ili nakon što me zaprosio?" Mike se nasmiješio: "Zaljubljivao se poput školarca. Razmišljao sam o tome kako je bio lud za Diane Sawyer. Smatrao ju je savršenom ţenom. Prekrasna pametna novinarka. Dojmljiva. I povrh svega, odliĉna kuharica." "Diane Sawyer dobro kuha?" "Sumnjam," slegnuo je ramenima. Ali nitko nije imao srca reći jadnom starom djedu da je ţena na televiziji sa svim onim sjajnim receptima zapravo Martha Stewart?" Nasmijala se u sebi. "Potpuno razumljiva pogreška za devedeset sedmogodišnjeg starca." "Hej, bio je zaljubljen, bio je sretan. Mogao sam mu to objasniti, da sam htio. Ali, u takvim stvarima treba znati procijeniti." Zaustavio se da bi je pogledao u oĉi. "Nije uvijek bolje reći istinu. Najvaţnije je da imaš dobre namjere."

crostuff.net

Osmijeh joj je izblijedio. Spustila je oĉi prema salati od tijesta. "Dobar pokušaj, Mike. Ali, ono što sam ja tebi uĉinila ne moţe se uopće usporeĊivati s time." Zabrinuto ju je gledao, sve dok konaĉno nije podignula pogled. Oĉi joj je ispunio ganutljiv izraz. "Imala sam dvadeset godina," rekla je, "mala punkerica s druge godine fakulteta Cornell na proljetnim praznicima. Kad sam sišla s broda proĉitala sam u Tribuneu tvoj ĉlanak o silovanju, U kojem je pisalo da policija nije imala osumnjiĉenog. Tada sam te odluĉila nazvati. Kako sam mogla znati da ću te nakon pet godina stvarno i vidjeti uţivo, kad sam se doslovno zaletjela u tebe na dobrotvornoj priredbi za gradski balet. Prva reakcija mi je bila da se izgubim odande." "Ali nisi." "Ne. Bio je to ĉudan osjećaj. Zapravo si mi bio stranac, a ipak si znao moju najdublju tajnu. Valjda sam osjećala da imam pravo saznati nešto o tebi. Barem malo porazgovarati s tobom i otkriti kakva si osoba." "Sigurno te šokiralo kad sam te pozvao da izaĊeš sa mnom. Oĉi su joj se raširile: "I to kako." "Pa, sada barem znam zašto si me odbila." "Ali kad sam te ponovo srela nakon tjedan dana u kafiću, poĉela sam misliti daje to sudbina ili nešto sliĉno. Tek nakon što sam konaĉno pristala izaći s tobom, moja mi je prijateljica Teri rekla da si ju nazvao i pitao kamo izlazim petkom nakon posla." "Novinari," rekao je. "Ne moţeš im vjerovati." "To je bilo slatko, stvarno. I za vrijeme prvih nekoliko izlazaka sam uspjela staviti prošlost na stranu, iako sam ti svim srcem ţeljela reći istina" "Zašto nisi?" "Bojala sam se. Nikada nisam sluţbeno bila povezana sa silovanjem ili pucnjavom. Novine u New Yorku u pravilu ne objavljuju imena ţrtava silovanja, a... pa, on je bio maloljetnik, pa ni njegovo ime nije bilo

crostuff.net

objavljeno. Napustila sam Cornell i preselila se bliţe kući. Jedini ljudi koju su sve znali su bili moji roditelji, a ĉak ni oni nisu znali da sam to uĉinila iz osvete, jednako kao i iz samoobrane." "Nazovi to kako god hoćeš. To ne mijenja moje osjećaje prema tebi." "Onda moţda bi. Što da smo prekinuli? Nisam ţeljela da ti -novinar - znaš tko sam i što sam uĉinila. Pa sam odgaĊala priznati ti istinu o tome kako smo se upoznali. Rekla sam si, reći ću mu ako ćemo hodati šest mjeseci, ako ćemo hodati devet mjeseci, ako se zaruĉimo. Kad smo se oţenili ĉuvala sam tu tajnu toliko dugo da ti nisam mogla reći - ne nakon što sam to toliko dugo krila. Ĉuvanje tajne postalo je jednako grozno koliko i sama tajna." "Prestroga si prema sebi." "Stvarno? Istina je da, da Frank Hannon nije izašao iz zatvora i ubio deset ljudi, ne znam bih li ti ikad rekla." Zastao je na trenutak, a onda pruţio ruku preko stola i dotaknuo njezinu. "Da si vjerovala da je naš brak dovoljno snaţan da to preţivi bila bi mi rekla. Ĉuvanje te tajne nije razlog zbog kojeg je naš brak oslabio. Ja sam imao nešto s tim." Izmijenili su dugaĉak, topao pogled. "Hvala ti," rekla je. Kimnuo je, a onda se oprezno nasmiješio. "To je stvarno dobar trik - kad moţeš ĉuti hvala zbog toga što si zeznuo vlastiti brak. Bavim se i dugogodišnjim prijateljstvima i ĉlanovima šire obitelji, ako ţeliš da ti razorim neke od tih veza." Bacila je smotani ubrus prema njemu. "To je problem s tobom, Poštene. Preozbiljno shvaćaš ţivot." Razgovarali su dugo poslije ruĉka. Telefon je zazvonio u dva i ĉetrdeset pet, baš kad je Mike punio stroj za pranje suĊa. Javio se u kuhinji. "Victoria," rekao je dovoljno glasno da bi Karen znala tko zove. Brisala je kuhinjski stol spuţvicom i zaustavila se u pola pokreta ."Nije valjda da ispunjavate obećanje i zovete me prije CNN-a?"

crostuff.net

Ton joj je bio iskljuĉivo poslovan. "Ţeljela bih samo ponoviti ono što sam vam jutros rekla. Molim vas da ne objavite ništa o Hannonu, serijskim ubojstvima ili vašem doušniku. Strašno je vaţno da me poslušate." "To ste mi već rekli." "Ali sada je vaţnije nego ikada. Nalazimo se u iznimno delikatnoj situaciji. Što god vi napišete, moglo bi pokrenuti Hannona. Ugroziti ţivote agenata i civila." "Ako me traţite da stavim sigurnost javnosti ispred prava javnosti da zna što se dogaĊa, mislim da imam pravo znati izmeĊu ĉega biram." Uzdahnula je, boreći se: "Ţao mi je, ne mogu vam reći detalje. Mogu vam samo reći da Hannon to još ne zna, ali da smo ga okruţili. Štogod vi objavite moglo bi mu to odati i izazvati ga." U tom je trenutku Mike ĉuo dugaĉki, duboki zvuk u pozadini s druge strane linije, poput fagota u daljini. Stresao se od smetenosti. Odakle me dovraga zove. Glas joj je odjednom postao nervozan. "Moram ići. Nadam se da mogu raĉunati na vas." Nakon što je spustio slušalicu, glavom su mu letjele misli. Karen je tiho ušla u kuhinju. Po izrazu na njezinom licu je vidio daje ĉula njihov razgovor. "Nešto veliko se dogaĊa, zar ne?" rekla je. Kimnuo je. "Okruţili su Hannona." "Gdje?" "Nije mi rekla. Ali, ..." Zaustavio se usred reĉenice. Izraz lica mu se promijenio, kao da mu je nešto odjednom sinulo. "Brodski zviţduk." Lice joj se zbunjeno smeţuralo: "Molim?" "Ĉuo sam zvuk u pozadini dok smo razgovarali. Bio je tih, u daljini, ali nesumnjivo je to bila jedna od onih nepodnošljivih sirena s broda. Mislim da je zvala iz luke." "Pa?" "Pa, gdje misliš da su okruţili gospodina Hannona? Znamo da je bio u Antigui, jer je tamo ubio ĉuvare. Ţudi za povratkom u Ameriku, kako bi mogao nastaviti svoju potragu za doušnikom. Victoria je rekla da su ga opkolili, a ja sam ĉuo brodsku sirenu u pozadini. Kladim se da se upravo nalazi na brodu prema Americi."

crostuff.net

Odmahnula je glavom, zbunjena. "Zašto bi doputovao brodom?" "Antigua je preko dvije tisuće kilometara udaljena od SAD-a, u maloj jedrilici bi mu trebalo mjesec dana, a kad bi letio, morao bi proći pokraj osiguranja na aerodromu." "Ali, kakvim brodom? Teretnim? Putniĉkim?" Stao je da bi razmislio. "Teretnjaci su spori i nije baš lako saznati kamo plove. Putniĉki, kao što znamo, su više u njegovom stilu. Na nekima ima i preko dvije tisuće putnika, pa je lako izgubiti se u guţvi. A osiguranje nije ni pribliţno onako strogo kao na aerodromima. Tribune je prije nekoliko godina napravio reportaţu o tome ko ilegalni imigranti ulaze u zemlju na putniĉkim bordovima. Jedan umirovljeni carinik je tvrdio da ih u prosjeku uĊe sto tjedno. A nije ni ĉudo. Kad brodovi stanu u nekoj usputnoj luci, ne trebaš imati kartu da bi se vratio na njega. Treba ti samo propusnica i biljeg na ruci, koje vrlo lako moţeš nabaviti na bilo kojem crnom trţištu. Ne nekim brodovima su jedini putnici kojima se provjeravaju putovnice oni koji se s njima dobrovoljno pojave u carinskom uredu na brodu. Ured za imigraciju i prihvat useljenika je otvoreno priznao da nema sredstava za potpunu kontrolu luka. "Misliš da je u Antigui ušao na brod?" "Moguće je." Na licu mu se pojavio lukav osmijeh. "Kladim se da preko intemeta moţemo otkriti i koji." "Kompjutorašu obiĉni. Kunem se da ću ti kupiti i dţepni model." Nasmiješila se i onda krenula prema svojoj radnoj sobi i upalila raĉunalo, promatrali su dok je ekran prekrivao šareni simbol America Onlinea. Karen je utipkala rijeĉ 'krstarenje', nakon ĉega se pojavila slika putniĉkog broda i ponuĊeno nekoliko mogućnosti. Kliknula je na 'karipska odredišta'. "Ajme," rekla je, "vidi koliko ih je." "Nemoguće da ih je toliko kretalo iz Antigue." Karen je pregledala popis. "Imaš pravo. Nije niti jedan. Jedina luka polaska koja nije na ameriĉkom kopnu je San Juan, u Portoriku. No, vidim nekoliko koji su stajali u Antigui."

crostuff.net

"Ne bi se ukrcao na jedan od tih. Razmisli. Dvojica ĉuvara banke su ubijena u St. Johnsu. Neki tip uskoĉi na brod usred putovanja, ide u jednom smjeru, natrag u Ameriku. To je jednako kao da sveţe gromobran za sebe. Da sam ja Hannon, traţio bih brod koji kreće iz Kariba. Na taj naĉin bih se jednostavno ukrcao, s ostale dvije tisuće putnika." "Da vidimo, ako izbacimo sve koji kreću iz Miamija... Ft. Lauderdalea... New Yorka." Popis se smanjivao svakim klikom miša. "Još uvijek imamo ĉetrnaest brodova koji isplovljavaju iz San Juana." "Kladim se da ih većina samo kruţi oko Kariba. Hannon treba neki kojem je konaĉno odredište ameriĉko kopno." "Tih ne bi smjelo biti puno," rekla je, pregledavajući ekran. "Evo jednog: Pacific Princess. Kreće iz San Juana, ide kroz Panamski kanal do Los Angelesa. Trinaest dana." "Predugo," rekao je Mike. "Osim toga, pogledaj datume plovidbe. Trenutno je na putu iz L.A.-a prema San Juanu. Kreće natrag za Kaliforniju tek za jedanaest dana. Što još ima?" Spuštala se niz ekran. "Samo još ovaj. Kreće iz San Juana. Idemo sjeveroistoĉno prema Bahamima, do Key Westa, oko Kube do Velikih Kajmanskih otoka i Jamajke, a zatim natrag do San Juana." Skrenuli su poglede s ekrana i pogledali jedno drugo, dijeleći istu misao. "Znaĉi Hannon se ukrca na kruţno putovanju u San Juanu, izaĊe u Key Westu i ne vrati se na brod." "Odande ravno autocestom U.S. 1 dokle god ţeli." "Kako se zove taj brod?" Klikom miša Karen je dovela veliku sliku broda na ekran. Ime mu je bilo široko napisano štampanim crvenim slovima na krmi: MS Fantasy. Mike je buljio u ekran, kao da zamišlja ubojicu negdje duboko u njegovoj unutrašnjosti. "Isprintaj to." Pritisnula je gumb i raĉunalo je ispisalo plan puta, zajedno s tonaţom broda, kapacitetom i glavnim podacima. Mike je ĉitao smotani papir koji je izašao iz printera. "Onda," rekla je Karen. "Što ĉekaš?"

crostuff.net

Podignuo je pogled s papira. "Kako to misliš?" "To je tvoja priĉa, zar ne? Ne ţeliš li biti prisutan kad uhapse Hannona?" Usta su mu se otvorila i nije bio siguran što bi rekao. Na pamet mu je došlo kajanje zbog naĉina na koji je otrĉao u kuću Aarona Fieldsa kako bi se svaĊao oko svoje suspenzije, kad su se posljednji put on i Karen poĉeli zbliţavati. "Mislim daje vaţnije da ostanem ovdje." "Ma, molim te," rekla je prevrćući oĉima. "Posljednjih nekoliko dana si bio divan muţ. Nemoj to pokvariti kandidiranjem za sveca." Nasmiješio se: "Dobro, ako tako misliš. Ali, brod je usred Kariba. Kako ću doći do tamo?" Ugasila je raĉunalo. "Ako smo u pravu, Hannon neće pokušati sići s broda dok ne pristanu u Key Westu. Moţeš noćas odletjeti u Nassau, moţda se probaš ukrcati kad brod tamo pristane sutra ujutro." "To je velik rizik. Mogao bih odletjeti do tamo, ukrcati se na brod i biti u krivu." "Misliš li da si u krivu?" Na trenutak je razmislio: "Ne. Mislim daje on na tom brodu." "Onda poĊi." "Stvarno ţeliš da odem?" Kimnula je. "Zasluţio si ovu ekskluzivnu priĉu. I nitko na svijetu neće moći reći da si platio nekome za nju." Srce mu se nadimalo, kao da odjednom ima nešto za dokazati. Poĉeo se okretati, a onda se zaustavio i pogledao ju. Izraz lica mu je bio topao, ali ozbiljan. "Volim te." Trepnula je, malo iznenaĊena. "Ne sjećam se kad si zadnji put to rekao u dvije, umjesto ĉetiri rijeĉi." "Kako to misliš?" "Ja obiĉno nisam ta koja kaţe: T ja tebe volim.'" Izmijenili su osmijehe, a zatim se on 'kucnuo u drvo' po ĉelu izašao iz sobe.

crostuff.net

48. U 3:30 tog popodneva sunce je ţarko obasjavalo miamijsku luku. Na palubi s bazenom broda MS Rhapsody, blizanca MS Fantasyja, Victoria je upijala pogled na nebo iznad Miamija koje se nadvilo preko zaljeva. Središte Miamija je, moglo bi se reći, bilo preplavljeno novogradnjom, za razliku od njezinih sjećanja iz ranog djetinjstva na 'Toranj slobode', klasiĉni stari neboder zapadno od luke, koji je sluţio kao centar za prihvaćanje kubanskih izbjeglica šezdesetih godina. Sada su najviše zgrade bile na jugu, na ušću rijeke Miami. Od svog staklenog i granitnog vrha na pedeset petom katu, najviši se neboder spuštao poput planine, kao da njegovi najnepoţeljniji dijelovi nisu mogli, a da ne skliznu u podruĉja puna kriminala na sjevernoj strani grada. No, s palube velikog broda ĉak se i sjeverna strana grada ĉinila lijepom, dok su se Victory ine oĉi zaustavile na impresivnoj zgradi Miami Tribunea na samoj obali. Zaintrigirala ju je ironija tog trenutka. Mogla je gotovo mahnuti novinarima koji su se uţurbano kretali petim katom redakcije, no nitko od njih nije imao pojma da im se najveća ovogodišnja priĉa odvija ravno ispred nosa. Osim, naravno, ako Mike nije otkrio o čemu se radi. Brod je bio usidren na svom uobiĉajenom mjestu, okrenut k istoku, prema Atlantiku, odmah iza jednog od plutajućih hotela koji su organizirali krstarenje. MS Rhapsody se upravo bio vratio s devetodnevnog putovanja po Djeviĉanskim otocima i do prije jednog sata posada se bila pripremala za sljedeće putovanje. Sad je bio napušten, osim deset agenata FBI-ja i Billa Odomsa, šefa osiguranja brodske kompanije. Odoms je izgledao poput okorjelog bivšeg policajca, nekoga kome je prvi posao u 'osiguranju' bila sluţba izbacivaĉa u nekom baru na fakultetu. Na desnoj je ruci nosio prsten iz policijske akademije, a na reveru svog tamno plavog sportskog kaputa znaĉku Rotary kluba. Kosa mu je bila rijetka i zaĉešljana unatrag, no kad je puhnuo povjetarac otkrio je ćelu potamnjelu od sunca. Fotosenzibilne leće njegovih naoĉala sa zlatnim okvirima potamnjele su pod suncem i zaklonile mu oĉi i veći dio lica; Victoria je ipak mogla osjetiti snagu njegova pogleda dok se obraćao skupini agenata.

crostuff.net

"Rhapsody je zapravo identičan Fantasyju," objasnio je. "Osim što je dvije godine stariji i što mu je matiĉna luka Miami, a ne San Juan. Sa bruto tonaţom od osamdeset tisuća tona, to su naša dva megabroda. Da vam dam usporedbu, izvorna Queen Elizabeth zapoĉela je plovidbu 1940-te s registriranih sedamdeset pet tona. No, naši brodovi imaju stvari koje 1940-te niste viĊali ni u hotelima. Imaju sedmerokatno ograĊeno predvorje, ĉetrnaest putniĉkih dizala, savršen sistem za osvjetljavanje i teretanu od ĉetiri tisuće kvadratnih metara. Svaki ima tisuću sto kabina, dva restorana na dva kata s pogledom na more, široko šetalište koje okruţuje ĉitav brod. Gotovo pedeset posto od sedamsto kabina s pogledom na more imaju privatne verande sa staklenim ogradama i pruţaju nesmetan pogled na more." "Koje su im osnovne dimenzije?" pitao je Shapiro. "Dugaĉki su tristo, a široki ĉetrdeset metara. Imaju dvanaest putniĉkih paluba prekrivenih tikovim drvetom, od kojih je većina skoro pedeset metara iznad površine vode. Sam vrh brodskog dimnjaka je sedamdeset metara iznad površine." "Kojom brzinom plove?" "Dvadeset i jedan ĉvor." "Postoji li bilo kakva razlika u izgledu tih dvaju brodova?" Odoms je odmahnuo glavom, "Sve što danas vidite ovdje, isto je kao i ono što ćete vidjeti na Fantasyju. Jedina je razlika, naravno, što ćete imati skoro dvije tisuće putnika i devetsto ĉlanova posade. I ţelim ponovo naglasiti - moja glavna briga je njihova sigurnost - ĉak i ako to znaĉi da vaš serijski ubojica pobjegne." Shapiro je kimnuo, kao da ga ţeli razuvjeriti. "Ovo nije zamišljeno kao Rambova akcija. Naš cilj je jednostavan: otkriti osumnjiĉenog, promatrati ga i uhapsiti ga jedino onda kad ćemo ga moći zateći nasamo. Ako sve proĊe po planu, on neće znati što ga je snašlo dok ne bude imao lisice na rukama. Naš je okupljeni tim relativno malen, kako mu se ne bismo odali. Posljednje što bismo htjeli je da ga natjeramo da uzme taoce. No, ako nešto poĊe po zlu, imamo sve potrebne talente i streljivo. Victoria je provela pet godina u

crostuff.net

pregovaranju s otmiĉarima prije nego se pridruţila našoj jedinici za lov na serijske ubojice. Ako situacija postane opasna po ţivote, imamo nekoliko najboljih ljudi iz Tima za spašavanje talaca - svojevrsnog vrhunskog tima specijalaca unutar skupine FBI-ja za bavljenje kritiĉnim situacijama." Odoms je bio mrtav-hladan. "Još uvijek mi nije jasno zašto se bilo tko mora ukrcati prije nego brod pristane. Za dvanaest sati stiţe u luku u Nissauui. Meni se ĉini da biste se tada svi mogli jednostavno ukrcati." "Za dvanaest sati Hannon bi se mogao prestrašiti i izgubiti se na Bahamima. Mogao bi zauvijek nestati na tih sedamstotinjak otoka površine Connecticuta. Ne moţemo riskirati tu mogućnost. Samo petero nas će se ukrcati za vrijeme plovidbe, ostatak će ući u luci. Vjerujte mi, uĉinit ćemo to na naĉin koji neće pobuditi sumnju." "Samo zapamtite da pucnjava nije dobra za posao." "Devedeset devet posto onoga što mi radimo, a pogotovo onoga o ĉemu priĉamo, su ĉiste mjere opreza. Ali ako doĊe do najgoreg mogućeg razvoja dogaĊaja, moram znati gdje je najbolje mjesto na koje ću staviti svoje snajperiste. Ako on bude trĉao po hodnicima s jednog na drugo mjesto, moj tim mora znati kako će stići tamo prije njega. Onda, ako nemate ništa protiv - neka razgledavanje poĉne." Odoms je uzdahnuo, oĉito s nelagodom: "Slijedite me." Odveo ih je do bazena, obraćajući se Shapiru. Ostali su ih slijedili u grupicama od po dvoje ili troje. Kevin McCabe, snajperist i voĊa specijalaca za krizne situacije hodao je pokraj Victorije. Maglovito ga se sjećala od prije nekoliko godina, iz ureda u Miamiju. Isticao se u odjelu za borbu protiv trgovine drogom i to naljepnicom na braniku svog auta na kojoj je pisalo 'Toliko Kolumbijaca, tako malo vremena'. Bio je otprilike njezinih godina, s debelim vratom i širokom ĉeljusti, a takvi joj se tipovi nisu sviĊali. Smiješio se i ţvakao kaugumu otvorenih usta. "Onda," rekao je bahato zabacivši glavu, "ĉujem da ste ti i gospodin Hannon imah zanimljivu lekciju iz anatomije prije nekoliko dana."

crostuff.net

Licem joj je prešao zabrinuti izraz. Nije dugo trebalo da se razgovor o penisu proširi. "I što s tim?" ravnodušno je odvratila. "Ništa," kazao je i dalje se podsmjehujući. "Samo sam mislio da bih pod tim okolnostima morao traţiti tvoje odobrenje prije pucnja u glavu." "Nema problema. Ako si ţeliš pucati u glavu, razveselit ćeš ţene diljem svijeta" Dvojica muškaraca iza njih prasnula su u smijeh nakon njezinog odgovora. McCabeovo se lice zacrvenilo od bijesa. "Jako smiješno," rekao je. "Ali kad ovaj kreten gurne noţ u neku ţensku u kupaćem kostimu, molit ćeš me da preuzmem vodstvo." "Polako, McCabe. Ti si samo podrška. Nećemo ubiti Hannona ako ne moramo." Pogled mu je postao prodoran, a ton smrtno ozbiljan. "Imam vijesti za tebe, sestro, ova ţivotinja nije spremna mirno sići s Broda ljubavi. Pametan je i, ne zaboravi, nema što za izgubiti." Snaţno je trepnula dok je on nastavio s hodom, ali u utrobi je osjetila spoznaju daje McCabe bio potpuno u pravu. 'Omiljene fraze' iz priruĉnika za pregovaranje s otmiĉarima neće biti od koristi. Uhvatit će ga jedino silom. 49. S visine od preko tristo metara MS .Fantasy je izgledao kao brod igraĉka koji se kreće po prekrasnom plavom sagu. Vireći s helikoptera Obalne straţe tipa HH-60J Jayhawk, Victoria je shvatila zastoje njegov blizanac bio nazvan 'Rapsodija na plavom'. Victoria se nalazila u straţnjem dijelu letjelice s McCabeom. Bila je svezana u stolcu za iskakanje ekipe hitne pomoći za spašavanje utopljenika. David Shapiro je sjedio u pilotskoj kabini pored pilota Obalne straţe. Svih je petero agenata bilo odjeveno u tamnoplave kombinezone, ĉizme i metalno plave kacige. Izvezena oznaka koja na desnim rukavima kazivala je da su pripadnici Hitne sluţbe za zraĉno spašavanje.

crostuff.net

Na podu pokraj Victorije leţala su nosila prekrivena bijelim plahtama i pokrivaĉima. Uz njih se nalazio crveno-bijeli hladnjak na kojem je pisalo 'ljudska krv', srebrni spremnik s natpisom 'kisik' i mali crveni stroj za oţivljavanje rada srca, koji je izgledao poput kutije za alat na koju je prikljuĉen sistem za infuziju i Hewlett-Packardov aparat za reanimaciju srca elektrošokovima. Shapiro se okrenuo prema njoj i dao joj znak 'palac gore' u trenutku kad je helikopter usporio na brzinu od 160 ĉvorova i poĉeo se spuštati. Pilotov monotoni glas odjednom se uz krĉanje pojavio na radijskom sustavu što je bio ugraĊen u njezinoj kacigi. "Obalna straţa HH-60 spasitelji 37 s ekipom od pet bolniĉara spremni su spustiti se na MS Fantasy radi lijeĉniĉke evakuacije." Kako se brod povećavao, Victoria je primijetila horde putnika na palubama pogleda uprtih prema helikopteru. Pogledala je na sat. Upravo u ovom trenutku po ĉitavom se brodu prosljeĊuje obavijest koja ' objašnjava putnicima da se ne uznemiruju zbog 'lijeĉniĉke intervencije.' Victoria se osvrnula po dva metra širokoj kabini, a ostali su agenti sjedili pognutih glava, duboko zamišljeni, kao da u sebi ponavljaju dogovoreni plan. Tako su se ponašali sve od uzlijetanja iz baze Obalne straţe na Bahamima. Provirila je kroz prozor. Letjeli su tridesetak metara iznad površine vode, paralelno s brodom, ĉak i s glavnom palubom. More je bilo mirno pa se brod jedva vidljivo ljuljao. Helikopter je prestigao brod, a zatim usporio i opet se poravnao s njime dok se pilot trudio ujednaĉiti njihove brzine. Kad su konaĉno bili savršeno usklaĊeni, helikopter se poĉeo boĉno spuštati prema heliodromu na pramcu broda. Nekoliko trenutaka je lebdio, a onda se savršeno spustio na veliko crno slovo H. Vrata su se otvorila i tim je krenuo u akciju. Letjelica se odmah ispunila toplim, slankastim morskim zrakom, a od ĉetiri elise koje su se vrtjele i brujale bilo je nemoguće išta ĉuti. Dvojica su muškaraca iskoĉila van i izvadila nosila. Victoria im je dodala Spremnike za krv i kisik koje su stavili na nosila. Ona i McCabe su uzeli crveni stroj za oţivljavanje i skoĉili

crostuff.net

na palubu. Ona je primila ruĉku s jedne strane, McCabe s druge te su pojurili prema izlazu. Shapiro i dvojica s nosilima bih su odmah iza njih. Na vratima ih je doĉekao brodski lijeĉnik. Nosio je bijelu kutu, a oko vrata mu je bio stetoskop kako bi bio siguran da svatko tko gleda vidi daje on doktor. "Ovuda," viknuo je. Pojurio je niz hodnik vodeći grupu bolniĉara. Tim se uvukao u uski dugaĉki hodnik, a zatim se uspeo impresivno širokim stepenicama koje bi bile prikladnije za hotel. Radoznali promatraĉi virili su kroz vrata svojih kabina dok su se bolniĉari uspinjali uz dva reda stepenica prema palubi Aloha, gdje su bih smješteni najveći i najskuplji apartmani. Lijeĉnik je otvorio vrata kabine apartmana, mašući rukom i pokazujući im da uĊu. Shapiro je posljednji ušao i vrata su se za njim zalupila. Unutra je ĉekalo šest ĉlanova brodske posade: visoka ţena, tri bijelca i crnac - isti sastav kao i FBI-jev tim, plus starac ĉije je lice bilo naprašeno bijelim prahom kako bi izgledao bolesno blijed. Victoria i njezin tim brzo su svukli odore Obalne straţe i predali ih svatko svojem 'zamjeniku'. McCabe je povukao deku s kolica, a zatim bacio automatsku pušku M-16 svakom od svojih kolega iz tima za spašavanje taoca, zadrţavajući snajper 308 za sebe. Victoria je prekopala po ladicama sustava za oţivljavanje i izvadila pištolje: 45-kalibarske za svakog od muškaraca i 9mm SIG-Sauer P-228 za sebe. Bacila je hladnjak na krevet i istresla petsto naboja šupljih vrhova, sluţbene municije koja je bila upotrebljiva ĉak i nakon što bi se smoĉila. "Idemo!" zalajao je Shapiro. Agenti su pomogli svojim dvojnicima da navuku tamnoplave kombinezone i naranĉaste kacige. Starac je leţao na nosilima s laţnom cijevi za kisik priĉvršćenom za nos. Novi je. tim bio spreman za trideset sekundi. Agenti su se pomaknuli uza zidove sobe, daleko od vrata. "Idite," rekao je Shapiro.

crostuff.net

Lijeĉnik je otvorio vrata i novi je tim izjurio sa svojim pacijentom priĉvršćenim za nosila, istim se putem vraćajući prema helikopteru. U hodnicima je sada bilo još više promatraĉa i lijeĉnik im je vikao neka se maknu s puta. Za devedeset su sekundi prošli dva reda stepenica i izašli kroz vrata. Na palubi s bazenom skupila se cijela grupa ljudi koji su gledali dolje prema helikopteru. Većina je bila odjevena u kupaće kostime i pijuckala tropska pića, smiješeći se i bezbriţno razgovarajući, kao da je helikopter bio dobrodošli izvor uzbuĊenja. Frank Hannon se odozgo nagnuo preko ograde i promatrao, potpuno nezabavljen. Još uvijek je nosio svoj turistiĉki slamnati šešir i sunĉane naoĉale. "Što se dogaĊa?" ĉuo je nekoga iza sebe kako pita. Bio je to debeli muškarac u ţarko plavim kupaćim gaćama, koji je srkao tjednu zalihu kalorija iz izdubljenog ananasa. Razgovarao je sa ţenom naranĉaste kose s lepršavim šeširom, koja je ĉitav dogaĊaj promatrala kroz naoĉale za operu. "Ma, mi to doma stalno vidimo," rekla je nazalnim njujorškim naglaskom. "Herz-infarkt, sto posto. Budu ga helićem prevezli u bolnicu." "Jesu li stigli na vrijeme?" Mljacnula je ustima i mahnula rukom. "Dobro je zgledal, fala Bogu. Taj isti konobar se još juĉer smijao i posluţivao piće meni i mojim prijateljicama. Jako dragi gospon." Hannon je paţljivo promatrao dok se helikopter dizao s pramca, a oĉi su mu se suţavale od sumnjiĉavosti. 50. U 5 sati Victoria i David Shapiro sastali su se u spremištu za posteljinu sa šefom brodskog osiguranja i dvanaest paţljivo izabranih ĉlanova posade. Spremište se nalazilo u izoliranom dijelu broda ispod razine vode, kamo putnici nisu imali pristup. Nizove polica, koje su sezale od poda do stropa, ispunjavale su plahte,

crostuff.net

ruĉnici i jastuĉnice, okruţujući ih bjelinom. Victoria je osjećala kako ĉeliĉni pod ispod njezinih nogu vibrira od rada ogromnih brodskih motora u trupu broda ispod njih. Posada je stajala u polukrugu, okrenuta prema Victoriji. Bili su odjeveni u tradicionalne crne hlaĉe i bijele jakne, kao posluga na starim putniĉkim brodovima, iako su sada pet od njih bile ţene, ĉega tada nije bilo. Svi su bili mladi, u dvadesetim godinama. Osam Indoneţana i ĉetvero Jamajĉana. Svatko je u ruci imao blještave fotografije starog i novog Franka Hannona. "Svakog od vas osobno je izabrao vaš šef osiguranja," rekla je Victoria. "Po jedan glavni stjuard za svaku od dvanaest putniĉkih kabina. Bili ste izabrani prvenstveno zato što vaš poslodavac vjeruje da ćete ovu operaciju drţati u potpunoj tajnosti. Moţete li mi to potvrditi?" Pogledali su jedno drugo, a onda zajedniĉki kimnuli. "Svaki od vas bit će odgovoran za pregledavanje kabina na svojoj palubi. Traţimo Amerikanca, bijelca, koji je visok 190 cm. No, osim visine, mogao bi izgledati kao bilo tko drugi. Mogao je obrijati glavu ili obojiti kosu. Kontaktne leće mogu mu promijeniti boju oĉiju. Mogao se prerušiti tako da izgleda debelo ili staro, a mogao bi ĉak putovati i kao ţena." "Pitanje," rekao je jedan od mladih Jamajĉana. Bio je primjetno mršav, ĉak i u licu, ali njegov priliĉno agresivan stav odavao je više samopouzdanja nego kod drugih. "Da," odazvala se Victoria. "Kako se zovete?" "Leddy Coolidge. Većina ljudi me zove samo Cool." "U tvojim snovima," dobacila je jedna od ţena. "Što ste ţeljeli pitati?" rekla je Victoria. Govorio je opuštenim otoĉkim naglaskom, ali ton mu je bio pomalo sarkastiĉan. "Ako se taj tip moţe prerušiti u bilo koga, na što toĉno da onda pazimo?" "Ono što nikako ne moţe sakriti je visina. Znaĉi, prvo što morate uoĉiti je netko iznad 180 cm - muškarac ili ţena."

crostuff.net

'To moţe biti petsto ljudi, ĉovjeĉe," odvratio je podrugljivo. "Sto znaĉi da smo eliminirali preko tisuću ljudi već prvim potezom. Nakon toga, morate paziti na sumnjive okolnosti. Vlasulja ili boja za kosu u kupaonici bili bi oĉiti znak, ali traţite i malo suptilnije stvari. Na primjer, netko tko veĉera u kabini umjesto u restoranu. Netko tko se ne miješa previše s ostalim putnicima, ne pozdravlja u hodniku." Jamajĉanin je podigao ruku i napravio izraz lica kao da siše limun. "Ne bismo li se trebali usredotoĉiti na jednokrevetne kabine?" "Ne smijete se ograniĉiti na to. Vjerujemo da putuje sam, ali rezervacijski sistem broda spaja one koje putuju sami s drugim samcima istog spola u dvokrevetne kabine, pa bi mogao imati cimera. Moguće je da je u San Juanu iznajmio prostitutku koja putuje s njim kao pratilja. Ili je moţda zakupio dvokrevetnu kabinu za sebe i suputnika koji ne postoji. Znaĉi, svaki put kad uĊete u dvokrevetnu kabinu, morate paziti na znakove koji govore boravi li tamo stvarno dvoje ljudi. Nemojte pritom biti oĉiti, ali..." "Oprostite," opet on. Ovaj su ga put njegovi kolege prijekorno pogledali, kao da misle da postavlja previše pitanja. "Da?" rekla je Victoria strpljivo. "Što da uĉinimo ako mislimo da smo ga uoĉili?" Shapiro se ubacio. "Prije svega, morate nastaviti s poslom kao i obiĉno. Ako primijetite nešto sumnjivo, javite nam. Mi ćemo nakon toga preuzeti stvar. Ne oĉekujemo od bilo koga od vas da bude junak." Jedna od Indoneţanki promeškoljila se s nelagodom. "Koliko je on toĉno opasan?", a glas joj je bio pun zabrinutosti. Victoria je pogledala prema Shapiru, a zatim natrag prema skupini. "Iznimno," rekla je ozbiljnim tonom. "Radije bismo se posluţili agentima FBI-ja, ali iskreno, nemamo ih još dovoljno na brodu. Ĉak i da imamo, oĉekujem daje Hannon već zapamtio stjuarda u svojoj kabini i sve druge koji rade na palubi ili tko ima pristup njegovoj kabini. Ne bismo ţeljeli napraviti kadrovske promjene koje bi ga mogle uznemiriti." "Što ako napadne nekoga od nas?" nadovezala se ista ţena.

crostuff.net

"Ovaj brod je Hannonovo sredstvo za bijeg," rekla je Victoria. "Ne vjerujemo da će ikoga napasti - osim ako ne bude izazvan. No, za sluĉaj nuţde, svatko će od vas imati elektronski dojavljivaĉ. Uvijek ga nosite sa sobom. Ako upadnete u nevolju, pritisnite gumb i mi ćemo odmah znati gdje se toĉno nalazite." Zastala je kako bi im pogledala izraze lica, sluteći napetost. "Osjeća li bilo tko da nije dorastao ovom zadatku?" Svi su šutjeli. "Dobro," rekla je Victoria. Završila je raspravu posljednjim podsjetnikom na povjerljivost, a zatim pokupila fotografije prije nego što su svi otišli. Nisu ţeljeli da njihovi materijali kruţe brodom. "Hvala vam, svima," kazala je raspuštajući ih. Stjuardi su izašli u tišini. Pokraj vrata je stajao šef brodskog osiguranja, osobno zahvaljujući svakom od njih na odlasku. Victoria i David Shapiro ostali su stajati sami, iza sloţenih ruĉnika i dalje od ostalih. "Brineš li se zbog nekog od njih?" tiho je upitao Shapiro. "Samo ovog radoznalog. Imam grozan osjećaj da bi htio biti James Bond." "Moramo vjerovati prosudbi prijevoznika u ovim stvarima. Oni poznaju svoje zaposlenike. Neće biti problema s njim." "Nadam se," rekla je s uzdahom. "Za njegovo dobro. I naše." Na Mikeovom licu poĉivao je izraz umora od putovanja kad se povukao u svoju hotelsku sobu u Nassauu. Već skoro deset godina nije bio na Bahamima, a svoj posljednji boravak ovdje proveo je leţeći na Rajskoj plaţi i vozikajući se na mopedima, odjeven u kupaće gaće i ruţiĉastu majicu na kojoj je pisalo HEJ ĈOVJEĈE. No, veĉeras se uopće nije osjećao kao turist. Stavio je svoju putniĉku torbu na stolac pokraj malog ormara, a onda izuo cipele i bacio se na krevet. Škripao je na svaki njegov pokret - ukljuĉujući, ĉinilo se i svaki treptaj. Pronaći pristojnu sobu usred sezone i bez rezervacije nije bio lak zadatak i ova specijalna ponuda u prizemlju s roskasto kupusavim tapetama koje su se gulile bila je daleko od pristojnog.

crostuff.net

Podboĉio se na lakte - uz boţanstveno škripanje - i uzeo telefon s noćnog ormarića. Rekao je Karen da ostavi ukljuĉen mobitel, za sluĉaj da mu je FBI još uvijek prisluškivao kućni telefon. Okrenuo je njezin broj i javila se nakon trećeg zvona. "Pa, put je bio dobar," rekao je. "Drago mi je," rekla je, ali u glasu joj se ĉula nervoza. "Hoćeš li se uspjeti ukrcati na brod?" "Bio je skroz rasprodan pa sam morao kupiti propusnicu na crnom trţištu." "Što to znaĉi?" "Kad stane u nekoj luci, brod svojim putnicima izdaje propusnice s kojima se vraćaju na brod. Kao što sam ti rekao. Postoji mjesto na kojem se prodaju takve propusnice, uglavnom za ilegalne useljenike koji ţele ući u Ameriku. Jedini je problem što nemam kabinu." "Molim?' "Samo je jedna noć prije nego stignemo u Key West. Mogu je provesti u casinu ili spavati u leţaljci na palubi, ako ću morati." "Nije li to opasno?" "Ma, nije. Ako me uhvate, bacit će me preko palube." Nervozno se nasmijala. "Ne. Mislim spavati u leţaljci. Ĉini se riskantno, s obzirom da je Hannon na brodu." "Valjda se prema tome moraš postaviti realistiĉki. Sjeti se ratnih reportera koji su bili na plaţi na dan D ili puzali kroz polja riţe u Vijetnamu." "Ne ţelim da puziš kroz polja riţe, isto kao što ne ţelim da spavaš u leţaljci na palubi. Zašto se ne bi ukrcao samo preko dana, dok brod stoji u luci?" "Zvuĉiš malo preplašeno." "Ne, dobro sam," duboko je uzdahnula. "U redu. Malo sam preplašena. Nakon što si otišao poĉela sam razmišljati o svim onim nevinim ljudima koje je Hannon ubio. Grozne naĉine na koje su umrli. Jedan od njih

crostuff.net

je bio odsjeo u kabini pored moje. To sam lako mogla biti ja. Ma, da sam zadrţala djevojaĉko ime, vjerojatno bih i bila mrtva." "Moţda bih se trebao vratiti kući." "Ne. Otišao si tamo po svoju priĉu. Pa, ostani tamo i dobij ju. Ţelim da to uĉiniš." "Što ćeš ti veĉeras?" "Zakljuĉati sva vrata," rekla je, "i ostaviti upaljena svjetla. Oni tipovi koji me ĉuvaju rekli su da sam sigurna, da se ne brinem, ali..." Odjednom mu je sinulo da Hannon moţda nije na brodu - ili da bi nekako mogao sići s njega. "Zašto ne bi otišla u Zackov stan i ostala u mojoj sobi? Zgrada ima svog ĉuvara. Tamo ćeš biti puno sigurnija." Telefon joj je zacvrkutao, znak da joj se baterija ispraznila. "Svaki ĉas ću te izgubiti," rekla je. Oboje su zastali. Bilo je jasno da govori o praznoj bateriji, ali zbog naĉina na koji je to rekla oboje su osjećali nelagodu. "Mislila sam na bateriju," rekla je. "Znam. Bit ću paţljiv, znaš?" "Volim te," rekla je kad se linija prekinula. Spremao se odgovoriti, ali nije više bilo signala. Srce mu je preplavio osjećaj praznine dok se naginjao preko kreveta kako bi spustio slušalicu. Poloţio je glavu na naslon i razmišljao o tome kako Karen nisu zavarale njihove rijeĉi jednako kao ni njega. Oboje su znali da nije skoĉio na avion i izmamio ulaz na brod samo zato da bi dobio tu priĉu. Nije se radilo o tome da nije vjerovao da će FBI obaviti svoj posao, nije bio siguran ni moţe li im pomoći. Ali, s obzirom da je Karen bila tako visoko na popisu serijskog ubojice, bio je siguran ujedno. Morao se pobrinuti da uhvate Franka Hannona - pod svaku cijenu. 51.

crostuff.net

U zoru je MS Fantasy pristao na mol broj 3 koji je nosio ime Princ George, pokraj dva prazna sidrišta. Teški konopci, debeli poput slonovske noge, vezivali su veliko plovilo za ogromne kuke na starom drvenom mostu. Lagani valovi iz luke Nassau udarali su u školjke koje su se primile za trup broda. Plovidba je od San Juana prošla priliĉno glatko, a Hannon nije uopće morao izaći iz kreveta kako bi znao da su pristali. U kabini se izgubio svaki osjećaj kretanja, kao da je brod stupio na tlo. Na vratima se ĉulo lagano kucanje. "Doruĉak," došla je i prigušena najava iz hodnika. Hannon se uspravio u krevetu i pogledao na sat. Sedam i trideset. Toĉno na vrijeme. Iskobeljao se iz braĉnog kreveta i navukao frotirski ogrtaĉ. Krenuo je prema vratima, a onda se zaustavio i osvrnuo po sobi. Još uvijek ga je malo muĉila sumnja zbog juĉerašnje lijeĉniĉke intervencije i osjećao je potrebu za pojaĉanim oprezom. "Samo trenutak," viknuo je. Pogledao si je lice u ogledalu. Nitko ga na brodu nije vidio bez šešira i sunĉanih naoĉala, ali nije baš mogao s njima hodati po kabini u rano jutro. Uţurbano je razmišljao, a onda pojurio u kupaonicu. Pronašao je svoj pribor za brijanje i pustio vodu, a zatim si nasapunao lice debelim slojem pjene za brijanje. Uzeo je britvu i nekoliko puta povukao njome po licu kako bi izgledalo daje usred brijanja. Savršeno, pomislio je. Otišao je do vrata i otvorio ih. "Dobro jutro," rekao je Leddy Coolidge prijateljskim jamajskim naglaskom. "Oprostite gospodine. Nisam vas valjda prekinuo u brijanju?" "Nema problema." Ugodan miris prepeĉenog kruha i sirupa ispunio je zrak. Hannon se pomaknuo u stranu, puštajući stjuarda proći. Ugurao je kolica u kabinu i postavio ih ispred televizora. Bila su to kolica s pregradama ispod gornjeg posluţavnika u kojima se hrana odrţavala toplom na prijevozu iz kuhinje, a mogla su se i raširiti te pretvoriti u jedeći stol. Stjuard je otvorio pregrade i izvadio jedan posluţavnik, ali kad je posegnuo za drugim zaustavio se, kao da nije siguran što da uĉini.

crostuff.net

"Da ostavim drugi obrok na toplom dok se gospoĊa Ellers ne vrati?" "Ha?" rekao je Hannon. "O, da. U kupaonici je. Nema problema." Stjuard je ponovo oklijevao, sjetivši se stoje agentica FBI-ja rekla za visokog samca koji putuje u kabini za dvoje. Pogledao je Hannona, a onda brzo skrenuo pogled. "Ostavit ću joj ga ovdje," rekao je i krenuo prema vratima. "Ne trebam li nešto potpisati?" upitao je Hannon. Stjuard se zaustavio. Osmijeh mu je bio nervozan dok je iz dţepa izvadio blok koţnoga omota i pruţio ga Hannonu. "Potpišite bilo gdje." Hannon se potpisao kao 'Keith Ellers'. Primijetio je kako stjuardova ruka drhti kad je ovaj uzimao svoju olovku od njega. "Hvala vam, gospodine," rekao je Jamajĉanin. Hannon je kimnuo, a onda paţljivo promatrao stjuarda na izlasku iz sobe. Trudio se da ne bude paranoiĉan, ah stjuard mu se ĉinio iznimno nervoznim. Uzeo je platneni ubrus sa stola i zamišljeno si obrisao pjenu za brijanje s lica. CNN-ov juĉerašnji izvještaj. Zraĉna bolniĉka intervencija. Jutrošnji nervozni posluţitelj. Instinkti su mu govorili da se izgubi odatle. Nagonski je zgrabio kofer iz ormara i bacio ga na krevet. Pogledao je u torbicu s patentnim zatvaraĉem na boku. U olovom optoĉenoj Kodakovoj torbi za zaštitu filmova, otpornoj na rendgen, nalazio se Smith & Wesson, 45 ACP-kalibarski pištolj od nehrĊajućeg ĉelika, koji je kupio u trgovini oruţjem u San Juanu. Otvorio je kutiju s municijom i izvadio dvanaest metaka. Oĉi su mu zasvijetlile od zvuka ulaţenja streljiva u spremnik. Brzo se okrenuo i uperio pištolj u zrcalo, poput revolveraša na dvoboju kad cilja u svog protivnika. Polako je premještao nišan prema šarenoj brošuri na noćnom ormariću, na kojoj je bio mladi par potamnio od sunca u oskudnim kupaćim kostimima, grlili su se i smiješili dok su glupo recitirali sluţbeni otoĉki turistiĉki slogan: Bolje je na Bakarnima.

crostuff.net

"To ćemo još vidjeti," rekao je Hannon podrugljivo. Mike se nije mogao natjerati da jede u rupĉagi u kojoj je odsjeo, pa je otišao u ulicu Bay, prometnu glavnu ulicu Nassaua, koja se protezala uz obalu. Pojeo je lagani doruĉak u starom Britanskom kolonijalnom odmaralištu na plaţi, upeĉatljivoj ruţiĉastoj graĊevini na plaţi s pogledom na brodove vezane u molu Princ George. Toĉno u osam sati zapoĉeo je desetominutnu šetnju niz Zapadnu Esplanadu, prolazeći pokraj restorana i trgovina na jednoj strani ulice te ruţiĉastog pijeska i palmi na drugoj. Na kraju mola broj 3 doĉekao gaje topao, slankasti povjetarac. Ĉak i izdaleka Fantasy je izgledao jednako velik kao i hotel što gaje upravo napustio. S molom gaje povezivao mostić iznad kojeg se u luku nadvila plava platnena tenda. Kabina u obliku šatora na kraju mostića bilo je mjesto na kojem će netko od sluţbenika provjeravati propusnice, pretpostavljao je Mike. S broda je već silazila rijeka putnika, koje je, ĉim bi stupili na tlo, preplavila turistiĉka industrija. Ljubazan ĉovjek s dreadlocksima odjeven u dres kluba New York Yankees pozdravio ih je povicima: "Taksi, taksi." Ţene u kriĉavo obojanim haljinama nudile su im slamnate šešire i biţuteriju. Na svakom su se koraku mogle kupiti majice. Turisti u prolazu samo su se smiješili svoj toj zbrci, pokazujući zube i ameriĉke dolare. Mike je bio odjeven u kratke hlaĉe i polo majicu, s turistiĉkom torbom prebaĉenom preko ramena. Smatrao je da su baseball kapa i tamne sunĉane naoĉale bile dovoljno da ga se ne prepozna. Zaustavio se blizu starca koji je prodavao ruĉno izrezbarene figurice napravljene na Tajvanu. Ţelio se ukrcati na brod, ali mu je bilo jasno da sad nije vrijeme za isprobavanje laţne propusnice. Putnici su samo silazili. Morat će priĉekati nekoliko sati, vrijeme ruĉka, kada će promet teći u oba smjera. U meĊuvremenu neće biti na odmet da malo promatra, moţda ugleda nešto što bi potvrdilo njegovo uvjerenje daje Fantasy pravi brod. Dok se povorka ljudi i dalje slijevala niz mostić, pitao se hoće li se i sam Hannon pojaviti u jutarnjoj guţvi. Iz radoznalosti je poĉeo promatrati svakog visokog muškarca koji se spuštao niz dasku. Iznenadilo ga je za

crostuff.net

koliko malo ih je mogao reći da definitivno nisu Hannon. Zgrozilo gaje to što bi mogao gledati ravno u Hannona, a da toga ne bude ni svjestan. No, popratna misao je groţnju pretvorila u jezu. Hannon bi mogao gledati ravno u njega. Frank Hannon je nosio široki slamnati šešir i sunĉane naoĉale koje su se zrcalile kada je silazio niz stepenice prema predvorju. Imao je kofer s naramenicama koji zbog njegove visine nije izgledao veći od torbe za kamere što su ih drugi turisti nosili na ramenu. Stjuard je iz ormara ĉistaĉice na drugoj strani hodnika promatrao Hannona kako silazi niz stepenice. Sramio se toga kako je izgubio kontrolu za doruĉkom - bio se toliko preplašio da se nije ĉak ni osvrnuo po sobi. Mogao je izbrojiti kofere ili potraţiti ţensku odjeću, ili barem pogledati prema krevetu da vidi izgleda li kao daje dvoje ljudi spavalo u njemu... nije uĉinio ništa od toga. Znao je da mu je FBI rekao da prijavi bilo što sumnjivo, ali jedino što je znao je bilo daje taj visoki momak naruĉio doruĉak u sobu. Nije sa sigurnošću mogao reći da gospoĊa Ellers nije bila u kupaonici. Nitko neće Leddyja Coolidgea nazvati budalom. Na Jamajci su ga svi zvali 'cool' ili je barem tako tvrdio. Nije namjeravao pokvariti imidţ time što će se vratiti FBI-ju, a da im nema što za reći. Bit će lagano vratiti se u kabinu na nekoliko minuta i pregledati je onako kako je to odmah trebao uĉiniti. Gledao je kako se Hannon spušta niz stepenice, a onda priĉekao nekoliko minuta ne bi li se uvjerio daje stvarno otišao. Kad je hodnik bio prazan, krenuo je prema kabini. Zaustavio se ispred vrata i pogledao lijevo, pa desno. Duboko je udahnuo, a zatim izvadio kljuĉ i otkljuĉao vrata. Prva smjena za doruĉak je upravo završavala i navala turista ţeljnih kopna slijevala se iz restorana. Hannon se smjestio usred guţve i kretao se prema izlazu, kroz otvore na boĉnoj strani broda vidio je plavo nebo. No,

crostuff.net

u guţvi je odjednom nastao zastoj. Jedva da se pomicao, stiješnjen izmeĊu tek vjenĉanog para i ĉopora sjedokosih fosila koji su prije spadali na turistiĉki autobus u Vatikanu. Blago je svinuo koljena dok su ĉekali kako ne bi bio najviši u grupi. Trebalo im je nekoliko minuta, ali konaĉno šu skrenuli za ugao. Jasno je mogao vidjeti izlaz, ravno ispred sebe. Ljudi su u parovima marširali niz uski mostić. Hannon se zaustavio na manje od tri metra prije izlaza. "Ma, dajte, prijatelju," progunĊao je netko iza njega. Hannon je stao u stranu, puštajući ih da proĊu. Na licu mu se pojavila zabrinutost. Imali su sigurnosnu kameru. Je li bila tamo kad se ukrcavao u San Juanu? Nije se mogao sjetiti, ali sumnjao je da su je ugradili samo zbog njega. Pomakao se još više u stranu, puštajući i druge oko sebe da proĊu. Blještavilo izvana oteţavalo mu je pogled, ali mogao se zakleti da su na okviru vrata preko puta kamere bile male crvene crtice koje su oznaĉavale centimetre - onakve kakve su postojale na izlazima iz dućana kako bi se izmjerila visina pljaĉkaša kad bi istrĉavao van. Hannon je ponovo osjetio trzanje u ţelucu, onaj instinkt koji ga nikad nije prevario. Morao je razmotriti svoje mogućnosti. Polagano se izdvojio iz guţve i krenuo natrag prema kabini. Leddy Coolidge je skoro cijelu minutu stajao ispred otvorenih vrata, skupljajući hrabrosti da uĊe unutra. Odjednom mu je palo na pamet da bi stvarno mogla postojati gospoĊa Ellers i da bi ona mogla biti unutra ili na privatnoj verandi. Posljednje što mu treba je da ga optuţe za provalu. Lagano je kucnuo po vratima i rekao: "Posluga," najavio se i priĉekao. U kabini je vladao potpuni mir. "Ima li koga?" pristojno je upitao. Ĉekao je nekoliko trenutaka, ali nitko mu nije odgovorio. Naposljetku je zatvorio vrata za sobom i upalio svjetlo.

crostuff.net

Paţljivo je koraĉao, kao da se bojao da bi jednim pogrešnim korakom mogao nešto srušiti. Prvo je provirio u kupaonicu, gdje je gospodin Ellers rekao da mu je bila ţena. Na polici nije bilo šminke niti laka za kosu. Pogledao je u kadu. Na rubu nije bilo ţenskih šampona ili balzama za kosu. Paţljivo, ali malo brţe, krenuo je prema glavnom dijelu kabine. Zavjese su bile navuĉene - ĉudno za nekoga tko je dodatno platio za pogled na ocean i privatnu verandu. Krevet je bio unereĊen i bilo je nemoguće reći koliko je ljudi u njemu spavalo. Provirio je u ormar. Unutra nije bilo ţenske odjeće. Namrštio se od brige. Već je bio vidio dovoljno, ali kolica za poslugu u sobu privukla su mu paţnju. Na vrhu je bio samo jedan posluţavnik, ali moguće je da su drugi stavili u donji dio. Kleknuo je pored njih, znatiţeljan i otvorio vrata pregrade. Drugi doruĉak je netaknut stajao na mjestu za podgrijavanje. Kad se uspravio srce mu je brţe udaralo. Krenuo je prema vratima, a onda se smrznuo usred koraka. Ĉuo je kako se okreće kljuĉ u bravi, a onda su se vrata naglo otvorila. Brzo se povukao, ĉak je razmišljao i o tome da skoĉi s balkona na palubu Lido ispod njih. Taman kad je stigao do vrata verande, Hannon ga je ugledao. "Što radiš ovdje?" rekao je Hannon oštro. Coolidge je ostao nepomiĉan iza kolica. Grlo mu se osušilo. A glas gaje izdavao dok je odgovarao: "Ja, ovaj... ţelio sam provjeriti trebam li još nešto donijeti gospoĊi Ellers." Hannon gaje opako pogledao s drugog kraja sobe, a zatim zatvorio vrata i zakljuĉao ih. Napravio je samo tri koraka prema naprijed - velika koraka, onakva kojima je skoro progutao sobu. Zaustavio se samo pola koraka ispred Leddyja i nadvio se nad njim, dovoljno blizu da uţiva u strahu u oĉima mladog Jamajĉanina. "I ti i ja znamo da se ne zovem Ellers," rekao je dok je pruţao ruku prema srebrnini na posluţavniku. 52. Bračni je krevet bio ogoljen i ono što je ostalo od plahti nalazilo se u dronjcima na podu. Preko staklenih vrata za verandu bile su navuĉene teške crvene zavjese, a uz prag je leţao ruĉnik kako bi blokirao zvuk i

crostuff.net

svjetlost. FBI-jev dojavljivaĉ za hitne sluĉajeve leţao je na vrhu kolica za dostavu hrane, pokraj tanjura Hannonovih napola pojedenih prepeĉenaca. Vrĉ za kavu bio je prazan, a ţlica i vilica su prekriţene leţale na stolnjaku. Hannon je stisnuo nazubljeni noţ za mazanje u desnu ruku. Leddy Coolidge je uspravno sjedio u stolcu, s krpom preko usta, a rukama i nogama svezanim uskim trakama napravljenim od plahti. Desno oko bilo mu je nateĉeno i gotovo zatvoreno. Iz kuta ustiju mu je tanki mlaz krvi tekao ka rubu brade. Hannon je povukao noţ po donjoj stjuardovoj usni, struţući osušenu krv. "Mislim da nema niĉega goreg od toga da te komadaju tupim noţem." Leddyjeve su se oĉi raširile, a zubi nervozno stisnuli oko crveno natopljene krpe. Hannonov je glas bio miran, ali prijeteći. "Sada ću ti izvaditi krpu iz usta. Reći ćeš mi tko te na ovo nagovorio, gdje se nalazi i što zna. Ako pozoveš u pomoć ili budeš preglasno priĉao, molit ćeš me za metak. Razumiješ?" Leddy je nervozno kimnuo. Hannon je pruţio ruke iza njegove glave, odvezao krpu i izvukao je iz njegovih usta. "FBI," izbacio je iz sebe prije nego mu je Hannon i postavio pitanje. "Molim vas, pustite me." "Koliko ih ima?" "Ne znam. Ţena po imenu Victoria Santos i dosta drugih." Hannonovo je lice preplavio bijes. Ustao je i poĉeo šetati po sobi, uţurbano razmišljajući. Brod je vjerojatno bio preplavljen FBI-jem. Nema šanse da će ĉovjeka njegove visine pustiti da samo tako siĊe s broda. Morat će pregovarati, a jedan talac nije bio dovoljan. Izvukao je pištolj, a onda pojurio prema vratima i provirio kroz špijunku. Nije vidio nikoga. Pruţio je ruku prema kvaki, a onda se zaustavio. Postojala je mogućnost da FBI-jevi agenti sjede na svakom kraju hodnika. Nije mogao riskirati da još jednom izaĊe iz kabine. Stavio je lanac na vrata, otišao do telefona i okrenuo 7.

crostuff.net

"Odrţavanje soba," javio se ţenski glas. Hannon je upotrijebio svoj najšarmantniji glas. "Dobar dan, ovdje gospodin Ellers iz sobe 921. Ovo je malo neugodno, ali moja ţena i ja smo jeli romantiĉni doruĉak u krevetu i... pa, doruĉak je sada razmazan po plahtama. Moţete U, molim vas, donijeti novu posteljinu?" "Naravno." "O i pomalo je hitno. Danas nam je godišnjica." "Odmah, gospodine," rekla je smijuljeći se golupĉićima. "Hvala vam, jako ste ljubazni." I jako glupi, pomislio je spuštajući slušalicu. U devet i ĉetrdeset Victoria i David Shapiro bih su na glavnoj palubi, stajali su jedno pokraj drugog u komunikacijskom centru MS Fantasyja bez prozora. Oboje su bili prerušeni kao turisti, kako bi se mogli slobodno kretati po brodu. Victoria je nosila tropsku suknju koja se omatala oko tijela i majicu s istim uzorkom, a radi novog izgleda obojila je kosu u plavo, radije nego da nosi periku u tropima. Shapiro je izgledao spreman za igranje neke društvene igre, u tenisicama i kariranoj majici. Bili Odoms, šef osiguranja koji je sproveo FBI po Rhapsodyju u Miamiju bio je okrenut prema komandama. On se na brod ukrcao tog jutra s još dva agenta FBI-ja, koji su takoĊer bili u toj prostoriji, obojica iz 'El-Nada', skraćeno za elektroniĉko nadziranje. Oni su djelomiĉno bili zaposlene jedinice za TP Inţenjerskog odjela. Taje skraćenica imala dva znaĉenja, 'Tehniĉka potpora' za one ĉije su zahtjeve ispunjavali, a 'Truli Pozeri' za one ĉije nisu. Cijeli jedan zid bio je prekriven televizijskim ekranima od pedeset centimetara, a na svakom se mogao vidjeti drugi kut broda sniman sigurnosnim kamerama. No, sve su oĉi bile uperene u elektronsku opremu na stolu u središtu sobe. Gotovo pola sata agenti-tehniĉari razdvajali su ţice i priĉali nekim tehniĉarskim ţargonom koji su samo om razumjeli. "To bi trebalo biti to," rekao je jedan od njih. Udaljio se od gomile ţica i opreme te ju promatrao s divljenjem, kao Michelangelo svoju Pietu.

crostuff.net

"Da vidimo," rekla je Victoria. S pritiskom na gumb prekidaĉa, sigurnosni ekrani i komandna ploĉa su se zacrnili, a onda opet upalili. No, slike su se promijenile. "Tooo," rekao je uz osmijeh. "Što to gledamo?" pitao je Shapiro. "Ostavili smo postojeće brodske sigurnosne kamere na mjestu," objasnio je. "Restoran, ured za opskrbu i glavni ulaz na brod su na prva tri ekrana, kao i ranije. Šest ekrana na dnu primaju signale s dvadeset i ĉetiri nove kamere koje smo jutros postavili, po dvije na svaku palubu. Moţete postaviti sustav da se izmjenjuje, tako da se slika na ekranu mijenja svakih osam sekundi. Ili se moţete usredotoĉiti na samo jednu palubu. Naravno, nove su kamere potpuno skrivene u rashladnim sustavima. Nitko neće znati da smo ih dodali." "Kada ćemo moći slati slike u Operacijski centar na kopnu?" upitala je Victoria. "Već bismo trebali," odgovorio je. "Oni će primati istu sliku kao i mi. Ma, k vragu, imamo dovoljno opreme za svoj vlastiti Operacijski centar. Agenti koji su se danas ukrcali donijeli su sve što nam je potrebno. Kad samo pojaĉavaš postojeći sigurnosni sistem koji je tako dobar kao na ovom brodu, to zapravo nije teţak posao." Shapiro je gledao prema slikama koje su se izmjenjivale na ekranima. "Kako znamo što gledamo, kad se ovi prizori stalno izmjenjuju? Svi hodnici ovdje izgledaju isto." Tehniĉar je slegnuo ramenima. "Morat ćete se naviknuti na ritam promjena. Sada prikazuju palubu Atlantik. Za nekoliko sekundi - evo upravo sada - prebacili su se na palubu Delfin, zatim Karipsku i tako dalje, od dolje prema gore." Nekoliko su trenutaka promatrali izmjenu slika na ekranima. No, zanimanje tima popustilo je dok su stigli do Tropske palube. Ne da je bila neobiĉna, ali nitko nije ni primijetio privlaĉnu djevojku u uniformi spremaĉice koja je uţurbano išla niz hodnik sa svjeţim plahtama ispod ruke. Hannon se stresao kada se na vratima ĉulo tiho kucanje. "Posluga," ĉuo se glas iz hodnika.

crostuff.net

Prijeteći je pogledao Leddyja. Talac je još uvijek bio u stolcu, ali Hannon ga je prebacio na drugi kraj sobe, bliţe kupaonici, tako da ga se ne vidi kad se otvore vrata. Bio je ĉvrsto svezan, ali nije imao povez oko oĉiju. Hannon mu je mogao vidjeti strah u oĉima, vidio je što misli. "Da nisi ni pisnuo," promrmljao je svom zarobljeniku. Krenuo je prema vratima sa otkoĉenim pištoljem. "Samo trenutak," rekao je provirivši kroz špijunku. Bila je to sitna brineta, stara moţda dvadeset godina. Izgledala je slatko u bijeloj bluzi i plavom puloveru, pomislio je Hannon i sviĊalo mu se kako joj je stegnuti struk otkrivao figuru. Malo gaje podsjećala na Dominique s Antigue, ali je bila svjetlije puti. Podignuo je ruĉnik koji je stavio uz prag kako bi zvuĉno izolirao kabinu, a zatim skinuo lanac. Otvorio je vrata i stao iza njih, s leĊima okrenutim prema zidu. "Oprostite," rekao je s plahim osmijehom, otkrivajući samo gornju polovicu lica. "Uhvatili ste mene i ţenu na tuširanju i bojim se da baš nisam prikladno odjeven. Moţete li ih samo staviti na krevet, molim vas?" Opet se nasmiješila, sjetivši se romantiĉnog para koji slavi godišnjicu. "Naravno." Napravila je tri koraka po kratkom ulaznom hodniku, ali budući da su zavjese bile navuĉene i svjetla ugašena bilo je neugodno mraĉno i slabo se vidjelo. Iza nje su se zalupila vrata. Instinktivno se zaustavila, odjednom preplašena. Ruka joj je u tom trenu prekrila usta i nešto ju je srušilo na pod, licem prema tlu, a plahte su joj iz ruku poletjele preko kabine. "Ako zavrištiš, mrtva si," rekao je pritisnuvši joj cijev pištolja na potiljak. Sjedio joj je na bubrezima. Bila je potpuno pribijena uz pod, a tijelo joj se ipak treslo pod njegovom teţinom. Brzo joj je stavio krpu u usta i svezao joj ruke iza leĊa komadima plahte. Tresla se i poĉela jecati. Primijetio je suze kad joj je svezivao oĉi ruĉnikom za ruke. "Ne boj se," rekao je smirenim, uravnoteţenim tonom. "Ovaj povez će ti spasiti ţivot. Strašno je vaţno da niti u jednom trenutku ne vidiš koliko je ljudi u ovoj prostoriji, gdje sjedimo, gdje ti sjediš, kako je pokućstvo rasporeĊeno - ništa. Ti si moja karta za kladionicu. Pazi što radiš i izvući ćeš se ţiva. Ali, ako bilo

crostuff.net

što vidiš FBI će te natjerati da im sve detaljno nacrtaš kad te pustim. Ne mogu dopustiti da postaneš izdajica. Razumiješ li me?" Usne su joj drhtale oko poveza u ustima, ali je lagano kimnula glavom "Dobro." Podignuo ju je na noge, još jednom provjerio povez na njezinim oĉima, a onda upalio svjetla. Dok ju je trakama od plahte vezivao za radni stolac primijetio je da Leddy pokušava ne gledati. Strah mu je i dalje bio prisutan u nepokrivenim oĉima, kao daje talac znao da je već previše vidio. Polako je krenuo prema Leddyju, zatim se nagnuo naprijed i šapnuo. "Oprosti, jamajski ĉovjeĉe. Ti i ja ćemo biti daleko od ove kabine prije nego ću tebe pustiti." Victoria i David Shapiro išli su prema jednoj od luksuznih kabina kako bi vidjeli što radi Kevin McCabe, koji je tamo radio inventuru. Kao dodatak stvarima koje su oni krišom donijeli u laţnoj medicinskoj opremi, agenti FBI-ja u civilnoj odjeći bili su se ukrcavali i iskrcavali ĉitavog jutra, donoseći dodatne zalihe - radio aparate, suzavac, zaštitne košulje, štitove, oruţje i municiju. Na vratima se ĉulo kucanje. Shapiro ih je otkljuĉao i Bili Odoms, šef brodskog osiguranja, uţurbano je ušao. Lice mu je bilo zaţareno od uzbuĊenja dok je govorio: "Imam ga na liniji." "Koga?" rekla je Victoria. "Hannona." "O, Boţe," rekla je Victoria. "Niste mu rekli da smo tu, nadam se." "On zna da ste tu. Traţio je vas osobno. I ţeli razgovarati s vama. Odmah:' "Znate li gdje je?" "Da. Svi pozivi našem uredu odmah se identificiraju. U sobi 921, na Tropskoj palubi. Kaţe da ima taoca." "Dovraga," zavapio je Shapiro. Victoria je ostala usredotoĉena. "Recite mi toĉno što je rekao." "Otprilike: 'Ovdje Frank Hannon, imam taoca. Dajte mi Victoriju Santos ili će talac vrištati.'" Ona i Shapiro izmijenili su poglede, kao da su znali daje Hannon ĉovjek od rijeĉi. "Idemo," rekla je.

crostuff.net

Maleni ured šefa osiguranja, bez prozora, nalazio se samo jedan red stepenica niţe, pokraj ureda za opskrbu. Odoms je išao prvi, a Victoria i Shapiro bili su mu za petama. Njih su troje okruţili telefon na stolu. Naranĉasti gumb za poziv na ĉekanju treperio je kao svjetlo za upozorenje. Victoria je duboko udahnula pruţajući ruku prema slušalici, a onda se zaustavila: "Moramo ovo snimiti." Muškarci su se pogledali, a onda slegnuli ramenima. Odoms je prekopao po ladici i pronašao dţepni diktafon. Stavio gaje na stol uz telefon. "Ne ţelim razgovarati preko zvuĉnika," rekla je. "To bi ga moglo zakoĉiti." "Samo pritisnite gumb za zvuĉnik, a onda oznaku zvjezdice," rekao je Odoms. "Tako će se njega ĉuti na zvuĉnik, ali vi ćete moći govoriti u slušalicu, pa neće ništa primijetiti." Odoms je stavio diktafon na stol pokraj telefona, a zatim pritisnuo gumb za snimanje. Victoria je podignula slušalicu i pritisnula gumbe kojima je aktivirala posebni zvuĉnik. Duboko je udahnula, a onda se javila ljubaznim tonom: "Zdravo, Frank." Nastupila je kratka pauza: "Rekao sam ti da ću te nazvati. Stvarno ne bi smjela davati svoj broj telefona strancima koje upoznaješ na aerodromu." "Valjda si ti tako neodoljiv, Frank. Bilo bi mi drago da si ranije nazvao." "Pa, bio sam zaposlen." "Stvarno? Reci mi nešto o tome, Frank." Nasmijao se u sebi, ali mu se ton odjednom zaoštrio: "A da ti malo odjebeš?" "Nema potrebe za prostotama, Frank. Meni se ĉinilo da smo se prošli put baš dobro slagali." "Dosta s ĉavrljanjem i prestani spominjati moje ime u svakoj reĉenici, kao da si FBI-jev genij za pregovore s otmiĉarima. Ovo su moji zahtjevi. Prvo: Ţelim da brod napusti luku. Nitko ne silazi, nitko se ne ukrcava. Siguran sam da i ovako imate dovoljno policije. Drugo: Ostani blizu telefona i drţi se dalje od moje kabine. Javit ću se. Imaš deset minuta."

crostuff.net

"Ĉekaj. Ne mogu samo tako pristati na bilo što. Za takve stvari treba vremena. Moram provjeriti neke stvari, dobiti odobrenja." "Ma nosi se s odobrenjima. Znam kako FBI funkcionira. Bolje je traţiti oprost nego odobrenje. Uĉini to, Santosova. Ţelim da se ovaj brod pokrene." "Tko u je talac, Frank?" "Tko kaţe da imam samo jednog?" "Koliko ih imaš?" "Više nego dovoljno." "Trebam njihova imena." Hannon je progunĊao: "Za sada ćeš ĉuti samo jedno - gospodin Coolidge." "Mogu li razgovarati s njim?" "On ne moţe razgovarati." "Moram se uvjeriti da je ţiv." "Rekao sam da ne moţe razgovarati. Nitko od mojih gostiju ne moţe razgovarati dok im ja to ne dopustim. Prestani zavlaĉiti." Pogledala je prema Shapiru, kao da ţeli pitati koliko daleko da ide s ovim. Odjednom se sjetila sastanka u prostoriji za posteljinu. "Pitaj Leddyja kako ga zovu," rekla je. "Koji mu je nadimak." Ĉuo se prigušen zvuk, kao daje Hannon prekrivao slušalicu. Brzo se vratio na vezu. "Zovu ga Cool," rekao je. Victoria je uzdahnula. Hannon je stvarno imao taoca. Pitala se koliko bi još ljudi moglo biti umiješano. "Ţelim razgovarati s Coolom." "Nastavi ovako i pretvorit ćeš Coola u hladan leš. Pokreni brod. Imaš još devet minuta." "Ĉekaj," rekla je, ali se linija prekinula. U prostoriji je zavladala tišina. Vratila je slušalicu na mjesto i iskljuĉila snimanje. Pogledala je Shapira. Njegovo je lice bilo sivo. "Obavijestite snajperiste," kazala je

crostuff.net

"Snajperiste?" zgrozio se Odoms. "Ne još. Rekao sam vam da naša kompanija neće odobriti oruţani obraĉun." "Nećemo ga ni izazvati," rekla je Victoria. "Samo ţelimo da budu pripravni. Niti jedan pucanj neće biti ispaljen dok ne iscrpimo sve mogućnosti pregovaranja." "Krivo," ubacio se Odoms. "Niti jedan pucanj neće biti ispaljen prije nego što iskrcamo sve putnike s broda. Većina ih je već otišla na kopno, ali moja kompanija je zakonski, ako ne i moralno, odgovorna za ţivote devetsto putnika i ĉlanova posade koji su još uvijek na brodu." Victoria je odmahnula glavom. "Hannon nam je dao devet minuta da isplovimo. Nemamo vremena za evakuaciju." "Odugovlaĉite." Pogledala je Shapira, kao da ţeli njegovu potvrdu. "Ne moţemo. Nije nas traţio milijun dolara u dijamantima ili politiĉki azil u nekoj zemlji Trećeg svijeta. Postavio je jako jednostavan zahtjev, ali mu je toliko vaţan da nas je nazvao, znajući da će nam time otkriti gdje se nalazi. Ne bi to uĉinio da nije bio uvjeren da se sve više policajaca ukrcava na brod svake minute i da to mora zaustaviti. Ako pokušamo zatezati, znat će da to ĉinimo. U takvim trenucima situacije s taocima postaju kobne, pogotovo kad imamo posla s nekim tko je već ubio deset ljudi. Ne treba puno da izazovemo smrt jedanaestoga." Shapiro je duboko uzdahnuo, prolazeći prstima kroz kosu. "Što ti predlaţeš, Victoria?" "On je u kabini 921, na Tropskoj palubi. To je na krmi. Ovaj brod ima dva dvokatna restorana i šest salona na pramcu. Pokrenimo brod i prebacimo sve na prednji dio broda." Odoms je odmahnuo glavom. "Nastat će kaos. Dobit ćete devetsto ljudi koji će htjeti skoĉiti preko ograde." "Ako ih moramo iskrcavati, moţemo ih prebacivati u ĉamce za spašavanje na prednjoj strani. On ne mora ni znati da se to dogaĊa. Sve dok se brod kreće."

crostuff.net

"Ne sviĊa mi se ta ideja," rekao je Odoms. "Ne ţelim zvuĉati okrutno, ali Coolidge je ĉlan posade. Naravno, nitko ne ţeli da on pogine. Ali, iskreno, za kompaniju je veća šteta da neki od putnika izvrne gleţanj ulazeći u ĉamac za spašavanje." Victoria gaje samo prezirno pogledala. "FBI ne radi na takav naĉin. Osim toga, pretpostavljate da Hannon laţe da ima još talaca." Na Odomsovom se licu pokazivala ljutnja. Ĉinilo se da će nešto reći, a onda se predomislio. "Onda, Odomse," ubacio se Shapiro. "Jeste li spremni riskirati mogućnost da naš serijski ubojica ima jednog od putnika zakljuĉanog u toj kabini?" Victoria i Odoms neko su se vrijeme napeto promatrali, u tišini. Sekunde su sporo prolazile, ali nitko nije progovorio. Naposljetku je Shapiro rekao: "Pokrenite brod, gospodine Odoms. Odmah!"

53. Kad je MS Fantasy isplovljavao iz luke u Nassauu bila je plima, a razina mora podignuta za tri metra, što su osjećah i najiskusniji pomorci. S obale Floride puhao je snaţan sjeverozapadni vjetar golfske struje i uznemirivao tropski ugoĊaj. S deset ĉvorova na sat putniĉki megabrod plovio je sa samo pola svoje uobiĉajene brzine, no naleti vjetra na palubi s bazenom bili su dvostruko snaţniji nego inaĉe. Ipak, smjer broda je ostao isti: sjever-sjeverozapad prema Florida Keysu. Petnaest dodatnih ĉlanova FBI-jevog tima za Spašavanje talaca uspjelo se ukrcati na brod preko mola Princ George, svi u civilnoj odjeći, svaki je u prtljazi imao skrivenu opremu i oruţje. Predstavljajući se kao zaposlenici broda, odmah su krenuli od vrata do vrata, pozivajući putnike da izaĊu iz kabina i krenu prema restoranima i salonima na prednjem dijelu broda. Na jedanaest od dvanaest putniĉkih paluba su po hodnicima odjekivale prituţbe ljutitih i zbunjenih putnika. Nekima su prijatelji ostali na Bahamima. Većina

crostuff.net

je samo htjela znati što se dogaĊa. Jedan postariji par iz Iowe pitao se što će biti s popodnevnom tombolom. Tim je radio brzo i nije dopuštao putnicima da uzmu svoje stvari. Raspoloţenje na donjem dijelu Tropske palube bilo je sasvim drugaĉije. Kabina 922 je bila devet vrata udaljena od završetka ravnog i dugaĉkog hodnika koji je bio dugaĉak kao pola nogometnog igrališta. Na kraju hodnika su bile pomoćne stepenice, a na drugom glavne, koje su vodile do sedmerokatnog predvorja u središtu broda. Nautiĉke umjetnine visjele su na zidu iznad ulaštenog rukohvata od tikova drveta koja se protezala niz ĉitavi hodnik. Vrata kabina bila su ravnomjerno rasporeĊena, meĊusobno udaljena pet metara. Specijalni agent Kevin McCabe i još dva ĉlana rima za spašavanje talaca leţali su pogrbljeni na glavnom stepeništu u središtu broda, poput vojnika u lisiĉjim rupama. Drugi je troĉlani tim leţao na pomoćnima u straţnjem dijelu. Imali su punu opremu specijalaca, što je ukljuĉivalo šljemove i zaštitne jakne. Oĉi su im bile u ravnini poda i gledali su niz prazan hodnik. Ĉinilo se da su njihove puške Ml6 uperene jedne prema drugima, kao da je neprijatelj skriven meĊu njima. McCabeov pogled bio je uperen u vrata kabine 921 dok je ukljuĉivao slušalice ugraĊene u njegov zaštitni šljem i govorio u mikrofoa "Tim jedan na poloţaju," rekao je. "PotvrĊeno," odvratila je Victoria. Ona se nalazila u brodskom komunikacijskom centru sa Shapirom i Odomsom. Njih su troje uţivo gledali prizore oba tima na crno-bijelim sigurnosnim monitorima postavljenima na kontrolnoj ploĉi. "Kakve su brojke?" upitao je McCabe. "Vjerujemo da ima barem dva taoca," rekla je Victoria. Oboje ĉlanovi posade. Osim Coolidga postoji i sobarica koju ne moţemo pronaći. Shelly Greene, devetnaest godina. Još uvijek ne znamo je li ugrabio i kojeg putnika." "Kakva je situacija s putnicima na Tropskoj palubi?"

crostuff.net

"Kontaktirali smo telefonom svakog putnika izmeĊu vas i tima dva. Svi na desnoj strani se evakuiraju preko svojih verandi na palubu Lido toĉno ispod njih. Oni s druge strane upozoreni su da se zakljuĉaju u kupaonice i ne izlaze iz kabina pod bilo kojim okolnostima." "Svi moraju otići," rekao je McCabe. "Previše je riskantno da putnici silaze po balkonima na istoj strani broda na kojoj je i Hannon. Tim tri promatra njegovu verandu iz ĉamca za spašavanje na obali Lido, ali oni ne mogu garantirati da neće nekoga upucati skriven iza zavjese. Najsigurnije je da putnici s te strane ostanu gdje jesu. Poslat ću vam popis kabina u kojima ima putnika. "Mogu ih izvući." "Doveo bi ih u opasnost, mogli bi poginuti." "Ili još gore," podrugljivo je rekao. "Hannon bi mogao poginuti. Onda ti i mozgovi u Ouanticu ne bi mogli razgovarati s tim bolesnikom. Kakva bi to šteta bila." "Zaĉepi, McCabe. Ovo ćemo raditi na moj naĉin. Razumiješ?" "Naravno," rekao je uperivši nišan na vrata kabine. "Samo mi reci kad hoćeš da to napravimo na pravi naĉin." Restoran na dva kata već je bio pun, a novi su putnici stalno dolazili. Za stolovima namijenjenim za osmero, ĉetvero ih dvoje ljudi sada ih je sjedilo desetero, šestero odnosno ĉetvero. Ljudi su unosili leţaljke s palube, samo da bi imali gdje sjediti. Agenti FBI-ja prenošeni u ĉlanove posade rasporeĊivali su ih s oba ulaza. Većina konobara i kuhinjskih pomoćnika iskrcali su se u Nassauu, ali osnovna kuhinjska ekipa je izlazila i ulazila u kuhinju s posluţavnicima na kojima su bili naresci i predjela, kako bi umirili uznemirene ljude. Nekoliko sretnih putnika dospjelo je u salon Luna koji se nalazio pokraj restorana, to je bilo jedno od mjesta na brodu koje je bilo otvoreno dokasna, zajedno s blještavom kuglom priĉvršćenom iznad plesnog podija.

crostuff.net

Strop je bio obojen kao Mlijeĉni put, a tapete su predstavljale astrološki motiv, kao daje ĉitava prostorija bila ureĊena na temelju najgore fraze za udvaranje svih vremena: Koji si znak? Mike Pošten je sjedio na barskoj stolici i grickao kikiriki. Na televizoru iza šanka vidio se CNN, ali njegov je nos bio zabijen u blok, u koji je mahnito zapisivao detalje onoga što je vidio. U ovom je trenutku pokušavao odgonetnuti koji ĉlanovi takozvane posade su bili agenti FBI-ja i tko bi od njih mogao pristati na razgovor s njim. Kuća je ĉastila pićima zbog dobrih odnosa s javnošću i ljudi su postajali sve glasniji. Mike je napola slušao televiziju, a napola dijelove razgovora za stolovima oko sebe, gdje su ljudi nagaĊali što se dogaĊa. Odjednom se na televizijskom ekranu pojavila video snimka MS Fantasyja. 'Tišina," viknuo je barmen. Mike i svi ostali u prostoriji pogledali su prema ekranu. "Upravo smo dobili ovaj prilog," rekao je spiker. "Sumnja se da se nešto ĉudno dogaĊa, nakon što su stotine putnika broda MS Fantasy ostavljene na Bahamima. Taj megabrod napustio je luku više od osam sati prije voznog reda bez ikakvog objašnjenja uprave, a većina posade i tisuću sto od dvije tisuće putnika ostalo je na kopnu. Na ovoj video snimci, koju je CNN ekskluzivno primio s ribarskog brodića, vanjske palube broda izgledaju potpuno prazne, a moţe se vidjeti i nekoliko ljudi koji pripremaju ĉamce za spašavanje. Zasad je uprava broda odbila komentirati. Ostanite s nama do novih obavijesti." U sobi je zavladala potpuna tišina. Mike se okrenuo na stolcu i pogledao sva ta zapanjena lica. Naposljetku je ĉovjek s Budweiserom progovorio. "Oni izvan broda znaju više od nas koji smo na njemu." "Tako je!" rekao je drugi, nagnuvši svoje piće. Ukljuĉili su se i drugi sa shĉnim komentarima, svaki malo glasniji od prethodnog. Za petnaest sekundi se buĉna prostorija vratila na svoju prijašnju glasnoću. Mike se okrenuo kako bi opet gledao televiziju. Ljutilo ga je što su ti brbljavci u pravu. Ĉinilo se da ljudi na kopnu stvarno znaju više od njih. Osim što je on bio uvjeren da zna tko je odgovoran za to.

crostuff.net

Na ekranu se opet pojavio CNN-ov spiker, odjavljujući Glavne vijesti za pola sata. "Nove vijesti o brodu na Bahamima dobit ćete ĉim ih primimo," rekao je. Mike je samo odmahnuo glavom i promrmljao u svoju Coca Colu: "Bravo, CNN. Hannon je sigurno prilijepljen uz televizor." Odjednom mu se ĉitav izraz promijenio zbog nove pomisli. Zgrabio je svoju putniĉku torbu sa šanka i prevrnuo zdjelicu s kikirikijem dok je poskoĉio sa stolca i izjurio iz salona. U kabini 921 Hannon je sjedio na rubu kreveta, ljutito buljeći u televizor. Pritisnuo je gumb za iskljuĉivanje tona na daljinskom upravljaĉu, ustao i okrenuo se prema Coolidgeu, koji je još uvijek bio svezan u stolcu. Leddy se najeţio, kao da se bojao da će se Hannon iskaliti na njemu. "Tvoj posao je da gledaš televiziju," rekao je. "Onog trenutka kad se pojavi nešto o nama, oglasi se. Inaĉe, ne ţelim ĉuti ništa od tebe. Razumiješ?" , Leddy je kimnuo. Hannon je izvukao pištolj iz opasaĉa i stao ispred staklenih vrata verande. Madraci i jastuci s oba kreveta stajali su najednom kraju, naslonjeni na vrata pokraj trosjeda. Hannon je povukao trosjed i pomaknuo madrace nekoliko centimetara u stranu. S leĊima uza zid, provirio je van kroz pukotinu od jednog centimetra danjeg svjetla izmeĊu okvira vrata i ruba tamnih zavjesa. Ravno naprijed vidio se Atlantik. Pritisnuo je lice uza zid kako bi vidio boĉnu stranu broda. S obzirom da je njegova kabina bila na krmi, oblik broda mu je pruţao pogled skroz do sredine broda. Toĉno iznad njega bili su donji dijelovi verandi najvećih kabina. Na vlastitoj palubi mogao je vidjeti verandu svake kabine sve do sredine. Kad je zatvorio jedno oko i snaţno pritisnuo lice uza zid, mogao je vidjeti i palubu Lido, ravno ispod njih. Ona je bila malo šira od Tropske jer su na njoj bili smješteni ĉamci za spašavanje. Gledajući prema sredini broda, Hannon je nabrojio devet ĉamaca, ali nije vidio pripreme o kojima je upravo slušao na CNN-u. Sigurno su na drugoj strani, pomislio je.

crostuff.net

U tom trenutku se ugasio televizor, a i mini-bar je prestao zujati. Hannon se sledio i osluškivao u tami. Kroz rub zavjese pojavila se zraka sunca. Skoĉio je na stolac i gurnuo ruku ispred otvora rashladnog ureĊaja. Ništa. Pojurio je prema kupaonici i otvorio vrata. Shelly Green se trznula zbog nagle buke. Leţala je u kadi, svezanih oĉiju i privezana za pomoćni rukohvat. "Budi tiho!" viknuo je. U tami je napipao slavinu i odvrnuo je. Ĉuli su se zvukovi krkljanja i iscurilo je nekoliko kapljica, a zatim je presušila. "Gadovi!" Odvezao ju je i izvukao iz kade, ostavljajući joj povez na oĉima i ruke svezane iza leĊa. Gurnuo ju je na krevet i zgrabio telefon. Imao je slobodan signal. Srdito je nazvao osiguranje. Telefon je zazvonio jednom u uredu osiguranja, a onda je poziv automatski bio prebaĉen u komunikacijski centar. Victoria, Shapiro i Odoms stresli su se od tog zvuka. Na ekranu je pisalo da poziv stiţe iz sobe 921. Pritisnula je gumbe za zvuĉnik i oznaku zvjezdica kako bi i dvojica muškaraca mogla slušati, a onda se javila. "Halo," rekla je. "Prestanite s ĉamcima za spašavanje," rekao je ozbiljnim glasom. Victoria je zastala. Zbog priloga na CNN-u brzo su odluĉili iskljuĉiti struju, ali nadala se da Hannon nije vidio vijesti. "Nisam sigurna da razumijem o ĉemu govoriš. Ali, ako nekoga ima, sredit ću to." "Netko je tamo. S desne strane. Upravo sam ih vidio na CNN-u." Pogledala je Shapira, kao da ţeli prokleti medije. "I vratite mi struju, ukljuĉujući i televizor. Ili će Cooldige umrijeti. Imam drugog taoca. Ne treba mi taj seronja." Skinuo je povez sa Shellynih usta i gurnuo slušalicu pred nju. "Reci nešto." "Molim vas," zajecala je, "nemojte me ozlijediti." Vratio je povez i opet se javio. "Jesi li ĉula, Santosova? Nemoj ju ozlijediti."

crostuff.net

"Slušam, Frank. Ali nisi nam rekao ništa što već nismo znali. Zove se Shelly Green. Spremaĉica je. Sve znamo. Ne moţeš se ni pomaknuti, Frank. Brod je pun agenata FBI-ja. Ma daj, ti si pametan momak. Porazgovarajmo o tome." "Dosta mi je razgovora. Miĉite se od ĉamaca za spašavanje i vratite nam struju." "Jako puno traţiš za nekoga tko ništa ne daje zauzvrat." "Ništa! Kaţeš da ništa ne dajem! Da pitam g. Coola o tome. Hej, g. Cool, ţeliš li da nam vrate struju?" Victoria se najeţila kad je ĉula tihi, tupi udarac, a zatim tišinu, kao daje Hannon odloţio slušalicu. Odjednom je preko zvuĉnika odjeknuo glasan, muĉki vrisak. Zatvorila je oĉi od uţasa. Zvuĉao je previše stvarno da bi bio namješten. "Baš kao što sam i mislio," rekao je Hannon, vraćajući se na vezu. "G. Cool stvarno ţeli da opet ukljuĉite struju. I da vas uvjerim. Ovo su njegove posljednje rijeĉi po tom pitanju." "Upozoravam te Hannone. Nemoj povrijediti taoce." "Dobro mu je, kujo. To je bio samo nokat. Ali ostatak u potpunosti ovisi o tebi. Situacija je ovakva. Prvo, ţelim dva velika ronilaĉka odijela, nešto crne boje i dva kompleta ronilaĉke opreme. Spremnike za kisik, peraje, maske, regulatore, remenje - sve što je potrebno. Znam da u sportskom centru na brodu iznajmljuju ronilaĉku opremu, pa nemoj nešto izmisliti. Drugo, ţelim da brod promijeni smjer. Okrenite ga prema Meksiku, prema poluotoku Yukatan. Kad budemo osamsto metara od obale, okrenite prema sjeveru i slijedite obalu." "Ne moţemo samo tako uploviti u meksiĉke vode. Treba nam vremena kako bi dobili njihovo dopuštenje." "Ne zanima me što morate uĉiniti. Uĉinite to. Nazovi me kad nabaviš opremu za mene." "Ĉekaj. Ne treba ti dvoje talaca, Frank. Pusti curu, a onda ćemo priĉati o opremi." Glasno se nasmijao. "Kako to misliš da je pustim? Kamo? Na ovom brodu nema sigurnog mjesta. Vi ste svi taoci. Zato mi nemoj govoriti što moraš uĉiniti, nemoj me zavlaĉiti i, vaţnije od svega, nemoj proći kroz kriva vrata - ili će sve to eksplodirati, zajedno sa svim ljudima koji se tamo naĊu."

crostuff.net

Zalupio je telefonskom slušalicom. Victoria je pogledala u druge, ali nitko u prvim trenucima nije ništa rekao, kao da nisu bili sigurni vjeruju li vlastitim ušima. "Nazovi Quantico," rekao je Shapiro. "Ovo je nešto sasvim novo."

54. Victoria je nazvala pomoćnika specijalnog agenta zaduţenog za rješavanje kriznih situacija, koji je bio izravno nadreĊen Davidu Shapiru,. Za dvadeset mu je sekundi objasnila novi zahtjev koji su primili. Kao što je i predvidjela, pomoćnik nije ţelio sam donijeti tako tešku odluku. Victoria je bila stavljena na ĉekanje dok je on pokušavao nazvati Adama Levanthala, ĉiji je bio zamjenik. Nije se previše nadala. Dok je ĉekala, zazvonio je interni telefon. Victoria se javila, a drugim je uhom i dalje išĉekivala Levanthalov glas. "Komunikacijski centar," rekla je. "Ovdje agent Kozelka iz kuhinje." Victoria ga je jedva ĉula. Buka koju su nemirni ljudi proizvodili u restoranu bila je glasnija od obiĉne pozadine. Govorio je glasno, pokušavajući ih nadjaĉati: "Ovdje je vaš prijatelj novinar iz Miamija." Usta su joj se otvorila: "Pošten?" "Da. Ţeli razgovarati s vama." Zamucala je, nije bila sigurna što bi rekla. "Da, spojite me s njim." Agent je odmaknuo slušalicu od uha i mahnuo Mikeu da mu priĊe. Uzeo je telefon od njega. "Hej," rekao je Mike. "Kladim se da ste iznenaĊeni što me ĉujete." "Kog to vraga radite?" "Došao sam nagovoriti Hannona da se preda." "Kada ste to postali pregovaraĉ s otmiĉarima?"

crostuff.net

"Nisam. Ali bih s malo mašte mogao postati doušnik - Hannonov doušnik. Ili bih moţda trebao reći laţni doušnik. Zanima li vas moj plan?" Oklijevala je, ali se zamislila. "Dajte mi opet agenta na vezu," naposljetku je rekla. "Reći ću mu da vas doprati ovamo." Za trideset je sekundi na drugom kraju linije bio Adam Levanthal, specijalni agent na ĉelu Skupine za rješavanje kriznih situacija. Odoms je napustio prostoriju, dok su mu Victoria i David Shapiro objašnjavali situaciju. Kevin McCabe, voĊa tima za spašavanje talaca, stajao je pokraj njih i slušao. "Ima li Hannon neki konkretan plan?" pitao je Levanthal. Victoria je napravila grimasu. "Mislim da se prilagoĊuje putem, ali smislio je dosta dobar. Obala Yukatana je priliĉno gruba i pusta na dugaĉkim podruĉjima, s golfske i karipske strane. Prije nekoliko godina bila sam na odmoru na Cancunu i, koliko se sjećam, najveći dio tog otoka ĉini dţungla. Pretpostavljam da planira u punoj ronilaĉkoj opremi iskoĉiti iz broda i ispod vode otplivati do obale. Vjerojatno ima pravo kad procjenjuje da ćemo imati problema s meksiĉkim vlastima u postavljanju ameriĉke policije na poloţaje. Ako pobjegne u dţunglu, moţda ga nikada nećemo pronaći. Moţe otići u Srednju ili Juţnu Ameriku ili se popeti sjeverno u SAD:" "Neka ga snajperisti srede kad iskoĉi," rekao je Levanthal. McCabe se ubacio. "Ne ţelim podcjenjivati vlastite ljude, gospodine, ali mislim da to nije moguće. Zato je Hannon traţio dva kompleta ronilaĉke opreme. Pretpostavljam da ćemo usred noći vidjeti dvoje ljudi kako skaĉu s tog balkona u isto vrijeme, pripijeni jedno uz drugo kao Romeo i Julija. Nećemo znati tko je talac, a tko Hannon. Pretpostavljam daje zato traţio crnu boju, da ne bismo mogli izdvojiti bijelca. Ĉak i kad bismo znali tko je tko, ne bismo mogli riskirati i pucati. Ako bi metak probio spremnik kisika, to bi izazvalo veliku eksploziju, poput one u kojoj je morski pas eksplodirao u filmu "Ralje". Kad je spremnik pun, radi se o pritisku od petsto kilograma na kvadratni centimetar. Talac bi poginuo na mjestu, jednako kao i on."

crostuff.net

"A što je s bombaškom prijetnjom? Blefira li?" Victoria je napravila novu grimasu: "Moguće je. Mislim da se na ovaj brod ukrcao jednostavno da bi njime pobjegao. Sumnjam daje sa sobom ponio eksploziv. No, jedna nas stvar ipak zabrinjava. Dok su naši agenti pripremali ĉamce za spašavanje, primijetili smo da u jednom nedostaje signalni pištolj i rezervni spremnik benzina. Kanistar od dvadeset litara." "Dvadeset litara," rekao je Levanthal zabrinuto. "To je kao da ima pet smotuljaka dinamita. Ima li u njegovoj prošlosti povezanosti s eksplozivima?" "Moguće je," rekla je Victoria. "Povezuje ga se s nekim paleţima dok je bio maloljetnik." Shapiro se nagnuo prema zvuĉniku. "Ne treba vam struĉnjak da raznesete ovaj brod. Vjerojatno u spremnicima ima stotine tisuća litara goriva. Zapalite to i moţete sa sobom ponijeti ĉitav bermudski trokut." "Ĉime bi pokrenuo detonaciju?" pitao je Levanthal. "Pištoljem za signaliziranje?" nagaĊala je. Shapiro je odmahnuo glavom. "Nije samoubilaĉki nastrojen." "Mislim daje nešto smjestio tako da ne mora povući okidaĉ," rekla je. "Rekao mi je: 'Vaţnije od svega, nemoj ući na kriva vrata.' Jedini razlog zbog kojeg bi to rekao je jer ţeli da budemo previše preplašeni da nešto poduzmemo. Zbog toga mislim daje napravio nekakav ruĉno izraĊeni starter, kao što ĉine vlasnici dućana kako bi zaštitili svoje trgovine od noćnih provalnika. Moţda je zalio ormar ili neko spremište benzinom, a onda namjestio pištolj na kvaku. Ako netko otvori kriva vrata, pokrenut će pištolj. Dvadeset litara benzina u jednoj od onih malih kabina napravilo bi veliku eksploziju. Ako je kabina ispod razine mora, to bi moglo napraviti rupu u trupu i potopiti brod. Ako je u blizini glavnih brodskih spremnika, moglo bi nas sve raznijeti u komadiće." S druge strane linije ĉuo se Levanthalov uzdah. "Recite agentima da pripaze osjećaju li miris benzina prije nego otvore bilo koja vrata. Ali, nemojmo se paralizirati. Moguće je da pištolj i benzin već šest mjeseci nisu u tom ĉamcu. Zasad smo od Hannona dobili jedino nejasnu prijetnju."

crostuff.net

"To je istina," rekla je Victoria, "ali on je ostavio dovoljno ţrtava da nam dokaţe barem jedno: nikada nije prijetio neĉime što nije mogao i uĉiniti." McCabe je napravio grimasu i pribliţio se telefonu. "Gospodine, agentica Santos je upravo potvrdila moju tvrdnju. Imamo otmiĉara za kojeg še zna i daje ubojica, a ne pregovaraĉ. Vrijeme je da postanemo aktivniji. Već je muĉio jednog od ĉlanova posade, išĉupao mu nokat, jezik bi mu mogao biti sljedeći na redu. Moji ljudi su spremni na upad." Na drugoj je strani uslijedila tišina, dok je Levanthal razmišljao o tome. Victoria je odjednom poĉela primati negativne vibracije. Osjećala je kako se poĉinje predomišljati i glavu su joj poĉeli ispunjavati prizori iz katastrofe nakon obraĉuna FBI-ja i pripadnika vjerskog kulta na rancu u Wacou. "Gospodine, prije nego naredite prekid pregovora, dopustite mi da probam s još jednim pristupom. Upravo sam saznala da je Mike Pošten na brodu." "Novinar?" "Da. Moţda se moţemo posluţiti njime kao nepristranim posrednikom. Vrijedi pokušati." Opet je zavladala tišina. Naposljetku je Levanthal rekao: "U redu. Upotrijebite ga. Ali, što god uĉinili," rekao je ozbiljnim tonom, "da ga se niste usudili izgubiti" 55. Nešto iza ĉetiri sata Hannon je kleĉao ispred minibara, pokušavajući se odluĉiti izmeĊu bombona M&M s kikirikijem i posljednjeg paketića kolaĉa od prhkog tijesta. Drugi doruĉak u kolicima za poslugu u sobu posluţio mu je kao ruĉak, ali mogućnosti za veĉeru bile su mu slabe. Odjednom je minibar opet poĉeo raditi, a upalila su se i svjetla u kabini. Hannon je obrisao znoj s ĉela i pruţio ruku prema otvoru klima-ureĊaja. Imali su struju. Leddy Coolidge je glasno zastenjao kroz krpu na ustima. Hannon ga je mrko pogledao, a onda se okrenuo prema televizoru. Ekran je ispunjavala slika MS Fantasyja snimljena iz zraka.

crostuff.net

"Dobro ste to obavili, gospodine Cool," rekao je zgrabivši daljinski upravljaĉ i pojaĉavši zvuk. Ovaj je put vijesti na CNN-u ĉitala privlaĉna ţena, s ozbiljnim izrazom lica. Bila je usred reĉenice kad se ton vratio. "...najnoviji dogaĊaj na putniĉkom brodu MS Fantasy koji je nenadano napustio Nassau prije nekoliko sati, sa samo polovicom putnika i ĉlanova posade. Upravo smo saznali daje brod skrenuo sa svog redovnog kursa i da je na putu prema Meksiku. Michael Pošten, novinar Miami Tribunea nalazi se na brodu i kontaktirao nas je mobilnim telefonom Hannonove su oĉi zabljesnule od ljutnje kad se na ekranu pojavila Mikeova fotografija. "Michaele," rekla je, "moţeš li nam reći što se dogaĊa?" Ispod Mikeove fotografije pojavile su se rijeĉi Uţivo, telefonom. Kad je progovorio ĉulo se pucketanje, kao daje linija loša. "Za sada se ĉuju samo glasine, ali ĉini se da je brod zaista oteo Amerikanac po imenu Frank Hannon. Reĉeno nam je da je Hannon uzeo barem dva taoca, što nas sve ozbiljno zabrinjava. Sigurno znate daje FBI juĉer imenovao Hannona kao glavnog osumnjiĉenog za deset ubojstava poĉinjenih u posljednjih nekoliko mjeseci u ĉitavoj drţavi -takozvanih jezikovih ubojstava." "Što Hannon ţeli?" pitala je. "To nije sasvim jasno," rekao je Mike. "No, jasno je to da je njegovo hvatanje neizbjeţno. Brod je pun agenata FBI-ja koji su se ukrcali u Nassauu odjeveni u civilnu odjeću. Svi su dobro naoruţani i obuĉeni za spašavanje talaca. Vrlo se dobro brinu da putnici budu mirni i zaštićeni. Jedino je pitanje hoće li se Hannon predati mirno bez bezumnog krvoprolića ili će samoubilaĉki pokušati pobjeći." "Ali, ako ga traţe zbog ubojstva, što bi Hannon mogao izgubiti takvim oĉajniĉkim potezom?" "Puno više nego što misli," rekao je Mike. "Ironiĉno, ako ubije nekog od talaca, to bi bilo jedino ubojstvo s kojim bi ga policija mogla povezati. Iako je FBI isprva mislio daje Hannon serijski ubojica, sada su prebacili paţnju na drugog ĉovjeka po imenu Curt Rollins. Kao što moţda znate, ja sam napisao niz ekskluzivnih

crostuff.net

ĉlanaka o tim serijskim ubojstvima za Miami Tribune. Svi su se ĉlanci temeljili na podacima koje sam dobivao od izvora za kojeg se ispostavilo da jako puno zna o tim zloĉinima. Taj je izvor bio Curt Rollins. Na mjestu svakog zloĉina pronaĊen je velik broj dokaza koji povezuju Rollinsa s ubojstvima. Reĉeno mi je da postoji malo, ili nimalo, fiziĉkih dokaza koji povezuju Hannona s ubojstvima." "Ţeliš li reći daje Rollins smjestio Hannonu?" "Prema mojim izvorima, FBI je trenutno tog mišljenja. Jedino što povezuje Hannona sa zloĉinima je oĉiti motiv. Sve su ţrtve bile potencijalni svjedoci optuţbe na suĊenju za silovanje u koje je Hannon bio upetljan prije dvanaest godina. Dodao bih i da je Hannon bio osuĊen - iako je uvijek tvrdio da je nevin. Popis s kojeg su ţrtve izabrane mogao se lako nabaviti i moguće je da ga je Rollins upotrijebio zbog neĉega što je zamjerao Hannonu, kako bi mu smjestio. U ovom je trenutku malo vjerojatno da bi optuţba za ubojstvo protiv Hannona mogla biti dokazana." "Ako je Hannon stvarno nevin, zašto bi uzeo taoce?" pitala je novinarka, zbunjena. "Prema jednoj teoriji on vjeruje da neće imati pravedno suĊenje zbog svoje prošlosti, uvjerenje da nema drugog izlaza." "Michael, moţeš li..." Linija je zakrĉala. "Moram vas napustiti," rekao je Mike. "FBI je zabranio sve pozive i ĉini se da sam otkriven." "Još samo nešto," pokušala je voditeljica, ali linija se prekinula. "Pa, ĉini se da smo izgubili vezu," rekla je svojoj televizijskoj publici. "Ponavljam, bio je to Michael Pošten s MS Fantasyja." Hannon je sjedio na rubu kreveta, oĉekujući sljedeće vijesti. Kad se na ekranu pojavila šarena meteorološka karta, utišao je zvuk. Uzdahnuo je i tanko se nasmiješio. "Dobro došao, Poštene."

crostuff.net

Victoria je s Mikeom ušla u brodski komunikacijski centar. Zbog boljeg su prijema poziv s Mikeovog mobitela obavili na vanjskoj palubi. Unutra je Shapiro stajao blizu kontrolne ploĉe, pokraj istih onih agenata-tehniĉara koji su postavili dodatne sigurnosne kamere u Nassauu." "Kako je ispalo?" pitala je Victoria. "Savršeno," rekao je tehniĉar. "Prenijeli smo CNN-ov interni signal iz Atlante preko Operacijskog centra u Miamiju. Na obje je strane korištena kodirana frekvencija FBI-ja, pa sam siguran da ga nitko osim ovog broda nije primio. Privremeno sam iskljuĉio televizore u restoranu i barovima kako putnici ne bi vidjeli prilog. Mogu vam jamĉiti daje jedina osoba na svijetu koja je gledala ove vijesti bio Hannon. S obzirom na to da smo ga uskladili s nestankom struje, neće znati da smo mu prekinuli prijem CNN-ovog signala." "Dobro. Podsjetite me da pošaljem pismo zahvale CNN-u." Mike je znakovito proĉistio grlo. Nasmiješila se. "I Miami Tribuneu" Uzvratio joj je osmijeh, a onda se uozbiljio: "Mislite li da će Hannon nasjesti?" "Ne oĉekujem da će izaći iz kabine s podignutim rukama, ah moţda će biti manje spreman ubiti taoce. Sve što ste rekli trebalo bi utjecati na njega, bar prema našem psihološkom profilu. Hannon vjeruje daje sposoban poĉiniti savršeni zloĉin. Kad je ĉuo da ste rekli da ne postoje fiziĉki dokazi koji ga povezuju sa zloĉinima, vjerujem daje povjerovao u to. Sigurna sam i da bi uţivao da mu se sudi i da ga se proglasi nevinim. No, problem ove teorije da mu je smješteno jest da bi ga to prisililo da nekom drugom pripiše svoja djela. Nisam sigurna da je to voljan uĉiniti, ĉak i kad bi to znaĉilo da će spasiti vlastiti ţivot. U svakom sluĉaju, zasluţujete Oskara." "Hvala." Telefon je zazvonio. Na zaslonu se pokazao broj sobe pozivatelja. '921'. "Da odem?" pitao je Mike.

crostuff.net

Victoria je odmahnula glavom. Pritisnula je potrebne gumbe kako bi i ostali mogli ĉuti razgovor preko zvuĉnika, a zatim se javila. "Halo." Hannonov glas je bio veseo, kao da se zabavlja: "Za novinara pisane rijeĉi gospodin Poštenje dosta dobar izvjestitelj, slaţete li se?" "Upravo smo saznali da je gospodin Pošten ovdje i u velikoj je nevolji," rekla je Victoria, nastavljajući igru. "Taj je izvještaj bio u potpunosti neodobren." "Nije bio odobren?" podsmjehnuo se Hannon. "Sumnjam. Nije me ĉak natjerao ni da se zamislim. Od poĉetka sam znao da ništa ne moţete dokazati." "Zašto onda ne pustiš taoce? Zašto riskiraš ubojstvo koje bi ti se moglo pripisati?" "Zbog moje bi prošlosti i osuda zbog otmice znaĉila doţivotni zatvor. Ništa ne mogu dobiti time da se sada predam. I nemam što izgubiti ako ubijem gospodina Coola i curu." "Postoji velika razlika izmeĊu doţivotnog zatvora i elektriĉne stolice." "Ne ako mene pitaš. Za mene je jedina mogućnost da pobjegnem s ovog broda. I naša novinarska zvijezda će mi u tome pomoći." "Kako?" "On je jedina osoba na ovom brodu za koju sa sigurnošću mogu reći da nije agent FBI-ja. Zato ţelim da mi on donese ronilaĉku opremu." Pogledala je Mikea, a onda odmahnula glavom. "Ne moţemo umiješati civila..." "On je već umiješan!" viknuo je Hannon. "Onda," glas mu se smirio, "ţeliš li vidjeti taoce ţive ili ne? O i da ne zaboravim, postoji i ona mala bomba koju još niste otkrili." "Ne vjerujem da postoji bomba, Frank." "A ja ne vjerujem da moţeš riskirati i ne vjerovati mi. Niti Pošten." "Nitko pametan neće ući u tvoju kabinu."

crostuff.net

"E, pa tu je problem. Ja bih morao biti lud da izaĊem u hodnik i uzmem opremu. Ako FBI radi svoj posao, siguran sam da imate snajpere s obje strane hodnika." "Što predlaţeš?" "Pošalji Poštena - samog. Vjerojatno će mu trebati kolica za svu tu opremu. Kad se vrata kabine otvore, on jednostavno gurne kolica preko praga. Ja ne izlazim iz kabine. On ne ulazi u nju. IzmeĊu nas će u svakom trenutku biti kolica i talac. Nakon što se vrata zatvore Pošten odlazi. Nitko ne nastrada. Oĉekivat ću ga u šest sati." "Ne mogu obećati da će doći." "Doći će. Priĉekaj samo trenutak, moţe?" Victoria se najeţila zbog nenadane stanke. "Da se nisi usudio ozlijediti taoce." Hannon nije ništa rekao. Pridrţavao je telefon bradom da bi ga Victoria mogla ĉuti, ali obraćao se spremaĉici: "Ustani, Shelly." Polako je ustala iz stolca. Ruke su joj bile svezane iza leĊa. Još je uvijek imala povez na oĉima. Okrenuo ju je i gurnuvši je usmjerio prema vratima. Zatim je uzeo noţ s kolica za posluţivanje."Uĉini toĉno ono što ti kaţem, Shelly." Victorijino je srce na drugoj strani linije ubrzano kucalo. "Što joj radiš, Frank?" Opet ju je ignorirao. Brzim potezom noţa oslobodio joj je ruke. Stresla se kad je ĉula zvuk rezanja. "A sada hodaj Shelly. I nastavi hodati sve dok ti ne kaţem da staneš." Napravila je mali korak, a zatim još jedan. Bila je paţljiva, na oĉima je i dalje imala povez. "Samo tako," rekao je Hannon. Lijepo i polako. Ravno naprijed. Stani!" Shelly se ukoĉila, toĉno ispred vrata. Hannon je stajao skoro sedam metara iza nje, u središtu sobe. Ĉuĉnuo je iza ormara, gurnuo slušalicu pod bradu i uperio joj pištolj u potiljak. "Desnom rukom skini lanac s vrata, Shelly." '

crostuff.net

Ruka joj se tresla dok ju je pruţala prema lancu, kao daje slijepa. Napipala ga je i skinula. Hannonove su se oĉi suzile, dok se koncentrirao na svoj cilj. "Sada otvori vrata.." U komunikacijskom centru Victoria je zgrabila radio-odašiljaĉ koji je bio povezan s timom za spašavanje talaca i gurnula si slušalicu u uho. "Vrata kabine se otvaraju," stigla je poruka od agenta TST-a koji se nalazio na kraju hodnika Tropske palube. Victoria je zbunjeno pogledala Shapira. Jedan od agenata tehniĉara namjestio je sigurnosne monitore na zidu, tako da su sve kamere pokazivale dugaĉki hodnik koji je vodio do kabine 921 na Tropskoj palubi. Victoria se nagnula preko stola i rekla u slušalicu: "Frank, što radiš?" "Samo gledaj," rekao je Hannon u slušalicu koja mu je bila gurnuta pod bradu, Provirio je preko vrha ormara. Shelly je stajala ispred otvorenih vrata, uokvirena svjetlima koja su vodila u hodnik. "Shelly," rekao je glasno, "napravi jedan korak unaprijed, a onda klekni." Grudi su joj se ispunile nervoznim uzdahom. Prvi ju je korak doveo do praga. Kad je kleknula, provirila je iz kabine, ali su joj stopala još uvijek bila unutra. Tresla se u svojoj plavo-bijeloj uniformi. Ruĉnik za ruke prekrivao joj je oĉi i gornji dio glave. Victoria je odjednom u uho primila novu poruku od Tima za spašavanja talaca. "Taokinja u hodniku. Sama." Victoria je pogledala prema monitoru. Slika je potvrĊivala njihov izvještaj. Hannonov glas se ponovo zaĉuo preko zvuĉnika, ispunjavajući komunikacijski centar. "Vrijeme je odluke," rekao je zamišljenim tonom. "Mogao bih pokazati dobru volju i pustiti taoca. Ili mogu pokazati da mislim ozbiljno i raznijeti joj mozak. Pitaj Poštena što ţeli uĉiniti." Victoriji se utroba grĉila. "Samo ju pusti, Frank." "Hoće li doći?" rekao je zateţući pištolj, "ili neće?" Mike je pogledao prema monitorima, usredotoĉujući se na crno-bijeli prizor-u dugom hodniku koji je vodio prema Hannonovoj kabini. Razmijenio je poglede s Victorijom.

crostuff.net

"Imam loš predosjećaj u vezi s time," šapnula je Victoria Mikeu. "Postoji šansa daje saznao za Karen, prije nego mu je situacija prestala ići na ruku. Ako je tako, onda ćete mu vi posluţiti za osvetu." "Što ste odluĉili!" viknuo je Hannon. U komunikacijskom su centru sve oĉi bile uprte u Mikea. On je smireno pruţio ruku i uzeo Victoriji slušalicu. "Hannone, ovdje Pošten. Imaš novog dostavljaĉa." U kabini 921 Hannon se nasmiješio: "Baš krasno, rekao je. Opet je posvetio paţnju vratima. "Shelly," odjeknuo mu je glas. "Vrati se unutra. Na koljenima." Victoria je ponovo uzela slušalicu: "Rekao si da ćeš ju pustiti, Frank." "I hoću. Ĉim Pošten odrţi rijeĉ. Ako on doĊe, Shelly će otići s njim. Ako ne doĊe... pa, recimo samo da bi za nju bilo puno bolje da je samo rekao ne i pustio me da joj ispalim metak u glavu." Linija se prekinula. Sve su se oĉi u komunikacijskome centru okrenule prema monitorima i bespomoćno promatrale kako se Shelly na koljenima unatraške povlaĉi u kabinu. Vrata su se zalupila za njom. Victoria je skrenula pogled s monitora: "Gad." Mike je imao knedlu u grlu. Shapiro gaje pogledao u oĉi: "Jeste li sigurni da ţelite to uĉiniti, Mike?" On je pogledao Victoriju, a zatim Shapira: "Ne vidim da baš imam nekog izbora. Ne ţelim ni pomisliti što bi uĉinio toj curi da se sada povuĉem." Victoria je uzdahnula, uvjerena da on ima pravo: "Provjerit ću kod snajperista. Moţda vam mogu pruţiti neki naĉin da mu budete ravnopravni."

56.

crostuff.net

Kevin McCabe skoro je trĉeći stigao do komunikacijskog centra. Mike je stajao ispred vrata, tako da bi se agenti FBI-ja mogli dogovarati u miru. McCabe mu je namignuo kad je otvorio vrata i ušao. David Shapiro nervozno je šetao ispred zida s televizijskim ekranima. Victoria je sjedila za stolom. U pet minuta sve mu je objasnila. Kad je McCabe progovorio oĉi su mu se sjajile. "Moţemo na to gledati na dva naĉina," rekao je. "Moţemo biti defanzivni i samo štititi Postena. Ili to moţemo uĉiniti našom prilikom za brzi napad." Shapiro je promijenio izraz lica: "Neću dopustiti da civil vodi napad na jazbinu jednog psihopata." "Naravno da ne," rekao je McCabe. "Izostavimo Poštena. Ja ću gurati kolica. Stavit ćemo još jednog agenta u kolica, kao da su trojanski konj." "Ne moţemo raditi izmjene. Hannon zna kako Pošten izgleda. Zato ga je i izabrao. Kad vidi Postena znat će da nema posla s agentom FBI-ja." "U redu," rekao je McCabe. "Moramo upotrijebiti Postena. No, on nam ipak moţe biti od koristi. Na primjer, kad isporuĉi opremu moţe diskretno proviriti u kabinu. Ţelio bih znati gdje je talac smješten, je li razmjestio namještaj. To bi nam bilo korisno znati, ako u nekom trenutku odluĉimo ući." "Mike ne moţe razgledavati," rekla je Victoria. "Mora se usredotoĉiti a Hannona i to je sve." "U redu," rekao je McCabe. "Postoji i ova mogućnost. Dok se koncentrira na Hannona, mogao bi razgovarati s njime, pokušati ga namamiti da izaĊe iz kabine tako da ga moţemo pogoditi snajperom." "Preopasno je za Mikea da zapoĉinje razgovor, a Hannon je ionako prepametan da bi se dao namamiti iz kabine." "Imaš pravo," rekao je. "To nam ostavlja jedino meni najdraţu mogućnost. U svakoj situaciji s taocima trenutak razmjene je trenutak nepaţnje. To bismo morali iskoristiti. U trenutku kad Pošten gume kohca u kabinu trebali bismo poslati tim na straţnja vrata, preko verande." "To je iznimno riskantno," rekla je Victoria. "Poštena bi mogao pogoditi jedan od naših agenata TST-a."

crostuff.net

McCabe se najeţio, oĉito uzrujan. "Slušaj, ja pokušavam biti konstruktivan, a ti me samo odbijaš, kao zaštitniĉki raspoloţena kvoĉka. Ili ti se taj tip strašno sviĊa ili si od plave boje kose strašno zaglupila." "Molim te, saberi se." "Ne, ti se saberi. Ako ne uletimo, taoci su mrtvi. Hannon je i sam rekao: ništa ne gubi time što će ih ubiti. Nije ti ĉak dopustio da razgovaraš s Coolidgeom preko telefona. Iznenadio bih se da taj mali još uvijek ima jezik." Shapiro je prestao šetati i pogledao ih oboje. "Imaš pravo, McCabe, izgleda da ćemo stvarno morati uletjeti. Ali i Victoria ima pravo. Ne moţemo to uĉiniti dok Pošten stoji na vratima." McCabe je napravio grimasu: "Ako to ne napravimo u trenutku nepaţnje, stvar je deset puta opasnija za naš tim." "Najbolji naĉin da smanjimo rizik za sve," rekao je Shapiro, "je da nas Pošten izvijesti o stanju u kabini. Slaţem se s Victorijom da Pošten ne smije zavirivati unutra. Ali, moţda naš tehniĉki tim moţe staviti nekakvu kameru na njega. Iako on neće ulaziti unutra, te kabine nisu baš velike. Moţda i iz hodnika dobijemo jako dobru sliku." . Victoria je kimnula: "Nemam ništa protiv toga." "U redu," rekao je McCabe. Ostat ćemo u obrambenim poloţajima. Ali, ako Pošten upadne u nevolje, jedini realni spasilaĉki potez mora doći preko verande. Ja sam najbolji ĉovjek za taj posao. Ţelim biti voĊa." Shapiro ga je procjeniteljski pogledao. "Dobro. Ali, nitko ne ulazi bez moje ili Victorijine izriĉite zapovjedi. Ne ţelim Poštena upotrijebiti kao mamac." "Pošteno," rekao je uz samouvjereni podsmijeh. "Pozovi svoje piskaralo, Victoria." 57. Hannonova je kabina bila bliţa krmi nego sredini broda, pa je Victoria upotrijebila casino na krmi kao mjesto za pripreme. Uz jedan je zid ĉitav niz igraćih aparata stajao u tišini. Dva stola za igre s kockama

crostuff.net

stajala su sama ispod uokvirenog prozora kroz koji se pruţao pogled na ocean. Podruĉja za rulet i igre kartama bila su raštrkana po velikom plavom sagu. Sva su svjetla na stropu bila upaljena, stoje ovoj prostoriji davalo preglednost koju većina njezinih noćnih posjetitelja nikada ne bi podnijela. "Kako ste, Mike?" pitala je. "Kao tip s pet dolara u dţepu koji igra za stolom gdje su ulozi veći od pedeset." Blago se nasmiješila, osjećajući daje samo napola ozbiljan. Dva su druga agenta bila u blizini, tovareći ronilaĉku opremu na kolica za poslugu u sobu. Ona je Mikeu pomagala da navuĉe zaštitnu odjeću. "Ovo je najneprimjetniji tjelesni štit koji imamo. Napravljen je od Kevlara 129. Pokriva vam prsa, leĊa, boĉne strane, prepone, ramena i gornji dio leĊa, a dodatna ĉeliĉna ploĉica pokriva vam meĊunoţje. Ova bi vas oprema zaštitila i u zatvorskoj pobuni. Pod njom izgledate malo krupnije nego što jeste, ali ispod široke majice to nitko neće primijetiti." Gurnula mu je pojas na ĉiĉak oko struka, ispod nivoa za nošenje remena. "Preĉvrsto?" "Samo ako ţelim imati djecu." Popustila je stisak za centimetar, a zatim izvadila veliku šarenu havajsku košulju iz kutije pokraj sebe. Bila je to uţasna mješavina crvenih, zelenih, ţutih i naranĉastih tropskih cvjetova. Napravio je zgroţeni izraz lica: "Boţe, ne daj da umrem u tome." "Nemojte se tako šaliti," rekla je, a glas joj je lagano zadrhtao. "Sad ćete se raspekmeziti?" našalio se. Ugrizla se za gornju usnu: "Samo ţelim da budete oprezni" rekla je. Obeshrabreno je pogledala u pod dok je on oblaĉio košulju. "To je sigurno teško," rekao je polako zakopĉavajući gumbe. "O ĉemu priĉate?" "Uvijek se tako ĉvrsto i hrabro drţati." Pogledi su im se sreli. Na trenutak su samo tako stajali. "Ponekad," rekla je. "Ponekad je." Zatim je trenutak bliskosti prošao i ona je opet postala poslovna. "Naši su tehniĉari ţeljeli ovakvu šarenu košulju kako bi u nju sakrili video kameru," rekla je. "Leća viri kroz ovu skupinu begonija na gornjem

crostuff.net

dţepu. Uzorak je toliko raznolik da Hannon ne moţe primijetiti nikakvu elektroniku, Morate se samo okrenuti prema otvorenim vratima, što će nam pruţiti dobar pogled na kabinu." "Je li otporna na metke?" "Nije. Ali uz vašu opremu, stavit ćemo zaštitu od Kevlara i na kolica. Ako zapoĉne pucnjava, sagnite se iza njih. Nemojte pokušati bjeţati, ako ne morate." "Kako ću vas ĉuti?" "Pomoću ovoga," rekla je gurnuvši mu prijamnik u mali spremnik ispod košulje. Jedna ţica prolazila mu je kroz zaštitni prsluk do elektronskog ovratnika oko vrata koji je izgledao poput zlatnog lanca. Gurnula mu je malenu slušalicu u uho. "Govorite normalnim glasom i dobro ću vas ĉuti. Ĉitavim putem ću vam davati upute, od trenutka kad krenete niz hodnik pa dok se ne vratite na sigurno. Oko vrata imate mikrofon, pa ću moći ĉuti sve što Hannon kaţe." "A što je s pištoljem?" "Ţao mije. Ne moţemo riskirati da se domogne još jednog oruţja." Podignuo je obrve: "Hoćete da se suoĉim s njim bez ikakvog oruţja? "Nipošto. Imate dva tima za spašavanje talaca na krajevima hodnika. Ja pretpostavljam da će Hannon, ako ga uopće vidite, drţati taoca u kojeg će uperiti pištolj. Ako primijetite da se cijev okreće prema vama, makar malo, samo se bacite na pod. Raznijet ćemo ĉitava vrat,a. Nećemo moći pogoditi Hannona, ali on sasvim sigurno neće istrĉati iz kabine za vama." "A što da ja radim u tom sluĉaju?" "Samo leţite na podu i stisnite se uza zid. Spasilaĉki će tim uletjeti kroz straţnja vrata koja vode na verandu." "Oni znaju da sam ja s dobrim momcima, zar ne?" "Naravno. I oni sami povremeno znaju biti negativci, ali u ovakvim sluĉajevima mi je drago da su na mojoj strani. Ali, ako ćete me slušati, do toga neće doći."

crostuff.net

"Što ćete uĉiniti, pozvati time-out?" "Ozbiljno mislim, Mike. Ako nam se samo uĉini da vas je izabrao iz bilo kojeg drugog razloga, osim da mu donesete opremu, povlaĉim vas. Dopuštamo vam da ovo uĉinite samo zato što mislimo da nema pojma o ulozi koju je Karen odigrala u njegovoj osudi za silovanje. Ako uĉini bilo što da nam da naslutiti da zna - ili samo sumnja - odmah ćete se povući." Jedan od agenata iz tehniĉarske ekipe im je prišao i rekao: "Kolica su spremna." Victoria je pogledala Mikea: "Spremni?" Duboko je udahnuo: "Valjda. Ali ako se ovo loše završi, moţete li mi uĉiniti uslugu?" Prijekorno gaje pogledala. Oĉi su joj se opet zasuzile. "Što god ţelite." "Recite CNN-u da nabave neku moju bolju fotografiju." Posljednje obojene zrake blještavog zalaska sunca upravo su nestale u mraĉni ocean dok se tim za spašavanje talaca kretao prema svojim vanjskim poloţajima. Odjeveni u opremu specijalaca za taktiĉne operacije, izgledali su kao tri crne siluete u noći. Njihovi balistiĉki vojniĉki prsluci imali su i pojaseve za napuhavanje, u sluĉaju da budu baĉeni u more i radio opremu za komunikaciju s Victorijom. Zbog crnih gumenih odijela, rukavica i kapuljaĉa bili su gotovo nevidljivi u tami. Svaki je bio naoruţan poluautomatskom puškom Heckler & Koch MP5 i FBI-jevim pištoljem 45 HRT u kojem je bilo trinaest metaka 45 ACP, što je bila sasvim dovoljna potpora. McCabe je bio prvi koji je stupio na verandu kabine 1021 na palubi iznad Hanonnove. Sedam metara ispod nalazila se uska tikovinom prekrivena paluba Lido i ĉamci za spašavanje. Ispod te izboĉine slijedio je tridesetmetarski pad u crni ocean. Oštar vjetar udarao ih je u lica i ispunjavao zrak slankastim dodacima. Brod se lagano ljuljao pod valjajućim valovima. Buka vjetra i valova oteţavala je razgovor.

crostuff.net

McCabe je mahnuo dvojici kolega da krenu naprijed prema staklenoj ogradi nakon ĉega su krenuli prema njima u ĉuĉećem poloţaju. On je pogledao na sat, a zatim podignuo tri prsta i tri puta zamahnuo rukom. Druga dvojica su kimnula bez rijeĉi, u tišini potvrĊujući naredbu. Tim je kretao u akciju za tri minute. 58. Mike je duboko udahnuo i krenuo sa zavojitih stepenica. Kolica su lagano klizila po sagu. Na vrhu su leţala dva ronilaĉka spremnika. Odijela, maske i peraje bili su na donjim policama. Uski se hodnik protezao više od trideset metara do sredine broda, poput dugaĉkog, ravnog tunela. Zidovi su bili prekriveni nautiĉkim umjetninama, s ukrasima od tikovine i mjedi. Da nije bilo blagog osjećaja kretanja, Mike bi pomislio daje u luksuznom hotelu. Ravno ispred sebe vidio je tim snajperista skuĉen ispod stepenica. Sa svakim su mu se korakom ĉinili bliţi, što mu je na trenutak pruţilo utjehu, dok nije shvatio da stoje bliţi njima, to je dalji svojoj bazi iza leĊa. Vrata kabina bila su ravnomjerno rasporeĊena i sva su bila ista. Parni su brojevi bili na desnoj strani, neparni na lijevoj. Mike ih je brojao, znajući da mora proći pored njih pet, prije nego stigne od kabine 921. Odjednom je u slušalici ĉuo Victorijin glas: "Usporite malo, Mike." Duboko je udahnuo, smirujući se. Zbog adrenalina koji mu je jurio tijelom nije ni primijetio koliko brzo koraĉa. Poĉeo se znojiti ispod zaštitnog prsluka. "Još sporije," rekla je Victoria kad je stigao do kabine 925. Jošdvoja vrata. Deset metara. Kad je prošao kabinu 923, posljednju kabinu prije Hannonove, osušilo mu se grlo. Osjetio je naglu ţelju da se okrene i zaboravi na sve. Ah sjetio se ĉlanaka koje je napisao o Hannonu i njegovim ţrtvama - Gerty Kincaid u Georgiji, Timothyju Copelandu u San Franciscu i svima drugima. Sjetio se kako je Karen bila blizu tome da bude na tom popisu. Zamislio je Shelly Green i Leddyja Cooldigea na koljenima u toj kabini,

crostuff.net

kako preklinju za milost, mole se za ĉudo. No, više od svega mu je na pameti bilo kako je Aaronu Fieldsu rekao da mu je stvarno bilo stalo do ţrtava o kojima je svakodnevno pisao - i kako nije ostao u kontaktu niti s jednom od njih nakon što je Tribune objavio ĉlanak o njima. Kolica su se zaustavila toĉno ispred kabine 921. Opet mu je zazujala slušalica. "Nemojte stajati na vatrenoj liniji kad se vrata otvore," rekla je Victoria. "Stanite s desne srane, tako da ako budete morali trĉati, moţete dotrĉati do mene bez da morate proći ispred vrata." Mike je stavio kolica pred vrata, a zatim stao s desne strane. Pogledao je na sat. Toĉno šest sati - vrijeme koje je Hannon odredio. "Jesi li tu, Poštene?" ĉuo se glas iza vrata. Srce mu je skoĉilo u grlo. Hannon je ĉak i zvučao krupno. "Ja sam. Sam sam." "Stani tako da te mogu vidjeti kroz špijunku. I nemoj ni pomišljati na to da pucaš kroz vrata. Imaš jednake šanse pogoditi mog taoca, kao i mene." Victoria se ubacila. "Uzmite zaštitnu ploĉu s kolica, Mike. Stanite iza nje da on ne bi pucao u vas kroz vrata." Mike je uzeo ploĉu s prednjeg dijela kolica. Bila je potpuno crna, osim malog prozorĉića koji mu je otkrivao lice. Drţao ju je poput štita koji policajci drţe kada marširaju prema demonstrantima i stao pred vrata, toĉno iza kolica. Zabuljio se u špijunku, pitajući se bulji li Hannon u njega. "Nema potrebe da glumiš junaka," rekao je Hannon iza zatvorenih vrata. "Znam daje ovo osobno, ali nemoj izgubiti glavu." Mike se stresao od rijeĉi 'osobno'. Odjednom je u uhu ĉuo Victorijin glas. "Nemojte se upuštati u razgovor s njim, Mike. Samo mu isporuĉite robu, uzmite taoca i izgubite se odande." Polizao je suhe usne. Jasno ju je ĉuo, ali nije mogao odoljeti i pustiti Hannona da priĉa. "Kako to misliš, osobno?" Nastupila je duga stanka, a zatim je Hannon odgovorio. "Znam da sam osuĊen zbog tvoje ţene."

crostuff.net

Mike se najeţio, ali nije ništa rekao. "Kad sam ostavio onu jedrilicu u Portoriku i krenuo prema ovom brodu, znao sam da ću se kući vratiti preko Floride. Na mom popisu je ostala samo jedna osoba iz Floride, pa sam pomislio zašto ne bih iskoristio svoj boravak tamo. Zamisli kako sam se iznenadio kad sam nazvao gospoĊu Malone u Clearwateru kako bih se raspitao o njezinoj kćerki zbog godišnjice diplomiranja i saznao da se udala - i to za Mikea Poštena. Nemoj mi ni pokušati reći daje sluĉajnost što su se moja bivša suputnica i moj najdraţi novinar vjenĉali. Ti ne bi bio ovdje, Poštene, daje to sluĉajnost." Mikeovo je srce poĉelo brţe kucati, ali dobro se drţao dok je buljio u vrata. Victorijin glas je urlao kroz slušalicu. "Povucite se, Mike. Odustanite. Ponavljam: Odustanite!" Mikeova desna noga se polako pomaknula nekoliko centimetara, a zatim se zaustavila. Njezina je naredba imala smisla; Hannon je oĉito ţelio osvetu. Ali nešto mu je govorilo da ovo mora odigrati do kraja. Riskirati. Ĉak i prije nego je krenuo niz hodnik, znao je da nema povratka. Ĉekao je da Hannon napravi prvi potez. Tridesetak metara dalje Victoria je opsovala i bespomoćno promatrala ovaj prizor. Odjednom je Mike ĉuo kako se unutra skida lanac s vrata. No, nisu se otvorila. "Odmiĉemo se od vrata," rekao je. Hannon iz zatvorene kabine. "Broji do pet, polako. Onda otvori vrata i gurni kolica unutra." Mike je duboko udahnuo. "Jedan." Victoria je kleĉala najednom koljenu, napeto gledajući. "McCabe budi spreman. On ulazi za pet sekundi." "Dva." "McCabe, ĉuješ li me?" 'Tri." Glas joj se tresao od ţurbe. "Trebam potvrdu. Digitalnu, ako ne verbalnu." "Ĉetiri." "Dovraga, McCabe."

crostuff.net

"Pet," rekao je Mike, a onda s mukom progurao i otvorio vrata. U istom je trenutku McCabe naglo povukao vrata kako bi ušao u kabinu s verande, a uzica sa zastora koja je bila svezana za ruĉku povukla je okidaĉ signalnog pištolja koji je bio nestao iz jednog od ĉamaca za spašavanje, a bio je uperen u spremnik benzina koji je stajao iza madraca. To je pokrenulo vatrenu eksploziju koja je raznijela verandu. Većina njezine snage bila je usmjerena prema van, od madraca i kroz otvorena vrata. Plamen je u obliku cijevi izletio iz boĉne strane broda, poput vode iz hidranta. Od udara su se razbili prozori i staklene ograde susjednih kabina. Sitni komadići stakla pali su u ocean. McCabe je uz tupi udarac sletio na palubu Lido. Nakon eksplozije u kabini sve se pomaknulo prema desnoj strani broda. Mike se zabio u vrata kabine preko puta, a zatim pao na pod. Jauknuo je od boli kad su mu kolica pala na nogu. Odjeća mu je bila rastrgana otkrivajući zaštitni sloj, a tijelo mu je bilo pocrnilo od pepela i krhotina. Gusti crni dim ispunio je kabinu i hodnik. Uspravio se u sjedeći poloţaj i poĉeo gušiti u dimu pa je legao na leĊa radi svjeţeg zraka na dnu. Po ĉitavom hodniku otvorili su se protupoţarni sustavi, polijevajući ga mlazovima vode. Victoria je stajala na kraju hodnika, potpuno mokra, viĉući u svoj mikrofon. Od McCabea nije dobivala nikakav odgovor. Niti od Mikea. Hodnik se ispunio dimom i pjenom iz aparata za gašenje poţara, poput maglovite oluje, zbog ĉega je vidljivost bila svedena gotovo na nulu. "Snajperisti, ne pucajte!" povikala je Victoria. S njihovog poloţaja na kraju hodnika bilo je nemoguće raspoznati Hannona od Mikea, Coolidgea ili ĉak Shelly. Victoria je iz kutije s opremom zgrabila svjetiljku i zaštitne naoĉale, a zatim izvukla pištolj i krenula niz hodnik. "Stani!" viknula je, no pred njom se našao postariji par, putnici iz kabine s desne strane palube koji se nisu stigli ranije evakuirati. Otvorila su se vrata još dvije kabine ĉiji su putnici kašljali od dima koji im se uvukao u kabine. Victoria je pogledala svog pratioca iz TST-a. "Vodi putnike odavde!" On ju je brzo poslušao. Victoria je ostala sama.

crostuff.net

Kako je jurila prema naprijed dim se poĉeo prorjeĊivati, a iz štrcaljki na stropu pojavljivala se više magla nego mlazovi. No, sva svjetla na petnaest metara od kabine bila su pregorjela. Victoria je dotrĉala do poĉetka tame, a onda se zaustavila. Priĉekala je trenutak da joj se zjenice prošire. S leĊima uza zid brzo je pogledala krhotine. Vidjela je kolica i ronilaĉku opremu. Srećom, spremnici se nisu probušili i pojaĉah eksploziju. Štit od Kevlara je odbaĉen leţao na podu - valjda je spasio ţivot Mikeu. Ah njemu nije bilo ni traga. Victoria se polako pribliţavala širokoj rupi koja je nekada predstavljala vrata kabine 921. Zaustavila se taman na rubu te rupe. Osjetila je miris ugljena, što joj se nije sviĊalo. Mogla je ĉuti zvuk pucketanja svake tri ili ĉetiri sekunde, kao da kapljice iz slavine koja propušta padaju na vrući ugljen. Ĉuĉnula je, a onda se okrenula na jednoj nozi i provirila unutra. Bilo je gore nego što je oĉekivala. Straţnjeg zida i verande uopće nije bilo, zbog ĉega je kabina izgledala kao straţnji dio kuće lutaka. Kroz ruje ogromnu rupu mogla ĉuti ocean i gledati noćno nebo i zvijezde na horizontu. Mjesec je obasjavao kabinu jezivom svjetlošću. Unutrašnjost je izgledala kao da se tu netko igrao s bacaĉem plamena. Spaljene tapete gulile su se sa zidova. Pola stropa je bilo razneseno, pa se mogao vidjeti i dio gornje kabine. Okviri televizora i minibara leţali su meĊu pocrnjelim ostacima kreveta i ormara. Znatiţeljno je zakoraĉila unutra. Uperila je pištolj prema kupaonici, a zatim upalila svjetiljku. Šteta u njoj je bila minimalna, ali ni tamo nije bilo Mikea, Hannona niti njegovih taoca. Izašla je iz kupaonice i krenula prema ormaru. Opet je uperila pištolj, a onda upalila svjetiljku. Ništa. Bio je jednako spaljen kao i ostatak kabine. Brzo je mogla zakljuĉiti daje veći dio eksplozije bio usmjeren prema vratima koja su vodila na verandu. No, unutra nije našla tragove preţivjelih ili ljudske ostatke. U tom je trenutku primijetila pomoćna vrata koja su vjerojatno vodila u susjednu kabinu. Iskljuĉila je svjetiljku i primila mjedenu kvaku. I kroz rukavicu je osjetila daje topla, ali nije bila vrela. Okrenula ju je, drţeći u drugoj ruci pištolj spreman za uporabu.

crostuff.net

Eksplozija metaka probušila je vrata. Dva pucnja su je promašila, ali jedan je pogodio njezin zaštitni prsluk i srušio je unatraške. Na trenutak je bila zbunjena, ali je brzo ustala. Spremala se pobjeći kad su se pomoćna vrata naglo otvorila, orkanskom silinom od koje su zamalo izletjela iz okvira. Na vratima je stajao Hannon odmah iza Mikea i drţao mu pištolj uperen u glavu. Victoria se sledila. "Baci pištolj," rekao je Hannon. Glavu su joj preplavile loše vijesti. LeĊima je bila okrenuta prema rupi u brodu, iza koje je bio ocean. Jedini izlaz bio je na drugoj, Hannonovoj strani. Mike je bio izmeĊu nje i Hannona i bio je gol do pasa - Hannon je nosio zaštitni prsluk. "Rekao sam da baciš pištolj!" Victoria je bila u klasiĉnom stavu: ruke su joj bile ispruţene ravno ispred nje i obje je ruke imala na pištolju kako bi sigurnije naciljala. Na trenutak se vidjela na Mikeovom mjestu, kao stoje u Quanticu znala gledati u cijev pištolja nekog nervoznog policajca vjeţbenika koji pokušava odluĉiti što da uĉini. "Gdje su taoci?" viknula je. "U susjednoj kabini. Neki ljudi su dovoljno pametni da odu prije nego kabina eksplodira." "Kurvin sine. Otišao si dok je Mike odbrojavao. Namjestio si nam." "Sami ste si namjestili. A sada baci pištolj." Naciljala mu je u ĉelo. Bio je tek nešto viši od Mikea pa je imala manje od deset centimetara u koje je mogla ciljati. Ţeljela je priĉekati pojaĉanje ili bolju priliku za pucanj, ah vidjela je kako se pištolj poĉinje pomicati po Mikeovoj glavi, krećući se prema njoj. Hannon nije namjeravao niti jedno od njih pustiti ţive. "Baci ga!" opet je viknuo. "Crkni," prošaptala je. Instinktivno je opalila i pucanj je zazvuĉao kao grmljavina. U eksploziji crvenila i Mike i Hannon su pali unatraške. Sletjeli su jedan pored drugog na pougljeni pod kabine.

crostuff.net

Niti jedan se nije micao. Victoria je pojurila prema njima. "Mike, jeste li dobro?" Mike se zbunjeno uspravio. Podignuo je ruku do ĉela, kao da traţi rupu od metka. Zatim je pogledao Hannona. Nije se micao, a oĉi su mu bile otvorene. Nije imao gornji dio glave. Prizor baš nije bio lijep, no s druge strane, jest. "Mogli ste meni raznijeti glavu," rekao je s nevjericom. "A mogla sam i stajati po strani i gledati kako Hannon to ĉini." Uzdahnuo je, a onda se blago nasmiješio. "Imate pravo. Hvala, vaš sam duţnik" "Zato što sam vam spasila ţivot ih što sam ubila Hannona." ' Usta su mu se raširila u lukavi osmijeh. "Što ste mi dali ekskluzivnu priĉu i osmrtnicu tog gada." EPILOG Mike je svoj ĉlanak o Hannonovoj smrti s informacijama iz prve ruke poslao s broda, na vrijeme za prvo izdanje Miami Tribunea. Reakcija u redakciji je bila priliĉno predvidljiva, previše nadobudni urednici koji nisu bili upoznati s ĉinjenicama pokušavali su izmijeniti tekst. Imao je kratku svaĊu s jednim od urednika koji je ţelio smrt agenta McCabea pretvoriti u dokaz za još jednu propalu akciju FBI-ja, nakon ĉega je uslijedilo nekoliko rijeĉi Aarona Fieldsa, koji gaje nagovarao da si pripiše više zasluga nego što je Mike smatrao da mu pripada. Na kraju je napisao ĉlanak koji bi u savršenom svijetu mogao staviti Victoriju Santos na najuţi popis kandidata za novog direktora FBI-ja. Naravno, nisu sve vijesti bile dobre. Ukradene kreditne kartice kojima je Hannon kupio kartu za putovanje i ime koje je koristio na brodu pokrenule su policijsku potragu za pravim Keithom Ellersom, starim mornarom koji je posljednji put viĊen u Antigui i ĉiji je brod pronaĊen u Portoriku. Isto tako, posjetitelji gostionice Admiral u Antigui sjećali su se da su vidjeli mladu konobaricu, Dominique, kako razgovara s muškarcem koji je izgledao kao Hannon, a nakon toga više nije došla na posao. Oboje su se smatrali

crostuff.net

mrtvima, ĉime se broj Hannonovih ţrtava popeo na sedamnaest, ukljuĉujući i agenta McCabea i dva zaštitara iz Charter banke - osamnaest, ako ste ţeljeli raĉunati i Curta Rollinsa. Jedina je utjeha bila, napisao je Mike, što više neće biti ţrtava. Ono što nije napisao, bila je za njega najveća utjeha: Karen je zauvijek nestala s Hannonovog popisa. MS Fantasy je pristao u luku Miami sljedećeg jutra, razlikujući se od svih bijelih i blještavih putniĉkih brodova po pougljenoj crnoj rupi na boku, koja je oznaĉavala mjesto eksplozije. Mike se iskrcao hodajući pored Victorije i Davida Shapira, a za njima je išao i ostatak tima FBI-ja. Svi su izgledali umorno od bitke, ali oĉi su im sjajile osmjesima pobjednika. Victoria je podigla pogled i mahnula kad ih je tisuću sto zahvalnih putnika i ĉlanova posade s gornjih paluba poĉelo pozdravljati dok su preko mostića silazili na kopno. Kao da smo na paradi, pomislila je, samo bez konfeta. Na molu ih je ĉekala horda novinara, obasipajući ih pitanjima dok su se kretali prema terminalu. Victoria se nasmijala u sebi kad je ĉula oduševljenog Leddyja Coolidgea kako razgovara s novinarom jedne od vodećih TV stanica. "Zovem se Coolidge," ponosno je rekao. "Većina ljudi me zove Cool." David Shapiro se zaustavio ispred glavnog ulaza kako bi odrţao improviziranu konferenciju za novinare. Oko njega i Victorije napravio se veliki medijski krug i prema njima su pljuštala pitanja iz svih smjerova. Ona i Mike su iz daljine izmijenili blage oproštajne osmjehe. On je krenuo prema izlazu, ali morao se pritom probijati kroz zid od ljudskog mesa. Victoria se diskretno povukla dok se Shapiro obraćao gomili. Mike je tiho govorio, tako da ga samo ona moţe ĉuti: "Samo sam ţelio reći da ste izvrstan agent FBI-ja." Oĉi su joj se nasmiješile: "A vi ste grozan. Drţite se novinarstva." Uzvratio joj je osmijeh, a zatim se okrenuo i poĉeo odlaziti. Nekoliko gaje novinara slijedilo dok je ţurio prema hodniku, natrag prema glavnom carinskom uredu na terminalu. Samo je napola slušao njihovu neprestanu rijeku pitanja. Na pameti mu je bila samo jedna stvar - pronaći Karen. Konaĉno ju je ugledao na kraju hodnika.

crostuff.net

Bila je udaljena samo petnaest metara, stajala je na drugoj strani ograde, gdje su ĉuvari zaustavili sve osim novinara. Bila je stisnuta izmeĊu desetak nestrpljivih prijatelja i roĊaka putnika koji su bili ostali na brodu. Oĉi su im se odmah srele. Pokušala se probiti kroz ogradu, ali ju je zaštitar zadrţao. Mike je pretrĉao posljednje metre koji su ih dijelili. Naguravanje u guţvi zamalo je njihov zagrljaj pretvorilo u sudar glavama, ali njima kao da to nije smetalo, samo su bacili ruke jedno oko drugog i stisnuli svom snagom. Odjednom se izmeĊu njih pojavio mikrofon: "Gospodine Pošten, kako se osjećate?" Osvrnuo se prema novinaru, a onda pogledao Karen u oĉi. "Hajdemo odavde." Drţeći se za ruke, probili su put kroz guţvu, prema izlazu. Kako se guţva prorjeĊivala, oni su ubrzavali. Njihov brzi hod pretvorio se u trĉkaranje i ubrzo su trĉali i smiješili se poput bjegunaca, kad su se probili kroz vrata i krenuli parkirahštem. Karen mu je dobacila kljuĉeve od auta. Vrata su se otvorila i oni su uskoĉili unutra. Za trideset sekundi bili su na semaforu, gledajući na osam prometnih traka prepunog Biscayne Boulevarda. Spremao se skrenuti juţno, prema centru grada, kad mu je Karen pokazala prema sjevera. "Skreni na autocestu." Upitno ju je pogledao. "Kako to?" "Spakirala sam ti torbu. Idemo na aerodrom." Nasmiješio se dok je upravljao prema ulaznoj rampi i ubrzavajući dok su se ukljuĉivali u promet. "O ĉemu je rijeĉ?" "Postoji jedan trag koji moramo slijediti." "Kakav trag?" "Znaš onu ţenu s kojom si se oţenio prije osam godina?" lukavo je rekla. Skrenuo je pogled s ceste: "Da. Pomalo mi nedostaje." "Pa... ţeljela bi razgovarati s tobom." "Stvarno? A gdje je?" "U Parizu. U Plazi-Athenee."

crostuff.net

Mike je polako kimnuo, a zatim jaĉe stisnuo papuĉicu gasa. "Kakvo olakšanje," rekao je dok je pomicao ruku s kontrolne ploĉe i primio njezinu. "Na trenutak sam pomislio da ćeš reći na Antigui." KRAJ 01.05.2010.

crostuff.net

Bilješka o piscu Od sredine proteklog desetljeća, kad je objavio prvi roman, The Pardon, s kojim je preko noći zasjeo na visoka mjesta na top-listama najĉitanijih i najprodavanijih trilera u SAD-u i svijetu, oboţavatelji ţanra i popularne literature, ne ispuštaju iz ruku djela Jamesa Grippanda dok ih ne proĉitaju do kraja. Njegove romane od sada imamo priliku ĉitati i na hrvatskom jeziku, ĉime se naša publika pridruţuje ĉitateljima s dvadesetak jeziĉnih teritorija, ukljuĉujući i većinu europskih zemalja. Nakon Doušnika, ultimativnog remek-djela i jednog od najboljih i najoriginalnijih trilera devedesetih (kojeg je po jednoglasnom mišljenju kritiĉara "gotovo nemoguće ispustiti iz ruke do posljednje stranice"), sukcesivno će se objaviti i ostala djela ovog tvorca niza bestsellera: The Abduction, Under Cover of Darkness, Found Money, Beyond Suspicion i A King's Ranson. Djela Jamesa Grippanda karakteriziraju neuobiĉajeni i komplicirani zapleti koji se, meĊutim, na kraju ispostavljaju sasvim logiĉnim i mogućim; punokrvni protagonisti, od kojih mnogi mogu biti i ljudi iz našeg najbliţeg susjedstva; zahtjevne priĉe koje su prepune akcija i neoĉekivanih preokreta. Stil mu je izrazito realistiĉan i zanimljiv, a odlikuje se brzim ritmom u pripovijedanju. Ili, kako sam kaţe: "Ne ţelim ĉitateljima dosaĊivati digresijama. Ne rasteţem na dvije stranice ono za stoje dovoljna jedna reĉenica." Ovaj, danas, ĉetrdesetsedmogodišnji pisac dvanaest je godina bio uspješan odvjetnik u uglednoj tvrtki Steel Hector u Miamiju. Na svom debitantskom romanu radio je pune ĉetiri godine (uglavnom je pisao noću i vikendima), paralelno s odvjetniĉkom karijerom. Nako što gaje nakladniĉka kuća HarperCollins objavila, nije trebalo proći dugo vremena da se The Pardon - uzbudljiva priĉa koja zapoĉinje kao nepremostiv sukob izmeĊu sina-odvjetnika i oca-guvernera, koji je na elektriĉnu stolicu poslao ĉovjeka za kojeg je sin uvjeren daje nevin, a prerasta u paradoksalnu situaciju u kojoj se otac i sin neće moći izvući jedan bez drugoga naĊe na ljestvicama najprodavanijih knjiga u Americi. Dvije godine kasnije slijedio je Doušnik i novo pojavljivanje na listama bestsellera.

crostuff.net

James Grippando našao se tada pred ţivotnom dvojbom: morao se odluĉiti izmeĊu sjajno plaćene odvjetniĉke karijere i (neizvjesne) karijere pisca. Izbor je, naravno, pao na potonje... i nije pogriješio; na iskreno zadovoljstvo milijuna ĉitatelja diljem svijeta.