KIKA
KIKA
Ovu knjigu posvećujem: Irvingu Thalbergu, zbog konflikta; Vladu Drakuli, zbog koncepta; i Edwardu Telleru, ...
191 downloads
5210 Views
2MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
KIKA
KIKA
Ovu knjigu posvećujem: Irvingu Thalbergu, zbog konflikta; Vladu Drakuli, zbog koncepta; i Edwardu Telleru, zbog konteksta.
PROROĈANSTVO Godine 2024. najvaţnije će postignuće kinematografije, u suradnji s drugim faktorima, biti uklanjanje s lica civiliziranoga svijeta svih oruţanih sukoba. Zahvaljujući univerzalnom jeziku pokretne slike ĉitav će svijet spoznati pravi smisao bratstva medu ljudima... Svi su ljudi stvoreni jednaki. D.W. Griffith, 1924. (Reţiser filma "RaĊanje nacije", adaptacije romana Ljudi iz klana) Glas će te nijeme drage zauvijek biti glazba. Film nikad neće progovoriti. D.W. Griffith, 1924. No dobro, D.W., treći put Bog pomaţe... DEMON što će reći treći libar Geanske trilogije u kojem se zakljuĉuju izvjesni dogaĊaji opisani u TITANU i ĈAROBNICI, a u kojem je i strašna priĉa o Smaku svijeta.
KIKA
KRATKI METAR U sve nas je ovo uvalila glupost - zašto nas onda i ne izvadi? Will Rogers
MONTAŢA ATRAKCIJA Prvi je u dolinu stigao izviĊaĉ za lociranje. Poput većine Geinih genetiĉki skrojenih bića, ni on nije imao spol. Kao što nije imao ni usta ni probavne organe. Ali je zato imao par kinemaskopskih oĉiju i veliĉanstven osjećaj za prostornost. IzviĊaĉ je na vitkim rotorima zakloparao preko doline, zalebdio i polako se okrenuo. Pod dvadeset metara visokim liticama ugledao je zapjenjenu rijeku. Iznad litice je bila dovoljno velika zaravan, a zara-van je opasivalo drveće dovoljno veliko za potrebe ekipe što se spremala doći. Osjetio je nekakvo toplo zadovoljstvo, poput maĉeta kad naiĊe na zdjelicu mlijeka. Bilo je to mjesto baš kakvo je traţio. Preletio je preko drveća i poškropio ih atraktivnim feromonom. Kad je to obavio, još je nekoliko puta prešao preko platoa izbacujući spore. Potom se umirio na rubu zaravanka, jer je već poĉeo osjećati umor. Rotor mu se smeţurao i otpao. Krenuo je na dugim, pernatim nogama i obišao lokaciju, i pritom zastajao svakih stotinu koraka da dugim, oštrim organom izraslim iz trbuha zabije zrno u tlo. Zadnjim se ostacima snage odvukao u šumu i umro. *** Za dvadeset revova zaravan se pokrila metar visokim grmljem. Oko lokacije stajala su, u pravilnim razmacima, stabla kliega, visoka već dvadeset metara, stabla koja su sa svakim revom narastala za još dva metra. Ĉetrdeset pet reva nakon izviĊaĉeve smrti stigla je prethodnica sastavljana od tesara, koĉijaša i vinara. Tesari su bili bezdlake ţivotinje velike otprilike kao grizli. Bili su meĊusobno vrlo sliĉni i razlikovali su se samo zubima, koji su bili neobuzdano specijalizirani. Neki su od njih imali dabrovske sjekutiće, kojima su bili sposobni
KIKA
odgrickati drvo u nekoliko desetaka zalogaja. Drugi su imali jedincati dvometarski zub, s nazubljenim bridom, kojim su mogli piliti trupce u daske i grede. Bili su tu i tesari s trapezoidnim zubima. Ti su mogli izgrickati kraj daske u šipove, i pripremiti ih za slaganje u obliku lastaviĉjeg repa. Drugi su imali zube-svrdla. Kad bi ţustro zavrtjeli glavom, provrtjeli bi rupu za štift. Na Gei se druţina od ĉetrdeset tesara nazivala udrugom. Svi su tesari imali popriliĉno ljudske ruke, samo što su im na krajevima prstiju bili nokti oblikovani kao raznni alati. Dlanovi su im bili karakteristiĉni kao otisci prstiju u ljudi. Neki su bili tvrdi i roţnati, neki su imali duboke brazde ili izgledali kao da su pokriveni obluci-ma, dok su drugi opet bili glatki kao krpa za glaĉanje dragulja. Takvim su rukama tesari mogli blanjati i brusiti drvo do ĉudesnog sjaja. A udaljenost izmeĊu vršaka palca i mezimca u svih je tesara bila savršeno ista: pedeset centimetara. Već za nekoliko revova na lokaciji su poĉele nicati platforme, filmski studiji, arhivi i deseci kapela. Vinari su bili stvorovi prikladni za samo jednu svrhu. Oni su se znali samo seliti s lokacije na lokaciju i proţdirati male bijele grozdove. Biljka na kojima su oni rasli nije bila loza, ali su zato njeni plodovi, u svakom praktiĉnom smislu, bili vinski grozdovi. Vinari su ih sve pojeli i potom pali u tupost iz koje se više nikad neće probuditi. Ali nakon trideset reva iz njih se već mogao tiještiti izvrsni bijeli burgundac. Koĉijaši su opet bili nešto posve drugo. Ondje gdje bi se udruga tesara sasvim lijepo uklapala u norme, koĉijaši su se doimali posve otkaĉeno. Koĉijaši su izgledom donekle podsjećali na nilske konje, ali su bili pet puta veći od slona. Bili su to kopneni kitovi koji su sitno gazili na svojih šest nogu, debelih taman dovoljno da ih nose pri Geinoj niskoj teţi. Tri su takva stigla u dolinu i poĉela brstiti bilje izniklo iz izviĊaĉevih spora. A bilje je bilo baš mnogovrsno. I svaka je sorta išla u drugi ţeludac. Koĉijaši su imali jedanaest odvojenih kompleta probavnih organa. Kad je polje bilo rašĉišćeno, koĉijaši su se povukli u stranu i svalili se, shrvani snom baš kao i vinari. Noge su im se smeţurale i ţivotinje su se pretvorile u nabrekle mjehure s mnogobrojnim redovima sisa u
KIKA
zbunjujućoj raznovrsnosti boja i oblika. Ali su ipak još neko vrijeme saĉuvali usta. Tako da, po dovršenju gradnje, mogu pojesti druţinu tesara. Geini su filmski tereni uvijek bili uredni. *** Prava su zbivanja poĉela tek kad je stala dokapavati filmska ekipa. Pojavile su se ĉitave horde skakutavih malih bolexa, koji su se bezumno okretali u svim smjerovima i jalovo zujali, preglupi da shvate kako prije trebaju imati vrpcu. Opazili su koĉijaše i stali se jagmiti za sisu kao prašĉići oko umorne krmaĉe. Njihovi uzbuĊeni krikovi zvuĉali su nekako kao miit! miit! miit! Odmah za njima stigli su arriflexi, u pratnji producenta, a za njima za petama gospodski panaf lexi, svaki s vlastitim pomoćnikom reţisera. Snimateljske su se vrste drţale po strani, bez ikakva posla, dok su se njihovi fotofaunski simbionti obţderavali srebrnim nitratom, piroksilinom i drugim kemikalijama, i strpavši svaku u njoj namijenjen mjehur. Svi su producenti bili popriliĉno sliĉni, i razlikovali se tek rastom. Reţiseri su bili najkrupniji i jedini obdareni glasom. S vremena na vrijeme, zbog razloga koji nisu imali nikakve veze s potrebama komuniciranja, pokoji bi od njih progunĊao auh, auh. Dok su se boliji, arrisi i panasi polako nakrkavali, na teren su pomalo dokapavali i drugi ĉlanovi ekipe, uklanjajući se pritom tesarima koji su, noktima u stilu peroreza švicarske vojske, svom djelu davali završni glanc. Bilo je tu i jato dvadesetmetarskih mikrofonskih pecaljki, što su se kroz taj kaos kretale korakom dostojanstvenih roda. Hrpice scenskih radnika i rekvizitera brzo bi se istrošile, što bi druge dovelo na njihova radna mjesta. Liĉioci su iz koĉijaša sisali boje i pigmente, pa ih svojim dugim, rupiĉastim repovima razmazivali po golom drvetu. A onda su stigli i slonovi i, vukući ih, zatandrkali kolima punim kostima, kulisa, sagova, šminke i pokretnih garderoba. Bili su to pravi zemaljski slonovi, dobiveni uzgojem iz uvezenih sorti. Pri Geinoj teţi slonovi se nisu vukli nego skakutali, okretni i ţivi kao maĉke. Već se mogao naslutiti Pandemonij.
KIKA
*** Humanidi, androidi, homunkulusi i nekoliko stvarnih ljudskih bića pojavili su se predzadnji, što je bio znak da ni do pojave samoga Glavnog Reţisera nije daleko. Neki su od tih hibrida, iz ĉovjeka izvedenih i na ĉovjeku utemeljeni, bili radnici, drugi samo statisti. Neki su od njih bili na nogama nesigurni nepokojni zombiji, i od njih su uzmicali ĉak i bezumni artefakti. Tek su malobrojni medu njima bili zvijezde. Luther je uletio s vatrom u suludim oĉima i poveo svoje apostole ravno u njihovu oskudni} kapelu. Brigham i njegovi momci dojahali su na konjima i otkrili da njihov hram još nije gotov. Zaĉule su se optuţbe i skidanje svih svetaca. Bio je tu i Marybaker, baš kao i Elron. Šuškalo se da je tu negdje i Billy Sunday, a moţda ĉak i Kali. Kad je bal, nek je bal. *** Kad su se svi bolexi, arriflexi i panaflexi namirili, na njih su se prikopĉali njihovi producenti, pa su nastavili kao jedno tijelo. Baš kao i producenti, i fotofauni su meĊusobno bili tako sliĉni da bi jedan mogao posluţiti kao model za sve ostale; razlika je bila samo u veliĉini. Kod panaf lexa je najvaţnija bila veliĉina njegovog jedinog, staklastog oka, kao i širina njegova vodoravnog anusa, koja je iznosila preciznih sedamdeset milimetara. Panaflexom je vladao samo jedan poriv: ţelja da nešto snimi. Za dobro je okidanje bio spreman na sve - i na voţnju helikopterom, i na zibanje na kranu, i na skok niza slap, zatvoren u baĉvu. Njegovo je nemigljivo oko oĉijukalo baš sa svime, i kad bi bilo spremno, ispucavalo bi film. Negdje u njegovoj utrobi, nitroceluloza i kamfor i ostale priliĉno nesukladne tvari dolazile su u doticaj, i spajale se pod priliĉnim tlakom i stvarale neprekidnu celuloidnu traku. Ta bi se traka potom prevlaĉila fotoreaktivnim tvarima i tako bi se dobio negativ u punom koloru. Takva bi se vrpca micala iza panaflexova oka i izlagala svjetlu sliĉicu po sliĉicu, pogonjena mehanizmom za pomicanje i zatvaranje, napravljenim od kostiju i mišića, a koji bi se i Edisonu uĉinio poznatim. Producent je jahao na panaflexovim leĊima, okrenut prema njegovu straţnjem dijelu, i ĉekao na film da ga pojede. Razumije se da je pritom, da bi se izbjegla oštećenja zbog ambijentalnoga svjetla, bilo
KIKA
nuţno ostvariti prisni kontakt. To je producent, u svojoj vjeĉitoj gladi za filmom, radio bez ikakva kompleksa. Kad bi ga pojeo, producent bi ga time ujedno i razvio i fiksirao. Konaĉni je proizvod njihova praţnjenja bila metraţa spremna za projekciju, i baš ih je zbog toga Gea i zvala producentima. *** Prošlo je već šezdeset revova otkako je preliminarni izviĊaĉ pronašao to mjesto i ustanovio njegovu prikladnost. Piksi i fiksi vraćali su se iz svojih šumskih pohoda, krcati plijenom. Bili su to majmunoliki stvorovi: dvije od vrlo malobrojnih grabeţljivih vrsti što ih je Gea ikada donijela na svijet. Gea se na grabeţljivcima baš i nije iskazala. Jedan bi se takav fikso u pravoj afriĉkoj dţungli proveo baš slabo. Ali što se tiĉe sposobnosti za bijeg na Gei ni fauna nije bila što je nekad bila, i to naprosto zato što nije bilo grabeţljivaca koji bi je lovili. Glavnom izvoru mesa, smješljivcima, nije se ni trebalo prikradati — jer oni ne bi ni bjeţali — pa ĉak ih nije trebalo ni ubijati. Meso se s njih moglo ubirati u obliku dugog remenja, bez ikakvih zlih posljedica po smješljivce kojima pripada. Kad je za dugim stolovima na nogarima, prostrtim besprijekorno bijelim stolnjacima i s velikim kristalnim krĉazima burgundca, bila prireĊena prva velika gozba, u kantini je zacvrĉao mnogi smješljivĉev biftek. Dok su svi ĉekali na Gein dolazak, na ĉitavo se poprište spustila tišina, tako duboka da su svi prestali i disati. Remetilo ju je tek uzbuĊeno miit, miit, miiiit boIexa koji su se gurali da zauzmu što bolji poloţaj. Zemlja se zatresla. Gea je došla kroz šumu. Kad se nad krošnjama pojavila njena glava, od skupljenih se svećenika zaĉuo poboţni šapat. Gea je bila petnaest metara visoka. Ili, kako bi to njoj bilo draţe, "petnaest metri visoka, i modroga oka." Takve su joj oĉi doista i bile, samo što se nisu vidjele iza najvećih sunĉanih naoĉala svih vremena. Kosa joj je bila platinski plava. Na sebi je imala dovoljno teškog jedrenoga platna, obojenog u svijetlo-modru boju, da se skroji jedrilje španjolskoga galeona. Krojaĉi šatora to su platno izrezali i iz njega sašili haljinu što se spuštala do koljena. Na nogama je imala mokasine malo manje od kanua. I licem i stasom, upravo je sablasno podsjećala na Marilyn Monroe.
KIKA
Kad je stigla do ĉistine, zastala je i prešla pogledom preko svih podanika svojih i djela ruku njihovih. Napokon je kimnula glavom: bilo je dobro. Reflektori na stablima kliega okrenuli su se prema njoj, a njene su se goleme usne razdvojile i stvorile smiješak, otkrivajući pritom pravilne bijele zube velike kao kupaonske ploĉice. Posvuda oko nje bolexi i arriflexi zazujali su od divljenja. Za nju su bili napravili i stolac. Taj je, kad se u nj smjestila, bolno zastenjao. Svi su se njeni pokreti doimali nekako usporeno. Da ţmirne okom trebala joj je gotovo sekunda. Panaflexi su ovladali umijećem usporenoga snimanja, tako da se ĉinilo da se ona kreće normalnom brz nom, a njeni ĉankolizi skakuću kao miševi. Za leĊima su joj šminkeri postavili ljestve, oboruţani grabljama za kosu, kantama s laktom za nokte, punim limenkama maškare. Na sve se njih ona nije ni osvrtala; u njihov je posao spadalo i predviĊanje njezinih pokreta — što im baš nije uvijek polazilo za rukom. Pogledala je u veliki ekran što su ga bili podigli suĉelice njezinu stolcu. Putujući filmski festival Pandemonij tek što nije poĉeo. Stabla kliega su se zamraĉila, pa se ugasila; ĉitava je dolina utonula u mrak. Gea je proĉistila grlo — bilo je to glasanje Dieselova motora — no kad je progovorila, glas joj je bio u ţenskom rasponu. Bio je vrlo jak, ali ţenski. "Zavrtite ga", rekla je.
FILMSKE NOVOSTI Opće je poznato da je Peti svjetski rat otpoĉeo u pokvarenoj molekularnoelektronskoj matrici - MEM iz dvadeset prvog stoljeća, u netom instaliranom raĉunani za upravljanje vatrom, ukopanom ĉetiri milje ispod Cheyenne Mountaina, Wyoming. Istraga je na koncu dovela do stana Jacoba Smitha, trideset osam godina starog, na Templeu broj 3400, u Salt Lake Cityju. Smith je bio prekontrolirao tu MEM i dao dopuštenje da se instalira u Zapadnu bioelektronsku mozgovnu mreţu "Arhangel", model XX. Onda je taj Arhangel zamijenio već ostarjeli Model devetnaest, i preuzeo obranu
KIKA
Teritorija novih reformiranih svetaca Sudnjega dana, općepoznijih pod imenom "Normanova zemlja". Priĉa je bila apokrifna kao priĉa o kravi gospode O'Leary. Ali je ipak procurila do ambicioznog mladog izvjestitelja jedne od svjetskih televizijskih mreţa, gdje je napokon postala glavni prilog u specijalnom noćnom programu: "Peti svjetski rat: Treći dan". Petog se dana Jake Smith baš bio ponovno pojavio u vijestima kad ga je iz policijske postaje izvukla rulja i objesila na kandelaber na Temple Squareu, niti trideset jardi od kipa jednog drugog slavnog Smitha, s kojim, meĊutim, nije bio ni u kakvom srodstvu. Kad je stigao i šesnaesti dan, voditelji su informativnih emisija ukaskali s povjesniĉarima kojima nije bilo teško trošiti svoje vrijeme na debatu o tome bi li ove privremene neugodnosti trebalo nazvati Trećim, Ĉetvrtim ili Petim svjetskim ratom, ili pak Ĉetvrtim nuklearnim ratom, ili moţda Prvim meĊuplanetarnim ratom. U korist tog interplanetarnog imena zborili su jaki razlozi, i to zato što su u njegovim prvim danima neka naselja na Mjesecu i Marsu stala na stranu ove ili one zemaljske zaraćene strane, a vanjskoj su se politici na prstima stale primicati ĉak i neke kolonije u La Grangeu. Pa ipak, u ĉasu kad su vješali Jakea Smitha, svi su Vanzemaljci već bili proglasili neutralnost. Na kraju je u jednom uredu na Šestoj aveniji, New York City, u Istoĉnoj Kapitalistiĉkoj Konfederaciji, jedan analitiĉar televizijskog znakovlja donio odluku. Poeni Ponoćne porote za broj V bili su visoko pozitivni. V je izgledao jako seksi i mogao je znaĉiti i viktoriju, i tako je to postalo V. svjetski rat. Sutradan se Šesta avenija pretvorila u paru. *** Svjetske su televizijske mreţe došle k sebi. Na Dvadeset i deveti dan sve su previrale od pitanja: Je li to TO? Pod tim "to" predmnijevale su holokaust, ĉetiri konjanika apokalipse, rat na kraju svih ratova, istrebljenje ĉovjeka. Bilo je to teško pitanje. Nitko se nije htio odveć ĉvrsto vezati niti za jedan odgovor, prisjećajući se pljuske što su je primili toliki koji su pri izbijanju Mućak rata već najavili smak svijeta. Sve su, meĊutim, mreţe obećale da će njihove vijesti biti prve. To što je sve proisteklo iz kvara, nije iznenadilo baš nikoga. Udarac što ga je Normanov Teritorij zadao Burmanskome Carstvu bio je oĉito
KIKA
plod zabune. Nijedna od zaraćenih strana nije imala nikakvih prituţbi na onu drugu. Ali su Burmanci, nedugo nakon kvara MEM-a u Wyomingu, imali itekako razloga za ljutnju. Satelit Moroni VI, u niskoj zemaljskoj orbiti, pokrenuo se negdje iznad Tibeta, rasuo bojne glave pedeset milja iznad Singapura, pa poĉeo manevar izbjegavanja. Svih je šest bojnih glava iza sebe rasulo makete, a ispred njih je išlo dvadeset, njima sliĉnih no bezopasnih odvojenih glava, ĉija je oĉita svrha bila da privuku sve antibalistiĉke projektile i laserske zrake. Burmanski je raĉunar jedva stigao i baciti pqgled na zahuktalu hordu. I zakljuĉio da je Moroni VI opalio plotun na najmanje dvanaest ciljeva. Nekako baš u trenutku kad je došao do tog zakljuĉka, trideset milja ispred pokrajine New South Wales eksplodirale su desetmegatonske bojne glave. Posljedica tog izboja gama-zraka bio je elektromagnetski puis, ili EMP, zbog kojeg su pregorjeli svi telefoni, televizori, transformatori i elektriĉne cvike-cvake za striţenje ovaca od Woomera do Sydneyja, i zbog kojeg je sva kanalizacija u Melbourneu potekla suprotnim smjerom. Burmanski Potentat bio je vrlo svojeglav ĉovjek. Njegovi su ga savjetnici upozorili da bi iza te taktike EMP-a odmah uslijedila i invazija, da je Salt Lake Cityju kojim sluĉajem doista bilo do rata. Ali je on u trenutku napada bio u Melbourneu. I nije mu bilo veselo. U roku od dva sata, Provo, Utah, pretvorio se u radioaktivne ruševine, a zabavnoga grada Beonnevillea nestalo je s lica zemlje. No ni to nije bilo dovoljno. Potentat nikad nije uspio sve te zapadne vjere razluĉiti jednu od druge, pa je stoga jednu raketu ispalio na Milano, u Vatikanskoj Drţavi, da im naspe punu mjericu. U Svetom se Petru sastao Papski koncil. Ali ne u staroj crkvi, jer su nju bili srušili da oslobode mjesto za stambeni blok, nego u novoj, na Siciliji, koja je bila sva od stakla i plastike. Pet su dana konferirali sve dok se nije pojavio portpapo-parol da obznani papinu bulu u povodu bojne glave Gabrijel što je upravo padala na Bangkok. Papisa Elaine nije, meĊutim, objavila i još jednu bulu, nego je zakljuĉnu rezoluciju skupa saţeo dopapa Watanabe. "Ako već lupamo po BC-u", rekao je Watanabe, "zašto da onda 'sluĉajno' ne grunemo i po onim jebaĉima u BCR-u?" I tako, nedugo nakon što je Bangkok bio sravnjen megatonskom eksplozijom u zraku, drugi je Gabrijel pao na predgraĊe
KIKA
Potchef-strooma, Berska Komunistiĉka Republika. To što su pritom zapravo ţeljeli pogoditi Johannesburg, jedva da se ikome uĉinilo spomena vrijednim. *** I tako je taj V svjetski rat, VSR, na što su ga uskoro skratili, pocupkivao u sim-tamnom razmjenjivanju bombi, dok su svi ĉekali da ova ili ona drţava ispali onaj sverazorni plotun koji se na svim seoskim vašarima, karnevalima i vatrometima naziva grand finalom. Trebao je to biti teţak val raketa naciljan u oklopljene vojne toĉke, populacijska središta i prirodna bogatstva, nakon ĉega su trebale uslijediti pošasti i smrtonosne kemijske tvari. Kad je rat zapoĉeo, na svijetu je bilo pedeset osam drţava, vjera, politiĉkih stranaka ili sliĉnih grupacija sposobnih da izvedu takav napad. No umjesto da se dogodi to, bombe su nastavile padati otprilike jedna tjedno. Spoĉetka se ĉinilo da se sve odvija po naĉelu udri prvog tko ti naleti. Ipak, nakon tri mjeseca uspjeli su se, po zapanjujuće klasiĉnoj shemi, stabilizirati savezi. Televizijske su mreţe poĉele jednu stranu nazivati kapitalistiĉkim svinjama a drugu komunistiĉkom gamadi. Normani i Burmanci su se, na opće ĉuĊenje, na koncu našli na istoj strani, dok je Vatikan bio na drugoj. A bilo je tu i gnjida — novinski su komentatori svakom pronašli prikladno ime — koje bi povremeno podigle glavu i raspalile kojeg od orijaša nogom u cje-vanicu. Ipak, kad se sve zbroji i oduzme, taj rat je nakon malo vremena poĉeo sliĉiti onim, Rusima toliko dragim, nadmetanjima iz Prvog atomskog rata. Naroljali bi se votke i onda se naizmjence pljuskali dok se jedan od takmaca ne bi skljokao na pod. Rekord je u toj disciplini bio postignut davne 1931. i nikad oboren, jer su se tad dva drugara pljuskala punih trideset sati. Pri potrošnji od jedne bombe od pet megatona tjedno — što otprilike odgovara jednoj kilotoni u minuti — procjenjivalo se da bi zemaljske zalihe mogle potrajati dobranih osamsto godina. ** * Conal Ray — Ţalac bio je kapitalistiĉka svinja. Baš kao i njegovi kolege, i on je na razmišljanja o tome trošio malo vremena, no kad bi to ĉinio, sebe bi zamišljao kao Kanadsku Slaninu.
KIKA
Kao graĊaninu Dominiona Kanade, najstarije drţave na svijetu, Conalu nije prijetila opasnost od mobilizacije, a opasnost od vaporizacije bila je manja no u većini dijelova svijeta. Kao prvo, nijedna se drţava nije ozbiljno bavila stvaranjem vojske. Rat više nije bio djelatnost sposobna da apsorbira velike koliĉine radne snage. A na Dominion je pala samo jedna bomba. Pogodila je Edmonton, i Conal je to zamijetio poglavito po tome što su se Oilersi prestali pojavljivati na takmiĉenjima Kanadske hokejaške lige. S ĉinjenicom da je Kanada jednom bila mnogo veća drţava Conala nitko nikad nije ni upoznao — ili mu, ako je to i ĉuo, nije bilo dovoljno zanimljivo da zapamti. Kanada je opstala zahvaljujući svojim kapitulacijama. Najprije je prepustila Quebec, a potom je otišla i Britanska Columbia. BC je postala dijelom Normanskih Zemalja, Ontario je postao neovisna drţava, dok je Maritimes s juga proţdrla ECC, a najveći je dio juţne Manitobe i Saskatchewana postao vlasništvo General Proteina, te drţavekorporacije. Kanada se skutrila izmeĊu zapadnih obala Hudsonova zaljeva i pribreţja Stjenjaka. Glavni joj je grad bio Yellowknife. Conal je ţivio u okolici Fort Reliancea, u gradiću zvanom Artillery Lake. Fort Reliance je imao pet milijuna stanovnika. Conal je u ţivotu razvio dvije strasti: strast prema hokeju i strast prema slušanju stripova. Hokej mu je išao grozno, jer je bio predebeo i prespor. Kad bi se stvarale ekipe, obiĉno bi ga birali zadnjeg. A kad bi i igrao, uvijek bi ga postavljali na gol, povodeći se za teorijom da bi, unatoĉ tome što je spor, mimo njega ipak bilo teško protjerati pak. Na njegov ĉetrnaesti roĊendan neki mu je siledţija bacio snijeg u lice, i tako je Conal otkrio i svoju treću strast: bodybuilding. I na svoje i na opće iznenaĊenje u tome se pokazao prokleto dobrim. Kad je navršio šesnaestu, lako je mogao postati Mr. Canada. U najboljem stilu Charlesa Atlasa, potraţio je onog siledţiju i protjerao ga kroz rupu u ledu na Artillery Lakeu, nakon ĉega mu se gubi svaki trag. Njegovo ime Conal na keltskom je znaĉilo "visok i silan". Conal je sve više dolazio do uvjerenja da mu je majka dala baš pravo ime, iako je imao samo metar i sedamdeset i tri centimetra. A po gospoĊi Ray baštinio je i nešto što je, kad je za to doznao, Conalu postalo temeljem za ĉetvrtu veliku strast u ţivotu.
KIKA
I zato se na svoj osamnaesti roĊendan, 294. ratnoga dana, Conal ukrcao na jutarnje saonice i odvezao do raketodroma na Cape Churchillu, i tu se ukrcao na brod za Geu. *** Zanemarimo li jedan izlet do Winnipega, mogli bismo reći da se Conal još nikad nije maknuo iz Kanade. Ovaj je put bio zamjetno duţi: izmeĊu Artillery Lakea i Gee bilo je skoro milijardu milja. Karta je bila skupa, ali se George Ray, Conalov otac, nije više usuĊivao oglušivati na sinove ţelje. Taj djeĉak posljednje tri godine nije radio ništa drugo doli jeo, igrao hokej i dizao utege; bilo bi lijepo da mu se prestane plesti pod noge. Milijardu milja udaljenosti ĉinilo se baš pravom mjerom. Saturn je Conala zadivio vraški. Prstenovi su se ĉinili tako ĉvrstima da bi se po njima moglo i klizati. Promatrao je kako brod pristaje uz golemu crnu masu Gee, pa iskopao svoj najstariji svešĉić stripa, "Zlatne oštrice". Bila je to priĉa o djeĉaku kojem je neki zli ĉarobnjak darovao par magiĉnih klizaljki i nauĉio kako se na njima vozi. Na kraju je djeĉak — koji se takoĊer zvao Conal — svladao tu vještinu pa strahovitim udarcem noge ĉarobnjaku rascopao glavu. Conal je napipao zvuĉnu crtu koja je obrubljivala zadnju sliĉicu, pa zaĉuo poznati mesnati tunk baš u trenutku kad je klizaljka ĉarobnjaku otvarala lubanju, i zagledao se u krv što je liptala i taj gnusni mozak što se presijavao na stranici. Conal je dvojio da bi Ĉarobnicu mogao ubiti klizaljkama, unatoĉ tome što ih je za svaki sluĉaj ipak bio ponio. U mašti je vidio sebe kako iz nje golim rukama ţmika ţivot. U trenutku malo praktiĉnije nastrojenosti u prtljagu je stavio i pištolj. Njegova je lovina bila Cirocco Jones, negdašnji kapetan Ring-mastera, broda daleke svemirske plovidbe, bivši zapovjednik anĊeoskog zrakoplovnog puka, sub rosa stragamajke Titanida, svojedobno Velika i Svemoćna no sad već odavno odbaĉena Geina Ĉarobnica, danas poznatija pod imenom Demon. Kanio ju je progurati kroz rupu u ledu. *** Da pronaĊe Cirocco Jones, Conalu je trebalo mjesec dana. Djelimice je to bilo stoga što Demon nije osjećala neku baš jako jaku ţelju da bude otkrivena, iako u tom ĉasu nije bjeţala ni od ĉega posebnog.
KIKA
Drugi se razlog krio u tome što je Conal, poput tolikih prije njega, podcijenio Geu. On je znao da je taj svijet/bog velik, ali sve te brojeve nije pretvorio u slike koje bi mu zorno pokazale s kolikim će se to prostorom morati baktati. Znao je da se Jonesova najradije druţi s Titanidima, i da se Titanidi najĉešće zadrţavaju u podruĉju znanom pod imenom Hiperion, i zbog toga je svoje traganje upravio u tom smjeru. Taj mjesec dana dao mu je vremena da se privikne na ĉetvrtinu normalne gravitacije, kakva je vladala u Geinoj unutrašnjosti, kao i na vrtoglave poglede što su se otvarali u Geinim mamutskim interijerima. I dovoljno vremena za nauk da nijedan Titanid ne bi nikad nijednom ljudskom biću rekao ni rijeĉi o "Kapetanu", kako su sad zvali Jonesovu. Titanidi su bili mnogo veći no što je oĉekivao. Centaurolika su stvorenja u mnogim njegovim stripovima igrala istaknute uloge, ali su si umjetnici, pri njihovu portretiranju, uzimali popriliĉne slobode. Oĉekivao je da će se gledati oĉi u oĉi, dok su oni uistinu bili prosjeĉno visoki tri metra. U stripovima su Titanidi bili muţjaci i ţenke, iako se nikad nisu mogli vidjeti nikakvi spolni organi. U stvarnosti su svi Titanidi izgledali kao ţenke i njihovu je spolnost bilo nemoguće shvatiti. IzmeĊu prednjih su nogu imali spolne organe, muške ili ţenske — naizgled posve ljudske — dok su otraga imali i muške i ţenske. Prednji je muški organ obiĉno bio uvuĉen u koţicu; kad je Conal ugledao prvi, obuzeo ga je osjećaj manje vrijednosti što ga nije oćutio sve od svog prvog tjedna s rastezaĉima. *** Pronašao ju je u lokalu zvanom La Gata Encantada. Bio je to titanidski kafić kraj debla najvećeg stabla što ga je Conal vidio u ţivotu. To drvo je, zapravo, bilo najveće i u ĉitavom Sunĉevom sustavu, a ispod njega i njegove krošnje bio je najveći titanidski grad na Gei, grad zvan Titangrad. Sjedila je za stolom u uglu, leĊima okrenuta zidu. S njom je sjedilo pet Titanida. Igrali su nekakvu spetljanu igru s kockom i ĉudesno izrezbarenim šahovskim figurama. Pred svakim je igraĉem bio krĉag od galona, pun tamnoga piva. Krĉag kraj Cirocco Jones bio je netaknut. Doimala se nekako sitnom, onako pogurena u stolici medu Titanidima, ali je zapravo imala gotovo sto osamdeset pet centimetara
KIKA
visine. Bila je odjevena sva u crno, a crn joj je bio i šešir što je podsjećao na Zoroov iz jednog od najomiljenijih Conalovih stripova. Zbog njega joj je najveći dio lica bio u sjeni, ali joj je nos bio prevelik da bi se sakrio. Zubima je stiskala tanku cigaru a za struk joj je hlaĉa bio zataknut .38 od plaviĉasta ĉelika. Koţa joj je bila svijetlo smeĊa, a duga joj je kosa bila prošarana srebrom. Zakoraĉao je do stola i pogledao joj u oĉi. Nije se bojao; ovom se trenutku već unaprijed veselio. "Jonesova, ti nisi ćarobnica", rekao je. "Ti si vještica." Na trenutak je pomislio da ga u onoj halabuci kafića nije ni ĉula. Jonesova se nije ni pomaknula. Pa ipak se tenzija, okruţujući ga kao ognjena aura, nekako proširila i naelektrizirala zrak. Buka je postupno zamrla. Svi su se Titanidi okrenuli i zagledali se u nj. Cirocco Jones je polako podigla glavu. Conal je shvatio da ga je promatrala već neko vrijeme — zapravo ĉak i prije no što je prišao njezinu stolu. Imala je najtvrĊi pogled od svih što ih je ikada vidio, i najtuţniji. Oĉi su joj bile upale, bistre i crne kao ugljen. Pogledala ga je bez treptanja, pa mu prešla pogledom od lica do golih ruku i Colta duge cijevi na koricama o bedrici, i šake što se otvarala i zatvarala tek nekoliko palaca od njega. Izvadila je cigaru iz usta i smiješkom grabeţljive zvijeri pokazala zube. "A koji si vrag sad ti?" upitala je. "Ja sam Ţalac", rekao je Conal. "I došao sam te ubiti." "Kapetane, hoćeš da ga mi sredimo?" upitao je jedan od Titanida za stolom. Cirocco je mahnula prema njemu. "Ne, ne. Ĉini se da je to nekakvo pitanje ĉasti." "Baš tako", odvratio je Conal. Znao je da mu glas, kad ga podigne, postaje visok i pištav, i zato je na trenutak zastao i usporio disanje. Neće dati tim ţivotinjama da za nju obave prljavi dio posla. Mogla bi se na koncu ĉak i pokazati dostojnim protivnikom. "Kad si stigla ovamo, prije nekoliko stotina godina..." "Osamdeset osam", prekinula ga je ona. "Molim?" "Stigla sam ovamo pred toĉno osamdeset osam godina. Ne pred nekoliko stotina." Conal se nije dao smesti.
KIKA
"Sjećaš se jednoga koji je došao s tobom? Muškarca koji se zvao Eugene Springfield?" "Kako ga se ne bi sjećala." "Jesi znala da je bio oţenjen? Jesi li znala da je na Zemlji ostavio ţenu i dvoje djece?" "Da. To mi je poznato." Conal je duboko udahnuo, pa se uspravio. "Pa dobro, on je moj prapradjed." "Svašta." "Nije to svašta. Ja sam njegov praunuk, i stigao sam ovamo da osvetim njegovo umorstvo." "A sad me poslušajte, mladi gospodine... Ne dvojim da ste u ţivotu uĉinili mnogo gluposti, no ako ste zato došli, onda vam je to nešto najblesavije što ste ikada uĉinili." "Prešao sam milijardu milja da te naĊem, i sad je to samo izmeĊu nas dvoje." Posegnuo je prema kopĉi remena. Cirocco se trznula skoro neopazice. Conal to nije ni zamijetio; bio je odveć zaokupljen otkapĉanjem remena i njegovim bacanjem, skupa s revolverom, na pod. Volio je nositi revolver. Nosio ga je sve otkako je stigao, ĉim je opazio koliko je tu naoruţanog svijeta; u tome je vidio ugodnu promjenu u odnosu na uštogljene zakone o oruţju koji su vladali u Dominionu. "Evo", rekao je. "Znam da ti je sto godina i znam da si sposobna za prljavu borbu. I dobro, spreman sam ti izaći na megdan. Daj, idemo van, i riješimo to ĉasno. Borbom na ţivot i smrt." Cirocco je polako odmahnula glavom. "Sinko, budeš li baš sve radio ĉasno, nikad nećeš doţivjeti sto dvadeset treću." Pogledala mu je preko ramena i kimnula. Titanid što mu je stajao iza leda spustio mu je na glavu praznu kriglu. Debelo se staklo rasulo, i Conal se skljokao na pod u hrpicu naranĉaste titanidske balege. Cirocco je ustala i vratila svoj dugi pištolj u saru ĉizme. "Da vidimo kakvim se on to prljavim trikovima zapravo sluţi." U blizini se našla titanidska iscjeliteljica; pregledala je Conalov krvavi skalp i izjavila da će vjerojatno preţivjeti. Drugi je Titanid Conalu s leda skinuo telećak i dao se na pretraţivanje. Cirocco je stala nad njega i zapalila cigaru.
KIKA
"Što je unutra?" upitala je. "Da vidimo... sušena govedina, kutija granata za tu topĉinu, par klizaljki... i tridesetak stripova." Ciroccin je smijeh za Titanide bio ĉista glazba, jer su ga slušali tako rijetko. Kad im je podijelila stripove, i oni su se pridruţili njezinu smijehu. Uskoro je ĉitav lokal zujao od sitnih pucketavih glasova i zvuĉnih efekata. "Narode," rekla je društvu za svojim stolom, "nastavite bez mene." *** Conal se probudio s glavoboljom kakvu nikad nije uspio ni zamisliti. Nešto ga je bacakalo uokolo, i zato je otvorio oĉi da vidi što je to. Otkrio je da visi glavom strmoglavce nad dvije milje dubokim ponorom. Od vrištanja ga je glava boljela još i gore, ali se nije mogao svladati. Bio je to visok, djeĉji krik, skoro neĉujan. A onda je već povraćao, i bljuvotina ga je skoro zagušila. Bio je uvezan s toliko konopa kao da ga je zapleo pauk. Jedini dio tijela kojem je bila ostavljena ikakva sloboda bio je vrat, i boljelo ga je da ga miĉe, ali je to ipak uĉinio, i divlje se osvrnuo na sve strane. Bio je vezan za leda Titanidu, a glava mu je poĉivala na golemim sapima tog ĉudovišta. Titanid se nekako verao okomitom kamenom liticom. Kad je posve zakrenuo glavu, vidio je kako straţnja kopita grebu po dva palca širokim izboĉinama. S uţasnutom je fascinira-nošću opazio kako se jedna izboĉina odlomila i kako pljusak kamenja pada sve dublje i dublje i na koncu se gubi iz vida. "Ta mi se svinja zrigala na rep", rekao je Titanid. "Zar?" javio se drugi glas, i u njemu je Conal prepoznao Cirocco Jones. Znaĉi da je Demon negdje Conalu kod nogu. Pomislio je da će poludjeti. Vrištao je, preklinjao ih, no oni nisu rekli ni rijeĉi. Bilo je posve nemoguće da se stvor uz takvu strminu mogao uspinjati samo vlastitim snagama, pa ipak je to ĉinio i s njim i s Cirocco na leĊima, i ĉinio to tako brzo kao što bi Conal hodao po ravnom tlu. Ma kakva je to ţivotinja taj Titanid? ***
KIKA
Donijeli su ga do pećine na polovici litice. Bila je to samo rupa u stijeni, tri metra visoka i otprilike isto toliko široka, a duboka dvanaest. Do nje nije vodila nikakva staza. Naprosto su ga zbacili, još u ĉahuri od konopa. Cirocco ga je silom dovela u sjedeći poloţaj. "Za koji ĉas morat ćeš nam odgovoriti na neka pitanja", rekla mu je ona. "Ma hoću brus." "Hoćeš, hoćeš, do crnoga vraga hoćeš." Ponovno mu se široko nasmiješila, pa ga pljusnula cijevlju njegova pištolja. Već se spremao prosvjedovati, kad ga je pljusnula ponovno.
*** Cirocco ga je morala udariti još ĉetiri puta prije nego što se uvjerila da je otplovio. Trebala ga je udariti drškom, samo što bi tada cijev uperila u sebe, a da je ĉinila takve gluposti nikad ne bi doţivjela sto dvadeset treću. "Nije me smio nazvati vješticom", rekla je Cirocco. "Ništa me nemoj gledati", rekao je Frulica. "Da je bilo po mome, ubio bih ga još u La Gati." "Istina." Sjela je na pete i ovjesila ramena. "Znaš što, pokatkad se pitam zašto je to tako krasno doţivjeti sto dvadeset ĉetvrtu." Titanid na ovo nije odgovorio ništa. Olabavljivao je Conalove konope i svlaĉio ga. Bio je s Ĉarobnicom toliko godina i znao je prepoznati njezina raspoloţenja. Dno je špilje bilo od leda. U vruće dane poput ovoga preko kamenog bi poda tekao potoĉić. Cirocco je klekla kraj lokvice. Pljusnula se vodom po licu, pa onda malo i popila. Bila je ledena. Cirocco je ovdje provela mnogu noć kad bi stvari dolje na obodu postale neugodne. Unutra je bio snop deka a takoĊer i nekoliko bala slame. Bila su tu i dva drvena vjedra: jedno je sluţilo kao zahod, a drugo za hvatanje vode za piće. IzmeĊu dva drvena klina zabijena u stijenu bila je razapeta visaljka. Uz jednu staru rif ljaĉu bio je to jedini luksuz. Kad bi morala ostati duţe vrijeme, Cirocco bi na grlo špilje napinjala uţe sa sušenje rublja i hvatala suha uzlazna strujanja. "Hej", rekao je Frulica, "jedan nam je promakao." "Jedan što?"
KIKA
Titanid joj je dobacio strip što je bio zabijen u Conalov straţnji dţep. Ona ga je uhvatila i neko vrijeme gledala što to Titanid radi. U pod je špilje bio zabijen debeli kolac. Za nj je bio zavezao golo-ga bildera, u sjedećem poloţaju, a gleţnjeve mu vezao za otprilike metar razmaknute klinove. Bio je to poloţaj iz kojeg se bilo posve nemoguće braniti. Sad mu je Frulica vezao glavu za stup tako što mu je ĉelo pritegao širokim koţnim remenom. Lice mu je bilo ĉisti karambol. Bilo je prekriveno ljuskom skorene krvi. Nos mu je bio slomljen, baš kao i jagodiĉne kosti, ali je Cirocco vjerovala da mu je ĉeljust posve u redu. Usta su mu bila nateĉena a oĉi su mu bile tek sićušni prorezi. Uzdahnula je pa pogledala zguţvani strip. Na omotu je pisalo "Geina Ĉarobnica" i na njemu je bio prikazan njen stari brod, Ringmaster, u smrtnoj agoniji. Ĉak i nakon toliko vremena u to joj je bilo mrsko gledati. Bila je to knjiga posvećena baš tom dogaĊaju, pa su svi likovi imali imena i kupac ih nije mogao mijenjati. U većini Conalovih knjiga ĉovjek je mogao sam utipkati ime glavnoga junaka. Likovi su joj bili poznati. Bili su tu Cirocco Jones, i Gene, i Bili, i Calvin, i sestre Polo, i Frulica Mlada, i Majstor Pjevaĉ. I, naravno, još netko. Cirocco je zatvorila knjiţicu pa progutala slinu da je prestane peći u grlu. Potom se prostrla po visaljci i krenula kroz sliĉice. "Zaista ćeš to ĉitati?" upitao je Frulica. "To se zapravo i ne moţe ĉitati. Zato što nema rijeĉi." Cirocco još zapravo nikad nije vidjela ništa ni sliĉno "Geinoj Ĉarobnici", ali je shvatila princip rada. Boje su blistale, ili titrale, ili se presijavale, a na dodir su bile vlaţne. U tiskarskoj su boji bile sićušne kapsule s ĉipovima. Kad bi dotakla sliĉicu, likovi na njoj izgovorili bi svoje replike. Zvuĉni su efekti nadomjestili stare otisnute cingove, tra-bumove, tra-tratraove i krikove. Dijalog je bio gori ĉak i od Conalova u La Gati, pa se zadovoljila samim gledanjem slika. Priĉu je bilo posve lako slijediti. A bila je ĉak i toĉna, bar u grubim crtama. Vidjela je kako se njen brod primiĉe Saturnu. Potom je slijedilo otkriće Gee, tisuću i tristo kilometara širokog kotaĉa što se okretao u njegovoj orbiti. Njen je brod bio uništen, i svi su ĉlanovi posade,
KIKA
'nakon razdoblja suludih snova, izronili u Geinoj unutrašnjosti. Pove-zli su se diriţablom, napravili ĉamac i zaplovili niz rijeku Ofion, susreli Titanide. Cirocco je zbog nekog misterioznog razloga mogla nauĉiti pjevati titanidski jezik. I onda se druţina uplela u rat s anĊelima. Likovi su se ševili mnogo više nego što se sjećala. Bilo je tu i vrlo paprenih scena izmeĊu Cirocco i Gaby Plauget, i još više izmeĊu Cirocco i Genea Springfielda. Potonje je bilo ĉisti falsifikat, a prvo izvan slijeda dogaĊaja. Svi su bili naoruţani do zubi. Nosili su sa sobom više oruţja nego bataljun plaćenika. Svi su muškarci bili nabrekli od mišića, gore i od samoga Conala Raya, a sve su ţene imale cice kao lubenice, i one su im stalno ispadale iz oskudnih koţnatih mreţastih grudnjaka koji su ih uzalud pokušavali zadrţati. Susretali su se s ĉudovištima za koje Cirocco nikad nije ni ĉula, a iza njih su ostajale samo krvave hrpe mesa. A onda je postalo zanimljivo. Ugledala je Gaby, Genea i sebe kako se uspinju jednim od golemih kablova što su vodili do Geine glavĉine, šest stotina kilometara u visinu. Svo troje je podiglo tabor, i sad je poĉelo glupiranje. Bio je to, po svemu sudeći, ljubavni trokut, u kojem su se s Cirocco bavila oba njena kompanjona. Ona i Gaby dohvatile su se kraj logorske vatre, i stale izmjenjivati izraze vjeĉne ljubavi, izgovrati rijeĉi poput: "O, Boţe, Gaby, kako volim tvoje ruke na svojoj vreloj, vlaţnoj pici." Sutradan ujutro — iako se Cirocco sjećala da je put trajao mnogo duţe - kad ih je velika boţica Gea primila u audijenciju, Geneu je bilo ponuĊeno mjesto Ĉarobnjaka. On je smjerno oborio glavu u znak pristanka, no onda ga je Cirocco zgrabila za kosu, podigla mu glavu i preklala ga od uha do uha. Krv je briznula niza stranicu, a ona mu je prezrivo šutnula glavu i izbacila je iz kadra. Gea — koja je ovdje bila mnogo veći trtaroš negoli u Ciroccinim uspomenama — sad je Ĉarobnicom proglasila Cirocco, a Gaby za njenu pokvarenu pomoćnicu. Bila je tu još hrpa toga. Cirocco je uzdahnula i zaklopila knjiţicu. "Znaš što?" upitala je. "Moţda je o svom dolasku rekao istinu." "I ja mislim."
KIKA
"Moţda je naprosto glup." "Pa mislim, kazna za glupost ti je poznata." "Istina." Bacila je strip, dohvatila jednu od drvenih vjedrica i pljusnula Conalu u lice dva galona ledene vode. *** Probudio se postupno. Gurali su ga i štipali, no sve se to ĉinilo beskrajno daleko. On nije znao ni kako se zove. Napokon je shvatio da je gol, i zavezan tako da se morao odreći svake nade u bijeg. Noge su mu bile širom raskreĉene i nije ih mogao ni maknuti. Ništa nije ni vidio, sve dok mu Jonesova nije silom otvorila jedno krvlju skoreno oko. To je boljelo. Glavu mu je imobilizirala vrpca, i to je takoĊer boljelo. Zapravo ga je boljelo baš sve. Pred njim je bila Jonesova; sjedila je na izvrnutom vjedru. Oĉi su joj bile duboke i crne kao i uvijek, dok ga je tako prouĉavala posve bestrasno. Napokon to više nije mogao izdrţati. "Hoćeš li me sad muĉiti?" Rijeĉi su mu bile posve smuljane. "Aha." "Kada?" "Kad god mi kaţeš laţ." Misli su mu se micale kao u tutkalu, ali ga je nešto u naĉinu kako ga je pogledala nadahnuto da to malo razradi. "Kako ćeš znati da sam lagao?" upitao je. "To je teţi dio problema", priznala je Cirocco. Podigla je noţ, pa ga okrenula njemu ispred nosa. Lagano mu je oštricom dotakla rist i polako ga povukla prema sebi. Nije bilo bola, ali se pojavila krvava crta. Ponovno ga je podigla, pa poĉekala. "Oštar", odvaţio se on. "Vrlo oštar." Ona je kimnula glavom i poloţila noţ. Izvadila je cigaru iz usta, otresla pepeo, pa povukla zrak sve dok joj se vršak nije divlje zaţario. Primakla je usijani vršak na otprilike pola centimetra od njegova tabana. Na koţi su mu se poĉinjali pojavljivati plikovi, i ovaj put je to i osjetio; nije to bilo ni sliĉno noţu. "Da", rekao je, "da, da, da, shvatio sam." "Ne, nisi još." Zadrţala je cigaru na istome mjestu. Pokušao je pomaknuti nogu koliko su mu to dopuštale uze, ali se iza njega pojavila Titanidova ruka i uhvatila mu je tako da je postala nepomiĉna kao stijena. Ugrizao se za usnu, skrenuo pogled; oĉi su
KIKA
mu se uvukle u glavu. Zavrištao je. Vrištao je tako dugo, no od toga se bol ni u jednom trenutku nije smanjio. Ĉak i kad je odmaknula cigaru — nakon pet minuta? ili deset? — bol je ostao. Dugo je jecao, posve bespomoćno. Napokon* je skupio snagu da to ponovno pogleda. Koţa je bila spaljena do crnoga u krugu od otprilike jednoga palca. Pogledao ju je, i ona ga je ponovno gledala, emotivna kao kamen. Kako ju je mrzio. Nikad nije mrzio nikoga i ništa onako kako je u tom trenutku mrzio nju. "To je bilo dvadeset sekundi", rekla mu je. Kad je shvatio da mu je rekla istinu, zaplakao je. Pokušao je kim-nuti glavom, kazati joj da shvaća što to znaĉi, da dvadeset sekundi baš i nije neko jako dugo vrijeme, ali nije mogao steći vlast nad vlastitim glasom. Ona je ĉekala. "Postoji tu i još nešto što bi morao shvatiti", rekla je ona. "Stopalo je priliĉno osjetiljivo, ali nije ni izdaleka najosjetijiviji dio tijela." Zastao mu je dah kad mu je bljesnula vrškom kraj samoga nosa, taman dovoljno da osjeti vrućinu. A onda mu je polako povukla noktom od brade do prepona. Ĉitavim je putem osjetio laganu vrućinu, no kad joj je ruka stala, osjetio je smrad sprljene dlake. Kad je odmaknula ruku a da ga dolje nije sprţila, u Conalu se dogodilo nešto ĉudno. Prestao ju je mrziti. Bilo mu je ţao što je mrţnja nestala. To je bilo još jedino što mu je preostalo. Bio je gol i boljelo ga je posvuda i ona će mu još zadavati bol. Mrţnja bi bila bar nešto, i to lijepo, za što se mogao uhvatiti. Vratila je cigaru u usta i stisnula je zubima. "No dobro", rekla je. "Da ĉujemo kakav si to sporazum napravio s Geom?" Našto se on ponovno rasplakao. *** Nastavilo se tako do vjeĉnosti. Tuţno je pritom bilo da ga istina nije mogla spasiti. Ona je vjerovala da je on jedno, dok je on zapravo bio nešto drugo. Palila ga je u još dva navrata. I nije stavila cigaru na crnu toĉku, gdje su mu ţivci već bili zamrli, nego na iskrzane, nateĉene rubove gdje su
KIKA
ţivci upravo vrištali. Nakon što se to dogodilo i po drugi put, on je ĉitavo svoje biće sabrao u ţelju da joj kaţe sve što ţeli ĉuti. "Ako se nisi vidio s Geom", rekla je Jonesova, "s kim se onda jesi? Je li to bio Luther?" "Da. Da, bio je to Luther." "Ne, nije bio. Nije to bio Luther. Onda, tko je bio? Tko te je poslao da me ubiješ?" "Bio je to Luther. Kunem se, bio je to Luther." "Je li Luther Svećenik?" "... da?" "Onda mi ga opiši. Kako izgleda?" 0 tome nije imao ni najblaţeg pojma, ali je u meĊuvremenu nauĉio mnogo o njenim oĉima. Jer su bile sve prije nego bezizraţajne. Iz njih se dalo proĉitati milijun stvari i on je bio njihov najbolji svjetski poznavalac. Opaţao je u njima promjene koje su znaĉile muke i smrad spaljenoga mesa, i tako se raspriĉao. Negdje na pola opisa shvatio je da ocrtava zlog ĉarobnjaka iz "Zlatnih maĉeva", ali je nastavio priĉati sve dok ga nije pljusnula. "Ti Luthera nikad nisi ni vidio", rekla je Jonesova. "Tko je to onda bio? Je li to bila Kali? Ili Blaţeni Foster? Billy Sunday? Sveti Torque-mada?" "Da!" uskliknuo je. "Svi oni", dodao je potom, pomalo šepavo. Jonesova je zavrtjela glavom i Conal je ĉuo, kao iz velike daljine, neĉije šmrcanje. Uĉinit će to, vidio joj je to po oĉima. "Sinko", rekla je, i glas joj je zazvuĉao nekako tuţno, "lagao si mi, a rekla sam ti da mi ne laţeš." Izvadila je cigaru iz usta, ponovno je raspirila, pa krenula prema njegovim preponama. Oĉi su mu iskoĉile u pokušaju da je vidi. A kad je došao bol, bio je baš tako gadan kako ga je i zamišljao. *** Bilo im je teško vratiti ga u ţivot, zato što bi njemu bilo mnogo draţe ostati mrtav. Jer u smrti nema bola, nema bola... Ali se ipak probudio, uz sav taj toliko poznat bol. Iznenadilo ga je kad je otkrio da više ne boli... tamo dolje. Nije se mogao natjerati ĉak ni da pomisli kako se zove mjesto gdje ga je pripalila. Ponovno ga je gledala. "Conal", rekla je. "Upitat ću te još jednom. Tko si ti, što si uĉinio, i zašto si me htio ubiti?"
KIKA
1 tako joj je ispriĉao, i tako se u punom krugu vratio na istinu. Uţasno ga je boljelo, i znao je da će ga muĉiti. Ali mu se više i tako nije ţivjelo. Pred njim je bilo još toliko bola, ali je na koncu bio mir. Jonesova je dohvatila noţ. Zacvilio je kad ga je ugledao, i pokušao se nekako smanjiti, ali u tome nije bio ništa uspješniji nego prije. Presjekla je konop kojim mu je za klin bio vezan lijevi gleţanj. Istodobno je i Titanid razvezao ĉvorove što su mu drţali glavu vezanu za stup. Glava mu je pala naprijed, brada mu je udarila o prsa, ali je on oĉi zadrţao ĉvrsto zatvorene. Ali je na koncu ipak morao pogledati. To što je ugledao bilo je ĉudo. Nešto je od stidnih dlaka bilo sprljeno, ali mu na penisu, skupljenom od straha, nije bilo nikakvoga oţiljka. Kraj njega je bio komadić leda što se polako pretvarao u lokvicu na kamenom podu. "Nisi mi ništa", rekao je iznenaĊeno. Jonesova ga je iznenaĊeno pogledala. "Kako to misliš? Triput sam te pripalila." "Ne, mislilo sam nisi mi ništa onako." Pokazao je bradom. "O. Naravno." Njoj od toga kao da je bilo nekako neugodno. Conal se već poĉeo navikavati na okus misli da će moţda iz svega toga izaći ţiv. Na njegovo iznenaĊenje, taj je okus bio lijep. "Za tako nešto ne bih imala ţeluca", priznala je Jonesova. A Conal je pomislio, ako ne bi, onda si vraški dobra glumica. "Ubiti mogu i ne trepnuvši okom", nastavila je. "Ali ne podnosim nanošenje bola. Znala sam da ti, u stanju u kojem se nalaziš, ne moţeš razlikovati vruće od hladnog." Bilo je to prvi put da ona na bilo koji naĉin pokušava objasniti svoje ĉine. Bojao se išta je upitati, ali je nešto morao uĉiniti. "Zašto si me onda muĉila?" upitao je i smjesta shvatio da je to krivo pitanje. Sad joj se po prvi put u oĉima pojavio gnjev, i Conal je zamalo umro od straha, zato što od svega što je u njima vidio, ništa nije bilo strasnije od njezina gnjeva. "Zato što si budala." Zastala je, i uĉinilo se kao da su se zatvorila vratašca zahuktale peći; oĉi su joj ponovno bile hladne i crne, ali odmah ispod njih blistalo je crveno usijanje. "Ušetao si u osinjak, i sad se ĉudiš što si izboden. Prišao si najstarijem, najopasnijem i najparanoidnijem ljudskom stvorenju u
KIKA
Sunĉevu sustavu i rekao mu da ćeš ga ubiti, i pritom povjerovao da će on igrati po pravilima iz tvojih stripova. Preţivio si samo zahvaljujući mojoj stalnoj zapovijedi da sve što sliĉi ljudskom biću mora preţivjeti sve dok ga ne ispitam." "Ti nisi mislila da sam ja ĉovjek?" "Nisam imala nikakva razloga da to pretpostavim. Mogao si biti i nekakva nova vrsta Svećenika, ili nekakva sasvim drukĉija psina. Sinko, kad bismo ovdje za išta vjerovali da je ono na što sliĉi, već davno bismo..." Zastala je, ustala, i okrenula se od njega. Kad mu se ponovno okrenula, ĉinilo se skoro kao da se ispriĉava. "No dobro", rekla je. "Kakva korist od bukvica. Nisu moja posla kako si ti proţivio svoj ţivot; rijeĉ je samo o tome da ja, kad god vidim glupost, osjetim ţelju da je ispravim. Erulice, moţeš li ga preuzeti?" "Nema problema", rekao je glas iza njega. Osjetio je kako se konopci olabavljuju; gdje god bi popustili, osjetio bi bol, ali je svejedno bilo prekrasno. Jonesova je ponovno kleknula pred njega i zagledala se u tlo. "Pred tobom je nekoliko stvari izmeĊu kojih moţeš birati", rekla je. "Imamo nekakve otrove koji baš ne bole i djeluju brzo. A mogu ti i stjerati metak u glavu. A moţeš i skoĉiti, ako ti je draţe tako poći na sastanak s njom." Govorila je kao da ga pita ţeli li pitu od višanja, tortu ili sladoled. "Na sastanak s kim?" upitao je. Njene su se oĉi ponovno podigle, i sad je u njima ugledao blagu razoĉaranost; ponovno je bio glup. "Sa smrću." "Ali... Ja ne ţelim umrijeti." "Ljudi to uglavnom ne ţele." "Ostali smo bez otrova, kapetane", rekao je Titanid. Podigao je Conala kao krpenu lutku, pa krenuo prema otvoru špilje. Conal baš nije bio u najboljoj kondiciji. Osjećao se jako dalek od snage što ju je u normalnim prilikama posjedovao. Otimao se, i što se više pribliţavao otvoru, postajao sve jaĉi, ali to nije znaĉilo baš ništa. Titanid ga je lako svladavao. "Ĉekajte!" povikao je. "Ĉekajte! Ne morate me ubiti!" Titanid ga je postavio na noge na rubu ponora, i zadrţavao ga tako dok mu je Jonesova stavljala mušicu na sljepooĉicu i povlaĉila kokot. "Hoćeš li metak ili ne?"
KIKA
"Samo me pustite!" kriknuo je Conal. "Nikad vam više neću stvarati probleme." Titanid ga je ispustio, i to ga je toliko iznenadilo da je divlje zaplesao na rubu, gotovo se prevalio, pa pao na koljena i potom na trbuh pa zagrlio hladan kamen dok su mu noge visjele preko ruba. Stajali su tri metra od njega. Polako se i oprezno uspravio na koljena, pa ponovno sjeo na pete. "Molim vas, nemojte me ubiti." "Morat ću, Conale", odgovorila mu je Cirocco. "Predlaţem ti da ustaneš na noge. Ako se ţeliš pomoliti ili sliĉno, za to ću ti još dati vremena." "Ne", rekao je on. "Ne ţelim se pomoliti. I ne ţelim ustati. Ali to zapravo i nije vaţno, zar ne?" "Uvijek bude onako kako sam i mislila." Podigla je revolver. "Ĉekaj! Ĉekaj, molim te, reci mi samo zašto." "Je li to zadnja ţelja?" "Valjda, valjda je. Ja... ja sam glup. Ti si toliko pametnija od mene, moţeš me zdrobiti kao... ali zašto me moraš ubiti? Kunem ti se, nikad me više nećeš vidjeti." Jonesova je spustila pištolj. "Postoji tu nekoliko razloga", odgovorila mu je. "Dok u tebe drţim uperen pištolj, ti si bezopasna luda. Ali te moţe posluţiti sreća, a niĉega se u ţivotu ne bojim kao budale koja ima sreću. A da si ti meni uĉinio ono što sam ja upravo uĉinila tebi, ja bih pošla i našla te, bez obzira koliko to potrajalo." "Ali ja neću", rekao je on. "Kunem se. Kunem se!" "Conal, na svijetu ţivi otprilike petoro ljudi kojima vjerujem na rijeĉ. Zašto bi ti morao biti šesti?" "Zato što znam da sam dobio što sam i zasluţio, i zato što mi je osamnaest godina i što sam napravio glupu pogrešku i što ne ţelim da se nikad, nikad više na mene naljutiš. Uĉinit ću sve što ţeliš. Sve. Bit ću ti rob do smrti. Uĉinit ću sve što ţeliš da uĉinim." Stao je i shvatio do najdubljih dubina svoje duše da je rekao istinu. Prisjetio se koliko je malo koristi od istine imao još prije samo nekoliko sati. Mora sigurno postojati nekakakv naĉin da joj dokaţe da govori istinu. I na koncu ga je i našao. Sveĉanu zakletvu. "Dabogda na mjestu umro ako laţem", rekao je i poĉekao.
KIKA
Metak nije došao. Otvorio je oĉi, i vidio kako su se Jonesova i Titanid pogledali. Napokon je Titanid slegnuo ramenima, i kimnuo.
GLAZBENI INTERMEZZO Nedugo nakon Conalova dolaska na Geu, iz Saturnove je putanje izletio brod Xenophobe i maksimalnom akceleracijom krenuo prema Zemlji. Xenophobeovo isplovljenje nije imalo nikakve veze s Conalom. Taj brod i drugi, njemu sliĉni, odrţavali su se na svojoj stazi oko Sat-urna već skoro ĉitavo stoljeće. Prvi od njih bio je vlasništvo Ujedinjenih naroda, koji su njime i zapovijedali. Kad je to tijelo ispustilo dušu, vlasništvo se prenijelo na Evropsko vijeće, a kasnije na druge mirotvorne organizacije. Nijedan od tih brodova nikad nije bio spomenut niti u jednom od sporazuma i protokola potpisanih izmeĊu Gee i raznih zemaljskih zemalja i korporacija. Kad je Gea ušla u UN kao ĉlan s punim pravom glasa, smatrala je da bi bilo vrlo diplomatski previdjeti njihovo postojanje. Njihova je svrha bila javna tajna. Na svakom je. od njih bilo dovoljno atomskog oruţja da Geu pretvori u paru. No bez obzira na sve sporazume, Gea je — kao jedincato razumno stvorenje — imala masu veću od ukupne mase svih zemaljskih oblika ţivota; ĉinilo se mudrim ostaviti nadolazećim naraštajima sredstvo kojim bi je mogli uništiti u sluĉaju da poĉne pokazivati nepredvidljive moći. "Istina je jednostavna", rekla je Gea jednom zgodom svojoj Ĉarobnici. "Ja im ne mogu ni golo govno, no zašto da im to kaţem?" "A tko bi ti i povjerovao?" odgovorila je Cirocco. Cirocco je vjerovala da se Gea potajno veseli što joj posvećuju toliku pozornost, i što se medu, u povijesnom smislu tako svadljivim narodima planeta Zemlje, pojavilo takvo jednodušje bez presedana. Ali kad je rat poĉeo ulaziti u svoju drugu godinu, shvatilo se da bi Xenophobeov teret mogli mnogo korisnije upotrijebiti kod kuće nego ga rasipati po svemiru. Gea je opazila njegov odlazak. Za biće u obliku 1300 kilometara širokog kolskoga kotaĉa ne bi se moglo reći da se nasmiješilo, bar ne u ljudskom smislu te rijeĉi. Ali
KIKA
negdje u pulsirajućoj skrletnoj crti svjetla koja je Gei sluţila kao središte svijesti, ona se ipak smiješila. Pola dekareva potom, Putujući filmski festival Pandemonij, poĉeo je u prepunim dvoranama prikazivati dvostruki program: Trijumf volje Leni Riefenstahl, i Dr. Strangelove, ili Kako sam prestao razbijati glavu i zavolio bombu od Stanleyja Kubricka. *** Na Gei, vrijeme se dijelilo na revove. Jedan je rev bilo vrijeme potrebno Gei da se jednom okrene oko svoje osi: šezdeset jedna minuta, tri sekunde i još malo. Rev su ĉesto zvali i "geanskim satom". Potom su se, da bi oznaĉili sva ostala vremenska razdoblja, sluţili metriĉkim prefiksima. Kilorev, zvan i geanskim mjesecom, trajao je ĉetrdeset dva dana. Dva kiloreva nakon što je Xenophobe otišao sa Saturna (da bi ga u blizini Mjeseĉeve staze oborila komunistiĉka gamad), zapoĉeli su humanitarni letovi. Bilo je to prvi put da je Gea razotkrila svoje nepredviĊene moći. Bilo je poznato da je Gea individua, ostarjeli primjerak genetskim inţinjeringom stvorene vrste Titan. Imala je još pet mladih sestara što su se okretale oko Urana, i nedozrelu kćer što je ĉekala na svoje roĊenje iz površine Japeta, Saturnova mjeseca. Rijetki razgovori na koje bi pristajale Geine sestre oko Urana omogućili su da se ustanovi naĉin razmnoţavanja Titana, a isto tako i metoda njihova širenja i rasprostiranja. Shvatilo se da se Gea, senilni Titan, sluţi umjetno stvorenim stvorenjima, koja nisu ni po ĉemu individue obdarene slobodnom voljom, već prije bile njezini produţeci, onako kao što su prst ili ruka produţetak ljudske osobe. Njih su zvali "Geinim oruĊem". Mnogo se godina jedno od tih oruĊa predstavljalo posjetiteljima kao sama Gea. Kad je Cirocco to oruĊe ubila, Gea je smjesta stvorila drugo. Da se oruĊe i sjeme mogu kombinirati, Cirocco nije iznenadilo baš nimalo. Nakon devedeset godina ţivota s poludjelim bogom, malo ju je još što moglo iznenaditi. Iz toga nastali organizam bio je vrlo sliĉan svemirskome brodu. Gea je te razumne, upravljive, strahovito moćne sjemenke poĉela ispuštati na buljuke ĉim je doznala da je Xenophobe uništen i da ga vjerojatno ništa neće nadomjestiti. Svi su oni krenuli stazom što je vodila prema
KIKA
Zemlji. U prvim je valovima bilo uništeno devedeset pet postotaka još prije nego što su i dosegli atmosferu. Druga godina rata bila je priliĉno nervozno razdoblje; svi su najprije pucali, a tek potom otkrivali da im se više ne da postavljati nikakva pitanja. Vremenom su ljudi, meĊutim, shvatili pravu narav sjemenja. Svako bi pošlo prema nekom poprištu nuklearnog pokolja, gdje bi se prizemljilo i poĉelo uzvikivati kako je spas na dohvat ruke. Sjemenke su govorile, svirale glazbu sraĉunatu na bodrenje duha slomljenih stvorova što su bjeţali od holokausta, te obećavale zdravstvenu njegu, svjeţi zrak, hranu, vodu i beskrajne vidike u gostoljubivom Geinu zagrljaju. Svjetske su se televizijske mreţe smjesta dohvatile te priĉe pa misiji sjemenja nadjenule ime "humanitarnih letova". Spoĉetka je bilo opasno ukrcati se, jer bi mnoge sjemenke oborili već pri pokušaju da odu sa Zemlje. Pa ipak su se tek malobrojni nećkali. Bili su to ljudi koji su vidjeli takve uţase da bi prema njima i sam pakao bio mondeno ljetovalište. Nije prošlo dugo, i zaraćene su strane na letove sjemenki prestale obraćati pozornost. Morale su misliti o mnogo vaţnijim stvarima, naime o tome koji milijun ljudi ubiti ovoga tjedna. Svaka je sjemenka mogla ponijeti otprilike stotinu ljudi. Kad bi pristale dolazilo bi do uţasnih nereda. Djeca bi poĉesto ostajala jer bi je odrasli, izmuĉeni preko svih civiliziranih granica, bacali od sebe, samo da bi se mogli ukrcati u sjemenku. Nijedna to televizija nije javila, ali je put na Saturn bio prepun ĉistih ĉuda. Nijedna rana nije bila tako teška da se ne bi mogla izviĊati. Svi uţasi biološkoga rata bili su uklonjeni. Svi su imali obilato i jela i pila. U tim humanitarnim letovima ponovno se raĊala nada. *** Geina unutrašnjost bila je podijeljena u dvanaest regija. Šest ih je bilo u stalnom danu, šest u beskrajnoj noći. IzmeĊu tih regija bile su uske pruge u kojima je svjetlo opadalo ili raslo — ovisno o smjeru putovanja ili stanju svijesti — a koje su se zvale zone sumraka. U zoni izmeĊu Japeta i Dione nalazilo se veliko jezero nepravilnoga oblika, okruţeno brdima, a zvalo se Moros. Moros znaĉi Kob ili Sudbina. Obala je Morosa bila nepravilna i strma. Na njezinu juţnom dijelu nalazili su se deseci poluotoka, i svaki je od njih ograĊivao uski,
KIKA
duboki zaljev. Ti su poluotoci najvećim dijelom bili bezimeni, no svaki je zaljev imao ime. Tako su tu bili Zaljev Prijevare, Zaljev Nesuzdrţljivosti, Zaljev Jada, Zaljev Dvosmislenosti, baš kao i zaljevi Zaboravnosti, Gladi, Bolesti, Rata i Nepravde. Popis je bio dug i turoban. Nomenklatura je, meĊutim, bila posve logiĉna, jer su je odredili oni prvi kartografi oboruţani popisima iz grĉke mitologije. Svi su zaljevi svoja imena dobili po djeci Noksa (noći), Morosove majke. Moros je bio najstariji; Prijevara, Nesuzdrţljivost, Jad et al. bili su dobroćudna mlada braća i sestre. Najistoĉniji u nizu zvao se Zaljev metvice. Razlog je tome bio jednostavan: nitko nije ţelio ţivjeti u Zaljevu Umorstva, i zato mu je Ĉarobnica promijenila ime. U zaljevu je postojalo samo jedno naselje: Bellinzona. Bilo je raštrkano, buĉno, neĉisto. Ĉitava se njegova polovica prilijepila uz skoro okomitu stijenu istoĉnog poluotoka, a ostatak se pruţao u vodu na pontonskim stupovima. Otoci su Bellinzone bili umjetni, i stajali su na pilotima i grubim kvrgama i stijenama što su se izdizale ravno iz crnih voda. Od svih gradova Bellinzona je bila najsliĉnija Hong Kongu. Bio je to poliglotski grad ĉamaca. Ĉamci su bili vezani za stupove ili za druge ĉamce, kojih je pokatkad bilo i po dvadeset i po trideset u nizu. Ĉamci su bili drveni, i u svim stilovima što ih je ljudski um ikad izmislio: bile su tu gondole i dţunke, barţe i dove, šljupke, barkaĉe i sampani. Kad je Rocky stigla u nju, Bellizona je imala tri godine, a već je bila drevna i po grijehu i propadanju; bila je to orijaška mrlja kriminala što je napala površinu Zaljeva Metvice. Bio je to grad ljudi, a ti su ljudi bili raznovrsni koliko i njihove brodice, pripadajući svim rasama i narodima. Nije tu bilo ni policije, ni vatrogasaca, ni škola, ni sudova, ni poreza. Vatrenog je oruţja zato bilo u izobilju, ali ne i streljiva. Pa ipak, stopa umorstava bila je upravo astronomska. Malo je Geinih autohtonih stanovnika zalazilo u grad. Za pješĉane je utvare bilo prevlaţan, za diriţable prezadimljen. Na jednom su otoku Ţeljezni Majstori iz Febe, saĉuvali enklavu, pomoću koje su dobavljali ljudsku djecu da im posluţe kao inkubatori i djeĉja hrana za njihove larve. S vremena na vrijeme ovamo bi znala svratiti i podmornica da se na raĉun grada pošteno naboka; tad bi odgrizala
KIKA
krupne zalogaje i ţdrokala ih u komadu, ali je, srećom, Bellizonin sustav odlaganja fekalija u većini zgoda bio dostatan da te razumne levijatane zadrţi na distanci. Titanidi bi ovamo dolazili trgovati, ali je grad, kad je u njemu trebalo ţivjeti, za njih bio preĉemeran. U tome je većina Bellinzonanaca bila suglasna s Titanidima. Pa ipak je bilo i takvih koji su tu otkrivali romansu — sirovu, oporu i vitalnu. "Divlji kao pas iskeţenih zubi, prepredeni kao divljaci..." Ali, za razliku od starog Chicaga, Bellinzona nije bila ni klaonica svinja, ni alatnica, ni ţitni silos. Hranila se iz jezera, uţivala manu, iz dubokih bušotina crpila Geino mlijeko. Glavni su proizvod toga grada bile tamne smeĊe mrlje na vodi i perjanice dima u zraku, jer su neki dijelovi Bellinzone bili stalno u plamenu. U njenim memljivim ćepencima uvijek su se mogli kupiti otrovi, omĉe za davljenje i robovi. Ljudsko se meso prodavalo otvoreno, nabijeno na mesarske kuke. Ĉinilo se kao da je na to jedincato mjesto bila dopremljena sva bijeda napaćene Zemlje, da bi je ovdje prodestilirali, koncentrirali i ostavili da trune. Što je bilo sve po Geinu planu. *** Na 97,761.615. rev dvadeset sedmog gigareva, Kapodaster (Lidi-jski Trio s Dvostrukom Povisilicom) Rock'n'Roll iskoraĉio je iz svoje barkaĉe na kraj sedamnaestog mola u predgraĊu Bellinzone. Cirocco Jones je o tom Titanidu jednom zgodom izjavila da "on samo pokazuje kako se jedan sustav, zamišljen da pojednostavni stvari, moţe oteti kontroli". Pritom je mislila da je pravo ime svakog Titanida zapravo pjesma koja o njemu govori mnogo, ali se ne moţe translitetirati niti u jedan ljudski govor. S obzirom na to da još nikad niti jedan ljudski stvor, bez Geine pomoći, nije uspio propjevati taj jezik, bilo je posve logiĉno da oni prihvate engleska imena - jer je to bio najzastupljeniji ljudski jezik na Gei. Taj sustav je bio priliĉno praktiĉan — za Titanide. Prezime je oznaĉavalo pripadnost nekom akordu. Akordi su bili nešto poput ljudskih klanova, ili udruga, ili širih obitelji, ili rasa. Tek su malobrojni ljudi shvaćali što ti akordi zapravo znaĉe, iako su mnogi prepoznavali svojstvenu pripadajuću šaru na koţi, nalik na škotski tartan ili školsku
KIKA
kravatu. Drugo ime, ono u zagradi, oznaĉavalo je na koji je od dvadeset i devet mogućih naĉina taj Titanid došao na svijet, jer je mogao imati od jednog pa sve do ĉetiri roditelja. Osobno je ime slavilo treći vaţni ĉimbenik svake titanidske baštine: glazbu. Svi su oni za osobno ime uzimali neki glazbeni instrument. Ali je Kapodaster srušio sistem. Ĉarobnica je zakljuĉila da je to ime preskandalozno za javnu uporabu. I zato mu je nadjenula nadimak Rocky, i tako je On Rockyjem i ostao. Za Cirocco je to bila pobjedonosna dosjetka, jer je nju to isto ime kinjilo već više od stotinu godina. Sada, kad je to ime nadjenula Titanidu, otkrila je da je više nitko njime ne zove, ako ni zbog ĉega drugog, a ono zato da se izbjegne zabuna. Rocky Titanid vezao je svoj ĉamac za bitvu, osvrnuo se, pa digao oĉi prema nebu. Moglo je biti kasno veĉe. Tako je to na Morosu bilo već tri milijuna zemaljskih godina, i Rocky nije oĉekivao da će se to promijeniti. Iz Dionine su ţbice, s visine od tri stotine kilometara, ispadali oblaci, dok se zapadno sunce, ţuto kao maslac, izlijevalo kroz zaobljeni svod nad Hiperionom. Njušnuo je zrak i smjesta poţalio, no onda je njušnuo ponovno, ovaj put oprezno, u potrazi za smradom pokvarenoga mesa, koji je odavao Svećenika, ili onim još gorim, koji se širio od Zombija. Ĉitav je grad bio nekako sanjiv. Postojeći tako u stalnom izblijed-jelom polusvjetlu, Bellinzona nije znala ni za špice prometa ni za sate mrtvila. Ljudi su svoje poslove obavljali kad bi se u njima pokrenuo duh, ili kad ih više ne bi mogli odlagati. Pa ipak se osjećalo bilo djelatnog ţivota. Bilo je trenutaka kad bi nasilje upravo lebdjelo u zraku, spremno da se rodi, baš kao i trenutaka kad bi se lijena zvijer, onako zasićena, smotala u klupko i utonula u nemiran san. Prišao je nekom starom ljudskom muţjaku što je nad zarĊalom ţiĉanom košarom pekao riblje glave. "Starce", rekao je Rocky engleski. Dobacio mu je paketić kokaina, koji je ovaj uhvatio u zraku, njušnuo ga i strpao u dţep. "Ĉuvaj mi ĉamac dok se ne vratim", rekao je Rocky, "pa ćeš dobiti još jedan." Rocky se okrenuo i zakloparao niz molo na ĉetiri dijamantno tvrda kopita.
KIKA
*** Titanid je bio oprezan, ali ne i odveć zabrinut. Ljudima je trebalo dugo da nauĉe svoju lekciju, ali su je bar nauĉili dobro. Kad su ljudi potrošili svoje streljivo, Titanidi su izgubili osjećaj za blagost. Blagosti prema ljudima nikad nisu ni imali, ali su bar bili realistiĉni. Nema nikakva smisla prepirati se s naoruţanim ĉovjekom. Gotovo ĉitavo stoljeće, većina je ljudi na Gei bila naoruţana. Ali su se meci u meĊuvremenu potrošili, pa je sad Rocky mogao s malo straha šetati dokovima Bellinzone. Bio je teţi od petoro ljudi uzetih zajedno, i jaĉi od svake desetorice. I bar dvaput brţi. Ako bi ga ljudi napali, bilo bi mu lasno tako se ritnuti da im otkine glavu i golim im rukama poĉupati udove, a da to uĉini ne bi se nećkao baš nimalo. Ako bi se na nj najednom bacila pedesetorica, od svih je mogao pobjeći. A ako baš ništa drugo ne bi upalilo, imao je nabijeni revolver kalibra .38, dragocjeniji od zlata natrpanog u tobolac na trbuhu. Ali je to oruţje njegovu vlasniku, kapetanu Jonesu, namjeravao vratiti neupotrijebljeno. Dok je tako jahao kroz sumraĉno osvijetljen grad, širio je strahovit dojam. Dizao se tri metra u visinu, i prostirao, ĉinilo se, ĉitav metar u širinu. Obliĉjem svojim centuroid, ipak je, sve u svemu, bio mnogo elegantnija konstrukcija od klasiĉnog grĉkog modela, i svi su mu detalji bili snaţni. IzmeĊu njegova ljudskog i njegova konjskog dijela nije bilo spojne crte. Ĉitavo mu je tijelo bilo bezdlako i glatko; izuzetak su bile samo guste crne kaskade što su mu rasle iz glave i repa, i stidne dlake izmeĊu prednjih nogu. Koţa mu je imala blijedu limunskozelenu boju. Nije nosio nikakvu odjeću, ali je bio sav naĉiĉkan nakitom i obliven bojom. Ipak bi sve ljude, koji još nikad nisu vidjeli Titanida, najviše zapanjio njegov ţenski izgled. Što je bila iluzija, jer su svi Titanidi imali velike, stoţaste dojke, duge trepavice i široka, senzualna usta, a nitko nije puštao bradu. Gornjih metar i pol njegova tijela sve bi kulture na Zemlji istog ĉasa proglasile ţenskim. Spol su, meĊutim, u Titanida odreĊivali spolni organi meĊu prednjim nogama. Rocky je bio muţjak sposoban i za raĊanje djece. Krenuo je niz uske prste molova izmeĊu beskrajnih redova brodica, prolazeći kraj hrpica ljudi koji su se od njega široko odmicali. Široke su mu se nosnice još više raširile. Nanjušio je toliko toga -peĉeno meso, ljudske izmetine, dalekog Ţeljeznog Majstora, svjeţu ribu,
KIKA
ljudski znoj — ali niti jednog Svećenika. Postupno je prelazio na sve napuĉenije staze, sve do širokih plutajućih Bellinzoninih transverzala. Zakloparao je preko mostova što su se lukovito dizali tako visoko da im je malo trebalo da opišu polukrug. Pri Geinoj ĉetvrtini normalne teţe nije ih bilo teško svladati. Zastao je na kriţanju tik pred Kvartom slobodnih ţenki. Osvrnuo se, svjestan da je na liniji razgraniĉenja postavljeno odjeljenje od sedam ljudskih slobodnih ţenki, no za njih ga je bilo briga baš kao i njih za njega. Da je poţelio, mogao je ući u kvart; straţa je pazila samo na ljudske muţjake. U blizini jedva da je i bilo ljudskih bića. Jedino koje je opazio bila je ţenka kojoj bi Rocky dao devetnaest do dvadeset godina, iako ih je kod ljudi izmeĊu puberteta i menopauze bilo teško odrediti. Sjedila je na stupu i nalaktila bradu, a na nogama je imala plitke crne balerinke zaobljenoga vrha. Iz njih su izlazile vrpce i oplitale joj se oko listova! Podigla je pogled prema njemu, i on je istoga ĉasa shvatio da bi drugi ljudi za nju sigurno rekli da je luda. Ali je takoĊer shvatio i to da nije raspoloţena nasilno. Ludilo ga nije brinulo; ta to je samo još jedna ljudska rijeĉ. Ludost zdruţena s nenasilnošću stvarala je, zapravo, baš Rockyju najdraţe ljude. A Cirocco Jones, e, ta je zbilja sto gradi luda... On joj se nasmiješio, a ona je nakrivila glavu. Uspela se na prste. Ruke su joj se digle i raširile, i ona se sva preobrazila. I zaplesala. Rocky je znao njezinu priĉu. Takvih je bilo na tisuće: ljudsko smeće, ljudi bez doma, bez prijatelja, bez iĉega. Ĉak su i prosjaci u Calcutti posjedovali komadić ploĉnika na kojem su mogli noćiti, ili su Rockyju bar tako priĉali. Jer Calcutta se već odavno pretvorila u uspomenu. Bellinzonci poĉesto nisu imali ni toliko. Mnogi više uopće i nisu spavali. Koliko je godina mogla imati kad je izbio rat? Petnaest? Šesnaest? Ona ga je preţivjela, a onda su je pokupili Geini lešinari, i tako je došla ovamo, ostavši ne samo bez sve svoje materijalne imovine i kulture i svih ljudi koji su joj ikad nešto znaĉili, već i samoga razuma. Pa ipak, bila je bogata. Netko ju je, zacijelo davno na Zemlji, nauĉio kako se pleše. I tako su joj još ostali ples i baletne cipelice. A imala je
KIKA
i svoje ludilo. A to je na Gei nešto vrijedilo. Bila je to zaštita; one koji bi kinjili umobolne, znalo bi snaći veliko zlo. Rocky je znao da su ljudi slijepi na glazbu svijeta. Ono malo ljudi oko nje, ĉak i da je opazilo da je zaplesala, ne bi moglo ĉuti zvukove što ih je stvarala za njegovo uho. Dok je tako poskakivala i vrtjela se, Rockyju se ĉinilo kao da iza nje svira Titangradska filharmonija. Uvjeti su na Gei bili kao stvoreni za balet. Djevojka bi ostajala lebdjeti ĉitavu vjeĉnost, i pri pogledu se na nju hodanje na vršcima prstiju ĉinilo za ĉovjeka posve prirodnim hodom — ukoliko bi se uopće moglo reći da oni imaju ikakav prirodni hod. Već i to da mogu hodati bilo je pravo ĉudo, ali plesati... U potpunoj tišini ona je tu, na prljavome molu, na rubu ljudske kante za smeće, stvarala La Sylphide. Završila je, napravila kniks i nasmiješila mu se. Rocky je posegnuo u tobolac, pronašao još jedan paketić kokaina, i pomislio kako je to mala plaća već i za sam smiješak. Ona ga je uzela i ponovno napravila kniks. Sasvim bez razmišljanja posegnuo je u kosu pa izvukao bijeli cvijet, jedan od mnogih u nju upletenih. Pruţio joj ga je. Smiješak je ovaj put bio slaĊi no ikad, i natjerao je u smijeh. "Grazie, padrone, mille grazie", rekla je i ţurno se udaljila. "Imaš li koji cvijet i za mene, ti pasja papice?" Rocky se okrenuo i ugledao niskog, snaţno graĊenog ljudskog, ili, kako je taj sebe volio nazivati, "kanadskog muţjaka". Titanid je Conala poznavao već tri godine, i drţao ga predivnim luĊakom. "Ne vjerujem da si pošao za ljudskim..." "Ne reci 'repom', Conale, jer bih ti mogao izvaditi pokoji zub." "Pa kako to nazvati? Što se krupno zbilo?" "Ti to vjerojatno ne bi mogao ni shvatiti, jer si na ljepotu gluh kao top. Recimo samo to da si pao kao balega u vazu iz dinastije Ming." "Pa mislim, samo pitam." Slijeganjem je ramena podigao na ramena kaputić opšiven janjećim runom, osvrnuo se, pa iz ĉika cigare povukao zadnji dim, nakon ĉega ga je bacio u mraĉnu vodu. Conal je uvijek nosio taj kaputić. Rocky je slutio da je zbog toga zacijelo pun zanimljivih mirisa. "Jesi li što vidio?" upitao je Conal naposljetku. Promatrao je u sedam sestara što su ĉuvale Kvart. One su mu uzvratile pogled; oruţje im je u rukama stajalo labavo, ali spremno za paljbu.
KIKA
"Ne. Grad ne poznajem, no meni se ĉini miran." "I meni. Nadao sam se da će tvoj nos nanjušiti nešto što ja ne vidim. Ali ne vjerujem da je ovdje već poduţe bilo ikoga." "Da su bili, ja bih to znao", potvrdio je Rocky. "Onda mislim da moţemo dalje." Namrštio se pa podigao pogled na Rockyja. "Ukoliko je ne kaniš od toga odgovoriti." "Niti mogu niti hoću", odgovorio je Rocky. "Nešto tu opasno ne štima. Nešto se mora uĉiniti." "Da, ali..." "Nije baš tako opasno, Conale. Neću joj naškoditi." "I bolje ti je, vraški, da nećeš." *** Neko su se vrijeme cjenjkali, Cirocco i Conal, u tog prvog dana. Od toga su prošle već godine, no Conal se svega dobro sjećao. Conal se ponudio da joj postane doţivotnim robom. Cirocco je rekla da je to previše, da je to okrutna i neobiĉna kazna. Ponudila mu je dvadeset kiloreva. Conal je postupno snizio na dvjesto. Ĉarobnica mu je ponudila trideset. Našli su se na pedeset. Pritom Cirocco nije znala da je Conal kanio tada, kao što je to kanio i sada, izvršiti ono svoje prvo obećanje. Sluţit će je do smrti. Jer ju je volio ĉitavom dušom. Što ne znaĉi da se nije i kolebao, da nikad nije imao i loših trenutaka. Znalo mu se dogoditi da sjedi tako u mraku, ne pazeći na misli, i da najednom poĉne osjećati ţaljenje, ćutiti misao da se ona prema njemu zlo ponijela, da mu je uĉinila koješta što nije zasluţio. Preznojavao se tako mnogu "noć", muĉen nesanicom u vjeĉnom geanskom popodnevu, i osjećao pritom kako u njemu raste pobuna, i upoznavao apsolutni uţas. Zato što bi pokatkad pomišljao da je, duboko negdje gdje ne moţe vidjeti, zapravo mrzi, a to bi bila prava strahota, zato što je ona bila najdivniji ĉovjek što ga je ikad upoznao. Ona mu je dala i sam ţivot. Sada je znao, .kao što onda nije, da on tako ne bi postupio. Na njenom mjestu upucao bi tu glupu budalu koja se plete u nešto što je se ne tiĉe, tog idiota sa stripovima. Upucao bi ga i danas, kad bi samo naišao na takvu glupu budalu. Jedan metak, ravno kroz glavu, pras!, kako obiĉaji nalaţu i Bog zapovijeda.
KIKA
Prvih je nekoliko kiloreva bilo gadno. Još sa zaprepaštenjem ne shvaća kako ih je uopće preţivio. Cirocco većinom nije imala vremena da o njemu misli, pa bi ga ostavljala u špilji iz koje se nije moglo pobjeći. Tako je imao mnogo vremena za razmišljanje. Dok se tako oporavljao, prvi put je sebi pogledao u lice. Ne vi zrcalu; u špilji ih nije bilo, i od toga mu je neko vrijeme bilo za poludjeti jer je bio tako navikao u zrcalu promatrati pretakanje svoje muskulature, a i zato što je ţelio vidjeti koliko ga je unakazila. Na koncu se poĉeo gledati iz raznih smjerova. Posluţio se zrcalom prošlih doţivljaja, i ono što je ugledao nije ga razveselilo. Što on ima? Kad se sve zbroji, tu su samo njegovo jako tijelo (sad izlomljeno) i... njegova rijeĉ. I to je sve. Pamet? Ne spominji. Šarm? Pardon. Elokventnost, vrlina, dosljednost, suzdrţljivost, ĉestitost, zahvalnost, sućut? Pa... "Ti si jak," rekao je samome sebi, "ali ne sada i, suoĉi se s tim, ona te moţe svladati kad joj se prohtije. Imaš i nešto ljepote, ili su bar tako govorile djevojke, no jesi li ti za to zasluţan? Ne, takav si se rodio. Imao si i zdravlje, ali ga sad nemaš; jedva se i drţiš na nogama." I što još onda ostaje? Preostala je još jedino ĉast. Morao se nasmijati. "Pitanje ĉasti", rekla je Cirocco ĉas prije nego ga je Titanid ţvajznuo s leda. I koji je onda vrag ta ĉast? Conal nije nikad ni ĉuo za markiza od Queensburyja, ali je odnekud ipak skupio pravila gentlemanskoga ponašanja. Ne puca se u leĊa. Muĉenjem se krši Ţenevska konvencija. Uvijek ispali u zrak hitac upozorenja. Reci svom protivniku što kaniš uĉiniti. Daj i onom drugom šansu da pobijedi. Sve je to bilo jako lijepo, kad je rijeĉ bila o igri. Jer se igre igraju po pravilima. "Ĉovjek pokatkad mora sam odrediti svoja pravila", rekla mu je Cirocco mnogo kasnije. Ali do tada je on već i sam bio došao do toga. Znaĉi li to da pravila uopće i ne postoje? Ne. To znaĉi samo da ĉovjek treba sam odluĉiti kojih će se pravila drţati, uz koja pravila moţe preţivjeti, zato što je Cirocco govorila o preţivljavanju i u tome bila bolja od ikoga u povijesti ĉovjeĉanstva. "Najprije moraš sam zakljuĉiti koliko ti opstanak vrijedi", rekla je ona. "Onda ćeš i sam znati što ti je ĉiniti da preţiviš."
KIKA
S dušmanom nije bilo nikakvih pravila. Ĉast u to ne ulazi baš ni na koji naĉin. Neprijatelja je najbolje ubiti iz velike daljine, bez upozorenja, i u leda. Ako se ukaţe potreba da ga muĉiš, izvadi mu crijeva. Ako moraš lagati, laţi. Sve to nije vaţno. Jer je on neprijatelj. Ĉast stupa na scenu samo medu prijateljima. Za Conala su to bile teške nove ideje. Nikad nije imao prijatelja. Cirocco se baš nije ĉinila osobom prikladnom da od nje poĉne — doimala se, zapravo, vraški prikladnim kandidatom za najgoreg dušmanina što ga je ikad imao. Nitko mu nikad nije nanio ni tisućiti dio one boli. Ali bi se stalno vraćao na svoj popis. Na svoju rijeĉ. Dao joj je svoju rijeĉ. Gol, bespomoćan, tek sekundu daleko od smrti, mogao je dati još samo to, ali je to dao iskreno. Ili je bar tako mislio. Nevolja je bila u tome što je stalno pomišljao na to da je ubije. Neko je vrijeme mislio da ţivot i nije bio vrijedan toga. Duge bi sate stajao na rubu ponora, spreman da skoĉi, i proklinjao samoga sebe zbog puzavosti do koje se ponizio. *** Kad se prvi put vratila, nakon više od hektoreva dugog izbivanja, on joj je ispriĉao o ĉemu je razmišljao. Nije se nasmijala. "Slaţem se da rijeĉ nešto vrijedi", odgovorila mu je. "Meni moja vrijedi, i zato je ne dajem olako." "Ali dušmanu bi lagala, zar ne?" "Koliko god moram." On je malo razmislio o tome. "To sam ti već kazala," rekla je ona, "ali to vrijedi i ponoviti. Prisega pod prisilom ne obavezuje. Ja je takvom ne bih ni smatrala. Prisega koja se ne daje slobodno, nije uopće prisega." "To znaĉi da ne oĉekuješ da ću ja svoju odrţati?" "Iskreno govoreći, ne. Ja ne vidim baš nikakva razloga zašto bi." "A zašto si je onda prihvatila?" "Zbog dva razloga. Vjerujem da mogu predvidjeti tvoj potez i, ako ga uĉiniš, ubiti te. I Frulica vjeruje da ćeš odrţati rijeĉ." "I hoće", oglasio se Frulica. *** Conal nije znao zašto je Titanid u to tako siguran. Ponovno su ga ostavili samog, i to uskoro, i tako je dobio još vremena za razmišlja-
KIKA
nje, ali je otkrio da se stalno vraća na iste stare staze. Prisega dana pod prisilom... pa ipak, njegova Rijeĉ. I na kraju, ništa mu drugo nije ni preostalo. Mogao je ili skoĉiti ili odrţati rijeĉ. Krene li od te ruševine dostojanstva, moţda na njoj vremenom uspije izgraditi ĉovjeka kojeg bi Ĉarobnica mogla poštovati. *** Conal i Rocky su ušli u Kvart slobodnih ţenki. Svaka je od sedam ĉuvarica morala pregledati Conalovu propusnicu, no ĉak su se i tada sasvim oĉito libile da ga propuste. Sve otkako je taj kvart osnovan prije dvije godine, nijedan ljudski muţjak nije ušao više od pedeset metara daleko od vrata i poţivio dovoljno dugo da o tome moţe priĉati. No Slobodne su ţenke, već po svojoj naravi, bile društvo koje je priznavalo Ĉarobniĉinu vlast. Cirocco Jones je za njih bila boţica, nadnaravno biće, oţivjeli lik iz legende. Ona je na Slobodne ţenke djelovala otprilike onako kako bi Holmes, koji prov-jerljivo ţivi i diše, djelovao na društvo fanatiĉnih scherlokianaca: dale bi joj sve što bi joj palo na pamet. I ako ona ţeli da tog muškarca propuste u zonu, tako će onda i biti. Iza straţe je tekao stometarski nogostup znan pod imenom Zona smrti. Tu su bili pokretni mostovi, metalom obloţeni bunkeri s uskim prozorima za izbacivanje strelica, kao i kazani sa zapaljivim uljem, i sve je to bilo smišljeno da napadaĉa uspori koliko je potrebno za okupljanje amazonskih snaga. Na njih je ĉekala ţena. Svojih je ĉetrdeset pet godina nosila sa spokojstvom kojemu se mnoge nadaju no tek ga malobrojne uspijevaju steći. Kosa joj je bila duga i sijeda. Po domaćem obiĉaju svih Slo bodnih ţenki, ni ona iznad pasa nije imala ništa. Na mjestu gdje je nekoć stajala desna dojka sad je bila samo glatka, plava brazgotina^to je opisivala krivulju od prsne kosti do sedmoga rebra. "Je li bilo problema?" upitala je ţena. "Zdravo, Trini", rekao je Conal. "Nikakvih problema", umirio ju je Titanid. "Gdje je ona?" "Ovamo." Trini je s mola zakoraĉila na palubu barkaĉe. Pošli su za njom na drugi ĉamac, ne toliko impozantan. Škripavi ih je mostić od dasaka odveo na treći ĉamac.
KIKA
Za Rockyja je to bilo fascinantno putovanje, jer se on uvijek pitao kako izgledaju ljudska gnijezda. Većinom vrlo neĉisto, zakljuĉio je na kraju. I u njima je tako malo privatnosti. Neki su ĉamci bili zaista maleni. Bile su to sićušne šešule s krovovima od jedrenine, dok su drugi bili posve izloţeni elementima. Svi su bili nabijeni ljudskim ţenkama svake ţivotne dobi. Vidio je ţene kako spavaju u leţajevima na kat, udaljenim od improviziranih prolaza koliko je god to bilo moguće. Bilo je tu još ţena koje su podjarivale vatre na kojima se kuhalo i brinule se o djeci. Napokon su stigli na veći ĉamac s ĉvrstom palubom. Bio je negdje pri samoj granici kvarta, uz samu otvorenu površinu Zaljeva metvice. Na palubi je bio razapet velik šator. Trini mu je zadigla krilo i pustila Conala i Rockyja da udu. Na prostoru na kojem bi se moglo ugodno smjestiti šest Titanida, već ih je bilo šest. Kad je stigao i Rocky, bilo ih je sedam. Osim Conala, jedino je tu ljudsko biće bila Cirocco Jones, koja se nalazila u samom dnu šatora, umotana u deke, zavaljena u nešto što je mogao biti i vrlo nizak brijaĉki stolac. Tako joj je glava došla na jedva tridesetak centimetara od palube, gdje je poĉivala u krilu što su ga tvorile prekriţene ţute prednje noge Valihe (Eolski Solo) Madrigal. Titanida je polako preko Ciroccina skalpa povlaĉila ravnu britvu, i tako davala završni glanc Ĉarobniĉinoj glavi, koja je ostala gola od tjemena prema naprijed. Podigla je glavu, zbog ĉega je Valiha progutala upozorenje. Rocky je opazio da joj se glava ziba, da joj se pogled ne moţe dobro izoštriti i da joj se, kad je progovorila, rijeĉi pletu, no to se moglo i oĉekivati. "No dobro", rekla je Cirocco. "Moţemo poĉeti. Reţi, doktore, kad budeš spreman." *** Conal nije poznavao samo dvoje od Titanida. Bili su tu Rocky i Valiha, i naravno, Frulica, kao i Valihin sin Serpent. Valiha i Serpent bili su sliĉni kao identiĉni blizanci, i jedina je razlika bila u prednjim spolnim organima, i unatoĉ tome što je Valiha imala dvadeset a Serpent samo petnaest godina, Conal ih dugo nije znao razlikovati. Kim-nuo je Violi (Hipolidijski Duet) Tokati, kojeg je poznavao tek
KIKA
površno, a onda su ga upoznali s Celestom i Trubljom iz Psalmova akorda, i oni su mu dostojanstveno kimnuli. Gledao je kako se Rocky primiĉe kapetanu da bi mu kleknuo s boka. Serpent mu je predao crnu torbu, i on ju je otvorio pa iz nje izvadio stetoskop. Dok ga je namiještao na uši, Cirocco je dohvatila drugi kraj i stavila ga na golu glavu. Kucnula je po njoj šakom. "Bong... bong... bong..." oglasila se Cirocco šuplje, pa se nasmijala. "Jako smiješno, kapetane", rekao je Rocky. Dodavao je Serpentu sjajne ĉeliĉne skalpele i svrdla, jer je ovaj bio zaduţen za sterilizaciju. Conal se primaknuo i sjeo do Rockyja. Cirocco ga je uhvatila za ruku i snaţno je stisnula. "Tako mi je drago da si uspio doći, Conale", rekla je, i to kao da joj je takoĊer bilo smiješno, jer je ponovno prasnula u smijeh. Conal je shvatio da je drogirana. Jedna je od sestara iz akorda Psalam svukla Cirocco deku sa stopala i sad je u njih zabijala igle, i vrtjela ih s dva prsta. "Auh", rekla je Cirocco, ali bez pravog osjećaja. "Auh. Au." "Boli?" "Ma vraga. Ne osjećam baš ništa." Pa se zahihotala. Conal se preznojavao. Vidio je kako se Rocky prigiba, kako joj svlaĉi pokrivaĉ s prsiju i stavljao joj uho na srce. Poslušao je na nekoliko razliĉitih mjesta, pa oslušnuo glavu. Ponovio je postupak pomoću stetoskopa, no ĉinilo se da u tu spravu baš i nema puno povjerenja. "Nije li ovdje uţasno vruće?" upitao je Conal. "Skini kaputić", odgovorio je Rocky a da ga nije ni pogledao. Conal je to i uĉinio pa shvatio da je pod šatorom, ako ništa drugo, bar malo svjeţije. Ili mu je bar znoj na tijelu postao hladnije ljepljiv. "Reci mi, doktore", rekla je Cirocco, "kad sve to proĊem, hoću li moći svirati klavir?" "Naravno", odgovorio je Rocky. "Pa to je sjajno, jer klavir..." "... prije nisam znala svirati", dovršio je Rocky umjesto nje. "Taj je, kapetane, zaista s bradom." Conal se nije mogao suzdrţati; on ga još nikad nije ĉuo. I zato se nasmijao. "Ma koji ti je vrag?" zaurlala je Cirocco i pokušala ustati. "Ja samo što ne odapnem, a tebi je to smiješno? Ma ja ću te..." Conal nikad nije ĉuo što će mu to ona, jer ju je Rocky umirio. Ljutnja je prošla isto
KIKA
tako brzo kao što je i došla, i Cirocco se ponovno nasmijala. "Hej, doktore, hoću li moći svirati klavir?" Rocky joj je premazivao ĉelo purpurnom otopinom. Tri su Titanida tiho zapjevala. Conal je znao da je to pjesma za umirivanje, ali na njega nije djelovala baš nimalo. Cirocco se pak popriliĉno opustila. Vjerojatno pomaţe ako znadeš rijeĉi. "Ti, Conale, moţeš priĉekati vani", rekao je Rocky ne podiţući pogled. "Ma 0 ĉemu ti to? Ja ostajem tu gdje jesam. Netko mora paziti da sve obaviš kako treba." "Zaista mislim da bi trebao izići", rekao je Rocky i pogledao ga. "Svašta. Ja to mogu podnijeti." "Onda dobro." Rocky je dohvatio skalpel pa hitro, uredno, unatrag zasjekao veliki "C" od Ciroccina tjemena pa sve do malo iznad obrva. Potom je purpurno obojenim prstima povukao resu koţe udesno, i tako pogledu izloţio krvavu lubanju. *** "Vodi ga van", rekao je Rocky. "Već će za koju minutu doći k sebi." Ĉuo je kako Celesta izlazi kasom s Conalovim omlitavljelim tijelom, baš kao što je prije toga ĉuo kako je Conal grunuo u pod, no pritom nije ni za trenutak skrenuo pogled sa svog posla. Znao je da će se Conal onesvijestiti. Posljednjih je deset minuta ta ĉinjenica iz njega upravo vrištala. Svaki bi titanidski iscjelitelj ĉuo te simptome, iako su oni za ljudsko uho bili posve neĉujni. Ako je postojalo podruĉje neosporne superiornosti Titanida, onda je to bilo tiho. I baš je titanidsko uho prvo zaĉulo ĉudne zvukove što su dopirali iz Ciroccine glave. Nisu to bili zvukovi koji bi se dali zabiljeţiti na magnetofonu - moţda to uopće i nisu bili nikakvi zvukovi, bar ne u ljudskom smislu rijeĉi. Taj zvuk su ĉuli titanidski iscjelitelji svi odreda: bio je to šapat zla, to je mrmljala izdaja. Unutra je bilo nešto što tu nije trebalo biti. I nitko nije imao ni pojma što je to. Rocky je prouĉio ljudsku anatomiju. Bilo je govora da bi za tu operaciju trebalo pribaviti lijeĉnika ljudskoga roda, ali je na koncu
KIKA
Cirocco odbacila tu zamisao, jer joj je bilo draţe biti u rukama prijatelja. I tako je on sada bio tu, i spremao se otvoriti lubanju biĉa koje je u njegovu svijetu bilo otprilike na onome mjestu koje je u ljudskoj sekti, zvanoj kršćanstvo, zauzimao Isus Krist. Nadao se da nitko ne sluti kolika ga je jeza bila obuzela. "Što ti se ĉini do sada?" upitala je Cirocco. Glas joj je zazvuĉao mnogo bolje, mnogo opuštenije. U tome je vidio dobar znak. "Nije mi jasno. Vidim veliku crnu brojku osam u bijelom krugu..." Cirocco se zasmijuljila. "Mislila sam da će pisati: 'Klonite se svake nade, vi koji ulazite.'" Na trenutak je zatvorila oĉi i duboko udahnula. "Uĉinilo mi se da sam naĉas nešto osjetila." "Nemoguće", rekao je Rocky. "Kad ti tako veliš. Mogu nešto popiti?" Valiha joj je pruţila slamku, pa je popila gutljaj vode. "Baš kako sam i mislio", rekao je Rocky nakon što je.paţljivo oslušnuo. "Nevolja je na većoj dubini." "Nadam se ne na puno većoj." Rocky je slegnuo ramenima i dohvatio bušilicu. "Ako jest, to onda nadilazi moje snage." Ukopĉao je bušilicu u biljku-akumulator, provjerio da li radi i zaĉuo visoki bruj. Cirocco je napravila grimasu. "I neka mi netko priĉa o rock and rollu", rekla je. Rocky joj je prislonio bušilicu na lubanju, pa je ukljuĉio. "Rock and roll je bio stapanje nekoliko glazbenih elemenata koji su već postojali u ljudskoj kulturi poĉetkom 1950-ih", otpoĉeo je Rocky. "Ritam i blues, jazz, gospel, bilo je tu i utjecaja countryja... sve se to poĉelo spajati pod razliĉitim imenima i u razliĉitim stilovima negdje oko 1954. Većina se pripadnika našeg akorda slaţe da je prvu sintezu ostvario Chuck Berry, pjesmom 'Maybellene'." '"Why cancha be true?'" zapjevala je Cirocco. Rocky je premjestio svrdlo na novo mjesto pa se sumnjiĉavo zagledao u Cirocco. "Ĉini se da si se informirala", rekao je optuţujućim glasom. "Ĉisto me zanimalo zašto se tvoj akord tako zove."
KIKA
"Bila je to ukrasna nota u glazbenoj povijesti", priznao je Rocky. "Neko je vrijeme posjedovao privlaĉnu energiju, ali je njegov potencijal uskoro bio iscrpljen. U to doba to, naravno, nije bila rijetkost; novi bi glazbeni oblik rijetko kada preţivio dvije godine, nekmoli pak desetljeće." "Ali je rock and roll poţivio pet desetljeća, istina?" "Kako se uzme." Dovršio je drugu rupu i prihvatio se treće. "Glazbena vrsta zvana 'rock' odrţala se dugo, ali se odvojila od zeitgeista." "Daj nemoj me bombardirati krupnim rijeĉima. Ja sam samo tupo glupo ljudsko biće." "Oprosti. Kreativna se energija trošila na sve bizantinskiju produkciju, smlavile su je tehniĉke mogućnosti koje nije imala muda eksploatirati ni mudrosti razumjeti. Pretvorilo se to u nešto šuplje sa sjajnom vanjštinom, više zaokupljeno procesom negoli tezom. Zanatsko umijeće nikad mu nije bilo jaĉa strana, i na nj se uskoro i sasvim zaboravilo. Vrijednost se umjetnika poĉela mjeriti decibelima i megabaksama. Zato što mu nije bilo zamjene, još je neko vrijeme nastavio teturati, sve tamo do sredine 90-ih, kad su ga i prestali smatrati ozbiljnom glazbom." "Priliĉno oštre rijeĉi od stvora koji se preziva Rock'n'Roll." Rocky je sad dovršio i petu rupu. Otpoĉeo je sljedeću. "Nisu ni najmanje. Ja naprosto ne ţelim lešinu proglašavati bogom, kao što to rade neki struĉnjaci. Barokna je glazba ţiva dok god ima ljudi koji je sviraju i u njoj uţivaju. U tom je smislu ţiv i rock and roll. Mogućnosti su, meĊutim, baroka iscrpljene još pred stotine godina. Isto je i s rockom." "Kad je umro?" "O tome se još spore. Mnogi vele 1970, kad je McCartney tuţio Beatlese. Drugi to pomiĉu sve do 1976. Nekima je opet, zbog najrazliĉitijih razloga, draţa 1964." "A što je tebi najdraţe?" "Negdje izmeĊu 64. i 70. Bliţe 64." Sad je već bio izbušio niz od osam rupa. I poĉeo ih spajati pilom. Radio je u tišini, i neko vrijeme ni Cirocco nije imala što reći. Ĉuo se samo zvuk pile za kost i, izvana, tiho pljuskanje vode o bok broda. "Ĉitala sam kritike koje visoko hvale Eltona Johna", rekla je Cirocco.
KIKA
Rocky je samo prezrivo frknuo. "A što je s renesansom rocka 80-ih godina?" "Smeće. Hoćeš li sad spomenuti još i disco?" "Ne, neću ga spomenuti." "Odliĉno. Sigurno ne ţeliš da mi se oklizne prst." Cirocco je vrisnula. Rockyjeva se ruka s rotirajućom pilom skoro okliznula. Još nikad u ljudskom glasu nije ĉuo takav bol. Krik je i dalje postajao sve viši i sve glasniji, i Rocky je poţelio umrijeti. Što je uĉinio? Ĉime je to Cirocco nanio toliku bol? Da nije bilo Valihine jake ruke, bila bi si zgulila koţu s lica. Ovako su joj se, meĊutim, svi mišići u tijelu napeli kao ĉeliĉne ţice. Otimala se, i krik je zamro jer joj je ponestalo zraka. I sad je i sama tišina Rock-yjevu uhu postala bolna. Poĉela se gristi za jezik; sad se ubacio Serpent i meĊu zube joj zabio komad drveta, no uĉinila je to samo s jedne strane. Pritisak je bio neuravnoteţen. Rocky je ĉuo kako joj puca ĉeljust. I onda je bilo gotovo. Cirocco je otvorila oĉi, i one su krenule lijevo-desno, kao da traţe nešto što će na nju skoĉiti. Drveni je klin bio skoro pregrizen. "Što je to bilo?" upitala je pletući jezikom. Rocky joj je njeţno opipao ĉeljust, pronašao mjesto loma, pa to odluĉio ostaviti za kasnije. "Mislio sam da ćeš to ti objasniti meni." Pognuo je glavu da mu Serpent moţe otrti znoj s lica. "Bilo je to... nešto kao sve glavobolje svijeta, sve odjednom." Doimala se zbunjeno. "Ali se toga jedva i sjećam. Kao da toga nema, i kao da toga nikad nije ni bilo." "Mislim da bi zbog toga morala biti sretna. Hoćeš da nastavim?" "Kako to misliš? Sad više ne moţemo stati." Rocky je spustio pogled na ruku, koja se prestala tresti. Upitao se zašto je ikad izuĉavao ljudsku anatomiju. Da nije bio tako prokleto radoznao, sad bi se s tim baktao netko drugi. "To je izgledalo kao nekakva opomena", bilo je sve što je znao reći. Iako o tome nikom nije ništa govorio, bilo mu je priliĉno jasno što bi joj mogao naći pod lubanjom. "Otvori je", rekla je Cirocco, i pustila kapke da se ponovno sklope. Rocky je uĉinio kako mu je bilo reĉeno. Dovršio je zadnji rez i podigao sekciju plosnate kosti. Ispod je bila dura mater, baš kao što je rekla Grayeva Anatomija. Ispod membrane je vidio obrise
KIKA
cere-bruma. U sredini, u velikom uzduţnom procijepu izmeĊu dva ĉeona reţnja, leţala je oteklina koja tu nije trebala biti. U obliku kriţa, preokrenuta, kao znak kakvog poganog Ċavla. Znak Demona, pomislio je Rocky. Dok ju je promatrao, oteklina se pomaknula. Zasjekao je oko nje, podigao membranu sa sive mase i spustio pogled na biće iz noćne more. Noćna mu je mora uzvratila pogled, i zaţmirkala. Bila je blijedo bijela, prozraĉna — svuda, osim u glavi. Izgledala je kao sićušna zmija, ali je imala dvije ruke koje su završavale minijaturnim šakama. Tijelo joj se bilo ugnijezdilo u uzduţnom procijepu, a imala je i rep koji se spuštao izmeĊu hemisfera. Rocky je sve to vidio u prvih nekoliko sekundi; a ono na što mu se pogled stalno vraćao bilo je lice tog stvorenja. Imalo je prevelike, pokretne, trogloditske oĉi usaĊene u lice guštera. Ali su se usta micala; imala su usne, i Rocky je vidio ĉak i jezik. "Vraćaj to!" zakriĉao je stvor. I poĉeo se zarivati medu hemisfere Ciroccina mozga. "Pincetu", rekao je Rocky, i netko mu ju je pljesnuo na dlan. Dohvatio je demona za vrat i izvukao ga. Ali mu je rep bio duţi nego što je mislio, i još je bio ĉvrsto usaĊen u procjep. "Svjetlo! Svjetlo! propištala je kreatura. Rocky ju je drţao za vrat; zato ju je stisnuo još jaĉe i ona je zakrkljala. "Zadavit ćeš me!" zacviljelo je stvorenje. Rockyju ne bi bilo ništa draţe nego da mu zakrene gnusnu glavu, ali se plašio mogućih posljedica za Cirocco. Još je jednom zaiskao pincetu, pa njom oprezno razdvojio moţdane polutke. I vidio da je, duboko dolje, rep ĉudovišta usaĊen u corpus collosum. "Majko", rekla je Cirocco ĉudnim glasom. I zaplakala. Što da radim, što da radim? Rocky to nije znao, ali je znao bar jedno: Nije joj mogao zatvoriti glavu prije nego što ukloni to stvoren"Škare", rekao je. Kad ih je dobio, zavukao ih je meĊu moţdane polutke, najdublje što je mogao, sve dok mu se meĊu oštricama nije našao vršak demonova repa. Zastao je. "Ne, ne, ne..." zavrištao je stvor kad je vidio što mu radi. Rocky je škljocnuo škarama.
KIKA
Kreatura je kriknula kao sam vrag, ali se Cirocco nije ni pomakla. Rocky je dugo zadrţavao dah, pa ga ispustio, i onda ponovno pogledao. Vidio je dolje onaj odsjeĉeni komadić repa. Izvijao se i oslobodio spone, narav koje je Rockyju bila nepoznata. Ali se ipak oslobodio, i Rocky ga je već skoro bio dohvatio pincetom, no onda se sjetio svog zarobljenika — koji je bio već skoro poplavio. Predao ga je Serpentu, koji je tu vrištavu nakaradu stavio u teglicu i hermetiĉki je zatvorio. Rocky je izvadio odsjeĉeni komadić repa. "Kapetane, da li me ĉuješ?" upitao je. "Gaby", promrmljala je Cirocco. I otvorila oĉi. "Da. Ĉujem te. Vidjela sam da si ga uhvatio." "Zaista?" "Zaista. Iako ne znam kako. Ali sad ga više nema. Niĉeg više nema. Ja to znam." "Gea zbog ovog neće biti sretna", zapjevala je Valiha. "Uhvatili smo joj špijuna." Podigla je teglicu. Unutra se ono stvorenje izvijalo i cupkalo kraj odrezanoga repa. "Oprosti zbog onog", rekao je Conal i sjeo do Rockyja. Pogledao je Cirocco pomalo nelagodno, ali je vladao sobom. "Sve se ĉini normalno, jel je, Rocky? Jesi li štogod našao?" Valiha je podigla teglicu. Conal je pogledao. "Neka mu netko pomogne", rekao je Rocky. "Zatvaramo." *** Jedanaest revova nakon što je Rocky Ĉarobnici zašio glavu, Kino Pandemonij je poĉeo davati još jednu dvostruku predstavu: Rock Around the Clock s Billom Haleyjem i Cometsima, te Donovanov mozak. Kao i obiĉno, ni sada nitko nije znao zašto je Gea iz svoje goleme zbirke izabrala baš ta dva filma, no mnogi su posjetitelji opazili da baš nije dobro raspoloţena. Jedva da je i gledala u platno. Vrpoljila se i drţala zamišljeno. Toliko se bila uzbudila da je u jednom trenutku sluĉajno stala na dva panaflexa i jednog ĉovjeka, i usmrtila svo troje. Njihova su tijela ţurno pojeli Svećenici.
KIKA
DESETA EPIZODA Nitko nije ni sanjao da bi rat mogao potrajati sedam godina, no baš se tako dogodilo. Baš kao i svaki rat, i ovaj je imao svoje uspone i padove. Jednom zgodom ĉitavih pet mjeseci nije pala nijedna bomba, i neki su se usudili ponadati da je rat gotov. A onda su pogodili Dallas, i vatreni su se dvoboji nastavili. U ĉetiri su navrata golema jata projektila opisala luk od jednog do drugog kraja globusa — bili su to masovni "Nedjeljni nokauti" koji su, po zamisli, trebali taj sukob prekinuti jednom i za svagda. Nijedan u tome nije uspio. Zaraćenici su otpadali tek kad bi dostigli stadij u kojem više nije bilo preţivjelih koji bi mogli upravljati napadom. Ipak, ona tvrda jezgra od dvadesetak nacija ukopala se tako sigurno da je mogla ratovati još dva stoljeća. Punih sedamdeset postotaka oruţja zakazalo je na ovaj ili onaj naĉin. Na gradove je palo na stotine "mućak-bombi" pa izbljuvalo plutonij, i tako obavijestilo stanovnike da iza njih uskoro dolazi još jedna. Pisali su se uvodnici koji su ruţili gramzivost proizvoĊaĉa oruţja koji su koristili rupe u ugovorima s drţavom, u vjeri da nitko nikad neće doznati da su im bombe defektne. Predsjednici kompanija bili su linĉovani; linĉ je postao svjetska manija koja je ljude pokatkad obuzimala samo zato da ne bi morali misliti o ratu. Generalima su ţivima odirali koţu, diplomate vukli po prahu i ĉereĉili, premijere prţili na ulju, no ĉini se da baš nije pomagalo. Oni koji su u svemu tome bili vaţni krili su se u bunkerima pet milja pod zemljom. Bilo je i pokušaja da se uspostavi mir. Konferencije bi obiĉno završavale pretvaranjem grada-domaćina u paru. Batine su dobili i Geneva, i Helsinki, i Djakarta, i Sapporo, i Juneau. Na koncu su u pregovaraĉe, kad bi pokušali ući u grad, poĉeli pucati bez upozorenja. Nakon sedam godina rat se prestao pojavljivati u veĉernjim vijestima. Sva sredstva za prikupljanje javnih informacija bila su uništena. Svi satelitski kanali sluţili su iskljuĉivo prenošenju vojnih poruka, a i tako više nitko nije ni imao televizor za primanje programa. Potrošen je otprilike stoti dio zemaljskog nuklearnog arsenala, a još je jedna dvadesetina bila uništena prije nego što je mogla biti privedena svrsi. Ali je ipak ostalo još podosta. Ali zato nije ostalo i podosta ljudi.
KIKA
Prošle su već tri godine otkako je skupljena zadnja spomena vrijedna ljetina. Malobrojni preţivjeli na površini prekapali su ruševine u potrazi za konzervama, lovili ţivotinje i meĊusobno se proţdirali. Ali je i divljaĉi preostalo malo, divljaĉi kako ţivotinjskog, tako i ljudskog roda. Nakon što je izbio rat, poĉeli su se pojavljivati mesije, i to s prosjeĉnom uĉestalošću od otprilike tri do ĉetiri na sat. Većina je njih tvrdila da moţe prekinuti rat, ali nitko to nije i stvarno uĉinio. Većina je od njih sad već bila mrtva, a uskoro će to biti i Zemlja. *** Sedam su godina izvanzemci hodali kao po jajima. Mjeseĉeve i marsijanske kolonije već su na samom poĉetku rata ţurno proglasile neutralnost, sve u nadi da se, dok se dolje na Zemlji bude rušila ljudska civilizacija, neće naći nikome na putu. Mišljenja o tome mogu li tri lunarne nacije opstati bez pomoći sa Zemlje priliĉno su varirala. Na poĉetku rata na Mjesecu je ţivjelo skoro tri milijuna ljudi. Marsijanci su raĉunali da bi se mogli odrţati dvadeset godina, ali ne više od toga. Mnogobrojnije od tih planetarnih naseobina bile su O'Neilove kolonije. Bilo ih je na stotine, a ţiteljstvo im je variralo izmeĊu pet i sto tisuća. Većinom su se bile smjestile u L4 i L5, toĉkama gravitacijske stabilnosti šezdeset stupnjeva ispred i iza Lune. Popriliĉni su grozdovi postojali i u toĉkama LI i L2, unatoĉ perturbacijama koje su nastojale izbaciti graĊevine iz libracijskih toĉaka; uz pomoć malog raketnog motora ĉak su i najveće kolonije uspijevale saĉuvati stabilnost uz tek minimalni utrošak energije. Kad se rat nastavio vući, ti su motori prikladno posluţili i za nešto drugo. Sve potiho, bez velike galame, neki su se od O'Neilovih cilindara poĉeli preobraţavati u svemirska plovila. One novije kolonije već su imale više no adekvatne pogonske sustave. Drugima je trebalo nešto vremena, i one su krenule najsporijim orbitama, ali je već bila poĉela velika seoba svih onih koji su vjerovali da bi mogli opstati i bez Zemlje. Bilo je mnogo mjesta na koja se moglo otići, ali nijedno od njih nije bilo baš naroĉito. Neki su se pokušali probiti do Merkurove orbite, gdje je postojalo izobilje besplatne energije. No pokazalo se da je to izobilje zapravo preobilje. Nekoliko ih je krenulo da zauzme putanju
KIKA
oko Venere i trojansku poziciju na njenoj putanji. Mnogo ih je više krenulo u susjedstvo Marsa, ili do zemaljskih trojanskih toĉaka. Problem je bio kako se dovoljno udaljiti od Zemlje da vjerojatnost pogotka postane isuviše mala a ti sam nevrijedan gaĊanja, no istodobno ostati dovoljno blizu Suncu da moţeš preţivjeti. Vrlo ih se malo odluĉilo na veliki skok. Oni su svoje domove pretvorili u zvjezdane brodove i krenuli u vanjski prostor. * * * Conal je za sva ta zbivanja ĉuo od izbjeglica što su stizale za sedme ratne godine. U misli mu je došla slika od koje više nije mogao pobjeći: vidio je Zemlju kao zacrnjeli globus, koji je pucao i raspadao se, opasan plamenom. Sićušne gnjidice u hrpama su trĉakarale, pokušavajući pobjeći. "Štakori bjeţe s broda koji tone", rekao je Ĉarobnici. "A što bi to drugo štakori i trebali uĉiniti?" odrezala mu je ona. "Da hrabro odu na dno? Štakori su skoro najpametnije ţivotinje, a i najţilavije. Štakori brodu ne duguju ni crnoga vraga, baš kao ni ti tvoji kepeci od metar i šumsku jagodu." "Ne moraš me odmah klati." "Ĉinit ću to dokle god budeš mislio da je pametno uzdati se u psihopate. Tko u ovom trenutku moţe pobjeći sa Zemlje a to i ne uĉini, zacijelo misli da se najslaĊe spava s pobješnjelim psom. Ti tvoji kepeci su umno zdravi koji bjeţe iz umobolnice. A moţda i iz grobnice." *** Kad bi našao vremena, Conal bi se volio motati oko Portala u neposrednoj blizini Bellinzone, i popravljati rasu. Portal je bio baš ono što mu je govorilo ime: ulazna luka sveg jadnog bijednog taloga što se skupljao na Geinim obalama. Na Geinoj vanjskoj površini nalazio se hvataĉ koji je lovio sva Geina jaja u povratku, i sve rjeĊe ljudske brodove što su tu dolazili potraţiti zaklon. Odavde bi ljude odvodili na Gein ekvivalent Ellis Islanda, duboko dolje u njezinoj utrobi, gdje bi ih obraĊivali. Postupak je prema doseljenicima nekoć bio sloţen i dugotrajan. Sad je bio prost ko napoj: sveti ljudi lijevo, smrtnici desno. Mesije, svećenici, propovjednici, pastori, šamani, gurui, ĉiri-biri majstori, derviši, redovnici, rabini, mule, ajatolasi, vikari, nekromanti, prelati i pape, svi
KIKA
bi oni odlazili ravno Gei u audijenciju. Druge bi krcali u kapsule sa svim što su mogli nositi na leĊima. Uslijedila bi kratka voţnja kroz Gein cirkulacijski sustav, sve do sfinkterskog ventila koji bi ih istisnuo, sve po dvadesetoricu, u malu špilju koju je Cirocco nazvala "šupkom svijeta". S obzirom na to da su sve izbjeglice izlazile na istome mjestu, Portal je privlaĉio izvjesne elemente koji su se nadali da će se okoristiti tuĊom slabošću i neznanjem. Baš poput makroa što pecaju na velegradskom autobusnom kolodvoru, i ovi su stajali na ĉeki, vrebajući na doseljenike koji imaju nešto što bi se dalo prodati uz dobit. Pokatkad bi to bila njihova oskudna materijalna dobra. Pokatkad bi to bilo i nešto mnogo gore od toga. Igra što ju je Conal igrao bila je ĉudna. Igrao ju je već mnogo puta, iako mu je Cirocco govorila da je lud što se u to upušta. On bi to, meĊutim, nastavio ĉiniti sve da je i vjerovao da to ona misli ozbiljno, no znao je da nije tako, a Frulica mu je to i potvrdio. "To je ludost koja vrijedi", rekao mu je Titanid. "To je pravi titanidski postupak." Titanidi su malo marili zbog izgubljene bitke, i nisu se grizli što ne mogu iskorjeniti svo zlo svijeta. Ako bi uoĉili zgodu da uĉine dobro a da sami pritom ne izgube glavu, oni bi ga i uĉinili, a tako je ĉinio i Conal. Što ne znaĉi da je išao glavom kroza zid. Neki su od portalskih djelatnika djelovali u bandama, i mrkim su okom gledali svakoga tko bi im se miješao u posao. Conal bi se drţao u pozadini, nikome na putu, i vrebao na priliku da potiho krene za lovcem koji je svoj plijen odvodio na kakvo mraĉno, skrovito mjesto. Kad bi se ta prilika ukazala, ako bi se uspio uvući za portalskim štakorom i iznenaditi ga, Conal bi ga i ubio. Je li rijeĉ bila o ubojici, lopovu, trgovcu robljem ili šverceru beba — Conalu je bilo sve svejedno. U Bellinzoni nije bilo zatvora, i nikakve sredine izmeĊu onoga koji diše i koji izdiše. Mnogo bi ĉešće morao gledati kako u ljudima najprije ubijaju ţivo govno a poslije ih ostavljaju leţati tako, gole i krvave. Tada bi ţrtvu odveo do kojeg od konjskih doktora koji su u Bellinzoni igrali ulogu bolnica. Današnji je dan slutio na dobro. Osvrnuo se i opazio ĉetiri vigilanta kako mašu toljagama nakostriješenim zarĊalim ĉavlima. Bile su tu i tri slobodne ţenke, naoruţane lukovima i strelicama, što su stajale
KIKA
dobrano odmaknute na povišenom terenu. Bude li imao i mrvu sreće, neće morati ni mrdnuti prstom. Već sama nazoĉnost tih zaštitniĉkih društava otjerala je većinu te gamadi. Što je vrijeme više odmicalo, plijen je na Portalu postajao sve mršaviji. Dolazilo je sve više ljudi bez i krpice na sebi, noseći samo prazan pogled: bili su to pokretni leševi Groblja Zemlja! Mnogi su, kad su ih spasili, bili već na izdisaju, neki od njih su dolazili nakon što su godinama prolazili uţasne patnje. Gea bi im izlijeĉila tijela, ali nitko nije znao ili nije htio poduzeti ništa i s njihovom dušom. Današnje je društvo bilo drukĉije. Ĉitava polovica bila je ne samo odjevena, već je i nosila naprtnjaĉe i kovĉege prenabijene plijenom. Conal je već ĉuo mrmljanje šakala. Zviznuo je luk slobodne ţenke i ĉovjeku se u grivi stvorila strelica; u Bellinzoni se to smatralo pristojnim upozorenjem. Vigilanti su ih poĉeli obarati toljagama, ali su ubrzo bili prisiljeni na uzmak. Conal se izmaknuo. Nije mu se ginulo u guţvi. Kad se već bio spremao otići, opazio je posebno zanimljiv duet. Bila je to niska ţena tridesetih godina s nekakvim bojama na licu i malim zamotuljkom u naruĉju; koraĉala je kraj zapanjujuće lijepe mlade ţene visoke najmanje sto osamdeset tri. Obije su bile odjevene u sjajnu, pojastuĉenu sintetsku svilu: odjeću svemiraca. Visoka je nosila većinu prdjage, ali je ona niska nosila veliki telećak od sintetske svile. Conal je zastenjao. Bilo je to kao da je ugledao španjolski galeon, krcat blagom, kako uplovljava u gusarsko gnijezdo. Nije imao pojma što bi se sad moglo dogoditi. A dogodilo se brzo. Iz mnoštva je izletio sitan lik, udario onu manju šakom u lice i zgrabio zamotak. Conal je najednom shvatio da je u njemu malo dijete. Majka je poletjela za otimaĉem, no on se brzo zabio u ostatak bande, koja bi te dvije ţene skinula do gole koţe dok bi onaj glavni pobjegao s prvom nagradom. Tim ţenama nije mogao baš niĉim pomoći. Napala su ih bar šestorica. Zato je trebao poći za onim koji je ugrabio dijete, jer od svega što se ĉovjeku moglo dogoditi na Gei, prodaja je Ţeljeznim Majstorima bila najgora. Već se bio otisnuo za njim, kad je otpoĉela krika. Okrenuo se protiv volje. Bilo je to kao tornado. Ţene su u objema rukama imale noţeve, a imale su ih i u cipelama, i sad su se divlje vrtjele, urlajući koliko ih je
KIKA
grlo nosilo, pa bole i parale. Jedan je dobio sedam uboda prije nego je našao malo vremena da napokon padne i poĉne crkavati. Drugi je baš pokušao zadrţati grkljan na okupu, kad mu je druga oštrica zašla u crijeva. Ĉetvorica su već bila pala, pa petorica, kad su se ubacili i drugi isukanih noţeva. Zbilja šteta, zaista. Bila je to najsjajnija parada sirove, divlje volje za borbom što ju je vidio u ţivotu, ali nije mogao shvatiti kako bi se dvoje mogli odrţati protiv ĉitave vojske. Sa sobom će u pakao povući i krasnu poĉasnu gardu, ali će svejedno izgubiti glave. Ali je bar morao spasiti dijete starije ratnice. Zastao je zamalo predugo, hipnotiziran pokoljem. Kad se Conal napokon probio kroz mnoštvo i izbio na otvoreno, odbjegli se otmiĉar već pribliţavao glavnom mostu što je vodio do Bellinzone. Kad je s njega sišao, Conal mu se već bio primakao na sto metara. Bjegunac je bio sitan i brz. Zalijetao se u mnoštvo pa iz njega izlijetao, no onda je zeznuo samoga sebe. Znajući da je ĉovjek u trku upadljiv, usporio je i zirnuo preko ramena da vidi je li mu tko za petama. Da je nastavio trĉati još minutu, Conal bi ga moţda izgubio, no da je Conal nastavio trĉati još samo sekundu, ovaj bi ga vjerojatno opazio. Ali to je bio dio Conalove igre, i kad se ovaj osvrnuo, iza sebe od potjere nije ugledao ni traga. Kad se osvrnuo i po drugi put, opet nije vidio ništa, baš kao što nije vidio ni kad je to uĉinio treći put. Niĉega nije bilo ni ĉetvrti put, i ovaj put zbog valjana razloga. Conal je već bio ispred njega. Nije bilo teško zakljuĉiti kamo je on namjerio, jer bilo je dobro poznato gdje se nalazi trgovaĉka ispostava Ţeljeznih Majstora. Nije imalo baš nikakva smisla zadrţavati ljudsko dijete duţe nego što se mora; ljudi su na šverc bebama uglavnom gledali popriliĉno mrgodno. I tako se Conal postavio na uski molo i priĉekao ga. Ĉovjek je došao ţurno, i dalje budno prateći progoni li ga tko iza leda. Conal je slutio da je ĉovjek ĉuo one krikove i da su ga oni pošteno uzdrmali. I tako je uĉinio baš ono što je Conal i oĉekivao: ispruţio je dijete pred sebe i krenuo na Conala s noţem u desnici. Conal ga je zgrabio za zapešće i slomio mu ga; ĉovjek je kriknuo i noţ mu je pao iz ruke. Drugom ga je rukom Conal zaobišao i zabio mu noţ u leda. Ispustio je dijete i Conal ga je uhvatio, a onda izvukao noţ i ĉovjeka polako spustio na drveni molo.
KIKA
Uvjerio se da je s djetetom sve u redu, pa kleknuo kraj otmiĉara. Muškarac. No, dobro, u Bellinzoni je bilo dovoljno imati trinaest ili ĉetrnaest godina pa da budeš muškarac. No Conalu ipak nije bilo lako pri duši. Još je izgledao kao djeĉak. Japanac je, pomislio je Conal. Ali ni to nije bila rijetkost. Stanovništvo je na Gei bilo, grubo govoreći, proporcionalno stanovništvu na Zemlji, što znaĉi da je tu smeĊe i crne i ţute koţe bilo mnogo više od bijele. Djeĉak je trpio jake bolove, i buncao nešto na materinjem jeziku, i ĉinilo se da bi moglo potrajati. Conal je digao noţ i zadigao obrve u upitnoj gesti za koju se nadao da je univerzalni znak pitanja. Djeĉak je ţestoko zakimao glavom. Conalova mu je oštrica kliznula izmeĊu rebara i pronašla srce, i djeĉak je u trenutku bio mrtav. Obrisao je oštricu i vratio noţ u korice. "Veliki junak", promrmljao je. Svijet je zaista usran kad ne moţeš zatući taj ljudski karcinom što ubija malu djecu i pritom osjetiti zadovoljstvo. Kao i obiĉno, Ciroccina je bila zadnja. U ovom ţivotu baš nema vraški mnogo stvari koje moţeš uĉiniti, a da poslije, na ovaj ili onaj naĉin, ne osjetiš muĉninu. *** Sad se postavilo pitanje što s djetetom. Na um mu je palo nekoliko stvari. Postojali su vjerski redovi i još neke organizacije koje su preuzimale siroĉad. Medu njima najjaĉe su bile slobodne ţenke — a one bi, po njegovu sudu, djetetu vjerojatno priskrbile i najbolju njegu. Dijete je bilo umotano u nekakvu svemirsku naprtnjaĉu; nije mu bilo baš odmah jasno kako se razvezuje. Ali je na koncu ipak nekako uspio. Pogledao je na bezobrazno mjesto i zavrtio glavom. No dobro, to znaĉi da slobodne ţenke neće htjeti maloga. Tko je drugi na ljestvici kvalitete? Kroz glavu mu je prošla smiješna misao. To je, naravno, nemoguće, no što ako..? I tako je krenuo natrag prema Portalu. *** Još su bile ondje, i još ţive. Pa ipak, ukoliko se uskoro nešto ne dogodi, neće to više biti dugo. Skupilo se tu mnoštvo od stotinjak najljućih i najopakijih tipova što ih je Bellinzona mogla ponuditi; stajali su u polukrugu pedesetak metara
KIKA
od kamenoga zida do kojeg su stjerali one dvije ţene. Prostor izmeĊu njih bio je posijan leševima. Conal ih je, prije nego što je prestao brojati, nabrojao dva tuceta. Bilo ih je i mnogo više. Zastao je negdje u dnu gomile i pokušao shvatiti što se dogodilo. Odgonetka je leţala u leševima. Većina onih bliţih dvjema ţenama poginuli su od uboda noţem. Oni dalji imali su rane kakve su se danas rijetko viĊale na Gei: bile su to okrugle rane veliĉine novĉića. Njegova je slutnja dobila i potvrdu kad je jedan od ljudi iz mnoštva bacio koplje, a jedna mu od ţena opalila u trbuh. Conal je pognuo glavu. Mnoštvo je ustuknulo, no onda se neumoljivo ponovno poĉelo primicati. Napast je naprosto bila prevelika. Bila je to pat pozicija. Nitko u mnoštvu nije znao koliko je ţenama još preostalo streljiva. Da su nagrnuli zajedno, gomila bi ih smlavila, ali medu šakalima nije bilo organizacije. Conal je malo promislio o tome i shvatio ironiju situacije. Oĉito je da su one dvije imale samo ograniĉen broj metaka, jer da nije bilo tako, naprosto bi pokosile svakoga tko im se našao na puškometu. Nitko u gomili nije ţelio pokupiti metak samo zato da bi nekom drugom omogućio da se doĉepa blaga. I tako će krajnji ishod, za nekoliko minuta ili nekoliko sati, biti da će dvije ţene potrošiti metke, u kom će ih sluĉaju moći ponovno napasti — ali to tada više neće biti vrijedno truda. Conal je još jednom promotrio onu višu. Sedamnaest, pomislio je. Moţda osamnaest. Duga plava kosa, divlje plave oĉi. Bila je lijepa, što mu nikad nije promicalo. Ali bilo je tu i još nešto, nešto što joj je bilo zajedniĉko s onom starijom ţenom — njezinom majkom? Bio je to pogled koji je govorio da će umrijeti na nogama, boreći će, da se neće dati uhvatiti ţiva. On je to poštovao. On je nauĉio što to znaĉi kad te uhvate ţivog, i to se ni njemu više nikad neće dogoditi. Poletjelo je još jedno koplje, i onda je ona visoka prasnula još jedan metak. Taj je prošao kroz ĉovjeka koji je bacio koplje i zario se u srce ĉovjeku koji je stajao iza njega. Krasan pištolj, pomislio je Conal. Ali gdje su slobodne ţenke? upitao se — i onda ih ugledao. I njih su bili satjerali do zida, no jedna je već bila mrtva, a druga teško ranjena. Treća je ĉuĉala kraj svojih sestara, sa pripravnom strelicom, oĉito jako uplašena. Dvije su druţine bile dvadesetak metara jedna od druge, i pridošlice nisu pokazivale nikakva znaka da bi se htjele pridruţiti ţeni
KIKA
s lukom i strelicom. Ali tko su, dodavola, uopće te ţene? Oĉito nisu vjerovale baš nikome. Nikad nije vidio nikog toli nepovjerljivog osim... osim, naravno, Cirocco Jones. Neće ih baš biti jednostavno spasiti. Sve do tog trenutka nije shvatio da će ih on spasiti. Spiskao je nekoliko minuta na pokušaj da samoga sebe odgovori od toga. Kad bi na to pogledao razumno, to mu se uĉinilo kao nešto najvratolomnije što je pokušao sve od dana kad se ugegao u bar i rekao najopasnijoj ţeni na svijetu da je kani ubiti. Spustio je pogled na lice dojenĉeta. "Ma ĉemu se to smješkate, gospodine mladi?" upitao ga je. A onda se okrenuo i ţurno se vratio preko mosta. *** "Stotinu, veliš?" Titanid koji se zvao Serpent sumnjiĉavo je zadigao obrve. "DoĊavola, Serpent, znaš da ne znam brojati do dvadeset i jedan ukoliko ne otvorim šlic. Ima ih oko stotinu, moţda stotinu dvadeset." "Opisi mi ponovno onu manju." "Crteţ na licu. Zaista strašna maska. Ona druga..." "To su tetovaţe", rekao je Serpent. "Hoćeš reći da se to ne da skinuti? Kako znaš?" "A na ĉelu joj je nacrtano treće oko, zar ne?" "Da... da, mislim da da. Kosa joj puno leti na sve strane. Imaju pune ruke posla dok pokušavaju odjednom gledati na šest strana... Kako si pogodio?" "Zato što je poznam." "Znaĉi da ideš?" "Da, mislim da idem." Osvrnuo se po velikom skladištu što je Titanidima sluţilo kao trgovaĉka postaja, pa oĉima dozvao još dva Titanida. "Zapravo mislim da ćemo napraviti trojku." *** Kad su zagrmjeli preko drvenoga mosta, zazvuĉali su kao Apokalipsa manje jedan. Conal, koji se zalijepio Serpentu za leda, poţelio je trublju. Tako mi Boga, to plave bluze dolaze na konjima i donose spas. Na zijanje u taj prizor ljudi na dnu gomile potrošili su samo jedan trenutak, pa se raštrkali kao hijene od lešine. Razbjeţali su se kud koji mili moji. Mnogi svi poskakali u smradnu vodu jezera.
KIKA
Mnogo ih, meĊutim, nije imalo vremena pobjeći. Titanidi su zagazili, goloruki, i poĉeli im lomiti vratove. Conala je brinulo da bi ţene mogle pripvicati u te prikaze, ali se sumnjiĉavost njihove naravi oĉito nije protezala i na Titanide. One su to samo gledale, napeto vrebajući zgodvi da se probiju i pobjegnu od zida. A onda je Serpent podigao Conala i bacio ga preko glava ljudi što su stajali u krugu. Doĉekao se na noge i jedva uspio i ostati na njima. Zateturao je naprijed i pred sebe pruţio djetešce kako ne bi došle u napast da u nj opale. Bio je otišao pred skoro ĉitav rev, i mnoštvo je U meĊuvremen pokušalo kamenovati ţene. Spotakao se na veliki, slobodni kamen, pao, i zapuzao oko improvizirane barikade od prtljage iza koje su ĉuĉale. Podigao je pogled na lice plave amazonke. Devetnaest, zakljuĉio je. Na lijevoj joj je strani lica bila crta sasušene krvi. Osjetio je nalet bijesa; poţelio je ubiti protuhu koja je to uĉinila. Imao je, meĊutim, i hitnijeg posla, što se prije svega odnosilo na pištolj koji mu je pritiskala na sljepooĉicu. Pruţio joj je djetešce i stavio na lice svoj najneodoljiviji smiješak. "Bok, ja sam Conal, i mislim da je to vaše." Još jedan od Ciroccinih omiljenih aforizama: Nikad ne oĉekuj zahvalnost. Njena se gornja usna prezrivo izvila, a onda je zabacila glavu prema starijoj ţeni. "Ne moje. Njeno." PUTOPIS Nekako u isto doba kad je Conal jurišao pokušavajući spasiti dvije dame u Bellinzoni, Cirocco Jonesovoj je u Febi došao anĊeo. Stajala je na rubu trokilometarske litice koja je oznaĉavala granicu sjeverne visoravni i gledala kako joj se anĊeo primiĉe s juga. Iza njega je bila tamna planina. Imala je ĉetiri jasno izdvojena vrhunca, svaki druge visine. Nju je podsjećala na razbijenu bocu, zabijenu dnom u tlo, na koju je sa svih strana nabacana zemlja. Drugi su u tome vidjeli ruševine zvonika. Cirocco je priznavala da je ta usporedba sasvim na mjestu: oko toga su ĉak kruţili šišmiši. Ili bar nešto njima sliĉno. Vrhunac je bio dvadeset kilometara daleko. Da bi
KIKA
ih se vidjelo s tolike udaljenosti, šišmiši su morali biti veliki kao mlazni linijaši. Cirocco je dobro poznavala to mjesto. Prije mnogo godina tu je poţivjela neko vrijeme. Ali to baš nije bilo nešto ĉega se voljela sjećati. AnĊeo je preletio preko nje, napravio krug na priliĉno neravnomjernoj visini, pa zalebdio u mjestu, mašući blistavim krilima. Nije mu se htjelo stati nogom na Febu. Cirocco je znala da je lebdenje za anĊela prava muka, i zato nije trošila rijeĉi. "Kong?" povikala je. "Mrtav. Dvije, tri stotine reva." "Gea?" "Otišla." Na trenutak se zamislila, pa mu zahvalila zamahom ruke. Cirocco ga je pratila pogledom dok se nije izgubio u daljini, pa sjela na rub litice. Skinula je ĉizme - krasan smeĊi par, što je sezao do koljena, titanidske proizvodnje, mek i nepromoĉiv -pa ih smotala u mali, plosnati zamotak i gurnula u naprtnjaĉu. Potom ju je uprtila, provjerila kako joj stoji ramenje i je li joj za pojasom ono malo sitnica, pa se okrenula i poĉela spust niz liticu. *** Skakaĉ iz Acapulca prestigao bi je u silaţenju liticom, ali osim njega, ništa drugo ljudsko. Golim rukama i nogama, zaboravivši posve na konop smotan u naprtnjaĉi, spuštala se tom teškom, skoro okomitom strminom brţe no što bi većina ljudi silazila ljestvama. Radila je to bez mnogo razmišljanja. Njene ruke i noge znale su što im je ĉiniti. O tome bi razmišljala s vremena na vrijeme, kad bi je drugi ljudi podsjetili da nešto od onoga što ona ĉini zasluţuje divljenje. Ona je znala da više nije samo ĉovjek. A znala je i da je još daleko od toga da bude nadĉovjek. Sve je to bilo ĉisto pitanje perspektive. Nešto se od toga stjecalo i uĉenjem iz svakog dogaĊaja u ţivotu, i Cirocco je u tome bila vrlo uspješna. Od većine njezinih pogrešaka dijelila su je već desetljeća. A nešto je od toga potjecalo i od poznavanja vlastitih ograniĉenja, koliko god da ona bila mala. Promatraĉ koji bi promatrao njeno napredovanje niz liticu pomislio bi da joj se strašno ţuri, i da se
KIKA
upušta u sulude vratolomije. A zapravo bi to znala napraviti i mnogo brţe. Cirocco je izgledala kao da joj je negdje izmeĊu trideset pet i ĉetrdeset godina, no sve je ovisilo o tome što bi ĉovjek pogledao. Koţa na šakama i vratu, kao i na licu, izgledala je tek malo starija od trideset godina; njene ţilave ruke i noge maratonca izgledale su starije, dok su joj oĉi bile još starije i od toga. Tu je Cirocco Jones zaista bilo teško procijeniti. Doimala se veoma jakom, no izgled ĉesto vara. Jer je bila još mnogo jaĉa nego što je izgledala. Kad je stigla do blagih breţuljaka na dnu litica visoravni, obula je ĉizme i potrĉala, ne zato što je bila u velikoj ţurbi, nego zato što nije imala drugog posla i zato što joj je to bio prirodni korak. *** Za malo više od jednoga reva prevalila je dvadeset kilometara. Obavila bi to i brţe da nije morala preplivati tri rijeke. Nije joj trebalo dugo da se uspne Kongovim brdom. Sve do nazubljenog višestrukog vrhunca bila je ravnomjerna uzbrdica, a ni dalje se nije morala verati. Jer je do Kingova brloga vodila široka cesta. Posljednju je dionicu puta prevalila polako. Nije to bilo zato što nije vjerovala anĊelu. Ako je on rekao da je Kong mrtav, onda je mrtav. Ali joj je smrad koji se širio budio neugodne uspomene. Stijena se izvila iznad nje i uskoro je već koraĉala kroz mrak. Dvaput je morala obilaziti dvadesetmetarske rombove što su leţali posred puta. Bili su to "šišmiši" što ih je vidjela izdaleka. A zapravo su to bili kriţanci izmeĊu reptila i vrtnoga golaća, a masa im je bila deset ,do dvanaest tona. Kad bi svoja pterodaktilska krila skupili uz tijelo, moglo bi se pomisliti da su to srušeni cirkuski šatori. Sasvim se sigurno nisu doimali ţivima, ali su bili. Pokatkad bi se znali hibernirati na ĉitavih deset kiloreva. Kad bi ţeljeli poletjeti, uspeli bi se svojim golaćkim noţicama na vrh kojeg od Kongovim šiljaka, pa bi se otpustili i onda tako znali planirati danima. Koliko je njoj bilo poznato, bili su bezopasni. Nikad nije shvatila ĉime se hrane i zašto lete. Slutila je da su bili stvoreni samo zato da bi u tom ambijentu stvorili pravu atmosferu. S obzirom da je rijeĉ bila o Gei, to uopće nije bila nerazumna pretpostavka. Stigla je do ruba prolaza i oprezno virnula preko ruba.
KIKA
Pod špilje bio je stotinu metara ispod nje. Bila je to sasvim pristojna kopija prostora kroz koji je tridesetih godina u film ukoraĉao stopu visoki gumeni model gorile. Bilo je tu i plitko jezero i mnoge stjenovite formacije nalik na stalaktite i stalagmite i sve su bile mnogo veće od onih što su se za tri milijuna Geinih godina mogle stvoriti geološkim procesima. Poput mnogih mjesta na Gei, i ovo su bile paţljivo napravljene kulise. Ali ujedno i dobrano uništene. Mnoge su stjenovite formacije bile odlomljene. Jezero je bilo toliko izbućkano da se pretvorilo u glib, a muljevita je obala bila, kao boginjama, posuta tri metra dubokim stopama. Voda je bila obojena u ruţiĉastu nijansu. A u središtu slabašnih, kosih zraka svjetla što je pronašlo put kroz svod pećine, leţala je zvijezda predstave: silni Kong, osmo ĉudo svijeta. Cirocco ga se sjećala i boljeg. Leţao je na leĊima, okruţen liliputanskim rojem Ţeljeznih Majstora koji su ga marljivo rastavljali na dijelove. Obavljali su taj posao sa svojom uobiĉajenom temeljitošću, brzinom i djelotvornošću. Kroz juţni ulaz u brdo bila je provedena ţeljezniĉka pruga. Cirocco je znala da je ona vjerojatno povezana s uspinjaĉom što vodi niz padinu, gdje se vjerojatno spaja s novim odvojkom njihove pruge Crnom šumom, koja se opet spaja s glavnom linijom Feba-Arges. Vlak je, s upaljenim motorom, ĉekao na kraju pruge, a kromirana je parnjaĉa tipa 2-10-4 predvodila je dvadeset samo-istovarnih vagona što su se u normalnim prilikama upotrebljavali za dopremanje ţeljezne rude iz Crne šume, a sad su bili puni Kongovih komada. Ţeljezni su Majstori bili vješti ţeljezniĉari.Kao što su bili vješti i u mnogo ĉemu drugom. Konga su sveli na glavu, torzo i dio ruke. Njegove masivne kosti pilili su buĉnim parnim pilama. Bilo je to jezivo, pa ipak fascinantno. Cirocco je oĉekivala da će nakon tristo reva — skoro dva tjedna — Kong zaudarati do samoga neba. Nije se moglo reći da tu ne smrdi — jer je smrdjelo i u dobra stara vremena, zato što Kongu nikad nije ni palo na um da lopatom izbaci sve one tone balege što se tu skupljala kilorevima, baš kao što mu nije palo na um ĉak ni da povremeno izaĊe i malo se osvjeţi. No ĉinilo se da on ne trune.
KIKA
Što ju je ozlovoljilo. No dobro, nema tog zakona po kojem bi morao trunuti, ali bi ta svinja zaista trebala istrunuti. Pa ipak, tu je bio, rasjeĉen sve do svog zapanjujuće kompliciranog prsnoga koša, svjeţ kao u dan kad su ga zatukli. Ţeljezni Majstori odsijecali su mu komade tijela velikim noţevima za tranširanje nataknutim na duge motke, odvajali mu gromade ruţiĉastoga mesa, podizali ih kukama pogonjenim malim lokomobilima i priĉvršćenim na visoke jarbole kakve drvosjeĉe podiţu duboko u šumi. Još jedan hektorev i neće ga biti. Za Cirocco to nije bio nikakav gubitak. Sumnjala je da bi je ikad išta moglo natjerati da osjeti ţaljenje za tom velikom, idiotskom zvijeri. Ako bi netko za njim zaplakao, rado bi to tuţno srce pozvala da provede godinu dana u njegovim kazamatima, i da gleda kako ţivim Titanidima odgriza glave. Njegova je golema glava bila okrenuta prema Cirocco. Kod Konga to je bilo ĉudno: uopće nije izgledao kao gorila. Bila je to glava ĉimpanze, skupa s blentavo napućenim usnama i klempavim ušima. Krzno mu je, zbog nagomilane neĉisti, bilo orangutanski smeĊe i mutnoga sjaja. U tom prizoru stvarno ju je zanimalo tek dvoje, osim, dakako, radosne vijesti da se upokojio. Tko ga je ubio? I zašto su mu Ţeljezni Majstori tu jedinu preostalu ruku ĉeliĉnim ĉelima vezali za tlo? Miit, miit, miit, miiiiiiiit! Cirocco se na ovaj zvuk polako okrenula i deset metara pred sobom opazila malog bolexa, postavljenog u kamenu nišu. Izbuljilo je oĉi na nju i stišalo se. Aha! pomislila je. "Dod' 'vamo, stvore", zamilopojala mu je i zapuzala prema njemu. "No daj, mali, neću ti ništa." Izvela je sva zviţdanja i coktanja jezikom prikladna za vabljenje šteneta, no bolex je zaciĉio i uvukao se u nišu, koja je bila dublja nego što je Cirocco mislila. Pokušala ga je dosegnuti, no on se na to samo povukao još dublje. Ona se povukla, na trenutak zbunjena. A da zamoli Ţeljezne Majstore da joj pomognu? Oni bi tog malog guzana brzo ispirili van. No onda joj je na um pala bolja ideja. Vratila se na svoj izdanak stijene pa zapjevala i zaplesala. Cirocco je izvrsno znala pjevati, no Isadora Duncan ne bi se morala bojati konkurencije. Pa ipak se potrudila, i pritom proizvela dovoljno
KIKA
buke da nekoliko Ţeljeznih Majstora na trenutak digne pogled s posla — i potom ga smjesta i vrati i, nema sumnje, u svom hladnom, staniolnom mozgu zabiljeţivši još jedan sluĉaj nerazjašnjivog ljudskog ponašanja. Uskoro je bolex provirio nos. Cirocco je zaplesala još brţe. Staklasto mu je oko zablistale Vidjela je kako mu se ispruţilo da napravi zoom-snimak, pa se uskoro i smandrljao s okom nepomiĉnim kao stijena. Nijedan bolex nije nikad mogao odoljeti akciji. Kad joj se dovoljno pribliţio, Cirocco ga je zgrabila. Bolex je zaciĉao, ali mu nije bilo spasa. Nastavio je snimati. Cirocco je znala da je, ako je ovamo došao s Pandemonij festivalom, već odavno morao ostati bez filma. I, naravno, pomoćnik producenta, koji mu je bio prikaĉen na leda, već je bio mrtav. Cirocco ga je sljuštila — drţali su se kao pijavice, dugo nakon što bi se pretvorili tek u puste kutije za film — i pustila bolex da ide svojim putem. Dok se odmicao, nastavljao je snimati, oĉito u ekstazi zbog snimaka što ih je pravio, sve dok tako nije pao preko ruba izboĉine i razbio se dolje na stijenju. Cirocco je izvukla noţ i rasporila producenta. Iznutra je bio posve suh, i u sebi je nosio tisuću šesto stopa super-osmice namotane na kolut loman kao školjka. Izvukla je nekoliko stopa filma, razvukla ga prema svjetlu i priškiljila. Nije se, naravno, vidjelo baš puno detalja, ali je bilo priliĉno jasno da se na njemu rvu nekakve dvije prilike. Jedna je bila smeĊa, druga bijela. Bijela je bila gola, i ţenska. Bilo je malo dvojbe tko bi to mogao biti. To je zacijelo bilo vrlo spektakularno, ali je nije nimalo iznenadilo. Gei su budţetska ograniĉenja bila jedva i poznata. Cirocco je mogla zamisliti scenu: Kong, gospodar svega dokle mu je sezao pogled, stoji tup od prepasti dok taj skaredni cirkus podiţe svoj tabor, i pritom tu petnaestmetarsku ţenu vjerojatno gleda opreznim okom. Kong je bio programiran da ubija Titanide i sve ljudske muţjake, te zasuţnjuje njihove ţenke. Ali Gea miriši nekako krivo. A niti jedan od ostalih ludih stvorova što su ovamo došli s Pandemonijem, ne izgleda ni kao hrana ni kao zarobljenik. A bez toga, Kong je kućno maĉe. Lijen je, a i glup. Gein je najveći problem vjerojatno bio kako ga natjerati da se bori. Cirocco ga je skoro poţalila.
KIKA
"Gea nam je ustupila leš." Okrenula se i našla pred Ţeljeznim Majstorom koji joj se pridruţio na kamenom izdanku. "Odliĉno", odgovorila je. "Vaš je i Boţji." "Rekla je da se slobodno posluţiš svojim postotkom, ako sluĉajno naiĊeš." Paţljivo je promotrila Majstora. Po tome koliko je po tijelu imao sjajne fluorescentne boje, shvatila je da pred sobom ima mandarina, i da u hijerarhiji košnice zauzima visoko mjesto. Vidjela je svoj odraz u njegovoj ljušturi. Bila je kromirana. Krom je na Gei bio rijedak. Ţeljezni Majstori lomili su leda u nastojanju da postruţu sve što se moglo naći u dubokim oknima Crnih šuma u Febi. Neko je vrijeme tu cvjetala trgovina antiknim automobilskim odbojnicima, ali je rat sve prekinuo. Cirocco se prema Majstorima odnosila krajnje ambivalentno. Bilo je nemoguće voljeti stvorove koji su svoju mladunĉad inkubirali u ljudskoj dojenĉadi. Ali, s druge strane, nije ih ni mrzila kao većina ljudi. Moţda su oni i bili "ĉudovišta", no samo ako dopustimo da su to i ljudi kad jedu teletinu ili odreske od laneta. Oni za ljudsku djecu nisu bili ništa opasniji od njihovih roditelja ili susjeda. KraĊa se dojenĉadi u Bellinzoni već pretvorila u kućnu radinost. Ţeljezni Majstori nisu nikad ništa krali; za sve bi uvijek pošteno i platili, a plaćali su masno, i kupili bi tek poneko dijete. U usporedbi sa svakim vojskovoĊom, od Cezara do onih koji su u tom trenutku sreĊivali zemlju, Ţeljezni su Majstori bili ĉisti sveci. Pa ipak, bili su jezivi, najneljudskija od svih Geinih razumnih vrsta. Najbolje što se o njima moglo reći bilo je da su posve pouzdani. "A na temelju ĉega bi meni pripadao nekakav postotak?" upitala je Cirocco mandarina. "Nikada ne pitaj Geu za njene razloge." "Pokatkad bi to ipak trebao pokušati." Ali od toga nikakve vajde; nikad joj neće uspjeti medu Majstorima podići pobunu. A ovaj ju je i dalje ravnodušno gledao — ako se tako nešto uopće moţe reći za nekoga bez ikakvih vidljivih oĉiju. Podsjećao ju je na sliku iz jedne stare knjige, na nešto iz djetinjstva. Sova, iz Winnie-the-Pooha. Stvor je bio visok i nekako ploĉast, s malim šiljcima na vrhu, koji su
KIKA
vjerojatno bili uši. Metalno tijelo pri dnu se širilo u suknju, iza koje su se ĉudne noge jedva i nazirale. To stvorenje je imalo ĉitavo mnoštvo ruku — Cirocco nije nikad doznala koliko — i sve su ulazile u utore, poput oštrica dţepnoga noţa. "Svojim postotkom rado ću platiti voţnju do Ofiona." "Dogovoreno." To se ĉudo okrenulo i zagegalo korakom pingvina. "Što ćete s njim?" Ţeljezni je Majstor stao, pa se ponovno okrenuo. "Smislit ćemo već nešto." Što je, shvatila je Cirocco, bila njegova formulacija fraze "nisu tvoja posla". Za ĉitavo stoljeće bavljenja Majstorima, majstorima trgovcima, o njima je zapravo doznala jako malo. Nije znala ĉak ni to postoji li igdje u njihovim metalnim tijelima išta i nalik ţivoj materiji. Neko se vrijeme zabavljala mišlju da su oni koje je viĊala svi odreda roboti, a da pravi Majstori nisu nikad ni otišli sa svog paţljivo ĉuvanog otoka na Febinu moru. Znala je što se zbiva ako Majstor izgubi ruku: ne naraste mu druga, nego on napravi novu i prišarafi je na mjesto stare. "Zašto ste ga vezali?" Uslijedila je stanka. Mandarin se polako okrenuo i pogledao u Konga, pa zatim ponovno u Cirocco. Je li ga to zabavljalo? Nije joj bilo jasno zašto, no to je tako jasno osjećala. "Još je priliĉno ţivahan." Cirocco je pogledala, i osjetila kako joj se na ĉitavoj šiji jeţi koţa. Kong je otvorio oĉi. Gledao je u nju, a veliko mu se ĉelo nabralo. Njegova jedina preostala ruka, koja je završavala u laktu, sad se podigla i napela kablove. Zakolutao je oĉima i oĉito pokušao okrenuti glavu, ali je bio preslab. Ponovno je na nju vratio pogled, i zaboravio na problem prikovane ruke. Usne su mu se izvile u slabašan smiješak ĉimpanze, koji se doimao skoro ĉeznutljivo. *** Kasnije, dok je sjedila na leĊima vlaka i gledala kako se u daljini smanjuje Kongovo brdo, Cirocco su poĉela muĉiti pitanja. Kad će on umrijeti? Gledala je kako mu vade nešto što je zacijelo bilo srce, i ono nije kucalo. Refleksi? Kao što se trzaju odsjeĉeni ţablji kraci? U to je sumnjala. U tim je oĉima bila svijest.
KIKA
Gea ga je stvorila trajnim. Nije ga projektirala da ostari, da se reproducira... ili umre. I zato, kad mu ekipe napokon iscjeckaju mozak, onda se moţda smiri. A moţda i ne. Sad je prema njemu zaista osjetila samilost. *** Cirocco je do glavne istoĉno-zapadne pruge stigla malo sjevernije cd Febina mora. Uskoĉila je na istoĉni teretnjak, vjerujući da bi je on mogao odbaciti na istok skoro sve do rijeke Arg, ali je otkrila da su prugu, od njezina posljednjeg posjeta Febi, prije ne više od šest kilo-reva, marljivi Ţeljezni Majstori produţili za više od pedeset kilometara. I još su radili na njezinu ĉelu. Shvatila je da će se uskoro naći u Tetidi. Pitala je kako će Majstori riješiti problem pijeska. Pijesak će, naravno, i za nju biti problem, ali je znala kako će s njim izaći na kraj. Ostavila je za sobom i Majstore i sve njihove radove, pa potrĉala prema sjeveroistoĉnom kutu Febe. Pred njom se, na uzlaznoj krivulji Gee, uzdizala Tetida — ţuta, sumorna, nemilosrdna. *** Trĉala je stalno, osim kad bi ispaša bila dobra. Cirocco je na Gei poznavala deset tisuća jestivih biljaka, preko tisuću ţivotinja, pa ĉak i neka mjesta na kojima se dalo jesti i samo tlo. Postojao je i sliĉan broj otrovnih biljaka, od kojih su neke bile vrlo sliĉne onim bezopasnim. Feba nije bila prijateljski teritorij — ako je tako nešto još uopće postojalo. Kad je poĉela osjećati umor, razmislila je malo o tome kako bi se, prije nego što prijeĊe Tetidu, mogla malo umoriti. Bila je budna već oko devedeset revova, a dobar je dio tog vremena provela u trku. U zoni sumraka izmeĊu Febe i Tetide pronašla je duboko jezerce. Zemljište je tu bilo brdovito i kamenito, puno izvora i modrih jezera. Voda u njima nije bila hladna. Malo je prolunjala okolo i pronašla leţište plave gline. Sjela je i skinula cipele, pa košulju, koju je nabila u jednu cipelu, pa onda i hlaĉe, koje je stavila u drugu. Iz naprtnjaĉe je izvadila tanku uzicu, pa potom u telećak stavila cipele i hermetiĉki ih zatvorila, zajedno s deset kila kamenja. Klekla je u glinu pa poĉela time izvijati i drobiti široko lišće. Kad je lišće prokrvarilo gustim sokom, umijesila ga je u glinu.
KIKA
Uskoro je glina postala podatna. Zavaljala se u njoj, utrljala je u svaki palac svog tijela i u kosu. Kad je ustala, bila je modri demon s bijelim oĉima. Sloj je gline bio debeo tri milimetra, ali kad bi se kretala, ne bi se ni ljuštio ni pucao. Umoĉila je konopac u jezerce. On je poĉeo bubriti. Jedan je kraj privezala za grm na rubu vode. Potom je stupila u vodu i uronila, odmotavajući za sobom konopac - konopac koji se sad pretvorio u debelu dihalicu. Na dva hvata više nije bilo slabašnoga svjetla zone sumraka. Napipala je put do glibovita kamenog izdanka, legla na leda a na trbuh stavila oteţalu naprtnjaĉu. Drugi je kraj cijevi stavila u usta i usporila disanje. Nakon minute autohipnoze već je spavala dubokim snom. *** Tri sata bilo je najviše koliko je mogla spavati. Otvorila je oĉi u hladni mrak. Nešto je kraj nje promigoljilo; dohvatila je to i izvila se, pa se odgurnula prema površini. Tren prije no što će na nju i dospjeti, zastala je i promotrila ne vreba li na nju iznad vode kakva opasnost, i onda oprezno izloţila lice zraku. Ništa. Umirena, ispentrala se i pogledala svoju lovinu. Jegulja kamenjarka s visoravni, odlutala daleko na jug izvan svog uobiĉajenog podruĉja. Pomislila je na vatru, odbacila tu misao, pa hitnula stvora natrag u jezerce. Jegulje s visoravni dale su se krasno kuhati, ali su sirove bile gorke i ţilave. Modro je blato zgulila sa sebe kao gumu. Ono je bilo prekrasan izolator. Za svog je dugog ţivota nauĉila mnogo toga. Jedno je bilo i to da ĉovjek treba nastojati da mu, kad god je to moguće, bude udobno. A to je znaĉilo i imati suhu obuću, pa makar i spavao ispod vode. Zadovoljno je otvorila naprtnjaĉu i izvadila cipele. Bila je to prekrasna naprtnjaĉa, a i cipele su bile prekrasne. Kad bi pravila nekakav redoslijed vaţnosti, suha bi obuća došla daleko ispred hrane, a tek malo poslije vode. Obukla se, navukla cipele, pa ponovno udarila u trk. *** Kad god bi to bilo moguće, Cirocco je posve izbjegavala Tetidu. Ali će ovaj put morati preko nje. Zavukla se u posljednju krpicu šipraţja,
KIKA
izvadila sićušni dalekozor, pa pregledala krajolik pred sobom, traţeći u njemu tragove pješĉanih utvara. Nije oĉekivala da će ih vidjeti tako daleko na sjeveru; ispod površine je, iako ga je teško bilo naći, leţao kondenzat što se slijevao niza sjeverni zid, i bio smrtonosan za utvare, ĉiji se metabolizam temeljio na siliciju. Pa ipak, da se oslanjala na pretpostavke, nikad ne bi stigla tako daleko. Obiĉaj da putuje s laganom prtljagom za dvadeset joj se godina uvukao u kosti. Kamufliranje je bilo vještina koju je izuĉavala bar isto toliko. Kad te Boţica gleda sa svog neba — traţeći baš tebe, i spremna da te ubije — onda se isplati imati i hitre noge i biti neopaziv. U njezinoj je naprtnjaĉi bilo deset kila zaista najnuţnijih stvari. S onim što je u njoj imala, i uz znanje što ga je posjedovala, mogla se stopiti sa svakim krajolikom. Cirocco je procijenila da bi na pijesku moglo biti trideset devet stupnjeva. Nije vaţno; znala je što joj je ĉiniti. Još se jednom svukla, nabila odjeću u naprtnjaĉu, pa poĉela kopati pri dnu naizgled mrtvoga grma. Granje je bilo opaljeno samo pri vrhu biljke, i bilo je njen najnezanimljiviji dio. Iz nje je zraĉila otpadna vlaga. Kad je doprla do natekloga korijenja, po bosim ju je nogama zalio mlaz vode. Klekla je, skupila ruke u pregršt, pa ispila. Voda je bila luţ-nata, ali je krijepila. Noţem je presjekla grudicu na korijenu, pa je rasjekla. Iz nje je prokapao sluzavi ţuti sok, i ona ga je istisnula u ruke i poĉela se trljati po ĉitavom tijelu. Koţa joj je poprimila boju koju turistiĉke brošure nazivaju "bronĉanom". Bila je to lijepa boja, ali za nekoliko nijansi pretamna za pijesak Tetide. Nastavila se trljati sve dok nije dobila pravu ţutosmeĊu boju. Sok je mirisao na borovnicu. A bio je i lijek za bubuljice, no to je svojstvo za Cirocco bilo posve bezvrijedno. U naprtnjaĉi je imala i desetak rubaca. Odabrala je dva prikladne boje, zatvorila naprtnjaĉu, pa jednim rupcem ovila crnu kosu, a drugim samu naprtnjaĉu. Kad je s tim bila gotova, postala je skoro nevidljiva. Onako bosa, spentrala se niz posljednji kameni izdanak Febe i spustila se na breţuljkaste dine. I potrĉala. ***
KIKA
Dvije stotine kilometara kasnije, nakon što je prevalila više od pola puta preko Tetide, nekoga je ugledala. Uradila je ono što joj se uĉinilo razumnim: bacila se u pijesak i poĉela se migoljiti sve dok je nije skoro sasvim prekrio, kao raţu na oceanskom dnu, i poĉekala. Znala je priliĉno sigurno tko bi to morao biti. Kao i uvijek, i sad se sva najeţurila, a onda je osjećaj zamro. Posve je moguće da silazi s uma. Gaby je poginula baš tu, stotinu kilometara usred juga, prije dvadeset godina. Nije je bilo briga za razum. Ustala je. Bila je sva prekrita pijeskom. Znoj, koji ju je, dok je trĉala, hladio tako djelotvorno, sad joj se poĉeo slijevati niz tijelo, ostavljajući za sobom ĉiste pruge. Gaby je svjetlucala u nemilosrdnoj izmaglici jare, dok je silazila niz ĉetristo metara daleki obronak dine. Bila je naga, kao što je to uvijek bila kad bi prilazila Ĉarobnici. A zašto ne? Zašto bi utvara nosila odjeću u svijetu duhova? Bila je blijeda kao mlijeko. Spoĉetka se Cirocco zbog toga osjećala nelagodno, kao da je iz Gaby istekla sva krv. A onda se prisjetila da je Gaby oduvijek bila blijeda, i prije Gee. Ona i Cirocco bili su jedini koji su preplanuli u tom svijetu slabašnoga sunca. A onda je Gaby poginula. Kad je umirala, zacijelo je bila jako crna, iako to Cirocco nije nikad sama vidjela niti ikad pitala one koji jesu. "Nema opasnosti!" povikala je Gaby dok joj je prilazila. "Hvala ti! I koliko još?" "Ĉitavim putem kroz Tetidu." Cirocco je poĉekala da Gaby nestane iza posljednje dine, pa se uspela na nju. Gaby je na trenutak zastala na vrhu, pa krenula dolje. Njena su stopala u pijesku ostavljala duboke otiske. Bila je uţasno lijepa. Cirocco je zaĉula vlastito jecanje. Podigla se na koljena, pa ponovno sjela na pete. Ramena su joj se umorno ovjesila. Gaby je zastala pedeset metara dalje. Cirocco nije moglo izgovoriti ni rijeĉi; grlo joj je bilo nateĉeno, i nije mogla ni pošteno udahnuti zrak. "Jesu li dobro?" uspjela je napokon izgovoriti. "Da", odgovorila je Gaby. "Conal ih je pronašao. Spasio im ţivot." "Znala sam da će od tog deĉka na koncu ipak biti nekakve koristi. Kamo ih vodi?" "Kamo i ti ideš. Stići ćeš prije njih." "Odliĉno." Prekopala je misli. Medu njima je bilo i zabranjenih tema. "Ovaj... je li... jesu li..."
KIKA
"Da, oni su i dalje dio kljuĉa. Iako ne i ĉitav." "Kljuĉa ĉega?" "To ti još ne mogu reći. Još mi vjeruješ?" "Da." Bez oklijevanja. Bilo je i trenutaka sumnje, ali... "Da. Vjerujem ti." "Odliĉno. Htjela sam da..." "Gaby, ja te volim." Slika je zatitrala. Cirocco je kriknula, pa zabila dno dlana u usta. Kroz Gabyno je tijelo ugledala dinu. "I ja, Rocky, volim tebe. Ili si opet kapetan?" "Kako god ţeliš." "Ne mogu više ostati. Gea je u Hiperionu. I seli se na zapad." "Ali neće u Ocean." "Ne." Gaby se pretvorila u sitnu ţenicu koje nema. Samo obris, ţelja, halucinacija... i već je nije bilo. Cirocco je ostala sjediti još skoro jedan rev, sabirući misli, zapiljena u otiske na dini gdje je prije bila Gaby. Na koncu im nije prišla i dotakla ih, kao što je to uĉinila prijašnjom zgodom. Uţasnulo ju je kad je tada otkrila da ih zapravo uopće nema. *** Ledeni štit sjeverne Tee poĉinjao je u sumraku i zavijao na jug i istok. Cirocco je potrĉala njegovim rubom, u blaţenoj hladnoći. O tome da prijeĊe Teu u sjevernom smjeru nije se moglo ni misliti. Gorje nije bilo neprohodno — iskustvo joj je govorilo da tako nešto ne postoji; jednom ga je bila prešla za dva kiloreva — ali sad za to nije bilo vremena. Brz put kroz Teu vodio je preko smrznutog Ofiona, koji je tekao ravno sredinom podruĉja vjeĉne noći. Kad je zastala, bila je u snijegu do koljena, i dalje naga. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da otvori naprtnjaĉu, preokrene odjeću i obuću tako da je sad bila vidljiva bijela strana, te naprtnjaĉu i kosu zamaskira bijelim rupcima. Potrĉala je, ali ju je na koncu ponovno obuzeo umor. To što je tako brzo postala pospana bio je znak da se preforsirala. Zamijetila je to pa potraţila sigurnu luku. Njene su potrebe bile spartanske. Iskopala je rupu u snijeţnom nanosu, upuzala u nju, pa za sobom nabila snijeg. Dok je tonula u san prisjetila se kako nije ni pedeset kilometara udaljena od mjesta na
KIKA
kojem se izvjesna Robin iz Vrzinoga Kola ukopala u snijeg — umorna, ustrašena i nesvjesna opasnosti — da bi se probudila s upalom pluća. Robin je u Tei skoro i umrla. Cirocco je naprosto spavala. Tri sata potom se probudila, otresla sa sebe snijeg pa ponovno potrĉala. *** Prije nego je ponovno osjetila potrebu za snom, prešla je već šest stotina kilometara i najveći dio puta preko Metide. Bilo je na Gei i takvih koji u to ne bi povjerovali, ali je Cirocco Jones - za koju se šuškalo da joj odsjeĉena noga moţe ponovno izrasti, da se obliĉjem moţe pretvoriti u zmiju, supa, geparda i morskoga psa, rvati se s tucetom Titanida te neopazice proći kroz jarko obasjanu prostoriju — ukratko, baš ta i takva Jonesova, imala svoje granice. Te su priĉe bile pretjeravanja. Istina jest da je zaista posjedovala coprniĉke moći, i da je mogla zaĉarati ljude tako da po-vjeruju da je nema, a kad je prije sedamdeset godina izgubila stopalo, da je doista uspjela da joj ponovno izraste, no ona ipak dvoji da bi joj to uspjelo i s ĉitavom nogom. I nije, poput Titanida, mogla vjeĉno biti budna. Bila je to, kad ĉovjek zrelo promisli, jeziva potreba. Postati tako bespomoćan, naprosto leţati tako dok se nešto primiĉe, pognuto i s umorstvom na umu... Bila je na jugu Metide, u podruĉju ispod velikog Posejdonskog mora, onkraj moĉvare Sterop, koja je bila Metidino najistaknutije obiljeţje. Ovdje je zemljište bilo savana: ravno, travnato, posuto vjetrom šibanim drvećem. Da je to Afrika, u krošnjama bi se protezale velike maĉke — ili si je to bar Cirocco tako zamišljala, iako je o Africi znala malo. Ali, na Gei, drveće je bilo jarko crveno i bez lišća. Nalikovalo je shemama krvoţilnog sustava, gdje se veliko deblo grana u sve sitnije i sitnije kapilare. Cirocco je kanila na jednom od tih stabala zaspati kao maĉka. Ponovno se skinula i omotala naprtnjaĉu crvenim rupcem. Noţem je u deblu iskopala duboke ţlijebove. Potekao je crveni sok. Utrljala ga je u koţu i tako se polako pretvorila u skrletnu ţenu. Kad se tako posve obojala, uspela se na drvo pa ispuzala na vodoravnu granu trideset metara iznad tla. Legla je potrbuške, splela pete i opustila koljena s obadvije strane, od spletenih ruku napravila jastuk, pa na njih poloţila glavu. U trenutku je zaspala.
KIKA
*** U Dioni je napokon usporila. Diona je bila sigurnost — od Gee, ako ne i od ljudi. Prošla je juţno od dugaĉkog jezera znanog pod imenom Iris, kroz brdoviti krajolik, i zašla u šumu što je okruţivala jezero Eris, i udarila njome sve do rijeke Brijarej, jedne od najduţih na Gei. Na okuci rijeke, preko sto kilometara juţno od Morosa, Zaljeva metvice i Bellinzone, naišla je na kuću na drvetu na kakvoj bi pozavidjeli i najprobirljiviji robinzoni. Bila je izgraĊena na drvetu istovrsnom onome koje je zaklanjalo Titangrad u Hiperionu. Iako je veliĉinom bilo stotinu puta manje, to je stablo dominiralo tim dijelom šume onako kako katedrala dominira evropskim gradićem. Glavni je dio kuće bio visok tri kata. Mjestimice je bio napravljen od crvene opeke, a mjestimice obloţen kamenom. Na prozorima su bili klizni prozori i raznobojne zavjese. Druge su zgrade bile rasute na razliĉitim nivoima po granama, i svaka je bila drukĉija. Bilo je tu i košnica od slame s katraniranim krovovima, bio je tu i kićeni belvedere, nešto što je sliĉilo dijelu Kremlja s lukoviĉastim kupolama. Sve je to bilo povezano širokim, ograĊenim nogostupima što su poĉivali na granama, te visećim mostovima od konopaca. Stablo je raslo iz gole stijene i s tri strane bilo okruţeno brzim tekućicama, a s ĉetvrte dubokim jezercem. Pedeset metara uzvodno rušio se desetmetarski slap. Girocco je prešla preko glavnoga mosta. On se pod njezinom teţinom tek malo zanjihao. Vidjela je ona kako se taj i ludo ziba s tucetom Titanida na sebi. Na širokoj, natkritoj verandi s pogledom na jezerce, zastala je da skine cipele i postavi ih pred ulazna vrata, kako je uvijek obiĉavala ĉiniti. Vrata nisu bila zakljuĉana. Ušla je, već unaprijed sigurna — iako ne bi znala reći zbog ĉega - da kod kuće nema nikoga. U dnevnoj je sobi bilo hladno i mraĉno. Kroz prozore se ĉulo kako pada voda. To je umirivalo. Cirocco se opustila. Svukla je košulju, i pritom ju je na nekoliko mjesta morala odljepljivati s koţe. Kad je skinula hlaĉe i stavila ih na pod, stajale su kao da je još u njima. Nije više osjećala svoj miris, ali je pomislila da je smrad zacijelo grozan kad su hlaĉe tako krute.
KIKA
Morala bih se okupati, pomislila je. I usred te misli pljasnula na niski kauĉ i smjesta zaspala. *** Uspravila se i zglavcima protrljala oĉi. Zijevnula je tako široko da joj je zapucketala ĉeljust, pa njušnula zrak. Zamirisala joj je slanina. Do nogu joj je bila odjeća, oprana i uredno sloţena. Kraj nje je bila šalica crne kave, iz koje se pušilo, i ţuta orhideja ĉudovišnih dimenzija. Orhideja je njuškala kavu. I podigla pogled... Ta je kreatura bila vjeverica pustinjak, dvonoţni sisavac s dugim debelim repom koji je posuĊivao prazne ljušture geanskih puţeva i pretvarao ih u pokretne kućice. Orhideja je bila dio te ljušture. Kad je Cirocco posegnula prema kavi, on je sunuo u kućicu i za sobom zalupio vrata. Cirocco je ustala i prošla kroz glazbenu sobu, gdje je stotinu glazbala što visjelo po zidovima, što stajalo na posebnim stalcima, pa zatim kroz sobu za uzgoj pjevica, zidova pokrivenih kavezima, i usput pijuckala kavu. Sljedeća je prostorija bila kuhinja. Kraj štednjaka je stajao i viljuškom ubadao slaninu što je cvrĉala, muškarac dobrano viši od dva metra. Na sebi nije imao odjeće, ali je on vjerojatno bio jedino ljudsko biće na Gei kome ona zaista nije bila potrebna. On nikad nije ni mogao izgledati gol. Cirocco je stavila praznu šalicu na stol i zagrlila ga s leĊa. Nije mu kao nekad mogla dosegnuti do vrata, i zato ga je umjesto toga poljubila u široka leda. "Zdravo, Chris", rekla je. "'Brojutro, kapetane. Doruĉak je gotov u roku keks. Sad si se probudila?" "Tako nekako." "Prvo tuš, ili prvo jelo?" "Jelo, pa tuš." On je kimnuo glavom, pa pošao do prozora. "DoĊi amo. Daj da ti nešto pokaţem." Ona mu je prišla, i pokušala se dovesti u stanje budnosti. Nagnula se kroz prozor. "Ma što to? Ja vidim samo vodu."
KIKA
"Toĉno." Podigao ju je i bacio kroz prozor. Ona je ciĉala sve dok nije udarila u površinu, gdje je napravila strahoviti pljus. Pogledom joj je potraţio glavu. Kad je izronila, pljucajući vodu, on joj je doviknuo: "Vidimo se za pet minuta." Vratio se štednjaku, i dalje se smijuljeći, pa na mast od slanine razbio deset zelenkastih jaja. PRVA PREDSTAVA Treba nam priĉa koja poĉinje s potresom i onda se polako penje prema vrhuncu. Sam Goldwyn John Varley
JEDAN Uskoro po Ciroccinu dolasku u kuću na drvetu, sedmeroĉlana se druţina — tri Titanida i ĉetiri ljudska stvora — uspela na vrhunac posljednjeg breţuljka i ugledala okuku rijeke Brijarej. Ugledali su veliku stijenu, veliko stablo i Chrisovu kuću prostrtu kroz krošnju velikoga stabla. Za vrijeme potrebno toj druţini da prevali dvije stotine kilometara od Bellinzone do Brijareja, Cirocco je pretrĉala skoro polovicu Geina opsega. Mogli su se oni gibati i brţe. Pa ipak, jedna iz društva nije htjela uzjahati Titanida, i tako je ĉitava druţina, radije no da je ostavi za sobom, morala usporiti. Nekolicina od preostale šestorice zamijetila je kako to ona sedma slabo cijeni. Nakon kratke stanke, za koje su Titanidi zapjevali hvalu veliĉanstvenom pogledu i skladali nekoliko pjesama u slavu dolaska, druţina se jedva vidljivom stazom poĉela spuštati prema rijeci. *** Conal se bio ponovno zaljubio.
KIKA
Ne bi se moglo reći da je bio nevjeran Ĉarobnici. Još ju je volio, i voljet će je zauvijek. Ali je ovo bila jedna druga ljubav. Što ne znaĉi da će mu ova biti ljubavnica, jer ga je mrzila da nije mogla gore. Pa ipak, ljubav je ljubav, a nada ništa ne stoji. A ona je mrzila baš svakoga. Nije mogao povjerovati da bi itko mogao baš vjeĉno mrziti svakoga. Moţda je to proĊe kad shvati kako je Conal Ray zapravo divan ĉovjek. Kad su krenuli posljednjom dionicom puta do Brijareja, Conal baš i nije razmišljao o svemu tome, iako mu je prolazilo kroz glavu. Bio je u onom ugodnom stanju izmeĊu sna i jave, dok se tako protezao na širokim leĊima Titanida Rockyja. Najveći je dio puta proveo u snu. Radeći tako za kapetanicu, koja je mogla i po nekoliko hekto-reva provesti bez sna i koja se, ĉini se, i nije mogla umoriti, shvatio je koliko vrijedi spavati kad god moţe i koliko god moţe. Bila je to filozofija redova: puno knjavanca u suhoj postelji, pun trbuh, i ĉovjek je već zadovoljan ţivotom. Budio bi se samo kad bi ţenske zapale u jednu od onih svojih vrištavih, visokonaponskih svaĊa. Spoĉetka se bojao da bi se mogle i potući, u kojem bi sluĉaju jedna od njih sigurno izgubila glavu. Ali uvijek bi se znale zaustaviti. Na koncu je zakljuĉio da će im to uvijek uspjeti, pa je zbog toga sad mogao uţivati u nadvikivanju i velikom teatru što bi ga stvarale. I kakve su samo psovke te ţenske poznavale! To mu je proširilo rjeĉnik i produbilo ljubav. Conal se prevalio na bok i utonuo u još dublji san. Iako je staza bila strma i kamenita, putovanje je bilo glatko kao da se bolniĉki krevet na kotaĉima kotrlja po linoleumu. Govorilo se da su Titanidi naju-dobnije prijevozno sredstvo što su ga ljudi ikad otkrili. *** Titanidi baš nisu voljeli da ih se smatra prijevoznim sredstvom, ali se nisu ni bunili. Nosili su samo one koje su sami htjeli. Malo je, doista, bilo ljudi koji su se vozili Titanidom. Kapodaster (Lidijski Trio s Dvorstrukom Povisilicom) Rock'n'Roll rado je nosio Conala. Sve od dana kad je, prije skoro pedeset kiloreva, operirao Cirocco Jones, on i Conal bili su najprisniji prijatelji. To bi se pokatkad znalo dogoditi izmeĊu Titanida i ĉovjeka. Rocky je znao za Chrisa i Valihu, koji su se voljeli dvadeset godina, baš kao i za
KIKA
Cirocco Jones i Frulicu, koji su pokatkad bili ljubavnici, a pokatkad baka i unuk - iako taj odnos i nije bio tako jednostavan, jer titanidsko obiteljsko stablo nije nikad bilo jednostavno. Ĉuo je i o velikoj ljubavi što ju je Gaby Plauget osjećala prema Citari (Lidijski Trio s Povisilicom) Fanfari. Rocky nije još nikad s Conalom stupio u ljubavni ĉin, a niti oĉekivao da će stupiti; znao je da bi Conala šokiralo kad bi doznao što bi to Rocky volio ĉiniti. Ali to baš i nije bilo ono što ljudi smatraju ljubavlju. Chris Major je to shvatio kroz Valihu i to ga je povrijedilo. Nije to bila ni ona ljubav što su je Titanidi znali osjetiti jedan prema drugome. Bilo je to nešto drugo. Bilo je to nešto što je svaki Titanid mogao vidjeti. Sasvim iznenada, i bez ikakve valjane isprike, svi bi shvatili da taj ĉovjek pripada tom Titanidu, iako im je dobar ukus branio da to pretoĉe u rijeĉi. Rocky je znao da je Conal njegov ĉovjek, na dobro ili na zlo. Pitao se je li i Conal njega zamišlja "svojim" Titanidom. *** Za Conalom i Rockyjem jahala je Robin na Valihi. Robin je bila emotivno iscrpljena. Nije se nimalo veselila ponovnom susretu s Chrisom nakon tolikih godina. On je ostao na Gei, ona se vratila... ali se nije vratila kući. Jer više nije ni imala doma. U Vrzinom se Kolu uzdigla najviše što se to uopće moglo, i neko vrijeme bila ĉak i Crna Bogorodica, glavarica vijeća. Zasluţila je sve poĉasti kojima ju je njeno društvo moglo obasuti, i to mlada no itko prije nje. A pritom je bila, i još jest, bijedno nesretna. Bilo je to gadnih dvadeset godina. Pitala se kako su one izgledale Chrisu. "Valiha, znaš li da li..." Titanida je okrenula glavu. Robin bi bilo draţe da to nije uĉinila. Titanidi su bili zastrašujuće gipki. "Da? Što je bilo?" Robin je zaboravila što ju je htjela pitati. Odmahnula je glavom, i Valiha je svoju pozornost ponovno vratila na put. Izgledala je toĉno onakvom kakvom ju je Robin bila upamtila. Koliko je Valihi tada bilo godina? Pet? Onda bi sad morala imati dvadeset pet. Titanidi se malo mijenjaju izmeĊu treće godine ţivota, kad sazrijevaju, i petnaeste, kad se na njima poĉinju pojavljivati znakovi starenja.
KIKA
Zaboravila je na toliko toga. Na bezvremenost Gee, recimo. Putovali su već dugo, ali ona nije imala pojma koliko. U dva su se navrata utaborili, i bila je tako umorna da je spavala kako nije već godinama. Proteklo je dovoljno vremena da joj nos ozdravi, a stanje se rane u ramenu bitno popravi. Bilo je to dugo vrijeme, kakvo moţe biti samo na Gei. A kakvo je bilo Chrisu? *** Valiha (Eolski Solo) Madrigal brinula se zbog Robin. Ĉinilo se da je prošlo tako malo vremena otkako se mlada vještica ukrcala na brod koji ju je vratio u Vrzino Kolo. Valiha, Robin, Chris i Serpent otišli su na piknik. Ĉarobnice nije bilo, ali se njena nazoĉnost osjećala, baš kao i nevidljiva nazoĉnost drugih ljudi: Cimbala, Oboe i Gaby. A onda ih je Robin napustila. Sad je imala trideset devet zemaljskih godina, a izgledala kao da ih ima ĉetrdeset devet. A imala je i to nepodnošljivo predivno ludo dijete ţivo kao vatra. To je dijete bilo još robinskije od nje. A bio je tu i taj... embrij. Valiha je znala kako izgledaju ljudska djeca, vidjela ih je već na tisuće. Pa ipak je nikad nije napustio osjećaj da tu nešto nije u redu. Svukla je s njega pokrivaĉ i zagledala se u nj. To djetence, jedva toliko da joj pokrije dlan, uzvratilo joj je pogled blijedoplavim oĉima i široko se nasmiješilo. Imalo je tek nekoliko zubi. Mahnulo joj je sićušnom ruĉicom. "Mama!" reklo je, pa sretno zagrgljalo. I došlo otprilike do granice svojih govornih sposobnosti. Baš je uĉilo hodati i govoriti. Za nekoliko će godina svladati i druge vještine. Bila je to faza kroz koju Titanidi nisu prolazili. Titanidi su preskakivali dojenaĉku fazu i najveći dio onoga što bi ljudi nazvali djetinjstvom. Prohodali bi već nekoliko sati poslije roĊenja, a progovorili nedugo poslije toga. Postojalo je i još nešto što su ljudi morali uĉiti, a s ĉim to dojenĉe još nije ni poĉelo. Titanidi to nikad nisu uĉili; s druge pak strane, Titanide nikad nije trebalo nositi, tako da to i nije bio neki problem. Valiha se izvila i vratila dijete majci.
KIKA
"Opet je napunilo pelene." "Napunio, Valiha, molim te. On je napunio pelene." Robin ga je preuzela. "Oprosti. Ĉini mi se da je u ovom trenutku njegov spol još posve beznaĉajan." Robin se gorko nasmijala. "Kako bih voljela da si u pravu. No to je, u ovom ušljivom svijetu, praktiĉki jedino što je kod njega vaţno." Valiha nije ţeljela u to ulaziti. Okrenula se i ponovno pomislila na Chrisa. Bilo bi ga lijepo vidjeti. Prošlo je već skoro deset kiloreva. *** Serpent (Miksolidijski Trio s Dvostrukom Snizilicom) Madrigal za posljednjih je deset kiloreva mnogo puta vidio Chrisa. S njim je proveo mnogo vremena. Sebe je smatrao jedinstvenim srećkovićem. Iako Chris nije bio dio tria koji je rodio Serpenta, ipak se za prve ĉetiri godine djetetova ţivota prema njenu odnosio kao otac. Serpentu je otac bio Titanid — spri-jedaotac i stragaotac u istoj osobi — a imao je i dvije majke: Valihu, stragamajku, i jednu sprijedamajku, već pokojnu. Pa ipak nijedan od njegovih roditelja nije bio ni sliĉan Chrisu. Znao je da je kod ljudi roditeljstvo nešto drugo. Trebao je samo pogledati u tog veselog idiota u Robininu naruĉju pa da mu odmah bude jasno zašto to mora biti tako. Pa ipak, unatoĉ tome što je titanidsko djetinjstvo bilo kratko, ipak je postojalo, i vrlo se razlikovalo od zrelosti. Kako bi odrastali, Titanidi bi postajali sve ozbiljniji — dostojanstveni, prema Serpen-tovu naslućivanju. Suviše dostojanstveni. Gotovo bi posve izgubili osjećaj za igru. DogaĊalo se to i s ljudima, ali oni u tome nisu gubili mjeru. Nijedan ga otac Titanid ne bi nikad uĉio igrati bejzbol. Titanidi su se voljeli utrkivati, no mimo toga, svi su im sportovi bili strani. Chrisu i Serpentu nije bilo nimalo lako organizirati sportske lige što su sezale od bejzbola i nogometa (Chris ga je spoĉetka nazivao polom, no onda je odbacio maljice i pustio klince da loptu naprosto šutaju nogama) pa sve do tenisa, hokeja i kriketa, no ipak su u tome uspjeli. Otkrili su da će Titanidi, koji su odrasli uz timske sportove, nastaviti igrati do
KIKA
duboko u odraslu dob. Serpent je bilo najbolji bacaĉ lopte u E-Kljuĉ Gromovnicima, šampionima u kriketu u ĉitavoj Hiperionskoj ligi. Bilo je mnogo razloga zbog kojih je Serpent ţelio razgovarati s Chrisom. Jedan je od njih bilo nešto što je nedavno shvatio o svjetskom prvenstvu. Odrţalo se ono na Zemlji prije ĉetiri godine, i to usprkos ratu. Utakmice su raštrkali širom svijeta da ne stvaraju zavodljiv cilj. Unatoĉ tome, tri su utakmice bile završene prijevremeno jer su i stadion i igraĉi i gledatelji bili spaljeni u pepeo. Na koncu je pobjedniĉki pehar pripao Istoĉnom Sibiru. Ali ove godine, godine svjetskoga prvenstva, naprosto nije postojala nikakva mogućnost odrţavanja ikakavih igara. Nije ostala nijedna arena. U nedostatku boljeg, o tome tko će biti svjetski prvak, moralo se odluĉiti na Gei. Serpent je namjeravao organizirati prvenstvo. Ta ga je misao toliko uzbudila da je ubrzao korak, samo zato da bi se po stoti put sjetio svog prirepka. Usporio je, pa je pogledao preko ramena, kako klipsa kraj njega, iako bi sasvim lijepo mogla jahati. Ali zar joj se nije lijepo ponudio? Frknuo je. Ako je budu boljele noge, sama si je kriva. *** Ali Novu nisu samo boljele noge. Baš kao i njena majka, ni ona nije imala baš ĉeliĉne ţivce. Sad je već bila spremna da eksplodira. Pred samo godinu dana znala je kako izgleda ţivot i oko ĉega se svega svijet okreće. Vrzino je Kolo plutalo u LaGrangeu Dva, ĉvrsto i mirno i stvarno. Onda ga je Vijeće odluĉilo preseliti. Preveliki je broj O'Neila otišao u lagum. Nitko nije znao što bi onim luĊacima na Zemlji moglo sljedeće pasti na um. I tako su obavljene sve pripreme i ukljuĉeni moćni motori. Vještice iz Vrzinoga Kola predloţile su let do Alfe Centauri. Na poĉetku godine Robin je bila Crna Bogorodica. Danas, Robin više nije bila ništa. Za dlaku je izbjegla pogubljenje. Naĉin na koji je otišla nije joj ostavljao mogućnost povratka. Bio je to vrtoglavi pad, i u njemu je pala i Nova. Postala je apatridom. Ĉitava je njen ţivot, njena kultura bila na putu prema zvijezdama. A tu je, naravno, bio i on. Kakav saţetak svega, pomislila je. Biće tako jezivo da se zbog njega trebalo posluţiti ĉitavim novim skupom zamjenica. On. Njega. Njemu. Od tih su je rijeĉi boljele uši kao od grotesknoga smijeha.
KIKA
I sve to nije bilo dovoljno. Jer je tu bilo i ovo grozno mjesto. Nakon što su se na njemu našle, ona i Robin morale su se boriti za goli ţivot. Pobile su skoro stotinu ljudi. Veliĉina tog pokolja upravo ju je smlavila. Nikad prije nije ubila nikoga. Znala je kako se to ĉini, ali je sad otkrila da su teorija i praksa dvije posve razliĉite stvari. Danima je osjećala muĉninu. Ne bi prošao ni sat a da joj se pred oĉima ne stvori hrpa leševa iz kojih se cijedi krv, ili vuĉjeg ĉopora djeĉice koja s njih trgaju odjeću. A još je Robin ĉak i oĉekivala da će se Nova prema tim ĉudovišnim ţivotinjama odnositi kao prema ljudima. Da će se s njima ĉak i sprijateljiti, saĉuvaj nas Velika Majko! Svi su od nje oĉekivali da razgovara s tom nakazom Conalom, tom krivom, smrdljivom, dlakavom, odvratnom gvaljom mišića spojenom s glavom manjom od glavice pribadaĉe, s tim uţasom koji bi najbolje uĉinio da se odmah dao abortirati. A sad su se uputili vidjeti još jednog muškarca. Oĉito ih u Bellinzoni nije bilo dovoljno; njena je majka drţala da je taj vrijedan lutanja kroz dţunglu. Sve je na Gei bilo grozno. Temperatura nije valjala. Svaki bi dan sa sebe iscijedila kante znoja. I veranje je bilo nekako krivo. Uvijek je bila prelagana, i stalno bi se spoticala jer bi je steĉeni refleksi dovodili u zabunu. I bilo je prokleto premraĉno. Zrak je zaudarao na truleţ, na dim, na kojekakva divljaštva. I Gea je bila prevelika. Vrzino Kolo, da ga je bilo staviti na Gein obod, zakotrljalo bi se njime kao kugliĉni leţaj u gumi kamionskoga kotaĉa. I nikad se nije mijenjala. Nitko nikad nije zatvarao prozore i puštao da doĊe noć, ili ih otvarao u oĉekivanju pristojnoga daha. Ni sam pojam vremena ovdje nije bio isti. Nedostajali su joj oni krasni mali polusatovi i udobni ciklusi dana i tjedana. Bez njih joj se ĉinilo kao da besciljno pluta. Ţeljela je zaspati i probuditi se i otkriti da je sve bilo samo san. Otišla bi u Vijeće, pa bi se ona i Robin nad svim tim od srca smijale. Sjećaš li se, majko, onoga mjesta gdje si bila kao dijete? Ovaj, sanjala sam da smo otišli onamo, i da si rodila dijete. Djeĉaka, da ne povjeruješ! Ali to se buĊenje neće dogoditi.
KIKA
Sjela je na stazu. Ţuti Titanid, koji se zvao Serpent, i koji je izgledao baš kao i njegova majka, no za kojeg bi ipak trebala vjerovati da je muško, zastao je i nešto joj doviknuo. Ona se na to nije ni obazrela. Poĉekao je trenutak, pa produţio. Protiv ĉega ona nije imala baš ništa. Sad se već vidjela kuća na drvetu. Poći će do nje kad se osjeti spremnom. A moţda i naprosto ostane sjediti tako dok ne umre. *** Posljednji je ĉlan druţine bio najsretniji od svih. U svom se kratkom ţivotu već triput našao blizu smrti, a da to ni sam nije znao. Njegov je prvi potencijalni ubojica bila njegova majka. Robin je o tome razmišljala dugo i teško, kad je ugledala to što je kao ĉudom iz svoje muĉne utrobe donijela na taj muĉni svijet. Sasvim nedavno skoro ga je ubio švercer djecom. Njegova sjećanja na taj dogaĊaj bila su sasvim maglovita. Sve je tako brzo bilo gotovo. Sjećao se samo ĉovjeka koji mu se odozgo smiješio. I on mu je bio drag. Bilo je mnogo novih ljudi. To mu se sviĊalo. SviĊalo mu se i to novo mjesto. Ovdje se toliko lakše hodalo. I nije toliko padao. Neki su od tih novih ljudi bili jako veliki, i imali su mnogo nogu. Bilo je tu i mnogo uzbudljivih boja, tako jarkih i ţivih da bi prasnuo u veseli smijeh svaki put kad bi ih ugledao. Nauĉio je i novu rijeĉ: Ti-nid. Sad ga je nosio jarkoţuti Ti-nid. Bio je zadovoljan kako to ĉini. Samo je dvoje kvarilo to inaĉe savršeno popodne. Guza mu je bila mokra, i pitao se je li već vrijeme ruĉku. Baš se bio spremao spomenuti te teme kad ga je Ti-nid predao njegovoj majci. Majka ga je stavila Ti-nidu na leda, i sad je gledao kako Tinidova dugaĉka, paperjasta ruţiĉasta kosa poskakuje iznad njega dok mu mati mijenja pelene. Ti-nid je okrenuo glavu za puni krug, i to je njemu bilo da pukneš od smijeha. I mati se smijala! U zadnje to vrijeme baš i nije ĉinila preĉesto. Adam je bio u ekstazi. Robin je raskopĉala košulju, podigla ga, i on je potraţio sisu. I sad je svijet postao ĉisto savršenstvo. *** Druţina je stigla do vanjskoga kraja visećega mosta i poĉela ga prelaziti sve jedan po jedan. Adam je već spavao. Robin je bila zrela za san. Nova je bila više no zrela, ali se ipak vukla daleko iza ostalih.
KIKA
Prošli su kroz luk vrtnih vrata na kojem je bilo nabojano ime Chrisove kuće na drvetu: Tuxedo Junction. Robin se pitala što to znaĉi. *** Pandemonium je ponovno krenuo na put. Gea je, dok je tako išla kroz šumu sjevernoga Hiperiona, duboko razmišljala o nedavnim zbivanjima. Nije bila dobro raspoloţena, a kad Gea ne bi bila dobro raspoloţena, stvorovi oko nje odmah bi to osjetili. Jedan joj se slon nije na vrijeme maknuo s puta. Šutnula ga je nogom ni ne zastavši u hodu. Slon je odletio u zrak i spustio se stotinu metara dalje, razderan popola. Razmišljala je o programu na sljedećem taborištu. Nakon mnogo se razmišljanja odluĉila na Kurosawinih Sedam samuraja. Potom se sjetila ono dvoje, što je ĉekalo na Tuxedo Junctionu, Chrisa i Cirocco. Mislim, 1994. se davao nekakav film koji je u naslovu imao broj devet? Arhivar će ga zacijelo znati iznjuškati. A onda se sjetila, i glasno nasmijala. Druga će projekcija biti Fellinijev 8'. DVA Chris je vješto izbacio prţena jaja iz bakrene tave na zemljani tanjur. Promjer je tave bio skoro metar. Sve je njegovo kuhinjsko sude bilo prekomjerne veliĉine. Većina su njegovih gostiju bili Titanidi, koji su jesti voljeli koliko i kuhati. Chris je bio tek osrednji kuhar, no Cirocco to kao da i nije smetalo. Kad je ispred nje maknuo prvi tanjur i postavio drugu turu jaja, zahvalila mu je naĉinivši znak vilicom. Sjedila je za visokim stolom i na visokom stolcu, zakaĉivši se nogama za ukrute; dok je u sebe bacala kao lopatom, lakti su joj bili široko razmaknuti a glava nisko spuštena. Mokra joj je kosa bila povezana, da u guţvi ne bi još i zlo prošla. Chris je privukao svoj stolac s druge strane stola pa se primaknuo. Kad je Cirocco zagrabila u svoje ĉetrnaesto jaje, Chris se prihvatio ona dva što ih je bio priredio sebi, pa se preko stola zagledao u nju. Bila je blijeda. I tanka. Mogao joj je prebrojati rebra; dojki je jedva i bilo. "Kako ti je bilo na putu?" upitao ju je.
KIKA
Ona je kimnula glavom, pa dohvatila šalicu s kavom da spere zadnji zalogaj jaja. Za taj su joj posao bile potrebne obije ruke. Bila je to titanidska šalica. "Nije bilo problema", odgovorila je i otrla usta podlakticom. Potom joj se na licu pojavilo iznenaĊenje, pa mu je uputila pogled ispunjen krivicom i dohvatila ubrus. Najprije je otrla ruku, pa tek onda usta. "Oprosti", rekla je i nervozno zahihotala. "Tvoje ponašanje za stolom nimalo me ne dira", odgovorio je on. "Ovo je i tvoja kuća." "Znam, ali to nije razlog da budem svinja. Nego je naprosto previše fino. Prava hrana, mislim." Znao je što je time mislila reći. Dugo je ţivjela od onoga što bi sama ulovila. Ali se ipak nasmiješio njezinom opisu hrane. "Slanina" je bila meso smješljivca sa svinjskim genima medu precima, u vrtoglavom geanskom sustavu kriţanja koji bi i Luthera Burbanka stjerao u ludnicu. "Jaja" su potjecala od grma vrlo raširenog u Dioni. Ako bi ostala neubrana, iz njih bi se na koncu izlegli gmizavci s puno nogu, i oni bi izmetinama raznosili biljkino sjeme. Plod je, meĊutim, po okusu bio posve sliĉan pravim jajima. Kava je, zaĉudo, ipak bila prava kava, hibrid prilagoĊen niskom stupnju osvijetljenosti kakav je vladao na Gei. S propašću zemaljsko-geanske trgovine, uzgoj kave na visoravnima postao je profitabilan koliko i uzgoj kokaina, tradicionalnog geanskog izvoznog artikla. Kokain je zatrpao trţište, ali se do kave dolazilo teško. "Kong je mrtav", rekla je kroz sljedeći zalogaj. "Zaista? Tko je to obavio?" "Zar treba pitati?" Chris'je razmislio o tome, pa došao do samo jednog vjerojatnog kandidata. "Hoćeš li mi priĉati?" "Ako, u tu tavu pljesneš još malo slanine." Široko mu se nacerila. On je uzdahnuo i ustao. Kad je slanina zacvrĉala, raspriĉala se o svemu što je vidjela u Febi. Sve tako priĉajući, smazala je i drugu porciju. Ustala je i oprala svoj tanjur, pa stala do njega i prihvatila se rezanja gromada golemoga hljeba, pa ih poĉela slagati na pladanj, pripremajući ih za prţenje.
KIKA
"Mislim da bi ipak, kad mu rasijeku mozak, morao umrijeti. Što ti veliš?" Ĉuĉnula je i gurnula pladanj na najdonju policu štednjaka, ispod loţišta, na mjesto gdje će ga toplinsko zraĉenje polako zagrijati. "Mislim da da." Chris je napravio grimasu. Ustala je i rasplela kosu, protresla je i kroz nju protjerala prste. Chris je sve to promatrao i opazio da joj je već skoro sasvim sijeda. Padala joj je duboko niz leda. Pitao se hoće li je ikad više podstrići. Prije one operacije na mozgu, od koje je prošlo pet godina, rijetko ju je puštala ispod ramena. Ali kad su joj obrijali glavu, prema dugoj je kosi osjetila neku novu ljubav. "Ima li još nešto što bih trebao znati?" upitao je Chris. "Opet sam razgovarala s Gaby." Chris na ovo nije rekao ništa, nego je nastavio okretati kriške slanine. Cirocco je poĉela prekapati po ormaru. "I što ti je rekla?" Cirocco je izvadila titanidsku ĉešagiju i protjerala je kroz kosu. Neko vrijeme nije rekla ništa, a onda duboko uzdahnula. "Vidjela sam je dvaput. Jednom otprilike tri hektoreva prije odlaska u Kongovo brdo. Zatim ponovno u Tetidi, nedugo poslije toga. Prvom mi je zgodom rekla da se Robin vraća na Geu. Nije rekla zašto. Sa sobom vodi i djecu." Chris nije odgovorio. Prije nemnogo vremena to bi zacijelo uĉinio, ali se u meĊuvremenu zamislio nad nekoliko stvari. Nad definicijom pojma "racionalan", recimo, znaĉenjem magije, granicom izmeĊu ţivoga stvora i mrtvaca. Sebe je oduvijek smatrao racionalnim ĉovjekom. Bio je civiliziran. Nije vjerovao u ĉarobnjaštvo. Iako je već dvadeset godina ţivio u svijetu u kojem se moglo razgovarati s "Bogom", iako je volio "Demona" koji je nekoć bio "Ĉa-robnica", ipak nijednu od tih rijeĉi nije shvaćao prema njenoj doslovnoj definiciji. Gea je bila bog iz pokrajinske lige. Cirocco je bila fascinantna, ali nije posjedovala nikakve magiĉne moći, ni dobre ni zle. Kraj svega što je oĉima vidio i ušima ĉuo, zašto bi razbijao glavu zbog jednog traljavog uskrsnuća? Pa ipak ga je to jako izmuĉilo. Gaby mu je izdahnula na rukama. Nikad neće zaboraviti one uţasne opekline. Kad mu je Cirocco prvi put rekla da je vidjela Gaby, on je prasnuo. Kasnije je bio njeţan, jer se bio uplašio da mu je stara prijateljica posenilila. Senilnost je, meĊutim, bila i odveć lagodno objašnjenje. No ĉak i ako pustimo neka
KIKA
voda racionalnost nosi, pragmatizam je i dalje vrijedna stvar, a Chris je sebe oduvijek smatrao pragmatiĉarem. Ako nešto funkcionira, znaĉi da postoji. A Ciroccini razgovori s Gaby sluţili su priliĉno dobro za predviĊanje budućnosti. "Kad Robin stiţe ovamo?" upitao je. "Ovamo na Geu? Ona je već ovdje. Zapravo bi sad već morala biti negdje u blizini Junctiona." "Ona dolazi ovamo?" "Conal ih baš dovodi. S njima će biti i nekoliko Titanida. Što je bilo? Ne bi volio da su tu?" "Nije rijeĉ o tome. Bit će mi drago vidjeti je ponovno. Nikad nisam mislio da će se to dogoditi." Osvrnuo se po kuhinji. "Samo sam se pitao imam li u kući dovoljno hrane da doĉekam goste. Da trknem do Hua i vidim imaju li..." Cirocco se nasmijala i obgrlila ga. On joj je spustio pogled na lice i na njemu naslutio odbljesak zloĉestoće. "Daj, Chris, ne budi takva domaćica", rekla je i poljubila ga. "Titanidi su u tome mnogo bolji, a osim toga, to vole raditi." "No dobro. Što da onda radim?" Zagrlio ju je pa joj kliznuo rukama niz leda sve do bedara, i bez muke je podigao. "Kao prvo, skidaj ta jaja i slaninu s peći prije nego što zagore. Zakljuĉila sam da nisam tako gladna kako sam mislila." "Nisi?" "Mislim, ne u tom smislu. Optrĉala sam ĉitav taj smrdljivi kotaĉ a da osim Ţeljeznih Majstora nisam vidjela baš nikoga." Ugurala je ruku izmeĊu njih dvoje, negdje ispod trbuha, pa stisnula. "Najednom mi tvoje svakodnevno lice izgleda nekako ĉudesno privlaĉno." "Stara moja, nije to zbog lica." "Ali neka ga", rekla je i ponovno stisnula. *** Po navršenju trinaestoga desetljeća, Cirocco se od svega skoro najviše bojala dosade. Nije je poharalo starenje, toga je bila pošteĊena, baš kao i zatupljivanja osjetila i slabljenja duševne snage. Ali je bilo posve zamislivo da će jednoga dana odlaţenje u krevet s ljubavnikom i izvoĊenje drevnog koitalnog rituala posve izblijediti. Bit će to dan kad će u njoj sazrijeti spremnost na smrt. Dosad je imala sreće.
KIKA
Bili su u svom gnjezdašcu, na tavanu što je visio nad glavnim zdanjem u Tuxedo Junctionu. Prozori su bili na svih šest zidova. Jedne su se ljestve spuštale do drugoga kata, a druge se uspinjale do zvonika u kojem se smjestio Chrisov orkestar zvona. Duţ jednoga zida tekla su dva tuceta konopa i prolazila kroz rupe na podu i stropu. "Jauuu!" uskliknula je Cirocco i pruţila ruku prema konopcima. Odabrala je jedan i cimnula ga. Najveće tucano zvono nad njima oglasilo se radosnim zvekom. "Bilo je dobro, ha?" rekao je Chris i svalio se na nju. "Da ti velim triput", odgovorila je i još dvaput pozvonila. Potom ga je obujmila rukama i nogama i svom snagom zagrlila. Ţivot na Gei donosio je mnogo toga lijepog, ali i ruţnog. Ponešto od toga, kao recimo nepromjenjivo svjetlo, Cirocco je još jedva i opaţala. Prelaţenje dana u noć bilo je još samo maglovita uspomena. Medu dobre se pojave, koje obiĉno ne bi opaţala, ubrajala niska gravitacija. Opaţala bi to jedino za trajanja ljubavnoga ĉina. Ĉak ni muškarac Chrisova stasa nije teţio mnogo. Umjesto da postane tlaĉitelj-skim teretom, njegovo je tijelo bilo nešto što je smirivalo svojom nazoĉnošću. Mogli su tako, kad bi poţeljeli, leţati satima, on potpuno opušten, a ona ipak bez straha da bi je mogao zgnjeĉiti. A to je voljela. Kad bi se muškarac našao u njoj, uvijek bi joj bilo mrsko pustiti ga iz sebe. Chris se mrvicu podigao i pogledao je odozgo. Presijavao se od znoja, i njoj se dopadalo i to. "Je li priĉala štogod o..." Nije znao kako da dovrši reĉenicu, no to i nije bilo vaţno. Cirocco je shvatila što je mislio reći. "Ništa. Ni rijeĉi. Ali znam da to dolazi, i to uskoro." "Po ĉemu znaš?" Slegnula je ramenima. "Pa i ne znam. Nazovi to šezdesetgodišnjaĉkom intuicijom." "Koliko je već vode proteklo od tvoje šezdesete." "Ma o ĉemu ti to? Ja ne samo da sam šezdesetgodišnjakinja, nego sam to dvostruko. Plus deset." "Valjda zbog toga i jesi dvaput više seksi od ostalih. Plus deset." "Prokleto si u pravu. Ja..." Oboje su to ĉuli istoga ĉasa. I to ne iz daleka. Titanidski su se glasovi podigli u pjesmi. Chris ju je poljubio i stao na prozor što je gledao na
KIKA
most. Cirocco se prevalila na bok i pogledala ga. Dopalo joj se to što je vidjela, ali se upitala što će o tome misliti Robin. Od pojasa pa nadolje, Chris je bio najdlakaviji ĉovjek što ga je ikada vidjela. Ĉinilo se kao da nosi hlaĉe od medvjeĊega krzna. Dlake su mu bile svijetlosmeĊe, kao i kosa, i nigdje kraće od pedlja. Bile su meke i tanke, najkrasnije krzno oko kojeg se moglo oplesti noge. Chris se pretvarao u Titanida. Što je trajalo već pedeset kiloreva. Na prsima i rukama dlaka uopće nije bilo. Brada mu je već odavno prestala rasti, i sad mu je obraz bio djeĉaĉki gladak. U pravom osvjetljenju, s tim bi licem mogao proći kao dvanaestgodišnjak. A bilo je tu i tamo još poneĉeg od ĉega bi se Robin zacijelo zaprepastila... kao što je to, recimo, rep. Mesnati je njegov dio bio svega petnaestak centimetara dug, ali bi njime znao trznuti, pa bi mu duge strune poletjele poput repa ţustroga konja. Tim se repom jako špinĉio, no i pas je mnogo bolje vladao svojim. Dok je tako gledao druţinu kako prelazi most, uzbuĊeno je njime trzao naprijed-natrag. Okrenuo se i pokazao nasmiješeno lice. "To su oni", rekao je i duge su mu se uši digle okomito, više i od tjemena. Ciroccine su se misli vratile ĉitavo stoljeće i ĉetvrt u prošlost, sve do filma koji je ĉak i tada bio star: djeĉaci u crticu skaĉu u baru i pretvaraju se u magarce. A tu je i drveni djeĉaĉić, a njezina mati, tu u tami, drţi je za ruku... ali se nije mogla sjetiti naslova. "Idem ih doĉekati", rekao je i krenuo niz ljestve. "Ideš?" "Samo ĉas." Ispratila ga je pogledom pa sjela na veliku slamom napunjenu vreću što im je sluţila umjesto kreveta. Maknula je s lica gustu masu sijede kose, protegla se, pa pogledala kroz prozor nasuprot onom za kojim je stajao Chris. Vani je bila Gaby. Sjedila je na debeloj grani u razini zvonika, niti petnaest metara daleko. "Je li bilo dobro?" upitala je Gaby. "Da." Kad je shvatila da je Gaby tu vani moţda već jako dugo, Cirocco nije osjetila ni nelagodu ni ţaljenje. "Moraš jako paziti na nj. U velikoj je opasnosti." "Što da radim?" "Ja ipak ne znam baš sve." Preplavila ju je nekakva tuga, a onda ju je otresla. "Moram ti reći dvoje", rekla je. "Prvo, on im je oboma otac. Bilo bi bolje da to zna, jer je Robin u to već priliĉno sigurna." "Chris?"
KIKA
"Da. Vidjet ćeš. Za Novu je sigurna, u svakom sluĉaju. I za djeĉaka." "Djeĉaka? Kakvog djeĉaka?" "Drugo", nastavila je Gaby. Široko se nasmiješila. "Nemoj zadaviti malu. Dovest će te do ludila, ali se suzdrţi. Ona je vrijedna truda." "Gaby, ja..." I onda je Cirocco samo zinula, jer se Gaby svalila s grane i sunovratila se prema jezercem pod sobom. Od nje je još vidjela samo jedan bljesak, prikazu s rukama uperenim prema dolje i noţnim prstima ispruţenim ravno iza sebe, a onda ju je progutalo zelenilo. Dugo je osluškivala, ali nije ĉula da je pljusnula. TRI Titanidi su priredili gozbu. Po njihovu radosnu pjevu, Robin je pretpostavila da su slijepi na sve napetosti što su vladale medu ljudima oko njih. No tu se prevarila. Titanidi su o tome što se zbivalo znali više i od Robin, ali su znali i to da nemaju moći da tu išta promijene. I zato su se posluţili taktikom koja je već skoro ĉitavo stoljeće priliĉno dobro funkcionirala. Ljudska su posla prepustili ljudima. Robin je već bila i zaboravila kako ukusna zna biti titanidska hrana. Nedugo po svom povratku u Vrzino Kolo, netom pred roĊenje Novino, napuhala se kao balon, nabivši preko svoje hrvaĉke teţine još dvadeset kila. Skinula ih je nemilosrdnom dijetom, kojom ih je i odbijala punih dvanaest godina. I onda je u jednom trenutku izgubila zanimanje za jelo. Odrţavanje vitkosti već pet godina nije bilo skopĉano ni s kakvim teškoćama. U tom se vremenu ĉak morala podsjećati na jelo, inaĉe ne bi jela uopće. Ništa joj nije bilo dovoljno ukusno. A sada, dok je kopala po našušurenim tanjurima punim hrane kojom su je Titanidi bili ponudili, poĉela se pitati neće li se opet morati poĉeti paziti. Ĉitav je skup bio na nekakav ĉudan naĉin lišen radosti, i stalno na granici sloma. Chris, Cirocco i Conal puno su se smiješili, ali malo zborili. Nova je, naravno, svoj tanjur odnijela u najdalji kut sobe. Jela je nekako kradomice, kao ţivotinja, i stalno pogledavala na Cirocco. "Nova", zazvala ju je Robin. "DoĊi k nama za stol." "Majko, ovako mi je bolje." "Nova."
KIKA
Djevojka je vukla noge i durila se, ali je ipak došla. Robin se pitala dokle će još tako. Vrlina poslušnosti u djeteta je iz Vrzinoga Kola bila jaka, jer su ondje obitelji bitno odskakale od tradicionalnog ljudskog modela. Nova je svojoj majci dugovala potpunu poslušnost sve do svog dvadesetog roĊendana, no i poslije toga puno uvaţavanja. Ali sad je već imala osamnaest. Za godinu, dvije... To je na Gei malo znaĉilo. Ipak je to imalo i svojih dobrih strana. Nisu se svaĊale sve otkako su došle na Tuxedo Junction. Robin je zbog toga bila sretna. Te su joj svaĊe razdirale srce. Ali kad se ĉovjek već svaĊa, mnogo mu je lakše kad ne dvoji da je u pravu, no Robin je u to još jedva mogla biti sigurna. Nova, zapravo, sve otkako su došle, nije izgovorila ni deset rijeĉi. Samo je nijemo sjedila, pa gledala ili sebi u ruke ili u Cirocco. Robin je pošla za pogledom svoje kćeri uprtim u Ĉarobnicu — pardon, ispravila se, u kapetana — koja je upravo Serpentu pjevala nekakvu nerazumljivu sitnicu na titanidskom, a onda vratila oĉi na Novu. Oslobodi nas Velika Majko. "Robin, je li ti bilo dosta?" Robin se sva smela, no onda se pokušala otresti zbunjenosti i nasmiješiti joj se. Uronila je ţlicu u zdjelicu djeĉje hrane što su je priredili Titanidi, pa je stavila Adamu u usta. "Ja? Da, smazala sam sve u šesnaest. Ali njemu treba malo više." "Jesi za jedan mali razgovor? U ĉetiri oka?" Robin nije ništa ţeljela više od toga, ali se najednom uplašila. Ostrugala je hranu s Adamovih usta i napravila neodreĊenu gestu. "Naravno, ĉim..." Cirocco je, meĊutim, već obišla stol i digla bebu. Predala ju je Chrisu, i njemu je to oĉito bilo drago. "No daj. Chris će se za nju znati pobrinuti, je li tako, stari moj?" "Sto posto, kapetane." Cirocco je potegla Robin za rukav, blago ali odluĉno. Sitna je vještica popustila. Pošla je za Cirocco kroz kuhinju, pa izišla na ograĊeni nogostup poloţen na vodoravnu granu, a zatim blagim usponom do odvojene zgrade napol skrivene medu granjem. Bila je peterokutnoga docrta i napravljena od drveta. Vrata su bila tako niska da se Cirocco
KIKA
morala pognuti da ude. Da su bila uţa samo za jedan palac, Robin ne bi prošla. "Kakvo ĉudno mjesto." "Chris je ĉudan ĉovjek." Cirocco je zapalila uljanicu i postavila je na stol u središtu prostorije. "Priĉaj mi o tome. Valiha me je upozorila da se promijenio, ali još nikad..." Robin se prekinula usred reĉenice, jer je napokon ugledala unutrašnjost paviljona. Svi su zidovi bili od bakra. A u metal su bile ukuckane stotine crteţa, neki posve poznati, drugi posve strani. Pa ipak se ĉinilo da je podsjećaju na duboko zakopane stvari. "Što je to?" prošaptala je. Cirocco je pokazala na najveću umjetninu. Robin se primakla i ugledala stiliziranu ţenu, uglatu i primitivnu kao hijeroglif. Bila je gola, trudna i imala je tri oka. Oko nje se bila omotala zmija, i sezala joj je od gleţnja do suprotnog ramena, gdje joj je obišla glavu i zapiljila joj se u lice. Lik joj je uzvraćao pogled, ni ne trepćući oĉima. "To bih... trebala biti ja?" Ruka joj je i nehotice pošla prema ĉelu. Tu joj je bilo utetovirano Treće oko. Bila ga je zaradila prije dvadeset godina, a bez njega se ne bi ni uspjela vratiti na Geu. Na sebi je takoĊer imala i utetoviranu zmiju što joj se ovijala oko noge, preko tijela, i uspinjala sve do grudi. "Što je to?" U sobi su bile i dvije drvene stolice s visokim naslonom. Cirocco je jednu od njih privukla u središte prostorije i sjela. "To bi vjerojatno trebala pitati Chrisa. Za mene je to spomenik. Bila si mu draga. Nije se nadao da će te ikad više vidjeti. On je to izgradio." "Ali to je... tako ĉudno." "Kao što rekoh, takav je i Chris." "Što se to s njim zbiva?" upitala je Robin. "Misliš fiziĉki? Sad dobiva ono što mu je Gea već odavno obećala." "To je odvratno." Cirocco se nasmijala. Robin je ponovno porumenjela, no onda shvatila da se to Cirocco ne smije njoj, nego nekoj svojoj skrivenoj misli. "Ne, nije", odgovorila je. "Samo je šokantno. Ti si to vidjela najednom. Ja to gledam iz dana vi dana, i zato mi sve to izgleda savršeno
KIKA
prirodno i u redu. A što se pak tiĉe šokiranosti... više si ti šokirala njega nego on tebe." Robin se morala okrenuti. Znala je kako izgleda. "To se zove starenje", rekla je s gorĉinom. Uţasna je ĉinjenica bila da je izgledala mnogo starija od Cirocco. "Ne. Ti jesi ostarila, ali nije to ono šokantno. Na svoj naĉin, i ti si se sama promijenila isto tako korjenito kao i Chris. Nekakav ti je uţasni strah obiljeţio dušu." "Ja u to ne ne vjerujem. Neuspjeh i nemilost, da. Ali strah ne." "Strah", nastavila je Cirocco neumoljivo. "Velika te je Majka ostavila. Tvog središta je nestalo. Ti više ne plamtiš; ti plutaš, tvoje noge ne seţu više do zemljine maternice. Nemaš više gdje stati, ne veţe te više pupkovina." "Otkud sve to znaš?" vrisnula je.Robin. "Znam ono što vidim." "Da, ali rijeĉi... tajne rijeĉi..." Neke su od njih bile iz obreda na Vrzinom Kolu, iz ceremonija i istjerivanja duhova, rijeĉi koje je Robin znala, ali ih nikad nije spomenula pred Ĉarobnicom. Druge su bile iz najmraĉnijih zakutaka njezine svijesti. "Imam nekoga tko me upućuje. A sad, htjela bih znati svrhu tvog dolaska. Zašto si došla? Što se to nadaš obaviti?" Robin je otrla svize i privukla stolicu bliţe Cirocco. Sjela je, i vremenom smogla snage da pogleda stariju ţenu. I ispriĉa joj svoju priĉu. *** Robin je, poput tolikih drugih, na Geu prvi put bila došla po ozdravljenje. Gea je bila boţjca koja nikad ništa nije davala besplatno. I zato su Robin rekli da se mora dokazati, napraviti nekakvo junaĉko djelo, da bi izlijeĉenje uopće bilo moguće. Ona tome nije bila sklona. Njeno stanje nije bilo takvo da s njim ne bi mogla ţivjeti. S tim je i prije znala izaći na kraj: kad joj je jednom zgodom, na poĉetku napada, ruka poĉela drhtati, naprosto si je amputirala mali prst. Pa ipak, zbog navaljivanja Gaby Plauget, Robin je krenula na put oko kotaĉa u društvu Gaby, Cirocco, te Titanida Cimbala, Oboe, Frulice i Valine, te Chrisa Majora, koji je takoĊer traţio lijeka.
KIKA
Gaby i Cirocco vodio je potajni motiv. Traţile su saveznika izmeĊu jedanaest Geinih regionalnih mozgova. Gaby je tome teţila mnogo jaĉe od Cirocco; Ĉarobnica je bila beznadni alkoholiĉar kojeg je u taj pothvat trebalo uvući silom. Neki su od tih regionalnih mozgova bili Geini saveznici, Drugi su bili neprijatelji. Crta je medu njima bila povuĉena za Oceanske pobune, dok su ljudi još ţivjeli u špiljama. Gabyna namjera nije bila ništa manje doli zbacivanje i nadomi-ještanje same Gee. Krenula je na put unovaĉiti novoga Boga. Ta je misija plaćena Gabynom glavom, a moţda i neĉim mnogo višim. Cirocco je stajala njezina statusa Ĉarobnice. A hoće li i Titanide stajati njihova opstanka kao rase, to će se još vidjeti. Jedini koji su, po svemu sudeći, izvukli nekakvu korist iz tog jalovog traganja bili su Robin, Chris i Ţeljezni Majsori. A Robin i Chris su se izlijeĉili. Ţeljeznim je pak Majstorima, zbog razloga nepoznatih, bilo dopušteno da se šire sa svog otoĉića u Febi sve dok danas nisu osporavali Titanidima gospodstvo nad velikim kotaĉem. A na kraju svega, Robin je krenula kući, s namjerom da pozivi sretno do smrti. "Neko je vrijeme bilo sjajno", rekla je i nasmiješila se na uspomene. "Chris je imao pravo. Zaista se iza ponovnog izrastanja prsta krila velika labra. To ti preporuĉam, ako ţeliš zapanjiti prijatelje." Znala je da su Gaby i Cirocco odbacivale Iabru, proglasivši je ţenskom varijantom rijeĉi maeho. Imale su krivo, ali to zapravo i nije vaţno. Ĉinjenica da joj je baš Gea vratila odsjeĉeni mezimac nastavila je gristi Robin, sve dok joj nisu i labra i njezina pobjeda zazvuĉali nekako šuplje. Bilo je to nešto lišeno smisla kao i Treće oko, koje je navodno trebalo davati nepogrešivost. U praksi su, meĊutim, njegove nositeljice bile siledţije koje nisu mogle biti u krivu, sankrosantni kao rimski pape. "Kad sam odlazila iz Vrzina Kola već sam bila polumitski lik", nastavila je Robin. "Vratila sam se kao... ne znam kojom bih to rijeĉju opisala. Vrzino Kolo nikad nije vidjelo ništa ni sliĉno meni." "Superzvijezda", pomogla joj je Cirocco. "Što je to?" "Arhaiĉna rijeĉ. To je netko ĉija reputacija nadilazi sve razumne granice. I onda, vrlo brzo, ljudi u nju i povjeruju." Robin se nad tim malo zamislila.
KIKA
"Ima nešto u tome. Da. Uspinjala sam se koliko sam god brzo htjela. Mogla sam ići i brţe, ali... nisam baš bila sigurna da bih trebala." "Ĉula si glas", ponudila joj je Cirocco objašnjenje. "Da. Bio je to moj vlastiti glas. Mislim da sam mogla postići i da me proglase samom Velikom Majkom. Ali sam znala da to nisam. Znala sam ĉak i da nisam baš dobra." "Ne budi tako stroga prema sebi. Bila si vraški dobra, bar koliko se ja sjećam." "I vraški brza. I vraški jaka. I vraški opaka i kuja od ljevanog ţeljeza. Ali ondje, gdje je to bilo vaţno, vaţno meni" — lupila se šakom u prsa — "eto tu, ipak sam znala što ja zapravo jesam. Odluĉila sam se povući iz javnosti. Postoje i mjesta na koja se moţemo povući... nešto kao redovnice. Ne ĉine li one baš to?" "Tako vele." "Mislila sam meditirati jedno godinu dana. A potom roditi dijete i posvetiti se njezinu odgoju. Ali nisam imala vremena. Da ni sama ne znam kako, već sam bila u drugom stanju." Zašutjela je na trenutak, dok se u mislima vraćala na sve to. Poĉela je ţvakati donju usnu, pa na koncu uzvratila pogled Cirocco. "Bilo je to godinu dana — više od godine dana — znaš, nakon što sam se vratila s Gee. Na Zemlji je to moglo proći tek tako. Ali na Vrzi-nom Kolu, morale smo se umjetno..." "Sjećam se. Znam o ĉemu govoriš." "Da, ali vidiš, ţene u poroĊajnim središtima znaju tko im dolazi da im to obave. Kad sam se poĉela nadimati..." Uzdahnula je, pa zavrtjela glavom. "Najstrašnije je u svemu bilo to što bi, da se to dogodilo nekoj drugoj, vjerojatno takvu spalili. A zbog kršćanstva nismo spalili nikoga već... ovaj, pedeset godina. Ali se ĉinilo da tu postoje samo dvije mogućnosti. Ili je rijeĉ o tjelesnom odnosu s kršćanskim demonom, ili... ili je rijeĉ bila o gynorum sanctumu, sjedinjenju smrtne ţene sa Svetom Majkom, savršenom i besprijekornom." Cirocco ju je pomno gledala dok je spuštala glavu na ruke. "I to su stvarno popušili?" upitala je. "O, i jesu i nisu. Postoji jedna konzervativna stranka koja smatra da su sva uĉenja doslovce istinita. No bilo kako bilo, to mi je zapeĉatilo sudbinu. Ne velim da tome nisam i sama pripomogla. Na trenutak sam, mislim, ĉak i povjerovala da mi je došla Velika Majka. Ali svaki
KIKA
put kad bih pogledala Novu u lice, nešto bi mi reklo da je to ipak bio netko drugi." Ciroccoje umorno odmahnula glavom. Sve se to dalo izbjeći da nije, baš kad se Robin spremala na odlazak, imala toliko posla. Daj prestani, rekla je samoj sebi. Taj si ĉas imala pune ruke posla, to je istina, ali si onda bila pijana skoro ĉitav kilorev. "Jesi li ikad naslutila otkud ti ta beba?" "Dugo vremena nisam. Kao što rekoh, bilo je mnogo lakše sve primati jedno po jedno, redom kojim dolazi. Tek sam se kasnije poĉela svjesno pitati." "Mogla sam ti reći da će ti Gea za popudbinu prirediti psinu. Isto je uĉinila i meni, i Gaby i Augusti, i to ĉim smo se tu stvorile. Sve smo ostale u drugom stanju. I napravile pobaĉaje." Zastala je i ponovno pogledala Robin. "Slutiš li... slutiš li imalo... tko bi djetetu mogao biti otac?" Robin se nasmijala. "Daj je pogledaj. Zar nije oĉito?" "Ima tvoja usta." "Istina. I Chrisove oĉi." *** Chris je bio u podrumu; traţio je filmski projektor. Moţda je semantiĉki pogrešno govoriti o "podrumu" u kući na drvetu, gdje su svi nivoi iznad zemlje, no Chris je uspio napraviti i to. Kapak u podu glavne zgrade vodio je do izdubljenog prostora u deblu velikoga stabla. U tu se prostoriju napokon smjestilo sve ĉemu Chris nije nikad uspio naći upotrebu. A bilo je toga podosta. Conal, koji je stajao na ljestvama i visoko drţao svjetiljku dok je Chris prebacivao stvari s hrpe na hrpu, sav je taj meteţ promatrao s oĉajem. "Osim što si kompulzivni arhitekt," zamijetio je, "još si i ţrtva teškog hrĉkovitisa." "Mislim da mi nema lijeka", suglasio se Chris. "Pa ipak, isto bi morao reći i o Smithsonianu." "A što je to?" "Više ništa, ako baš hoćeš znati. Otišlo u zrak prije toliko godina. Ali bio je to muzej. A na Gei nema muzeja." Uspravio se, pa s lica
KIKA
obrisao smjesu prašine i znoja. "Prljav je to posao, ali ga netko mora obaviti." "Titanidi imaju muzej." "Poantu shvatio. Ali ni najstarija stvar u njemu nije mnogo starija od Cirocco. Oni nisu tako dugo na svijetu. Na Gei nemamo nijedan ljudski muzej. Ako je na Zemlji koji i ostao, neće još dugo. Zašto ga onda ne osnovati tu?" Conal je na tu hrpu krame bacio još jedan dvojbeni pogled. "Priznaj, Chris, i olakšaj dušu. Ti naprosto ne moţeš ništa baciti." "Moj grijeh." Zavukao je ruku duboko u hrpu svaštarija, pa izvukao pradrevni Kodak Brownie. "Ali ĉovjek nikad ne zna kad će mu što zatrebati." "To da, ali otkud ti sve to?" Chris je jednim "šic" uzvikom otjerao Conala uz ljestve, pa za njim pošao i sam, i za sobom zatvorio kapak. Conal je pošao za njim kroz labirint vrata i prostorija sve dok nisu došli do prostora što ga je Chris odvojio za radionicu. Rijeĉ je zapravo bila o nekoliko prostorija, i u njima je Chris mogao raditi sve od puhanja stakla do popravaka raĉunara. Postavio je projektor na radni stol i dao se u razgledanje. "Ja samo tu i tamo pokupim ponešto", rekao je. "Tako je sve to i poĉelo. Ali danas, svi Titanidi koji mi dolaze u goste, donesu po kakav darak. Oni mnogo trguju. Tko da zna što će sve pokupiti. Ovamo sa Zemlje više i ne dolazi puno toga, ali je u dobra stara vremena stizalo što ti na um padne. Kolonisti bi donosili većinu svojih stvari. Tako je to bilo prije rata." Uklonio je boĉnu ploĉu i zirnuo unutra, pa otpuhnuo gvalje prašine. Gurnuo je prst u mehanizam i zavrtio kotaĉ. Iz projektora je izvadio dugaĉku staklenu ţarulju i frknuo je prema Conalu, i ovaj ju je šĉepao. "Daj vidi tu, moţe? Ĉisto sumnjam da još valja. Vjerojatno ću morati ispuhati drugu." Conal se okrenuo prema stolu s elektriĉnim priborom. Prikvaĉio je ţarulju i golim rukama dohvatio dvije izolirane ţice, pa jednom dotakao mjedeno kućište a drugu prinio zatupljenom metalnom vršku. Škljocnuo je sklopku, i nit se blistavo zaţarila. Chris je prenio projektor i poloţio ga kraj ţarulje.
KIKA
"Vidi, ipak radi? To će nam prištedjeti vremena." Uzeo ju je i uvr-nuo natrag na njezino mjesto, pa onda na radnom stolu povezao nekoliko naprava, i na koncu dvjema ţicama dotakao kontakte projektoro-va motora. On je zazujao, pa se osjetio slabašan miris ozona, no ništa se drugo nije dogodilo. Chris je samo nešto promrmljao, pa pokušao prespojiti transformatore. I dalje ništa. Podigao je pogled i opazio kako Cirocco i Robin ulaze u prostoriju. Iza njih se vukla Nova. "Cirocco," rekao je Ĉarobnici, "idem potraţiti novi motor za ovo i skopati nešto da se pokrene posmak filma. Ili... " Mahnuo je rukom prema njoj, pa prema projektoru. "Misliš da ga moţeš izlijeĉiti?" Uputila mu je ĉudan pogled, pa slegnula ramenima i prišla radnom stolu. Pogledala je projektor, stavila na nj ruke i namrštila se. Zapucketale su iskre; Robin je zinula, ali je Cirocco samo zaţmirkala. Nešto je nakratko zaštropotalo, pa stalo. Cirocco se prignula bliţe, nesvjesna plavih jakobiea što su joj se luĉile medu raširenim prstima. Samo na trenutak Conal je opazio sneno zamućenje u njenim oĉima, a onda se uspravila i stavila vršak palca u usta. "To me govno opeklo", promrmljala je cuclajući prst. Chris je zadigao obrvu, pa pritisnuo dugme za ukljuĉivanje projektora. On je zamucao, pa onda krenuo najglade što tako stari stroj uopće moţe. Nitko nije rekao ni rijeĉi. Dok je Chris kroz projektor provlaĉio Ciroccin film, Conal je donio stolice. Nije imao kolut za prihvat filma, no to jedva da je i bilo vaţno, jer je pretpostavljao da to ionako nitko neće htjeti gledati još jednom. Cirocco i Robin prikaĉili su list papira na suprotni zid. "Da pozovemo Titanide?" upitala je Robin. "Filmovi ih uznemiruju", odgovorila je Cirocco. "Mi baš i ne znamo zašto", dodao je Chris kao odgovor na pitanje u Robininim oĉima. "Njihovi mozgovi ne izgledaju mi opremljeni za tako nešto. Uhvati ih muĉnina, kao od morske bolesti." Pokrenuo je projektor. Tog se trenutka s vrata zaĉuo zvuk kao da se nekome povraća. Conal se okrenuo i opazio Novu kako bjeţi od slika na ekranu. Pomislio je da pode za njom, ali je znao da je to luda misao. Ponovno se okrenuo filmu.
KIKA
Gea je sad odgrizla glavu i drugom ĉovjeku. Ovaj je bio odjeven sav u naranĉasto. Prvi je bio u tradicionalnoj crnoj svećeniĉkoj halji i s bijelim kolarom. Bilo je to zagrijavanje za meĉ s Kongom. U nekoliko su kadrova vidjeli tog orijaškog majmuna kako lebdi u pozadini. Bolexa koji je sve to snimao mnogo je više zanimalo proţdiranje svetih ljudi. Svi su kadrovi bili stabilni kao stijena i briţljivo kadrirani. Otpoĉeo je boj. Gea i Kong su se dohvatili. Kong je zaplovio preko Geine glave i prizemljio na leĊa. U trenutku kad se Gea nadni-jela nad njega i prikovala ga za tlo, doimao se nekako ošamućeno. Onda ju je velika zvijer zbacila sa sebe. Pošao je za njom. Uslijedila je praznina, a onda je Kong ponovno bio dolje. Gea je zalebdjela, pa se bacila na nj. Ovaj put kao da je otišla korak dalje od ĉistog prikivanja za pod. Conal nije ništa shvaćao. Zapiljio se u ekran, suhih usta, fasciniran i posramljen time što vidi. Na koncu je morao skrenuti pogled. Paţljivo je promatrao Chrisa, Cirocco, Robin... sve osim ekrana. "A bila bih se zaklela da je bespolan", rekla je Cirocco u jednom trenutku. "Bio mu je dobro skriven", odgovorila je Cirocco. "Morala ga je iz njega izvlaĉiti." "Saĉuvaj nas Velika Majko", prošaptala je Robin. ConaloV se pogled vratio. Nije vjerovao da je ţenki moguće muţjaka prisiliti na snošaj. Moţda se sve to ne bi ni dogodilo, no Kong je bio teško stradao. Kad ga je Gea objašila, iz rupe mu je na prsima brizgala krv. Kupala se u njoj. "Iskljuĉi to", rekao je Conal molećivim glasom. Cirocco ga je kratko pogledala, lica skamenjena, i odmahnula glavom. Mogao je otići, mogao je gledati. Silom je vratio pogled. Gea je zateturala kao pijana. Naletjena je na kameni zid špilje i pala na bok. Ekran se na trenutak zacrnio, pa se opet osvijetlio. Gea je bila na boku, i dalje naga. Na licu i rukama sušila joj se krv. Prevalila se na leda. Zajeĉala je. Trbuh joj se dizao i spuštao. "Rada", rekao je Chris. "Jest", progundala je Cirocco. "Ali što rada?"
KIKA
Kroz mehanizam zaslona projurio je i kraj filma, pa otklizio na pod. Bijeli je ekran svjetlucao i osvjetljavao tri blijeda lica, sve dok ga Chris nije milostivo ugasio. * * * Bila je to deva, i bila je mrtva. Deva se rodila ţiva, i Gea ju je stavila u svoju svitu što ju je pratila od Kongova brda do mjesta trenutnog odrţavanja Pandemonija, pa joj pokušala naći nekakvu upotrebu. Nju nije planirala. Tih dana nije mnogo planirala baš ništa. Uţivala je u kaosu. Bilo je to mnogo zabavnije nego upravljati tim sprcnutim svijetom. , Gea je raĊala koješta naprosto što joj se to, za jednu boţicu, ĉinilo prikladnom funkcijom. Ali bi je uvijek, ništa manje no druge, iznenadilo to što bi iz nje ispalo. Svijest joj se raspala na mnogo dijelova, od kojih je svaki bio nezavisan, neki ludi, neki manje lud, no svi ludi do daske. Ne zaboravi: Prikaţi ovih dana i Tri Evina lica. Onaj dio nje koji je nadzirao njen ekvivalent maternice ostatku nje nije kazivao što mu je na umu. Njoj se to stanje stvari dopadalo. Nakon tri milijuna godina iznenaĊenje je ipak nešto vrijedilo. Svakog kiloreva njezino bi je tijelo obdarilo neĉim novim. Lanjske je godine okotila leglo zmajeva, ĉetrimetarskog tigra, i stvorenje napol hobotnicu a napol Fordov Model-T. Većina toga nije ţivjela dugo, jer su im od inventara falile stvari poput srca i nosa. Ostatak su bile mule. Njenoj podsvijesti nije se dalo gnjaviti sitnarijama. Ali je zato deva ispala priliĉno dobro. Bio je to već odrasli drom-edar, zao kao socijalno osiguranje, a sad mu i nije bilo spasa, jer je već bila odluĉila što će s njim. Provući će ga kroz ušicu igle. Bila je to, dopuštam, velika igla. A bio je tu i veliki lijevak, kao i mašinerija koja će devu fino usitniti. Dok su se vrtjele stotine kamera, Gea se popela na skelu iznad lijevka i izlila prvo bure deva-pirea. Tri reva kasnije, umorna i već pomalo ţivac, rekla je stoj. Pola je deve već prošlo, a ostatak je samo stvar dosadnog, mukotrpnog posla. Osim toga, u sve će se to dati ukadrirati i scene snimljene nakon ĉišćenja lijevka.
KIKA
Smjestila se u svoj stolac, spremajući se na dnevnu dvostruku projekciju, to jest na Lavurencea od Arabije i... nije se više mogla sjetiti ĉega. Poĉela se kriviti i vrpoljiti, obuzeta nestrpljivošću. Kad će Cirocco napokon krenuti? Ĉekala je na glavnu toĉku. ĈETIRI "Robin, probudi se." Robin se razbudila istoga ĉasa. Ugledala je Cirocco nadnesenu nad sebe. "Sve je u redu. Ništa se ne boj." "I ne bojim se." Protrljala je oĉi. "Koliko sam..?" Cirocco je vidjela kako se Robin prisjeća gdje je, pa se nasmiješila. "Spavala si oko sedam sati. Je li to dosta?" "Naravno." Cirocco je i dalje šaptala, pa je to uĉinila i Robin. "Da... ali dosta za što?" "Htjela bih da podeš sa mnom", odgovorila je Cirocco. *** Dok joj se mati odijevala Nova je oĉi drţala zatvorene i nije se micala. Kad je Robin izišla iz sobe i za sobom zatvorila vrata, Nova se uspravila u krevetu i odšuljala se do njih. Otvorila ih je pola centimetra i na hodniku ugledala Cirocco i Robin kako razgovaraju. Onda su joj se maknule s vida. Ĉula ih je kako se stubama spuštaju u prizemlje. Kroz ogradu prvoga kata vidjela ih je u glavnoj prostoriji i potom ĉula kako se ulazna vrata otvaraju i zatvaraju. Ţurno se vratila u sobu u kojoj je bila s majkom i Adamom. Pogledala je u kolijevku i iznenadila se opazivši da ga nema. Znala je da malo ĉudovište nije odnijela Robin, pa je stoga pretpostavila da je to uĉinila Cirocco. Kad se nagnula kroz prozor, vidjela je drugi kraj visećeg mosta. Nagnula se - i hitro se povukla. One su ga dvije upravo prelazile. Cirocco je nosila bebu. Odjenula se, sjurila niza stube i već stavila ruku na kvaku, i tek tada zastala da malo razmisli. Neće ići.
KIKA
Nova je imala priliĉno jasnu predodţbu o svojim sposobnostima. Na svom terenu vjerojatno bi mogla slijediti Cirocco a da je pritom ne otkriju. Cirocco je bila i predobra. Ĉinilo se da koţom osjeća kad je zahvati neĉiji pogled, da ĉita proletjelu misao. Ali pomisao da bi takvu ţenu mogla slijediti kroz nepoznatu dţunglu izlazila je iz domene mogućeg. Velike ti Majke, ĉeznula je da bude s njom. *** Spoĉetka Robin nije ni shvaćala da slijede stazu. Nije bila baš jasno ocrtana, ali je ipak bila tu. Morale su se pognuti ispod nekoliko niskih grana i popeti preko palili stabala. Pa ipak, staza se nije izgubila. Robin je pretraţila sva svoja mršava znanja o divljim ţivotinjama, i upitala se nije li to njihova staza, no onda shvatila da se i ono malo što zna odnosi na Zemlju, ne na Geu. Tko moţe znati zašto se gean-ska ţivotinja ponaša tako kako se ponaša? "Robin, imaš li ti u mene povjerenja?" "Povjerenja? Naravno, mislim da da. Zašto?" "Misliti nije dovoljno. Promisli još jednom." Što je Robin i uĉinila, gazeći za ţenom koja je za nju još bila Ĉarobnica. Osjećala se nespretno, slabašno, jako staro. Ispred nje je bila Cirocco: vitka, okretna, i kao izrasla iz tla pod nogama. Ima li u nju povjerenja? Robin se sjetila mnogih za i protiv. Kad su se upoznale, Ĉarobnica je bila alkoholiĉar. No je li se ikad izlijeĉila, ali stvarno? Nije li posve moguće da će se, ako stvari krenu po zlu, opet okrenuti boci? Robin ju je pogledala još jednom. Ne, neće. Nije znala zašto je tako sugurna, ali je bila. U toj je ţeni došlo do nekakve temeljite promjene. "Imam povjerenja u tebe da ćeš odrţati rijeĉ. Ako veliš da ćeš nešto uĉiniti, onda vjerujem da mogu raĉunati da će tako i biti." "I hoće, samo ako budem ţiva." "I uzdam se da ćeš uĉiniti ono što smatraš pravednim." "Pravednim za koga? Tebe, mene ili svakoga? To baš nije uvijek isto." Robin je znala da nije, i zato je o tome malo razmislila. "Za Svakoga. I mislim da bi mi rekla ako bi morala uĉiniti nešto što smatraš dobrim, no što bi mi moglo nanijeti zlo." "I bih."
KIKA
Neko su vrijeme koraĉale u tišini, a onda se Cirocco napol okrenula i dala Robin znak da je mimoiĊe. Na tome je mjestu staza bila dovoljno široka za obadvije. Uzela je Robin za ruku i sad su hodale zajedno. "Vjeruješ li da bih mogla ĉuvati tajnu?" "Naravno." "Nisam se dobro izrazila. Postoji i ponešto što pred tobom moram zatajiti. Ne mogu ti reći zašto. Dijelom je to i zbog starog zlatnog pravila takozvane 'špijunske zajednice'. Što ne znaš, ne moţeš ni kazati." "Ti to ozbiljno?" "Mala, ja se ne igram. Ovdje je rat siguran koliko i na Zemlji. I, na neki naĉin, jednako gnusan." "Da, to ti vjerujem. Ili bar dok ne doznam više." "To mi je dovoljno." Zastala je i okrenula joj se licem. "Samo se opusti, Robin, i pogledaj me u oĉi. Htjela bih da se posve opustiš. Svi su ti se mišići olabavili, i već ti se spava." Robin su hipnotizirali i prije, ali nikad tako lako. Cirocco nije puno priĉala, nije se sluţila nikakvim priborom. Samo se zagledala Robin u oĉi i ovoj su se zjenice raširile kao Febino more. Tiho je nešto mrmljala i dlanovima doticala Robinine obraze, i ova se opustila. "Pusti oĉi nek se sklope", rekla je Cirocco, i Robin je to i uĉinila. "Sad ćeš zaspati, ali ne moraš uroniti duboko. Moţeš savršeno pipati, i njušiti, i ĉuti, ali ne vidiš ništa. Jesi me shvatila?" "Da." Robin je osjetila kako ju je nešto podiglo. Bilo je lijepo. Ĉula je šuštanje vjetra kroz krošnje. Osjetio se miris prezrelih jagoda. Osjetila je kako poskakuje dok Cirocco trĉi stazom. Potom se okrenula drugim smjerom. To se nastavilo kroz nemjerljivo dugo vrijeme, sve dok u njoj nije uništilo svaki osjećaj orijentacije. Za što je nije bilo briga. Osjećala je Ciroccine snaţne ruke pod leĊima i nogama, ćutila njen tvrdi trbuh, njušila tako svojstven, pomalo slatkast miris što ga je povezivala s Ĉarobnicom. Svijest joj je risala krasne maštarije. Dugo je već bila bez ljubavnice. Osjećala se krasno. Ljepše nego ikad sve od dana... od dana kad je sa sedam drugova niz Ofion plovila prema nepoznatom cilju. Zaista ima nešto u tome kad vele da ĉovjeka mogu oboriti s nogu sile — ili Ĉarobnice — izvan njegove vlasti. "Kad sam došla po tebe, Nova nije spavala", rekla je Cirocco.
KIKA
"Nije?" "Ne. Pošla je za nama niza stube. Onda nas je motrila kroz prozor. Mislila sam da će poći za nama, ali nije." "Nije luda." "To znam. Ali je... teška." Robin se nasmijala. "I ti bi bila teška da su te degradirali od Djeviĉanske kćeri u otpadnika i izgnanika." "Zašto je došla? Ĉini mi se da te mrzi." "Dio nje svakako. Tako sam teško pogriješila, moj je pad bio tako dubok... kao da sam to uĉinila i njoj." Robin je zastala i zaĉudila se kako sve to moţe reći bez bola, a onda se sjetila da je pod hipnozom. Što joj je taman odgovaralo. Trebalo je to nekome ispriĉati. "Došla je iz ĉiste poslušnosti? Ne izgleda mi u njezinu stilu." "Ti ne poznaješ Vrzino Kolo. Bilo je to zbog osjećaja duţnosti... i straha. Ne vjerujem da će moje ljubljene sestre uspjeti. Smrznut će se tamo vani. Ali kad je to pitanje bilo postavljeno, ja nisam iniala pravo glasa. Ni Nova nije vjerovala da će uspjeti. No... nije joj se baš ĉinilo da moţe puno birati. Bilo nam je zaista gadno. Ĉitavih devedeset dana, nakon što su otkrili Adama, mi kao da nismo ni postojale. Moje mi je Treće oko spasilo ţivot, no to je sve." "Zašto je i ona morala poći? Ta ti si rodila dijete."" "O, nije vaţno. Ona je bila malo na svoju ruku, znaš. Za Adama je doznala kad mu je bilo šest mjeseci. Htjela ga je ubiti. Ja sam je sprijeĉila. Onda smo ga obje skrivale, ali smo znale da to ne moţe potrajati vjeĉno. I na koncu je sve došlo na vidjelo. Zaklela sam se da je on djevojĉica, i u to uloţila i zadnji gram svog prestiţa. Nitko nije gledao, no svi su znali." "Kako to misliš, da je Nova bila na svoju ruku?" "Jedino dijete u Vrzinom Kolu koje ima brata. Kriva zbog veze sa. mnom, velika grešnica." Uzdahnula je. "Nisu li ljudi prekrasni?" "Svuda su manje-više isti." Cirocco neko vrijeme nije izgovorila ni rijeĉi. Njezinoj je prijateljici na um došla ĉudna misao. Gdje je Adam? Kad su krenuli van, Cirocco ga je bila ponijela. Sad je nosila nju, a za to su bile potrebne obje ruke. To je nije brinulo. Jer je u Cirocco zaista imala povjerenja.
KIKA
"I bila je sumnjivo visoka. Što nije bilo vaţno dok smo bile na konju. Ali poslije su se poĉele širiti glasine o kojima bolje da ti i ne priĉam. A pojavila se i ljubav." "Ljubav?" "Ona me voli. Ona to ovih dana baš i ne pokazuje, ali me zaista voli." "To se vidi." "A voli i tebe. I to na posve drukĉiji naĉin." "I to se vidi." *** Cirocco ju je napokon spustila. Robinina su osjetila bila delikatno izoštrena. Pod bosim je nogama ćutila meko, vlaţno tlo. (Što je bilo s cipelama? Ali nije vaţno.) U zraku su bile aromatiĉne pare. Osjetila je kako joj se niz leda slijeva potoĉić znoja. Stajala je tako u tami i ĉekala.Ciroccin je glas došao odnekud ispred nje. "Robin, sad moţeš sjesti i otvoriti oĉi." Što je Robin i uĉinila. Ugledala je Cirocco kako kleĉi pred njom. Oĉi su joj bila duboki, fascinantni studenci. Pogledala je lijevo i ugledala Chrisa; i on je kleĉao, i drţao Adama umotana u ruţiĉastu deku. Nasmiješio joj se, a onda joj je Cirocco vrškom prsta dotakla bradu i okrenula joj glavu prema naprijed. "Ne gledaj njega. Gledaj mene." "Dobro." "Voljela bih da se sad spustiš još dublje. Ako to ţeliš, ostavi oĉi otvorene, ali ne obaziri se nimalo na to što vidiš. Vaţan je samo glas što ga ĉuješ." "U redu." "Kako si duboko?" Robin je o tome ozbiljno promislila. "Oko metar." "Daj još pedalj i pol." Što je Robin i uĉinila. Oĉi su joj bile otvorene. Pritom je stvarno opaţala samo kovitlanje oblaka pare. Cirocco više nije bila ispred nje, ali nije mogla reći što ispred nje zaista jeste. Osjetila je lagani pritisak na glavi. Bila je to Ciroccina ruka. "Robin, zašto si Adama ostavila na ţivotu?" Ĉula je vlastiti glas što je dolazio iz velike daljine. Na trenutak je ugledala svo troje, kao da ih gleda odozgo: krupnog, napol
KIKA
odlakavjela muškarca; jaku ţenu; sićušnog, bespomoćnog, vrijednog samilosti... Tu je misao brzo prekinula. "Nešto sara sanjala." "O ĉemu si sanjala?" "Adam." Nasmiješen. Ruţiĉast. Njeţni sićušni prstići na nogama. Miris njezina mlijeka i njegovih mokrih pelena. "Gaby." Crna i s nje se sve ljušti. Pucketava koţa. Uništeno oko. Slatkasti miris. "Sanjala si Gaby?" "Sjedila je sa mnom. Pomogla mi je da ga rodim. Podigla ga je, sveg krvavog i groznog. Onda me poljubila i ja sam zaplakala." "U snu?" "Da." Robin se namrštila. "Ne. Bila je bolja. Nije bila ispeĉena." "U snu?" "Ne. Da... ne sjećam se kako sam se probudila. Sjećam se... kako sam poslije sna zaspala. Adam je sisao." "Što ti je Gaby rekla?" "Rekla je da razlog da ga zadrţim moram potraţiti u vlastitom srcu. Rekla je da će svijet biti uništen. Zemlja, Vrzino Kolo... moţda i Gea. Rekla mi je da je on vaţan. Moram ga donijeti ovamo. Rekla je da mu je Chris otac. Rekoh da su dva djeviĉanska roĊenja ipak malo previše. Ona je rekla da je to Geino maslo, da se posluţila magijom da... da dio Chrisa zadrţi u meni. Sićušne vremenske kapsule, tako ih je nazvala. Onda je otišla." "Išĉezla?" Robin se iznenadila. ' "Ne, izišla je kroz vrata." Cirocco neko vrijeme nije progovorila ni rijeĉi, no Robin to nije smetalo. Ĉekala je na daljnja pitanja. Umjesto toga, pritisak je Ciroccine ruke na njezinu glavu nestao, pa se opet vratio. Ovaj put to nije bio dlan, nego šaka. Dotakla ju je lagano, no Robin se skoro uĉinilo da joj kroza skalp napipava pregibe i zavijutke. Zaĉuo se sitan glasić. "Daj me pusti, ti prastara piĉkuljo." Robin još nikad nije ĉula da bi se itko Cirocco obratio takvim rijeĉima. Glas je još neko vrijeme nastavio u tom stilu. Robin je osjetila kako se šaka steţe, i onda je onaj sitni glasić zapištao. "Prijavit ću te jebenom Društvu za zaštitu ţivotinja, ti keso bljuvotine. Pojebat ću te u dlakava ušesa, i dobiti sifilis i smradove koje još nemaju ni imena, a ja ću..."
KIKA
Ponovno stisak, iza ĉega slijedi još prodorniji krik. "NareĊujem ti da govoriš", rekla je Cirocco. Robin nije rekla ni rijeĉi. Po neĉem je znala da se ta zapovijed ne odnosi na nju. "Kad Gea za ovo ĉuje, srat će napalm i pišati benzin..." "Govori!" "Ja znam svoja prava, i hoću, do sto Ċavola, svog ADVOKAAAA-TA! I hoću..." "Govori!" "Aaaaaaaaaah! Aaah! Dobro, dobro, dobro, govorit ću!" "Je li na tom djetetu Geina ruka? Zapovjedam ti da odgovoriš." "Ništa ne, ništa ne, ništa ne vidim... vidim... Moţda, mislim..." "Govori!" "Ne, ne, ne. Gea ju je dotakla još davno. Gea zna da je ona ovdje. Gea je smislila djetetovu obitelj, ali ih nije dotakla. Geina ruka nije na tom djetetu." Najednom ni Ciroccina nije više bila. Robin se uspravila i zaţmir-kala oĉima, i uĉinilo joj se kao da joj se s glave digla velika teţina. "Sad moţeš ustati, Robin. Pomalo i polako. Sve je u redu." Robin je ustala. Osjećala se nekako osvjeţeno; duboko je udahnula, ponovno ţmirnula, pa se okrenula. Cirocco je u naprtnjaĉu stavljala teglicu. U ruci je drţala poznat predmet: stari automatski Colt .45. Predala joj ga je u ruke. Robin ga je okrenula u ruci. Osiguraĉ je bio slobodan. Ponovno ga je zakoĉila, pa podigla pogled. "To je moj pištolj." "Uzeo sam ti ga prije nego te je Cirocco probudila", rekao je Chris. "Što je to bilo?" Robin je pokazala prema naprtnjaĉi. "Moj demon." Njen se pogled zabušio u Robinine oĉi. "Znaš li ĉuvati tajnu?" Robin joj je uzvratila pogled, pa naposljetku kimnula glavom. "Ako tako ţeliš." Cirocco je kimnula, pa se malo opustila. "Mogu ti reći samo da je rijeĉ o neĉemu što sam morala uĉiniti. Nekad sam se sluţila drugom metodom. Nije bila tako pouzdana, i ni izbliza tako jednostavna." Na trenutak joj se u oĉima pojavio uţasan bol. Skrenula je pogled, pa ga vratila. "Upitaj jednom Conala o tome. Priĉekaj samo da u sebe malo ulije." "Mislila si da sam Geina uhoda?" "Morala sam pretpostaviti da si to moţda. Moţeš li ti biti sigurna da nisi?"
KIKA
Robin se već bila spremna izgovoriti jedan indignirani naravno da mogu, ali se zaustavila. Pomislila je na sićušne vremenske kapsule, djeviĉansko roĊenje. Gea ju je dotakla još davno. Gea je smislila djetetovu obitelj. "Ali ona tu ne moţe baš ništa?" "Veselilo bi je da zna da tako misliš. Ali jest, tako nekako. Ti još nemaš ni pojma kako to gadno zna biti." "I ti bi me ubila?" "Da." Robin je pomislila kako bi se zbog toga trebala ljutiti, ali se nije naljutila. Osjetila je nekakvo ĉudno olakšanje. Da joj je Gea doista u tijelo uloţila onu slinavu krticu, zaista bi joj bilo draţe da je mrtva. "Što je s Novom?" upitala je najednom. "Sad te stvarno poĉela hvatati prava paranoja", rekla je Cirocco i kimnula glavom. "Ipak će ti trebati još mnogo vremena da me dostigneš. Prije nekoliko sam sati pregledala Novu. Mislila sam da bi bilo pametno... s obzirom na njen temperament, da to ne upamti. Rekla sam joj da zaboravi, pa će i zaboraviti." "A Adam?" "Nevin kao dojenĉe", odgovorio je Chris i nasmiješio joj se. Ona mu je uzvratila smiješak, i najednom se sjetila koliko ga je toplo voljela, pred toliko godina. Bila bi mu spremna oprostiti ĉak i sve one dlake, bar za neko vrijeme. I tad je prvi put promotrila svoj okoliš, i namrštila se. "A što je sad ovo?" upitala je. "Vrelo vjeĉne mladosti", odgovorila je Cirocco. *** Na Gei je nekoć bilo dvanaest vrela. Ono u Oceanu razorili su za Bune. Onaj u Tei bio je duboko pod ledom, a izvori u Mnemozini i Tetidi bili su zakopani pod pijeskom. Od preostalih osam, sedam ih je bilo naglo zatvoreno jednoga dana prije dvadeset gbdina, u dan koji je vidio i smrt prvog Geina utjelovljenja i kišu katedrala što su padale s neba. Gea, meĊutim, nije vladala i Dionom, jer je Dionin središnji mozak bio mrtav. Ona na tu zemlju nije mogla utjecati ni u dobrom ni u lošem smislu. Mogla je poslati svoje trupe i Bellinzonu pretvoriti u ovosvjetski pakao, no one dublje funkcije ispod površine bile su izvan njezina domašaja.
KIKA
Diona se unatoĉ tome drţala zaĉuĊujuće dobro. Cirocco je pomislila da su u tome svoje prste mogli imati i vilenjaci. No, tko zna zbog kojih razloga, bilje je nastavilo rasti, voda teći i zrak kruţiti. A vrelo vreti. Taj izvor je bio glavni razlog zbog kojeg je Chris baš tu sazdao Tuxedo Junction. Njemu je on trebao baš koliko i Ĉarobnici. Ĉinilo se pametnim biti mu tako blizu, da ga mogu stalno drţati na oku. "Kako da znam da mi neće biti ništa?" upitala je Robin. "Ne moraš ako nećeš", odgovorila je Cirocco. "To znam, to si mi rekla, ali... otkud ti to znaš? Moţda je to smicalica. Moţda je Geina ruka na tebi." "Ako je tako, onda ti i tako nema spasa", uputila ju je Cirocco na logiĉan zakljuĉak. "A već si rekla da mi vjeruješ. Ili mi vjeruješ, ili mi ne vjeruješ." "Vjerujem. Emotivno." "Tako to jedino i moţe biti. Logika s tim nema nikakve veze. Logikom se nikako ne moţe dokazati da Gea ne vlada mnome." "Znam. Oprosti. Malo sam nervozna." "Nemoj biti. Samo sve svući." Cirocco se okrenula, jer je osjetila da je Robin nervozna što se mora svući, kao i zbog svega ostalog. Pomislila je kako bi moţda trebalo udaljiti Chrisa, i reći mu da se vrati kasnije, da i sam proĊe postupak. A onda se okrenula i vidjela kako Robin izlazi ih hlaĉa, pa shvatila da to nema nikakve veze s Chrisom. Nadala se da joj se ništa ne vidi na licu, ali je osjetila kako joj se srce popelo u grlo, i kako je guši najednom nadošli osjećaj samilosti. Robin se doimala jako tuţno, dok je tako stajala naga. Doimala bi se tako i bez toga, no onome koji ju je vidio i u svoj slavi njezinoj, od tog je prizora moralo pucati srce. Sva je tetovaţa bila gadno izblijedjela. Cirocco je već bila vidjela i Oko i Pentazam na njezinoj glavi, i dio zmije na mišici. Kad joj je bilo devetnaest godina, bili su šareni i jarkih boja. A sad su bili nekako muljavi, s tek slutnjom slomljeno crvene ili mutno zelene u crteţu od uglavnom olovnosivih poteza. Njena ĉetvrta tetovaţa — izvedena oko noge — bila je u istom stanju. Ali je zato peta bila upravo vandal-izirana. Za svijet umjetnosti to i nije bio neki gubitak, pomislila je Cirocco, ali je to ipak bilo mesarenje. Robin je već rano u ţivotu doznala da će sva
KIKA
djeca što ih donese na svijet patiti od one bolesti koju je došla iskorjeniti na Geu. U nastupu mladenaĉke neobuzdanosti, na trbuhu je napravila odvratan crteţ. Prikazivao je mraĉno ĉudovište kako joj razdire koţu, pokušavajući se noktima i zubima osloboditi njezine maternice i pobjeći u široki svijet. "Nova je bila velika kao sam vrag", rekla je Robin utuĉeno i protrljala brazgotinu od koje je tetovaţa postala još ruţnijom. "Morali su mi napraviti Kalpurnijin rez." Stajala je tako ovješenih ramena, i pokušavala stvoriti dojam da su joj se ruke tek sluĉajno sklopile na trbuhu. Koţa joj je bila kao tijesto, a kosa beţivotna. Lice joj je bilo izbrazdano, pa joj ĉak ni zubi nisu bili zdravi. Robin je zaista već davno bila digla ruke od sebe. Starenje je jedno; ovo je bilo nešto posve drugo. "Ništa zato", rekla je Cirocco. "Poslije ovog to će prestati." Zagacala je u vodu pa ispruţila ruku. *** Robin nije vjerovala da moţe biti tako vruće. Osjećala je vrućinu na nekakav ĉudan naĉin: znala je da je vruće, ali je nije peklo. Primali su to u sebe polaganim koracima. Najprije do gleţnja, pa do koljena, pa zatim stanka prije nego će ući sve do bokova. Chris joj je bio s jedne strane, Cirocco s druge. Oboje su je drţali za ruku. Voda — ako je to bila voda — imala je slatkasti miris, a imala je i boju i konzistenciju meda. Ne, shvatila je, nije baš tako. Jer nije bila kao sirup. Moţda je više sliĉila nektaru. Ušla je sve do pojasa, i zinula. Fluid je poĉeo ukapavati u nju. Osjećala ga je, nalik na fino ulje, dok joj je punio crijeva i vaginu. Ĉinilo se da bi osjećaj morao biti odvratan, ali je oĉito da nije. Bilo je prekrasno. Osjećaj je bio ljepši od iĉega što je ikad upoznala. Stresla se, i osjetila kako joj popuštaju koljena. Cirocco ju je pridrţala. A onda su joj vode prekrile grudi. Opustila se u Ciroccinu naruĉju, baš kako joj je Ĉarobnica bila rekla da mora uĉiniti. Zatvorila je oĉi, osjetila ljuto štipanje u nosu, i zatim su je spustili u vodu. Bio je to snovit osjećaj. Ni zbog ĉega više nikad nije trebala van. Potreba da udahne postajala je sve jaĉa, no kad je dovoljno ojaĉala, osjetila je Ciroccine usne pritisnute na svoje, pa je udahnula Ĉarobni-ĉin dan. Polako ga je istoĉila iz sebe.
KIKA
Ĉinila je to dugo. Robin nije brojala, ali je znala da je potrajalo dugo. Onda je stala. Robin je osjetila kako u njoj ponovno raste ţelja da udahne. Cirocco joj je bila rekla što da ĉini, ali se i dalje pomalo bojala. Zar joj zaista toliko vjeruje? Pa mislim, zašto ne? Osjetila je kako joj ruke otpuštaju nosnice. U nju je potekao vreli nektar. Otvorila je usta. Zrak je zagrgoljio van, a voda je uvrla u nju. Kad su joj se pluća napunila i kad je pokušala kašljem istjerati zadnje ostatke zraka, potreslo ju je nekoliko grĉeva. Otimala se, ali su je ĉvrsto drţali. Ponovno je nastupio mir. *** Cirocco ju je drţala u vodi nekoliko revova, pa je onda iznijela na obalu i stavila kraj Adama, koji je još spavao. Chris je izvadio ruĉnik i Cirocco ju je poĉela brisati. S usta joj se cijedila zlatna tekućina. Cirocco ju je pljesnula po leĊima, i ona je opet prodisala, nakon što je iz grla istisnula posljednu litru. Koţa joj je bila smeĊa i skoro tako vruća da je nije mogla ni dotaknuti. "Ti samo idi", rekao je Chris i uzeo ruĉnik. "Ona je moja briga." Cirocco je kimnula glavom i ušla u bazen. Jedan je trenutak plutala pod samom površinom. Za pola je reva bila vani, a njezina duga kosa, promoĉena i slijepljena za ramena, sad je bila sjajna i crna. Chris je ostao najduţe. Kad je izišao, bio je skoro za ĉitav palac viši, a i lice mu se malo promijenilo. Cirocco je ponovno dovela Robin u stanje blagoga transa i Chris ju je podigao dok je drţala Adama u naruĉju. Preko ramena je uputio pogled Ĉarobnici, pa krenuo vratiti Robin u Tuxedo Junction, i tu joj iznijeti svoj prijedlog.
Luther je koraĉao dokovima Bellinzone praznima poput prašnjavih ulica zapadnjaĉkoga grada u Toĉno u podne s Garvjem Coorjerom u glavnoj ulozi. Posve je moguće da mu je mozak povezao to dvoje, jer je taj film nedavno gledao u Pandemoniju. On nije izgledao kao Gary Cooper. Izgledao je kao Franken-steinovo ĉudovište nakon trodnevnog tulumarenja i karambola. Ostao je bez najvećeg dijela lijeve strane lica, ĉeljust mu je bila raspadnuta a zubi razbiti, u nosu mu je falila hrskavica, a oĉna mu je duplja bila prazna.
KIKA
Kroz iskrzanu se pukotinu na lubanji vidjelo zelenkasto moţdano tkivo, te se ĉinilo da je već bilo isteklo iz glave, ali ga je poslije netko opet zbrda-zdola nabacao unutra. Preostalo mu je oko bilo crna jama u crvenome moru, i ţarilo se od pravednoga gnjeva. Vrat su mu okruţivali šavovi; nisu to bile brazgotine, nego pravi debeli konci što su probijali koţu. Da su ih povadili, otpala bi mu glava. Ĉitavo mu je tijelo, s izuzetkom ruku, bilo skriveno crnom musavom mantijom. Na rukama su mu bila ranjava mjesta koja su suzila krvlju i gnojem. Jedna mu je noga bila kraća od druge. Nije se tu radilo ni o kakvom deformitetu, nego o jednostavnom mehaniĉkom problemu: ta je noga, naime, jednom pripadala nekoj redovnici. Ali ga ipak nije usporavala. Nije se morao ni od ĉega skrivati, pa to nije ni pokušavao. To ionako ni njemu ni njegovoj bandi nije bilo lako ni u najpovoljnijim prilikama. Luther baš nije bio uţivalo za nos, i njegova bi apostolska aroma na udaljenosti od pedeset metara i krmaĉu bacila u nesvijest. Ĉak bi i ljudi, unatoĉ svom atrofiranome njuhu, Luthera obiĉno namirisali mnogo prije nego što bi im došao na oĉi. Pokatkad bi pomoglo prikradanje uz vjetar, no ĉini se da su odnedavna Bellinzonci, bar za Svećenike, razvili šesto ćutilo. Za njim je vuklo noge njegovih dvanaest apostola. U usporedbi s njima, Luther je bio Apolon. Oni su bili tek puki zombiji, no Luther je nekoć bio Arthur Lundquist, pastor Ameriĉke unijatske luteranske crkve u Urbani, Illinois. Urbana je već odavno bila razorena, pa je razoren bio i pastor Lundquist, najvećim svojim dijelom. Njegovi komadi i dijelovi nekoć su pripadali drugim ljudima — Gea je svoje Svećenike slagala iz svega što bi joj došlo pod ruku. Ipak bi mu s vremena na vrijeme kroz mutni mozak prošla odlutala misao na dom, misao na ţenu i dvoje djece. To ga je muĉilo, i od toga bi postao još gorljiviji na Boţjemu djelu. Kroz mozak mu je prolazilo i mnogo zraka, što je bila posljedica rane nanesene saĉmaricom, a kojoj, osim toga, ima zahvaliti i zbog svog upadljivog smiješka i govornoga stila. I to ga je muĉilo. Domarširao je do ruba zone smrti što je vodila do staništa slobodnih ţenki. Oko mu je prešlo utvrĊenja što su se našla pred njim. Nije vidio nikoga, ali je znao da su tu, i da ga gledaju. Stao je izazovno, pun prezira prema njima, s rukama na bokovima.
KIKA
"Boţje dušmanke!" povikao je, ili je to bar pokušao. S obzirom da je bio bez lijevog obraza, muĉio se sa svakim glasom za koji su trebale usne. I zato su dušmanke ispale nekako kao "dufmake". "Va fam Lufer! Va fam fu fo Bovem poflanju!" Jedna je strelica zapištala poloţitom putanjom i pogodila ga u prsa. Prošla je ĉitava; ostala su samo pera. Luther je se nije potrudio ni slomiti, kao što nije ni maknuo ruke s bokova. Jedna je slobodna ţenka poţurila na most, sa zubljom u ruci. Bacila ju je na ulje što su ga razlile ĉim su se poĉeli širiti prvi glasovi o dolasku Lutherove bande u Bellinzonu. IzmeĊu Luthera i Staništa poskoĉio je zid ognja. Poĉeo je proţdirati most. Ţena se ţurno vratila u zaklon. "Frije funo... frije fekoliko veva kod fas su dofeli zjete. Bovu freba fo zjete. Bov fe se smilojati onoj koja kafe gfje je to zjete. Isfupi, isfupi, i filost Bofja nefa se if lije na foju glafu!" Nitko nije iskoĉio iz tvrĊave da primi ikakvu milost. Luther se tome i nadao, pa ipak ga je to tjeralo u bjesnilo. Zatulio je. Poĉeo je na zapaljeni most sipati prostote, okretati se u uskim krugovima i lupati duţom nogom gore-dolje po daskama doka. Uskoro mu je iz oka potekla krv, a iz otvorena obraza smjesa pljuvaĉke i crnoga gnoja. Oko bokova mu je potamnio prednji dio mantije. U njemu je bila moć, moć što je rasla. Bacio se na koljena, ispruţio ruke prema nebu, i zapjevao. "Mof Bov je ufrda mofa! Ftit i maf pobjedonofni! On dufmanu bufom koflje lomi, U flavi fojoj donofi fpaf!" Stih za stihom, posve nemuzikalni Svećenik izvikivao je psalam svojim izlomljenim, sibilantskim basom, i prazno se derao svaki put kad se ne bi mogao sjetiti rijeĉi. Pa ipak, u svemu i nisu bile vaţne rijeĉi, nego Moć, a osjećao ju je u sebi kao malo kada nakon uskrsnuća. Posegnuo je u sjećanja, prisjetio se dana kad je sa svoje propovjedaonice govorio puku. U to je doba bio svojevrsni gromovnik, ali ni sliĉan ovome danas. Bog će se njime ponositi. Potreseni su bili ĉak i zombiji koje su, iza njega, jeli crvi. Zacviljeli su kao da ţele zapjevati,
KIKA
a mlitavi su im jezici visjeli iz uţasnih usta i zibali se sa njihanjem tijela. I onda se pojavila ona, jedincata slobodna ţenka, pa stala i odbacila oruţje. Smiješak joj je bio kaotiĉni riktus, a oĉi sjajne i prazne kao u mjeseĉara. Slobodne su ţenke vrištale. Kad i Luther svoj, i one su zapjevale svoj smrdljivi psalam, i sad su udvostruĉile trud. Nisu vrištale od straha — iako su sve bile uţasnute do najdubljih dubina duše — nego je to bilo dio taktike, kako bi utopile Moć. Bilo je to mnogogrlo ćurlikanje, u stilu Arapkinja kad slave pobjedu ili oplakuju mrtvaca. Mnoge su u uši zabile vatu ili vosak da bi se zaštitile onako kako je to uĉinila Odis-ejeva posada. Luther se tome smijao. Znao je da griješe. Sa zaĉepljen-im su ušima bile još ranjivije, jer nisu ĉule svoju zajedniĉku kriku, taj zvuk solidarnosti koji je bio jedina prava obrana od Luthera i njemu sliĉnih. Ţena je pošla prema njima. Za njom je pošla i strelica, ali ruka koja ju je ispustila isuviše se tresla a da bi projektil poletio pravom putanjom. Promašio je metu, što se dogodilo i s drugim. Treća joj se strelica zabila u leĊa. Ona se stresla, ali je nastavila hod. Slobodne ţenke nisu je gaĊale iz prezira, kao ni zato što bi je smatrale izdajicom. Lutherova moć da zamagli ţenske glave bila im je isuviše dobro poznata. GaĊale su je zato što je smrt bila milosrdna alternativa. "Dufmanin vli pradrefni, faklet da fini nam flo, Frahotom se fojom, poflofšu i laši orufa za boj. Na femlji tko mu je rafan?" Ušla je u plamenove. Pogodile su je još dvije strelice. Pala je na sve ĉetiri, a kosa joj je planulo kao suha guba. Nastavila je puzati, postajući sve crnjom. S naporom se uspravila, oslijepljena, oglušila, a onda se pod njom prolomila zapaljena daska. Pala je na leda i s mosta se skotrljala u vodu. Luther je prekinuo pjev i uspravio se. Nasmiješio se dok je tako gledao kako pet-šest slobodnih ţenki istrĉava iz svojih skrovišta i juri prema njoj, zaklanjajući lica od vatrina jara i njegove uţasne prisutnosti. Nekoliko ih je pokazalo roge, što ga je još više razveselilo. Misle li one zaista da ih pruţanje mezimca i kaţiprsta moţe zaštititi?
KIKA
Uhvatile su sestrino tijelo konopcem pa ga izvukle na daske. Još je bila ţiva, no to baš i nije bilo bitno. Da je bila mrtva, pošle bi je spasiti s još većom odluĉnošću. Sad moţe umrijeti u nadi da će mrtvom i ostati. "Bov fe vas kafniti!" uskliknuo je Luther, pa se okrenuo svojoj vojsci. "Artdrifa! Ifan! Fadej! Fil... Judo!" Istupilo je pet zombija, medu kojima i Filip, ĉija zamagljena svijest nije mogla zasigurno odrediti je li to pozvao i njega. Luther mu je nervozno mahnuo da se vrati. Kad je nešto trebalo obaviti, Luther bi uvijek birao tu ĉetvoricu, a razlog za to nije bio nimalo misteriozan. Preostala su osmorica u imenima imala glasove b,m'\p. Imena dvije trećine Lutherovih uĉenika za nj su bila neizgovorljiva i jezikolomna. "Juvif na nefjefnike", zapovjedio im je. "Uvri po gvefnicima! 'Kad fe se u flamenom fognju osvefiti onima koji nefe da priznaju Bofa i koji fe ne pokorafaju Radofnoj fijesti'. Drufa Folunjanima! Jedan! Ofam i defet! Nafrijed, mofi ufenici!" Luther ih je gledao kako ulaze u plamenove. Oni su već bili otpisani, ali bi prije toga mogli napraviti malo frke. Već su se kostrije-šili od strelica, koje uopće nisu ni opaţali, baš kao što nisu opaţali ni ĉinjenicu da gore. No s obzirom da su već bili mrtvi, to jedva da je i bilo vaţno. Bivši pastor Lundquist okrenuo je glavu. On više nije mogao osjetiti bol, niti išta i sliĉno sumnji, ali bi u nj pokatkad znao upuzati osjećaj od kojeg bi poĉeo pipati u mraku sasvim poput ĉovjeka kojeg su oslijepili, oglušili i odsjekli mu sva ĉetiri uda. Kao prvo, muĉno mu je bilo gledati Judu kako ide ususret vlastitom uništenju. To mu je moţda već dvanaesti izgubljeni "Juda". Nešto bi ga uvijek navelo da za Judu odabere najkrupnijeg, najjaĉeg i najmanje raspadnutog novaka. Nije znao zašto to ĉini A bilo je tu i još nešto. Koliko god da se trudio, nije mogao išĉiribi-rati ni najmaglovitiji odgovor na pitanje tko su zapravo bili Solunjani. *** Luthera je na put izvan grada, što je vodio do staroga groblja, dovela samo moć navike. Nije se nadao da će išta naći. Ali je imao sreće.
KIKA
Zatekao je šest pogrebnih lomaĉa što su ĉekale da ih zapale, a bilo je ĉak i svjeţe raskopane zemlje. Lutherov je dolazak oĉito uplašio grobare i rastjerao prije nego što su uspjeli spaliti tijela. A je li moguće da su nekog ĉak i pokopali? U Bellizoni su oko dvoga skoro svi bili suglasni. Jedno je bila smrt, a drugo ludilo. Lude bi puštali na miru sve dok ne bi postali nasilni. A mrtve bi smjesta spaljivali. Pred licem smrti prevladavalo bi primirje, i tad bi se iskazivao jedini primjer kolektivnoga duha što ga je Bellinzona ikad upoznala. Kad je trebalo mrtvaca otpraviti na groblje, svi bi suraĊivali u ceremonijama preuzetim od Hindusa s Ganga. Nije oduvijek bilo tako. U gradu u kojem devedeset posto ţitelja nije imalo nikakvoga roda, na mrtvace se nuţno zaboravljalo. Znali bi trunuti danima prije nego bi se nekom toliko zgadilo da bi ih ritnuo u vodu u koju bi potonuli. Ali tad su se leševi najednom poĉeli ponovno dizati na površinu, penjati se preko razine ĉamaca i skrivati se po tamnim zakucima. Nakon toga su vigilanti i slobodne ţenke organizirali grobarske ekipe. Ali pokopi nisu popravili stanje. Jer bi oni sebi rukama prokopali put iz grobova. Kremacija je bila jedini sigurni odgovor. "Frebali ste zapafiti lomafu", zahihotao je Luther. "Vonefite mi lefeve", rekao je preostalim apostolima. Bartolomej i Šimun Petar proprĉkali su po blatu i vratili se s raskomadanim tijelom. Netko je pomislio da moţe pobijediti sistem, ali je Luther bio pametniji od njih. Ĉak ni to nije nadilazilo moć Boga svemogućeg. Leševi su bili priliĉno svjeţi, s iznimkom jednoga koji je riknuo još prekjuĉer. Jedan je bio u bijelom povoju: pravi bogataš, kad se zna pošto je platno u Bellinzoni. Ostali su bili goli. Luther je razrezao platno na bogataševu licu i smjesta shvatio da pred njim leţi novi Juda Iskariot. Od toga ga je uhvatila prava mala groznica. Ali to nije bilo ništa u usporedbi s pravim dervišlukom što ga je bio bacio na slobodne ţenke; uskrsnuće je bilo rutinska stvar, kao dijeljenje hostija. Kad se doveo u pravo stanje, kleknuo je i poljubio sve parove hladnih usana. Morao je priĉekati da Petar sloţi i dijelove posljednjeg. Nakon nekoliko minuta poĉeli su otvarati oĉi. Apostoli su im pomogli da ustanu na noge, dok ih je Luther prouĉavao okom narednika na
KIKA
regrutaciuji. Ta bi crnkinja mogla biti Tadej, zakljuĉio je. A iz Kineza bi mogao ispasti dobar Ivan. Dijelio im je imena ne obazirući se na spol. Nakon nekoliko tjedana i tako ga već nije bilo nimalo lako odrediti. Sedam novih zombija bilo je slabašno i nesigurno. Trebat će im deset do dvadeset reva da dostignu punu snagu. Onom će raskomadanom trebati još i više. Luther će ga dati odnijeti u šumu i ostaviti s dvojicom koju neće trebati, da bi se na koncu vratio u Pande-monij. Luther je uvijek putovao sam s dvanaestoricom. *** Na obali rijeke, Luther je kleknuo i pomolio se. Dobro, loše — izmeĊu toga dvoga i tako više nije 'bilo velike razlike. Luther je osjećao mrţnju, gnjev i vjersku ekstazu koja je uvelike podsjećala i na mrţnju i na gnjev. A osjećanju dobra, onakvom kakvim ga je shvaćao Arthur Lundquist, najviše se primicao kad bi razgovarao s Bogom. Kad bi molio. A ĉinio je to ĉesto. Bog je bio ţena pretrpana poslom, i nije volio da mu dodijavaju tricama. A kad mu ne bi odgovorila, već je i to samo po sebi boljelo sasvim dovoljno. A da mu je uputila prijekor, to bi ga spljeskalo o tlo kao kukca. Ali danas ga je ĉula, danas mu je odgovarala. Luther je znao gdje je dijete. Ustao je na noge, skupio svoju vojsku, i zapovjedio pokret. Nadao se samo da taj kurvin nakot Kali neće u Tuxedo Junction stići prije njega. ŠEST Nakon plivanja u vrelu Cirocco se osjetila umorno. Ali nije uvijek bilo tako. Dok je bila mlaĊa, poslije toga bi bila tako puna snage da bi je skoro zaboljele Po dva i po tri dana ne bi trebala ni jesti. Chris fe rekao da je kod njega to još uvijek tako. Imao je tek ĉetrdeset devet godina. A vjerojatno će tako biti i s Robin. Ali posljednjih pedesetak godina Cirocco bi poslije svakog pomlaĊivanja morala proleţati po nekoliko sati. Nije to ĉinila na vrelu. Tu je vladao zakon pojilišta. Svijet je bio pun neprijatelja koji su mogli doći na Dionu. Mogli su doći do vrela, znajući da Cirocco mora na nj dolaziti svaka tri kiloreva.
KIKA
I zato je pošla do skrovitog jezera, otprilike pet milja daleko od Tuxedo Junctiona. Na njemu je bila plaţa od crnoga pijeska, sitnog kao puder, i toplog od podgeine topline. Opruţila se, poloţila glavu na naprtnjaĉu, i zadrijemala. * ** Nova ih je ugledala kad su stigli do mosta. U prvi ĉas nije ni shvatila tko to koraĉa s krupnim dlakavim muškarcem, ali je o tome zapravo moglo biti malo dvojbe. Robin je bila samo u kratkim hlaĉicama, pa su tetovaţe, koje su joj tijelo ĉinile jedinstvenim, bile posve vidljive. Zmije su se doimale skoro ţivima. Robin je blistala u ţivim bojama koje je Nova poznavala samo s fotografija svoje majke iz mladih dana. Ako ništa drugo, boje su sad bile još ţivlje. Na njoj su svjetlucale krpice zlata, a crvene i ljubiĉaste i zelene i ţute pjegice blistale su poput dragocjenih dragulja. Izgledala je kao malo smeĊe jaje iz Noći vještica. SmeĊe? Nova je pogledala još jednom. Pa naravno, Robin je uspjela i pre-planuti. Trebalo je biti vraški lukav da se to izvede na toj mlaćenici od sunca. I još vraškije da se to izvede za samo dva sata, i pritom se ne izgori. Nastavila je promatrati drugi kraj mosta, ali se Cirocco nije pojavila. Uzdahnula je, pa se spustila niza stube i pošla im u susret. Bilo je šokantno tu promjenu vidjeti izbliza. Robin je sa sebe zbacila najmanje pet godina. Nova je već bila poĉela shvaćati da je Cirocco zaista moćna vještica, ali u ovo je jedva povjerovala. Jedilo ju je — i time se nije baš nimalo ponosila — što vidi koliko joj je mati radosna i svjeţa. Naprosto nije imala pravo biti tako sretna dok se Nova osjećala tako bijedno. *** Posluţili su i jelo, ali se Cirocco još nije pojavila. Robin i Chris su zajedno pošli nekamo. Nova ih je gledala kako odlaze, pa se ţurno uspela do svoje sobe. Uskoro je iz nje izišla i pošla u kuhinju. U njoj je bio samo Serpent, i miješao u velikoj zdjeli nešto što je mirisalo kao tijesto za palaĉinke. Kratko ju je pogledao, pa vratio pogled na posao.
KIKA
Odšetala se do pregoleme police s mirodijama što je visjela na zidu. U stotinama boca od puhanoga stakla bili su listovi i prašci i kristali, uz poneki predmet koji bi, vjerovala je Nova, bilo bolje ne imenovati. Mnogi su bili geanskoga porijekla. Nevolja je bila u tome što je ona znala da je tu mnogo zemaljskih mirodija, no sve su one bile oznaĉene titanidskim pismom, urezanim u staklo. Podigla je nekoliko ĉepova i njušnula nekoliko vjerojatnih kandidata, te tako uspjela otkriti korijen kokotinje, i potom, nakon još nekoliko pokušaja i pogrešaka, nešto što je mirisalo kao sprašeni ekstrakt javanskoga papra. Imalo je pravu boju, a i okus. Ali nakon toga nije znala dalje. "Moţda ti mogu pomoći." Skoĉila je od prepasti — što pri niskoj gravitaciji nije bila mala stvar. Toliko se trudila zaboraviti na Titanidovo postojanje, da je posve previdjela da je i on u kuhinji. "Ĉisto sumnjam", odgovorila je. Zbog neĉeg bi se osjetila neugodno svaki put kad bi te bizarne ţivotinje progovorile. Pretvarale su se da su ljudi, no u tome su imale samo priliĉno bijednog uspjeha. "Moţeš pokušati", predloţio joj je Serpent. "Pitala sam se imaš li... imaš li malo javanskoga papra." "Velikog ili malog?" "Kako?" "Imamo dvije vrste: veći..." "Da, da, znam. Daj mi mali." "Hoćeš li osušenu koru ili tucano sjeme?" "Sjeme, sjeme!" Nova je poţalila što se uopće dala uvući u razgovor. Ali joj je Serpent predao teglicu, i ona je malo njezina sadrţaja istresla na listić papira, pa ga zamotala. Potom joj je pomogao da nade cimet. Bilo joj je jasno da se pita što će to ona kuhati, i da on to, bez obzira što to bilo, već unaprijed ne odobrava. "Još nešto?" "Mislim... imaš malo balzamina?" Serpent je uštogljeno napućio usta. "To ćeš morati potraţiti medu ljekovima." Bilo je posve oĉito da se njegovo mišljenje o receptu još više snizilo. "Oznaĉen je na engleskom, kao 'benzoin'." Zastao je, na trenutak se Uĉinilo da će postaviti pitanje, ali ga je Cirocco bila upozorila da u razgovoru s ljudima mora ići kao po jajima. "Moţda će te zanimati," nastavio je,
KIKA
"da smo potrošili svu otopinu kalijeva cijanida, no moţda se nade malo alkohola." Nova se već spremala odgovoriti da je mislila na kauĉukovu smolu, ne na kristal, ali je odustala. Ţurno je izišla i ţurno se uspela do stacionara, koji je već bila otkrila i poharala u potrazi za drugim sastojcima. Vrativši se u sobu, zatvorila je vrata, navukla zastore, zapalila svijeću i skinula odjeću. Sjela je na pod prekriţenih nogu pa na metalni tanjurić, što joj je sluţio kao retorta, izlila pomalo od sveg svog plijena, dodala malo vode, pa sve promiješala prstom. Kad je ta njena aromatiĉna zmešarija zakuhala na plamenu, iglom je iz palca istjerala malo krvi, pa u tanjurić zamoĉila prst. Kad je sve pošlo kako treba, išĉupala je tri stidne dlake, oprljila ih ma plamenu i dodala u retortu. Od nekoliko kapi votke što ih je zdipila iz kredenca u dnevnoj sobi, mikstura je uskoro zacvrĉala modrim plamenom. Nastavila ju je kuhati sve dok nije dobila nekoliko unci sivkastoga praška. Njušnula ga je i napravila grimasu. No dobro, stavit će ga samo malo. Pomalo se uzrujavala zbog balzamovca, kao i zbog ĉinjenice da je po receptu unutra trebao doći liker od gljiva a ne votka. Ali je ovo trebala biti nekakva simpatetiĉka magija, a ne doslovna ĉarolija, pa bi moralo upaliti. Nastavila si je ĉupati dlaĉice. Ĉupala ih je sve dok je nije zabolje-lo, a onda ih je splela zajedno i povezala u sićušni, zlaćani kist. Navukla je košulju i gaćice, pa virnula kroz vrata. Kad se uvjerila da je nitko ne gleda, poţurila je hodnikom do Ciroccine sobe. Kad se našla unutra, tim je kistom u stupove kreveta i pod jastuk utrljala sitne mrljice praška. Pod krevetom je nacrtala peterokut i u sredinu stavila stidne dlake. Potom se povukla do vrata, ostavljajući za sobom, u razmacima od metra, inifinitezimalno malu mrljicu praška. Potom je pošla niz hodnik, sve namaĉući kist u tavicu i na svom tragu do vrata ostavljajući sitne toĉkice. Kad je zatvorila vrata, morala se na trenutak na njih nasloniti. Srce joj je divlje tuklo, a obrazi joj gorjeli. Strgla je sa sebe odjeću i skoĉila u krevet. Kistom je napravila znak medu dojkama, potom ga zabila medu noge i promrmljala magiĉnu formulu. Potom je poloţila tavicu
KIKA
na pod kraj zida, gdje je Robin neće vidjeti. Navukla je pokrivaĉ do vrata, duboko udahnula i sva se stresla. Miruj, srce moje. Tvoja će ljubljena doći. A onda je iskoĉila iz postelje i poletjela prema golemom, prekrasnom toaletnom stoliću s valovitim zrcalom. Prekopala je kozmetiku, nimalo ne mareći što bi ponešto od toga moglo biti i nenadoknadivo. Našminkala je lice beskrajno briţno, nanijela najbolji parfem, pa skoĉila natrag u krevet. Što ako parfem prikrije miris ĉarobnog napitka? Što ako Cirocco ne haje za ruţ? Ona ga ne stavlja. Kao što nije stavljala baš nikakvu kozmetiku, pa ipak je bila najljepša ţena što ju je Nova vidjela u ţivotu. Jecajući je poletjela hodnikom prema kupaoni. Sve je to sastrugala sa sebe, pa povratila u zahod. Sve je poĉistila, oprala zube i ţurno se vratila u postelju. To je zacijelo ljubav; što drugo toliko boli? Plakala je, i jeĉala, i toliko se ritala da je plahte usukala u pletenice, no Cirocco ipak nije došla. Napokon je tako plaĉući i zaspala. SEDAM U snu je Cirocco otvorila oĉi. Leţala je na leĊima u sitnom crnom pijesku. Glava joj je poĉivala na naprtnjaĉi. Pijesak je bio jako suh, a takvo joj je bilo i tijelo. Raširila je ruke i zakopala prste u pijesak, ušiljila noţne prste i osjetila kako joj se miĉe pod petama, pomaknula ramena i bokove u polaganom, senzualnom krugu koji je ciroccoliku rupu u pijesku produbio za još koji centimetar. Istisnula je sav zrak iz pluća i posve se opustila. Bila je svjesna svakoga mišića i svake kosti. Koţa joj se bila sva napela, a svaki je ţivĉani završetak ĉekao da ponovno osjeti ono ĉudno. Što je došlo nakon neodreĊenog vremena provedena u snovima. Sitna joj je ruka trljala lijevu nogu, od rista do koljena i natrag. Osjećala je to posve jasno. Ĉetiri prsta, i palac, dno dlana. Ta ruka nije pritiskala, niti masirala, ali nije to bio ni dodir percem. Ĉekala je bez straha,
KIKA
kako to pokatkad biva u snima. Gdje joj se ruka micala po koţi vidjela je sitne promjene u teksturi. Bradavice su joj oĉvrsnule. Zatvorila je oĉi (ispod kapaka nije vladao potpuni mrak), pritisla glavu na naprtnjaĉu, podigla ramena s pijeska i izvila leĊa. Ruka je nastavila napredovati do stegna, a druga joj je poklopila dojku, lagano jagodicama oko nje opisala krug, pa se o nabranu bradavicu oĉešala palcem. Uzdahnula je, pa se opušteno vratila na pijesak koji ju je spremno doĉekao. Ponovno je otvorila oĉi. U snu. Kraj je bio tamniji. U zemlji nepromjenjivoga svjetla, ĉinilo se da preko mirnoga jezera klizi sumrak. Cirocco je zajeĉala. Noge su joj bile teške, prepunjene; raširila ih je, ponudila se sve tamnijem nebu. Bokovi kao da su joj izrastali iz tla; izbacila ih je uvis u najiskonskijoj od svih gesti, pa se ponovno opustila. U pijesku medu nogama pojavile su se dvije male stope, jedna po jedna. Potom otisci koljena. Pijesak se uzmigoljio, pa poprimio oblik nogu, a kad je fantom legao i poĉeo se micati, u njemu se izdubio prostor za bokove. Sad su mu obje ruke bile na njenim stegnima, i njeţno se micale gore-dolje. Cirocco je ponovno zatvorila oĉi, i smjesta joj se popravio vid. Sablasne slike jezera, daleke obale, neba, pulsirale su joj na unutrašnjosti kapaka. Podigla se na laktove i pustila glavu da padne. Kroz tanku je koţicu vidjela kako se sve drveće skuplja u jednu toĉku na nebu. Nebo je bilo boje krvi. Podvila je noge, a koljena podigla i raširila. Kad su je ruke poĉele istraţivati, samo je dahnula. Sve drţeći oĉi zatvorene, podigla je glavu. Kad je pogledala ravno preda se, nije vidjela ništa doli kuckanje vlastitoga bila, munjevite i bezliĉne efemerije vlastite mreţnice. Ali kad je pogledala u stranu — pazeći da joj oĉi ostanu zatvorene — otkrila je neki lik kako joj kleĉi medu raširenim nogama. Bio je stvoren u kubistiĉkom stilu, jer je postojao odjednom sa svih strana, slojevito nešto s dubinama koje nije mogla dosegnuti njena periferna snovita vidovitost. Bio je to stvor od obojenoga dima povezana zrakama mjeseĉine. Cirocco ga je prepoznala, i nije se uplašila. U snu je otvorila oĉi u skoro potpunu tamu. Tu je kleĉala sjena. Osjetila je kako se ruke spuštaju sa stegana i šire po ĉitavom trbuhu, ugledala je lice svoje prozraĉne ljubavnice kako se
KIKA
spušta, osjetila kako se o nju oĉešala duga kosa, osjetila škakljanje toploga daha, osjetila njeţan poljubac, potom još jedan, agresivniji, i ţudno otvaranje usta i vulve, ulaţenje jezika, ruke koje klize oko njezina tijela, hvataju je za bedra i diţu s podatnoga pijeska. Na trenutak je bila sva uznesena. Zabacila je glavu i otvorila usta, ali nije mogla ispustiti ni glasa. Kad se napokon uspjela zagrcnuti, ispustiti dah, dah se pretvorio u jecanje koje je zamrlo u prošaptanoj rijeĉi. "... Gaby..." Vladao je potpuni mrak. Cirocco je spustila ruke i protjerala prste kroz gustu kosu, niz Gabyn vrat, preko njezinih ramena. Stisnula je nogama sitnu ţenicu, i Gaby je poljubila Cirocco u trbuh, dojke, vrat. Cirocco je osjetila kako preko nje kliţu poznate teške dojke, kako je tlaĉi ona prekrasna teţina. Ruke su joj pohlepno istraţivale nemoguću ĉvrstinu Gabyna tijela. Ĉula je Gabyno dahtanje kraj svog uha, njušila onaj posebni kompleks mirisa koji je bio Gaby. Zaplakala je. U svom snu, Cirocco je ponovno zatvorila oĉi. U Gabynim je oĉima ugledala suze, a na njenim usnama smiješak. Poljubile su se. Lica im je pokrila Gabyna crna, crna kosa. Otvorila je oĉi. Postajalo je sve svjetlije. Gaby je još poĉivala na njoj. Dok se zemljom prikradao tamni sumrak, upućivale su jedna drugoj besmislene zvuke. Cirocco je ugledala voljeno lice. Poljubila ga je. Gaby se tiho nasmijala. Potom je stavila ruke na pijesak, uspravila se na koljena i objašila Cirocco. Ispruţila je ruku i ustala na noge, i za sobom povukla svoju ljubavnicu. Tlo se zalijepilo kao muholov-ka. Da bi ustala, morala je ţestoko povući. Kad se napokon uspravila, Gaby ju je okrenula i pokazala prema dolje. Cirocco je ugledala vlastito tijelo kako nepomiĉno poĉiva u pijesku. "Jesam li mrtva?" upitala je. To joj se pitanje nije uĉinilo vaţnim. "Ne, ljubljena moja. Ja nisam anĊeo smrti. PoĊi sa mnom." Obgrlila ju je i potom su krenule prema plaţi. U tom su snu i razgovarale. Nisu izgovarale reĉenice. Tu i tamo pokoja rijeĉ bila je posve dovoljna. Stare rane, stare radosd, sve se to izvlaĉilo, izlagalo ţutom nebu Japetovu, nad svim su tim plakale i smi-jale se, pa opet paţljivo spremale na staro mjesto. Priĉale su o dogaĊajima starim ĉitavo stoljeće, ali o posljednjih dvadeset godina baš ništa. Ta dva desetljeća za stare prijateljice nisu ni postojala.
KIKA
Napokon je nastupio i ĉas Gabyna odlaska. Cirocco je opazila da Gabyne noge više ne dotiĉu pijesak. Pokušala ju je zadrţati, ali se sitna ţena stalno dizala u nebo a svi su Ciroccini pokreti, kako to u snovima obiĉno biva, bili prespori i nedjelotvorni, nemoćni da to sprijeĉe. Bili su to tuţni trenuci. Kad je Gaby otišla, Cirocco je još neko vrijeme plakala, stojeći tako u svjetlu što se vratilo. Sad bih se valjda trebala probuditi, pomislila je. Kad se ništa nije dogodilo, spustila je pogled na plaţu. Do mjesta na kojem je stajala, umorna i obeshrabrena, vodila su dva niza stopa. Zatvorila je oĉi i pljusnula se. Otvorila ih je, no njena se situacija nije baš nimalo promijenila. I zato je krenula natrag rubom vode. Dok je tako hodala, promatrala je svoje bose noge. One su, kraj dva traga što su vodila u suprotnom smjeru, ostavljale nove otiske. Gdje Woozija nije bilo, pomislila je, no nije se mogla sjetiti otkud joj to. Skleroza, Cirocco, roza, roza. Tijelo joj je leţalo nedaleko vode, na mjestu gdje je pijesak bio tako suh i sitan da bi mogao posluţiti za punjenje klepsidri. Poĉivalo je s glavom na naprtnjaĉi, s rukama prekriţenim na trbuhu, a nogama ispruţenim i prekriţenim u gleţnjevima. Klekla je do njega. Disalo je polako i ravnomjerno. Skrenula je pogled i usmjerila ga... u sebe. U tijelo u kojem je ţivjela. Bilo joj je sasvim poznato. Doticala ga je, trljala ruke, podizala ruku i pokušavala kroz nju progledati, ali nije išlo. Uštipnula se za stegno i koţa joj je pocrvenjela. Nakon nekog vremena ispruţila je ruku i dotakla podlakticu tog tijela. To tijelo je bio netko drugi, ne ona. Bila je to svakodnevna di-hotomija, sa zbunjujućim obratom. Što ako bi se sad to tijelo uspravilo i progovorilo? Nesumnjivo je već krajnje vrijeme da se probudi, zakljuĉila je Cirocco. Ili da zaspe. Posegnula je u stoljetno iskustvo ţivljenja od srĉanosti bar koliko i od mozga, i otkrila kako joj u dnu lubanje kucka neka misao koja se ne da izraziti rijeĉima. Nije imalo baš nikakva smisla pokušavati to domisliti. Pokatkad se, na Gei, samo tako moglo preţivjeti. To je tako jer je tako. Nije se baš sve moglo objasniti.
KIKA
Prepustila je instinktu da ono preuzme komandu. Bez razmišljanja je zatvorila oĉi, prevalila se naprijed i okrenula u padu. Nakratko je osjetila dodir te druge koţe, neobiĉno ali ne i neugodno ĉuvstvo punine - nešto sliĉno osjećaju trudnoće - pa se zakotrljala po pijesku. Otvorila je oĉi i uspravila se, onako sama. Tragovi u pijesku još su bili tu. Dva su niza odlazila, jedan se vraćao. Ĉetveronoške se premjestila do tvrĊeg i vlaţnijeg pijeska bliţe vodi. Odabrala je jednu od sitnijih stopa — visokoga rista, s pet prstiju jasno vidljivih i ukopanih — pa lagano preletjela jagodicama kroz udubljenje. Pošla je do sljedećeg udubljenja i spustila se tako nisko da joj je nos skoro dotakao stopu. Sasvim je jasno nanjušila Gaby. Stope većih stopala nisu imale nikakva mirisa. Njene ga stope nikad nisu imale. Ciroccin njuh, iako nadljudski oštar, nije mogao razluĉiti zaostali miris od uvijek prisutna mirisa njezina tijela. Moţda bi o tome razmišljala još malo, da najednom nije nanjušila nešto drugo, priliĉno daleko, ali posve nedvojbeno. Zgrabila je svoju naprtnjaĉu i, koliko je noge nose, pojurila prema Tuxedo Junctionu. OSAM Robin je nastavila brbljetati još skoro ĉitav sat. Chris je to i oĉekivao, pa mu je bilo svejedno. Mlada se vještica vozila u ĉetvrtoj na valu pomlaĊivanja. Dio se toga mogao pripisati kemiji, posljedicama mistiĉnih spojeva što su joj još jurili kroz krv, ulazili u svaku stanicu i tu izazivali promjene. Dio je, meĊutim, bio psihološki, što je bilo posve razumljivo. Robin se doimala pet godina mladom, ali se osjećala bolje no ikad u zadnjih deset godina. Rezultat je donekle sliĉio djelovanju amfetamina, podsjećao na maniĉno-depresivnu psihozu. Usponi su bili himalajski i skoro nepodnošljivi, a padovi oštri ali milostivo kratki. Chris se svega toga i sam dobro sjećao. Za njega to više i nije bilo tako ekstatiĉno. Kad bi odlazio do vrela, osjećao se dobro kao i prije, ali osjećaj više ne bi potrajao, a nakon nekoliko reva istisnuo bi ga bol. Osjećao je kako se rada duţ kiĉme i u sljepooĉicama. Na to se nije mnogo obazirao; bio je to samo bol što je rastao.
KIKA
Robin je iskokodakala skoro ĉitavu svoju ţivotnu priĉu, odveć ţivahna da bi joj se sjedilo, sve tako koraĉajući peterokutnom sobom što ju je on napravio i obloţio bakrom i u nj urezao uspomene na nju. Chris je samo sjedio za stolom u sredini prostorije, pa kimao glavom na svim pravim mjestima, davao neobavezujuće odgovore kad bi mu to naloţila pristojnost i zamišljeno zurio u jedincatu svijeću pred sobom. Robin se napokon ispuhala. Sjela je na visoki stolac njemu suĉelice i poloţila lakte na stol, pa se zagledala u svijeću oĉima sjajnijim od plamena. Disanje joj se polako utišalo i sad je svoj pogled sa svijeće prebacila na njega. Kao da ga je sad prvi put ugledala. Nekoliko je puta pokušala progovoriti, pa je u tome napokon i uspjela. "Oprosti", rekla je. "Daj pusti to. Pravo je osvjeţenje vidjeti nekoga tako ushićenog. A kako ti inaĉe drţiš jezik za zubima, ovim si mi prištedjela mnoga pitanja." "Velika Majko, sigurno sam puno toga naklepetala? Naprosto nisam mogla stati, morala sam ti reći..." "Znam, znam." "Chris, to je tako... ĉudesno!" Pogledala je svoju ruku, u tetovaţu što se s nje ţarila. Po stoti je put u nevjerici protrljala koţu, a na licu su joj se vidjeli još zadnji sitni zaostaci bojazni da bi mogla istrti crteţ. Chris je dohvatio debelu svijeću i zlovoljno je zavrtio na bazi, a svijeći se niz stranice slio vosak. "I jest prekrasno", suglasio se on. "To je jedno od nekoliko mjesta izvan Geina domašaja. Kad stigneš ovamo, onda shvatiš da je tu nekoć davno, davno bilo krasno kao sam vrag." Nakrivila je glavu i zagledala se u nj. On joj se nije usudio uzvratiti pogled. "Dobro", rekla je. "Pozvao si me ovamo da o neĉem raspravimo. Prijedlog, rekao si. Hoćeš li mi onda reći o ĉemu je rijeĉ?" On se ponovno namrštio na svijeću. Znao je da Robin cijeni izravnost i da bi, osjeti li da on oteţe kako bi dobio na vremenu, mogla postati nervozna. Ipak to nije mogao istisnuti iz sebe. "Robin, kakve su tvoje daljnje namjere?" "Kako to misliš?"
KIKA
"Gdje misliš ţivjeti? Što misliš raditi?" To kao da ju je pomalo zapanjilo, no onda se još jednom hitro osvrnula po ludoj prostoriji što ju je on bio napravio. "Bojim se da o tome nisam ni mislila. Onaj tip, Conal, rekao je da ti nećeš imati ništa protiv da tu neko vrijeme ostanemo, pa..." "Nije u tome problem, Robin. Ova je kuća kuća svih mojih prijatelja. Jako će me veseliti ako je prihvatiš za svoj dom. Zauvijek." Pogledala ga je zahvalno, ali sa slutnjom sumnjiĉavosti. "Baš ti hvala, Chris. Baš bi bilo dobro da tu provedem neko vrijeme i razmotrim sve mogućnosti." On je duboko uzdahnuo, pa je preko stola pogledao ravno u oĉi. "Upitat ću te bez vrdanja. Nadam se da ćeš, prije nego što mi odgovoriš, o svemu dobro promisliti. I nadam se da ćeš biti iskrena." "U redu. Priĉaj." "Hoću Adama." Njoj se sledilo lice. Dugo se vremena na njemu nije pomakao ni mišić. "Što osjećaš u ovom trenutku?" upitao je Chris. "Ljutnju", odgovorila je ona glasom bez intonacije. "Ĉas prije toga. Ĉas prije nego što si se sasvim ukoĉila prema toj misli." "Radost", odgovorila je ona i ustala. Prišla je bakrenom prikazu svoje osobe na suprotnom zidu, pa preko njega polako prešla rukom. Uzvratila mu je pogled. "Misliš da sam loša majka?" "Nisam te vidio već dvadeset godina. Ne znam. Ali vidim Novu, i znam da si joj dobra majka." "A Adamu?" "Mislim da se trudiš biti, i da te to razdire." Robin se vratila do stola, izvukla stolicu, pa se ponovno na nju uspela. Prekriţila je ruke na stolu i pogledala ga. "Ti si dobar, Chris, ali nisi savršen. Rekla sam ti da sam ga, kad se rodio; skoro ubila. Moţda ćeš to teško shvatiti. Da ga uistinu jesam ubila... ne bih se osjećala ubojicom. Bilo bi to nešto posve primjereno. To što sam ga ostavila na ţivotu upropastilo me, i politiĉki, i društveno... skoro na svaki mogući naĉin. I sad te molim da mi vjeruješ da iza moje odluke nisu stajali ti razlozi." "To ti vjerujem. Mišljenje ti drugih ljudi nikad nije bilo jako vaţno."
KIKA
Ona mu se široko nasmiješila, i na trenutak se uĉinilo da joj je opet devetnaest godina. "Na ovom ti hvala. Ali u jednom trenutku njihovo mi je mišljenje postalo jako vaţno. Ne bi me prepoznao. Ali kad je mali izišao iz mog tijela na slobodni zrak, dobro sam ga pogledala. I još ga gledam." "Voliš ga?" "Ne. Ali prema njemu osjećam mnogo njeţnosti. I poginula bih braneći ga. Moji osjećaji prema njemu... Chris, ambivalentan moţda nije prava rijeĉ. Moţda ga ipak volim." Ponovno je duboko uzdahnula. "Ali mi Adam ne razdire dušu. S njim sam sklopila mir, i s našom zajedniĉkom sudbinom, i bit ću dobra majka." "U to nikad nisam ni posumnjao." Namrštila se i protjerala prste kroz kosu. "Onda mi nije jasno." "Robin, nikad nisam ni pomišljao da ga spašavam, jer mi nikad nije ni palo na um da bi mu to bilo potrebno." Lice mu se na trenutak smraĉilo. "Ali priznajem da se brinem zbog Nove." "Ona ga je skoro ubila vlastitim rukama." "To me ne ĉudi. Ista ti, u njenim godinama." "Ja sam bila opakija. Razlika je izmeĊu mene i nje u tome što bih ja u tome i uspjela, a ona nije. A nije uspjela zato što to zapravo i nije ţeljela. Izabrala je baš trenutak kad je znala da ću je uhvatiti. Glumila je patnju, i htjela vidjeti hoću li je zbilja zaustaviti." "Misliš da mu sada od nje više ne prijeti nikakva opasnost?" "Sasvim sam sigurna. Dala mi je rijeĉ. Sjećaš se koliko je meni znaĉila prisega? Mislim, ja sam, u usporedbi s njom, bila prava nakla-paĉa." Dohvatila je svijeću što je stajala posred stola i sklonila je u stranu. "Moţda bi mi mogao reći zašto ga još ţeliš." "Zato što sam mu otac." Duboko je udahnuo. "Ja djelujem u neznanju. Ja ne znam kako u Vrzinom Kolu izgleda obitelj. Ne znam kako funkcionira medu samim ţenama. Sklapate li brakove? Imaju li djeca dva roditelja?" Robin je o tome na trenutak razmislila, pa napravila grimasu. "Ponešto sam, i to davno, o tome razgovarala s Gaby, i ona mi je priĉala o heteroseksualnim obiĉajima. Na koncu sam zakljuĉila da ta dva ţivotna stila i nisu tako razliĉita. Otprilike trideset do ĉetrdeset posto nas veţe se u parove, i to funkcionira. Većina ostalih pokušava
KIKA
ostvariti doţivotnu vezu, ali se ona raspada već nakon nekoliko godina. Otprilike deset posto posve odvaja spolni i obiteljski ţivot, pa ulazi u usputne ili serijske veze, i pri tome i ostaje." "Samohrane majke", odgovorio je Chris. "U društvu u kojem sam ja odrastao stopa je razvoda bila oko sedamdeset pet posto. Ali ja govorim o svom odgoju, o svom osjećaju što je dobro a što zlo. A on mi govori da otac odgovara za svoju djecu." "A što je s Novom? I ona je tvoja." "Bojao sam se da ćeš me to pitati. Ona više nije dijete. Ali je i dalje dio mene, i ja ću znati s njom." Robin se nasmijala. "Nemoj toliko škrgutati zubima", rekla je. "Zbog toga se poĉinjem pitati jesi li to mislio ozbiljno." "A da neće biti lako, to prizanjem." "Ništa ne brini. Ona je i ovakva i onakva, ali kad nekog treba zavoljeti, nije baš brza. Ali ostavimo to na trenutak po strani, kao i misao da bi za Novu trebao uĉiniti 'ono što je pravo', pa ma što da to bilo... jer mi još nisi rekao zašto hoćeš Adama. Samo zato što si mu otac?" Chris je raširio šake, i pogledao ih dok su tako leţale na stolu — krupne, ogrubjele od rada i nedjelotvorne. "Ne znam da li bih za to bio sposoban." Osjetio je kako se nalazi na samoj granici suza. "Muĉno mi je... i muĉe me... sumnje." Pokazao je prama ušima, napol skrivenim u dugoj kosi. Bile su duge i usiljene. "Ja se mijenjam. To sam traţio, i ţelio... mislim da jesam. Sad je već malo prekasno za povratak. Ja i Valiha.... o, Boţe, ne mogu sad u to ulaziti. Još ti to ne mogu ispriĉati." Zakopao je lice u dlanove i zaplakao. Ĉinilo mu se da joj to baš nikako ne moţe objasniti. Ni sam nije znao koliko je plakao. Kad je podigao pogled, ona ga je i dalje radoznalo gledala. Uputila mu je sitni smiješak koji je vjerojatno trebao biti ohrabrujući. Obrisao je oĉi. "Osjećam se prevarenim. Imam Serpenta i volim ga iz sveg srca. Volim Titanide. Jednog ću to dana biti i sam." "Kada?" "I to spada u moje sumnje. Sam proces je ĉista misterija. Traje jako dugo, a sad postaje i bolan. Strepim da bi sve to moglo stati, a ja ostati tako zauvijek zaglibljen izmeĊu ĉovjeka i Titanida.
KIKA
Vidi, Robin... Titanidi nisu ljudi. Oni su i bolji i gori, i sliĉni i razliĉiti, ali nisu ljudi. Devedeset devet posto mene ţeli da budem jedan od njih... kako me sve to više ne bi boljelo kako me boli već tako dugo. Tako da mogu shvatiti Valihu, tako da joj moţda uspijem objasniti zašto sam uopće uĉinio sve to što sam uĉinio. Ali onaj ceke-tavi, svadljivi jedan posto mene nasmrt se uplašio pomisli da bi mogao prestati biti ljudskim bićem." "Onda si ti onaj rastrzani." "Mislim da je to saţetak svega." "Adam je tvoja veza s ljudskim rodom." "Da. I ja sam mu otac, bez obzira koliko zaobilazan bio put njegova nastanka." Robin je ustala i još jednom pošla do zida. Chris je dohvatio svijeću i pošao za njom. Kad je ona njeţno dotakla tucani bakar, visoko je podigao svjetlilo. "Ovo mi se sviĊa", rekla je Robin. "Hvala." "Spoĉetka nisam mislila da je to moguće, ali to nekako uraste u ĉovjeka." Njeţno je slijedila obrise bakrene Robin, micala prst crtom trudniĉkog trbuha. Onda mu se okrenula. "Zašto si me tu napravio trudnom?" "Ne znam. Nije to bila svjesna odluka." "I samo si otišao..." Stavila je ruke na trbuh, na mjesto gdje je bila ona odvratna tetovaţa, monstruozni, prkosni i oĉajniĉki grafit što ga je ponosno dijete naţvrljalo na vlastito tijelo. Vrelo ga je maknulo. Kao da ga nikad nije ni bilo. "Onda ga uzmi", rekla je. Jedan trenutak Chris nije mogao povjerovati da ju je dobro ĉuo. "Hvala ti", odgovorio je. "Ti kao da ni nisi oĉekivao da ćeš me uvjeriti." "I nisam. Zbog ĉega si se predomislila?" Njoj se izvio kut usana; bilo joj je zabavno. "Zaista si zaboravio toliko toga o meni. Odluĉila sam se već pola sekunde nakon što si me zamolio. Ali sam onda morala ĉuti tvoje razloge da bih se uvjerila da to ne ĉinim samo zato da se izvuĉem od obaveza." Chrisa je to toliko oduševilo da ju je podigao lako kao djetence i poljubio je, a ona je prasnula u smijeh i poĉela se toboţe otimati.
KIKA
Još su se smijali kad je do njih dopro krik. Prošao je tik uz svijes-ni dio Chrisova uma, i produţio izravno do neĉeg temeljnog, do same refleksne reakcije, i Chris je već jurio prema vratima mnogo prije nego što je i shvatio tko je to uopće kriknuo DEVET Rocky i Valiha bili su dva kilometra od Tuxedo Junctiona, na jednoj od malobrojnih ravnih, otvorenih krpica zemlje u tom kraju, i vukli plug poput tegleće marve, što oni sasvim sigurno nisu bili. Ali ih od te usporedbe ne bi zaboljela glava. Zemljodjelac titanidskoga roda naprosto je išao ispred pluga, a ne iza njega. Titanidi su bili beziznimno iskreni i pošteni - u smislu poštene pogodbe. Plaćali su svoje dugove. Ne bi ni pomišljali da od nekoga dobiju stan i hranu a da mu to neĉim ne uzvrate. A znali su i kako da plaćanje dugova udruţe s legitimnim vlastitih interesom. Rocky i Valiha voljeli su dolaziti u Junction, voljeli su ostajati s Chrisom na tom boţanstvenom zraku, a voljeli su i dobro prismoĉiti. Na Gei je bilo i plodova koji nisu bujali u prašumi, koji su uspijevali samo na svjetlu, na ravnom Ċu, bez takmaca. Zbog toga i to oranje. Chris to nije mogao obaviti sam, a oranje je znaĉilo obilniji urod i puniji stol. Tako se sve krasno dovelo u ravnoteţu. Uzorali su oko dva jutra. Iz svjeţe izorane zemlje širili su se Rockyju ugodni mirisi. Bilo je lijepo izloţiti se naporu, osjetiti kako ti kopita kopaju zemlju, slušati škripu orme, gledati kako se bogato smeĊe blato puši od podgejne topline. A bilo je lijepo i s Valihaom trljati bokove. Ţuta mu je boja oduvijek bila najmilija, a Madrigali su uvijek bili ţuti. Nije ju poznavao dugo. Ili toĉnije, on je za nju znao otkako zna za sebe, jer je bila pošla na ono strašno putovanje s Kapetanom, slavna u legendi i u pjesmi opjevana. Poznavao je njezina sina, Serpenta, već mnoge mirijareve. Ali je Valihu, kao prijatelja, upoznao tek pred nekih sedam kiloreva. Posljednjeg ju je kiloreva zavolio. To ga je iznenadilo. Titanidi znaju biti uvrnuti baš kao i svaka druga razumna vrsta, a Rocky je imao pik na eolska sola. Nije ih volio. Znao je da to nije logiĉno, jer je sva krivica leţala na onom jedinom roditelju sola, stvoru koji je
KIKA
ţelio roditi svoju genetiĉki identiĉnu kopiju bez pomoći ijednog drugog Titanida. Dijete je u tome, dakako, bilo nevino, kao i svako drugo dijete... Pa ipak, ako je ona bila majĉina kopija, moglo se sasvim razumno oĉekivati da je naslijedila i njen egotizam. Valiha je bila eolski solo. Stigli su do kraja brazde. Oboje se ugodno uznojilo i pomalo izmorilo. Valiha je dohvatila kopĉe svoje orme, pa je isto uĉinio i Rocky. Odbacili su plug, i Valiha je zakaskala nekoliko koraka, pa se okrenula, visoko zadigavši rep, i vratila se, stala do Rockyja i pogledala na drugu stranu. Nadvila se, posegnula pod njega i stisnula kvrgu mesa u koju je bio uvuĉen njegov straţnji penis. "Sva sam se upalila", zapjevala je. "Jesi li za ševu?" "Nemam ništa protiv", zapjevao je i otkaskao iza nje. Ono što su oni svojom pjesmom otpjevali bilo je zapravo mnogo više od toga, ali se titanidska pjesma zapravo nikad i nije mogla prevesti na engelski. Njena fraza od ĉetiri note bila je u zemaljskom modalitetu, tako da su izrazi "upaliti se" i "ševa" bili popriliĉno dobar prijevod. Ali je dio izraza bio i naĉin njezina hoda, i u tu je frazu bila ugraĊena ideja da će Rocky zajašiti nju, a ne obratno. Rockyjev odgovor nije bio tek puki pristanak. Ĉitav taj dijalog i pokreti koji su potom uslijedili bili su zapravo formalizirani poput odjeće. Raširila je straţnje noge i malo spustila straţnji dio tijela. On je podigao prednje noge na njezina leda, lagano ih oslonio, i ušao u nju. Odostraga je obgrlio njezin torzo, a ona je ispruţila ruke i ĉvrsto ga uhvatila za prednje noge. Okrenula je glavu pa su se poljubili, i nakon toga grbili veselo i pohotno dobrane dvije minute prije nego što su postigli straţnji orgazam — koji je, zbog zdravih titanidskih neuroloških razloga, uvijek bio simultan. Ostao je na trenutak u tom poloţaju, prsa ĉvrsto stisnutih uz njena jaka leda, a onda se polako povukao i sišao. Upitala ga je ţeli li da sad i ona njemu uĉini sliĉnu uslugu, no on je to otklonio, ne zato što nije ţelio da ga ona zajaše -ţelio je to zapravo jako - nego zato što su mu u glavi bila neka vrlo ozbiljna i intimna pitanja. I zato je odskakutao pred nju, visoko diţući prednje noge, i na koncu stao pred nju licem u lice, tek pola pedlja od nje. Ona mu se nasmiješila, prebacila mu ruke preko ramena i lagano okrenula glavu
KIKA
da ga moţe poljubiti, no onda opazila njegovu prednju erekciju. To ju je zapanjilo, ali nije ustuknula. "Gospodine, ja vas ne prepoznajem", otpjevala je u formalnom modalitetu. "Prošlo je malo vremena", suglasio se on. "Ali ljubav poput moje pokatkad raste brzo, onako kako to biva kod onih-koji-idu-nadvije-noge. Ako moja dama izvoli i dopušta, predloţio bih joj sjedinjenje." "Onda pjevaj." "Trio. Ja stragamajka. Ne znam jesam li ti o tome već priĉao, ali još nikad nisam bio stragamajka." "Mlad si." "To je istina." "Miksolidijac?" "Lidijac. I Serpentov stragaotac." Zamišljeno je oborila oĉi. "S povisilicom?" otpjevala je. "Da." On je zapravo ocrtao lidijski trio s povisilicom, jedan od najuobiĉajenijih izmeĊu svih dvadeset devet naĉina. On i Valiha obavit će prednji snošaj i tako proizvesti poluoplodeno jaje: Rocky će biti spri-jedaotac, Valiha sprijedamajka. Jaje će aktivirati Cirocco Jones, potom će biti implantirano u Rockynu maternicu, a sazrijevanje će mu ubrzati Serpent: Rocky će biti stragamajka, Serpent stragaotac. Vidio je kako Valiha sve to zbraja i oduzima. Genetika je za Titanide bila instinktivna, baš kao što je ljudima bila neshvatljiva. Znao je da njegovu prijedlogu neće naći prigovora, iako bi ĉinjenica da je Valiha Serpentova majka u ljudskim oĉima sve to moglo uĉiniti incestuoznim. Incest je, meĊutim, kod Titanida s genetskog stanovišta bio problematiĉan samo u posebnim i malobrojnim sluĉajevima, dok to s moralnog nije bio baš nimalo. "Dobro smišljeno sparivanje", otpjevala je napokon. "Ipak bi tome trebalo posvetiti još koju misao." "Kako moja gospa izvoli." "Nije to zbog vaše osobe, gospodine", zapoĉela je, no onda se vratila u manje formalni modalitet. "Dodavola, Rocky, i ja sam tebe pomalo zavoljela, i ti si prekrasan momak, ali me muĉi vrijeme." "Znam, Valiha. Svijet se loše okreće." "Ne znam bismo li smjeli donositi djecu na ovakav svijet." "U doba tvoje stragamajke, zar nismo ratovali s anĊelima?" Ona je kimnula glavom, pa otrla suzu. Silom se nasmiješila.
KIKA
"To znam. I Serpent bi to volio. Jesi li s njim već razgovarao o tome?" "O tome ne zna ni ţiva duša." "Onda te molim, zadrţi to u srcu dok se svijet ne okrene još tisuću puta. Tada ćeš dobiti svoj odgovor." Poljubili su se, i onda zaĉuli kako Serpent u punom galopu izlijeće iz prašume. Dok je grmio preko uzorana polja, ispod kopita mu je brizgalo blato. "Mislio sam da orete!" zapjevao je. "Osjećao sam se tako krivim, jer sam ostao kod kuće kuhati, i jedina mi je briga bilo ono divlje ljudsko dijete, dok se vi muĉite kao obiĉni seoski radnici. I zato sam poţurio, i sad vas nalazim..." Zastao je, ukopao se sa sva ĉetiri kopita, i ostao tako savršeno miran dvije duge sekunde. Potom je ustuknuo na dvije straţnje noge, okrenuo se i jurnuo kao odapet putem kojim je i došao. "Zombiji!" kriknuo je na engleskom, no dotad su ih nanjušili i Rocky i Valiha, i već su prašili koliko ih noge nose. *** "Spasiš maloga, i što imaš iz toga?" upitao se Conal. Kratko je pogledao Adama. S brade mu se cijedila slina. "Pretvoriš se u dadilju, eto što." Zijevnuo je i dublje se zavalio u kauĉ. Bio je u kutu prizemlja glavne kuće Junctiona, u sobi s mnogo prozora i lijepim pogledom na slap. Nova je bila negdje gore, i ĉinila nešto zbog ĉega su se neko vrijeme širili ĉudni mirisi. No što to bilo da bilo, od toga je povratila. Prije toga je letala svuda po kući i ponašala se kao uhoda. Ali sad već više od sata od nje nije bilo ni glasa. "Prava uţivancija paziti na njenog malog brata", rekao je Adamu. Dojenĉe ga je pogledalo ozbiljno, pa na nj bacilo titanidsko jaje. Conala to, zapravo, i nije smetalo. Zapravo je iz tog osjećaja da je neĉija ţrtva, izvlaĉio veliko zadovoljstvo. Mali je bio sasvim dobar. Nije se puno derao. Bio je bistar, i vrlo jak. Moţda bi za godinu-dvije mogao poĉeti dizati utege, ĉim ĉvrsto stane na vlastite noge. Imao je za to prave kosti. Conal je, u izvjesnom smislu, bio ĉak i ponosan što je Robin u nj imala toliko povjerenja da mu ostavi bebu.
KIKA
Postavio je maloga nasred poda s igraĉkama što ih je uspio napabirĉiti, i Adam je, oĉito, bio sav sretan što moţe sjediti tako i razbacivati ih na sve strane, pa za njima puzati. Najmilija mu je bila polica sa starim titanidskim jajima. Bila su okrugla, velika otprilike kao loptica za golf, i u svim bojama. Bila su prevelika da bi ih mogao staviti u usta, iako ga to nije prijeĉilo da to pokušava, a nisu se ni razbijala. Otprilike jedina mana bila im je sklonost da se otkotrljaju pod namještaj, i zato je Conal oko Adama podigao palisadu od jastuka, široku ĉetiri metra. Tako daleko ih još nije uspio hitnuti. Stupao je tako okolo, gol, i nije puno padao, a kad bi mu se to i dogodio, ponovno bi odskoĉio kao loptica. Conal je opazio da se Adam najednom smiruje, a onda je pro-piškio na pod. Conal se nasmijao, pa se Adam nespretno okrenuo pa i sam prasnuo u smijeh. "Ma!" ciknuo je. "Ti-nid! Ma!" "Pi-pi", rekao mu je Conal i ustao. "To moraš znati, mali. Reci 'Molam pi-pi.'" Adam se sad nasmijao još glasnije i kimnuo glavom. Conal je iz kupaone donio ruĉnik i sve pobrisao. To ga je gnjavilo, no ĉemu se nadao? A bilo je to bolje od pelena. Ponovno je sjeo, a misli su mu se vratile, i to ne po prvi put, na Novu. Ona je gore najvjerojatnije zaspala. Vraški nezgodno, Nova. Vraški nezgodno. Što da uĉini? Otkud da poĉne? Nije tome znao naći ni glavu ni rep. Isprva je mislio da ona podjednako mrzi sva ţiva bića. Poslije je došao do uvjerenja da on u njezinu srcu zauzima posebno mjesto, odmah ispod ĉegrtuša, pedera i spiroheta. Što je nedvojbeno krajnje nepovoljno polazište, ali je odluĉnost Conalu uvijek bila jaĉa strana. Na nesreću, nije to bila i mašta. Niti suptilnost. Cirocco mu je rekla da je obdaren divnom neposrednošću, ali da se na nju treba naviknuti. I tako, kad su mu se misli vratile na Novu, nastavile su se vrtjeti oko nje po istoj jalovoj putanji. Znao je da je to smiješno, znao je da se mora dogoditi nešto radikalno da ona u njemu poĉne vidjeti išta bolje od odbojnog ĉudovišta, ali mu se stalno vraćala ista maštarija. Poĉinjala je njegovim dizanjem iz naslonjaĉa i uspinjanjem stepenicama. Onda bi joj zakucao na vrata. "Udi", rekla bi ona. On bi ušao, s neodoljivim smiješkom na licu. "Samo sam htio vidjeti da ti što ne treba", rekao bi.
KIKA
I tada — u pojedinosti ovog dijela nije bio baš jako siguran — on bi već sjedio na krevetu do nje, i onda bi se povio da je poljubi, i njene bi se usne razdvojile... Nova je vrisnula. Bio je to uţasan i uţasnut krik, od kojeg se proderalo grlo. On je u svoju fantaziju bio uronio već tako duboko da je u jednom zbunjenom trenutku pokušao formulirati nekakvu ispriku, a onda mu se krv sledila, jer je shvatio da je krik bio stvaran. Noge su mu dotakle najniţu, pa devetu i najvišu stepenicu, a onda se kao baĉva zavaljao prema njezinoj sobi. DESET Nova se probudila polako, ne znajući ni sama što je to muĉi. Leţala je tako i ĉekala da se zvuk ponovi, i pitala se zašto je pomislila da joj je pred vratima Cirocco koja ĉeka da je pusti unutra. I onda ga je zaĉula ponovno. Nekakvo grebanje. Ali ovdje po vratima ne grebu, nego u njih tuku šakama. A ovdje i nije bila rijeĉ o vratima, nego o prozoru. Ustala je, zijevnula, meko odgazila do prozora i provirila glavu. I spustila pogled. To što je ugledala sledilo joj se u sjećanju za sva vremena. Po kućnom se zidu uspinjalo nešto. Vidjela mu je ruke, napravljene od kostiju i zmija, i tjeme, pokriveno ispucalom pergamenom i krpicama duge kose. Ali se pravi uţas krio vi šakama. Vidjela je ogoljele kosti na prstima, komadiće natrula mesa, i usta. Svi su se prsti završavali malim sljepićem širokih usta i zmijskoga jezika, a kad je ruka dohvatila okomiti zid, zmije su zagrizle u drvo uz ĉujno hrskan-je. To se nešto uspinjalo brzo, stavljajući ruku pred ruku. Opipom je potraţila pištolj, zakašnjelo shvatila da na sebi nema odjeće, a onda je to nešto podiglo pogled. Imalo je lice mrtvaĉke glave. U dupljama su mu se rojili crvi. Novu nije bilo lako uplašiti. Ĉak je ni to jezivo lice nije natjeralo da krikne. Ali se onda okrenula da dohvati pištolj, i našla se licem u licem s drugim takvim stvorenjem, što je visjelo sa zida kraj prozora, licem niti tri pedlja daleko od njezina. Iznad obrva imalo je samo
KIKA
iskrzanu kost i uskipjelu masu crvi. Pruţilo je prema njoj ruku i ona je kriknula. Stvorenje ju je dohvatilo za zapešće. Ona se povukla, i dalje vrište-ći, dok su je sićušne zmije ujedale u meso. I onda se otrgla. Ne sjeća se kako se našla na drugom kraju sobe. Vrijeme je protje-calo jako polako, ili poskakivalo i ostavljalo neispunjene praznine. Otkrila je da joj je u ruci pištolj. Ruka joj je zadrhtala, i zapetljala oko osiguraĉa. Okrenula se s njim i podigla ga. Onaj drugi stvor već je bio u sobi i išao je ravno na nju i ona je povukla otponac i nije ĉula ništa zato što joj je zbog krvi pištolj iskliznuo iz ruku a stvor je i dalje išao na nju. Zakotrljala se preko kreveta i pala u procjep izmeĊu njega i zida i ĉula kako se vrata cijepaju u komadiće. Pištolj bi morao biti tu negdje dolje. Borila se s nesavladivom ţeljom da još jednom pogleda, ĉula kako, s mesnatim zvukom, nešto udara o nešto, i ĉula kako nešto drugo, vidarivši o pod, trese kućom kao zveĉkom. Pronašla je pištolj, umirila ga zdravom rukom, i trzajem prebacila ruke preko kreveta i postavila oruţje pred sebe. Conal se pribliţio smrti na desetinku sekunde. Ţivĉani se impuls već bio uputio prema Novinu prstu na otponcu, kad je shvatila da se on dohvatio s jednom od kreatura, i zato je uspjela trznuti rukom dovoljno brzo da joj se prvo reaktivno zrno zabije u zid dva pedlja ispod stropa. U ono ĉudovište s kojim se Conal bio dohvatio naprosto nije mogla na siguran naĉin uputiti zrno, ali je zato ono drugo bilo uokvireno prozorom, jer je upravo ulazilo u prostoriju, i zato mu je uputila dva eksplozivna zrna, jedno u glavu i drugo u prsa, pa zastala na sekundu da otkrije kakvo je njegovo mišljenje o tome. Glava je eksplodirala, pulverizirala se, nestala. I prsa su se htjela razletjeti, ali su ih srebrene zmije, što su poput konaca povezivale tijelo, uspjele nekako zadrţati ih na okupu. A ĉudovište je nastavilo prema njoj. Ako tako nastaviš još dugo, pomislila je, moţda se i uplašim. Ono na podu već je uspjelo zbaciti Conala. Nova je u nj utjerala tri zrna, no rezultati nisu bili ništa bolji od ranijih. Udarac je eksplozije odbacio kreaturu na zid i istrgnuo joj ruku iz ramena. Ali je ona ustala, onako jednoruka, i krenula prema Conalu. Isto je uĉinila i ruka. Brzo se vukla vlastitim prstima.
KIKA
Nova je progutala kiseli okus bljuvotine, pa posljednje tri kugle ukucala u onog tik pred prozorom. Onoga bez glave. Taj je zateturao, ustuknuo, udario o prozorski prag, pa se prevalio van, na leĊa. Zaĉula je grebanje po zidu, sve dalje, a onda i pljusak vode. Baš u tom trenutku drugi se zombi okrenuo prema njoj. Conal je bio ošamućen. Ustao je na noge, ali je nastavio tresti glavom. A ĉudovište se rušilo prema njoj na raznesenoj nozi, razbacujući iverje kostiju i hladetinasto meso, dok su po njemu trĉkarale bube i sitni glodavci sa zubima koljaĉima. Bacila je na nj pištolj, ţaleći što to nije majĉin pozamašni Colt a ne taj novi, moderni, olakšani model. On mu je razderao obraz, i iz njega su se izlili crvi. Podigla je krevet i bacila ga na nj. Zombi ga je udarcem odbacio ustranu. Osjetila je kako se u njoj sve ruši; nije više mogla suzbiti drhtavicu. Bacila je svjetiljku, vazu, noćni ormarić, no on joj je i dalje prilazio. Conal je dolazio polako iza njega, ali se ĉudovište sad već uzdizalo nad njom i, dok je ona ĉuĉala u kutu, spremalo je se šĉepati. Ruka joj je sama potraţila nekakvo oruţje. Bilo kakvo. Pronašla je nešto i to bacila. I ĉudovište se srušilo baš u ĉasu kad je kroz vrata ušao Chris. Vidjela je kako ga Chris u padu udara nogom, kako napada ĉudovište... i staje. Namrštio se, i Nova se upitala što nije u redu, i onda shvatila da on ne moţe dokuĉiti zašto mu ĉudovište ne uzvraća. Ponovno ga je ritnuo iz sve snage. Zombi se poĉeo raspadati na komade. Srebrene zmije koje su ga drţale na okupu, i koje su ga, po svemu sudeći, pokretale, bile su beţivotne i mlitave. Chris je klekao pred nju. Nije ga baš vidjela dobro. Pogledao joj je ruku i uvjerio se da joj rane nisu opasne po ţivot, a onda joj je spustio krupne šake na ramena i pogledao je. "Jesi li dobro?" Uspjela je kimnuti, i njega već nije bilo. Ĉula ga je kako nešto govori Conalu, nešto o Adamu, a potom i kako odlazi. Ĉinilo se da u prostoriji nema niĉega osim te mrtve kreature. Nije mogla s nje svratiti pogled. Bila je samo metar daleko od nje. Bez ijedne svjesne misli, poĉela ju je odgurivati nogama. Leda su joj klizala duţ zida a noge se odgurivale sve dok nije udarila u nešto
KIKA
meko. To nije bilo dobro, mekoća joj uopće nije bila na pameti, tvrdi zidovi i tvrdi pod bili su mnogo bolji. Skviknula je. Uĉinila je to krotko i uplašeno, i zbog toga joj je bilo ţao, ali eto, dogodilo se. Već je shvatila da je udarila u Conala. Grubo tkanje njegova kaputa oĉešalo joj se o rame, i to je bilo dobro. Sve toplo je bilo dobro. Ono ĉudovište, kad ju je zgrabilo, bilo je uţasno hladno, baš kao što je sada uţasno hladno i njoj. Sjedila je tako, dršćući, dok joj je Conal stavljao kaput na ramena. Iz drugih je prostorija zaĉula povike, zvukove borbe, i shvatila da bi im morala pomoći. Ipak je ostala mirno sjediti dok je Conal parao svoju košulju i zavijao joj krvavu podlakticu i šaku. Dok je on to još ĉinio, zaĉula je udarce titanidskih kopita i vjerojatno ratne pokliĉe. A onda se on poĉeo dizati, i ona ga je zdravom šakom uhvatila ispod ruke. On je zastao, priĉekao da ustane i ona, pa je izveo iz sobe. Ona ni na trenutak nije skinula pogled s ĉudovišta na podu. *** To što je zombi bio mrtav, nije bilo logiĉno. Mrtav? No dobro, dovraga, pomislio je Chris. Naravno da je mrtav, bio je mrtav od poĉetka, no prije ih to nikad ne bi usporilo. Poţelio je šutati tu gnusobu sve dok se svi njeni ostaci ne budu mogli sastrugati sa zidova, ali za to nije imao vremena. Nije imao vremena ni shvatiti što ju je ubilo. Nije zapravo imao ni vremena da pregleda Novu, ali je to ipak uĉinio. Conal se doimao nekako smantano. Iz rane na tjemenu tekla mu je krv, a s jedne je strane imao oteklinu veliku kao jaje. "Gdje je Adam? Conal. Da li me ĉuješ?" "... dolje", promrmljao je. "Je dolje. Poţuri, Chris... zombiji." U hodniku je bio još jedan mrtav - ili nepomiĉan - zombi. Taj je došao od Ciroccine sobe. Chris je poletio niza stube, zakrenuo za ugao, projurio kroz glazbenu sobu - i uletio u zagrljaj još jednog zom-bija. Ovaj se s njim dohvatio. Taj nije bio raspadnut kao onaj u Novinoj sobi; sudeći po izgledu te ţene, nije bila mrtva duţe od tjedan ili dva. Chris je podigao zombija i bacio ga, u nadi da će tako dobiti na vremenu. S njima se zapravo na kraj moglo izaći samo oštrim oruţjem. A pomagao je i ujednaĉeni ritam drvosjeĉe kad obara drvo, kao i jak ţeludac Conana Barbarina. Pucanje u njih i rvanje s njima bilo je najbolji put u smrt. Metaka bi mogli pokupiti koliko voliš, pa
KIKA
ĉak i kad bi ih rašĉetverili, oni bi se nastavljali tući. Pa ipak, ako bi se presjeklo dovoljno smrtozmija koji su kod zombija stvarale tu skaradnu iluziju ţivota, to bi na kraju ipak dovršilo posao. Bili su nevjerojatno jaki. A kad bi se pribliţili, smrtozmije bi ti poĉele razdirati meso. Kad je zombi udario o zid, Chris je već traţio sjekiru ili maĉ. Nije, meĊutim, našao ništa. Dohvatio je stolac, u namjeri da njime odbija zombija dok se bude povlaĉio prema kuhinji, no onda je nešto opazio. Zombi nije ustao. Zombijka — ĉinilo se smiješno posluţiti se imenicom ţenskoga roda, unatoĉ tome što je imala dojke, pa makar i nadute i gnojne — se bila srušila na pod i zgnjeĉila krasni stari srebrni trombon. Chris i opet nije zastao da se zaĉudi svojoj sreći ili se upita za njen uzrok. Nikad se s tim zombijem nije ni kanio boriti; on mu se naprosto našao na putu. Poţurio je kroz glazbenu sobu, dospio do kuhinje, tu dohvatio najveći mesarski noţ, pa potrĉao kroz kuću taman na vrijeme da vidi Robin posjelu na prozorskoj dasci, nogu podvitih i ruku ispruţenih pred sebe. On je viknuo, no ona je već poletjela van. * * * Robin je skoro bila prestigla Chrisa u trci iz Bakrene sobe i na vratima se skoro s njim zaglavila, što je moglo i zaboljeti, jer je sad već skupio toliko brzine da mu vrata zapravo nisu ni trebala; mogao je naprosto proletjeti kroza zid. Ona je usporila korak taman koliko je dovoljno da ga propusti, potom prošla i sama i, trĉeći koliko je noge nose, zinula na prizor, na Chrisa Majora u punoj brzini. Nije joj bilo suĊeno da ga dugo gleda. On je upravo letio. Velika Majko, što je to drvo golemo. Ĉinilo se da to traje ĉitavu vjeĉnost, ali je napokon zalupila straţnjim vratima i poţurila iz sobe u sobu, dozivajući Chrisa, Novu, Conala... sve ţivo. Ni jednog se ĉasa nije zaustavila. Jednom je, krajiĉkom oka, uhvatila odbljesak nekakve grozote što se klimala kroz praznu prostoriju, ali nije zastala. Ništa je neće zaustaviti dok ne pronaĊe Novu i razlog njezina krika. Dobro je poznavala svoju kćer, i znala da se tako nije mogla uplašiti od miša. Ali ju je nešto ipak natjeralo da stane. Pogledala je u sobu s mnoštvom jastuka i igraĉaka na podu. Ĉula je Adamov plaĉ, i
KIKA
ugledala ĉovjekoliku priliku — nešto se tu gadno nije slagalo, ali što, to nije mogla ustanoviti jednim kratkim pogledom — kako se baca kroz prozor s Adamom u naruĉju. Da bi se ĉovjek zaustavio pri ĉetvrtini normalne teţe, treba prakse. Robin je još nije stekla, i zato je morala udariti u zid, odgurnuti se objema rukama, pa se okretom vratiti u sobu, rukama se drţeći za kvaku. Dotrĉala je do prozora, pogledala van, i vidjela stvora kako pliva jednom rukom. Druga je ruka drţala Adama iznad vode. Trzajem je noge zbacila cipele, uspela se na prozor i skoĉila. Kasnije će nijekati da je smetnula s uma da ne zna plivati. Jednom su je već bili bacili u vodu preko glave. Tad se s njom nešto dogodilo, pa se uspjela domoći obale. Raĉunala je da bi se to moglo ponoviti. Ali nije. Udarila je uz smućujući pljesak, i pokušala se domoći svjetla. Glavom je probila površinu i duboko udahnula, pa pokušala zapli-vati. I što se više trudila, bilo je sve teţe. Glava joj je nastavljala tonu-ti, i ona nije znala ništa bolje nego drţati nos što više — no bila je to ambicija koju je sama onemogućavala, jer je mahala rukama kao vjetrenjaĉa. Struja ju je nosila za njenim ciljem, ali to nije pomagalo, jer je i otimaĉ plivao nizvodno, i kratki pogledi što bi ih uspijevala baciti uvjeravali su je da je sve dalje. Sad su se već kovitlali kroz brzu maticu, tu bi se i tamo pojavila stijena, ali je i dalje stalno bilo duboko, stalno hladno, i vrlo je brzo shvatila da joj je suĊeno u toj rijeci ostaviti kosti. Sad je rjeĊe dizala glavu nad vodu, i kraće je trajalo, i najĉešće bi pritom sa zrakom usrkala i mnogo vode. A onda ju je jedna ruka obavila oko vrata, i podigla je, i poloţila na leda. Jedan se trenutak otimala, ali ju je ruka stegla da se zamalo zagrcnula. Iskašljala je vodu, i opustila se. Chris ju je snaţnim zaveslajima kroz vodu vukao prema obali. Doveo ju je do stijene na sredini rijeke gdje se mogla uhvatiti i podići torzo na suho, i gdje je struja nije odveć vukla. "Ĉvrsto se drţi!" rekao joj je. "Uhvati ga, Chris!" kriknula je ona kreštavim glasom. On je već bio pošao. Povukla se više i pogledala preko vrha stijene. Otmiĉar je bio moţda tridesetak metara ispred Chrisa, i udaljenost se smanjivala. AH je voda pred njim bila strahovito uzburkana.
KIKA
Na nju se spustila nekakva smrznuta letargija. Bila je iscrpljena, bila je pogledala smrti u oĉi, i sad se mogla samo drţati za stijenu i gledati kako joj se pred oĉima vrte dogaĊaji. Nije joj se baš ĉinilo da s njom imaju neke velike veze. Mogla se upitati moţe li se lopov probiti kroz brzake a da Adam sve to preţivi, ali njegov ţivot ili smrt nije nikako uspijevala povezati sa sobom. U grlu joj je stalno grgljao krik, ali nije imao kamo. Ĉula je Titanide kako prelaze preko mosta, buĉeći poput lavine. Okrenula se i ugledala Serpenta kako pokazuje prema Chrisu, vidjela kako Rocky skaĉe preko ograde i lebdi u zraku, ispruţenih prednjih nogu, i potom udara u vodu i diţe pjenu petnaest metara visoko. Glava mu je izronila i sad je zaplivao snaţnim zaveslajima, dok su Serpent i Valiha prolazili kroz prednja vrata Tuxedo Junctiona, ne trudeći se otvoriti ih. Zaĉulo se kršenje neĉega kroz grmlje, i Robin se okrenula dovoljno brzo da vidi Cirocco kako grabi nogama duţ ruba rijeke. Prošla je kraj Robinine stijene, prošla kraj Chrisa, stigla do mjesta prikladnog za uzlet i skoĉila. Tijelo joj je pošlo skoro vodoravnom putanjom, i kad je lupila u vodu, bila je već dvanaest metara od obale. Ali nije potonula. Izvila je leĊa i zadrţala ruke u zabaĉenom poloţaju, kao krila mlaznog aviona, i u trenutku udara podigla bradu, pa je tako dvaput poskoĉila, kao plosnati kamen, i onda prosurfala još dva dragocjena metra prije nego što ju je progutala voda. Našla se deset metara iza svog cilja i snaţno zaplivala. Robin je otkrila da se ljulja na koljenima, da je skupila šake i stisnula zube, svom snagom volje tjerajući Cirocco da poţuri. Tek je mutno bila svjesna zvuka što su ga proizveli Valiha i Serpent, bacivši se u vodu negdje iza nje, jer joj pogled ni za trenutak nije sišao sa ţene koja će za nju zauvijek ostati Ĉarobnica. Ĉinilo se da će Cirocco, kad ga sustigne, tog kopilana razderati u komadiće, a na ĉitavom svijetu nije bilo niĉega što bi Robin radije vidjela. Iza sebe je zaĉula povike. Preko nje je, brzinom od koje je zasta-jao dah, kliznula široka sjena, i onda je još vidjela samo oskudan straţnji profil anĊela, šestmetarska krila u punom rasponu, njegove vrške kako paraju vodu. Skupio je krila za sićušnu mrvu, i kao da se pokolebao u svojoj str-moglavoj jurnjavi. A onda je šĉepao Adama graciozno i bez
KIKA
napora, poput orla kad hvata pastrvu. Digao se uvis, i vodoravnu brzinu pretvorio u visinu. Na šezdeset metara zamahao je svojih velikim krilima, i ubrzo nestao na istoku. JEDANAEST Luther je na putu za Tuxedo Junction imao viĊenje. Znao je da mu se zbog toga dobro ne piše. Pomislio je da ga Gea tom informacijom podbada da nešto uĉini. I naravno, kad je stigao na visoko brdo što je gledalo na jezero, drvo i kuću na drvetu, stigao je taman na vrijeme da vidi kraj. Ali je ViĊenje i dalje bilo s njim. Ono se nije oslanjalo na njegovo jedino oko; drveće, zidovi i daljine za nj nisu bili nikakva prepreka. Vidio je u kući Kaline vojnike i dijete što se samo igra u sobi. Vidio je kako onaj bezboţni polutitanid trĉi uz i niza stepenice, vidio je kako Cirocco utrĉava na scenu, znao je u kojem su trenutku dva ĉovjeka i tri Titanida skoĉila u vodu. Jedan se tren usudio i ponadati, i to je bilo onda kad je Demon zaronila u vodu. Bez obzira koliko mrzio Jonesovu, ipak je znao da joj nitko od Kaline bande nije ravan — baš kao što joj, uostalom, nije bio ravan niti itko od njegovih uĉenika. Ništa ga ne bi razveselilo više no da vidi kako Demon razdire Kalin gubavi nakot na sastavne dijelove. Onda bi dijete moglo biti njegovo... Gledao je u nevjerici kako se anĊel sunovraćuje. "Anveli!" zakriĉao je. "Anveli? Bove moj, Bove moj, vafto si me oftafo?" Njegovi su uĉenici kraj njega nervozno zastrugali nogama, gorljivo ţeleći krenuti. Nemajući vlastitoga mozga, stupili su u rezonancu s njegovim osjećajima. Primali su njegov sve jaĉi nemoćni gnjev, njegovu mrţnju prema Demonu i Kali... i njegov brzo nadošli i virulent-ni strah pred smrtnim grijehom što ga je poĉinio netom izreĉenim. Luther je o pojasu nosio poseban kriţ, napravljen od bronce, i poput britve oštrih rubova. Izvadio ga i poĉeo zasijecati u vlastine noge, osjećajući kako mu ruke duboko zagrizaju, u ekstazi muĉenja puti. Iznad sebe je zaĉuo nekakvo brbljetanje.
KIKA
Kad je podigao pogled, nad njim je bila Kali; silazila je sa svog motrilišta na drvetu. Po nevjerojatnim joj je prsima zazveckao dvogled. Njen osobni rob, goli djeĉak u osmoj godini ţivota, poskakivao je iza nje, okretan kao majmun, sa zlatnom ogrlicom na metar i pol dugom zlatnom lancu koji ga je vezao za Kali. Kali je bila sva od zlata i truleţi. Robov je lanac imao ĉetrnaest karata, ali su deseci prstenova što ih je nosila na prstima ruku i nogu bili ĉisti, meki i fini. Nosila je grudnjak od prave mjedi, s potpornjima kao u gotiĉke katedrale, koji su pridrţavali mamutske glinaste dojke. Ruke i ĉetiri noge bile su opasane stotinama bujno urešenih vrpci i prstenova, a svaki je bio premalen za prst što ga je stiskao, tako da je oko njih istjecalo meso. Struk joj je stezao zlatni pojas s opsegom od samo dvadeset pet centimetara, nakon ĉega joj je tijelo bubrilo do stetopigiĉne bujnosti. Izraz "figura pješĉanoga sata" kao da je bila izmišljena samo za nju. Nokti su joj na rukama bili dugaĉki petnaest centimetara i napravljeni od bronce. A njezino lice... iako se baš i ne bi moglo sasvim precizno govoriti o njezinu licu, jer je imala tri glave. Ali su lijeva i desna bila samo prikrpljene. Obje su oko vrata bile stegnute uzicom za davljenje. Kad bi jedna istrunula, nadomjestila bi je iz zaliha što su joj na Gei stajale na raspoloţenju. U trenutku kad je skoĉila s drveta i krenula prema Lutheru -zabacujući bokove, grotesknim korakom drolje u mrtvaĉnici — jedna joj je glava već bila skoro zrela, a druga je bila tek nedavna nadogradnja. Ona je stara bila ţenska i bijela. Sad je već bila krajnje izmuĉena, i purpurna, s crvenim izbuljenim oĉima i crnim izbeljen-im jezikom. Visjela joj je prema leĊima, i drţala se još krpicom mesa. Druga je glava nekoć pripadala nekom crncu kojem je proces davljenja malo promijenio boju koţe. Ta se jedna pijano zibala na prsima, ljuljajući se sa svakim Kalinim korakom. Središnja je glava — u istom onom smislu u kojem je i Luther nekoć bio veleĉasni Arthur Lundquist — u svom prijašnjem ţivotu bila svećenica Maya Chandraphrabha. Od Maye je ostala samo glava. U ţivotu je imala djeĉaĉko, nespretno i jalovo tijelo. Ona koja se sad nazivala Kali nikad nije propatila ni trenutak kajanja, nikad nije iskusila ni onu kratku patnju koja bi pokatkad obuzimala ĉovjeka koji je danas bio Luther. Uţivala je u slavi svoje virulentne plodnosti.
KIKA
Utroba joj je bila plodna kao u sipe; svakog bi kiloreva okotila novu skviĉavu nakazu sve na veću slavu Geinu. Nosila je pojas sastavljen od ljudskih lubanja. Kalino je lice bilo mrtvo. Oĉi su joj se mogle micati, ali nije mogla ni trepnuti, niti se nasmijati, ni namrštiti se, ni zatvoriti usta. Ĉeljust joj se ovjesila, a jezik joj je ispao iz usta. Ono brbljetanje što ga je Luther bio ĉuo, bio je Kalin smijeh. Kali je bila avatar zvjerstva. Zablebetala je na Luthera, a prsti su dviju ruku u zraku opisali spetljane šare. "Onaveli gdje te vrazi nosali, Lutheru", zaunjkao je djeĉak. Djeĉak je bio nasljednik velikog imetka. Bio je otprilike godinu dana stariji od rata. Kad su on i njegovi izašli iz skloništa negdje u brdima Meksika, pokupila ga je jedna od Geinih humanitarnih misija. Majka mu je bila gluha, pa je zato stekao vještinu koja je sad Kali bila vrlo korisna. On je nekoć bio bistar, zdrav i ĉio šestogodišnjak. Sad mu je tijelo bilo onakvo kakva crtaju politiĉki karikaturisti: namjerno pretjerano i oznaĉeno kao Svjetska glad. Oĉi mu se nisu micale s Kalinih ruku. Sad je bio otprilike osamdeset godina stariji nego prije dvije godine. "Gea je nas dala prafo ufeti djete", zagrmio je Luther. Kali je zablebetala još glasnije, a prsti su joj poletjeli. "Onaveli Gea ni ti dala pravo uzetiga ako nisi prvi", prolupetao je mali. "Onaveli ti zakasnio, jebiga. Onaveli ti prodisnt..." Kali ga je poljusnula po licu prekritom masnicama. "... onaveli ti prod..." Opet pljuska. "... protisent..." I opet. "... prot...es... tan...ska ti protestantski govnar ig... ig... noramuz govnoţder guziĉar kršćanin. Onaveli ti ruţan tako ne zasluţuješ ţivot. Onaveli popuši papi pimpeka." "Bludnifa bafilonska! Kurva gomofska!" "Onaveli jasno ko sam vrag. Onaveli uzeti tebe i tvoje šupĉine ona. Onaveli da nisi prisegu poloţio sebila..." Kali ga je ponovno pljusnula. "... sebila - seli — celiba — celiba-ba-ba — celibat — celiba... ta."
KIKA
Djeĉak je uzdahnuo od zadovoljstva i olakšanja kad je to napokon izgovorio kako treba i Kali ga prestala pljuskati. "Celibat, celibat, celibat", promrmljao je. Drugi će to put izgovoriti dobro, nije u pitanju. "Fafinstvo!" prosiktao je Luther, hoteći reći papinstvo. Arthur Lundquist, ĉiji je slabašni duh upućivao na djelovanje tu stvar u koju se pretvorio, ne bi znao razlikovati papinstvo od plenarnih indulgen cija, jer je bio trostruko reformirani luteran i duševni saveznik većine katoliĉkih sekti. Ipak je Geu zabavljalo da sve svoje Svećenike uĉini fundamentalistima, i imala je dobro pamćenje, pa se zbog toga Luther sad još više razbjesnio. "Fafinstvo!" ponovio je, a njegovi apostoli zafufljali su i zahripali u njegovu stilu. "Fafinstvo! Kakjim fravom si ufela dijefe?" "Onaveli Gea rekla tako. Onaveli ona mnogo bolje radila od tebe i tih tvojih drkotina." "Do fto anšela. Ja..." Luther je zastao, bijesan ali nemoćan da, bez svetogrĊa, topogledno išta poduzme. Zašto joj je Gea dala anĊele? Luther ih nije imao. Nikad ih nije imao, i nikad mu nisu rekli da bi ih mogao i dobiti. "Nefe ifi", pokušao je. "Tvoj anšel nikad nefe stifi do Fandemonija." Djeĉak joj je ponovno promotrio ruke. "Onaveli ići će. Onaveli ima anĊela ko dreka. Onaveli ima ih dosta da mali ode kao štafeta do Pandemonija. Onaveli hoćeš jedan veliki soĉni zalogaj njenih velikih soĉnih...!" Luther je vrisnuo i pljusnuo ga. Djeĉak je to primio mirno, kao i sve što mu se dogodilo u posljednje dvije godine, svo vrijeme ne skidajući oĉi s Kalinih ruku, ni jednoga ĉasa ne prekidajući svoje gnusne psovke. Već je bio nauĉio da se ništa što dolazi od ikoga ne moţe mjeriti s onim što dalazi od Kali. Imao je krivo. Luther je zamahnuo svojim kriţem, i djeĉak je ostao na mjestu mrtav. Potom se okrenuo Kali, i njegovi su apostoli pošli za njim. Poĉeli su je razdirati. Ona se nije opirala. Legla je na leda i zadovoljno zaklepetala, i od njezina je smijeha Luther postajao sve bjesni-ji... Sve dok nije opazio da su svi apostoli mrtvi.
KIKA
DVANAEST Sastali su se u Adamovoj sobi. Conal ih je gledao kako ulaze, jedan za drugim. Glava ga je i dalje strašno boljela, ali je to bilo sitnica prema strahu što ga je kradomice ĉitava obuzimao. Tri su Titanida bila mokra, no na to se nisu ni obazirala. I Cirocco je bila mokra, no to kao da nije ni opaţala. Chris je imao ruĉnik i njime se brisao. Bio je iscrpljen, i nekako dalek. Conal nije znao kroz kakav svoj osobni pakao Chris prolazi, ali je ipak vidio neke znake. Robin je bila mokra, i sva se tresla. Kad je bio gotov, Chris joj je predao svoj ruĉnik. Nova... Još je bila u Conalovu kaputiću. Jednom ga je rukom drţala prebaĉena preko ramena i tresla se ţestoko skoro kao i njezina majka. I, makar je nosila kaputić, i makar ga je drţala, nije se ni pokušala pokriti. On joj je i tako sezao samo do pasa, tako da od njega i ne bi imala neke koristi, ali je ispruţila ranjenu ruku prema Rockyju, da joj obradi ranu, i nije nimalo hajala zbog toga što joj je jedna dojka ostala gola. Ona kao da i nije imala tjelesne stidljivosti. Conal se tome već bio navikao kod Cirocco, i poĉesto je to viĊao kod starih stanovnika Bellinzone. Ipak je to kod pridošlica bilo nešto neobiĉno. Prisjećao se njezina tijela stisnuta uz svoje gore u spavaonici. Bio je to trenutak koji nikad neće zaboraviti. A ni sad nije mogao od nje odvojiti pogled. "To će te jako zaboljeti", rekao je Rocky. "Lijeĉnici tako ne govore", odgovorila je Nova. "Oni se baš kunu da neće boljeti." "Ja nisam lijeĉnik. Ja sam iscjelitelj, i to će boljeti baš jako." Rocky je Novine posjekline prelio antiseptiĉkom otopinom i stao ih ĉistiti. Njoj se lice sledilo, pa jako poruţnilo, ali nije kriknula. Conal je pomislio da je budalasta. I njemu su obradili rane što su mu ih bili zadali zombiji. Rocky je morao prodrijeti duboko kako bi bio siguran da je izvadio svaku ĉesticu gnjileţi. Kad bi ti zombi samo dahnuo u lice, to je znaĉilo tjedan dana leţanja. A ako bi te razderali kao sada Novu... Morao je skrenuti pogled. Nikad nije imao jak ţeludac.
KIKA
Cirocco je ĉekala, nepomiĉna kao kamen, da se svi skupe. Sad kad su svi bili tu, nije gubila vrijeme. "Kad su Adama oteli, tko je sve bio u sobi?" upitala je. Conalu se sledilo srce. Opazio je kako se Chris ogleda, mršti, pokušava sve to spojiti. "Ja i Robin bili smo u Vještiĉjoj sobi", rekao. "Kad sam došao ovamo..." "Postavila sam sasvim jednostavno pitanje", prekinula ga je Cirocco. "Naprosto ţelim znati tko je bio ovdje. Odnekud moramo poĉeti." "Ovdje nije bilo nikoga", odgovorio je Conal i s mukom progutao slinu. Cirocco se okrenula prema njemu. "A po ĉemu to znaš?" "Po tome što sam, ĉuvši krik, poletio gore..." Cirocco ga je nastavila gledati. Nije bila raspoloţena za gubljenje vremena, tako da nije mogla gledati duţe od dvije sekunde, no te su dvije sekunde potrajale dvadeset godina. "Rekla sam ti da ga moraš štititi, i to pod svaku cijenu", rekla je glasom bez intonacije. Na trenutak su se otvorila vratašca na dvjema metalurškim pećima. Onda je skrenula pogled i Conal je ponovno mogao udahnuti. Oglasio se Chris. "Cirocco, to nije pošteno. Što je Conal trebao uĉiniti kad je ĉuo Novin krik? Oglušiti se na njega? Pa ni na koji naĉin nije mogao..." Sad je Cirocco pogledala Chrisa, i on nije više imao što kazati. "Chris, ne rasipaj moje vrijeme. O poštenju ćemo neki drugi dan." To je istina, pomislio je Conal. Nitko ti nije rekao da će biti pošteno. Naletio si na najstarije, najopakije i najparanoidnije ljudsko biće u ĉitavu Sunĉevu sustavu... i sad iz onog što je preostalo pokušavaš napraviti ĉovjeka. "Cirocco, što ćemo s Novom?" upitala je Robin. "Conal nije mogao..." "Jezik za zube, Robin." "Kapetane", poĉeo je Rocky. "Jezik za zube, Rocky." Još ih je nekoliko pokušalo progovoriti, meĊu njima i Nova. "Jezik za zube." Cirocco zapravo i nije podigla glas, ali je u nj uplela nešto s ĉim se nitko nije mogao prepirati. I nije ĉekala na tišinu. Tišina se stvorila, no ona je već prije zaorala svoje.
KIKA
"Ja dobro znam kako brzo anĊel moţe letjeti", rekla je. "Ovog nisam vidjela dovoljno dobro da bih mogla reći iz kojeg je klana. Postoji dvadeset pet anĊeoskih vrsta, i sve se izmeĊu sebe ne vole, pa je moguće da će nam druga jata pomoći. Njihov je dolet ograniĉen. Moţemo pretpostaviti da je krenuo prema Pandemoniju, i stoga..." "Zašto naprosto ne dignemo ruke?" promrmljala je Nova. Cirocco je napravila dva brza koraka i pljusnula Novu tako ţestoko da ju je bacila na pod. Ona je ustala, dok joj je iz usta tekla krv, i Cirocco je u nju uprla prstom. "Mala, ĉula sam od tebe sve što sam htjela ĉuti. Ovo ti je prva i posljednja opomena. Odrast ćeš, i to vraški brzo, i pridruţiti se ljudskoj vrsti, ili ću te ja kao sluĉajno ubiti, što bi mi bilo mrsko, jer mi je Robin prijatelj. A sad ćemo raspraviti o tome kako da spasimo ţivot ljudskome biću koje ti je sluĉajno brat, i ti ćeš govoriti samo kad te se pita." Cirocco opet nije podigla glas. Za to je jedva i bilo potrebe. Nova je leţala na boku, ošamućena, u stanju daleko onkraj poniţenja. Kad je pala, Conalov joj je kaputić pao s ramena. Prije samo nekoliko minuta Conalu bi to bilo jako zanimljivo, ali joj je sad mogao jedvice uputiti tek jedan pogled dok joj je Rocky pomagao da ustane. Cirocco ga je trebala, a Nova se pretvorila u samo još jednu ţensku, i to još i glupu. "Iza toga stoji Gea. Gaby me je upozorila da je to dijete vaţno. Ne znam zašto ga Gea ţeli. Moţda i samo zato da me dovabi u boj sa sobom, što pokušava već godinama. Ali ga Gea još nije dobila. Ona je još u Hiperionu, što je odavde daleko da ne moţe biti dalje. Nešto bih morala znati. Chris, kad si ušao u Novinu sobu, je li zombi već bio mrtav?" "Jest." "I onaj u hodniku..." "Kad sam ušao, nije ga bilo, a kad sam izlazio, leţao je mrtav na podu." "Je li ga ubio tko od vas?" Cirocco je preko njih prešla pogledom, i svi su joj dali znak da nisu. "Onaj u glazbenoj sobi. Priĉaj mi o tome." "Spremao sam se dohvatiti s njim, no on se naprosto prevrnuo." "Ali je onaj s Adamom uspio pobjeći." Okrenula se Novi. "Što si uĉinila onom prvom?"
KIKA
"Pucala sam u nj", prošaptala je Nova. "Pucala sam u nj... tri puta." "To ga nije moglo ubiti. Što si mu potom uĉinila?" "Bacila sam u nj pištolj." Cirocco je ĉekala. "Bacila sam krevet. Potom ostale stvari." Nova je slegnula ramenima, nekako bez ţivota. Kao da je bila u šoku. "Vazu, svjetiljku, ret..." Sva joj se krv izlila iz lica. "Što?" Ciroccoin se pogled nije micao s nje. "Ne-ne-nešto što sam na-napravila." "Neću te više pljuskati, Nova, a ti ćeš mi reći što si to napravila." Novin je šapat bio skoro neĉujan. "... ljubavni napitak..." "Sastojke je uzela iz kuhinje", javio se Serpent. Cirocco se okrenula od svih njih i ušutjela nekoliko sekundi. Nitko se nije ni pomaknuo. Napokon im se ponovno okrenula. "Chris", rekla je i u nj uprla prstom. "Radio. Uzmi tri. Donesi ih ovamo, vidimo se u špilji." Chris se udaljio ţurno i bez rijeĉi. "Valiha, ti ćeš uzeti jedan radio i otići, najbrţe što moţeš, do Bellinzone. Uputi opći poziv svim Titanidima koji još imaju vjere u svoju Ĉarobnicu. Ţelim ţive zombije, koliko ih god moţete uhvatiti. Ne riskiraj glavu da ih uhvatiš, i ostani sa mnom u radio-vezi." "Da, kapetane." "Rocky, ti ostaješ ovdje. Kad otkrijemo kako ga kane prebaciti do Pandemonija, moţda uslijede daljnje upute." "Da, kapetane." "Serpent. Ĉim dobiješ svoj radio, krenut ćeš na zapad, štedeći snagu. AnĊela ne moţeš prestići, ali ćemo te nastojati voditi iz zraka. Naoruţaj se." "Da, kapetane." "Conal, ti ideš sa mnom. Robin, Nova, vi moţete ili poći sa mnom ili ostati ovdje, kako vam drago." Već se bila zaputila iz sobe kad je udarila nogom u jedno od razbacanih titanidskih jaja s kojima se Adam bio igrao. Sledila se, pa polako krenula do zida gdje je leţalo, pognula se i podigla ga. Cirocco je podigla jaje prema svjetlu i zagledala se u nj, i sad se, po prvi put od pamtivijeka, Ĉarobnica doimala ošamućeno. Jaje je bilo prozirno. Ispustila ga je i zastala na trenutak, obješenih ramena.
KIKA
"Rocky", rekla je. "Skupi sva ta jaja. Potrudi se da ih skupiš baš sva. Uništi sav namještaj, razderi sve jastuke, ali da ti niti jedno ne promakne. Chris će ti, kad krenemo, preko radija javiti toĉan broj. Kad se uvjeriš da ih imaš sve, uništi i njih." *** Samo uz golemi napor, Cirocco je uspjela svrnuti misli s titanidskih jaja i vratiti ih na problem što je leţao pred njom. I Robin i Nova izabrale su da podu s njom. Nije ih pokušavala odgovoriti, niti ih ispitivala o njihovim razlozima. Pošle su za njom u prašumu i uzbrdo se popele do špilje. Bilo je ĉudno kako se brzo sve poĉelo vraćati. Navika zapovijedanja. Nekad je, krenuvši od toga da sebe smatra lišenom tog dara, i da ţivi u dobu u kojem je malo ţena koje bi joj mogle posluţiti kao model za tu ulogu, s konjskom marljivošću prionula da nauĉi kako se to radi. Razgovarala je s tisućama staraca, kapetana ratnih brodova, od kojih su neki zapovijedali brodovima još u Prvom atomskom ratu. A onda su tu bili još i svemirski kapetani, i ĉitave nove tradicije mišljenja, nove tehnike obavljanja poslova... pa ipak je medu njima toliko toga bilo zajedniĉkog. Ljudi su i dalje bili ljudi. Moţda su sad bili malo spremniji nego 1944. dopustiti ţeni da im zapovijeda, ali su problemi osiguranja automatske poslušnosti i stjecanja poštovanja u kojem će sazrijeti jaka, jedinstvena i vjerna posada, ostali manje-više onakvima kakvi su i oduvijek bili. Postojale su tisuće stvari koje su se mogle nauĉiti, milijarde naĉina da se dostigne ta nevjerojatna pozicija u kojoj će muškarci i ţene biti voljni izvršavati tvoje zapovijedi. NASA je odrţavala lekcije o rukovoĊenju, i Cirocco ih je sve pohaĊala. Ĉitala je autobiografije velikih voda. Potajno je znala da za komandiranje nema dara. Sve je to bila samo laţna fasada, no ako je ĉovjek uspije zadrţati dvadeset ĉetiri sata na dan, onda to nitko i ne opaţa. Svoje je prvo zapovjedništvo upropastila. Poslije toga nikad joj više nije uspjelo iz preţivjelih stvoriti djelatnu ekipu. Svi su oni pošli svojim putovima — svi osim Gaby i Billa - i ona je još mnogo godine potom ţivjela s dubokim osjećajem promašaja.
KIKA
Kad je doznala da je od sedam ljudi s Ringmastera samo dvoje moguće nagovoriti da se vrate na Zemlju, NASA se alarmirala, a kad je shvatila da je medu dezerterima i kapetan, onda je i pobjesnila. Pa ipak, NASA je bila civilna ustanova, i nakon što je kapetanica obavila ono što je smatrala da joj nalaţe duţnost, to jest nakon što je rekla sve što zna o tome što se dogodilo i zašto, smatrala je da ima pravo dati ostavku na mjestu i u trenutku koje sama izabere. NASA je nije mogla staviti pred vojni sud, bez obzira koliko to ţeljela, i to ĉak ni in absentia. Ali su se zato posluţili civilnim ekvivalentom, to jest imenovali tucet komisija i istraţnih odbora. Imala je skoro stoljeće da o svemu dobro razmisli. Za to je vrijeme mnogo razmišljala o vodstvu. Zakljuĉila je da postoji više razliĉitih vrsta voda. Neki su bili dobri, neki loši. Vjerojatno je istina da postoje i vode koji nisu nikad patili od sumnji što ih je sama iskusila, koji su bili apsolutno sigurni i u sebe i u sve što ĉine. Bili su to egomani, monomani, megalomani — Atila, Karlo Veliki, Mussolini, Patton, Suslov - ljudi opsesionirani, kompulzivni, poĉesto psihotiĉni i paranoidni Oni su moţda ĉak i mogli biti dobri voĊe, ali je Cirocco osjećala da je, sve u svemu, zbog toga što su oni na njemu ostavili svoj peĉat, svijet postao samo još gori. Prošla su već desetljeća otkako se Cirocco bila oslobodila takve odgovornosti. Bila je najsretnija kad o njoj nitko nije ovisio, i kad sama nije morala ovisiti ni o kome. Sva se njena odgovornost posljednjih dvadeset godina svodila na odrţavanje vlastitog ţivota, i to skoro pod svaku cijenu. I sad se to moţda mijenja. Ali kad se pojavila potreba, sa zadovoljstvom je otkrila kako brzo mpţe prebaciti u višu brzinu. Chris je dostigao ostale baš kad su stigli do špilje. Bila je visoka, široka i duboka: savršeno mjesto za dio Ciroccina arsenala. Ĉinilo se da je špilja otvorena i nebranjena. A zapravo je imala straţare tako dobro sakrivene, da bi ih uljez, ne opazivši ih, mogao i prekoraĉiti. Cirocco je u Rei skupila stvorove koji su nekoć ĉuvali drevnog idola, i nauĉila kako da im reprogramira njihove jednostavne mozgove u skladu sa svojim potrebema. Oni se nisu osvrtali na Titanide. Svaki, meĊutim, ĉovjek, koji ne bi došao u pratnji Chrisa ili Qrocco, bio bi mrtav još prije nego je ušao u špilju.
KIKA
Unutra su bili zrakoplovi. Bilo ih je šest, ali su tri bila kanibal-izirana, iz njih su vadeni dijelovi kako bi preostali mogli letjeti. Prije dvadeset godina, kad ih je Cirocco bila kupila i prebacila na Geu, bili su u samoj špici tehnologije. A ta tehnologija za posljednjih trinaest godina nije puno napredovala, a od rata baš nimalo. Bili su to veliĉanstveni, nevjerojatni avioni, u istom stupnju srodstva s nespretnim dinosaurima, s kojima je Cirocco odrasla, kao što je zmaj braće Wright bio s nadzvuĉnim mlaţnjakom, iako te razlike nestruĉnom promatraĉu i ne bi bile tako oĉite. Krenula je u obilazak. "Chris, kad si ih vozio?" upitala je. "Prije otprilike pola kiloreva, kapetane. Prema tvojem kalendaru. S dvojkom i ĉetvorkom nisam imao nikakvih teškoća, ali će se na osm-ici morati malo poraditi." "Nije vaţno. Neće nam ni trebati. Robin. Nova. Zna li ijedna od vas letjeti?" "Letjeti avionom?" upitala je Robin. "Jako mi je ţao, kapetane." "Nema potrebe da pretjerujete s tim kapetanĉenjem." "Ja sam... kod kuće, let-let-jela..." "Govori, dijete. Neću te više tući, to ti obećavam." "Jedrila sam", rekla je Nova polušaptom. "Imali smo jedrilice, i vozili smo se duţ osi i..." "Za to sam već ĉula", rekla je Cirocco. Razmišljala je o tome, i dalje prelazeći pogledom Dragonfly dva, manji od raspoloţivih aviona i jedini već nasaĊen na katapult. "Bolje i to nego ništa. Conal, ti letiš ovim, i Nova ide s tobom. Ako nadeš vremena, upoznaj je s najosnovnijim. Sad upadaj, zagrij ga i kreni s provjerom. Chris, sloţi pet kompleta opreme za preţivljavanje. Osnovni komplet, dodatne zalihe, ruĉno oruţje, puške, odjeću. I sve što misliš da bi moglo biti zgodno, a ne teţi kao sam vrag." "Oklopne prsluke, kombinezone?" upitao je Chris. Cirocco je zastala, već je htjela nešto i reći, no onda poslušala vlastitu utrobu. "Da. Nova moţe ponijeti koji od mojih. Za Robin izaberi najmanju veliĉinu, i..." "Shvatio sam", odgovorio je Chris. Gledao ju je, a oĉi su mu se skupile. "Što je s topovima? Da ih nabijem?"
KIKA
Cirocco je pogledala u dvojku, kojoj su u prozirnim krilima bili montirani topovi velikoga kalibra. "Da. To ću ja. Robin, daj mu pomozi." Uzela je dva sanduka granata za topove u krilima i napunila ih, sve vrijeme slušajući kako Chris s Titanidima obavlja provjeru. Uz škljo-caj je zatvorila poklopce dok su Chris i Robin tovarili opremu u prostor iza sjedala. "Odmakni se!" uzviknuo je Conal. Iz svakog je topa ispalio po probni metak. U špilji je postalo jako buĉno. Cirocco je preko poda špilje povukla crijevo za gorivo i uz škljo-caj prikaĉila za trup, pa stala motriti kako se veliki sklopivi spremnik puni do vrha. "Ulazi", rekla je Novi. "Gdje da stanem?" "Gdje hoćeš. Ovo je za sto vraga jaĉe nego što izgleda." Shvaćala je Novinu brigu. Kad je Cirocco po prvi put ugledala Dragonflye, pomislila je kako se netko strašno zabunio. Ĉinilo se da su napravljeni od celofana i vješalica za odjeću. Nova se uspela i Cirocco je za njom zalupila vrata. Gledala je kako joj Conal pokazuje kako se veţe remenje. "Spreman za polijetanje!" viknuo je Conal još jednom, a u zatvorenoj pilotskoj kabini jedva ga se i ĉulo. Motor se pokrenuo. Bio je jasno vidljiv kroz prozirni trup: metar dugaĉak i s otvorom od dvadeset centimetara. Nekom nehajnom oku mogao bi izgledati baziĉnim i nekompliciranim poput Bunsenova plamenika. To je djelimice i bila istina, ali varljiva. U njemu skoro da i nije bilo kovine. Bio je napravljen od keramike i ugljikovih vlakana i plastike. Turbina se okretala brzinom neostvarljivom bez leţajeva koji su radili bez trenja, i pri temperaturama pri kojima bi se isparilo sve što se upotrebljavalo za Ciroccine mladosti. Avion je iskašljao oblaĉić dima, a onda je motor brzo od crvenog krenuo do naranĉastog, pa ţutog usijanja. Conal je lupio po otponcu katapulta, i on ih je ispalio u zrak. Nakon dvije stotine metara avion se okrenuo i pošao ravno u nebo. "Dajte mi pomozite oko ovoga", rekla je Cirocco, pa su Robin i Chris dohvatili drugi vršak krila i rep Dragonflya broj ĉetiri. Lako su ga podigli i odnijeli do katapulta. Dok je Chris u nj toĉio gorivo, Robin
KIKA
je tovarila zalihe a Cirocco se radi provjere uvalila u pilotovo sjedalo. Ĉetvorka je bila nenaoruţana. Cirocco se zbog toga trenutak grizla, a onda to istjerala iz glave. Nije mogla ni zamisliti ĉemu bi moglo posluţiti oruţje dvojke, ali je polazila od naĉela: ako nešto već imaš, bilo bi glupo da to nemaš spremno. "Conal, da li me ĉuješ?" "Jasno i glasno, kapetane." "Gdje si sada?" "Udaljujem se na istok od Junctiona, kapetane." "Zovi me Cirocco, i kruţi, do opoziva, oko svoje sadašnje lokacije na tisuću i pol metara." "Razumio, Cirocco." "Valiha, Rocky, Serpent, da li me ĉujte?" Svi su odgovorili potvrdno, a onda je Cirocco rekla Novi da Rockyju radijem javi recept i sastojke svog ljubavnog napitka. Kad je avion bio natovaren i nakrcan gorivom, Chris se popeo na straţnja dva sjedala, a Robin je sjela do Cirocco, nakon ĉega je ova pokrenula motor. Kad je postigla dovoljan potisak, okrenula se Robin. "Stavi glavu na naslon. Ovaj se zna ritnuti." I već su bili u zraku. TRINAEST Cirocco je Conala nauĉila pilotirati nedugo po njegovu dolasku na Geu. On se u tome iskazao, i zbog toga bio sretan. Ne bi se moglo reći da je upravljati Dragonflyem bilo teško nauĉiti. Trebalo im je samo zadati poĉetnu i ciljnu toĉku, i oni bi bez iĉije pomoći uzletjeli, odletjeli do odredišta i sletjeli. Nisu im bila potrebna uzletišta, a servisiranje se svodilo na povremeno slijetanje radi uzimanja goriva. Svatko tko je ikad letio Piper Cubom, već bi za nekoliko minuta u Dragonflyu bio kao kod kuće, iako bi ga moţda smela odsutnost instrumenata. Dragonfly je, na neki naĉin, imao samo jedan instrument: raĉunarski ekran. Jedincata dirkovnica pilotu zdesna mogla je dozvati svaku letaĉu potrebnu informaciju, i avionov mozak, koji je svake sekunde pedeset tisuća puta pregledavao sve informacije, pa je tako pilota mogao izvijestiti o svakoj kritiĉnoj situaciji i preporuĉiti mu što da uĉini. Imao je zraĉni i kopneni radar i više radio-opreme no što bi ikad ikom moglo zatrebati. Cirocco je kompase zamijenila inercijskim navigacijskim instrumentima.
KIKA
Pedale kormila i upravljaĉka palica ostali su, meĊutim, kakvi su se na Zemlji upotrebljavali već preko sto pedeset godina. Dok je ĉekao na Cirocco, Conal je iskoristio vrijeme pa pokazao Novi kako se time upravlja. Ona ga je paţljivo saslušala, i kad joj je predao komande, uĉinila sve kako treba. Kad se ĉetvorka digla i pridruţila im se, Conal se primakao većem avionu i zauzeo poloţaj desno i malo iza njega. "Plan je ovakav", rekla je Cirocco. "Radar hvata otprilike trideset kilometara u svim smjerovima. AnĊeo moţe postići oko sedamdeset kilometara na sat, i tu brzinu drţati moţda dva sata. A on je otišao malo prije jednog sata. Pretpostavit ćemo da je krenuo prema Pande-moniju, koji je trenutno u juţnom Hiperionu. Penjemo se do dvadeset, to jest dva nula, kilometara, i letimo na udaljenosti od pedeset kilometara, po istom kursu. Sljedećih ćemo trideset minuta letjeti s jedan dva nula kilometara na sat, u nadi da će nas to dovesti u njegovu blizinu. Potom smanjujemo gas na šezdeset i pokušavamo ga dobiti na radar. Ako to ne upali, idemo naprijed maksimalnom brzinom dokle ga sigurno ne prestignemo, potom pretraţujemo po petlji, to jest dijagonalno na njegov vjerojatni put, sve dok ga ne naĊemo ili netko od nas ne smisli nešto pametnije. Ima li pitanja?" Conal je o svemu razmislio na svoj pomalo pedantan, no zato metodiĉan naĉin. Cirocco ga nije prekidala. Shvatila je da on, poslije Chrisa, s kojim je ona to već raspravila, o Gei zna više od ikoga. "Što ako se uspne na veću visinu?" upitao je Conal naposljetku. "Hoće li onda krivulja pretraţivanja biti ne samo horizontalna, nego i vertikalna?" "Ja polazim od pretpostavke da će on letjeti nisko." Conal je razmislio i o tome, i nije baš bio siguran da je to razumna pretpostavka. AnĊeli se moţda i ne vole drţati zakrivljenog krova oboda, ali to mogu ako moraju. Cirocco je oĉito raĉunala na nekakav štafetni manevar, zato što nijedan anĊeo nije mogao sam prebaciti Adama iz Dione u Hiperion, pa je zacijelo mislila da je vanjski rub Gee najzgodnije mjesto za skrivanje sljedećih teklića. Gea je, meĊutim, bila vrlo neobiĉno mjesto za letenje. Bilo je moguće uspeti se punih sto pedeset kilometara i ne udariti u krov. A ako bi se letjelo kroz ţbicu, moguć je bio još veći uspon. Ako bi se anĊeo uspeo
KIKA
na šezdeset kilometara, moglo bi im se dogoditi da pro-lete toĉno ispod njega a da ga i ne opaze. "Hiperion je otprilike na polovici kruţnoga puta", upozorio je Conal. "Mogao bi se naprosto uspeti kroz ţbicu, proći kroz glavĉinu i ponovno se spustiti." "Sasvim si u pravu, Conale", uzvratila mu je Cirocco. "Ali ću ja zasada pretpostaviti da je krenuo rutom kroz obod. Ako za dva do tri reva ne otkrijemo ništa, moţemo sve još jednom razmotriti." "Ti si šef", rekao je Conal. "Da, ali mi nemoj zbog toga prestati davati ideje. A osim toga, dat ću sve od sebe da ga prevarim, i to već za koju minutu." Conal je po Novinu mrštenju zakljuĉio da ona nema ni najblaţeg pojma o ĉemu to kapetan govori. Conal je to pogaĊao priliĉno toĉno, ali je zadrţao jezik za zubima. "Meteorološki izvještaj", rekao je raĉunar. "Ulazite u podruĉje u kojem snaţno vrtloţenje..." Conal je lupio po tipki i kompjuter je zašutio. "O ĉemu on to?" upitala je Nova. Conal ju je kratko pogledao. Kao da joj je već bilo malo bolje. Ma bilo joj je bolje sigurno, s obzirom da je htjela s njim razgovarati. Nije ga baš veselila misao da će dugi put provesti u tijesnom prostoru s nekim tko ga mrzi. "Mozak ima u glavi model ĉitave Gee", rekao joj je i dozvao boĉni presjek tog svijeta u kotaĉu. "Ovaj avion i svi ostali imaju isti model, i upozoravaju, na temelju ranijeg iskustva, na mjesta gdje postoji velika vjerojatnost nastanka oluje. Uglavnom samo gnjave." "Mislim da bi to moglo biti korisno." "Ne baš previše. Vidi." Zoomom se primakao dijelu kotaĉeva oboda u kojem je bila Diona, i pokazao dio ţbice što je visio nad njom. Pri dnu sti slike zaţmirkale dvije toĉke oznaĉene s 2 i 4. "To smo mi", rekao je i pokazao na toĉku t. "Idemo prema Japetu i primiĉemo se zoni sumraka, a to znaĉi da se s tla diţe topli zrak. A kad se na Gei diţe zrak, on prodire u zraĉne mase koje se gibaju manjom brzinom, zato što su bliţe glavĉini. I tako se on na neki naĉin uvije sam u sebe, kao val kad se slomi. U toj prijelaznoj zoni ima mnogo brzih silaznih struja." Pogledao ju je da vidi je li shvatila. Trebalo mu je vremena da mu se sve to izbistri, jer se njegov naĉin mišljenja temeljio na zemaljskom
KIKA
iskustvu. Ekvivalentni zemaljski efekt bio je rotacija zraĉnih masa uzrokovana strujanjima u smjeru sjever-jug, i nastajao je zbog ĉinjenice da se zrak na ekvatoru, zbog okretanja planeta, okreće brţe od zraka na sjeveru i jugu. U sluĉajevima kad bi taj efekt postao izrazito ţestok, nazivali bi ga uraganom. "Naravno", odgovorila je ona. "Coriolisova sila. I mi smo je kod kuće, kod jedrenja, morali uzimati u obzir." "Ovdje nije tako gadna. Gea je mnogo veća od Vrzinoga Kola. Kad upravljam avionom, ja na nj ne moram misliti, ali ga raĉunar uzima u obzir za potrebe navigacije." Ponovno je pokazao na ekran. "Stvar je u tome što se vrijeme na Gei mijenja priliĉno pravilno. Ruţno vrijeme dolazi iz ţbica. Gea usrĉe mnogo zraka u jednu ţbicu, prebaci ga kroz glavĉinu u drugu, i onda ga izbaci nad noćno podruĉje. I sve to ide po toĉno utvrĊenom redu. I baš mi to raĉunar i veli: Ulazim u granicu izmeĊu dana i noći, što znaĉi da izlazim ispod ţibce, što znaĉi da moţemo oĉekivati malo poskakivanja. Stvar je u tome", rekao je i pokazao na gargantuovska usta Dionine ţbice što se uzdizala nad njima, "da to i sam vidim sasvim jasno." Ona nije ništa odgovorila, ali se osvrnula, i stala pomno pregledavati ţbicu, zakrivljeni strop pred njima što se izvijao iznad Japeta, pa ga usporedila s modelom na ekranu. Znala je da ĉovjeku treba vremena da se navikne na izvitoperenu Geinu geometriju. Jedno je gledati na kartu, a drugo stajati na zahuktalom obodu i sve promatrati iz ţablje perspektive. "Sad shvaćam ono što si govorio o pronalaţenju anĊela", rekla je napokon. "Što mu brani da se uspne tako visoko da ga ne moţemo naći? A tako je, osim toga, i kraće." "Sve su zraĉne linije na Gei kraće od zemaljskih", odgovorio je on. "I ako ţeliš ići od Dione u Reu, koja je na suprotnoj strani kotaĉa, najkraći put vodi okomito kroz ţbicu, kroz glavĉinu i zatim niz Reinu ţbicu. I što se više uspinješ, sve ti je lakše, jer si i sam lakši. A kad se jednom nadeš u glavĉini, do kraja puta imaš nizbrdicu." "Zašto Cirocco misli da on neće uĉiniti baš to?" "Zbog nekoliko razloga. U razliĉitim ţbicama ţive razliĉita anĊeoska jata. Oni se meĊusobno baš ne vole i ljubomorno ĉuvaju svoj teritorij. Bez obzira kojem jatu ovaj pripadao, ako putuje kroz dvije ţbice, znaĉi da mora proći kroz neprijateljsko podruĉje. Tu bi ga mogli ubiti,
KIKA
a osim toga bi vrlo teško dolazio do hrane. Na obodu bi mnogo lakše došao do plijena. A i drugima bi bilo mnogo lakše sakriti se na obodu, jer tu nijedno drugo jato ne posjeduje pravo gni-jeţdenja." "Zašto pretpostavljaš da ide u Hiperion?" Conal je slegnuo ramenima. "To ćeš morati pitati kapetana. Ona posjeduje posebno znanje o kojem mi nije uvijek spremna priĉati. A ipak, taj anĊeo što je zgrabio Adama, iznenadio ju je kao sam vrag, to ti ja velim." *** Bili su već na zapadnom kraju Japeta, kad im je Cirocco naredila da smanje gas. Conalov je avion letio daleko na sjeveru, nevidljiv za oko ali stvarajući snaţan radarski odraz svaki put kad bi raĉunar prikazao zemljovid. Kad bi se posluţila trodimenzionalnim prikazom, Robin bi tek s teškom mukom uspijevala suzbiti obeshrabrenost. U tom modalitetu, Gein je obod bio blago zakrivljena cijev. Sva mjesta na kojima se anĊeo mogao nalaziti tvorila su polukuglu s Tuxedo Junctionom u središtu. Krivulja pretraţivanja bila je sve dulja cijev sto kilometara široka i pedeset visoka. U usporedbi s podruĉjem na kojem je anĊeo mogao biti, nije se baš ĉinila dostatnom. Nad njima je bilo toliko prostora u kojem je mogao bid, a iza njih još golemo prostranstvo. "Nije sve tako crno kako se ĉini", rekla je Cirocco. "Motat ću se tu još neko vrijeme u nadi da će se pojaviti. Ali ako se to ne dogodi za jedan sat, povećat ću brzinu pa ćemo krenuti lijevo-desno. Pokrit ćemo sav zraĉni prostor." "Što ako je krenuo natrag, prema Metidi?" "To baš nije vjerojatno. Ali ako to za ĉetiri do pet sati ne urodi plodom, vraćam Conala u tom smjeru." "A ţbica?" upitao je Chris. "To bi bila takva logistiĉka grozota, da to unaprijed iskljuĉujem." Robin je pogledala kroz prozor na golema šumska prostranstva duboko pod njima. "Što ako se naprosto... sakrio dolje u grmlju?" "Robin, ako je uĉinio to, ondat se tu više ne moţe ništa." Poţalila je što je to uopće pitala. "Ali on to", nastavila je Cirocco, "neće uĉiniti."
KIKA
Robin ju je već htjela upitati kako u to moţe biti tako sigurna, i otkrila da za to nema petlje. Jer je ţeljela da Ĉarobnica u to bude sigurna. Od toga što je u blizini imala nekoga tko je stvarao dojam da zna što radi ipak joj je bilo malo lakše. "Chris, dodaj mi moju naprtnjaĉu. Sad dolazi ono gadno." Naprtnjaĉa je imala nedvojbeni peĉat titanidske izrade, i izgledala je kao stari prijatelj. Robin je gledala kako je Cirocco stavlja na prozirni pod izmeĊu nogu, otvara je i iz nje vadi staklenu teglicu s metalnim poklopcem. Na dnu joj je sklupĉano leţalo nešto slinavo. Podiglo je glavu i ţmirnulo. "Za ime devet milijardi izopaĉenosti kršćanstva, što je sad to?" upitala je Robin. Cirocco ju je pogledala kao da se ispriĉava. "To je nešto u vezi vrela, što ti nisam htjela ispriĉati. Ali mislim da smo već otišli malo predaleko da bismo mogle imati tajne. To je dio Geina mozga. To je nešto što mi je prije pet godina Rocky izvadio iz glave. Jednom rjeĉju, to je moj osobni Demon." Robin ga je pogledala. Stvor se razmotao. Izgledao je kao zmija s dvije noge. Kad bi se uspravio, stajao bi na tim nogama, a rep bi mu ĉinio treću toĉku oslonca. Te su noge bile zapravo više nalik rukama, sa šakama na kojima su bili ĉaporci. Vrat mu je bio dugaĉak dva do tri centimetra, rep oko osam, a vrh mu je bio zatupljen. Imao je dva okrugla, gušterska oka, i zaĉuĊujuće izraţajna usta. Robin se nadvila nad njega i paţljivo se zagledala. Taj stvor kao da je nešto vikao. Zamalo je uspjela razluĉiti rijeĉi. Je li moguće da govori engleski? "Ima li taj stvor i nekakvo ime?" Cirocco je proĉistila grlo, i Robin ju je pogledala. "Taj stvor", rekla je Cirocco i trznula usnama, "ima barem spol. Ako pogledaš malo paţljivije, vidjet ćeš da je muško." Robin ga je pogledala ponovno. Saĉuvaj nas Velika Majko, zaista je bio muško. "On tvrdi da se ne zove nikako", rekla je Cirocco. "A kad mi se ne da zvati ga 'ušljivom pljuvaĉnicom', zovem ga Špici." Cirocco je energiĉno prstom protrljala gornju usnu, proĉistila grlo, i sve u svemu,
KIKA
pokazala sve znakove nervoze za koje je Robin mislila da su njezinoj naravi posve strani. Ĉovjek se uĉi dok je ţiv, pomislila je Robin. "Vidi", nastavila je Cirocco, "... mislim, sudeći po poloţaju u kojem ga je Rocky zatekao, moglo bi se, mislim... moglo bi se reći da me je, na neki naĉin, mislim, devedeset godina jebao u mozak." Nije se mogao zamisliti nijedan drugi razlog zbog kojeg bi mu Gea dala muški spol, jer je sve svoje dane trebao proţivjeti u Ciroccinoj glavi. I tako je i njegov spol bio jedan od Geinih uvrnutih štosova, a za Cirocco, ako bi ga ikad pronašla, posebno smišljeno i gnusno poniţenje. Cirocco je odvrnula poklopac teglice i poloţila je na ravnu površinu odmah iznad raĉunareva ekrana - na ono što je zvala komandnom ploĉom. Špici je poskoĉio i nasadio se na rub staklenke, mutno se osvrnuo oko sebe, i zijevnuo. Jednom se pandţom poĉešao kao pas, pa se skutrio kao sićušni lešinar i glavu skoro sakrio medu ramena. "Sad bi mi dobro došlo jedno piće", rekao je on. Robin mu je prepoznala glas. "Tebi govorim, piĉkolika", dodao je. Cirocco je ispruţila ruku i opalila mu zvrĉku. Demon je ţestoko udario u vjetrobran, pao na komandnu ploĉu i zatulio. Cirocco mu je palcem zdrobila glavu. Robin je ĉula lomljenje kostiju. Velika Majko, pomislila je. Ona ga je ubila. "Oprosti", rekla je Cirocco. "Jedino mu se tako moţe dokazati." "Ti mi se ispriĉavaš?" skviknula je Robin. "Ţivoga ga oderi i nahrani crve. Samo se ĉudim što ga već pet godina drţiš na ţivotu, i tek si ga sad ubila." "Ma ništa mu nije. Ne znam ĉak ni je li ga uopće moguće ubiti." Maknula je palac, i Špici se ponovno osovio na noge. Glava mu je bila deformirana, a iz oka mu je kapala krv. Onda se glava naoĉigled vratila u svoj prijašnji oblik, kao da je napravljena od nekakve ĉudne plastike. "Ma kome bih ja to trebao pušiti da u ovoj smradnoj jami dobijem svoje piće?" Poskoĉio je i ponovno se osovio na rub teglice. Cirocco je ponovno posegnula u naprtnjaĉu pa izvadila metalnu ĉuturicu u koţnatoj torbici. Otĉepila ju je, iz pribora izvadila kapaljku, gurnula je u vrat boĉice pa izvukla malo bistre tekućine. Špici je od ţarke ţelje skakao s noge na nogu, zabaĉene glave i otvorenih usta.
KIKA
Cirocco mu je nad usta stavila kapaljku i kapnula mu jednu kap. On ju je ţustro ţdroknuo, pa ponovno otvorio usta. "Za sada je dosta", rekla je Cirocco. "Ako budeš dobar, moţda dobiješ još." "Što je to?" upitala je Robin. Špici je prema njoj zakolutao oĉima. "Alkohol od ţitarica. Špici najviše voli piće u ĉistom stanju." Uzdahnula je. "Robin, on je alkoholiĉar. Hrani se samo time, s tim da svakodnevno dobiva i malo krvi." Špici je kimnuo glavom prema Robin. "Tko ti je cuger?" Cirocco ga je opet kvrcnula u lice, i on je zaurlao, ali brzo i zašutio. "Moţda..." otpoĉela je Robin, pa se predomislila. "Samo naprijed", rekla je Cirocco. "Ovaj... moţda je on bio uzrok tvojih... problema." "Nema potrebe za okolišanjem. Moţda me je on navukao na piće, to misliš?" Duboko je uzdahnula, pa zavrtjela glavom. "Dugo sam se trudila da tako mislim. Ali sam znala da time samo ţelim svoju slabost prebaciti na drugoga. Ali sam zapravo ja uzrok njegovih problema. Tako je dugo leţao na alkoholiziranome mozgu da je stekao ovisnost." Ispravila je ramena, malo se povila naprijed i zagledala u demona. "A sad, Špici", rekla je. "Malo ćemo se poigrati." "Ja mrzim igre." "Ova će ti se svidjeti. Gea je uĉinila nešto strašno." On se zasmijuljio. "Znao sam da će se dogoditi nešto lijepo." "Ali nisi ni pomislio da me upozoriš? No dobro, moţda drugi put hoćeš. A evo što se dogodilo, ti otrovni kugin sarkome, netko je oteo dijete. Iza toga stoji Gea, to je sigurno kao što je sigurno da se muhe kote u govnu, i ti ćeš mi reći gdje je to dijete." "Ma puhni mi u guzicu!" Robin se prenula kad je Chris pruţio ruku izmeĊu njih dvije i zgrabio malu nakazu u krupnu šaku. Vidjela joj se samo glava, a oĉi su joj divlje kolutale. "Prepusti ga meni, kapetane", rekao je Chris. Glas mu je bio tih. "Već ĉitav sat razmišljam o njemu, i moţda sam smislio i nešto što ti još nisi."
KIKA
"Ĉekaj ĉas, ĉekaj ĉas!" skviknuo je Špici. "Znaš da bolje radim ako me ne boli, ti to znaš, ti to znaš!" "Ĉekaj ĉas, Chris", rekla je Cirocco. Sićušne su oĉice krenule od Chrisa na Cirocco i opet se vratile. Progutao je slinu pa progovorio uliziĉkim glasom. "Što mene briga što je Gea zakuhala?" rekao je. "Za dva-tri pića moţda bih ti mogao i pomoći." "Ĉetiri kapi, to je moja ponuda." "Daj budi ĉovjek", zacvilio je on. "I budi razumna. Ne moţeš zanijekati da sam kao lav ĉim sjurim dva-tri niz grlo." Cirocco je razmislila o njegovu prijedlogu. "U redu. Ali mi nisi dao da ti ispriĉam ono o igri. Chris, spusti ga." On je to uĉinio, i Cirocco je kresnula šibicu. Krenula je njome prema demonu, i zadrţala je pedalj daleko. "Sad ću ti odmah dati dvije kapi. Onda ćeš mi reći gdje je dijete. Pa ćemo tamo i odletjeti. Kad stignemo onamo, ako si pogodio, dat ću ti još tri kapi. Ako nisi, vezat ću ti ţicom za leda ovakvu šibicu i pripaliti je. Njoj treba otprilike dvadeset sekundi da izgori. Zatim ćeš pokušati ponovno. Ako ponovno pogriješiš, dobivaš još jednu šibicu. Imam ih oko..." spustila je pogled u naprtnjaĉu, "o... oko pedeset komada. Što znaĉi da se moţemo igrati jako, jako dugo. Ili sve moţe biti i jako brzo gotovo." "Brzo, brzo, brzobrzobrzobrzobrzobrzo!" zakukao je Špici, pa poĉeo poskakivati gore-dolje. "U redu. Otvori usta." Cirocco mu je dala dvije kapi, i to kao da ga je umirilo. I pritom ga, što je ĉudno, i obojilo. Spoĉetka je bio nekako bolesno ţućkasto-blijed. Sad se zarumenio. Skoĉio je s ruba teglice i ushodao se komandnom ploĉom. Robin ga je gledala, sva fascinirana. Demon je tako hodao nekoliko minuta. A onda je poĉeo teturati, jer ga je piće lupilo u glavu. Pa ipak je postupno sve više gledao u jedno toĉku na nebu. Trzajem se bacio na vjetrobran i na nj pritisnuo svoje odbojno lice, kao da ţeli bolje vidjeti. Na koncu je štucnuo i pokazao nogom. "On je tu gore", izgovorio je i svalio se.
KIKA
ĈETRNAEST "Conale, skreni lijevo dvadeset stupnjeva i uspni se na ĉetrdeset kilometara. Ubrzaj na dva nula nula kilometara na sat." "Dvadeset stupnjeva lijevo, ĉetrdeset, dvije stotine; primljeno, kapetane." Smjesta je izveo zaokret, povećao potisak i provjerio je li avion kako treba obavio ostatak. Ko urica, pomislio je sa zadovoljstvom. Vani su se krila skupila iz svog razvijenog poloţaja i malo se zabacila prema repu. "Što misliš, zašto je tako odluĉila?" upitala je Nova. "Ne znam", odgovorio je Conal. A zapravo je imao jako dobru ideju, ali bi to bilo prekomplicirano objašnjavati, a uputa je glasila da bez Ciroccina odobrenja nikad nikome ne govori o Špiclu. "Nikako da je nekamo smjestim", priznala je Nova. "Nisi prva." "Conal, imate li na sebi oklopni kombinezon?" "Ne, Cirocco. A da li bismo trebali?" "Mislim da da. Mi ih upravo oblaĉimo. I nemam, mimo standardnog, za to nikakav poseban razlog." "Kakva korist od neĉeg što se ne upotrebljava, je li to razlog, kapetane?" "Tako je." "Bit će izvršeno." Okrenuo se Novi. "Moţeš li ih dohvatiti? One plave kombinezone." Nova je poĉela prtljati oko jednoga i razmotala ga. Bila je to lagana, pomalo kruta plava trenirka bez rukava i nogavica. Ugljiĉna vlakna kojima je bila isprepletena ţilava plastika mogla su zaustaviti metak svakoga pištolja, a donekle zaštititi i od teţeg oruţja i krhotina bombi. "Što ako te pogodi u glavu?" upitala je Nova. "Ako uletimo u nešto, onda stavljamo kacige, i rukavice, i nogavice. Da ti pomognem?" "Mogu i sama." Podigla se sa sjedala i spustila gaćice do gleţanja. Avion je poskoĉio udesno, i ona je nervozno pogledala van. "Što je bilo? Što se dogodilo?" "Ništa", rekao je Conal i nervozno se nakašljao. "Ovaj, mislio sam da ćeš to staviti preko gaćica."
KIKA
"Zar je to vaţno?" Povukla je košulju preko glave. Avion je ovaj put poskoĉio samo malo. "Ne, nije vaţno", odgovorio je on pa iz niše iznad glave povukao zavjesu-paravan. Zaĉuo je njen paćeniĉki uzdah. Trznuo je krajem zavjese i pustio je da se smota. Pogledao ju je i opazio da drţi odjeću na prednjem dijelu tijela. Iz oĉiju joj je sijevala vatra. "Moţemo malo porazgovarati? Je li ovo u redu? Je li to pristojno?" On je progutao slinu. "To... Ne, Nova, to nije dovoljno." Ona je protjerala prste kroz kosu, pa je povukla u nemoćnom bijesu. "Dobro. Mama mi je priĉala o tome, ali ja to nisam mogla razumjeti, pa mi to onda moţda ti moţeš objasniti. Nije rijeĉ o tome da me ti ne voliš gledati." "Ne, rijeĉ uopće nije o tome." "Eto, to je ono što ne mogu razumjeti. Zbog tebe se osjećam ruţnom." "Oprosti." Isuse, otkud da poĉne, kako da joj objasni? Nije baš bio siguran da to moţe objasniti i samome sebi, nekmoli pak njoj. "Do sto Ċavola, sav se smetem zato što te ţelim, a ne mogu te imati. Kad te vidim, odmah se uspalim, jasno?" "No dobro, dobro! Velika Majko, zaista ne znam zašto te to toliko brine što se uspališ, ali ću ti uĉiniti po volji. Pokrit ću sva ona mjesta za koja mi je Robin rekla. Ali sam mislila da sam to već uĉinila. I zato mi recite, gospodine muški muškarce, što moram pokriti?" "Što se mene tiĉe, moţeš svu odjeću baciti kroz jebeni prozor, briga me, rekao je Conal kroz stisnute zube. "To je tvoja stvar, što ja imam s tim." "O, ne, ne bih te ţeljela uznemiriti. Ne bih ţeljela da izgubiš svoju prekarnu vlast nad sobom. Velika Majko, spasi me." Ţestokim je trzajem vratila zavjesu na njezino mjesto, i onda, nakon nekoliko sekundi, ponovno je podigla toliko da moţe zirnuti ispod nje. "I još nešto. Prije polijetanja nisam se stigla popiškiti. Moram li ĉekati dok sletimo?" Conal je otvorio pretinac u komandnoj ploĉi i pruţio joj šalicu neobiĉnog oblika, pa iz drugog odjeljka izvukao vakuumsko crijevo. "Prikopĉaj cijev za ovo, i onda... stavi to na..."
KIKA
"Jasno mi je i bez tebe! Pretpostavljam da i pri tome ţeliš malo privatnosti?" "Ako je moguće." Njen odgovor je bio sliĉniji rezanju negoli rijeĉima, i onda je spustila zavjesu. Conal je nastavio pilotirati, dok je u njemu vrilo, i pokušavao ne ĉuti zvukove što su dolazili s druge strane. Prije sedam godina on bi na ovo naprosto podilkio. Tko zna što bi uĉinio — takav je bio temperament! U meĊuvremenu je nauĉio podosta. Temperament je i dalje bio tu. Ali je bio obuzdan ĉvrsto i stalno. Prošao je sve tako teško nauĉene rutine za umirivanje. Kad je bio gotov, osjetio se budalasto, kao i obiĉno, zato što je sebi dopustio da se naljuti. Ona se povodila za svojom logikom, a u tom je svjetlu on bio sasvim zvrcnut. Kvragu, pomislio je. Ni po vlastitoj logici nisam ništa bolji. Dilo mu je krivo što je dopustio da ga uvuĉe u to nadvikivanje. Imala je pravo. Njena golotinja nije bila napad na njega. Poţelio je da sve to moţe izreći onako jasno kako je mislio. Ali ga je gorko iskustvo nauĉilo da rijeĉi nikad ne ispadnu kako treba. Kad je ponovno podigla zavjesu, na oklopni su joj kombinezon bile navuĉene hlaĉice. Sloţila je košulju i zgurala je straga. Sjedila je uspravne kiĉme i gledala ravno preda se. Svojski se potrudio da se ne nasmije, iako je to ţelio. Osjećao se mnogo bolje. Sad je ona bila onaj ludi. Ona nije znala suzbijati vlastiti gnjev, i zbog toga se on osjetio nadmoćno, što je bio lijep osjećaj. Ona je još tako mlada. I tako je sveĉano ponovno spustio zavjesu i brzo uskoĉio u svoj oklopni kombinezon, pa preko njega navukao odjeću. "Daj pripazi na radar, dok se ja pobrinem o ovome", rekao joj je kad je opet digao zavjesu. Ona je kimnula glavom, a on se okrenuo i mreţom osigurao labavi teret u dnu kabine. Kad se ponovno okrenuo, na praznom nebu i dalje nije bilo niĉega. Nastavili su letjeti u potpunoj tišini. *** Sljedeći je sat Cirocco na radaru dobila dva signala. Kod prvog je zavladalo opće oduševljenje, iako ih je Cirocco upozorila da ne brza-
KIKA
ju. Ubrzo su shvatili da je rijeĉ samo o usamljenom diriţablu. Cirocco je skrenula i zaobišla ga. Diriţabli su se gnušali svega što je imalo ikakve veze s vatrom pa su se, nakon što je uvezla mlaţnjake, još godinama prema njoj drţali hladno. Što je bilo nepravedno, jer je njen motiv bila ţelja da uništi zuj-bombe zbog kojih je nebo za diriţable, te stvorove lakše od zraka postalo popriliĉno nesigurno. Ali sa diri-ţablom nema rasprave. Za drugi se odraz ustanovilo da je usamljeni andel. Na trenutak se svima digao moral, no onda se ustanovilo da mu jedno krilo ima pogrešnu boju. Iskljuĉila je motor i nekoliko minuta planirala kraj njega. On je bio iz jata Diona Supra. Ĉini se da ga je iskreno zgranula vijest da bi jedan anĊeo mogao raditi za Pandemonij, i stao se kleti da su i on i njegovo jato, klan i eskadrila ostali vjerni Ĉarobnici. I zato je na Špicla priĉvrstila šibicu, što je na njega djelovalo ĉudesno inspirativno. Nakon još jedne kapi konzumnog alkohola vratila mu se moć govora, pa je rekao da je sad anĊeo ispod i malo iza njih. Smjesta je Conalu radim javila novi kurs. *** "Mogu te nešto pitati?" rekla je Nova. "Samo naprijed." Dugo joj je trebalo da iz sebe istjera i toliko. Sad kad je to uĉinila, otkrila je koliko je teško nastaviti. U tom je suludom svijetu morala otkriti nekakvu logiku, zato što joj je bilo suĊeno tu ostati do smrti, s Titanidima i muškarcima. Obraz joj je još bridio od Ciroccine pljuske. Voljela ju je, a ona ju je ipak udarila, i te je dvije ĉinjenice valjalo nekako pomiriti, nekako rasplesti, tako da Cirocco više nikad ne pronaĊe razlog da je pljusne. A da bi to bilo moguće, morala je shvatiti neke stvari. "Što ti misliš, što je Cirocco Jones mislila kad mi je rekla da se moram pridruţiti ljudskome rodu?" Nakon što je to upitala, malo se opustila. Njegov odgovor, shvatila je, neće joj baš puno objasniti. Već i zamisao da ga pita bila je pomalo glupa. Moţda bi joj to mogla objasniti majka, kad malo budu same. On ju je, meĊutim, iznenadio. "I ja sam se to pitao", odgovorio je. "Mislim da naprosto nije imala vremena reći što misli, pa ti je rekla nešto što će privući tvoju pozornost."
KIKA
"Znaĉi da ni ti ne znaš što je mislila?" "O, ne, to nisam rekao. Ja znam što je ona mislila." Namrštio se, pa joj uputio uvrnuti smiješak. "Samo ne vjerujem da bih ti to znao objasniti." "A da pokušaš?" On ju je dugo gledao. Taj ju je pogled zbunjivao. "A zašto bih?" rekao je naposljetku. Ona je uzdahnula, pa se okrenula. "Ne znam", odgovorila je. Conal je slegnuo ramenima. "Pitao sam se. Zašto bih se trudio objašnjavati ti nešto kad me ti, svaki put kad ti se prijateljski nasmiješim, pogledaš kao da sam smrdljiva uš? Ti misliš da ja baš ništa ne osjećam?" Bilo je to baš jedno od onih pitanja o kojima Nova nije htjela razmišljati. Ali baš je tim nerazmišljanjem zaradila onu pljusku. "A ti si maloĉas baš puno razmišljao o tome što osjećam ja!" "Priznajem da sam napravio nesretni gaf", odgovorio je on. "Hoćeš znati što u vezi toga mislim poduzeti?" Ponovno ju je pogledao i široko se nasmiješio. "Reći ću oprosti, ţao mi je, obećavam da ću se popraviti. Je li to dobar odgovor na tvoj udarac nogom u guzicu?" Pokušala je izdrţati njegov pogled, ali je na koncu morala svrnuti oĉi. "Osjećam se nekako nelagodno", priznala je. "A ne znam zašto." "Ja znam. Hoćeš da ti kaţem?" "Da." "Reci molim." Što taj ĉovjek ide na jetra. Ali je duboko uzdahnula, duboko patniĉki, pa prekriţila ruke na prsima i propalila ga pogledom. "Molim." "Isuse, ovo je boljelo." "Nije nimalo. Rijeĉ kao rijeĉ." "Boljelo je, i nije to rijeĉ kao rijeĉ. A boli zbog istog onog razloga zbog kojeg ne voliš ni da se ja ispriĉavam. Već si dvaput u meni morala vidjeti ljudsko biće." Razmišljala je o tome nekoliko trenutaka, ali nije rekla ni rijeĉi. "Veliš da je Cirocco na to mislila? Da moram postati heteroseksu-alac, spavati s muškarcima?" "Ništa ni tako drastiĉno ni tako jednostavno." Protrljao je dlanom lice i polako zatresao glavom. "Ĉuj me, nisam ti ja za to stvoren. Volio bih da je Cirocco tu. Zašto ne priĉekaš, pa o svemu tome popriĉaš s njom?"
KIKA
"Ne", odgovorila je ona, postavši još radoznalija. "Ţeljela bih to ĉuti od tebe." "Zaista ne znam zašto", promrmljao je on. Potom je duboko udahnuo. "Vidi. Kod tebe su na sve strane povuĉene nekekve crte. Postojimo mi i postoje oni. A mi smo, po svemu sudeći, jako malo društvo. No dobro, to razumijem, i sam tako mislio. Ni ja ne volim sve ljude. A znam da ni Cirocco nije najveći stari pajdaš što ga je ljudski rod ikad rodio. I ona nije ĉak ni mislila iskljuĉivo na ljude, jer Titanidi nisu ljudi, pa ipak su dio onoga ĉemu bi ţeljela da se ti prikljuĉiš. Je li ti dosad sve jasno?" "Ne znam. Ali nastavi." "Sranje. Odrasti!" zagrmio je. "Eto što je rekla. Prestani svoj sud o ljudima donositi na temelju njihova izgleda." Zastao je i tuţno zavrtio glavom. "Nova, mogao bih sad klepetati pola sata, kao u spotu o socijalnim sluţbama na kanadskoj televiziji, o tome kako bi morala voljeti Kvibekulje i Normane i bivše robijaše i irske katolike i crnje i sirotinju i zbrkane ţivotinjice i ĉegrtuše. Kad sam bio mali, i ja sam mrzio mnoge od njih. Danas svoju mrţnju ĉuvam za trgovce robljem i švercere djecom... i njima sliĉne. Svakom ĉovjeku koga sretnem odredim probni rok, zato što smo u opasnom svijetu u kojem nema zezanja, i ĉovjek ima pravo da prema novim licima bude nepovjerljiv. Ali ako se ne pokaţe da su oni hulje, onda molim, ponašaj se prema njima onako kako bi volio da se oni ponašaju prema tebi, po onom starom zlatnom pravilu. Ako moj prijatelj ima prijatelja, onda je on i moj prijatelj, sve dok se ne dokaţe suprotno. I baš me briga je li crn, smed, ţut ili bijel, muškarac ili ţena, mlad ili star, ima li dvije, ĉetiri ili šesnaest nogu. A ja znam biti i dobar prijatelj. Vjeran sam ko sam vrag, i sam perem svoj tanjur." "I ja sam vjerna!" pobudila se ona. "Naravno. Prema svakom s tvoje strane crte. Što znaĉi samo prema dvonogim ţenkama. Valiha ti ne moţe biti prijateljica jer izgleda kao ţivotinja, a ja zato što imam karu." Upro je prstom kroz vjetrobran u prazno nebo. "Ne moţe ti prijateljem biti ĉak ni onaj tvoj ubogi bratac, jer u njemu i ne vidiš ljudsko biće. Nova, kad te pogledam — onaj dobri dio tebe — ja znam da bi ti, kad bismo se našli na istoj strani, bila strahovit ĉovjek. Ali tu crtu ne mogu prijeći ja."
KIKA
Uzdahnuo je i zavalio se u naslonjaĉ. Nova ga je zadivljeno gledala, mnogo toga i ne shvaćajući, kao recimo ono o Kvibekuljama i crncima. Nije imala ni najblaţeg pojma što bi to moglo biti. I zašto u sve to uplitati boju koţe? Kakve to veze ima i sa ĉim? "Pa što predlaţeš, što da uĉinim? Da se seksamo?" On je podigao ruke. "Sad si me povrijedila. Zaista. Misliš da sam sve to ispriĉao samo zato da ti se doĉepam gaća?" "Op... oprosti. Iako zapravo ne znam što sam to krivo rekla." Doimao se umorno. "I vjerujem da nisi. U redu. Moţeš li ĉuti istinu i ne naljutiti se? Ja bih se s tobom volio 'seksati'. A uvrijedio sam se zato što su tamo, gdje sam ja odrastao, tipovi bili spremni curama napriĉati sve moguće i nemoguće samo da ih dobiju u krevet, a ovdje sam ja tako smrdljivo plemenit da mi se od toga bljuje, i zato me je povrijedilo što si ti pomislila da je sve to samo nabiflana uloga. Ali ti si to mislila ozbiljno, zar ne?" "Da. Uĉinit ću i to ako se mora." "Nitko mi nikad nije rekao ništa ljepše." "Jesam te opet uvrijedila? Oprosti." On se široko nasmiješio. "Postaješ sve bolja. Znat ću to cijeniti. Vidi se da se trudiš. Ĉuj me, Nova, o ovom ćeš morati porazgovarati sa svojom majkom. Ona će smisliti kako da to izvedeš. Ali ako ţeliš ĉuti moje mišljenje, morala bi uĉiniti baš ono što sam i ja uĉinio kad me Cirocco poĉela dovoditi u red. Ja nisam savršen, ali sam se popravio. I tako, kad god bih pomislio 'Ţabac' ili 'Kvibekulja', promijenio bih to u 'KanaĊanin'. Kad god bih pomislio 'crn', promijenio bih to u 'bijel'. I tako, kad god ĉuješ 'muškarac', promijeni to u 'ţenu'. Kad ugledaš nekoga i pomisliš 'Titanid', promijeni to u 'sestru'. Kad pomisliš na Adama, zamisli da ti je on sestrica. Promisli kako ćeš se osjećati." Ona je promislila, i onda ju je iznenadio vlastiti bijes. Bijes je prošao brzo — bio je to, na koncu konca, samo trik — ali je bilo zanimljivo zamišljati kakav bi svijet bio kad bi to bilo istina. "Mogu li provjeriti jedan svoj dojam?" upitao je on. Ona je kimnula glavom. "Ti misliš da sam ja... tjelesno odbojan, zar ne?" Sad se dogodilo još nešto zapanjujuće. Osjetila je kako crveni.
KIKA
"Ne bih te ţeljela uvrijediti..." "Volim iskrenost." Ona je kimnula glavom, nekako nelagodno. "Previše si dlakav. Brada ti je pregruba, i mislim da bi me boljelo kad bi me poljubio. A ruke i noge su ti... nekako krive. Da li tako nešto... privlaĉi zemaljske ţene?" On se ponovno široko nasmiješio. "Po tome su bile poznate." "A smatraš li ti mene... privlaĉnom?" upitala je ona. "I više od toga. Obaraš me s nogu. Ti si jedna od najljepših ţena što sam ih ikada sreo." Nova je u nevjerici zatresla glavom. "Kakav ĉudan svijet", rekla je. "Što nije u redu? Imaju li lezbijke drukĉija shvaćanja o ljepoti?" "To ne znam. U Vrzinom Kolu smatrali su me groteskno visokom. Nitko nije mislio da sam lijepa." Ponovno ga je pogledala. "Je li istina da muškarci jako visoki rast ne smatraju neprivlaĉnim?" "U Artillery Lakeu sigurno ne", rekao je Conal i zasmijuljio se. "Kunem ti se Bogom, prva si poslije Cirocco Jones, ti si za mene broj dva." "Sad si zaista smiješan", rekla je ona i frknula. Moţda bi rekla i još nešto, da se nije oglasio radarski alarm, a Cirocco im poĉela davati elemente novoga kursa. PETNAEST Otkriće da ono što je otelo Adama i nije bio anĊeo, sve ih je šokiralo. Ili toĉnije, to je bio anĊeo baš koliko je i zombi bio ĉovjek. Cirocco je, dok ga je pomno motrila kroz dvogled, tiho psovala. Chris s toga nije mogao skinuti pogled. Ali kad mu je Cirocco predala dvogled, morao se prisiliti da pogleda. Obistinili su se njegovi najgori strahovi. Pregledavajući Adama, nije uspio otkriti ugrize smrtozmija. U zagrljaju tih odvratnih ruku, ovješen i s crnom kosom što se vijorila na vjetru, Adam je mirno dremuckao. Chris je morao spustiti dvogled i umiriti drhtanje ruku. Ponovno je pogledao kroza nj i sigurno potvrdio ono što je njegovo srce već znalo: dijete je bilo ţivo. Dvaput je vidio kako se Adamu usta otvara-
KIKA
ju i zatvaraju, kao da mljacka, i opazio kako se sićušna prsa diţu i spuštaju. Napokon je uspio svoju pozornost skrenuti na anĊeoskog zombija. Taj je zaista bio star. Nije se više vidjela ni krpica preostale koţe. Na njemu su bili samo okvir kostura, perje i mreţa smrtozmija koje su ga drţale na okupu. Robin je postala nestrpljiva, pa joj je predao dvogled. Cirocco je duboko izdahnula. "No dobro. Eto zašto ga nismo mogli naći. Zato što leti brţe od ţivoga anĊela. Već smo skoro nad Kronom." Chrisu je došlo da zavrišti. Poţelio je uzviknuti tisuću glupih pitanja, potrĉati u krug, zalajati na mjesec. Sve je to progutao. Ostani miran, ostani miran. Otkrij gdje su izlazi za nuţdu. Krećite se uredno i bez guranja. Ne gubi ravnoteţu, ako osjećaš da ćeš se onesvijestiti, stavi glavu medu koljena... i misli. Misli'. "Ima tko kakvu ideju?" upitala je Cirocco. Chris je ĉuo samo mrtvaĉku tišinu, kako u kabini, tako i na radiju. "Onda dobro", rekla je Cirocco. "Prioriteti. Prvo, ne ĉinimo ništa što bi ga moglo ugroziti. Conal, malo ćemo zaostati, kako sluĉajno ne bismo poremetili zraĉna strujanja. Što veliš na dvije stotine metara?" "Meni se to ĉini sasvim u redu", odazvao joj se Conalov glas. "Ideje?" upitala je ponovno. "Š-š-što ako ga, ovaj, ispusti?" uspio je nekako izgovoriti Chris. "To nije ideja, to je situacija." Cirocco se namrštila, i na trenutak razmislila o tome. "U redu. Ja se spuštam otprilike kilometar i osta jem malo iza njega. Conal, ti ostaješ tu gdje jesi. Ako vidiš da beba pada, ţelim to doznati već nakon desetinke sekunde. Onda ja iskaĉem i hvatam ga." Padobrani! pomislio je Chris. Nešto s njim oĉito nije u redu, kad se tome već nije domislio. Okrenuo se i prekopao po opremi u dnu kabine i pokušao ih naći. Samo što to Cirocco ne smije uĉiniti, to je suludo, moralo bi se... "Ţalim, Cirocco", rekao je Conal. Cirocco je na trenutak izgledala priliĉno zapanjeno. "Što ti sad to, doĊavola, znaĉi, 'Ţalim, Cirocco?'"
KIKA
"Neće ići", odgovorio je Conal. "Kao prvo, kapetan ne napušta svoj brod. To ti je oĉito promaklo. No ĉak i da nije tako, netko mora njime upravljati." "To moţe Chris!" "Ponovno ţalim, Cirocco. Chris mi je rekao da o tome ima i neke svoje ideje." Bog ga blagoslovio, pomislio je Chris. "On je u pravu, Cirocco", ubacio se Chris ţurno. Upravo je zakopĉavao padobran — platnenu cijev veliku otprilike kao ĉvrsto usukani kišobran - na alke na svom oklopnom kombinezonu. "Ovo je suludo", rekla je Cirocco. "Samo odgurneš to svoje ušljivo sjedalo i..." On ju je pogledao ravno u oĉi. "Zaboravio sam pilotirati", rekao je. Ona ga je nastavila gledati ravno u oĉi, no on joj je hladno uzvraćao pogled. Naposljetku je ona uzdahnula, i kimnula glavom. "No dobro. A sad..." "To bih morala bid ja", rekla je Robin. "Do sto crnih Ċavola! Tko..." "Ja imam nekakvog iskustva sa slobodnim padom", odgovorila je Robin i malo podigla glas. "Chris nema nikakva. Ja imam bolje izglede da ga uhvatim." "Za njega ja odgovaram", rekao je Chris i uputio joj pogled pun znaĉenja. "Ja sam to bolje uvjeţbala", oštro mu je odbrusila Robin. Cirocco je pogledala sad jednog, sad drugog, s vatrom u oĉima. "Javlja li se još tkogod sa svojim skromnim prilogom?" "To ću ja obaviti", javio se Novin glas. "Ja sam s padobranom skakala dvadeset puta više nego Robin. Prije dvije sam godine bila prvak ĉitavog Vrzinog Kola." "Zatvorite već jednom usta, propuh je", promrmljala je Cirocco pa podigla glas. "U redu, dosta više toga. Svi samo pravimo sjajne ekshibicije, a ne miĉemo se s mjesta. Conal, ti ostaješ tu gdje jesi." "Kako ti veliš, kapetane." "Robin, Chris, kad vam velim, idete oboje."
KIKA
Stavili su padobrane, pa ukratko prošli proceduru otvaranja aviona i skoka. Robin je nekoliko puta okrenula kvaku i gurnula vrata, toliko da bude sigurna da to moţe obaviti brzo. "Dobro", rekla je Cirocco. "Ima li još tko kakvu ideju?" "Razmišljao sam o predaji maloga", rekao je Conal. "Što s tim?" "Mislim, drugog ćemo vidjeti da dolazi mnogo prije nego što dode ovamo. Da ga oborimo?" Nitko nije progovorio ni rijeĉi, jer su se svi trudili shvatiti sve implikacije takvoga ĉina. Chris je već poĉeo pomišljati kako je to dobro smislio. "Ne", rekla je Cirocco napokon. "Ili bar ne još. Kao prvo, ne mislim da to oni mogu izvesti samo s jednom predajom štafete. Vjerujem da ih je ĉetiri ili pet. Zato ćemo motriti prvoga da vidimo kako to ĉine, i biti spremni da ga uhvatimo. Ako ovaj prijeĊe pola puta i drugi se teklić pokaţe tek tada, o svemu ćemo promisliti još jednom." "To mi nije jasno", javila se Robin. "Ako oborimo drugog teklića, ovaj će se umoriti pa će morati sletjeti. Tada ga lako moţemo oteti." Cirocco je kimnula glavom. "Izgleda logiĉno, ali nije. Moţete se kladiti da je o tome mislila i Gea, i nešto ona tu smišlja. A što je na stvari, vidjet ćemo već kod prve predaje." Chris se s tim sloţio, iako je ĉekanje bilo prava tortura. "Ovo sad samo stavljam na diskusiju", rekao je Conal. "A da ga ipak pokušavamo oteti? Kad bi postojao neki naĉin da mu se manevrom pribliţim... mislim, nisam još razradio sve faze." "Ne vjerujem da bi to baš išlo", rekla je Cirocco. "Moramo se drţati prvog prioriteta, a taj glasi da ga ne smijemo ugroziti." "U redu, ja ću to izreći", kazao je Conal. "Zašto bi on bio sigurniji u rukama tog stvora nego dok bude padao kroz zrak, a Chris i Robin ga se spremaju doĉekati? I zašto misliš da će biti na sigurnom kad ga te protuhe donesu Gei?" Chris je s naporom progutao slinu. Sve je te misli drţao negdje u dnu svijesti, ali se njima tamo baš i nije dopadalo. Sad su mu poĉele rovati po mozgu, tjerati ga da krikne. Cirocco je izgledala jako umorno.
KIKA
"Mislim da će kod Gee biti posve na sigurnom", rekla je oteţalim glasom. "Bar tjelesno. Sigurna sam da ga ţeli ţivog." Namrštila se. "Sasvim sigurna. Ostanite na vezi dok provjerim." Lupila je šakom po prostrtom i usnulom Špiclu. On je ciknuo i skoĉio na noge. "Samo bez šibica, samo bez šibica!" Zastao je, ošamućen. "Moja glava'." Srušio se, udario bradom o komandnu ploĉu i pokrio glavu stopalima. Cirocco ih je odmaknula, jedno po jedno. "Opusti se, Špici", rekla je. "Odgovori mi na neka pitanja, pa ti više neću ništa. I dat ću ti još tri kapi." Jedno je oko iskoĉilo na vitkoj peteljci. "Nećeš tući maloga Špiculjka?" zacvilio je. "Neću tući." "I guc-guc?" Cirocco je izvadila ĉuturicu i pustila jednu kap da padne demonu u usta. "Odgovorit ćeš mi na pitanja?" "Pitaj što hoćeš, pico." "Pronašli smo dijete koje smo traţili." "Baš prekrasno. I sad niste sretni?" "Ne. Njega nose Gei, istina?" Špici je kimnuo glavom. "Gea voli to malo govance. Gea će mu biti san snova. Prva zvijezda na nebu njene robijašnice. Dobit će ptiĉencetova mlijeka. Kad je puknuo glas da je mali kopilan ispario, smrdljivi su Svećenici tjednima trĉali kroz draĉe." "Ne shvaćam kako..." poĉela je Robin, ali ju je Cirocco ušutkala pokretom ruke. Nadnijela se nad njega, i Chris je jedva ĉuo njen šapat. "Kad tako ne zna za sebe, koješta se dozna." Špici je oĉito ponovno zaspao. Cirocco je kraj njega mahnula kapaljkom i glava mu se digla, slijedeći kapaljku amo-tamo. "Još, Špici." Sićušni je demon zajecao. "Još, još, još, stalno još... sto hoćete od mene? Dajte mi bar malo mira! Stalno su ti za petama, ne daju ti ĉasak odmora... a ja ti kaţem, ja sam nevin! Meni su to namjestili! Ja to nisam htio, ja..." "Špici, kamo da ti pošaljem Oscara?" "O tome se brine moj agent", rekao je i smjesta došao k sebi. "Smrdljivi su Svećenici trĉali kroz draĉe..." pomogla mu je Cirocco.
KIKA
"... tjednima'. Tko god ga nade, bit će novi Ĉara-bnjak. Ĉaro, veliki, krasni, krasno Ĉaro!" "A dijete?" "Ono je kralj! Kralj Kotaĉa! Pazit će na malo kopile kao na oko u glavi, to jamĉim! Sve samo najbolje." "Ne ţeli ga mrtvog?" "Ma nema teorije, Jose! Da mu nije pala dlafa s glafe, veli ona, il će biti umrjet hoćeš, smrt te neće, jer će te godinu dana drţati na ţivotu, i ubijati te komad po komad] Napravila je dvorac samo za njega, sve samo zlato i drago kamenje i suva platina, i dojkinje sve trĉe i mašu sisama, i lakeji ko pigmeji ĉešljaju mu kosu, peru pimpaĉ i jajca maslom maţu." "I zašto ona sve to ĉini?" upitala je Robin. Špici je štucnuo, pa prema njoj okrenuo mutan pogled. Promjerio ju je, pa izvio kut usana. "Dobre cice, medno lice. Oš vidiš gdje su mene tetovirali?" Cirocco ga je kvrcnula u lice. On se podrignuo. "Što je s tom zmijom? Vidim rep, ali gdje je glava?" Cirocco mu je opalila još jednu zvrĉku. On je ţmirnuo, zatresao glavom, i zapjevao. "Zmijico mala, gdje ti je glava? Guzica u zraku, ludaĉa u njenoj pi..." Ovaj put mu je zvrĉku opalila Robin, i to baš ţestoko. "Sad je dosta]" zaurlao je Špici i ljutito se ushodao po komandnoj ploĉi. "Ti me moţeš srati, trtljaĉo, ali ona ne. Ništa više, rijeĉ jedna, to je sve što imam za reći. Moja su usta zapeĉaćena]" Cirocco ga je dohvatila i u grlo mu gurnula šibicu, i to naopako. Tako mu je iz usta ostala viriti samo glavica s malo drveta. Kad ga je okrenula i kresnula šibicom o komandu ploĉu, on je samo izdreĉio oĉi. Potom ga je postavila uspravno, prikovavši mu ruke uz bokove, i pustila ga da gleda kako se po šibici spušta plamen. "Mislim da te šibice mogu dogorjeti sve do repa", rekla je mirnim glasom. "Ali se pitam, hoće li se to moći i vidjeti? Hoćeš li gorjed kao fenjer? Kako, molim? Daj malo glasnije, jedva te ĉujem." Ĉekala je dok se Špici utaman otimao. "Ţao mi je, Špici, zaista te ne razumijem ni jednu jedinu rijeĉ. Što si rekao? O, onda dobro." Navlaţila je prste i stisnula glavu šibice, i ova je zapištala i ugasila se. Izvukla je iz njega šibicu i on se srušio, hripljući.
KIKA
"Jad je s tobom", rekao je on, "što nemaš smisla za šalu. Gospode moj, kako si opaka, Cirocco Jones." "Shvatit ću to kao profesionalni kompliment. A sad, ona te je nešto pitala. I obraćat ćeš joj se s 'gospoĊo Robin', i s odgovarajućim uvaţavanjem, i svoje ćeš neĉiste misli zadrţati za sebe." "Dobro, dobro." Podigao je prema Robin umoran pogled. "Biste li izvoljeli ponoviti pitanje, gospodo Robin?" "Pitala sam zašto Gea sve to ĉini? Zašto si je dala toliko truda da ukrade Adama?" "Ma nije njoj to teško, gospodo Robin. Vidite, ona dobiva bez obzira kako ispalo. Ako dobije malog, a Cirocco ne doĊe, sve u redu. Ali si ona misli, ako dobije malog, onda će, mislim, Cirocco sigurno doći." Okrenuo je glavu i podrugljivo se nacerio Cirocco. "A i Cirocco zna zašto mora doći." Cirocco ga je dohvatila i bacila natrag u njegovu bocu. Chris ga je ĉuo kako vrišteći prosvjeduje — uglavnom u svezi obećanog alkohola — a onda je Cirocco ĉvrsto zavrnula poklopac. Neko vrijeme nitko nije progovorio ni rijeĉi. Izraz na Ciroccinu licu branio je dokone priĉe. Napokon se malo opustila, pa pogledala Robin, pa Chrisa. "Sigurno biste rado doznali o ĉemu on to govori. Ne znam da li bih vam to trebala reći, ali ću vam reći. Ja ću ga pokušati spasiti svim raspoloţivim sredstvima, i bez obzira na sve. Ako ga Gea dobije, neću se smiriti dok joj ga ne preotmem" "Ne znam o ĉemu to govoriš", priznala je Robin, "ali nikad nisam drukĉije ni mislila." "Ja znam", rekao je Chris, "no nikad ne bih ni pomislio da to moţe išta promijeniti na stvari." "Hvala. Oboma. Robin, ja osim prijateljstva imam još jedan razlog zbog kojeg moram uĉiniti sve što mogu da ne dospije u Geine ruke, a ako se to dogodi, da joj ga otmem." Ukucala je brojeve u tastaturu. "Rocky, koliko si jaja našao u onoj sobi?" "Petnaest, kapetane", javio se glas preko radija. Cirocco se okrenula Chrisu. "Zvuĉi ti u redu?" "Ne. Siguran sam da je u sobi bila polica za šesnaest komada. Bila je puna."
KIKA
"Conal", rekla je Cirocco, "što mi ti moţeš reći o polici s titanid-skim jajima s kojima se Adam igrao?" "Bila je to, kapetane, standardna suvenirska polica. Dva reda, osam gore i osam dolje. Bila je puna." Cirocco je ponovno udarila po tastaturi. "Rocky, meni se ĉini..." "Našao sam policu, kapetane", rekao je Rocky. "U njoj ima mjesta za šesnaest komada. Sve sam marljivo pretraţio, u skladu s tvojim naredbama." "Rocky, tako mi Bog pomogao ako..." "Kapetane, dopusti da te prekinem prije nego što izreĉeš nešto ĉime bi me mogla uvrijediti. Pred sobom imam petnaest jaja. Nisam ĉekao da ih najprije sve skupim, i tek onda uništim. Da budem toĉan, presjekao sam ih popola, tako da po povratku moţeš prebrojati komade... i slutio sam kakva bi nezgodna situacija mogla nastati. I sad, moţda se još dogodi da naĊem nestalo jaje, a moţda ga je i Adam drţao kad su ga oteli. Ali ako se ne nade, to bi moglo biti priliĉno inkriminirajuće, ukoliko uskoro ostanem u drugom stanju, nije li tako?" "Oprosti, Rocky", rekla je Cirocco. "Samo znam dokle je sve oĉajni Titanid spreman ići ako..." "Nema uvrede, kapetane." "Isuse." Conalov je glas bio pun strave. "To mi nije bilo jasno, Cirocco." "O ĉemu ti to govoriš?" upitala je Robin. "O Adamu", odgovorila je Cirocco. "Najednom on nama nije vaţan samo zbog osobnih razloga." "On je sposoban oploditi titanidsko jaje", rekao je Chris vještici Robin. "Ona što ih je ţvalio postala su prozirna — on ih je aktivirao." "Da", rekla je Cirocco. "On moţe ono što sam skoro ĉitavo stoljeće mogla samo ja. I zato ga moramo vratiti. Ne smijemo ga dati Gei, jer ako se to dogodi, Titanidi će postati njezini robovi. A ako on bude slobodan..." Podigla je pogled, s vjetrobrana u ništavilo, i kao da ju je ta misao iznenadila. "... onda ja mogu umrijeti." *** "Daj se smiri, daj se smiri", rekao je Conal. "Nije to ona tako mislila." "Nego kako onda, dodavola, jest?" upitala je Nova.
KIKA
"Nije rekla da će se ubiti, nije li tako?" Pustio ju je da o tome malo promisli. A istina je bila da su Ciroccine rijeĉi uzdrmale i njega, ali je on ubrzo shvatio iza njih skriveno znaĉenje. "Što onda jest mislila? Daj mi objasni." "Najprije moraš shvatiti što joj je Gea uĉinila", rekao je Conal. "Bilo je to davno, još u doba kad su Cirocco i ostatak one prve posade došli ovamo. Gea joj je ponudila posao Ĉarobnice. Ona ga je prihvatila. Ali joj Gea nije rekla da se rasa Titanida promijenila. Gea je iz njih izvadila ugraĊenu mrţnju prema anĊelima i prekinula rat koji je već odavno trajao. Ali ih je takoĊer promijenila i tako da... Znaš li ti kako se Titanidi razmnoţavaju?" "Samo maglovito." "Dobro. Najprije obave prednji snošaj. Ţenka proizvede poluop-lodeno jaje. Nekoliko si ih vidjela u Adamovoj sobi. Njih treba implan-tirati u straţnju vaginu i oploditi ih straţnjim penisom." Usne su joj se stanjile, ali je kimnula glavom. "Ispustio sam jedan stupanj, a taj se zove Cirocco. Jaje se ne moţe potpuno oploditi ukoliko ga ne aktivira Ciroccina slina. Gea je to tako zamislila. Odrţavali su velike svetkovine, na kojima bi Cirocco odabi-rala one koji mogu imati bebu. Kontrola raĊanja. Ali nju je to izigravanje titanidskoga boga toliko zamorilo da se propila. A od toga nije mogla pobjeći, ĉak ni u te dane, jer su joj Geini agenti bili stalno za petama." Conal je u Novinim oĉima opazio samilost, i to ga je dirnulo. "Sigurno joj je bilo jako teško", rekla je Nova. "Izuzetno. Pa i onako kako ti ne moţeš ni zamisliti. Gea nikad nije dala ni naslutiti da će Ĉarobnicu ikad pustiti s te udice. Mislim reći, ako Cirocco umre, umrijet će i Titanidi. Njen opstanak mora imati prednost pred svih ostalim. Što znaĉi da je morala uĉiniti i ponešto ĉime se ne ponosi. Kao u mom sluĉaju, kad je morala..." Zaustavio se u zadnji ĉas i progutao gorĉinu. Postoji i ponešto što Nova nema pravo znati. "Znam za dva sluĉaja u posljednjih sedam godina kad je morala pustiti da njen prijatelj Titanid upadne u gustu situaciju iz koje je znala da neće izvući ţivu glavu, i to samo zato što nije smjela riskirati vlastiti ţivot. U jednoj od tih zgoda... Znam da misli da ga je izdala.
KIKA
Jednog bi dana mogla izdati i mene, samo da preţivi. Ja to znam, i ja to prihvaćam. S tim ţivjeti nije lako. Postaješ jedini preţivjeli, ali se time ne moţeš ponositi, jer znaš na što sve moraš biti spreman. Tu ne ostaje mnogo mjesta za ĉast. Cirocco se pojmu ĉasti smije, ali ja znam koliko joj je on vaţan — ne onako kako ga definira netko drugi, nego kako to ĉini ona." Nova mu je sad uputila jedan posve nov pogled. Od toga se osjetio nelagodno. Ništa od svega što je izgovorio nije mu bilo lako. Stajalo ga je i vremena i truda da to istjera iz sebe. "Evo što hoću reći", nastavio je Conal nekako bojaţljivo. "Cirocco bi voljela da taj pritisak prestane. Voljela bi se vratiti u stanje u kojem mora brinuti samo o sebi. Ona će i dalje preţivljavati, nju će i dalje biti strašno teško ubiti, ali će njena smrt biti... samo njena. Ono što nam se svima dogaĊa." "Da", rekla je, i dalje s onim ĉudnim izrazom na licu. "Sad mi je jasno." ŠESNAEST Robin je kroz dvogled promatrala prvu primopredaju. Drţala je ruku na kvaki, spremna na skok. Drugi je anĊeo na njihovim ekranima bio već pola sata, uspinjući se kroz mrak Krona. Prije nekoliko minuta uspjeli su ga naći i vizualno, a onda ga je progutala dublja tama iznad njih. Jedva je i pri najvećem povećanju uspijevala razluĉiti ta dva lika, dok je tako slušala Conala kako opisuje što se zbiva. "Drugi je anĊeo zaostao pedesetak metara. Sad se uspinje... pribliţava. Prvi se prevrće. Predaje mu bebu... dobro je, drugi ga je preuzeo. Drţi ga na isti naĉin kao i prvi. Adam je budan. I... plaĉe." Robin je s mukom progutala slinu. Ĉula je Chrisov uzvik, ali se nije osvrnula. "Prvi poĉinje propadati. On... Isuse!" "Što?" oštro se obrecnula Cirocco. "Izvijesti, Conale!" "On, ovaj... prvi se anĊeo naprosto raspao. Hoću reći, upravo je eksplodirao. Baš smo mu proletjeli kroz perje. Kosti i smrtozmije
KIKA
padaju... Ne vidim ga više. Ako si na dobrom kursu za hvatanje Adama, morao bi za koji ĉas proletjeti kroz njih." Svi su ĉekali. Robin je promatrala difuzini oblak koji se pretvarao u sve većeg anĊela. Uskoro je morala spustiti dvogled, i mogla sve to promatrati prostim okom. Zaĉulo se škrapanje, kao da pada grad. Mlitava se smrtozmija na trenutak ovila oko lijevoga krila, i onda ju je pomela struja zraka. "U tome je, znaĉi, štos", rekla je Cirocco. "AnĊeli uopće neće ni slijetati. Ako ustrijelimo sljedećeg teklića, onaj što nosi Adama letjet će sve do smrti." "Ali on uopće ni nije ţiv..." poĉeo je Chris. "Ne budi lud, Chris. Zombi je ţiv kao ti i ja. On je skupni organizam, on posjeduje mentalitet košnice koja je zaposjela leš i u njemu ţivi. Smrtozmije polako jedu mrtvo tkivo i sve drugo na što naiĊu. U tome nema ništa nadnaravno." "Ne misliš da je ovaj... naprosto odluĉio umrijeti? Hoću reći, sve su smrtozmije crknule odjednom. Zar to nije nevjerojatno?" Robin ju je gledala kako razmišlja. "Ti ne shvaćaš zombije. Kao prvo, oni ne posjeduju nagon za samoodrţanjem, ni kao pojedinci, ni kao košnice. Oni ne osjećaju bol. Ne vjerujem da su inteligentni, ali znaju izvršavati zapovijedi. Tko god da njima upravljao, vjerojatno im je postavio neki općeniti zadatak — da otmu dijete, i to neozlijeĊeno — i odredio im neku specifiĉnu taktiku, i oni je provode baš majstorski." "Svo mi to izgleda dobro iskalkulirano", rekla je Robin. Cirocco je kimnula glavom. "Mislim da je u pravu. Bez obzira tko to namjestio — Luther, Brigham, Marybaker, Moon, bilo koji od njih — svi su oni izraĉunali kako daleko anĊeo smrti moţe letjeti, kad leti do kraja snaga. Ovaj bi moţda prevalio još nekoliko kilometara, ali ne bi nikad uspio sletjeti. I tako, kad je njegova misija bila gotova, on je umro. Što znaĉi, da smo oborili njegovog nasljednika, Adam bi sada padao prema Kronu, a vas bi se dvoje iz petnih ţila trudili da ga uhvatite." Chris je proĉistio grlo, i Cirocco ga je pogledala. "Mislim da je sada ĉas da naĉnemo tu temu." "Slaţem se", rekao je Conal.
KIKA
"Cirocco", nastavio je Chris, "što misliš, kakvi su izgledi? Ako ispuste Adama, moţemo li ga Robin i ja uhvatiti?" Cirocco je zavrtjela glavom. "Ma, Chris, što da ti na ovo kaţem? O tome razmišljam već satima. Previše je tu faktora. Da budem iskrena, mislim da su izgledi priliĉno dobri. Vas ste dvoje, i moći ćete nekoliko puta pokušati. Ako vas ne uhvati panika, ako nauĉite upravljati svojim padom... morali biste ga uhvatiti. Robin veli da je to već radila, i stoga moţda ima bolje izglede. Rekla bih da su vam izgledi bolji od devedeset pet posto." "Moji bi bili veći", rekla je Nova. "To bih ja trebala obaviti." "Ne moţeš biti na dva mjesta odjednom", odgovorila je Cirocco. "Moja je odluka o tome i dalje na snazi." Okrenula se Chrisu. "Jasno ću to izgovoriti. Vaši izgledi da ga uhvatite zapravo su sjajni. Da je rijeĉ o pokeru, rekla bih samo naprijed. Ali su šanse da izgubite pet posto." "Znam, znam." Chris je krupnim šakama prekrio lice i nadugo zašutio. Kad je podigao pogled, oĉi su mu bile crvene. "I što ćeš uĉiniti, kapetane?" Cirocco se zavalila u naslonjaĉ i zatvorila oĉi. "Chris... ja tu odluku ne mogu donijeti. I ne znam ţelim li ga spasiti zato što je ugroţeno ljudsko biće, ili zato što je on moj spas. Osjećam se kao profesionalac kojega zovu kad netko otme dijete. Mogu vam reći ponešto o tome što se sve moţe dogoditi, ali odluku o tome što da se uĉini moraju donijeti roditelji." Pogledala je Chrisa pa Robin, pa ponovno Chrisa. "Igrat ću kako god vas dvoje odluĉite." "A što bi ti ţeljela uĉiniti?" upitala je Robin. "Ja? Htjela bih ga oteti, i to smjesta, i to tako ţestoko da mi dolazi muka. Ali vi znate moje krajnje motive." "Recimo da je tako", rekao je Conal. "Ja se slaţem s Cirocco. Ne ţelim da ikad dospije Gei u ruke." "Ja se ne slaţem", rekla je Nova. "Oprosti, majko. Previše je riskantno, ĉak i ako bih ja pošla za njim. Ja sam sigurna devedeset devet posto ga bih ga ulovila. Ali i jedan je postotak rizika suviše." "Reci mi o Gei", rekao je Chris. "Gei?" Cirocco se namrštila. "Moţda vam se uĉini nevjerojatno, ali ja sam tu na mnogo ĉvršćem tlu. Što Špici veli, Sveto je pismo. Ona mu neće uĉiniti nikakvo zlo. Kad ga se jednom domogne, neće mu više
KIKA
prijetiti nikakva fiziĉka opasnost. Prema njemu će se dobro postupati." "Mene brine psihološka šteta", rekao je Chris. "Ţao mi je što to moram reći, Chris, ali mi moţemo birati samo izmeĊu dvije traume. Traume pada, ili traume u obliku petnaest-metarske ţene kao voljene bakice." "To bi mu zaista moglo naškoditi. Ona će ga sasvim pridobiti." "Takav je, naravno, njen plan. Samo je nemojte podcjenjivati. Ona će ga doista odgojiti tako da je zavoli. Ali to ujedno znaĉi i osigurano dobar postupak prema njemu." Uslijedila je opća tišina i potrajala neko vrijeme, a onda je Chris uzdahnuo. "Vjerojatno se nikad neću naći pred teţom odlukom. Ali mislim da moramo pokušati i smjesta ga oteti." "Slaţem se", rekla je Robin tiho. Posegnula je iza sebe i uhvatila Chrisa za ruku. "Dobro", rekla je Cirocco. "Sad smo otprilike na polovici Krona. Za oko jedan rev imat ćemo i svjetlo potrebno da to izvedemo. Pozdravljam svaku novu ideju." *** Dok su se gibali kroz srebrenu noć Krona, u avionima je vrlo dugo bilo vrlo tiho. Stotinu je stvari moglo poći po krivu, i svi su to znali. U jednom trenutku tog beskonaĉnog reva, Rocky je nazvao iz Tuxedo Junctiona, što je zbog ĉinjenice da se sad moţe baviti neĉim novim, u Cirocco je izazvala olakšanje. "Kapetane", rekao je Rocky. "Otkrio sam i šesnaesto jaje. Otkotrljalo se niz hodnik pred vratima. Sad je uništeno i ono." "Jako dobro, Rocky." "Ima još jedna informacija koju sam zadrţao, ne ţeleći te odvraćati od središnjeg problema." "Sad je vjerojatno pravi trenutak da mi je preneseš." "Onda dobro. Valiha je, na svom putu u Bellinzonu, otkrila dvanaest mrtvih zombija na vrhu brijega, otprilike kilometar i pol odavde. Nema nikakvih znakova borbe." "Je li to onaj brijeg u zavjetrini Junctiona?" "Da, taj. Pretpostavljam da ih je ubio Novin ljubavni napitak." "Ĉini mi se razumno."
KIKA
"Valiha vjeruje da su na tom brdu bila dva Svećenika. Mislim da su to bili Luther i Kali. Miris je već prestar da bi mogla biti sigurna. Povrh toga, tu je i mrtvo ljudsko dijete, muško, staro izmeĊu pet i petnaest godina. Dopremio sam tijelo, ali mu godine ne mogu odrediti pobliţe, iako bi ti vjerojatno mogla." "Nije se pretvorio u zombija?" "Ne. A vjerojatno ni neće." "Moţda neće, ali ne smijemo riskirati. Kremirajte ga, molim lijepo. Ima li još nešto?" "Maloĉas sam razgovarao s Valihom. Zamolila te, ako se javiš, i ako naĊeš vremena, da je nazoveš." "Primljeno, uĉinit ću." Prebacila se na drugi kanal. "Serpent, da li me ĉuješ?" "Ĉujem te, kapetane." "I gdje si sad, prijatelju moj?" "Skoro na sredini Japeta." Svi su u Serpentovu glasu osjetili iscrpljenost. "Ti, Serpent, napreduješ nevjerojatno brzo, ali se bojim da je sve za ništa. Mi smo već prevalili glavninu puta kroz Kron, i sigurni smo da leti prema Hiperionu. Ne vjerujem da ima ikakva smisla da dalje nastavljaš." "Draţe će mi biti da nastavim, dok mi ne naĊeš neki pametniji zadatak. Ali ću uskoro morati stati da se odmorim i najedem." "Nemoj se preforsirati. Ne vjerujem da moţeš mnogo uĉiniti, ni ovako ni onako." "Onda nastavljam sve dok ne krenete kući." "U redu." Cirocco je još jednom pritisnula dugmad. "Valiha, jesi li tu?" "U predgraĊu sam Bellinzone", javila se Valiha. "I što bi htjela?" "Rekla si mi da hvatam ţive zombije", rekla je. "Ja sam za taj projekt angaţirala Frulicu, Mbiru, Ĉembalo, Sistrum i Lirikord. Vele mi da je tu nedavno bio Luther, a nije im poznato da se u blizini kreće ijedna druga zombijevska banda. Mogli bismo potraţiti odlutale, ali nam nosovi govore da ih u ovom kraju nema. Ţitelji su ovog lijepog grada postali oprezni, tako da im sad iz grobova iskaĉu tek malobrojni zombiji. A sad bih ţeljela znati, kapetane, moraju li ti zombiji već otprije biti mrtvi?"
KIKA
Cirocco se na trenutak zamislila. "Valiha, ti si i bezobzirna i praktiĉna." "Kapetane, za mene su to stvorovi koje su već trebali pogubiti zbog njihovih zloĉina no koji, zbog previda, još šetaju svijetom. Ţeliš li da im proĉitam njihova prava i priredim pravedna i nepristrasna suĊenja?" "Uĉini što misliš da je pravo", otpjevala joj je Cirocco. *** Valiha je iskljuĉila radio i nabila ga u torbicu. Otpjevala je nekoliko nota petorici svojih drugova, pa otkasala niz široki molo što je tekao duţ Grand Canala. Kad su stigli do popreĉnog plovnog puta znanog pod imenom Moĉvara malodušja, zastali su i osvrnuli se na sve strane. Ovdje se obavljala većina trgovine robovima, koja je u Bellinzoni evala. Uskoro se niz Bulevar Edwarda Tellera zaklimatala karavana. U njoj je bilo dvadeset robova sa ţeljeznim negvama: šesnaest ţenskih i ĉetiri muška, pri ĉemu su mnogi još bili djeca. Ĉuvalo ih je deset mišićavih muškaraca u grubim oklopima, a na ĉelu je procesije išao robovlasnik, u natkrivenoj nosiljci koju je nosio par identiĉnih blizanaca. Ta je stolica pri Geinoj teţi bila znak razmetljive razmaţenosti, s korisnošću i tako nije imala nikakvu vezu, no zato s razmetljivošću svaku moguću. Kontigent je straţe, meĊutim, bio moţda i odveć malobrojan, ĉak i uz pretpostavku da je karavana raĉunala samo na razbojnike ljudskoga roda. Robovlasnik je oĉito raĉunao i na nevidljivu prisutnost mafije kojoj je dugovao svoju vjernost. Titanidi su se razvili duţ ruba mola. Straţari su ih pogledali nervozno, što je uĉinio i robovlasnik. "Jesu li na prodaju?" upitala ga je Valiha. Ĉovjeka je to pitanje oĉito iznenadilo. Bilo je dobro poznato da Titanidi nikad ne kupuju roblje. Ali je dobra poslovna praksa nalagala da Titanide zaobilaze u širokom luku i nikad ne ĉine ništa uvredljivo — ili da se bar prema njima odnose kao prema opasnim ţivotinjama, što su i bili. Zato je ĉovjek ustao i nehajno se naklonio. "Sve je, naravno, za prodaju. Vi biste trgovali?" "Sluĉajno bismo", odgovorila je Valiha. Stavila mu je ruku na vrat i stisnula. Nekoć davno, davno, pomislila je, taj je ĉovjek imao majku.
KIKA
On je bio njen premili mali deĉko. Kad je kiĉma prsnula, osjetila je trenutak saţaljenja. Pitam se što mu bi, pomislila je. Bio je to jedini nadgrobni govor što ga je od nje mogao dobiti. Kad je podigla pogled, svih je deset straţara bilo mrtvo. Sve je to obavljeno tako brzo da su mnogi ljudi na prepunom bulevaru tek sad shvatili da se uopće nešto dogodilo. U jednom trenutku je pred njima bila karavana ĉuvanih robova, a u drugom su tu bili samo robovi i Titanidi što su slagali leševe u uredan red. Neki su se ţurno udaljili. Drugi pak, opazivši da Titanidi ne ĉine više nikakve agresivne pokrete, oprezno su ih promotrili, pa produţili za svojim poslom. Nitko nije vrisnuo. Nitko nije zaplakao. Svukli su tijela, a oruţje im i odjeću sloţili na ulici, pa sa robova poskidali lance. Potrajalo je dok su ih uvjerili da su sad stvarno slobodni. Valiha i njezina banda odbijali su lešinare dovoljno dugo da robovi stignu uzeti svoj dio plijena. Ĉembalo se ponudio da će otpratiti ţene koje su htjele otići u Kvart slobodnih ţenki. "Većina će njih već za deset reva opet biti robovi", zapjevao je Frulica. "To mi je jasno", otpjevala mu je Valiha. "No molim, ovamo nisam došla ĉistiti svijet. Nego samo ovaj njegov djelić, i samo u ovom trenutku." Posegnula je u torbicu pa izvadila radio. "Rocky, da li me ĉuješ?" upitala je na engleskom. Titanidska bi se pjesma, kad bi prošla kroz te nezgrapne ljudske sprave, poĉesto posve iskrivila. "Tu sam, Valiha." "Ĉetiri su Titanida na putu prema tebi. Napravit će gajbe za te kreature. Imaju ih jedanaest. Je li ti kapetan dao upute o njihovu smještaju?" "Dala je. Sve dok ne otkrijemo ostaje li Novin eliksir jak i u kući, drţat ćemo ih malo podalje. Već sam odabrao mjesto." "Uskoro smo kod tebe." Pri izlasku iz grada nije bilo nikakvih problema. Valiha je zastala na groblju i u koţne bisage skupila nekoliko vagana blata. To je vjerojatno bilo suvišno — većina bi se nespaljenih leševa na koncu pretvarala u zombije — ali je bilo posve izvjesno da Bellinzonino tlo svo vrvi od smrtozmijskih spora.
KIKA
Put do Junctiona proveli su ugodno. Kad su stigli onamo, sloţili su leševe po tlu, leda uz leda i trbuh uz trbuh, i posuli ih zemljom. Kad su se zombiji poĉeli polako migoljiti, stavili su ih u nove kaveze. Kad je posao bio gotov, Valiha je osjetila zadovoljstvo. Gledala je kako ĉudovišta bauljaju amo-tamo, kako udaraju u zidove, besciljno. Bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti što ih to ubija. SEDAMNAEST "To mi se ne dopada", rekao je Conal po treći put. "Ja ne znam upravljati avionom", odgovorila je Nova. Priĉvrstila je sigurnosni konop za uprtaĉ i pogledala ga. "I opet mi se ne dopada", progundao je on. "Ne znam potcjenju-ješ li koliko je to opasno za Adama." "Mislim da ja te sumnje zasluţujem", odgovorila je Nova ĉvrsto se obuzdavajući. "Ali igram tvoju igru. Izlazim da spasim svoju sestricu." On ju je dugo gledao, pa kimnuo glavom. "Pazi anĊelu na noge", ponovno ju je upozorio. "Za milost Boţju, pazi da te ne raspori." "Pazit ću, ali ne za milost Boţju." Otvorila je vrata, zabravila ih i iskoraĉila na krilo. Vrlo oprezno, okrenuta leĊima Conalu da to ne vidi, otkopĉala je uzicu zakaĉenu za platnenu petlju na košulji. Ako anĊeo smrti ispusti njezina bra... njezinu sestru, Nova će skoĉiti za njim. Za njom. Velika Majko, poslušaj kći svoju i podari joj sreću. Spustila je pogled i sa zadovoljstvom konstatirala da osjeća samo oprez, ali ne i strah. Nije se bojala da će pasti, nego samo da će pasti u krivi ĉas. Ĉvrsto se drţala dok se Conal polako primicao avionom. Zapuzao je oko anĊela sve dok ga Nova nije gotovo mogla dotaći. Ĉvrsto je uhvatila noţ. SmrtanĊel je prema njoj okrenuo mrtvaĉku glavu, nagnuo se na krilo i sunovratio ravno prema tlu. Nova je ĉula kako Conal nešto viĉe u radio. Primakla je glavu pa i sama odvikala svoje. ,
KIKA
"Za njim, do sto Ċavola! Obruši se za njim! Primakni se da mu mogu otfikariti psalmopojni bogobojazni pimpaĉ!" Conal je uĉinio kako mu je reĉeno, ali ne tako brzo kao što je to ţeljela Nova. Pa ipak, morala se uhvatiti objema rukama. Inercija, rekla je u sebi. Osjećaš se laganim, ali ti masa ostaje ista. Prebacio je avion u ĉisti sunovrat, i sasvim skinuo gas. Avion je ipak sve više ubrzavao. Ponovno su se primakli smrtanĊelu... ... koji je skrenuo prezrivim trzajem iskrzanog repnoga perja. Conal je projurio, podigao nos, skrenuo lijevo... ... a Nova je otkrila da visi na noktima, jer su joj se noge poskliz-nule na prozirnoj površini krila. Conal je izveo vješti salto mortale koji ju je na trenutak ostavio bez teţine, i ona se uzritala u pokušaju da spusti noge, no potom osjetila kako se teţina vraća, pa podigla pogled i vidjela da se spremaju udariti u anĊela. Ovaj put, kad je Conal bio gotov sa svojim grozniĉavim manevrima, Nova se drţala još samo jednom rukom. On je izravnao avion, ponovno smanjio gas, a ona se, teško dišući, uspentrala na krilo. "Nije dobro", rekao je Conal. "Skoro sam ga pogodio." "Znam", odgovorila je ona i vratila se u kabinu. Conal je drţao slobodni kraj sigurnosnog konopa i ljutito je gledao. Već je htio nešto kazati, kad se preko radija javio Ciroccin glas. "On i dalje pada, Conale. Zašto ne izravnaš i pridruţiš nam se?" On se okrenuo i opazio kako Ciroccin avion slijedi anĊela, koji se sad spuštao mnogo leţernijom brzinom. Pošao je za njima. *** Smrtandel se spuštao dugo. Kad je napokon izravnao, nalazio se na visini od jednog kilometra. "Mislim", rekla je Cirocco glasom u kojim se osjećala dvojba, "morali smo pokušati. Da nismo pokušali, do smrti bismo lupali glavu." "Znaĉi, sve je gotovo?" upitala je Robin. "Po svemu sudeći", odgovorila je Cirocco. "Dragi moji, taj nam je stvor šanse da uhvatimo Adama smanjio za faktor deset." "I više", rekla je Nova. "Dobro, i više. I još više i od toga, ako ispusti Adama, a mi smo krivi što se toliko spustio."
KIKA
"Morali smo pokušati", rekao je Chris. Cirocco je zamišljeno kimnula glavom. "Narode, upravo smo primili poruku. Gea neće naškoditi Adamu. Ali će, ako postanemo prepametni, dopustiti da to uĉinimo mi. Zato se odmaknimo, otprilike kilometar, i nadajmo se da će se to kopile bar još malo dići." Tako su i uĉinili, i ubrzo se smrtandel digao na dva kilometra i tu izravnao. Onda se iz ţarkog ţutog pijeska Mnemozine pojavio sljedeći i preuzeo Adama. Gledali su kako se drugi raspada baš onako kako se raspao i prvi, a onda je treći nastavio neumorni let. *** "Cirocco, ostat ću bez goriva", rekao je Conal. Gledala je kako brojevi iz njegova raĉunara pune njen ekran. Onda se zavalila i razmislila, i sve tri puta razmotrila, sve dok nije bila sigurna da je pronašla pravi put. "Ja ću ti dati malo svojega", rekla je Conalu. "Ostavit ćii si koliko mi treba da stignem do podnoţja sjevernog zida. Tu ću ostaviti ĉetvorku, i vratiti se s neĉim većim i opakijim." "Razumio." I tako se Conal spustio na razinu na kojoj je Cirocco odrţavala visinu, podlšao je pa prebacio avion na autopilot i ispuzao da uhvati crijevo što je visjelo iz većeg aviona. Ukopĉao ga je i stao promatrati kako mu se spremnik puni gorivom. "Ostani ispod i iza njega, kako smo se dogovorili", javila se Cirocco. "Brzo se vraćam." "Ne brini o nama, kapetane", ĉula je njegov glas. Nagnula je krilo i skrenula na sjever. Ono što je uslijedilo nije bilo ništa manje zapanjujuće od preobrazbe komarca u sokola. Avioni su ĉitav niz kompromisa. Projektant mora odabrati najvaţnija svojstva, i onda sve izgraditi na njima, dobro pritom znajući da će zbog toga trpjeti drugi parametri. Spori visinski avion mora imati veliku površinu krila kako bi u rijetkom zraku mogao postići dovoljan uzgon. Vrlo brzom avionu ne trebaju velika krila, ali mora izdrţati zagrijavanje zbog trenja. No u oba sluĉaja pojavljuju se problemi konstrukcijske ĉvrstoće. Vrlo brzi avioni obiĉno imaju vrlo kratak dolet jer gorivo troše upravo ekstravagantno.
KIKA
Serija Dragonfly je bila najuspjeliji pokušaj ljudskih inţinjera da stvore avion koji će biti dobar u svakom smislu. Bili su projektirani za zemaljske uvjete. Gein je okoliš bio drukĉiji, ali je većina razlika uglavnom samo povećavala Dragonflyeve prednosti. Pogonski je kompleks bio malen, lagan a postizao je skoro stopostotno iskorištenje goriva. Trup je bio jak, lagan i vatrootporan, a imao je promjenjivu letnu geometriju. Na Zemlji, Dragonfly bi se poĉeo kolebati pri usporavanju na deset kilometara na sat. Na Geinu obodu, gdje je tlak zraka bio dvije atomosfere, Dragonfly se mogao odrţavati u zraku pri brzini pješaka. Na Zemlji su se mogli uspeti na sedamdeset tisuća stopa; na Gei je ta sposobnost bila beskorisna, jer je ĉak i u glavĉini tlak iznosio jednu atmosferu. Bili su to akrobatski avioni, sposobni da u zaokretu proizvedu više gea no što ih, bez gubitka svijesti, moţe izdrţati ijedan ljudski pilot. Bili su ultra-laki, sigurni od svakog idiotizma, visoke nosivosti, jednostavnog odrţavanja, male potrošnje goriva, visokog plafona i velikog doleta... ... i nadzvuĉni. Cirocco je na Gei već nekoliko puta probila zvuĉni zid, ali to baš nije imalo nekog smisla. Na obodu je brzina zvuka bila negdje izmeĊu tisuću tristo i tisuću ĉetristo kilometara na sat, ovisno o temperaturi zraka. Pri toj brzini najduţi je mogući put trajao sat i ĉetvrt. Kad je Cirocco u juţnoj Mnemozini nagazila na gas, nalazila se na nekih dvije stotine kilometara od cilja. Motori su zaurlali, krila su še zabacila i uvukla, a trup se skupio u struku, i za tri minute već je šibala brzinom od tisuću kilometara na sat. Već nakon nekoliko minuta morala je poĉeti usporavanje. Cilj joj je bila špilja na goloj okomitoj litici sjeverne visoravni, smještena na visini od otprilike jednu milju. Kad je zuj-bombama bila navijestila rat, Cirocco je kupila dovoljno oruţja da naoruţa banana-republiku srednje veliĉine. To nije bilo jeftino, a vozarina do Gee utrostruĉila je cijene, ali to njoj nije znaĉilo baš ništa. Ona je na Zemlji imala hrpu novaca, koju je zaradila najveć-ma stoga što je poţivjela tako nepristojno dugo, i taj novac je bio samo papir — i manje od papira, jer papirom moţeš potpaliti
KIKA
vatru. Veselilo ju je što je tom kupusu napokon našla nekakvu uporabu. Istrebljenje svih zuj-bombi nije potrajalo dugo. Za taj se posao mogla posluţiti i samim Dragonf lyevima, ali je nakupovala mnogo više od toga. Većina je toga još bila tu, i ĉekala na upotrebu. Prepustila je avionovu mozgu da je dovede do posljednje stotine metara, pa preuzela komande i poput jastreba se spustila u špilju, prethodno tako usmjerivši mlazove da je sletjela vertikalno. Iskrcali su se brzo, a rekla je Chrisu i Robin da ponesu sve osobne stvari. Potom je odabrala drugi avion. Bila je to velika špilja. U njoj je bilo trideset aviona. Odabrala je Mands Fifty. Bio je to avion Dragonflyeve generacije, ali mu prvenstvena zadaća nije bila prijevoz. Ime je dobio po tome što je mogao ponijeti pedeset ljudi i nešto oruţja. Ili bi mogao ponijeti dvadeset i pet ljudi i puno oruţja. I opet, mogao bi ih ponijeti deset, i dovoljno vatrene moći da sruši eskadrilu starijih aviona i sravni manji grad. Raĉunajući Chrisa kao dvojicu, Cirocco se spremala uzletjeti s ĉetvero ljudi. U skladu je s tim odredila i teret. Sljedećih su pola sata proveli u stavljanju projektila pod krila, nabijanje topova, krcanje bombi. Laseri će se pobrinuti sami za sebe. *** To što se drţalo okomite površine središnjeg mnemozinskog kabla nije bilo zuj-bomba, baš kao što ni aligator nije iguana. Bio je napravljen po uzoru na 707. Krila su mu bila zabaĉena, a na njih su se oslanjala ĉetiri nabojno-mlazna motora. Gea ga je bila zamislila prije trideset kiloreva i potom gledala kako joj snovi postaju stvarnost, što se i inaĉe ĉesto dogaĊalo, a nazvala ga je, baš kao i njegovu braću i sestre, Luftmorderom. To se ime moglo proĉitati, ispisano engleskim pismom, na njegovu vitkom trupu, koji je sad sretno grgljao do grla napunjen kerozinom. Ime je bilo bijelo, a sav je ostatak imao boju sasušene krvi. Nije ih bilo puno njemu sliĉnih. Na ĉitavoj Gei samo deset. I svi su visjeli s kablova, poput lupara. Ţivot mu je bio dosadan, sve do sada, ali je bio strpljiv. Nikad još nije iskušao svoja krila. Ali doći će i taj dan. Unaprijed mu se radovao.
KIKA
Luftmorder baš nije bio neko jako pametno biće, ali bi bilo pogrešno nazvati ga glupim. Bio je jednostavan, no priliĉno lukav u ostvarivanju svojih ciljeva. Visio je tako već trideset kiloreva, hraneći se kerozinom što je kapao s kabla. Mogao je ostati tako još toliko, i više, ali nije vjerovao da će morati. Osjećao je Geino uzbuĊenje. Naredbe će doći. Na njemu su pak, gurajući se uz redove hladnih sisa što su mu tekle donjom stranom krila, visjeli deseci stvorenja zvanih poskoci i crvenokice. Bili su zaista glupi; neizbjeţna gnjavaţa. Crvenokice su bile veće, poskoci brţi - ili je bar tako govorila teorija. Svaki će od njih dobiti samo jednu priliku da to i pokaţe, jer nisu bili stvoreni za višekratnu uporabu. Svi su oni bili organski stvorovi izrasli oko kostura od krutoga goriva. Mozgovi su im jahali na jezgrama od eksploziva. Vidjeli su i u infracrvenom spektru, i voljeli su sjajne predmete baš kao što moljci vole plamen. Luftmorder nije bio zuj-bomba, iako im je bio rod. Devet aeromor-fa što su visjeli s kabla u njegovoj nesporednoj blizini bili su im, meĊutim, mnogo sliĉniji, u smislu u kojem su hrt i doberman sliĉni ĉiuaui. Luftmorder je bio neosporni Flugelfohrer svoje eskadrile. S infracrvenom je koncentracijom promatrao kako se dva aviona lijeno vuku duboko ispod njega. Vidio je kako se na trenutak pribliţuju, vidio kako onaj veći poĉinje mnogo brţe sagorijevati gorivo i odlazi na sjever. Zuj-bombe su ţeljele krenuti, ali im je on savjetovao da budu strpljive. Kad je veći avion već bio daleko, kad je pristao kraj izvora kerozina za kojeg je, već po svojim geanskim instinktima, znao da bi se morao nalaziti ondje, otkaĉio je pet svojih podreĊenih, jednog po jednom, i stao gledati kako padaju prema ţarkom pijesku. "Jednog ćeš to dana morati pogledati izbliza", rekao je Conal opazivši da Nova zuri u juţno-središnji mnemozinski kabel. "Ĉisto sumnjam da si ikad vidjela nešto i sliĉno tome." "Odavde se doima tako malenim", rekla je Nova. "Kao konĉić." "Taj konĉić je debeo oko pet kilometara. Ispleten je od stotina strukova. Na njima ţive biljke i ţivotinje koje nikad ne silaze na zemlju."
KIKA
"Moja mati veli da se Cirocco Jones jednom popela na vrh jednoga od njih." Izvila je vrat i otkrila toĉku u kojoj se kabel spajao sa svodom Mnemozine. "Nije mi jasno kako joj je to uspjelo." "Izvela je to zajedno s Gaby. I to nije bio jedan od ovih. Ovaj se uspinje okomito. Onaj uz koji se Cirocco uspela, bio je kos poput ovog ispred nas. Vidiš kako se svijaju i ulaze u Oceanovu ţbicu? Odavde u ţbicu ne moţeš ni pogledati. Ona mi veli da baš oni drţe Geu na okupu." "Zašto je ovdje sve tako mrtvo?" "Zbog pješĉanoga crva. On bi Mount Everestom proĉaĉkao zube." "Misliš..." Morala je zastati, pa strašno zinula. "... misliš da ćemo ga vidjeti?" "Daj, zašto malo ne odspavaš?" "Sve u redu." "Ne, zaista. Morala bi. Probudit ću te ako se dogodi nešto vaţno, a ako se ne dogodi, moţeš me zamijeniti za nekoliko reva." "Koliko traje jedan rev?" "Skoro koliko i naš sat." "Dobro. Hoću. Hvala." Malo se okrenula u sjedalu. "Kako ruka? Da ti opet stavim zavoj?" "Sve u redu. Malo sam se utukla dok sam visjela na krilu." Uputila mu je jedan pospani, prijateljski smiješak, a onda kao da je samu sebe uhvatila u neĉem nedopuštenom. Conal je potisnuo smiješak; popravljala se, u to nema sumnje. Sad se morala podsjećati da mora biti nadurena. Moţda to jednog dana i posve zaboravi. Hoće li na sreću trebati još predugo ĉekati? Sklopila je oĉi i zaspala za niti deset sekudni. Conal joj je zavidio. Njemu bi obiĉno trebala najmanje minuta. Pomalo osjećajući krivicu, gledao ju je dok spava. Lice joj je bilo opušteno, i izgledala je mlaĊe od svojih osamnaest godina. Još je imala lice djevojĉice, s bujnim obrašĉićima i izbaĉenom donjom usnom. Conal je u prćastom nosiću i istaknutoj ĉeljusti prepoznavao majĉine crte lica. Kad bi zatvorila oĉi, onu drugu nelagodnu sliĉnost Chrisu, bilo bi teško otkriti. Kad jc otkrio da su mu oĉi odlutale na pune obline njezinih dojki, okrugle bokove i duge noge, odluĉno je skrenuo pogled. Neka bude dovoljno kazati da je imala djeĉje lice na tijelu ţene. "Savjet", rekao je raĉunar. "Poznato je da neprijateljski zrakoplovi..."
KIKA
Conal ga je iskljuĉio i pogledao Novu. Oĉi su joj zatreperile, a onda je ispustila priliĉno nedamski zvuk i još se dublje ugnijezdila u jastuke. Opet gnjavi. Taj je prokleti raĉunar imao dobro pamćenje. Nakljukali su ga rezultatima Ciroccina zraĉnog rata sa zujbombama, i sad je pokušavao upozoriti Conala na bazu u kojoj već osamnaest godina nije bilo nikoga. Te su se bombe voljele skupljati po središnjim kablovima. I tako bi visjele godinama, nosom strmoglavce, ĉekajući na zgodu. One su tako morale visjeti, jer bez poĉetne brzine nisu ni mogle pokrenuti motore. Bili su to primitivni nabojno-mlazni motori, samo to i ništa više, ništa ni sliĉno ultra-rafiniranoj sapnici što je tiho brujala u repu Dragonflya. Bio je sretan što su danas sve one već mrtve. Pa ipak, ne bi li bilo ĉudno kad bi... Pogledao je središnji kabel i ugledao sićušnu toĉkicu kako pada prema pijesku. Ţmirnuo je, protrljao oĉi, i već je nije bilo. Nastavio je zuriti u kabel, pa protresao glavu. Bilo je lako smetnuti s uma koliko je golem. Što je mislio da će vidjeti? Zujbombe kako mu vise s bokova? S druga pak strane, koji je vrag bila ona toĉkica? Poigrao se radarom, ali mu se nije vratio nikakav signal. Podigao je pogled na anĊela što je nosio Adama. I tu je sve bilo u redu. Bez razmišljanja, voden instinktom, povećao je snagu motora i brao se uspeo na šest kilometara. I radar je zapijukao. "Pozor", rekao je raĉunar. "Ĉetiri - ispravljam, pet neidentificira-nih zrakoplova pribliţava se avionu.. Ispravljam, tri neiden — ispravljam, ĉetiri..." Conal jc Iskopĉao glas, koji ga je samo dekoncentrirao. Grafiĉki će mu prikaz reći mnogo više. Ali nije. Jasno je vidio dva odziva, dolje na ekranu, kako se brzo kreću u njegovu smjeru. Potom su bila tri, pa se onda stvorio još jedan. "UKLJUĈENE RADARSKE PROTUMJERE", ispisao je raĉunar na ekranu. To bi moglo znaĉiti Dragonflye, ili da se Cirocco vraća na Man-tisu. Vjerovao je da ona moţe upravljati trima avionima, koji lete na automatskom pilotu, ali zašto bi to ĉinila, i zašto mu to nije rekla? A zuj-bombe ne mogu ometati radar.
KIKA
"Sad se drţi, Conale", promrmljao je sebi u bradu. Gola je ĉinjenica bila da još nikad nije vidio zuj-bombu. Nikad se s njom nije borio. A vjera da je na Gei sve uvijek isto, bila je najkraći put u grob. "Probudi se", rekao je i prodrmao Novu za rame. Ona se ĉaskom razbudila. "Cirocco, na ekranu imam neidentificirane signale. Najmanje ĉetiri, moţda pet. Ne odgovaraju na transpondere. Pribliţavaju mi se brzinom od oko... pet stotina kilometara na sat, i primjenjuju radarske protumjere. Uspeo sam se na šest kilometara za sluĉaj... za sluĉaj da poĉnu neprijateljski djelovati. Ja..." Zastao je i nadlanicom otro znoj s ĉela. "Kvragu, Cirocco, što da radim?" Oslušnuli su oboje, ali se ĉulo samo krĉanje. Nova je pretraţivala nebo nad njima, ali je on sumnjao da će išta vidjeti. I tada, Bog je blagoslovio, brzo se okrenula i poĉela iskapati ostatke oklopnog kombinezona. "Cirocco, da li me ĉuješ?" Ponovno tišina. Vjerojatno nije u avionu, nego skuplja oruţje i obavlja provjeru. Moţda ga je već ĉula, i sad ide prema radiju. "Cirocco, odvući ću ih od Adama i oboriti. Kanal ću ostaviti otvoren." Nova mu je pruţila kacigu i nazuvke. On je stavio kacigu, a ostatak odbio zamahom ruke. "Zaboravi to, više nemamo vremena. Pritegni remenje i drţi se." Istog ĉasa kad je ona zategla remen preko struka, Conal je povukao palicu i nagazio gas. Mali je avion poskoĉio i izvio se uvis poput rakete. Nova je gledala prema naprijed, s jedne na drugu stranu. "Oni su s radara bili ispod nas", rekao je Conal. "Ti grle zemlju. Onda smo ih prošli, i ja ne vjerujem..." "Evo ih", rekla je Nova i pokazala na lijevo. Išlo je to ravno na njih, sunovraćujući se kao soko, i postajući ĉasi-mice sve veće. Conal je skrenuo desno i povukao palicu, i samo su se okrenuli. Zuj-bomba je zavrištala mimo njih, urlajući iz sve snage. Conal je na trenutak uspio vidjeti ralje morskoga psa, kako gutaju zrak, i krila što su se visoko dizala, pa se izvijala prema dolje i straga. Zabacakao Ih je zagrijani zrak iz zuj-bombine sapnice, a onda ih je Conal zaokrenuo i nagnuo se na krilo da dobije bolji pregled. "Zašto nisi pucao?" upitala je Nova.
KIKA
"Za... zaboravio sam na topove", priznao je Conal. "Vidiš li ih dolje?" "Da. Prvi zakreće, preostala ĉetiri..." "Imam ih." Sva su se ĉetvorica uspinjala u zbijenoj formaciji. To je Conala vratilo u jedan hladan zimski dan. Bilo mu je deset godina, i Snowbirds, sjajni kanadski letaĉki tim, pravio je predstavu. Letjeli su dotiĉući se krilima, okretali se kao jedinstveni. I uspinjali su se baš kao i ovi sada, i kad bi se uspeli do vrha... ... zuj bombe su se raširile, vukući za sobom crne perjanice ispušnih plinova, rezale su nebo u kvadrate. Conal ih je sad već sve imao na radaru. Slike su bile bistre; raĉunar, spoĉetka sluĊen, već je nauĉio nove radarske signature. I bilo je, shvatio je, vraški dobro što ima radar. Ti su se vragovi gubili iz vida zapanjujućom brzinom. Osjećao se priliĉno bespomoćno. Gledao je kako se radarski odrazi izvijaju i zakreću bez ikakvih jasnih pravila. Conal je pomislio kako bi se i sam mogao prirediti za nekakav manevar, što su zuj-bombe sasvim oĉito ĉinile. Ali on o zraĉnim borbama nije znao baš ništa. Otrao je o hlaĉe znojave dlanove, pa poĉeo smišljati. Što on zna o zuj-bombama? "Velike su, nespretne, srazmjerno spore, i nisu opremljene za zraĉne protumjere." Ciroccin mu se glas javio iz sjećanja. Ona o njima baš nije puno priĉala. "Njihova je glavna taktika udarac kljunom. Morala sam na to paziti, jer njih nije briga hoće li preţivjeti ili poginuti. Jednom me jedna tako zahvatila, i imala sam vraške sreće što sam izvukla ţivu glavu." Sve je to bilo u redu, i ona koja ih je zamalo udarila bila je nedvojbeno velika - moţda triput duţa od maloga Dragonf Iva. Ali nespretna, i spora? Ponovno je pogledao vijugave tragove na nebu. Pomislio je kako je od njih brţi, i sasvim sigurno okretniji, ali ovo mu nije izgledalo baš jako nespretno. "Jedan nam se pribliţava straga", rekla je Nova. "Vidim ga." Pokušao se neĉemu domisliti, i u mislima to iskušati. Od svega se mogao sjetiti samo zraĉnih dvoboja iz filma. U njima su uvijek dolazili naspram Suncu — ali to ovdje baš ne bi upalilo. I oni ti se bacaju na rep i obaraju te. S obzirom na to da zuj-bombe nemaju mitraljeze, ni to baš ne pali.
KIKA
Sad se već osjetio bolje. Malo je usporio, pustio progonitelje da se pribliţe, i zatim izveo seriju brzih okreta i sunovrata, sve vrijeme širom rogaĉeći oĉi da mu ne promaknu preostale ĉetiri. Ona koja mu je bila za repom ponovila je njegove pokrete, ali mnogo sporije, i preletjela ga. Od toga mu je poraslo samopouzdanje. U redu, sad znam što treba... Pretvorio je misli u djela i vrlo ţestoko povukao palicu, pa se stao uspinjati i uspinjati i uspinjati, i zatim se prebacio, osjećajući kako ga pet gea zabija u sjedalo. Nastavio se uspinjati, kroz ĉitavu petiju, a zuj-bomba je opisala široku petlju, i odmakla se, i bila malo prespora kad je Conal pri osam gea skrenuo udesno i sunovratio se, i onda se naglo zakrenuo... i tu je bila, skoro pod njima, i zato je skinuo gas i krila su se raširila i zatresla u trenutku kad su zagrizla u zrak i podigla ga, no on je nos aviona i dalje ĉvrsto drţao spuštenim... Bomba mu se našla u nišanu, krilni su topovi zagragorili a on sam otkrio da viĉe. Nastavio je vikati i dok je slijedio njeno grozniĉavo migoljenje. A onda je iz nje poĉeo bljuvati naranĉasti plamen i on je morao povući palicu i dodati gas, ako joj nije ţelio naletjeti na sapnicu. Prosjekao je kroz crni dim i pod sobom ugledao zuj-bombu, bez jednog otkinutog krila, kako u spirali pada prema deset kilometara dubokom tlu. "Baš kao na filmu!" zaurlao je. Nova je poskakivala na svom sjedalu, ispuštajući ĉudne zvukove razliĉite od iĉega što je ikad ĉuo, ali je naprosto znao da su to krici slavlja i to još i prije nego joj je u oĉima ugledao gorljivo svjetlo. Bio je to divlji sjaj, sparen sa sjajem zubi, i Conalu je zbog toga bila tako draga. "Conal! Conal! Da li me ĉuješ?" "Tu sam, Cirocco." "Za dvije minute polijećemo. Kako je kod tebe?" "Upravo sam spljeskao jednu zuj-bombu, kapetane." Uzalud se trudio prikriti ponos u svom glasu. "Još ĉetiri." Pogledao je Novu, i ona je odabrala baš taj trenutak da ga pogleda. Nije to potrajalo ni sekunde, ali joj je na licu bio zloĉesti smiješak koji je govorio jesi dobar, i, tako mi Boga, pomislio je, jesam, jesmo, zar nismo? Nikad nisu bili tako bliski. Onda se ponovno dala na promatranje neba. "Na putu k vama nećemo uţivati u krajoliku", rekla je Cirocco. "Mislim da će sve biti u redu, kapetane."
KIKA
"Tri nam se motaju za repom", rekla je Nova. "Vidim ih." Imao ih je na radarskom ekranu, a i vizualno. Pitao se što im je na pameti i gdje je ĉetvrta. "Informirat ću se kod Špicla, da vidim što on o tome zna", rekla je Cirocco. Conal joj se nije potrudio odgovoriti. Ponovno je povukao palicu, opisao široku petlju, i zamalo pripucao u zadnju zuj-bombu u formaciji koja ga je slijedila, ali to nije uĉinio jer je znao da mora štedjeti streljivo. I tako ih je poveo u lude lovice po nebu sve dok ih nije razvukao do pakla i natrag, a onda su se, kad im je on pobjegao u visinu, odvojile i pregrupirale. I dalje ga je muĉila ona zadnja. Nije je bilo na njegovu ekranu. Razmislio je o tome. "Jedna je moţda krenula prema tebi, kapetane", rekao je. "Moţda ti kad budeš uzlijetala, postave zasjedu." "Pazit ću, hvala." Još su mu se jednom našle za petama. Ovaj je put promislio o svojim potezima, pa pretpostavio da bi ovaj put, prije Ciroccina dolaska, mogao skinuti jednu, a moţda i dvije. Letjele su u liniji, vrludavo ga progoneći. Digao je nos i poĉeo se polako uspinjati, i opazio kako posljednja u nizu ĉini isto. To mu se nije dopadalo. Onda se Drag-ongfly trţno ulijevo, i on se morao pohrvati s palicom. Pogledao je kroz prozor i na krilu ugledao iskrzanu rupu, odmah iza topa. Još dok je gledao, pojavile svi se još dvije rupe, a nešto je zazviţdalo i kroz mnogo ĉvršćvi kupolu nad njegovom glavom. Podigao je pogled na duboku brazdu, i onda ţestoko trznuo palicom. "Pucaju na nas!" uzviknula je Nova. Što je uĉinio u sljedećih dvadeset sekundi to, zapravo, ni sam nije znao. Zemlja je bila na sve strane, jedan ĉas sa strane, pa iznad glave, pa u zaokretu svud oko njih. No to je zacijelo upalilo. U jednom mu se ĉasu jedna od njih našla u nišanu, i on je opalio, no promašio. Osvrnuo se, i sve svi tri bile daleko iza njih, no ponovno skupljene u formaciju. Moţda bi ih trebao naprosto prestići. Nije vjerovao da mogu dostići njegovu najvećvi brzinu. Opreznost je majka mudrosti, i sve to... Ali ga je brinulo oštećeno krilo. Dragonflyi svi bili nevjerojatno ţilavi, no sve ima svoje granice. Slegnuo je ramenima i nagazio gas do daske. "Sprijeda!"
KIKA
Zacijelo je imala nevjerojatne oĉi. On je ne bi vidio sve dok ne bi bilo prekasno — on je, zapravo, nije vidio sve dok mu nije ispunila skoro ĉitavo vidno polje, razjapljene ralje iz kojih su na njih letjele plamene kapljice. Ali je nalegao na palicu, pa su ispod ĉetvrte zuj-bombe proletjeli na samo metar razmaka. Zaĉuo je eksploziju i odvaţio se okrenviti glavu. Ta se joj taktika nije isplatila. Njega je promašila za dlaku, ali se zato ĉelimice sudarila s trećom u redvi iza njih. To što je sad padalo prema Mnemozini nije više ni izdaleka podsjećalo na avione. "Conal", javio se Cirocin glas, a zvuĉao je zabrinuto. "Špici veli da bi mogle biti naoruţane. Ne znam koliko je ovo pouzdano." "Hvala!" uzviknuo je on i, ĉuvši zviţdanje metaka, bacio se u sunovrat. Usmjerio se prema zemlji, i poĉeo se okretati i vrludati, što je potrajalo za ĉitavog pada. A onda se nešto probilo kroz trup i kao da je u njemu poĉelo rikošetirati. Kabina se ispunila jetkim dimom, a Nova je poĉela kriĉati i lupati nogama. "To je ţivo, to je ţivo!" vrištala je, ali on za to nije imao vremena. Nastavio se okretati, a oni su se još jednom razvili iza njega. Kad je povjerovao da je našao slobodan trenutak, pogledao je desno. Novino je lice bilo iskrivljeno, i gazila je nogama po neĉem crnom i vijugavom i skakutavom i zadimljenom. To nešto je imalo usta, i tim ustima ju je gri-zlo za noge. Dok ju je gledao, dohvatila je neupotrebljenu nogavicu oklopnog odijela, prebacila je preko stvora i nastavila lupati nogama. Zaĉuo se prasak, kao da je prsnula ţabica, i nešto je Novinu nogu odbacilo tako ţestoko da ju je koljeno pogodilo u bradu. Ono zviţdanje što su ga slušali sve otkako su pogoĊeni sad je promijenilo ton, i Conal je vidio kako nogavicu nešto isisava kroz desetcentimetarsku rupu u podu. Nije imao vremena da time razbija glavu. Već je bio skoro na zemlji. Povukao je palicu i zazviţdao iznad pustinje brzinom od sedamsto kilometara na sat, pedeset metara iznad dina. Lijevo je krilo vrištalo od bola. A on i dalje nije imao vremena za razmišljanje, jer su mu bili za petama i pucali. "E, kvragu", rekao je. "Sad me zaista ljute." I to je bila istina, bio je bijesan, i puca mu prsluk za sve. I tako je, i ne razmišljajući što ĉini,
KIKA
povukao palicu, i dalje iz petnih ţila izbjegavajući potjeru, i nastavio se uspinjati dok nije procijenio da sad ima dovoljno mjesta, a onda je skinuo gas i gurnuo palicu što je dalje mogao. U jednom su trenutku bili bez teţine, no onda su ih gravitacijske sile poĉele sve jaĉe i jaĉe potezati na remenje. Letjeli su prema zemljj, ne baš mnogo ispod njih. Pet gea, šest, sedam. Deset gea, i lica su im pocrvenjela, dok se tlo, s muĉnom sporošću, okretalo oko njih. Vani je krilo glasno prosvjedovalo, a unutra se Conal pitao da nije ipak malo pretjerao. Vanjska je petlja bila najtjesnija moguća. Mogao se samo nadati da ga zuj-bombe slijede, i nadati se da će uskoro ugledati krišku neba kako mu puzi preko nosa. Onda se kroz pod pojavilo nebo, pa poĉelo rasti. Kao kroz maglu mu se uĉinilo da je za sobom ĉuo dva udarca, i uspio se nekako nasmiješiti, no misli su mu tekle nekako sporo. Ako je sve ispalo kako treba, te su zuj-bombe upravo uletjele u tlo. A onda je već letio ravno, ali naglavce. Pijesak je bio tako blizu da bi ga mogao dotaći ispruţenom rukom. Okretno je podigao Dragonf lya, sve dok nije dobio dovoljno prostora za preokret. Pogledao je Novu, i ona je bila zelena. Da je imao vremena, i sam bi osjetio isto, ali je krilo najednom zaklepetalo. Polako je podigao avion na kilometar visine, i pritom morao triput smanjiti gas, jer je lijevo krilo poĉelo kloparati. U malom je avionu bilo kao u automobilu što poskakuje po izrovanoj cesti. Ponovno je pogledao krilo, opazio da ga drţi još samo jedno tanko rebro, pa iskljuĉio motor. U tišini su puzali kroz zrak. "Van!" viknuo je, našto je ona silovito otvorila vrata. Nova je posve zaboravila na kopĉu remena, zato je on lupio po njoj i, nakon što je vidio kako se odguruje van, sam skoĉio u drugom smjeru i već je padao. Nabrojao je do deset — na sedam su mu zacvokotali zubi, kad je shvatio da još nikad nije skakao s padobranom - i povukao uzicu. Padobran je izletio i naduo se, ţestoko ga trznuo, i istjerao mu sav zrak iz pluća. Osvrnuo se okolo, ugledao dva plamena stupa na mjestu gdje su udarili njegovi progonitelji, i opazio jarki naranĉasti cvijet Novina padobrana. Izveo je to za pet. ***
KIKA
Kad je za ovo ĉula, Gea je pogrimizila. - "Poigrao se glavom mog djeteta!" zaurlala je i poĉela bijesno gaziti ionako već raskopanu zemlju Pandemonija. Svi su se poĉeli gurati u pokušaju da joj se maknu s puta. Mnogi su u tome i uspjeli. "I što on uostalom misli, da je time uĉinio uslugu?" zagrmjela je. "Nikakvom riziku, to se dijete ne smije izloţiti nikakvom riziku! Zar nisam bila dovoljno jasna?" Zaĉuli su se potvrdni usklici. Bolexi se se gurali da radi snimanja priĊu što bliţe, i penjali se jedan preko drugoga kao bube u ĉaši. Podigla je ruku i uslijedila je tišina narušena samo zujanjem kamera. Stisnula je šaku veliku kao karavan, a s neba je udario grom i oko nje stvorio purpurnu aureolu. Lica izobliĉena od gnjeva, zabacila je ruku poput bacaĉa sulice i sunula prema Mnemozini nešto što je mogao biti i grom mrţnje. Visoko na središnjem kablu, Luftmorderu su eksplodirali spremnici goriva. Vatra se prenijela i na poskoke i crvenokice, i oni su šiknuli u samrtniĉkim rafalima, da bi na koncu, potrošivši gorivo, i sami eksplodirali. Vatra je zahvatila i ĉetiri zujbombe. Ĉitav je dogaĊaj bio buĉan i sjajan, i sve je jako sliĉilo tradicionalnoj japanskoj pirotehniĉkoj lepezi znanoj pod imenom Cvijet krizanteme. Kad je s tim bilo gotovo, na Gei je ostalo još samo devet luftmorderskih bojnih grupa. *** Robin, Chris i Cirocco vidjeli su tu predstavu, i Cirocco ju je oprezno zaobišla, ali s kabla nije više palo ništa i ništa se za njima nije dalo u potjeru. Cirocco je povila krila skoro do samoga trupa i krenula prema mjestu punom crnoga dima. Nije prestala dozivati Conala, ali odgovora nije bilo. Spustila se i usporila kraj dva stupa dima, pa zakruţila. Sve ih je obuzeo strah da jedna od tih pogrebnih lomaĉa ne oznaĉava grobove Conala i Nove. Plamen se uspuzao u nebo i prsnuo, a tri minute potom Cirocco je lagano sletila. Nije još bila pravo ni iskljuĉila motore, a Chris i Robin su već bili vani i poţurili prema dvjema prilikama. Conal je uspio nekako uganuti gleţanj. Cirocco nije mogla povjerovati da se to moţe dogoditi na mekom pijesku - no onda se sjetila
KIKA
da on nikad nije prošao padobransku obuku kojoj ga je bila mislila podvrći. Ruku je prebacio preko Novina ramena, a ona je njega obujmila oko pasa, i pri jednoj ĉetvrtini normalne teţe uspijevali su se kretati brzinom pješaka. Tako priljubljen uz Novu, i njemu je na licu bio budalasti cer, i Cirocco se upitala koliko ga taj gleţanj stvarno boli. "Imamo li uopće vremena, Cirocco?" upitao je. "Ovisi o. Što je bilo?" Pomislila je na Adama, i shvatila da će se, ako ih ponovno napadnu zuj-bombe, morati dobrano odmaknuti. To je podsjetilo na njih, i pogled joj se nervozno digao u nebo. Ovdje su tvorili vraški prekrasan cilj. "U trupu je nešto što bismo moţda trebali pogledati. Eno tamo." "To ću ja donijeti", rekla je Nova i ispustila ga. On je ciknuo, izgubio ravnoteţu i sjeo u pijesak. Gledali su kako Nova trĉi prema olupini Dragonf lya. "Pucali su po nama", rekao je Conal. "Špici je imao pravo." Ispriĉao im je sve o napadu, kako je jednu oborio, dvije namamio u sudar i još dvije skinuo s vrata. Cirocco je njemu ispriĉala o eksploziji, koju su Conal i Nova vidjeli iz velike daljine. "Nemam ni najblaţeg pojma što ju je moglo izazvati", rekla je Cirocco. "Ali je do nje došlo na mjestu bivše baze zuj-bombi. I nije to bilo samo od goriva. Bilo je tu mnogo eksploziva, a moţda i nešto krutog raketnog goriva." Nova se vratila, teško dišući, i pruţila ostatke stvora koji ju je pokušao ugristi. Podsjećao je pomalo na eksplozivnu cigaru, poslije eksplozije. Bila je to šuplja cijev duga desetak centimetara. Jedan je kraj bio pri-paljen a drugi iskrzan, sav raskrebeĉen. Nova je pokazala na iskrzani kraj. "Ovdje je bila glava", rekla je. "Zacijelo je bila teška, jer je zveknu-lo kad je udarilo o pod. A bacakalo se kao..." "Kao riba na dnu ĉamca", rekao je Conal. "I nije imalo oĉi. Ali je imalo usta, i stalno me je pokušavalo dohvatiti. Lupila sam ga nogom, i onda mu je eksplozirala glava." Cirocco ga je uzela iz Novine ruke. Oprezno mu je onjušila nagor-jeli kraj. "To je nekakvo raketno zrno", rekla je.naposljetku. "Vjerojatno je moralo eksplodirati pri udarcu. Sigurno mu je glava bila tvrda ko sam
KIKA
vrag, kad se uspio probiti kroz Dragonflyevu ljusku. Ali, vidi, ako se izvije, onda moţe popraviti putanju i nakon ispaljenja." Napravila je grimasu, pa pogledala Novu. "Veliš da ti je eksplodirao pod nogom?" "Na njemu je bio komad oklopnog odijela." "Pa ipak, u njemu nije bilo dovoljno eksploziva da ti raznese stopalo." Duboko je uzdahnula, pa ga bacila. "Ali je zato probio rupu u podu. Prijatelji moji, zuj-bomba moţe tih malih pošasti nositi kao sam vrag. Ovo mi se ne dopada ni koliko je crno pod noktom." Nije znala smisliti ništa bolje nego da ih sve potrpa u Mantis. Slušala je Conalov opis radarskih smetnji koje su ih snašle, i oblika zuj-bombi što ih je oborio. Cirocco je stekla dojam da je većina promjena napravljena radi zbunjivanja radara — rijeĉ je bila o kompleksu karakteristika poznatih pod imenom "stealth". Potom su uzletjeli i ponovno krenuli na istok. Uskoro su otkrili anĊela, i pošli za njim na diskretnoj udaljenosti od dva kilometra. Cirocco je na jednom oku drţala radar, a na drugom nebo. DEVETNAEST Za njihova dugog leta kroz Ocean, Gea je sjedila nepomiĉna poput stijene u svom ĉudovišnom naslonjaĉu, i gledala u ledeni zapad, utonula u misli. Svi su ţitelji Pandemonija hodali kao po jajima. Geu još nikad nisu vidjeli takvu. Mnogotonsko veselje, eto što je Gea bila, makar i pokazivala sklonost da povremeno ponekog nagazi. Gea je bila puna kola smijeha, kad bi s velikim ceremonijama doĉekivala sve te propovjednike, punila im glupe glave do rasprsnuća pomišlju da je Gea sve to priredila samo za njih, i priĉama kako ih je pozvala u Pandemonij — samo njih osobno, i nikog drugog, jer nitko drugi nema pravi pogled na svijet, jer nitko drugi ne moţe stvarno shvatiti vjeru jedinu i istinitu tako dobro kao taj šmoklješa dana — i smjernim molbama da je upute u tu bez zezanja Apsolutnu Istinu, i s njom podijele svoje blistavo shvaćanje teologije. I onda, kad bi se zaista navinuli, pogledala bi ih onako kako profesionalni kartaš gleda aseve nekom selji ispale iz rukava, zagrmjela svetogrĊe] i odgrizla im glupu glavu. Potom bi im glavu ispljunuta u Resurrect-O-Master i dvanaest revova potom, s druge bi strane izišla nova talimidna nakaza, i onda bi mu
KIKA
ona rekla Ti si Raspućin ili Ti si Luther, i sveĉano izgovorila EvanĊelje u koje je ovaj trebao povjerovati, pa ga poslala u svijet. Ti bi znali i potrajati, ti Svećenici, a ne kao zombiji kojima se poluţivot kretao oko kiloreva. Pa ipak, i Svećenici bi dostizali toĉku tolike izmuĉenosti, kad više ne bi bili sposobni ni za što bolje od leţanja i trzanja, što bi bilo smiješno, ali samo nakratko, i zato je Gea potrošila već puno i Luthera i Raspućina. Svi su to voljeli. Pa ipak, u posljednjem dijelu doĉeka Kralja, Gea je bila samo jedan prokleti jezivi trinaestmetarski specijalni efekt. Sve je to, naravno, zakuhao Ocean. Ocean je bio Neprijatelj. Skoro u istoj klasi u kojoj i sama Cirocco Jones. I kako bi uopće mogla biti dobro raspoloţena dok Kralj leti preko Oceanova hiperborejskog carstva. Da velimo istinu, nisu se baš mnogi Pandemonci jako veselili ni tome što su tako blizu Oceanu. Ocean je bilo nešto što je trebalo biti ugodno daleko, na drugoj strani Krivulje Velike Gee, a ne nešto što se leĊno uzdizalo kao kakva orijaška slomljena krijesta gleĉerskoga vala. Mnogi su od najvjernijih ulizica hodali skupljenih ramena. Da je netko dobio ekskluzivno pravo na jeţurenje, zgrnuo bi bogatstvo. Ali Kralj je već, nošen na lakim krilima izlazio iz zone sumraka i letio iznad G-Kljuĉa — najsjeverozapadnijom od Hiperionovih osam regija, i samo tri stotine kilometara daleko od Kljuĉa D-Mola, gdje se Pandemonij bio utaborio. I moţda je Gea napravila nešto s onim sunĉanim panelima vani u vakuumu, jer je stalno bacala te zrake na debeli i drski Hiperion, ili je pak rijeĉ bila samo o golemom olakšanju što ga je Gea bila osjetila — a kad petnaestmetarska boţica/starleta ispusti uzdah olakšanja, onda to, brajko moj, osjetiš do vršaka prstiju... no bilo kako bilo, dan, taj beskrajni i nepromjenjivi dan, najednom je postao sunĉaniji. Najednom su se zaĉule naredbe tu i naredbe tamo, i sad su se svi ustrĉali dupe preko glave da vide tko će je prvi poljubiti u guzicu. "Vina!" jeknula je Gea kao trublja. "Neka zemljom poteĉe vino!" I sad je iskaskalo dvadeset smućenih vinara, pa su ih okrenuli naglavce i poĉeli ih šopati kao strasbourške guske, sve dok iz njih nije u tisuće pehara prošikljao burgundac.
KIKA
"Hrane!" grunula je kao iz topa. "Otvorite silni rog izobilja i pustite da poteĉe moje obilje!" I tako su rastalili na tone maslaca, a kukuruz kokiĉar stali ubacivati, sve u vjedricama, u okretne ţvale trideset prţilica velikih kao betonske mješalice — što su one, zapravo, nekad i bile — te pod njima podjarili vatru sve dok na sve strane nisu zapraštali vrući ţud brizgovi, zasipajući zemlju, gdje bi ih proţdi-rale legije producenata koji bi na trenutak, u toj groznici kokiĉave veĉeri, zaboravili svoju sklonost prema svjeţim filmovima. Uskoro je na stotinama roštilja zacvrĉalo deset tisuća frankfurtera, a iz skorenih cica koĉijaša tekla je mlijeĉna ĉokolada. "Filma!" zaurlala je Gea. "Neka to bude svetkovina Kralja, najgro-mopucateljnije celuloidno slavlje svih vremena! Pustite ga na tri ekrana odjednom, smanjite broj besplatnih ulaznica a na blagajni dignite cijenu!" Potom je poĉela izvikivati naslove. Kralj kraljeva. Najveća priĉa svih vremena. Isus Krist superstar. Isusek. Isusek II. Isusek III i IV. Nazarenac. EvanĊelje po Mateju. Ţivot Brianov. Ben-Hur. Ben-Hur II. Betlehem! Priĉa o Kalvariji. Medu Svećenicima muslimanske, ţidovske i kršćanske tradicije zaĉulo se malo rogoborenja, no to je rogoborenje bilo jako tiho, i brzo zaboravljeno u općem veselju. Jer tko da se ţali? Dolazi Kralj. Bilo je i vina, i hrane, i filma, i Gea je bila sretna. Što bi još Pandemonium mogao poţeljeti? No onda je došlo i to još. Otprilike deset minuta prije Kraljeva najavljenog dolaska, baš kad je raspoloţenje bilo na vrhuncu, Gea se podigla na noge, napravila ĉetiri koraka ispunjena nevjericom, pa pokazala u zrak i nacerila se u kineramu. "Ona dolazi]" zavrištala je Gea glasom koji je smrvio oĉi dese-torim bolexima i jednome arriju, i niz kiĉme sviju onih u krugu od deset kilometara, koji su uopće imali kiĉme dostojne tako neĉeg, poslala prave puzojezne grozoţmarce. "Ona dolazi, ona dolazi, ona dolazi!" Gea je sad poĉela poskakivati, stvarajući dobranih sedam do osam stupnjeva Richterove ljestvice. Kantina se srušila, a drvo se klieg prevalilo. "Cirocco Jones! Nakon dvadeset godina, namamila sam je na dvoboj."
KIKA
I tako su svi napregnuli oĉi, i uskoro im je u vidno polje dozujao zdepasti, smiješni prozirni avionĉić i zakruţio otprilike kilometar iznad njihovih glava. "Silazi dolje!" podrugnula se Gea. "Silazi dolje i bori se, ti bezmu-do svjetsko ĉudo! Sidi dolje i poţderi si jetru, ti smrdljiva izdajice, ti ubojice... d od malog povjerenja! DoĊi k meni." Avion je samo kruţio. Gea je duboko udahnula pa huknula. "Nauĉit ću ga da me voli, Cirocco." I dalje ništa. Ljudi su se poĉeli pitati da se Gea nije sluĉajno zabunila. Gea im je već godinama priĉala o Cirocco Jones. Ona zacijelo ne moţe biti tako nedojmljiva. Gea se ustrĉala ukrug Pandemonija, pa stala dohvaćati i bacati sve što bi joj došlo pod ruku: kamenu gromadu, slona, kokiĉar, Brighama i pet njegovih razbojnika. Avion je sve to vrlo lako uspijevao izbjeći. A onda je mahnuo krilima, nagnuo se na jedno, i krenuo u sunovrat. Izravnao je na stotinjak metara, i sad je ta luda sprava za-grmila pod punim gasom. Teško je bilo povjerovati da bi on mogao išta uĉiniti, pa ipak, ljudima koji su godinama gledali najmanje ĉetiri ratna filma tjedno, ta se scena uĉinila na neki nervozan naĉin poznatom. Imala je nešto od arome preleta što ih je F-86 pravio u Mostovima na Toko-Riju, ili moţda prije na japanskoga Zeroa koji se poput patke spušta prema velikoj maoni Arizone u filmu Tora! Tora! Tora! Ili od stotine drugih filmova sa zraĉnim bojevima u kojima avion ulijeće u kadar brz i usijan i poĉinje pucati, samo što se na tim filmovima akcija vidi uglavnom iz zraka, gdje se sve rascvjetava prema tebi u strašnom tehnikoloru, a ne sa zemlje, gdje se u nekoliko sekundi sve odvija onkraj vjerovanja. Ĉitav se niz hramova gotovo istodobno digao u zrak. Vidio bi se samo nadzvuĉni potez vatre i dirigirani bi projektili prošli ravno kroz prednja vrata i buum, više ništa osim iverja i plamene gljive. Avion je i mitraljirao, samo što nije radio ka-ĉu ka-ĉu ka-ĉu i podizao uredne redove malih vodoskoka, nego su se te prokletinje izvijale i okretale i progonile, te, a kad bi udarile, eksplodirale bi kao ruĉne bombe. A onda se Cirocco okrenula, i bio je to akrobatski okret, i trebao joj je još samo stup oko kojeg bi to izvela pa da bude i sluţbeno priznato, i pritom se zacijelo natjerala na dvanaest gea i da je tu bilo polje, ono
KIKA
ga ne bi samo zaprašila, nego bi ga vrškom krila i preorala. I tako se vratila, brţa no ikada, mitraljirajući, izbacujući nove projektile, no ovaj put je poĉela mnogo prije, tako da je svatko mogao vidjeti sturm und drang što se obarao na njih. I tad se uspravila, i to skoro okomito, i stala se dizati sve više i više, pa ispustila tri debele bombe, jednu, drugu, treću, koje su se, nakon što se odmakla, nastavile dizati, i uzdigle se dok nisu postale skoro nevidljive, ostale tu kao obješene, i poĉele padati. Naprosto ih nije mogla naciljati. Bilo je to nešto nadnaravno, govorili su, to se naprosto ne moţe uĉiniti, no one su ušetale ravno kroz krovove studijskih dvorana, prva, druga, treća, naprosto tako. Prva, druga, treća, i sve su se one pretvorile u povijest. Ljudi i humanoidi bili su, sasvim razumljivo, uţasnuti tom akcijom, ali su zato fotofauni bili u ekstazi. Kakvi snimci! Kod postolja za kamere na helikopterima došlo je do nereda, i oni su se poĉeli dizati s pet-šest panaflexa prilijepljenih uz noge, a ovi su se izvijali da nadu pravi kadar. Mnogi su od njih dobili fantastiĉne snimke raketa iz perspektive cilja, iz dosad još neviĊenog rakursa. Prava šteta što ništa od sirovog filma nije doţivjelo projektor. U tom trenutku Pandemonij se već toliko gušio u dimu, da je postalo teško odrediti od kud će sad banuti. Ĉuli su prosvjedovanje motora, ĉuli kako postaje sve glasnije. I tad bi se opet bacila na njih. Iz trbuha se aviona prosula tekuća vatra. Izvila se u zraku... i, divnim ĉudom, pala stotinu metara od pokolja, u polukrug s Pandemonijem u središtu. Kasnije će se preţivjeli suglasiti da to nipošto nije mogao biti promašaj. Jonesova je bila odveć sotonski toĉna za tako nešto. Ona im je samo pokazala da to ima, i dala im misliti što ih tek drugi put ĉeka. I mnogi će od njih od tada pa nadalje utrošiti mnogo vremena na razmišljanje o napalmu. Kroz sve je to Gea prostajala. Nepomiĉna kao hrast. Dok je tako gledala kako taj smrtonosni komarac razara sve oko nje, velike su joj se obrve nadvile nad oĉi. Kod ĉetvrtog je naleta prasnula u smijeh. I to je bilo unekoliko strasnije i od gruvanja bombi i od huke plamenova. Jones je krenula i u peti nalet — i Gea se na trenutak prestala smijati kad je Arhiva nestala u eksploziji. Dvadeset tisuća kutija s filmovima pretvorilo se u zadimljeno smeće. Deset tisuća rijetkih kopija, od
KIKA
kojih su mnoge bile nanadomjestive. Jednom jedinom bombom Jonesova je izbrisala dva stoljeća filmske povijesti. "Ne brinite", viknula je Gea. "Od većine imam duplikate." Preţivjeli, skutreni ispod ruševina, i slušajući kako se Jonesova okreće da napravi još jedan prelet, maglovito su shvatili da ih to Gea bodri. Ona je mislila da je taj gubitak njih pogodio koliko i nju, iako bi zapravo svi oni bili spremni sve dosad snimljenje filmove, do zadnjega palca, prodati za šansu da se izvuku iz tog pakla. I sad se Gea ponovno nasmijala. Avion je pravio još jedan zaokret. Neki su predosjećali da bi to mogao biti zadnji nalet, a neki su ĉak uspjeli biti tako radoznali da dignu glavu i pogledaju što se to zbiva. Jonesova je doletjela ravno i bez vrludanja. Ispalila je rakete u paru, i obje su jurnale ravno na Geu — i u zadnji ĉas skrenule, pro-mašivši je za tri prsta. Potom ih je prema njoj zavrištalo sve više i više, no sve su eksplodirale stotinu metara iza nje. Sve je poĉelo sliĉiti cirkuskoj predstavi s bacanjem noţeva, jer su joj projektili prolazili kraj gleţnjeva, ruku, ušiju, koljena. A avion je i dalje nastavljao dolaziti, i Gea se nastavljala smijati. Preko ĉitavih Geinih prsa pojavio se niz rupa od metaka. Ona se nasmijala još glasnije. Ĉinilo se da Jonesova na avionu ima deset teških topova, i kad se primakla, svi su oni otvorili vatru. Gea se zanjihala, oblivena krvlju, istoĉkana od nogu do masivne glave. No svi su vidjeli da joj nije ništa. Avion se uspravio, poĉeo uspinjati... i nastavio uspinjati. A otprilike tri kilometra, kad je već bio samo toĉkica, ponovno je zakruţio. "Pa ipak mu, Cirocco, neću uĉiniti ništa naţao!" povikala je Gea. Potom je pogledala svoje tijelo, namrštila se, pa se okrenula i ugledala šefa rasvjete što joj je uvijek visio na naslonu mecima izbušena stolca. "Daj da idemo na sljedeću scenu", rekla mu je. "I skupi mi šminkersku ekipu. Imamo puno posla." Šef rasvjete se nije ni pomaknuo i Gea se namrštila, a onda nagnula stolac i vidjela da je tu samo pola šefa rasvjete. I zato je, izvikujući naredbe, otkoraĉala u plamenove. *** "Pa mislim", rekla je Cirocco napokon, priliĉno pogruţena. "To mi se u jednom ĉasu uĉinilo zgodnom idejom."
KIKA
Nije bilo nikakva divljeg pobjedniĉkog slavlja poput onog što su ga Conal i Nova osjetili za zraĉnoga boja sa zuj-bombama. Cirocco ih je manje-više sve pitala što misle smije li to izvesti, i oni su se svi manje-više suglasili da bi trebala. I tako je u sve to ušla s hladnom koncentracijom i temeljitošću koja ih je sve, ukljuĉivo i Cirocco, pomalo uzdrmala. Samo za posljednjeg naleta, kad je zapucala u tu nakazu što se nazivala Geom, Cirocco je osjetila kako je u njoj prokljuĉala mrţnja. Napast da joj dadne sve što ima, da u tu stvar izlije svu vatrenu moć i ponada se beznadno da će je time raznijeti, bila je upravo strahovita. Pitala se razumiju li ostali zašto se ona, na kraju, zadovoljila demonstracijom sile i sitnim ozljedama. Geu nije bilo moguće ubiti na takav naĉin. Ona bi mogla sjesti na atomsku bombu, pretvoriti se u paru, i potom niknuti iz groba. Gea nije bila besmrtna. Već je bila nacikla, senilna, i svakoga dana sve luĊa. Nije mogla još dugo... još najviše sto milenija. A Ciroccina je zadaća bila da je ubije. Svi su spustili pogled na plamenu ruinu koja je nekoć bila Pande-monij. Samo je jedna zgrada ostala stajati. Nema sumnje da je to bio "dvorac" o kojem je priĉao Špici, napravljen od zlata i platine. Adama će vjerojatno smjestiti tu, vjerojatno u kolijevku od masivnoga zlata, i dati mu dijamante velike kao gušće jaje da se njima igra. "Zašto je nisi naprosto zbrisala?" upitao je Conal tiho. "Ti je još ne razumiješ", odgovorila je Cirocco. "Da sam uništila dvorac, ili ubila Geu, smrtandel bi samo nastavio letjeti, i to prenisko da bismo mogli uhvatiti Adama. Nastavio bi letjeti dok se ne raspadne, i Adam bi poginuo." "Ja to ne razumijem", priznao je Conal. "Rekla je sidi i bori se. Pa dobro, prihvatila si borbu. Što ona oĉekuje? Hoće da sletiš, pa da se malo pohrvete?" "Conal, prijatelju stari... ja to ne znam. Moţda Gea ţeli upravo to. imam osjećaj da..." "Što?" ponukao ju je Conal. "Hoće da joj doĊem s maĉem u ruci." "To ja ne pušim", odgovorio je Conal. "Mislim... Isuse, to zvuĉi kao ĉista ludnica. Mislim da je to zato što ne mogu naći prave rijeĉi. Nije to 'fair play', ali njoj je na umu... nešto. Ne baš uvijek, i ne baš uvijek zdravoumno, ali po svemu što si mi o njoj priĉala rekao bih da bi ipak
KIKA
malo bolje izjednaĉila snage. Ja, eto, ne mislim da ti ne bi ostavila baš nikakvu šansu." Cirocco je duboko uzdahnula. "Ne mislim ni ja. A Gaby veli..." Brzo se prekinula jer joj je Robin uputila ĉudan pogled. "No u svakom sluĉaju, Gea mi ne misli reći što zapravo ţeli, osim da doĊem i da se borim. To bih morala shvatiti." Ponovno su utihnuli i sad su svi pogledali na pokolj. Dolje su ginu-la ljudska bića i neduţne ţivotinje. Ti su ljudi bili u sluţbi zla, makar sami moţda i ne bili zli, i Cirocco nije ţalila što ih je pobila. Ipak u tome nije nalazila zadovoljstvo i nije osjećala nikakav ponos. "Mislim da će mi pozliti", rekla je Nova. "Jako ţalim, malena", odgovorila je Cirocco. "Zahod je sasvim u repu." ' "Nemoj ništa ţaliti", viknula je Nova i zatvorila oĉi. "Ja sam htjela da ih pobiješ, sve do posljednjeg! Uţivala sam kad si ih ubijala. Ja samo... imam slab ţeludac, i to je sve." Zajecala je i molećivo pogledala u Cirocco. "I ne zovi me malena", prošaptala je i poletjela prema repu aviona. Uslijedila je kratka, nelagodna stanka, a onda je Chris prekinuo šutnju. "Ako te zanima moje mišljenje", rekao je on, "meni bi bilo draţe da to nisi uĉinila." Ustao je i pošao za Novom. "Pa mislim, meni je drago što si to uĉinila", javila se Robin zaţa-renim glasom. "Ţao mi je samo što nisi još malo pucala po Gei. Velika Majko, odvratnog li stvora." Cirocco ju je jedva i ĉula. Nešto ju je grizlo, nešto što nije slutilo na dobro. Chris obiĉno ne bi kritizirao njezine ĉine. On je na to, razumije se, imao savršeno pravo, ali to obiĉno naprosto nije ĉinio. No onda je, kad je o tome još malo promislila, zakljuĉila da je on zapravo i nije kritizirao. "Chris", zapoĉela je i okrenula se u sjedalu. "Što si..." "To će vjerojatno zakomplicirati stvari", rekao je on. Mahnuo je rukom prema njima i slegnuo ramenima kao da se ispriĉava. "Netko bi morao pripaziti na nj", rekao je i povukao vrata. "Ne!" kriknula je Cirocco i nasmijala mu se. No bilo je već prekasno. On je već bio vani, i vrata su se uz tresak zatvorila. Mogla je samo,
KIKA
uţasnuta i fascinirana, gledati kako se padobran otvara i klizi prema Pandemoniju. Chris i Adam iste su minute dotakli tlo.
DRUGA PREDSTAVA Uvijek sam bio inokosan, ĉak i kad sam imao ortake. Sam Goldwyn
JEDAN Zombiji su bili svaki u svom kavezu, poslaganima u redu, a svaki je bio otprilike dvadesetak metara daleko od svog najbliţeg susjeda. Cirocco nije ţeljela pitati, ali je znala da mora. "Jesu li... već mrtvi?" "Ne, kapetane", odgovorila je Valiha. "I što rade?" Valiha joj je rekla. Od toga joj je odmah bilo malo lakše. Ropstvo je pradrevno zlo kojeg se, u ovom ili onom obliku, ljudski rod nikad neće osloboditi. Pa ipak, Valihina opaska o upoznavanju s pravima i pravednom suĊenju nekako ju je zaboljela. Zaboljela ju je zato što toga na Gei nije bilo, a bez nekakvih pravila ljudska je ţivotinja, po svemu sudeći, bila spremna na sve — pa i na nasumiĉno ubijanje jedanaestero ljudi. Cirocco nije bila toliko budalasta da bi nad njima plakala. Ali je već bila tako umorna od ubijanja, i od zapovijedanja da se nekoga ubije. Predosjećala je da bi to moglo postati odveć jednostavno. Nije se ţeljela igrati Boga. Ţeljela je samo da je puste na miru. Ţeljela je da odgovara samo samoj sebi, i nikom drugom. Ĉeznula je za totalnom privatnošću, za dvadesetak godina koje bi provela sama sa sobom da iz svega toga izvuĉe svoju izbrazdanu dušu i pokuša s nje sprati sve grijehe. Nije više podnosila smrad tog stvora zvanog Cirocco Jones.
KIKA
Poriv da skoĉi iz aviona i poĊe za Chrisom u skoro sigurnu smrt bio je nesavladiv. Nova, Robin i Conal jedva su je u tome uspjeli sprijeĉiti. Ona i nadalje nije znala je li je ta ţelja vukla prema samoubojstvu, ili ju je bio toliko obuzeo bijes da je pomislila kako bi Geu mogla pobijediti boreći se s njom nosom u nos. Osjećala je gnjev i oĉaj u otprilike istom razmjeru. Kako bi bilo lijepo naprosto leći. Ali je pred njom bila još jedna bitka. I moţda posljednja. Zombiji su se lijeno i besciljno vukli po svojim kavezima. Borila se s muĉninom koja ju je preplavila, i pobijedila, ali ne prije nego što je to Valiha opazila. "Ne bi se trebala osjećati odgovornom", zapjevala je Titanida. "To nije bilo tvoje djelo." "To znam." "To nije tvoj svijet. Nije ni naš, ali mi ne osjećamo griţnju što ga ĉistimo od takvih ţivotinja." "Znam, Valiha. Znam. Nemoj mi više o tome govoriti", zapjevala je. Istina jest da su ti ljudi zasluţili smrt. Pa ipak, s nekakvom iskonskom i alogiĉnom izvjesnošću, Cirocco je jasno osjećala da nitko ne zasluţuje ovo. Mislila je da su zuj-bombe nešto najgore ikad stvoreno, no onda je Gea smislila zombije. Zujbombe su se najednom pretvorile u odveć ţivahne zloĉeste maĉiće. "Što si rekla?" upitala je Nova. Cirocco ju je kratko pogledala. Mala je bila malo zelena, ali se dobro drţala. Cirocco joj to nije mogla zamjeriti; zombije nije bilo lako probaviti. "Samo raspravljamo... o smrtnoj kazni. Ma nije vaţno. Ti, znaš, ne bi trebala bid tu." "Htjela bih vidjeti kako umiru." Cirocco se i ponovno nije iznenadila. Nova je pokazala da ima dara za borbu, ali joj se krv nije milila. Cirocco je to odobravala. Zombiji su, meĊutim, bili nešto posve drugo. Novini joj motivi nisu bili poznati, iako je nagaĊala da imaju nekakve veze s onom kreaturom, koja nije nikako htjela umrijeti, nego je neumoljivo nastavila kloparati prema njoj. Što se pak tiĉe Cirocco, ona je osjećala da je ubijanje zombija ĉin istinskog ĉovjekoljublja. "Da krenemo", rekla je. "Daj prvog u komoru."
KIKA
Robin i Frulica privezali su za kavez konopac pa ga primitivnom cestom odvukli do graĊevine sliĉne garaţi, otprilike jedan kilometar daleko. Imala je nekoliko prozora, ljestve što su vodile do krova i kapak na njemu, i bila je donekle hermetiĉka. U tu su graĊevinu ubacili kavez i za njim hermetiĉki zatvorili vrata. Frulica je pogledao kakav je vjetar i javio da će ostati unutar prihvatljivih granica. Problem je bilo otkriti što je pobilo zombije i to još s takvom zapanjujućom djelotvornošću. Nije se baš ĉinilo vjerojatnim da su potrebni svi sastojci Novina ljubavnog napitka. Pred njima je bilo mnoštvo pitanja. Cirocco se nadala da na neka od njih neće nikad biti potrebno odgovoriti, jer je iz gorkog iskustva znala da Gea u stvari, koje u prvi mah izgledaju prekrasno, zna ugraditi psine. U receptu je bila i krv. Mora li biti odreĊenoga tipa? U njemu je bila i stidna dlaka. Bi li jednako dobro djelovala i dlaka s Novina tjemena? Djeluju li samo plave stidne dlake, ili bi svaka bila dobra? Ali bi moglo biti i gore od toga. Gea bi pokatkad znala planirati daleko unaprijed. Nova je bila isplanirana. Ona je bila kći Chrisa i Robin, ali ne na uobiĉajeni naĉin. Gea je sve to mogla isplanirati još suptilnije. Moglo bi se na kraju pokazati da posao mogu obaviti samo Novina krv i samo njene stidne dlake. Još se nije uspjela prisiliti da to Novi i kaţe. Prvi je dio posla bio jednostavan. Cirocco se popela na ljestve, otvorila kapak na krovu, pa ubacila odmjerenu koliĉinu balzamine — ono što je Nova zvala "benjaminom". Potom se spustila, i sad su se svi skupili oko prozora. Zombi je ostao mrtav hladan. "Dobro", rekla je Cirocco. "Prozraĉite, pa da pokušamo s javan-skim paprom." DVA Conal je stajao u vodi do prsa i gledao Robin kako bućka mimo njega s mnogo više volje nego elegancije. Široko se nasmiješio. Gospode, kolika marljivost. Kad bi se bar malo opustila, prepustila, zaboravila na svjetske brzinske rekorde i dala svom snaţnom sitnom tijelu da ono preuzme komandu...
KIKA
Lekcije su poĉele ubrzo nakon povratka. Robin je rekla da se više nikad neće dati zatjerati u škripac samo zato što ne zna plivati, a Conala su izabrali da je tome uĉi. On protiv toga nije imao ništa. On je bio samo pristojan plivaĉ, i nikakav uĉitelj, ali je mogao stajati u vodi i pokazivati joj, i hvatati je kad bi poĉela tonuti, i to se ĉinilo dovoljno. Pogledao je preko Robin, onamo gdje je voda bila duboka i brza, i opazio Novu koja se gibala bez napora kao foka. Bilo bi mu drago da se time mogao ponositi, ali je ĉinjenica da postoje ljudi roĊeni za vodu, a ona je bila jedna od njih. Smiješno je da mu je na to ukazalaa osoba s punih osamnaest godina. A sad je već bila dvaput bolji plivaĉ no što će on to ikada biti. Ĉinilo se, meĊutim, da se ništa od toga nije moglo odnositi i na majku. Robin je ponovno potonula kao sjekira, i Conal se otisnuo. U nekoliko je zamaha već bio kraj nje. Plutala je na leĊima i hvatala zrak. "Dobro mi je", rekla je. "Ali sam bar nauĉila taj dio." "Sve si bolja." "Daj, Conal, nemoj mi lagati. Nikad neću biti dobar plivaĉ." Privukao ju je bliţe obali, i sad su oboje stali. Nova je zviznula pokraj njih i preko uske se plaţe uspentrala na platformu, vitka i sjajna, dok je s nje kapala voda, pa onda otresla kosu. Pognula se, dohvatila ruĉnik i ţestoko si njime protrljala kosu. "Vidimo se kod kuće", rekla je i krenula plaţom. Conal je s nje skrenuo pogled i prenio ga na Robin, pa opazio da ga ona gleda. "Dobar komad, ha", rekla je Robin tiho. "Valjda sam se zapiljio..." "Daj ne budi stidljivko. Ja joj moţda i jesam mati, ali znam što je dobar komad." "U svemu je nasmješnije", priznao je Conal, "da je ja zapravo i nisam gledao kao djevojku. Mislim, ne seksualno. S vama dvjema, znaš, plivam skoro svaki dan, tako da sam se privikao da je gledam. Ona je jedna tako nevjerojatno zdrava ţivotinja. Iz nje kao da zraĉi." Robin mu je upudla skeptiĉan pogled, i zato je on zaigrao oĉekivanu ulogu, pa se poĉeo pretvarati kao da se posramio, i tresti glavom kao da je uhvaćen u laţi. Ali najsmješnije u svemu bilo je što to jest bila
KIKA
istina. Mogao je ĉitav dan biti kraj gole Nove a da mu u glavu nijednom ne dode seksualna misao. Postojali su snovi ostvarivi i oni neostvarivi, i Nova je i sad i zauvijek bila onaj potonji. Što je prava šteta, ali tako to jest. I zato su se sada oboje trudili da uspostave uzajamno poštovanje, koje se prema pravom prijateljstvu odnosilo još bojaţljivo, no njemu se i to baš dopadalo. Ali to nije ni na koji naĉin utjecalo na njegovo uvaţavanje njene zgromljujuće ljepote. Svijet moţda i nije baš tako loš kad u njemu ţivi i takvo stvorenje. I nije li onda to baš meni sliĉno, pomislio je, da me usred gordosti obori spoznaja da neobjašnjivo i najednom postajem nelagodno svjestan Robin kao ţene. Pa mislim, za to je ona kriva. Nije smjela pokretati te teme. Izgacali su van i obrisali se paperjastim bijelim ruĉnicima s Junc-tiona. Conal ju je stalno kradomiĉno pogledavao. Sjedila je na velikoj glatkoj stijeni i brisala se izmeĊu noţnih prstiju, istanĉana kao maĉka. I sasvim sigurno nije izgledala kao da joj je ĉetrdeset godina. Izgledala je kao da ima... tridesetak, i to na niţu stranu. Ali godine su ĉudna stvar. Moţeš imati dvadest i osam i biti tjestast, gvaljast stvor, prava smuculja od ĉovjeka. A moţeš imati i pedeset pet i imati ĉvrst, ravan trbuh i sijati se od zdravlja, i oko oĉi imati bore od smijanja. Isto je i s kosom. Ošišanom visoko i neprirodno oko uha, onog u središtu ĉudno peterokutnog crteţa. Prava strava kad to prvi put ugledaš, ali kako je prolazilo vrijeme, to se u njezinu sluĉaju ĉinilo sve više na mjestu. Baš kao i zmije. Mislim, to te je zaista moglo otkaĉiti, te zmije što su se ovijale oko ruke i noge, s jednom debelom petljom što je prelazila preko dojki, i s glavama okrenutim jedna prema drugoj. Ali nakon što bi to ĉovjek gledao nekoliko minuta, sve je to bilo samo Robin. I više od toga; one su već i same po sebi bile nešto lijepo. "Jesi li napisala oporuku?" upitao je, ţestoko trljajući kosu. "Oporuku? Misliš, za sluĉaj da umrem? Ovdje od toga i ne bi bilo neke korisd, zar ne? Tu nema vrzinih kola — ili javnih sudova, ili što li već imaju na Zemlji." "Mislim da nemaju. Ali kad ti umreš, ovo bi trebalo spasiti." Ona mu se široko nasmiješila.
KIKA
"Moje ti se zmije sviĊaju? Nemam ništa protiv toga da me, kad sve bude gotovo, oderu i ustave." Ustala je i okrenula mu se licem. "Dotakni ih, Conale." "Ma što ti..." "Samo ih dotakni. Molim te." Ispruţila je ruku, i on ju je prihvatio. Oklijevajući i pitajući se ne šali li se to ona nekako s njim, prstom je dotakao kraj zmije. Ona se triput obavijala oko mezimca, i zato je jagodicom prsta pošao njezinim tragom. Prelazeći preko njene nad-lanice malo se udebljala, da bi potom napravila tri petlje oko podlaktice. Ĉitavom ju je duţinom lagano dodirivao. Zatim još tri puta oko nadlaktice. Okrenula se i on joj je prevukao ruku preko ramena i spustio meĊu lopatice, i onda je ona podigla golu ruku — onu bez tetovaţe — i nastavila mu se okretati pod rukom sve dok se ponovno nisu našli licem u lice, i on joj je prevukao prste preko dojki, pa ih spustio izmeĊu njih, pa pošao ispod njih, pa otvorio šaku i uhvatio je za dojku. Ona je spustila pogled na njegovu ruku. Disala je duboko i jednoliĉno. "Sada drugu", rekla je. Tako se on spustio na koljeno i dotakao joj stopalo. Zmijin je rep poĉinjao na malom prstu. Na gornjoj je strani stopala opisivao slovo S, a potom se ovijao oko gleţnja i pravio dvije pedje oko lista. On ga je slijedio, vrlo polako, i osjećao ĉvrsto, bodro mišićje ispod koţe, koja je bila savršeno glatka. Na drugoj je nozi, opazio je, imala vrlo sitne dlaĉice. Obilazeći bedro, zmija je nabrekla. Vjerno ju je slijedio i, kad se izgubila iz vida, posegnuo za leĊa. Tad se ponovno okrenula, i ruka mu je pošla preko njezina boka, preko straţnjice, i zatim joj se još jednom poĉela uspinjati uz leda. Robin je podigla ruku, i on je posegnuo ispod nje i odostraga je uhvatio za drugu dojku. Zadrţao ju je tako jedan trenutak, pa ispustio. Ona se okrenula i tuţno mu se nasmiješila. Onda ga je uhvatila za ruku, ispreplela svoje prste s njegovima, i sad su, jedno uz drugo, krenuli plaţom. Dugo je vremena osjećao ĉudno zadovoljstvo što ne mora ništa kazati. Ali taj osjećaj nije mogao potrajati vjeĉno. "Zašto?" upitao je napokon. "I sama sam se to pitala. A sad se pitam jesi li ti našao bolji odgovor od mene."
KIKA
"Je li to... zbog seksa?" Conale, rekao je samome sebi, ti si šampion suptilnosti. Idemo, curice, sa svim svojim sitnim seksualnim problemima doĊite striĉeku Conalu. On će ih zgaziti okovanom cokulom. "Moţda. A moţda i nije tako jednostavno. Mislim da sam samo poţeljela da me netko dira. Namjerno. Doticao si me dok si me uĉio plivati, ali to nije isto... pa ipak me je uznemirilo, to što je to tako lijep osjećaj." Conal je promislio o tome. "Oprat ću ti leda. Znam kako se to radi." Ona mu se nasmiješila. Oĉi su joj se sjajile od suza, ali se nije baš nimalo ĉinilo da će zaplakati. Bilo je to ĉudno. "Hoćeš? Baš bih to voljela." Ponovno je uslijedilo vrijeme šutnje. Conal je već vidio stepenice što su vodile do Junctiona, i bilo mu je ţao što su već stigli. Poţelio je da je plaţa duţa. Volio ju je drţati za ruku. "Bila sam... jako nesretna ĉitav ţivot", rekla je tiho. On ju je pogledao. Gledala je u vlastite noge što su tapkale kroz pijesak. "Već dvije godine nisam imala nikoga. Kad sam bila djevojka, svakog bih tjedna imala novu ljubavnicu, kako to već kod djevojaka biva. Nakon što sam se vratila s Gee, poţeljela sam jednu ţenu za ĉitav ţivot. Našla sam ih tri, i najduţa je veza potrajala godinu dana. I tako sam zakljuĉila da naprosto nisam stvorena za stalnu vezu. Posljednjih pet godina Ijubovala sam ne zato što bi to bilo lijepo — zapravo je strašno, jednom kad prestane ono slatko — nego zato što je bilo odveć ruţno ne ĉiniti to. Na koncu sam od svega digla ruke i sasvim se odrekla seksa." "Zvuĉi... grozno", rekao je Conal. Sad su već bili u dnu stepenica. Conal se već poĉeo uspinjati, ali je Robin stala, i dalje ga drţeći za ruku. On se okrenuo. "Grozno?" Niz obraz joj se skotrljala suza, pa ju je otrla slobodnom rukom. "Seks mi baš jako i ne nedostaje. Ali mi nedostaje dodir. Da me netko grli. Da nekoga drţim u zagrljaju. Nakon što je Adam otišao... nema više nikoga da me dira." Nastavila ga je gledati, a on se osjećao nervozno kako se nije osjećao sve od prvog mjeseca dizanja utega. Conal prema ţenama nikad nije bio bojaţljiv, ali ova i njena kći bile su nešto drugo, i to je nadilazilo ĉinjenicu da su lezbijke.
KIKA
Ĉvrsto mu je stisla ruku, i tako je on pomislio ma kvragu, i obujmio je i malo zakrenuo glavu da je poljubi. Vidio je kako joj se usne razdvajaju, no onda je ona okrenula glavu i on ju je već poĉeo ispuštati, no u tom ga je ĉasu ona već bila obgrlila, i tako joj je on stavio ruke na leda i to, bar se tako nadao, posve oĉinski, a ona mu je poĉela primicati usne, polako, i suhe mu usne pritiskati na vrat. Sve u svemu, bilo je to obavljeno gracioznošću desetgodišnjaka koji odraĊuje kaznu u igri fantoma, ali kad su obavljene sve prilagodbe, tijesno su se pritisli od koljena do ramena, i Conal je osjetio kako mu njene suze teku po prsima. Drţala ga je ĉvrsto, i on joj je njuškao tjeme i išao joj rukama gore-dolje po glatkim krivinama leda. Nekoliko se puta pokušao odvojiti, no ona ga je i dalje drţala. Nakon nekog vremena nije više ni pokušavao, već se poĉeo zanositi nekim neobuzdanostima. To je, meĊutim, bilo u glavi; ostatak se njega već pomakao mnogo dalje, i otud njegova zapanjenost i smetenost. Napokon je ona otrla oĉi i odmaknula se za pola pedlja, ali ga je i dalje lagano drţala za bokove. "Ah... Robin, ne znam koliko ti znaš..." "Dovoljno", odgovorila je ona i spustila pogled izmeĊu njih dvoje. "Ne moraš se ispriĉavati u njegovo ime. Znam da tvoj prijatelj dolje vodi svoj nezavisni ţivot, i da je jedan dodir dovoljan da ga uzbudi. I da on moţe reagirati bez obzira što ti mislio o samoj stvari." "Ja... ovaj, on i ja se obiĉno jako dobro slaţemo." Ona se nasmijala, pa ga ponovno zagrlila, i onda sveĉano podigla pogled. "Ti, naravno, znaš da to ne bi išlo." "Da. To mi je jasno." "Mi smo isuviše razliĉiti. I ja sam isuviše stara." "Nisi ti isuviše stara." "Vjeruj mi, jesam. Moţda mi i ne bi trebao prati leda. Moţda bi to za tebe bilo odveć naporno." "Moţda i ne bih trebao." Pogledala ga je ĉeznutljivo, pa krenula stepenicama. Zastala je, na trenutak ostala sasvim nepomiĉna, pa se vratila i stala na posljednju stepenicu. Tako se dovela u njegov nivo. Stavila mu je ruke na obraze i poljubila ga. Jezik joj je poletio oko njegovih usana, a onda se odmaknula i opustila ruke. "Jedan ću sat biti u svojoj sobi", rekla je. "Ako si pametan, ostat ćeš tu gdje jesti." Okrenula se, i dok se uspinjala stubama, Conal je gledao
KIKA
kako joj na golim leĊima plešu zmije, i tako sve dok se nije izgubila iz vida. On se okrenuo i sjeo na stepenice. Uslijedilo je izluĊujućih deset minuta, za kojih je stalno ustajao i sjedao. Bez obzira na sve, u takvom stanju nije mogao u kuću. U ovom se ĉasu traţilo racionalno razmišljanje. Situacija je zahtijevala da se malo ohladi. Bila je posve u pravu. To nikako ne bi išlo. A samo jednom bilo bi budalasto, to je rekla i sama. Za nju jednom ne bi bilo dosta, a jednom bi za nj bilo najviše. Samo eksperiment, unaprijed osuĊen na propast. Ponovno je podigao pogled prema zvijezdama. Još su mu pred oĉima bila njena skladna leda. "Pa mislim", uzdahnuo je, "prošlo je već podosta vremena otkako me netko zadnji put optuţio da sam pametan." Spustio je pogled u vlastito krilo. "Ti si to odmah znao, zar ne?" TRI Valiha je sjedila na brdu s kojeg se otvarao pogled na Tuxedo Junction, kraj široke pruge spaljene zemlje. Iz pepela je već nicalo bilje i raslo oko izbijeljelih kosti. Uskoro će to mjesto biti teško i otkriti. Tu je leţalo i nekoliko ljudskih lubanja. Jedna je bila mnogo manja od ostalih. Ruke su joj bile marljive. Poĉela je sa širokom, vjetrom i kišom najedenom daskom i kompletom alata za rezbaranje. Djelo je sad već bilo skoro gotovo, no ona ga je bila tek periferno svjesna. Ruke su joj radile same od sebe. Misli su joj bile daleko. Titanidi ne spavaju osim u dojenaĉkoj dobi, ali ipak zapadaju u stanja smanjene svjesnosti koja traju dva do tri reva. Bilo je to razdoblje sanjarenja, kad se misli razlijevaju u šir, lutaju po prošlosti i mjestima koja im se zapravo ne mile. Ponovno je proţivljavala vrijeme što ga je provela s Chrisom. Ponovno je osjetila njegovu gorĉinu, onu njoj tako stranu i ţestoku ţelju, tako duboku u njegovoj duši, koja joj je branila pravo Ċa svoje tijelo dijeli s drugima njoj dragim; ponovno je ţivjela ono predugo doba rastajanja kad se on iz divno šašavog pretvorio u sto posto opaljenog, onog sporog i ponovnog stjecanja povjerenja i spoznaje da
KIKA
vjerojatno više nikad neće biti kako je bilo. Dotakla se još jednom svoje duboke ljubavi prema njemu, nepromjenjene i nepromjenjive. Pomislila je na Bellinzonu. Ljudi su sterilizirali svoj zaviĉajni planet. U tu su se svrhu posluţili oruţjem koje je nadilazilo moć njezina shvaćanja, oruţjem koje je moglo ĉitav Hiperion pretvoriti u usijano staklo. Po glavi joj se motala misao kojom se u budnom stanju ne bi bavila. Kad bi imala takvo oruţje, sterilizirala bi Bellinzonu. Pritom bi izginuli mnogi valjani ljudi, i to bi bila prava šteta. Sigurno je, meĊutim, da bi u takvom ĉinu dobro prevagnulo nad zlim. Kotaĉ je bio njen dom. Ti došljaci bili su rak što mu je izjedao ţivo srce. Bilo je i dobrih ljudi, to sigurno. Ĉinilo se ipak, kad ih skupiš dovoljno na hrpu, da medu njima onda prevlada ono zlo. Još je jednom promislila o tome, i zakljuĉila da ljudi na Zemlji zacijelo misle to isto. "To baš nije dobro djelo, ali dobro preteţe nad zlim. Ţalosno je što pritom ginu i nevini..." Valiha je nevoljko odbacila svaku misao o sterilizaciji Bellinzone. Morat će nastaviti onako kako su to već mnoge kiloreve radili i ona i ostali Titanidi: morat će se protiv raka boriti ćeliju po ćeliju. S tom se mišlju Valiha prebacila iz snovitog u stvarno vrijeme, i opazila da je dovršila svoj rad. Podigla ga je prema svjetlu i kritiĉki pregledala. Nije joj to bilo prvi put da je napravila tako nešto. Ali tome nije znala imena. Titanidi nisu nikad pokapali svoje mrtve. Naprosto bi ih bacili u rijeku Ofion i pustili da ih voda nosi. I nisu podizali spomenike. Titanidi" mimo Gee nisu imali boga. Voljeli je nisu, ali vjerovanje u nju nije bilo ĉin vjere. Gea je bila stvarna kao sifilis. Titanidi se nisu nadali zagrobnom ţivotu. Gea im je rekla da tako nešto ne postoji, i oni nisu imali razloga da joj ne povjeruju. Stoga nisu ni imali s njom povezane rituale. Valiha je, meĊutim, znala da je kod ljudi drukĉije. Vidjela je već pogrebne obrede u Bellinzoni. Vazda pragmatiĉna, ne bi se nikad odvaţila ustvrditi da su ti obredi bezvrijedni. A sad je pred njom bilo trinaest leševa, i svi su bili neidentificirani, i nije se moglo odrediti je li koji od njih bio pripadnik kojeg od ĉitavog babilona zemaljskih kultova. I kako da u tom sluĉaju postupi razumno biće?
KIKA
Odgovor je glasio: rezbaranje. Svaki je od izradaka bio drukĉiji i predstavljao svojevrsnu slobodnu asocijaciju — izniklu iz Valihina nepotpunog razumijevanja — na ljudske toteme. Ovaj je na sebi nosio kriţ, i trnovitu krunu. Bili su tu i srp i ĉekić, polumjesec, Davidova zvijezda i mandala. Bili su tu i slika Mickeyja Mousea, televizijski ekran s CBS-ovim okom, kukasti kriţ, ljudska ruka, piramida, zvono i rijeĉi SONY. A na vrhu je stajao najmistiĉniji od svih simbola, onaj nekoć ispisan na Ringmasteru: bio je to NASA-in amblem. Uĉinio joj se dobar. Televizijsko je oko bilo centrirano iznad piramide. To ju je podsjetilo na još jedan simbol koji bi joj mogao dobro doći: slovo S prekriţeno s dvije okomite crtice. Slegnula je ramenima, ustala i zašiljeni kraj plakete poloţila na zemlju. Lupila je po njoj prednjim lijevim kopitom i ĉvrsto ga usadila u zemlju. Ritnula je lubanje i kopitom ih okupila oko plakete, pa pogledala u nebo. Ali tako to neće ići; gore je bila Gea, a njoj se nije isplatilo govoriti. I tako se osvrnula ukrug po svijetu koji je voljela. "Ti koji da jesi i kakav da jesi", zapjevala je, "moţda budeš htio te odletjele ljudske duše priviti na grud. O njima ja ne znam ništa, osim da je jedan bio jako mlad. Drugi su bili, bar neko vrijeme, zombiji u Lutherovoj sluţbi, zla stvorenja, ne više ljudska. Bez obzira što da uĉinili u ţivotu, u nj su krenuli nevini, kao i svi mi, i zato prema njima ne budi prekrut. Kriv si ti što si ih uĉinio ljudima, što je pokvareni trik. Ako te ima, morao bi se stidjeti." Odgovor nije oĉekivala, a nije ga ni dobila. Valiha je kleknula i skupila rezbarski alat pa ga spremila u torbicu. Ritnula je iverje i na ĉitav taj mirni prizor bacila još jedan pogled. Još se jednom upitala zašto je to uĉinila. Već je bila spremna krenuti prema Junctionu, ali je ugledala Rockyja kako se prema njoj uspinje stazom, i zato ga je priĉekala. Kad se malo vratila mislima u prošlost, zakljuĉila je da je odluku o njegovu prijedlogu donijela za vrijeme drijemeţa. On joj je prišao bez rijeĉi i pogledao njenu rukotvorinu. Neko je vrijeme stajao u sveĉanoj tišini, onako kako to ĉine ljudi na groblju, a onda se okrenuo Valihi. "Prošlo je tisuću reva", zapjevao je. Jedan kilorev, pomislila je Valiha. Ĉetrdeset i dva zamaljska dana Adamova i Chrisova zarobljeništva u Pandemoniju.
KIKA
"Odluĉila sam", otpjevala mu je ona. "Zakljuĉila sam da ne postoji dobar ĉas za donošenje novoga ţivota na ovaj svijet." Njemu je pogled pao, no onda ga je ponovno podigao i u njima se zaiskrila nada. Ona mu se nasmiješila i poljubila mu usne. "Taj dobar ĉas neće nastupiti nikada, a privlaĉi me misao da to uĉinim usprkos tome. A još me više privlaĉi misao da to uĉinim u ovo doba, bez Geina dopuštenja. Neka mu ţivot bude dug i zanimljiv." "Ljudi", zapjevao je Rocky, "te rijeĉi pokatkad izgovaraju kao kletvu." "Znam. A kaţu i 'Slomi nogu', da nekom donesu dobru sreću. Ja ne vjerujem ni u kletve ni u sreću, a ne mogu ni zamisliti da netko ţeli da mu ţivot bude kratak i dosadan." "Ljudi su ludi, to je opće poznato." "Ne govori mi o ljudima. Govori mi svojim tijelom." Ona mu je pošla u zagrljaj, i onda su se tijesno pripili i poĉeli se ljubiti. Prekinulo ih je zveckanje Valihina alata u torbici. Nasmijali su se, ona ga je odloţila, pa su se nastavili ljubiti. Bio je to prvi stupanj frontalnog snošaja. Iako on nije bio formal-iziran kao straţnji, ipak je i u njemu bilo puno ritualnog. Da bi se zagrijali, penjali bi se jedno na drugo, pa bi to uĉinili i još tri i ĉetiri puta za trajanja onog ozbiljnijeg ljubavnog ĉina. Pred njima je bilo pet zanimljivih reva. ĈETIRI Cirocco je sjedila u dubokoj šumi, dvadeset kilometara od Juncti-ona. Prije pet je reva naloţila vatricu. Ona je i dalje ţarko plamtjela. Klade još nisu izgorjele. Ĉudo. Jedan kilorev. Tisuću sati otkako su oteli Adama. "Što ste doznali?" Podigla je pogled i iza usplesalih plamenova ugledala Gabyno lice. Opustila se i spustila ramena. "Doznali smo kako se pravi otrovni plin, smrtonosan za zombije", odgovorila joj je ona. "Ali to smo doznali još davno." Otkrilo se da je svaka krv dobra, ĉak i Titanidska. Ali je dlaka morala biti stidna, i to ljudska. Dobra je vijest bila da ih nije trebalo puno. Od jedne se dlake mogla napraviti cijela funta smjese. Što se, meĊutim,
KIKA
ostalih sastojaka tiĉe, bilo je dovoljno iz Novina variva ispustiti samo jedan sastojak, pa da se upropasti ĉitav lonac. Titanidi su se prihvatili posla i sad su ga pripravljali na kante. "Što ste još doznali?" Cirocco je razmislila. "Neki moji prijatelji promatraju Pandemonij. Iz sigurne udaljenosti. Javili su mi o zadnjem seljenju, na podnoţje juţne visoravni. Nova i Robin su nauĉile plivati. Sad Conala uĉe poneĉemu što još nije znao o borilaĉkim vještinama. A ja ih uĉim pilodrati." Uzdahnula je i rukom protrla ĉelo. "Znam da su Chris i Adam ţivi i da im nije ništa. Znam da Robin 0 Conalu muĉe ĉudne misli. Znam da Nova i dalje prema meni osjeća isto, jer me pokušala slijediti ovamo. Ali je to pomalo prolazi. A znam da se polako pribliţava i mišljenju da su Titanidi vrijedni druţenja. I popriliĉno je već prihvatila Conala. A sad bih rado popila nešto, što nisam uĉinila već dvadeset godina." Gaby je pruţila ruku kroz plamenove. Ruka joj je gorjela, i Cirocco je dahnula i ustuknula pred njom. Zapiljila se u nejasno lice, i na njemu ugledala zapanjenost. "O", rekla je Gaby i povukla ruku. "Sigurno ti se uĉinilo strašno. Nisam vidjela vatru." Nije vidjela vatru, pomislila je Cirocco, i u glavi joj je iskoĉila slika. Bilo je to nešto što još nikad nije vidjela oĉima, ali joj je već dva desetljeća prolazilo kroz san. Gaby, a polovica lica i najveći dio tijela su joj pocrnjeli i pucaju i otvaraju se... "Nisi vidjela vatru", promrmljala je Cirocco i zatresla glavom. "Nemoj me puno pitati", upozorila je Gaby. "Ne mogu se svladati, Gaby. To se ne slaţe baš ni sa ĉim u što vjerujem. Ti si... kao kakav zagonetni duh iz bajke. Govoriš u rebusima. Nikad mi nije bilo jasno zašto duhovi u tim priĉama to što imaju ne mogu naprosto izgovoriti. Ĉemu sva ta zlokobna upozorenja, i sami odlomci i aluzije na nešto što je tako jezivo vaţno?" "Cirocco, ljubavi moja jedina... nitko ti ne ţeli pomoći više od mene. Kad bih mogla, rekla bih ti sve što znam, od toĉke A sve do toĉke Z, baš kao kod podnošenja letnog izvještaja. Ali ja to ne smijem. 1 postoji vrlo jak razlog zbog kojeg ja to ne smijem... a ni njega ti ne mogu reći."
KIKA
"Moţeš li bar aludirati?" Gabyne su oĉi postale vrlo daleke. "Brţe pitaj." "Mislim... Gea te motri?" "Ne. Ona motri radi mene." Kriste, pomislila je Cirocco. Sad je sve ili ništa, ali nemoj kukati. "Zna li ona da... dolaziš k meni?" "Ne. Ne mogu još dugo." "Moţe li je se kako..." "Pobijediti? Da. Odbaci sve oĉite odgovore. Moraš..." Zastala je i poĉela blijediti. Oĉi su joj, meĊutim, bile ĉvrsto stisnute a šake uprte u sljepooĉice, i onda je njena slika ponovno poĉela jaĉati. Cirocco je osjetila kako joj se na šiji diţu dlaĉice. "Bolje ti je da ništa i ne pitaš. Ili ne previše. Otkako je dobila Adama, uglavnom misli samo na nj." Gaby je protrljala oĉi zglavcima, ţmirnula, pa se naslonila na ruke i ispruţila noge. Cirocco je tek tada opazila da se vatra ugasila. I ne samo ugasila, nego i ohladila, pretvorila u sami prhki pepeo. Gaby je kroza nj provukla pete. "Da nije njezina ludila, Gea bi bila neranjiva. Tada ne bi mogla uĉiniti baš ništa. Ali, baš zato što je luda, upušta se u vratolomije. Zato što je luda, stvarnosti prilazi kao igri. Ona djeluje u skladu s pravilima. A taj je pravilnik iznikao iz njenih starih filmova, s televizije, iz bajki i mitova. Najvaţnije je od svega da shvatiš da ona nije dobar momak. Ona to zna, i draţe joj je da je tako. Da li te to na nešto upućuje?" Cirocco je bila sigurna da bi moralo, ali se bila toliko sabrala na slušanje da ju je to pitanje zateklo. Namrštila se, ugrizla za usnicu i ponadala se da to što će izreći neće zazvuĉad budalasto. "... dobri momci uvijek pobjeĊuju", rekla je. "Upravo tako. Što ne znaĉi da ćeš ti pobijediti, jer još nije utvrĊeno, prema njenim pravilima, da si ti uopće dobar momak. Ako ti izgubiš, proteći će bar još dva desetljeća dok se pojavi novi takmac." "Govoriš li o Adamu?" upitala je Cirocco. "Da. On je sljedeći mogući junak. Ona ga ĉuva u rezervi, i ĉeka da napraviš krivi korak. Njegova će zadaća, meĊutim, biti uţasno teška. Ona ţeli postići da je on zavoli. Prije nego što uopće doĊe do borbe s Geom, najprije ćeš morad pobijediti to. Eto zbog ĉega je Chris
KIKA
ostavljen na ţivotu. On dobiva ulogu Adamove savjesti. Ali kad Adamu bude šest ili sedam godina, Gea će Chrisa ubiti. I to je dio igre." Neko su vrijeme šutjele, i Cirocco je sve to pokušala probaviti. Osjetila je duboku ţelju da se protiv toga pobuni, ali ju je progutala. Sjećala se svojih rijeĉi upućenih Conalu. Oĉekivao si poštenu borbu? "Dosad si tome prilazila s pogrešne strane. Obdarena si moćima koje, ĉini se, ne ţeliš priznati. Fiziĉke si moći prihvatila priliĉno lako, ali su one druge jaĉe." Gaby je poĉela nabrajati na prste. "Imaš mnogo više saveznika od Gee. To su oni gore, i oni dolje. Neki će ti priteći u pomoć kad se tome najmanje nadaš. Imaš uhodu u neprijateljskom taboru. Posluţi se Špiclom, i vjeruj mu što ti kaţe. Imaš i nekakvog anĊela-ĉuvara", rekla je Gaby i široko se nasmiješila, pa mahnula palcem prema prsima. "Mene. Uĉinit ću sve što mogu da skrenem sreću u tvoju korist. Reći ću ti sve što mogu... ali ne oĉekuj pravodobna upozorenja. U mene se uzdaj kad je rijeĉ o dubokoj pozadini. U meni moraš vidjeti svoju krticu." Gaby je priĉekala da Cirocco sve to apsorbira. "I ne zaboravi, bolje je priĉekati dok se ne osjetiš za nešto spremna, nego se zaletavati kao muha bez glave. I sad. Ako hoćeš... dotakni me..." Gaby se zakašljala i skrenula pogled, i Cirocco je shvatila da je na rubu suza. Krenula je da ustane. "Ne, ne, ostani gdje jesi. Ništa seksi, ništa takvog. Ali, ako se do-taknemo, onda s tobom mogu još malo ostati u doticaju. Primakni se malo bliţe." Cirocco je to i uĉinila, i bose su joj se noge u pepelu spojile s Gabynim. Gaby je sjedila s bradom na koljenima, i dok su se tako drţale za ruke, ispriĉala je Ĉarobnici priĉu. PET Robin je gledala kako Conal ustaje, otvara vrata i odlazi. Priliĉno naglo, pomislila je, ali nije ništa pitala. Uzajamno su se iskoristili svaki za svoju svrhu. Pa ipak, mogao je bar kazati zbogom. No onda se vratio, odjeven u staru jaknu što ju je nosio kad su se upoznali u Bellinzoni, a koju je nakon Adamove otmice nosio sve manje. Prokopao je po dţepu pa izvadio dugu, debelu cigaru, onakvu
KIKA
kakve je prije pušio stalno, a sad samo pokatkad. Kad se bolje promisli, on je, otkako su se upoznali, prošao kroz mnoge promjene. "Mogu dobiti jednu?" upitala je Robin. Conal je ĉvrsto stisnuo cigaru zubima i pogledao je iskosa. Onda je, meĊutim, iz dţepa izvadio još jednu pa joj je dobacio. "Neće ti se dopasti", rekao je, pa sjeo na krevet i naslonio se na orijaške jastuke shrpane uz uzglavlje. "Baš lijepo mirišu", rekla je Robin. "Taj mi se miris oduvijek sviĊao." "Miris je jedno, pušenje drugo." Odgrizao je vršak cigare, pa je i ona krenula njegovim tragom, a onda kresnuo šibicom i, baš nimalo ne ţureći, pustio cigaru u pogon. Zrak se ispunio plaviĉastim, aro matiĉnim dimom. "Radi što hoćeš, samo ne udiši", rekao je i pruţio joj šibicu. Ona je srknula iz odgriţenoga kraja, i već se nakon nekoliko' sekundi gušila od kašlja. On joj je uzeo cigaru i stao je tapšati po leĊima sve dok joj se nije vratio dah, pa joj onda zgnjeĉio cigaru u pepeljari. "Priliĉno gadno, ha?" "Moţda bih mogla povući samo nekoliko dimova iz tvoje." "Kako te volja. Ti vodiš igru." "Zaista?" Okrenuo se i pogledao je, i nju je iznenadilo kad je opazila da je nervozan i spreman da se ispriĉa. "Ĉuj me, ţao mi je što nisam bio bolji. Pokušao sam, iskreno, ali nakon malo vremena nije mi preostalo drugo nego..." "O ĉemu ti to? Bio si sjajan." Njemu su se skupile oĉi. "Ali nisi svršila." "Conal, Conal..." Okrenula se i prebacila mu ruku preko prsa i nogu preko stegana, pa mu se ţestoko zavukla u pregib vrata. Potom mu je progovorila u uho. "Ja to nisam ni oĉekivala. Daj se sjeti. Je li se vidjelo da uţivam?" "Da", priznao je on. "Onda si bio sjajan. A orgazam nisam ni oĉekivala. Iskreno da ti kaţem, još mi nije jasno kako bi to uopće i bilo moguće, na takav naĉin. Ĉitav je projekt tijela kriv. Taj ĉin kao da i nije zamišljen da zadovolji ţenu."
KIKA
"Ali moţe", odgovorio je on. "Vjeruj mi na rijeĉ. Samo se moraš na nj priviknuti, to je sve. A ja moram nauĉid..." Tu mu se glas prekinuo, i sad su jedno drugom potraţili oĉi. On je fatalistiĉki slegnuo ramenima i naslonio se na jastuke. Robin je uĉinila isto. Dan je bio vruć. Oba su se tijela presijavala od znoja. Robin se osjećala predivno. U njoj je bila nekakva toplina bez kostiju od koje joj je brujalo ĉitavo tijelo. Proteklo je toliko vremena otkako je to posljednji put osjetila. Stavila je ruke na šiju i spustila pogled na svoje tijelo, i na njega. Pomakla je boso stopalo i dotakla njegovu nogu, pa svoje stopalo usporedila s njegovim. Tako je drukĉije, a osnovna je zamisao ipak tako ista. Isto je bilo i s nogama. Potom prepone, tako razliĉite. Njene kompaktne, uredno sloţene, njegove... kićene, bujne, izvana tako mekane, što sad leţe samozadovoljno i iscrpljeno i vlaţne od nje. Uopće to nije smatrala ruţnim, ĉak ni u ukrućenom stanju. Doimao se tako ranjivim — što je doista i bio, kako je doznala još davno za jednog nesretnog doţivljaja s Chrisom. Zamislila je da je njena glava došla na mjesto njegove. Kako bi to bilo, gledati svoje tijelo i vidjeti to? Koliko god da se trudila, nije mogla doprijeti dalje od straha za koji je vjerovala da ga stalno osjeća. Ĉinilo joj se da bi morao stalno hodati pognut, stalno koncentriran na mogući napad, tako ţalosno izloţen agresiji. Njegovu golotinju ona nikad neće osjetiti. Zahvalila je Velikoj Majci što ju je blagoslovila, stvorivši je ţenom. "Znaš što mi se svidjelo?" upitala ga je najednom. "Što?" "Tvoj penis je tako malen. Kad sam to radila s Chrisom, bilo je tako neugodno, jer mu je bio toliko veći od tvojeg, ali taj prvi put ja sam..." Shvatila je da se trese, pa ga je pogledala. Lice mu se usukalo i ĉinilo se da ima problema s disanjem, a onda ju je pogledao, pokušao nešto reći, pa prasnuo u smijeh. Bio je to jedan od onih smjehova koje je jako teško suzbiti. I bio je zarazan, bar donekle — Robin se neko vrijeme smijala s njime, ali nije prošlo dugo i već je osjetila onu posebnu nesigurnost koja dolazi od neshvaćanja vica, i od sumnje da se moţda smije tebi. Conal se napokon svalio obuzet napadom štucavice.
KIKA
"Rekla sam nešto krivo?" upitala je ledenim glasom. "Robin, moram ti se zahvaliti. Prihvatit ću kompliment u duhu u kojem je i izgovoren." "Bojim se, Conale, da to neće biti dovoljno." On je uzdahnuo. "Ne, i ja mislim da neće. Mislim da ću to morati objasniti." Podigao je pogled prema stropu. "O, Velika Majko, daj mi snage." To je bilo tako neoĉekivano da se Robin nasmijala. "Zbog ĉega si to, pod kapom nebeskom, izrekao?" "To ne znam ni sam. Ĉini mi se da sam ĉuo Novu kako to poĉesto govori kad god bi se našla pred ovim ili onim komadićem kulturnoga jaza. A meni se ĉini da bi me samo Ona mogla razumjeti." Robin je strpljivo ĉekala dok je brisao oĉi i zadrţavao dah, pokušavajući suzbiti štucavicu. "To je glupo, Robin, u redu? To je jedna od onih stvari nad kojom se ĉovjek mora i smijati i plakati. Prije mnogo sam godina doţivio uvredu. Hvala Bogu što sam odonda malo odrastao." I tako joj je to objasnio, i imao je pravo, to je zaista bilo glupo. Ona sasvim sigurno nije bila struĉnjak za ta pitanja, ali je shvatila da je to zacijelo nešto muškarcu jako vaţno. Pitala se ima li to kakve veze s njihovom ranjivošću, i da li misle da bi im veliĉina penisa pri tome mogla na neki naĉin pomoći. Ali joj je on odgovorio da logika s time nema nikakve veze. Upitao se postoji li tome u društvu Vrzinoga Kola kakva paralela. Ona se nije mogla sjetiti nijedne. Ispriĉao joj je da je na Zemlji veliĉina dojki ţenama bila poĉesto vrlo vaţna za stjecanje samosvijesti. "U Vrzinom Kolu ne", rekla je Robin. "Jako mi je ţao, ali..." "Ne, ne, ne. Već sam ti rekao, znao sam da je to iskren kompliment. Samo me je nasmijalo da... znaš i sama." Ona je shvatila, i od toga se rastuţila. "To je još jedan dokaz za moju tvrdnju da to medu nama ne bi funkcioniralo, Conale." On se uozbiljio, pogledao je, pa s oklijevanjem kimnuo glavom. "Mislim da si u pravu." Ona ga je ponovno zagrlila, i bilo je lijepo kad je on zauzvrat tijesno zagrlio nju. "Ţeljela bih ti zahvaliti za... za ugodu", rekla je Robin. "Sav je uţitak, gospo, bio na mojoj strani. Ţalim što to moram reći."
KIKA
Ona se nasmijala, ali je ipak shvaćala da ga je zaista smućivalo što je nije doveo do orgazma. "Ţeljela bih da znaš, Conale, da si mi zaista drag." "I ti meni, Robin." Ponovno se okrenuo na leda. Puckao je cigaru, i Robin je gledala kako se plavi oblaci dima diţu prema stropu. Lijeno je povlaĉila stopalo gore-dolje po njegovoj nozi. Pomaknuo je nogu tako da svojim stopalom moţe dotaći njezino, i onda su otpoĉeli šašavu igru noţnim prstima, tiho se smijući, i onda se opet umirili. A onda je Conal bacio cigaru kroz prozor, podigao se na lakat, pa se nadvio nad nju i poljubio je u bradavicu. Ona mu se široko nasmiješila. "Hm. Spreman si za opet?" "Već sam mislio da nikad nećeš pitati." ŠEST Ţivot na Gei Novi je dugo bio mrzak. Do preokreta je došlo sasvim nedavno; sad joj je bilo zabavnije nego na Crni Sabat. Poĉelo je to od plivanja. Plivanje je izazivalo senzualnu radost za koju prije nije ni sanjala da je moguća. Bilo je ljepše od svih drugih sportova uzetih zajedno; oni s njim nisu bili ĉak ni u istoj ligi. Bilo bi uţasno proţivjeti ţivot a ne nauĉiti plivati. A bilo je onda tu i letenje. U Vrzinom je Kolu jedrila, ali to nije bilo isto. Sirova snaga i beskonaĉna fleksibilnost Dragonf lveva bili su ĉista radost. Brzo je to svladala, iako je dvojila da će u tome ikad biti ravna Conalu. A najzadnje, iako ne i najmanje, bilo je jahanje na Titanidima. Spoĉetka su se ĉinili dosadni kao dizala u neboderima. Kad bi ga uzjahao, ĉovjek bi jedva i znao da se giba, tako im je mekan bio hod. I makar su hodali popriliĉnim tempom, to se ipak nije moglo nazvati nekakvom brzinom. Najvaţnije je zapravo, što je ubrzo otkrila, bilo naći pravog Titanida. Sad se prilijepila za široka leda jednoga zvanog Virginal (Mikso-lidijski Kvartet) Mazurka, dvogodišnje ţenke, i prestizala vjetar. Bilo je to zaista vrlo jednostavno. Ona je ţivjela pod pogrešnim dojmom da su svi Titanidi odrasli, samo zato što su svi bili podjednaka stasa. Šokirala se kad je doznala da Virginal ima samo
KIKA
dvije godine, i sa zadovoljstvom otkrila da u njoj još postoji jedna nepromišljena crta. Nakon Adamove otmice Cirocco Jones je poĉesto izbivala, pa je Nova svaki svoj slobodni trenutak — kad ne bi plivala ili se uĉila pilotiranju — provodila na Virginalinim leĊima. Tako su zajedno vidjele najveći dio Dione juţno od Ofiona. Gibale su se rubom šume u podruĉju gdje se drveće već prorijedilo a zemljište se polako dizalo prema nehotiĉnim palisadama juţnoga visoĉja. Nova je nosila lovaĉku odjeću. Conal ju je zvao Robin Hoodovim ruhom. Bilo je skrojeno iz meke zelene koţe i posve je prekrivalo, tako da joj je golo ostajalo samo lice. Imala je i smeĊe ĉizme i rukavice od istog materijala, te zeleni dvorogi šešir s bijelim perom. Virginal je preskoĉila oboreno stablo i Nova je na trenutak ostala bez teţine, drţeći se petama pritisnutima Titanidi o bok i grĉevito joj steţući zabaĉene ruke. A onda su se spustile, i Nova je poskoĉila i lagano se doĉekala na skakutava leda, pa se, dok su jurili niz strmu obalu što je vodila do jedne od pritoka rijeke Brijareja, uspravila i zagledala preko Virginalina ramena. Bilo je to prekrasno, upravljani pad pri kojem bi Titanidina kopita tek tu i tamo doticala zemlju, buĉna parada kamenĉića, zemljanih gruda i velikih stijena što su padale posvuda oko njih, ali nisu mogle odrţati korak s Virginalinim vratolomnim skokom. Vjetar je bio svjeţ i leden i šibao je Novinom kosom. Kad su se našli na dnu, Virginal je usporila u trenuku kad su joj se kopita sudarila s vodom. Uslijedio je pravi pljusak kapi, pa potom samo polagani klop-klop kopita na stjenovitoj obali. "Bit će dosta, zlaćano moje", dahnula je Virginal. Nova ju je potapšala po ramenu pa skoĉila na tlo. Nikad to ne bi priznala, no i njoj je bio potreban odmor. Stajanje na Titanidovim leĊima bilo je naporno skoro koliko i trĉanje. Tome se, meĊutim, stajanju ne bi mogla ni nadati bez velike pomoći Virginaline. Deset bi puta na milju osjetila kako klizi sa svog vidikovca na golim leĊima, no svaki bi je put na staro mjesto povukla snaţna ruka, ili bi osjetila kako joj se leĊa pod nogama pomiĉu taman koliko je potrebno da joj trzajem povrate narušenu, a tako osjetljivu ravnoteţu. Titanidin osjećaj za svoj tovar bio je upravo nadnaravan.
KIKA
Nova je slutila da bi Virginal mogla trĉati u galopu s tucetom punih vinskih ĉaša na leĊima, a da se pritom ne prolije nijedna kap. Skoĉila je na široki, plosnati kamen, prevrnula se i zagledala u ţuto nebo. To, na koncu konca, i nije tako loše mjesto. Naravno, odmah lijevo od krpice neba bile su neshvadjive dubine Dionine ţbice, ali je odsjaj bio isuviše jak da bi se jasno vidjelo. Novi se svidjelo. Pogledala je Titanidu, koja je bila razvezala kosu i kleĉala u ledenom toku. Virginal je uronila glavu pod vodu, pa pucnula torzom kao biĉem i orisala fini debeli luk sazdan od kristalne vode. Kosa joj je bila sjajno smeĊa, prošarana smaragdno zelenom, i duţa od metra. Pljes-nula ju je u leda, i Virginal je ţustro zatresla glavom, i tako stvorila pljusak od koje joj je voda potekla niz bokove. Dah joj je stvarao oblaĉiće pare. Nova je pomislila kako je lijepa. Virginal je bila od onih dlakavih Titanida. Ĉitavo joj je tijelo, s izuzetkom dlanova i lica, bilo prekriveno dlakama kakve se nalaze na konjima. Samo joj je na tjemenu bila duga, baš kao u ljudi. Dlaka joj je bila u uzorku zebre, u zelenoj i smeĊoj boji. Lice joj je bilo smeĊe. Dok je stajala tako na rubu šume, Virginal je bila skoro nevidljiva. Nova je poznavala divljaĉ uglavnom preko filmova o prirodi i malog zoološkog vrta u Vrzinom Kolu. Vidjela je na filmu kako ljudi jašu konje, a ĉula i pokoju priĉu o djevojĉicama koje su bile lude za njima. U zoološkom vrtu Vrzinoga Kola bilo ih je pet. Oni se Nove nisu nikad jako dojmili, ali se sad pitala je li to bilo samo zato što nisu nikome dali da ih jaši. Ta ju je misao uznemirila. Već je bila napredovala u sagledavanju Titanida kao ljudskih bića... kao ljudi, kako bi to rekao Conal. To je bilo teško pomiriti sa slikom glupe ţivotinje. Ali je ipak slutila da bi, da se kojim sluĉajem rodila na Zemlji, postala strastvena jahaĉica. A pogled na Virginal kako se hladi u vodi, neizbjeţno joj je svraćao misli na filmove o prirodi. Kad bi se uzjogunila, Virginal bi frktala kao konj, šireći široke nosnice. Dok ju je Nova tako promatrala, Virginal je izvela zapanjujući titanidski trik. Udahnula je vodu kroz nos — moţda deset, moţda i petnaest litara — i onda je eksplozivno ispuhnula tako da se raspršila po bokovima. Zaĉule su se tihane note, i Nova je vidjela kako Virginal poseţe u tobolac — u još nešto posve strano — pa iz nje vadi nešto zvano
KIKA
radio-sjemenka. Kratko je u nju zapjevala, pa oslušnula. Nova je ĉula kako joj ova otpjevava. Virginal je iskasala iz vode i otresla se poput psa. "Je li to bila Cirocco?" upitala je Nova. "Da. Ţeli znati gdje smo." "Nešto nije u redu?" "Nije rekla. Voljela bi znati bi li joj pravila društvo na jednom kratkom putovanju." "Pravila društvo... a kamo ide?" "Nije mi rekla." Nova je skoĉila na noge. "Ma baš me briga. Velika Majko! Reci joj da! Reci joj da stiţem..." "Ona će te pokupiti", odgovorila je Virginal i opet zapjevala u sjemenku. *** Cirocco je stigla već za nekoliko minuta; letjela na skoro nevidljivom Dragonflyu Jedan. Mali je zrakoplov bio brz i vilenjaĉki kao kolibrić. Cirocco je sletjela na ravnu krpicu zemlje dugu deset metara, i zaustavila se skoro nosom dotakavši gromadu veliku kao kuća. Izišla je, podigla avion, i dok su joj Virginal i Nova prišle, već ga okrenula u suprotni smjer. "Zdravo, stragakćeri Munjakerinaa", pozdravila je Cirocco formalno Virginal, pa pogledala Novu, nasmiješila joj se jednom stranom usta, i s dva prsta dotakla obrvu. "Onda, Nova, kako ide?" "Zdravo, kapetane", otpjevala je Virginal. Bio je to jedini Novi prepoznatljiv fragment titanidske pjesme. Ona nije rekla ništa. Kao i obiĉno, kad bi ugledala Cirocco, usta bi joj bila presuha za govor. Ĉarobnica, pomislila je Nova. Ta nazivanja kapetanom nisu za nju. Ĉarobnica nju bolje rezimira. Cirocco je u odjeći izgledala dobro. Nova je imala tek nekoliko prilika da je takvu vidi. Nosila je crne hlaĉe i bluzu, kao i crni šešir široka oboda. Bila je teţa nego kad su se upoznale. Odjeća je na neki naĉin to još više naglašavala. Ali ĉak ni u tome Cirocco nije mogla biti kao normalne ţene. Popunila se po ĉitavu tijelu, napose u grudima. To je zacijelo imalo nekakve veze s misterioznim ekspedicijama u šumu. Dosad su ona i Robin već triput bile otišle, i svaki se put vraćale sve
KIKA
mladenaĉkije, zdravije i, u Ciroccinu sluĉaju, popunjenije. Od toga bi postajala još ljepšom. "Moram obaviti tu malu ekspediciju", rekla je Cirocco, i ĉinilo se da se osjeća pomalo nelagodno. "Zapravo i nije potrebno da poĊeš sa mnom. To bih mogla obaviti i sama. Ali to baš nije jako opasno, a mislila sam da bi te moţda moglo zanimati." Novi se uĉinilo da će se onesvijestiti. Zatraţi od mene da hodam po tucanom staklu, ljubavi. Zatraţi od mene da išĉupam srce i pruţim ti ga na dlanu. Zatraţi od mene da zaplivam oko svijeta, pres-tignem Titanida, pohrvem se sa zombijem. Traţi od mene bilo što od toga, i ja ću to uĉiniti rado, ili pritom poginuti, samo za tebe. A sad me pitaš da li bi me moţda moglo zanimati da nekamo poĊem s tobom... Trudeći se da joj glas zazvuĉi leţerno, slegnula je ramenima u stilu "zašto ne" i rekla: "Naravno, Cirocco." "Odliĉno." Cirocco je otvorila vrata aviona, i Nova je opazila da su iz njega izvadili sjedalo. Ĉitava je unutrašnjost bila ispraţnjena. "Bit će tijesno, ali sam uzela najmanji avion što ga imamo. Ne vjerujem da će nam biti baš jako loše, ali ćeš mi praktiĉki sjediti u krilu." Izdrţat ću već nekako, pomislila je Nova. U avionu nije bilo niĉega osim dva ĉvrsto smotana padobran-krila u repu. Cirocco je jedan od njih pruţila Novi, i sad su ih obadvije prikopĉale. "Bit će tu i malo skakanja", objasnila je Cirocco, pa se spustila u kabinu. Otpraćakala se što je dalje mogla, a onda se unutra zabila Nova. Na trenutak su se nespretno gurale laktovima, no onda su našle pravi poloţaj za sjedenje. "Misliš da nas moţeš dići?" upitala je Cirocco. "Vjerujem da mogu." "Ne zaboravi da smo malo poteški." Nova je već na raĉunam izvodila grube proraĉune. Ne bi li bilo najpametnije izbjeći to, pa da Cirocco sve preuzme i objema im spasi glavu? Ali je to onda istjerala iz glave. Hermetiĉki je zatvorila vrata, osvrnula se i ugledala Virginal kako stoji na sigurnoj udaljenosti. Mahnula joj je, i Titanida joj je odmahnula.
KIKA
"Slobodno polijetanje!" uzviknula je i osjetila se budalasto. Ali u zrakoplovstvu, pravila su vrijedila za sve i stalno, što joj je Conal objasnio poniţavajućim izrazima već na dan njihove prve lekcije — a što je Cirocco poduprla ledenim pogledom. Preko svega je toga prešla u mislima, pa duboko udahnula i nagazila na gas. Avion je poskoĉio, stigao na rub zaravnjene površine... i malo utonuo. Nova je poĉela micati komande, iz sve snage potjerala sićušni motor i, sve u svemu, dovela se na samu granicu ţivĉanoga sloma dok je, za vrlo dugih deset sekundi, avion pokazivao ĉvrstu namjeru da se sudari s krošnjama. Prozujali su iznad njih, i Nova se odvaţila da pogleda Cirocco. Ĉarobnica nije ĉak ni gledala u drveće. Gledala je kroz prozirni krov, u potrazi za neĉim. Nova je osjetila nekakvu ĉudnu gordost. Cirocco je pretpostavila da to Nova zna. Ali se isto tako osjetila i malo ispuhano. Pohvala u stilu "odliĉno" bila bi sasvim dobro primljena. A onda je shvatila da je taj kompliment već impliciran u ukazanom povjerenju. "Uspni se na trideset kilometara i vozi na sjeveroistok", rekla je Cirocco. "Neki odreĊeni kurs?" "Ne mogu biti preciznija, jer ne znam gdje je." "Tko?" "Whistlestop. On je negdje iznad zapadnog Japeta." Diriţabl! Nova je osjetila nalet ushita, pa smetenosti. Po svemu što je znala o njima, slutila je da baš neće biti sretan zbog primicanja mlaznog aviona. "Je li vaţna brzina uspinjanja?" "Što se tiĉe goriva, imamo veliku rezervu. Moţeš ravno gore." Nova je izraĉunala brzinu uspinjana, dovoljno veliku a ipak ne rasipnu, i obavila taj posao ruĉno, ne prepuštajući ga raĉunani, zato što se htjela vjeţbati u havarijskim postupcima. Cirocco ju je gledala, ali nije rekla ništa. "Da li oni obiĉno krstare tako visoko?" upitala je Nova kad su se poravnali na ţeljenoj visini. Cirocco je gledala prema zemlji. "Vrlo rijetko. Samo ţelim biti sigurna da smo iznad njega. Daj malo pogledaj sa svoje strane i reći da li ga vidiš. To ne bi smjelo biti teško. Jer je malo manji od Pennsylvanije."
KIKA
*** Nova je znala da je to pretjerivanje, ali se ipak razoĉarala kad su ga napokon ugledale. Dosad ih je bila iz daljine vidjela nekoliko - u Dioni se nikad nisu odveć primicali tlu - ali se Whistlestop nije doimao baštako velikim. Onda je opazila brojeve na radarskom ekranu i shvatila da on nije dva do tri kilometra daleko, nego da leti dvadeset pet kilometara ispod njih. "Iskljuĉi radar", zapovjedila je Cirocco. "Od toga bole uši." Nova je uĉinila kako joj je reĉeno pa, videći da Cirocco provjerava naprtnjaĉu, pojas s opremom i vesove svog padobranskoga krila, isto uĉinila i sama. "Ovo je plan. Ti programiraš ovu krntiju da se vrati do špilje u Junctionu. Fazi samo da se Whistlestopu nikad ne pribliţi na manje od dvadeset kilometara. Nakon toga, bit će najbolje da led tik uz zemlju, na dvjesto do tristo metara." Pogledala je Novu. "Nećeš me pitati zašto?' "Nisam znala da li smijem." "Opusti se, ljubavi. Ovdje nismo pod vojnom stegom. Hoću da leti nisko jer se bojim da bi se mogla pojaviti još koja zujbomba. To se još nije dogodilo, ali jednoga dana hoće. Ne bih ţeljela izgubiti avion kad se ne moţe braniti." "To mi se ĉini logiĉno." Nervozno je pogledala u nebo. Sve do tog trenutka nije ni pomislila na zuj-bombe. Još se sjećala Conalova veliĉanstvenog pilotiranja za vrijeme napada, i bilo joj je posve jasno da joj je spasio ţivota. Dvojila je da bi bila sposobna i izbliza tako dobro upravljati avionom. I tako se, dok je Cirocco mirno ĉekala, prihvatila autopilotova programa. Uskoro je zaglibila. Zatresla je glavom i izbrisala nemogući rezultat. "Nisam baš sigurna da znam sa svim tim", priznala je. "Jako mi je ţao." "Neka ti ne bude. Evo što ĉiniš krivo." Prst joj je preletio preko dirki, zastajući pritom samo koliko je potrebno da bude sigurna da je Nova sve vidjela i razumjela. "Najvaţanije je od svega nauĉiti kad treba priznati da se mora još uĉiti." Nova ju je pogledala i opazila da se smiješi.
KIKA
"Gdje bismo sad bile obadvije", rekla je Cirocco, "da ti nisi znala da si dorasla vrlo škakljivom uzlijetanju?" Smiješak joj se na djelić sekunde proširio, no onda se opet zagledala u raĉunar. A Nova je shvatila da ju je Ĉarobnica još jednom prešla. A bila bi se zaklela da Cirocco na uzlijetanje nije obraćala ni najmanju pozornost, te da nije ni opazila njezinu nervozu. "No dobro", nastavila je Cirocco i zakljuĉila program. "Ti izlaziš prva. Samo naprijed i razvij se ĉim se udaljiš od aviona, a onda me slijedi. Ako opaziš zuj-bombu, sijeci konopce i padaj slobodno koliko god se usudiš. Tu je u naprtnjaĉi rezervno krilo. Ima li pitanja?" Bilo ih je tucet, ali je Nova postavila samo jedno. "Misliš da ćemo vidjeti zuj-bombe?" "Ne. Ali taj sluĉaj ne mogu iskljuĉiti." Otvorile su vrata i Nova je stupila na zrak. Orijentirala se i povukla konopac za otvaranje padobrana. Zaĉuo se poznati lepršavi prasak platna, pjev uţadi, i onda ju je ţestoko povuklo. Podigla je pogled... U jednoj je jezivoj sekundi pomislila da se padobransko krilo poderalo. Oĉekivala je šarenu, tradicionalnu kupolu. Umjesto toga, nad njom je bilo nešto od pauĉine i zraka, skoro nevidljivo. Pa mislim, tu ima logike. Tako će ih biti teško opaziti. Locirala je Cirocco, koja je drţala ruke na konopcima, ljuljala se njoj zdesna i gubila visinu. Nova je povukla nekoliko konopa i pošla za njom. Slijedi me, rekla je Ĉarobnica. Do na kraj svijeta, pomislila je Nova. Nova je nekoliko minuta pretraţivala nebo, traţeći izdajniĉke tragove kondenzata iza zuj-bombi. Dvaput je opazila vlastiti napušteni mlaţnjak. Prvi se put uplašila; drugi joj je put već bio poznat. Slijedila je Cirocco smireno, a teško da je i moglo biti boljeg dana za jedrenje. A onda se Cirocco poĉela divlje okretati, ljuljati se naprijed-natrag na kraju svojih konopaca. Novu to spoĉetka nije brinulo, no kad je to potrajalo, poĉela se pitati što nije u redu. Ipak se nije uzbunila sve dok Cirocco nije krenula u strmoglavi pad. Morala je svojski zapeti ako ju je ţeljela slijediti, i taman kad je i sama krenula u sunovrat, Cirocco se poĉela dizati, i dizati, i dizati... i skoro se preokrenula. S padobran-krilom bilo teško izvesti luping. Ĉarobnici to nije sasvim uspjelo. Novi, meĊutim, još nije bilo jasno u ĉemu je nevolja, sve dok nije zaĉula smijeh.
KIKA
"Mislila sam da ćeš me slijediti", viknula je Cirocco i ponovno se nasmijala. "Mislila sam da si nekakav prvak ĉitavog Vrzinog Kola." O, zaista? Nova je objema rukama povukla svoje konope i prozujala Cirocco ispred samog nosa, tako blizu da joj je zaĉula zapanjeni uzdah. I zatim se sunovratila, sve brţe i brţe, njišući se lijevodesno i prikupljajući brzinu i onda, ţestokim trzajem, sunula uvis i zavrtjela se i zastala tako na trenutak, glavom strmoglavce, dok se pod njom slamalo krilo. Preokrenula se, vješto izbjegla zaplitanje u olabavljene konopce, i trzajem se zaustavila uz oštro pucanje krila što je zahvatilo zrak, i zatim prešla u planiranje, slatko i glatko kako se to radi na natjecanjima. I vidjela je, u sjećanju, kako na sudaĉkim semaforima bljeska red desetki. Cirocco joj se polako pribliţila, taman koliko je dovoljno da im krila ne dovede u nevolju, pa je promotrila kiselim pogledom koji, meĊutim, nije uspjela i zadrţati. Onda je ponovno prasnula u smijeh. "Predati se boljem, nije sramota", rekla je Cirocco. "Mlada damo, potukli ste me do koljena." "Ma ti si prestravila mene", usprotivila se Nova. "Vjerujem da jesam. Što znaĉi da to vjerojatno nisam trebala uĉiniti." "Nije vaţno." "Nova, ja znam da stvaram dojam vrlo hladne, vrlo kisele stare kuje. U zadnje si vrijeme nisam mogla priuštiti puno vremena za zabavu. I znam da sam od tebe šest puta starija, i znam da si ĉula moju tragiĉnu ţivotnu priĉu... ali znaš što? Kad se sve zbroji i oduzme, i dobro i zlo, ipak sam se krasno provela. Posljednja su tri decenija bila teška, i sve sluti da će sljedeći biti još teţi. Ali ne bih ţeljela proţivjeti nijedan drugi ţivot. Najstrašnije je... znaš, kao sad. Kad se hoću malo zezati, to kao da mi više ne pristaje. I to me rastuţuje." Posljednja tri decenija, pomislila je Nova. *** Bio je to dugi spust. Zabavile su se s još nekoliko trikova, iako više nisu ulazile u krajnosti poput onog lupinga. A svo to vrijeme Whistlestop je pod njima nastavljao rasti. Prije gotovo stotinu godina, kad su ga Cirocco i njena posada prvi put ugledali, Whistlestop je od nosa do repa imao preko kilometar duţine.
KIKA
Hindenburg, najveći zraĉni brod ikad izgraĊen na Zemlji, bio je malo kraći od ĉetvrtine njegove duţine. U meĊuvremenu je popriliĉno ponarastao. Sad je bio dva kilometra dug. Kad se uzme u obzir da je proporcionalno narastao i u drugim dimenzijama, izlazi da mu se obujam povećao za ĉitavih osam puta. U njemu je bilo sto ĉetrdeset milijuna prostornih metara vodika. "Nitko ne zna zašto on toliko raste", rekla je Cirocco Novi dok su se spremale sletjeti na njegova široka leda. "Diriţabli obiĉno ne rastu tako brzo. Znam da je star oko šezdeset tisuća godina. Njegovi vršnjaci godišnje narastu za tek nekoliko palaca. Znam da je Stari Skaut, koji je od Whistlestopa stariji najmanje dvadeset tisuća godina, dug samo kilometar i pol." Bilo je toga i još, i Nova je sve to saslušala, ali gole rijeĉi ne bi nikad mogle iskazati što Whistlestop zasluţuje. Da bi se povjeravalo, trebalo ga je vidjeti. Vjerovala je da će sjedanje na diriţablu biti priliĉno riskantno. A nije bilo teţe nego komarcu sletjeti na slona. Lagano su sletjele, pretrĉale nekoliko koraka, a onda je ona struĉno opustila svoj padobran, i već ga se bila spremala povući i smotati, kad joj je Cirocco dotakla rame. "Odsijeci ga", rekla je. "Dolje idemo drugim putem." "Kad nemam noţ", odgovorila je Nova. Cirocco ju je pogledala iznenaĊeno, pa zavrtjela glavom. "Valjda već nastupa skleroza", rekla je i odmjerila Novu. Novi nije bilo jasno u ĉemu je problem. Cirocco je presjekla Novine konope noţem bijele oštrice. Kad ga je malo bolje pogledala, Nova je shvatila da je napravljen od naoštrene kosti, kićeno izrezbarene u titanid-skom stilu. "Imaš li išta ispod odjeće?" upitala je Cirocco. "Samo pamuĉne hlaĉice", rekla je Nova. "Zanima me samo metal. Donositi išta metalno na diriţabl nije samo nepristojno nego i izuzetno opasno. Sve što moţe iskriti." Nova je na vezicama cipele imala metalne vrške ali ih je Cirocco, nakon paţljivog pregleda, proglasila prihvatljivim. Nova je to doĉekala s olakšanjem, jer su one bila Virginalin dar. Cirocco je klekla i poĉela opipavati ţilavu koţu diriţabla. Nova je uĉinila isto. Znala je da bi sad trebala pitati ali je, unatoĉ onom
KIKA
odbljesku jedne nestašne Ĉarobnice što ga je na trenutak ugledala dok su se spuštale, njena prevladavajuća reakcija na Cirocco bila strahopoštovanje, a iz njega je odmah slijedila poslušnost. Osvrnula se oko sebe. Mogao je to biti i ravan, srebreni tanjur. Znala je da se svija prema dolje, ali je u svakom smjeru mogla hodati priliĉno dugo prije nego što bi hodanje postalo problematiĉno. Napokon je Cirocco, ĉini se, pronašla toĉku koju je traţila. Uprla je šiljkom koštanoga noţa u diriţablovu koţu i probila rupicu. Nova ju je gledala kako drţi ruku nad probojem. Zaĉula je zviţdanje, ali je ono brzo utihlo. Cirocco je oĉito bila zadovoljna i onda je, na Novino zaprepaštenje, noţem u diriţablovoj koţi napravila veliko X. Gurnula je krajeve unutra, i sad su se obadvije zagledale u zasjek. Put je vodio u crninu. Sa svih strana uskoga dimnjaka zidovi su se nadimali prema unutra, zadrţavani neĉim nalik na ribarsku mreţu. Nova je shvatila da su to plinske vreće, i da je Cirocco pronašla mjesto izmeĊu njih. "Što bi bilo da si probila plinsku vreću?" upitala je Nova. "Whisdestop ih ima preko tisuću. Odjednom ih se moţe probušiti i tristo, pa da on opet bude ţiv i zdrav. A da je moj prvi ubod pogodio vreću, ona bi se izlijeĉila za desetak sekundi." Spustila je noge u rupu, pronašla oslonac, pa se široko nasmiješila Novi. "Slijediš me, dobro?" "On nema ništa protiv?" "Ta će rupa zarasti za pet minuta. On to neće ni opaziti, na ĉasnu rijeĉ." Nova je bila skeptiĉna, ali to nije baš nimalo utjecalo na njezinu spremnost da pode za Cirocco. Ĉim se Ĉarobniĉina glava izgubila, Nova je stupila dolje, poskliznula se i uhvatila za mreţu oko sebe. "Gurni krajeve gore", doviknula joj je Cirocco odozdo. "Tako će brţe zarasti." Nova je uĉinila kako joj je reĉeno, i u utrobi je diriţabla postalo tamnije. "A sad se samo spuštaj. Vidjet ćeš koješta, ali zbog toga ne brini. Tu nema niĉeg što bi ti moglo naškoditi." ***
KIKA
Spuštale su se dugo. Spoĉetka se ĉinilo da je tama potpuna, ali su se onda Novi oĉi prilagodile pa je nešto mogla i vidjeti. Bilo je lakše drţati se prstima, ali je to zamaralo. S vremena na vrijeme noga bi joj pronalazila kakav deblji kabel na koji se mogla osloniti, ali je obiĉno tu bila samo fina mreţa. Spašavala ju je samo mala teţa. Nakon deset minuta pod sobom je ugledala svjetlo. Zastala je i opazila kako Cirocco iz svoje naprtnjaĉe vadi malu, sjajnu naranĉastu kuglu. Pruţila ju je Novi, a drugu vezala oko zapešća. Bilo je to nešto na bazi bioluminiscencije, i sasvim dovoljno za gledanje. Spoĉetka je bilo bolje. Sad je mogla vidjeti gdje stavlja ruke i noge. Ali je onda, zaĉudo, najednom poĉela osjećati klaustrofobiju. Bilo je kao u noćnoj mori, kad se oko tebe skupljaju zidovi, samo što je ovo bilo stvarno. Zidovi su zaista bubrili. A onda je pomislila što zapravo radi. Biće za koje se hvatala nije u sebi imalo ni konopa ni mreţa; hvatale su se zapravo za mišiće gar-gantuovskoga stvora. Kad bi ih povukla, osjetila bi kako se miĉu. Bili su suhi, hvala budi Velikoj Majci i svim njenim malim demonima, no ipak je bilo sablasno. Prolazili su i mimo boĉnih prolaza. Neki nisu bili širi od njezine ruke, ali su neki bili tako veliki da bi se u njima dalo hodati. U tim većim je u daljini ugledala svjetlucanje oĉiju. "Kerubini", rekla je Cirocco nakon što ih je Nova prvi put ugledala. "Oni su anĊelima ono isto što su nama majmuni. Oni se gnijezde u većim diriţablima." Nebeski je levijatan imao i druge stanovnike. Mali stvorovi, nalik miševima, stalno su joj se migoljili oko nogu, a u jednoj je zgodi Cirocco zastala kad joj se nešto veće maknulo s puta. Nova ga nije vidjela, no zbog toga joj nije bilo baš ni najmanje ţao. "Sigurna si da nam ne zamjera što smo ovdje?" upitala je u jednom trenutku. "Što veće društvo, to veselije", odgovorila je. "Da nas ne ţeli, dosad bismo to već doznali. Trebao bi samo zatvoriti prolaz i napuniti ga vodikom. Ali se nemoj preznojavati, Nova. Diriţabli imaju svoju unutrašnju ekologiju. Tu ţive stotine ţivotinja koje to ne bi mogle nigdje drugdje. A prevoze i povremene putnike, i to stalno."
KIKA
Napokon su stigle u širi prolaz, i Cirocco je stupila u nj. Promjer mu je bio dvadesetak metara, a ĉinilo se da se u oba smjera prostire u beskonaĉnost. "Central Park", rekla je Cirocco. I doista, iz zidova su rasli stablo-liki organizmi, blijedi i skeletalni. Odmicali su se od svjetla. Cirocco je pokazala prstom. "Idemo. To je još samo jedna milja." Ali ta je milja bila vrlo ĉudna. Bili su na vrhu plinske vreće i mreţica im je pod nogama bila mnogo gušća, skoro kruta. Ipak su poskakivali. Bilo je to kao da hodaju po moru jastuka. Nakon dugo vremena hodnik se proširio i našle su se na svjetlu. Ušle su u golemu, bezobliĉnu prostoriju. Pod se spuštao do prozirnih opni prošaranih tankim kablovima, što su se nadimale od unutrašnjeg tlaka. Bilo je studeno, baš kao i posvuda u diriţablu. "Salon B-24", rekla je Cirocco i stala pregledavati hrpe šarene tkanine. Nova se primakla, i stala skoro do samog orijaškog prozora. Shvatila je da se našla u nosu stvorenja, i malo s donje strane. Bio je to pogled kakav bi imao bombaš na starom ratnom avionu, i bilo je veliĉanstven. Duboko ispod njih tlo je puzalo u sporoj i dostojanstvenoj paradi što se nastavljala već šezdeset tisuća godina. Noga joj je udarila u nešto kruto u gomili tkanine. Spustila je pogled i zinula. Bilo je to ljudsko stopalo; smeĊe, smeţurano, prikaĉeno za koštunjavu nogu. Prsti su se promeškoljili. Podigla je pogled i ugledala lice starog, starog starca, posve ćelavog, smeĊeg kao mahagonij, koji joj je pokazivao zube u zadovoljnom smiješku. "Ja sam Calvin, draga moja", rekao je starac. "A ti si nešto najljepše što sam vidio tko zna od kada." *** Nikad ga nije imala prilike pošteno pogledati. On se micao, ali je uvijek bio tako povijen u nabore svog ruha da mu se vidjela samo glava. ".ledini je problem u ovom ţivotu", rekao je u jednom trenutku, "... jedini je pravi problem kako da ĉovjeku bude toplo. Stari Whistlestop obiĉava odlaziti baš tamo gdje je hladno. 1 onda, Rocky, što je s našom August?" Cirocco mu je objasnila da je August umrla još davno, davno. Nova ga je gledala, i nije bila baš sigurna da je to starac shvatio. Potom se
KIKA
nastavio raspitivati i za ostale, no svi su već bili pokojni. Svaki bi put tuţno zavrtio glavom. Cirocco se zbunila samo jednom, i to je bilo kad ju je upitao za Gaby. "Njoj... njoj je dobro, Calvine. Baš joj je dobro." "To mi je drago ĉuti." Što je bilo suludo, jer je Nova znala sve o Gaby. Na koncu je shvatila da je Calvin star skoro koliko i Cirocco. No kod njega su se te godine i vidjele, sve do posljednje. Pa ipak, doimao se sasvim ĉilo, i posve sretno i ţivahno. Na senilnost je upućivalo samo to raspitivanje za pokojnike. Pjevušio je nešto po studenoj špilji, prekapao po slamnasim košarama, pa sc vratio s drvenim zdjelama, drvenim noţevima i daskom za rezanje. Cirocco je sjela do Nove i progovorila joj tihim glasom. "Nova, on nije lud. Samo mislim da ne razumije smrt. I da je izgubio svaki pojam o vremenu. Ovdje je proţivio devedeset pet godina, i on je najsretniji ĉovjek što sam ga ikad upoznala." "Evo ga!" zakriještao je Calvin i pojavio se s velikom drvenom kutijom. Vratio se ravnoj površini na kojoj su Cirocco i Nova sjedile prekriţenih nogu, i gdje je već bio skupio zdjele salate i sirova povrća, kao i golemi krĉag neĉeg što je nazvao medovinom. "Još malo pa će biti bolje", rekao je i pogledao Novu. "Daj to nabaci, curo, i raskomoti se." Nova je bila sva promrzla, ali je ipak bila sumnjiĉava prema hrpi krpa. Opazila je da iz prnja puze slijepi, bczdlaki miševi. Ali tkanina nije zaudarala po prljavštini. "To tkanje izluĉuje diriţabl", rekla je Cirocco i uvila se u nabore. "To je dobro protiv studeni. Samo naprijed, ĉisto je. Sve je ovdje ĉisto." "Uvijek, u diriţablu." Calvin se zasmijuljio. Drvenom je ţlicom u zdjelice stavljao gustu juhu punu kojekakvih komadića. "Kušaj ovo... Veliš da se zoveš Nova? Lijepo ime, baš mi se sviĊa. Novo i svijetlo, a ti si blistava da ne moţeš biti blistavija. Ovo je moj specijalni gazpa eho. Napravljen od sve samo najboljih na Gei izraslih sastojaka." Ponovno se zasmijnljio i pruţio Novi zdjelicu. "Nekad sam odlazio dolje jednom godišnje da pojedem nešto toplo. A onda sam shvatio da je već prošlo popriliĉno vremena otkako sam to zadnji put uĉinio, i nije mi falilo baš nimalo."
KIKA
"Mislim da si se spustio dvaput, ti stara ludo", rekla mu je Cirocco. Calvin se na ovo grleno nasmijao. "No, daj, Rocky, to ne moţe biti istina!" Na trenutak se zamišljeno zagledao, poĉeo nešto brojati na prste, ali se brzo izgubio. Nova se suzdrţavala da ne prasne u smijeh jer je mislila da bi ga to uvrijedilo. Bio je zaista drag, makar i malo nacikao. "Samo se ti ništa ne boj, milo", rekao joj je. "Ali se prema tome odnosi s poštovanjem. Nije mi bitno hoću li podgrijati hranu, ali nemam ništa protiv da bude vrtića, ako shvaćaš što sam mislio reći." Nova ga, na svoju nesreću, nije shvatila. Njušnula je, i miris joj se dopao, i onda je dobrano zahvatila ţlicom. To je bilo nešto na bazi rajĉice i celera, i bilo je dobro i pikantno i hladno. Još je jednom zagrabila... i onda ju je prva ţlica pogodila u glavu. Progutala je, dah-nula, osjetila kako joj to razdire sinuse i peĉe iza oĉnih jubuĉica. Bacila se na ĉašu medovine i ispila ĉitav pehar. Lijepo joj se spuštala niz grlo. Mirisala je na med. Ĉak je igazpacho bio dobar, ako se jeo opreznim zalogajima. I tako su sjedili zajedno i jeli, i bio je to lijep ruĉak, makar i malo buĉan. Sve im je sirovo povrće hrskalo pod zubima. Ĉinilo se da to zeĉevi ruĉaju. Nova je slutila da bi se nakon nekog vremena uţelila mesa, ali je Calvin sasvim lijepo uspijevao i na toj vegatarijanskoj kuhinji bez vatre. A medovina je bila strahovita. Ona je ne samo hladila pikantna jela, nego se od nje osjećala toplije, slobodnije i prekrasno rasplinu-ta na rubovima. *** "Vrijeme za ustajanje, Nova." "Ko..." Hitro se uspravila. Glava ju je boljela, a pogled je tek s teškom mukom uspijevala izoštriti na Cirocco. "Koliko je sati?" "Nekoliko sati kasnije", rekla je Cirocco i nasmiješila joj se. "Draga moja, mislim da si si malo cugnula." "Zaista?" Već se bila spremala kazati Cirocco da joj je to prvi put, ali je onda shvatila da bi time ispala veliko dijete, pa se umjesto toga nasmijala. Onda je pomislila da će se razboljeti, ali ju je taj osjećaj prošao. "Dobro, i što ćemo sad?"
KIKA
"To je sve", odgovorila je Cirocco. "Malo ćemo se rastrijezniti, pa se vraćamo u Junction. Ja sam spremna za pokret." SEDAM Titanidi su gozbu prireĊivali osam reva. Na stolu se našao ĉitav peĉeni smješljivac, jegulje i druge ribe najprije skuhane, pa ţelirane, te na koncu nadjevene u vlastitu koţu i ostavljene da efektno lebde u bistrom slasnom aspiku. Voće je posluţeno u obliku neboderne graĊevine oblikovane kao boţiĉno drvce, kojem su se grane povijale pod teretom stotinu varijeteta geanskih boba, lubenica, jabuka i limuna, sve garnirano lišćem od topljenog zelenog šećera, a iznutra se ţarilo mirijadama krijesilica. PrireĊeno je deset pašteta, sedam vrsta kruha, tri juhe, a bile su tu i klimave pagode od smješljivĉevih rebara, vješto spremljeno pecivo s korom tankom kao mjehur od sapunice... Od svega se toga vrtjelo u glavi. Cirocco takvo mnoštvo poslastica nije vidjela sve od posljednjeg Purpurnog karnevala, a bilo je to prije dvadeset godina. Na stolu je bilo dovoljno hrane za stotinu ljudi ili dvadeset Titanida. A sve je to trebalo pojesti samo devet ijudi. Cirocco je uzela malo od ovog i malo od onog, pa se naslonila i, polako ţvaĉući, stala promatrati svoje društvo. Bila je prava šteta, doista, što nije bila gladnija. Sve je zaista bilo jako ukusno. Znala je da je najsretnija medu ţenama. Jednom davno, davno, kad se još nije morala brinuti zbog kila, tako joj nešto nikad nije bilo potrebno. Mogla je jesti koliko hoće i nikad ne dobiti ni grama. Ali nakon što je postala Ĉarobnicom, masa joj se spustila na nešto izmeĊu ĉetrdeset — što bi imala nakon šezdesetdnevnog posta — i sedamdeset pet kila. Sve je to bilo prije svega pitanje svjesne odluke. Njeno tijelo nije imalo ĉvrstu metaboliĉku referentnu toĉku. Ovog se ĉasa nalazila na višem kraju tog podruĉja. Za manje od jednog kiloreva triput je posjetila vrelo mladosti, što je bilo uĉestalije no ikad. Sad je po ĉitavom tijelu imala jednoliĉni sloj, pa su joj grudi, bedra i stegna postali senzualni. Nasmiješila se u sebi prisjećajući se kako bi se visoka i košĉata i kao daska ravna petnaestogodišnja Cirocco Jones za takve dojke dala ubiti. Trodesetljetna Cirocco
KIKA
vidjela je u njima sitnu no neizbjeţnu gnjavaţu. Dobro će joj doći u iscrplju-jućim danima koji su pred njom. Na kraju će se ipak potrošiti. U meĊuvremenu se Conal ponašao kao da je strahopoštovanjem još smlavljeniji nego obiĉno. Sjedio joj je slijeva i bilo mu je lijepo. Do njega je sjedila Robin. Stalno su se neĉim nutkali. Kako ni ona ni on nisu mogli pojesti mnogo od jednoga, bilo je sasvim logiĉno da si pokazuju posebne poslastice, ali je Cirocco slutila da tu ima još neĉega. Pomislila je da bi oni, sve da je na stolu bilo i ustajalo vojniĉko sljedovanje, i dalje hihotali kao djeca. Morala bih se šokirati, pomislila je Cirocco. Imala je osjećaj da će se to završiti zlo, da to vjerojatno nije trebalo ni poĉinjati. Onda se prekorila. Bilo je to ĉisto ziheraštvo. Ako ĉovjek tako gleda na ţivot, onda će ţaljenje za svim neiskušanim i neuĉi-njenim iskovati lanac koji će mu zveketati u poznim godinama. Nijemo je pozdravila njihovu hrabrost i poţeljela im sve najbolje. Te su budalice mislile da nitko ne zna za njihovu tajnu vezu. Moţda je u Hiperionu i bilo Titanida koji za to nisu znali, ali ovdje u Dioni sasvim sigurno nije bilo nijednoga. Cirocco je opazila kako Valiha, Rocky i Serpent — trojka o kojoj nitko od drugih ljudi nije znao baš ništa — na taj par gledaju s prijaznim razumijevanjem. Frulica je za to znao ali je, kao i uvijek, svoje mišljenje zadrţavao za sebe. Virginal je znala ali to, unatoĉ svoje sve veće bliskosti s Novom, nije niti spominjala, i to napose zato što je mlada Titanida shvaćala koliko malo zna o ljudskim obiĉajima i što nije bila spremna upustiti se u rizik da Novu i nehotice povrijedi. Ostao je, dakle, još samo deveti ĉlan društva, Nova. Dobro se uklopila, prosudila je Cirocco, ali je ipak još bila isuviše egocentriĉno mlado stvorenje a da bi moglo opaziti nešto što je njena mati s velikom mukom skrivala od nje. Ona je, što se tiĉe Robininih grijeha, ţivjela u blaţenom neznanju. Jer grijeh je to doista i bio. Cirocco je pitala je li to Robin već shvatila, i kako će podnijeti kad joj se sva teţina krivice sruĉi na glavu. Nadala se da će joj moći ponuditi svoju pomoć. Ta mala vještica bila joj je baš draga. Zakruţila je pogledom oko stola, po svojoj druţini. Svi su joj zapravo bili jako dragi. Na trenutak je osjetila kako joj prijete suze, ali ih je
KIKA
uspjela pobijediti. Sad nije bio ĉas za takve stvari. Silom se nasmiješila i pristojno prokomentirala pecivo kojim su je ponudili. Serpent je sijao od zadovoljstva. Ali je opazila da jeFrulica gleda. No onda, kad je veliĉanstveni ruĉak proţivljavao svoj kraj u tihom podrigivanju i zadovoljnom tapšanju po trbuhu, uslijedilo je iznenaĊenje. Frulica je ustao, proĉistio grlo i priĉekao da se svi stišaju. "Kapetane", rekao je na engleskom. "Jako nam je drago što s tvoje strane ovoj gozbi nije bilo prigovora. Tebi je jasno da tako nešto radimo samo u trenucima koji su za nas jako vaţni." "Jako nam je drago,' Frulice?" upitala je Cirocco. Uznemirilo ju je kad je shvatila da joj nije jasno o ĉemu on to govori. Pogledala je ostale Titanide i opazila da sveĉano gledaju u svoje prazne tanjure. Virginal je kratko pogledala na drugi kraj stola, gdje su, sve otkako je Chris skoĉio u Pandemonij, uvijek stavljali prazan pribor. "U ĉije to ime govoriš, prijatelju?" "Govorim u ime svih ovdje nazoĉnih Titanida, i u ime mnogih stotina koji nisu mogli doći. Mene su izabrali da iznesem ovu..." Cirocco se još jedan put zaĉudila, jer je Frulica oĉito traţio rijeĉi. A onda je shvatila da je tu rijeĉ o neĉem drugom. "Je li 'prituţba' prava rijeĉ?" "To bi bilo tu negdje", odgovorio je Frulica i nakrivljeno kimnuo glavom. Molećivo ju je pogledao. U jednom je trenutku bio potpuni stranac. U jednom je trenutku bio prvi Titanid što ga je vidjela — a on zapravo i jest bi izravan potomak tog prvog. Netko bi u njemu mogao vidjeti zaista neodoljivu ţenu. Ta skupljena masa sjajne crne kose, široke jagodiĉne kosti, duge trepavice, široka usta i obrazi glatki kao u dojenĉeta... Vratila se sadašnjem trenutku, stvarnosti koja joj je bjeţala. "Onda nastavi", rekla je. "Sve je vrlo jednostavno", rekao je. "Ţeljeli bismo znati što radiš za spas onog djeteta." "A što vi radite?" "Sondirali smo teren. Iskušali smo obranu Pandemonija. Na temelju zraĉnih izviĊanja diriţablima napravili smo kartu tvrĊave. U Titangradu su već i razraĊeni planovi." "Kakvi planovi?" "Općeg napada. Opsade. Postoji nekoliko mogućnosti." "Provodi li se ijedna?"
KIKA
"Ne, kapetane." Uzdahnuo je i ponovno je pogledao. "Moramo spasiti to dijete. Oprosti mi ako moţeš, no morao sam to kazad. Ti si naša prošlost. On je naša budućnost. Ne moţemo ga prepustiti Gei." Cirocco je pustila da dšina malo naraste, i za to vrijeme prešla pogledom preko njihovih lica. Nitko je od Titanida nije pogledao u oĉi. Robin, Conal i Nova brzo su skrenuli oĉi kad im se pogled sastao s njezinim. "Conale", rekla je napokon. "Imaš li ti kakav plan?" "Ţelio sam ga raspraviti s tobom", rekao je glasom kao da se ispriĉava. "Razmišljao sam o prepadu. Samo nas dvoje, nutra-van dok bi dlanom o dlan. Ne vjerujem da bi frontalni napad imao ikakva efekta." Cirocco se ponovno osvrnula. "Ima li tko kakav drugi plan? Dajte da ih sve poredamo." "Imam ja", rekla je Nova. "A taj glasi?" "Ti joj budi mamac. Izvuci je van da se bori. Postavi joj stupicu. Iskopaj rupu ili što ja znam... Nisam još razradila detalje. Moţda nekakvu zasjedu." Pogledala ju je s poraslim poštovanjem. Bila je to, naravno, šepava zamisao, ali u izvjesnom smislu bolja od ostalih. "To su ĉetiri ideje", rekla je Cirocco. "Ima li ih još?" Titanidi ih nisu imali. Cirocco je iskreno zaprepastilo da su se njih na stotine sjetili samo dvije. Titanidi su bili koješta, ali sasvim sigurno ne taktiĉari. Njihov je mozak radio drukĉije. Cirocco je ustala. "No dobro. Frulice, nema nikakve potrebe da se ispriĉavavš. Bila sam nemarna, pa nikom nisam rekla što radim. Razumije se da je i vama i svim Titanidima jako stalo da ga vratim, a ne vidite da išta poduzimam. Ali sam ja već daleko poodmakla. Samo što puno ne priĉam. I da, on doista jest vaša budućnost, i ja sam mu zbog toga zahvalna i zbog toga ga ţalim. Posljednjeg kiloreva o drugom nisam skoro ni mislila. Veĉeras sam vas kanila upoznati sa svojim planovima, ali ste me pretekli. Prvo o Gei. Nju nitko od vas ne razumije. Dali ste mi ĉetiri scenarija. Ĉetiri filma." Ispruţila je prste pa na njih poĉela nabrajati. "Frulice, ti si spomenuo frontalni napad. Nazvat ćemo to filmom iz Drugog svjetskog rata. Potom je tu opsada; to je rimski spektakl. Conal, tvoja je ideja filmska burleska. Novina je ideja
KIKA
nešto kao vestern. A postoje i drugi pristupi, i ja sam o njima razmišljala. Postoji tu još i film s ĉudovištem, i slutim da bi se taj Gei dopao, film u kojem bismo je pokušali spaliti ili ispeći na struji. Postoji i zatvorski film, u kojem smo uhvaćeni i uspijevamo pobjeći. A postoji i zraĉni napad, i to je vjerojamo vijetnamski film. Voljela bih, meĊutim, da shvatite da je ona sve to promotrila, kao i još nekoliko mogućnosti. Moj će pristup posuditi elemente iz nekoliko njih, no da bismo je porazili, moramo se sasvim odreći ţanrovskih filmova." Pogled joj jc pošao od lica do lica, i nije se nimalo zaĉudila kad je na njima ugledala smetenost. Vjerojatno su mislili, kraj svih tih priĉa o filmovima, da joj se u glavi poĉinje mutiti. "Ja nisam luda", rekla je ona tiho. "Ja samo pokušavam misliti na Gein naĉin. Gea je opsesionirana filmovima nastalim izmeĊu godine 1930. i 1990. Ona je sebe napravila na sliku i priliku zvijezde umrle 1961. Ona ţeli proţivjeti filmove, i ona ima svoj sistem zvijezda, i većina onih koje je odabrala da budu zvijezde u njezinom velikom spektaklu sjede sada za ovim stolom. Ona se pošteno izmuĉila da neke od vas dovede ovamo. Ona vas je ĉak i izgradila, na neki naĉin, onako kako su stari moguli studija izgraĊivali sliku svojih zvijezda. Meni je namijenila glavnu ulogu. Rijeĉ je, meĊutim, o velikom projektu s mnogo vaţnih likova i milijunskim predraĉunom. Ona moţe pogriješiti. Kao u sluĉaju Gaby. Gaby je ovog ĉasa još trebala biti ţiva, kao moj vjerni poboĉnik. Chris je drugi takav sluĉaj. On je trebao biti nosilac glavne muške uloge. IzmeĊu mene i Chrisa trebala se dogoditi ljubavna priĉa, ali se onda na putu našla Valiha. Njihova je ljubav bila sasvim neplanirana. Gea je, meĊutim, lukav reţiser. Uvijek ima spreman potpuni rezervni zaplet, uvijek postoji pomoćni studio spreman da se ubaci. Scenaristiĉki odjel uvijek se moţe pojaviti s novom varijantom, neĉim što će pokrenuti zbivanja i nastaviti zaplet. Conale, ti si za to dobar primjer." Conal se drţao kao hipnotiziran, sad se trgnuo od iznenaĊenja. "Ti si potomak Eugene Springfielda, jednog od poĉetnih igraĉa, ĉovjeka kojeg je Gea odabrala za zlikovca. To će u predstojećim dogaĊajima sigurno biti veoma vaţno. Imam snaţan predosjećaj — a Špici me u tome podrţava — da si ti ovamo doveden manipulacijom."
KIKA
"To je nemoguće", usprotivio se Conal. "Došao sam ovamo da te ubijem, i..." Zastao je i pocrvenio. Cirocco je znala da on rijetko spominje kako su se upoznali. "Tebi je to, Conale, izgledalo kao slobodna volja", rekla je ona blago. "A i bila je. Ona ti se tamo u Kanadi nije uplitala u misli. Ali je ona bila vlasnica izdavaĉke kuće koja je izbacivala te smiješne stripove što si ih donio sa sobom. Ona je mogla malo iskriviti priĉu, mogla je znati za tvoje porijeklo, i vjerojatno te ponukati da se prihvatiš bildanja. Sve je ostalo ispalo samo od sebe. Što se pak tebe, Robin, tiĉe, ti već znaš ponešto o tome kako je s tobom manipulirala." "To sigurno", odgovorila je ona s gorĉinom. "Ţao mi je što vam to moram reći... kvragu, sad dolazi nešto još gore, i nikom se to neće dopasti. Ona je svoje prste uplela u vaš ţivot još prije nego što ste se rodili. Priĉa li se još o Vrištavcu?" Robin ju je pogledala oprezno, ali je kimnula glavom. "To je ono što nas je preselilo u svemir. Bio je to veliki meteor. Vrzino Kolo je bilo u Australiji. Meteor je udario i pobio nas otprilike pola. Ali je pao na našu zemlju, i bio je pun zlata i urana koje smo mogli lako iskopad. Od njega smo se toliko obogatili smo smo svoje Vrzino Kolo mogli izgraditi u orbiti..." Oĉi su joj se zaokruţile od uţasa. "Vrištavac je u Australiju lupio 2036. godine", rekla je Cirocco. "Ja sam tada tu bila već jedanaest godina. Nema nikakve dvojbe da ga je poslala Gea." "To je suludo", rekla je Nova. "Naravno da jest. Ali ne onako kako si ti mislila, ako misliš da se to tako nije moglo dogoditi." "Ali Gea je bila pod prismotrom..." "... i svo vrijeme ispuštala jaja i to uĉestalošću od jednog svakih deset sati. Brod-ĉuvar pratio ih je do dometa svojih instrumenata, pa raĉunao mogu li pogoditi Zemlju. Nitko u njima nikad nije vidio nikakvu opasnost, a bilo ih je previše da bi se svako moglo slijediti." "Trebalo je strašno dobro ciljati", rekao je Frulica s dvojbom u glasu. "Gea je jako dobra u svemu što ĉini. Jednom je već bila pogodila Zemlju, godine 1908, takoreći da provjeri elemente vatre. Taj joj je projektil sletilo u Sibir. Onaj koji je pogodio Australiju bio je lansiran
KIKA
prije devet godina, a ĉinilo se dolazi izdaleka, kao asteroid dugog perioda. Na posljednjem je dijelu putanje bio upravljan. Pa ipak, pri ulasku u atmosferu sva je organska tvar sagorjela, tako da nije bilo dokaza da je došao s Gee." Robin je zavrtjela glavom, ali ne u znak nijekanja, nego nevjerice. "A zašto bi to ona uĉinila?" Cirocco je napravila grimasu. "Kad je rijeĉ o Gei, 'zašto' je vrlo teško pitanje. Kad sam napisala knjigu o Gei, jedan se kritiĉar potrudio oko moje analize njezine osobe. Nije mogao prihvatiti da tako silno biće moţe izvoditi takve djetinjarije. Ali ako postoji ikakav razlog, onda on glasi: iz ćefa. Pretpostavljani da je ĉula za vaše društvo. Pomislila je da bi bio dobar štos baciti vam na glavu ĉitavo bogatstvo, i to brzinom od 25.000 milja na sat. A onda se nastavila zanimati za Vrzino Kolo. Ona je bila vlasnik — i to posredstvom tuceta slijepih korporacija — pogona na Zemlji u kojem je Vrzino Kolo kupovalo ljudsko sjeme. Ona vas je sve uzgojila sitne i ţilave... pa tu i tamo ubacila slabe gene, da se prije ili kasnije netko od vas ovdje pojavi na lijeĉenju. Tobom je, Robin, bila jako zadovoljna. Od srca ti se nasmijala. Nije to bilo ništa u usporedbi sa salvama smijeha na moj raĉun, ali je ipak bilo slatko." Robin je zakopala lice u dlanove. Nova joj je dotakla rame, ali je Robin odmahnula glavom i ponovno se uspravila. Oĉi su joj se caklile od bijesa. "Nova", nastavila je Cirocco, "ti već znaš kako se Gea zabavljala s tobom i s Adamom. I ti i Robin pretrpjele ste veliki preokret, scenarij od kralja do prosjaka." Pogledala je Titanide. "Svi vi znate kako ste iskorišteni. Svi vi ţivite samo po mojoj odluci. Sve su vaše majke i oĉevi morali dolaziti k meni i moljakad me za nešto što bi trebalo biti njihovo pravo. I vi i vaši bili ste toliko zgaţeni da vam je trebao ĉitav kilorev da skupite hrabrosti da mi iznesete jedan sasvim blagi prigovor... a ja sam se na takav stav već toliko bila navikla, da me to šokiralo. Ja mislim da je ĉitava vaša rasa pridavlje-na. I slutim da biste vi mogli skoro u svemu biti bolji od ljudi, ali ako ne pobjedimo Geu, za to nikad nećete imati prilike."
KIKA
Još je jednom krenula pogledom od lica do lica, ne ţureći se ni kod jednog. Svi su bili povrijeĊeni, i ljuti... i odluĉni. "Ona izgleda... nepogrešiva", rekla je Virginal. "Hoću reći, nakanila je ovamo dovesti Chrisa i Conala i Robin, i svi su oni sada tu. Isplanirala je Novino i Adamovo roĊenje. Sve što je kanila uĉiniti, to je i uĉinila." Cirocco je zavrtjela glavom. "To ti se samo tako ĉini. Već sam spomenula ponešto što joj nije upalilo. Moţete biti sigurni da je bilo i drugih namisli koje su zakaza-le, a o njima ne znamo ništa samo zato što nijedna nikad nije došla na vidjelo. Oko stotinu godina ona odrţava... nazovimo to glumaĉkim natjeĉajem, diljem ĉitave Zemlje. Osniva ambasade, izvodi djela i tako izravna kao što je to gaĊanje planeta asteroidom, i tako podmukla kao što je to bilo angaţiranje pisca koji će se pobrinuti da Gene u Conalo-vom stripu ispadne veliki junak. Neki od tih nauma nisu upalili, i ti ljudi nisu nikad došli ovamo. Ali sad je ona dobila svoju glumaĉku postavu. Moguće je da ćemo ih sresti još, ali sumnjam. Ovo će za-zvuĉati strašno, ali ne postoji naĉin da se to zaobiĊe. Svi su drugi ljudi na Gei, u njezinoj glavi, samo statisti i epizodni glumci. Većina se vaţnih uloga skupila u ovoj sobi. Nas devet. A tu su onda i Chris i Adam. Whistlestop i Calvin. Špici. I... dva, moţda još tri druga o kojima ću vam još priĉati." "Špici?" upitala je Robin s izrazom gaĊenja na licu. "Da. On je vaţan. Protiv nas sad stoje Gea i sve sile Pandemonija. I tamo ima vaţnih igraĉa. Vjerujem da je posve moguće da je i Luther bio jedan od njih, a Kali drugi. Za druge ne znam. Ali će na kraju doći do konaĉnog obraĉuna... i kamere će zazujati." "Što ţeliš, kapetane, da uĉinimo?" upitao je Conal. "Kao prvo..." S jedne je strane za ruku uhvatila Conala, a s druge Valihu. "Ţelim da zaprisegnete u ţivot, imetak i svetu ĉast. Moj je cilj povrat Adama, i Geina smrt." "Jedan za sve, i svi za jednoga", rekao je Conal pa smeteno pogledao. Cirocco mu je stisnula ruku, i opazila kako on drugom hvata Robin. "A što je s Chrisom? Nećemo li spasiti i njega?" upitala je Valiha. "I Chris spada u prisegu. Njegov je ţivot na kocki, skupa s našima. Spasit ćemo ga ako budemo mogli, no ako mora umrijeti, neka umre, baš kao i svi mi ostali."
KIKA
Sad su se svi uhvatili za ruke, osim Nove i Serpenta, iza kojih više nije bio nikoga osim prazne stolice ostavljene za Chrisa. Cirocco ih je pogledala sve jednog po jednog, odmjeravajući im snagu i slabost. Nitko nije skrenuo pogled. Bila je to dobra druţina. Njihova je zadaća bila skoro nemoguća, ali Cirocco nije mogla ni zamisliti ikog drugog koga bi radije imala uza se. "Moram vam reći još dvoje, a onda se moţemo prihvatiti planiranja. Vidjela sam Chrisa, i s njim kratko razgovarala. Nije mu se dogodilo nikakvo zlo, baš kao ni Adamu." Priĉekala je da se stiša mrmor. "U ovom vam ĉasu ne mogu reći ništa više od toga. Moţda kasnije. Drugo što vam moram reći, jest ono što sam stalno odlagala. To zapravo ima malo veze s onim što moramo uĉiniti, ali biste to trebali znati. Skoro sam sigurna da je rat na Zemlji pokrenula Gea. No sve ako i nije, svakako je imala svoje prste u njegovu produţivanju na ĉitavih sedam godina." Uslijedila je tišina koju je i oĉekivala. Svi su, naravno, bili šokirani, ali joj je pogled na njihova lica potvrdio njezinu procjenu situacije: mnogi su to ljudi već dugo naslućivali. Frulica je tuţno kimao glavom. Robin se drţala nekako sveĉano. Cirocco je na trenutak pomislila da će Virginal pozliti. "Ĉetrdeset milijardi ljudi", rekla je Virginal. "Tako nešto." "Pobijeno", rekao je Serpent. "Da. Na ovaj ili onaj naĉin." Cirocco se namrštila. "Bez obzira koliko je mrzim, ipak je ne mogu kriviti baš za sve. Ljudski rod nikad nije nauĉio ţivjeti s Bombom. To bi se i tako dogodilo prije ili kasnije" "Je li ona bacila prvu bombu?" upitao je Conal. "Onu u Australiji?" "Ne. Na to se ne bi usudila. Moj... informator misli da je Gea vjerojatno iscenirala ĉitav incident. Vidjela sam je kad ju je, bilo je to davno, obuzela pasija hranjenja morskih pasa. Evo što je Gea radila. Ugledala je onaj golemi spremnik pun izgladnjelih morskih pasa, bilo ih je na milijune. Pa u vodu kap-nula malo krvi. I onda su se poĉeli meĊusobno ubijati. Oni su na to već bili spremni; Gea ih je na to samo podbola. A kasnije, nakon što su odavde povukli straţarski brod, kad god bi rat poĉeo pokazivati znakove malaksalosti, ona bi na pravo mjesto bacila koju
KIKA
od svojih bombi, i onda bi sve poĉelo isponova. Tako je ona izravno pobila nekoliko milijardi." "Nije rijeĉ samo o jajima", rekla je Robin. "Prave atomske bombe? Nisam znala da ih Gea uopće ima." "A zašto ih ne bi imala? Imala je ĉitavo stoljeće da ih stekne, a uvijek je bilo ljudi spremnih da ih prodaju. Ali za to i nije bilo potrebe. Mogla ih je napraviti i sama. Gea je dugo bila jako ranjiva. Jedna jako velika fuzijska bomba mogla je razoriti ĉitav njen svijet. I gdje to piše da je ona morala samo sjediti i ĉekati? Taj je rat i tako bio u njezinu interesu. Zaraćene strane sad se više ne mogu ni nadati da bi je mogle pogoditi — iako je pokušaja bilo. U ovom je smjeru već bilo krenulo pet-šest projektila. Nijedan nije stigao dalje od Marsove putanje. Lasno ih je sredila." Zavalila se u stolicu i poĉekala na njihova pitanja. Dugo nije bilo nijednoga. A onda je napokon Nova podigla pogled. "Otkud ti sve to, Cirocco?" Dobro pitanje, mala. Cirocco je polako protrljala gornju usnu i zafiksirala Novu kroz pritvorene vjeĊe sve dok djevojka nije s nelagodom skrenula pogled. "To ti sad ne mogu reći. Morat ćeš mi vjerovati na rijeĉ." "O, nisam mislila..." "Imaš se potpuno pravo pitati. Ali te ja mogu samo zamoliti da ne zaboraviš našu prisegu, i da od sada pa nadalje sve uzimaš na vjeru. A ja ti obećavam da ćeš, prije nego što od tebe zatraţim da staviš glavu na panj, znati sve što i ja." A valjda ću, Gaby, znati i ja, pomislila je. Najviše se od svega bojala da će se, na kraju, Gaby ukazati samo njoj. "Moţeš li nam reći kakvi su naši planovi?" upitala je Frulica. "To mogu. Pedantno i zamorno detaljno. Zato predlaţem da napunimo pehare, odgurnemo stolice, te da se donesu sir i keksi za one koji u trbuhu još uspiju pronaći neki zaboravljeni kutak. Ovo bi moglo potrajati, a sve je lude od iĉega do sada." I doista je potrajalo. Nakon pet reva još su raspravljali pojedine toĉke vrlo široko zacrtanih obrisa, ali je sam plan bio kupljen. U tom trenutku Nova je već hrkala u stolcu. Cirocco joj je zavid-jela. Oĉekivala je da sama neće zaspati ĉitav kilorev.
KIKA
OSAM Cirocco se digla od stola i uspela se glavnim stubištem velike kuće, sve do drugoga kata, koji se rijetko upotrebljavao. Tu je bila i soba koju je Chris još davno bio odvojio za nju. Ona nije znala što ga je to bilo potaklo da je nazove "Ciroccinom sobom". U to je doba radio ĉudne stvari, kao primjerice bakrom obloţeno svetište za Robin. Soba je imala goli drveni pod i bijele zidove i jedan prozor sa crnim zastorom koji se dao povući. Sav se namještaj svodio na priprosti ţeljezi krevet, obojen u bijelo. Strunjaĉa je na njemu bila debela i nabrekla, punjena perjem. Krevet je uvijek bio uredno prostrt izbijeljenim bijelim plahtama i jednim jastukom, i tako visoko da mu je Vidjela opruge, a ispod njih pod. Jedina je toĉka boje u sobi bila mjedena kvaka. Bila je to soba u kojoj se ništa nije moglo sakriti. Bilo je to prekrasno mjesto za sjedenje i razmišljanje. A kad bi se navukao zastor, više ništa nije rastjerivalo misli. Svjetlo što je dopiralo kroz prozor podsjećalo ju je na rano jutro. Prisjećala se sastanaka na koledţu koji bi znali potrajati i ĉitavu noć, i povrataka u svoju sobu pri ovakvom svjetlu. Osjećala je isti ugodni zamor, isto previranje ideja bacanih amotamo, ideja što su joj još trĉale po glavi. Ali sad, naravno, nije bilo jutro. Bilo je bezvremensko popodne. Cirocco se na to već bila navikla. Nedostajale su joj sitnice. Pokatkad bi ponovno poţeljela vidjeti zvijezde. Zvijezde-padalice, kod kojih se moţe zamisliti ţelja. Sjela je na rub kreveta. A što bi ti poţeljela, Cirocco? Zvijezda padalica nema, ali ipak zaţeli, tko te pita? Pa mislim, nekoga s kim bih podijelila ovo, to bi bilo krasno. Ĉim je to pomislila, okrivila se za nezahvalnost. Imala je prijatelje, najbolje na svijetu. S prijateljima je uvijek imala sreće. Tako je breme bilo razdijeljeno. No bilo je tu i ono posebno dijeljenje koje joj je tako nedostajalo. Mnogo je puta pomislila da bi to moţda ipak moglo biti moguće, da bi baš on mogao biti onaj pravi. Što je to što zovu ljubavlju? Moţda to ona i ne zna. Proţivjela jc dovoljno da potroši sve prste na nabrajanje
KIKA
skoro-pa ljubavi. Prva, kad joj je bilo ĉetrnaest godina. Onaj momak s koledţa... Kako li se zvao? Kad sad o svemu razmišlja, pita se je li joj to bila posljednja prilika. Kad je postala kapetan i kandidat za komandu, tome više nije bilo mjesta. Mnogo ljubavnika, u tjelesnom smislu, ali zaljubljivanje bi ugrozilo sve njene planove. Kao Ĉarobnica... uvijek bi se nešto našlo na putu. Bila je spremna pokazati ĉak i priliĉnu fleksibilnost. Ako se već nije pojavio gospodin Pravi, zašto ne pokušati s gospodom Pravi? S Gaby se tome tako pribliţila. Moţda bi upalilo. I sa svim tim dragim Titanidima. Dvaput je i rodila, od ĉega jednom na titanidski naĉin, gdje je druga bila stragamajka. Drugi put opet na ljudski naĉin, gojeći ga vlastitim tijelom. Već dugo na nj nije ni pomislila. Vratio se na Zemlju, i nikad joj se nije ni javio. A sad je već pokojan. No dobro, Cirocco, toliko o ţelji. A ona priĉa o tri ţelje kod zvijezda ne pali - kod zvijezda koje više ni ne vidiš — ali ćemo malo rastegnuti stvar pa ti pod jednu dati dvije. Shvatila je da bi joj pomogao bilo kakav ljubavnik. Bilo bi to tako lako izvesti. Otrla je suzu s obraza. Dolje je pet Titanida. Svaki bi joj od njih rado bio ljubavnikom — i to u prednjem modalitetu, što oni ne ĉine olako. Ali su prošla već desetljeća otkako je zadnji put ljubovala s Titanidom. To nije pošteno. A trebala se samo staviti u njihov poloţaj i postaviti jednostavno pitanje. Zar bi joj mogli reći ne? Conal... Spustila se na koljena i sjela na pod. Lice joj je bilo mokro od suza. Conal je uvijek mogao biti njen, trebala je samo pitad. Ali ga nikad, nikad ne bi mogla odvesti u krevet. Trebala je samo pomisliti što mu je sve radila, pa da joj dode muka. Nikog se ne bi smjelo tako lišiti dostojanstva. Da joj nakon toga postane ljubavnikom, bila bi groteska kakvu ne bi mogla ni zamisliti. Robin... je bila tako mila da je Cirocco u to jedva i mogla povjerovati. A prije dvadeset godina kakva je to eksplozivna kuja od lje-vanog ţeljeza bila, stvorenje što je pišalo ocat! Svatko bi pri zdravoj pameti rekao da ju je trebalo udaviti ĉim se rodila. I tu se valjda krio razlog zbog kojeg joj se toliko dopala. Kod nje se, meĊutim, nikad nije pojavila ta iskra privlaĉnosti, ĉak ni toliko kao kod Gaby. Što je
KIKA
moţda bilo bolje. Robin će i bez ostarjele Ĉarobnice, koja joj se plete pod noge, imati s Conalom sasvim dovoljno nevolje. Stavila je ruke na hladne, sjajne, glatke daske poda i spustila se sve dok ih nije dotakla obrazom. Vid joj se zamudo. Njušnula je, i protrljala nos, i otrla oĉi, pa tupo pogledala preko poda do pukotine svjetla ispod vrata. Nigdje se nije vidio ni trun prašine. Osjećao se miris polisa, oštar i limunski. Opustila se, a onda su joj se zatresla ramena. Nova... O, Boţe, zaista ne ţeli biti njena ljubavnica. Ţeljela je biti ona. Imati osamnaest godina, biti svjeţa i sazrela i nevina i zaljubljena. Zaljubljena u umornu staru vješticu. Tome je suĊeno da završi u jadu. Ali kakav... kakav bi to sladak jad bio ponovno biti mlad i doţivjeti da ti se prvi put slomi srce. Sad je već jecala, ne baš jako glasno, ali se nije mogla zaustaviti. Pomislila je na Novu, kako prosijeca modru vodu, glatka kao foka, i na krupnu, nezgrapnu djevojku što se njiše na kraju padobranskih konopa, da bi potom poletjela poput anĊela bez krila. Vidjela je Novu kako proţdire hranu na titanidskoj gozbi, sjajnoga oka i nasmijana, i zamislila je samu u njezinoj sobi, kako miješa napitak koji bi joj trebao pribaviti njezinu ljubav. Cirocco se prepustila suzama. Leţala je nauznak na hladnom podu i plakala nad onim što je bilo, što jest i što će biti. Jedan joj je sićušni komadić svijesti govorio da će biti najbolje da to odmah obavi. Kasnije će za to biti jako malo prilike. * * * Conal je razgovarao s Robin, ĉinilo mu se, satima. Razgovor je odlutao od Ciroccinog plana — koji mu se još ĉinio pomalo nestvaranim — i skrenuo na druge teme. Razgovor s njom postao je odnedavna leţeran. Opazio je da joj se već spava, i shvatio da je isto i s njim. Nova je još spavala sklupĉana u velikom naslonjaĉu. Svi su Titanidi, meĊutim, već bili otišli. Nije ih vidio kako odlaze. Istina jest da se Titanidi znaju kretati zaista tiho, no ovo je bilo upravo smiješno. Njih pet, a on nije vidio baš nijednoga kako odlazi? Opazio je da mu se Robin smiješi.
KIKA
"Gdje su nam odlutale misli?" rekla je i zijevnula. Povila se prema njemu i poljubila ga u obraz. "Spremna za krevet." "I ja. Vidimo se." Nakon što je Robin otišla, još je neko vrijeme ostao sjediti, sred ruševina veĉere. Onda je ustao i krenuo prema stubama. Na sredini susjedne sobe stajala je Virginal, nepomiĉna kao kip. Uši su joj pokazivale gore i naprijed, i sa strašnom je koncentracijom gledala u jednu toĉku na stropu. Conal je već htio nešto kazati, ali ga je Virginal opazila, kratko mu se nasmiješila pa izišla. On je na to samo slegnuo ramenima pa se uspeo stepenicama na prvi kat. A tu su bili Valiha i Frulica, podjednako nepomiĉni. I njima su uši bile podignute. Ĉinilo se kao da ih nešto strašno muĉi. Ni on ni ona nisu ga opazili sve dok nije prošao kraj njih, no i tada su ga samo kratko pogledali ne izustivši ni rijeĉ pozdrava, a onda polako krenuli prema stubama kojima se on upravo bio uspeo. Nije mu to bilo jasno. Ponovno je slegnuo ramenima i ušao u svoju sobu. Razmislio je o svemu pa otvorio vrata i provirio glavu. Ono dvoje se vratilo i zauzelo stari poloţaj, osluškujući. Rocky je bio na stepenicama, i takoĊer je slušao, takoĊer gledao prema gore. Conal je paţljivo promotrio strop koji je Titanidima oĉito bio jako zanimljiv. I nije vidio baš ništa. Osluškuju li moţda nešto što se zbiva na drugom katu? Ali gore su sve sobe prazne. Ništa se nije ĉulo. A onda je Rocky zapjevao, vrlo dho. Uskoro su mu se pridruţili Frulica i Valiha, a onda se tiho ubacio i Serpent i pridruţio se Virginal. Pjevali su šaptom, i ta pjesma za Conala nije imala ništa više smisla od svih ostalih titanidskih pjesama. Zijevnuo je i zatvorio vrata. DEVET Kroz pedeset kiloreva, dok je Pandemonij nastavljao svoja skit-niĉka tumaranja, u Hiperionu mu se gradilo stalno prebivalište. Glavni izvoĊaĉi bili su Ţeljezni Majstori. Oni su pripremili teren, koji je okruţivao juţno-središnji vertikalni kabel. Izgradili su cestu do golemih šuma kraj jugozapadne Ree. Podigli su mostove preko smirene Euterpe i ţestoke Terpsihore. Ogoljeli su dvije stotine kva-
KIKA
dratnih kilometara pošumljenih gora, a debla su otpremili u Pandemonij, gdje ih je pet tisuća tesarskih druţina kljaštrilo, pililo, prepariralo, rezalo, slagalo, spajalo utorima i ĉavlima, brusilo i rezbarilo. Za potrebe Febinih rudnika, talionica, kovaĉnica i ljevaonica, kroz teţak teren gorja Asterija bila je probijena ţeljezniĉka pruga, koja je u zoni sumraka Zapadne Ree premošćivala i silni Ofion, i sad su beskrajni teretni vlakovi preko ĉudnih ĉeliĉnih traka dovlaĉili metalne kosti Pandemonija. Na zapadnom su kraju zajazili rijeku Kaliopu. Jezero iza brane sad se već protezalo trideset pet kilometara u duţinu, i njegove su vode grmjele kroz turbine i vrtjele generatore, nakon ĉega se struja toĉila u ţice i prenosila tornjevima što su marširali preko negdašnjih titanidskih pašnjaka. Za posljednjih deset kiloreva, kad je izgradnja bila na vrhuncu, Gea je na rad na Pandemoniju skretala sve više i više izbjeglih ljudi iz Bellinzone. Pokatkad se radna snaga znala popeti i do sedamdeset tisuća ljudi. Rad je bio teţak, ali je hrana bila dostatna. Radnike koji bi se ţalili ili umrli pretvarali bi u zombije, tako da radniĉko nezadovoljstvo nikad nije stvaralo neke veće teškoće. Bilo je to Geino remek-djelo. U trenutku Adamove otmice, radovi su na studiju bili već skoro gotovi. Kad je Gea vidjela razmjere štete nanesene njezinoj putujućoj predstavi, zapovjedila je da se krene na posljednji pokret, iako je ostao još ĉitav kilorev posla. Jugo-središnji kabel imao je pet kilometara u dijametru, a u toĉki u kojoj je probijao krov Hiperiona i gubio se u sunĉevu sjaju, visina mu je bila sto kilometara. Pet stotina kilometara iza te toĉke spajao se s Geinom glavĉinom, gdje se pretvarao u jedan od mnogih strukova u ĉudovišnom pleteru što je tvorio sidro stalno nategnuto Geinim obodom. Mreţa je kablova bila priĉvršćena za Geine kosti, duboko ispod oboda, a svrha mu je bila svladavanje centripetalne sile, kako se Gea ne bi razletjela na komade. Ĉinili su to već tri milijuna godina, i već pokazivali neke znakove umora. Svaki je kabel bio sastavljen od sto ĉetrdeset ĉetiri usukana struka, a svaki je od njih imao promjer od oko dvije stotine metara. Kroz eone ti su se strukovi rastegli. Taj proces je nazvan — iako ne od Gee, koja je taj izriĉaj smatrala ponešto grubim — milenijskim slijeganjem. Posljedica je toga bila da baza okomitoga kabla nije bila
KIKA
petkilometarski stup nego uski stoţac rasukanih strukova, širok oko sedam kilometara. IzmeĊu strukova bile su pukotine; bilo je moguće proći ravno kroz kabel, stupati kroz titansku šumu strukova. Unutra je bilo kao u mraĉnom gradu okruglih, zamišljenih nebodera bez prozora i bez vrha. Osim slijeganja, simetriju su narušavali i prekinuti strukovi. Na Gei je bilo sto osam kablova, ili ukupno petnaest tisuća petsto pedeset i dva struka. Od tih se strukova za dvije stotine onih koji su bili u vanjskom sloju, vidjelo da su pukli. Svi su kablovi na Gei imali vidljive rane, i pritom se gornji struk izvijao van kao uvijeno prekinuo vlakno, dok je niţi kraj leţao na zemlji, i protezao se od jednog do sedamdeset kilometara, ovisno o tome na kojoj je visini došlo do loma. 1 tako je bilo sa svim kablovima osim onima u jugosredišnjem Hiperionu. Dok su drugi kablovi imali po dva, tri, pa ĉak i pet vidljivih lomova, onaj što se dizao iz središta Novog Pandemonija bio je djeviĉanski, i uspinjao se gladak u perspektivi od koje je zastajao dah. Gea je rastreseno potapšala struk kabla kraj kojeg je stajala, posljednji put podigla pogled i krenula dolje, u srce svoga kraljevstva. Samo je ona znala za unutarnje slomljene strukove, one koji nikad nisu vidjeli svjetlo dana. Bilo ih je ĉetiri stotine. Šest stotina lomova u petnaest tisuća strukova znaĉilo je oko ĉetiri posto. Za tri milijuna godina i nije tako loše, pomislila je Gea. Mogla je podnijeti i dvadeset postotaka, ali ne lako. U tom bi trenutku morala poĉeti usporavati rotaciju. A postojale su, dakako, i druge opasnosti. Najslabiji je kabel bio onaj u Središnjem Oceanu. Popusti li još samo nekoliko strukova, ĉitav bi kabel mogao puknuti pod naraslim opterećenjem. Ocean bi se izvio, a kad bi Ofion potekao s obadvije strane, da nikad ne isteĉe, stvorilo bi se duboko more, i ta bi neravnoteţa izazvala kolebanja koja bi opet oslabilo druge strukove... Ali o tome se nije moglo ni misliti. Kroz mnogo je tisuća godina Gein moto bio: Neka se sutrašnji dan brine sam za sebe. Stigla je do dijelova Novog Pandemonija koji su bili još u izgradnji, i neko vrijeme gledala kako tesari i Ţeljezni Majstori rade na filmskom atelijeru većem od ijednog ikad sagraĊenog na Zemlji. A onda joj je pogled skrenuo na Studio.
KIKA
Novi je Pandemonij bilo dvokilometarski prsten što je okruţivao sedamkilometarski kabel. To je bilo pedesetak ĉetvornih kilometara površine — ili skoro dvadeset ĉetvornih milja. Zemljište filmskog studija potpuno je okruţivao zid dug trideset kilometara i visok trideset metara. Ili je bar tako trebalo biti po planu. Većina je zida bila gotova, ali se na nekim djelovima dizao samo dva do tri metra. Zid je bio napravljen od bazaltne sdjene iskopane na juţnoj visoravni, udaljenoj ĉetrdeset kilometara, i dopremljene u Pandemonij drugom prugom Ţeljeznih Majstora. Bio je izgraĊen po uzoru na Veliki kineski zid, samo što je bio viši i širi. A bio je i urešen jednotraĉnom prugom što je tekla unutrašnjim rubom. Pred zidom je bio opkop pun morskih pasa. Zid je bio probijen dvanaestorim vratima, nalik brojĉaniku sata. Vrata su bila nadsvodena — prilazilo im se robusnim rampama koje su završavale na podiznim mostovima — i bila visoka dvadeset metara, koliko je trebalo Gei da, ne prigibajući glavu, proĊe kroz njih. Svaka su vrata, odmah s unutrašnje strane, okruţivala po dva hrama, i nad svakim je upravljao Svećenik sa svojim ili njenim vojnicima. Gea je dugo razmišljala o poloţaju svakoga hrama. Vjerovala je da malo napetosti meĊu njenim ućenicima pogoduje disciplini kao i zanimljivim i neplaniranim dogaĊajima. Većina je tih dogaĊaja bila krvava. Tako su Universalova vrata, postavljena na dvanaest sati, koja su ujedno bila i najsjevjernija od svih dveri Novog Pandemonija, s istoka ĉuvali Brigham i njegovi Momci, dok su to Joe Smith i Gadianton Rob-bersi ĉinili sa zapada. Brigham i Joe meĊusobno su se mrzili do kosti, kako i priliĉi vodama rivalskih sekti u zajedniĉkom općem vjerskom sustavu. Više od jedne milje dalje, u poziciji jednog sata, stajala su Gold-wynova vrata. Golema i neurešena Lutherova kapela, napunjena dvanaestoricom njegovih uĉenika i bezbrojnim pastorima, stajala je suĉelice Vatikanu pape Ivana, u kojem je sve vrvjelo od kardinala, nadbiskupa, biskupa, kipova, krvavih srca, djevica, krunica i ostalih papajalija. Luther bi zakipio svaki put kad bi se, svakog hektareva, igrao loto, i pljunuo svaki put kad bi prošao kraj kioska na kojem su indulgencije išle kao halva.
KIKA
Na dva sata stajala su Paramountova vrata, gdje su Kali i njezini Razbijaĉi te Krishna i njegovi Orangemani krišom i neprestance spletkarili jedni protiv drugih. Na tri su bila Vrata RKO Radia. Blaţeni Foster 1 otac Brown davali su virulentan ţivot svojim fiktivnim karakterima. Na ĉetiri su bila Vrata Columbije, i tu je Marybaker imala svoju ĉitaonicu a Elron svoje engrame i E-metre. Kraj First Nationalovih vrata Ajatolah i Erazmo X vodili su, iz svojim vrlo razliĉitih mošeja, neprestani dţihad. Foxova vrata bila su relativno mirna, jer su Gautama i Sidhartha tek rijetko pribjegavali nasilju, no i tada bi ga poĉesto usmjeravali na same sebe. Glavna je zabava na Foxu bila nametljivi Svećenik Gandhi, koji se stalno pokušavao laktarenjem probiti u hramove. I tako je to išlo i išlo, ukrug golemoga sata Novog Pandemonija. Warnerova su vrata bila bojište Shintoa i Sonyja u njihovoj neprestanoj borbi starog i novog. MGM-ova su vrata bila već promukla od stalnih novih verzija Billy Sundayja i Aimee Semple McPherson. Keystone su ĉuvali Konfucije i Tze-Dong, Disney vrata pak Guru Mary i Sveti Nikola, a United Artistsova sveti Torquemada i sveti Valentin. Bili su tu i drugi, obespravljeni Svećenici, ĉija su sveta mjesta bila daleko od vrata. Mumbo Jumbo iz Konga koraĉao je studijem obuzet najcrnjim gnjevom i mrmljao o diskriminaciji, što je baš i bila Geina nakana. Wicca, Mensa, Trocki i I.K. gunĊali su nešto o štovanju tradicije, dok su se Mahdi i mnogi drugi ţalili zbog prokršćanskih sklonosti ĉitavog mitskog sustava Novog Pandemonija. Nitko od njih, meĊutim, svoje prituţbe nije iznosio i Gei. I svi su osjećali duboku i iskrenu odanost Djetetu. Od svakih je vrata vodila cesta poploĉana zlatom. Ili je bar tako trebalo biti po poĉetnim specifikacijama. U praksi, meĊutim, Gea nije niti u sebi sadrţavala, a niti mogla proizvesti dovoljno zlata za tolike ulice. I tako je jedanaest ulica bilo u duţini od pedeset metara poploĉano ciglama od ĉistoga zlata, iza ĉega je slijedio kilometar pozlaćenih cigli, dok je ostatak bio samo premazan zlatnom bojom koja se već Ijuštila.
KIKA
Samo je Universalova ulica od poĉetka do kraja bila od ĉistoga zlata. A na tom je kraju bila Tara, Taj Mahal/plantaţerska kuća/dvorac u kojem je stanovao Adam, zvan Dijete. Cesta od ţute opeke, doista, pomislila je Gea dok je koraĉala Cestom dvadeset ĉetiri karata. Desno i lijevo od ceste bili su filmski ateljei, barake, kantine, re-kvizitarnice, svlaĉionice, spremišta opreme, garaţe, upravne zgrade, filmski laboratoriji, montaţne sobe, projekcijske dvorane, cehovske enklave i gajbe za uzgoj fotofaune najvećeg studija svih vremena. I to je, pomislila je Gea s golemim zadovoljstvom, samo jedan od dvanaest. Onkraj studija u uţerfl Smislu bili su kompleti ulica — Manhattan 1930, Manhattan 1980, Pariz, Teheran, Tokio, Clavius, West-wood, London, Dodge City 1870. - a onkraj toga bile su straţnje parcele s krdima goveda, ovaca, bizona, slonova, s menaţerijama tropskih ptica i majmuna, rijeĉnim brodovima na kotaĉe, ratnim brodovima, Indijancima i generatorima magle, što su se protezali s obje strane sve do kompleksa susjednih studija: Goldwyna i United Artista. Zastala je i maknula se u stranu da propusti kamion što je puckao krcat kokainom. Vozio ga je zombi. Stvor za njegovim volanom vjerojatno nikad nije ni shvatio da je stup što ga je zaobišao bila zapravo njegova Boţica; vrh kamiona nije sezao mnogo više od Geina gleţnja. Skrenuo je u skladište kokaina, koje je već bilo skoro puno. Gea se namrštila. Ţeljezni su Majstori bili dobri u mnogo ĉemu, ali nikad nisu skuţili štos motora s unutrašnjim sagorijevanjem. Parni im je stroj bio mnogo draţi. Stigla je do vrata Universala. Ţeljezna je rešetka bila dignuta a podizni most spušten. S jedne je strane ceste stajao Brigham a s druge Joe Smith, i sad su se strijeljali pogledima. Ali, kad se nad njih nadni-jela Gea, oba su Svećenika sa svojim mormonima i Normanima prekinuli koškartje do istrage naše ili vaše. Gea je brzim pogledom preletjela scenu, nimalo se ne obazirući na zujanje panafleksa. Iako Studio još nije bio dovršen, današnja će ceremonija oznaĉiti kraj njoj najvaţnije dionice. Dosad je bilo posvećeno jedanaest od dvanaest vrata. Danas je trebalo obaviti i zadnji obred pa zatvoriti krug. Uskoro će moći poĉeti i ozbiljna snimanja.
KIKA
Neki nesretnik, koji je za sebe priznao da je pisac, stajao je okovan zlatnim lancima. Gea je sjela na svoj stolac — koji je pod njom opasno zaškripao, od ĉega je nekoliko scenskih radnika došlo na sam rub srĉanog udara. Stolica se jednom već bila skršila i... "Poĉinji", promrmljala je Gea. Brigham je priklao pisca. Podigli su ga kranom kamere i njegovom krvlju poprskali veliki okretni globus nad Universalovim vratima. *** Chris je promatrao ceremoniju s visokog prozora u Tari. S te je udaljenosti bilo nemoguće odrediti što se zapravo zbiva. U jedno je ipak bio siguran: to što se zbivalo bilo je ubilaĉko, i sablaţnjivo, i umobolno, i odnosilo je ţivote... Okrenuo se i sišao niza stube. Kad je iskoĉio iz aviona, prije skoro dva kiloreva, Chris je oĉekivao svašta. I ništa od toga ne bi bilo ugodno. To što mu se dogodilo nije bilo ugodno... ali ni sliĉno niĉemu što je oĉekivao. Spoĉetka je slobodno lutao kroz kaos Pandemonija, kloneći se velikih plamenova i nadajući se protiv nade da će pronaći Adama i s njim pobjeći u pustoš. To se nije dogodilo. Jer su ga uhvatili ljudi i zombiji, i još neki stvorovi koji oĉito nisu bili ni jedni ni drugi. Nekolicinu ih je ubio, a onda su ga zbombali, zavezali i udarcem u glavu otpravili u nesvijest. Potom je uslijedilo vrijeme u kojem ništa više nije bilo izvjesno. Drţali su ga u velikoj kutiji bez prozora, hranili kad bi im spuhnulo, i dali mu kiblu za pisat i srat... i dovoljno vremena da se privikne na misao da bi mu takva sudbina mogla biti namijenjena za ĉitav ostatak njegovih dana. A onda su ga pustili na slobodu, u taj novi svijet, u tu golemu, nevjerojatnu, neobuzdano ţivu ludnicu zvanu Novi Pandemonij, pokazali mu njegov stan u Tari, i doveli u audijenciju Adamu. Svi su ga zvali Djetetom, s velikim slovom koje se ĉulo i u govoru. Ništa mu nisu uĉinili, i upravo je bujao. Chris nije bio siguran da ga je Adam prepoznao, ali je zato bio vrlo pripravan s njim se igrati. Adam je u igraĉkama imao maharadţino blago. Imao je prekrasne, pametne igraĉke, napravljene od najprobranijih materijala i posve bezopasne,
KIKA
bez oštrih rubova i nijednu koja bi se dala progutati. Imao je, osim toga, i dvije dojkinje, stotinu slugu i, kako je Chris uskoro shvatio... Chrisa. On je na Tari postao dio namještaja. Nedugo potom u posjet je došla Gea. Chris se toga nije volio ni sjećati. Smatrao je da se hrabrošću moţe mjeriti sa svakim, ali već i samo to što je sjedio do nogu tom ĉudovišnom biću i slušao ga skoro mu je išĉupalo srce iz grudi. Dominirala je njima onako kako ĉovjek dominira pudlicom. "Sjedni", rekla je, i on je to uĉinio. Bilo mu je kao da sjedi pod nogama Sfinge. "Tvoja prijateljica Cirocco bila je jako zloĉesta", nastavila je Gea. "Još nisam gotova s inventurom, no ĉini se da je potpunuo uništila tristo do ĉetiristo filmova. Pritom mislim samo na filmove koje sam imala samo u jednoj kopiji. Nije baš vjerojatno da na Zemlji postoje druge. Što veliš na to?" Da joj odgovori, trebalo mu je mnogo više hrabrosti nego što je rhislio. "Mislim da ti filmovi ne znaĉe baš ništa u usporedbi s ljudskim ţivotom, ili..." "Ljudskim, veliš?" rekla je Gea i popratila to blijedim smiješkom. "Nisam tako mislio. Mislio sam ljudskim ili titanidskim..." "A što je sa Ţeljeznim Majstorima? I oni su inteligentni, u to zacijelo ne sumnjaš. Što je s kitovima i dupinima? Što je s maĉkama i psima, kravama, svinjama, pilićima? Je li ţivot zaista tako svet?" Chris na ovo nije znao odgovoriti. "Ja se to s tobom, naravno, samo igram. Jer nisam pronašla nikakvu posebnu vrijednost u ţivotu, bio on inteligentan ili ne. On postoji, to da, no bilo bi budalasto misliti da on ima pravo da postoji. Sam naĉin njegova gašenja na kraju je zapravo jako malo vaţan. Ne oĉekujem da ćeš se sa mnom sloţiti." "Što je dobro, jer se ne slaţem." "Odliĉno. Razlike u mišljenju ĉine ţivot, takav kakav jest, zanimljivim. Ja pak nalazim da je umjetnost jedino što je zaista impresivno. Umjetnost moţe ţivjeti dovijeka. Dobro bi pitanje bilo ostaje li ona umjetnošću i kad nema oka koje bi je gledalo, ili uha koje bi je slušalo, no to je, zar ne, jedno od onih pitanja bez odgovora. Knjiga i slika i skladba trebali bi ţivjeti dovijeka. Dok ţivot moţe samo vrlu-
KIKA
dati kroz dodijeljene mu trenutke, ţderući i serući dok ne ostane bez pare. Sve je to zapravo jako ruţno, zaista. A ja, eto, volim film. I mislim da je Cirocco poĉinila veliki grijeh kad je uništila tih ĉetiri stotine filmova. Što ti misliš?" "Ja? Ja bih osobno uništio sve slike, filmove, gramofonske ploĉe i knjige što su ikad postojale kad bi to samo jednom ĉovjeku ili Titanidu spasilo ţivot." Gea se namrštila. "Moţda su i tvoja i moja pozicija ekstremne." "Tvoja jest." "I ti kod sebe, u Tuxedo Junctionu, imaš nekakav muzej." "To je luksuz koji mi nikad ne bi nedostajao. Ne nijeĉem da je prošlost vrijedna ĉuvanja, i tuţno je gledati kako umjetnost — pa ĉak i loša umjetnost — zauvijek odlazi s ovoga svijeta. Uništavanje umjetnina je loše, i ja tome nikad neću zapljeskati, ali Cirocco to nikad ne bi uĉinila da nije vjerovala da time spašava ţivote. I zato ne mislim da je zgriješila." Gea je o tome malo razmislila, pa mu se nasmiješila. Potom je ustala, i pritom ga grdno uplašila. "Dobro", rekla je. "Onda su naše pozicije savršeno jasne. Ti si na jednoj strani, ja na drugoj. Bit će zanimljivo vidjeti što o tome misli Adam." "Kako to misliš?" Gea se nasmijala. "Jesi li kad ĉuo za Jiminy Cricket?"
*** Tada to nije znao. U meĊuvremenu je vidio film i shvatio svoju ulogu. Gledao ga je zapravo ĉetiri puta. Bio je to jedan od Adamovih najdraţih. Kako će izgledati njihovi dani postalo je najednom posve jasno. Chris ostaje na Tari. S Adamom je mogao provoditi koliko god hoće vremena, s iznimkom jednog reva u svakom Adamovom budnom razdoblju. To je vrijeme Adam provodio sam s televizijskim prijemnikom. U svakoj je prostoriji u Tari postojao televizor. U nekima su bila i po tri i ĉetiri. Nisu se mogli iskljuĉiti. Svi su oni u isto doba davali isti program, tako da se, kad bi Adam lutao iz sobe u sobu, ne bi gubio kontinuitet.
KIKA
U tom trenutku to za Adama i nije bilo jako vaţno. Trajanje njegove koncentracije obiĉno nije duţe od minute, iako bi, ako bi program zaista privukao njegovu pozornost, znao prosjediti i po pet, pa i deset minuta, i hihotati se neĉemu što je, po svemu sudeći, samo on razumio. Za to vrijeme, kad Chris nije mogao do njega da mu pokuša svrnuti paţnju s televizora, Adam bi se pokatkad zabavljao svojim igraĉkama, a pokatkad većinu vremena provodio u gledanju u ekran. Poĉesto bi znao i zaspati. Chris baš nije bio impresioniran. On je zapravo televiziju jedva i opaţao, osim kao stalnu, buĉnu gnjavaţu. Na kraju je opazio da je tu na djelu nekakvo istraţivanje trţišta. Ono što se Adamu najviše dopadalo — mjereno u hm, ili hihotima na minutu — poĉelo se ĉešće pojavljivati. Većini se toga teško moglo prigovoriti. Bilo je tu mnogo crtica Walta Disneya i Warner Brothersa, puno japanske kompjuterske animacije iz devedesetih godina i prelaza stoljeća, nešto starih televizijskih showova. Tu bi i tamo upuzao pokoji kaubojac, a bilo je i filmova s kung fuom koji su se Adamu vjerojatno dopadali samo zato što su bili tako buĉni. Kad se na ekranima pojavio prvi opskurni film 20th Century Foxa, Chris se ĉak i nasmijao. Zvao se Karta za Tomahawk, i Gea je u njemu igrala neku sitnu ulogu. Chris je to gledao dok je Adam drijemao - u tom je raskošnom zatvoru bilo malo posla kad nije bio neposredno zaokupljen Adamom. Bilo je to nekakav priglupi mali vestern. A onda je medu sitnarijom opazio Geu. To, naravno, nije bila Gea, nego neka njoj jako sliĉna glumica. Chris je pogledao odjavu i potraţio ime te odavno već pokojne ţene, ali ga nije mogao naći. Nedugo potom ponovno ju je opazio u filmu Sve o Evi. U ovom je imala malo veću ulogu, dovoljno veliku da glumici moţe odrediti ime, i otkriti da glasi Marilyn Monroe. Pitao se da li se proslavila. Ubrzo je zakljuĉio da jest, jer su se njeni filmovi poĉeli redovito pojavljivati na programu Televizije Tara. Adam se na to jako malo obazirao. Sve o Evi na njegovu je hihometru bilo ocijenjen s nula; Adam ga je jedva i pogledao. Ni Dţungla na asfaltu nije prošla mnogo bolje. Baš kao ni Muškarci vole plavuše. Onda je Chriš poĉeo gledad dokumentarce o ţivotu i smrti Marilyn Monroe. Bilo ih je zapanjujuće mnogo. Većinom su govorili o
KIKA
kvalitetama koje Chris naprosto nije uspijevao opaziti. Iako je ona u dvadesetom stoljeću, kad su pravljeni ti dokumentarci, moţda i bila vraški magnet na kino-blagajnama, malo je tih filmova Chrisu išta znaĉilo. Ali jedno na koncu ipak jest. Za vrijeme jednog od dosadnih doku-mentaraca, Adam je podigao pogled s igraĉaka, nasmiješio se, pokazao na televizijski ekran, i rekao: "Gaj.'' Potom je pogledao Chrisa, pokazao ponovno, i rekao: "Gaja." Chris je poĉeo osjećati uznemirenost. *** Gea nikad nije došla na Taru. To jest, nikad nije ušla u nju, iako je kuća bila konstruirana u skladu s njenim ĉudovišnim stasom. Sva su vrata bila dovoljno i visoka i široka da je propuste, a stube i kat bili su dovoljno ojaĉani da ponesu njezinu teţinu. Ali je dolazila u posjete. A kad bi došla, ostajala bi daleko, a Adama bi iznosili na balkon na katu. Chris je shvaćao logiku što se krila iza toga. Netko tako golem mogao bi uplašiti dijete. Gea će Adama polako privikavati na sebe, svaki mu se dan primiĉući sve više. Kad bi došla u posjet, uvijek bi donijela nešto zanimljivo. Jednom je zgodom donijela ĉitav vatromet; drţala ga jc u ruci pa bacila uvis. Nije bio baš jako buĉan, ali je zato bilo jako lijepo. Drugi put je to bilo krdo dresiranih slonova. Tjerala ih je da skaĉu kroz obruĉe i hodaju po napetoj ţici. Jednu je od tih pomalo uznemiravajućih ţivotinja prebacila preko pleća, a onda je na svakom dlanu stala balansirati po jednoga, i digla ih visoko u zrak. Chris je bio duboko dojmljen, a Adam je svo vrijeme hihotao. Gea mu je stalno nešto tepala na djeĉjem jeziku, zvala ga imenom, govorila mu koliko ga voli, i svakom zgodom ponavljala svoje ime. I uvijek bi donijela nekakav ĉudesan dar. "Gaj, gaj, gaj", vikao bi Adam. "Ge-ja", odviknula bi mu Gea. Adamu je sad već bilo petnaest mjeseci. Rjeĉnik mu se širio. Neće još proći dugo, pa će moći izgovoriti Gea. Marilyn Monroe je snimila tridesetak filmova. Do posvete Univer-salovih vrata Chris ih je sve vidio bar jednom. Duboko je razmišljao o tome dok je silazio stepenicama s drugog kata. Adam bi
KIKA
sad sve ĉešće i ĉešće zastajao u igri i pokazivao na televizor, smijao se i izgovarao ime svoje gargantuovske bakice. Već je bio krenuo prema prizemlju kad ga je prenuo glasni prasak, iza kojeg je ubrzo uslijedio i drugi. Trebao mu je trenutak da u tim zvukovima prepozna prasak probijanja zvuĉnoga zida. Okrenuo se i poţurio do balkona na katu. Visoko na nebu letjela su dva Dragonflya srednje veliĉine. Okretali su se se, usporavali, pa se vraćali nakon zastrašujućeg prelaska preko Novog Pandemonija. Chris je bio maglovito svjestan vike i strke na tlu. Avioni su bili previsoko da bi mogao odrediti tko je u njima, ili bar koliko je u njima ljudi. Cirocco, pomislio je. Moj Boţe, Cirocco, nisi valjda tako glupa. Valjda ne misliš da bi bombardiranjem ovog objekta mogla uĉiniti išta dobro... Gledao je, otvorenih usta, kako dva aviona, gibajući se sad već posve sporo, prolaze kroz spetljani niz zaokreta i preokreta. Ĉinilo se da zbog neĉeg stvaraju formaciju. Kad su se oba aviona zadimila, umalo mu je zastalo srce. Što im se moglo dogoditi? Jedan se hitro vrtio naprijed i natrag, dok je drugi opisao dugu, polaganu krivulju. A onda su se prestali dimiti. Još su jednom bili tek jedva vidljivi komarĉi što su se zaokretali i ponovno zauzimali poloţaj. I onda je Chris shvatio da su napisali slova II. Zakrenuli su uvis pa se preokrenuli, i ponovno zadimili. Nakon što su napravili dvije usporedne crte, oštro su zaokrenuli, pa na vrh crta dodali polumjesece. PP. Što, doĊavola? Preciznim, tijesnim zaokretom, dodali su još jednu crtu. PR... "Chris", prošaptao je netko. Zamalo je iskoĉio iz koţe. Kad se okrenuo, skoro je glasno kriknuo jer je kraj sebe ugledao Cirocco, tako blizu da ju je mogao dotaći. "Cirocco", prošaptao je, i našao joj se u zagrljaju, što je zapravo glupo reći, pomislio je, jer se dizao visoko iznad nje. Ali je sva snaga tekla samo u jednom smjeru; teškom je mukom suzbijao suze. Povukla ga je u sjenu unutrašnjosti kuće.
KIKA
"Ne obaziri se na to", rekla je tiho i zabacila bradu prema nebu. "Zabavna diverzija... sa štosom na kraju. Gei će se to dopasti, sve do samoga kraja." "O ĉemu ti to..." "Nemam puno vremena", rekla je Cirocco. "Doći ovamo nije bilo lako. Moţeš me malo poslušati?" Chris je stisnuo zube i zadrţao tisuću pitanja što ih je ţelio postaviti, pa kimnuo glavom. "Htjela sam..." Cirocco je zastala, pa na trenutak skrenula pogled. Chris je imao vremena opaziti dvoje: i sama je bila na rubu suza, i nosila je nekakav sasvim otkaĉeni kostim. Nije imao vremana da sve to opazi. "Kako je Adam?" "Dobro." "Reci mi što se dogodilo." On je to i uĉinio, najbrţe i najsaţetije što je mogao. Ona bi s vremena na vrijeme kimnula glavom, dvaput se i namrštila, a jednom se uĉinilo da će joj pozliti. Ali je na koncu kimnula glavom. "To je otprilike ono što mi je Gaby rekla da bih morala oĉekivati", rekla je. "I nemoj me gnjaviti zbog nje." "I neću. Duhovi me više ne brinu." "Odliĉno. Onda ti je jasno što moraš uĉiniti?" "Popriliĉno. Ja... ja ne znam mogu li ja tu išta. Ona je mnogo lukavija nego što sam mislio." "Ti to moţeš", rekla je ona s apsolutnom sigurnošću u glasu. "Uĉinit ćemo sve što moţemo da te izvuĉemo odavde. Kao što sam ti posljednji put rekla, njegova duša još nije ugroţena, i neće to biti još dugo. ali, Chris... to bi moglo potrajati. Je li ti to jasno?" "Mislim da jest. Ovaj... imaš li predodţbu koliko?" "Ne moţe biti manje od godinu dana. A mogle bi biti i dvije." On je svim silama pokušao prikriti svoj oĉaj, ali je znao da ga je ona opazila. Ali nije rekla ništa. Duboko je uzdahnuo i pokušao se nasmiješiti. "Kako god ti misliš da je najbolje." "Chris, to nije samo najbolje. To je jedini naĉin. Ne mogu ti o tome reći puno. Kad bi Gea posumnjala da ti to znaš, mogla bi to iz tebe i išĉupati."
KIKA
"To mi je jasno. Ali..." Otro je ĉelo, i onda je pogledao ravno u oĉi. "Cirocco, zašto ga naprosto odmah ne uzmeš? Zgrabiš ga, pa zaprašiš kao da su ti svi Ċavli za petama?" "Chrisu, moj dobri stari prijatelju, kad bih to mogla, ja bih to i uĉinila. I prepustila te njeţnom milosrĊu Geinu... i vjerojatno umrla od stida istog ĉasa kad bih ga dovela na sigurno. Ali bih to uĉinila. Ti znaš da bih i tebe spasila kad bih mogla..." "A ako ne moţeš, ja to prihvaćam." Ona ga je ponovno zagrlila i poljubila ga u bradu, koja je bila na samoj granici njezina dosega. Chris se osjećao otupjelo, ali je bio lijep osjećaj grliti je. "Gea je... Chris, ne znam kako da ti to objasnim. Ali na Adama je usredotoĉena njezina volja. Kad sam posljednji put bila tu, dala sam mu da me vidi. Ona zna da sam bila ovdje, a doći je ovaj put bilo puno teţe. Ja ti više ne smijem dolaziti. A kad bih zgrabila Adama i udarila u bijeg, onda bi nas uhvatila oboje. Ja to znam. Moţeš li to prihvatiti?" "Hoću ako moram." "Drugo od tebe i ne traţim. Tvoj je posao da s Geom ostaneš u dobrim odnosima, pa ma koliko ti to odvratno bilo. I ĉuvaj je se. Moţda ti se ĉak poĉne i dopadati. Ne, ne, nemoj mi reći da je to nemoguće. I meni se jednom dopadala. Ti moţeš samo bid to što jesi, voljeti Adama i... kvragu, Chris. Uzdaj se u mene." "I hoću." Njene su oĉi bile opsjednute. Ponovno ga je poljubila... i potom ga napustila. Bilo je ĉudno, to kako je otišla. Vratila se u sjenu, na mjesto odakle nije mogla neopaţeno baš nikamo... i nestala. DESET "Vještice Juga, Vještice Juga, ovdje Vještica Sjevera. Dno je tog posljednjeg E priliĉno neravno, draga moja." Conal je svoj odgovor izgovorio u mikrofon, jureći kroz zaokret od ĉetiri gea. "Poledaj svoj vez, dijete drago. Ti si dobila sve sama laka slova." Povukao je palicu, brzo pogledao lijevo i desno u goleme, plosnate perspektive već nacrtanih slova, pa ponovno pritisnuo dimno dugme.
KIKA
Paţljivo je motrio dok se nije poravnao s baznom crtom, pa iskljuĉio dim i oštro se okrenuo udesno. Vjeţbali su to već ĉitav tjedan, i Cirocco se sa zemlje klela da su prvi pokušaji izgledali kao kineski hijeroglifi, no onda su postupno došli do pisma koje je bilo skoro ĉitljivo. Sad je Conal vjerovao da bi to mogao proletjeti i u snu. Bilo je to, naravno, šašavo, ali ništa šašavije od ostalog što su izvodili. Ĉinilo se da su poĉeli ţivjeti na nekom novom i nepoznatom planu. Sam ĉin, poĉesto više nije bio dovoljan. Naĉin na koji bi se on izveo bio je takoĊer jako vaţan. Ponešto je trebalo obaviti racionalnu, drugo pak s neĉim što se zove viteški sjaj. Pisanje po nebu moglo se obaviti i savršenim slovima i bez drila, i to jednostavnim programiranjem manevra u autopilote aviona. Ali je Cirocco na to stavila veto. Conal se nije ţalio. Jer je volio pisati izazove na Geinom ĉistom nebu. "Vještico Sjevera", dozvao je Chris. "Ti to zoveš slovom R?" "Moţe se mjeriti sa svakim drugim R-om na nebu", odbrusila mu je Nova. "Dosta djeco", doviknula im je Robin, s vidikovca visoko nad njima. "Prebacite se u drugi red." *** Cirocco je sa zlatne ceste sišla malo prije mjesta na kojem ona i stvarno postaje zlatna od ĉistoga zlata, pa kliznula izmeĊu nebodernih zgrada. Pronašla je zakutak nikom na oĉima i brzo skinula kostim. Kad je prolazila kroz Columbijina vrata, bila je prerušena u indijansku kraljevnu, i uspjela se prošvercati kao dodatni ukras za konjsku operu koja se baš snimala u tom studiju. No ulazak u Taru bio je manje stvar prerušavanja a više ĉiste drskosti. Postojalo je ipak nešto što je mogla uĉiniti. Nije znala kako joj je to uspjelo, a ako bi o tome odveć jako razmišljala, to bi moglo uništiti ono što je stvorila, no zamisao je bila da se nekako smanji. Ljudi bi je samo pogledali pa skrenuli pogled. Jer nije bila vrijedna da je se i pogleda. I to je palilo dovoljno dugo da dopre do Chrisa. Na odlasku joj to nije bilo toliko potrebno, jer je svaĉija pozornost bila usmjerena na slova što su se pojavljivala na nebu. Maţenje je, meĊutim, trebalo biti druĉije, i za nj je trbalo imati drukĉiju drskost.
KIKA
Stavila je na sebe crne hlaĉe, cipele, bluzu i šešir, odjeću vrlo sliĉnu onoj u kojoj je bila za prvog susreta s Conalom. Oko vrata je vezala kratku crnu pelerinu, u ĉizmu zatakla mali automatski pištolj, a za pojas veliki revolver. "Moţda bih na sebe mogla staviti i neonski znak", promrmljala je sebi u bradu. "Što bi moglo biti inkriminantnije od ove odjeće?" Na trenutak je zastala, toliko da stekne vlast nad disanjem. Instinktivno je — po onom instinktu kojem je nauĉila vjerovati — otkopĉala gornja tri gumba na bluzi pa izbacila grudi. Tako će im pruţiti nešto na što se — umjesto da to uĉine na njezino isuviše prepoznatljivo lice - mogu koncentrirati. Potom je stupila na ploĉnik i sigurnim korakom pošla prema ĉuvaru na MGM-ovim vratima. Morala ga je munuti laktom. Upravo je zurio u zraĉnu akrobaciju. "Što taj PREDA..." otpoĉeo je. "Zašto su na vrata stavili nepismenjakovića?" obrecnula se Cirocco. Ĉovjek se uspravio i na prsa, kao štit, stavio podlogu za pisanje. Pruţila mu je praznu ruku u crnoj rukavici. "Ja sam dopredsjednik ove institucije", rekla je Cirocco. "Ovo je moja dokumentacija. Gea mi je zapovjedila da smjesta defusticiram ovu objektivnizaciju." Gurnula je u dţep na prsima nepostojeću legitimaciju, a ĉovjekov je pogled pošao za rukom sve do dţepa, pa se zalijepio. Zinuo je na izrez, pa kimnuo glavom. "Pa, što kaţete na to?" "Ovaj, nastavite.., šefe!" "Što je s osiguranjem? Što je sa zapisnikom koji biste morali voditi o svakome tko ulazi i izlazi kroz ova vrata? Svi psi pakla mogli bi ovdje protrĉati, lajući kao pomahnitali, a vi biste im dali pseće biskvite. Zar me nećete pitati ni kako se zovem?" "Ja... k-k-kako se z-z-zovete... gospodine?" "Guinness." Dok je zapisivao u blok na podlozi, Cirocco mu je pogledala preko ramena. "I pazite da ste ga dobro zapisali. G-U-IN-N-E-S-S. Alec Guinness. Gea će to sigurno htjeti znati." Cirocco se okrenula na peti pa odmarširala kroz vrata i preko podiznoga mosta, ne pogledavajući ni lijevo ni desno. Njemu je pak trebalo petnaet minuta da se vrati punoj svijesti. No Cirocco je tada bila već stotinu milja daleko. *** Gea je shvatila već kod PR.
KIKA
Stajala je tako na Universalovim vratima, dok su joj goleme noge ĉvrsto poĉivale na više zlata no što ga je ikad bilo u Fort Knoxu. Ruke su joj bile na bokovima, a na licu smiješak. PRE PRED Prasnula je u smijeh. U tom su ĉasu i neki drugi, koji su se takoĊer nagledali filmova — u mnogo sluĉajevima i više nego što im se mililo — takoĊer poĉeli shvaćati. Za većinu su njih to bile minute ispunjene nervozom. Pogled im je stalno lutao s Geina lica na slova na nebu. A onda, kad se Gea nasmijala, bio je to znak za masovnu provalu smijeha. Kako bi se pojavilo koje novo slovo, ljudski bi ţivalj ponovno zaurlao od smijeha, a Gea podvostruĉila svoj hihot. U trenutku kad je poruka bila ispisana, poĉetno je P bilo već skoro neĉitko. Ali to nije nikom pokvarilo veselje. PREDAJ SE GEA "Moramo potraţiti Ĉarobnjaka!" zahukala je Gea. "On će znati što da radimo!" Smijeh je postao još buĉniji. Vrijeme je za slavlje, pomislila je Gea. Jonesova je oĉito već oĉajna kad se upušta u takve gluparije. Zar ne zna da je po nebu pisala i Zla vještica Zapada? Zar zao njoj ne znaĉi baš ništa? U ovoj borbi postoje pravila, i simboli su najvaţniji od svega. Njena gromada od smijeha sad se skupila u povremeno smijulje-nje. Slova su se poĉela rasplinjavati, i padati kao fina magla. Onim se dvama avionima sad priduţio i treći, kojeg je Gea svo vrijeme bila svjesna. Najvjerojatnije je u njemu bila sama Cirocco, na sigurnom i izvan dometa, i sve to promatrala dok su njeni posluţnici obavljali prljav i opasan dio posla. Ĉitavo to nadmetanje nikad neće biti vrijedno truda, pomislila je Gea. I, zaĉudo, ta ju je misao potištila. Otjerala ju je slijeganjem ramena. Tri su aviona sad letjela na manjoj visini, u ešalonu, i oblijetala golemi krug Novog Pandemonija. I dalje su ispuštali dim. Festival fantastiĉnih filmova, pomislila je. Koje naslove već dugo nije prikazivala? Mislim, daj da vidimo, bio je tu onaj... Zastala je, pa sumnjiĉavo podigla pogled.
KIKA
"Ne!" kriknula je i udarila u trk. "Ne, kujo prokleta! To ti budţetom nisam odobrila!" Nagazila je na mrtvog zombija, okliznula se i skoro pala. Vidjela je kako se prevrće još jedan zombi. Za manje od dvije minute, svi su zombiji u Pandemoniju bili mrtvi. *** "All you need is love", rekla je Robin, pa to odzviţdukala, pa to otpjevala. "Što je to?" zaĉula je Conalov glas preko radija. "Jedna pjesma nas vještica." Odzviţdukala ju je ponovno dok je naginjala avion na krilo, nad ĉudnim prizorom što se odvijao pod njima. "Majko", rekla je Nova pomalo nervozno. "Dušo draga, već je vrijeme da se prestaneš stidjeti porijekla našeg zombicida. Ne misliš?" "Dobro, mama." Ĉula je kako se Novin radio uz škljocaj iskljuĉuje. "Na moj znak skrenite lijevo", rekao je Conal. "Ispod nas su MGM-ova vrata. S velikim kamenim lavom." "Prijem", odgovorila je Robin i dalje pjevušeći. Još je jednom spustila pogled na Novi Pandemonij. Cirocco joj ga je bila opisala, tako da su još prije dolaska znale ĉitav raspored. No sasvim je drugo bilo vidjeti to vlastitim oĉima. Za ĉitave njihove sulude predstave Robin su prolazili ţmarci, dok je kruţila na visini, radarom i teškim naoruţanjem spremnim za doĉek zuj-bombi, a po glavi joj se gurali i guţvali deseci planova za svaku moguću zgodu — planova koje im je svima n