Pomilovanje

kika☺crostuff.net

kika☺crostuff.net

PROLOG listopad 1992. Bdijenje je počelo u sumrak i potrajat će čitavu noć. Nakon ponoći oblaci su se pomaknuli i zaklonili puni mjesec. Ĉinilo se kao da je nebo zatvorilo svoje sveznajuće oko u tuzi ili običnoj nebrizi. Još šest sati tame i čekanja, pa će se crveno jutarnje sunce uzdignuti iznad borova i palmi sjeveroistočne Floride. A onda će, točno u sedam sati, Paul Rodriguez biti pogubljen. Uzduţ metalne ograde koja je okruţivala najveći zatvor s maksimalnim osiguranjem u toj drţavi okupile su se grupe ljudi. Iz četvrtaste trokatnice preko puta ljudskog skladišta beskorisnih organa i slomljenih duhova, zračila je tišina i pokoje upaljeno svjetlo. Naoruţani čuvari šetali su po straţarskim tornjevima; siluete s povremenim zrakama reflektora. Noćas se nije okupilo onoliko gledatelja koliko je dolazilo u starim danima, kada su smaknuća na Floridi zauzimala naslovnu stranicu novina, a nisu bila samo kratka obavijest pored vremenske prognoze. Uobičajeno se vikanje svejedno oglasilo kad su stigla crna mrtvačka kola da iznesu tijelo. Najglasniji su gledatelji urlali i vikali sa straţnjih dijelova svojih kamioneta, nateţući svoje Budweisere dugačkim grlom i mašući zastavicama na kojima je pisalo 'NAPRIJED, SPARKY', nadimak koji su pobornici smrtne kazne od milja nadjenuli električnoj stolici. Ţrtvini su roditelji virili kroz metalnu ogradu s tihom odlučnošću, traţeći samo odštetu, jer nije bilo nikakve pravde niti smisla u rezanju grla njihovoj kćeri. Preko puta su gorjele svijeće i čule se gitare, a bivša djeca cvijeća iz briţne generacije spominjala su imena Johna Lennona i Joan Baez, dok su njihova zabrinuta lica bila naborana od

kika☺crostuff.net

godina i teţine svjetskih problema. Pokraj skupine časnih sestara koje su se klečeći molile, pobornici iz četvrti Miamija po imenu 'Mala Havana' vikali su na svom rodnom španjolskom: "Raul es inocente, inocente!" Iza zatvorskog zida od cigli i rešetkama zaštićenih prozora Raul Fernandez je upravo završio svoj posljednji obrok - kantu pilećih krilaca prekrivenih medom i dvostruku porciju pire-krumpira te se spremao na posljednji posjet zatvorskom brijaču. U pratnji naoruţanih zatvorskih čuvara u uštirkanim uniformama beţ i smeđe boje sjeo je u istrošenu koţnu brijaću stolicu koja je bila skoro jednako neudobna kao i kockasti drveni tron u kojem je trebao umrijeti. Ĉuvari su ga zavezali i zauzeli svoje poloţaje - jedan pokraj vrata, a drugi pokraj zatvorenika. "Brijač će odmah doći", rekao je jedan od čuvara. "Samo mirno sjedi." Fernandez je ukočeno sjedio i čekao, kao da je očekivao da svakog trenutka poteče struja. Njegove su zakrvavljene oči škiljile pod ţarkim zrakama blještavog bijelog svjetla iznad njega, koje su se odbijale od bijelo premazanih zidova građevinskih blokova i bijelih pločica na podu. Dopustio si je trenutak gorke ironije kada je primijetio da su čak i čuvari bijeli. Zapravo je sve bilo bijelo, osim čovjeka koji je trebao umrijeti. Fernandez je bio jedan od tisuća kubanskih izbjeglica koji su stigli u Miami nakon bijega iz luke Mariel 1980. Za manje od godinu dana bio je uhapšen zbog ubojstva s predumišljajem. Porota ga je osudila brţe nego što se njegova mlada ţrtva ugušila u vlastitoj krvi. Sudac ga je osudio na smrt u električnoj stolici i nakon deset godina ţalbi, njegovo je vrijeme stiglo. "Dobro jutro, Bud", rekao je čuvar koji se postavio pokraj vrata.

kika☺crostuff.net

Zatvorenik je napeto gledao kako trbušasti brijač s ušima poput karfiola i frizurom Marinca koju sije sam napravio ulazi u prostoriju. Kretao se sporo i metodički. Ĉinilo se da uţiva u tome stoje za Fernandeza svaki trenutak bio poput vječnosti. Stao je ispred svoje zatvoreničke mušterije i cerio se, u jednoj ruci drţeći svoj vjerni električni brijači aparat, a u drugoj veliku plastičnu šalicu najgušćeg čaja koji je Fernandez ikada vidio. "Baš na vrijeme", rekao je brijač kroz zube na kojima su bile mrlje od duhana. Pljunuo je svoju smeđu slinu u šalicu, odloţio je na pult i dobro pogledao Fernandeza. "O, da", izustio je, "izgledaš isto k'o i na tel'viz'ji", rekao je, izostavljajući nekoliko slova iz riječi televizija. Fernandez je sjedio u stolcu kamenog lica, zanemarujući opasku. "Danas nudimo popust na frizuru a Id Louis Armstrong", rekao je brijač uključivši aparat. Kovrčava crna kosa padala je na pod dok je oštrica fijukala i pretvarala zatvorenikovu gustu grivu u čekinje koje su se sjajile od nervoznih kapljica znoja. U odgovarajućem trenutku čuvari su podignuli Fernandezove nogavice, a brijač gaje obrijao i oko gleţnjeva. Nakon toga je zatvorenik bio spreman da ga se priključi s oba kraja; njegova će ćelava glava i ogoljeli gleţnjevi posluţiti kao ljudske utičnice za nalet kilovolta koji će mu sprţiti koţu, zakuhati krv i oduzeti ţivot. Brijač je koraknuo unazad kako bi se divio svom djelu: "Evo, nije li to krasna frizura", rekao je. ''Dobit ćeš i doţivotnu garanciju za nju." Ĉuvari su se nacerili kad je Fernandez stisnuo šake. Napetost je prekinulo kucanje na vratima. Veliki čuvarevi ključevi su zveckali dok je otključavao vrata. Raul se naprezao da čuje mrmljanje, ali nije mogao čuti što se govori. Naposljetku se čuvar okrenuo prema njemu, i izgledao uzrujano.

kika☺crostuff.net

"Fernandez, imaš poziv. Zove te odvjetnik." Raulova se glava brzo podigla na te vijesti. "Idemo", naredio je čuvar kad ga je primio za ruku. Fernandez je iskočio iz stolca. "Uspori!", rekao je čuvar. Fernandez je poznavao proceduru. Ispruţio je ruke i čuvar mu je stavio lisice na zglobove. Zatim se spustio na koljena kako bi mu drugi čuvar mogao straga staviti lance na gleţnjeve. Ustao je polako, ali nestrpljivo, i najbrţe što su mu lanci i naoruţana pratnja dopuštali prošao je kroz vrata i krenuo niz hodnik. Za minutu je bio u malenoj kabini izdubljenoj u zidu u kojoj su zatvorenici primali pozive svojih odvjetnika. Na njoj je bio prozorčić u obliku dijamanta kroz koji su čuvari mogli gledati, ali ne i čuti te povjerljive razgovore. "Što su rekli, čovječe?" S druge strane je nastupila stanka, što nije bio dobar znak. "Ţao mi je Raul", rekao je njegov odvjetnik. "Ne!" Lupio je šakom po pultu. "To se ne moţe dogoditi! Ja sam nevin! Ja sam nevin!"Nekolikojeputa kratko, ljuto udahnuo, a njegove su divlje oči pregledavale kabinu, traţeći izlaz. Odvjetnik je nastavio dubokim, mirnim glasom: "Obećao sam ti da neću ništa uljepšavati, Raule. Ĉinjenica je da smo učinili sve što je bilo u našoj moći na sudovima. Stvari ne mogu biti gore. Ne samo da je Vrhovni sud odbio tvoju molbu za odgodom smaknuća, nego su izdali i uredbu kojom se zabranjuje bilo kojem sudu u zemlji da ti odobri odgodu."

kika☺crostuff.net

"Zašto? Ţelim znati zašto, k vragu!" "Sud nije rekao zašto - ne mora to reći", odgovorio mu je odvjetnik. "Onda mi ti reci! Neka mi netko kaţe zašto mi se ovo događa!" S druge strane je zavladala tišina. Fernandez je u nevjerici stavio ruku na glavu, ali neobičan osjećaj ćelavosti samo je naglasio ono što je upravo čuo. "Mora... neki način... slušaj, moramo ovo spriječiti", rekao je, a glas mu je drhtao. "Već smo jednom bili u ovakvoj situaciji, ti i ja. Učini isto što i prošli put. Uloţi još jednu ţalbu, ili priziv ili molbu ili kako god vi odvjetnici zovete te stvari. Samo mi kupi malo vremena. I učini to brzo, čovječe. Već su mi obrijali jebenu glavu!" Njegov je odvjetnik tako glasno uzdahnuo da je linija zapucketala. "Daj", rekao je Fernandez očajnički. "Mora postojati nešto što moţeš učiniti." "Moţda postoji nešto", rekao je odvjetnik bez ushićenja. "To!" Oţivio je, stisnuvši šake za još jednu rundu. "Šanse su milijardu prema jedan", rekao je odvjetnik, prekinuvši previše snaţnu reakciju svog klijenta. "Moţda sam pronašao novi kut gledanja na situaciju. Zamolit ću guvernera da ti ublaţi kaznu. Ali, neću te zavaravati. Moraš se pripremiti za najgore. Zapamti, guverner je ista osoba koja je potpisala nalog za izvršenje smrtne kazne. Malo je vjerojatno da će se odlučiti za doţivotni zatvor. Razumiješ li što ti govorim?" Fernandez je čvrsto zatvorio oči i progutao svoj strah, ali nije izgubio nadu. "Razumijem, čovječe, stvarno. Ali, pokušaj. Samo pokušaj. I hvala ti, čovječe. Hvala ti i Bog te blagoslovio", dodao je prije nego je spustio slušalicu. Duboko je udahnuo i pogledao na sat na zidu. Dva sata i osam minuta. Još samo pet sati ţivota.

kika☺crostuff.net

1. Bilo je pet sati ujutro i guverner Harold Swyteck je konačno zaspao na kauču za razvlačenje. Nikada se nije uspio odmoriti u noćima prije pogubljenja, što bi iznenadilo bilo koga tko je čuo brojne guvernerove izjavu u kojima je naglašavao potrebu za izgonom "onih dugoročnih stanara" na prenaseljenom floridskom odjelu osuđenika na smrt. Bivši je policajac i drţavni odvjetnik Harry Swyteck kampanju za guvernera temeljio na platformi za zakon i red koja je traţila više zatvora, duţe kazne, i više smaknuća kao brz i siguran lijek za strašno visok stupanj laiminala. Nakon što je prilično uvjerljivo pobijedio na izborima, odmah je ispunio svoja obećanja iz kampanje, potpisavši svoj prvi nalog za smaknućem na dan inauguracije u siječnju 1991. U sljedećih dvadeset i jedan mjesec guvernerov je potpis dobilo više naloga za smrt nego u prethodne dvije administracije zajedno. U dvadeset minuta poslije pet prodorna je zvonjava prekinula guvernerov drijemeţ. Harry je nagonski pruţio ruku da ugasi budilicu, ali nije je bilo. Zvonjava se nastavila. "Telefon", progunđala je njegova ţena s druge strane sobe, gdje je udobno leţala u krevetu. Guverner se stresao i potpuno razbudio, shvatio da je na kauču, i zatim krenuo prema bliještećem crvenom svjetlu sigurnosnog telefona pokraj svoje prazne polovice velikog bračnog kreveta. Dok se probijao prema slušalici udario je prstom na nozi u krevet. "K vragu! Što je?" "Guverneru", stigao je odgovor, "ovdje osiguranje." "Znam tko si, Mel. Što je tako vaţno?" Ĉuvar se nelagodno promeškoljio na mjestu, kao što bi učinio svatko tko je upravo probudio svog šefa prije zore. "Gospodine, ovdje je netko tko ţeli razgovarati s vama. Radi se o pogubljenju."

kika☺crostuff.net

Guverner je zaškripao zubima, trudeći se svim silama da ne usmjeri svoj gnjev zbog udarenog noţnog prsta i neprospavane noći prema čovjeku koji je bio zaduţen za njegovo osiguranje. "Mel molim te. Ne moţeš me buditi svaki put kad molba za odgodu u zadnjem trenutku stigne pred moja vrata. Za to postoje drugi kanali. Zato imam savjetnike. Nazovi njih. A sada, laku..." "Gospodine", njeţno ga je prekinuo. "Ja-ja razumijem vašu reakciju, gospodine. Ali, ovaj je slučaj, čini mi se, drugačiji. Kaţe da ima podatke koji će vas uvjeriti da je Fernandez nevin." "Tko je sad?", pitao je Harry preokrećući očima. "Njegova majka? Neki obiteljski prijatelj?" "Ne, gospodine, on.... pa, kaţe da je vaš sin." Guverner je odjednom bio sasvim budan. "Pošalji ga unutra", rekao je, a onda spustio slušalicu. Pogledao je na sat. Skoro pola šest. Još samo devedeset minuta. Krasno vrijeme za prvi posjet guvernerskoj palači, sine. Jack Swyteck je ukočeno stajao na natkrivenom ulaznom trijemu, ne sasvim siguran kako protumačiti sumoran izraz na licu svog oca. "Gle, gle", rekao je guverner stojeći ispred otvorenih vrata u svojem crvenom skupom kućnom ogrtaču s monogramom. Jack je bio guvernerov dvadesetšestogodišnji sin, njegov jedini potomak. Jackova majka umrla je nekoliko sati nakon što se on rodio. Koliko god se trudio, Harold mu to nikada nije u potpunosti oprostio. "Došao sam poslovno", rekao je Jack brzo. "Trebam samo deset minuta" Guverner je hladnokrvno preko praga piljio u Jacka, koji je sa svojim tamnim prodornim očima očito bio njegov sin. Večeras je nosio izblijedjele traperice, smeđu koţnu avijatičarsku jaknu, i iste takve čizme. Svojom grubom pojavom širokih ramena kao country pjevač, bio bi veliki slamatelj

kika☺crostuff.net

srdaca, iako je sa savršenom dikcijom i pravnom diplomom sveučilišta Yale bio sve samo ne country. U svojim dvadesetima i njegov je otac slično izgledao, a u pedeset trećoj godini još je uvijek bio vitak s razvijenim prsnim košem. Diplomirao je na Floridskom sveučilištu '65. godine iskusan mačevalac koji je postao policajac, zatim političar. Guverner je bio čovjek koji je mogao podnijeti vaš najteţi udarac, oporaviti se, skinuti vam glavu i ponuditi vam je, ako spustite gard. "Uđi", rekao je Harry. Jack je ušao u predvorje, zatvorio vrata za sobom i slijedio oca prema glavnom hodniku. Sobe su bile manje nego što je Jack očekivao - elegantne, ali jednostavne, s visokim skupocjenim stropovima i podovima od hrasta i umetnutog mahagonija. Glavni ukrasi bili su antikviteti, svileni perzijski sagovi i kristalni lusteri. Umjetnine su bile originalne i odraţavale su povijest Floride. "Sjedni", rekao je guverner kad su ušli u knjiţnicu na kraju hodnika. Tamno uređena knjiţnica podsjetila je Jacka na kuću u kojoj je odrastao. Sjeo je u koţni naslonjač ispred kamina od kamena, prekriţio ispruţene noge i bespoštedno stavio čizme pored glave velikog aljaškog smeđeg s medvjeda kojeg je njegov otac prije mnogo godina zaustavio i pretvorio u tepih. Guverner je skrenuo pogled, suspreţući nagon da kaţe sinu da uspravno sjedne. Otišao je iza velikog bara od hrastovine i napunio svoju staromodnu čašu kockicama leda. Jack se zaprepastio. Mislio je da je njegov otac ostavio ţestoka pića -ali opet, ovo je bio prvi put da ga je vidio kao guvernera Swytecka. "Moraš li piti? Kao što sam i rekao, stvar je poslovne prirode." Guverner ga je pogledao, a zatim posegnuo za Chivasom i napunio čašu do ruba. "A ovo" podignuo je čašu - "nije tvoja stvar. Ţivio." Uzeo je veliki gutljaj. Jack je samo promatrao, govoreći si da se koncentrira na razlog zbog kojeg je tu.

kika☺crostuff.net

"Onda", rekao je guverner, puknuvši usnama, "zapravo se ne mogu sjetiti kada smo posljednji put razgovarali, a kamoli se vidjeli. Koliko je ovaj put prošlo?" Jack je slegnuo ramenima: "Dvije, dvije i pol godine." "Od tvoje promocije, zar ne?" "Ne", Jackovo lice pokazalo je vrlo blagi osmijeh, "otkad sam ti rekao da ću se zaposliti u Institutu slobode." "A, da. Institut slobode." Harry Swyteck je preokrenuo očima. "Mjesto na kojem odvjetnici mjere svoj uspjeh po tome što vraćaju ubojice, silovatelje i pljačkaše nazad na ulicu. Mjesto na kojem zadrti liberali mogu braniti krivce i biti neizdrţljivo licemjerni zbog toga, jer ne naplaćuju svoje usluge gadovima koje brane." Pogled mu se uozbiljio. "Jedino mjesto za koje si znao da će me apsolutno uništiti kad te vidim da tamo radiš." Jack je čvrsto stiskao naslon za ruke naslonjača. "Nisam došao ovamo otvarati stare rane." "Uvjeren sam da nisi. To je ionako uvijek jedna te ista priča. Istina, posljednji put smo se udaljili malo više nego inače. Ali u krajnjoj analizi, ovo neće ispasti drugačije nego svi drugi pokušaji da me odstraniš iz svog ţivota. Nikada nećeš prihvatiti da sam uvijek ţelio samo ono što je za tebe najbolje." Jack se spremao komentirati očevu navodnu bezgrešnost, kad mu je paţnju odvuklo nešto na polici s knjigama. Bila je to fotografija na kojoj su njih dvojica zajedno na ribolovu u dubokim vodama, u jednom od njihovih previše rijetkih sretnih trenutaka. Prigovarat ćeš mi svakom prilikom, oče, ali imaš ovu fotografiju izloţenu da je svi mogu vidjeti, zar ne? "Slušaj", rekao je Jack, "znam da moramo razgovarati o nekim stvarima, ali sada nije vrijeme za to. Nisam zato došao ovamo."

kika☺crostuff.net

"Znam. Došao si zato što Raul Fernandez treba umrijeti u električnoj stolici za" - guverner je pogledao na sat - "otprilike osamdeset minuta." "Došao sam zato što je nevin." "Dvanaest porotnika nije tako mislilo, Jack." "Nisu čuli cijelu priču." "Ĉuli su dovoljno da ga osude nakon što su o tome raspravljali manje od dvadeset minuta. Znam za porote kojima je dulje trebalo da odluče tko će im biti prednjak." "Hoćeš li me saslušati", Jack ga je nervozno prekinuo. "Molim te, Oče" - pokušao je pristojnijim tonom - "saslušaj me." Guverner je ponovo natočio piće u čašu: "U redu", rekao je. "Slušam." Jack se nagnuo prema naprijed: "Prije otprilike pet sati nazvao me neki čovjek i rekao da se mora sa mnom vidjeti - u tajnosti, kao klijent. Nije mi ţelio reći svoje ime, ali je rekao da se radi o ţivotu i smrti, pa sam se pristao naći s njim. Nakon deset minuta pojavio se u mom uredu noseći skijašku masku. Isprva sam pomislio da će me opljačkati, ali ispalo je da je samo ţelio razgovarati o slučaju Fernandez. Pa smo to i učinili -razgovarali." Zastao je, usmjerivši oči ravno u očeve. "I za manje od pet minuta uvjerio me da je Raul Fernandez nevin." Guverner je izgledao sumnjičavo: "I što ti je točno taj tajanstveni stranac u noći rekao?" "Ne mogu ti reći." "Zašto?" "Rekao sam ti: pristao je razgovarati sa mnom jedino u povjerenju, kao klijent. Nisam mu vidio lice i sumnjam da ću ga ikada više vidjeti, ali tehnički sam ja njegov odvjetnik - ili sam barem bio za vrijeme tog razgovora. U svakom slučaju, sve što mi je rekao zaštićeno je povjerljivošću između

kika☺crostuff.net

odvjetnika i klijenta. Ne smijem to otkriti bez njegovog dopuštenja, a on mi neće dopustiti da ponovim ni riječ." "Što onda radiš ovdje?" Jack gaje trezveno pogledao. "Zato što će nevin čovjek umrijeti u električnoj stolici ako ovog časa ne zaustaviš Fernandezovo smaknuće." Guverner je polako prešao sobu, s čašom u jednoj ruci, a otvorenom bocom scotcha u drugoj. Sjeo je u drugi naslonjač iz para, nasuprot Jacka. "A ja ću te opet pitati: kako znaš da je Fernandez nevin?" "Kako znam?" Jackovo pocrvenjelo lice odavalo je potpunu razdraţenost. "Zašto uvijek traţiš više nego što ti mogu dati? To što sam doletio ovdje usred noći nije ti dovoljno? To što sam ti rekao sve što zakonski i etički smijem, jednostavno nije dovoljno?" "Samo kaţem da trebam dokaz. Ne mogu samo tako odgoditi smaknuće na temelju... ničega, zapravo." "Znači moja riječ ne vrijedi ništa", preveo je to Jack. "U ovim okolnostima, da - tako mora biti. U ovom kontekstu ti si odvjetnik, a ja guverner." "Ne - u ovom sam kontekstu ja svjedok, a ti ubojica. Zato što ćeš ti ubiti Fernandeza. A ja znam daje on nevin." "Kako znaš?" "Tako Što sam noćas upoznao pravog ubojicu. Priznao mi je. Učinio je i više od toga: Pokazao mi je nešto što dokazuje da je on ubojica." "I što je to bilo?", pitao je guverner, s istinskim zanimanjem.

kika☺crostuff.net

"Ne mogu ti reći", rekao je Jack. Osjećao je kako mu se frustracija povećava. "Već sam rekao više nego što smijem zbog odnosa između odvjetnika i klijenta." Guverner se gnijezdio u naslonjaču, uputivši mu tanak, skrbnički osmijeh: "Malo si naivan, ne misliš li? Moraš ove molbe u posljednjem času staviti u kontekst. Fernandez je osuđeni ubojica. On i svi koji ga poznaju su očajni. Ne moţeš ništa što oni kaţu samo tako prihvatiti. Taj tvoj takozvani klijent koji ti se pojavio na vratima bez sumnje je rođak ili brat ili prijatelj Raula Fernandeza s ulice, i učinit će bilo što da zaustavi smaknuće." "Ne moţeš to znati." Guverner je duboko uzdahnuo, gledajući u pod. "U pravu si." Podignuo je ruke do sljepoočica i počeo ih trljati. "Nikada ne moţemo biti sigurni. Pretpostavljam da sam se zato primio ovoga", rekao je pruţivši ruku i podignuo bocu seoteha. "Ali, stvarnost je to da sam se ja u kampanji predstavio kao guverner za zakon i red. Učinio sam smrtnu kaznu središnjom temom izbora. Obećao sam da ću je izvršavati odlučno, i u to sam vrijeme mislio ono što govorim. Sada kad sam ovdje nije baš tako lako potpisati se na nalog za pogubljenje. Vidio si ih - dokumenti su to zlokobnog izgleda, s crnim obrubom i reljefnim drţavnim pečatom. Ali, jesi li ikada stvarno pročitao što u njima piše? Ja jesam, vjeruj mi." Glas mu je odlutao. "Takva moć moţe se odraziti na čovjeka, ako to dopustiš", podsmjehnuo se i otpio gutljaj svog pića, "a doktori misle da su bogovi." Jack je šutio, iznenađen ovim rijetkim uvidom u očevu svijest i ne sasvim siguran što bi rekao. "To je samo razlog više da me poslušaš", rekao je. "Da budeš siguran da nećeš pogriješiti." "Ovo nije pogreška, Jack. Zar ne vidiš? Ono što ne govoriš jednako je vaţno kao i ono što govoriš. Nećeš prekršiti svetost povjerljivosti između odvjetnika i klijenta, čak ni da me uvjeriš da se

kika☺crostuff.net

predomislim oko pogubljenja. Poštujem to, Jack. Ali, i ti mene moraš poštovati. Ja imam pravila. Imam obaveze, kao i ti. Moje su prema ljudima koji su me izabrali - i koji od mene očekuju da poštujem obećanja iz predizborne kampanje." 'To nije ista stvar." 'Točno", sloţio se. "Nije isto. I zato, kad odeš noćas odavde, ne ţelim da kriviš sebe za bilo što. Učinio si najbolje što si mogao. Sada je na meni da donesem odluku. I ja je donosim. Ne vjerujem daje Raul Fernandez nevin. Ali ako ti to vjeruješ, ne ţelim da se osjećaš odgovornim za njegovu smrt." Jack je pogledao u oči svog oca. Znao je da mu čovjek pruţa ruku -da traţi nešto od svog sina, nekakvo jednako priznanje da Jack isto tako ne krivi njega što radi svoj posao. Harold Swyteck je ţelio oprost, otpust grijeha - pomilovanje. Jackje skrenuo pogled. Neće - ne moţe - dopustiti da mu ovaj trenutak oslabi odlučnost: "Ne brini, Oče. Neću sebe kriviti. Kao što si mi uvijek govorio: odgovorni smo za svoje vlastite postupke. Ako nevin čovjek umre u električnoj stolici, ti si guverner. Ti si odgovoran. Tebe treba kriviti." Jackove riječi pogodile su ţivac. Guvernerovo je lice pocrvenjelo od bijesa, a svaki pomirljivi osjećaj je nestao. "Nitko nije kriv", objavio je. "Nitko osim samog Fernandeza. Netko se igra s tobom. Fernandez i njegov prijatelj te iskorištavaju. Zašto misliš da ti taj tip nije rekao kako se zove, niti ti pokazao svoje lice?" "Zato što ne ţeli da ga uhvate", odgovorio je Jack, "ali ne ţeli ni da nevin čovjek umre." "Ubojica - pogotovo onaj koji je odgovoran za ovakvu vrstu divljaštva

kika☺crostuff.net

- ne ţeli da nevin čovjek umre?" Harry Swyteck je pokroviteljski odmahnuo glavom. "Ironično je to, Jack", sada je govorio pun bijesa, "ali ponekad mi je skoro drago što tvoja majka nije doţivjela da vidi kakvog je tvrdoglavog sina donijela na svijet." Jackje brzo ustao iz naslonjača: "Ne moram trpjeti ovakva sranja od tebe." "Ja sam ti otac!" Harry ga je prekinuo. "Trpjet ćeš štogod ti ja..." "Ne! Neću ništa od tebe. Nikada nisam ništa traţio od tebe. I ništa ne ţelim. Ikada" Pojurio je prema vratima. "Ĉekaj!", viknuo je guverner, zaustavivši ga na mjestu. Jack se polako okrenuo i prezirno pogledao oca. "Slušaj me, mladiću. Fernandez će ujutro biti pogubljen, zato što ne vjerujem u ove gluposti o njegovoj nevinosti. Kao što nisam povjerovao u priču u posljednji čas o posljednjem 'nevinom čovjeku' kojeg smo pogubili - onoga koji je tvrdio daje nesretnim slučajem izbo svoju djevojku" zastao je, jer je zbog silnog bijesa izgubio dah, "dvadeset i jedan put." "Postao si nevjerojatno uskogrudan starac", rekao je Jack. Guverner je stoički stajao pokraj šanka. "Gubi se, Jack. Gubi se iz moje kuće." Jack se okrenuo i odmarširao niz hodnik, kaţnjavajući čizmama tvrdi drveni pod palače. Naglo je otvorio vrata, ali zaustavio gaje zvuk kuckanja kockica leda koje je njegov otac ubacio u praznu čašu za scotch. "Do dna, guverneru!", glas mu je odjekivao hodnikom. "Učinite nam svima uslugu i zapijte se do smrti." Zalupio je vratima i otišao. 2. Smrt je bila tek nekoliko minuta daleko za Raula Fernandeza. Sjedio je na rubu kreveta u svojoj ćeliji, pogrbljenih ramena, spuštene obrijane glave, i ruku sklopljenih među koljenima. Otac Jose

kika☺crostuff.net

Ramirez, rimokatolički svećenik, sjedio je pokraj zatvorenika, potpuno odjeven u crno, osim bijele kose i ovratnika. Preko jednog koljena bila mu je rasprostrta krunica, a na drugom otvorena Biblija. Zabrinuto, gotovo očajno gledao je Fernandeza, kad je još jednom pokušao očistiti dušu tog čovjeka. "Ubojstvo je smrtni grijeh, Raule", rekao je. "Na nebu nema mjesta za one koji umru bez da priznaju svoje smrtne grijehe. U Evanđelju po Ivanu, dvadesetoj glavi, Isus svoj im učenicima kaţe: 'Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im: kojima zadrţite, zadrţani su.' Daj da čujem tvoje grijehe, Raule. Tako da ti mogu biti oprošteni. Fernandez ga je pogledao ravno u oči. "Oče", rekao je s najviše iskrenosti koliko je mogao skupiti, "sada nemam što izgubiti ako vam kaţem istinu. I kaţem vam ovo: nemam što priznati." Otac Ramirez nije promijenio izraz lica, iako su mu leđima prošli trnci. Stresao se jedino kad je čuo ključ koji je lupkao po ţeljeznim vratima. "Vrijeme je", objavio je čuvar. Dvojica su ušla u ćeliju kako bi ispratila Fernandeza. Otac Ramirez ustao je sa stolca, blagoslovio zatvorenika znakom kriţa, i koraknuo u stranu. Fernandez se nije pomaknuo s kreveta. "Idemo", naredio je čuvar. "Dajte mu minutu", rekao je svećenik. Ĉuvar je ţustro zakoračio prema zatvoreniku: "Nemamo minutu." Fernandez je naglo poskočio s mjesta, gurnuvši rame u čuvarev trbuh. Srušili su se na pod. "Nevin sam", vikao je, mašući rukama. Niz udaraca pendreka drugog Ĉuvara spustio se na njegova leđa i ramena, i gotovo su paralizirali zatvorenika.

kika☺crostuff.net

"Ti ludi kurvin sine!", povikao je čuvar na podu, bacivši Fernandeza na trbuh. "Stavi mu lisice!", viknuo je svom partneru. Zajedno su mu stavili ruke iza leđa i stavili lisice na zglobove i gleţnjeve. "Nevin sam", cvilio je Fernandez, lica pritisnutog uz cementni pod. "Nevin sam!" "Do vraga s ovim", rekao je čuvar koji se upravo hrvao s osuđenikom. Zgrabio je koţnu vezicu iz dţepa i svezao zatvorenikova usta, čvrsto je zavezavši oko straţnjeg dijela njegove glave. Otac Ramirez je s uţasom gledao dok su čuvari podizali Fernandeza na noge. Još je uvijek bio ošamućen od udaraca, pa su ga protresli kako bi ga oţivili. Zakon je propisivao da osuđenik bude pri punoj svijesti i budnosti prije svoje neposredne smrti. Svaki ga je čuvar zgrabio za jednu ruku i zajedno su ga izveli iz ćelije. Svećenik je bio zamišljen i uznemiren dok je slijedio tu procesiju niz ţarko osvijetljen hodnik. Vidio je puno osuđenika na smrt, ali niti jedan se nije ovako borio. I sigurno niti jedan nije ovako snaţno proglašavao svoju nevinost. Zaustavil i su se na kraju hodnika i čekali da se ţeljezna vrata komore za pogubljivanje automatski otvore. Ĉuvari su tada predali zatvorenika dvojici sluţbenika unutra, zaduţenih za smaknuća. Kretali su se brzo i učinkovito dok su na zidnom satu otkucavale dragocjene sekunde. Svezali su Fernandeza u teški stolac od hrastovine. Za obrijanu glavu i gleţnjeve pričvrstili su mu elektrode. Iz usta su mu uklonili vezicu i zamijenili je čeličnom polugom. Vladala je tišina, osim brujanja ţarkih fluorescentnih lampi iznad njih. Fernandez je ukočeno sjedio u stolcu. Ĉuvari su mu spustili crnu kapuljaču preko glave, a zatim se smjestili uz sivo-zelene zidove. Rolete su se podigle, i izloţile zatvorenika pred tridesetak svjedoka s druge strane staklenog zida. Nekoliko novinara se promeškoljilo. Pomoćnik drţavnog odvjetnika

kika☺crostuff.net

ravnodušno je promatrao. Ţrtvin ujak - jedini djevojčin rođak koji je bio prisutan - duboko je udahnuo. Sve oči osim zatvorenikovih okrenule su se

prema satu. Njegove su bile skrivene ispod kapuljače i čvrstog koţnog poveza koji će spriječiti jabučice da ne ispadnu iz duplji kad struja krene. Otac Ramirez zakoračio je u tamni prostor za sjedenje i pridruţio se publici. Ĉuvar pokraj vrata podignuo je obrve: "Stvarno ćete ovo gledati, padre?", tiho je pitao. "Znate da nikada ne gledam", rekao je svećenik. "Za sve postoji prvi put." "Da", rekao je Ramirez. "Stvarno postoji. I ako me instinkt ne vara, nadajmo se da je ovo posljednji put da ubijate nevinog čovjeka." Zatim j e zaklopio oči i povukao se u molitvu. Ĉuvar je skrenuo pogled. Svećenikove riječi ostavile su dojam, ali čuvar ih je otjerao iz glave, tješeći se kao što bi se tješio i svaki drugi čovjek s činjenicom da on nikoga ne ubija. Nalog za pogubljenje potpisao je guverner Harold Swyteck. Netko drugi okrenut će prekidač. U tom je trenutku druga ruka dosegnula najvišu točku, upravitelj je dao znak, i u čitavom su se zatvoru prigušila svjetla, nakon što je dvadeset i pet tisuća volti jurnulo u zatvorenikovo tijelo. Fernandez se nagnuo unaprijed od snage udara, leđa su mu se savinula, a koţa počela dimiti i prţiti. Ĉeljust mu je tako snaţno stisnula čelik da si je zdrobio zube. Prstima je takvom silom obuhvatio naslonjače za ruke od hrastovine da su mu kosti popucale. Drugi udar otišao mu je ravno u srce. Treći je samo posluţio kao potvrda da je posao obavljen.

kika☺crostuff.net

Trajalo je nešto duţe od minute - posljednjih i najduţih šezdeset i sedam sekundi njegovog tridesetpetogodišnjeg ţivota. Uključio se odvodni ventilator koji je uvlačio smrad. Liječnik je stupio prema naprijed, stavio stetoskop na zatvorenikovo srce i osluhnuo. "Mrtav je", doktor je objavio. Otac Ramirez tuţno je izdahnuo otvorivši oči, a zatim spustio glavu i blagoslovio se znakom kriţa. "Neka nam Bog oprosti", rekao si je u bradu, "kad primi nevinog." 3. lipanj 1994. Eddyju Gossu se sudilo za nasilan čin toliko neobičan da je zapanjio i njega samog. Tu je djevojku prvi put primijetio kad se jedne večeri vraćala iz škole u svojoj uniformi navijačice. U to je vrijeme mislio da ima šesnaest godina. Izgledala je baš onako kako je volio - duga plava kosa koja joj je padala na ramena, lijepa figura s oblinama, i najvaţnije od svega, nije se šminkala. To mu je govorilo da će joj biti prvi. Kad ju je stigao, primijetila je da nešto nije u redu. Bio je siguran u to. Počela se osvrtati preko ramena i ubrzala je korak. Pretpostavljao je da se jako uplašila - previše se bojala da bi reagirala jer mu je trebalo samo nekoliko sekundi da je ugura u svoj Ford Pinto. Sedam ili osam kilometara izvan grada, u gustoj nakupini borova daleko od glavne autoceste, stavio joj je noţ pod grlo i upozori ju da učini sve što bude od nje traţio. Naravno, pristala je. Kakav je izbor imala? Zadignula je suknju, skinula najlonke - znao je da sve navijačice u srednjoj školi moraju nositi prozirne najlonke - i sjedila savršeno mirno dokjoj je Eddy gurao prste u vaginu. Ali onda je počela plakati - velikim prodornim jecajima koji su ga razbjesnili. Mrzio je kad su plakale. Zato joj

kika☺crostuff.net

je omotao najlonku oko vrata - i povukao. I vukao. Vukao je tako snaţno daje konačno to i učinio: stvarno joj je slomio kralješnicu i otkinuo joj glavu. Majku mu! Eddyju Gossu sudilo se za dostignuće na koje je bio najviše ponosan. A odvjetnik mu je bio Jack Swyteck. "Svi ustanite", viknuo je sudski sluţbenik kad se porota vratila nakon rasprave. Tiho su zauzeli mjesta. Jedan je učio za bolničara. Vozač autobusa. Podvornik. Pet crnaca. Dva Ţidova. Sedam običnih radnika. Dvoje profesionalaca, troje koje se nije uklapalo u neki opis. Više nije bilo vaţno kako ih je Jack razvrstao; zajedno su donijeli odluku. Podijelili su se u dva reda po šestero, stali ispred svojih plastičnih stolaca i uperili oči u "bunar ţelja", kako je to Jack zvao, onaj prazni prostor, nalik na pozornicu ispred suca i porote gdje su odvjetnici koji su branili krivce nudili svoje beznačajne tvrdnje i nadali se najboljem. Jack je teško progutao i trudio se pročitati njihova lica. Iskustvo gaje naučilo da izgleda miran, unatoč adrenalinu koji je jurio kroz njega ovog zadnjeg dana suđenja koje je više od mjesec dana punilo nastavnice novina. Sada je izgledao isto kao i prije dvije godine, osim zdravog cinizma u pogledu i naznaka sivog u kosi, zbog čega je izgledao kao da nije diplomirao prije samo četiri godine. Jack je zakopčao svoje prugasto odijelo, a zatim brzo pogledao svog klijenta koji je ukočeno stajao pored njega. Kakva mustra. "Sjednite", rekao je sjedokosi sudac prepunoj sudnici. Optuţeni Eddy Goss gledao je tamnim, duboko usađenim očima dok su porotnici sjedali. Izraz lica bio mu je intenzivan, poput vojnika koji deaktivira nagaznu minu. Imao je ogromne ruke ruke davitelja, što je tuţiteljica spremno istaknula - i nokte koji su bili dopola izgriţeni. Izraţena donja vilica i veliko sjajno čelo davali su mu opasan izgled zbog kojeg ga je bilo lako zamisliti

kika☺crostuff.net

kako izvršava zločin za koji je bio optuţen. Danas se činio suzdrţanim, pomislio je Jack, kao da uţiva u ovome. I zaista, takav je dojam Goss ostavio na Jacka i prije četiri mjeseca, kada je gledao video zapis u kojem se njegov klijent hvalio groznim ubojstvom pred policijskim istraţiteljima. To je trebao biti jednostavan slučaj: tuţiteljstvo je imalo priznanje snimljeno na video kaseti. Ali porota ga nije vidjela. Jack ga nije dopustio među dokaze. "Je li porota donijela odluku?", pitao je sudac. "Jesmo", objavio je prednjak. Gledatelji su se nagnuli na rub svojih sjedala. Zujanje ventilatora iznad njih paralo je tišinu. Pisana presuda stigla je od porote do suca. Nije vaţno kakva je presuda, Jack se pokušavao uvjeriti. On je odsluţio sistemu, odsluţio pravdi. Dok je tako sjedio, promatrajući kako sudac vraća papir činovniku, sjetio se svih onih krilatica koje je slušao na pravnom fakultetu - kako svaki građanin ima pravo na najbolju obranu, kako bi prava nevinih bila pregaţena kad ne bi bilo branitelja koji su ta prava potvrđivali u obranu krivaca. Tada je to zvučalo tako plemenito, ali stvarnost je znala uništiti tu idilu. On se nalazio tu, branio nekog kome nije bilo čak ni ţao zbog onoga što je učinio. I porota ga je proglasila... 'Nevinim," "Neeeeeee!", vrisnula je ţrtvina sestra, pokrenuvši val ljutnje koji je protresao sudnicu. Jack je čvrsto zatvorio oči, bila je to bolna pobjeda. "Mir!", viknuo je sudac, udarajući čekićem kako bi smirio naguţvanu gomilu koju je zahvatila histerija. Uvrede, prijezir, i bačeni papiri nastavili su letjeti po sudnici, sve to upućeno prema Jacku Swytecku i gadu kojeg je obranio.

kika☺crostuff.net

"Mir!" "Dobit ćeš svoje, Goss!", viknuo je prijatelj obitelji mrtve djevojke. "I ti, Swyteck." Jack je pogledao u strop i pokušao sve to blokirati. "Nadam se da ćeš bar ti noćas moći spavati", promrmljala mu je ljuta tuţiteljica na izlasku. Jack je duboko u sebi potraţio odgovor, ali nije ga pronašao. Jednostavno se okrenuo i učinio ono što je smatrao društveno prihvatljivom stvari. Nije čestitao Eddyju Gossu, niti se rukovao s njim. Umjesto toga spakirao je svoju torbu za sudnicu i pogledao udesno. Goss je buljio u njega sa zadovoljnim podsmijehom na licu. "Mogu li dobiti vašu posjetnicu, gospodine Swyteck?", pitao je Goss nagnute glave i ruku bahato postavljenih na kukovima. "Tako da znam koga ću nazvati -sljedeći put." Odjednom se Jacku učinilo da ne gleda samo Gossa, nego sve kriminalce bez kajanja koje je branio tijekom godina. Pribliţio se Gossu i rekao mu ravno u lice: "Slušaj, kurvin sine", prošaptao je, "bolje ti je da ne bude sljedećeg puta. Jer ako bude, ne samo da te neću braniti, već ću se osobno pobrinuti da dobiješ vrhunski nesposobnog odvjetnika. I nemoj misliti da guvernerov sin to ne moţe. Razumiješ li me?" Gossov smiješak je izblijedio, a oči su mu se prezirno suzile: Meni nitko ne prijeti, Swyteck." "Ja upravo jesam." Goss je razočarano naborao usnu: "Sad si to učinio. Sada si povrijedio moje osjećaje. Ne znam mogu li ti to oprostiti, Swyteck. Ali, znam ovo", rekao je, nagnuvši se prema naprijed. "Jednog dana - i taj će dan brzo doći - Jack Swyteck će mene preklinjati da oprostim njemu." Goss se odmaknuo, ne skidajući tamne oči s Jackovih. "Preklinjati me."

kika☺crostuff.net

Jack se trudio da se ne trgne, ali te su ga oči mučile. "Ti ne znaš ništa o opraštanju, Goss", rekao je naposljetku, pa se okrenuo i otišao. Hodao je između klupa, drţeći čvrstu koţnu torbu u ruci, osjećajući se vrlo usamljeno dok se probijao kroz ljutu i gadljivu gomilu prema izrezbarenim vratima od mahagonija na kojima je pisalo IZLAZ. "Eno ga, dame i gospodo", povikao je Goss preko gomile, mašući rukama protiv voditelja cirkusa. "Moj bivši najbolji prijatelj, Jack Swyteck." Jack ga je ignorirao, kao i svi drugi. Okupljeni su gledali u odvjetnika. "Kretenu!", stranac je dobacio Jacku. "Gade!" rekao je drugi. Jackove su oči gledale uokolo, primajući niz prezirnih pogleda od gledatelja. U tomje trenutku shvatio što znači, doslovno, zastupati nekoga. On je zastupao Eddyja Gossa, kao što zastava predstavlja određenu drţavu, kao što patnja predstavlja Vraga. "Eno ga!", povikali su novinari kad se Jack pojavio iz prepune sudnice, laktom uz lakat s rijekom gledatelja. U predvorju ga je druga guţva čekala ispred dizala, naoruţana kamerama i mikrofonima. "Gospodine Swyteck!", vikali su novinari, nadglasavajući ţamor ljudi. U istom su mu trenutku stavili mikrofone pred lice i onemogućili mu da se kreće prema naprijed. "Vaša reakcija?.. .vaš klijent sada?... reći ţrtvinoj obitelji?" Pitanja su dolazila istovremeno. Jack je bio u sendviču između ljudi iz sudnice koji su ga gurali straga, i novinara s prednje strane. Nikada se odavde ne bi mogao izvući s kratkim: "Bez komentara." Stao je, napravio stanku i rekao: "Vjerujem da jedini način da okarakteriziram današnju presudu jest da ju nazovem pobjedom sistema. Našeg sistema, koji zahtijeva da tuţiteljstvo dokaţe daje optuţeni kriv bez opravdane..."

kika☺crostuff.net

Prodorni vrisci ispunili su predvorje, kadaje gejzir crvenila izletio iz guţve i zalio Jacka. Panika se nastavila kad je novi nalet guste tekućine poprskao Jacka i sve oko njega. Na trenutak je bio šokiran, zbunjen. Obrisao je crvenu tvar oko očiju -je li to bila krv ili nekakva boja? - i nije ništa rekao dok su mlazovi crveni poput rubina tekli niz njegove hlače i kapali na pod. "Na tebi je, Swyteck", urlao je njegov simbolički napadač odnekud iz gomile. "Njezina krv je na tebi." 4. Jack se kući vozio topless, u svakom smislu te riječi. Njegova krvlju natopljena košulja i sako bili su gurnuti u straţnji dio Mustang kabrioleta iz '73. godine, čiji je krov bio podignut kako bi se prozračio smrad. Bio je to bizaran završetak, ali novine su prognozirale oslobađajuću presudu, i mogućnost proglašenja nevinosti očito je nekoga dovoljno naljutila da se naoruţa vrećicama nekakve guste tekućine - isto kao što neki borci za prava ţivotinja ponekad dočekuju ţene u bundama u New Yorku. Ponovo se pitao kakvu su municiju koristili. Ţivotinjsku krv? Ljudsku krv zaraţenu sidom? Najeţio se od pomisli na fotografiju i naslov koji će se pojaviti u sutrašnjim tabloidima: Jack Swyteck - krvavo liberalan." Sranje, postoji li gore od ovoga. Kad je stigao kući već se smračilo. Odmah je primijetio da na kolnom prilazu nema crvenog Pontiaca, što je značilo da njegova djevojka, Cindy Paige, nije kod kuće da sasluša današnje događaje. Njegova djevojka. Pitao se zavarava li se u vezi s tim. Njihov odnos u posljednje vrijeme nije bio baš najbolji. Priča koju mu je servirala o tome da će nekoliko dana provesti kod svoje

kika☺crostuff.net

prijateljice Gine "kako bi joj pomogla oko nekih problema koje ima" počela je zvučati kao obična isprika da se udalji od svega što on nosi sa sobom ovih posljednjih nekoliko mjeseci. Do vraga, nije ju mogao kriviti. Kad nije bio do grla u poslu, vodio je dijaloge sam sa sobom, pitajući se kuda njegov ţivot ide. I većinu je vremena Cindy ostavljao u svojstvu promatrača. "Hej, momče", rekao je Jack kad ga je njegov dlakavi najbolji prijatelj napao na trijemu, postavivši svoje medvjeđe šape na gospodareve grudi i pozdravivši ga stavivši svoj hladni nos na njegov. Zvao se Ĉetvrtak, po danu u kojem su ga Jack, Cindy i njezina petogodišnja nećakinja pokupili iz štenare i spasili ga od uspavljivanja - zatvorenik koji je najviše od svih zasluţio da ga se spasi od smrti. Sigurno je dijelom bio labrador, ali uglavnom je bio posljedica miješanja brojnih psećih vrsta. Njegove izraţajne, poput čokolade smeđe oči činile su ga izvrsnim komunikatorom - i u ovom su trenutku te oči vrištale: "Gladan sam." "Ĉini se da ti je apetit otvoren", rekao je Jack, njeţno ga odgurnuo i ušao u kuću. Otišao je u kuhinju i napunio pseću zdjelicu hranom Puppy Chow, a zatim iz hladnjaka izvadio kosti od pizze, za predjelo. Cindy nikada nije jela rubove. Ĉuvala ih je za Ĉetvrtka. Postavio je zdjelicu na pod i gledao kako je pas navalio. Krv, ili štogod to bilo, na sreću se lako isprala pod tušem. Dok se brisao ručnikom, Jack je mogao čuti kako Ĉetvrtak nosom gura praznu zdjelicu po kuhinjskom podu. Jack se nasmiješio i navukao bokserice. Zatim je otišao u spavaću sobu i sjeo na rub ogromnog kreveta. Očima je prelazio po sobi dok mu se pogled nije konačno zaustavio na uokvirenoj Cindynoj fotografiji koja je stajala na noćnom ormariću. Na njoj je ona stajala na kamenu neke planinske stazice po kojoj su se zajedno uspinjali na Utah. Na licu je imala veliki, sretan osmijeh, a ljetni povjetarac je nosio njezinu medeno-plavu kosu. To mu je bila njezina najdraţa slika, zato što je obuhvaćala toliko odlika koje

kika☺crostuff.net

su je činile posebnom. Na prvi bi pogled svatko primijetio njezino prekrasno lice i sjajno tijelo. Ali za Jacka, Cindyne oči i osmijeh pričali su cijelu priču. Nagonski je posegnuo za telefonom. Namrštio se kad se javila sekretarica Gine Terisi: "Ţao mi je, trenutno se ne mogu javiti...", rekla je snimljena poruka. "Cindy, nazovi me", rekao je. "Nedostaješ mi", dodao je, i spustio slušalicu. Zavalio se u krevet, zatvorio oči i počeo se opuštati prvi puta u više od jednog dana. Onda se uznemirio kad je shvatio da će Gina prva čuti poruku i uvjeriti Cindy da on čezne za njom. Pa, to je bila istina, nije li? Lijeno je uključio televizor i počeo mijenjati programe, traţeći bilo koji program koji nije imao ništa za reći o oslobađanju Eddyja Gossa. Zaustavio se na MTV-u. Dvojica šugavih rockera nabijala su po gitarama dok im je dvojnica Cindy Crawford lizala lica. Ugasio je televizor, poloţio glavu na jastuk i leţao u tami. Ali, nije mogao zaspati. Gledao je ravno pred sebe, preko vrhova svojih noţnih prstiju, buljeći u televizor na ormariću. Nije bilo ničega što je ţelio gledati. Ali, dok je u glavi ponavljao ruţne događaje proteklog dana, postojala je jedna stvar koju je odjednom morao pogledati. Iskobeljao se iz kreveta, zgrabio svoju aktovku i otvorio je, brzo našavši što je traţio. Ĉak i u tami. Uključio je televizor i video, gurnuo kazetu i sjeo na rub kreveta, čekajući. Vidio je ekran pun snijega, zatim nekoliko zvukova pokretanja kamere, a onda... "Zovem se Eddy Goss", rekao je čovjek na ekranu, govoreći ukočeno u policijsku video kamera. Gossova obično ravna kosa u pramenovima bila je zamršena i masna zbrka. Izgledao je, i bez sumnje smrdio, kao da je posljednjih tjedan dana spavao ispod mosta, odjeven u prljave Levisice, nezavezane tenisice i bijelo-ţutu majicu, poderanu oko ve-izreza i s mrljama od znoja ispod ruku. Samodopadno je sjedio u metalnom stolcu na rasklapanje, pokazujući samouvjerenost propalice, s

kika☺crostuff.net

čvrsto sklopljenim rukama. Duţ cijelog vrata imao je četiri nove i dugačke crvene ogrebotine. Datum i vrijeme, 23:04,12. oţujak - prije četiri i pol mjeseca - nalazili su se u kutu ekrana. "Ţivim na broju 409, u ulici East Adam", nastavio je Goss, stan dvjesto sedamnaest." Kamera se povukla kako bi pokazala osumnjičenog - koji je sjedio na kraju dugačkog stola, i starijeg čovjeka - koji je sjedio po strani, desno od Gossa. Taj je čovjek izgledao da je u svojim šezdesetim godinama, sjedokos, s nosom poput jastreba koji mu je pridrţavao naočale s crnim okvirima. "Gospodine Goss", rekao je čovjek, "ja sam detektiv Lonzo Stafford. Sa mnom, iza kamere, jest detektiv Jamahl Bradley. Razumijete, sine, da imate pravo na šutnju. Imate pravo..." Jack je pritisnuo gumbić na daljinskom upravljaču, preskačući dio koji je vidio već stotinu puta. Sadaje na ekranu bio drugačiji Goss, ţivlji, koji se hvalio poput ponosnog oca. ".. .ubio sam tu malu izazivačicu pimpeka", rekao je Goss i bezbriţno slegnuo ramenima. Jack je zaustavio traku, premotao i ponovo slušao, kao da se bičuje. ".. .ubio sam tu malu izazivačicu pimpeka", još jednom je čuo. Isto kao što su to čule i tisuće drugih - s izbrisanim prostotama - i vjerojatno su to opet večeras slušali, na televizijskim vijestima. Traka se nastavila, i Jack je zatvorio oči slušajući kako Goss opisuje taj čin do najstrašnijih detalja. Voţnju prema šumi. Noţ na djevojčinom vratu. Suze koje su zakočile njegove vulgarne pokušaje njeţnih dodira. Borba koja je uslijedila. I, naposljetku, kako čvrsto steţe najlon oko djevojčina vrata... Jackje uzdahnuo, zadrţavši oči zatvorenima. Vrpca je išla i dalje, ali slijedila je samo tišina. Ĉak su i policijski istraţitelji, činilo se, morali povratiti dah. Da im je bilo dopušteno da ovo čuju, porotnici bi vjerojatno isto reagirali. Ali on je to bio spriječio. On je čitavu snimku uspio ukloniti iz dokaza, tvrdeći da su Gossova ustavna prava bila povrijeđena - da je njegovo priznanje bilo

kika☺crostuff.net

prisilno. Policija ga nije iz njega izvukla gumenim cijevima. Nisu mu čak ni prijetili. "Prevarili su ga", tvrdio je Jack, oslanjajući se na upitnu opasku iskusnog detektiva koji je tako očajnički htio srediti Gossa, da je bio malo pretjerao - iako je detektiv ipak imao dobre izglede, znajući iz iskustva da bi samo iznimno liberalni sudac osudio njegovu taktiku. "Mi ne ţelimo znati jesi li ti to učinio", detektiv Stafford je uvjeravao Gossa. "Samo ţelimo znati gdje je Kerryno tijelo, daje moţemo dostojno kršćanski pokopati." To je bilo dovoljno streljiva za Jacka. "Iznudili su priznanje pozivajući se na savjest mog klijenta!", tvrdio je sucu, "Pozivali su se na njegova vjerska uvjerenja. Ove riječi o kršćanskom pokopu jasno su protuzakonite, Ĉasni suče." Nitko se više od Jacka nije iznenadio kad je sudac prihvatio njegovu tvrdnju. Priznanje je proglašeno neprihvatljivim. Porota nije vidjela snimku. Oslobodili su krivog čovjeka. I iskrivljavanje pravde bilo je očito. Svaka čast, Swyteck. Pritisnuo je gumb za vađenje kazete na videu i bacio priznanje u stranu, zgađen sam sobom i onime čime se bavio. Zgrabio je drugu kazetu iz kutije pokraj televizora, gurnuo Ubiti pticu rugalicu u svoj video, i po petnaesti put otkad se pridruţio Institutu slobode, gledao kako Gregory Peck brani nevinoga. Peckov Atticus Finch upravo je započeo svoju završnu riječ kad je glasna zvonjava trgnula Jacka iz polusna. Zgrabio je telefon nadajući se da će čuti Cindyn glas. No, prvih je nekoliko trenutka čuo samo tišinu. Naposljetku je s druge strane linije stigao osoran glas: "Swyteck?", pitao je. Jack se nije pomicao. Glas mu se činio blago poznatim, ali mu se također činio grub i zamaskiran. Ĉekao je. I konačno je došla kratka, otreţnjavajuća poruka.

kika☺crostuff.net

"Ubojica je na slobodi, Swyteck. Ubojica je na slobodi." Jack je čvršće zgrabio slušalicu: "Tko je tamo?" Opet se čula samo tišina. "Tko je tamo? Tko ste vi?" Jack je čekao, ali čuo je samo zvukove svog ubrzanog disanja. A onda, konačno. "Lijepo spavaj", bio je hladan odgovor. Telefon je kliknuo i čuo se zvuk slobodne linije. 5. Guverner Harold Swyteck dţogirao je niz stazicu namijenjenu dţogerima. Promrmljao je blagu psovku razmišljajući o političkim posljedicama Jackove pobjede dan ranije. Guverner i njegovi savjetnici tjednima su nagađali kako bi to suđenje moglo utjecati na njegove nade za ponovni izbor. Pretpostavljali su da bi nekoliko oštrih govora protiv zločina vjerojatno nadoknadilo Jackovu umiješanost. No, nikako nisu računali da bi mogao dobiti slučaj. Da jesu, moţda bi imali spreman odgovor kad su mediji objavili svoj redovni izvještaj u puni sat, o tome kako je zaista guvernerov sin taj koji je oslobodio ubojicu koji je priznao svoj zločin zahvaljujući nepravilnosti u policijskom postupku. "K vragu sve!", Harryju je izletjelo uz još jedan promukli izdisaj, a ruke su mu počele brţe raditi kako bi sustigle novi tempo. Dok su mu noge jurile prema naprijed osjećao je kako mu bijes raste. Bio je to očev bijes, potaknut više razočaranjem nego ţučljivošću. Guverner se trudio ostati miran. Od Fernandezovog smaknuća počeo je dţogirati i prestao piti. U otprilike tisuću dvjesto dana na funkciji, pretrčao je jednako toliko milja i pomislio na onu uznemirujuću noć bar toliko puta, sa ţeljom da je poslušao sina i zaustavio smaknuće - barem na nekoliko dana, dovoljno da istraţi Jackovu priču. Dţogiranje mu je pruţalo priliku da razmišlja o

kika☺crostuff.net

događajima i osjećajima, bez da pobuđuje u njemu ţelju da se nekome povjeri. Savjetnici su ga preklinjali da koristi osiguranje, ali on je izbjegavao pratnju, osim kasno navečer ili u velikim gradovima: "Ako me neki luđak ţeli upucati", uvijek bi rekao, "neće traţiti nekog tipa u ruţnoj staromodnoj trenirci i baseball kapi na sporednoj stazici." Za sada je bio u pravu. Harry je usporio pribliţivši se raštrkanim hrastovima i ukrasnom karipskom drveću koje je označavalo polovicu njegove rute. Podsjetio se na pravila: prva polovica trčanja je za ispuštanje bijesa, druga je bila rezervirana za pozitivne misli. "Dragi građani Floride", tiho je započeo pribliţavajući se oznaci polovice staze. Trčeći ispod vatreno narančaste krošnje kraljevskog karipskog drveta, mogao je osjetiti kako mu se raspoloţenje mijenja. Ostavljao je brige za sobom; jutrošnj i govor i gomile odanih pobornika bile su pred njim. Za samo nekoliko sati i sluţbeno će pokrenuti kampanju za svoj ponovni izbor. ".. .na ovim izborima moţete se odlučiti", nastavio se govor u njegovoj glavi. Ali, noge su ga izdale i našao se ispruţen na podu, a desni lakat i koljeno bili su mu ogrebeni i krvarili su. U prvi je čas pomislio da se spotaknuo na nešto, ali kad se osvrnuo, iz sjene ogromnog starog hrasta pojavila se tamna mrlja i bacila se na njega, ponovo ga pribivši uz tlo. Tijela su im se ispreplela dok su se kotrljali niz strmu guduru pokraj napuštene stazice za dţogiranje. Snaţno su pali među zamršeni korov i trsku pokraj prljavog zelenog kanala. Guverner je brzo gurnuo ruku u dţep kako bi upotrijebio svoj električni pager i obavijestio osiguranje, ali prije nego je prstom uspio pritisnuti crveni gumbić, napadač mu je udarcem presjekao dah, udarivši ga šakom ravno u pleksus. Za manje od sekunde Harry se našao na trbuhu, lica gurnutog u zemlju. "Heh!" guverner je uzdahnuo, pomičući glavu u stranu taman dovoljno da bi mu usta mogla raditi. Ali prije nego je mogao bilo što izustiti, na grlu mu se našla hladna čelična oštrica.

kika☺crostuff.net

"Ne miči se", naredio muje neznanac. Harry se smrznuo, a tijelo mu je drhtalo dok se prisiljavao da ostane licem prema dolje i svršeno miran. Desni mu je obraz bio pritisnut uz tlo, ali kutom lijevog oka mogao je vidjeti ogromno tijelo kako mu sjedi na bubrezima. Njegova teţina skoro da mu je onemogućavala disanje, a o kretanju nije bilo ni govora. Riječ je o muškarcu, pretpostavio je. Imao je duboki glas, a ruke prekrivene crnim koţnim rukavicama bile su ogromne. No, izgled mu je bilo nemoguće razaznati. Nosio je maskirnu uniformu Marinaca, a lice mu je bilo pokriveno skijaškom maskom. "Pa, što to imamo ovdje", čovjek je zadirkivao dubokim, hrapavim glasom. "Gospodin Veliki Političar na svojem jutarnjem dţogiranju." Guverner je stisnuo pesnice, ne da bi se obranio, već da bi obuzdao strah. Vladala je tišina, osim zvuka srkanja koji je čovjek proizvodio dišući. Puno je slinio zbog smotuljaka vate ili štogod je već imao u ustima da prikrije svoj glas. "Hej, guverneru", rekao je napadač, rugajući mu se prijateljskim tonom. "Ĉujem da vi političari volite sklapati poslove. Pa, evo ti jedan prijedlog, čovječe moj. Što kaţeš na to da ti dam dokaze da je Raul Fernandez bio nevin?" Raul Fernandez? Harry se trgnuo kad je čuo to ime. Mozak mu se kretao u desetak različitih smjerova, pokušavajući shvatiti zašto se to ime ponovo spominje upravo sada. "A u zamjenu za to što sam tako uzoran momak", napadač je nastavio, "što sam spasio ovaj tvoj vaţan posao i nisam odao da ste ti i junior ubili nevinog čovjeka, ti ćeš mi dati nešto novaca. Zapravo jako puno." Guverner je i dalje šutio.

kika☺crostuff.net

Ĉovjek je stisnuo straţnji dio Harryjevog vrata, kao da noţ nije privlačio dovoljno paţnje. "Ili ti je moţda draţe da porazgovaram s novinarima." Guverner se prisilio da potisne strah dovoljno dugo da postavi pitanje: "Što ţeliš od mene?" "Na uglu Desete ulice i Monroea postoji apoteka - Albertova. Budi u telefonskoj govornici ispred nje. U podne u četvrtak. Sam. I nemoj ni pomišljati da pozoveš policiju. Ako to učiniš, idem ravno novinarima. Ĉuješ li što ti govorim?" Guverner je teško progutao. "Da", odgovorio je. Ĉovjek je gurnuo guvernerovo lice u zemlju i skočio na noge. "Prije nego pomakneš makar i prst izbroji do sto, na glas, lijepo i polako. Kreni." "Jedan, dva", Harry je odbrojavao, paţljivo slušajući kako neznančevi koraci nestaju u daljini. Mirno je leţao dok nije došao do trideset, kada je odlučio da se bez opasnosti moţe pomaknuti. Tada se brzo okrenuo i zgrabio prijenosnik iz dţepa. Ako pritisne crveni gumb, osiguranje će doći za manje od minute. Ali, oklijevao je. Što bi im rekao? Da je neki grubijan prijetio da će razotkriti kako je on pogubio nevinog čovjeka? Gurnuo je prijenosnik natrag u dţep, i dalje razmišljajući. Napadač ga je upozorio: upozori osiguranje i priča o Fernandezu ide ravno u medije. Bi li to stvarno bilo toliko katastrofalno? Bez sumnje, bilo bi loše, ali on je u sebi osjećao još veći strah. Taj da napadač neće otići novinarima. Da ako se ne pojavio ispred Albertove apoteke, nikada više neće vidjeti tog čovjeka. I da nikada neće saznati istinu o Fernandezu. Bacio je bespomoćan pogled prema raslinju, prema gustoj šumi u kojoj je njegov napadač nestao. Deseta i Monroe, to je bilo prometno raskriţje - vrlo javno i sigurno mjesto. Nije se nalazio s njim

kika☺crostuff.net

licem u lice u mračnoj uličici. K vragu, da ga je tip ţelio ubiti, već bi bio mrtav. Odluka je bila jasna. "Podne", rekao je glasno, potvrđujući njihov telefonski sastanak. "Sutra:' 6. Zahvalan zbog pametnih odvjetnika i rupa u zakonu, Eddy Goss se opet nalazio na ulicama Miamija, slijedeći poznati popucani pločnik do mjesta gdje je najradije provodio vrijeme. Nalazilo se u pustom dijelu grada, gdje su ţene same stajale na uglovima ulica kako bi mogle platiti svoju ovisnost o cracku koja ih je stajala sto dolara na dan, a oţenjeni su se muškarci polako vozili pored njih, kako bi zadovoljili svoje dvadeset-dolarske nagone. No, Goss je uvijek izbjegavao te ţene, zanemarujući njihove izravne ponude za brzo "gore-dolje". Prošao bi ravno pokraj njih na putu do ţarko ţute zgrade bez prozora, čija su vrata prekrivala tri velika slova X. Unutra su zidovi bez prozora bili prekriveni časopisima omotanih celofanom koji su leţali na policama od poda do stropa. Goss je volio časopise jer su u njima djevojke bile puno ljepše od ţena na ulici. Kretao se po knjiţari za odrasle kao da je kod kuće, poznavajući svaku policu. Sviđao mu se način na koji su materijali bili sloţeni. Oralni seks na istočnom zidu. Grupni seks na zapadnom. Ako je ţelio prljavi seks, naći će ga na juţnom zidu. Njemu je omiljen bio straţnji zid, mjesto za one koji vole jako mlade djevojke. "Kupujete li?", pitao je jako debeli čovjek koji je sjedio pokraj blagajne za pultom. "Ha?", odgovorio je Goss, shvativši da se čovjek njemu obraća.

kika☺crostuff.net

Ĉovjek je preokrenuo očima dok je svojim prljavim, debelim prstima gurnuo pretrpani sendvič u usta. "Rekao sam", ponovio je punim ustima, a komadići salate i majoneze zapeli su mu u neurednoj, pomalo sijedoj bradi, "hoćeš li nešto kupiti, kretenu?" Goss je gurnuo časopis po imenu Pixie Vixens* natrag na policu. "Samo gledam." "Pa, jebenih sat i polje dosta za gledanje. Van, prijatelju." Goss je ukočeno ustao, i intenzivno buljio svojim očima punim bijesa. Isprva je prodavačev izraz bio čvrst, ali nakon nekoliko sekundi kao daje izgubio ţustrinu. Nakon samo tri tjedna na poslu vidio je stotine čudaka u dućanu. No, niti jedan od njih nije ga gledao s takvim jezivim prijezirom. "Znaš li ti s kime razgovaraš?", Goss je kipio. Prodavač je teško progutao: "Nije me briga..." "Ja sam Eddy Goss." Prodavač se smrznuo. Vidio je reportaţe na televiziji i odjednom mu je lice bilo poznato. Goss je napravio par koraka unaprijed, prema košari u središtu prostorije punoj plastičnih pimpeka i drugih potrepština za odrasle. Zaustavio se usred koraka i pogledao prodavača. "Ja sam Eddy Goss", rekao je, kao da više ništa nije trebalo reći, a zatim je brzim pokretom ruke bacio punu šaku robe po čitavom dućanu. Nalet izloţaka oţivio je prodavača. Nagonski je posegao pod pult i izvukao pištolj koji je uperio u Gossa. "Gubi se odavde", rekao je drhtavim glasom, "ili ću ti skinuti glavu." Goss se podsmijehnuo i odmahnuo glavom. "Imaš deset sekundi!", prodavač ga je upozorio. Goss gaje samo prijezirno gledao. Prodavač se nervozno promeškoljio. Trudio se drţati pištolj ispred sebe. Na čelu su mu se počela javljati zrnca znoja, a pištolj se počeo tresti. "Ne zezam se, kretenu!"

kika☺crostuff.net

Goss nije bio dirnut, uvjeren da ovaj prodavač nije imao petlje ubiti ga. Ali, bilo mu je dosta ovog mjesta za jedan dan. "Idem ja odavde", rekao je krenuvši prema vratima i izašao. Kada je ulazio u knjiţaru sunce je ţarko sjalo, ali sada je bilo na zalasku i sumrak se pribliţavao. Bio je gladan i ţedan, pa je kroz parkiralište krenuo prema samoposluzi preko puta. Dućan je bio prazan, osim haićanskog prodavača za pultom. Goss je putem otvorio paketić čokoladnih bombona i nagurao ih u usta na putu prema hladnjacima koji su bili straga. Otvorio je staklena vrata, gurnuo omot čokoladica iza hladnog pakiranja piva i uzeo visoku limenku ţestokog pića. Platio je za piće i otišao. Preko ramena je provjerio gleda li ga prodavač. Nije ga gledao, pa je zgrabio novine sa stalka. Gurnuo ih je pod ruku i krenuo niz slabo osvijetljenu uličicu koja je vodila iza dućana. Ispio je svoju ţesticu i bacio praznu limenku na pločnik. Pronašao je napušteno mjesto iza dućana, pokraj kontejnera za smeće, i sjeo na plastične kasete za kruh pokraj visoke drvene ograde koja mu je pruţala dovoljno privatnosti. Bilo je vrijeme. Goss je otvorio novine i bacao sportsku rubriku, oglase i ostale beskorisne stranice na pod sve dok nije pronašao nešto odgovarajuće -posebni reklamni umetak Victoria's Secreta. Listao je stranice dok nije pronašao pravu djevojku, jednu s posebno čednim izrazom lica, a zatim je raširio reklamu na podu pokraj svojih nogu. Uţurbano je otkopčao hlače, pljunuo si u dlan, i gurnuo ruku među noge. Oči su mu se suzile i postale samo mali prorezi dok se zamišljao nad tom djevojkom. Počeo je dublje i brţe disati, dok mu se ruka u ritmu pomicala naprijed natrag. "Jebene kučke", uzdahnuo je dok mu se tijelo divlje trzalo. Potpuno je zatvorio oči, a u sljedećem ih je trenutku otvorio kako bi razgledao svoje djelo. Majku mu.

kika☺crostuff.net

Polako je ustao i zakopčao se, nadvivši se nad zamrljane fotografije na tlu. Gurnuo je ruku u dţep i bacio nešto maleno što je uz lagani zvuk palo na vlaţnu površinu. Bila je to sjemenka. Sjemenka krizanteme. "Moja posjetnica", rekao je Goss uz brzi, zlokobni smijeh. 7. Guverner Swyteck se u četvrtak ujutro probudio u šest sati. Dok se tuširao i brijao, njegova ţena, Agnes, leţala je budna u krevetu, iscrpljena nakon" noći provedene u prevrtanju po krevetu. Harold Swyteck nije bio čovjek koji bi imao tajni pred ţenom. Jučer je izmislio priču o gadnom padu kako bi svojim čuvarima objasnio svoju raskuštranu pojavu. Ali, ţeni je rekao istinu jednako zbog brige za njenu sigurnost i zbog potrebe da bude iskren. Agnes je bezvoljno uključila televizor svojim daljinskim upravljačem i okrenula na lokalne "Vijesti u zoru". Harry je ponovo bio tema, ovaj put se pojavivši s grupom propovjednika, svećenika i rabina koji su podrţavali njegovu kandidaturu. Dok je njezin muţ sa zahvalnošću primao riječi pohvale, osjetila je navalu ponosa, ali onda su joj se misli vratile onome što joj je sinoć bio rekao. Agnes se oduvijek bojala da bi rad u javnom sektoru mogao dovesti Harryjev ţivot u opasnost da bijednom neki od njegovih neprijatelja mogao učiniti nešto više nego samo prijetiti. No, njezin su strah zamijenili nešto sloţeniji osjećaji kad joj je Harry rekao da ovaj napadač ima neka posebna saznanja o slučaju Fernandez. Agnes je jako dobro znala kako se njezin muţ mučio nad odlukom da ne obustavi smaknuće - koliko je preispitivao valjanost svoje odluke. Onaj je razumjela bol svog muţa. Dijelila ju je. Ne samo zato što nije postojao način da znaju je li donesena prava odluka, nego i zbog Jacka.

kika☺crostuff.net

Nije se baš iskazala kao pomajka. Bila je toga svjesna. Bezbroj puta je pokušala uspostaviti vezu sa svojim posinkom, ali nije joj preostalo ništa osim da prihvati stvarnost njegove ogorčenosti. Moţda je imala priliku da se izbori za njegovu ljubav u jednom trenutku prije dvadeset i tri godine. To se dogodilo onoga dana kad joj je doktor rekao da ona i Harry neće moći imati djecu, i zbog te je grozne istine posegnula za bocom. Bila je previše pijana da pokupi Jacka iz vrtića, pa ga je susjed doveo kući. Jack je tiho ušao kroz straţnja vrata, svjesno se trudeći da izbjegne svoju novu 'majku' kojoj još uvijek nije vjerovao. "Jack", promrmljala je Agnes kad su joj se oči otvorile. Jezik joj je bio debeo poput smrznute melase. "Dođi ovamo, dušo." Jack se pokušao provući pokraj nje, ali Agnes je pruţila ruku i uspjela ga u prolazu zgrabiti za straţnji dio tregera. Omotala je ruke oko njega u čudnom zagrljaju i pritisnula usnice uz njegov obraz. "Zagrli mamicu", rekla je, smrdeći po gin martiniju. Borio se da se oslobodi njenog stiska, ali Agnes gaje samo čvršće primila: "Zar ne ţeliš zagrliti mamicu?", pitala je. "Ne", napravio je grimasu. "I ti nisi moja mama." U njoj se javila ogorčenost. Gurnula je malog Jacka iz svog krila, ali ga je čvrsto drţala za ručni zglob, tako da nije mogao otići. "Da se nisi usudio tako razgovarati sa mnom", ukorila ga je. Zatim ga je pljusnula posred lica. Dječak je briznuo u plač pokušavajući se osloboditi, ali Agnes ga nije ţeljela pustiti. "Pusti me, boli me."

kika☺crostuff.net

"Bol je jedino što ti razumiješ, mladiću. Ne cijeniš ništa drugo. Ja sam mijenjala tvoje prljave pelene. Ja sam ta koja je... koja" - trudila se da nađe riječi - "je gubila san zbog tvog plakanja noćima. Ne tvoja majka. Ja sam to činila. Ja sam ti majka. Ja sam sve što imaš!" "Ti nisi moja mama. Moja mama je na nebu!" Agnes nije znala otkuda te ruţne riječi dolaze, ali ih nije mogla zaustaviti: "Tvoja majka nije mrtva, ti malo derište. Jednostavno te nije htjela." Jackove su ruke zadrhtale dok je buljio u svoju pomajku: 'To je laţ!", viknuo je. "Laţ, laţ, laţ! Samo to! To..." ".. .su vijesti u zoru", spikerov glas je trgnuo Agnes iz prošlosti. "Od svih nas sa sedmog programa, ţelimo vam ugodan dan." Agnes je pritisnula gumb za isključivanje, vrativši se iz sjećanja. Guverner je izašao iz kupaone, spreman da primi telefonski poziv na uglu Desete i Monroea, spreman da sazna istinu o Raulu Fernandezu. Ipak, sinoć je svojoj ţeni obećao da neće otići bez njenog blagoslova. Ona mu je obećala da će preko noći razmisliti o tome. Dok je stajao na dnu kreveta, namještajući kravatu, znala je da je vrijeme da mu odgovori. "Onda?", pitao je. Agnes je uzdahnula. Odluka nije bila laka. Ĉak bi i primanje poziva moglo biti opasno. Onaj čovjek je imao noţ. Ali, ako je ovo bio način da Harry olakša svoju bol, da se ukloni raskol između njezinog muţa i posinka, nije mu mogla stajati na putu. "Da se nisi usudio riskirati, Harry Swyteck."

kika☺crostuff.net

Guverner se osmjehnuo cijeneći njezine riječi, a onda joj se pribliţio i poljubio je u usta. "Nazvat ću te kad bude gotovo. I ne brini - ja sam velika kukavica, znaš?" Agnes je kimnula, ali nije bila uvjerena u to. Na početku njihovog braka, dok je Harry još bio policajac, svakodnevno joj je nudio takva uvjeravanja. Upravo ju je poznavanje prirođene hrabrosti njezinog muţa toliko brinulo. Odmaknuo se, a onda zastao kad se pribliţio vratima. "Ali, ako ne nazovem do jedan..." "Ne govori to, Harry", rekla je, a oči su joj se zamaglile od suza. "Ni ne pomišljaj na to." Polako je kimnuo. "Nazvat ću te", obećao je. A zatim je izašao.

Više iz urođenog osjećaja duţnosti nego zbog strasti prema svom poslu, Jackje odjenuo traperice i majicu - tipična ljetna odjeća za Institut slobode - zatim prijateljski pogladio Ĉetvrtka po glavi i krenuo prema vratima. U autu je razmišljao o tome treba li predati ostavku. Kada je u devet sati stigao na posao, još uvijek nije bio donio odluku. Bio mu je to prvi dan u uredu u skoro tri tjedna, otkad je počelo Gossovo suđenje. Stao je u predvorju i dobro pogledao mjesto na kojem je radio posljednje četiri godine. Prijemni prostor bio je jedva nešto veći od običnog hodnika. Ţarko fluorescentno svjetlo otkrivalo je svaku mrlju na sagu koji je dijelom bio vani, dijelom unutra. Nekoliko stolaca, ne iz kompleta, bili su postavljeni uz gole zidove. Na kraju hodnika stajao je preveliki metalni stol. Pripadao je trudnici koja je sluţila kao prijemni sluţbenik i jedina tajnica Instituta. Iza nje su bila četiri ureda bez prozora, po jedan za svakog odvjetnika. Osim toga, postojala je i starinska kuhinja u stilu šezdesetih gdje su odvjetnici radili sve: i razgovarali sa svjedocima i jeli obroke koje su od kuće donosili u vrećicama.

kika☺crostuff.net

"Pobjeda!", uzviknuli su Jackovi kolege kad je ušao u kuhinju. Sve troje odvjetnika iz Instituta široko su se osmjehivali i zauzeli slavljeničko drţanje oko malenog stola. Bio je to Brian, osunčani i smeđokosi vanjski tip koji se jednako samouvjereno kretao u sudnici kao i na skijama za vodu. I Eve, glavna šaljivdţija koja im je pomagala da ne izgube razum, jedina ţena koju je Jack ikada upoznao a koja puši lulu. I Niel Goderich, koji je odrezao svoj konjski repić kadje osnovao ovaj Institut prije dvadeset i osam godina, ali je i dalje imao raskopčan ovratnik košulje ispod kravate ne samo da bude neobavezan, već i zato što mu se vrat proširio za nekoliko centimetara otkad je posljednji put kupio košulju za odijela. Domaći tim je navijao, dok su izvadili bocu hladnog pjenušca od šest dolara, i skinuli čep. "Ĉestitam!", rekao je Neil dok je punio četiri šalice na kojima su se vidjele mrlje od kave. Zajednički su podigli šalice i Jack se nasmiješio zbog njihove proslave; iako nije dijelio njihovo vedro raspoloţenje, cijenio je njihov postupak. Smatrao ih je prijateljima. Prilikom prvog razgovora s njima prije četiri godine saznao je da su to prizemljeni ljudi koji su vjerovali u sebe i svoja uvjerenja. Bili su dovoljno otvoreni da sinu uglednog političara kaţu kako sve "politički korektno" jest tipični oksimoron. Upravo zbog snage njihovih odlika Jacku je bilo teško otići. Ali, odjednom je znao da je za to došlo vrijeme. "Izvrsno obavljeno!", rekao je Neil, osjećajem koji su i ostali dijelili. "Hvala", rekao je Jack, nadajući se da će sasjeći ostale pohvale. "Stvarno to cijenim. Ali... kad ste već svi ovdje, mogao bih to iskoristiti da vam nešto kaţem," Pogledao ih je i uzdahnuo. "Ljudi, Eddy Goss je bio moj posljednji slučaj, napuštam Institut." To je odnijelo mjehuriće iz njihovog hladnog pjenušca.

kika☺crostuff.net

Jack je odloţio šalicu na stol, okrenuo se i hladno otišao prema svojem uredu, ostavljajući ih da bulje jedni u druge. Ta je objava bila neobična, ali nije mu bilo do objašnjavanja. Budući da nije imao nikakvih ponuda za posao, teško je to objašnjavao i samom sebi. Proveo je nekoliko sati pakirajući svoje stvari i listajući stare dosjee. U jedanaest sati se Neil Goderich pojavio na njegovim vratima. "Kad si došao ovamo", počeo je Neil, "iskreno smo se pitali hoćeš li se ikada uklopiti." Jack je uzeo neke knjige i stavio ih u kutiju. "I ja sam se isto to pitao." Neil se tuţno nasmiješio, kao roditelj koji šalje dijete na koledţ. Sjeo je na rub Jackovog stola, pokraj kupa sloţenih knjiga. "Nikad ne bismo zaposlili nekoga poput tebe", rekao je gladeći svoju prosijedu bradu. "Na tvom ţivotopisu samo što nije pisalo 'velika pohlepna odvjetnička tvrtka'. Netko tko je očito više cijenio koliko klijent vrijedi od njegovih vrijednosti." "Zašto si me onda primio?" Neil se lukavo nasmiješio. "Zato što si bio sin Harolda Swytecka. A nisam mogao zamisliti bolji način da razljutim budućeg guvernera za red i zakon nego da njegov sin radi za dugokosog pripadnika izgubljene generacije." Sada je bio Jackov red da se nasmiješi: "Znači trpio si me iz istog razloga iz kojeg sam ja trpio tebe." "Sumnjao sam da si zbog toga ovdje", rekao je, a onda se uozbiljio. "Bilo ti je dosta toga da moraš raditi sve ono što je tvoj stari rekao da moraš raditi. Institut je bio najdalje na ugaţenom putu što si mogao otići." Jack je utihnuo. On i Neil nikada nisu razgovarali o njegovom ocu, i Neilov ne laskavi pogled na nj ihov odnos bio je za njega jako uznemirujući.

kika☺crostuff.net

Neil se nagnuo prema naprijed i sklopio ruke, što je uvijek činio kad je bio otvoren. "Slušaj, Jack. Ja čitam novine. Gledam televiziju. Znam da su te ţestoko napadali zbog Gossa, i znam da takvi napisi ne mogu biti dobri ni za guvernerovu kampanju. Moţda osjećaš krivnju zbog toga... moţda čak tvoj stari vrši pritisak na tebe da nas napustiš. Ne znam, i to me se ne tiče. Ali, sljedeće me se tiče. Ti imaš ono što je potrebno, Jack. Iznimno si nadaren odvjetnik. I duboko u sebi, znam da nisi kao oni ljudi koji su savršeno voljni podnositi siromaštvo i drogu i beskućnike i sve druge probleme koji pretvaraju djecu u kriminalce, sve dok im zakonodavni krivični sustav dopušta osvetu. Institut slobode im oduzima tu osvetu -njihov smisao za 'pravdu'. Ali, mi ovdje činimo dobro. Ti si činio dobro." Jack je skrenuo pogled, a zatim uzdahnuo. Nikada nije bio uvjeren u razliku između dobra i zla poput Neila, iako je zaista bilo trenutaka u kojima je vidio neki veći smisao, kada je stvarno vjerovao daje svaka oslobađajuća presuda potvrđivala prava građana. Ali, trebalo je više od vizije da se iz dana u dan brane ljudi poput Eddyja Gossa. Trebala je strast - onakva strast kakvu pokreću revolucije. Jack je takvu strast osjetio samo jednom u ţivotu: One noći kad je njegov otac pogubio Raula Fernandeza. Ali, to je bilo drugačije. Fernandez je bio nevin. "Ţao mi je Neil. Ali uzvišeni ciljevi jednostavno me više ne inspiriraju. Moţda ne bih odlazio da sam branio barem jednog ubojicu kojem je bilo ţao zbog toga što je učinio. Ne da je bio nevin, shvaćaš. Samo da mu je bilo ţao. Netko tko je oslobađajuću presudu doţivio kao priliku za novi ţivot, ne kao priliku da ponovo ubije. Umjesto toga dobivao sam klijente poput Eddyja Gossa. Ţao mi je što ću te razočarati, ali ja ne mogu više ostati ovdje. Kad bih ostao, bio bih običan licemjer."

kika☺crostuff.net

Neil je kimnuo, ne zato što se slagao s njim, već zato što je razumio. "Jesam razočaran", rekao je, "ali ne u tebe." Ustao je s ruba stola i rukovao se s Jackom. "Vrata su ti otvorena, Jack. Ako se ikada predomisliš." "Hvala" "Imaš li danas vremena za ručak?" Jack je pogledao na sat. Bilo je skoro jedanaest i trideset. Nije imao sluţbenih planova, ali mislio je da mu sada treba veće raspoloţenje od onoga što bi mu Neil mogao pruţiti. "Morat ćemo to odgoditi, u redu?" "Naravno", rekao je Neil, salutirajući mu u šali prije nego se okrenuo i otišao. Deset minuta kasnije, Jackove su misli bile usmjerene na Cindy, dok je išao prema autu, a pritiskale su ga tri od deset kutija koje je spakirao. Još uvijek mu nije uzvratila poziv. Što je značilo da ili nije dobila njegovu poruku, ili mu je slala vlastitu poruku. Sjećao se posljednje noći koju su proveli zajedno, kako mu je rekla da ide kod svoje najbolje prijateljice Gine da ju utješi. Priča je mogla biti uvjerljiva da se radilo o bilo kome osim o Gini ţeni na koju se riječ zahtjevna nije mogla primijeniti. Barem Jack nikada nije o njoj tako razmišljao, a dosta ju je dobro poznavao. Preko nje je i upoznao Cindy. Prije četrnaest mjeseci zajednički prijatelj dogovorio mu je spoj na slijepo s Ginom. Bio im je to prvi i jedini. Ostavila je Jacka da je čeka u njezinoj dnevnoj sobi više od sata dok se spremala. Cindy je bila Ginina cimerica i zabavljala ga je dok je čekao. On i Cindy odmah su se sloţili. I to kako. Ostatak večeri proveo je s Ginom pokušavajući saznati nešto o Cindy, i otad je Cindy bila jedina ţena s kojom je izlazio. Isprva je izgledalo daje Ginu naljutio razvoj događaja. Ali, kako su on i Cindy postajali ozbiljni, činilo se da je Gina to prihvatila.

kika☺crostuff.net

S pločnika je provjerio stanje u prometu, pričekao da se promijeni svjetlo na semaforu, a onda krenuo niz ulicu prema parkiralištu Instituta. Još uvijek je bio zamišljen i borio se s teretom kutija, kad je primijetio auto kako pristiţe kroz crveno svjetlo. Ubrzao je kako bi se maknuo s puta, ali je i auto ubrzao. Odjednom je naglo skrenuo prema njemu. Bacio se s ulice na pločnik, kako bi izmaknuo kotačima. Dok je padao na beton, bacio je pogled na auto koji je odlazio. Prvo slovo na registracijskoj tablici bilo je Z. Na Floridi je to značilo da je iznajmljen. Srce mu se popelo u grlo. Nije se mogao prestati tresti. Pogledao je ima li svjedoka, ali nije nikoga vidio. Institut slobode nije bio u kvartu u kojem su se ljudi šetali po pločnicima. Na trenutak je ostao na tlu, pokušavajući odlučiti je li bila riječ o nesreći, nekakvom obredu primanja u bandu, još jednom ludom vozaču - ili nečemu drugome. Nije ţelio biti paranoičan, ali bilo je teško taj događaj pripisati nesretnom slučaju. Ustao je, a onda se smrznuo kad mu se učinilo da čuje zvonjavu telefona. Ĉuo se njegov telefon, jeftin ali pouzdan mobitel koji je ugradio u auto na insistiranje Neila Godericha, za slučaj da ga njegov dvadeset godina stari Mustang izda u nekom od ovih nesigurnih područja koja su bila plodno tlo za klijentelu Instituta slobode. Osvrnuo se. Još uvijek je bio sam. Telefon je nastavio zvoniti. Otišao je do auta, isključio alarm pritiskom na gumbić na privjesku za ključeve, i otvorio vrata. Telefon je zazvonio valjda dvadeset puta. Konačno se javio. "Halo", rekao je. "Swyteck?" Jack je izdahnuo. Bio je to onaj glas - onaj promukli, prikriveni glaskoji ga je prije dvije noći zvao kod kuće. "Tko je to?" Nije bilo odgovora. "Tko je to?" "Pustio si ubojicu na slobodu. Ti si taj koji ga je oslobodio." "Što ţeliš od mene?"

kika☺crostuff.net

Nastupila je dugačka stanka, glasan uzdah, a zatim odgovor: "Zaustavi ubojicu, Swyteck. Izazivam te." "Što...", Jack je zaustio. Ali, bilo je prekasno. Linija je kliknula i veza se prekinula. 8. U 11:40 je Harry Swyteck odjenuo svoj lagani sako, napustio svoj ured kroz straţnji izlaz i krenuo prema Albertovoj apoteci na prometnom raskriţju Desete ulice i Monroea. Ţarko jutarnje sunce obećavalo je još jedno neizdrţljivo popodne, ali zrak još uvijek nije bio potpuno zasićen ljetnom vlagom koja će donijeti neizbjeţni pljusak u tri sata. Bilo je to savršeno doba dana da se izađe na ulicu, napregne tijelo i vrši temeljna kampanja. Došao je do apoteke nekoliko minuta prije podneva, skrivajući iščekivanje kampanjskim osmjesima i povremenim usputnim rukovanjem. Albertova je apoteka bila na uglu i nije se promijenila u četrdeset godina, prodajući sve od lijekova za hemeroide do začinjenog chilija. No, najvaţnije za guvernerove potrebe, bilo je jedno od rijetkih mjesta koje je još uvijek nudilo privatnost staromodne telefonske govornice ispred lokala. Harry se pitao je li njegov napadač to imao na umu kad je birao. " 'Jutro guverneru", stigao je prijateljski pozdrav. Bio je to sedamdesetdevetogodišnji gospodin Albert, koji je meo ispred svog dućana. " 'Jutro", rekao je Harry, smiješeći se. "Divan dan za izlazak, nije li?" Gospodin Albert je obrisao znoj sa čela. "Valjda", rekao je povlačeći se natrag unutra. Harry je osjećao da bi i on trebao otići. Ali, nije se mogao maknuti dok ne primi telefonski poziv - i, vaţnije

kika☺crostuff.net

od svega, nije smio pobuđivati sumnju time što će stajati ispred ljekarne. Zato je ušao u govornicu i gurnuo slušalicu pod bradu, pretvarajući se da je usred zanimljivog privatnog razgovora. Neobavezno je oslonio ruku na kućište, skrivajući od prolaznika daje zapravo drţao liniju prekinutom. Pogledao je na sat na banci koja se nalazila dalje niz ulicu. Točno dvanaest sati. Odjednom je postao jako nervozan - ne zbog poziva, nego zbog činjenice da moţda neće ni stići. Ubrzo je na njegovo olakšanje telefon zazvonio, i on je odmah pustio gumb za prekidanje veze. 'Tu sam", rekao je u slušalicu. "Stvarno jesi, čovječe moj." U čovjekovom se govoru još uvijek moglo čuti ono gusto srkanje. "Budimo brzi." "Ne brini. Ne pokušavam ući u trag pozivu." Ĉovjek kao da se podrugivao. "Ne brinem se za to. Ne kaniš pozvati policiju." Harry se razbjesnio; naljutila ga je činjenica da ga je sugovornik smatrao lakom metom: "Kako moţeš biti tako siguran?" "Zato što te čitam kao knjigu. Vidio sam kako su ti oči zasjale kad sam ti rekao da imam podatke o Fernandezu. Već dugo razmišljaš o tom slučaju, ţarne?" Guverner je paţljivo slušao, dok su vani pješaci i automobili prolazili pokraj kabine. Smetalo mu je što ga taj neznanac tako dobro razumije -ovaj neznanac koji je govorio kao propalica ali je imao uvid poput psihijatra. To je dio njegove krinke, pomislio je. "Što predlaţeš?", pitao je. "Jednostavno je. Ja ću ti dati dokaze. Iste dokaze koje sam pokazao tvom sinu prije dvije godine, da moţeš vidjeti vlastitim očima da sam ja presjekao vrat onoj kuji. Ti moraš samo nabaviti gotovinu."

kika☺crostuff.net

Harryju su misli jurile kroz glavu. Ovo je bio čovjek koji je posjetio Jacka u noći Fernandezovog smaknuća? Bi li mogao govoriti istinu - je li moguće da je stvarno on ubojica. , "Ĉekaj malo, kaţeš da si ti ubio onu djevojku?" "Treba li ti slušni aparat, starce? Upravo sam to rekao." Guverner se osjećao kao da se duboka provalija otvara pred njim i da pada dolje i ne vidi dno. Trebalo mu je nekoliko sekundi da se sabere. "Spominjao si novac?" "Deset tisuća. U neoznačenim pedeseticama." "Kako ću ti ih dati?, pitao je, iako nije mogao vjerovati da stvarno pregovara. "I kako ću doći do tih dokaza koje tvrdiš da imaš?" "Samo donesi novac u park Bayfront u Miamiju. Odi do mjesta s kojeg kreću voţnje kočijama, pokraj velikog kipa Kristofera Kolumba. Popni se u bijelu kočiju s crvenim baršunastim sjedalima. Vozač je stara crnčina imena Calvin. Uđi na voţnju u 9 navečer. Kad dođe do amfiteatra, on će napraviti stanku i popiti ledeni čaj kod senorite s velikim sisama iz ţoharske prikolice. Kad to učini, pogledaj pod sjedalo s desne strane. Jastuk na sjedalu moţe se podići, i ispod se nalazi spremnik. Unutra ćeš pronaći kutiju za cipele i poruku. Ostavi novac unutra, uzmi kutiju, pročitaj poruku - i učini točno što u njoj piše. Razumiješ?" "Što ako se kočijaš ne zaustavi?" "Zaustavit će se, ako budeš na voţnji u devet sati. Po njemu se moţe navijati i sat. Uvijek se zaustavi." "Ne mogu samo tako otići na voţnju u kočiji s vrećom punom novaca." "Moţeš - i hoćeš." Guverner je ubrzo osjetio da se o uvjetima ne moţe pregovarati. 'Trebat će mi malo vremena. Kad ga ţeliš?"

kika☺crostuff.net

"U subotu navečer. I kao što sam rekao: Popni se na voţnju u devet sati. Moram ići, čovječe moj. Ne mislim da pokušavaš otkriti odakle zovem, ali za slučaj da ipak to radiš, mojih sedamdeset sekundi je otprilike isteklo." Guverner je na drugoj strani linije čuo klik. Polako je vratio slušalicu na mjesto, a zatim duboko udahnuo. Brinulo gaje to što će se još dublje upetljati, ali morao se uvjeriti da je to što mu ovaj čovjek govori, istina. Nije znao što će učiniti kad to potvrdi, kako će moći ţivjeti sa sobom ili to objasniti Jacku, ali morao se uvjeriti." Osim toga, moglo bi biti i gore. Platiti i novčića ovoj propalici bilo bi previše, ali istina je da deset tisuća dolara neće oštetiti njegovo i Agnesino financijsko stanje. Taj je čovjek lako mogao traţiti i više. Pitao se zašto nije traţio više. Puno je riskirao tako se izlaţući. Zašto ne bi to i naplatio? Osim ako nije igrao neku sasvim drugačiju igru, neku koji Harry nije mogao ni dokučiti. Ta ga je mogućnost iz nekog razloga ispunila još većim strahom. 9. "Za mog dobrog prijatelja Jacka", rekao je Ludi Mike Mannon, vlasnik Mikeovih Motora i najbolji prijatelj Jacka Swytecka. Pritom je podignuo bocu Micheloba. "Dabogda se opametiš i više nikada ne zaposliš kao odvjetnik." Jack se nasmiješio, a zatim nagnuo svoj Amstel i snaţno potegnuo. Nakon što je proveo čitav dan telefonirajući prijateljima i raspitujući se za moguće poslove, dopustio je da ga Mike nagovori na večeru na South Beachu. Nekoliko piva i cheeseburgeri u uličnom kafiću, zvučalo je dobro.

kika☺crostuff.net

Uţivali su u povjetarcu s oceana i promatrali tijela potamnjela na suncu, koja su na rolama ulazila i izlazila iz ţarko crvenih kabrioleta, klasičnih Corvetta, i dţipova s debelim gumama iz kojih se glasno čuo reggae i kubanska salsa. Do osam sati sunce je zašlo i sve stoje bilo u trendu, seksi ili na granici ilegalnog, šetalo je po Ocean Driveu ispod šarolikih neonskih reklama. "Opa", rekao je Mike kada je jako potamnjela plavuša s ozbiljno dubokim dekolteom zamahnula bičem po kafiću. Jack se nasmiješio, zabavljen. Mike je bio jedan od onih tipova koji su uvijek bili u lovu. Student zarobljen u tijelu muškarca. Unatoč tome, imao je neobuzdani duh koji je većina ljudi smatrala šarmantnim. Znao je kako ţivot ne shvaćati previše ozbiljno, slijediti vlastite strasti i ne brinuti se oko toga što drugi misle ili govore. Jack mu je zavidio na tome. "Znaš, Mike, ima jedna ortopedska kirurgica u bolnici Jackson Memorial koja bi rado vidjela tvoje rendgenske snimke. Istraţuje glave koje se mogu okretati oko svoje osi." "Lako je tebi biti tako pokoran, gospodine Monogamni. Ali, neki od nas ne idu svaku večer u krevet sa Cindy Paige." "Pa, da", rekao je Jack, skrećući pogled. "Počinjem se pitati koliko će to još potrajati." "Oho. Nevolje u Camelotu. To je u redu, pronaći ću i tebi dragu. Sto kaţeš na onu?", rekao je Mike, klimnuvši prema nabildanoj ţeni u koţi s kosom u crvenim šiljcima. "Savršeno. Izgleda kao netko kome bih se svidio i bez posla. I ako bude neodlučna, spomenut ću da me neki manijak ţeli pregaziti." Mike ga je pogledao s procjenjivanjem: "Ima li nekih novih teorija oko te jučerašnje stvari s autom?"

kika☺crostuff.net

"I dalje znaš isto što i ja", rekao je Jack slegnuvši ramenima. "Pretpostavljam da bi se to Goss mogao zabavljati sa mnom. Ovo 'ubojica na slobodi' jest u njegovom stilu. Ali, nisam siguran da on ima dovoljno koncentracije. Prvo telefonski poziv prije tri dana. A sada ovo. Riječ je o pravom pohodu. Netko je očito bijesan zbog presude." Mikeova se glava okrenula i ispratila dvije ţene u topovima koje su izašle iz damskog zahoda. "Moţda bi trebao pozvati policiju." Jack se nasmiješio. "Policiji u Miamiju strašno bi se svidjelo da netko maltretira Jacka Swytecka. Vjerojatno bi mu ponudili ključeve grada. Mislim da policija trenutno nije jedna od mogućnosti." "Pa, pazi se", rekao je Mike, naglašavajući svaku riječ. Nacerio se: "Moţda ćeš razmisliti o novom zanimanju - znaš, kao prodavač čestitaka ili nešto slično." Jack je kimnuo. Moţda je Mike bio u pravu. Moţda je trebao okrenuti novi list - moţda se čak i preseliti u drugu drţavu. Daleko od Gossa, sjene svog oca, za kojeg ni najbolje nije bilo dovoljno, i Cindy koja ga je uvijek tjerala da se otvori. K vragu, zašto se nije mogao otvoriti? Svi drugi u Americi dijelili su svoje mišljenje. Ovih dana nisi mogao pogledati talk-show a da ne vidiš nekoga kako sve istresa pred kamerama. "Hej, Mike", pitao je Jack, a misli su mu lutale. "Slaţeš li se ti sa svojom obitelji - znaš, brbljaš li redovno s mamom i tatom?" Mannon je privukao paţnju neke ţene u uskim ljubičastim platnenim hlačama. "Ha?", rekao je, ponovo se koncentrirajući na Jacka. "O, obitelj... pa, da, znaš. Razgovaram s mamom. Uglavnom ona priča. Stalno hoće znati kad ću se oţeniti i dati joj unuke." "A tata?"

kika☺crostuff.net

"Slaţemo se." Nasmiješio se, ali s dozom tuge. "Kad sam bio klinac, bili smo jako bliski. Zezali se, išli na utakmice Hurrucanesa. Skoro smo svakog vikenda čamcem išli do uvale Elliot. Ĉinilo se da svaki put ulovimo svoju kvotu." Zastao je. "No, kad sam završio školu, postali smo formalni znaš, čvrsto rukovanje i 'kako posao, sine?' Takve stvari. Ali, uvijek ćemo pomoći jedan drugome." Jack se sjetio fotografije koju je vidio na očevoj polici s knjigama one noći kad je Fernandez pogubljen. Ribolov. Samo njih dvojica. "Konobar", viknuo je. "Još jedna runda, molim."

Vozeći se sa South Beacha te subote u 1:45 ujutro, Cindy se nagnula prema naprijed, isključila klimu u Gininom autu, i otvorila prozor kako bi pustila topliji zrak da uđe. "Zašto si to učinila?", pitala je Gina. "Zato što ovdje postaje hladno." "Volim hladan zrak. Drţi me budnom - posebno nakon što sam popila nekoliko pića. Osim toga, vruće je u ovim hlačama koje nosim." Cindy je odmjerila svoju prijateljicu. O, bile su itekako vruće, ali ne u termalnom smislu. Pripijene crne tajice savršeno su oblikovale Ginino tijelo - tijelo koje joj je moglo donijeti bilo što od večere u prvoklasnom restoranu do pune posluge na benzinskim crpkama za samoposluţivanje. Bila je prekrasna, i trudila se oko toga; u dvadesetčetvrtoj godini još uvijek uspijevajući zadrţati 'svjeţi izgled' koji joj je donosio tisuću dolara tjedno kao šesnaestogodišnjoj manekenki. Upoznale su se prije šest godina na fakultetu, dvije potpuno različite osamnaestogodišnjakinje koje su bile bačene zajedno, zahvaljujući odluci birokracije pri dodjeljivanju soba u domu. Cindy je

kika☺crostuff.net

bila ozbiljnija studentica, Gina ozbiljnija tulumašica. Veći dio semestra jednostavno su se podnosile. A onda je jedne subote kasno navečer Gina došla u sobu u suzama. Trajalo je do jutra, ali Cindy ju je konačno uvjerila da niti jedan fakultetski profesor, koliko god dobar ljubavnik bio, nije vrijedan petine boce burbona i bočice tableta za spavanje. Cindy je bila jedina osoba koja je znala da je muškarac gurnuo Ginu Terisi do ruba. Iz razgovora tijekom te noći razvilo se prijateljstvo i kroz godine je Cindy posvjedočila pokolju bezbrojnih muškaraca koji su kasnije naišli i platili za grijehe Ginine prve i jedine 'prave ljubavi'. Cindy je znala da Gina-predator nije prava Gina; ali bilo je teško u to uvjeriti druge, koji je nisu vidjeli u vrlo ranjivom stanju. "Jesi li ikada vozila auto zatvorenih očiju?", pitala je Gina. "Ne mogu reći da jesam", rekla je Cindy, dok je prtljala po gumbima na auto-radiju pokušavajući naći nešto što joj se sviđa. "Ja jesam. Ponekad kad vidim da auto ide prema meni, obuzme me ţelja da samo čvrsto primim volan, zatvorim oči i čekam onaj whooooosh zvuk kad projuri pokraj mene." Cindy je preokrenulaočima: "Samo vozi, Gina." Ginaje napravila grimasu: "Baš si dobro raspoloţena." "Oprosti, valjda se ne osjećam kao da bih trebala tulumariti večeras. Dvoumim se oko toga da kaţem Jacku da ţelim prekinuti." "Sto puta smo to raspravile, Cindy - prekinut ćeš tu vezu." Cindy je trepnula. "Ali, tako smo bliski. Ĉak smo i razgovarali o tome da vezu učinimo stalnom." "Što znači da sam te spasila u posljednji trenutak. Vjeruj mi, ne rimuje se slučajno brak s mrak", rekla je naglašavajući riječi. "Ţivot nije proba, znaš. Pronađi neko uzbuđenje, a ne da stojiš sa strane i ţiviš kroz mene. Imaš sjajnu priliku pred sobom. Ne dobiva svaki dvadesetpetogodišnji

kika☺crostuff.net

fotograf ponudu od talijanskog konzulata da putuje po Italiji i fotografira za trgovačku brošuru. Iskoristi to. Ako to ne učiniš - ako ostaneš zato što misliš da ćeš izgubiti Jacka - na kraju ćeš ga zbog toga zamrziti." "Moţda", rekla je Cindy. "Ali to ne znači da ga moram ostaviti. Mogla bih mu samo reći da će nam vrijeme koje provedemo odvojeno oboma dati priliku da odlučimo treba li naša veza biti stalna ili ne." "Daj prestani, molim te. Već mjesecima ţiviš s Jackom. Nakon toliko vremena ili znaš da je ono pravo ili nije. A ako ti još uvijek govoriš da se pokušavaš odlučiti - vjeruj mi, nije ono pravo." "Ponekad se činilo pravim." "To je bilo davno. Poznajem te, Cindy. I znam da si već mjesecima nesretna s Jackom. To je tip koji tvrdi da razgovarate o tome da 'veza postane stalnom', a polovicu vremena ti ne da ni naslutiti što mu se stvarno odvija u glavi. A kakva god da je ta vraţja tajna koja ga sprječava da razgovara s ocem, to je strašno čudno. Mislim da nije sasvim normalan." "S Jackom je sve u redu", Cindy je rekla braneći ga. "Mislim samo da je zbog načina na koji mu je majka umrla i kako je njegova obitelj rješavala sve te probleme zbunjen oko mnogo stvari." "Dobro. Onda dok on rješava te probleme, ti se odi sjajno provesti u Italiju." "Ne znam..." "Pa", Gina je otpuhnula, "onda radi što hoćeš. Ali, to je ionako sve uzaludno. Kad Jack čuje tko će ti biti suputnik, između vas dvoje će biti gotovo." Cindy nije odgovorila. Gina je govorila istinu, ali nije htjela sada o tome razmišljati. Samo je nekoliko minuta slušala radio, dok ranojutarnji jazz nisu zamijenile lokalne vijesti u dva ujutro. Glavna priča je i dalje bio Eddy Goss."

kika☺crostuff.net

".. .ubojica koji je priznao zločin", rekao je voditelj, "ali gaje u utorak popodne porota oslobodila optuţbe za ubojstvo s predumišljajem." Ova je reportaţa bila o upornim naporima detektiva Lonza Straforda da poveţe Gossa s barem još dva ubojstva, da ga ukloni s ulice da, prema Staffordovim riječima: "Goss više nikada ne ubije." Cindy i Gina su se obje pravile da ne slušaju, iako niti jedna nije prevarila onu drugu. Jackova povezanost s Gossovim slučajem malo im je previše pribliţila tog ubojicu. Cindy je mislila na Jacka, vjerojatno samog u kući. Gina je mislila na Eddyja Gossa. Vani. Tamo negdje. Gina je skrenula svoj BMW boje šampanjca, poklon od svog posljednjeg razočaranog udvarača, u susjedstvo privatnih kuća, kolekciju rezidencija s bogatim vrtovima koji su gledali prema zaljevu. Gina si nikako ne bi mogla priuštiti posjed uz obalu od plaće dizajnera interijera, pa je 'iznajmljivala' kuću od iznimno bogatog i oţenjenog poslovnog čovjeka iz Venecuele koji, kako se Gina jednom našalila: "uleti triput godišnje, obično u istoj noći, po stanarinu." Cindyin auto bio je parkiran u Gininoj garaţi, pa je Gina parkirala na mjestu za goste, s druge strane parkirališta. Oprezno su izašle iz auta, a uznemirujuće vijesti o Eddyju Gossu još su im uvijek bile svjeţe na pameti. "Jedino ubojica na slobodi moţe šetnju do ulaznih vrata od dvije minute pretvoriti u maraton", Cindy se napola šalila dok su ţustro prelazile prazno parkiralište. "Aha", odgovorila je Gina, a njezin nervozni smijeh tupo je i šuplje odzvanjao u mirnoj, tamnoj noći. Pretrčala je ulazne stepenice, grabeći po dvije odjednom. Cindy je išla za njom, krećući se, u visokim petama, nešto sporije od svoje dugonoge prijateljice. Svjetlo na trijemu bilo je upaljeno, a vrata zaključana, kao što su ih i ostavile. Gina je prekopavala po svojoj kozmetikom ispunjenoj torbici traţeći ključeve i nervozno napipavala bravu. Konačno je pronašla prorez i ugurala ključ. S

kika☺crostuff.net

dva brza poteza otključala je bravu, zatim okrenula kvaku i nagnula se u vrata, otvarajući ih - ali niti pola metra, jer joj se tijelo neočekivano zaustavilo. Vrata su zapela za unutarnji lanac. Smrznule su se shvativši da nikako nisu mogle izaći iz kuće a da su one stavile lanac na vrata. Gina je pogledala prema glinenom lončiću na trijemu u kojem se skrivao dodatni ključ - rezervni, za kojeg je znalo samo nekoliko ljudi. Lončić nije bio na svom mjestu. Prije nego se Gina uspjela povući, vrata su se zalupila, gurnuvši je unatrag i prosuvši sadrţaj njezine torbice po trijemu. Obje je ţene uhvatila panika, kad su zgrabile jedna drugu. A kad su čule da se lanac skida s vrata, u isti su glas vrisnule i potrčale niz stepenice. Gina je vodila, skinuvši cipele u trku i preskačući stepenice poput trkačice na preponama. Cindyna lijeva peta zapela je na zadnjoj stepenici i ona je pala na pločnik. "Gina, pomozi mi!", viknula je, ispruţena na rukama i koljenima. Ali, njezina se prijateljica nije ni okrenula. "Gina!" 10. "Hej!", viknuo je Jack kad su se vrata na vrhu stepenica naglo otvorila. "Hej! Ja sam!" Gina je nastavila trčati, ali Cindy se zaustavila i podignula pogled s dna stepenica. "Jack?", viknula je ustavši s pločnika. Jackje mahnuo s vrha stepenica. "U redu je. To sam samo ja." "Kurvin sine!", urlala je Gina vraćajući se s parkirališta. "Kojeg vraga radiš ovdje?"

kika☺crostuff.net

Dobro pitanje, pomislio je Jack. U baru je popustio Mikeovom nagovaranju i s piva prešao na koktele Bahama Mama. I ubrzo je počeo osjećati posljedice ţestokog alkohola. Rijetko je pio, i kad bi to učinio, odlazilo mu je ravno u glavu. Radije nego da riskira da ubije nekoga ako pokuša voziti do svoje kuće, zaustavio se kod Gine, nadajući se da će tamo zateći Cindy. "Ne znam što radim ovdje", rekao je slegnuvši ramenima, govoreći više sebi nego nekome drugome. Zatim je pogledao Cindy: "Oprosti. Izgleda da sam malo previše popio. Samo sam ţelio razgovarati s tobom, saznati što se događa s nama." "Jack", uzdahnula je Cindy, "ovo nije mjesto..." "Ţelim samo razgovarati, Cindy. Duguješ mi barem to." Dok je govorio blago se zaljuljao i ponovo uspostavio ravnoteţu pomoću rukohvata. Cindy se dvoumila. Kad je ugledala Jacka, poţalila je zbog načina na koji se nosila s njihovim problemom. "Nisam sigurna da mogu razgovarati - barem noćas. Iskreno se nisam..." "Odlučila je", Gina je proturječila. "Zaboravi, Jack. Ostavljate. Sviđalo se to tebi ili ne, boljaje osoba bez tebe. Jednostavno je pusti." Cindy je očajnički pogledala svoju prijateljicu. Jack se odjednom posramio scene koju je napravio. "Ma, zaboravi sve", rekao je odmahujući glavom, a onda krenuo niz stepenice. Cindy je oklijevala trenutak, a zatim je krenula zaustaviti ga. "Ne, imaš pravo, moramo razgovarati. Ĉekaj da uzmem ključeve od auta. Moţemo razgovarati kod kuće." Pogledao je Ginu, a onda se okrenuo prema Cindy. "Jesi li sigurna?" Kratko je klimnula, izbjegavajući njegov pogled. "Hajde, uđi u auto. Slijedit ću te."

kika☺crostuff.net

Nema opipljivije linije od one koja se proteţe po sredini kreveta. Soba moţe biti mračna. Oči mogu biti zatvorene. Ali, ona postoji, tiha potvrda duboke razdvojenosti koja moţe podijeliti par. Linija između Jacka i Cindy počela se pojavljivati dok su se vozili od Ginine kuće u odvojenim autima, i kretali se prema svojoj kući. Postala je naglašenija dok su se svlačili u tišini, i dok su se smjestili svatko u svoj kut ogromnog madraca, kao da se ponovo podigao berlinski zid. Jack je znao da moraju razgovarati, ali nakon što je noć proveo pijući, bojao se onoga što bi mogao reći. Igrao je na sigurno. Isključio je svjetlo, promrmljao skraćeno " 'noć", i pravio se da je zaspao, iako je zapravo prošlo nekoliko sati prije nego što je njegov um pun briga konačno dopustio tijelu da se odmori. Cindy ga nije pokušala odrţati budnim, ali ni ona nije mogla zaspati. Razmišljala je o tome kako ju je pozvao da se preseli k njemu, prije skoro deset mjeseci. Prekrio joj je oči rukama i odveo je u svoju spavaću sobu, a kad je maknuo ruke, ugledala je male ţute vrpce svezane za polovicu ladica u ormaru, označavajući one prazne. "Te su tvoje", rekao joj je. Sada je, leţeći u krevetu zatvorila oči i razmišljala o ţutim vrpcama -vrpcama i čipki i zastavicama. Kad su joj se misli istopile u san, posljednji svjesni prizor u glavi bila joj je soba uređena za zabavu. Luksuznu zabavu sa stotinama gostiju. Nagonski je znala da je vaţno da Jack bude tamo, ali kad ga je potraţila, kad ga je pozvala, nitko joj nije odgovorio. "Jack", prošaptala je jedva tri sata kasnije dok joj je vrućina jutarnjeg sunca grijala čelo. Zvuk vlastitog glasa u snu probudio ju je, pa se okrenula prema njegovoj strani. "Jack", rekla je gurkajući ga u rame. "Moramo razgovarati." "Ha?" Jack je protrljao oči i okrenuo se prema njoj. Kradom je pogledao na budilicu i vidio da je tek 7 sati.

kika☺crostuff.net

"Vraćam se za sekundu", rekao je pomaknuvši se prema rubu kreveta, ustao, a onda odmah ponovo sjeo. "Opa", zastenjao je, osjećajući prve znakove tako snaţnog mamurluka da bi, kad bi mu netko preporučio amputaciju kao jedini lijek, razmislio o tome. Uzdahnuo je, pomirivši se s tim da će ostati sjediti. "Slušaj", rekao je pogledavši Cindy preko ramena, "ţao mi je zbog onog jučer, u redu?" Cindy se uspravila, a onda oklijevala, razmišljajući da li da prijeđe liniju između njih. Ĉudno, ali nakon deset mjeseci ţivota s njim, odjednom joj je bilo neugodno zbog Jacka koji je sjedio u svojim prugastim gaćama, i zbog sebe, odjevene samo u preveliku majicu. "I meni je ţao", rekla je dok se oprezno pomicala po krevetu. Sjela je na rub, pokraj njega, iako je ostavila prostora između njih. "Ali nije dovoljno samo izmijeniti isprike. Moramo razgovarati. Puno sam razmišljala o ovome." "Puno si razmišljala o čemu?" Napravila je grimasu: "Ponudili su mi snimanje za talijanski trgovački konzulat." Nasmiješio se s olakšanjem, jer su vijesti bile dobre. "To je sjajno, apsolutno fantastično", rekao je i stisnuo joj ruku. "O takvom si nečemu oduvijek sanjala. Zašto mi ranije nisi rekla?" "Zato što odmah moram otići - i neće me biti tri ili četiri mjeseca." Slegnuo je ramenima: "Moţemo to preţivjeti." "U tome i je stvar", rekla je, skrećući pogled. "Nisam sigurna da moţemo." "Kako to misliš?", pitao je, a osmijeh mu je nestajao. Uzdahnulaje. "Ţelim reći, mi imamo problema, Jack. I problem zapravo nismo mi. Radi se o nečemu u tebi što iz nekog razloga ne ţeliš podijeliti." Skrenuo je pogled. Imala je pravo. Problem je bio u njemu.

kika☺crostuff.net

"Već smo pričali o tome", rekao je. "Ja se durim - upadnem u neka loša raspoloţenja. Uglavnom je razlog posao - ono čime se bavim." Na trenutak je pomislio da joj kaţe da je dao otkaz u Institutu slobode, ali je odlučio da mu to što je bez posla neće pomoći. "Ali, trudim se to popraviti." "Postoji nešto zbog čega ne ţeliš ili ne moţeš komunicirati i otvoriti se emocionalno. Ne mogu to samo zanemariti. Ĉitavo vrijeme naše veze ti uopće nisi bio u stanju razgovarati s vlastitim ocem i riješiti štogod bilo to što vas razdvaja. Brine me što na takav način rješavaš probleme u vezama. Jako me brine što sam upotrijebila Gossovo suđenje kao priliku da se na nekoliko dana maknem od tebe. Da razmislim o nama... o tome imamo li budućnost Iskreno nisam bila sigurna što ću učiniti. Hoću li reći: 'rastanimo se' ili 'Još uvijek te volim, zvat ću te i pisati ti i vidjet ćemo se kad se vratim iz Europe'." "I kanila si tu odluku donijeti sama?", pitao je, pomalo uzrujan. "Ja sam samo trebao prihvatiti štogod bi ti objavila?" "Ne, znala sam da moramo razgovarati, ali to nije bilo baš lako. Situacija se zakomplicirala." "Kako?" Pogledala je u svoje noţne prste. "Ne idem sama", plaho je rekla. "Putujemo ja i Chet." Usta su mu se otvorila, ali riječi nisu izlazile. "Chet", izustio je naposljetku. Chet je bio Cindyn bivši šef u studiju Image Maker, njezin prvi poslodavac nakon što je diplomirala - i muškarac u njezinom ţivotu prije Jacka. Jacku je pozlilo. "Nije ono što misliš", rekla je Cindy. "Naš odnos je isključivo poslovan." "Zašto to radiš na ovaj način?", pitao je, zanemarujući njezino objašnjenje. "Zar misliš da ću poludjeti ako mi jednostavno kaţeš istinu i ostaviš me? Ne brini, neću. Snaţniji sam od toga. U posljednjih mjesec dana svaki put kad otvorim novine ili okrenem na večernje vijesti, naiđem na

kika☺crostuff.net

priču o ubojici koji je priznao svoj zločin, Eddyju Gossu, i njegovom odvjetniku Jacku Swytecku uvijek smo spomenuti u istoj rečenici, uvijek istim tonom gađenja. Kad hodam ulicama, ljudi koje poznajem me izbjegavaju. Prijeđem li na drugu stranu ulice, ljudi koje nikada nisam vidio pljuju na mene. U posljednje je vrijeme postalo i gore." Sjetio se kako je prije samo dva dana skoro bio pregaţen. "Ali, znaš što? Izvući ću se iz toga. Pobijedit ću to. Ako ću to morati učiniti bez tebe, to je tvoj izbor. Ali moj je izbor da to postignem bez tvog saţaljenja." "Ne saţalijevam te. I ne ostavljam te. Ne moţeš li jednostavno prihvatiti da su ovo što ti govorim moji iskreni osjećaji i biti iskren prema meni i reći mi svoje iskrene osjećaje." "Nikada ti nisam lagao o svojim osjećajima." "Ali nikada mi ništa ne kaţeš. To me smeta. Ponekad mislim da je stvar u meni. Moţda sam ja kriva. Ne znam. Gina misli da si jednostavno takav, zbog načina na koji ti i tvoj otac..." "Kog vraga Gina zna o mom ocu?" Teško je progutala. Bila je svjesna da je napravila grešku. Odmahivao je glavom i stisnuo pesnice. "Jesi li joj rekla stvari koje sam ti govorio?" "Gina je moja najbolja prijateljica. Mi razgovaramo. Kaţemo jedna drugoj vaţne stvari u našim ţivotima." "K vragu, Cindy!", uzviknuo je skočivši s kreveta."Nisi joj smjela govoriti ništa od onoga što sam ti rekao o meni i mom ocu. Kako si mogla biti tako jebeno bezosjećajna?" Cindyne su se ruke počele tresti dok je zabila nokte u madrac. "Ne razgovaraj tako sa mnom", oštro je rekla, "ili iste sekunde odlazim." "Ionako odlaziš", rekao je. "Zar misliš daja to ne vidim? Ideš u Italiju sa šefom s kojim si nekad spavala. Vani si s Ginom do dva ujutro, gledaš muškarce i muvaš se po noćnim klubovima..."

kika☺crostuff.net

"Nismo bile u..." "Ma, sranje!" osjećaji su mu potpuno izmakli kontroli, pa je zaboravio gdje je on bio prethodne noći. "Ne druţiš se s Majkom Terezom, znaš. K vragu, vodio sam dublje razgovore sa zaposlenicima naplatnih kućica, nego Gina s polovicom muškaraca s kojima je spavala." "Ja nisam Gina. I uostalom, Gina nije takva. Prestani Jack." "Da prestanem s čim?", pitao je, još malo podiţući glas. "Da prestanem gledati stvari onakvima kakve stvarno jesu? Šaliti se sa Cindynom i Gininom izvrsnom pustolovinom?" Nepomično je sjedila na rubu kreveta, previše povrijeđena da bi bilo što rekla. On je odmarširao do vrata spavaće sobe. "Ţeliš otići?", oštro je pitao, otvorivši vrata. "Odlazi." Podignula je pogled, a oči su joj se ispunile suzama. "Hajde", naredio je. "Gubi se odavde!" I dalje se nije micala. Pomaknuo je glavu sjedne na drugu stranu, luđački traţeći način da ispusti gnjev koji se nakupljao mjesecima ili moţda godinama, koji Cindy nije uzrokovala, ali je sada na ţalost osjećala njegove posljedice. Odjurio je prema radnom stoliću i zgrabio njihove fotografije koje su bile gurnute u drveni okvir ogledala - njihove uspomene. "Jack!" "Evo", rekao je poderavši jednu na komadiće. "Ne čini to!" 'Ti odlaziš", rekao je uzevši s hrpe fotografiju njih dvoje kojaje snimljena na Freeportu. Poskočila je i pojurila prema ormaru. Skočio je pred nju. "Moram uzeti nešto odjeće." "Ne", rekao je, drţeći još jednu fotografiju pred sobom. "Odlaziš odmah. Vrati se Gini - kojoj se povjeravaš." "Prestani!"

kika☺crostuff.net

Poderao je čitav snop. "Jack!", zgrabila je ključeve od auta i krenula prema vratima, odjevena samoumajicu. Zaustavila se na vratima i glasom punim suza rekla: "Nisam ţeljela da se ovo dogodi." Podrugljivo je rekao: "Sada zvučiš kao smeće koje ja branim." Lice joj je pocrvenjelo, spremno da briţne u plač ili na provalu bijesa. "Ti i jesi smeće koje braniš", vrisnula je, a onda izjurila iz kuće.

11. Te subote je Harry Swyteck u osam i trideset navečer parkirao svoj iznajmljeni Buick pokraj jedne od bezbrojnih petnaest metarskih palmi uzduţ Biscayne bulevara, Miamijeve glavne sjever-jug arterije. Guverner je bio sam, kao što je i obećao svom ucjenjivaču. Sunce je zašlo prije nekoliko minuta. I upravo se bila uključila ulična rasvjeta. Harry je uzdahnuo zbog neizbjeţne nadolazeće tame. Kao da već nije imao dovoljno briga, sad je morao po Miamiju nositi deset tisuća dolara u gotovini, po mraku. Provjerio je jesu li brave na njegovoj aktovci zaključane i brzo izašao iz auta, a zatim pojurio preko šest prometnih traka do istočne strane bulevara, slijedeći pločnik prema parku. Park Bayfront bio je zeleni prostor Miamija, između uţurbanih gradskih ulica i jedrilica u zaljevu Biscayne. Granit, staklo i mramorni tornjevi osvjetljavali su nebo iznad Miamija s juţne i zapadne strane parka. Na drugoj strani zaljeva, prema plaţi South Miami beach svjetla brodova koji su plovili prema Karibima sjajila su se poput niske plutajućih bisera. Hladni ljetni povjetarci puhali

kika☺crostuff.net

su prema zaljevu s istoka, noseći sa sobom umirujuće zvukove kotrljajućih valova koji su se razbijali uzduţ obale. Na sjevernom kraju parka nalazila se trţnica Bayside, kolekcija restorana, dućana i kafića, koji su bili i na otvorenom i zatvorenom, kao i početno mjesto za voţnje u kočiji kroz park, koje su turisti voljeli. Večeras je bio red na guvernera Swytecka da se provoza u kočiji. Nadao se da će se uklopiti kao turist, zbog čega je odjenuo bijele hlače za jedrenje, kariranu pamučnu košulju i kapu baseball kluba Marlins.. Ali, zbog koţne aktovke osjećao se sumnjivim. Najednom od štandova kupio je plišanu ţivotinju, samo zato da bi dobio i papirnatu vrećicu, u koju je gurnuo aktovku. Sada je njegov izgled bio upotpunjen: uopće nije izgledao kao guverner, a to je i bio plan - iako je imao ispriku ako bi ga netko prepoznao. "To je samo još jedna stanka u mojoj kampanji", rekao bi i vjerojatno bi mu povjerovali. Prije četiri godine radio je u drive-through McDonald'su, učio čitati djecu iz prvog razreda i obavljao još neke poslove na jedan dan - sve to da bi izgledao kao običan čovjek. "Voţnja kočijom?", viknuo je jedan kočijaš, kad je stigao do postolja otkud se kretalo. "Ovaj, razmišljam o tome", odgovorio je Harry. "Ĉetrdeset dolara za pola sata", rekao je kočijaš, ali ga guverner nije slušao. Pokušavao je otkriti koja od pet-šest kočija pripada Calvinu, čovjeku kod kojeg mu je rečeno da uzme voţnju u devet sati. Procesom eliminacije usmjerio se na bijelu kočiju s crvenim sjedalima od baršuna, a vukao ju je ţilavi konjić s ušima poput magarca koje su virile ispod starog slamnatog šešira. Guverner je bio nervozan pribliţavajući se ţilavom starom crnom vozaču, ali još jednom je sam sebi rekao da mora dovršiti ovu misiju. Osjećajući da ga netko promatra, pogledao je na jednu, pa na drugu stranu, ali nije vidio ništa neobično.

kika☺crostuff.net

"Jeste li vi Calvin?", pitao je, gledajući kočijaša. "Da, gospodine", odgovorio je. Calvin je bio prešao osamdesetu; starina iz nekadašnjeg Miamija, kad su ga svi zvali My-amma i dok je još uvijek istinski pripadao jugu. Imao je lepršavu bijelu kosu i ruke pune ţuljeva, što je otkrivalo čovjeka koji je cijeli ţivot teško radio. Ĉinio se pretjerano poniznim, zbog čega je Harryja odmah obuzeo osjećaj griţnje savjesti zbog svoje rase i načina na koji su se sigurno bijelci odnosili prema ovom starcu dok je bio mladić. "Rado bih se provozio", rekao je guverner pruţajući mu dvije novčanice od po dvadeset dolara. "Da, gospodine", rekao je Calvin i pogledao na sat. "No, moram vas upozoriti: Vi ste mi voţnja od devet sati. Uvijek se za vrijeme voţnje u devet sati zaustavim najednom štandu. Popijem ledeni čaj." "To mi ne smeta", rekao je guverner dok se penjao na sjedište. Upravo to mi i odgovara. Calvin je puknuo ustima i blago povukao uzde. Njegov konj se odmaknuo od ograde i krenuo prema obali kao da je njime upravljao automatski pilot, a guverner je sa zanimanjem gledao kako ţivotinja slijedi svoju rutu. "Koliko dugo se baviš ovim, Calvine?" "Puno duţe nego što ste vi guverner, gospodine." Toliko o anonimnosti. Putovanje je počelo kod visokog brončanog kipa Kristofera Kolumba i išlo prema jugu duţ obale. Široku pješačku stazicu od bijelog koraljnog kamena, juţnofloridsku verziju privlačne šljunčane uličice, ispunjavalo je palmino drveće i glazbenici koji su svirali saksofone i gitare. Dok su se spuštali niz stazu Calvin je glumio vodiča. Bio je prava knjiga na kotačima kad se radilo o parku i njegovoj prošlosti, pričajući o tome kako su napunili zaljev da bi ga izgradili 1924. godine i kako gaje more pokušalo ponovo osvojiti pomoću uragana 1926. Govorio je iz sjećanja i godina prakse,

kika☺crostuff.net

ali bilo je očito da ubacuje malo više emocija zbog svog uglednog gosta. Guverner ga je pristojno slušao, no povremeno se gubio, pokušavajući se koncentrirati na razlog svog putovanja. Napetost mu se povećala kad se kočija okrenula oko prštanja fontane i krenula prema zapadu, suprotno od ţarko osvijetljene staze niz obalu prema unutrašnjem dijelu parka, gdje su palme i hrastovi bacali sjene pod uličnim lampama koje su postajale sve rjeđe i sve udaljenije. Kad su se pribliţili amfiteatru, kočija je počela usporavati, kao što ga je Calvin upozorio, a ucjenjivač mu rekao da će se dogoditi. "Opa", njeţno je rekao Calvin svom konju, zaustavljajući kočiju. Okrenuo se prema guverneru. "Ovo vam ja zovem mračnom stranom svoje voţnje, gospodine. Jer upravo se ovdje, gdje je nekad bila pozornica za svirku, ljeta Gospodnjega tisuću devetsto trideset i trećeg, tek izabrani predsjednik Franklin Delano Roosevelt obratio mnoštvu od petnaest tisuća ljudi. Usred te velike grupe ljudi stajao je jedan jako ljuti mladić - čovjek kojeg su doktori kasnije opisali kao jako inteligentnog psihopata sa dobro smišljenim planovima i morbidnim emocijama koje se nisu poklapale s uređenim društvenim poretkom. Taj je poremećeni mladić strpljivo stajao na klupi dok predsjednik nije završio svoj govor, a onda izvadio svoj revolver i zapucao preko okupljenog mnoštva prema uzvanicima, u namjeri da ubije gospodina Roosevelta. Predsjednik se izvukao neozlijeđen, ali je petero nevinih ljudi bilo ranjeno. Najteţe je bio ozlijeđen Anton Cermak, ugledni gradonačelnik Chicaga, koji je, prije nego što je umro rekao predsjedniku: "Drago mi je da sam pogođen ja, a ne vi." Calvin je vidio izraz na guvernerovom licu, a onda ga pogledao ispričavajući se: "Nisam vas htio prestrašiti, guverneru. Uvijek ispričam tu priču, svim svojim putnicima, ne samo političarima. To je dio naše povijesti, ništa više."

kika☺crostuff.net

"Sasvim je u redu", rekao je, pokušavajući ignorirati ţmarce u leđima. Ali pitao seje li njegov ucjenjivač znao da Calvin priča tu priču svim svojim putnicima. Moţda je upravo to bio razlog zbog kojeg je izabrao baš ovu kočiju za njihovu razmjenu. To je sigurno bilo moguće - čovjekje očito ovo planirao već dvije godine, od Fernandezovog smaknuća. Guverner je odjednom htio čuti više. "Onda, Calvine", rekao je neobavezno, "pretpostavljam da je taj atentat bio prilično vaţna vijest 1933?" "Pa, naravno. Ako se dobro sjećam, punio je nastavnice nekih mjesec dana." "Što se dogodilo s ubojicom?" Calvin je razrogačio oči i podignuo svoje čupave bijele obrve: "Ne bih htio biti bezobrazan, gospodine. Ali, taj je čovjek izvukao pištolj među petnaest tisuća ljudi, ispalio šest metaka prema predsjedniku SAD-a, ranio pet ljudi i ubio gradonačelnika Chicaga. Odvukli su ga na sud gdje je on čitavom svijetu govorio da mu je jedino ţao što nije pogodio gospodina Roosevelta. I povrh svega, taj je čovjek molio suca da ga osudi na električnu stolicu. Što, dakle, mislite da su učinili s tim budalašem?" "Smaknuli su ga", tiho je rekao. "Naravno da su ga smaknuli. Ĉetiri dana nakon što su pokopali tijelo gradonačelnika Cermaka, pogubili su ga. U to smo vrijeme imali brzu pravdu. Ne kao što imamo danas. Svi ti odvjetnici koje sada imamo, koji mašu i pušu i klepeću gubicama. Ţale se na ovo i odgađaju ono. U svakom slučaju", rekao je Calvin s uzdahom, "dosta sam brbljao. Pustit ću Daisy da se malo odmori i popiti fini ledeni čaj. Ţelite li vi nešto guverneru?" "Ne, hvala, Calvine. Pričekat ću ovdje." Harry je promatrao kako se starac gega do štanda, i počeo se pitati o čitavom ovom čudnom dogovoru. Je li ucjenjivač otkrivao svoju dublju, mračniju stranu

kika☺crostuff.net

- "morbidne emocije koje se ne poklapaju s uređenim društvenim poretkom?" Je li moguće da je tako pametan, da je namjerno poslao guvernera ovom starom vodiču koji je na svoj melodramatski način mogao bolno očitom učiniti razliku između laganih slučajeva smrtne kazne i onih nepodnošljivo teških, razliku između čovjeka koji se ponosi svojim zločinom sve do električnog stolca i čovjeka koji do kraja objavljuje svoju nevinost - između suludog političkog atentatora i nekoga poput Raula Fernandeza? Ili je moţda poruka bila manje suptilna, manje filozofska. Moţda je jednostavno govorio guverneru da će mjesto na kojem se dogodilo najpoznatije političko ubojstvo na Floridi, postati mjestom novog političkog ubojstva - i to noćas. Hairy je nervozno pogledao prema Calvinu koji se smijao i brbljao s prodavačicom, privlačnom mladom Hispankom čija je zanosna pojava bila dovoljna da objasni redovitost Calvinovog zaustavljanja u devet sati. Navukao je deku iz kočije preko krila, iako je vani bilo skoro dvadeset i pet stupnjeva, kako bi prikrio svoje pokrete. Onda je dodirnuo rub crvenog baršunastog jastučića na sjedištu i spremao se podignuti ga. Srce mu je brţe počelo udarati kad se odjednom počeo pitati hoće li pred njega iz tame iskočiti luđak s pištoljem ili hoće li bomba eksplodirati kad podigne sjedalo u kočiji, čime bi napisao posljednje poglavlje u Calvinovoj lekciji iz povijesti. Duboko je udahnuo i povukao. Sjedalo je iskočilo, kao što je njegov ucjenjivač i rekao da hoće. Nije bilo eksplozije. Unutra nije bila zmija otrovnica. Pogledao je preko ramena da bi se uvjerio da ga nitko ne gleda. Opet je osjetio da ga netko promatra. Ali ništa nije vidio. Spustio je pogled kako bi vidio što je ispod sjedala. U maloj rupi nalazila se smeđa kutija za cipele na kojoj je bila poruka. "Ostavi novac. Uzmi kutiju." Nije bilo potpisa. Samo upozorenje: "Gledam te."

kika☺crostuff.net

Guverner se nije usudio okrenuti glavu da bi pogledao oko sebe. Otvorio je aktovku u svojoj vrećici i spustio dva snopa šuštavih novčanica od po pedeset dolara pod sjedalo, gurnuo kutiju za cipele u svoju vrećicu, i vratio pokrivalo na mjesto. Nekoliko minuta kasnije vratio se Calvin, i voţnja natrag do trţnice Bayside potrajala je samo nekoliko minuta, iako se činila kao vječnost. Harry je zahvalio Calvinu na voţnji i brzo se vratio do auta istim putem kojim je i došao ovamo. Ĉim je sjeo za volan, poloţio je vrećicu na sjedalo pokraj sebe i duboko udahnuo; laknulo mu je jer ga nitko nije zaustavio. Upalio je motor, no prije nego se uspio uključiti u promet, prepala ga je kratka, visoka zvonjava. Prestala je, a onda se opet čula. Ĉinilo se da dolazi iz kutije za cipele u vrećici. Izvadio je kutiju i odvezao vrpcu na poklopcu. Prodorna zvonjava se nastavila. Skinuo je poklopac i unutra pronašao mobilni telefon, koji je leţao na vrhu zapečaćene bijele omotnice. Pritisnuo je gumbić i prislonio slušalicu na uho. "U omotnici je", čuo se poznati, dobro zamaskirani glas. Guverner je zadrhtao. Naravno da ga je on zvao, ali taj ga je glas ipak uznemirio. "Što je u omotnici?" "Morate li pitati, guverneru?", glasio je odgovor. "Ja imam vaš novac, a vi imate dokaz da sam ja, a ne Raul, ubio onu curu. Tako smo se dogovorili, zar ne?" Guverner je šutio. "Jesmo li se tako dogovorili, guverneru?" "Da, valjda jesmo." "Dobro", rekao je njegov sugovornik smirenijim glasom. "Sada otvori omotnicu. Samo ju otvori. Nemoj ništa vaditi iz nje." Harry je gurnuo telefon pod bradu i otpečatio omotnicu. "Otvorena je."

kika☺crostuff.net

"Unutra su dvije fotografije, na obje je djevojka zbog koje je Raul završio na stolcu. Izvadi onu s lijeve strane." Guverner je izvadio fotografiju iz omotnice i sledio se. Na njoj je bila tinejdţerka, od golih grudi prema gore. Leţala je na leđima s ramenima stisnutim iza sebe, kao da su joj ruke čvrsto svezane iza leđa. Usta su joj bila začepljena crvenom maramom. Uz grlo joj je bila prislonjena duga oštrica noţa. Njezine zakrvavljene oči bespomoćno su piljile u njenog ubojicu. Ostatak lica joj je bio natekao i pun modrica od nemilosrdnog premlaćivanja. "Vidiš li, čovječe moj?" "Da", glas mu je drhtao. "U tim je očima istinski strah. To se ne moţe odglumiti. Ponekad ţalim što to nisam snimio kamerom. Ali, zapravo nema potrebe. Stalno to vrtim u glavi, poput filma. Zovem ga 'Ukroćena Vanessa'. Zvala se Vanessa, znaš. Lijepo im je znati ime. Tako sve postaje stvarnije." Fotografija se tresla u guvemerovoj ruci, a cijelo mu je tijelo obuzimao strah i gađenje. "Izvadi sljedeću fotografiju", rekao mu je sugovornik. Harry je zaklopio oči i uzdahnuo. To bi bilo teško gledati pod bilo kakvim okolnostima, ali sada je bilo dvostruko bolnije, jer je shvatio da Raul Fernandez nije bio odgovoran za djevojčinu smrt. Guverner je počeo shvaćati ogromnost svoje pogreške, i odjednom je bio pun prijezira prema samom sebi. "Dovoljno sam vidio", tiho je rekao. "Pogledaj sljedeću. Pogledaj što sam učinio s noţem." "Rekao sam da sam dovoljno vidio", rekao je Harry oštro i gurnuo fotografiju natrag u omotnicu. "Dobio si svoj novac, čudovište jedno. Samo ga uzmi. Takav je bio dogovor. Uzmi ga, drţi jezik za zubima i nikad me više nemoj nazvati."

kika☺crostuff.net

Njegov se sugovornik veselo nasmijao. "Harry, Harry - ne igra se tako ova igra. Tek smo započeli, ti i ja. Sljedeća rata je za nekoliko dana." "Neću ti više platiti ni centa." "Kakva samouvjerenost. Pretpostavljam da još uvijek ne moţeš osjetiti omču oko svog vrata. Evo, poslušaj ovo." Guverner je pritisnuo slušalicu uz uho, napreţući se da čuje svaki zvuk. Ĉuo je klik, onda ništa, onda opet klik - a onda glas koji je jasno prepoznao kao svoj vlastiti: 'Dobio si svoj novac, čudovište jedno. Samo ga uzmi. Takav je bio dogovor. Uzmi ga, drţi jezik za zubima i nikad me više nemoj nazvati.' Ĉuo se još jedan klik, a onda je njegov sugovornik opet bio na liniji. "Sve je snimljeno, čovječe moj. Ti, ugledni guverner Harold Swyteck, potplaćuješ ubojicu koji ti je priznao zločin da bi šutio i spasio tvoj politički ţivot. Svaka je riječ snimljena - i spremna za pošiljku novinarima." "Ne bi..." "Bih. I zato smatraj svojih tričavih deset tisuća predujmom. Jer ćeš odnijeti novih deset tisuća u Ulicu East Adams, u Miamiju, na broj četiri-nula-devet, stan dvjesto sedamnaest. Budi tamo u četiri ujutro, drugog kolovoza. Ni minutu prije, ni minutu kasnije. Vrata će biti otvorena. Ostavi ih na kuhinjskom stolu. Ĉuvaj se, čovječe moj." "Kurvin...", počeo je guverner, ali sugovornika više nije bilo. Obuzeo ga je val panike. Ubacio je telefon i omotnicu u kutiju pokraj sebe, drţeći glavu u rukama, a duboki osjećaj mučnine rastao mu je u ţelucu. "Idiote", na glas je zastenjao, tonući u sjedalo svog auta. Ali, nije drhtao samo zbog svoje gluposti. Ĉitava ova noć slala je valove straha kroz cijelo njegovo tijelo. 'Lekcija iz povijesti' u parku, djevojčine fotografije, snimke iz auta - i, više od svega, kobna spoznaja da je u sukobu s hladnokrvnim ubojicom imao puno jačeg protivnika.

kika☺crostuff.net

12. Jack Swyteck nisko se sagnuo da izbjegne okvir vrata dok je nosio posljednju hrpu kutija u kuću. Iza njega, bezbriţno tresući pepeo sa svoje debele cigare i očito uţivajući u stenjanju i uzdisanju svog prijatelja, hodao je Mike Mannon. "Ĉini mi se da nisi u formi", Mike ga je bockao. "Oprostite,, gospodine Schwarzenegger, ali nisam primijetio ni da si ti danas oborio neke rekorde u dizanju utega. I miči taj smrad iz moje kuće." Mike je slegnuo ramenima i otpuhnuo gusti oblak dima u Jacka. "Moj posao nije da diţem. Rekao si da ti treba prijevoz jer je tvoj auto na popravku. Nisi rekao da trebam glumiti magarca." "Pa, mislim da je to to", rekao je Jack, pregledavajući teret iz svog ureda. "Bog zna zašto sam se vratio po ove stvari, ali pretpostavljam da će mi dobro doći jednog dana kad nađem novi posao." Mike je spustio pogled prema skupini pravnih knjiga koje su virile iz najveće kutije. "Aha", rekao je, "šefovi smjena u McDonald'su često imaju razloga za citiranje zakonskih presedana." "Zapamtit ću to, Mannone, sljedeći put kad će ti neka agencija za naplatu disati za vratom, propalice." Jack se nasmiješio s gorčinom. "Ma, k vragu, vjerojatno ću ja biti taj koji će tebi disati za vratom. To mije otprilike jedina mogućnost u ovom gradu, dok se ova situacija s Gossom ne slegne." "Ma, nemoj se podcjenjivati, stari moj. Neka od onih velikih odvjetničkih tvrtki uvijek treba nekog beskrupuloznog kao što si ti." Jack se kratko nasmijao, a onda se uozbiljio. "Siguran si da ne moţeš ostati neko vrijeme." "Ne, moram se vratiti u dućan. Lennyju treba otprilike dva i pol sata da napravi neku veliku glupost." Pogledao je na sat. "Upravo otkucava vrijeme za početak jedne."

kika☺crostuff.net

"Onda dobro", rekao je Jack, slijedeći ga kroz vrata. Spustio je pogled i ugledao Ĉetvrtka kako mu se migolji kroz noge s koricom knjige u zubima. "Hej, daj mi to", rekao je Jack, sagnuo se i pogladio ga po glavi. Pozvao je Mikea koji je hodao niz stazicu popločenu drvetom. "Hvala na pomoći." "Nema problema", rekao je Mike okrećući se. Kratko je mahnuo, a Ĉetvrtak je pojurio prema njemu i bacao mu se na pete. Nekoliko sekundi kasnije njegov je auto krenuo s pločnika i Jack je ostao sam sa svojim mislima. Zatvorio je vrata i krenuo prema spavaćoj sobi. Godio mu je naslonjač u koji se zavalio i podignuo noge na podnoţnik. Osvrnuo se oko sebe. Praznina - puno praznine. Sjedio je tako i činilo mu se da je jedini gost u skupom hotelu. Zašto je uopće kupio tako veliku kuću? Cindy mu je jednom rekla da je kao djevojčica sanjala da će ţivjeti u palači. Vjerojatno je činjenica da je ţivjela u malom stanu s roditeljima i tri brata imala s tim veze. Opet je počeo. Mislio je na nju. Još od jučer ujutro, kad je napravio budalu od sebe i insistirao da ode, nije ju mogao izbaciti iz glave. Moţda i tisućiti put otkad ju je gledao kako odlazi, divio se svojoj gluposti. Duboko u sebi brinuo se da je njezina veza s Chetom mogla opet započeti, i što li je to učinio da je otjera njemu u naručje. Izvrstan potez, Swyteck. Jack je bio u iskušenju da ju nazove, moli za oproštenje, ali neki mu je unutrašnji glas govorio da mora srediti ţivot -da se Ovih dana doveo u previše neriješenih situacija. Za sada je zavlačio. Sveo se na brojanje zrnaca prašine koja su lebdjela na zraci sunca, kad je zazvonio telefon. Moţda Cindy? Lice mu je potamnjelo kad se sjetio da bi to mogao biti i čovjek koji ga je maltretirao. Odlučio je pustiti da se sekretarica javi.

kika☺crostuff.net

"Jack", javio se ţenski glas. Ali, ne Cindyn. "Ovdje tvoja...", počela je, a onda zastala. "Ovdje Agnes." Osjetio je navalu emocija, od kojih je najsnaţnija bila zbunjenost. Nije čuo Agnesin glas od studija. Zvučala je zabrinuto, ali se suzdrţao od ţelje da se javi. "Ne mogu biti određena, Jack, ali nešto se trenutno događa u ţivotu tvog oca što mislim da bi trebao znati. Nije bolestan - mislim, tvoj otac je definitivno zdrav. Ne bih te htjela zabrinuti u vezi s time. Ali, molim te, nazovi ga. I nemoj mu reći da sam te ja zamolila da to učiniš. Vaţno je." Uspravio se i nije bio siguran što da misli o toj poruci. Nije se mogao sjetiti kad ga je njegova pomajka posljednji put nazvala, ali njezin mu je glas privremeno odvukao misli od Cindy. Primijetio je omašku na početku poruke - Agnes je zamalo bila rekla "tvoja majka". Razmišljajući o toj frazi, osjetio je kako mu misli lutaju, u doba kad je imao pet godina... "Tvoja majka nije mrtva! Jednostavno te nije ţeljela!" "Ti si laţljivica!", zavrištao je Jack i izjurio iz sobe, ostavljajući svoju pomajku samu sa svojim gin martinijem. Suze su mu tekle niz lice kad je stigao do svoje sobe, a onda zalupio vratima i bacio se na krevet. Znao je da je njegova prava majka mrtva. Agnes je morala lagati kad je rekla da ga njegova prava majka nije ţeljela. Gurnuo je glavu u jastuk i plakao. Nakon minutu ili dvije okrenuo se i buljio u strop. Razmišljao je o tome kako će dokazati Agnes da je u krivu. S pet je godina planirao svoj prvi slučaj. Spuznuo je s kreveta i otišao do vrata. Provirio je i čuo televizor u dnevnoj sobi. Do sobe njegovih roditelja bilo je manje od petnaest metara. Kad je stigao do zatvorenih bijelih vrata, pogledao je preko ramena. Ako ga tamo uhvate, bit će u velikoj nevolji. Ali svejedno je ušao.

kika☺crostuff.net

U najdaljem kutu sobe, izvukao je najniţu ladicu starinskog ormara. Bila je to ladica njegovog oca. Jack je prvi put kopao po njoj prije dva mjeseca, traţeći losion poslije brijanja koji bi si mogao poprskati po licu nakon što je "posudio" očev električni brijač. Nije pronašao losion poslije brijanja. Ali je gurnutu ispod majica i donjeg rublja ipak pronašao kutiju. Bila je to kutija za nakit, od javora s raskošnim urezanim srebrnim inicijalima koje Jack nije mogao pročitati. Inicijali su pripadali njegovoj majci. Njegovoj pravoj majci. Kao što je učinio i prije dva mjeseca, uzeo je kutiju i otvorio je. Brzo je podignuo gornji sloj s nakitom i otkrio donji pretinac. Našao ga je. Teško mjedeno raspelo, udubljeno straga, kao što bi se tijesto za kolače smotalo kad bi se zalijepilo za valjak, pomislio je, samo ne baš sasvim. Kad je prvi put vidio raspelo, udubljeni ga je dio potpuno zbunio. Nikada nije vidio takvo što. Zato je, nakon što je natjerao baku da se zakune da će čuvati njegovu tajnu, podijelio s njom svoje otkriće, pa mu je ona objasnila razloge za tako neobičan oblik. To je raspelo leţalo na vrhu okruglog poklopca na lijesu njegove majke. Njegova majka je bila mrtva i ovo je bio dokaz. Uzeo je raspelo i vratio kutiju u ladicu. Ĉvrsto steţući dokaz, napustio je spavaću sobu i odlučno krenuo niz hodnik. Ugledao je svoju pomajku na kauču: "Ti si laţljivica!", viknuo je. Agnes je polako podignula bolnu glavu kako bi ugledala Jacka koji je stajao na dovratku. Pokazao joj je raspelo preko čitave sobe: "Vidiš", mudro je rekao, "moja majka je na nebu. Ti si laţljivica!" "Dođi ovamo, Jack!" Sledio se.

kika☺crostuff.net

"Dođi ovamo!", viknula je. S mukom je progutao, napravio jedan plahi korak unatrag, a onda se okrenuo i potrčao. "Jack!", vikala je, dok je on jurio niz hodnik. Uletio je u roditeljsku sobu, izvukao ladicu iz ormara, i pokušao ugurati raspelo natrag u kutiju. Ali, Agnes ga je zgrabila za ruku prije nego je uspio zatvoriti kutiju. "Što je to?" Zahtijevala je. Buljio je u nju sa strahom u očima. Ugledala je inicijale na kutiji i lice joj je preplavio bijes. Najeţio se, čekajući da primi udarac, ali kad ju je ponovo pogledao, činila se izgubljena u mislima. "Odi u svoju sobu", rekla je smeteno. Kad je ušao u hodnik, zalupila je vratima... Zvuk škripe guma povratio je Jacka u sadašnjost. Otišao je do prozora i razmaknuo zavjese. Teške krošnje u dvorištu zaklanjale su mu pogled na ulicu, ali mu se činilo da je vidio nekakvo kretanje u produţenim sjenama kod garaţe. Ustao je s naslonjača i otišao do ulaznih vrata. Vani je vjetar pojačavao, zbog čega su palmine grane udarale u kuću. Osvrnuo se ali nije ništa vidio. Polako je počeo hodati prema garaţi. Osjećao se zabrinuto, nemirno. Onaj događaj prije nekoliko dana kad je odlazio s posla, Agnesin poziv... a sada zvuk jurećeg automobila... Hodao je uzduţ bočne strane garaţe, onda straga, škiljeći pod slabim svjetlom. Ništa. Poţurio je prema ulaznim vratima i tada je ugledao Ĉetvrtka. Pas se trudio da se uspravi na četiri noge, ali noge su ga izdale i pao je na bok. "Ĉetvrtak!" Jack je pojurio prema njemu i njeţno mu primio glavu, a zatim brzo prošao rukom po čitavom tijelu psa, traţeći rane. Pas je tiho stenjao pod gospodarevim dodirom. Na usta mu je izlazila crvena pjena.

kika☺crostuff.net

Jack se u panici osvrtao. Nije imao auto. Sranje! A onda se sjetio. Jeff Zebert, četiri vrata dalje, bio je veterinar. "Drţ' se, momče", rekao je Jack. Uzeo ga je u naručje i potrčao. Manje od trideset sekundi kasnije, prilazio je Zebertovim vratima. Jeff je bio u dvorištu, zalijevajući svoje grmlje. "Imam hitan slučaj!", viknuo je Jack bez daha. "Ĉetvrtak!", rekao je. "Mislim da je nešto pojeo, otrovao se. Jeff je pustio crijevo. "Znaš li što je mogao pojesti?" "Moglo bi biti bilo što - evo, pogledaj", rekao je Jack, pruţajući svog ljubimca doktoru na pregled. Veterinar je na brzinu pregledao psa, a onda rekao Jacku da ga stavi na stol u vrtu. Otrčao je u kuću. Kad se vratio, ulio je neku otopinu u Ĉetvrtkovo grlo pomoću crijeva. "Daj, momče", Jack je očajnički rekao. Ĉetvrtak je podignuo glavu nekoliko centimetara, reagirajući na Jackov glas. Konačno je uspio nešto povratiti, ali to je uglavnom izgledalo kao krv. Jeff je ponovo pokušao crijevom, nije bilo reakcije. Ţivotinjine su se šape prestale tresti. Odjednom je cviljenje prestalo i grudni koš mu se smirio. Ĉuo se samo zvuk tekuće vode. Jack je pogledao veterinara. "Ţao mije, Jack." Jack nije mogao govoriti, samo je skrenuo pogled. Jeff mu je dao trenutak da se sabere, a zatim mu dodirnuo rame. "Ništa nismo mogli učiniti." "Nisam ga smio pustiti da trčkara okolo sam. Trebao sam..." "Jack, stvarno. Nemoj sebe kriviti. Mislim da nije slučajno došao u dodir s nekim otrovom. Izgleda da ga je netko nahranio s pola kile sirovog mljevenog mesa - u kojem je bila i kila smrvljenog stakla. Jadnik je sve to progutao." "Molim...", rekao je Jack u nevjerici. Zatim se sve počelo slagati. 'Taj bolesni gad."

kika☺crostuff.net

"Tko?" "Ha? Ma, ništa. Ja... jednostavno ne mogu vjerovati da bi netko to učinio." "Slušaj", rekao je Jeff. "Zašto ga ne ostaviš kod mene. Ja ću ga sutra ujutro odnijeti na posao i obaviti sve što treba." Jack je nevoljko klimnuo. "Hvala." Buljio je u Ĉetvrtka, posljednji ga put pogladio po glavi, i krenuo kući. Dok je hodao po pošljunčenoj stazici između dvije kuće, pokušavajući zadrţati kontrolu nad sobom, činilo se da mu cijeli ţivot klizi prema dolje - da je ušao u mračan tunel i potpuno izgubio teţište. Pitao se kada će - i ako - to prestati. Tek je nekoliko minuta bio u kući, kad je telefon zazvonio. Obuzeo ga je bijes kad se sjetio kako je zamalo bio pregaţen ispred Instituta slobode, i onda je nakon samo nekoliko sekundi primio poziv. Zgrabio je telefon. "Slušaj, ti kurvin sine..." "Jack, ovdje Jeff', rekao je veterinar. Jack je progutao svoj bijes. "Oprosti, mislio sam da..." "Nema problema. Samo sam ţelio da znaš. Nakon što si otišao, pobliţe sam pogledao ono što je Ĉetvrtak izbacio iz ţeluca. U tom mesu nije bilo samo stakla. Ima i nekih sjemenki. Sjemenke nekakvog cvijeća, čini se. Ne znam jesu li otrovne ili ne, ali i dalje je tvog psa ubilo staklo. Samo sam ti to ţelio spomenuti." Jack je klimnuo, shvativši. Ali, nije podijelio svoje misli s veterinarom. "Hvala, Jeff. Moţda će mi to pomoći da uđem tipu u trag. Javit ću ti ako nešto saznam." Spustio je slušalicu. Sjemenke su mu itekako pomogle. Zapravo, ukazivale su na Eddyja Gossa. Jackov najozloglašeniji klijent objasnio je značenje sjemenki u Jackovom prvom temeljitom

kika☺crostuff.net

sastanku s njim. Njih su dvojica bili sami zaključani u slabo osvijetljenoj i dobro čuvanoj dvorani za sastanke u okruţnom zatvoru, otprilike dvanaest sati nakon što je Goss pred video kamerom priznao ubojstvo detektivu Lonzu Staffordu. Jack je mirno sjedio na jednoj strani stola i slušao, dok je njegov klijent iznosio detalje svog zločina. Tada su dolazili neki od detalja - oni zbog kojih je Goss zaradio svoj nadimak "Krizantemski ubojica." "Jesu li pronašli sjeme?", pitao je Goss svog odvjetnika. Jack je podignuo oči sa ţutog bloka, s olovkom u ruci, i pogledao svog klijenta preko stola. "Mrtvozornik ga je pronašao. Gurnuto negdje iza njezine vagine." Goss se zavalio u stolcu i samodopadno prekriţio ruke. Očito zadovoljan. "To je sjeme krizanteme, znaš." Podignuo je obrve, kao daje njegov odvjetnik trebao uvidjeti skriveno značenje. Jack je samo uzdahnuo. Goss je izgledao uzrujan, gotovo ljut zato što Jack nije cijenio njegov postupak. "Zar ne shvaćaš?", pitao je Goss nestrpljivo. "Ne", rekao je Jack s uzdahom. "Ne shvaćam." Tebe ni Sigmand Freud ne bi shvatio, stari moj. Goss se nagnuo prema naprijed, objašnjavajući sa ţarom: "Krizanteme su najbolje cvijeće na svijetu." "Mene podsjećaju na sprovode", rekao je Jack. "Točno", odgovorio je Goss, sretan što Jack slijedi njegovu logiku. "Priroda ih je stvorila za sprovode. Zato što su sprovodi mračni, kao i smrt. A krizanteme to vole." Jack ga je radoznalo, ali oprezno pogledao: "O čemu ti pričaš?" Goss se sve više uţivljavao: "Sjeme krizanteme stvarno je jedinstveno. Većina cvjetova cvate kad je vani toplo. Vole ljeto i sunce. Ali krizanteme su drugačije. Posadiš sjeme za vrijeme ljeta, kad je

kika☺crostuff.net

zemlja fina i topla, ali ništa se ne dogodi. Samo tamo stoji. Sjeme čak ni ne počne rasti do samog kraja ljeta, kad dani postanu kraći a noći hladnije. I što je hladnije i mračnije, to se sjemenu više sviđa. A onda u studenom - kad sve oko njega umire, kad zemlja postaje hladna, kad su noći duge a dani oblačni -tada se pojavljuju veliki cvjetovi. "Znači", rekao je Jack umorno, "posadio si svoje sjeme." "Na toplo mračno mjesto", objasnio je Goss. "I to će mjesto od sada na dalje postajati sve tamnije i sve hladnije - sve dok ne postane savršeno mjesto za rast mog sjemena." Jack je u potpunoj tišini buljio u Gossa, a zatim zapisao riječi "obrana bi se moţda mogla zasnivati na ludosti" u svoj blokić. "Otkud si naučio toliko puno o cvijeću, Eddy?" Goss je skrenuo pogled "Kad sam bio klinac u Jerseyu, u susjedstvu je bio jedan čovjek koji je imao staklenik. Svašta je uzgajao u njemu", rekao je s lukavim osmijehom. "Nešto smo od toga on i ja i pušili." "Kako si naučio o sađenju tih sjemenki? Otkud ti ideja da ih posadiš na toplom, mračnom mjestu?" Gossova usta su se skupila: "Ne sjećam se." "Koliko si imao godina?" "Deset ili jedanaest", rekao je slegnuvši ramenima. "Koliko je taj čovjek bio star?" "Bio je star... Ne baš jako star." Jack se nagnuo prema naprijed i rekao odlučno, ali s razumijevanjem: "Što si radio tamo, Eddy? S tim čovjekom?"

kika☺crostuff.net

Gossove oči su zabljesnule, i ruke su mu se počele tresti. "Rekao sam da se ne sjećam. Imaš problema s ušima, čovječe?" "Ne, samo sam htio da se pokušaš sjetiti..." "Samo odjebi odavde!", zaurlao je Goss. "Sastanak je gotov. Nemam ti što za reći." "Smiri se..." "Rekao sam da se gubiš odavde!" Jack je kimnuo, a zatim stavio stvari u torbu i ustao sa stolca. "Razgovarat ćemo ponovo." Okrenuo se i pošao prema zaključanim metalnim vratima. "Hej", pozvao ga je Goss. Jack se zaustavio i pogledao ga. "Izvući ćeš me odavde, zar ne?" "Zastupat ću te", rekao je Jack. Gossove oči su se suzile. "Moraš me izvaditi odavde." Nagnuo se naprijed u stolcu, kako bi naglasio svoje riječi. "Moraš. Imam još puno sjemenki za posaditi." Dok je Jack stajao u svojoj dnevnoj sobi i prisjećao se tog razgovora, uspomena na njega još uvijek ga je proţimala jezom. Uzdahnuo je, odmahnuo glavom. Da situacija nije bila tako ozbiljna, nasmijao bi se zbog njezine ironije. Pobrinuo se da psihopat bude oslobođen, nakon čega je postao njegovom sljedećom metom. No, je li on stvarno bio Gossova meta? Njegove mrţnje, moţda. Ali, Jacku je bilo teško povjerovati da bi ga Goss stvarno fizički ozlijedio. Ĉinilo se da mu je ugodnije napadati slabije ţene i male ţivotinje.

kika☺crostuff.net

Imao je više nego dovoljno osnova da zatraţi zabranu da mu se Goss pribliţava, ako bi to htio. Ali nije bio siguran da je to rješenje. Zakonski je sustav već jednom bio neuspješan u zaustavljanju Eddyja Gossa -zahvaljujući njemu. Sada je bilo na Jacku da pronađe nešto što će djelovati, jednom zauvijek.

Upravo je prošlo jedanaest sati, što je u guvernerovoj palači bilo vrijeme za spavanje. Harry Swyteck je bio u pidţami, sjedio u krevetu s glavom naslonjenom na mjedeni okvir kreveta i čitao nedavno objavljeni članak u Ĉasopisu Florida Trend o oslobođenom ubojici Eddyju Gossu. Prema kraju članka njegova je uzrujanost prerasla u bijes jer je autor iznio čitav niz kritika prema Gossovom odvjetniku "koji bi bilo što učinio", Jacku Swytecku. "Ovo zovu umjerenim novinarstvom?", promrmljao je guverner bacivši časopis na pod. Nekoliko trenutaka kasnije Agnes se pojavila iz kupaone, u ogrtaču i papučama. Zaustavila se kod stolčića pokraj prozora i posvetila buketu cvijeća, leđima okrenuta muţu. "Hvala ti na cvijeću, Harry", rekla je, tijelom mu zaklanjajući pogled na buket. "Ha?", rekao je guverner, pogledavši prema njoj. Nije joj bio poslao cvijeće. Danas joj nije bio rođendan, niti neka godišnjica, niti bilo kakva druga prilika koja bi zahtijevala cvijeće. Ali, nije bilo nezamislivo da je usred svog kampanjskog ludila zaboravio posebni dan i da se netko iz njegovog osoblja pobrinuo za to. Zato je jednostavno prihvatio igru. "O", odgovorio je, "nema na čemu, dušo. Nadam se da ti se sviđaju." "Lijepo je dobiti ih bez razloga", rekla je sa sjajem u očima. "To si tako spontano učinio." Usta su joj se znakovito skupila. Zatim se odmaknula od stola, otkrivajući buket, a guverner je pobijelio.

kika☺crostuff.net

"Neka krevet bude topao", rekla je i nestala u svom ormaru, ali guverner je nije slušao. Njegove su oči bile uperene u buket bijelih, ruţičastih i ţutih krizantema izloţenih na stolu. Ustao je iz kreveta i krenuo prema buketu. Ĉestitka je još uvijek bila uz cvijeće. Harryju se ruka tresla dok je otvarao omotnicu. Odjednom mu se sve činilo tako očitim: zamaskirani glas, prijetnje, fotografije groznog ubojstva i sada cvijeće. Misli su mu jurile glavom, logički spajajući "Krizantemskog ubojicu", čija je čudna patologija spomenuta u članku koji je upravo pročitao, i ucjenjivača. Pročitao je poruku. Odmah je znao da je bila namijenjena njemu, a ne njegovoj ţeni. "Ti i ja, zauvijek", pisalo je, "dok nas smrtne rastavi". "Eddy Goss", guverner je tiho promrmljao sebi u bradu, a glas mu je bio isprekidan od straha. Ucjenjuje me psihopat. 13. Sljedećeg jutra, u ponedjeljak, Jack je kod mehaničara podigao svog Mustanga i otišao do kompanije za postavljanje alarma A&G, gdje se dogovorio da mu odmah postave sigurnosni sustav u kući. Do podneva je imao nove brave na vratima i razmišljao o planovima za bijeg. Još nije mogao vjerovati da bi ga Goss pokušao ubiti, ali bilo bi glupo da ne poduzme mjere predostroţnosti. Zamišljao je najgore mogućnosti - napad usred noći ili iz zasjede na parkiralištu i unaprijed planirao kako bi reagirao. Nazvao je i telefonsku kompaniju. Za dva će dana imati novi broj, koji neće biti u imeniku. Ali postojala je jedna osnovna mjera predostroţnosti koju je odlučio da neće poduzeti. Nije nazvao policiju jer je i dalje osjećao da policajci ne bi učinili mnogo da zaštite odvjetnika Eddyja Gossa. Osim toga, imao je drugu ideju. Tog je popodneva kupio streljivo za svoj pištolj.

kika☺crostuff.net

To zapravo nije bio njegov pištolj. Naslijedio je .38-kalibarski pištolj od Donne Boyd, bivše cure na Yaleu. Većina ljudi to nije znala, ali zločin je bio problem u određenim dijelovima New Havena gdje je ţivjelo puno studenata. Nakon što je Jackov susjed bio opljačkan, Donna je odbila spavati kod njega dok Jack nije pristao drţati njezin pištolj na noćnom ormariću. Bila je pomalo nekonvencionalna, čak i za neovisnu studenticu na Yaleu. Pristao je, ali je za svaki slučaj uzeo nekoliko lekcija iz pucanja u lokalnoj streljani. Nije ţelio napraviti grešku koju bi oboje zaţalili. Ispalo je da je pištolj ostao u njegovoj ladici do diplome, kad se pakirao za Miami. Tada su već on i Donna bili prekinuli, i ona je bila dovoljno ogorčena da napusti grad bez da je došla pokupiti svoje stvari od njega. Zajednički prijatelj rekao mu je da je otišla u Europu. Zato je Jack spakirao pištolj zajedno s reketima za racquetball i CD-ima Elvisa Costella i zaboravio na njega sve do sada. Odjednom je imao potrebu za pištoljem koji je šest godina leţao u njegovoj ladici i posljednji put bio registriran u Connecticutu na ime Donna Boyd. Jack nikada nije smatrao da je nasilje odgovor na bilo što. Ali ovdje se radilo o nečemu sasvim drugome. Ovo je stvarno bila samoobrana. Ili? Duboko u sebi, pitao se je li se zapravo nadao da će Goss provaliti u njegovu kuću. Dok je sjedio u naslonjaču u svojoj dnevnoj sobi, sa streljivom koje je upravo kupio, ozbiljno je razmišljao o pravoj motivaciji za svoju odluku da ne pozove policiju. Ali, mogućost da je podsvjesno ţelio dvoboj s Gossom bila je smiješna. Goss je bio ubojica. Ne on. Telefon je zazvonio. Jack je stišao televizijski film tjedna koji se prikazivao od devet sati i javio se. "Jesi li pogledao u poštanski sandučić, Jack?", rekao je poznati glas.

kika☺crostuff.net

Oklijevao je. Znao je da progonitelji uţivaju u kontaktu i da bi mu svaki "stručnjak" rekao da poklopi slušalicu ali, bio je gotovo siguran da zna tko je to i kad bi ga samo mogao navesti da progovori normalnim glasom, imao bi potvrdu. "Ovo ti nije pametno, Goss", Jack je izazivao. "Prestani s tim smiješnim glasom. Znam da si ti." S druge se strane čuo samozadovoljni podsmijeh, a zatim stanka -nakon koje je uslijedila primjetna promjena tona. "Ništa ti ne znaš, Swyteck. Zato samo začepi i pogledaj u sandučić. Odmah." Jack je snaţno trepnuo, uplašen time kako ga je brzo razbjesnio. "Zašto?" "Samo pogledaj", naredio mu je sugovornik. "I ponesi telefon sa sobom. Reći ću ti što da traţiš." Jack se pitao je li mudro da pristane na to, ali bio je odlučan da ovome stane na kraj. "U redu", odgovorio je, a zatim, krenuo niz hodnik s beţičnim telefonom pritisnutim na uho. Pogledao je kroz prozor prije nego je izašao, ali nije ništa vidio. Otvorio je ulazna vrata i izašao natrijem. "Evo", rekao je. "Pored sandučića sam." "Pogledaj unutra", naredio mu je sugovornik. Jack je oprezno posegnuo prema poklopcu sandučića pokraj vrata. Ispruţio je jedan prst, provirio pod poklopac i brzo ga otvorio, povlačeći ruku kao da je upravo dotaknuo otopljenu lavu. "Vidiš lije, Swyteck?" Jack je stao na prste i izdaleka provirio unutra, u strahu da će ugledati krvavu suknju, ili poderane gaćice ili neki drugi dokaz Gossov posljednjeg čina. "Unutra je omotnica", rekao je, jer ništa drugo nije vidio unutra. "Otvori je", dobio je odgovor.

kika☺crostuff.net

Jack je oprezno izvadio omotnicu iz sandučića. Bila je obična bijela. Bez povratne adrese. Bez adrese primatelja. Bila je ručno dostavljena, što znači da mu je progonitelj bio na trijemu uznemirujuća pomisao. Otvorio ju je i izvadio sadrţaj. "Što je to?" "A kako ti izgleda?" Proučio je komad papira. "Kao mapa." Jedna ruta je bila označena ţutim flomasterom. "Slijedi ju - ako ţeliš znati tko je ubojica na slobodi. Ţeliš znati, zar ne, Swyteck?" "Već znam da si to ti, Goss. Ovo je mapa do tvog stana." "To je mapa do ubojice na slobodi. Budi tamo. Naći ćemo se u pola pet ujutro, noćas. I bez policije. Ili će ti biti jako ţao." Jack se stresao kad je čuo zvuk prekinute linije, a zatim isključio beţični telefon. Isprva mu uopće nije padalo na pamet da stvarno ode do Gossovog stana. Ali, ako ga je Goss kanio ubiti, bi li to učinio u svom stanu? Bi li pozvao Jacka k sebi i dao mu upute do mjesta zločina? Ne, sigurno smjera nešto drugo, i Jackova je radoznalost bila na vrhuncu. Ali, nije bila riječ o običnoj znatiţelji. Razmišljao je i o noći prije dvije godine kad je odbio svom ocu dati dovoljno "povjerljivih" informacija da zaustavi smaknuće Raula Fernandeza. Njegova nepokolebljivost je za posljedicu imala Raulovu smrt, i bio je odlučan da ne ponovi istu grešku. U odnosima s ubojicom koji je nastavljao činiti zlo, morao je biti popustljiviji s povjerljivim informacijama. Bilo je vrijeme da izda ultimatum. Prije nekoliko mjeseci, kad su on i Goss razmišljali o obrani ludilom, Jack je iz njega izvukao podatke o njegovoj prošlosti - a neki od njih uključivali su i ubojstvo. Njegov mu je klijent puno toga rekao.

kika☺crostuff.net

Sada je bilo vrijeme da se suoči s Gossom i obavijesti ga da ako ţeli izbjeći električni stolac - ako ne ţeli da tuţiteljstvo dobije anonimnu dojavu o njegovim najperverznijim tajnama - da mu je bolje da se promijeni. Stao je ispred prozora i pogledao unutra. Postajalo je tamno i počela je sipiti kiša. Spremala se oluja. Ako se kanio naći s Gossom, nema razloga da čeka do pola pet ujutro. Zapravo, činilo se sigurnijim da ne čeka. Krenuo je prema vratima, a onda se zaustavio. Otišao je na tavan, otvorio ormarić 1 pronašao 38-icu. Spustio se dolje, proveo nekoliko minuta čisteći pištolj, a onda ga napunio mecima. Za svaki slučaj. 14. Kiša je počela padati kad je Jack u Mustangu napuštao svoje dvorište. Taj je pljusak bio nastavak divlje floridske oluje koja je poplavila gradske ulice tog popodneva. No, ruţno vrijeme nije mu pokvarilo raspoloţenje. Bio je odlučan stići do Gossove kuće što je brţe moguće, prije nego se predomisli. Jurio je autoputom u svom starom osam-cilindarskom autu brzinom koju bi samo bjegunac smatrao sigurnom, sišao s njega u dijelu grada koji nitko ne bi smatrao sigurnim, a onda se naglo zaustavio ispred Gossovog stana. Njegova se stara dvokatnica protezala preko gotovo trećine stambenog bloka. S jedne joj je strane bila benzinska postaja, a s druge spaljena ljuštura stambene zgrade čiji je vlasnik piroman vjerojatno odlučio da će više zaraditi od osiguranja protiv poţara, nego od stanarina. Većina je prozora u prizemlju bila pokrivena zarđalim metalnim rešetkama, dok su ostali bili prekriveni

kika☺crostuff.net

šperpločom, a iz nekoliko njih virili su bučni klima-uređaji. Korov koji je virio iz pukotina na pločniku bio je jedini trag zelenila. Kiša je glasno udarala po platnenom krovu kabrioleta i curila unutra na mjestima gdje je dvadeset godina stara prozorska guma istrunula. Jack je iskočio van i pojurio kroz vodu koja je u divljim potocima tekla niz ulicu. Stigao je do ulaza u zgradu za samo petnaest sekundi, ali i to je bilo dovoljno dugo da mu kiša natopi odjeću i prilijepi mu je uz tijelo. Mokar do koţe ušao je u slabo osvijetljeno predvorje i provjerio niz metalnih poštanskih sandučića ugrađenih u zid. Bio je na pravom mjestu. GOSS, STAN, 217, pisalo je najednom. Potrčao je uz stepenice do dugačkog hodnika u kojem su stanovi bili na obje strane. Ovdje je bilo još mračnije nego u predvorju, jer su stanari ukrali većinu ţarulja, kako bi osvijetlili svoje stanove. Zidove i vrata prekrivali su grafiti koji su zajedno činili jedan veliki mural. Većina pločica na stropu bila je izbijena, jer su si djeca međusobno dokazivala koliko visoko mogu skočiti. Kiša je curila odozgo i padala niz zidove pune mrlja od vlage, i stvarala male lokve na prljavom sagu. Vladala je tišina, osim teških kapljica kiše koje su udarale po tankom ravnom krovu. Krenuo je niz hodnik i čitao brojeve s vrata, koja su ih još uvijek imala. Srce mu je ubrzalo kad je došao do broja 217, petih vrata na lijevoj strani. Bio je uvjeren kako je jedini način da zaustavi Gossa da mu zaprijeti - i to na način na koji bi mu samo njegov odvjetnik mogao. Ako ga Goss tuţi Udruzi pravnika Floride daje prijetio da će otkriti tajne klijenta, to bi mu moglo uništiti karijeru.

kika☺crostuff.net

Ali, to mu trenutno nije bilo vaţno. Oštar kontrast između njegovog jedinog tragičnog neuspjeha u slučaju Fernandez i njegovog niza "uspjeha" u vraćanju ljudi poput Gossa natrag na ulicu, gdje ponovo mogu vrebati na javnost, predugo ga je pritiskao. Dosegao je najniţu točku svog ţivota. Jack je pokucao na šuplja drvena vrata Gossovog stana i pričekao. Nitko nije otvarao, ali on je odbio povjerovati da Goss nije unutra. Jače je pokucao, gotovo da je počeo nabijati. I dalje nije bilo odgovora. "Goss", glasno je rekao. "Znam da si unutra. Otvaraj vrata!" "Hej!", viknuo je ljuti čovjek s otvorenih vrata stana dalje niz hodnik. "Deset je sati, čovječe. Imam dvogodišnje dijete. Smanji buku." Jack je duboko udahnuo. Bio je toliko koncentriran na svoju potjeru za Gossom, da se ponašao kao da nitko drugi ne ţivi u toj zgradi. To je bio glup pristup, shvatio je. Zato se odmaknuo od vrata i polako krenuo niz hodnik, kao da odlazi. Ĉim se Gossov susjed povukao u svoj stan, Jack se tiho, ali brzo vratio do stana 217 i okrenuo kvaku. Bilo je otključano. Oklijevao je i osluškivao, očekujući korake iznutra. Ništa. Polako je otvorio vrata, niti pola metra, i provirio unutra. Bilo je mračno i tiho. Jače ih je gurnuo, skoro do pola, i stao na dovratku. "Goss", rekao je odlučnim glasom. Zatim je pričekao. Nije bilo odgovora, čuo se samo zvuk teške tropske kiše koja je udarala po krovu i prozoru na drugom kraju sobe. Jack je s mukom progutao. Ĉinilo mu se da ima dvije mogućnosti. Mogao bi se okrenuti i otići, s repom podvitim među nogama. Ako to učini, samo je pitanje vremena kada će dobiti novu prijetnju, prije nego se nasilje još pojača. Druga mogućnost - jedini pravi izbor - bila je da učini nešto na licu mjesta. Diskretno je zavirio u hodnik, ali nije nikoga vidio. Zatim je nervozno pogledao u mračan stan. Mogao je čuti kako mu srce udara i osjećao je kako su mu se dlanovi počeli znojiti. Duboko je

kika☺crostuff.net

udahnuo i još dublje u sebi potraţio snagu koja mu je bila potrebna. Polako i vrlo oprezno ušao je u mračni, smrtno tihi stan Eddyja Gossa. "Goss", Jack je ponovo rekao, zaustavivši se odmah iza otvorenih vrata. "Ovdje Swyteck. Nas dvojica moramo razgovarati i zato izađi." Nakon što nekoliko sekundi nije bilo odgovora, Jack je ispruţio ruku i pritisnuo prekidač pokraj vrata. Ali, svjetlo se nije upalilo. Vani je zabljesnula snaţna munja, od čega mu se srce popelo u grlo. Oluja se pogoršavala, a teška je kiša udarala o jedini prozor u sobi. Još je jedna munja bljesnula bliţe od prethodne i okupala malu prostoriju jezovitom bijelom svjetlošću. Jack je napravio mentalnu sliku, ubrzavajući oči da se priviknu na raspored u stanu. Kuhinja, blagovaonica i dnevna soba bile su jedna povezana prostorija. Prozor je prekrivala grozna bijela plahta. Namještaj je bio rijedak -primijetio je samo potrgani stari kauč, podnu lampu, kuhinjski stol i jedan stolac za rasklapanje. Zidovi su bili goli, ali postojalo je nekoliko biljaka. Ne običnih kućnih biljaka. Ovo su bila velika i šarena raspela, Davidove zvijezde i ostale počasti umrlima, napravljene od krizantema i ostalog svjeţeg cvijeća, koje je Goss očito ukrao s grobova na obliţnjem groblju. Jackje osjetio kako bijes raste u njemu kad je na jednoj ruţičastoj vrpci pročitao riječi NAŠOJ VOLJENOJ KĆERI. Skrenuo je pogled, zgađen, i tada je primijetio vrata na drugom kraju prostorije, koja su vodila u spavaću sobu. Bila su otvorena. Fij-uuuu, začuo se nagli visoki zviţduk iz spavaće sobe, kao što na plaţi neki fućkaju za djevojkama. Jack se stisnuo, spreman za napad. Fij-uuuu, ponovo se čulo, ovaj pun nešto glasnije.

kika☺crostuff.net

Srce mu je počelo brţe udarati. Nagon da se okrene i pobjegne bio je skoro neodoljiv, ali njegova su se stopala odbijala povući. Polako je stavljao jedno stopalo ispred drugog, i sam sebe iznenađujući kako se pribliţavao spavaćoj sobi. Paţljivo je koračao, kao da se prikrada, trudeći se da mu mokre tenisice što manje škripe. Dok je polako prelazio sobu buljio je u otvorena vrata, širom otvorenih očiju od intenzivne koncentracije, a sva su mu čula bila u stanju pripravnosti na ono što bi moglo biti u spavaćoj sobi. Lagano še stresao kad je u daljini zatutnjio snaţan grom. Zastao je samo dva koraka ispred otvorenih vrata. Fij-uuuu, ponovo se čuo zviţduk. Zviţdanje je plašilo Jacka, ali gaje počelo i ljutiti. Gad ga je izazivao. Gossu je sve ovo bila samo igra. A Jack je znao pravila po kojima je Goss igrao svoje igrice. Izvadio je napunjeni pištolj iz dţepa. "Eddy", viknuo je. "Prestani s iglicama, u redu? Ţelim samo razgovarati s tobom." Grom je prasnuo, a bljesak munje je ispunio sobu treperavom svjetlošću. Jack je napravio pola koraka, a onda još pola. Pogledao je prema kuhinjskom stolu pokraj sebe. Na njemu je bio prljavi tanjur s osušenim kečapom i ostacima Gossove riblje večere. Prazna boca Coca-Cole. Vilica. I noţ za odreske. Kad je ugledao noţ Jacku je postalo drago što ima pištolj. Podignuo je oruţje u visinu grudi, stišćući ga s obje ruke. Ruke su mu se tresle, ali sada nije namjeravao stati. Napravio je posljednji korak i provirio u spavaću sobu. Nagli vrisak natjerao je Jacka da se povuče. Vidio je nešto - obris, sjenku, napadača! Ali dok je zakoračio unazad i pokušao ispaliti pucanj izgubio je ravnoteţu. Sudario se s podnom svjetiljkom

kika☺crostuff.net

koja je odletjela preko saga. Na trenutak se našao na sve četiri, a onda se uspravio. Bitka je bila završena jednako brzo kao što je i počela. "Glupa kukavica", rekao je na glas, ali s uzdahom olakšanja. Fij-uuuu, zviţdala je ptičica prema njemu, sa svog postolja. Jack se trgnuo, odjednom u panici zbog nečega što je zvučalo kao koraci u hodniku. Nije se ţelio objašnjavati nekome tko je došao vidjeti kakva je to buka. Gurnuo je pištolj u hlače, istrčao iz spavaće sobe i podignuo prozor u namjeri da ga otvori. Ali, podignuo ga je samo petnaestak centimetara. Ĉavao zabijen unutar okvira koji je tamo postavio prijašnji stanar kao sigurnosnu mjeru, sprječavao je da se do kraja otvori. Jackovo srce snaţno je lupalo, jer mu se učinilo da čuje kako se koraci u hodniku pribliţavaju. Brzo je razgledao sobu, zgrabio noţ s Gossovog stola i upotrijebio ga kao čekić da izbije čavao. Ĉavao se isprva nije pomicao, a onda je odjednom izletio. U tom je trenutku noţ kliznuo i posjekao Jacka po gornjem dijelu lijeve ruke. Krvario je, ali je bio u prevelikom strahu da bi osjećao bol. Bacio je noţ natrag prema stolu i izašao kroz otvoreni prozor. Spustio se niz bučne protupoţarne stepenice, kao školsko dijete u parku, pustivši se da padne zadnja tri metra, pa je uz pljusak sletio u baru duboku do gleţnjeva. Optrčao je zgradu i došao do svog auta što je prije mogao, a zatim je polako vozio, shvativši da će što brţe vozi biti to sumnjiviji. Vozeći se, nekoliko je puta duboko udahnuo, pokušavajući se sabrati. Pogledao je straţnji dio lijeve ruke. Rez je bio dosta dubok i još je uvijek krvario, ali nije izgledalo kao da su mu potrebni šavovi. Ozlijeđenom rukom je upravljao, a drugom je vršio pritisak da zaustavi krvarenje.

kika☺crostuff.net

"K vragu", prokleo se Jack zbog one glupe kukavice. Ta ga je ptica vraški preplašila. Ĉinilo mu se čudnim da Goss ima ptičicu - da mu je bilo stalo do bilo kojeg ţivog stvora. Ali, onda je shvatio smisao sjetivši se kako ptičica kljucka oko svog postolja. Sjemenke. Bilo je raznih vrsta sjemenki sjemenki Krizantemskog ubojice. Jack se ponovo sjetio Gossove izjave: "Imamjoš puno sjemenki za posaditi." Dok se udaljavao od Gossovog stana, razmišljao je o događajima koji su ga tamo doveli telefonski poziv, mapa, poziv da se sretne s "ubojicom na slobodi". Razmišljao je o Gossovoj postepenoj eskalaciji nasilja i o tome što bi bio logičan sljedeći potez nakon što mu je ubio psa. Odjednom se prepao da su mu instinkti u pravu. Goss ga nije namamio u svoj stan da bi ubio njega, već nekog drugog. "Cindy", rekao je Jack glasno, panično razmatrajući tu mogućnost. Moţda je precjenjivao Gossa, ali s druge strane, moţda ga je ovaj luđak pozvao k sebi točno u 4:30 ujutro kako bi bio siguran da će Cindy biti sama - tako da Goss moţe posaditi još jednu sjemenku. Jack je do kraja pritisnuo papučicu gasa i pojurio prema Gininom stanu, jednom rukom upravljajući, a drugom pritišćući brojeve na mobitelu. Još nije bila ni ponoć, a kamoli pola pet, no nije ţelio riskirati. "Daj", Jack je progunđao kad je čuo signal daje veza u Gininom stanu zauzeta. Pokušao je još jednom nazvati. I dalje je bilo zauzeto, pa je nazvao centralu i traţio da ga ubace u razgovor. "Da, definitivno je riječ o hitnom slučaju", strogo je rekao. Ali Gina je odbila pustiti ga da se ubaci.

kika☺crostuff.net

"Kako to mislite, ne pušta me", pitao je s nevjericom. Ali, centrala mu nije ponudila nikakvo objašnjenje. Isključio je telefon i još više povećao brzinu, bojeći se najgoreg. 15. Sedam minuta kasnije Mustang je preletio preko leţećeg policajca i uz cviljenje se zaustavio ispred apartmana gdje je bio i Ginin stan. Jack je iskočio i hvatao po dvije stepenice na stepeništu prema Gininim vratima, i onda snaţna pokucao. Mahnito je lupao dok Gina konačno nije otvorila. "Je li sve u redu?", pitao je. "Jeste li dobro." Gina je stajala na vratima, odjevena u usku minicu od bijelog trapera i lepršavi crveni top koji je otkrivao onoliko njezinih grudi koliko ste ţeljeli vidjeti. "Gdje je Cindy?", zahtijevao je. "Cindy je vani." "Gdje vani?" Gina je promijenila izraz lica. "Desetak muških stripera je nateţe i pretvara u perec. Što te briga gdje je? Vani je." "Moram je naći. Mislim daje netko proganja." "Da", rekla je Gina podrugljivo i stavila ruke na kukove. "Ti." Jack je gurnuo ruku u vrata da mu ih Gina ne bi zalupila u lice. "Ne izmišljam. Sve otkako je završilo Gossovo suđenje, netko me slijedi -prijeti mi. Neki tip s promuklim glasom me nazvao i rekao mi daje ubojica na slobodi. Pokušao me pregaziti. Ubio mi je psa. I sada bi mogao napasti Cindy."

kika☺crostuff.net

Na Gininom licu se konačno pokazala zabrinutost. "Cindy je na sigurnom", rekla je hladno. "Nakon vaše nedjeljne jutarnje svađe, odlučila je ranijim letom otići u Rim. Danas popodne smo otišle do tvoje kuće, dok si bio vani i ispraznile njezin ormar. Nakon toga sam je odbacila do aerodroma. Upravo putuje prema Italiji." "O", rekao je. "To je sjajno." Ali nije se osjećao sjajno. Laknulo mu je da je ona na sigurnom, ali bilo mu je teško priviknuti se na činjenicu da je stvarno otišla. Neki dio njega ţelio je dobiti posljednju priliku da joj objasni. Gina je gledala kako se okreće i odlazi. Zapanjilo ju je kako se Jack brinuo za Cindy, čak i nakon što su prekinuli. Gina se prošle godine bez sumnje osjećala odbačenom, kad ju je Jack ostavio zbog Cindy nakon samo jednog izlaska na slijepo. I iako su i Jack i Cindy sami sebi to poricali, ona je bila uvjerena da će put u Italiju biti kraj njihove veze - zbog čega se samo pitala, kao i često puta ranije, što bi točno trebala učiniti da Jack primijeti nju. "A što je sa mnom?", rekla je podiţući obrve kad ju je upitno pogledao. "Što ako taj luđak dođe po Cindy, a ja sam tu sama?" "Što ţeliš da ja učinim?" "Ostani", rekla je. "Za slučaj da se nešto dogodi." Usta su mu se otvorila, ali govor muje kasnio nekoliko sekundi. "Mislim dane..." "Previše misliš, Jack. To je tvoj najveći problem. Daj, Ĉastit ću te pićem. Moţda ću ti čak u detalje ispričati koliko je stvarno "profesionalan" Cindyn takozvani poslovni put u Italiju", lukavo je rekla i stala u stranu, pozivajući Jacka da uđe.

kika☺crostuff.net

Trgnuo se. Htio je vjerovati da ga zeza u vezi sa Cindy, ali njezine su insinuacije zvučale istinito posebno nakon što se spakirala i otišla danas popodne bez da mu je pruţila priliku da se ispriča. U svakom slučaju, nakon svega kroz što je prošao prošlog tjedna, nije vidio ništa loše u tome da ne bude sam - posebno ako će mu njegovo društvo moći reći što Cindy stvarno misli. "Daj mi scotch", rekao je. "S ledom." Jack je slijedio Ginu u kuću. Kroz predvorje i dnevnu sobu. Donji je dio zapravo bio jedna velika prostorija, sva u bijelim pločicama, crnom laku, boj i kroma i staklu, s velikim akrilnim apstraktnim slikama, perzijskim sagovima i osušenim cvijećem koje je davalo boju. "Evo", rekla je bacivši mu ogrtač od frotira. "Stavit ću tvoju mokru odjeću u sušilicu." Oklijevao je, iako je bio mokar do koţe. "Vjeruj mi, Jack", napola se šalila, "da te ţelim skinuti, bila bih puno manje suptilna. A sada odi tamo i presvući se prije nego dobiješ upalu pluća." Povukao se u kupaonu i zgulio mokru odjeću sa sebe - i to mu je stvorilo novi problem - što da učini s pištoljem koji mu je bio u dţepu hlača. Nije ţelio više ništa objašnjavati Gini. Izvadio je metke i zajedno s pištoljem zamotao ih u krpu za suđe, i taj paketić gurnuo u jedan od dubokih dţepova na ogrtaču. Rana od noţa na lijevoj ruci prestala je krvariti, pa je paţljivo obrisao nešto osušene krvi. Izašao je s rukom u dţepu. Gina je uzela njegovu odjeću i ubacila je u sušilicu, a zatim ga odvela u kuhinju. "Rekao si scotch", rekla je Gina. "Točno", odgovorio je. Promatrao ju je s barske stolice preko kuhinjskog pulta dok je punila čaše. Ţarka kuhinjska fluorescentna svjetla pruţala su mu stvarno dobar pogled na najbolju prijateljicu svoje bivše djevojke.

kika☺crostuff.net

Prekrasna je, pomislio je, apsolutno prekrasna. Imala je tamne, sjajne oči koje su se isticale na glatkom, potamnjelom licu; zamišljao je kako nema bijelih površina ispod njezine uske bijele minice. Jedina mana bio joj je pomalo iskrivljeni smiješak, primjetan jedino kad je bio naglašen njenim jarko crvenim ruţem. Ta nesavršenost bila je dovoljna da ona ne postane tinejdţerski supermodel, ali Jack to nije smatrao manom. "Izvoli", rekla je pruţivši mu čašu. Zahvalno je klimnuo, a zatim ispio većinu u jednom gutljaju. "Teška noć?", zadirkivala je, ponovo mu natočivši piće. "Teška noć", šaljivo je primijetio. U Ginim očima pojavio se sjaj. "Imam pravu stvar za tebe. Bacimo se na Jagermeister." "Molim?" "Ţestoko piće", rekla je postavivši nekoliko čašica na pult. "Neka vrsta likera." "Mislim dane..." "Rekla sam ti", prekinula ga je. "Previše misliš." Natočila je dvije čaše, više u Jackovu nego u svoju, a zatim mu jednu pruţila. "Prosit", rekla je, nazdravivši na njemačkom. Glave su im se u isti čas trgnule unazad kad su ispili piće. Gina se nasmiješila. "Dobar početak. Uzmi još jedan", rekla je i napunila mu čašu. Druga je nestala jednako brzo kao i prva. "Opa", izdahnuo je Jack. Gina mu je ponovo napunila čašu.

kika☺crostuff.net

"Što ima u ovome?", pitao je, a grlo mu je gorilo. "Popij ovu. Onda ću ti reći." Oklijevao je, podsjećajući se da je bio tamo kako bi drţao stvari pod kontrolom. Ne bi smio biti polu-pijan ako se Goss pojavi. "Gina, mislim da sam dovoljno popio." "Ma, daj", nadurila se. "Samo još jednu. Opusti se", pogledala je preko ramena. "Brava na onim vratima dovoljna je da krampus ne moţe ući." Nije bilo koristi. Prinijela je čašu njegovim ustima i on je nevoljko progutao. Nacerila se zbog smetenog izraza na njegovom licu. "Iz Njemačke je. Zapravo je nelegalno u većem dijelu naše zemlje. Valjda zbog opijuma." "Opijuma?", donja vilica mu je ispala. Gina se lukavo nasmiješila. "Za otprilike devedeset sekundi bit ćeš potpuno pijan." Duboko je udahnuo. Već je osjećao nešto primjetno snaţnije od običnih posljedica alkohola. Zgrabio je rub pulta kako bi zadrţao ravnoteţu. "Moram ići", rekao je. Nagnula se preko pulta i pogledala ga u oči. Trepnuo je i skrenuo pogled, ali na taj je način samo dobro pogledao njezin dekolte, zbog čega se čudno promeškoljio kao da mu je intimni prostor ugroţen. "Stvarno bih trebao poći", rekao je, ali nije se odmaknuo. "Znam nekoliko načina koji će te natjerati da ostaneš", vragolasto je rekla. "Kao na primjer?" "Mito bi bio jedan", tiho je rekla. S mukom je progutao. "A drugi?"

kika☺crostuff.net

Oči su joj se suzile: "Mučenje!", rekla je, zgrabila ga za rebra i snaţno štipnula, smijući se dok se okrenula i pobjegla. "Jao!", progunđao je Jack. Stvarno ga je boljelo, ali znao je da se ona samo šali i probao se nasmiješiti. "A da moţda ostanemo kod mita?" "Štogod ţeliš", prošaptala je i pruţila mu još jedan scotch, a zatim ga usmjerila prema dnevnoj sobi laganim mahanjem ruke. Okrenula je prekidač za rasvjetu, smanjujući svjetlo sa stropa, a zatim otišla do linije, hodajući kao i uvijek kad je znala da je neki muškarac promatra. Isprva si nije mogao pomoći i divio se njeţnom njihanju njezinih oblina dok je prelazila sobu. Bio je siguran da mu se Gina nabacuje. I nakon mjesec dana osobnog, poslovnog i javnog odbijanja definitivno se počeo osjećati preslabim, previše usamljenim i pijanim da bi to zaustavio, posebno nakon što mu je obnovila sumnje u "isključivo poslovnu" prirodu Cindynog puta. "Raskomoti se", rekla je Gina iz pozadine, i polegnula ga na kauč. Bacila se pored njega i odmah ih je progutala tkanina njezinog zakrčenog kauča. Zbacila je cipele i podigla koljena na jastuk. Pribliţila se Jacku, promiješala prstom led u njegovoj čaši. A zatim ga polizala. Nagnula se prema njemu, njezine čvrste grudi pririsnule su se uz njegovu ruku, pa mu je ruku stavila na bok. Odjednom se sjetio Cindy i obuzela ga je napetost. "Što si ti, branič?", promrmljala je i blago ga gurnula. Pruţila je ruku preko njegovog krila, uzela daljinski upravljač sa stolića pokraj kauča i uključila liniju, na kojoj je već bila namještena "Europa" Gata Barbierija. "O, oprosti", rekao je s nervoznim osmijehom, shvativši što je bio uzrok svom tom naguravanju. "Oboţavam Gata", prekinula gaje. "Voliš li saks?" Jack se nakašljao u čašu, misleći da je rekla "seks".

kika☺crostuff.net

"Ja mislim da je to najseksipilniji instrument ikada izmišljen" rekla je i zavalila se na leđa, očito uţivajući u glazbi. "Jesi li ikada gledao muškarca kako svira saks, Jack? Mislim, u jazz baru, kasno noću? Svjetla su uvijek prigušena, baš dovoljno. Dim se širi po prostoriji na neki čudan način, kao da je sve zapravo u mašti. A onda glazbenik vodi ljubav sa svoj im instrumentom, s usnama pritisnutim na pisak, čvrsto zatvorenih očiju, a na licu mu se pokazuju svi osjećaji. Kao muškarac sa samouvjerenošću, hrabrošću, mudima ili što je već potrebno da plače ili vodi ljubav ili se otvori, sve u isto vrijeme, dok ga čitav svijet promatra. Kako mogu biti tako slobodni? Ne znam kako im to uspijeva... ali na mene ostavlja dubok dojam kad to čine." Nagnula se prema njemu i pogledala ga duboko u oči. Još jednom je oklijevao. Nikada nije čuo Ginu da je tako elokventna. Kladim se da si već nekoliko puta odrţala taj govor, htio je reći. Pribliţila mu se: "Bi li ti to mogao?", prošaptala je. "Bi li mogao što?", pravio se glup. "Pustiti se", odgovorila je. "Potpuno se izloţiti. I uţivati u tome." Uzdahnuo je. Zaista, postoji ţena zbog koje se tako osjećao, koja ga je mogla ogoliti do tako snaţne poţude da je gol mogao stajati pred svijetom, a i dalje se osjećati kao najsnaţniji čovjek na planetu. A onda se nešto dogodilo. Niti njegovo krivicom niti njezinom. Jednostavno se dogodilo. I nakon toga više ništa nije bilo isto. "Pretpostavljam da ovisi o tome s kim sam." Nasmiješila se, ali sljedeći joj je potez bio prekinut glasnom zvonjavom telefona. Cindy?, pomislila je s griţnjom savjesti.

kika☺crostuff.net

Gina je poskočila s kauča, zgrabila telefon i odnijela ga na drugi kraj sobe, najdalje od Jacka što joj je ţica dopuštala. Prosiktala je nešto u slušalicu, bijesno ju zalupila i vratila se k njemu, a osjećaj ljutnje u očima zamijenio joj je pogled snaţne poţude. "Moj bivši dečko", rekla je smjestivši se pokraj Jacka, "Antoine. Tip mi kupi BMW i misli da me doţivotno posjeduje. Zove kad god misli daje netko kod mene. Jadno je to", slegnula je ramenima, "ali on jednostavno ne ţeli da me itko drugi ima." "Posjeduje li Antoine pištolj?" Jack se samo napola šalio. Telefon je ponovo zazvonio. Gina je opet poskočila, ljuća nego prije. Zgrabila je telefon i bacila ga na pod. "Kreten!" viknula je, kao da bi ju Antoin mogao čuti. Duboko je uzdahnula kako bi se sabrala, zatim se okrenula prema Jacku i kleknula pored njega na kauč. "Onda", tiho je rekla, "gdje smo stali?" Odmaknuo se od nje: "Mislim da smo pričali o... Antoinu", nervozno je rekao. "Antoine", rekla je podrugljivo. "Što bih dala za nekoga zbog koga bih mogla zaboraviti da sam ikada poznavala blesavog dječaka po imenu Antoine." Pogledi su im se sreli i ostali su se gledati u oči. Jack je nešto zaustio, ali oglasila se sušilica za rublje i on je skrenuo pogled, smeten. "Mislim da sam spreman. Hoću reći, odjeća mi je spremna", rekao je podignuvši se s kauča. Koljena su mu se tresla, soba se vrtjela, i u sekundi se ponovo našao na kauču. "Mislim da noćas nikamo ne ideš" "Stvarno bih trebao poći."

kika☺crostuff.net

"Ni slučajno", rekla je i protresla ključeve od auta koje je izvadila iz dţepa njegovih hlača prije nego ih je ubacila u sušilicu. "Prijatelji ne puštaju bivše dečke svojih prijateljica koje su na putu da pijani voze. Večeras ostaješ ovdje." "Ja..." "Ne suprotstavljaj se", prekinula ga je. "Već je prošla ponoć, a odjeća ti vjerojatno još uvijek nije suha. Ja ću spavati u Cindynom krevetu - tamo ima previše negativnih vibracija za tebe. Ti spavaj u mom. Hajde", rekla je ustavši s kauča i povukla ga za lakat. Zateturao je na nogama, nije bio tako pijan još od koledţa. Znao je da ne moţe voziti i dio njega je bio sretan što ne moţe. "U redu. Ostat ću." Gina ga je drţala za ruku i vodila preko sobe, prema stepenicama. Oboje su se prestrašili kad su čuli zvuk upozorenja da telefonska slušalica nije poklopljena. Zajedno su pogledali prema vrištećoj slušalici na podu, a onda jedno drugo, kao da ţele provjeriti hoće li ijedno od njih krenuti i poklopiti je. Buka je prestala sama od sebe, pa su ostavili telefon na podu. Nema više Antoina. Nema više prekidanja. Ostali su samo Jack i Gina. Gina ţderačica muškaraca. Jack je stresao ruku kako bi se oslobodio njezinog stiska i slijedio je uz stepenice. "Vrijeme za spavanje", rekla je pjevušeći dok ga je vodila u spavaću sobu. Soba je pod svjetlom iz hodnika zračila toplinom. Sjeo je na rub kreveta i promatrao je kako skida plahte. Pitao se koliko je muškaraca bilo u Gininom krevetu. Pretpostavljao je da će on biti prvi koji će spavati u njemu, a da neće spavati s njom. "Ako nešto trebaš, ja sam odmah preko puta." "Laku noć", rekao je.

kika☺crostuff.net

Gina je nestala u hodniku, ostavivši vrata otvorena. Ugasila je svjetlo u hodniku, i Jack je ostao u potpunoj tami. Počeo je skidati ogrtač, ali bilo mu je neugodno golom u Gininom krevetu, pa je ostao u njemu. Izvadio je krpu u kojoj su bili pištolj i meci i stavio ih na noćni ormarić, a zatim se uvukao pod plahtu. U glavi mu je zujalo. Zbog pića koje mu je Gina natočila sigurno će sutra imati snaţnu glavobolju, ali barem će sada brţe i čvršće zaspati. Bio je skoro zaspao kad mu je pred očima naglo bljesnulo svjetlo, prekinuvši mu odmor. Bilo je to svjetlo u hodniku, ali činilo se kao da mu je netko uperio svjetiljku ravno u oči. Nesigurno je podignuo glavu s jastuka i trudio se da razazna lik u tami. Netko je stajao navratima, a zbog svjetla u pozadini vidjeli su se samo obrisi. "Nisam mogla zaspati", Ginin se glas pojavio iz tame. Uspravio se najednom laktu, a oči su mu se prilagođavale na tamu. Izazivački je stajala, s jednom rukom na boku, a drugom na okviru vrata. Njezina dugačka smeđa kosa bila je stisnuta na jednoj strani u bogatom repu koji kao da joj je tekao iz uha, poput vode iz hidranta. S druge su se strane ljuljali zlatni koluti naušnica. Bila je gola, osim svilene marame oko struka. 'Trebam vlastiti krevet", rekla je. Jack je odmaknuo pokrivač i ustao, ali ona je već bila na njemu, njeţno ga gurajući prema krevetu. "Pusti me da se sama snađem", rekla je dubokim glasom. Traţio je svoju savjest dok mu je glava padala na jastuk, ali zbog Ginine ranije izjave osjećao se glupo da čeka Cindy dok ona putuje po Italiji sa svojim bivšim dečkom, a u svom pijanom polu-usnulom stanju nije se mogao braniti. Gina je počela na dnu ogromnog kreveta i išla prema gore, pipajući i kušajući ispod njegovog ogrtača, pokazujući vještine za koje je znao samo u maštanju - sve dok se milovanje nije pretvorilo u bol. "Jao!", Jack se povukao. "To boli!"

kika☺crostuff.net

"Ma daj", Gina se zaigrano nasmiješila, diţući pogled između njegovih nogu. "Tanka ih linija razdvaja, zar ne - ugodu i bol?" "Ne baš tako tanka. Ostat će mi jebene masnice." "Samo se opusti", rekla je i skinula mu ogrtač. Zatim je prebacila nogu preko njega i poslala ga u stanje uzbuđenosti koje je bilo na granici s gubitkom kontrole. Bila je na njemu, ali ga nije dodirivala. Izazivala je, dovodila u iskušenje, mučila ga. Ljubila mu je grudi, njeţno ga zubima vukući za dlačice. Trzao se od bola, a zatim osjetio zadovoljstvo zbog njezinog njeţnog poljupca na njegovim ustima. U naglom trenutku lucidnosti prošlo mu je kroz glavu da već dugo nije vodio ljubav ni s kim osim sa Cindy. Ali, ovo nije imalo veze s vođenjem ljubavi. "Reci mi", Gina mu je uzdisala po vratu, dodirujući usnama njegove dok je govorila: "Reci mi što ţeliš." "Ţelim tebe", rekao je, uhvaćen u njezinoj strasti. Bola je i stiskala prstima, dirajući ga po centru za gravitaciju. "Reci mi točno što ţeliš", prošaptala je. "Ţelim biti u tebi", rekao je. Pogledala gaje, zabavljena njegovim eufemizmom. "Ţelim da me pojebeš ", rekla je s vatrom u očima, a zatim stisnula tijelo uz njegovo i okrenula se, tako da je on sada bio na njoj. Ušao je silovito, odgurnuvši grozan mjesec pun ljutnje, frustracija, i odbijanja, uţivajući u njenim uzdasima i stenjanju, dok su mu njezini dugački crveni nokti napali leđa. Jack se odjednom sledio: "Jesi li čula nešto?", brzo je pitao, a tijelo mu se potpuno ukočilo. "Ĉula što?", pitala je Gina uz zadovoljan osmijeh. "Nekakvo lupkanje."

kika☺crostuff.net

Gina je odgovorila puknuvši jezikom. "To okvir kreveta lupa u zid, pastuše." "Ne. Dolazi odozdo." "Prestani", oštro je rekla. "Nemoj mi to raditi, Jack." "Ne zezam se Gina. Jesi li zaključala ulazna vrata kao što si rekla?" "Naravno." "A straţnja vrata.?" "Uvijek su zaključana", odgovorila je, "kad je klima uređaj uključen." "To ne bi spriječilo Gossa - ako je to Goss." Izvukao se između njenih bedara. "Znam da sam nešto čuo. Nečujno je izašao iz kreveta, paţljivo otišao do vrata spavaće sobe i nagnuo se prema naprijed, napeto slušajući. Navukao je ogrtač i uzeo pištolj s noćnog ormarića. "Donio si pištolj u moju kuću?", ljutito je rekla. "Da... i nije li ti drago zbog toga?" "Nije. Molim te, Jack. Bez pucnjave. Samo nazovi policiju." "Ne mogu. Slušalica nije spuštena." Gina je napravila grimasu, kao da je prvi put u ţivotu zaţalila svoju ludost. Pogledao je u bubanj kako bi se uvjerio da je pištolj napunjen. Bio je. "Pogledat ću dolje", rekao je. "Ti ostani ovdje." "Ne brini", uvjerila ga je. Paţljivo je otvorio vrata, drţeći pištolj ispred sebe. Hodnik je bio mračan. Stanje bio miran. Tiho je izašao i zatvorio vrata spavaće sobe. Ĉuo je kako ih je Gina zaključala za njim; nije bilo povratka. Provirio je niz stepenice, ali nije ništa vidio. Zakoračio je i polako se spustio niz prve četiri stepenice. S tog je poloţaja mogao vidjeti veći dio prizemlja, ali ne i kuhinju. Primijetio je telefon

kika☺crostuff.net

pored kauča, slušalica još uvijek nije bila poklopljena. Napravio je još nekoliko koraka i pričekao na dnu stepenica. Nije ništa vidio, niti čuo, a osjećao je samo lupanje vlastitog srca. Polako je prošao kroz dnevnu sobu i stavio slušalicu na mjesto. Okrenuo se i kada je ugledao ulazna vrata zastao mu je dah - bila su širom otvorena. Poskočio je kad je čuo naglu buku koja je dolazila izvana. Onda je shvatio da je to alarm od auta, koji je urlao s parkirališta. Nagonski je izjurio iz stana i potrčao niz stepenice, ostavljajući za sobom vrata otvorena. Došao je do svog auta i sledio se kad je iz prve ruke vidio jedan od očitijih razloga zašto čak i dvadeset godina stari kabriolet mora imati alarm. Crni platneni krov bio je u komadićima, razrezan od prednjeg do straţnjeg prozora. "Ne mogu vjerovati", rekao je Jack sam sebi. Trenutak kasnije glava mu se okrenula kad je čuo glasan vrisak iz unutrašnjosti Ginine kuće. Pojurio je uz stepenice i uletio unutra. "Jack!", vikala je Gina odozgo - iz Cindyne sobe. Trčao je uz stepenice s pištoljem ispred sebe i uletio u sobu. Gina je stajala u svom zelenom satenskom ogrtaču pokraj Cindynog mjedenog kreveta. Bila je sama. Povratio je dah i zabuljio se. Ruţičasti pokrivač bio je uredno skinut, otkrivajući čiste bijele plahte po kojima je bilo zamrljano nešto ţarko crveno i vlaţno što je izgledalo poput krvi. Pruţio je ruku i dodirnuo mrlju. "Kečap", rekla je Gina, kimajući prema praznoj bočici na podu, koja je bila izvađena iz njezinog hladnjaka. Oprezno se pribliţio Cindynom krevetu, a utroba mu se stezala dok je zamišljao što se noćas tu moglo dogoditi. Znao je da ne bi smio ništa dodirivati, ali bilo je vidljivo da se nešto nalazi ispod Cindynog jastuka -nešto, pretpostavio je, što je, tko god tu noćas bio, ţelio da on pronađe. Njeţno

kika☺crostuff.net

je prstima primio kut jastučnice. Polako, sa skroz ispruţenom rukom tako da moţe stajati što je dalje moguće, podignuo je jastuk. "Jack", glas joj je drhtao, "kog vraga radiš?" Ignorirao ju je. Nastavio je dizati, polako, dok ga nije ugledao. Cvijet -krizantemu. "Goss", rekao je spustivši jastuk natrag na mjesto. Odjednom je zazvonio telefon. Jackove su se oči srele s Gininima. Uspaničeni izraz na njezinom licu rekao mu je da se ona ni slučajno ne namjerava javiti. "Halo", javio se, trudeći se da zvuči smireno. Ĉetiri stambena bloka dalje, na uličnoj telefonskoj govornici, u mutnoj sjeni ispod treperave ulične lampe stajao je čovjeku razderanim plavim trapericama i poţutjeloj potkošulj i, pritišćući slušalicu na uho i pokrivajući mikrofon krpom. "Uranio si na moju zabavu", optuţivački je rekao. Jack je duboko udahnuo. Bio je to isti glas, ali je ton bio drugačiji. Ĉovjek je duboko disao, kao da je bio trčao, i glas mu je drhtao dok je govorio. "Došao si ranije, Swyteck. I sada samjako bijesan." Jack je ostao na vezi, ali nije mogao govoriti, paraliziran manijakalnim udisanjem tog luđaka koji je bio toliko bijesan da mu je ponestajalo daha. "Molim te", rekao je Jack, "razgovarajmo." "Rekao sam 4:30 ujutro", procijedio je. "I mislio sam 4:30 ujutro; ovo ti je posljednja prilika. Budi tamo - upola pet." Jack je počeo nešto govoriti, ali veza se prekinula. Ruka mu se tresla dok je spuštao slušalicu. "Što je to bilo?", pitala je Gina u strahu. "Moja posljednja pozivnica", rekao je.

kika☺crostuff.net

16. Dva sata kasnije Miami je bio u najdubljoj fazi sna, u onom jezivom, tihom periodu nakon što su i posljednji pijanci stigli kući, a prije nego su i oni najraniji krenuli na posao. Ĉulo se kucanje, a onda i udaranje po vratima. Eddy Goss se uspravio u krevetu i osluškivao, pitajući se je li stvarno nešto čuo. Novo lupanje gaje uvjerilo da ne sanja. Izašao je iz kreveta i zastao, pričekavši da mu se oči priviknu na tamu. Nije mogao upaliti svjetlo, isključili su mu struju nakon što nije platio posljednji račun. Koračao je malim, opreznim koracima iz spavaće sobe prema vratima, pomalo sumnjičav prema nepoznatom posjetitelju. Gurnuo je ruku ispod jastučića na kauču i izvukao pištolj, a zatim pritisnuo lice uz vrata i provirio kroz špijunku. Ţarulja koja je visjela ispred njegovih vrata bila je ugašena, i mogao je razaznati samo izobličenu siluetu. Ipak, prepoznao je tamno plavu policijsku uniformu, pa je spremio pištolj. Kaţnjavani prijestupnici nisu smjeli posjedovati oruţje. Otvorio je vrata i postavio se na nadmen način, kao i uvijek kad se obraćao policajcima. Na licu mu se pokazala zbunjenost kad je pogledao u oči čovjeka u uniformi. "Kog vraga...", izustio je, ali prije nego je stigao izgovoriti sljedeću riječ, uljez mu je uletio u stan, zalupio vrata za sobom i Gossa gurnuo u zid. Nije imao vremena razmišljati, potpuno shvatiti što se događa. U manje od sekunde, izraz uţasa koji je vidio na tolikim svojim mladim ţrtvama pojavio se na njegovom licu, dok je gledao u strijelčev tunel smrti i progutao dva metka s prigušivačem koja su mu probušila obraze i raznijela mu mozak kroz straţnji dio lubanje. Skliznuo je na pod, razmazujući ţarko crvenu mrlju po zidu i uz tupi udarac pavši na pod, poput zamršene grude, u lokvu krvi. Njegovo beţivotno tijelo leţalo je u tamnoj sjenci njegovog krvnika.

kika☺crostuff.net

Zatim su se vrata otvorila i sjenka je u času nestala - niz slabo osvijetljeni hodnik, niz stepenice i nazad na ulicu, odmicala se od mjesta zločina i kretala u noć, nošena usamljenom jekom iznošenih koţnih peta koje su udarale po pločniku... kao i svaki drugi ulični policajac koji obavlja ophodnju. 17. U 5:25 tog jutra 2. kolovoza policija je primila panični poziv. Tamnocrvena lokva krvi procurila je ispod zatvorenih vrata Gossovog stana, i napravila mrlju na prljavom zelenom sagu u hodniku. Primijetila ju je susjeda vraćajući se iz noćne smjene u bolnici. Adresa koju je ostavila na centrali bila je poznata svim detektivima Odjela za umorstva u gradu, poslije velikog publiciteta koje je pobudilo Gossovo suđenje. Svaki od njih bio bi sretan da vidi kako je Goss dobio svoje. Ali, šef tog odjela znao je točno tko bi se trebao javiti na poziv. "Uskoči u svoj auto, Lon", rekao je uletjevši u ured detektiva Lonza Stafforda. Rebrasti zaslon je lupnuo po staklenim vratima kad ih je otvorio. "Sunce još nije ni svanulo, a ja ću ti uljepšati dan." Stafford je podignuo pogled sa sportske stranice Miami Heralda koja mu je bila raširena na stolu. Kao i obično, bio je na svom radnom mjestu punih devedeset minuta prije nego što je njegova smjena u 7 ujutro sluţbeno počinjala, pijuckao kavu i umakao u nju krafne. Stafford je bio policajac skoro četrdeset i pet godina, od kojih je detektiv bio skoro dvadeset - bio je bivši marinac i radoholičar koji je skoro sve svoje slobodno vrijeme ispunjavao prekovremenim radom. Neki su govorili daje duţe radio jer je s godinama izgubio oštrinu - da je morao malo više raditi da bi dobivao malo manje zadovoljavajuće rezultate, poput čarobne lampe koju je trebalo tri puta protrljati za samo jednu ţelju.

kika☺crostuff.net

No, u najboljim danima Lonzo Stafford je bio najbolji detektiv za krvne delikte na odjelu. Nije griješio. Osim jednom u četrdeset i pet godina, a greška je bila tolika da je tuţiteljicu stajala sigurne osude. Za vrijeme razgovora koji se snimao video kamerom pozvao se na savjest osumnjičenika za ubojstvo i iznudio priznanje "govorom o kršćanskom pokopu". Zeznuo je slučaj protiv Eddyja Gossa. I Lonzo Stafford je mrzio Jacka Swytecka stoje to iskoristio protiv njega. "Što imaš za mene?", pitao je Stafford. "Leš", rekao je šef Odjela za ubojstva, nacerivši se. "Ĉetiri-nula-devet Ulica East Adam. Stan dvjesto sedamnaest." Zadovoljan osmijeh pojavio se na Staffordovom licu jer je odmah prepoznao adresu. "Hvaljen Isus", rekao je ustajući sa svoje stare plastične stolice. "Krećem." "Lon", rekao je šef, ušao u ured i zatvorio vrata. Stafford se na mjestu zaustavio zbog šefovog ozbiljnog pogleda. "Znam kako si se osjećao kad je onaj gad Goss bio oslobođen. Ja sam se isto osjećao. I ţelim da znaš da se neću ljutiti ako, samo ovaj put, tvoja istraga ne pokaţe rezultate." Stafford ga je tugaljivo pogledao, i nije izrazio neslaganje. Šef se okrenuo, a onda se zaustavio prije nego je otvorio vrata. "Zapravo", rekao je, uzdahnuvši, "ima još nešto. Odmah nakon što je nazvala Gossova susjeda, primili smo još jedan poziv. Neki tip koji se nije ţelio miješati. Nije ostavio ime i zvao je iz govornice ispred zgrade, pa nismo mogli otkriti njegov broj. Tvrdi da je vidio nekoga u policijskoj uniformi kako napušta stan dvjesto sedamnaest - baš u vrijeme kada je Goss upucan." Stafford je podignuo obrvu, ali nije ništa rekao.

kika☺crostuff.net

"Ništa ne znamo sa sigurnošću", nastavio je njegov šef, "ali pretpostavljam kako je moguće, nakon što porota Gossu nije dala ono što zasluţuje, da je jedan od naših ljudi odlučio preuzeti stvari u svoje ruke. Ne mogu reći da bih bio strašno šokiran da se to dogodilo. Ne mogu reći ni da bih bio jako razočaran. Dovoljno si dugo u poslu da znaš što ţelim reći. Tvoj posao nije da uhvatiš ubojicu. Moraš ubiti glasine." Stafford se lukavo nasmiješio. "Taj drugi poziv već mi zvuči kao da nikamo ne vodi." "Dobro. A sada, pođi, detektive. I pozdravi mi Eddyja Gossa." Dvojica muškaraca su se nasmijala dok su zajedno izlazili kroz vrata, smijući se onako kako to ljudi rade kad se u potpunosti slaţu. "Jutro, Lon", rekao je detektiv Jamahl Bradley svom partneru dok se sagnuo sa svoja dva metra ispod ţute policijske trake koja se protezala po širini hodnika ispred Gossovog stana. Zgrada je bila potpuno osigurana, a policajci u uniformama čuvali su stepenište na obje strane hodnika. Vrata stana 217 bila su širom otvorena, a ţuta je tenda prekrivala krvavi leš koji je blokirao ulaz. Jezoviti sjaj zore uvlačio se kroz jedini prozoru stanu. Vladala je tišina, osim povremenog kriještanja i šumova iz policijskih walkie-talkieja. Stafford je pogledao Bradleya i sklopio ruke preko svoje prepoznatljive odjeće: crvene kravate, bijele košulje i dvadeset godina starog plavog prsluka - "oznake", kao što je domoljubni bivši marinac volio reći. "Bilo je i vrijeme da se pojaviš", progunđao je Stafford.

kika☺crostuff.net

Bradley ga je pogledao na način koji je iskazivao zajedničko nepoštovanje koje su taj mladi Afroamerikanac i stari floridski bijelac otvoreno pokazivali jedan prema drugom. Ali njihovo zadirkivanje zapravo je pokazivalo njihove prave osjećaje. Duboko u sebi znali su da dobro surađuju; zapravo su se dopadali jedan drugome, i, više od svega, oboţavali su jedan drugoga dovoditi do ludila. "Imaš sreće da sam uopće dovukao svoje crno dupe ovamo", Bradley mu je odgovorio. "Tvoja kćer me nije htjela pustiti iz kreveta." Takva bi šala inače izazvala nuklearnu reakciju kod Stafforda. Ali sada ga uopće nije slušao. Stari je majstor upijao detalje, stojeći točno na otvorenim vratima, suţenih, oštrih očiju. Već je preko sat vremena bio na mjestu zločina. Trebao je samo još jednom dobro pogledati scenu, prije nego je preda "laboratorijskim štakorima" s odjela, koji su prikupljali krv, otiske prstiju, vlakna i sve drugo što su mogli naći. "Idemo", rekao je Stafford. "Idemo?", pitao je Bradley. "Aha", kimnuo je. "Nas dvojica moramo bitiu stanu Jacka Swytecka

prije nego upali jutarnje vijesti. Bradley se zbunjeno trgnuo: "Zašto?" "Zbog pravde", rekao je, a kut usana svinuo mu se u lukavi osmijeh. "Jedva čekam da vidim izraz lica tog nadmenog gada kad mu kaţem da je pola ruţnog lica njegovog klijenta završilo na njegovom zidu."

kika☺crostuff.net

Detektiv Bradley je uzvratio osmijeh. Kao i svi drugi u policiji, bilo mu je poznato kako je odvjetnik Eddyja Gossa preveslao Stafforda kad je svjedočio. "Ja vozim", rekao je. Otišli su iz Gossove zgrade u sedam ujutro, baš kad je počinjala jutarnja guţva, ali oni su išli u suprotnom smjeru. Stigli su do Jackove kuće za petnaest minuta, parkirali se na kolnom ulazu i marširali do ulaznih vrata, a Stafford je bio na čelu. Detektiv je triput glasno pokucao i čekao. Nitko se nije javio. No, Jackov auto je bio pred kućom, pa je opet pokucao, ovaj put glasnije. Paţljivo je osluškivao, a onda se zadovoljno nasmiješio kad su on i njegov partner čuli neko komešanje iznutra. Jack se iskobeljao iz svoje spavaće sobe i kroz dnevnu sobu doteturao do vrata. Oči su mu bile napuhnute i jedva ih je mogao otvoriti, a kosa mu je stršila na sve strane. Nije imao cipele niti majicu, samo široke kratke hlače u kojima je spavao. Zijevajući je odmaknuo zavjesu na prozoru pokraj vrata i pogledao kroz njega. Prepoznao je Sedan beţ boje, znao je da je to neoznačeni policijski auto i s radoznalošću se namrštio. A kad se na prozoru pojavilo poznato lice Lonza Safforda, njegova se radoznalost' pretvorila u brigu. Odmah iza iskusnog starog detektiva stajao je njegov mladi crni partner, kojeg je Jack prepoznao sa snimke Gossovog priznanja. Bradley mu se uţivo činio još višim i krupnijim. Imao je širok vrat poput dizača utega, kosa mu je sa strane bila kratka, a na vrhu ravna, poput gumice na olovci. Jackovo srce je zatreperilo kad je crni detektiv pogledao prema parkiranom Mustangu. Na sreću, krov je još uvijek bio spušten, pa rez nije bio vidljiv. Jack je s olakšanjem skinuo lanac s vrata i otvorio ih. "Dobro jutro", rekao je Stafford sluţbeno. "Svakako je jutro", Jack je odgovorio. "Moramo razgovarati."

kika☺crostuff.net

"O čemu?" pitao je Jack. "Imate li nešto protiv toga da uđemo?" "O čemu se radi?", ovaj put ozbiljnije. Stafford nije pokazao nikakve osjećaje. "Radi se o Eddyju Gossu." Jack je odmahnuo glavom. "Onda nemamo o čemu razgovarati. Ja više ne radim za Institut slobode. Više ne zastupam Gossa." "Mrtav je", rekao je Stafford. Jack se sledio: "Što?" "Goss je mrtav", ponovio je, kao da mu se sviđa kako to zvuči. "Pronašli smo ga u njegovom stanu prije nekoliko sati. Netko ga je ubio." "Jeste li sigurni?" "Vidio sam nekoliko leševa u ţivotu", rekao je Stafford. "Prepoznajem ubojstvo kad ga vidim. A sada", podignuo je obrvu, "hoće li vam smetati ako na trenutak uđemo?" "Naravno", rekao je Jack. "Smetat će vam?", pitao je Stafford, praveći se daje krivo razumio. "Ne", rekao je Jack, zbunjen. "Hoću reći, naravno da mi ne smeta." "Jer ne morate razgovarati..." "Ne smeta mi", potvrdio je Jack, malo prenapadno. "Uđite", rekao je i stao u stranu, propuštajući Stafforda i Bradleya. Dok je ulazio, Stafford je razmišljao o ironiji te situacije. Kad bi se detektiv s Odjela za umorstva pojavio na vratima bilo kojeg od Swyteckovih klijenta noć nakon ubojstva, Swyteck bi im prvi rekao da se gube. Stafford je bio zapanjen time kako odvjetnici gotovo nikada ne slijede vlastite savjete. "Sjednite", rekao je Jack kad je maknuo novine s kauča. Stafford ga je paţljivo promatrao, Jackovi pokreti bili su napeti, pomalo nervozni. Stafford je primijetio svjeţe crvene ogrebotine na njegovim golim leđima. Mogla mu ih je napraviti ţena,

kika☺crostuff.net

pomislio je. Imao je i ljubičastu masnicu na rebrima. Morala bi to biti prilično agresivna ţena. A i na straţnjem dijelu Jackove lijeve ruke nalazila se gadna posjekotina - kao od noţa. To baš nije nešto što bi ţena napravila u normalnim okolnostima. "Imate dobru posjekotinu", rekao je Stafford nakon što su on i njegov partner sjeli na kauč. Jack je spustio pogled, prateći detektivovo kimanje glavom prema njegovoj ruci. Odjednom ga je sada više boljelo nego kada se posjekao noţem. I izgledalo je gore. Sve je izgledalo gore nego sinoć. Postojao je leš i dva radoznala detektiva koja su traţila objašnjenja. "Ma nije to ništa", rekao je Jack. "Samo ogrebotina." "Prilično duboko za ogrebotinu", primijetio je Bradley. "Prije bih rekao da je rana." Jack se s nelagodom promeškoljio, osjećajući se pomalo ugroţenim sad kad je i Staffordov partner progovorio. Pogledao je Stafforda, a onda Bradleya. Ĉinilo se da ţele objašnjenje. Zato im ga je i ponudio. "Jučer sam radio na svom Mustangu", slagao je. "Otpuštao sam jednu čvrsto stegnutu maticu, znate - jednu od onih koje zarđaju i nepopustljive su. Gurao sam i gurao", rekao je, pokazujući lijevom rukom. "Ključ je skliznuo i porezao mi ruku." Stafford je sumnjičavo podignuo obrvu: "Nisam znao da ste ljevak, Jack." Jack je oklijevao, odmjeravajući svoj odgovor. "Nisam. Ali, koristim obje ruke." "Jednako ste spretni s obje?", pitao je Bradley. "Ne, ne sasvim, ali kad god radim na autu, koristim obje ruke. Kad se jedna umori, koristim drugu. Znate kako je", nervozno se nasmiješio, "posebno s čvrsto stegnutim maticama." Stafford je polako, napadno kimnuo, kao da ţeli reći: "Ti si glupan i laţljivac, ali pustimo sad to." "Onda", rekao je Jack, "niste došli ovamo razgovarati o autima."

kika☺crostuff.net

"Nismo", sloţio se Stafford. "Ovdje smo zbog Gossa. Samo iz rutinskih razloga. Trebamo pet minuta vašeg vremena. Hoće li vam biti problem odgovoriti na nekoliko pitanja?" "Naravno", Jack je slegnuo ramenima. "Bit će vam problem?", rekao je Stafford, ponovo izazivajući. "Ne, neće", Jack se obrecnuo. Detektiv je zapazio njegov nervozni ton. Stafford je nastavio s tom igrom. "Stvarno, u redu je ako ne ţelite razgovarati, Jack. Hoću reći, ne morate razgovarati s nama." "Znam to", rekao je Jack suho. Staffordove oči su se suzile. "Imate pravo, znate, da ništa ne kaţete." Jack je preokrenuo očima. "Imate pravo na odvjetnika", nastavio je Stafford. "Ako ga ne moţete priuštiti..." "Ĉitate li mi vi to moja prava?", pitao je Jack. "Mislim, zaista?" Staffordov izraz lica bio je smrtno ozbiljan. "Gledajte", rekao je Jack, "ja znam da vas dvojica samo radite svoj posao. Ali istina je da nitko neće biti strašno uzrujan ako ne uhvatite tipa koji je upucao Eddyja Gossa." "Kako znate da je ubijen iz pištolja?" Jackovo lice izgubilo je svaki izraz. "Samo sam pretpostavio da je upucan", Jack je izvrdao. "Ţelio sam reći ubijen, ništa drugo." Stafford mu je ponovo polako i naglašeno kimnuo, a stare su detektivske oči zasjale kad je izvadio mali blok i olovku iz unutrašnjeg dţepa kaputa. "Hoće li vam smetati ako nešto zapišem?" Jack se na trenutak zamislio. "Mislim da je ovo otišlo predaleko." "To je svakako vaše pravo", rekao je Stafford slegnuvši ramenima. "Niste duţni surađivati."

kika☺crostuff.net

"Nije da ne ţelim surađivati." "Hej", umiješao se Bradley, kao da ţeli smiriti Jacka. "U redu je." Jack je mukom progutao, potpuno nesvjestan koliko je bilo očito da su ga sasvim zbunili. Detektivi su ustali s kauča i on ih je otpratio do vrata. "Još ćemo se vidjeti, Jack", obećao je Stafford. Jack nije pokazao nikakvu reakciju. Samo je zatvorio vrata čim su oni izašli i otišao do prozora, promatrajući dvojicu detektiva kako su jedan uz drugog odšetali do svog auta. Očekivao je neku povratnu informaciju, ali nisu se ni pogledali sve dok Bradley nije sjeo za volan, a Stafford na suvozačevo sjedalo. "Na podu u Gossovom stanu nalazio se noţ za odreske", rekao je Stafford dok je njegov partner izlazio iz kolnog ulaza. Bradley je pogledao svog suputnika, a onda opet pogledao cestu, vraćajući se na ulicu: "Pa?" Stafford je sjedio u tišini, razmišljajući. "Provjeri otiske kod forenzičara. To prvo." "Naravno", Bradley je slegnuo ramenima, "nema problema." "A onda nazovi Udrugu pravnika Floride. Oni imaju otiske svih odvjetnika. Reci im da ti treba uzorak Swyteckovih." "Ma daj, Lon", progunđao je. "Malo smo se zabavljali s tipom, igrajući se s pravima iz Mirandina zakona, i sve to. Ali, ne misliš stvarno da je on ubio Gossa." "Ĉuo si me", Stafford je ljuto rekao. "Provjeri to." Bradley je uzdahnuo i odmahnuo glavom: "Swyteck, ha?" Stafford je buljio u kontrolnu ploču. Odškrinuo je prozor, zapalio cigaretu i duboko, sa zadovoljstvom, uvukao dim. "Swyteck", potvrdio je, a s usana su mu izlazili dim i prijezir. "Branitelj smeća."

kika☺crostuff.net

18. Noţ za odreske pronađen u Gossovom stanu dao je lijepi uzorak otisaka, a sljedećeg ponedjeljka popodne detektiv Stafford je smatrao da su još ljepši, kad su iz Udruge pravnika Floride stigli otisci Jacka Swytecka. "Slaţu se!", Stafford je uzviknuo nakon što je uletio u ured drţavnog odvjetnika. Wilson McCue je provirio preko vrha svojih naočala bez okvira, a spisi na kojima je radio bili su rašireni po njegovom stolu. Stafford je zatvorio vrata za sobom i uplovio u sobu s dječačkim entuzijazmom. "Swyteckovi su otisci po čitavom noţu", rekao je uz osmijeh. Tuţitelj se zavalio u stolac. Da je bilo tko osim Lonza Stafforda nenajavljen uletio u njegov ured, izbacio bi ga naglavačke. Ali, Lonzo Stafford je uţivao poseban status - zaradio ga je prije više od pola stoljeća kadje jedanaestogodišnji Lonnie ušao u pakt s osmogodišnjim Williejem da će "ostati prijatelji, bez obzira na sve". Kao dječaci lovili su u istim poljima, hvatali ribe u istim jezerima, i išli u istu školu; Lonzo uvijek vremenski nekoliko koraka ispred Wilsona, ali je Wilson uvijek bio puno bolji po ocjenama. Sada, sa šezdeset i pet godina, Wilson je izgledao kao da ima barem sedamdeset i pet, čak i za dobrih dana. "Ţelim da sazoveš porotu", rekao je Stafford. Tuţitelj se nakašljao svojim pušačkim kašljem, a zatim zapalio Camel: "Zašto?" Stafford je zgrabio zapaljenu cigaretu od prijatelja i počeo je pušiti, šećući dok je govorio: "Zato što imam osumnjičenog", odgovorio je, "za ubojstvo Eddyja Gossa." "Aha", rekao je Wilson podrugljivo, "imam i ja. Njih otprilike dvanaest milijuna. Svi koji su vidjeli video snimku priznanja te ţivotinje, sumnjivi su. Eddy Goss je zasluţio da umre, i svi su ţeljeli

kika☺crostuff.net

njegovu smrt. Ne postoji niti jedna porota na svijetu koja bi osudila tipa koji je svijetu učinio uslugu i raznio Gossu mozak." Stafford je podignuo obrvu: "Osim ako je tip koji je to učinio isti oholi branitelj koji je njega - i druge slične tipove - oslobodio i vratio na ulicu." McCue je bio razuman: "Već vidim novinske naslove: 'Drţavni odvjetnik republikanac napada sina demokratskog guvernera.' Bit će gadno, Lon. A guvernerski izbori su za samo tri mjeseca, bolje ti je da imaš dovoljno streljiva ako ćemo započeti rat." Stafford je povukao dim cigarete: "Imamo dovoljno", rekao je, a dim mu je izlazio kroz nosnice. "Imamo Swyteckove otiske na dršci noţa kojeg smo pronašli na podu. Dao sam i oštricu na analizu. Na vrhu je bilo krvi. AB negativna. Vrlo rijetka grupa. Takvu Swyteck ima. U laboratoriju su na njoj pronašli i ostatke ribe, što je prema obdukcijskom izvještaju Goss večerao. I, najbolje od svega, krv je došla poslije, nakon ribe." "Što znači?" "Što znači da mogu dokazati da je Jack Swyteck bio u ţrtvinom stanu u noći kad je ovaj ubijen, a poslije večere, i mahao noţem." "I imaš ţrtvu koja je ubijena iz pištolja", uzvratio je tuţitelj. "Rekao bih da nam treba još nešto." "I ima još. Samo nekoliko sati nakon ubojstva, otprilike u sedam ujutro, razgovarali smo sa Swyteckom. To je bilo prije nego je bio osumnjičen. Swyteck je otvorio vrata u kratkim hlačama. Ravno iz kreveta. Bio je strašno nervozan. Imao je veliku masnicu na rebrima. Nešto što je izgledalo poput ugriza na trbuhu. Svjeţe crvene ogrebotine na leđima. Imao je i otvorenu ranu na gornjoj strani lijeve šake. Izgledala je kao ubodna rana, i meni i Bradleyu. Na prvi je pogled izgledao kao da je nedavno imao s nekim obračun."

kika☺crostuff.net

"A on će reći da je pao niz stepenice." "Moţda", rekao je Stafford, a glas mu je dobivao na intenzitetu, "ali bit će mu teško objasniti kako je znao da je Goss ubijen iz pištolja prije nego smo mu mi to rekli." "Kako to misliš?" "Provjerio sam u medijima. Nije bilo nikakvih izvještaja o Gossovoj smrti do skoro osam sati. Mi smo se u Swyteckovoj kući pojavili u sedam, i rekli smo mu da je Goss ubijen, ali mu nismo rekli kako. Swyteck je znao da je ubijen iz pištolja. Rekao je to. Mislim da mu je pobjeglo, ali on je pričao o pucnjavi prije nego mi." McCue je slušao sa zanimanjem. "Pribliţavamo se", rekao je. Zastao je kako bi si protrljao sljepoočice i na trenutak razmislio. "Zašto ga jednostavno ne uhapsiš, Lonnie. Znaš, moţda zbog provale ili nečeg sličnog, ako ga samo ţeliš razdraţiti?" Staffordove su se oči prijezirno suzile: "Ne ţelim ga samo razdraţiti. Ţelim osuditi tog tipa." "Zbog onoga što ti je učinio na Gossovom suđenju?", pitao je McCue izravno. "Zato što je kriv. Ĉinjenica da bih ja iznimno uţivao u tome da ga sredim ne mijenja na stvari. Ne bih obiljeţio njega, niti bilo koga drugog od onih aktivista u Institutu slobode samo da se osvetim. Swyteck je to učinio. Uvjeren sam u to. Poludio je i raznio glavu gadu koji mu je bio klijent. Zeznuo je - i to jako. I ja ţelim biti taj koji će ga natjerati da za to . plati." Tuţitelj je duboko uzdahnuo. "Ne smijemo pogriješiti u ovom slučaju." "Neću pogriješiti. A da si vidio Swyteckovo lice tog jutra nakon ubojstva kao što ja jesam, znao bi. Osjećam nešto u vezi s ovim, Wilsone. Nije to neki ludi osjećaj koji te obuzme kad se jednog dana probudiš i pročitaš horoskop. Ovaj se temelji na cijelom ţivotu rada u policiji. I svih godina koliko me poznaješ, jesu li te moji nagoni ikada odveli u krivom smjeru?"

kika☺crostuff.net

McCue je skrenuo pogled. Potpuno je vjerovao svom prijatelju, ali to izravno pitanje podsjetilo ga je da je moţda postojao jedan slučaj kad su ga nagoni Lonza Stafforda odveli u krivom smjeru - i to pogubno. Radilo se o optuţbi za ubojstvo prvog stupnja koju je Stafford izgradio na insinuacijama. McCue je pristao i poslao slučaj na sud, ali kad je sve završilo čak se i on pitao je li Stafford optuţio krivog čovjeka. Sada je to, naravno, bilo hipotetičko pitanje. Porota ga je osudila. Guverner Swyteck je potpisao njegovu smrtnu presudu. Drţava ga je pogubila. Nije ga više bilo. No, McCue ga nikada neće zaboraviti. Zvao se Raul Fernandez. "Pusti me da razmislim preko noći", rekao je McCue svom prijatelju. "Što još ţeliš?" Nelagodno je slegnuo ramenima. "Stvar je u tome da je tako puno ljudi ţeljelo smrt Eddyja Gosa. Moramo razgovarati i s drugim osumnjičenima. Moramo razgovarati sa susjedima. Moraš se uvjeriti da negdje ne postoji neki svjedok koji će upropastiti cijeli slučaj i reći da je vidio nekoga kako bjeţi iz Gossovog stana, a dim je izlazio iz cijevi njegovog .38-kalibarskog pištolja. Netko tko ni slučajno ne bi mogao biti Swyteck. Kao na primjer ţena ili crnac dvometraš, ili prijatelj jedne od Gossovih ţrtava, ili..." "Policajac", ubacio se Stafford sumornim tonom. "Taj poziv policiji o tome kako je policajac viđen blizu Gossovog stana, preplašio te, zar ne?" McCue je skinuo naočale. "Zabrinut sam zbog toga, točno. Isto kao i tvoj šef. Zato ti je to i rekao kad te stavio na slučaj." Stafford je odmahnuo glavom. "Znaš isto kao i ja, Wilsone, da ako bi stvarno policajac otišao ubiti Gossa, ne bi se pojavio u njegovom stanu u uniformi. Zaustavio bi Gossa na ulici, ubio ga u "samoobrani" i ostavio mu nekakav pištolj u hladnoj, mrtvoj ruci."

kika☺crostuff.net

"Moţda", rekao je McCue, "ali činjenica je da mi razgovaramo o guvernerovom sinu. I razgovaramo o optuţbi za ubojstvo prvog stupnja. Neću dovesti taj slučaj pred porotu, prije nego što prikupiš nekakve dobre, čvrste dokaze." Staffordove oči su se zaţarile. Izgledao je ljuto, ali nije bio. Uzeo je to kao izazov. "Nabavit ću ih", zavjetovao se. "Nabavit ću što god ti je potrebno da izvedemo Swytecka pred pravdu." McCue je kimnuo: "Ako postoji, siguran sam da hoćeš." "Postoji", odgovorio je Stafford, vrlo ozbiljnim tonom "Znam da postoji. Jer ovdje", lupnuo se po grudima, "znam da je Swyteck kriv." Brzo je ustao sa stolice i krenuo prema vratima, a zatim gurnuo ruku u dţep kaputa i stao na mjestu, kao da je odjednom nešto pronašao. "Koji je ovo vrag?", pitao je, očito pretjerano glumeći dok je izvlačio plastičnu vrećicu iz dţepa. McCue se nasmiješio. Znao je da njegov prijatelj nešto sprema. "Ma, nek' sam proklet", rekao je Stafford i zaigrano se rukom lupnuo po čelu. Mačji osmijeh koji je zadrţao na sebi sada mu se raširio od uha do uha. "Skoro sam ti zaboravio reći najbojji dio, Wilsone. Znaš, nitko u vrijeme Gossove smrti nije čuo nikakve pucnje. Ĉini se nemogućim, stvarno, da u takvoj zgradi nitko nije ništa čuo - osim, naravno, ako čovjek koji je sredio Gossa nije imao prigušivač na svom .3 8-kalibarskom pištolju. Zbog čega ovo i je tako vaţno", rekao je podigavši plastičnu vrećicu s dokazima pred tuţiteljeve oči. "A što to točno jest?" "Prigušivač", rekao je Stafford samodopadno, "za .38-kalibarski pištolj." "Odakle ti?" "Bio je ispod prednjeg sjedala u autu Jacka Swytecka."

kika☺crostuff.net

McCueove su se oči proširile od zanimanja, a zatim od brige. "Nadam se da si imao nalog za pretres?" "Nije mi trebao. Ovo smo dobili preko mehaničara iz garaţe Kaiser -Swyteckovog mehaničara. Ĉini se da naš najdraţi odvjetnik svaki drugi dan tamo ostavlja svoj Mustang zbog nečega - vozi pravu krntiju. U četvrtak ujutro dovezao je auto da mu poprave krov. Nekoliko sati kasnije, vlasnik radionice uhvatio je jednog od mehaničara kako krade stvari iz automobila njihovih mušterija i pozvao nas je. Jedan od auta koje je taj masnjak opljačkao bio je i Swyteckov. I što misliš da se našlo u njegovom plijenu?" Stafford se široko nasmiješio. "Prigušivač." "To je jako čudna slučajnost, Lonnie, da je ta propalica kopala po Swyteckovom autu. Jesi li siguran da se baš to dogodilo?" "Vlasnik garaţe će me sto posto podrţati", rekao je, značajno namignuvši McCueu. McCue se zavalio u stolicu, sa zadovoljstvom sklapajući ruke na trbuhu. "Lonnie", rekao je s osmijehom moćnika, "sada imamo nešto." 19. "Ĉetrdeset i tri puta su vas zvali novinari, guverneru", izvijestila je tajnica Harryja Swytecka, ţureći za kandidatom-po-danu a guvernerom-po-noći, dok je on jurio prema svojem prostranom uredu. "I to samo u posljednjih sat vremena." "O, za Boga miloga", progunđao je guverner, i, bacivši svoj tamni sako na kauč opustio je kravatu i zavalio se u svoj koţni stolac iza izrezbarenog stola od mahagonija, iscrpljen. Prije početka kampanje opuštalo ga je tako se zavaliti u svojoj fotelji, ispod drţavne zastave, među mjedenim

kika☺crostuff.net

lusterima, luksuznim bijelim stropovima i ogromnim nadsvođenim prozorima s crvenim baršunastim zavjesama koje su ga podsjećale na to da je zaista guverner. Ali sad kad se kampanja zahuktala, to ga je raskošno okruţenje podsjećalo samo na to da mora biti ponovo izabran kako bi zadrţao tu poziciju moći na još četiri godine. "Koga sam ovaj put uvrijedio?" pitao je, samo se napola šaleći. "Nikoga", razuvjerila ga je tajnica, stavljajući mu vruću šalicu čaja s limunom na stol. Posluţila ga je bez osmijeha, izraz lica bio joj je sasvim poslovan. Sa svojom sijedom kosom u punđi i bijelim svilenim šalom čvrsto omotanim oko vrata, imala je toplinu časne sestre pod zavjetom šutnje. No, kad se radilo o članovima ureda političara, osobnost je bila mala ţrtva pred osamnaest godina učinkovitosti i nepodijeljene odanosti. "Sigurna sam da samo ţele vaše mišljenje prije vijesti u šest sati", rekla je, "ništa više." Guverner se sledio kad je prinio čaj usnama. I nakon svih ovih godina još uvijek gaje smetalo to što Paula kao daje uvijek znala sve o najnovijim vijestima prije nego što je on o njima bilo što znao. "Mišljenje o čemu?", pitao je pomalo plaho. Pogled joj je bio sumorniji nego inače. "O vašem sinu, naravno." Njegova se plahost pretvorila u zabrinutost. "Što je s mojim sinom?" "Campbell je na putu ovamo", rekla je, izbjegavajući pitanje. "Oh će vam objasniti." Nekoliko trenutaka kasnije vrata su se otvorila, i guvernerov glavni pomoćnik, Campbell McSwain, sjurio se u ured, zamalo pokosivši Paulu koja je izlazila. Campbell je bio privlačan tridesetosmogodišnji princetonski đak koji je izgledao kao da ne bi znao što je to radnik, osim ako mu on ne gradi kuću, ali je njegova nenadmašna vještina da prosječnom glasaču prikaţe Harolda Swytecka kao običnog čovjeka velikim dijelom bila zasluţna za njegovu pobjedu prije četiri

kika☺crostuff.net

godine. Campell je bio odjeven u svoje uobičajene Bass mokasinke, hlače kaki boje, pulover marke Brooks brothers preko bijele polo majice, ali njegov izraz lica i raširene oči bile su puno izraţajnije. "Oprostite gospodine", rekao je Campbell hvatajući zrak. Trčao je cijelim putem do guvernerovog ureda. "Upravo sam telefonski razgovarao s Uredom drţavnog odvjetnika Okruga Dade." "Drţavnog odvjetnika?" "Radi se o vašem sinu, gospodine. Naši nam izvori kaţu da je on meta istrage. Glavni je osumnjičenik za ubojstvo Eddyja Gossa." Guvernerova su se usta otvorila, kao da ga je netko upravo udario u grudi. "Goss je mrtav? I oni misle da je Jack to učinio? To je ludo. To je nemoguće. Jack nije ubojica. Sigurno se radi o grešci." "Pa, bila istina ili ne, guverneru, to je grozan udarac za nas. Prije mjesec dana nitko ne bi pomislio da bi bivši drţavni povjerenik za osiguranje predstavljao ozbiljan izazov popularnom kandidatu kao što ste vi. Ali, on jako dobro napreduje. Proslavio se borbom protiv pronevjere, ali je bio dovoljno razuman da ne pretjeruje u tolikoj mjeri da mu velike tvrtke ne bi otvorile novčanike kad je počela kampanja. Posljednje ankete pokazuju da imate prednost od samo četiri posto. No, ovo bi moglo sve promijeniti. Mediji su već navalili. Ĉetrdeset i tri poziva, kaţe Paula." Guverner se nagnuo naprijed u svom stolcu i pogledao svog pomoćnika. "Tu se radi o mom sinu", ljuto je rekao. "Ne razgovaramo o lošim napisima u novinama ili postocima u anketi javnog mnijenja." Campbell se ispravio: "Oprostite guverneru", tiho je rekao. "Hoću reći... samo da, znam da vi i vaš sin niste baš bliski. Barem ne otkad vas ja poznajem. Pretpostavljam da sam mogao imati više obzira."

kika☺crostuff.net

Guverner je ustao iz stolca, okrenuo se i polako otišao do velikog prozora koji je gledao na vrt i dvorište. "Istina je", rekao je, govoreći jednako sebi kao i svom pomoćniku, a glas mu je odlutao, kao da se povlačio u svoje najdublje misli. "Jack i ja nismo bili tako bliski kako bih ţelio." % Campbell gaje zabrinuto gledao, smišljajući što bi rekao. "Vaš sinje meta istrage - osumnjičen je", rekao je. "Odvjetnici mi kaţu da postoji barem teoretska mogućnost da ne bude optuţen." Harry je zahvalno kimnuo zbog Campbellovog pokušaja da bude utješan. Ali u glavi je već mogao vidjeti groznu optuţbu: "Jack Lawrence Swyteck je sa zlobnim namjerama svjesno počinio ubojstvo prvog stupnja." Ponekad si nije mogao pomoći a da se ne pita, je li sudbina odlučila da bude odvojen od Jacka, je li poloţaj zvijezda odredio da se neće slagati. Ali znao je da je to izvlačenje, pokušaj da zaniječe vlastitu umiješanost u stvaranju Jackovih... što su to bile? Neuroze? Problemi? Zbunjenost, nesumnjivo. S dubokim osjećajem krivnje, Harry se prisjetio prvog puta kad je njegov sin bio optuţen za ubojstvo - imao je pet godina... Harry je stigao na kolni ulaz otprilike u vrijeme večere i ţurno prošao stazicom do ulaznih vrata. Vidio je svog malog sina kako tuţno viri kroz prozor spavaće sobe, kao da je zbog nečega kaţnjen. Prije nego je Harry uspio zatvoriti vrata i ući u kuću, Agnes je urlala na njega zbog Jacka i raspela koje je pronašao. Harry ju je pokušao smiriti, ali ona je bila odlučna u namjeri da to rasprave. On je odjurio u kuhinju i zatvorio vrata, kako ih Jack ne bi čuo, ali gorka se svađa nastavila. "Rekla sam ti da ne ţelim više te stvari u kući", rekla je Agnes. "Ja sam sada tvoja ţena. Zaboravi prošlost, Harry. Neću trpjeti da imaš svoj mali hram." "To nije za mene. Ĉuvam te stvari za Jacka, kad bude dovoljno star da moţe razumjeti."

kika☺crostuff.net

"Ne vjerujem u to ni trenutka", viknula je. "Ne misliš na Jacka. Misliš na sebe. Ţiviš u prošlosti otkako si donio tog dečka kući a nju ostavio. Ne ţeliš zaboraviti. Priznaj Harry, mrziš me zato što nisam ona. I mrziš vlastitog sina zato što ju je ubio." "Šuti!", viknuo je i zaletio se prema njoj. "Da se nisi usudio podignuti ruku na mene! To je bolesno Harry. I meni je toga dosta." Ispred kuhinjskih vrata petogodišnji je Jack drhtao od šoka i straha zbog onoga što je učinio svojoj majci. Iskrao se iz svoje sobe i na prstima otišao u hodnik, pronašao mjesto iza velike tropske biljke, točno ispred kuhinje, gdje su njegov otac i pomajka vodili bitku. Ţelio je čuti istinu - ali istina je bila više nego što je bilo koji petogodišnjak mogao podnijeti. U transu je zakoračio unazad, spotaknuo se preko postolja koje je drţalo biljku i poslao i sebe i biljku na pod. Buka iz hodnika odmah je utišala svađu u kuhinji. Harry je izjurio van i ugledao Jacka kako leţi na podu, pokraj prevrnute biljke. Pogledi su im se sreli, ali niti jedan nije progovorio. Harold Swyteck nije morao pitati koliko je njegov sin čuo. Izraz na njegovom licu rekao mu je da je čuo sve. I nakon toga dana, više nikada nisu jedan drugog pogledali na isti način... "Slušate li me gospodine?", pitao je Campbell. Guverner ga je blijedo pogledao. Misli su mu bile negdje drugdje. "Oprosti", rekao je, pokušavajući se otrgnuti od uspomena. Ali i dalje je mislio na Jacka. Nakon toliko razočaranja i kajanja, ţelio je pomoći svom sinu. Ali, s obzirom na njihovu burnu prošlost, to neće biti tako jednostavno. Jack će sigurno odbiti sve njegove pokušaje. "Guverneru", prekinuo ga je Campbell, "očito je da sada ne ţelite razmišljati o tome. Ne pokušavam biti bezosjećajan. Razumijem da vam je, unatoč svim nesuglasicama, Jack i dalje sin.

kika☺crostuff.net

To se mene stvarno ne tiče. No, moj je posao da se vas ponovo izabere. I, sviđalo se to vama ili ne, mi moramo procijeniti probleme vašeg sina s političke strane. Na stranu s osobnom tragedijom, gospodine, činjenica ostaje da ako Jack Swyteck izgubi na sudu, Harold Swyteck gubi izbore. Politički rečeno", hladno je rekao, "sve se na to svodi." Harryja je Campbellov plaćenički pogled razljutio, ali također je cijenio jednostavnu logiku njegovih riječi. Campbell je bio upravu: Ako pomogne Jacku, pomoći će svojoj karijeri. I to je bio odgovor na problem - neka vrsta obrnute psihologije. Jack ne bi prihvatio pomoć ako bi njegov otac to činio samo zbog svog sina. Ali, ako bi guverner to činio zbog sebe, zbog vlastitih političkih razloga, Jack mu ne bi ništa dugovao. Tako bi mogao pomoći Jacku - i, još vaţnije, biti siguran da će mu Jack to dopustiti. "Potpuno si upravu", rekao je guverner, smiješeći se u sebi. "Izgleda da nemam izbora osim da pomognem svom sinu - kako god mogu."

20. Nakon samo tjedan dana u Rimu Cindy Page se tog popodneva vratila u Miami. Fotografiranje u Italiji sluţbeno je bilo otkazano. Ispalo je da je Chet imao puno više rekreacijski pogled na njihov "poslovni" put nego ona - što je postalo jasno onog trenutka kad je otkrila da je u svakom gradu na njihovoj turneji rezervirao po jednu hotelsku sobu s bračnim krevetom. Povrijedilo ju je kad je saznala da posao nije dobila zbog svog umijeća s foto-aparatom.

kika☺crostuff.net

Gina ju je pokupila kod podizanja prtljage, ali nije bila baš pričljiv vozač za vrijeme voţnje kući s aerodroma. Rekla je Cindy da se ne osjeća baš najbolje, a to je bila istina. Od svih stvari koje je Gina učinila u ţivotu, sada je shvatila da je odlazak u krevet s Jackom bila najniţa. Nekako se činilo laganim gledati Jacka kao "slobodnu lovinu" neku večer, kadje mislila da Cindy putuje prema Vječnom gradu sa svojim bivšim ljubavnikom. Ali brzi povratak njezine prijateljice samo je potvrdio ono što je Gina cijelo vrijeme sumnjala: unatoč ruţnim riječima koje su Jack i Cindy izmijenili kad su posljednji put bili zajedno, među njima još ni blizu nije bilo gotovo. Kad su stigle do kuće, Gina se povukla ravno u spavaću sobu. Bacila se u krevet i pronašla bijeg u reprizi emisije: "Stil ţivota bogatih i slavnih." Cindy je ostavila svoj kofer pokraj vrata i otišla ravno u kuhinju. Takozvani obrok u avionu bio je ukusan otprilike kao i kuhana salata. Brzo si je u mikrovalnoj pećnici isprţila porciju pomfrita, a zatim otvorila hladnjak u potrazi za kečapom. "Gina", viknula je, "gdje je Heinz?" Gina nije odgovorila. "Pa, dobro", rekla je Cindy slijeţući ramenima. Balansirajući tanjur s krumpirićima u jednoj ruci, a dijetnu Coca Colu u drugoj, krenula je prema dnevnoj sobi. Sjedajući na kauč zgrabila je daljinski upravljač i uključila televizor. Glavna priča na svim lokalnim večernjim vijestima bila je ista. Došla je baš na vrijeme za juţnofloridsku, gradsku verziju ekskluzivne priče o tome kako je, "u šokantnom razvoju događaja u istrazi ubojstva Eddyja Gossa glavni osumnjičeni Jack Swyteck." Zatečeno je buljila u Jackovo lice na televizijskom ekranu, uokvireno impozantnim grafičkim prikazom vage pravde. "O Boţe", promrmljala je. Pritiskala je gumbe na daljinskom upravljaču i

kika☺crostuff.net

mahnito mijenjala programe, pokušavajući ih gledati sve odjednom. Nije mogla vjerovati u to što se događalo, čak i nakon što je to čula iz usta svakog spikera na vijestima u gradu. Nakon deset minuta bilo joj je dosta, kad su se prilozi na svim programima pretvorili u "uţivo i ekskluzivno", i puštali razgovore sa doslovno svakim ljubiteljem publiciteta u gradu koji je tvrdio da "poznaje" Jacka Swytecka. Zgađeno je isključila televizor. Nitko od tih ljudi nije poznavao Jacka kao ona. On nije bio ubojica. Ruke su joj se tresle i zavalila se duboko u kauč. Nije bila sigurna što da učini. Da li da mu se javi da se vratila - ako mu treba prijatelj? Pitala se zašto se, zapravo, vratila. Je li stvarno bilo neophodno otkazati fotografiranje po Italiji? Vjerojatno je mogla postaviti nekoliko osnovnih pravila u svojoj vezi sa Chetom i obaviti posao - osim, naravno, ako je njezina veza s Jackom nije podsvjesno dovukla natrag u Miami. Pogledala je prema telefonu. Razgovor s njim ne bi bio dovoljan. Ne nakon svađe koju su imali posljednji put kad su se vidjeli. Morala ga je vidjeti. Zgrabila je torbicu sa stolića za kavu, "Vraćam se kasnije", viknula je prema stepenicama, a onda izjurila kroz vrata. Sunce je zašlo i dok je Cindy stigla do Jackove kuće već su se uključile ulične svjetiljke. Ĉak i dok je tamo ţivjela, nije voljela sama dolaziti poslije mraka. Jack je tvrdio kako voli saditi nasade, ali što je zapravo mislio bilo je da voli zelenilo svih vrsta, i to u velikim količinama. Njegov je "travnjak" bio gusti pokrivač tropske, grmolike paprati i svega drugog što nije izgledalo kao korov. Velike guste palme i fikusi s puno lišća bili su razbacani posvuda i stvarali niz zastrašujućih sjena. To je bilo dovoljno da se svaka dvadeset

kika☺crostuff.net

petogodišnja plavuša u kratkim trapericama i bijeloj majici bez rukava osjeti nelagodno. Noću ju je to mjesto uvijek podsjećalo na Dorothy u zemlji Oz koja se sukobljava s jabukovim drvećem koje govori. Zbog nervoze je došla do ulaznih vrata u nekoliko sekundi. Svjetlo na trijemu se upalilo prije nego je stigla pokucati, i vrata su se naglo otvorila. Jack je stajao na vratima, i izgledao zbunjen. "Cindy, što radiš ovdje?" "Vidjela sam priču na vijestima. Pomislila sam da ţeliš razgovarati." "Divna si", rekao je i raširio ruke. Zakoračila je naprijed i prihvatila njegov zagrljaj. "Nakon što si otišla htio sam te nazvati i reći ti da mi je ţao, ali osjećao sam se kao kakav kreten." Ĉvrsto ju je stisnuo i pogledao u oči. "Moţeš li mi oprostiti?" "Pokušajmo zaboraviti da se to dogodilo", rekla je Cindy. "I ja sam se grozno osjećala zbog onog što sam rekla." "Ne, ne, imala si pravo", usprotivio se. "Bio sam potpuno poludio. Ali...", zbunjeno je odmahnuo glavom, "što se dogodilo u Italiji?" Oslobodila se njegovog zagrljaja i zabrinuto ga pogledala. "To nije ni pribliţno vaţno kao ono što se s tobom događa." Duh mu je potonuo. Prije samo sat vremena, nakon što je odgledao vijesti u šest sati, mislio je da će proći dugo vremena prije nego što ponovo bude sretan. "Valjda znaš sve o istrazi", rekao je, još uvijek ne mogavši potpuno vjerovati u razvoj događaja. Kimnula je. "Moram li ti reći da nisam to učinio?" Pogledala ga je u oči. "Znam da nisi."

kika☺crostuff.net

Krenuo ju je ponovo zagrliti, ali paţnju mu je odvukao auto koji je dolazio na kolni ulaz. Bio je to policijski auto - zapravo ne jedan već dva. A u prvom je sjedio detektiv Lonzo Stafford. "Moram razgovarati s ovim tipovima", Jack je rekao Cindy i pokazao joj da uđe. Isprva je oklijevala, ali onda je ušla u kuću. Stafford je klipsao preko stazice i zauzeo Cindyno mjesto na trijemu. Njegov plavi pulover bio je zguţvaniji nego inače, kravata olabavljena, a na njegovom umornom starom licu kao da se pojavilo još nekoliko bora. Očito je bio naporno radio, ali sjaj u njegovim sivim očima jednako je tako jasno pokazivao da će njegov naporni rad dati rezultate. "Imam nalog kod sebe, prijatelju. Vrijeme je za malu pretragu." Jack je uzdahnuo, laknulo mu je što nije imao nalog za njegovo uhićenje. "Nećete ovdje naći oruţje kojim je ubijen", uvjeravao je detektiva. Jack je razmišljao da ga odvede ravno do ormarića i stare .38-ice. Običan bi balistički test dokazao da iz njega nije pucano u Gossa. Ali, taj pištolj nije bio registriran na Floridi, što je samo po sebi predstavljalo problem, a to što ga ima samo bi dokazalo da poznaje oruţje kojim je, prema napisima u novinama, ubijen Goss. Jack je odlučio da što manje podloge detektiv dobije za lude ideje, to bolje. Stafford je pogledao preko ramena, kako bi se uvjerio da ga drugi policajci ne mogu čuti. "Zar misliš da sam dovoljno glup da uzmem nalog kako bih traţio oruţje kojim je ubijen?", pitao je s prijezirom. "Onda bih morao reći poroti da smo ga traţili i nismo ga našli, zar ne Swyteck? Osim toga", nadmeno je rekao, "ne moram naći pištolj. Ne nakon što su balističari dokazali da je u Gossovom ubojstvu upotrijebljen prigušivač. I nakon što je onaj mehaničar u Kaiseru izvukao prigušivač iz tvog kabrioleta."

kika☺crostuff.net

"Mehaničar je učinio što? Stafford se lukavo nasmiješio: "Ubrzo ćete čuti sve o tome, branitelju. Sada", rekao je namignuvši dok je mahnuo nalogom Jacku u lice," trebaju nam nove cipelice. Reebok tenisice, da budem precizniji. Moţda se sjećate da je one noći kad ste posjetili vašeg omiljenog klijenta padala kiša. Otisci vaših stopala nalaze se po cijelom stanu." Jack je utihnuo. Situacija se pogoršavala iz minute u minutu, ali time što bi se prepirao sa starim detektivom ništa ne bi mogao dobiti. "Samo uzmite to po što ste došli", ravnodušno je rekao. "I odlazite." Stafford je kimanjem glave pozvao svoj tim. Jamahl Beadley i još dva policajca ušla su u kuću i krenula ravno prema spavaćoj sobi. Jack ih je slijedio, a u ţelucu je osjećao veliku napetost. "Što se događa?", Cindy je pitala Jacka, a glas joj je drhtao dok su policajci prošli kroz dnevnu sobu pokraj nje. Stafford je zastao da bi odgovorio na pitanje. "Dokazat ćemo daje vaš dečko gacao po stanu Eddyja Gossa one noći kad je ovaj ubijen. To se događa, gospođice." Staffordje napravio jedan korak, a zatim zastao i značajno podignuo obrve prema njoj. "Sigurni ste da noćas ţelite ovdje spavati, dušo?" "Zaveţite, dovraga, Stafforde", Jack se ubacio. Stafford je samo slegnuo ramenima i nastavio prema spavaćoj sobi. Jack je krenuo za njim, ali se zaustavio kada je vidio izraz na Cindynom licu. Ţelio je gledati kako policija provodi istragu, samo da bi bio siguran da će se drţati onoga što im je nalogom dopušteno, ali nije mogao dopustiti da Staffordova opaska ostane visjeti u zraku. Morao je zadrţati Cindyno povjerenje, pa

kika☺crostuff.net

ju je primio za ruku i brzo je izveo kroz kuhinju u dvorište pokraj vidikovca, gdje ili nitko nije mogao čuti. "Jesi li stvarno bio u Gossovom stanu one noći kad je ubijen?" Pogledao jeu daljinu, očito gaje mučilo to što se spremao reći. "Slušaj, Cindy, postojat će stvari koje ti od sada neću moći reći. Ne zbog toga što sam kriv, već zbog toga što je moguće da ćeš ti biti svjedok na suđenju -i što manje znaš, to bolje. Ali mogu ti reći barem ovo, jer će to otisci stopala i onako dokazati. Da, bio sam tamo te noći. Otišao sam u Gossov stan. Ali nisam ga ubio. Otišao sam zbog nekih prijetnji koje sam primio, u kojima mi je rečeno daje ubojica na slobodi. I onda me skoro pregazio, i Ĉetvrtak - ubio je Ĉetvrtka." Cindy je prinijela ruku ustima: "O, moj Boţe... o moj Boţe, Jack." Jack joj je njeţno dodirnuo obraz kako bi ju utješio. "Smatrao sam da Goss to čini i, naravno, onog dana kad si ti otišla u Italiju primio sam telefonski poziv u kojem me netko pozvao u njegov stan. Nije se predstavio, ali to je samo bio dio igre. Morao sam se suočiti s njim, Cindy. Ali, nisam ga ubio." "Hoćeš li sve to reći policiji?" "Ni slučajno." Stavio joj je ruke na ramena kako bi naglasio svoje riječi. "Jako je vaţno da to shvatiš. Ne smijemo reći policiji da me maltretirao. Osim ako nas ne prisile da im to kaţemo." "Zašto ne?" Uzdahnuo je. "Sada pokušavaju sloţiti slučaj protiv mene za ubojstvo Eddyja Gossa. Ne znam koliko će to biti vaţno, ali prvo što mi pada na pamet, vidim jednu veliku slabost: motiv. Zašto bih ubio Gossa? Bez dokaza da me Goss maltretirao, tuţiteljstvo moţe reći jedino da sam ga ubio zato što sam se osjećao krivim zbog toga što sam ga oslobodio. Ĉitav njihov slučaj se svodi na to ima li

kika☺crostuff.net

odvjetnik - i to krivični branitelj - osjećaj griţnje savjesti. Koliko će porotnika povjerovati da odvjetnik uopće ima savjest, a osobito toliko snaţnu da ga pretvori u ubojicu." Paţljivo ga je slušala, razmišljajući o njegovom objašnjenju. "Jednostavno je", nastavio je. "Kad bih rekao policiji o prijetnjama koje sam počeo dobivati nakon Gossovog suđenja, dao bih im motiv na srebrnom pladnju. Ĉim saznaju da me Goss progonio, to je to. Boom! Imaju motiv. Shvaćaš?" Cindy je uzdahnula. Osjećala je da će zaplakati, ne toliko zbog toga što se događalo, već zato što je shvatila da je ovo samo početak novih i uţasnih događaja. "Da", tiho je rekla, "shvaćam. Ne brini, Jack. Uz tebe Nakon što je Stafford otišao iz kuće, Jack i Cindy su naručili kineski hranu. Isprva su se trudili neobavezno razgovarati, ali kad je Jack pojeo svoju posljednju njoku, okrenuo je razgovor na ozbiljnije teme. "Ţao mi je što nisam razgovarao s tobom prije nego si otišla u Italiju - bar da te pozdravim." "Imamo vaţnijih stvari o kojima moramo razgovarati", odgovorila je Cindy. "Ti imaš stranu koja kao da je uvijek odsječena od mene. I ne samo od mene - čini se da se i prema ocu odnosiš na isti način. Ĉitavo vrijeme koje te ja poznajem, ti nikada nisi probao s njim stupiti u kontakt, niti je on tebe nazvao." "Ne krivim te što si zbunjena zbog toga." "Ne radi se o krivnji, Jack. To je samo nešto što moraš srediti." Skrenuo je pogled dok je prtljao s praznim paketićem sosa od soje. "Ţelio sam to učini. Ĉudno, baš prije nego je počela ova ludnica, nazvala me pomajka. Rekla je da bih trebao nazvati oca. Ne znam

kika☺crostuff.net

kako bih to objasnio... apsurdno je, zapravo, ali sve dok ga ne nazovem, postoji šansa da ćemo riješiti problem. Nisam siguran da ćemo se ikada pomiriti. Kao što kaţu, ako pucaš i promašiš, gotovo je. Ali, ako to ne učiniš, uvijek postoji jednom." "Ma daj, Jack, pametniji si od toga. Ne moţeš samo Ĉekati, u statusu quo, nadati se da će se stvari promijeniti. Dođe trenutak kad moraš nešto učiniti. To sam ja učinila s nama. Ne kaţem da sam se savršeno nosila sa situacijom, ali morala sam nešto učiniti." Potraţila je očima njegove. "Nekad si znao da je odnos između mene i Cheta isključivo poslovan." Odmahnula je glavom i preokrenula očima. "Ispalo je da je on ţelio da bude nešto više i zato sam se odmah vratila kući. Nisam mislila da je među nama gotovo - zato sam i rekla Gini da ti da broj mog hotela." "Gina mi nije dala broj", rekao je Jack. "O...", Cindy je izgledala zbunjeno. "Obećala mi je da hoće. Valjda je zaboravila." "Da", rekao je sumnjičavo. Stvarno je bio dopustio Gini da ga nasamari. Preplavio ga je osjećaj krivnje. Nakon što su očistili stol, Jack je pogledao na sat. Razgovarali su duţe nego što je mislio. Bilo je skoro pola jedanaest. Pitao je Cindy hoće li se bez problema vratiti k Gini. "Ţelim noćas ostati ovdje", rekla je izbjegavajući direktne poglede. "Ali, 'noćas' znači samo to. Za sada bez obaveza, u redu?" 'To je u redu", rekao je, a izraz lica mu je odavao i zahvalnost i olakšanje. Dvadeset minuta kasnije, Cindy se pojavila iz kupaone odjevena u veliki dres football kluba koji joj je Jack posudio za spavanje. Krenula je prema krevetu, a zatim zastala kad je primijetila zrcalo iznad ormara. "Zamijenio si sve poderane fotografije."

kika☺crostuff.net

"Da, iskopao sam negative i napravio nove", plaho je rekao. "Nisam imao puno izbora. Svaki put kad sam pogledao u zrcalo, podsjetilo me na to kako sam uţasan bio posljednji put kad smo bili zajedno." Široko se osmjehnula: "Dođi u krevet", rekla je vodeći ga za ruku. Dok je odmicao plahte, misli o njegovom skorom hapšenju umanjile su mu ţelju. Gledajući Cindy osjećao je ogromni teret krivnje. Bila je toliko voljna pruţiti mu još jednu priliku, toliko voljna pruţiti mu podršku dok prebrođuje svoju posljednju krizu. Pitao se kako bi reagirala kad bi čula da mu je najbolja prilika za alibi njezina najbolja prijateljica. 21. Stafford i njegovi pomoćnici napustili su Jackovu kuću otprilike u osam sati. Jackove tenisice bile su u laboratoriju do osam i trideset. Stafford i njegov partner ostali su u policijskoj stanici do prvih rezultata, strpljivo čekajući u uredu starijeg detektiva. Stafford je sjedio za svojim stolom, još uvijek u onom izblijedjelom plavom prsluku kojeg kao da nikada nije skidao; ovratnik bijele košulje bio mu je otkopčan, a široka kravata od poliestera prebačena preko stolca. Zabavljao se pušenjem i slaganjem spajalica. Bradley je sjedio u stolcu pokraj prozora, radio male loptice od jučerašnjih novina i gađao njima u koš za smeće. Telefon je zazvonio u deset. "Stafford", javio se detektiv ţustro, a iz usta mu je, dok je govorio, izlazio dim cigarete. Bradley je s iščekivanjem gledao dok je njegov partner kimao i gunđao. "Imamo ga!", Stafford je objavio nakon što je spustio slušalicu. Zavalio se u stolac i zadovoljno sklopio ruke na grudima. "Reebokice se savršeno poklapaju. Dvadeset i sedam prekrasnih otisaka

kika☺crostuff.net

po čitavom stanu, a ima jedan i na okviru prozora. Ne mogu reći da sam iznenađen. Imao sam osjećaj da je Swyteck to učinio. Ali, strašno mi je drago što to moţemo i dokazati." Bradley je polako kimnuo glavom. "Ĉestitam", rekao je, iako je govorio bez osjećaja. Stafford je upitno pogledao svog partnera: "Očekivao bih malo više uzbuđenja od toga, Jamahl." Bradley je oklijevao, ali postojalo je nešto što je morao reći. "Iskreno, Lon, čini se da ti je malo previše stalo da središ tog tipa. Samo to." Staffordove su se oči zapalile od bijesa, ali zadrţao se pod kontrolom. "Slušaj me", predavački je rekao. "Ja sam policajac više od četrdeset godina, sinko. Znam dovoljno da mogu slušati svoje nagone. I moji nagoni mi govore da je Jack Swyteck poludio nakon tog suđenja i raznio Gossu glavu. Znam o čemu pričam", zareţao je, a onda povukao dim cigarete. "Pravni sistem je ovim braniteljima samo igra. Nije ili briga za istinu. Reći će ili učiniti što god je potrebno da pobijede: 'Moj klijent je pojeo previše čokoladica' ili 'Moj klijent je gledao previše televizije'. Sve sam to vidio i sve sam to čuo, a Swytecka se moţe svrstati među najgore. Slušao sam kako mi Eddy Goss priznaje to ubojstvo ravno u lice. Ravno u moje prokleto lice. I onda sam gledao kako Fini Jack Swyteck uvjerava porotu kako njegov klijent nije kriv. Taj je dečko od mene napravio budalu. Gledao sam tog kurvinog sina kako to radi iz dana u dan. I svaki put kad on pobijedi, još jedan ubojica biva vraćen na ulicu. Obično zbog greške u procesu ili neke sumnjive obrane. A Swyteck se tek zagrijava. Još je početnik. Moţeš li ga zamisliti kako to radi sljedećih dvadesetpet, trideset godina?" Bradley je paţljivo progutao. Znao je koliko je opasno kad policajac dopusti da mu cilj opravdava sredstva - posebno onaj koji kao da se spremao na osvetu. "I što ţeliš reći, Lon? Da ga netko mora zaustaviti?"

kika☺crostuff.net

Staffordov je izraz lica postao hladan. "Ne", obrecnuo se. "Ţelim samo reći da se ovaj oholi branitelj uvalio u duboku nevolju, i ja ću se pobrinuti da za to i plati. Zato mi oprosti ako izgledam malo previše sretan zbog toga što ću uhvatiti ubojicu, u redu?" Bradley je polako kimnuo: "U redu, šefe", slegnuo je ramenima, naoko se povlačeći. "Na kraju, imaš onih dvadeset i sedam otiska." "I te kako ih imam." "Ali ne zaboravi", rekao je Bradley uputivši mu oštar pogled, "da još uvijek postoji neidentificirani otisak stopala točno ispred vrata stana. Znamo da nije Gossov. Nije odgovarajuće veličine. I znamo da nije Swyteckov, jer je on nosio Reebokice." "Pa što?"rekao je Stafford odmahujući rukom. "Pripada domaru ili nekom drugom u zgradi." Bradley je odmahnuo glavom: "Ne, ne pripada, Lone. To je vrlo jasan otisak. Vrlo se jasno moţe vidjeti znak na peti: dva prekriţena vesla. To su cipele Wiggins s metalnim vrhom. Koštaju tristo dolara. Niti jedan domar niti bilo tko u toj zgradi ne nosi cipele s metalnim vrhovima koje koštaju tristo dolara. "Slušaj, Jamahl", Stafford je napravio grimasu. "Imamo dvadeset i sedam otisaka stopala Jacka Swytecka u stanu. Imamo jedan nepoznati otisak ispred stana. Prestani biti takav gnjavator, hoćeš li?" Bradley je uzdahnuo. Sumnje mu nisu bile otklonjene, ali nije ţelio izazivati svog partnera. "Moţda imaš pravo", rekao je ustavši sa stolca, te je krenuo prema vratima. Zatim je zastao. "Ali, reći ćuti ovo, Lon. Dvadeset i sedam otisaka istog para cipele pripada koliko ljudi?" Stafford je slegnuo ramenima, kao da je pitanje glupo: "Jednom, naravno." "Točno. I bez obzira kako gledaš na to, jedan jedini otisak drugog para cipela čini što?" "Jednu osobu", Stafford je nevoljko odgovorio.

kika☺crostuff.net

"Točno", rekao je Bradley, "ili drugu osobu. Razmisli o tome", rekao je22. Negdje nakon dva sata ujutro Jack je konačno zaspao sa Cindy u naručju. Probudio se otprilike u 10 i nasmiješio se kad ju je vidio da spava pored njega. Izgledala je prekrasno čak i ujutro, pomislio je. Cindy je bila ţena koju je volio, jedina ţena koju je stvarno ţelio. To što mu se vratila bilo je kao ispunjenje sna. Ĉuo je lupanje na ulaznim vratima. Odmah se uspravio; znao je tko je. Tuţiteljstvo je obično zasjedalo u devet. Koliko god je očekivao njihov posjet, svejedno se stresao od pomisli da više nije bio netko koga je tuţitelj proglasio metom istrage. Ako su njegove pretpostavke točne, u posljednjih sat vremena bio je i sluţbeno optuţen za ubojstvo prvog stupnja. Iskočio je iz kreveta i navukao hlače kaki boje i mokasinke. Lupanje se nastavilo. Cindy se uspravila u krevetu. "Što se događa?" Navukao je i plavu košulju, odustao od kravate, a onda progovorio glasom koji se trudio biti optimističan: "Mislim da je vrijeme... vjerojatno su izdali optuţnicu." Otišao je do radnog stola, pogledao se u zrcalo i na brzinu se počešljao. Prekopao je po novčaniku i izvadio sve slike i kreditne kartice, ostavljajući unutra samo vozačku dozvolu, glasačku prijavu i pedeset dolara u gotovini. Gurnuo je novčanik u straţnji dţep hlača, popravio košulju i duboko udahnuo. U zrcalu je vidio kako ga Cindy promatra, pa se okrenuo kako bi joj uzvratio pogled. "Volim te, Jack", tiho je rekla. Osjetio je navalu osjećaja koje je uspio zadrţati pod kontrolom, a onda je tuţno se osmjehujući rekao: "I ja tebe volim."

kika☺crostuff.net

Kucanje se nastavilo, ovaj put glasnije. "Neće biti strašno", uvjeravao ju je. "Neće me zatvoriti i baciti ključ. Odvest će me u stanicu gdje će me sluţbeno uhititi, a onda će me odvesti pred suca, koji će me vjerojatno pustiti uz jamčevinu. Popodne ću već biti kod kuće. Bez problema." Sagnuo se i poljubio je u čelo. Polako je kimnula. Suza joj se otkotrljala niz obraz dok ga je promatrala kako se okreće i nestaje u hodniku. Još jedno glasno kucanje - i stvarno je bilo vrijeme da ode. "Stiţem", rekao je Jack dok je ţustro išao prema vratima. Primio je kvaku i zastao da se sabere. Bio je spreman koliko bi ikada bio. Ironično, smireno je i hladnokrvno savjetovao klijente kako da se pripreme za uhićenje, ali sada je shvatio da je to jedan od događaja za koji te nikakve pripreme ne mogu učiniti sasvim spremnim. Jack je progutao svoje misli i otvorio vrata. "Manny?", rekao je s iznenađenjem. "Kako si, Jack?", odgovorio mu je Manuel Cardenal, najistaknutiji floridski branitelj. Jack ga je poznavao iz sudnice. Svi su poznavali Manuela Cardenala iz sudnice. Započeo je karijeru prije dvadeset godina kao javni pravobranitelj u slučajevima ubojstva, silovanja i pljački, proslavio se time što je branio krivce. Posljednjih je deset godina proveo na čelu vlastite tvrtke, i bogatio se braneći imućne. "Što ti radiš ovdje?", pitao je Jack. "Ja sam tvoj odvjetnik. Mogu li ući?" "Naravno." Manny je ušao u kuću. Nosio je plavo odijelo s dvostrukim kopčanjem, crne talijanske cipele i šarenu svilenu kravatu, a ista takva maramica virila mu je iz lijevog dţepa sakoa. Zaustavio se

kika☺crostuff.net

kako bi pogledao svoj odraz u zrcalu pored vrata, i očito mu se sviđalo to što vidi. U četrdeset i trećoj godini, Mannyjev je ljubavni ţivot bio na vrhuncu; mlađim je ţenama još uvijek bio privlačan, a starije je privlačila njegova mladolikost. Njegov je osmijeh odavao samouvjerenost i iskustvo, a oči su mu sjajile ţivošću tinejdţerskog slamatelja srdaca. Svoju je tamnu, crnu kosu zalizivao otraga, bez razdjeljka, kao da je okrenut prema snaţnom vjetru. Okrenuo se i pogledao čovjeka koji se stvarno nalazio u teškim vremenima. "Ja te nisam angaţirao", rekao je Jack. "Nije da ne ţelim, ali ne mogu si priuštiti tebe." Manny je sjeo na kauč. "Oprosti što ti to javljam u ovako kratkom roku, ali jutros me tvoj otac angaţirao u tvoje ime." "Molim?" "Tvom ocu je ţao što ćeš morati patiti zbog njega." "Zbog njega?" Manny je kimnuo. "Ĉeka te teţak dan, Jack. Da nisi sin Harryja Swytecka ne bi te odvukli iz kuće u lisicama u policijski auto s uključenim sirenama. Ne bi te zaključali poput dilera droge kojeg su pokupili s ulice i natjerali da tamo čekaš čitanje optuţnice. Pustili bi te da se sam prijaviš i odmah te pustili na vlastitu odgovornost ili u najgorem slučaju uz neki simboličan polog. Radi se o politici", objasnio je Manny, "i tvom je ocu ţao zbog toga." "Hoćeš reći da je optuţba politički motivirana?" "Ne. Ali sve nakon nje će biti." "Sjajno... znači očevi politički neprijatelji će me provući kroz sistem." "Bojim se da je tako, Jack. Nazvao sam drţavnog odvjetnika da vidim hoće li te pustiti da tiho dođeš i predaš se. Nije išlo. Ţele cirkus. Ţele publicitet. Tvoj slučaj je politička lopta. Tvom ocu je to jasno. I zna da kako god završi tvoj slučaj, da će tako završiti i njegov izbor."

kika☺crostuff.net

"Je li to razlog zbog kojeg si ovdje, Manny? Da spasiš izbor mog oca?" "Znam samo ono što mije tvoj otac rekao, Jack." Jack je suzio oči i dobro pogledao Mannyja. Kao da mu na licu traţi istinu: "Nisam glup, Manny. I poznajem svog oca. Barem dovoljno da znam da ovo ne moţe biti samo politička stvar. A poznajem i tebe. Ne vjerujem da bi se netko poput tebe upetljao u ovaj slučaj da moj otac ne ţeli iskreno meni pomoći. O čemu je onda riječ? Zašto ste vas dvojica morali smisliti ovu priču da bi izgledalo da guverner to ne čini zbog mene nego zbog svoje političke koristi? Je li previše ponosan ili se previše boji reći mi istinu? Zašto k vragu jednostavno ne moţe biti moj otac i reći da mi ţeli pomoći?" Mannyjeve tople oči kao da su odavale više nego što je govorio: "Moţda ti baš to i govori, Jack." Jack je utihnuo. Zamislio se nakon Mannyjevog odgovora. Misli mu je prekinulo glasno kucanje na vratima: "Otvaraj!", čula se naredba. Jack i Manny su izmijenili poglede. "I, što kaţeš, Jack? Jesi li za ples?" Jack je duboko uzdahnuo, a na licu mu se pojavio tanak osmijeh. "Samo mi nemoj stati na nogu, Cardenal." Zatim je otvorio vrata. "Policija", rekao je detektiv Lonzo Stafford, pokazujući svoju značku. Stafford je nosio svoj uobičajeni plavi prsluk i nepogrešiv osmijeh na licu. Pokraj njega je bio detektiv Bradley. "Uhapšeni ste", Stafford je objavio s uţivanjem, "za ubojstvo Eddyja Gossa." Jack je bio ukočen, ali smiren dok je procjenjivao situaciju. Ĉinilo se da je Manny imao pravo kad je rekao da će ga mučiti. Nije bilo govora o tihom surađivanju, čemu se nadao. Došli su u

kika☺crostuff.net

patrolnim kolima, umjesto u Staffordovom neoznačenom autu i ostavili su svjetla da bliješte, poput plavog vrtuljka vlasti u njegovom dvorištu. Grupa radoznalih susjeda i novinara zabadala okupila se na početka Jackovog kolnog prilaza, na kraju njegovog posjeda. Jack je čuo njihovo zajedničko "eno ga" kad se pojavio na vratima, nakon čega je uslijedio niz bljeskova fotoaparata i uključivanje kamera. "Imate pravo na šutnju", Jack je čuo kako mu Stafford govori, ali zapravo nije slušao litaniju svojih Mirandinih prava sve dok nije čuo da je Stafford rekao svom partneru: "Stavi mu lisice, Jamahl." "Molim?", pitao je Jack s nevjericom. "Stavi mu lisice", ponovio je Stafford sa zadovoljstvom. "Slušajte, detektive, ja sam spreman surađivati." "Dobro", Stafford ga je presjekao. "Onda mu sveţi lisice, sprijeda, umjesto iza leđa." Jack je znao da se ne smije odupirati. Poslušno je ispruţio ruke, i Bradley mu je brzo stavio čelične lisice oko zglobova. "Pođimo na voţnju", rekao je Stafford. Jack je stupio na trijem i krenuo zatvoriti vrata. Pruţio je desnu ruku, a lijeva ju je slijedila jer ju je vukao lanac. Sledio se kad je vidio Cindy koja je na kraju hodnika stajala u kućnom ogrtaču i gledala njega i lisice, u šoku i s puno straha. "Ostani pokraj telefona", viknuo joj je, više ne tako siguran da će se vratiti kući tog popodneva. Brzo je kimnula, i on je zatvorio vrata. Stafford je primio Jacka za lijevu ruku a Bradley za desnu, dok su ga po krivudavoj stazici odveli do auta. Jack nije ništa rekao i gledao je ravno pred sebe. Trudio se ne izgledati zabrinuto ili

kika☺crostuff.net

posramljeno, ili, najgore od svega, kao krivac. Znao je da ga susjedi gledaju i da ga novinari snimaju kamerama. Molio je Boga da Cindy ne gleda kroz prozor. Manny se pridruţio Jacku na straţnjem sjedištu, a detektivi su sjeli naprijed. Dok se detektiv Bradley polako uključivao u promet, lica i kamere su se prilijepile za prozore auta, svi su ţeljeli vidjeti odvjetnika koji je navodno ubio svog klijenta, kao da je Jack bio usred onih poznatih petnaest minuta o kojima je pričao Andy Warhol. Jack je za nekoliko minuta bio prebačen u centar grada, a guţva je postala vidljiva otprilike jedan ulični blok prije policijske stanice. Gomile novinara ispunile su sva tri reda granitnih stepenica ispred zgrade, kao gledatelji na tribinama. Jackova se utroba stisnula. Pogledao je gomilu, a zatim svoje ruke u lisicama. "Ne moţemo li se riješiti ovoga?", pitao je podignuvši lisice. "To stvarno nije potrebno." "Ţao mi je, odvjetnice", rekao je Stafford podrugljivo. "Nema kolegijalnosti između branitelja i policajaca." Jack se trudio ne pokazati reakciju, jer je znao da bi ona samo razveselila Stafforda. Ali, bio je ljut i prilično preplašen. "Ĉim se pribliţimo pločniku", rekao je Stafford, "izlazimo. Nećemo trčati, ali nećemo ni šetati. Samo ostanite odmah iza nas. Je li jasno, Swyteck?" Jack nije ništa rekao. "Samo šuti i vozi", Manny je odgovorio. Bradley je ubrzao, i sljedećeg su trenutka ugledali policijsku stanicu ispred koje je bilo mnoštvo novinara, fotografa, i znatiţeljnika. Auto je uz škripanje skrenuo za posljednji zavoj, i Bradley je pritisnuo kočnice.

kika☺crostuff.net

"Idemo!", viknuo je. Detektivi su otvorili prednja vrata i iskočili iz auta, a zatim otvorili Jackova vrata i izvukli ga van. Reporteri su ih okruţili prije nego je Jack uspio obje noge spustiti na tlo. Manny i Stafford su ga svaki primili za jednu ruku i gurnuli kroz guţvu, ali rulja ili je odgurnula natrag, pa se Jack pretvorio u loptu u čudnoj ragbi utakmici. "Mičite se s puta!", vikao je Stafford, odguravajući novinare i probijajući put prema stepenicama punim ljudi, jer vodio je navodnog ubojicu u stanicu, a napalo ih je mnoštvo letećih ruku, ţica i mikrofona. "Gospodine Swyteck!", netko je viknuo, "hoćete li braniti sami sebe." Još ruku, još ţica, još mikrofona. Samo hodaj, pomislio je Jack, samo nastavi hodati. "Gospodine Swyteck!", vikali su, a glasovi su im bili neprepoznatljivi. Jack nije nikada bio toliko svjestan da stavlja jednu nogu ispred druge, a pomicanje unaprijed nije nikada bilo vaţnije. "Hoće li vas braniti Institut slobode, gospodine Swyteck?" Pitanja novinara i dalje su stizala, a Jack i njegovi pratitelji probijali su se uz granitne stepenice, pokraj video kamera koje su snimale svaki njihov pokret. "Hoćeš li prirediti još jednu obranu koja se temelji na ludilu, Jack dušo?", izazivao je jedan fotograf, u nastojanju da natjera Jacka da ga pogleda. Stafford ih je vodio naprijed, probijajući se kroz masu ţica, kamera i tijela. Konačno su stigli do suţenog ulaza u stanicu, odvojili se od ustalasane gomile, i iza pokretnih vrata nestali pogledima. Unutra su zvuči uţurbane policijske stanice zamijenili buku vanjske gomile. Strop je bio visok deset metara, poput velikog predvorja u banci, ali staklene pregrade s roletama koje su dijelile

kika☺crostuff.net

prostor u posebne urede bile su visoke samo tri metra, pa bi tako odozgo gledana, stanica izgledala poput labirinta za štakore. Muškarci i ţene u tamno plavim policijskim uniformama prolazili su, bacajući pogled na najnoviji i najveći ulov detektiva Stafforda. Jack i Manny bili su upoznati s procedurom. Sada je odvjetnik napuštao svog klijenta da mu se uzmu otisci prstiju i fotografira ga se s brojem u ruci. Uđeš kroz vrata kao običan građanin, a izađeš na straţnja kao optuţeni kriminalac. Ponovo će se sresti u sudnici prilikom čitanja optuţnice, kad će Jack izjaviti osjeća li se krivim ili ne. "Vidimo se na drugom kraju puta", rekao je Manny svom klijentu. "Idemo", progunđao je Stafford. Mannyjev je pogled postao ozbiljan. "I Stafforde", rekao je, uhvativši ga baš prije nego što je ušao. Detektiv ga je prezirno pogledao. "Ako misliš da te Jack Swyteck raskomadao dok si svjedočio", upozorio ga je Manny, "samo čekaj dok te Jackov odvjetnik ne dohvati." Stafford je ostao stoik. Okrenuo se i odgurnuo Jacka, zadovoljan da je, bar za sada, Jack Swyteck pripadao njemu. 23. Tog istog jutra guverner Harold Swyteck uspravno je stajao na podiju uzdignutom u dvorištu ispred stare guvernerske palače, sive dvokatnice s lukovima, stupovima i pokrivalima za prozore od prugastog platna koja su prizivala nostalgiju. Dvorište mu je bilo najomiljenije mjesto za tiskovne konferencije zbog svoje veličine - bilo je dovoljno veliko da su u njega mogli stati svi koji

kika☺crostuff.net

su to ţeljeli, a opet dovoljno malo da stvori privid guţve i vaţnosti. Skupine crvenih, bijelih i plavih balona ispunjenih helijem ukrašavale su okolna drva i ograde. Iznad svega toga bila je vješto oslikana zastavica na kojoj je pisalo JOŠ ĈETIRI GODINE - puno nadahnutija poruka nego ODVJETNIK POSTAO UBOJICA, GUVERNEROV SIN JE BIO GOSSOV LJUBAVNIK, ili drugi nedavni naslovi koji su prijetili da smanje guvernerovu popularnost u anketama javnog mišljenja. "Hvala svima što ste došli", rekao je Harry Swyteck nakon što je dao odgovor na posljednje pitanje. Foto aparati su bljeskali i novinari zauzimali mjesta dok je on silazio s postolja, smiješeći se i mašući na jednu stranu, pa na drugu; pokazujući svoj osmijeh političara i pretvarajući se da svakog poznaje. "Još jedno pitanje, guverneru?", čuo se prijateljski glas iz gomile. Uzvratio je osmijeh, očekujući lagani udarac u ovoj fazi igre: "U redu." "Moţe li moje?", viknuo je novinar kojeg nije mogao podnijeti niti jedan političar. Bio je to David Malone, uglađen, zgodan i zloglasno beskrupulozan novinar tabloidske TV emisije koji je uţivao u skandalima. On je bio onakva vrsta ljigavog novinara koji bi, kada nije bilo zanimljivih vijesti, uzeo video kameru i mikrofon i otišao u lokalnu krčmu i učinio da šest pijanih brbljavaca koji su padali sa barskih stolaca izgledaju poput bijesnih stupova društva - ljutih zbog loših međurasnih odnosa ili suđenja Eddyju Gossu. No, danas Malone nije morao traţiti kontroverzne teme. Trebalo mu je samo nekoliko minuta, oči u oči, s ocem Jacka Swytecka. "Bojite li se mojih pitanja, guvernem?"

kika☺crostuff.net

Harry se najeţio u sebi. Malone se od početka konferencije za novinare probijao do prvih redova, i guverner ga je jednostavno ignorirao. Ali, nije mogao samo otići od nekoga tko ga je javno nazvao kukavicom. "Jedno brzo", nevoljko je pristao. "Što vas zanima, gospodine Malone?" Maloneove oči su bljesnule, sretan što je konačno dobio priliku. "Prije četiri godine", čitao je iz svog raskupusanog blokića, "kampanja vam se temeljila na 'snaţnom provođenju' reda i zakona. Posebno ste obećali da ćete se pobrinuti da se smrtne kazne brţe provode. Mislim da ste se baš tako izrazili." "Imate li pitanje?" "Moje pitanje je, gospodine, sljedeće: namjeravate li odrţati to obećanje i u sljedećem mandatu?" "Odrţao sam sva obećanja iz kampanje. I nastavit ću ih poštovati i nakon što ponovo budem izabran. Hvala." Kad je završio, nastavio se odmicati od govornice. "Točnije", Malone je nastavio, podiţući glas. "Ako porota osudi Jacka Swytecka za ubojstvo prvog stupnja, hoćete li potpisati nalog za njegovo smaknuće?" Guverner se zaustavio u mjestu. Plastični osmijeh mu je nestao s lica, a oči su mu se ispunile bijesom. Ali Malone je čekao na odgovor. "Odgovor", rekao je guverner, "je odlučno ne." "Zašto?" Guverner je prezirno pogledao svog ispitivača. "Zato što je Jack nevin. Nikada ne bih pogubio nevinog čovjeka." "Kako znate?" "Znam da moj sin nije ubojica." "Ne", rekao je Malone. "Mislio sam, kako znate da već niste pogubili nevinog čovjeka?"

kika☺crostuff.net

Guverner je zlokobno gledao novinara, ali oko mu se nervozno trzalo. Znak slabosti, primijetio je Malone. "Kao prvo", rekao je guverner, "većina ih je priznala krivicu prije..." "Ne svi." "Ne svi, ali..." "Što je s onima koji nisu priznali? Što je s onima koji su sjedali u stolac boreći se? Što je s onima koji su se do kraja kleli da su nevini?" "Što je bilo s Raulom Fernandezom?", viknuo je netko odostraga. Guverner se sledio. To je bilo ime koje nije čuo otkako mu je ucjenjivač prijetio - od smrti Eddyja Gossa. Pogledao je kako bi vidio tko je postavio to pitanje, ali lica su u guţvi bila neprepoznatljiva. "Stvarno, što je bilo s Fernandezom?", Malone je ponovio pitanje. Glave su se pognule, jer su brojni novinari zapisivali to ime. Guverner se nervozno promeškoljio. Nije znao tko je uzviknuo to pitanje, ali način na koji su Maloneova pitanja dovela do tog ispada bio mu je sumnjiv. "Ţao mi je. Neću danas razgovarati o pojedinačnim slučajevima, kao što neću razgovarati ni o pojedinačnom slučaju mog sina. To se ne priliči. Ovo je sve za danas.", rekao je i krenuo prema izlazu. "Guverneru!", viknuli su ostali u isti glas, u ţelji za nastavkom. Ali, on je izgubio koncentraciju. Neće više biti pitanja. "Hvala vam", rekao je, i mahnuo dokje silazio s pozornice kroz bočna vrata, u privatnu prostoriju. Guvernerov pomoćnik je bio tamo da ga dočeka i zatvori vrata pred novinarima koji su ga proganjali. Harry je obrisao mala zrnca znoja s čela, osjećajući olakšanje što je konferencija završila.

kika☺crostuff.net

"Ĉini mi se da je dobro prošlo", rekao je Campbell pruţajući svom šefu hladno piće. Guverner je ispio Coca Colu, ali nije odgovorio. "Osim onog kratkog spomena vašeg sina", Campbell je dodao. "Kaţem vam, taj vas sin ubija, guverneru. Jutros smo ponovo pogledali ankete i izgubili ste još jedan postotak i..." Campbell je i dalje brbljao, ali ga je guverner prestao slušati. Gledao je kroz prozor, čudno zabavljen tom ironijom. Ĉinilo se da Jacka stalno optuţuju da nekog ubija. Svog oca. Svog klijenta. 1 nekoć davno, onoga dana koji Harold Swyteck nikada neće zaboraviti - svoju vlastitu majku. Prošlo je skoro četvrt stoljeća otkako je Agnes, u pijanom stanju, iznijela onu optuţbu i onda pojačala dječakovu zbunjenost tvrdeći da je Harry drţao sina krivini. No, Harryjeva vlastita uloga u toj ruţnoj epizodi bila je najgora, jer još uvijek nije pogledao sina u oči i to porekao. "Jack nikoga ne ubija", Harry je odjednom glasno protestirao. Campbell je bio pomalo zatečen. Promatrao je, radoznalo, dok se guverner naoko povlačio u misli. "Ja sam ubio njega", naposljetku je Harry rekao dubokim glasom. "Šutnjom. Još davno." Campbell se spremao uzvratiti, ali je guverner brzo promijenio temu -na nekoga koga je stvarno mogao ubiti. "Tko je bio onaj novinar koji je uzviknuo ime Raula Fernandeza?", pitao je, trudeći se da ne zvuči previše radoznalo. "Ne znam. Poslao sam zaštitara za njim, ali nestao je puno prije nego je bilo tko znao što se događa. Ţelite da se raspitam?" "Ne", rekao je malo preodlučno. Posljednje što je ţelio bilo bi da se netko raspituje o tome. "Nije vrijedno truda", rekao je razumnijim tonom. Zatim je pošao prema prozoru i uzdahnuo. Moţeš li me ostaviti na nekoliko minuta, molim te?"

kika☺crostuff.net

Campbell je kimnuo. Njegov je šef izgledao kao da bi mu malo samoće moglo koristiti. "Bit ću u autu", rekao je, a zatim napustio prostoriju. Harry se spustio u stolac. Još uvijek je osjećao slabost u koljenima od znakovitih pitanja o Fernandezu. Je li moguće da se vratio? Zbog krizantema je mislio daje Goss bio ucjenjivač. I s obzirom da mu se nije javljao nakon Gossove smrti, bio je uvjeren daje bio u pravu. Ali, ovo je bila previše čudna slučajnost. Onaj tko je uzviknuo Fernandezovo ime nije mogao biti samo netko s upadicom ili netko tko je slučajno pogodio. I Maloneova su pitanja bila namjerna. Drhtao je od pomisli na to: ne samo da se njegov ucjenjivač vratio, već je i najljigaviji floridski novinar znao nešto o tome. Ne preuranjuj sa zaključcima, rekao je sam sebi. Pogubljenje Raula Fernandeza bilo je najkontroverznije u njegovom mandatu. Novinar ili prosvjednik nisu morali ništa znati da bi povukli paralelu između pogubljenja guvernerovog sina i pogubljenja čovjeka koji je do samog kraja tvrdio da je nevin. Nije bilo posve nemoguće da su današnji događaji bili slučajnost - da je Goss stvarno bio iznuđivač, i da je njegov iznuđivač bio mrtav. Tada mu je palo na pamet kako postoji način da sa sigurnošću saznaje li to bio Goss. Prvi put kad je Harry bio napadnut, napadač se predstavio kao čovjek koji je u noći Fernandezovog smaknuća priznao Jacku da je on ubojica. Jack će sigurno znati je li Goss bio taj čovjek. Sada je samo trebao smisliti način kako će natjerati Jacka da mu to kaţe. 24. "Drţava protiv Swytecka", konačno je objavio sudski činovnik, okončavši Jackovo devedesetominutno čekanje u ćeliji.

kika☺crostuff.net

Ogromna sudnica je oţivjela kad se Manuel Cardenal sreo sa svojim klijentom i otpratio ga preko mramornog poda do mahagonijskog podija, gdje su stali pred suca. Gomila novinskih izvjestitelja i radoznalih promatrača gledala je sa svojih mjesta dok je Jack prolazio pokraj njih, pognute glave i očiju uprtih pred sebe, osumnjičen za ubojstvo zloglasnog Eddyja Gossa. Goss je stvarno bio u Jackovim mislima. Ĉitav ovaj prizor grozno je podsjećao na čitanje Gossove optuţnice, kada je Jack pratio tog ubojicu koji je priznao svoj zločin do istog ovog podija kako bi izjavio da se ne osjeća krivim. Sada, kad se Jack spremao iznijeti svoju tvrdnju, bilo je jasnije nego ikada da jednostavno 'nisam kriv' nije bilo izraţavanje nevinosti. Nevinost je bila moralna kategorija pitanje savjesti između smrtnika i njihovog stvoritelja. "Nisam kriv", je bila pravna igra riječima, javna potvrda optuţenog da će se pozvati na svoje ustavno pravo da natjera tuţiteljstvo da dokaţe njegovu krivnju, bez razumne sumnje. Manuel Cardenal kao da je bio osjetljiv na tu razliku kad je objavljivao Jackovu izjavu. "Moj klijent ne samo da nije kriv", Manny je objavio sucu. "Jack Swyteck je nevin." Blijedi stari sudac je virio s klupe preko svojih bifokalnih naočala, čelo mu se namrštilo, a čupave bijele obrve podignule. Nije odobravao kad su branitelji zagovarali nevinost svojih klijenata, ali nije to spomenuo. "Zapišite da se optuţeni ne osjeća krivim", uputio je sluţbenika. "I, gospodine Cardenal", oštro je rekao, zlokobno pokazujući svojim čekićem, "sačuvajte govore za svoje novinske konferencije." Manny se samo nasmiješio u sebi. "Postoji i pitanje jamčevine, suče", čuo se duboki, hrapavi glas s drugog kraja prostorije. To se javio Wilson McCue, drţavni odvjetnik, u svom tradicionalnom trodijelnom odijelu. Njegovo podbulilo lice bilo je skoro jednako okruglo kao i njegove naočale bez okvira, a teški zlatni lanac bio mu je

kika☺crostuff.net

rastegnut preko ogromnog trbuha. Jack je znao da je taj ostarjeli drţavni odvjetnik u posljednje vrijeme rijetko uopće dolazio na suđenja, a to što ga vidi na rutinskoj stvari kao što je čitanje optuţnice bilo je slično kao da vidite napola umirovljenog generala na prvoj liniji bojišnice. "Vlada", nastavio je McCue sa svojim teškim juţnjačkim naglaskom, "zahtijeva da sud odredi jamčevinu u iznosu od..." "Dobro sam upoznat sa slučajem", prekinuo gaje sudac, "apoznajem i optuţenog. Gospodin Swyteck nije prvi put u sudnici. Jamčevina iznosi sto tisuća dolara. Sljedeći slučaj", objavio je sudac uz lupanje čekića. McCueova usta su na trenutak ostala visjeti otvorena, jer nije bio naviknut da se netko tako odnosi prema njemu, čak ni suci. "Hvala Vam, časni Suče", rekao je Manny. Jack se brzo kretao po sudnici do činovnika, i slijedio ga. Na sreću, političari nisu natjerali suca da mu zaniječe jamčevinu. Sada je Jack samo morao izaći na ulicu i sve što ima ostaviti Joseu Restrepo-Morenu, metar i pol visokom i sto kila teškom Portorikancu, predsjedniku tvrtke "F. Lee Bail-me*, Inc." - jedinom profesionalnom jamcu kojeg je Jack poznavao a daje imao smisao za humor. Jack se vratio u ćeliju u pritvoru na još sat vremena dok je Mannyjev pomoćnik sredio papirologiju za polaganje jamčevine. Kasno tog popodneva bio je pušten, zahvalan što će moći provesti noć u svom krevetu. Nije imao auto, jer ga je Stafford dovezao ovamo. Mannyjev se pomoćnik trebao pojaviti i odvesti ga kući, da ne bi morao čekati taksi i pritom se boriti s novinarima ţeljnim kontroverznih slika i pikantnih

kika☺crostuff.net

citata koje bi onda stavili na naslovnice. No, ispalo je da se na pločniku pojavio Manny osobno, za upravljačem Jaguara. Izraz na njegovom licu rekao je Jacku da nije samo glumio vozača. "Ulazi", rekao je Manny ozbiljno kad je Jack otvorio vrata. "Nisam tebe očekivao", rekao je Jack. "Tvoj me otac nazvao", odgovorio je Manny, kao da je to dovoljno da objasni svoj dolazak. Skrenuo je pogled s ceste taman dovoljno da pročita Jackovo lice. "Ispričao mi je o Raulu Fernandezu. Ĉuo sam sve o tvom zahtjevu za odgodom te noći, i o njegovom odgovoru." Jack se zapjenio, ali nije ništa rekao. Umjesto toga je svjesno pogledao kroz prozor. "U redu", rekao je naposljetku, "sada znaš obiteljsku tajnu Swyteckovih. Ne samo da branimo krivce. Također i pogubljujemo nevine." Manny je skrenuo za ugao, a zatim skrenuo na parkiralište ispod drveta koje je pruţalo sjenu. Ţelio je gledati ravno u svog klijenta dok je govorio. "Ne znam sve, Jack. Znam samo ono što tvoj otac zna o toj noći. I nedostaje mu ključan podatak. I zato obojica ţelimo znati radi li se u ovom slučaju o nečemu većem od pitanja je li Jack Swyteck ubio Eddyja Gossa. I on i ja ţelimo iskren odgovor od tebe: je li Raul Fernandez umro zbog Eddyja Gossa?" "Molim?", pitao je Jack, potpuno zbunjen. "U noći prije nego je Fernandez pogubljenje li Eddy Goss bio taj koji te posjetio i priznao ti ubojstvo? Je li Raul Fernandez bio nevin, a Eddy Goss kriv?" "Otkud ti samo to...", Jack je zastao, smirio se. "Slušaj, Manny, ako moj otac ţeli razgovarati, razgovarat ću s njim. Fernandez je između mene i njega. To nema nikakve veze s time što me ti braniš u slučaju ubojstva Eddyja Gossa."

kika☺crostuff.net

"Pogrešno, Jack. To bi moglo biti prilično povezano s ubojstvom Eddyja Gossa. Jer se izravno povezuje s tvojim motivom da ubiješ - ili da 'pogubiš' - Eddyja Gossa. Ne moţeš riskirati i pustiti Wilsona McGuea da iznese svoju teoriju prije mene. Zato mi odgovori, Jack. I ţelim čuti istinu." Jack je pogledao Mannyja ravno u oči. "Istina, Manny, je da nisam ubio Eddyja Gossa. A što se tiče toga tko me posjetio u noći Fernandezovog smaknuća, iskrenje odgovor da ne znam. Tip mi nije rekao svoje ime. Nije mi čak ni pokazao lice. Ali znam ovo: to nije bio Eddy Goss. Oči su im drugačije, drukčije su građeni, glas im je drugačiji. To je bila druga neka osoba." Manny je duboko udahnuo i skrenuo pogled, a zatim brzo i zahvalno kimnuo. "Hvala. Znam da ti nije lako o govoriti o ovome. I drago mi je što si bio iskren prema meni." "Moţda je vrijeme i da budem iskren prema ocu. Mislim da on i ja moramo razgovarati." "Savjetujem ti da to ne učiniš, Jack." "To je ipak osobna odluka, ne misliš li?" "S pravnog stajališta, ja te odlučno savjetujem da ne razgovaraš s ocem. Ne ţelim da razgovaraš s bilo kime tko bi mogao ugroziti tvoju pojavu kao svjedoka u vlastitoj obrani. I razgovor s tvojim ocem jako je rizičan." "Što ţeliš reći?" Manny je paţljivo odmjerio riječi. "Odmah nakon što sam razgovarao s tvojim ocem", počeo je, "obuzeo me osjećaj nelagode. Običan osjećaj, ali kad se baviš ovime ovako dugo kao ja, slijediš instinkte. Zato sam otišao i još jednom pogledao policijski zapisnik." "Nisam traţio ništa određeno. Ali primijetio sam daje policijsko izvješće zabiljeţilo jedan strani otisak stopala odmah ispred Gossovog stana. Nije pripadao tebi, ni Eddyju Gossu. Pripadao je nekom drugom. Mislim, to je nesumnjivo pozitivno za nas, jer nam pomaţe dokazati da je još

kika☺crostuff.net

netko bio na mjestu zločina. Ali, muči me to što je otisak strašno jasan." Uzdahnuo je. "Pripada Wigginsici s metalnim vrhovima." Jackovo je lice problijedjelo. Nije ništa rekao, ali Manny je shvatio poruku na njegovom licu. "Koliko dugo tvoj otac nosi Wigginsice s metalnim vrhovima, Jack?" "Otkad pamtim", rekao je s nevjericom. "Ali, sigurno ne misliš da bi moj otac..." "Ne znam što da mislim. Bilo je nekakve uţurbanosti u glasu tvog oca - njegovom čudnom tonu što me brine. Ne znam postoji li nešto što mi nije rekao, ili o čemu se radi. Ali znam ovo: ne ţelim da moj klijent s njim razgovara. Ne mogu riskirati da ti on nešto prizna, pa da ti onda ne budeš u stanju svjedočiti, iz straha da upetljaš vlastitog oca. Ili, još gore, ne ţelim da budeš nedorečen prilikom svjedočenja jer pokušavaš zaštititi oca. I zato dok ne saznam o čemu se radi, ţelim da se drţiš što je moguće dalje od njega. Moţeš li mi dati riječ da ćeš to učiniti?" Jack je osjetio slabost u ţelucu. Alije znao da Manny ima pravo. Teške odluke poput ove bile su razlog zašto odvjetnici nikada ne bi smjeli zastupati sami sebe. Trebao mu je netko poput Mannyja da stavi osobne stvari na stranu i mudro ga savjetuje. "U redu", rekao je rezignirano. "Nisam razgovarao s ocem dvije godine. Mogu još malo pričekati. Imaš moju riječ." 25. Jack se probudio sljedećeg jutra i ţivo se sjećao svog razgovora s Mannyjem. Slagao je brojne pretpostavke u glavi, ali nije mogao objasniti zašto bi se njegov otac spetljao s Gossom. To jednostavno nije imalo smisla. Trebao je naći neke odgovore, i znao je da ih neće dobiti ako bude sjedio kod kuće. Zato je nakon što se istuširao i ispio šalicu kave, navukao sako i kravatu i otišao u

kika☺crostuff.net

policijsku stanicu. Oko deset sati je stigao na odjel s dokumentacijom i zatraţio sluţbenicu da izvadi dosje o istrazi Drţava protiv Swytecka. Ţelio je osobno vidjeti to o "stranom otisku". Jedino policija, tuţitelj, optuţeni, ili optuţenikov branitelj smiju zatraţiti dosje o slučaju ubojstva koji je još uvijek na sudu, ali Jack je to toliko puta učinio kao odvjetnik Instituta slobode da sluţbenici iza pulta nije čak morao ni pokazati iskaznicu Udruge pravnika Floride. Samo se potpisao u zapisnik i ostavio odvjetnički broj. Iz radoznalosti je pogledao tko je još pregledao njegov dosje. Detektiv Stafford i njegov pomoćnik, naravno... Manny je dvaput bio ovdje, i to još jučer... i još netko je bio tu: Richard Dressier, odvjetnik. Nikada nije bio čuo za odvjetnika po imenu Richard Dressier, pa je kod sluţbenice koja je radila s dosjeima provjerio tko je on. "Vi me zezate, gospodine Swyteck?", rekla je mlada crnkinja iza pulta. Imala je velike smeđe oči i izravnatu crnu kosu s narančasto-crvenim pramenom sjedne strane. Osim Jacka, ona je bila jedina osoba u prepunoj stanici koja nije bila policajac, i bila je jedina osoba koju je ikada vidio s deset različitih blještavih umjetničkih djela na noktima od pet centimetara namotanog akrilika. "Richard Dressier je odvjetnik", rekla je Jacku, gledajući ga kao da je senilan. "Rekao je da je vaš odvjetnik." Jack je bio zapanjen, ali upotrijebio je svoje najbolje pokeraško lice. "Znate", odmahnuo je glavom uz osmijeh, "moj glavni branitelj ima toliko mladih odvjetnika koji mu pomaţu na ovom slučaju, da mi ih je ponekad teško sve zapamtiti. Dressier...", Jack ju je mamio, kao da pokušava smjestiti tog čovjeka. "Visok je, zar ne?" Preokrenula je očima. "Ne znam kako je izgledao", rekla je, petljajući po malom ukrasnom kamenčiću koji se oslobodio s nokta na njezinom palcu. "Ovuda na dan prođe petsto ljudi."

kika☺crostuff.net

Jack je polako kimnuo. Svakako je htio znati više o Richardu Dressleru, ali posljednje stoje ţelio je da oko toga napravi scenu, usred policijske stanice - u srcu neprijateljskog teritorija. Nešto mu je palo na pamet. "Predomislio sam se", rekao je i vratio joj spis natrag na pult. "Ipak hvala. Pogledat ću ga kasnije." "Kako hoćete", rekla je i slegnula ramenima. Brzo je napustio policijsku stanicu i krenuo prema telefonskoj govornici na uglu. Nazvao je broj informacija Udruge pravnika Floride i zatraţio osnovne podatke o Richardu Dressleru. "Ured gospodina Dresslera je na Kennedyjevom bulevaru broj 5-0-9 u Tampi, na Floridi", veselo mu je priopćila ţena koja je radila u arhivu. Vraški daleko od Miamija. "A kakvim se pravom bavi? Je li moţda krivični branitelj?" Ţena je pogledala na kompjutorski ekran pred sobom. "Gospodin Dressier se specijalizirao za nekretnine. Zanima li vas popis krivičnih branitelja na tom području, gospodine?" "Ne, hvala vam. Samo mi je to trebalo." Polako je vratio slušalicu na mjesto i naslonio se na aparat, potpuno zbunjen. Zašto bi odvjetnik iz Tampe koji se bavi nekretninama prešao petsto kilometara da bi pogledao policijski dosje u Miamiju? I zašto bi se pretvarao da je Jackov branitelj? Jack nije mogao smisliti niti jedan razlog - barem niti jedan dobar razlog. Odmahnuo je glavom, a zatim otišao natrag do auta. Počeo je razmišljati o onom stranom otisku stopala koji ga je i odveo do policijskog dosjea. Pitao se je li i Dresslera zanimala ta Wigginsica s metalnim vrhom. 26 Harryju Swytecku se moţda nije sviđao način na koji je to voditelj njegove kampanje rekao, ali ako ga stvarno i nije Jack "ubijao", njegovoj kampanji nije pomagao ni publicitet. Bio je tek kolovoz, i

kika☺crostuff.net

izbori u studenom bili su dovoljno daleko da o padu popularnosti mogu razmišljati ne kao o stvarnom mišljenju javnosti, nego kao o reakciji na događaje. Ipak, guverner nije bio čovjek koji bi sjedio i čekao da se stvari promijene. Trebalo je poći na put - jednu od onih opširnih turneja po čitavoj drţavi koja će mu omogućiti da se rukuje s ljudima i zaviri u novčanike na sastancima u četiri oka s članovima Rotary kluba, masonima i bilo kojom drugom skupinom koja je ţeljela govornika na doručku ili ručku. Te mu je večeri u 9:30 završio prvi od mnogih predstojećih petnaest-satnih radnih dana za govornicom, pa se povukao u svoju hotelsku sobu. Motel Thunderhead je bilo jedno od onih putničkih prenoćišta poznatih svakom putniku koji je prisiljen provesti noć u malom gradu; gdje je najbolji restoran bio neki fast-food preko puta kuglane. Za takve dugačke, uske dvokatne motele bilo je tipično da prozori s jedne strane gledaju na parkiralište, a s druge na bazen pun algi. No, sobe koje su gledale na parkiralište nisu se izravno naslanjale na sobe koje su gledale na bazen. Interni hodnik za poslugu prolazio je kroz sredinu zgrade, a koristile su ga spremačice i ostali zaposlenici hotela. To se nije činilo vaţnim, osim ako ste znali da su zidovi hodnika bili od šperploče tanke poput papira, i da su zaposleni ponekad bušili rupe u njima kako bi mogli zadovoljiti svoju perverznu znatiţelju. Harry, u svojoj sobi na drugom katu, nije uopće toga bio svjestan dok je skidao odjeću i stao u kadu kako bi se istuširao. Iznimno neukusne smeđe, narančaste i ţute tapete s cvjetnim uzorkom bile su razlog da je gotovo nemoguće bilo uočiti rupe u zidu koji je dijelio kupaonu od hodnika za poslugu. Zapravo je postojala mala rupa odmah pokraj stalka za ručnike, kroz koju se sasvim dobro mogao vidjeti guvernerov lijevi profil. Dvadeset centimetara niţe nalazila se veća rupa u koju je stala cijev .38-kalibarskog pištolja koja je bila uperena ravno u guvernerovo uho.

kika☺crostuff.net

"Ne miči se", čuo se prigušeni glas s druge strane zida kupaone. Guvernera je preplašio i zbunio zvuk nepoznatog glasa koji se čuo jače od zvuka vode koja je curila. Sledio se kadje vidio cijev pištolja. "Ubit ću te ako se pomakneš", dobio je još jedno upozorenje, nakon kojeg je uslijedilo zatezanje pištolja. "Znaš da to i mislim. Prepoznaješ mi glas, zar ne, čovječe moj?" Guverner se ispod sloja sapuna i pjene na koţi, najeţio. Itekako je prepoznao taj glas "Još uvijek si ţiv?", rekao je s mješavinom straha i čuđenja. Nije ga Eddy Goss bio ucjenjivao, i Eddy Goss nije mogao biti taj koji je priznao ubojstvo Jacku. "Zašto si ovdje?" "Samo sam htio da znaš da sam ja taj koji ti je sjebao konferenciju za novinare, guverneru." Harry je progutao, shvaćajući. "A što je s novinarom - Maloneom? Što on zna?" "Drek. Rekao sam mu samo da je Fernandez bio nevin. To je sve. Samo da tebi pokaţem da ozbiljno mislim da ću se obratiti novinarima. Nisam mu pokazao nikakve dokaze - za sada." Guverner se stresao. Jedva je mogao skupiti hrabrost da postavi sljedeće pitanje, ali morao je znati: "Jesi li mu rekao da sam primio obavijest daje Fernandez nevin prije", zastao je, "nego je pogubljen?" "Nisam. Ali hoću, čovječe moj, ako ne platiš." "Već si dobio deset tisuća." Podrugljiv smijeh se čuo, unatoč vodi koja je i dalje curila iz tuša. "Nisi mi isporučio zadnju isplatu. Otišao si do Gossovog stana, kao što sam ti i rekao. Promatrao sam te kako si došao do samih vrata. I onda si se prestrašio. Okrenuo si se i otišao. Nisi ostavio moj novac. I sada, s kamatama i sve to, rekao bih da mi duguješ ravno pedeset tisuća." "Pedeset tisuća! Janemam..."

kika☺crostuff.net

"Nemoj mi lagati!", prekinuo ga je. "Ti i ona bogata kuja iz visokog društva koju si oţenio imate toliko novaca. I dat ćeš mi ga. Ne zaboravi, guverneru. Još uvijek imam naš posljednji razgovor snimljen na kaseti. Ako ne dobijem novac - vrpca ide ravno Maloneu - zajedno s dokazom da je Fernandez bio nevin. Ĉuješ li me?" Ušutkan strahom i nevjericom da mu se sve ovo događa, guverner je tiho stajao dok mu je voda iz tuša crnila niz tijelo. "Ĉuješ li me?" Guverner je polako pomaknuo oči prema pištolju. "Ovo je kraj, zar ne? Ovo je posljednja isplata?" "Zato i traţim pedeset tisuća, čovječe moj. Ţelim sve u jednom komadu. Zato začepi i slušaj. Budući da je ovo zadnja, ţelim da kupiš veliki buket cvijeća - točnije, krizantema. Kupi jedan s lijepim velikim loncem. Stavi novac u lonac. I, radi šale, stavi i svoje cipele unutra - one Wigginsice s metalnim vrhovima koje voliš nositi. Ovog petka navečer u sedam sati, odnesi sve to na groblje Memorial u Miamiju. Dvanaesti red, polje dvjesto trideset dva na zapadnom dijelu. Ostavi lonac tamo. Ploča je ravna." Kako ću pronaći polje dvjesto trideset dva? Tko je tamo pokopan?" "Grob je nov. Prepoznat ćeš ime na njemu." "Eddy Goss?", guverner je progutao vlastite riječi. "Raul Fernandez, kretenu. Pođi mu odati počast." Cijev pištolja je odjednom nestala iz rupe, a brzi koraci i lupanje vratima u hodniku za poslugu kazali su guverneru daje ucjenjivač otišao - za sada. 27

kika☺crostuff.net

Dva sata nakon što je Jack zatraţio dosje u policijskoj stanici i otkrio podatke o Richardu Dressleru, sastao se s Mannyjem u njegovom uredu da pokušaju otkriti o čemu se radi. Manny nije znao ništa o Dressleru. On je pregledao policijski dosje prije nego se to ime pojavilo u zapisniku. Znao je koliko i moţe znati netko tko je angaţiran prije samo četrdeset osam sati, pokupivši neke sitnice iz dosjea i iz kratkog razgovora s Jackom nakon čitanja optuţnice. Jack mu je imao puno toga za reći, i bio je ţeljan čuti Mannyjevu procjenu slučaja. Ali nakon kratkog saţetka činjenica, unatoč riziku da zvuči kao toliko mnogo njegovih klijenata iz Instituta slobode koji su krivi za zločine a koji su ţustro tvrdili da su nevini, Jack si nije mogao pomoći već je sve sveo na: "Netko mi podmeće", rekao je. "Opa", Manny se napola šalio. "Već postaješ paranoičan, je li?" "Nije to paranoja. To su činjenice, Manny. Netko je ţelio da mislim da me Goss maltretira. Zašto bi mi inače dao mapu do Gossovog stana. Zašto bi inače ostavio krizantemu ispod Cindynog jastuka one noći kad sam bio u kući Gine Terisi? Tada sam ja, od svih ljudi, trebao znati da me to zapravo ne proganja Goss. Goss nikada nije ostavljao cvijeće. Njegov su potpis bile sjemenke. Perverzno je povezivao sjemenke krizantema i svoju vlastitu spermu. Bio je luđak, ali je bio postojan sa svojim potpisom." "Znači, netko je htio da misliš da te Goss proganja", rekao je Manny, prihvaćajući teoriju. "Zašto?" "Ne znam točno zašto. Pretpostavljam zato što ga je planirao ubiti. I zato što je planirao da izgleda kao da sam ja to učinio. Zato su pronašli prigušivač u mom autu kod mehaničara. Netko ga je tamo podmetnuo." Manny se pogladio po bradi, razmišljajući. "A zašto bi te netko htio okriviti za ubojstvo Eddyja Gossa?"

kika☺crostuff.net

"Opet", rekao je Jack slegnuvši ramenima, "ne znam. Moţda kao osvetu zbog toga što sam ga oslobodio. Prijatelj ţrtve, ili netko takav. Moţda čak i policajac. Svi odvjetnici iz Instituta slobode imaju puno neprijatelja u policiji. A već i postoji onaj poziv da je netko vidio policajca kako odlazi iz zgrade nakon što je Goss ubijen." To je bila istina. Znali su daje tamo bio policajac. Tuţitelj mu je dao taj podatak pod pravilima koje je ustanovio Ustavni sud, prema kojima je drţava morala obrani dati korisne informacije. "Imamo snimljenu telefonsku poruku", rekao je Manny, stavljajući dokaz s policajcem u kontekst, "ali nemamo svjedoka, jer nemamo ime i ne znamo tko je uputio taj poziv." Zatim je uzdahnuo, zaljuljao se u svom koţnom stolcu i pogledao kroz prozor. Jack je proučavao lice svog odvjetnika, pokušavajući mu odgonetnuti misli. Jacku je bilo vaţno da mu Manny vjeruje, ne samo zato što je Manny bio njegov odvjetnik, već zato što je on bio jedina osoba osim Cindy kojoj je Jack izjavio da je nevin - i bio je čovjek čijem su sudu ljudi vjerovali. To je bilo očito, pomislio je Jack dok se divio načinu na koji je prihod od klijenta punih pohvale pomogao Mannyju da opremi svoj golemi ured. Primitivna, ali neprocjenjiva predkolumbijska umjetnost ukrašavala je zidove i police s knjigama. Skulpture ratnika Maja stajale su uz zid pored prozora koji je gledao na blještavi zaljev, kao da oboţavaju sjajno jutarnje sunce. Na vrhu njegovog stola s mramornim vrhom stajao je dodir sentimentalnosti: staklena vaza omotana bijelom vrpcom, u kojem se nalazila crna zemlja iz domovine koju je obitelj Cardenal napustila prije više od tri desetljeća, bjeţeći od kubanskog revolucionara koji se pretvorio u despota. "Reći ću ti ovo Jack", rekao je Manny kad se okrenuo prema svom klijentu. "Ja vjerujem da si nevin. Ne da je nevinost ili krivnja bitna u mojoj odluci da te branim. Ţelim da to ipak znaš, zato što je vaţno da mi nastaviš govoriti sve."

kika☺crostuff.net

"Pošto sam to rekao", nastavio je, "nadam se da ćeš shvatiti ako ne budem oduševljen tvojom teoriji o podmetanju. Bavim se ovim dvadeset godina. Svaki klijent kojeg sam ikada zastupao tvrdio je da mu je podmetnuto. Porote su skeptične prema takvim tvrdnjama, i siguran sam da si toga svjestan. Zbog toga je teško dokazati takvu obranu." "Teško - ali ne nemoguće." "Ne", sloţio se Manny. "Nije nemoguće. I mislim da već imamo nekoliko vaţnih tragova koje moramo slijediti, koji mogu biti ključni za tvoju teoriju. Jedan od njih je Richard Dressier. Tko je on, i zašto je njuškao po tvom dosjeu? I drugo, moramo otkriti tko je nazvao policiju i prijavio da je vidio policajca kako napušta mjesto zločina. Očito, moramo se odmah posvetiti tim dvama tragovima. To bi moglo potrajati, posebno pronalaţenje pozivatelja." "Nemamo vremena", rekao je Jack. "Pa, imamo ga malo. Suđenje je za dva mjeseca." "Suđenje nam nije zadnji rok." "Znam, ali..." "Mislim da si nešto predvidio", rekao je Jack pristojnim, ali ozbiljnim tonom. "Nemamo dva mjeseca. Moţda nemamo ni dvije minute. Tkogod mi je podmetnuo, Manny, hladnokrvni je ubojica. Što znači jedno: moramo pronaći pozivača - prije nego ga on pronađe." Ako se moglo suditi po novinama koje je Jack čitao za ručkom, javnost se nije mogla dovoljno naslušati o briljantnom mladom guvernerovom sinu koji je poludio i raznio glavu svom klijentu. Jack je bio veteran kad se radilo o lošim napisima u novinama, ali ipak mu je pomoglo kad je

kika☺crostuff.net

nazvao kući i preslušao poruke Mikea Mannona i Neila Godericha, koji su mu obojica nudili pomoć. Jedan je novinski članak posebno zabrinuo Jacka. Nakon što su naveli dokaze protiv njega, vaţno su spomenuli anonimni poziv policiji. "Sitnica", primijetio je autor članka, "koju bi odvjetnik poput Jacka Swytecka mogao zgrabiti i raznijeti njome čitav slučaj." Zbog članka se Jack osjećao nelagodno. Već je bilo dovoljno loše što je svatko tko je zavirio u policijski dosje mogao saznati o tom pozivu. Sada su za to znali svi koji su čitali novine. Jack je prešao petominutnu voţnju do policijske stanice i zatraţio snimku dotičnog poziva. Preslušao ju je toliko puta dok nije bio siguran da će prepoznati taj glas. Ĉovjek je dijelom pričao engleski, dijelom španjolski, hibrid zbog kojeg ga je bilo lakše zapamtiti. Iz stanice se odvezao do Gossovog stana i provjerio poštanske sandučiće. Postojalo je sedamnaest latinoameričkih prezimena, koja je zapisao. Otišao je do telefonske govornice na uglu, potvrdio da se u njoj nalazi telefonski imenik, a zatim preko prezimena i adrese potraţio brojeve. Onda se vratio u auto i počeo nazivati. Predstavio se kao anketar s lokalne radio stanice kojeg zanimaju stajališta o američkoj imigracijskoj politici, prodavač, netko tko je samo pogrešno nazvao - bilo što da bi osoba s druge strane linije dovoljno dugo pričala da on moţe njezin glas usporediti s onim na snimci poziva. Nekoliko ljudi nije bilo kod kuće. Jedna je linija bila isključena. Nakon trideset minuta nazivanja, još uvijek nije pronašao odgovarajuću osobu. K vragu. Sjedeći tako ispred Gossove zgrade, promatrajući posljednje zrake zalazećeg sunca koje su se odbijale od Mustangovog prozora, pitao se je li moţda već prekasno.

kika☺crostuff.net

28. Sljedećeg jutra, u četvrtak, Jack i Manny su se u Mannyjevom uredu trebali sastati sa svojim prvim potencijalnim svjedokom: Jackovim alibijem, Ginom Terisi. Od trenutka kad je nazvao Ginu da bi dogovorio taj sastanak, Jack se dvoumio. Smatrao je da mu je teorija o podmetanju najbolja obrana, i kako se kazaljka za minute na njegovom satu pribliţavala vremenu njihovog dogovora u jedanaest sati, shvatio je da radije ţeli odustati od čitave ideje o alibiju, nego da s njom ima posla. No, Manny, je drugačije gledao na stvari. "Ugodi mi, Jack", rekao je Manny, sjedeći za stolom. "Samo za trenutak, stavimo tu tvoju teoriju o podmetanju i zavjeri na stranu. To moţda zvuči kao dobra obrana. Ali čak i ako moj istraţitelj pronađe nešto u vezi s tim Dresslerom, podmetanje je jako teško dokazati. Najbolja će ti obrana uvijek biti alibi. Zato što niti jedan čovjek - podmetao mu netko ili ne - ne moţe biti na dva mjesta u isto vrijeme." "Shvaćam to." "A ja shvaćam tvoju nevoljkost u vezi s Ginom. Sigurno neće dobro zvučati kad tabloidi objave da ti je alibi nastrani vrući seks sa cimericom svoje djevojke. Ali, zvučat će puno gore ako se porota vrati s rasprave i kaţe da si kriv za ubojstvo prvog stupnja. "Onda", rekao je dok je posegnuo preko stola do svog telefona, "nećemo više pustiti gđicu Terisi da čeka. U redu, Jack?" Jack je duboko udahnuo. Bilo je toliko razloga zbog kojih bi htio izostaviti Ginu iz ovoga i zaboraviti da mu ona sluţi kao alibi. Ali, bilo je prekasno za to. "U redu. Da vidimo koliko će surađivati." Manny je pritisnuo gumb na interkomu i rekao svojoj tajnici: "Shelley, reci gospođici Terisi da uđe, molim te."

kika☺crostuff.net

"Da, gospodine Cardenal." Vrata ureda su se otvorila, Mannyjeva je tajnica stala u stranu i Gina Terisi je ušla u prostrani ured na uglu. Manny je pristojno ustao kako bi je pozdravio, a Jack je slijedio njegov primjer, iako s primjetno manje ushita. "Dobro jutro", rekao je Manny, a lice mu je bilo ozareno izrazom koji većina muškarca dobije kad prvi put ugledaju Ginu Terisi. Bila je odjevena u kobalt-plavu haljinu, ne usku, ali koja je naglašavala sva prava mjesta. Njena duga smeđa kosa bila je smotana u punđu i gurnuta iza crnog šešira sa širokim rubom, stoje otkrivalo blještave naušnice s dijamantima, dvije u lijevom uhu, jednu u desnom. Svaka je imala barem karat, pomislio je Jack, i bez sumnje su bile "poklon" od jednog od njenih oboţavatelja. "Lijepo te je vidjeti, Jack", rekla je kroz usiljeni osmijeh. Kimnuo je iz pristojnosti, a Manny se osmjehnuo ljubaznim osmijehom i zakoračio prema naprijed kako bi je pozdravio. "Molim vas", rekao je, ponudivši joj podstavljeni naslonjač u kojem je Jack do sada sjedio. "Hvala", rekla je Gina, napravivši cijelu predstavu od sjedanja. Jack se premjestio na kauč ispod prozora, a Manny se vratio na crni koţni stolac za stolom. Oba su muškarca bila okrenuta prema gošći. Gina je udobno prekriţila noge, kao da stvara ogradu između sebe i svojih ispitivača. "Hoćete li kave?", ponudio je Manny. Gina nije registrirala njegovo pitanje. Bila je zauzeta provjeravanjem svoje šminke u staklenom stolu pokraj sebe.

kika☺crostuff.net

Manny je bio potpuno nesvjestan da je buljio u Ginu dok je polako i zavodljivo stavljala ruţ na donju ispupčenu usnu. "Ne ţelim ništa, hvala", konačno je rekla. "Ovo će biti kratak sastanak. Uvjeravam vas u to." "Kako to mislite?", pitao je Manny. "Mislim to da, iako sam Jacku preko telefona nevoljko rekla da ću podrţati njegov alibi, morate mi odgovoriti na nekoliko pitanja prije nego na bilo što pristanem." "To je pošteno", odgovorio je Manny. "Dat ću sve od sebe da vam odgovorim." Gina je suzila oči, naglašavajući vaţnost svog pitanja. "Moram znati sljedeće: u točno koliko sati ujutro je Eddy Goss ubijen?" "Zašto te to zanima?", pitao je Jack. Gina ga je ignorirala i gledala samo u Mannyja. "Nije vaţno zašto. Samo mi odgovorite na pitanje." Manny se zavalio u stolac. I njega je zanimao razlog za to pitanje. "Ne znamo točno. Ali negdje nakon četiri, prema prvotnom mrtvozornikovom izvještaju, koji se bazira na činjenici da se krv još nije bila osušila kad je policija tamo stigla." "Znači, četiri ujutro je najranije moguće vrijeme kad je mogao biti ubijen", nastavila je Gina. Manny je slegnuo ramenima. "Ako prihvatite mrtvozornikov izvještaj, da. Nema sumnje daje smrt bila trenutna." Gina je izgledala zadovoljna. "To je sve što sam ţeljela znati", rekla je Jacku. "Ne mogu svjedočiti u tvoju korist. I neću. Vrijeme Gossove smrti mijenja sve." Jackova se utroba preokrenula. Manny ga je pogledao, a on je samo s nelagodom skrenuo pogled. "Kako to mijenja na stvari?", Manny ju je pitao.

kika☺crostuff.net

"Ako je Goss ubijen nakon četiri ujutro, onda sam ja jako slab alibi. Istina, ako kaţem da sam otišla s Jackom u krevet, to bi mu moglo pomoći da objasni kako je dobio svoje" - nasmiješila se od laţne skromnosti -"ogrebotine i modrice. Ali to je sve. Ne mogu reći gdje je bio u vrijeme ubojstva." "Ali spavali ste zajedno", rekao je Manny. "Ne. Poševili smo se. Nitko nije spavao. I, vaţnije od svega, on nije proveo noć kod mene. Jack je otišao iz moje kuće prije tri. Sigurna sam u to." Manny je opet pogledao svog klijenta, ali Jack ga nije htio pogledati u oči. Gina je ustala sa stolca i krenula prema vratima. "Ţalim, momci", rekla je kad je stigla do vrata. "Ne namjeravam svijetu objaviti da sam izdala najbolju prijateljicu i otišla u krevet s njezinim dečkom, kad istina ne pomaţe baš previše." Manny se nagnuo preko stola kako bi naglasio svoje riječi na oštar, ali ne baš prijeteći način. "Jasno vam je da vam moţemo uputiti sluţbeni poziv. Moţemo vas natjerati da svjedočite." "Moţete me natjerati da se pojavim u sudnici. Ali, ne moţete me natjerati da kaţem da je Jack bio sa mnom. Ne ako ja to ne ţelim reći." Manny je znao daje ona u pravu. Pokušao je iz drugog kuta. "Trebali biste ţeljeti", rekao je Manny. "Trebali biste ţeljeti pomoći Jacku." "O tome se i radi: ne ţelim. Do viđenja, gospodo", rekla je hladno, a zatim napustila prostoriju, zatvorivši za sobom vrata. Dva su muškarca sjedila u nelagodnoj tišini, sve dok Jack nije pogledao u Mannyjeve prodorne crne oči i rekao: "Upozorio sam te na nju."

kika☺crostuff.net

Manny je izgledao zabrinut, ali ne zbog Gine. "Ne mislim da laţe", oštro je rekao. "I sada shvaćam zašto si se dvoumio oko alibija. Mislim da si mi ti lagao, Jack. Ti si mi rekao da si proveo noć s njom. To je bila laţ, zar ne?" Jack je uzdahnuo i skrenuo pogled, a zatim tiho odgovorio: "Dogodilo se skoro točno onako kako sam ti rekao, Manny. Dok smo vodili ljubav ili se ševili ili kako god to ţeliš zvati, netko se uvukao u kuću i razmazao kečap po plahtama i stavio krizantemu pod Cindyn jastuk. I tko god je to bio, nazvao me i pokušao me natjerati da se vratim u Gossov stan - kamo sigurno nisam kanio poći nakon svega. Ali nisam ni ostao. Iskreno nisam ţelio ostaviti Ginu samu - posebno nakon što sam vidio da mi je neki luđak razrezao krov auta. Ali nisam se ţelio ni probuditi sljedećeg jutra pokraj Gine. Cindy i ja smo tehnički bili prekinuli u to vrijeme, ali to se nije činilo vaţnim. Samo sam se morao maknuti odonuda. I zato sam otišao." "Prije tri sata." 'Točno." "Barem sat vremena prije nego je Goss ubijen?" Jack je uzdahnuo: "Bojim se da da." "Nevjerojatno", Manny je progunđao, odmahujući glavom. "Ili moţda nije nevjerojatno. Pretpostavljam da je razumljivo da netko optuţen za ubojstvo moţe posegnuti za nečim čega nema. Ali iskreno, Jack. Što ti je bilo na pameti? Zar si mislio da će ona dobiti amneziju kad se radi o vremenu u kojem si napustio njen stan?" "Ne znam", Jack je napravio grimasu. "Pretpostavljam da sam se nadao da neće biti tako prokleto sigurna oko vremena. Ipak smo dosta pili. Mislio sam da će biti malo nesigurna oko vremena. Ili moţda da će čak pogriješiti i reći da sam otišao oko pola pet." "Nadao si se da će lagati za tebe."

kika☺crostuff.net

"Ne lagati, ne. Mislim - ne znam. Ne znam što sam mislio, Manny." Na Mannyjevom licu se pokazivalo Veliko razočaranje. A zatim su mu se oči sumnjičavo suzile. "Ima li još laţi, Jack, još nekih vaţnih, ili je tvoj alibi najveća laţ koju si mi ispričao?" Jack je postao ogorčen: "Sumnjaš li u moju nevinost?" "Ne na temelju onoga što sam dosad čuo. Ali ne mogu podnijeti prijetvornost od klijenta koji je, u najmanju ruku, bio spreman staviti se u poziciju iz koje bi mogao ubiti Eddyja Gossa." "To me vrijeđa. Nikada ne bih nikoga ubio." "Stvarno? Zašto si onda ušao u Gosssov stan te večeri - prije nego si otišao kod Gine? I što si planirao učiniti s pištoljem koji si ponio?" Jack je zastao. Bilo je to teško pitanje. "Moţda ne znam što sam namjeravao učiniti s njim." Manny je pogledao svog klijenta ravno u oči. "Moţeš ti bolje od toga", rekao je, govoreći tonom koji je natjerao Jacka da pogleda u vlastitu dušu. Mannyjev pogled nije bio optuţujući. Nije osuđivao. Ali Jacku je ipak bilo nelagodno. "Slušaj Manny. Sve se svodi na ovo: ja nisam ubio Eddyja Gossa." "Onda nemoj ni ubiti svoju priliku da budeš oslobođen", rekao je, "i nemoj manipulirati svojim odvjetnikom." Jack gaje pogledao u oči. Nije ništa rekao, ali postigli su sporazum. Zatim je ustao iz stolca i krenuo prema prozoru. "Stvarno nam je bolje bez Gine. Bolje daje ovo propalo sada nego na suđenju." Manny se zavalio u stolac. "No, jedna stvar me i dalje muči. Kad sam rekao Gini da bi ti trebala pomoći, rekla je da ne ţeli. To me uznemiruje." "To samo Gina priča."

kika☺crostuff.net

"Moţda, ali kad kaţe da ti ne ţeli pomoći, je li to sve što govori? Ili govori da te ţeli povrijediti?" Jack se sledio. Grlo mu se odjednom osušilo. "Ne bih rekao. Ali s njom, zapravo nikada ne znaš." "U redu", kimnuo je Manny. "Probaj s osobnim pristupom. Što prije to bolje. Razgovarat ćemo uskoro, čim ti porazgovaraš s njom." "Odmah ću te nazvati." Rukovao se s Mannyjem i krenuo prema izlazu. "O, Jack", pozvao je Manny svog klijenta kad je stigao do vrata. Jack je zastao na mjestu i pogledao svog odvjetnika. "Ova Gina je ključni igrač", rekao je Manny. "Nemoj se posvađati s njom. Budi pristojan. I ako to ne prođe dobro, samo je pitaj hoće li se sastati sa mnom. Onda me pusti da ja sredim stvari. I ne brini se. Dobar sam sa svjedocima. Posebno ţenama." "Hvala", Jack je odgovorio, a na licu mu se nije pokazivao nikakav izraz. "Ali nikada nisi sreo ovakvu ţenu." 29. Sedamdeset i tri godine star Wilfredo Garcia stajao je u svojoj kuhinji ispred stare plinske peći i kuhao večeru, bistec palamillo i platanos fritos - bočni odrezak i pečene pisange. Kubanac koji je s odraslom djecom 1962. došao u Ameriku i nikada nije potpuno savladao novi jezik, često se prebacivao na španjolski da bi izrazio misli. No, bio je simpatičan, i čak su mu i njegovi engleski slušatelji opraštali jezična ograničenja.

kika☺crostuff.net

Wilfredo je bio punašan, s toplim, dubokim smeđim očima i bucmastim obrazima. Volio je jesti, a većinu večera jeo je kod kuće, jer ulica Adams nije bila baš sigurna poslije mraka. Večeras, baš kada je gušio svoj odrezak nasjeckanim lukom i peršinom, zazvonio je telefon. Podignuo je pogled, ali se nije javio. Zanemarivao je telefonske pozive posljednjih nekoliko dana, otkad je pročitao onaj članak u novinama, o tome kako bi onaj poziv policiji mogao biti vaţan u slučaju Jacka Swytecka. Znao je da je samo pitanje vremena prije nego dođu traţiti čovjeka koji se toliko snaţno nije ţelio umiješati da je nazvao s telefonske govornice, kako policija ne bi mogla otkriti tko je zvao. Još uvijek se nije ţelio umiješati. Zato je odlučio da će, dok se situacija ne smiri, ţivjeti poput pustinjaka. Ali telefon je nastavio zvoniti - deset puta, a onda više od dvanaest. Moralo je biti vaţno, procijenio je. Moţda ga zove kćer iz Brooklyna. Ili njegov Mađioničar. Ugasio je peć i dignuo slušalicu. "Oigo", javio se na svom rodnom španjolskom. "Wilfredo Garcia?" "Sir "Ovdje policajac Michael Cookson iz gradske policije. Kako ste večeras, gospodine?" Wilfredovo srce je potonulo. Odmah je poţelio da se nije javio. "Sam dobro." Odgovorio je na engleskom, iako je njegov teški naglasak bio primjetan čak i u te dvije riječi. "Gospodine Garcia, ja samo radim rutinsku provjeru o ubojstvu Eddyja Gossa. Ako sam dobro shvatio, vi ţivite na istom katu gdje je on nekada ţivio." "Isti kat, si. Ali -porfavor. Ja ništa ne zna. Neću se upetljala."

kika☺crostuff.net

"Razumijem vas, gospodine. Ali ovo je vaţno. Traţimo čovjeka koji je nazvao policiju s telefonske govornice ispred vaše zgrade one noći kad je gospodin Goss ubijen." Wilfredo je napravio grimasu. "Ja neću se..." "Hej, slušajte me, čovječe moj", rekao je policajac prijateljskim tonom, "razumijem vas. Između nas dvojice, baš me briga ako nikada ne uhvate tipa koji je ubio tog Gossa. Ali, moj je posao da provjerim te stvari. I zato ako znate tko je nazvao, moţda biste mu samo mogli poručiti da mu je bolje da se obrati policiji prije nego ga svi oni odvjetnici dođu traţiti. Hoćete li to učiniti za mene?" Wilfredo je osjetio knedlu u grlu. "U redu." "Zapravo, olakšat ću vam stvari, gospodine Garcia, jer znam kako se ljudi mrze umiješati u ovakve stvari. Ne ţelim da vi ili bilo tko drugi mora doći u stanicu, ili čak nazvati u stanicu. Dat ću vam broj svog osobnog dojavljivača. Ako nešto čujete, ili ako netko od vaših prijatelja zna nešto, samo me pozovite. Ja ţelim samo podatke. Obećavam vam da neću upotrijebiti vaše ime osim ako nije nuţno. Zvuči li to pošteno, čovječe moj?" "Sir "Zapišite ga - pet, pet, pet, dva, devetsto. Jeste li zapisali?" "A-ha." "Odlično. Oprostite na smetnji, gospodine." "Doviđenja." Wilfredu je ponestajalo daha kad je spustio slušalicu. Iznenadilo ga je što je stvarno zapisao broj dojavljivača. Stvarno se nije ţelio umiješati, ali isti nagoni koji su ga natjerali da uopće zove policiju ponovo su ga mučili. Davno je primio drţavljanstvo, zakleo se da će podrţavati svoju zemlju i biti dobar Amerikanac, ali još se ţivo sjećao tog događaja. Pogledao je prema broju koji je upravo zapisao. Policajac se

kika☺crostuff.net

činio dosta fin. Moţda neće biti onako strašno kako se bojao. Moţda je bilo vrijeme da prizna i riješi se te tajne. Wilfredo je duboko udahnuo. Zatim je podignuo slušalicu. Ruka mu se tresla, ali uspio je otipkati broj. 30. Jack je spustio krov i dugo se vozio uz plaţu nakon što je napustio Mannyjev ured. Cindy ga je bila nazvala prije nekoliko večeri - samo da bi razgovarala, ali razgovarali su o tome kako su odvojeni, i odjednom je čuo da je rekla da će se ponovo useliti k njemu. Naţalost, euforija koju je osjetio nakon toga bila je prilično umanjena događajima u posljednja dva dana. Dogovorili su se da će ona večeras donijeti svoje stvari, i znao je da će biti u kući i raspremati se kad on stigne. Trebalo mu je vremena da razmisli, prije nego što se suoči s njom. Današnji sastanak s Ginom ozbiljno ga je vratio u stvarnost. Sve ranije iluzije o tome da će njegova "večer" s njom ostati tajna počele su nestajati. Nastavio je traţiti način da s njom uspostavi odnos koji bi pomogao njegovom slučaju, a koji ne bi naškodio njegovom odnosu sa Cindy; ali nije se ničega sjetio. Bilo je tek prošlo šest kad je konačno došao na kolni ulaz i ugasio motor, a do tada je već u autu primio poziv od Mannyja zbog kojeg se osjećao još nelagodnije. Razmišljao je o tom pozivu dok je izlazio iz Mustanga i hodao po stazici prema kući. Ulazna vrata otvorila su se prije nego je uopće zakoračio na stepenice. "Zdravo", rekla je Cindy. Smiješeći se stajala je na vratima, i iako se grozno osjećao bilo je nemoguće da ju ne zagrli. "Kako ide raspakiravanje?", pitao je, zatvarajući vrata za sobom.

kika☺crostuff.net

"Polako", rekla je i primila ga za ruku dok su ulazili u dnevnu sobu. "Uglavnom sam donijela odjeću, ali većinu sam vremena provela kopajući po Gininom ormaru, traţeći stvari koje je posudila od mene." Dok su sjedali na kauč, primijetila je da ga nešto muči. "Nisi se predomislio. zar ne?" Uzdahnuo je. "Cindy, koliko god ţelim da budemo zajedno, nakon današnjeg dana pitam se je li za tebe dobra ideja da se doseliš ovamo." "Kako to misliš?" "Nije u pitanju volim li te. Lud sam za tobom. Samo nisam uvjeren da si ovdje sigurna." "Zašto?" Izdahnuo je, a zatim se bacio u selektivno prepričavanje događaja u protekla dva dana, koncentrirajući se na odvjetnika nekretninama iz Tampe po imenu Richard Dressier. "I zašto Dresslera ovo toliko zanima?", pitala je. "Ne zanima ga. Dok sam se vozio ovamo Manny me nazvao. Njegov istraţitelj se u Tampi sastao s Dresslerom. Ispalo je da mu je novčanik ukraden prije dva mjeseca. Netko mu je uzeo sve dokumente. Uključujući i iskaznicu Udruge pravnika Floride." "Znači netko se koristio njegovom iskaznicom i predstavljao se kako odvjetnik?" "Točno. Taj netko se posluţio njegovim imenom da provjeri policijski dosje o mojem slučaju nakon Gossove smrti. Mislim da mi taj tip, tkogod on bio, pokušava podmetnuti ubojstvo. Ako sam u pravu, on me čitavo vrijeme proganjao, a ne Goss." Oči su joj se raširile. "Ţeliš li reći..." "Ne znam točno što ţelim reći. Nisam još sasvim razmislio. Ali prilično sam siguran da je ubojica još uvijek na slobodi. Tkogod me progonio i dalje je negdje vani." Koraknula je unazad. "Tko je to onda? Ako nije Eddy Goss, tko bi to mogao biti?"

kika☺crostuff.net

"Ne znam. Ali, saznat ću. I dok ne saznam, mislim da je najbolje da uzmeš godišnji ili jednostavno odeš iz grada na nekoliko..." "Ne. Ostajem s tobom, Jack. Neću te napustiti u ovakvoj situaciji. Zajedno ćemo proći kroz ovo." Duboko je udahnuo, a zatim ju je ponovo zagrlio. "I dalje ne moţemo pozvati policiju. Ne mogu im reći daje taj tkogod me progonio još uvijek na slobodi. Zato što istog trenutka kad bi tuţiteljstvo saznalo kako sam mislio da mi je Goss prijetio, od nikakvog motiva dobili bi čvrste dokaze za moj motiv." Cindy se ugrizla za usnicu. Bilo je dovoljno loše da je progonitelj još uvijek bio na slobodi, ali to što nikome ne moţe reći za to, bilo je van svake pameti. Ipakje sve što je Jack rekao zvučalo logično. "Bez policije. Pazit ćemo na sebe i jedno na drugo." Istog tog četvrtka navečer, guverner Harold Swyteck prijavio se u sobu na trideset i drugom katu hotela Intercontinental u Miamiju. Kasnije te večeri trebao je odrţati govor na priredbi za prikupljanje priloga, ali prije toga je morao dati nešto svog novca. Buket krizantema koji je naručio čekao gaje u sobi. Uzeo je novac iz aktovke - pedeset tisuća dolara - i stavio novčanice u veliki lonac. Zatim je iz kofera izvadio cipele, čitavo se vrijeme trudeći da bijes zadrţi pod kontrolom. Bilo je to poniţavajuće, stvarno - kao da nekome ukradete odjeću i ostavite ga takvog na uličnom uglu. Ali ako je ovaj luđak trebao ovakve jeftine oznake moći, nek' mu bude. U ovom trenutku, Harry bi bio dao i puno više od pedeset tisuća da se jednom zauvijek riješi ucjenjivača. Pogledao je na sat. Šest i trideset. S obzirom na promet, voţnja do groblja Memorial trajat će otprilike dvadeset minuta. Moţda i stoti put taj dan, guverner je razmišljao o svojim mogućnostima, pokušavajući pronaći neki izlaz iz ove ludosti. Ali obje alternative - pozivanje

kika☺crostuff.net

policije ili puštanje njegovog mučitelja da učini ono čime mu je prijetio - činile su se neprihvatljive. Ako bude slijedio ucjenjivačeve upute, barem će imati priliku zadrţati ţivot za koji se tako snaţno borio da ga stvori. Zgrabio je lonac i ključeve iznajmljenog auta i krenuo, pitajući se sa sve većom strepnjom je li grob koji se spremao posjetiti njegov vlastiti. 31. Jack i Cindy su prije devet navečer bili u krevetu, i uz zvuke "Ljubavnog jazza" na radiju nisu prestajali voditi ljubav još dugo nakon što je DJ rekao: "Hvala Bogu da je petak". Nakon toga je Jack odlučio da mora pronaći neki način da kaţe Cindy istinu o Gini. Ona je previše riskirala za njega da bi bio neiskren prema njoj. No, prije nego joj saopći tu vijest, ţelio je potvrditi Ginino stajalište. Ţelio je da moţe Cindy reći kako Gina neće tu prljavu priču ispričati cijelom svijetu - kao svjedok optuţbe. Sljedećeg popodneva je Jack zadubljen u misli išao prema Gininoj kući, vozeći se auto cestom tako polako da su čak i brojni auti turista jurili pokraj njega. Kad je Jack pokucao na vrata, Gina se upravo vratila s dţoginga. Nosila je narančaste kratke hlače od najlona, Nike tenisice i oskudan top koji joj je znojem bio prilijepljen uz tijelo. Dugačka smeđa kosa bila joj je svezana iza glave. "Mogu li ući?", pitao je, stojeći na otvorenim vratima. Gina je otpila gutljaj Gatorade Litea, a izraz na licu bio joj je hladan kao i led u čaši. "Naravno", rekla je i slegnula ramenima.

kika☺crostuff.net

Ušao je i zatvorio vrata, a onda je slijedio u kuhinju. "Shvaćam da ti ovo nije omiljena tema, Gina. Ali nakon načina na koji si jučer napustila Mannyjev ured, osjećao sam da moramo razgovarati." Gina je otišla do hladnjaka, kako bi si ponovo napunila čašu. "Nisam li uglavnom sve rekla?" "To sam došao ovamo saznati. Ona jučerašnja šala o tome da mi ne ţeliš pomoći. To me zabrinulo. "Pa", rekla je uz lukavi osmijeh, "moţda i jesam bila malo preoštra. Ali, shvatio si bit moje izvedbe. Ne ţelim se miješati. To te ne bi smjelo, iznenaditi, Jack. Stvarno ne mislim ni da te to uznemirilo. Mogla sam ti to vidjeti na licu. Posljednja stvar koju si htio je da ti ja budem alibi." "Ti ne znaš što ja ţelim, Gina." "A, ne?", rekla je izazivački, prebacujući se na duboki, seksi glas. Odjednom se osjetila izazvanom. Pribliţila mu se, tako blizu da je mogao osjetiti njezin dali na obrazu i miris znoja koji ga je podsjetio na stvari koje nije smio učiniti. Podigla je ruku iznad glave i skinula traku, raspuštajući kosu. "Drukčije ću se izraziti, Jack. Jesi li stvarno htio da kaţem da sam dodirnuh ovo tijelo", rekla je, klizeći blago nikom iznad njegovih grudiju, jedva centimetar dalje od njegovog tijela, ali ga niti u jednom trenutku nije dodirnuh. "Da sam osjetila njegovu teţinu na sebi. Da smo se preokretali i znojili i vikali u noći, da sam sa svakim naletom ja zabijala nokte u tvoja leđa i zube u tvoje grudi, traţeći još, iako si više nego dovoljan za bilo koju ţenu. Jesi li stvarno to ţelio? I, ako jesi", prošaptala je, sada ga gledajući duboko u oči, "jesi li ţelio da Cindy bude u ili izvan sudnice dok to budem govorila?" Jack se odgurnuo od nje. "Ono što se dogodilo između nas dvoje bih je greška. Mislim da oboje ţalimo zbog toga. I ti si mi sigurno mogla biti alibi, a da ne zvučiš tako prljavo."

kika☺crostuff.net

Gina je ispraznila svoj Gatorade u sudoper i otvorila bar s pićem. Napunila je čašu Camparijem i ledom. "Pregovaraš li ti to sa mnom?" "Pregovaram oko čega?" Podigla je obrvu, a zatim otpila gutljaj svog pića. "Ţeliš li da kaţem da nisi otišao iz moje kuće prije četiri sata?" Jack je poznavao njezin ozbiljni pogled, i sada je bez sumnje bila ozbiljna. "Ĉekaj malo, Gina. Skroz si pogrešno shvatih. Nisam zbog toga došao ovamo." "Nisam rekla da jesi. Ali, opet, sjeti se zadnjeg puta kad si bio ovdje. Nisi došao ovamo voditi ljubav sa mnom. Ali jesi." "I ţao mi je što se to dogodilo." "Je li? Ili samo ţeliš da Cindy nikada za to ne sazna?" Skrenuo je pogled, pokušavajući ostati smiren. Stavio je osjećaje pod kontrolu, a zatim joj uputio svoj jako odvjetnički pogled. "Slušaj, Gina, nisam došao ovamo da bih te nagovorio da mi budeš alibi. Samo sam se htio uvjeriti da nećeš svjedočiti protiv mene." Oči sujoj se raširile. "Ne budi smiješan, Jack. Nikada to ne bih učinila." "A što se tiče onoga što se dogodilo između nas dvoje - ne, nisam još rekao Cindy. Ali, saznat će sve. Ĉim pronađem pravi trenutak da joj kaţem." "Nema pravog trenutka, Jack. Ja poznajem Cindy. Poznajem je bolje nego ti. Ako sazna za nas, moţeš se kladiti da je niti jedno od nas nikada više neće vidjeti. Jedini razlog koji bi mogao postojati da joj bilo što kaţemo bio bi kad bih ja bila tvoj alibi. Ali, nisam. Znači, odlučeno je. Ne ţelim da se izbrbljaš Cindy u nekom maloljetničkom pokušaju da si olakšaš savjest. Neću to dopustiti."

kika☺crostuff.net

"Odluka nije na tebi." "O, jest. Jer povlačim ono što sam ranije rekla. Ne mogu reći da nikada ne bih svjedočila protiv tebe. Zato što postoji jedan slučaj kad bih. Ako kaţeš Cindy za nas, kunem se da ću sve reći policiji - uključujući i to da si došao k meni misleći da Eddy Goss progoni tebe i Cindy. I to nije sve. Reći ću svima što se stvarno dogodilo između nas - kako si stvarno zaradio te ogrebotine i modrice. Reći ću im kako sam te pozvala u kuću jer si me nasmrt preplašio pričama o Eddyju Gossu. Kako sam ti vjerovala kad si rekao da ćeš prespavati na kauču. I kako sam te ogrebla i ostavila ti masnice nakon što si mi se uvukao u sobu, razderao mi spavaćicu i prisilio me na seks." Otpila je velik gutljaj i dokrajčila svoje piće. "Izbor je tvoj. Samo odrasti i to što se dogodilo među nama zadrţi za sebe. Ili se suoči s posljedicama." Jack je buljio u nju s nevjericom. "Zašto to radiš? Zašto jednostavno ne ţiviš s istinom?" "Zato što istina nikome ne pomaţe. Ako kaţem istinu policiju, naškodit ću tebi. Ako ti kaţeš istinu Cindy, naškodit ćeš nam oboma. To su moji uvjeti. Niti jedno od nas ne priča. Ili pričamo oboje. Izaberi." Volio bi da joj je mogao reći da se ne miješa u njegovu vezu sa Cindy, ali nije smio. Moţdaje blefirala - bilo mu je teško povjerovati da bi izmislila silovanje. Ali nije mogao riskirati da to ipak učini. "U redu", rekao je rezignirano. "Prihvaćam tvoje uvjete, Gina. I neka ti bude drago što nemam izbora." "Pametan dečko", reklaje uz osmijeh. Podignula je svoju čašu. "Mogu li ti ponuditi Campari?" Nije se udostojio odgovoriti dok je izlazio.

kika☺crostuff.net

U 5:30 tog jutra Wilfreda Garciju je probudilo glasno lupanje navratima. Veći dio noći bio je budan, razmišljajući. Prošlo je skoro trideset i šest sati otkako je poslao poruku na dojavljivač policajca Cooksona, ali ovaj mu se još nije javio. Počeo se brinuti. Kucanje se nastavilo. Wilfredo je ustao s madraca koji je leţao na podu. "Un momento." Odjenuo je ogrtač i navukao papuče, a zatim krenuo prema vratima. Na vratima je postojalo mjesto za špijunku, ali je mali prozorčić bio skinut i zamijenjen komadićem kita. Wilfredo je skinuo kit i provirio u hodnik. Bilo je mračno, kao i obično, ali mogao je dovoljno vidjeti da bi prepoznao tamno plavu uniformu. "Ovdje policajac Cookson", čuo se glas iz tame. Stari kubanski gospodin samo je odškrinuo vrata i provirio kroz otvor. Bio je za glavu niţi od policajca i skoro dvostruko stariji. "Mogu li ući, gospodine?" Wilfredo je osjetio mješavinu olakšanja i nervoze. Nije znao što da očekuje, ali sigurno nije očekivao da će se policajac pojaviti u ovo doba. Ipak je poslušno kimnuo glavom i do kraja otvorio vrata. Policajac je ušao i zatvorio vrata za sobom. Wilfredo je uključio lampu bez zaslona, a onda se okrenuo prema svom posjetitelju. Starac se sledio od prizora koji je vidio. U mračnom hodniku nije mu mogao raspoznati crte lice, ali pod boljim svjetlom bile su jasnije. Građa, ten, tamne obrve. Tisuću različitih stvari prošlo mu je kroz glavu, i svaka mu je ukazivala na sličnost između ovog čovjeka i onog kojeg je vidio u noći kad je ubijen Goss. Ruke su mu se počele tresti, a srce snaţno lupati u grudima kad je odjednom shvatio da gleda u lice ubojice. Okrenuo se da pobjegne, ali čovjek u unifonni ga je zgrabio za majicu i povukao natrag. Wilfredo je otvorio usta da pozove u pomoć, ali prije nego je

kika☺crostuff.net

uspio izustiti i riječ, smrtonosna ruka iskusnog ubojice pojavila se odozdo i snaţno ga udarila u donji dio brade. Glava mu se trgnula unatrag snagom sudara, i slomila mu krhki stari kraljeţak, tako da mu je vrh glave dodirnuo sredinu leđa. Wilfredo je u trenutku omlohavio. Ubojica je oslabio svoj stisak na starčevu pidţamu, i pustio tijelo da padne na pod. Sagnuo se da mu opipa bilo. Nije ga osjetio. Obavio je posao. Popravio je ukradenu uniformu, stavio tamne naočale, i zatim u tišini napustio stan, zatvarajući za sobom vrata. Još jednom je ostavio svoje djelo u ulici East Adams 409. Još jednom su njegovi koraci odjekivali kroz prazan hodnik - poput svakog drugog policajca u patroli. 33. "Svi ustanite!", bile su riječi koje su sve pokrenule, poput eksplozije iz startnog pištolja. Nakon devet tjedana pripremanja, u utorak 11. listopada sve je konačno bilo spremno. Na jednoj strani sudnice sjedio je tuţitelj ţeljan publiciteta, odjeven u plašt ispravnosti koji mu je donosio poloţaj. Na drugoj je sjedio optuţenik zablaćena imena, čvrsto se drţeći za tvrdnju o svojoj nevinosti koja je dolazila s poloţajem u kojem se nalazio. Wilson McCue će ovo sam obaviti za vladu. Jack i njegov odvjetnik će kroz ovo proći zajedno, ujedinjeni u svojem otporu. Sutkinja Virginia Tate pojavila se iz svojih odaja, i kroz sporedni ulaz ušla u sudnicu. Bila je skroz crno-bijela, jako blijede puti, prosijede kose, čeličnih tamnih očiju, a dugački joj se dvostruki niz bisera ljuljao iznad crne halje. Grmljavina koju su novinari i gledatelji podigli ustajući, samo je pojačala učinak njenog ulaska. Dok je sjedala u svoj crni koţni stolac prvo je pogledala odvjetnike, a zatim novinare, na trenutak zamijenivši svoj sumorni izraz lica ugodnim, ali ozbiljnim, osmijehom.

kika☺crostuff.net

"Počnimo", rekla je, i tim iznimno ne-ceremonijalnim riječima započeo je prvi od devet dana izabiranja porotnika, faza koju su odvjetnici nazivali voir dire, ili govorenje istine. U toj su fazi sukobljene strane prizivale svoje najbolje psihoanalitičke moći i odlučivale tko bi trebao ostati, a tko biti odbačen. Jack se u ovim okolnostima jedino mogao osjećati bespomoćno. Manny je donosio odluke, pokazujući svoju fino dorađenu vještinu na način da joj se svi dive; Jack je sjedio u tišini dodajući mu povremeno bombon za osvjeţavanje daha ili naţvrljanu poruku, istovremeno beskoristan i neophodan za ovu izvedbu, kao osoba koja pijanistu okreće stranice nota. A tako će biti tjednima. Govorit će samo kroz Mannyja. Nositi odjeću koju Manny odobri. Zauzeti mjesto za ulaštenim stolom od orahovine pokraj Mannyja. Bio je na izloţbi jednako koliko i na suđenju. Sutkinja Tate bila je prisebna tijekom cijelog odabira porote. Znala je da je Wilson McCue poznat po zlorabljenju tog procesa - daje za vrijeme njegovog trajanja predstavljao svoj slučaj poroti ili im stvarao predrasude protiv svog protivnika, jer njegova su pitanja manje izvlačila podatke, a više iznosila njegova stajališta. McCue se uljudno ponašao, donekle, sve do petka drugog tjedna odabira, kad su konačno bili blizu slaganja porote. "Poznaje li itko od porotnika gospodina Swytecka osobno?", počeo je McCue prilično nevino. Potencijalni porotnici su jednostavno odmahnuli glavama. "Ali, sigurno ste čuli za gospodina Swytecka", uslijedilo je, što je izazvalo nekoliko kimanja. "Naravno da jeste", posprdno je rekao. "Gospodin Swyteck je bio odvjetnik koji je zastupao zloglasnog Eddyja Gossa, čovjeka za čije ubojstvo je sada optuţen." Zatim se u njegovim očima pojavio sjaj, kad je pustio prvu kapljicu otrova u bunar. "Pitat ću vas ovo, dame i gospodo. Bi li itko od vas bio manje sklon vjerovati gospodinu Swytecku zato što je

kika☺crostuff.net

lukavi odvjetnik koji je uspio uvjeriti dvanaest porotnika da ubojicu koji je priznao vlastiti zločin proglase nevinim?" "Prigovor", rekao je Manny. "Prihvaćaše." "Ĉasna sutkinjo", McCue je glumio zapanjenost. "Malo sam iznenađen prigovorom. Samo pokušavam uspostaviti pošteni odnos. Mislim, postoje ljudi koji bi mogli gospodina Swytecka drţati odgovornim za sva ona groteskna ubojstva koja su počinili njegovi klijenti..." "Dosta!", prekinula gaje sutkinja. "Puno ste providniji nego što mislite, gospodine McCue. Nastavite. Odmah." "Naravno", sloţio se, budući da je već prenio svoju poruku. "Ozbiljno mislim", reklaje sutkinja strogo. "Ne ţelim više takvih ispada" Poput čovjeka koji testira sudbinu, kao da je McCue postajao sve nepodnošljiviji sa svakim Mannyjevim ponovljenim prigovorom, od kojih je svaki bio prihvaćen i nakon kojeg je slijedio sve oštriji ukor sutkinje. Njegovo usporavanje razvuklo je izbor porotnika debelo u popodne tog petka. Ali sredinom tog devetog dana u nizu, sutkinja je konačno primila i dobru vijest. "Imamo porotu", objavila je s olakšanjem. Punašni crni građevinski radnik koji je svakog dana donosio svoj ručak u istoj zguţvanoj papirnatoj vrećici; umirovljeni krotitelj aligatora s čizmama od krokodilske koţe, mrljama od duhana na zubima i vojničkom frizurom; i plavokosa, ali plavo poput mora, udovica čiji je identifikacijski broj porotnika, pedeset i pet, mogao biti samo polovica njezinih godina, bili su samo troje od dvanaest "običnih ljudi" koji će odlučiti hoće li Jack Swyteck ţivjeti ili umrijeti.

kika☺crostuff.net

Bilo je skoro četiri sata popodne, i u to bi vrijeme u normalnim okolnostima sutkinja Tate najavila kraj radnog dana, jer bi shvatila da nema dovoljno vremena da i tuţiteljstvo i obrana iznesu uvodnu riječ. Ali, nakon McCueovog ponašanja tijekom izbora porotnika, imala je plan koji bi joj omogućio da završi uvodne riječi i da još ima vremena vidjeti se na vijestima u šest sati." "Gospodine Cardenal", rekla je sutkinja uz kimanje glavom, "molim vas počnite s obranom." Manny je polako ustao, zbunjeno gledajući sutkinju. I McCue je ustao. "Uz sve duţno poštovanje", ubacio se na svoj "najnarodniji" način, "obično prvo tuţiteljstvo ima uvodnu riječ." Sutkinja ga je prijezirno pogledala, a zatim mu izravno rekla, tako da bi porota točno razumjela što čini. "Znamo da tuţiteljstvo obično počinje", rekla je. "Ali, mi smo vas više puta opominjali - vi ste drţali svoju uvodnu riječ dok ste birali porotu. Sada je red na obrani, vi ste svoje obavili." McCue je bio šokiran. "Ĉasna sutkinjo, to se čini malo drakonski, ne mislite li? Hoću reći, kad bih mogao dobiti samo nekoliko minuta. To je sve..." "U redu. Imate dvije minute." "Ovaj", zagrcnuo se. "Mislim, dvije min..." "Upravo ste protratili deset sekundi od svoje dvije minute." Nakon toga je McCue pojurio preko prostorije, i sloţio lice za porotu. Njegove velike, tamne oči bile su pune ţivota dok su virile preko naočala koje je nosio nisko na vrhu svog velikog nosa, poput Teddyja Roosevelta. Ĉak i u ozbiljnim trenucima poput ovog, trag osmijeha bio je prisutan na njegovom okruglom, sretnom licu, objašnjavajući zašto su ljudi govorili da je Wilson McCue u srcu jednostavno bio ogroman dragi dečko.

kika☺crostuff.net

"Dame i gospodo porotnici", rekao je, šećući dok govori, "ovo je slučaj o ubojstvu, o moći... o moći nad ţivotom i smrti. Voljom naroda u ovoj drţavi imamo smrtnu kaznu. Prepoznajemo moć vlasti da smakne osuđene ubojice. Ono što pak ne priznajemo je krivo usmjereni napor privatnih građana da prema vlastitoj volji koriste to pravo. Ne dopuštamo osvetnicima da tu veliku moć drţave uzmu u vlastite ruke. Ne dopuštamo ljudima da provode svoja privatna smaknuća, bez obzira na motiv. Kako se dokazi u ovom slučaju budu pojavljivali, dame i gospodo, upoznat ćete čovjeka koji je stvarno uzeo tu moć u svoje ruke. Taj je čovjek bio odvjetnik. Odvjetnik koji je posvetio profesionalni ţivot branjenju muškaraca i ţena koji su bili optuţeni za neke od najnasilnijih zločina koje je naša zajednica ikada vidjela. Većina, ako ne i svi njegovi klijenti, bili su krivi. Nekoliko ih je bilo osuđeno. U tome nema ništa loše. Neki odvjetnici bi čak rekli i da je pohvalno braniti prava krivaca. To je u interesu javnosti, rekli bi." McCue se pribliţio poroti, obraćajući se svakome od dvanaest pojedinaca, kao da samo njih dvojica ili dvoje sjede na njegovom trijemu, pijuckaju limunadu i promatraju zalazak sunca "Ali, ovdje ne razgovaramo o interesu javnosti ili čak javnoj sluţbi ovog odvjetnika", rekao je dubokim, ali čvrstim glasom. "Vi ste danas ovdje kao porotnici zato što ovaj odvjetnik", glas mu je postajao glasniji, "optuţenik u ovom slučaju, ima privatnu stranu - vrlo mračnu privatnu stranu. Dokazi će pokazati da je 2. kolovoza, otprilike u četiri sata ujutro, uletio ujedan stan - nečiji dom - i učinio se sucem, porotom i krvnikom.

kika☺crostuff.net

Izvadio je .38-kalibarski pištolj, ispalio dva brza pucnja i ubio vlastitog klijenta, I dame i gospodo, optuţeni - čovjek koji je to učinio - sjedi baš u ovoj sudnici", rekao je McCue sumorno, mršteći se dok je uperio optuţujući prst. "Zove se Jack Swyteck." Jack je odjednom osjetio teţinu slučaja tuţiteljstva, kao da mu gaje McCueov upereni prst u tom trenutku stavio na ramena. Kako to sve istinito zvuči!, tmurno je pomislio dok je posvećena sudnica naoko sve, pa čak i ovog tvrdokornog drţavnog odvjetnika, pretvorila u nešto uzvišeno, na način na koji prljavština postane tlo ako se u njemu nešto uzgaja, ili pljuvačka postaje slina kad ste kod zubara. "Imate još petnaest sekundi", upozorila ga je sutkinja. "Imam malo vremena", progunđao je McCue, "i nikako vam neću stići predstaviti sve dokaze protiv gospodina Swytecka. Ali, sve ćete ih vidjeti i čuti u sljedećih nekoliko dana. I na kraju slučaja, vratit ću se pred vas - i tada ću traţiti od vas da proglasite Jacka Swytecka krivim za ubojstvo prvog stupnja." McCue je zastao, a tišina u prostoriji kao da je naglašavala njegove riječi. Zatim je krenuo prema svom mjestu. Manny je ustao i krenuo prema poroti, izmjenjujući u prolazu pogled s McCueom. Manny se udobno smjestio pred porotom, pogledavši svakog porotnika u oči, a zatim u jednoj ruci podignuo optuţnicu i počeo je čitati. "Drţava protiv Jacka Swytecka. " Pustio je da mu ruka padne uz bok, i dalje drţeći optuţnicu. "Drţava", ponovio je, ovaj put naglašavajući riječi, "protiv Jacka Swytecka. To", rekao je, a od njegovog je odjekujućeg glasa

kika☺crostuff.net

publika zadrhtala, "je moć. A gospodin McCue ima pravo u jednom: u ovom slučaju radi se o moći. I ovo što ste do sada vidjeli jednostavno je moć optuţivanja", rekao je dok je neobavezno bacio optuţnicu na tuţiteljev stol, a zatim se okrenuo prema poroti. "Jer to je sve što optuţnica jest, dame i gospodo, ona optuţuje. U krivičnom slučaju vlada nema nikakvu noć. Ona samo ima obavezu. Ima obavezu da dokaţe svoj slučaj preko razumne sumnje. U sljedećih nekoliko tjedana svjedočenja, dokazi, činjenice", produţio je posljednju riječ, "će vam pokazati da je vlast nemoćna prema toj velikoj obavezi... zato što je Jack Swyteck nevin čovjek." Jackova se utroba zgrčila. Koliko bi nevin morao biti, pitao se. Koliko će ova porota natjerati McCuea da dokaţe? Jack je znao da će njegov odvjetnik sve to spomenuti u uvodnoj riječi, i ţelio je čuti svaku njegovu riječ. Ali, imao je problema s koncentracijom. McCue nije rekao ništa što nije očekivao, ali to što je konačno čuo optuţbe ravno iz tuţiteljevih usta duboko ga se dojmilo. Ĉinilo se kao da je Jack sam sebe bio uvjerio da tuţitelj nema nikakve dokaze. A sada se morao suočiti s činjenicom da je McCue moţda imao sasvim dovoljno dokaza. "I dok procjenjujete svjedočenja svjedoka optuţbe"; Manny je rekao porotnicima, "zapamtite da niti jedan od tih svjedoka nije vidio mog klijenta da je počinio taj zločin. Vladin slučaj se temelji isključivo na indicijama: niti jedan od vladinih svjedoka neće reći da je svojim očima vidio Jacka Swytecka da je učinio bilo što protuzakonito." Jack je pregledavao sudnicu. Sve su oči bile uprte u Mannyja, osim... Što je to bilo? Ponovo se osvrnuo, ovaj put polakše, koncentrirano. Eno ga. Muškarac koji je sjedio u zadnjem redu sjedala za publiku buljio je u njega - ne onako kako bi buljio radoznali promatrač, već prodornim, komunikacijskim pogledom. Izgledao mu je poznato. Visok i širokih ramena. Vrlo okrugla, do

kika☺crostuff.net

koţe obrijana glava. Sjaj dijamantne naušnice u lijevom uhu. A zatim se taj prizor spojio s jednim drugim. Jack se vidio kako stoji ispred Gossovog stana one noći kad je Goss ubijen. Lupao je po njegovim vratima. Ĉovjek je izašao u hodnik, nekoliko vrata dalje od Gossovog stana, i viknuo: "Smanji buku." Bez sumnje, to je bio taj isti čovjek. Jack je brzo s njega skrenuo pogled. Pokušao je slušati Mannyjevu uvodnu riječ, ali nije mogao zadrţati koncentraciju. Kog vraga taj tip radi ovdje? Pitao se. Ĉinilo se čudnim da je Gossov susjed u sudnici. Mogao je biti vaţan svjedok za tuţiteljstvo. Mogao je identificirati Jacka i reći da ga je vidio na mjestu zločina. Ali on očito neće biti svjedok. Kao odvjetnik, Jackje znao da sudska pravila sprečavaju potencijalne svjedoke da budu u sudnici u bilo koje vrijeme prije njihovog svjedočenja. Opet je pogledao prema tom čovjeku. Hladni, smireni pogled u njegovim očima sigurno je izraţavao prepoznavanje, što je samo povećalo Jackovu zbunjenost. Sljedeće što je čuo bile su Mannyjeve riječi: "Puno vam hvala", upućene poroti. Nije mogao vjerovati. Odmaknuo je svoj uski, uštogljeni ovratnik od vrata i uzdahnuo. Nakon tjedana očekivanja propustio je uvodnu riječ vlastitog odvjetnika. Ali to mu se nije činilo vaţnim. Sada ga je izjedala znatiţelja. Tko je bio taj tip? "Dame i gospodo", rekla je sutkinja, "napravit ćemo stanku za vikend. Ali, s obzirom na golem interes javnosti za ovaj slučaj, iskoristit ću svoje pravo i zadrţati porotu. Porotnici neka se jave sluţbeniku za smještaj. Hvala. Sud ima stanku do devet sati u ponedjeljak ujutro", najavila je uz udarac čekićem. Jack je brzo ustao i sudnicu je ispunilo mrmljanje gledatelja i novinara. Nije čekao da mu Manny ponudi voţnju kući. "Moram izaći odavde", rekao je, još uvijek gledajući čovjeka u zadnjem redu. "Moţeš li zadrţati novinare dok se ja ne iskradem i pronađem taksi?"

kika☺crostuff.net

"Naravno", rekao je Manny i zatvorio svoju aktovku. "Ali, kamo ti se ţuri?" "Moram nešto provjeriti", rekao je, ne dajući Mannyju vremena da ga pita što. Brzo se udaljio i prošao kroz vrata pomična u oba smjera, koja su odvajala odvjetnike od gledatelja, i probijao se kroz napučene klupe, zanemarujući pozive novinara. Manny je bio nekoliko koraka iza njega. Zbog svoje visine Jack je mogao vidjeti preko guţve taman dovoljno da moţe pratiti straţnji dio muškarčeve ćelave glave. "Ovdje ću primiti vaša pitanja", Jack je čuo kako je Manny objavio kad se guţva počela iz sudnice prelijevati u predvorje. Većina se novinara pomaknula u jednu stranu, i Jack je odmah krenuo na drugu, prema dizalu, gdje je obrijana glava upravo tada prolazila kroz otvorena vrata jedne kabine, koja se spremala za silazak. Jack je pojurio kroz gomilu odvjetnika, novinara, i gledatelja, pokušavajući drţati svoju metu na oku. Nekoliko ga je novinara slijedilo, ustrajni u svojim pitanjima. Bio je samo tri metra udaljen od vrata dizala koja su se zatvarala kad se sudario s masom prugastog poliestera, metar i pol visokim odvjetnikom koji se bavio tjelesnim ozljedama i koji je drţao spise ispod obje ruke. Od sudara su papiri poletjeli, a tijela pala, poput nasilnog kraja kuglačke staze. "Kretenu!", uzviknuo je taj čovjek s poda. "Oprostite", rekao je Jack, iako mu je jedino bilo ţao što je dizalo upravo krenulo bez njega. Ostavio je čovjeka na podu, kao i svoj bonton i potrčao prema stepeništu i proletio kroz vrata za nuţdu. Preskakao je po dvije ili tri stepenice, i prešao pet nizova stepenica malo sporije nego što bi njegovom tijelu od devedeset i pet kilograma trebalo da padne niz prolaz među njima. Proletio je kroz metalna vrata na dnu, hvatajući dah dok je pregledavao glavno predvorje. Bilo je prepuno ljudi, kao i uvijek, ali guţva se raspršila dovoljno da mu bude jasno da je bio prespor. Dizalo se

kika☺crostuff.net

već bilo ispraznilo, i čovjeka s glatko obrijanom glavom nije bilo na vidiku. Jack je izjurio iz zgrade i stao na vrh granitnih stepenica, očajnički traţeći. Pločnici su bili puni prometne guţve. Jack se sjurio niz stepenice, pozvao taksi i uskočio na straţnje sjedište. "Kamo?", pitao ga je vozač. Jack je počeo davati svoju kućnu adresu, oklijevao, a zatim odgovorio: "4-0-9 ulica East Adams." Ulica Adams bila je dvadeset dugačkih blokova udaljena od zgrade suda, a svaki je blok predstavljao zemljopisni pomak u količini počinjenih zločina. Kadje taksi stigao ubivše susjedstvo Eddyja Gossa, zalazilo je sunce, ponicalo između planina smeća i vandalski uništenih zgrada. Vozač je ostavio Jacka na pločniku točno ispred Gossove zgrade. Jack je gurnuo dvadeset dolara kroz otvoreni prozor, za voţnju je bio duţan deset, i prije nego je stigao traţiti ostatak vozač je nestao. Kad je ušao u zgradu, Jack je ponavljao svoje korake otprije jedanaest tjedana, na drugi kat, do jako dugačkog, grafitima išaranog hodnika sa stanovima na obje strane. Bilo je jednako mračno kao i prošli put, čak ni ubojstvo stanara Wilfreda Garcije nije nagnalo vlasnika da zamijeni ijednu pregorjelu ili ukradenu ţarulju. Jack je ţustro hodao niz slabo osvijetljen hodnik i zaustavio se ispred broja 217, bivšeg stana Eddyja Gossa. Vrata je zagrađivala ţuta policijska traka, ali Jack nije imao namjeru ulaziti. Stajao je ispred vrata taman dovoljno dugo da pogleda niz hodnik i odredi iz kojeg se stana one noći pojavio susjed. Prošao je samo trenutak prije nego je bio siguran: četiri vrata niţe - stan broj 213, na kojem je sprejem bila nacrtana svastika. Prešao je tih desetak metara, snaţno pokucao na vrata, i čekao. Nitko nije otvorio. Malo snaţnije je pokucao, a snaga udaraca napola je otvorila vrata.

kika☺crostuff.net

"Halo?", viknuo je. Ali nitko mu nije odgovorio. Uz lagano guranje vrata su se otvorila do kraja, otkrivajući mračnu prostoriju koja je bila u potpunosti uništena. Ogromne rupe prekrivale su zidove od gipsa, kao da ih je netko gađao granatama. Novine, vrećice, prazne kutije, i ostalo smeće pokrivalo je podove s napuknutim pločicama ispod kojih se vidjela šperploča. U kutu je bilo nagomilano slomljeno pokućstvo. Jedini prozor u prostoriji bio je zagrađen s vanjske strane. Provjerio je broj navratima^ da bi bio siguran da je na pravom mjestu. Bio je, pa je zakoračio unutra, zbog čegaje jedan štakor uz cviljenje pobjegao u kuhinju. Pogledao je oko sebe, zbunjeno i u nevjerici. "Kog vraga radite ovdje?", zahtijevao je čovjek na dovratku. Jack se okrenuo, očekujući da će ugledati Gossovog susjeda. Ali obratio mu se starac sa ţuto-sijedom kosom, namrštenog blijedog lica. Nosio je majicu s mrljama ispod pazuha, a iz usta mu je visjela čačkalica. "Vrata su bila otvorena, pa sam ušao. Traţim nekoga. Visoki momak. Obrijane glave. Ţivio je ovdje 2. kolovoza." "Je, vraga", rekao je starac, a čačkalica se pomicala dok je govorio. "Ja sam upravitelj ove rupe, i nitko nije ovdje ţivio 2. kolovoza. Nitko u ovoj rupi punoj štakora ne ţivi već više od godinu dana." "Ali - rekao je da ima dvogodišnje dijete." "Djeca?", upravitelj je podrugljivo rekao. "Ovdje?" A zatim se uozbiljio. "Ponovo ću staviti lokot na vrata. I ako opet bude slomljen, sjetit ću vas se gospodine. Imali smo dva ubojstva u ovoj zgradi u tri mjeseca - oba na ovom katu. Zato se gubite odavde ili ću pozvati policiju." Jack se nije suprotstavio. Spustio je glavu i otišao istim putem kojim je i došao, niz hodnik, niz stepenice, i kroz ulazna vrata.

kika☺crostuff.net

Vani je gotovo pao mrak kad je izašao iz zgrade, ali ulična se rasvjeta još nije bila upalila. S vrha stepenica ugledao je nekoga na pločniku s druge strane ulice, tko je stajao u sjenci ono malo sunčevog svjetla što je ostalo. Jack ga je paţljivo pogledao, čovjek mu je uzvratio pogled, te je osjetio jezu prepoznavanja: on je. Ĉovjek je odjednom krenuo, trčeći laganim tempom natrag u smjeru sudnice. Jack je nagonski krenuo za njim, trčeći preko ulice i niz pločnik, najbrţe što je mogao u svom poslovnom odijelu i cipelama s crnim potplatima. Nije se činilo da mu čovjek ţeli pobjeći. Izazivao je Jacka, kao da ţeli da ga uhvati. Jack mu se pribliţio na pet metara, a onda je čovjek pobjegao, bez napora nestajući na autobusnom parkiralištu dva bloka dalje. Jack ga je pokušavao slijediti, zaustavljajući se i ponovo krećući, da bi ga svakih nekoliko sekundi ugledao kad bi prohujao između vozila koja su se spremala krenuti za New York, Chicago i Atlantu. Upaljene mašine ispunjavale su zrak bukom od koje su se tresli prozori, te gustim ispušnim plinovima. Potpuno iscrpljen, Jack se zaustavio između dva vozila i manijakalno traţio svoju metu. Gledao je u jednom smjeru, onda u drugom. Ništa. Vrata praznog autobusa pored njega bila su otvorena. Jack je oprezno ušao unutra i buljio niz sjedala. "Znam da si unutra", viknuo je Jack, iako uopće nije bio siguran. Uslijedila je samo tišina. Napravio je jedan korak prema mračnoj unutrašnjosti, a onda se predomislio. Ako je njegov čovjek bio stisnut među sjedalima, morat će jednom izaći. Odlučio ga je pričekati vani. Okrenuo se kako bi izašao, kad su se vrata odjednom zalupila. Okrenuo se unatrag i ugledao nekoga iza sebe, ali zbog naglog udarca u glavu, a zatim još jednog u trbuh, presavio se od bola. Nakon novog udarca u potiljak pao je licem na pod. Napadač je s leđa skočio na njega i pritisnuo mu noţ uz grlo.

kika☺crostuff.net

"Ni ne pomišljaj na micanje." Jack se sledio kad ga je oštrica štipnula za vrat. ; "Ne bih ti ţelio prerezati grkljan, Swyteck - nakon svih muka koje sam prošao." Jack je čvrsto stisnuo šake. "Tko si ti?" "Razmisli. Prije dvije godine. Noć prije nego je pogubljen Raul Fernandez." Jack je osjetio jezu kad se prisjetio tog glasa. "Što ţeliš od mene?" "Ţelim pravdu. Ţelim da umreš kao i Raul - u električnom stolcu za zločin koji nisi počinio." "To nije pravda", trudio se da izgovori. "To je bolesno. I neće uspjeti." "Uspjet će", rekao je muškarac, smijući se kad mu je laganim pokretom noţa pustio malo krvi. "Sjeti se: ţiv si samo zato što te ja puštam da ţiviš. Moţeš misliti da si siguran. Brave na vratima. Alarm u autu. Sve je to obično sranje. To je kao onaj topli osjećaj sigurnosti koji obuzme ljude kada navečer navuku zavjese u kući, a ispred prozora im moţe biti tip sa sjekirom, lica priljubljenog uz staklo. Od toga nema zaštite, Swyteck. Moţeš samo igrati po pravilima. Mojim pravilima." "Kako na primjer?" "Postoji samo jedno. Ovo suđenje je ja protiv tebe. Jedan na jedan. Pokušaj ga pretvoriti u bilo što drugo, i obećavam ti, nevini će ljudi stradati." "Što to znači?" "Pametan si, sam odluči, kretenu." "Zašto...?" "Zašto moraš umrijeti?" Ĉovjek se nagnuo prema naprijed, tako da mu je Jack osjetio dah na svom vratu. "Zato što je ubojica na slobodi", rekao je hladnim šapatom. "A taj si ubojica ti."

kika☺crostuff.net

Jacku je zastao dah kad je osjetio da mu je jače pritisnuo noţ uz grlo. Zatim je njegov napadač poskočio i nestao u noći. Jack je ostao tako leţati, lica poloţenog na tvrdi pod, i osjećao se isto kao kad je imao pet godina. Kao da je potpuno sam. 33. Prošlo je deset tjedana otkako je Harry Swyteck slijedio upute svog ucjenjivača i ostavio posljednju isplatu na groblju Memorial. Na sreću, mračne prognoze koje su ga te noći mučile ispostavile su se kao pogrešne. Put do groblja prošao je bez incidenata - iako je guverneru bilo iznimno nelagodno dok je gledao na posljednje počivalište Raula Fernandeza. Harry danas nije bio u sudnici na drţanju uvodnih riječi, ali je primio puni izvještaj od jednog od mladih odvjetnika koji su sluţili kao guvernerovi savjetnici. Svrha uvodne riječi bila je da svaka strana da poroti mapu koja im je pokazivala dokaze koje su namjeravali iznijeti tijekom suđenja Nakon što je proučio smjer kojim se činilo da će obrana poći, Harryju se učinilo čudnim da Manny nije spomenuo izvještaj o pozivu da je netko vidio čovjeka u policijskoj unifomi i kako napušta mjesto zločina. Guverner je obećao Mannyju da će, iako je on plaćao račune, pravnička strategija biti između njega i Jacka. Zato je nevoljko sumnjao u Mannyjevu uvodnu riječ. Ali, bojao se da je odvjetnik moţda pogrešno shvatio. Moţda Manny nije spomenuo poziv jer je Harry nekoć bio policajac. Ako je to bio slučaj, Harry je morao ispraviti Mannyja. Ukrcao se na sljedeći let iz Tallahasseeja i do osam sati te večeri već je sjedio preko puta odvjetnika svog sina. "Hvala što ste me odmah primili", rekao je Harry proučavajući egzotične ukrase u Mannyjevom uredu.

kika☺crostuff.net

"Nema na čemu", odgovorio je Manny. "Preko telefona ste rekli da vas je zabrinulo nešto u mojoj strategiji." "Da", odgovorio je Harry. "Ne zapravo zabrinulo, samo mi je neka područja trebalo razjasniti." "Kao na primjer?" "Pa, za početak, poziv policiji. Rekli su mi da to niste spomenuli u uvodnoj riječi." Guverner ga je pogledao, procjenjujući ga. "Ne ţelim vas uvrijediti, Manny, ili dovesti u pitanje vaš integritet. Ali, ţelim da bude jasno da sam vas angaţirao da zastupate Jacka iz samo jednog razloga, zato što ste najbolji u svom poslu, i zato što mislim da ako netko moţe osloboditi mog sina, da ste to vi. Kako ćete to ostvariti, ostaje na vama i Jacku. Ako to znači da ćete baciti ljagu na policiju - onda, neka tako bude. Ja jesam bivši policajac. Ali sam prvenstveno otac." Manny je polako kimnuo, kao da odmjerava svoj odgovor. "Shvaćam što ţelite reći. I niste me uvrijedili. Vi niste prvi zabrinuti roditelj koji je došao u moj ured. No, vi ste prvi zabrinuti roditelj koji je ostavio otisak svog stopala ispred vrata stana ubijenog." Guverner se ukočio. Lice mu je potpuno izgubilo izraţaj: "O čemu govorite?" Manny je bio majstor u čitanju reakcija. Testirao je Harryja i Harry je pao. "Molim vas, nemojte ništa reći. Recimo samo da znam da niste došli ovamo zato što sam odlučio ne spomenuti poziv. Došli ste jer nisam spomenuo otisak." "Koji otisak?", Harry je bio iskreno zbunjen - i zabrinut. Manny se namrštio i uspravio u stolcu. "Iskreno mislim da ne bismo o ovome trebali dalje razgovarati, guverneru. Ne brinite se, upotrijebit ću otisak na suđenju, ako bude neophodno da dobijem Jackov slučaj. To što ga nisam upotrijebi kao tvrdnju, ne znači da ga neću ponuditi kasnije, kao dokaz." '

kika☺crostuff.net

"Ali, Mannyja iskreno nemam pojma o kakvom otisku vi pričate." "I upravo bih takav odgovor očekivao od vas. Kao što sam i rekao, mislim da vi i ja ne bismo više smjeli o ovome razgovarati. Ja sam Jackov odvjetnik, ne vaš. A vi biste trebali imati odvjetnika." "Ja?", nervozno se nasmijao. "Zašto bih ja trebao odvjetnika?" Manny se nagnuo prema naprijed, ne da bi mu prijetio, već da mu prenese vaţnost svojih riječi: "Bit ću jasan. Rekli ste mi neke stvari o noći u kojoj je Raul Fernandez bio pogubljen - o onome što se dogodilo između vas i Jacka. Ali, mislim da to nije kraj priče." "Kako to mislite?" "Pa, siguran sam da ste čuli za onog starca u Gossovoj zgradi kojem je prije nekoliko tjedana slomljen vrat, tragičan događaj - pravi misterij. Policija za sada nema nikakav motiv. Moţete li se vi sjetiti jednog, guverneru?" Na Harryjevom se licu vidio bijes: "Ne, osim da postoje luđaci koji vole ubijati nevine ljude." "Ima tu još nečega, ja mislim. Pregledao sam policijski izvještaj u slučaju smrti tog starca. Bilo je stranih otisaka u njegovom stanu. Ispostavilo se da je luđak koji je slomio starčev vrat nosio cipele s metalnim vrhovima. Wigginsove cipele. Iste Wigginsice koje su ostavile vrlo jasan otisak ispred vrata Eddyja Gossa one noći kadje on ubijen. Guverner se smrznuo. On je bio nosio istu vrstu cipela one noći kad je otišao u Gossov stan. I sada je shvatio svrhu naoko blesavog "suvenira" koji je ostavio na grobu Raula Fernandeza zajedno s novcem i cvijećem -netom prije nego je starac ubijen. "Onda", rekao je Manny, "vi ste bivši policajac, guverneru. Moţda je vrijeme da se podsjetite na vaše pravo na šutnju. I vaše pravo na odvjetnika. Vašeg vlastitog odvjetnika." Guverner je polako odmahnuo glavom, ali nije rekao ništa osim "hvala" i"doviđenja".

kika☺crostuff.net

34. Taksi je pokupio Jacka na autobusnoj stanici i ostavio ga na početku njegovog kolnog prilaza nešto prije devet sati. Još uvijek je bio potresen od napada, ali na sreću imao je vremena sabrati se. Bio je petak navečer i između uvodnih riječi i onoga što će bez sumnje biti najgori ponedjeljak u njegovom ţivotu - dan kada će prvi svjedok optuţbe svjedočiti protiv njega - bio je cijeli vikend. Polako se uspinjao po stepenicama svog trijema i umorno traţio ključ, ali ulazna vrata su se naglo otvorila i Cindy ga je dočekala s osmijehom. "Nadam se da imaš rezervaciju", rekla je. "Molim?" "U redu", rekla je pretvarajući se da popušta. "Ovaj put ću te pustiti da uđeš, ali nema prituţbi na večerašnji jelovnik." Sjajno je izgledala u kratkoj crnoj suknji i šarenoj bluzi. Dok je ulazio u kuću, dočekala ga je mješavina njenog parfema i osebujnog mirisa maslaca koji je dolazio iz kuhinje. Brzi pogled na stol u blagovaoni otkrio je treperave svijeće. U redu, shvaćam, pomislio je Jack u sebi. Potrudila se i priredila mi večeru sa svijećama, kako bi ublaţila dojmove mog prvog dana u sudnici. Dok je ulazio u ţarko svjetlo u hodniku, primijetila mu je ogrebotine na licu i prljavu odjeću. "Što ti se dogodilo?", pitala je. S mukom je odgovorio: "Upoznao sam ga noćas. Tipa koji me proganja." Sledila se: "Što si?" Oči su joj se raširile od straha, primila ga je za ruku i odvela u dnevnu sobu. Uključila je lampu i bolje pogledala njegove ogrebotine. "Ne izgleda ozbiljno", rekla je, "Ali, što se dogodilo?"

kika☺crostuff.net

Potonuo je u kauč. Ona je sjela pokraj njega i slušala dok joj nije ispričao sve, počevši s noći u kojoj je ubijen Goss: Jack lupa na Gossova vrata, čovjek koji je izašao iz stana niz hodnik i ţali se na buku, isti čovjek bulji u Jacka u sudnici, povratak u ulicu East Adams i, konačno, napad u autobusu. S mukom joj je ispričao i o noći u kojoj je pogubljen Raul Fernandez, i njegovom neuspjehu da uvjeri svog oca da odgodi izvršenje. Nakon što je odslušala njegov monolog, osjećala se kao da je konačno po prvi put upoznala Jacka, "Drago mi je da si mi rekao - o tebi i tvom ocu. Ali, ovaj napad. Što to znači?" Duboko je udahnuo. "Potvrđuje da me Eddy Goss nikada nije progonio. I potvrđuje da mi je podmetnuto. Ovaj tip je ubio Gossa, i onda učinio da izgleda da sam ga ubio ja. U njegovim očima je to pravda. Raul Fernandez je umro nevin. Ja sam njegov ubojica. Znači, i ja moram umrijeti - za zločin koji nisam počinio." "Ali, to nema nikakvog smisla. Zašto ti? Ipak, ti si preklinjao oca da odgodi smaknuće. Ako ovaj tip ţeli osvetiti Fernandezovu smrt, zašto si ti meta, a ne tvoj otac?" Jack je odmahnuo glavom. "Ne znam. Ne znam kako njegov ludi mozak radi." "I koji mu je motiv? Shvaćam da te kaţnjava za smaknuće. Ali, zašto je toliko vezan uz Raula Fernandeza? Što ih spaja?" Jack je uzdahnuo. "Ne znam ni to." "O, Jack", rekla je privivši ga uz sebe. "Zašto bi te itko toliko mrzio? Plaši me što on uţiva u tome da te toliko mrzi. On te izaziva, Jack. Zabavlja se s tobom, kao da je sve ovo igra." Jack je kimnuo, slaţući se. Pogledao joj je u oči, a zatim ponovio ono što joj je predloţio prije nekoliko tjedana.

kika☺crostuff.net

"Stvarno mislim da bi trebala napustiti Miami. Taj mi je čovjek stavio noţ pod grlo, Cindy. Još uvijek ne mogu za to reći policiji. Moram nazvati Mannyja, ali siguran sam da će se sloţiti sa mnom. Situacija se nije promijenila: još uvijek ne smijem tuţitelju dati dokaz o mom motivu da ubijem Eddyja Gossa." Prekinulo ga je kucanje na vratima. "Jesi li pozvala nekoga na večeru", pitao je. "Naravno da nisam." Kucanje se nastavilo. "Ja ću otvoriti", rekao je. "Što ako je on?" "Sada znam kako izgleda. Znat ću da je on prije nego otvorim vrata." Jack je ţustro prošao kroz dnevnu sobu i zaustavio se ispred vrata. Počela je treća serija snaţnog lupanja, a onda prestala kad je on upalio svjetlo na trijemu. Provirio je kroz špijunku i vidio kako ga gleda čovjek s mrkim izrazom lica. Nosio je košulju s kratkim rukavima beţ boje, smeđe hlače boje čokolade i cipele od lakirane koţe koja se sjajila pod svjetlom na trijemu. A u velikoj futroli oko ramena imao je pištolj sa drškom bijelom poput bisera. Njegova sluţbena dozvola za nošenje oruţja - blještava zlatna značka - bila mu je pribijena na grudi. Jack je otvorio vrata. " 'Večer", policajac je rekao pristojnim, ali poslovnim tonom. "Ja sam iz šerifovog ureda. Traţim gospođicu Cindy Paige." U Jackovom je grlu nastala knedla, koju je slijedilo kajanje što je otvorio vrata. "Ja sam Cindy Paige", rekla je, stojeći iza Jacka. "Ovo je za vas", šerif je objavio pruţajući joj dokument koji je izgledao sluţbeno. Jack je prekinuo tu isporuku.

kika☺crostuff.net

"Što je to?", pitala je Cindy. "To je sluţbeni poziv." "Sluţbeni sudski poziv", pojasnio je šerif. "Za što?", pitala je. "Budite u sudnici u ponedjeljak u devet sati ujutro", naredio je šerif. "Vi ste prvi svjedok optuţbe u slučaju Drţava protiv Swytecka." "Prvi svjedok optuţbe?" "Nemoj više ništa reći", savjetovao ju je Jack. Brzo je šerifu zatvorio vrata. "Ne mogu vjerovati", rekla je dok su joj se oči punile suzama. "Zašto ja? Zašto ţele da ja budem prva." "Moţda zato što si iskrena", rekao je. "Tuţitelj vjerojatno misli da te moţe navesti da kaţeš nešto što će mi naškoditi." Koraknula je unazad i pogledala mu u oči. "Nikad." "Znam da ne bi", rekao je dok ju je privlačio k sebi. Privlačeći je bliţe primijetio je da su se dim i miris njihove zagorjele večere počeli pojavljivati iz kuhinje. Bar ne namjerno, pomislio je. 35. Zrak kao da je bio nabijen elektricitetom raznih mogućnosti tog ponedjeljka ujutro, kada su se glumci u drami Drţava protiv Swytecka okupili za prvi čin. Scenarij je određivao da tuţiteljstvo prvo iznese svoju verziju događaja. Nakon što je Jackovo ime bilo teško napadnuto i njegova djela bila objašnjena na najzlokobniji način, doći će obrana i probati izvesti pranje mozga sa suprotne strane. Ĉinilo se stvarno zapanjujuće što su porote tako često donosile pravu odluku. Ali uzvišena

kika☺crostuff.net

ideja da je ovo najbolji sistem na svijetu bila je mala utjeha nevinom čovjeku koji bi mogao biti osuđen na smrt. "Pozovite prvog svjedoka, gospodine McCue", naredila je sutkinja. "Drţava zove Cindy Paige", objavio je McCue. Jackovo je srce potonulo. Znači to nije bio blef. More glava u isti se čas okrenulo prema straţnjem dijelu sudnice kad se Cindy pojavila kroz pokretna vrata velika četiri metra. Izgledala je nervozno, ali samo je Jack mogao vidjeti koliko je nervozna stvarno bila. Poznavao je male znakove - stisnutu donju usnu, ukočen hod, način na koji je pri tiskala palac uz kaţiprst. Bila je odjevena u suknju beţ boje i sako iz istog kompleta, sa svijetlo plavom bluzom. "Izgledaj njeţno i izazivaj suosjećanje", rekao joj je Manny sinoć, a to je i učinila. "Priseţete li da ćete reći istinu, svu istinu...", govorio je sluţbenik, recitirajući poznatu prisegu. Jack je promatrao preko sudnice, gledajući kako Cindyna podignuta desna ruka jedva primjetno drhti. Bilo je ironično, pomislio je, da ona izgleda tako nervozno. Ako je ikada postojala osoba na koju ste mogli računati da će reći istinu, to je bila ona. Wilson McCue je dopustio svjedokinji da se smjesti u stari plastični stolac, a zatim počeo prilično nevino. "Molim vas recite svoje ime", zahtijevaoje. Cindy se promeškoljila u stolcu, kao da joj je čak i ovo lagano pitanje bilo neugodno. "Cindy Paige", odgovorila je tihim glasom. "Gospođice Paige, koliko dugo poznajete optuţenog?" "Godinu i pol", rekla je. "Koliko dobro ga poznajete?"

kika☺crostuff.net

Slegnula je ramenima: "Bolje od bilo kog drugog, pretpostavljam." "Je li ispravno reći da ste u romantičnoj vezi?" "Je. Mi ţivimo zajedno." "Ali, niste u braku", rekao je McCue, a ton mu je zvučao prilično osuđujući. Cindy je pogledala porotnike. Vidjela je bakino neodobravanje kod plavokose umirovljene učiteljice u drugom redu. "Ne, nismo oţenjeni." "I koliko dugo ţivite zajedno?" "Otprilike godinu dana. Osim nekoliko tjedana prije nekog vremena." "Razgovarajmo o toj maloj stanci", rekao je drţavni odvjetnik. "Kada je to bilo?" Uzdahnula je, ne zato što ju je izdalo sjećanje, već zato što je to bilo razdoblje u njenom ţivotu koje bi najradije zaboravila. "Prije skoro tri mjeseca." 'To se dogodilo odmah nakon suđenja Eddyju Gossu, zar ne?", pitao je, sada zvučeći malo manje prijateljski, a više kao ispitivač. "Odmah nakon što ga je gospodin Swyteck branio i oslobodio." "Prigovor na opisivanje", rekao je Manny ustavši iz stolca. "Prihvaća se", progunđalaje sutkinja. "Neću trpjeti jeftine udarce, gospodine McCue. Podsjećam porotu da se gospodinu Swytecku sudi za ubojstvo Eddyja Gossa", uputila je porotnike, "a ne za to što je zastupao gospodina Gossa na jednom drugom suđenju." Nekoliko je porotnika izmijenilo poglede, kao da su se pitali što je od toga bilo pravi zločin. "Svjedokinja moţe odgovoriti na pitanje", rekla je sutkinja. "Jack i ja smo se razišli nekoliko dana nakon Gossovog suđenja", odgovorila je Cindy. "Ali, suđenje nije imalo nikakve veze s raskidom." "I vaša je odluka bila da se iselite, zar ne?" "Da, odluka je bila moja."

kika☺crostuff.net

"I gospodin Swyteck je zbog toga bio prilično uzrujan." Oklijevala je, iznenađena time koliko su osobna bila ova pitanja, i sumnjičava prema tome kamo su vodila. Bacila je pogled prema Jacku, a onda pogledala tuţitelja u oči. "Oboma nam je bilo teško." "Pa, bit ću precizniji. Vas ste se dvoje gadno posvađali prije nego što ste ga napustili, zar ne?" "Prigovor", rekao je Manny. "Sutkinjo..." "Odbijaše." Cindy se nervozno promeškoljila u stolcu. "Prepirali smo se, točno." McCue je podrugljivo rekao: "Pretpostavljam da je i bitka kod Gettysburga bila prepirka." "Prigovor", rekao je Manny. Sutkinja se namrštila prema McCueu. "Prihvaća se. Posljednji put vas upozoravam na niske udarce, gospodine McCue." McCue se nije dao smesti. "Nije li točno, gospođice Paige, da vas je optuţeni doslovno izbacio iz kuće?" "Nije dignuo ruku na mene. Posvađali smo se. Svaki par koji ja poznajem svađa se." "Ali, ovo nije bila obična svađa", rekao je McCue, pribliţavajući se svjedokinji. Onog jutra kad ste ga ostavili, gospodin Swyteck je stvarno izgubio kontrolu", rekao je dubokim, ozbiljnim glasom. "Pretvorio se u drugu osobu. Ne biste li se sloţili." "Prigovor", rekao je Manny. "Ĉasna sutkinjo, ova pitanja postaju smiješna." Sutkinja je pogledala tuţitelja: "Sloţila bih se." "Ako bismo vam mogli pristupiti", rekao je McCue, "mislim da bih vam mogao objasniti njihov značaj."

kika☺crostuff.net

"Samo kratko", rekla je sutkinja i pozvala ih rukom. Odvjetnici su brzo prišli klupi i pribliţili se sutkinji, kako ih porota ne bi mogla čuti. "Bio sam strpljiv", Manny je tiho progovarao, "čekajući da vidim kamo gospodin McCue ide s ovime. Ali ljubavničke svađe između mog klijenta i gospođice Paige su potpuno nebitne za ovaj slučaj. Ovo je jednostavno poniţavajuće i neprilično." "To ide ravno u srce slučaja tuţiteljstva", suprotstavio se McCue, a izraz lica bio mu je smrtno ozbiljan. "Imamo sve-američkog dečka na optuţeničkoj klupi koji izgleda kao zadnja osoba na svijetu koja bi ubila drugo ljudsko biće. Ali, u povjerenju časna Sutkinjo, gospodin Swyteck je malo previše napet. Poludio je nakon Gossovog suđenja. I kad se to dogodilo, ubio je svog klijenta. Treba mi svjedočenje ove svjedokinje da dokaţem da je poludio. Da dokaţem da ga je stres pretvorio u drugu osobu - u nekoga tko je sposoban ubiti." "Gospođica Paige nije psihijatar", rekao je Manny sarkastično. "Ne treba mi liječničko mišljenje", McCue se branio. "Ţelim znati što je ova ţena vidjela - ţena koja je ţivjela s optuţenikom posljednjih godinu dana, i koja je već izjavila da ga poznaje bolje od bilo koga." Sutkinja nije bila potpuno uvjerena, ali je popustila drţavnom odvjetniku. "Dopustit ću vam da nastavite", promrmljala je, "ali ne još dugo." "Sutkinjo", rekao je Manny. "Ja..." "Odlučila sam", oštro je rekla. "Hvala", rekao je McCue. Manny je odmahnuo glavom, zatim se vratio na svoje mjesto pokraj Jacka. Tuţitelj se vratio na poloţaj ispred svjedokinje, malo bliţe nego ranije, gotovo dovoljno blizu da je moţe dotaknuti.

kika☺crostuff.net

Cindy je pokušala biti spremna za sve dok je uzvraćala pogled McCueu. Pitala se što mu je sutkinja rekla. Nadala se da će promijeniti temu, ali po sjaju u njegovim očima znala je da još nije gotov. "Onda, gospođice?", nastavio je McCue. "Onog jutra kad ste ostavili svog dečka - odmah nakon stoje Eddy Goss oslobođen, i netom prije nego je ubijen - biste li rekli da ste vidjeli stranu Jacka Swytecka koju niste vidjeli nikada ranije?" "Pogledala je Jacka, a onda opet McCuea. "Ne bih baš to rekla - tim riječima." "No, preplašio vas je, zar ne?" Cindy je pocrvenila. "Ne znam. Moţda." "Moţda, ha? Pa, da pojasnimo nekoliko stvari. Onog jutra kad ste otišli, niste ga poljubili na odlasku, zar ne?" "Nisam." "Niste se ni rukovali s njim, zar ne?" "Nisam." "Zapravo niste otišli iz kuće. Istrčali ste van." "Jesam, istrčala sam." "Tako ste brzo istrčali da se niste imali vremena ni odjenuti." "Nisam." "Istrčali ste polugoli, odjeveni samo u majicu." Zagrcnula se, a oči su joj se napunile suzama. "U tome spavam." "Istrčali ste jer ste se bojali za vlastitu sigurnost, niste li?" Bila je smetena. Polizala je usne, ali usta su joj bila suha poput pustinje. "Nije li istina", rekao je, "da ste rekli gospodinu Swytecku da ga je Gossovo suđenje promijenilo?" Cindy je zbunjeno odmahnula glavom. "Ne sjećam se nečega takv..."

kika☺crostuff.net

"Gospođice Paige!", uzviknuo je McCue, a njegov je glas ispunio sudnicu poput orgulja. "Mislili ste da se Jack Swyteck toliko promijenio da ste mu rekli da se ne razlikuje od smeća koje brani. Nije li to istina?" "Ja...", Cindy se borila za zrak. "Nije li to istina, gospođice Paige?" "Ne, ne sasvim. Rekla sam: 'Ti si smeće koje braniš', ali..." "On je smeće koje je branio!", uskliknuo je McCue, naglašujući riječi koje se usudila izustiti. "Hvala vam, gospođice Paige. Puno vam hvala što ste nam to razjasnili. Nemam više pitanja", objavio je dok se okretao od svjedokinje i vraćao prema stolu tuţiteljstva. Ona je beţivotno sjedila u stolcu za svjedoke, pognute glave i pogrbljenih ramena. Manny se polako pribliţio, kako bi joj dao vremena da se sabere prije njegovog ispitivanja. "Dobro jutro, gospođice Paige", rekao je razgovornim tonom, pokušavajući je umiriti. Jack je slušao dok ju je Manny pokušavao opravdati. Objasnila je kako je tog ruţnog jutra govorila isključivo iz ljutnje, da nije stvarno mislila ni riječi, i da su sada ponovo zajedno. Ali, Jack to nije mogao slušati. Znao je da je McCueu rekla istinu, a istinu ništa ne moţe promijeniti. Najbolja je strategija bila da umanje vaţnost njezinog svjedočenja, a što ju duţe Manny zadrţi kao svjedoka, to će se vaţnijim njezino svjedočenje činiti. Na sreću, Manny ju nije dugo zadrţao. "Nemam više pitanja", rekao je Manny, otpuštajući svjedokinju. "Hvala vam" Cindy je sišla i krenula prema vratima koja su se ljuljala a koja su odvajala glumce od gledatelja. Kad je stavila ruku na ulaštenu ogradu od mahagonija, zastala je i pogledala Jacka traţeći oprost. "Imamo problem", prošaptao je Mannyju. "To je tek prva runda", rekao je Manny uz slegnuvši ramenima.

kika☺crostuff.net

"Ne, ne shvaćaš", rekao je Jack. "Tog smo jutra samo Cindy i ja bili u mojoj spavaćoj sobi. Bili smo sami." "I? Zastoje to problem?" "Ako smo Cindy i ja jedini ljudi koji su znali što se dogodilo u toj sobi, kako je McCue znao što ju točno mora pitati?" Na trenutak su samo buljili jedan u drugog. Onda su se Jackove oči premjestile s Mannyja na Wilsona McCuea, koji je sjedio za stolom tuţiteljstva na drugom kraju sobe. Drţavni je odvjetnik podignuo pogled sa svog blokića i uzvratio mu pogled, kao da je osjećao teţinu Jackovog pogleda. Smiješio se, primijetio je Jack, iako samo oko očiju. Jack se borio s navalom bijesa. Bio je spreman iskočiti iz stolca i izvući to iz njega ako je morao: Kako si znao, gade? Kako si znao što ju moraš pitati? "Je li tuţiteljstvo spremno pozvati svog sljedećeg svjedoka?", pitala je sutkinja. Jack je bio toliko zaokupljen da nije ni čuo te riječi. Zatim mu je sinulo. Naravno da je McCue imao doušnika. Itko drugi bi to mogao biti? "Ĉasni sude", tuţitelj je objavio ušutkanoj sudnici, "tuţiteljstvo poziva gospođicu Ginu Terisi." 36. Velika vrata od mahagonija u straţnjem dijelu sudnice naglo su se otvorila, i Gina Terisi je prošla niz središnji prolaz u sudnici poput modela na pisti. Iako je njezina zapanjujuća ljepota privlačila poglede, nije zračila svojom uobičajenom zavodljivošću. Imala je malo šminke. Njezino tamno plavo odijelo i svilena bluza boje breskve bili su moderni, ali konzervativni. "Priseţete li da ćete reći istinu, svu istinu i ništa osim.

kika☺crostuff.net

Molim te, Boţe, molio se Jack dok je polagala prisegu. Dovoljno je loša bila istina, ali "sva istina"? Nije bio siguran da on - ili njegova veza sa Cindy - mogu to preţivjeti. "Molim vas recite svoje ime", počeo je tuţitelj. Jack je paţljivo promatrao dok je svjedočila, traţeći neki znak da su joj McCueova pitanja smetala. Usnu okrenutu prema dolje, stisnute zube, spušteni pogled. Ali, na njegovu nesreću, činila se rječitom, spremnom na suradnju, voljnom. "Poznajete li optuţenog?", pitao je McCue. "Da, poznajem." Jack je nepomično slušao ispitivanje, pokušavajući da ga ne uhvati panika dok je Gina rekla poroti kako je upoznala Jacka i koliko dugo ga poznaje. "Onda, gđice Terisi", tuţitelj je promijenio brzinu, "rado bih se posvetio onoj noći kad je ubijen Eddy Goss. Jeste li vidjeli gospodina Swytecka 1. kolovoza navečer?" "Da, jesam", odgovorila je. I od tog trenutka nadalje njezino je svjedočenje od općenitog, širokog pogleda prešlo na kaţnjenički krupni plan. Wilson McCue više nije iz nje izvlačio sitnice iz općenite prošlosti; natjerao je Ginu da iznese svaki detalj o večeri u kojoj joj se Jack pojavio na vratima. Traţio je konkretne stvari, od toga kako je Jack izgledao i što je nosio, do toga što je rekao i kako je to rekao. Posebna paţnja posvećena je Jackovom strahu da ga je Goss progonio i njegovom bijesu kad je otkrio da je netko provalio u Gininu kuću. Novinari na galeriji zapisivali su svaku riječ, dok se Ginina priča koja ga je osuđivala odmotavala i Jackov motiv da ubije Eddyja Gossa postao jasan. Neobično - jako neobično, pomislio je Jack - ali, Gina nije spomenula da je Jack kod sebe imao pištolj. No, do kasno popodne, šteta nanesena njegovoj obrani bila je jasna. Tuţiteljstvo je izbušilo ogromnu rupu u njegovom slučaju. Optuţenikov motiv za ubojstvo Eddyja Gossa bio je najslabiji

kika☺crostuff.net

dio njihovog slučaja, a Ginino svjedočenje pretvorilo ga je u najsnaţniji. Jack je pokušao ne pokazati nikakvu reakciju, ali pitao se hoće li se stvari još pogoršati. Iako je Gina svjedočila skoro četiri sata, još nije rekla niti riječ o njihovom "susretu". Kako je Cindy sjedila odmah iza njega, nadao se da ni neće. "Recite, gđice Terisi", McCue je nastavio, "jeste li pozvali policiju nakon što se to dogodilo?" "Ne", odgovorila je, "nisam." "Tako", rekao je tuţitelj i pogladio si bradu. "To se moţe nekim porotnicima činiti malo čudnim, gđice Terisi. Nakon što vam je netko provalio u kuću, kaţete da niste pozvali policiju. Moţete li nam reći zašto niste pozvali policiju?" Gina je pogledala Cindy, a onda ponovo tuţitelja: "Zapravo nemam objašnjenje." McCue se iznenadio. Nije očekivao takav odgovor. Zaista, odgovor je bio sasvim različit od onog koji mu je Gina dala nekoliko puta ranije, dok su uvjeţbavali njezino svjedočenje. "Hoćete li reći da se ne sjećate?", pristojno je pitao. "Jer vam ja mogu osvjeţiti pamćenje, ako..." "Kaţem da nemam objašnjenje", rekla je oštro. McCue je suzio oči i sišao sa straţnjeg dijela podija. Ako je kanio opozvati svog vlastitog svjedoka, morao joj je barem obznaniti svoje prisustvo. "Gospođice Terisi", rekao je, a ton mu je bio osjetno manje prijateljski, "kad sam razgovarao s vama u mom uredu, rekli ste mi da je gospodin Swyteck inzistirao na tome da ne pozovete policiju. Nije li to točno?" Gina se nervozno promeškoljila, ali je ostala odlučna. "Da. Bila sam to rekla. Ali nisam vam govorila istinu kad sam rekla da je to bila Jackova ideja. Ja sam insistirala da ne pozovemo policiju. Ne on."

kika☺crostuff.net

Wilson McCue je stajao u tišini. Nadao se da će uvjeriti porotu da je Jack spriječio Ginu da pozove policiju, jer je ţelio sam riješiti problem -da je Jack namjeravao ubiti Gossa. Ginina nagla promjena skrenula ga je s kolosijeka. McCue nije znao razlog za tu promjenu, ali morao je barem jednom pokušati vratiti svog svjedoka na pravi smjer. "U redu je, gospođice Terisi", rekao je suosjećajnim tonom. "Shvaćam da je gospodin Swyteck dečko vaše najbolje prijateljice. I mogu shvatiti da ne biste ţeljeli povrijediti nju i njezinog dečka. Ali, dajte, recite nam istinu. Morate priznati da je malo teško povjerovati da ste vi bili ta koja nije htjela pozvati policiju nakon što je netko nepoznat provalio u vaš stan." Manny je ustao iz stolca: "Je li to pitanje?", sarkastično je pitao. "Prigovor se prihvaća." "Moje pitanje je sljedeće", rekao je tuţitelj svojoj svjedokinji. "Jeste li vi ţeljeli pozvati policiju, ili niste?" Gina je s mukom progutala: "Naravno da jesam." McCue je osjetio navalu zadovoljstva. Trebalo je malo manevriranja, ali je vratio svjedokinju natrag na kolosijek. Ili je barem tako mislio. "Onda nam, molim vas, recite: zašto niste pozvali policiju?" "Nisam si dopustila." "Oprostite?" Ponovo je dobio neočekivani odgovor. "Odbila sam pozvati policiju jer..." Gina se zaustavila. Skrenula je pogled i slamala ruke u krilu. "Nisam ih pozvala", rekla je, spuštajući posramljeno glavu, "jer nisam ţeljela da moram reći policiji da smo Jack i ja spavali zajedno."

kika☺crostuff.net

Tuţiteljeva su se usta otvorila, a mrmor nevjerice ispunio je sudnicu. Novinari su kao u groznici ispunjavali svoje bilješke. Jack se osjećao kao da je proboden, ali nije si smio dopustiti nikakvu reakciju. Nije se usudio pogledati iza sebe, jer je znao da će, ako to učini, izgubiti kontrolu. "Mir", rekla je sutkinja i udarila čekićem. Jack se više nije mogao boriti protiv nagona. Pogledao je preko ramena prema Cindy. Pogledi su im se sreli na djelić sekunde - dovoljno dugo da on vidi nešto što nikada ranije nije vidio. Nije to bila ljutnja ni sram ni slomljeno srce ni nevjerica. Na licu joj je vidio istovremeno sve te osjećaje. "U redu, gospođice", rekao je McCue svojoj svjedokinji. Duboko je udahnuo. Gina je prilično promijenila scenarij, i u ovom je trenutku njegov najveći strah bio da će njeno priznanje da je lagala biti ono za što će se obrana uhvatiti kad je bude ispitivala. Morao je spriječiti da se to dogodi. Ako je ikada postojao trenutak da nešto loše pretvori u nešto dobro, ovo je bilo to. "Upravo ste priznali nešto jako bolno, i drago mi je da ste to učinili. To pokazuje da ste iskrena osoba - govorite istinu, čak i kad je bolna." "Prigovor", rekao je Manny. "Prihvaća se", rekla je sutkinja. "Nećemo jamčiti za svoje svjedoke, gospodine McCue." "Ispričavam se, časna Sutkinjo. Ali ja samo pokušavam iznijeti običnu tvrdnju." Okrenuo se prema svjedokinji. "Gđice Terisi, kad smo vi i ja razgovarali u mom uredu i vi ste mi rekli onu neistinu da je to da ne pozovete policiju bila zamisao gospodina Swytecka, niste bili pod prisegom, zar ne?" "Ne, nisam." "No, danas jeste. Svjesni ste da ste pod prisegom?" "Da." "Jako dobro. Onda, recite nam, gospođice Terisi. Što je sa svim onim ostalim stvarima o kojima ste danas svjedočili, pod prisegom. Jesu li one istina, ili laţ?"

kika☺crostuff.net

"Istina je", rekla je rezignirano. "Sve je istina." Tuţitelj je polako kimnuo. "I recite nam još nešto, molim vas lijepo. Je li se gospodin Swyteck protivio kad ste mu rekli da ne ţelite pozvati policiju?" "Nije se protivio", rekla je. "Nego što je učinio?" Gina je slegnula ramenima: "Otišao je." "U koliko je sati otišao?" "Ne znam točno", rekla je odmahujući glavom. "Negdje prije tri sata." "Prije tri", ponovio je, kao da ţeli podsjetiti porotu da Goss nije bio ubijen prije četiri. Ĉinilo se da su na većinu njegove riječi imale upravo taj učinak. "Je li bio pijan ili trijezan?" Ginina su se usta počela sušiti. Otpilaje gutljaj vode, a onda odgovorila: "Ĉinilo se da je još uvijek bio malo pijan." "Je li ponio nešto sa sobom?" "Ključeve od auta." "Još nešto?" Kimnula je: "Uzeo je cvijet - krizantemu koju je pronašao ispod Cindynog jastuka. Za koju je rekao da ju je ostavio Eddy Goss." "I je li bilo što rekao prije nego što je otišao?" Gina je duboko udahnula. "Da," - pogledala je u svoje krilo - "rekao je: 'Ovo mora prestati.'" McCue se okrenuo prema poroti, i izgledao kao da će se nakloniti. "Hvala vam, gospođice Terisi. Nemam više pitanja."

kika☺crostuff.net

McCue je zakopčao sako preko svog okruglog trbuha i vratio se u svoj stolac. Sudnica se ispunila tihom bukom gledatelja koji su međusobno razgovarali, a svaki kao da je potvrđivao onom drugom da je optuţeni bez sumnje kriv za ono za što je optuţen. "Mir", rekla je sutkinja udarivši čekićem. Sudnica je utihnula. Sutkinja je pogledala sat na zidu. Bilo je skoro pet sati. "Ne vidim razloga da za danas još zadrţavam porotu", rekla je. "Nastavit ćemo sutra ujutro s pitanjima obrane za ovu svjedokinju." "Ĉasna sutkinjo", Manny ju je pristojno prekinuo. Morao je nešto učiniti kako bi spriječio da dan završi na ovako poraţavajući način. "Bih li barem mogao započeti sa svojim pitanjima. Moţda samo dvadeset minuta..." "Obrana će imati vremena koliko god joj treba - sutra. Sud prestaje s radom", objavila je i završila dan uz još jedan snaţan udarac čekićem. "Svi ustanite!", viknuo je sudski činovnik, ali njegova je uputa bila potpuno nepotrebna. Svi su u sudnici odmah ustali i krenuli u akciju. Televizijski novinari su pojurili kako bi stigli predati izvještaje prije roka u pet sati. Novinari iz tiska su pojurili do ograde, nadajući se da će dobiti intervju s tuţiteljem, braniteljem - ili moţda čak svjedokinjom optuţbe. I Jackje poskočio, odmah gledajući iza sebe. Morao je nešto reći Cindy, ali nje više nije bilo. Izjurila je sa svog mjesta onog trenutka kad je čekić sutkinje Tate dodirnuo postolje. On je stajao pokraj svog stolca i pregledavao uţurbanu sudnicu. Gdje li je? Stresao se kad je osjetio Mannyjevu ruku na svojoj nadlaktici. "Nas dvojica moramo razgovarati", rekao je njegov odvjetnik. Jack je uzdahnuo. Jedva je mogao govoriti. "Cindy i ja moramo razgovarati", tiho je rekao.

kika☺crostuff.net

37. Jack je odjurio kući najbrţe što je mogao, probijajući se kroz poslijepodnevnu guţvu. Laknulo mu je kad je ugledao Cindyn auto na kolnom ulazu. Nije ga ostavila - još. Poţurio je u kuću, a zatim se sledio kad je čuo zvukove zatvaranja ladica ormara u spavaćoj sobi. "Što to radiš?", pitao je Jack kad se pojavio na vratima spavaće sobe. Njezin napola pun kofer leţao je na krevetu. "Što misliš da radim?", rekla je i istresla ladicu punu čarapa u svoj kofer. Uzdahnuo je. "Ĉini mi se da radiš upravo ono što bih ja učinio. Izgleda kao da činiš upravo ono što i zasluţujem. Ali ja te molim da to ne učiniš." Nije ga ţeljela ni pogledati. Samo se nastavila pakirati. "Zašto ne bih otišla?" "Zato što mi je ţao. Ne znaš koliko mi je ţao. Ne znaš koliko te volim." "Prestani", prijezirno ga je pogledala. "Samo prestani." "Cindy", preklinjao ju je, "nije onako kako misliš. Moraš se sjetiti. To se sve dogodilo odmah nakon Gossovog suđenja, kad je sve bilo suludo. Progonio me neki tip koji me pokušao pregaziti i koji je upravo ubio Ĉetvrtka. Ja sam se upravo bio vratio iz Gossovog stana gdje sam si porezao ruku. A onda me Gina uspjela nagovoriti da sam naivan što mislim da ćeš mi se ikada vratiti. Rekla mi je da ti i Chet sigurno nećete tamo biti 'samo prijatelji'." "Stani", rekla je gledajući ga s potpunom nevjericom. "Ĉuješ li ti što govoriš? Manje od dvanaest sati nakon što sam otišla u Italiju ti si bio u krevetu s mojom najboljom prijateljicom, zato što si se

kika☺crostuff.net

bojao da mi ne moţeš vjerovati. To ima jako puno smisla, Jack", sarkastično je rekla, a onda se nastavila pakirati. "Ne razumiješ, bio sam pijan..." "Ne zanima me. Jesi li bio pijan i protekla dva mjeseca? Zato mi nisi rekao za to? Ili si moţda jednostavno mislio daje najbolje za mene da to prvi put čujem u prepunoj sudnici, tako da mogu biti posramljena pred cijelim svijetom." "Kanio sam ti reći", slabašno je rekao. "O, jesi li? Ili si jednostavno mislio da ovaj problem moţeš pomesti pod sag, kao što činiš i sa svim problemima između tebe i tvog oca? Pa, to očito nije baš dobro uspjelo u tom odnosu, zar ne? A neće više ni sa mnom. Ono što ste ti i Gina učinili dovoljno je loše. Ali to što si to skrivao od mene je neoprostivo", rekla je, a onda zatvorila svoj kofer i izjurila kroz vrata spavaće sobe. Uklonio joj se s puta, a onda ju slijedio niz hodnik. "Cindy, ne moţeš otići." "Gledaj me", rekla je otvarajući ulazna vrata. "Mislim, ne moţeš otići iz grada. Još uvijek si pod sudskim pozivom. Moguće je da će te ponovo pozvati da svjedočiš. I ako se ne pojaviš, bit ćeš kaţnjena." Bijesno je odmahnula glavom. "Onda ću se useliti u hotel." "Cindy..." "Zbogom Jack." Očajnički je razmišljao što da kaţe. "Ţao mi je", viknuo je dok se ona spuštala niz stepenice. Zastala je i okrenula se, a oči su joj se punile suzama. "I meni je ţao, Jack", ogorčeno je rekla. "Jer si sve upropastio, Jack. Jednostavno si sve upropastio."

kika☺crostuff.net

On se iznutra osjećao potpuno praznim, poput beţivotne ljušture, dok ju je promatrao kako ubacuje kofer u auto i izlazi iz kolnog prilaza. Trudio se da nešto osjeti, makar i ljutnju prema Gini. Ali, stvari je brzo preuzeo jedan drugi glas. Mogao je Ĉuti svog oca kako ponavlja onu lekciju koju Jack kao da nije naučio kao dječak, vjerojatno zato što se Harold Swyteck tako jako trudio da ga to nauči. Bila je to ista lekcija koju je Jack uputio svom ocu one noći kad je Fernandez bio pogubljen. "Svi smo odgovorni za svoje postupke", Jack je čuo kako mu otac govori. Ta uspomena nije pomogla Jacku u vezi osjećaja gubitka. Ali negdje duboko u sebi, zbog nje se osjećao malo jačim. "Uvijek ću te voljeti", prošaptao je preko knedle u grlu dok je Cindy odlazila. "Uvijek." 38. Harry Swyteck je primio potpuni izvještaj o događanjima tog dana u svom uredu u Tallahasseeju. Ginino svjedočenje bio mu je prvi glas da je netko progonio Jacka. Dok je ostatak svijeta shvatio tu priču kao Jackov motiv da ubije Eddyja Gossa, on je na to gledao drukčije, jer su i njega maltretirali prije ubojstva - i on je, također, mislio da je to činio Goss. Prvi nagon mu je bio da kaţe nešto za javnost, ali bilo je moguće da bi njegovo obraćanje javnosti samo pojačalo slučaj protiv Jacka. Sa stajališta porote, dokaz da su oba Swytecka dobivala prijetnje samo bi udvostručio Jackov motiv da ubije Gossa. A čak ne bi bilo mudro ni da to kaţe Jacku, jer bi on tada morao reći sve što zna kad bi svjedočio u svoju obranu. Misli mu je prekinulo kucanje na vratima: "Ovo je upravo stiglo", rekla mu je tajnica kad je ušla u ured, pruţajući mu veliku, zapečaćenu omotnicu. "Nisam vas ţeljela prekidati, ali dostavljač je rekao da ima veze sa suđenjem vašem sinu."

kika☺crostuff.net

"Hvala, Paula." Omotnica je bila smeđa, bez povratne adrese. Odmah je postao sumnjičav. Pričekao je da ona nestane iza zatvorenih vrata ureda, a onda oprezno prerezao pečat noţićem za otvaranje pisama i provirio unutra. Zastao je. Ponovo fotografije. Bojao se da će ugledati još groznih fotografija koje mu je ucjenjivač pokazao nakon njegove voţnje kočijom po parku. Ali, ovaj put je primio samo jednu fotografiju. Polako je izvadio veliku crno-bijelu fotografiju, a zatim se sledio. Nikada ranije nije je vidio, ali ono što je vidio na njoj svakako mu je bilo poznato. Snimljena je one noći kad je Goss ubijen. Na njoj se vidio guverner kako odlazi iz Gossovog stana, nakon što se prestrašio i odlučio da neće ući unutra, i kako nosi kutiju za cipele punu gotovine koju mu je njegov ucjenjivač rekao da dostavi u stan 217 u četiri sata tog jutra. Ruke su mu se tresle kad je poloţio fotografiju na stol, licem prema dolje. Tek tada je primijetio poruku na pozadini. Bila je to pjesma - kratka, ali jasna. Reci nešto svome sinu Reci nešto plavcima Zabavi ću povećat silinu Stići će brzim koracima Guverner se ukočio u stolcu, zgađen načinom na koji se njime manipuliralo. Ali, znao je točno na čije je korake mislio. Ovo je bila posljednja prijetnja - čvrsto obećanje da će ako on istupi u obranu svoga sina policija dobiti cipele koje mogu povezati guvernera i otiske njegovih stopala ne samo s ubojstvom Eddyja Gossa, nego i Wilfreda Garcije. A, to nije bilo sve: snimka davanja mita, isplata za ţrtvine fotografije - sve će to u središte paţnje javnosti staviti činjenicu da čitava ova tragedija potječe od pogubljenja neduţnog čovjeka.

kika☺crostuff.net

Guverner je stavio glavu među ruke, u agoniji. Osjećao je da mora nešto učiniti, a u isto vrijeme kao da je bio paraliziran. Morao je biti siguran da neće učiniti baš ono što njegov neprijatelj ţeli. Morao je smisliti način da pomogne svom sinu - a da pritom ne uništi sam sebe. 39. Jack nije ţelio ostati u praznoj kući nakon što je Cindy otišla, a izgubio je i tek. Zato se odvezao u Mannyjev ured kako bi se pripremio za sljedeći dan suđenja. Prvo što je spomenuo svom odvjetniku bilo je to da je Gina izostavila da je on imao pištolj one noći kad je došao u njen stan. Pitanje nije bilo postavljeno, pa Gina nije na njega ni odgovorila. Moţda je osjetila da će ako spomene pištolj zabiti posljednji čavao u Jackov lijes? Moţda je to bilo previše, čak i za Ginu. Manny je bio jednako zbunjen kao i Jack. No, ono što je rekla bilo je poraţavajuće. Ţelio ju je moćno ispitati, i do deset sati te večeri, dvojica su odvjetnika sastavila dojmljiv napad. No, Jack se bojao da se radilo o zakonskom ratu koji bi ostavio dojam samo na odvjetnika. Manny se morao s time sloţiti. Obojica su znali o čemu se radilo. Gina je rekla istinu. I postojala je određena granica do koje je branitelj mogao gurnuti svjedoka koji govori istinu prije nego on i njegov klijent postanu poroti mrski. Jack se, najblaţe rečeno, nije osjećao jako optimistično kad je došao kući - sve dok nije preslušao poruke na automatskoj sekretarici. "Jack", čuo je poznati glas. "Ovdje Gina." Uslijedila je dugačka stanka. Pojačao je ton mašine, a zatim smrznuto slušao.

kika☺crostuff.net

"Mislim da moramo razgovarati", konačno je rekla. "Oči u oči. Dođi večeras k meni, molim te. Sigurna sam da ću biti budna." Podignuo je slušalicu, a zatim je spustio. Ako je nazove, bojao se da bi se mogla predomisliti. Ali, ako joj se pojavi na vratima, bio je siguran da će razgovarati s njim. Zgrabio je ključeve od auta i izjurio van. Dvadeset minuta kasnije. Gina je otvorila svoja ulazna vrata. Nosila je mekane papuče i bijeli kućni ogrtač. Kosa boje kestena bila joj je mokra i malo zamršena, kao da ju je oprala prije sat vremena, počela raščešljavati, a onda izgubila snagu da završi taj posao. Nije bila našminkana, i na neki čudan način na koji je bila privlačnijau sudnici zbog ublaţene pojave, sada je bila još ljepša, pomislio je Jack -osim jedne stvari. Izgledala je tuţno. Jako tuţno. "Uđi", reklaje tihim glasom. "Hvala." Ušao je u kuću i zatvorio vrata za sobom. "Hoćeš nešto popiti?" "Ne, hvala." "Moţda Jagermeister?" Smiješak joj je nakratko procvao na licu, a zatim iščeznuo. Otišla je do stolca koji je izgledao poput mreţe za spavanje, sjela i podignula koljena do brade. Okrenula je Jacku leđa i uţivala u blagom povjetarcu koji je dolazio kroz otvorena staklena vrata. Jack je sjeo na kauč, s druge strane stola. Nisu ništa govorili sve dok Gina nije okrenula glavu i tugaljivo ga pogledala. "Ne moraš mi reći ako ne ţeliš", rekla je. "Ali, što se dogodilo sa Cindy?" Oklijevao je. Na trenutak je osjećao kao da se miješa u njihove stvari. Ali ovo nije bila obična radoznalost. Izgledala je kao da joj je stvarno stalo. "Spakirala se i otišla."

kika☺crostuff.net

"Ţao mi je", rekla je. Zatim je okrenula glavu, zatvorila oči i šmrcnula. "Ne znam zašto radim te glupe stvari koje radim", glas ju je izdavao. "Stvarno ne znam." Jack se pomaknuo na rub kauča. Posljednje što je mislio da će noćas raditi je tješiti Ginu. Ali ipak je to činio. "Svi griješimo." Odmahnula je glavom, a onda se odjednom trgnula iz melankolije. "Griješimo? Imaš li pojma koliko sam puta ja pogriješila? Ne poznaješ me, Jack. Nitko me ne poznaje. Ĉak ni Cindy. Svi misle da mi je sjajno tijelo donijelo sve što sam ţeljela u ţivotu. I je, neko vrijeme. Kad sam imala šesnaest godina zaradila sam preko sto tisuća dolara kao model za agenciju Ford. Ali, onda sam sljedeće godine dobila desetak kilograma i bila sam istrošena - izgubila sam posao. To me stvarno potreslo. 'Upotrijebi to što imaš dok moţeš', to sam naučila. Ali naučila sam i još nešto: što više to koristiš, to više i tebe iskorištavaju. I, vjeruj mi, tamo stvarno ne nedostaje takvih koji će te iskoristiti." Polako je kimnuo. "U svakom slučaju", glas joj je drhtao, "zato sam te pozvala. Dosta mi je toga da me iskorištavaju. Dosta mi je toga da se osjećam usrano čak i onda kad pokušavam učiniti pravu stvar. Kao danas. Samo sam rekla istinu u sudnici. A ipak se osjećam kao da sam učinila nešto loše." "Nisi spomenula pištolj. Pitao sam se zašto." "Pa, da, moţda zato što su bili previše sretni zbog svega drugog što sam im rekla. Nisam bila raspoloţena da im to dobrovoljno kaţem, znaš?" "Ali, zašto si im dobrovoljno rekla bilo što? Zbunjen sam." "Nisi jedini", rekla je, prolazeći rukom kroz kosu. "Ţele da igraš njihovu igru, ali ti ne kaţu pravila."

kika☺crostuff.net

Jack je bio zbunjen. "Kakvu igru?" Počela je govoriti, a onda zastala. Naposljetku je rekla: "Ĉitava ta komedija koja me i dovela u tu sudnicu - to je igra. Igram ju sve otkad si me zamolio da ti budem alibi. Sve što sam rekla i učinila bilo je namijenjeno tome da ti misliš da se ja ne ţelim miješati - ili ako se umiješam da ću to učiniti da ti pomognem, ne da ti naškodim. Ĉitava je ideja bila u tome da budeš potpuno šokiran kad se pojavim u sudnici i svjedočim protiv tebe. To je bio dio dogovora." Jackove oči su se sumnjičavo suzile. "Dogovora s kim?" "S onim policajcem, Staffordom", rekla je, a onda posramljeno skrenula pogled. "Istina", rekla je s knedlom u grlu, "je da me odmah nakon što si ti bio optuţen došao ispitati. Pustila sam tog gada da ode na zahod, i kad se vratio, rekao je daje upravo na vidljivom mjestu ugledao dovoljno amfetamina da me moţe zatvoriti na nekoliko godina. Uzimam ih da smršavim. To nije pametno, ali ipak to radim. U svakom slučaju, rekao je da me neće optuţiti, ako mu pomognem. I ja sam mu samo rekla istinu. Ali, zgadio mi se podmukli način na koji me na to natjerao. Hoću reći, kako misliš da je tuţitelj znao svaki i najmanji detalj o onom jutru kad te Cindy ostavila? Ona mi je to ispričala. A ja sam to rekla Staffordu. A onda su uništili Cindy kad je svjedočila." Jack je osjetio navalu bijesa, ali je zadrţao mirnoću - zato što je pred sobom vidio veliku priliku. "Gina", rekao je smirenim tonom razumijevanja, "ovo je vaţno. To što je Stafford učinio nije samo pokvareno. To je i protuzakonito. Tuţitelj je prekršio zakon time što Mannyju i meni nije rekao da Stafford ima dogovor sa svjedokom optuţbe. Zbog ovoga bi se cijeli slučaj protiv mene mogao obustaviti. Suđenje bi sutra moglo završiti. Mogao bih biti slobodan." "Što ţeliš da učinim?", oprezno je pitala.

kika☺crostuff.net

"Ţelim samo da se sutra ujutro popneš na mjesto za svjedoke i kaţeš točno to što si rekla meni. Samo to. Reci istinu." "A što će se onda dogoditi sa mnom? Otići ću u zatvor zbog posjedovanja droge?" Brzo je promislio. "Drţava će morati poštovati dogovor s tobom. Stafford ti je nešto obećao. Ti si već ispunila svoj dio. Rekla si istinu. Ako mu taj posao naškodi, to je Staffordova greška, ne tvoja." "Ne znam..." "Gina", navalio je. "Do sada si govorila istinu. Poštujem te zbog toga. Ali ako si rekla istina za Stafforda, moţeš barem reći istinu i za mene." Uzdahnula je. "Ovo je suludo. Ali u posljednja dvadeset i četiri sata odjednom imam osjećaj da je vrijeme da počnem nadoknađivati za sve laţi koje sam u čitavom ţivotu rekla. Jednostavno osjećam da je vrijeme da kaţem istinu." "Istina je najbolja", rekao je. "Ĉak i kad boli." S mukom je progutala. "U redu. Učinit ću to." Jacku se srce popelo u grlo. "Zašto ne bi odmah nazvala Mannyja, mogli bi proći nekoliko stvari..." "Ne, ne ţelim ovo napraviti po scenariju." "Razumijem", rekao je osjećajući da ne bi smio previše navaljivati. Gina je ustala. "Vidimo se u sudnici upola devet", rekla je, izvodeći ga van. "Sada trebam malo sna." Kimnuo je, sloţivši se. "Vidimo se onda", rekao je kad su stigli do vrata. Stavila mu je ruku na rame i zaustavila ga: "Ţao mi je zbog tebe i Cindy", rekla je. "Stvarno je." "Hvala", rekao je.

kika☺crostuff.net

Dok je vozio kući, jedva je bio svjestan da mu gume dodiruju cestu. Osjećao se kao da lebdi zrakom. Nakon razgovora sa Ginom ponovo se osjećao ţivim. Odjednom se nadao. 40. U 3:30 ujutro, baš kad su Jack i Manny završili planiranje o ispitivanju Gine Terisi koje će spasiti njihov slučaj, ţene golih grudi plesale su posljednji ples u istrošenom, dimom ispunjenom striptiz klubu gdje su ţestoka pića bila jednako jeftina kao i uzbuđenje. Krupna crnkinja koja je na sebi imala jedino cipele s visokom petom i futrolu za oruţje, bila je osvijetljena narančastim reflektorom dok se povlačila gore-dolje po dugačkom šanku, i zabacujući bokovima, na radost pijane gomile koja je zavijala svaki put kad je rap pjevač iz dţuboksa uzviknuo "Volim velika dupeta!" Ţene po prostoriji plesale su na malim okruglim stolovima, svaka je nosila samo čizme i kravatu, ili moţda kauboj ski šešir, a sve su najednom bedru imale podvezicu kako bi muškarci koje su nadraţivale mogli ispod njih nagurati novac i produţiti svoje fantazije. Baš pred zatvaranje, visoki čovjek širokih ramena, obrijane glave i s dijamantnom naušnicom, pojavio se na ulazu. Izbacivač s bradom koji je izgledao kao da mu je ovo dodatni posao uz profesionalno hrvanje, stao je pred njega. "Zatvaramo za petnaest minuta", rekao je. "To mi je sasvim dovoljno vremena", odgovorio je čovjek i ušao. Izbacivač ga je zgrabio za rame. "Ulaz je deset dolara, šefe." "Sranje". Ali, ţurilo mu se, pa je platio i ušao. Osvrnuo se po prostoriji, prvo pogledavši prema šanku, a onda svaki pojedinačni stol traţeći ţenu koju je znao po imenu Rebecca. Ona je njega znala kao Buzza, ime koje mu je dala ne samo zbog obrijane glave, već zbog cijelog izgleda. Rekla je da zbog svog kukastog nosa, slojeva koţe na glavi i mršavog vrata izgleda poput orla. Posebno

kika☺crostuff.net

noću, kad su mu oči bile krvave. Rebecca je obično radila do zatvaranja, ali Buzz je noćas nije vidio. Onda su mu se oči ozarile kad ju je ugledao kako stoji pokraj aparata za cigarete i puši. Imala je kratku kovrčavu kosu - crnu, ovog tjedna - i najbolje tijelo među plesačicama. Noćas je bila odjevena, ili onoliko odjevena koliko ţene ovdje ikad budu. Potkošulja bez rukava na V-izrez, koj i je bio rastrgan do pupka i pokazivao dobar dio dekoltea i dugački lanac oko vrata, debeo kao uzica za psa. Crne uske koţne kratke hlače sa srebrnim zakovicama na dţepovima bile su odrezane do sredine njezine okrugle straţnjice, a sjajne čizme od lakirane koţe sezale su do tetovaţe leptira na unutrašnjoj strani njezinog bedra. Uhvatio joj je pogled s drugog kraja prostorije i prišao joj. "Gotova sam za večeras", rekla je, otpuhujući mu dim u lice. Odmahnuo je glavom, kao da zna da to nije točno. "Koliko?" 'Tristo." "Jebi se." "To bi koštalo više." Ispraznio je dţepove hlača. "Imam sto šezdeset dolara. Uzmi ili ostavi." "Dogovoreno." Zgrabila je novac i gurnula ga u gornji dio čizme. "Ali, ne idem s tobom u auto za sto šezdeset. Obavit ćemo to ovdje." "Ovdje?", stresao se. 'Tamo", rekla je, pokazujući prema mračnom i izdvojenom kutu. "Naći ćemo se tamo." Kimnuo je sloţivši se, a zatim krenuo prema uglu. Rebecca je otišla do šanka. "Ono što luđak uvijek naručuje", rekla je barmenu. "Margarita, slana." Barmen se podrugljivo nasmijao i pruţio joj čašu punu soli za margarini, koju je navlaţio jednim štrcanjem limunovog soka. "Hvala", rekla je, a onda odšetala do najmračnijeg kuta u baru. "Nedostajala si mi", rekao je kad se vratila.

kika☺crostuff.net

Rebecca je stavila čašu na stol, zabacila ramena i stavila ruke na bokove. "Ne seri", zareţala je poput narednika na vojnoj obuci. "Imaš pravo", rekao je promuklim šapatom. "Bio sam zločest." "To sam i mislila", rekla je, a glas joj je postajao zlokoban. "Znaš što se desi kad si zločest." Gladno je kimnuo glavom. Podigla je kaţiprst, gurnula ga u usta i senzualno ga sisala, od korijena do vrha. Umočila ga je u čašu s limunovom soli za margarini i promiješala, a zatim ga izvadila i stavila pred oči. Kristali su joj se zadrţali na vlaţnom prstu. "Koliko si zločest bio?", zahtijevala je. Kleknuo je i plaho podignuo pogled. "Jako zločest", uvjerio ju je. Polako je spustila svoj obloţeni prst i utrljala mu sol duboko u oko. Najeţio se i stenjao, a glava mu se zavalila unatrag od perverznog uţitka. Njegovi isprekidani bolni krikovi bili su utišani glasnom muzikom. Znalaje da voli kad ona ostane oštra, ali morala se boriti da joj se na licu ne pojavi izraz straha. Već je viđala muškarce u baru koji su se pribliţili ekstazi, obično gadovi koju su bili izbačeni zbog masturbiranja. Ali, ovo je bilo više od ekstaze. Ovo je bio čisti ushit. Sabrao se, i dalje na koljenima. Pogledao ju je zdravim okom. Drugo je bilo natečeno i zatvoreno. Slane limunove suze curile su mu niz obraz. Znao je da će ju za sto šezdeset dolara imati barem za vrijeme još jedne pjesme. "Odloţi sol", rekao je. "Bio sam jako, jako zločest." Rebecca je uzdahnula; znala je što to znači. Zapalila je još jednu cigaretu. "Što si učinio?" Duboko je udahnuo, zatim je gurnuo lijevu ruku duboko u dţep i diskretno stisnuo maramicu u kojoj su bile zamotane dvije krvave bradavice. "Ništa što nisam već ranije napravio", prošaptao je, a na licu mu se pojavljivao tanki osmijeh. A onda mu se tijelo počelo trzati a glava mu se zabacila

kika☺crostuff.net

u novom naletu ekstaze, dok mu je Rebecca blještavi kraj cigarete zdrobila na dlan desne ruke pun spaljenih oţiljaka. 41. Jack i Manny su u prepunu sudnicu stigli nešto prije devet tog jutra. Jack je bio malo zabrinut jer nije uspio ugledati Ginu u predvorju sudnice, ali rekao si je kako ju je sigurno nešto zadrţalo. Pojavit će se, bio je siguran u to. Nešto u njezinim očima sinoć ga je uvjerilo da je bila odlučna ispraviti situaciju. No, prilično brzo je osjetio da nešto nije u redu. McCue, koji je obično dolazio prije vremena, bio je sumnjivo odsutan iz sudnice, a činilo se da je i sudski činovnik nestao. Prošlo je deset minuta. Mrmor gledatelja postajao je glasniji, jer još uvijek nije bilo ni traga tuţitelju. Konačno se pojavio sudski činovnik, i nije pokazivao nikakve osjećaje kad je pristupio stolu obrane. "Gospodine Cardenal", rekao je pristojno, "sutkinja Tate bi ţeljela vas i gospodina Swytecka vidjeti u svojim odajama." Jackovo je srce potonulo kad su on i Manny izmijenili poglede. Ovo nije bio dio tipičnog postupka. Nešto je moralo poći po zlu. "U redu", rekao je Manny, pa su slijedili činovnika kroz sporedni izlaz. Sutkinjine odaje izgledale su kao pogrebno društvo. Sutkinja Tate je sjedila u koţnom stolcu za svojim impozantnim stolom, uokvirena drţavnom i američkom zastavom. Wilson McCue je sjedio u fotelji s njezine lijeve strane, ispred zida od pravnih knjiga. Izrazi lica su im bili mrki. "Dobro jutro", rekao je Manny kad je ušao u prostoriju.

kika☺crostuff.net

"Molim vas sjednite", sutkinja je sluţbeno rekla, a po njezinom se tonu dalo zaključiti daje stvar jako ozbiljna. Jack i Manny su sjeli na plastične stolce okrenute prema McCueu. Jack je s mukom progutao, bojeći se najgoreg - moţda neke luđačke optuţbe da je prijetio Gini. Sutkinja je sklopila ruke na stolu i nagnula se prema naprijed prije nego je počela govoriti. "Gospodin McCue me upravo izvijestio da je Gina Terisi mrtva", rekla je"Molim?", Manny je izustio s potpunom nevjericom. "Ubijena je", rekao je tuţitelj. "To je nemoguće", rekao je Jack, zapanjen. "Gospodine Swyteck", rekla je sutkinja, "savjetujem vam da ništa ne govorite." On je sjeo natrag u stolac. Sutkinja je imala pravo. Sutkinja Tate je pogledala Mannyja, a zatim McCuea. "Ne pokušavam biti hladna ili bezosjećajna gospodo, ali nisam okupila ovu grupu da bismo razgovarali o tome kako je i zašto ubijena gđica Terisi. Svrha ovog sastanka je da odlučimo kakve će posljedice to ubojstvo imati na suđenje gospodinu Swytecku. Na sreću, porota nije u kontaktu ni sa kim izvana, pa neće čuti za ovo." "Ali, časna sutkinjo", rekao je Manny, "porota je već čula njezino svjedočenje, a ja je sada neću imati priliku ispitati. Moj klijent ne moţe imati pošteno suđenje pod ovim okolnostima. Sud nema drugog izbora nego da proglasi prekid suđenja. Moramo početi iz početka - bez Gine Terisi." McCue je kliznuo na rub stolca, više se ne mogavši suzdrţati. "Sutkinjo", preklinjao je, "znao sam da će ovo htjeti izvesti. Ne smijete odobriti poništenje. Učinit ćete točno ono što ţele. Pogledajte slijed događaja, sutkinjo. I pogledajte motiv. Ovo nije slučajnost. Vlada je slagala neprobojan slučaj. Gina Terisi je svojim svjedočenjem uništila gospodina Swytecka. A onda se nekoliko sati kasnije pojavila mrtva. Mislim da ne morate biti genije da biste shvatili..."

kika☺crostuff.net

'To je suluda pomisao!", rekao je Manny. "Jest vraga!", McCue je uzvratio. "Swyteckov je auto sinoć viđen ispred kuće Gine Terisi. Jackova donja čeljust zjapila je otvorena. "Ĉekajte malo..." "Gospodo!", zareţala je sutkinja, "Dosta." Nastupila je tišina. Tuţiteljstvo i obrana izmijenili su poglede. Jack je pogledao sutkinju, a zatim skrenuo pogled. Nije bilo lako pročitati sutkinju Tate, ali njezine sumnjičave oči dale su mu uvid u njezine osjećaje. I Jacku se nije svidjelo to što je vidio. "Neću poništiti suđenje", objavila je, odmahujući glavom. "Suđenje gospodinu Swytecku će se nastaviti. No, iskaz gđice Terisi bit će izbačen. Uputit ću porotu da mora zanemariti njezino svjedočenje, i također da ne izvode nikakve zaključke iz toga što se nije vratila u sudnicu." "Sutkinjo", Manny se suprotstavio, "ljekovite upute neće pomoći. Porota je već čula njezino svjedočenje. Ne moţete im reći da ga zanemare. To je kao da kaţete morskom psu da zanemari krv." "Gospodine Cardenal", strogo je rekla, "odlučila sam." McCueovo lice se ozarilo. "Moţda to nije ni potrebno reći", rekao je svojim narodskim tonom, "ali smatram da bi bilo pošteno postavljati pitanja o nestanku gđice Terisi, pod pretpostavkom da će gospodin Swyteck svjedočiti u svoju obranu. Sudska odluka me neće spriječiti u tome, zar ne?" Sutkinja se zavalila u stolac, razmišljajući. "Nisam o tome razmišljala. Ali, morala bih se sloţiti s vama, gospodine McCue. Ako gospodin Swyteck bude svjedočio, vrata su vam otvorena. Slobodni ste ga pitati što ţelite." Manny je odmahnuo glavom, zapanjen. Ĉak je i sutkinja, činilo se, zaključila da je Jack kriv. "Ĉasna sutkinjo, upravo ste učinili nemogućim da gospodin Swyteck svjedoči u svoju korist. Ne

kika☺crostuff.net

mogu mu dopustiti da svjedoči, ako ćete pustiti tuţiteljstvo da sugerira da je moj klijent ubio glavnog svjedoka optuţbe. Vaša odluka je smrtna presuda. Ja ozbiljno prosvjedujem i molim vas da ponovo razmotrite..." "To je sve", rekla je sutkinja, prekidajući daljnju raspravu. "Shvatili ste kakvo je moje stajalište. Dajem i tuţiteljstvu i obrani dvadeset i četiri sada da se preustroje. Nastavit ćemo sutra u devet sati ujutro. Gospodine McCue, budite spremni pozvati svog sljedećeg svjedoka. Hvala vam, gospodo", zaključno je rekla. "Hvala vama", McCue je rekao sutkinji. Odvjetnici su ustali i okrenuli se. Jack je polakše ustao, u stanju nevjerice. Slijedio je svog odvjetnika niz hodnik, pokraj fontane. Niti jedan nije prozborio dok nisu stigli do izlaza, gdje ih je stigao McCue. "Bolje da se pripremiš, Swyteck", rekao je stari tuţitelj sarkastično, a svaki trag naglaska starog dobrog dečka nestao je. "Jer, ako te ne osude na električni stolac za ubojstvo Eddyja Gossa, budi siguran da ću te optuţiti za ubojstvo Gine Terisi." Samodopadno je kimnuo, kao gospodin koji pozdravlja šeširom, a zatim prošao kroz vrata. Jack je stajao na otvorenim vratima, očajnički gledajući svog odvjetnika. "Ovo se ne moţe događati", tiho je rekao. Ali, događalo se. Nevini ljudi su bivali ubijeni. Fernandez, Garcia, a sada Gina - i Jack, činilo se, bio je sljedeći u nizu. Jedina neshvatljiva stvar bio je razlog zbog kojeg se to događalo - zašto bi mu ţivot, kao i Ginin, mogao završiti prije njegovog tridesetog rođendana. Nikada neće postati muţ, ili otac.. .nikada neće ispuniti svoje snove - po prvi put otkako je suđenje počelo, teţina, golemost onoga što je bilo na kocki kao da ga je pritisnula, i skoro ga zdrobila svojim teretom.

kika☺crostuff.net

Mogao bi biti osuđen. Na smrtnu kaznu. Električni stolac. Sve su mu se te stvari ranije činile tako apstraktnima, ali odjednom su bile opipljive, stvarne. Prisjetio se nečega - kako je kao dječak leţao u krevetu i pokušavao se prestrašiti, pokušavao zamisliti kakav je to osjećaj umrijeti. Zamislio se kako je pogrbljen iznad rupe u zemlji, mračne rupe. I onda se vidio kako upada u nju. Bio je to pad koji nikada nije završio. Ništa nije moglo zaustaviti... Izbacio je to sjećanje iz glave i pokušao se koncentrirati. Što je progonitelj rekao kad je napao Jacka u autobusu? Nešto o "nevinim ljudima" koji će stradati ako se on obrati nekome za pomoć. Sabrano je pogledao Mannyja, a zatim odjurio niz hodnik prema nizu telefonskih govornica pokraj zahoda. Brzo je okrenuo Cindyn broj na poslu. Skoro se onesvijestio od olakšanja kad joj je čuo glas s druge strane linije. "Hvala Bogu da si dobro." "Upravo sam čula što se Gini dogodilo", rekla je. "Nazvao me njezin brat." "Kaţu da sam ja to učinio." "Laţu", rekla je. "Ono što joj je ta ţivotinja učinila..." najeţila se. "Niti jedno normalno ljudsko biće ne bi to učinilo." Nije znao detalje, ali nije morao ni pitati. "Molim te, budi oprezna", rekao je. "Brinem se za tebe. Ako ti bilo što treba, ili nešto ţeliš, samo me nazovi." "Bit ću dobro", rekla je. "Stvarno, hoću." Ţelio je reći još nešto, bilo što, da bi je zadrţao na vezi, ali nije mogao pronaći riječi. "Sretno", rekla je iskreno. "Hvala", njeţno je rekao. "Cindy, ja..." "Znam", rekla je. "Ne moraš to izgovoriti."

kika☺crostuff.net

"Volim te", izletjelo mu je. Ĉuo je nešto što mu se učinilo kao jecaj s druge strane linije, a zatim je rekla: "Zbogom, Jack." 42. "Pozovite svog sljedećeg svjedoka gospodine McCue", objavila je sutkinja Tate sa svoje klupe. Suđenje je nastavljeno u srijedu u devet sati. Kao što je i obećala, sutkinja je uputila porotnike da moraju zanemariti svjedočenje Gine Terisi i da ništa ne zaključuju zbog njezinog nepojavljivanja u sudnici kako bi završila davanje iskaza. Te su upute, naravno, samo izazvale sumnjičave poglede porotnika - i svi su bili upereni u obranu. U takvoj situaciji tuţiteljstvo je provelo jutro s nekim tehničkim svjedocima, a zatim, poslije ručka, prešlo ravno na svog posljednjeg vaţnog svjedoka iskusnog borca koji je jedva čekao da zada najsnaţniji mogući udarac odvjetniku Eddyja Gossa, koji je već jedva stajao na nogama. "Drţava poziva Lonza Stafforda", rekao je McCue. Prepuna sudnica je utihnula dok je detektiv Stafford promarširao preko glavnog prolaza, a udarci njegovih peta po mramoru odjekivali su čitavom dvoranom. Nakon što je prisegnuo i rekao svoje ime i zanimanje, Stafford je dopustio da ga McCue vodi kroz saţetak fizičkih dokaza protiv Jacka Swytecka. Staffordovo se svjedočenje odvijalo kao po scenariju: optuţenikovi otisci bili su pronađeni na noţu u Gossovoj kuhinji; dvadeset i sedam otisaka stopala odgovaralo je donovima njegovih Reebokica; njegova krvna grupa bila je ista kao i ona pronađena na oštrici; gospodin Swyteck se sljedećeg jutra činio nervozan i rastresen, kad je detektiv Stafford razgovarao s njim; imao je ogrebotine na leđima i masnicu na rebrima, kao da se borio s nekim; i Swyteck je znao da je Goss ubijen iz

kika☺crostuff.net

vatrenog oruţja prije nego što su detektivi spomenuli pucnjavu. I, kao što je McCue i planirao, svjedok je sačuvao najbolje za kraj. "Kad kaţete da je Goss ubijen pucnjem iz vatrenog oruţja", pitao je McCue, "na kakvo točno oruţje mislite?" "Na pištolj. Trideset-osam kalibarski, bez sumnje. I sigurni smo daje imao prigušivač." "Jeste li pronašli oruţje kojim je počinjeno ubojstvo?" "Ne, pištolj nismo. Ipak, pronašli smo prigušivač." "A gdje ste pronašli prigušivač koji je upotrijebljen u ubojstvu Eddyja Gossa?" Staffordove su oči zasjale kad je pogledao ravno u Jacka. "Pronašli smo ga u vozilu gospodina Swytecka" Sudnicu je ispunio mrmor. Porotnici su se međusobno pogledali, kao da je slučaj skoro pa gotov. "Nemam više pitanja", rekao je tuţitelj. Okrenuo se i pogledao branitelja. "Svjedok je vaš", rekao je, prepun samopouzdanja. Manuel Cardenal bio je najbolji kad je paţnja bila usmjerena na njega, a sada je to zasigurno bio slučaj. Njegov klijent, porotnici, prepuna galerija, i posebno svjedok, bili su ispunjeni iščekivanjem, i svi su se pitali moţe li ovaj vješti branitelj spasiti svog klijenta. Manny je došao na otprilike tri metra od posljednjeg svjedoka optuţbe i hladno piljio u svoju metu. "Detektive Stafford", počeo je, "moţemo li za početak razgovarati o navodnoj ţrtvi u ovom slučaju?" "Što god ţelite, branitelju." "Svaki ţivi i zdravi građanin ovog grada čuo je za Eddyja Gossa", rekao je Manny. "Svi znamo za grozne stvari koje je gospodin Goss navodno počinio. I svi znamo da je gospodin Swyteck bio

kika☺crostuff.net

njegov odvjetnik. Ali, ţelim nešto pojasniti poroti: vi ste osobno bili umiješani u istragu koja je dovela do uhićenja gospodina Gossa, nije li tako?" "Jest", odgovorio je, i znao je da se s njim poigrava. "Bio sam glavni detektiv u slučaju Goss." "Vi ste osobno ispitali gospodina Gossa, zar ne?" "Jesam." "Zapravo, vi ste dobili puno priznanje od gospodina Gossa. Priznanje snimljeno na video vrpci." 'Točno." "Ali, to priznanje nije bilo upotrijebljeno na suđenju gospodinu Gossu." "Nije", tiho je odgovorio. "Proglašeno je neprihvatljivim." "Bilo je proglašeno neprihvatljivim zato što ste vi prekršili pravila", rekao je Manny osuđujućim tonom. Stafford je uzdahnuo, smirujući svoj bijes. "Sudac je odlučio da sam prekršio ustavna prava gospodina Gossa", rekao je, sarkastično izgovarajući te riječi. "I gospodin Swyteck je bio taj koji je istaknuo vaš prekršaj sudu, zar ne?" Stafford se nagnuo prema naprijed, a oči su mu se suzile: "On je to iskoristio." Manny je koraknuo u stranu, bliţe poroti, kao da je bio na njihovoj strani. "Sigurno vam je bilo jako neugodno zbog toga, detektive." "Bilo je to izvrtanje pravde", odgovorio je Stafford, upotrijebivši riječi koje ga je tuţitelj noć ranije naučio. Manny se nacerio, osjećajući da se zavlači Staffordu pod koţu. Zatim se pribliţio svjedoku i pruţio mu izloţak. "Ovo je kopija novinskog članka od lipnja ove godine, označena kao Izloţak optuţenog br. 1. U njemu piše o nekim događajima prije početka suđenja Eddyju Gossu. Moţete li

kika☺crostuff.net

nam molim vas pročitati naslov. Jasno i glasno", dodao je, pokazujući prema porotnicima, "tako da vas svi moţemo čuti." Stafford se namrštio prema svom ispitivaču, a zatim pročistio grlo i nevoljko na glas pročitao: "Sudac izbacio Gossovo priznanje." "I podnaslov", rekao je Manny. "Pročitajte što je napisano ispod naslova." Staffordovo lice je pocrvenilo od bijesa. "Iskusni policajac zeznuo istragu", pročitao je. Zatim je članak spustio na ogradu i prezirno pogledao Mannyja. "I to ste vi na fotografiji ispod naslova, zar ne?" "To je moja slika", potvrdio je. "U četrdeset godina rada u policiji, gospodine Stafford je li ikada vaša fotografija bila objavljena na naslovnoj stranici novina?" "Samo ovaj put", progunđao je Stafford. "U četrdeset godina", Manny je nastavio, "jeste li ikada ovako gadno zeznuli slučaj?" "Prigovor", rekao je McCue. "Nisam zeznuo", rekao je Stafford oštro, previše ţeljan obraniti se, a da bi čekao na sutkinjinu odluku. "Odbija se", rekla je sutkinja. "Oprostite", rekao je Manny, glumeći da se ispričava. "U četrdeset godina, jesu li vas ikada okrivili da ste ovako gadno zeznuli." "Nikada", procijedio je. "Ipak, evo vas, na prvoj stranici, glavna vijest, i vjerojatno najmanje laskava fotografija koju su mogli iskopati u redakciji: 'iskusni policajac' koji je 'zeznuo istragu'." Manny mu se pribliţio i

kika☺crostuff.net

lagano se pogrbio, kao da traţi istinu. "Koga vi krivite za to?", pritisnuo ga je. "Krivite li sebe, detektive?" Staffordje s prijezirom gledao svog ispitivača: "Isprva jesam." "Ali više se ne krivite, zar ne?", rekao je Manny. Stafford je utihnuo - znao je točno kamo Manny ide. "Ma dajte, detektive. Znamo koga stvarno krivite. Ovo je čovjek kojeg krivite", rekao je Manny, pokazujući prema svom klijentu, a glas mu je sada bio glasniji. "Nije li!" Stafford je pogledao Jacka, a zatim ponovo Mannyja. "Pa što onda?" Manny je pogledao svjedoka u oči. "Da ili ne, detektive. Krivite li gospodina Swytecka za vašu javnu sramotu?" Stafford mu je uzvratio pogled, mrzeći ovog odvjetnika gotovo jednako koliko je mrzio i Jacka. "Da", ogorčeno je rekao. "Krivim ga. Njega i Gossa. Obojicu. U mojim očima nema razlike među njima." Manny je zastao, puštajući da odgovor ostane visjeti u zraku. Sudnicom je prošao tihi mrmor dokje ono stoje Manny ţelio dokazati postalo jasno. "Ali, to nije razlog da ga Swyteck ubije", izletjelo je Staffordu, koji je počeo osjećati da je u nevolji. "Razgovarajmo o tome", odgovorio je Manny. "Razgovarajmo o tome tko stvarno je ubio Eddyja Gossa. Gospodin Goss je umro otprilike u četiri sata ujutro, zar ne?" "Da", odgovorio je Stafford. "U koliko sati tog jutra ste vi stigli u policijsku stanicu?" "U pet i petnaest", odgovorio je, "kao i uvijek." "Moţe li itko potvrditi gdje ste bili prije toga?" "Ne. Ţivim sam." Manny je kimnuo, kao da ţeli naglasiti Staffordov odgovor. "Onda je, nakon što ste vi tog jutra došli na posao, u stanicu stigao anonimni telefonski poziv, točno?"

kika☺crostuff.net

"Ne znam na što mislite", Stafford se pravio glup. "Primamo puno poziva..." "Ne mislim na brojne pozive", Manny se ubacio. "Mislim na nekoga tko je prijavio daje netko u policijskoj uniformi viđen kako napušta Gossov stan otprilike u vrijeme ubojstva." "Da", odgovorio je. "Netko je nazvao i to prijavio." "Vi ste nekoć bili patrolni policajac, zar ne?" "Jesam. Dvadeset i osam godina, prije nego što sam postao detektiv." "I kladim se da još uvijek imate svoju staru policijsku uniformu", rekao je Manny. Stafford je utihnuo. "Imam", tiho je odgovorio. 'To sam i mislio", rekao je Manny. "Recite, Eddy Goss je bio ustrijeljen dva puta iz velike blizine, zar ne?" "To je točno." "Trideset osam-kalibarskim mecima." "Točno", rekao je Stafford. "Vi nosite trideset osam-kalibarski pištolj, zar ne, detektive?" "Osamdeset posto policajca ima takav pištolj", Stafford je bijesno odgovorio. "Uključujući i vas." "Da", potvrdio je s gunđanjem. Manny je ponovo zastao, puštajući da se sumnja uvuče među porotnike, a zatim je nastavio svoj napad. "Onda, nakon što je gospodin Goss ubijen ne jednim, već s dva metka, razgovarali ste sa svim susjedima u zgradi, zar ne?" "Jesam." "I niti jedan od tih susjeda nije čuo pucnje." Stafford je ponovo utihnuo. "Ne", naposljetku je rekao, "nitko nije Ĉuo pucnje."

kika☺crostuff.net

"I to je bio jedan od razloga zbog kojeg ste pomislili da je u Gossovom ubojstvu upotrijebljen prigušivač." "To je točno", rekao je. A onda se odlučio za udarac. "A prigušivač smo pronašli u autu vašeg klijenta", samodopadno je dodao. Manny je polako kimnuo: "Baš zgodno", rekao je sarkastično, podignuvši obrve. "Ali, pogledajmo malo pobliţe tu neobično sretnu okolnost, detektive. Popričajmo o tome kako ste, nevjerojatno, uspjeli pronaći jedinog čovjeka koji je bio dovoljno pametan da diplomira kao najbolji u svojoj generaciji na sveučilištu Yale, a ipak dovoljno glup da ostavi prigušivač ispod prednjeg sjedala u svom automobilu." "Prigovor", zareţao je McCue. "Prihvaćaše." Manny je nastavio, nije se dao smesti. "Vi osobno niste pronašli taj prigušivač u autu gospodina Swytecka. Zar ne, detektive?" "Nisam." "Dobili ste ga od uniformirane policajke. Nije li tako?" "Jest." "A ona ga je dobila od vlasnika Kaiser Auto Repaira - mehaničarske radionice gdje su popravljali krov na kabrioletu gospodina Swytecka." "To je točno." "A vlasnik radionice ga je dobio od jednog od mehaničara." Staffordove oči su se suzile. "Da." "Jesam li nekoga izostavio, detektive?" Stafford gaje samo prezirno gledao. "Ne", ljutito je rekao.

kika☺crostuff.net

"Kako to mislite, ne?" Manny mu se suprotstavio. "Vi niste čuvali straţu nad autom gospodina Swytecka dok je bio na popravku, zar ne?" "Nisam." "Znači", rekao je Manny, šećući pred porotom, "koliko je vama poznato, na desetke ljudi je moglo ući i izaći iz auta gospodina Swytecka tijekom dva dana koliko je bio na popravku." "Ne znam", izbjegavao je izravni odgovor. "Točno tako", rekao je Manny, kao da je ţelio upravo taj odgovor. "Vi ne znate. Ili, da se drugačije izrazim, postoji razlog da sumnjate." "Prigovor", viknuo je McCue. "Odbijaše." "Ne znam tko je sve ulazio u taj auto", Stafford je procijedio. "To je sve." "Nije li moguće, detektive, da je netko od ljudi koji su prolazili ili popravljali auto gospodina Swytecka mogao staviti prigušivač unutra?" "Prigovor", zareţao je McCue. "Ovo je već nagađanje." "Izmijenit ću pitanje", rekao je Manny. Pribliţio se, spremajući se na završni udarac. "Detektive Stafford: posjedujete li vi moţda prigušivač za vaš vlastiti trideset osam-kalibarski pištolj?" "Ulaţem prigovor!", uzviknuo je McCue. "Ĉasni sude, ovo je uvredljivo! Pomisao da bi detektiv Stafford mogao..." "Odbija se", rekla je sutkinja. Ovo nije bio prvi put daje vidjela kako je branitelj potpuno zbunio policajca. "Odgovorite na pitanje, detektive Stafford." U sudnici je zavladala mrtva tišina, u očekivanju detektivovog odgovora. "Da", priznao je. "Posjedujem."

kika☺crostuff.net

Manny je kimnuo, pogledavajući porotnike, da bi se uvjerio da su čuli i razumjeli njegov odgovor. Jesu. Krenuo je prema svom stolcu, a zatim zastao, uperivši profesorski prst u zrak. "Još samo jedno pitanje, detektive", rekao je dok se ponovo okrenuo prema svjedoku. "Kad sam vas pitao koga krivite za vašu javnu sramotu, rekli ste i Jacka Swyetcka i Eddyja Gossa - zar ne?" "Prigovor", viknuo je McCue. "Pitanje je već postavljeno i dobili smo odgovor na njega." "Povlačim ga", rekao je Manny smijući se očima prema porotnicima. "Mislim da smo svi čuli i prvi put. Nemam više pitanja. Hvala vam gospodine." "Svjedok moţe sići", objavila je sutkinja. Stafford je ostao na mjestu, lica sleđenog u nevjerici. Ţudio je za ovim trenutkom - prilikom da se osveti Jacku Swytecku, odvjetniku koji ga je ponizio. On se trebao zadnji smijati. Ali, ponovo ga je jedan odvjetnik ponizio. Bio je više nego poniţen. Ovaj put nije bio samo glupi policajac koji je zeznuo istragu. Sad su ga pretvorili u lošeg policajca koji je počinio zločin. Predaleko su ga gurnuli - i nije kanio samo ostati sjediti i to trpjeti. "To je nebitno, znate", potuţio se Mannyju, kao da u sudnici nije bilo nikog drugog. "Moţete sići", sutkinja je uputila svjedoka oštrim glasom. "Nije moj prigušivač upotrijebljen u Gossovom ubojstvu", ljutito je rekao. "Detektive ", sutkinja ga je opomenula. Ali Stafford je bio odlučan učiniti svoje. "Već onaj koji smo pronašli u Swyteckvom kabrioletu!" "Detektive!", sutkinjaje udarila čekićem. "Swyteckov prigušivač je upotrijebljen na Gossu", uzviknuo je, "a upotrijebio ga je i da ubije Ginu Terisi!" "Ĉasna sutkinjo!", Manny je zaurlao, ustajući. "Ĉasna sutkinjo, smijem li vam prići? Imam prituţbu."

kika☺crostuff.net

Sutkinjaje podignula ruku i zaustavila Mannyja na mjestu. Znala je što je htio - da poništi suđenje. I da svi drugi dokazi protiv Jacka Swytecka nisu bili tako snaţni, to bi i učinila. Ali nije kanila poništiti čitav slučaj tuţiteljstva zato što je jedan svjedok izgubio ţivce i izbrbljao nešto što nije smio. "Štedite svoje prigovore, gospodine Cardenal", rekla je. Zatim se okrenula prema porotnicima. "Dame i gospodo porotnici", rekla je vrlo ozbiljnim tonom, "upućujem vas da zanemarite ovaj posljednji ispad. Te tvrdnje nisu dokazi u ovom slučaju. Kao što sam vas ranije uputila, ne smijete ništa zaključivati po tome što se gospođica Terisi nije pojavila u sudnici kako bi završila svoj iskaz protiv optuţenog." Jackovo srce je potonulo dok je, još jednom, slušao kako sutkinja daje uţasavajuće 'ljekovite upute'. One su bile noćna mora svakog branitelja. U teoriji, te su upute trebale 'izliječiti' sve pogreške u suđenju time što je poroti rečeno da na njih zaboravi. U stvarnosti je to bilo, kako su odvjetnici često znali reći, kao da 'odzvonite' zvono. Jack je znao na što se sve svodi. Mannyjevo prekrasno ispitivanje bilo je uništeno. Jedino što će porotnici zapamtiti bilo je ono što je sutkinja insistirala da zaborave. "Što se vas tiče, gospodine McCue, detektiv Stafford je vaš svjedok, i vas drţim odgovornim, barem djelomično. Kaţnjavam vas sa petsto dolara!", zareţala je. "A detektive Stafford, vi ste iskusni predstavnik zakona. Znate da se to ne radi. Zašto ne biste proveli noć u okruţnom zatvoru i razmislili o tome što ste učinili. I sljedeći put", upozorila je, zlokobno uperivši svoj čekić u njega, "neću biti tako blaga. Sluţbenice", rekla je završno, "odvedite svjedoka." Sluţbenik je prišao i odveo Stafforda s mjesta za svjedoke. Trebao se sramiti, no gledao je Jacka i smiješio se. Jack je skrenuo pogled, ali Stafford ga nije kanio tako lagano ostaviti na miru. Zastao

kika☺crostuff.net

je, poloţio ruku na stol za kojim je Jack sjedio i pogledao ga ravno u oči. "Ĉuvat ću ti mjesto, Swyteck", prošaptao je, dovoljno glasno da ga čuju Jack i sudski sluţbenik. "Detektive", rekla je sutkinja strogo, "pođite!" Jack je podignuo pogled prema Staffordu, ali nije ništa rekao. Detektiv se tanko osmjehnuo, a zatim ga je sudski sluţbenik povukao za ruku i krenuli su prema izlazu. "Gospodine McCue", rekla je sutkinja, "imate li još kojeg svjedoka?" McCue je polako ustao, s rukama na grudima od zadovoljstva, a palčeve je gurnuo pod revere. "Ĉasna sutkinjo", rekao je, govoreći poput juţnjačkog gospodina, "ovim je tuţiteljstvo, uz duţno poštovanje, završilo." "U redu", objavila je. "Nastavit ćemo sutra, točno u devet sati. Gospodine Cardenal: ako planirate obranu, budite spremni za nastavak. Ako ne, slušat ćemo završne riječi. Sud prestaje š radom", rekla je, a onda udarila čekićem. Gledatelji su ustali nakon sluţbenikove objave i stajali u tišini dok je porota izlazila iz sudnice. Jack i Manny su izmijenili poglede dok je sutkinja silazila sa svog mjesta. Niti jednom nije promaknula ironija njenih riječi. Ĉinjenica je bila, čega su obojica bili bolno svjesni, da nije bilo sasvim jasno ima li obrana obranu. 43. U šest sati sljedećeg jutra guverner Harold Swyteck bio je u svojem ogrtaču i papučama, brijući se pred zamagljenim zrcalom u kupaoni, kad je čuo zvonjavu svog mobilnog telefonau aktovci. Bio je to onaj isti telefon koji je dobio u parku Bayfront u Miamiju. Shvativši tko zove, guverner se prepao i porezao se britvom.

kika☺crostuff.net

Uzrujan, obrisao je ranu od brijanja ručnikom, a zatim izjurio iz kupaone, zgrabio telefon iz aktovke, i nestao u ugrađenom ormaru, kako ne bi probudio svoju ţenu. "Molim", rekao je, zvučeći pomalo zadihano. "Opet ja, guverneru", čuo se duboki, ali poznati glas. Harry je kiptio od bijesa, ali nije bio sasvim iznenađen što ga je nazvao. Koliko god je ovaj manijak bio pametan, činilo se da mu je najdraţe bilo govoriti o svojim ţrtvama, koliko je uţivao u njihovim patnjama, poput vrtlara koji je posadio rijetko sjeme i onda ga morao iskopati kako bi provjerio da još uvijek raste. "Što ţeliš znati?", odgovorio je. "Par kariranih čarapa koje će ti pasati uz cipele?" "Opa", došao je odgovor s visine. "Malo smo ţivčani jutros. I sve to samo zato što ćete morati potpisati nalog za smrtnu kaznu vlastitom sinu." "Moj sin neće biti osuđen." "A ne? Meni se čini da posljednja prilika koju je imao da se izvuče leţi na stolu u mrtvačnici. Siguran sam ste čuli da ga je ona zgodna cura koja je svjedočila protiv njega pozvala na mali razgovor - i onda završila sva u krvi na podu u spavaćoj sobi. Baš šteta, jer da ste slučajno prisluškivali" -podsmjehnuo se, sjećajući se kako se sakrio ispred njenih staklenih vrata - "znali biste da se kanila pojaviti u sudnici i izvući ga iz nevolja." "Znao sam da si to ti učinio", rekao je Harry glasom u kojem je bila pomiješana frustracija s ljutnjom. "Iskasapio si tu nevinu djevojku." "Jack Swyteck ju je iskasapio. Objasnio sam mu pravila. Borba je između mene i njega. Upozorio sam ga da će tkogod mu pokuša pomoći biti ubijen. A on je ipak otišao i zamolio kuju za pomoć. Vaš sin je to ponovo učinio, guverneru. Ubio je još jednu nevinu osobu." Harry se stresao od bijesa.

kika☺crostuff.net

"Slušaj me, ti bolesni kurvin sine. Ako se ţeliš osvetiti za Raula Fernandeza, učini to. Ali, nemoj se iskaljivati na mom sinu. Ja sam odgovoran za to." "Ma, nije li to plemenito - otac pun ljubavi ţeli se ţrtvovati za svog sina. Alija nisam glup" - glas mu je postao ogorčen - "znam da se Mali Jacky nije ni potrudio. Da je, vlastiti bi ga otac odmah poslušao." Harry je uzdahnuo. To ti misliš, osim ako mu je otac tvrdoglava budala. "Neće ti ovo uspjeti", rekao je Harry oštro. "A točno tko će me spriječiti, guverneru?" "Ja." "Ne moţete. Osim ako ne ţelite pretvoriti slučaj Drţave protiv Swytecka u Drţava protiv Harolda Swytecka. I osim ako ţelite da cijeli svijet zna da ste plaćali ucjenjivaču da zataškate pogubljenje nevinog čovjeka. Niste li shvatili poantu moje poezije, čovječe moj? Jednako ste nemoćni spasiti svog sina, koliko sam ja bio u Raulovom slučaju." Guvernerove su se ruke počele tresti. "Gade! Odvratni gade!" "Samo vi vrijeđajte - pa, mislim da ste konačno shvatili. Moram ići, čovječe moj. Veliki je dan preda mnom. Osuđujuća bi presuda trebala biti donesena u slučaju Swyteck." "Slušaj me! Neću dopustiti da moj sin...", rekao je prije nego je zastao usred rečenice. Njegov sugovornik je prekinuo vezu. "Proklet bio!" Odbacio je telefon. Kiptio je od bijesa, ali nije samo to osjećao. Bojao se. Ne za sebe, nego za Jacka. Okrenuo se i ugledao svoju ţenu kako stoji na vratima. "Ponovo te on zvao, zar ne?", pitala je. Osjećajući njezin strah, primio ju je u naručje i čvrsto stisnuo. "Agnes," pitao je uz uzdah, i dalje je grleći, "hoćeš li me voljeti i ako više ne budem guverner Floride?"

kika☺crostuff.net

"Naravno da hoću, Harry", odgovorila je bez oklijevanja. "Zašto mi postavljaš tako blesavo pitanje?" Prekinuo je njihov zagrljaj i zakoračio unazad, razmišljajući o svom sljedećem potezu. "Zato što mislim da sam donio odluku." 44. U dvadeset minuta poslije devet, ogromna sudnica sutkinje Tate bila je ispunjena s trideset redova gledatelja, a ipak dovoljno tiha da se čuje struganje novinarskih olovaka po njihovim notesima. Suđenje je trebalo početi u devet, ali porota još nije zauzela svoja mjesta. Sutkinja Tate je sjedila na svom mjestu sa sklopljenim rukama, a mrki izraz na njezinom licu jasno je odavao da je bila bijesna zbog kašnjenja. Tuţitelj je uspravno i samouvjereno sjedio za stolom, najbliţim praznom prostoru za porotnike, zadovoljan što će se sutkinjin bijes uskoro usmjeriti prema njegovom protivniku. Jack je sjedio na drugoj strani sudnice - nervozan, zbunjen i usamljen. "Gospodine Swyteck", zahtijevala je sutkinja Tate s klupe, a glas joj je bio više prijeteći nego ispitivački, "gdje je točno vaš odvjetnik?" Jack je polako ustao. Manny ga je nazvao nekoliko minuta prije devet i rekao mu da zavlači dok on ne stigne. Zbog toga je Jack ispao ţrtveno janje, jer je znao daje jedina stvar koja stvarno moţe potpuno razbjesniti sutkinju Tate odvjetnik koji je pusti da ga čeka. "Ĉasna sutkinjo", rekao je s razumijevanjem, "siguran sam da postoji izvrstan razlog za kašnjenje gospodina Cardenala." Sutkinja Tate se namrštila, no prije nego je Jacku stigla reći točno koliko će izvrstan razlog njegovog odvjetnika morati biti, dvostruka vrata od mahagonija u dnu sudnice su se otvorila, i

kika☺crostuff.net

Manny je prešao preko središnjeg dijela sudnice. Udarci metalnih kapica na njegovim petama odzvanjali su preko tihog mrmljanja gledatelja. "Kasnite, odvjetnice", sutkinja je oštro rekla. "Ispričavam se, časna sutkinjo", Manny je rekao prolazeći kroz pomična vrata na ogradi, "ali došlo je do nekih događaja u posljednji trenutak..." "Kazna od dvjesto dolara, gospodine Cardenal! Sluţbenice, pozovite porotu!" "Ĉasna sutkinjo", preklinjao je, "mogu li molim vas porazgovarati sa svojim klijentom? Trebam samo nekoliko minuta." "Svi ustanite!", najavio je sudski sluţbenik, i time je Mannyjeva molba bila utišana bukom šest stotina gledatelja koji su ustajali. Porotnici su ušli i zauzeli svoja mjesta. Sluţbenik je najavio da suđenje počinje, riječima: "Neka Bog čuva ovaj časni sud." Sutkinja je svima ljubazno poţeljela "dobro jutro". A zatim se okrenula prema obrani. "Gospodine Cardenal", rekla je s ne baš prijateljskim osmijehom, "imate li obranu?" Manny je s mukom progutao. Ĉitavo je jutro bio na sastanku sa svojim svjedokom, ali Jack još uvijek nije znao ništa o tome. Mannyjeva je duţnost bila obavijestiti svog klijenta o tome što se događa. "Ĉasna sutkinjo, ako bih samo mogao zatraţiti kratku stanku." "Očito me niste čuli", prekinula ga je. "Postavila sam vam pitanje gospodine Cardenal: hoće li biti obrane?" Kimnuo je: "Mogao bih imati jednog svjedoka, časna sutkinjo, ali..." "Pozovite svjedoka ili završite slučaj. Ozbiljno mislim. Dovoljno dugo ste nas pustili da čekamo." Manny je duboko udahnuo. Ţelio je Jackovo odobrenje, ali nije bilo vremena za razgovor. "Gospodine Cardenal", sutkinja je bila uporna, "čekamo na vas."

kika☺crostuff.net

Manny je zastao, pogledao Jacka u oči na trenutak. Jack je brzo kimnuo, kao da je nagonski osjetio da je štogod Manny planirao bilo ispravno. Manny se kratko nasmiješio, a zatim podignuo pogled prema sutkinji. "Ako sud dopušta", najavio je odlučnim glasom, "obrana poziva guvernera Harolda Swytecka." Val iznenađenja zapljusnuo je sudnicu poput naleta velikog vala na plaţu. Teška drvena vrata u dnu sudnice naglo su se otvorila, i ušao je visoki, privlačni muškarac čiji su zlatni gumbi za manšete i lagano sijeda kosa iznad sljepoočnica pruţali kontrast njegovom tamnom odijelu i čistoj bijeloj košulji. Harold Swyteck se nikada nije samo pojavio. Bio je to čovjek čiji bi dolazak bio primijećen. Ta je činjenica bila samo pojačana kada je postao guverner. To što je bio i guverner i svjedok iznenađenja na suđenju za ubojstvo vlastitom sinu, pretvorilo je ovo u najvaţnije pojavljivanje u njegovom ţivotu. Sudnica je bila ispunjena elektricitetom, a ipak tiha dok je guverner prilazio mjestu za svjedoke. Glave su se okretale u redu za redom, poput pšenice koja se u polju svija pod povjetarcem. Svi su znali tko je on bio, ali nitko nije znao što će reći - čak ni Jack. Sudnicu je ispunio čudan osjećaj kad je on zauzeo svoje mjesto i prisegnuo. Ĉinilo se kao da je sudski sluţbenik ustao i sluţbeno objavio daje mladić kojem se sudi zapravo guvernerov sin. Tuţiteljeva se utroba zgrčila. Porotnici su bili puni iščekivanja. Jackovo se srce ispunilo nadom, i nečim drugim - nečim ugodnim, iako nepoznatim: iskrenim ponosom. "Dobro jutro", Manny je pozdravio uglednog svjedoka na podiju. "Biste li bili tako ljubazni, gospodine, i predstavili se poroti." Guverner se premjestio u svom stolcu i okrenuo prema porotnicima. "Ja sam Harold Swyteck", rekao je pristojno. "Većina ljudi me zove Harry."

kika☺crostuff.net

Nekoliko porotnika se zbog toga blago nasmiješilo. Ako je bilo moguće da jedan čovjek istovremeno gleda dvanaest ljudi i svakome od njih ulijeva osjećaj da je on jedina vaţna osoba na planetu, Harold Swyteck je to činio. Odgovarao je izravno njima nakon svakog Mannyjevog uvodnog pitanja, kao da su porotnici, a ne odvjetnik, provodili ispitivanje. "Guverneru", rekao je Manny, označavajući prijelaz sa uvodnih pitanja na vaţniji dio svjedočenja. "Ţelim se posvetiti događajima koji su se odvijali odmah nakon suđenja Eddyju Gossu. Je li vam se bilo što neobičnog tada dogodilo?" Guverner je duboko udahnuo, pogledao Jacka, a zatim ponovo pogledao porotu. "Jest", ozbiljno je odgovorio, "napadnut sam." "Što vam se dogodilo?", pitala je sutkinja. Ista zapanjena reakcija pojavila se u cijeloj sudnici. Jack je zabrinuto gledao dok je njegov otac objasnio ne samo napad, već i razlog za njega. Harry je priznao da gaje njegov napadač ucijenio i da je platio tom čovjeku desetke tisuća dolara. A onda je objasnio i zašto. "Taj je čovjek prijetio da će otkriti javnosti da sam pogubio nevinog Ĉovjeka", rekao je. Glas mu je bio dubok i smiren. Oči su mu se ispunile kajanjem. "Ĉovjeka po imenu Raul Fernandez." Sudnicu je ispunio zvuk šaptanja. Novinari su zapisivali novo ime, neki od njih su ga se sjetili s ispada na guveraerovoj tiskovnoj konferenciji. Svaka riječ bila je novi čavao na guvernerovom političkom lijesu. "Mir", rekla je sutkinja, udarajući čekićem. Jack se sledio. Davno je zaključio da on i njegov otac više nikada neće razgovarati o Fernandezu, čak ni privatno. Njegovo javno priznanje bilo je snaţno - i pomalo zbunjujuće, zapravo, sve dok Mannyjevo sljedeće pitanje nije sve povezalo.

kika☺crostuff.net

"Jeste li, guverneru, sumnjali u identitet čovjeka koji vam je prijetio?" "Jesam", rekao je uvjerljivo. "Ĉvrsto sam vjerovao da je to bio Eddy Goss." Šaptanje u sudnici se pretvorilo u tihu buku. Porotnici su izmijenili poglede. Nitko nije bio siguran bi li osjećao suosjećanje ili sumnju. "Mir!", oglasila se sutkinja, ovaj put glasnije, i s nešto više udaraca čekićem. Manny je pričekao da se sudnica smiri, a onda nastavio, još uvijek stojeći iza podija. "Guverneru", pitao je blago, "zašto ste mislili da vas Eddy Goss ucjenjuje?" Harry je duboko udahnuo. "Prvi put sam pomislio da se radi o Gossu kad je jedna poruka koju sam primio bila popraćena buketom krizantema. Sigurno se sjećate da je Goss bio poznat kao Krizantemski ubojica. Ali, ono što me stvarno uvjerilo bilo je kada sam saznao da je adresa koju mi je ucjenjivač dao kao mjesto na koje moram dostaviti deset tisuća dolara - četiri-nula-devet Ulica East Adams - bila ona na kojoj je Goss stanovao." "I jeste li zaista otišli na Gossovu adresu?" "Jesam - u četiri sata ujutro, 2. kolovoza." Sudnica je još jednom eksplodirala u navali šapata - koje je odmah slijedilo udaranje čekića sutkinje Tate. "Mir!" "Sutkinjo!", zagraktao je tuţitelj. "Traţim da odbacite ovo svjedočenje. Ono je, ono je...", promucao je, očajnički traţeći način da zaustavi napad na svoj neprobojni slučaj. "Puno je predrasuda." Sutkinja se namrštila. "Ne sumnjam da je pun predrasuda, gospodine McCue. Malo je vjerojatno da bi gospodin Cardenal pozvao svjedoka s namjerom da pomogne vašem slučaju. Odbija se." McCue je napravio grimasu i spustio se natrag u stolac.

kika☺crostuff.net

Manny se kratko nasmiješio, a onda nastavio. "Još samo nekoliko pitanja", rekao je svom svjedoku. "Guverneru, moţete li ikako dokazati da ste bili u stanu Eddyja Gossa one noći kada je ubijen?" "Da", kimnuo je, "time što sam te noći nosio iste cipele kakve nosim i sada. Iste cipele kakve nosim već dvadeset i pet godina. Nosio sam..." "Stanite!", uzviknuo je McCue, tako glasno da je ostao bez daha i naglo ustao. "Samo trenutak, časna sutkinjo." "Je li to bio prigovor?", progunđala je sutkinja. "Ovaj, je", McCue je prtljao. "Jednostavno ne vidim vaţnost svega ovoga. Ne sudi se guverneru Swytecku, već njegovom sinu." "Ĉasna sutkinjo", Manny se suprotstavio, "ovo je svjedočenje iznimno vaţno, i iz vrlo jednostavnog razloga. Sada imamo ne jednog, ne dva - već tri čovjeka s mogućnošću i motivom da ubiju Eddyja Gossa. Imamo detektiva Stafforda. Imamo guvernera Swytecka. I imamo optuţenog. Ironično, ali čovjek s najslabijim motivom je optuţen za ovaj zločin. Tvrdimo, časna sutkinjo, da je pod dokazima koji su prikazani u ovom slučaju, nemoguće za bilo kojeg razumnog porotnika da odluči koji je, ako ijedan, od ove trojice ljudi mogao reagirati na svoj motiv i ubiti Eddyja Gossa. Ako je to mogao učiniti bilo koji od njih, onda to moţda nije bio moj klijent. A ako to moţda nije bio moj klijent, onda postoji sumnja. A ako postoji logična sumnja", Manny je rekao uvjeravajući porotnike, "onda moj klijent ne smije biti proglašen krivim." Sutkinja se naslonila na svoj stolac i napućila usne. "Vrlo dobra završna riječ, gospodine Cardenal", rekla je sarkastično, iako je zapravo bila više impresionirana nego uzrujana Mannyjevim govorom. "Prigovor se odbija."

kika☺crostuff.net

Tuţiteljevo se okruglo lice zacrvenilo od bijesa. Osjećao je da se njime manipulira, i bojao se da mu ovaj odvjetnik pametnim potezima moţe oteti slučaj. "Ali, sutkinjo!" "Odbija se ", prekinula ga je. "Gospodine Cardenal, ponovite svoje pitanje, molim vas." Manny je kimnuo, a zatim se okrenuo prema guverneru. "Moje pitanje je, guverneru, bilo, moţete li dokazati da ste bili u stanu Eddyja Gossa one noći kad je ubijen." "Da, jer sam nosio Wigginsice s metalnim vrhovima." Manny je prišao sutkinjinoj klupi, u hodu mašući s izloškom. "Sada, časna sutkinjo, prilaţemo među dokaze optuţenikov izloţak broj dva, kopiju otiska stopala ostavljenog ispred stana gospodina Gossa u noći njegovog ubojstva. Ovaj dokument je napravila policija. To je otisak Wigginsice s metalnim vrhovima." Sutkinja je pogledala izloţak, a zatim podignula pogled i pitala: "Imate li prigovor, gospodine McCue?" "Pa, ne. Hoću reći - imam. Prigovaram na čitavu ovu prezentaciju. Ja..." "Dosta", progunđala je. "Odbija se. Imate li još neko pitanje, gospodine Cardenal?" Manny je razmislio. Bio je siguran da je guvernerovo svjedočenje zasadilo sjeme sumnje, ali budući da je u pitanju bio Jackov ţivot, dugovao je svom klijentu da učini sve u svojoj moći - čak i da baci dodatnu sumnju na guvernera. "Samo još jedno pitanje, sutkinjo." Okrenuo se prema Harryju. "Recite mi, guverneru, kako je počeo vaš ţivot javnog sluţbenika -jeste li oduvijek bili političar?" McCue je preokrenuo očima. Kamo li je Cardenal sada išao? Harry se nasmiješio. "Pa, moja majka bi rekla da sam od rođenja bio političar." Nekoliko gledatelja se zahihotalo. "Ali, ne, prvih godina javne sluţbe bio sam policajac. Proveo sam tamo deset godina", ponosno je rekao.

kika☺crostuff.net

"I imate li još uvijek svoju odoru?" "Imam", priznao je guverner. Preko glasnog mrmora, Manny je viknuo sutkinji: "Nemam više pitanja, časna sutkinjo." Jack je osjetio knedlu u grlu. Bio je potpuno preplavljen nesebičnim činom svog oca. Guverner je kao svjedok bio uništavač. Uništavao je slučaj tuţiteljstva protiv Jacka - kao i vlastitu šansu sa ponovni izbor. Gospodine McCue", pitala je sutkinja, "ţelite li vi ispitati svjedoka?" McCue je poskočio iz stolca. "O, bez sumnje", rekao je. Marširajući je došao sasvim blizu svjedoku, a stav i izraz lica bili su mu spremni za sukob, ako ne i sasvim neprijateljski. "Guvernere Swyteck", bocnuo je, "Jack Swyteck je vaš jedini sin, Vaše jedino dijete, zar ne?" "To je istina", guverner je odgovorio. "I vi volite svog sina." Nastala je stanka - ne zato što guverner nije znao odgovor, već zato što to jako dugo nije izgovorio. "Da", odgovorio je, gledajući Jacka. "Volim" "Volite ga", McCue je ustrajao, "i kad biste morali lagati da ga spasite od električne stolice, učinili biste to, zar ne?" U sudnici je zavladala teška tišina. Guverner se nagnuo prema naprijed, a oči su mu se suzile kad je progovorio iz srca. "Gospodine McCue", rekao je dubokim, smirenim glasom koji je skoro srušio tuţitelja, "ako sam svog sina nešto naučio, onda je to da smo svi odgovorni za svoje postupke. Jack me jednom čak na to podsjetio", dodao je, bacajući pogled prema stolu obrane. "Moj sin nije ubio Eddyja Gossa", rekao je, gledajući svakog porotnika ravno u oči. "Jack Swyteck je nevin. To je istina. I zato sam ja ovdje."

kika☺crostuff.net

"U redu onda", rekao je McCue ljuto. "Ako ste ovdje da biste rekli istinu, da čujemo onda: ţelite li reći da ste vi ubili Eddyja Gossa?" Guverner je pogledao ravno u porotnike. "Nisam ovdje da bih govorio o sebi. Ovdje sam da bih rekao da Jack nije ubio Gossa. I kaţem vam da znam da on to nije učinio." "Moţda niste čuli moje pitanje", odjeknuo je McCueov glas. "Pitam vas, gospodine - da ili ne. Jeste li vi ubili Eddyja Gossa?" "Kao što ste ranije rekli, gospodine McCue. Meni se ovdje ne sudi, nego mome sinu." McCue je bijesno odmahnuo rukom. "Ĉasna sutkinjo! Zahtijevam da uputite svjedoka da odgovori na pitanje!" Sutkinja se nagnula sa svoje klupe. "Uz sve duţno poštovanje, guverneru", rekla je grubim glasom, "pitanje zahtijeva odgovor da ili ne. No, osjećam potrebu podsjetiti vas na vaše pravo zajamčeno petim amandmanom da ne morate reći ništa što bi vam moglo naškoditi. Ne morate odgovoriti na pitanje ako se pozovete na peti amandman. Ali, to su vam jedine mogućnosti, gospodine. Ili se pozovite na svoje pravo, ili odgovorite na pitanje. Jeste li ili niste ubili Eddyja Gossa?" Na trenutak se činilo kao da je vrijeme stalo. Kao da su svi u sudnici odjednom shvatili da se sve svodilo na ovo jednostavno pitanje. Harold Swyteck je uspravno sjedio na mjestu za svjedoke, smiren i sabran za čovjeka pred kojim je bila iznimno vaţna odluka. Ako odgovori da, lagat će, i odvući će ga u okovima. Ako odgovori ne, reći će istinu - ali će prestati biti sumnjiv. No, ako se pozove na svoje pravo, to otvara razne mogućnosti. Njegova politička karijera će vjerojatno biti gotova, i moţda će ga optuţiti za Gossovo

kika☺crostuff.net

ubojstvo. I, naravno, postojala je i mogućnost koja je jedina stvarno bila vaţna: Jack bi mogao biti oslobođen. "Odbijam odgovoriti na pitanje", objavio je, "jer bih se time mogao inkriminirati." Te su riječi protresle sudnicu. "Mir!", sutkinja je viknula, smirujući buku čekićem. Tuţitelj je buljio u svjedoka, ali vatra je nestala. Znao je daje gotovo. Znao je da postoji razumna sumnja. Ovaj svjedok ju je stvorio. "Pod tim okolnostima", očajnički je rekao, "nemam više pitanja." "Svjedok moţe odstupiti", objavila je sutkinja. Guverner Swyteck ustao je sa svog stolca, i pogledao prvo porotnike, a onda svog sina. Nije bio siguran što vidi u očima porotnika. Ali, znao je što je vidio u Jackovim očima. Bilo je to nešto što je ţelio vidjeti cijeloga ţivota. I samo zato što je to konačno vidio imao je snage uzdignute glave prijeći najduţih sedamdeset metara u svom ţivotu, natrag niz prolaz kroz sudnicu, prema izlazu. "Ima li obrana još nešto?", pitala je sutkinja. Manny je polako ustao, osjećajući one poznate trnce koje branitelj dobiva kadje vrijeme da ili postavi svog klijenta za svjedoka, ili završi sa slučajem. Ali, prijetnja koju je predstavljala Gina Terisi nije Jacku i Mannyju, zapravo, ostavila izbora - i, još vaţnije, guverner je Jacku dao svu potrebnu obranu. "Ĉasna sutkinjo", Manny je objavio, "obrana je završila." Sutkinja je pogledala tuţitelja: "Imate li što pobiti, gospodine McCue?" McCue je uzdahnuo i pogledao na sat. "Sutkinjo, skoro je jedan sat, i guverner nas je sve šokirao uključujući i mene. Ja jednostavno nisam spreman pobiti nešto tako nepredvidljivo. Traţim stanku do sutra ujutro."

kika☺crostuff.net

Sutkinja je napravila grimasu, ali ovo je stvarno bio neobičan razvoj događaja. "U redu", nevoljko je pristala. "No, obje strane moraju sutra biti spremne odrţati završnu riječ. Neće biti daljih odgađanja. Imamo stanku do devet sati ujutro", objavila je, a zatim udarila čekićem. "Svi ustanite", viknuo je sluţbenik suda. Njegove su riječi dobile istu reakciju kao da je rekao: "Poţar!" Gledatelji su preplavili prolaze i izlaze, brbljajući o onome što su upravo vidjeli i čuli. Novinari su pojurili u svim smjerovima, neki kako bi izvijestili o onome što se upravo dogodilo, neki da ispitaju odvjetnike što je to sve značilo, a neki kako bi stigli guvernera. Nekoliko prijatelja - među njima Mike Mannon i Neil Goderich - rukovali su se s Jackom, kao da je slučaj bio završen. Ali, Jack je znao da nije gotovo. I Manny je to znao. I još je jedan čovjek u sudnici to znao bolje od ikoga. Stajao je straga, skrivajući svoju blještavu ćelavu glavu i dijamantnu naušnicu ispod tamne perike i šešira sa širokim obrubom. Prezirno je gledao Jacka kroz ozlijeđeno oko. "To se trebalo dogoditi Raulu", promrmljao je u sebi, "a ne tebi, Swyteck." Još jednom ga je pogledao, zamišljajući kako Jack svojoj zgodnoj djevojci saopćava dobre vijesti. A zatim je izjurio iz sudnice, odlučan da pruţi obitelji Swyteck još jedan razlog za razmišljanje. 45. Parkiralište ispred striptiz kluba Jigglers u četvrtak navečer je bilo prepuno posjetitelja, pa je Rebecca prazno mjesto morala potraţiti na ulici. Bila je odjevena u široke traperice i pamučnu majicu, svoju uobičajenu odjeću na putu prema i iz bara. Postojala je samo jedna skučena svlačionica za plesačice, što je bila gnjavaţa - ali je bilo sigurnije tamo se presvlačiti, nego šetati parkiralištem oskudno odjevena, što bi sigurno izazvalo maltretiranje, ili nešto gore. Rebecca je

kika☺crostuff.net

pogledala na sat. Deset i deset. "Prokletstvo", promrmljala je, shvativši da kasni na svoju večernju smjenu. Zaključala je auto i krenula preko parkirališta. U jednoj je ruci nosila sportsku torbu, u kojoj je bila njezina plesačka oprava i šminka. U drugoj je nosila sprej za samoobranu, za svaki slučaj. "Hej, Rebecca", čuo se duboki, grubi glas, odnekud s lijeve strane." Tijelo joj se ukočilo. Pravo ime joj nije bilo Rebecca, što je značilo da je zove netko od mušterija. Ubrzala je hod i čvrsto primila limenku spreja, kako bi bila sigurna da je spreman za upotrebu. Naglo se zaustavila kad je muškarac iskočio između dva auta. "Makni se!", viknula je, uperivši sprej za samoobranu prema njemu. "Ja sam, Buzz", rekao je. Dobro ga je pogledala, a onda ga prepoznala ispod šešira i iza tamnih, velikih sunčanih naočala koje je nosio, čak i nakon što se smračilo, kako bi sakrio svoje ozlijeđeno oko. "Pusti me da prođem", oštro je rekla. "Ĉekaj", odgovorio je svadljivim tonom. "Imam prijedlog za tebe." "Ne sada", rekla je uz grimasu, a čeljusti su joj se nervozno razvukle postoje ţvakala ţvakaću gumu. 'Trebam se javiti do deset, ili mogu izgubiti posao. Pođi unutra." "Ne takav prijedlog", rekao je Buzz. "Ovo je nešto drugo. Trebam tvoju pomoć." "Zašto bih bilo što učinila za tebe?" "Bez razloga. Ali, ne traţim da to učiniš za mene. Ţelim da to učiniš za Raula" Rebecca je skrenula pogled. To ime joj je očito nešto značilo. "O čemu pričaš?" "Pričam o osveti. Sredit ću gadove koji su odveli Raula u onaj stolac."

kika☺crostuff.net

Ramena su joj se podignula uz duboki uzdah, a onda je odmahnula glavom. "To je prošlost, čovječe. Raul je bio propalica. Ponašao se prema meni kao da sam smeće, čak i kad sam mu besplatno davala. Propalicama se događaju sranja." Buzz je prigušio svoj bijes. Rado bi joj bio uzvratio istinom da je ona Raulu predstavljala samo besplatno pušenje, ali to mu ne bi pomoglo. "U redu", rekao je, slegnuvši ramenima. "Samo se nastavi praviti da nisi bila luda za njim. Nemoj to učiniti za njega. Učini to za novac." Odjednom joj se zanimanje povećalo. "Koliko?" "Deset posto od mojeg dobitka." Rebecca je preokrenula očima. "Već sam čula takve ponude. Deset posto od nula je i dalje nula." "Točno. Ali deset posto od četvrt milijuna je više nego što ćeš ikada zaraditi pušeći kurčeve." Pogledala ga je s mrţnjom, ali više ju je zanimala ta ponuda nego odgovor na uvredu. "Nemoj mi srati. Gdje ćeš nabaviti toliki novac?" "Ne serem ti. Ozbiljan sam. Govorimo o visokom ulogu. A ti moraš samo obaviti jedan telefonski poziv. To je sve. Lagan posao." Zastala je. "Ne vjerujem ti." "Vjeruj. Već sam iznudio šezdeset tisuća od njega. Pokazat ću ti ih. Moţeš ih i izbrojiti, ako hoćeš. U mojem su kombiju. A to je samo početak. Onda, što kaţeš? Pristaješ?" Rebecca je pritisnula jezik uz obraz, razmišljajući. "Moţe", rekla je, raspuknuvši balon od ţvakaće gume. "Ali ţelim deset posto od šezdeset tisuća koje već imaš unaprijed. Tako ću znati da ozbiljno misliš." Buzz se tanko osmjehnuo. "Ozbiljan sam. Moţeš dobiti šest tisuća. Ali moraš odmah poći sa mnom."

kika☺crostuff.net

Trgnula se, skoro se udarivši, zato što nije traţila svih šezdeset tisuća. "Ne mogu sada otići. Moram raditi." "Šest tisuća dolara", mamio ju je. "Moţeš odmah poći. Jebeš posao." Ponovo je napravila balon, a zatim uzdahnula. "U redu. Poći ću. Ali ţelim svoj novac." Nasmiješio se i klimnuo prema svom kombiju. "Samo uđi." "I ţelim znati više o tome u što se miješam", rekla je prebacivši sportsku torbu preko ramena i krenula. "Ţelim znati sve." Usmjerio je paţnju na njihanje njezine straţnjice dok je išla prema vratima kombija, a oči su mu se suzile i na licu se pojavio podsmijeh. Nikako ne ţeliš znati sve, pomislio je.

46. U petak kad je stigla u studio, Cindy je primila buket cvijeća. Poslao ga je Jack. "Molim te budi tamo danas", pisalo je na poruci. "Trebam te." Ţeljela se pretvarati da je poruka nije dirnula, ali je. Ostavila je Jacka, ali nije ga prestala voljeti. Zapravo, to što ga je ostavila bio je najlakši dio. Teško je bilo ostati daleko od njega. Nakon što je u utorak ujutro pokušala prema njemu biti hladna i distancirana, osjetila je kako joj odlučnost nestaje. Ginina ju je smrt podsjetila kako u ţivotu ima malo vremena da se bilo što učini - i na besmislenost zamjerki i mrzovolje. Gina je vjerojatno umrla vjerujući da je Cindy mrzi. Cindy nije ţeljela da se ista stvar - Boţe sačuvaj! - dogodi Jacku. Kad je primila poziv u deset sati toga jutra, već je bila odlučila da ode u sudnicu. "Gospođice Paige", reklaje ţena na drugoj strani linije.

kika☺crostuff.net

"Ja sam pomoćnica Manuela Cardenala. Oprostite na smetnji, ali on mi je rekao da vas odmah nazovem." "Da", rekla je sa strepnjom, bojeći se da je suđenje već došlo do presude. "I gospodin Cardenal i gospodin Swyteck trenutno su u sudnici, pa vas nisu mogli osobno nazvati. Ali, ţele da dođete u sudnicu. Gospodin Swyteck vas treba da svjedočite za njega. Jako je vaţno." Cindy je bila zbunjena. Kako bilo što što ona ima za reći moţe pomoći u Jackovom slučaju? "Baš sam kanila poći onamo." Pogledala je na sat. "Mogu biti tamo u deset i dvadeset - je li to dovoljno brzo?" "Da, vjerujem da jest", rekla je ţena, "ali, molim vas, poţurite." Nakon što je Cindy čula kliks druge strane linije, krenula je u akciju. Uzela je torbicu i izjurila iz ureda prema parkiralištu. Gume na njezinom Pontiac Sunbirdu zaškripale su kad je pojurila s parkirališta. Probijala se kroz promet prema Frontage Roadu - najbrţem putu prema sudnici. Cindy obično nije brzo vozila, ali ovo je bilo vrijeme da provjeri koliko brzo njezin Pontiac moţe ići. Snaţno je pritisnula papučicu gasa i čvrsto primila volan, sa strepnjom gledajući prema brzinomjeru koji se kretao prema nepoznatom teritoriju, iznad sto dvadeset kilometara na sat. Cesta je bila gotovo prazna, i put je prelazila u rekordnom vremenu, sve dok nije skrenula u široki zavoj, nakon čega joj se motor počeo gasiti. Naglo je počela gubiti na brzini. "Ma, daj", nagovarala ga je stišćući gas. Auto je malo krenuo prema naprijed, a onda je motor jednostavno uzdahnuo, i zatim zamro. Zaustavila se i skrenula na šljunčanu stazicu pokraj ceste. Pritisnula je papučicu do kraja i okrenula ključ. Paljenje je zujalo, ali motor se nije palio. Pokušala je ponovo. Rezultat je bio isti.

kika☺crostuff.net

"Ne sada", progunđala je, kao da je mogla razumom utjecati na vozilo. Nije vidjela niti jedan auto na cesti, i naglo je poţeljela da ima telefon u autu. Pogledala je u retrovizor i prepala se, jer je odjednom gledala u lice stranca. "Mogu li vam pomoći, gospođice?", rekao je - dovoljno glasno da ga moţe čuti kroz zatvoreni prozor. Cindy je oklijevala. Ĉovjekov je glas zvučao ugodno, ali način na koji se odjednom pojavio niotkuda činio se neobičnim. Pogledala je u retrovizor i vidjela stari sivi kombi parkiran nedaleko od ceste. Pogledala je čovjeka, ali nije mogla pročitati njegov izraz lica, jer mu je većina bila prekrivena rubom baseball kape i velikim sunčanim naočalama. Tada se sjetila: Jack me treba. Odškrinula je prozor jedva centimetar. "Moj auto..." "Ima šećer u rezervoaru", završio je njezinu rečenicu. Cindy se zagrcnula. "Moram..." "Stići u sudnicu", ponovo ju je prekinuo. Oči su joj se raširile od straha, ali prije nego je stigla reagirati, prozor je odjednom eksplodirao, i bila je zalivena komadićima stakla. Vrisnuh je i pritisnula trubu, ali njezini pozivi u pomoć ubrzo su se pretvorili u očajničku borbu za zrak, kad je ruka iznimno snaţnog muškarca došla kroz prozor i čvrsto je primila oko vrata. "Ja-ack!", vikala je glasom davljenika. "Nije Jack, dušo", s podsmijehom je odgovorio. Zatim je posegnuo za svojim noţem u koricama i pokazao joj oštricu koja je postala jako hladna otkako je bila upotrijebljena na Gini Terisi. 47.

kika☺crostuff.net

Jack se ţelio vidjeti s ocem prije nego se u petak ujutro vratio u sudnicu, ali Manny je insistirao da otac i sin nipošto ne komuniciraju dok suđenje ne završi. Budući da je McCue zadrţao pravo da ponovno pozove svjedoke, postojala je mogućnost da će pozvati i guvernera, i sve o čemu bi Jack i njegov otac razgovarali bilo bi podloţno tom ispitivanju. Ispostavilo se da McCue nije pozvao niti jednog svjedoka, i završne su riječi bile obavljene do jedan sat. Manny je bio briljantan, proširivši govor koji je dao za vrijeme guvernerovog svjedočenja. Podsjetio je porotnike da zakon nye traţio da Jack dokaţe da je nevin - već da je teţak zadatak tuţiteljstva bio da dokaţe da je on kriv, "bez razumne sumnje". McCue je učinio najbolje što je mogao i povukao se u svoj ured. Jack i Manny su čekali u odvjetničkom salonu, koji se nalazio nekoliko vrata dalje od sudnice sutkinje Tate. U pet i petnaest, zamjenica sudskog sluţbenika provirila je kroz vrata i prenijela im vijesti. "Porota je donijela odluku", rekla im je. Istog su trenutka izašli kroz vrata, hodajući jedan pored drugog najbrţe što su mogli, a da ne počnu trčati niz hodnik prema sudnici. Vijesti o odluci porote brzo su se proširile, pa je publika puna očekivanja ulazila za njima. Wilson McCue je već bio na svom mjestu. Manny i Jack su zauzeli svoja mjesta za stolom obrane. Jack je pogledao iza sebe, prema javnim sjedištima. Deset redova iza njega mu je Neil Goderich ohrabrujuće namignuo. S druge strane prolaza, Mike Mannon je izgledao zabrinuto, ali je podignuo dva palca u zrak. Cindy, Jack je bolno primijetio, nije bila u sudnici. Ĉak ni cvijeće nije upalilo. "Svi ustanite", rekao je sudski sluţbenik. Sutkinja Tate došla je do svog mjesta, ali Jack ju je samo usputno pogledao. Koncentrirao se na dvanaest porotnika koji su po posljednji put zauzimali svoja mjesta. Pokušavao se sjetiti onih

kika☺crostuff.net

pokazatelja na koje su se psihijatarski stručnjaci za porote oslanjali u predviđanju njihove odluke. Koga su izabrali za prednjaka? Jesu li gledali optuţenog, ili tuţitelja? No, u ovom trenutku nije mogao dovoljno bistro razmišljati da se posluţi bilo kojim od tih testova. Bio je proţet osjećajem da mu se sudi - da dvanaest neznanaca drţi njegov ţivot u svojim rukama. "Je li porota donijela odluku?", pitala je sutkinja Tate. "Jesmo", odgovorio je prednjak. "Molim vas, dajte je sluţbeniku." Prednjakje uručio pisanu odluku sluţbeniku, koji ju je zatim pruţio sutkinji. Sutkinja ju je proučila, a zatim vratila sluţbeniku kako bi je objavio javnosti. Taj ritual kao daje sve prisutne drţao na rubovima stolaca. Sudnica je ipak bila mrtvački tiha, tako da je Jack mogao čuti zujanje fluorescentnih lampi deset metara iznad svoje glave. To je to, pomislio je. Ţivot ili smrt. Borio se da zadrţi osjećaje pod kontrolom. Prije nekoliko trenutaka sve se činilo tako ohrabrujućim. On i Manny su procijenili svoje šanse. Ali, procjene su bile varljive. Kao prije godinu dana, kad je Cindyna majka otkrila da ima rak. Svi su se dali utješiti doktorovim riječima da je imala 80 postotne šanse da preţivi. Takav se odnos Jacku činio prilično dobrim sve dok nije počeo razmišljati o posljednjih stotinu ljudi koje je vidio - a zatim je zamislio da je njih dvadeset mrtvo. "Neka optuţeni ustane", objavila je sutkinja. Jack je pogledao Mannyja dok su istovremeno ustajali. Ĉvrsto je stisnuo šake, u iščekivanju. "U slučaju Drţava protiv Swytecka, optuţenog za ubojstvo prvog stupnja", čitao je sluţbenik s formulara s odlukom, "porota je zaključila da optuţeni nije kriv."

kika☺crostuff.net

Sudnicu je ispunila buka. Jack se nagonski okrenuo i zagrlio Mannyja. Nikada nije tako čvrsto zagrlio nekog muškarca - čak ni svog oca. Ali da je guverner bio tamo, Jack bi mu slomio rebra. "Mir!", rekla je sutkinja, odgađajući proslava Nemir u sudnici se stišao. Manny i Jack su ponovo sjeli, ispričavajući se smiješkom. "Dame i gospodo porotnici", počela je sutkinja, "hvala vam na vašoj sluţbi. Raspuštam vas. Oslobađajuća presuda će biti donesena. Gospodine Swyteck", rekla je, vireći preko svog stola, "slobodni ste. Ovo je suđenje završeno", proglasila je, sve završivši posljednjim udarcem čekića. Veseli povici i čestitanje poletjeti su sudnicom. Neil i Mike i ostali prijatelji koji nikada nisu prestali vjerovati, pojurili su prema naprijed i nagnuli se preko ograde koja je dijelila igrače od gledatelja, tapšajući Jacka po leđima i rukujući se s nevinim čovjekom. Jack je bio ushićen, ali zbunjen. Pregledavao je bučnu gomilu, i dalje se nadajući da će ugledati Cindy. A onda se sjetio druge osobe koja muje nedostajala. "Gdje je moj otac?", Jack je pitao Mannyja. Glas mu je bio jedva čujan u gromoglasnoj zbrci prepune sudnice. Manny se nasmiješio: "Priredili smo posebnu proslavu", rekao je, namignuvši. "U mom uredu." Jacka je obuzeo osjećaj euforije. Osjećao se kao zatvorenik osuđen na smrt koji je pušten na danje svjetlo. Nikada nije tako ţudio vidjeti oca. Kad su on i Manny krenuli prema izlazu naglo ih je zaustavio Wilson McCue. "Ne bih se smiješio na vašem mjestu", rekao je tuţitelj ogorčeno. Govorio je dubokim, prijetećim glasom koji bučna gomila s druge strane ograde nije mogla čuti. "Ovo je samo prva runda, momci, a druga će runda upravo početi. Pitanje je samo koliko brzo mogu skupiti povjerenstvo i sastaviti optuţnicu, to je sve. Upozorio sam te, Swyteck. Rekao sam da ću te optuţiti za ubojstvo Gine

kika☺crostuff.net

Terisi i to sam ozbiljno mislio. Sada je jedino pitanje hoću li to učiniti prije ili nakon što optuţim tvog starog za ubojstvo Eddyja Gossa." Jackove su se oči zapalile od prezira. 'Ti baš nećeš otvoriti oči, zar ne, McCue?" "Jack", Manny ga je zaustavio. "Nemoj ništa govoriti." "Tako je", McCue je uzvratio. "Nemoj ništa govoriti... pozovi se na peti amandman. To leţi vašoj obitelji." Zgađeno je odmahnuo glavom, a zatim se okrenuo i prošao kroz vrata, stupivši među gomilu novinara koji su brujali iza ograde. Jack je očajnički ţelio pojuriti za McCueom i objasniti mu situaciju, ali ga je Manny zadrţao. "Smiri se, Jack", rekao je, povukavši ga prema klupi, dalje od medijske zbrke. "McCue si moţe dopustiti bijesne ispade, ali ti ne moţeš. Zato za sada pusti mene da se obraćam novinarima. Najbolje što moţeš učiniti je da ne kaţeš ništa i vratiš se u moj ured. Moramo se pregrupirati i razgovarati s tvojim ocem." "Moj otac...", rekao je Jack polako, kao da dodiruje izvor svoje snage. Zatim je klimnuo. "U redu, naći ćemo se tamo." Otvorio je pokretna vratašca i probio se kroz sve veću skupinu novinara. Pognuo je glavu i zanemarivao sva pitanja sve dok nije stigao do dizala. Manje od tri minute kasnije, bio je za volanom svog Mustanga, spreman krenuti s parkirališta sudnice. Upravo je stavio auto u brzinu kad je čuo zvonjavu svog telefona u autu. Cindy, nadao se. Ali, zašto bi zvala na ovaj broj? Je li već mogla znati ishod suđenja? To mu se nije činilo mogućim. Vratio je mjenjač natrag u ler i javio se na telefon. "Jack", čuo joj je glas. "Ja sam, Cindy." Počeo je nešto govoriti, ali nije mogao pronaći riječi. "Cindy", rekao je naposljetku, ţeleći samo izgovoriti njezino ime. "Gdje si?"

kika☺crostuff.net

"Scena na balkonu je gotova, Romeo", stigao je ruţni odgovor. To više nije bio Cindyn glas. Bio je to isti glas koji je čuo leţeći na trbuhu u autobusu. "Sa mnom je." Jackova se ruka tresla dok je pritisnuo telefon na uho. Neki dio njegovog mozga koji nije bio potpuno prestravljen natjerao je drugu ruku da ugasi motor. Pomaknuo se malo unaprijed. "Što si joj učinio!" "Ništa", rekao je njegov sugovornik hladnokrvno. "Još." "Mene ţeliš, gade! Pusti nju na miru." "Zaveţi, Swyteck! Dosta mije igranja. Tvoj pravni sistem je ponovo sve sjebao. Ovaj put ćemo igrati na mom terenu. I ovaj put ţelim ozbiljan novac. Ţelim četvrt milijuna U gotovini. Neoznačene pedesetice." Jacku se vrtjelo u glavi. Pokušavao se koncentrirati. "Slušaj, učinit ću što god ţeliš. Ali, to je puno novaca. Trebat će vremena da..." "Tvoja cura nema vremena. Razgovaraj s ocem, kretenu. On ti tako ţarko ţeli pomoći." "U redu. Molim te, nemoj je ozlijediti. Samo mi reci kako da ti dostavim novac?" "Odnesite ga na Key West. Samo vas dvojica." "Nas dvojica?" "Ti i tvoj otac." "Mogu i sam..." "Učinit ćeš to onako kako ti ja kaţem!", prekinuo ga je sugovornik. "Moram znati gdje su svi koji znaju nešto o ovome. Ne ţelim pasti u zasjedu. Bez policije, FBI-a, Nacionalne garde, niti čuvara parkirališta. Na bilo kakav znak predstavnika zakona, tvoja će lijepa djevojka umrijeti. Ako vidim nekakve blokade na drţavnoj autocesti broj 1, helikoptere u zraku, bilo kakav izvještaj na televiziji, ako će nešto makar izgledati kao da si pozvao pomoć - mrtva je, istog trenutka. Samo ja protiv Swyteckovih. Kraj priče. Jasno?" "Jasno", rekao je Jack, iako je jedva mogao govoriti. "Kad ţeliš da dođemo?"

kika☺crostuff.net

"U subotu dvadeset i devetog navečer." "To je sutra", pobunio se Jack. 'Točno. Tada se odvija festival na Key Westu. Lijepa, ulična zabava. Kao Mardi Gras u New Orleansu. Svi će biti pod maskama. Kao i ja. Nitko me neće moći naći u toj guţvi, Swyteck. Zato nemoj ni pokušavati." "Kako ćemo stupiti u kontakt s tobom?" "Ja ću vas kontaktirati. Samo se prijavite u jedan od velikih hotela. Prijavite se pod pravim imenima. Pronaći ću vas. Imaš li pitanja?" Jack je duboko udahnuo. "Ne", odgovorio je. "Dobro. Jako dobro. O - još samo nešto, Swyteck." "Što?" "Ĉime ćeš darovati maškare?" Ovo je trebala biti noć proslave, koja bi počela time što će on i njegov otac pijuckati Don Perignon, nakon čega bi uslijedilo bajkovito pomirenje sa Cindy. Umjesto toga, noćna mora se nastavljala. Jack je otišao u Mannyjev ured, kao što su se i dogovorili, gdje se susreo s ocem. Sami su sjedili u Mannyjevoj dvorani za sastanke, razmatrajući svoje mogućnosti. "Agnes i ja moţemo smoći toliko novaca", guverner je uvjerio svog sina. "To nije problem. I, prirodno, u mogućnosti sam dovesti najbolje predstavnike zakona. Trebam samo obaviti jedan telefonski poziv. Mogu to učiniti odmah." Jack je odmahnuo glavom. "Ne moţemo", odlučno je rekao. "Ubit će Cindy, znam to. Primijetit će ako bilo što pokušamo učiniti." Guverner je uzdahnuo. "Vjerojatno imaš pravo. Moţda je lud, ali je briljantno lud. Siguran sam da i u ovom trenutku motri na policiju. I ako sam išta naučio u deset godina sluţbe, to je da su iz policijskih postaja curile informacije."

kika☺crostuff.net

Otac i sin su buljili jedan u drugog. "U redu", rekao je guverner naposljetku, "nećemo zvati policiju. Ali imam puno prijatelja u privatnom sektoru - umirovljenih FBI agenata, umirovljenih tajnih agenata. Oni nam mogu pomoći. Mogu nas barem savjetovati. Jack se borio s tom odlukom. "To ima smisla, pretpostavljam. Ali, savjetnici moraju biti samo to savjetnici. Na kraju se sve svodi na mene." "Ne", ispravio ga je guverner. "Na tebe i mene." Jack je pogledao oca preko stola. Guverner ga je razuvjerio osmijehom koji mu je govorio neka ukloni svaku sumnju u to da ne moţe računati na svoga oca." "Učinimo to onda", rekao je Jack. "Sredit ćemo tog gada. Zajedno." 48. Jack i Harry Swyteck stigli su do kraja drţavne autoceste broj 1 i do predgrađa Key Westa otprilike u podne sljedećeg dana. Slijedili su palme uz obalu i parkirali Harryjev iznajmljeni Ford Taurus blizu Ulice Duval, centralnog prolaza koji je presijecao područje u kojem su kupovali turisti. Obje strane Duvala i ulica koje su se na nju nastavljale bile su prepune umjetničkih galerija i antikvarnica koje su bile dijelovima obnovljenih kuća bijele boje, kabina koje su oglašavale ronjenje, trgovina majicama, iznajmljivanja bicikala, i barova na otvorenom iz kojih se čula mješavina narodne, rock i calypso glazbe. Na sjevernom kraju Duvala nalazio se Trg Mallory, popularno okupljalište na molu gdje su čarobnjaci, ţongleri i izrađivači portreta zabavljali horde ljudi i svakog dana u godini pretvarali običan zalazak sunca u pravi festival. Za vrijeme festivala koji se upravo odvijao, taj je trg bio jednostavno produţetak desetodnevnog tuluma koji se protezao s jednog kraja Duvala na drugi.

kika☺crostuff.net

Kad su Swyteckovi stigli, već je trajao deveti dan festivala, i tulum na ulicama i dalje je neprekidno trajao. Neki su turisti kupovali perje, perlice i razne stvaratelje buke za godišnju, ali nimalo tradicionalnu, paradu povodom Noći vještica koja se spremala za subotu, dok su drugi samo promatrali ljude. Mnogi su već bili u kostimima. Muškarci odjeveni kao ţene. Ţene odjevene kao Marsovci. Nekoliko drznika uopće nije imalo odjeću, a gole grudi i straţnjice bile su im prekrivene tamnom bojom. "Gle ono", rekao je Jack sa suvozačkog mjesta, pokazujući čovjeka s lila krpicom oko struka i ruţičastim šeširićem. 'To je vjerojatno gradonačelnik", rekao je guverner, mrtav-ozbiljan. Harry je parkirao auto u natkrivenoj garaţi blizu njihovog hotela. Zgrabili su svoje torbe za noćenje i aktovku iz prtljaţnika i krenuli niz stari cigleni pločnik, zahvalni na sjenama stogodišnjih hrastova i hladnom oceanskom povjetarcu. Bilo je teško dobiti hotelske sobe za vrijeme festivala posebno u zadnji čas - ali, guverner je imao veze. Prijavili su se na recepciji i sami odnijeli svoju prtljagu u apartman na šestom katu. Staklena vrata pruţala su zapanjujući, osamsto dolara na noć vrijedan pogled na Meksički zaljev. Jack je izašao na balkon i pogledao prema Pier Pointu, jednom od onih restorana na obali u kojima hrana nikada nije bila tako dobra kao ozračje. Sve se ovo činilo nestvarnim, pomislio je. Ţelio je vjerovati da će im se Cindy svakog trenutka pridruţiti, a onda će se zajedno uključiti u tulum, šetati po plaţi ili otići do prvog Sloppy Joea i pronaći stol koji je Ernest Hemingway volio. Ali, imali su nešto za obaviti - naći se s nekim. I ujedan sat popodne, čovjek s kojim su se ţeljeli sastati bio je na njihovim vratima. "Peter Kimmell", rekao je guverner, "upoznaj mog sina Jacka."

kika☺crostuff.net

Jack je zatvorio staklena balkonska vrata i navukao zavjesu. "Drago mi je", rekao je i pruţio ruku kako bi se rukovao s čovjekom. Kimmell je bio visok, otprilike 190 cm, i imao je vitko tijelo koje se kretalo poput mačjeg. Na licu mu se odraţavalo vilo malo osjećaja, ali oči kao da su mu stalno motrile, upijale situaciju. One su u Jacku pobuđivale neugodan osjećaj da ga netko procjenjuje, mjeri prema nekim vlastitim standardima. Teško se odreći starih navika. Kimmell je bio dvadesetogodišnji veteran tajne sluţbe koji se prije dvije godine istrošio, povukao na svoj čamac i lovio ribe na Florida Keysu. Ali, pecanje mu je ubrzo dosadilo, pa se počeo baviti biciklizmom, pa plivanjem, pa trčanjem - i prije nego što se snašao, ista energija koja gaje učinila vrhunskim agentom, učinila ga je i vrhunskim natjecateljem na triatlonti za starije od pedeset godina. Kad nije trenirao, i dalje je radio kao privatni istraţitelj, i Harry Swyteck gaje koristio kao savjetnika u posebnim prilikama koje su zahtijevale sloţenije osiguranje. Guverner je Kimmella smatrao najboljim u tom poslu. I, što je vaţnije od svega, on je bio jedini čovjek za kojeg je Harry vjerovao da će njemu i Jacku pruţiti potrebnu stručnu pomoć, bez opasnosti da će to procuriti do novinara ili policije. "Znači ti si Jack", rekao je Kimmell, smiješeći se. "Tvoj otac mi je puno pričao o tebi - samo dobre stvari." Premjestio je pogled sa sina na oca. "Jeste li spremni baciti se na posao, ljudi?" "Spremni", obojica su odgovorila. "Dobro. Sad ću vam pokazati neke od igračaka koje sam vam donio", rekao je namignuvši. Na krevet je bacio sivi metalni kofer, velik gotovo kao prtljaţnik automobila. "Voila", rekao je kad ga je otvorio.

kika☺crostuff.net

Swyteckovi su u tišini stajali i piljili u njegov sadrţaj. "Što si učinio", pitao je guverner, "zamijenio kofer s Jamesom Bondom?" "Pola toga vam neće trebati", rekao je Kimmel. "Ali, sve što će vam trebati je ovdje. Imam sve, od ţica koje se aktiviraju glasom do dalekozora s infracrvenim lećama." "Mislim da bismo trebali stvari zadrţati jednostavnima", rekao je Jack. "Slaţem se", odgovorio je. "Prvo, razgovarajmo o oruţju. Jesi li ikad pucao iz pištolja, Jack?" Jack se nasmiješio zbog ironije situacije. Kako bi Wilson McCue odgovorio na to pitanje umjesto njega? "A-ha" - klimnuo je - "dok sam bio na koledţu. Imao sam curu koja se noću nije osjećala sigurnom bez pištolja u stanu, pa sam se naučio koristiti njime." "Dobro. Onda tebi, sinko", rekao je izvadivši glatki crni pištolj iz futrole, "preporučujem ovog mališana - Glock 17 sa sigurnosnim sistemom, 9-milimetarski pištolj napravljen u Austriji. U potpunosti je kompjutorski proizveden, od sintetičkog polimera. Ĉvršći od čelika, ali teţi manje od kilograma čak i s punim spremnikom, pa ga moţeš lako i mirno drţati. Također je pogubno precizan, tako da ne moraš biti sasvim ispred luđakovog lica da ga razneseš. I prilično blago zanosi, s obzirom na to što ispaljuje: imaš sedamnaest para-naboja sa šupljim vrhom kakve izdaje policija, koji će na mjestu zaustaviti i bijesnog soba." Pruţio ga je Jacku. "Kako ti se čini, partneru?" Jack gaje stavio u ruku i slegnuo ramenima. "Kao pištolj." "Kao daje dijelom tvoje ruke, Jack. Takavti osjećaj pruţa."Uzeo je pištolj i počeo kopati po koferu. "Sada ćemo popričati o pravoj zaštiti: štitnicima za tijelo. Bit će pakleno vruće, ali morate nositi neprobojne prsluke. Ovi su po mom mišljenju najbolji. Napravljeni su od Kevlara 129 i Spectra vlakana. Kompletna zaštita. Štiti vas sprijeda, straga i sa strane, a vezice sprečavaju da se podigne.

kika☺crostuff.net

Zaustavit će metak iz Magnuma .44 pri brzini od petsto metara u sekundi - to je pucanj iz velike blizine. Ima i odličnu zaštitu od višestrukog gađanja u isto mjesto" - namignuo je - "ali ja bih se ipak sagnuo ako izvadi Uzi. Najbolje od svega, teţi manje od dva kilograma i uopće ne ograničuje kretanje. Ispod široke crne majice, vaš otmičar neće ni znati da ga nosite. Guvernem, i za vas imam Glock i zaštitni prsluk. Znam da nikada niste voljeli nositi zaštitnu odjeću, ali..." "Uzet ću ga", rekao je bez oklijevanja. "Dobro", odgovorio je Kimmell. "A sada - plan. Ako ţelite da vam pomognem da se pripremite za susret oči u oči s tim tipom, moram ga upoznati. Moram znati sve što vi znate o njemu. Počnimo zato otpočetka. Ispričajte mi o ubojstvu koje je priznao. Tko je bila ţena koju je ubio?" "Djevojka, zapravo", odgovorio je Jack. "Ušla je u noćni klub pomoću laţne isprave, i oteta je na parkiralištu na putu prema svom autu. Sljedećeg su je jutra pronašli na plaţi. Prerezao joj je grkljan." "Što još...", Kimmell je pitao, ali prekinula ga je glasna zvonjava telefona. "Očekujete li nečiji poziv?" "Ne", odgovorio je guverner. Telefon je zazvonio već treći put. "Javi se, Jack", uputio ga je Kimmell. "Halo", javio se, paţljivo slušajući. "Ne, hvala", završio je razgovor i zatim spustio slušalicu. Njegov otac i Kimmell su s iščekivanjem zurili u njega. "Na recepciju je stigao paket za nas." "Od koga?", pitao je Kimmell. "Na njemu ne piše ime. Ali sigurno je od njega. Kad me jučer nazvao, rekao je da se samo prijavimo u jedan od velikih hotela i da će nam se javiti. Nema baš puno mogućnosti na Keyu. Izgleda da nas je pronašao."

kika☺crostuff.net

Kimmell je klimnuo: "Reci im da ga pošalju gore." Jack je nazvao upravitelja hotela i zamolio ga da osobno dostavi paket u njihovu sobu. Upravitelj je bio sretan što im moţe biti od koristi. Za dvije minute je bio na njihovim vratima s dostavom. Kimmell je otvorio vrata, a zatim unio paket veličine kutije za cipele u sobu i poloţio ga na krevet. Izvadio je detektor metala iz svojeg kofera i prešao njime iznad paketa. "Unutra ima metala", rekao je Kimmell. "Misliš da nam je poslao bombu?", pitao je guverner. "Malo vjerojatno", odgovorio je Kimmell. "Da vas je kanio raznijeti, učinio bi to prije dvije godine. Otvorite ga." Jack je oprezno skinuo vrpcu i prerezao traku paţljivo poput kirurga. Podignuo je poklopac. U šuštavom omotu nalazio se mobitel. Na vrhu je leţala poslovna omotnica na kojoj je rukom s vanjske strane bila napisana poruka. "Uključite telefon u ponoć", pisalo je. "Barem znamo da vaš otmičar nije izgubio hrabrost", rekao je Kimmell. "Još uvijek je u igri. Što znači da još uvijek postoji nada." "Što je u omotnici?", pitao je guverner. Kimmell ju je otvorio i otklopio njezin sadrţaj. "Potvrda o smrti", rekao je"Ne Cindyna?", pitao je guverner naglo osjećajući strah. "Raul Francisco Fernandez", pročitao je prvi red. "Iz okruţnog zdravstvenog ureda. Autentična kopija, osim tridesetog stavka - uzroka smrti. I dalje se moţe pročitati originalan napis, natipkan. 'Srčani udar'", pročitao je na glas, "kao posljedica električnog udara.' Ali netko je prekriţio mrtvozornikove riječi i olovkom napisao drugi uzrok smrti." Pruţio je papir guverneru.

kika☺crostuff.net

"Jack Swyteck", Harry je pročitao, a glas gaje izdavao. Sobu je ispunila teška tišina. A zatim je Kimmell bolje pogledao potvrdu. "Zašto je to učinio?", pitao je. "To je čitavo vrijeme bila njegova poruka", rekao je Jack. "Krivio me od početka." "Govorim o nečem drugom", rekao je Kimmell. "Ovdje postoji i druga poruka - ta je malo manje očita. Moţda čak i nenamjerna. Sedmi stavak", rekao je pokazujući na njega, "je mjesto za 'izvor'. To je osoba koja daje osobne podatke kako bi se potvrda ispunila. Ovdje navedeni izvor je Alfonso Perez." "Tko je to?", pitao je Jack. "Ima puno ljudi po imenu Alfonso Perez. Ali, dok sam ja bio u sluţbi znam da je neko vrijeme to bio jedan od pseudonima tipa poznatog kao Esteban. Svi federalni agenti koji su radili u Miamiju osamdesetih godina znali su za njega. Briljantan tip. Govori engleski jednako dobro kao i španjolski. Svako toliko mijenja ime i identitet. Federalci ga ne mogu pratiti. Ĉuo sam da smo ga zamalo zgrabili prije dvije godine, ali je odmaglio negdje prema Karibima. U svakom slučaju, osumnjičen je za najmanje pet uboj stava i otmica samo u ovoj zemlj i." "Traţe ga i u ostalim zemljama?", pitao je Jack. "Došao je ovamo s Kube. Nekoć davno bio je plaćenik u Castrovoj vojsci. Vjeţbao je s Rusima za vrijeme rata u Angoli, a zatim se istakao mučenjem političkih zatvorenika - nemilosrdni gad. Zasluţio je lijepo promaknuće u Batallon Especial de Seguridad, Castrovu elitnu vojnu jedinicu. Ali, kad su mu prekinuli dnevnu rutinu zabijanja čavala u kutnjake i razmrskavanja glava bajunetama, kaţu daje poludio. Ţudio je za nasiljem. Krenuo je na ubilački pohod. Silovao je i ubio desetak ţena u Havani -sve prostitutke. Kubanci su ga bacili u ludnicu na nekoliko godina. Onda

kika☺crostuff.net

ga je Castro osamdesetih poslao u Miami, kad je otvorio zatvore i sanatorije i spašavanje s broda u Marielu pretvorio u Trojanskog konja. Esteban se jednostavno ukrcao zajedno sa sto pedeset tisuća drugih izbjeglica iz Mariela. FBI i imigracijski ured ga otad traţe." "I Raul Fernandez je tada stigao u Miami", rekao je Jack. "To vjerojatno nije slučajnost", nagađao je Kimmell. "No, to ne znači da je i Fernandez bio laiminalac. To je bio samo mali broj onih iz Mariela." Jack i njegov otac sjedili su u tišini. "Misliš da bi to mogao biti on?", pitao je Jack. Kimmell je glasno uzdahnuo. "Stvarno ne mogu biti siguran. Ali zbog vas", dodao je, "toplo se nadam da nije." Jack je ustao i krenuo prema prozoru, povlačeći zavjese taman dovoljno da moţe proviriti prema širokom oceanu. "Ne brinem se zasebe", rekao je s više nego malim strahom. 49 Na drugoj strani Key Westa, u blizini turističke atrakcije označene kao "najjuţniji dio kontinentalnog dijela Sjedinjenih drţava", ispod trulih ploča borovine u napuštenoj bijeloj kući, Cindy Paige je trepnula i otvorila oči. Nije bila sigurna je li budna. Iako su joj oči bile otvorene, bila je u mrklom mraku. Pokušala si je dodirnuti oči kako bi se uvjerila da nije slijepa, ali nije mogla pomaknuti ruke. Bile su svezane. Borila se da se oslobodi, ali i noge su joj bile svezane. Vrisnuh je, ali nije zvučala kao ona. Ponovo je vrisnuh. Zvuk je bio prigušen, kao da joj nečija ruka prekriva usta. Je li netko bio tamo? Je li netko bio s njom? Odjednom se sjetila - posljednje dvije stvari koje je pamtila: kako joj netko prebacuje platnenu vreću preko glave i ubada u ruku. Ĉula je lupanje iznad sebe. Srce joj je počelo brţe udarati. Još lupanja, a onda joj je zasljepljujuće svjetlo

kika☺crostuff.net

obasjalo oči. Val svjeţeg zraka udario joj je lice, zbog čega je postala bolno svjesna koliko joj je neizdrţivo vruće. Mutni joj se pogled počeo fokusirati, a zatim su joj se oči raširile od straha. Slika se vratila - čovjek s kapom i širokim naočalama koji ju je napao u autu. "Tiho, anđele", rekao je Esteban njeţno. Sjedio je na podu i govorio u rupu. "Nitko te neće ozlijediti." Nikada u ţivotu nije se tako bojala. Zubima je stisnula krpu u ustima. Grudi su joj se nadimale brzim, uspaničenim udisajima. Molim te, preklinjala je očima, nemoj me ozlijediti. "Ako obećaš da nećeš vikati", rekao je, "skinut ću ti povez s usta. Ako obećaš da nećeš trčati, izvadit ću te iz rupe. Obećavaš li?" Ţustro je klimnula. Estebanova su se usta razvukla u zlokobnom podsmijehu. "Ne vjerujem ti." Cindy je jadno zacviljela. "Nemoj mene kriviti", rekao je. "Tvoj dečko je kriv. Swyteck me natjerao da ovo učinim. Nisam ţelio da se stvari ovako odvijaju. Toliko sam te puh mogao povrijediti, da sam htio. Ali nisam. I neću te ozlijediti... ako Jack Swyteck učini ono što ţelim od njega. Vjeruješ mi, zar ne? Cindyne oči su i dalje bile raširene od straha. Ali, klimnula je. "Dobro", odgovorio je. "Sada te mogu izvaditi iz tvog malog skrovišta. Ali, dogovorit ćemo se nešto." Pokazao joj je špricu. "Ovo je natrij-sekobarbital. Zbog toga si tako duboko spavala. Izgleda da sam točno pogodio dozu. Ali, sada imam problem. Vidiš, ne znam koliko ga je još ostalo u

kika☺crostuff.net

tvom sistemu. Što znači da ne znam koliko da ti dam. Ako ti dam previše, nećeš se probuditi. Zato mi obećaj da ćeš leţati jako tiho, pa moţemo preskočiti injekciju. Dogovoreno?" Cindy je jednom klimnula. "Pametna cura." Ustao je i vratio jednu olabavljenu podnu ploču na mjesto. Kad je čuo Cindyn prigušeni krik, zaustavio se i mahnuo prstom prema njoj. "Nemoj više ni pisnuti", podsjetio ju je, kao roditelj pun ljubavi koji govori četverogodišnjoj curici da noćas ne moţe spavati s mamom i tatom. Cindy je s mukom progutah. Nekako je uspjeh prestati plakati. "Dobra cura. Nemoj se brinuti. Već sam nam pronašao bolji smještaj. Uskoro ćeš otići odavde." Drhtala je leţeći u rupi nadajući se čudu, dokje on pruţio ruku prema drugoj ploči. Kad ju je stavio na mjesto, ostala je u potpunoj tami. "Laku noć, anđele", čula je kako je rekao kroz drvenu pregradu. Esteban se podignuo s koljena i skinuo kapu i sunčane naočale. Vlaga u zabarikadiranoj kući bila je skoro jednako sparna iznad poda, kao i ispod njega. Nalazio se u dnevnoj sobi s golim drvenim podovima i zidovima zamrljanim vodom. Nekoliko bespravnih posjetitelja ostavilo je svoje aluminijske kante, kartonske pokrivače, i opuške cigareta. Esteban je donio samo ono neophodno: nekoliko leţaljki, puni prijenosni hladnjak, dţepni radio i tri ventilatora na baterije koji su premještali ustajali zrak po sobi. Nije se usuđivao otvoriti zabarikadirane prozore, iz straha da će ga netko uočiti. Ali šanse za to su bile male. Stara je kuća bila toliko obrasla u tropsko raslinje da mu je gotovo trebala mačeta da se probije do ulaznih vrata. I, prema onome što je čuo na policijskom radiju, nitko ga nije traţio.

kika☺crostuff.net

"Kakvo je to sranje s anđelom?", Rebecca je progunđala s drugog kraja sobe, prestrašivši ga. Bila je stajala na dovratku i slušala. Na brzinu ju je pregledao. Nosila je vrlo kratke odrezane traperice, široki top, bila je bosa, bez grudnjaka i bez šminke. Bila je tamna kao ţene koje rade noću, ali koţa joj nije izgledala baš zdravo. "Nešto o čemu kurva poput tebe nema nikakvog pojma", proderao se. "Tako", rekla je uvrijeđeno i preko sobe otišla do hladnjaka i izvadila Coca Colu. "Ako je ona takav anđeo, zašto si ju stavio ispod parketa, ha?" Izraz lica postao mu je hladan. "Ţiva je, zar ne? I znaš li zašto je ţiva?" "Jer ti mrtva nije od koristi?" "Ne", procijedio je, "zato što je promatram već mjesecima, zato što znam da nije drolja poput njene prijateljice - ili poput tebe i ostalih pušačica koje plešu po stolovima." Rebecca se naslonila na zid i nervozno premještala s noge na nogu. Bojala se, ali se trudila to ne pokazati. "Slušaj, ne znam što tebe muči. Ako bi se netko trebao ţaliti, to sam ja. Rekla sam da ću obaviti poziv, a to sam i učinila. Nazvala sam kuju. Platio si mi šest tisuća dolara, i to je u redu. Ali nisi mi rekao da ću morati otići čak u Key West s tobom kako bih dobila ostatak od svojih dvadeset i pet tisuća. Nisi mi rekao da ćemo imati Uspavanu ljepoticu u straţnjem dijelu kombija. I sasvim sigurno mi nisi rekao da ćemo se morati skrivati u ovoj rupetini, ili na nekom drugom mjestu na koje nas vodiš. I zato moţda zasluţujem nešto više. Ili ću moţda odmah otići." Prezirno ju je pogledao. "Sve bi učinila za novac. Zar ne, Rebecca?" "O", rekla je, "a ti ovo ne činiš zbog novca." "Ĉinim ovo zbog Raula. Jer je Raul bio prokleto nevin!"

kika☺crostuff.net

Ispod parketa Cindy se tresla od straha. Sve je mogla čuti, a zbog tona muškarčevog glasa ţeljela je da je još uvijek u nesvijesti. I Rebecca je u sebi drhtala zbog njegovog glasa. "Samo se ohladi", rekla je, osjećajući kako joj knedla raste u grlu. "Samo ţelim dobiti ono što mi pripada, u redu?" Esteban joj se polako pribliţio; izgledao je kao da o nečemu odlučuje. "Dobit ćeš svoj dio", uvjerio juje. "Ali moraš ga zaraditi. Evo", rekao je, zguţvao novčanicu od dvadeset dolara i bacio joj je. Zaustavio se manje od pola metra ispred nje i gledao je u oči. "Evo dvadeset dolara, kurvo. Učini to." Rebeca je ustuknula od straha i prilijepila se uza zid. "Sam to učini." Pljusnuo ju je. "Učini mito." Pokušala se izvući, ali juje zgrabio za zapešće i čvrsto stisnuo. "Učini to." Spremala se vrisnuti, ali ju je utišao njegov pogled. Već se nalazila u gadnim situacijama. Muškarci su joj prijetili noţem. Muškarci su urinirali po njoj. Imalaje dovoljno ulične pameti da zna hoće li ga vrisak zaustaviti ili razdraţiti. Ovaj se put nije usudila vrisnuti. Rebecca se spustila na koljena, a ruke su joj se tresle dok mu je otkopčavala hlače. Zabacio je glavu i zastenjao od uţitka. Radilaje brzo i ţustro, kako bi obavila posao najbrţe stoje mogla. "Brzi" su bili njezin zaštitni znak, a obavila je stotine, moţda i tisuće muškaraca. Ali niti za jednu od mušterija nije gutala, bojeći se smrtonosnih virusa. Ĉula je kako Esteban glasno stenja, što je značilo da je blizu. Pripremila se za uzmak, ali ovaj se put rutina promijenila. Osjetila je njegovu ruku na straţnjem dijelu vrata, koja joj je gurnula glavu prema naprijed, tjerajući je da proguta više nego što je bila u stanju. Njegovo stenjanje je postalo glasnije. Ona se

kika☺crostuff.net

gušila. Bio je toliko duboko u njoj da nije mogla disati. Pokušala se osloboditi, ali on ju je još jače gurnuo. Morala se spasiti. Zato ga je ugrizla. Esteban ju je udario po glavi i srušio je na pod. "Pazi s tim jebenim zubima!" Rebecca je hvatala zrak i sa strahom podignula pogled. "Nisam mogla disati!" Zgrabio ju je za kosu i povukao joj glavu prema natrag. 'To ti je najmanji problem", rekao je, a oči su mu postale dvije bezizraţajne duplje. Ispod njih, Cindy se počela nekontrolirano tresti. Ĉvrsto je zatvorila oči i prekinula suze, ali koliko god se trudila, nije mogla začepiti uši. "Imam planove s tobom Rebecca", Cindy ga je čula kako govori - a od smijeha koji je uslijedio sledila se do kostiju. 280 50. Kimmell, Jack i Harry su ostatak te subote proveli ponavlj ajući sve -glavni plan, pomoćne planove, dodatne pomoćne planove. Svaki se plan vrtio oko istog temeljnog trokuta. Jack i njegov otac izaći će van i slijediti otmičareve upute. Kimmell će ostati u hotelskom apartmanu, poput operatera središnje komandne stanice kojeg se u slučaju nuţde moţe dobiti telefonom ili dojavljivačem. Do deset sati navečer došli su u stanje prevelikog stupnja informiranosti. Naručili su poslugu u sobu i večerali u potpunoj tišini, osim povremenih veselih vrisaka ili eksplozije vatrometa od sve veće guţve na proslavi Noći vještica u obliţnjoj ulici Duval. Sve glasnija buka stalno ih je podsjećala da je poziv u ponoć udaljen samo dva sata.

kika☺crostuff.net

Nakon što su pojeli, Kimmell je bacio ubrus na tanjur i ustao od stola. U prosjeku je pušio dvije, moţda tri cigarete godišnje. Večeras je već bio ispunio svoju godišnju kvotu. Zgrabio je pepeljaru i povukao se u susjednu sobu kako bi još jednom proučio fotografije i poruke koje je otmičar poslao, kao da se upijanjem svih dostupnih podataka mogao uvući u njegov um. Jack i Harry su sjedili jedan nasuprot drugog za stolom. Guverner je promatrao kako Jack čeprka po tanjuru. "Ţao mi je, Jack", iskreno je rekao. Jack nije bi siguran na što misli. "Obojici nam je ţao. Samo se molim da vratimo Cindy. Onda nitko neće imati za čime ţaliti." "I ja se molim da ju spasimo. Bez sumnje - to je najvaţnija stvar. Ali ţao mi je još zbog nečega", rekao je s bolnim izrazom. "Ima veze s prejakim gonjenjem klinca koji je već davao sve od sebe - a onda ga odgurneš kad ti ni to nije dovoljno. Hoću reći, k vragu, Jack, ponekad razmišljam o tome i mislim, da si ti Michelangelo, da bih ja ušao u Sikstinsku kapelu i rekao nešto kao 'Dobro, sine, a što ćeš sa zidovima?'" Kratko se nasmiješio, a zatim ponovo uozbiljio. "Valjda sam htio da budeš savršen nakon što ti je majka umrla. Ali, to nije isprika. Iskreno mi je ţao zbog bola koji sam ti nanio. Već dugo mi je ţao. I vrijeme je da ti to kaţem." Jack se borio da nađe prave riječi. "Znaš" - glas mu je drhtao od emocija - "u posljednja dva dana, jedino o čemu sam razmišljao osim o otmici jest to kako da ti se zahvalim za ono što si učinio na suđenju." "Moţeš mi zahvaliti time što ćeš prihvatiti moju ispriku", rekao je Harry uz topli smiješak.

kika☺crostuff.net

Jackovo srce se nadimalo. Naravno da će je prihvatiti; osjećao je da bi se on trebao ispričavati. Zato je to drugačije izrazio. "Zavoljet ćeš Cindy kad je upoznaš." Guvernerove su se oči odjednom navlaţile. "Znam da hoću." "Hej", rekao je Kimmell ušavši u sobu, "vrijeme je da se odjenete." Jack i njegov otac su se pogledali s povjerenjem. Snaga je u zajedništvu. "Učinimo to", rekao je Jack. Guverner je kratko klimnuo u znak slaganja, a onda su odmarširali u susjednu sobu, gdje im je Kimmell pomogao da se spreme. Obojica su bila tamno odjevena, za slučaj da se moraju skrivati. Tenisice, ako će morati trčati. I obojica su navukla zaštitne prsluke koje im je Kimmell donio, za slučaj da se ne stignuo dovoljno brzo sakriti ili pobjeći. "Što je to?", pitao je Jack dok mu je Kimmell spajao neku napravu na prsluk. "Sprava za praćenje", odgovorio je. "Odašiljač šalje signal od jednog watta. Napravljen je za dugačke sluţbene potrebe, pa ću lako pratiti tvoj signal - a i baterija dugo traje, za slučaj da ovo potraje duţe nego što smo planirali. U bilo kojem trenu mogu saznati gdje si, na svom audio-vizualnom monitoru ovdje u sobi." Kimmell je nastavio slagati antenu i gurao je pištolj u Jackovu futrolu, kad je mobitel zazvonio. Bila je točno ponoć. Jack je duboko udahnuo, a zatim krenuo prema telefonu. Kimmell ga je zaustavio. "Budi susretljiv", podsjetio ga je Kimmell, "ali insistiraj na tome da čuješ Cindyn glas." Kimnuo je a onda pritisnuo gumb na telefonu. "Halo", javio se. "Jesi li spreman za maškare, Swyteck?" Budi susretljiv, Jack se podsjetio. "Imamo novac. Reci nam kako ţeliš da obavimo razmjenu."

kika☺crostuff.net

"Ah, razmjena", rekao je Esteban. "Znaš, niti jedan otmičar u povijesti svijeta nije nikada stvarno riješio problem razmjene. To je trenutak u kojem toliko puno stvari moţe poći po zlu. A ako samo jedna sitnica pođe po zlu, onda sve krene tim putem. Razumiješ li me, Swyteck?" "Da" "Dobro. Ovo je plan. Razdvojit ću vas. Tvoj otac će mi dostaviti novac na javnom mjestu. Ti ćeš pokupiti djevojku na privatnom mjestu. Genijalno, ţarne?" "Što ţeliš da učinimo?" "Reci ocu da odnese novac do skladišta E pokraj Trga Mallory i čeka ispred njega pokraj telefonske govornice. Kad budem spreman za novac, doći ću do njega u kostimu. Vjeruj mi, prepoznat će me." "Što je sa Cindy? Kako ću ja nju naći?" "Kad prekinemo razgovor, uzmi telefon sa sobom i kreni juţno po Ulici Simonton, dalje od hotela. Samo hodaj dok te ja ne nazovem. Uputit ću te ravno do nje. I, ako tvoj otac isporuči novac, uputit ću te do nje na vrijeme." "Kako to misliš na vrijeme?", pitao je Jack. "Što misliš da mislim?" "Ţelim razgovarati sa Cindy", oštro je rekao. "Ţelim znati daje dobro." Na drugoj strani je zavladala tišina. Prošlo je dugačkih deset sekundi. Zatim dvadeset. Jack je mislio da je moţda linija prekinuta. Ali nije bila. "Ja-ack", čuo se Cindyn glas. "Cindy!" "Molim.te, Jack. Učini što traţi."

kika☺crostuff.net

"To je sve", rekao je Esteban. "Ako ţeliš čuti još, moraš igrati po mojim pravilima. Bez igara, bez policije, i nitko neće biti povrijeđen. Kreni, Swyteck." Linija je prekinuta. Jack je glasno uzdahnuo. "Bez straha", dodao je, govoreći sam sebi. 51. Nakon posljednjih Kimmellovih savjeta, Jack i njegov otac su jedan drugome rekli da budu oprezni. Zatim su napustili hotel i krenuli u suprotnim smjerovima. Guverner je krenuo na zapad, prema Trgu Mallory, skupini velikih širokih molova koji su nekada bili obalno prodajno područje za vino, svilu i druge ostatke s brodova koje su kradljivci izvukli u devetnaestom stoljeću. Za vrijeme ovog festivala trg je više-manje bio mjesto između ludnice na ulici Duval i mirnog Meksičkog zaljeva. Jackje išao prema jugu po Simontonu, ulicom punom stambenih objekata, paralelnom s Duvalom. Taj je predio bio dijelom starog imućnog Key Westa, s bijelim drvenim ogradama ijednom viktorijanskom višekatnicom pokraj druge, mnoge od njih su u devetnaestom stoljeću izgradili mornari, prodavači spuţava i lovci na blago, od kojih su mnoge sada bili moteli. Jako brzo je prešao dva ulična bloka, a zatim usporio, shvativši da nema konkretno odredište. Pokraj njega je proplesala obitelj Kremenko na putu prema festivalu, pjevajući svoju prepoznatljivu pjesmu. I drugi ljudi u kostimima prolazili su pokraj njega, pješke ili na skuterima, jer su auti bili beskorisni za vrijeme festivala. Jackov mobitel je zazvonio, prestrašivši ga. "Da", javio se. "Skreni lijevo u ulicu Caroline", rekao je Esteban, "i ostani na telefonu. Reci mi kad prijeđeš svako raskriţje." Jack je prešao Simonton i išao na istok po ulici Caroline. Buka iz ulice Duval počela se stišavati, i viđao je sve manje pješaka koji su išli na tulum. Bilo je i mračnije, jer je bilo manje uličnih lampi, a

kika☺crostuff.net

guste krošnje pune lišća zaklanjale su mjesečinu. Pločnik je bio popucan i nakrivljen od korijenja drveća. Palme i hrastovi su se njihale na hladnom, ravnomjernom povjetarcu. Prekrasne stare drvene kuće s dvokatnim verandama i kićenim detaljima kao da su škripale pod vjetrom. Jack je samo nastavio hodati. "Ovdje se ne radi o tvojoj curi", rekao mu je glas s druge strane linije. Jack je izdahnuo. Telefon očito nije bio namijenjen samo za upute. "Stigao sam do ulice Elizabeth." "Nastavi", rekao je Esteban, a odmah zatim nastavio misao. "Ovo je samo o Raulu Fernandezu. Znaš to, zar ne?" Jack je nastavio hodati. Nije ga ţelio razljutiti, ali nakon dvije godine pitanja, morao ga je pustiti da nastavi pričati. "Pričaj mi o Raulu." "Već znaš ono najvaţnije." Ton mu je bio odlučan, ali ne svadljiv. "Nije bila Raulova ideja da ubijemo onu curu." "Pričaj mi o njemu." Na drugoj strani je nastupila tišina - jedna od onih dugačkih, ključnih tišina koje je Jack puno puta čuo kad je razgovarao s klijentima, nakon kojih bi se priliv podataka ili potpuno prekinuo ili uopće više ne bi stao. Ĉuo je kako njegov sugovornik pročišćava grlo. "Raul je devet godina bio u zatvoru na Kubi prije nego smo brodom došli ovamo. I nakon devet godina u zatvoru, što misliš daje najviše ţelio kad smo stigli u Miami?" Jack je oklijevao. Priča o brodu se uklapala u Kimmellovu teoriju o tome daje otmičar Esteban. Ali nije bio siguran je li ovo trebao biti monolog ili dijalog. "Reci ti meni."

kika☺crostuff.net

"Kurvu, glupane. I bio je spreman platiti za to. Ali, postoji toliko kurvi koje jednostavno ne ţele priznati da to i jesu. Samo izaberi jednu, rekao sam mu. To je i učinio, ali ga je i dalje trebalo ohrabrivati. Zato sam otišao s njim, da mu pokaţem kako je to jednostavno." "Ti i Fernandez ste to zajedno učinili?" "Raul nije nikoga ubio. Noţ je sluţio samo da ju preplaši. Ali glupa kuja se uspaničila i strgnula mu masku. Ĉak je ni tada Raul nije ţelio ubiti. Spašavao sam ga kad sam to učinio. I kako misliš da sam se osjećao kad su njega uhapsili za ubojstvo? Učinio sam sve što sam mogao da spriječim njegov odlazak na električni stolac. Ĉak sam i priznao! Ali ti nisi učinio svoj dio, Swyteck. Guverner, čovjek koji je to mogao zaustaviti, bio je tvoj otac i ti nisi učinio ništa." Jack se suzdrţao od kušnje da otmičaru objasni stvari, ali osjetio je određeno olakšanje - ne zbog sebe, već zbog svog oca. Budući da je ubojstvo počelo kao silovanje ili pokušaj silovanja od strane Raula Fernandeza, Fernandez je bio jednako kriv kao i čovjek koji joj je prerezao grkljan. Prema zakonu, svatko tko počini krivično djelo koje za posljedicu ima nenamjernu smrt kriv je za ubojstvo, čak i ako ubojstvo počini njegov suučesnik. Prema zakonu je odgovornost ista. Kaţnjiva smrću. I najvaţnije od svega, to je značilo da njegov otac ipak nije pogubio nevinog čovjeka." "Znači ti i Raul ste bili kompići iz zatvora. Je li tako?" "Kompići iz zatvora", rekao je s očajem. "Što misliš - da smo bili dva pedera, ili nešto slično? Raul mi je bio brat, kurvin sine. Ubili ste mi mlađeg brata." Jack je duboko udahnuo. Nije se činilo mogućim, ali ulozi su odjednom narasli. "Pribliţavam se ulici William" "Stani. Okreni se prema sjeveru. Vidiš li?" 'Vidim li što?"

kika☺crostuff.net

"Kuću na uglu." Jack je provirio kroz ogradu od kovanog ţeljeza prema velikoj staroj viktorijanskoj kući u stilu kraljice Ane, koja je bila gotovo skrivena od pogleda gustim tropskim raslinjem i velikim ukrasnim drvećem. Bila je to trokatnica s bijelim okvirom, šetalištem i prostranim trijemom za sjedenje sprijeda, koju je trebalo ofarbati, ali je inače bila u dobrom stanju. Na prozorima su bile plave rolete, samo radi ukrasa. Ali sami prozori, pa čak i vrata, bili su prekriveni aluminijskim štitnicima za oluju, kakve su stanovnici zimi ugrađivali kako bi zaštitili svoja imanja od uragana koji su se pojavljivali između lipnja i studenog. "Vidim je", rekao je Jack. "Zaštićena je od oluje." "Da", rekao mu je glas s druge strane linije. "Ali tvoja je djevojka unutra. I neće izaći. Moraš ući po nju. I ne pomišljaj na to da pozoveš policiju da dođe po nju umjesto tebe. Kuća je stara i velika, a ona je dobro skrivena. Moţda je na tavanu. Moţda je ispod parketa. Jedini način da je pronađeš ţivu je da ostaneš na liniji i slušaš me. Uputit ću te ravno do nje. Ali moraš biti brz, Swyteck. Dao sam joj arsen prije točno pet minuta." "Gade! Rekao si da je nećeš povrijediti!" "Ja je nisam povrijedio", oštro je rekao. "Jedino je ti moţeš povrijediti. Ubit ćeš je, ako ne učiniš ono što ti kaţem. Moţe preţivjeti dvadeset minuta bez protuotrova. Što je prije nađeš, to prije moţeš pozvati hitnu. Straţnja vrata su otvorena. Skinuo sam štitnike za oluju. Zato kreni, Jacky Boy. I ostani na telefonu." Jack je osjetio je bijes. I navalu drugih osjećaja, ali shvatio je da nema vremena za razmatranje svojih mogućnosti. Otvorio je škripavu ţeljeznu ogradu, potrčao niz kolni prilaz od cigala, i

kika☺crostuff.net

preskočio metar visoku ţivicu na putu prema straţnjim vratima - jedinom ulazu u zapuštenu kuću u Key Westu. 52. Harold Swyteck je nervozno šetao ispred skladišta na obali, gdje mu je rečeno da dostavi otkupninu. Bio je sam, ali zbog buke obliţnjeg festivala činilo se kao daje na središnjoj proslavi dočeka Nove Godine. Bio je najbliţe što je mogao ludnici u ulici Duval, a ipak je bio relativno usamljen. Povremeno bi pokraj njega prošao netko u kostimu, dolazeći ili odlazeći sa slabo osvijetljenog parkirališta iza skladišta kako bi se seksao, pomokrio ili popušio joint. Guverner je pogledao na sat. Bio je skoro jedan sat ujutro, a još uvijek mu se nije javio Jack niti otmičar. Ĉudno, pomislio je. Bio je sam u mraku s koferom punim novca, i nije nimalo bio zabrinut za sebe ili gotovinu. Brinuo se za Jacka. Prestao je šetati i podignuo slušalicu na javnoj govornici da provjeri radi li. Ĉuo je signal slobodne linije i poklopio. Duboko je uzdahnuo. Pokušao je ostati koncentriran, ali bilo je nemoguće isključiti buku s festivala. Smijeh, vriska i sve vrste glazbe od zujalica do violina stalno su mu odvlačili paţnju. S obliţnjeg mola Pearl House čula se jedna rock skupina. Ĉuo je bas od kojeg su se tresle kosti, i udaranje bubnjeva. Isprva ga je to smetalo, poput slavine koja curi u noći. Zatim se pretvorilo u grmljavinu u njegovoj glavi. Ţelio je da prestane, ali se udaranje nastavilo. Odmahnuo je glavom -a onda se sledio kad je shvatio da su bas i bubnjevi dolazili iz jednog smjera, a stvarno lupanje je dolazilo iz suprotnog smjera. Okrenuo se i pogledao iza sebe. Lupanje je bilo blizu, dolazilo je odnekuda u blizini govornice.

kika☺crostuff.net

"Tko je tamo?", viknuo je. Nitko nije odgovorio. Lupanje je svakog trenutka postajalo glasnije i brţe, kao i udaranje njegovog srca. Napravio je dva koraka prema naprijed, a zatim stao. Stari, hrđavi kombi bio je parkiran odmah pokraj govornice. Straţnja vrata su se izbočivala sa svakim tupim udarcem. Lupanje je dolazilo iznutra. Ĉinilo se kao da netko lupa nogom. Netko je pokušavao izaći. Metalna vrata su se naglo otvorila. Guverner je izvukao pištolj. "Stoj!", viknuo je. "Tko je tamo?" Divlji pokreti su prestali, ali odgovor nije stigao. Guverner se pribliţio kombiju. Znao je da nema koristi da ponovi pitanje. Ako ţeli odgovor, morat će otići po njega. 53. Jack je otvorio straţnja vrata stare kuće i jurnuo u mrklo mračnu kuhinju. Prešao je rukom po zidu i pronašao prekidač. Pritisnuo ga je, ali je prostorija ostala u mraku - potpunom mraku, budući da su svi prozori u kući bili prekriveni zaštitnim pločama. "Nema struje!", viknuo je Jack u telefon. "Iskopčana je", rekao je Esteban. "Uzmi svjetiljku s kuhinjskog stola." Jack se zaletio u stolac i pronašao stol, a zatim zgrabio svjetiljku i uključio je. Adrenalin mu je jurio tijelom, ali je odjednom shvatio da je prestravljen. Bijele zrake svjetla poput lasera su sjekle prostoriju, a on se osjećao poput uljeza - ne samo u ovoj kući, već kao da je na nekom drugom svijetu. Stara drvena kuća kao da je oţivjela, škripala i pucketala sa svakim udisajem. Taj viktorijanski relikt imao je ustajao, zagušljiv miris i sve u njemu je bilo prastaro - namještaj, tapete, Ĉak i stara

kika☺crostuff.net

pumpa pokraj sudopera. Izgledalo je kao da nitko u njoj nije ţivio već sto godina. Ne. Kao da ljudi koji su u njoj ţivjeli prije sto godina, još uvijek ţive u njoj. "Gdje je Cindy?", zaurlao je u telefon. "Prođi kroz vrata s desne strane. U blagovaonicu." Jack je posvijetlio ispred sebe i uţurbano krenuo prema vratima. Parketi su škripali pod svakim njegovim korakom. Okrenuo je kristalnu kvaku i ušao u blagovaonu. Ţarka zraka iz njegove svjetiljke prešla je preko dugačkog stola od mahagonija, stolac po stolac. Cindy nije bila ni na jednom. Podignuo je lampu, ali svjetlost se samo odbila od kristalnog lustera. Pregledao je zidove, i zaustavio se na sto godina starom portretu nekog naboranog starog morskog kapetana koji je vjerojatno ovdje ţivio i umro. Gotovo se činilo da se mršti prema Jacku. "Gdje je!", zahtijevao je. "Polako", rekao je Esteban. "Imaš vremena. Imaš jednako onoliko vremena koliko si ti meni dao da te uvjerim da Raul mora ţivjeti. A sada", rekao je, "red je na tebi da mene uvjeriš." Jack je osjetio duboku jezu. Počeo je shvaćati da nema nikakvu kontrolu, da je samo pijun kojim se manipulira kako se hoće. S čela mu je curio znoj dok je pritiskao mobilni telefon na uho. "Slušaj, molim te..." "Rekao sam da me uvjeriš! Uvjeri me da ona ne bi trebala umrijeti!" "Dat ću ti sve što ţeliš. Samo reci - štogod ţeliš." "Ţelim da osjetiš ono što sam ja osjetio. Ţelim da se osjetiš jednako nemoćnim kao što sam ja bio. Počnimo s preklinjanjem. Moli me, Swyteck. Moli me da je ne pogubim."

kika☺crostuff.net

Jack je na trenutak stajao bez riječi, bojeći se da gubi dragocjeno vrijeme. Posvijetlio je u dnevnu sobu i niz dugačak hodnik. Ţelio je odjuriti i traţiti Cindy. Ali, kuća je bila ogromna. Ne bi je mogao pronaći na vrijeme. "Molim te", glas mu je drhtao, "samo je pusti." "Rekao sam da preklinješ!" "Molim te. Cindy to ne zasluţuje. Ona nikada nije nikoga povrijedila." "Pogledaj u ormar. Ispod vitrine." Jack je pojurio preko blagovaonice i spotaknuo se na perzijski sag. Otvorio je ormar i posvijetlio unutra. "Nije..." "Naravno da nije. Moljenje i preklinjanje nas nikamo ne vodi - sjećaš se? Probaj s nečim drugim." Jack je ustao i kratko, panično udisao dok je stiskao mobitel u ruci. "Prokleti kurvin sine. Samo mi reci gdje je." "Bijes", rekao je. "Da vidimo kamo nas to vodi. Probaj u dnevnoj sobi - ormar na dnu stepenica." Jack je uperio svjetlo na drugi kraj prostorije, i otkrio ogromne stepenice kojima bi bila zadovoljna i Scarlett O'Hara. Veličanstveno su se zavijale na drugi kat, a zatim se suţavale u uske, manje stepenice sve do trećeg. "Ormar!", naredio je Esteban, kao da je nekako osjetio da se Jack nije pomaknuo. Jack je osjećao kako sekunde otkucavaju. Bio je lutka na koncu, ali jedina mu je nada bila da slijedi upute. Krenuo je prema stepenicama, sa svjetiljkom ispred sebe i pritom se provlačio kroz labirint od starina u dnevnoj sobi. Pronašao je ormar i otvorio ga. Ništa. "Gade!", glas mu je odjeknuo po mračnim, ogromnim stepenicama. "Nemaš puno vremena", čuo je glas s druge strane linije. "Što ćeš sada učiniti?" "Prekini ovu igru! Mene ţeliš. Uzmi mene. Samo me uzmi."

kika☺crostuff.net

"Da", rekao je Esteban, sikćući od zadovoljstva. "Priznanje. To ti je posljednja prilika. To je isti zaključak do kojeg sam i ja došao, Swyteck. Da vidimo hoće li ovaj put upaliti. Priznaj mi." "Priznat ću što god ţeliš. Mene ţeliš." "Zašto?", igrao je svoju igru. "Što si učinio?" "Što god ti kaţeš da sam učinio. Štogod kaţeš. Učinio sam to..." "Ne!", ogorčeno je rekao. "Moraš biti iskren. Priznaj mi i budi iskren!" "Učinio sam to!" "Ubio si Raula. Reci mi to!" "Gdje je ona?" "Priznaj!" "Jesam! Jesam!", viknuo je u telefon. "Ubio sam Raula Fernandeza, u redu? Učinio sam to! A sada, gdje je Cindy?" "Točno iza tebe." Jack se okrenuo, podignuo pogled uz stepenice, i vidio tijelo kako poput projektila pada kroz ustajali zrak. "Cindy!", viknuo je. Ali sljedeći grozan zvuk bilo je pucanje vrata na kraju uţeta. Stopala joj uopće nisu dodirnula tlo. Jack je zaurlao u agoniji. Prepoznao je njezinu odjeću. Crna kapuljača joj je prekrivala glavu - kao kod pogubljenja. "O, Boţe, ne...", viknuo je, a sva su mu čula otupjela od uţasa. Bacio je mobitel i pojurio do polovice stepeništa kako bi je pokušao skinuti. Ali, nije mogao do nje. Popeo se još nekoliko stepenica i ispruţio se koliko god je mogao. I dalje je bio prekratak. Odjurio je u dnevnu sobu i uzeo stolac na kojeg bi se popeo, a zatim odjurio natrag do stepenica. "Nema svrhe", čuo se dubok, snaţan glas od nekud s potpuno mračnih stepenica. "Mrtva je."

kika☺crostuff.net

Jackovo se tijelo ukočilo. Nije bio sam. Bacio je stolac i izvukao pištolj. Posvijetlio je iza sebe, a zatim i ispred i iznad. Nije nikoga vidio. "Ubit ću te!", viknuo je u tamu. "Osveta!", čuo se gromoglasan odgovor koji je zdrmao stepenice, "sada je obojica ţelimo. Dođi po mene, Swyteck!" Jack je mislio samo na to da je Cindy obješena i u jednom je Indom trenutku bio spreman mijenjati svoj ţivot za onaj njenog ubojice. Potrčao je uz stepenice bez da je svjesno razmišljao o svojoj sigurnosti, s pištoljem u jednoj ruci, a svjetiljkom u drugoj. Kad je stigao do vrha stepenica bio je u punoj brzini. Ali, kad se okrenuo i zakoračio niz hodnik, odjeknula je zaglušna eksplozija od koje je poletio unazad. Bol. ..stopala podignuta s tla...padam na leđa...gubim kontrolu. Pištolj i svjetiljka su mu izletjeli iz ruku dok je proletio kroz drvenu ogradu. Ĉinilo mu se da usporeno pada. Ĉuo se kako viče kad je pao na stol i otkotrljao se na pod dnevne sobe. Zatim je osjetio kako leţi na leđima. Ne mogu disati... Boţe, kako boli. Sekunde su prolazile. Soba je bila u totalnom mraku. Zatim gaje ţarka zraka svjetlosti pogodila u oči. Esteban je buljio s vrha stepenica. Na licu mu se pojavio osmijeh kad je ugledao tijelo koje se svijalo i grčilo na podu. Bilo mu je drago što je Jack još uvijek ţiv; uperio je svjetiljku prema visokom stepeništu, kao da se divi svom djelu. Mlohavo, beţivotno tijelo visjelo je iznad njega, i polako se vrtjelo na uţetu. Gurnuo je pištolj u hlače, a zatim izvukao svoj noţ. "Neka igre počnu", suho je rekao. Zatim je pomaknuo svjetlo niz stepenice natrag na Jacka - a zadovoljnog osmijeha je nestalo. U nekoliko sekundi koje je uzeo da uţiva u trenutku, njegova lovina je tiho nestala.

kika☺crostuff.net

Esteban je sobu pregledao svjetiljkom. Na licu mu se pojavio zbunjeni izraz. Nije vidio krv. Nigdje nije bilo krvi. Škrgutao je zubima od bijesa, shvativši da je njegova divljač sigurno nosila zaštitni prsluk. Brzo je pomaknuo svjetlost s dna na vrh stepenica. Jackov pištolj i svjetiljka leţali su na podu. Estebanov osmijeh se vratio. Jack je bio nenaoruţan, i nije mogao daleko stići. Kuća je bila u mrklom mraku, a ipak se nečujno iskrao. Ako je to uspio, znači da je ostao na dometu Estebanove svjetiljke. Esteban je poloţio lampu na pod pokraj svoj ih nogu, na vrhu stepenica, kao da ţeli označiti krajnju granicu Jackovog bijega. Slaba, jezovita svjetlost širila se po cijeloj dnevnoj sobi, u salon na jednoj strani i u hodnik koji je vodio u knjiţnicu na drugoj strani. Prostor je bio dovoljno velik da ovo bude zabavno. Esteban je odloţio noţ i izvukao pištolj. Ovaj put, Jack Swyteck neće pobjeći.

54. Ispred skloništa, četiri bloka dalje, guverner Harold Swyteck se oprezno pribliţio širom otvorenim vratima starog Chevroletovog kombija. { Imao je pištolj u ruci, a srce mu je snaţno udaralo. Sledio se tri metra ispred kombija kad je vidio da se vreća veličine one u kakvoj leţe mrtvaci, s koja je leţala na podu kombija, pomicala naprijed-natrag. "Ne miči se!", viknuo je. ,;

kika☺crostuff.net

Micanje je prestalo, ali je uslijedilo neprekidno jecanje. Bio je to prigušen, očajnički zvuk. Guverner se pribliţio i pogledao registracijsku pločicu. Bila je iz Okruga Dade -iz Miamija. * "Ja sam Harold Swyteck", objavio je kad je prišao straţnjem dijelu kombija. v Jecanje je postalo glasnije, uţurbanije. "Leţi sasvim mimo", naredio je. "Imam pištolj." Ušao je u mračni kombi i kleknuo pored tijela. Jednom je rukom drţao pištolj, a drugom odvezao vrpcu na vreći. "Cindy!", rekao je, prepoznavši je iz Jackovog opisa. Gledala ga je raširenim, prestrašenim očima. "U redu je", pokušao ju je smiriti. "Ja sam Jackov otac." Počeo je otvarati vreću, a onda se zaustavio, primijetivši daje gola. Ono čudovište joj je uzelo odjeću. Odvezao joj je usta. Duboko je udahnula i pokušala pomaknuti ukočenu donju vilicu. "Hvala Bogu", uzviknula je drhtavim glasom. "Jeste li dobro?" "Jesam, jesam!", odgovorila je. "Ali, morate pozvati policiju. On će ubiti Jacka! Rekao mi je da hoće, netom prije nego što me onesvijestio nekakvom injekcijom. Selio se u drugu kuću, rekao je da ćete me vi pronaći u ovom kombiju. Ja sam njegov glasnik vama." Nastavila je bez da je uzimala zrak. "Rekao je da će ubiti Jacka, i ţeli da vi pronađete tijelo. Moţda je već kasno da ga spasimo. Rekao je da će Jack biti mrtav prije nego se probudim." "Gdje su?" "Nije mi rekao. Ne ţeli se sukobiti s vama. Ţeli da traţite svog sina, nadajući se da ćete ga spasiti. Ţeli da zakasnite. Jedino što ţeli je da pronađete Jackovo tijelo."

kika☺crostuff.net

Guverner je zgrabio svoj mobitel iz prsluka i pritisnuo brzo biranje. "Uzbuna, Kimmell! Cindy je kod mene. Ona je dobro. Jack je u opasnosti. Trebam njegovu lokaciju." "Razumio", odgovorio je Kimmell. Pritisnuo je gumb na svom terminalu. Za nekoliko sekundi će uhvatiti signal s Jackovog pulsirajućeg odašiljača. Barem ga je trebao uhvatiti. Ponovo je pritisnuo gumb. Opet ništa. Još jednom, Ništa. "K vragu. Ne dobivam signal", rekao je. "Molim?" "Ne mogu se probiti." "Kako je to moguće?" Kimmell je odmahnuo glavom, pokušavajući misliti. "Ne znam - moţda, moţda je izgubio odašiljač? Ţao mi je, guverneru. Ne mogu ga naći." Te su riječi uţasnule Harolda Swytecka. "Bog mu pomogao", promrmljao je. "Dragi Boţe na nebu, molim te pomogni mu." Odlučni Esteban tiho se spustio niz stepenice, ispod Rebeccinog obješenog tijela. Svjetiljku je ostavio na najvišoj stepenici, okrenutu prema zidu. Trebala mu je svjetlost, ali nije ţelio otkriti gdje se nalazi tako što će biti njezin izvor. Pod jezivim ţutim sjajem, njegovo visoko, vitko tijelo bacalo je dugačku sjenu na dnevnu sobu. Njegove su kretnje bile tihe poput zmijskih. Pištolj u ruci bio mu je topao. Srce mu je udaralo normalnim ritinom - samo još jedan dan na poslu za iskusnog ubojicu. Mogao je ili čekati da Jack izađe iz skrovišta, ili ga je mogao pronaći. Izbor je bio jednostavan. Esteban je oboţavao izvlačiti divljač iz grmlja. Iza stepeništa, na kraju dugačkog, tamnog hodnika, vrućina u malenoj kupaoni skoro je ugušila Jacka. Znoj mu je curio s tijela. Neprobojni prsluk ga je omotavao poput zimske jakne, ali nije se usudio skinuti ga. Već mu je jednom spasio ţivot, iako mu je neprekidna snaţna bol govorila da

kika☺crostuff.net

mu je udarac metka vjerojatno slomio rebro. Uzimao je male udisaje kako bi si umanjio bol. Ali, bol mu je bila najmanji problem. Nije imao pištolj, ni svjetiljku niti bilo kakav kontakt s vanjskim svijetom. Sve je izgubio padajući niz stepenice, a pucnjava je uništila Kimmellov odašiljač. Jedino oruţje bilo mu je iznenađenje. Stajao je savršeno mimo, skrivajući se iza otvorenih vrata kupaone leđima okrenut zidu. Paţljivo je osluškivao kretnje svog progonitelja i prihvatio brutalnu činjenicu da će samo jedan od njih iz te kuće izaći ţiv. S pištoljem ispred sebe, Esteban se šuljao niz hodnik iza stepenica, jedan po jedan tihi i spori korak. Mutno svjetlo s vrha stepenica sa svakim je korakom bilo sve slabije, ali on je bio na poznatom terenu. Nekoliko je puta prošao čitavu kuću prije Jackovog dolaska. Znao je da se tek nekoliko metara ispred njega, tamo gdje prestaje slabo svjetlo odozgo, s desne strane nalazi spavaća soba, a s lijeve kupaonica. Pribliţio se zidu i zaustavio tek metar i pol ispred otvorenih vrata kupaonice. Jack se nalazio u potpunom mraku, ali oči su mu se prilagođavale na to. Stojeći iza otvorenih vrata jednim je okom provirio kroz okomiti procijep na zaslonu. Vidio je svjetlo u dnevnoj sobi na drugoj strani hodnika, ali sam hodnik je jedva bio osvijetljen. Jackov vid se svake sekunde sve više privikavao na noć. Konačno je mogao vidjeti Estebana - crnu siluetu s pištoljem u ruci. Jack je osjetio kako mu se ruke tresu, a srce još brţe lupa. Mogao je okusiti vlastitu krv iz posječene usne. Sjenka mu se polako pribliţavala. Nije mu mogao vidjeti oči niti obrise lica. Ali, u pozadini je bilo dovoljno svjetla da zna da je on tu. Gledao je neprijatelju u lice - ali neprijatelj mu je bila sjenka. Pitao se moţe li Esteban - ili tkogod to bio - vidjeti njega, igra li se s njim, znajući da je njegova lovina nenaoruţana i bespomoćna. Jack će to ubrzo saznati. Esteban je mogao birati između dvoja vrata - spavaće sobe i kupaonice. Jack je zadrţao dah i čekao.

kika☺crostuff.net

Odi u spavaću sobu, molio se. Vrijeme je stalo. A zatim se Esteban pomaknuo - samo nekoliko centimetara. Pribliţavao se. Izabrao je kupaonu. Jack je mogao čuti Estebanovo disanje. Jackova vlastita pluća bila su spremna eksplodirati, ali se nije usudio udahnuti. Prilijepio se uza zid. Otvorena vrata stajala su mu uz lice. Esteban je bio na pragu. Ruka mu je prešla imaginarnu granicu. Još jedan korak i ući će unutra. Jack je odjednom svom snagom gurnuo vrata i zalupio ih. Esteban je viknuo. Zglob mu je ostao uhvaćen u vratima, pa mu je ruka s pištoljem ostala u kupaoni. Pucanj je odjeknuo u mrklo mračnoj kupaoni, i razbio zrcalo. Drugi je raznio umivaonik. Esteban je pucao bez cilja. Jack je svu teţinu upotrijebio za posljednje guranje, i zatim čuo zvuk metala koji pada na keramičke pločice. A Esteban je bio priklješten. I dalje gurajući vrata, Jack je jednom nogom pipkao po tami, traţeći pištolj. Pronašao ga je. Noga mu je bila točno na njemu. Ĉuo je zvuk bušenja iznad glave, kao kad čavao prolazi kroz drvo. Još jedan zvuk bušenja, i Jack je viknuo od bola kad mu je vrh Estebanovog noţa zarezao nadlakticu. Jack se sagnuo na pod i zgrabio pištolj, očekujući da Esteban uleti unutra, ali, ništa nije palo na njega. I u svom strahu je primijetio zvukove koraka u hodniku. Esteban je trčao. Jack je otvorio vrata i ispalio još jedan pucanj, ali njegova meta je već zašla za ugao. Jack je izjurio iz kupaone i slijedio Estebanove korake. Ĉuo je da se nešto ruši u kuhinji. Ubojica je bjeţao. Jack je utrčao u kuhinju baš u trenutku kad su se straţnja vrata zalupila, a zatim izjurio na trijem. Pogledao je lijevo, pa desno. Vidio je čovjeka odjevenog u crno kako trči niz pločnik prema ulici Duval. Jack je znao da će Esteban zauvijek nestati ako uspije stići do festivalskog ludila. Jacka

kika☺crostuff.net

su boljela rebra od metka, nadlaktica mu je bila probodena i gadno je krvario s čela, ali u padu nije slomio niti jednu kost u nogama. Zato je gurnuo pištolj za remen i potrčao. Trčao je brţe nego ikada u ţivotu, unatoč zaštitnom prsluku, i sustizao je svoj cilj. Kako su se pribliţavali Duvalu, počeli su prolaziti pokraj paunova, limenih ljudi i pijanaca koji su poispadali iz prenapučenog uličnog festivala. Rock glazba je drmala u noći. Nagla provala vatrometa izazvala je prodorne vriske i navale smijeha. "Hej, pazi", viknula je ţena odjevena kao Kleopatra, ali Esteban je prošao kroz nju kao da nije ni postojala, a zatim se ubacio na sigurno, u gustu paradu kostima na Duvalu. Jack ga je slijedio, očajnički se trudeći drţati svoju metu na oku dok se ovaj probijao kroz ogromnu masu. Jedva je mogao disati. Odjednom ga je progutalo more perja i perlica i obojanih lica, i kad ih se oslobodio, Estebana više nije bilo. "Kretenu glupi!", čuo je kako netko viče. Pogledao je pred sebe na vrijeme da vidi Estebana kako juri kroz sredinu dugačkog i izvijenog kineskog zmaja, i kida ga na pola. Esteban nije samo ţelio nestati u gomili, shvatio je Jack. Išao je na neko određeno mjesto. Išao je na sjever, prema marini pokraj Trga Mallory. Jacku je odjednom sinulo. Čamac! Esteban će pobjeći čamcem. Jack je na trenutak oklijevao, dovoljno dugo da se sjeti Cindy. Zatim je pojurio u istom smjeru, sudarajući se s Beatlesima, Napoleonom, i odgurnuvši Gumbyja i Marilyn Monroe. Esteban je odvezivao glatki trkaći čamac s veza u trenutku kad je Jack stigao do dugačkog drvenog mosta na kraju Duvala. Tri vanjska motora radila su uz zaglušnu buku. Jack se zaustavio, izvukao pištolj, i naciljao. Jedan klaun je zavrištao i guţva se raspršila, jer je Jackov pištolj izgledao previše stvarno čak i za ovaj festival. Jedan pećinski čovjek se odjednom pretvorio u junaka i brzim zamahom svoje toljage izbio pištolj Jacku iz ruke.

kika☺crostuff.net

"Ne!", viknuo je Jack kad mu je oruţje preletjelo preko mola i potonulo u marinu. Estebanov čamac je krenuo s mola, isprva polako, sve dok se nije udaljio od ostalih čamaca. Jack je nagonski pojurio prema naprijed i s mola skočio na natkriveni pramac čamca, baš kadje Esteban dodao gas. Snaţni motori su zarikali, i pramac se uzdignuo iz vode, srušivši Jacka kad je sletio. Uspravio se na noge na mokroj plastici, a čamac je rezao kroz tamu. Shvativši da se Jack ukrcao, Estebanje jednu ruku drţao na kormilu, a drugom mahao prema svom neţeljenom putniku dugačkom ribarskom kukom. Buka od motora postajala je sve glasnija dok je čamac nalik na iglu, sa šezdeset došao do devedeset, a zatim prešao na sto kilometara na sat, divlje se odbijajući od valova. Jack je pao na koljena kad je trup prošao kroz veliki zapjenjeni val. Naglim okretom kormila Esteban je skrenuo čamac na desno i Jack se otkotrljao po pramcu. U trenu se našao u moru, naglavce, odbijajući se kao ţabica preko valova brzinom od sto na sat. Isplivao je smeten i iskašljavajući slanu vodu. Pokušao je zaplivati, ali stopala su mu udarila u dno. Za manje od devedeset sekundi jureći čamac nalik na cigaretu odveo ih je gotovo kilometar i pol od obale, do koraljnog grebena. Mogao je stajati na punim stopalima, a glava mu je bila iznad vode. Opsovao je dok je tako stajao u sredini rasporaka od bijele pjene koju je napravila Estebanova brazda, prisiljen promatrati kako čamac postaje sve manji u daljini. A zatim se sledio kad je vidio da se Esteban okreće. Vraćao se - punom brzinom, ravno prema njemu. Gad će me pregaziti. Jack je zaronio ispod površine i pritisnuo se uz greben. Porezao je ruke i koljena na oštre koralje koji su poput dugačkih prstiju i elisa virili iz tla, ali to mu je spasilo ţivot. Ĉvrsto se drţao dok mu je čamac prozujao iznad glave. Oštri propeler mu je prošao tek dvadesetak centimetara iznad glave. Izronio je da bi udahnuo, i vidio da se čamac vraća na još jednu rundu, pa je opet zaronio.

kika☺crostuff.net

Ovaj se put, pak, čamac sporije pribliţavao. Esteban je ţelio pogledati svoje djelo. Nakon dvije godine čekanja, morao je vidjeti krv. "Jesi li hrana za ribe, Swyteck?", viknuo je u tamu. Bio je gotovo siguran da je prepolovio tog jadnog odvjetnika. Osjetio je tupi udarac. Ali voda je bila toliko plitka da je bilo moguće da je čamac udario dno, a ne svoj cilj. Pogledao je lijevo, pa desno, napeto traţeći dok se čamac polako pribliţavao mjestu na kojem je posljednji put vidio svoju lovinu. Jack se drţao za greben, boreći se da ostane pod vodom. Ĉamac je bio točno iznad njega, krećući se brzinom koja nije stvarala brazdu. Prošlo je nekoliko sekundi i on više nije mogao izdrţati. Izronio je na površinu i zgrabio se za ronilačku platformu na straţnjem dijelu čamca. Pogledao je prema gore. Esteban ga nije ni vidio ni čuo. Tri su motora i dalje glasno radila, čak i pri maloj brzini. Jack se paţljivo podignuo na platformu i provirio preko krme. Esteban je proučavao valove, ţudeći da ugleda male komadiće plutajućeg mesa. Jack se nečujno kretao po ronilačkoj platformi, prema vanjskim motorima. Išao je prema prijenosnicima goriva. Esteban bi se bez njih mogao udaljiti još nešto više od kilometra od obale, a onda bi ostao zaglavljen na moru. Jack je stigao do njih i pokušao prigušiti vrisak kad je sprţio ruku na vrući motor - ali Esteban je čuo njegovo tiho gunđanje. "Umri!", uzviknuo je, spuštajući kuku poput sjekire na Jackova leđa. Jack je vrisnuo do bola, ali je zgrabio kuku i povukao je padajući u vodu, odvodeći Estebana sa sobom. Potonuli su u manje od metra morske vode, obojica udarajući nepravilno koraljno tlo u isto vrijeme. Esteban je prvi izronio, mlatarajući poput ogromne ribe na kraju udice, boreći se da zadrţi Jacka pod vodom. Jack se kotrljao po koralju, pokušavajući stati i izroniti. Ali, Estebanovi snaţni prsti pronašli su Jackovo grlo prije nego je on uspio pronaći uporište za noge. Jack je

kika☺crostuff.net

udarao nogama i mahao rukama, ali zbog otpora vode njegovi su zamasi bili neučinkoviti. Nosnice su mu gorile jer je ponovno udahnuo slanu vodu. Hvatao je zrak, ali u pluća je uvlačio samo more. Panično je po plitkom dnu traţio kamen koji bi upotrijebio kao oruţje. Nije ga našao. Ali našao je koralj koji je virio iz dna poput šume fosila -bio je tvrd i oštar, i rezao poput noţa. Pipao je i pronašao oblik koji je izgledao poput tupog roga mladog srndaća. Zgrabio ga je, otkinuo i zamahnuo njime prema Estebanovoj glavi. Nešto je pogodio. Jack je bio zaslijepljen uzburkanom pjenom, ali je nakon udarca osjetio penetraciju. Ponovo je zamahnuo i konačno je smrtonosni stisak na njegovom grlu malo popustio. Oslobodio se i izbio na površinu, pritom kašljući. Jack je ispljunuo posljednje ostatke slane vode baš na vrijeme da vidi Estebana, manje od pet metara dalje, kako još jednom podiţe kuku, koja muje ponovo doplutala u susret. Kad ju je podignuo iznad glave, Jackje vidio kako mu krv curi iz grla. "Gade!", viknuo je Esteban. "Jebeni gade!" Njegova je ruka poletjela u pokušaju da ga proburazi, ali Jack se pomaknuo ulijevo i zgrabio drvenu ručku kuke. Sada su Estebanove oči već bile staklene, a stisak nesiguran. Gubitak krvi ostavio je posljedice, ali Esteban ga je i dalje napadao. "Dosta!", Jackje snaţno viknuo. Krenuo je prema naprijed, razbijajući Kubančeve zube tupim krajem kuke i ugurao mu ga u grlo. Snaga udara ponijela je Estebanovo tijelo unatrag, a zatim brzo ispod valova dok se Jack nagnuo prema naprijed i nastavio s pritiskom na motku. Tek nakon pune minute, kad su mjehurići prestali izlaziti na površinu, opustio je ruke i zaplivao prema čamcu. Nakon što se popeo napeto je promatrao, i dalje nespreman vjerovati da je borba gotova. Sjeo je na deset minuta, buljeći u mjesto na kojem je Esteban potonuo, napola očekujući da tip ponovo

kika☺crostuff.net

ustane poput mehaničkog morskog psa u Raljama. Ali ovo je bio pravi ţivot, u kojem su ljudi plaćali za svoja djela. Puni mjesec je visio poput velike sjajne rupe u tami. Na horizontu se nakratko pojavila padajuća zvijezda, a njeţno udaranje valova u trup broda podsjetilo je Jacka da čak ni ova drama nije poremetila ritmove prirode. Ĉuo je buku iznad sebe i dignuo pogled. Helikopter obalne straţe pribliţavao se s obale. Jack je savršeno mirno sjedio dok je topla, njeţna struja prelazila preko grebena i nestajala u tamnom, grimiznom oblaku Estebanove krvi. Bilo je to ironično, pomislio je. Stotine, moţda tisuće potlačenih izbjeglica pobjegle su s Kube na malim splavima i čamcima, a onda bi ih zahvatila struja zaljeva i ostali bi izgubljeni negdje u Atlantiku. Konačno je jedan od tlačitelja bio na putu prema dnu. I, uz Boţju milost, more ga nikada neće izbaciti. Jack je gledao dok je pontonski helikopter lebdio točno iznad njega, a zatim se spustio na površinu mora. Stakleni balon oko pilotske kabine sjajio se na mjesečini, ali mogao je unutra vidjeti svog oca. Jack je mahnuo da bi mu dao do znanja da je dobro, a guverner je otvorio staklena vrata i odmahnuo mu. "Ona je dobro", viknuo mu je otac preko buke elisa koje su se vrtjele. "Cindy je dobro!" Jack je čuo riječi, ali ih nije mogao prihvatiti. Ne moţe biti ţiva. Vidio ju je vlastitim očima. Vidio je kako visi. Dio njegove duše koji je ona zauzimala bio je iščupan iz njega. Ipak, ţelio je vjerovati. O, kako je ţelio vjerovati... Napeto je gledao oca, dopuštajući si mali tračak nade. "Bez sumnje je dobro", Harry je rekao, ugledavši zbunjenost na sinovom licu. "Upravo sam je vidio. Upravo sam je drţao u naručju." Guverner mu je bacio uţe, ali Jack je bio previše zapanjen da bi se pomaknuo. Polako je prihvaćao situaciju. Cindy je bila ţiva. Njegov otac je bio s njim. A opasnost je bila iza njega. Posegnuo je za

kika☺crostuff.net

konopcem za spašavanje i zaplivao prema helikopteru. Uzburkani vjetrovi od helikopterskih elisa bacali su mu vodu u licu, ali nije mu smetalo. Sve ogrebotine i rane, modrice - čak i napuknuto rebro - bili su veličanstveni podsjetnici da je ţiv - ţiv i s razlogom za ţivot. To je bilo očito iz lica koje ga je dočekalo. Kad je podignuo pogled, Jack je vidio suze radosnice u očima svog ponosnog oca.

EPILOG siječanj 1995. Prije nego su struje iznijele Estebanovo tijelo na površinu, njegova je priča isplivala na površinu silinom plimnog vala. Medijski izvještaji počeli su te nedjelje ujutro i trajali tjednima, ali najvaţniji elementi priče bili su objavljeni u prva dvadeset i četiri sata. Našli su se na naslovnici svih vaţnijih floridskih novina. Bili su udarne vijesti na lokalnim i drţavnim vijestima, a čak je i CNN nekoliko sati izravno izvještavao o slučaju. Do ponedjeljka popodne Swyteckovi su sve otkrili medijima, i istina o Estebanovom dvogodišnjem pohodu da osveti bratovo smaknuće postala je opće poznata. Javnost je znala da niti Jack niti njegov otac nisu ubili Eddyja Gossa. To je učinio Esteban, kao dio svog plana da smjesti Jacku kako bi on bio pogubljen za ubojstvo koje nije počinio. Javnost je znala da je Esteban, a ne Jack, ubio Ginu Terisi, u posljednjem očajničkom nastojanju da osigura Jackovu osudu. I javnost je znala da guverner Swyteck nije smaknuo nevinog čovjeka. Kao Što je Esteban priznao

kika☺crostuff.net

Jacku, Raul Fernandez je silovao tu mladu djevojku u trenutku kad ju je Esteban ubio; i Esteban i Fernandez su dobili ono što su zasluţili. Do ponedjeljka navečer Swyteckovi su bili smatrani junacima. Eliminirali su ne samo psihopatskog ubojicu, već i jednog od Castrovih bivših krvnika. Guverner je primio telegrame čestitki od nekoliko drţavnih čelnika. U Maloj Havani je pokrenuta peticija za imenovanjem Swyteckovog bulevara. Usred sve te zbrke, iz ureda drţavnog tuţiteljstva bila je objavljena kukavički napisana izjava, objavljujući da će Wilson McCue odmah raspustiti povjerenstvo okupljeno da optuţi Swyteckove. A sljedećeg utorka - drugog utorka u studenom - glasači su izašli na izbore. Odaziv glasača na Floridi nikada nije bio veći. I nitko nikada nije doţivio dramatičniji preokret u javnom mnijenju u samo tjedan dana. "Drugi put je slađe!", Harry Swyteck je izjavio s uzdignutog podija na svom drugom inauguracijskom balu. Glasni uzvici veselja ispunili su ogromnu plesnu dvoranu kad je tristo prijatelja i gostiju podignuto čaše sa šampanjcem zajedno s guvernerom. Orkestar je zasvirao. Guverner je primio Agnes za ruku i odveo je do plesnog podija. Ĉinilo se kao da je to njihov srebrni pir, njih dvoje su se elegantno njihali u ritmu njihove omiljene pjesme, guverneru smokingu, a njegova nevjesta u lepršavoj bijeloj haljini od tafta. Parovi su preplavili podij za ples, a Jack i Cindy su ih promatrali sa svojih mjesta na čelu stola. Odavno nisu bili ovako sretni. Imali su svoje rane, naravno. Cindy je imala noćne more i bojala se biti sama. I ona i Jack često su se sjećali Gine i onoga Što je proţivjela. No, polako Su povratili neki privid normalnosti, a njihova međusobna ljubav postala im je izvor snage. Cindy se vratila na

kika☺crostuff.net

posao u svoj fotografski studio. Jack je otvorio vlastitu odvjetničku tvrtku i uţivao u luksuzu da moţe sam birati klijente. Do Boţića su im se ţivoti jako poboljšali - u psihološkom, emocionalnom i, najviše, ljubavnom smislu. Jack nije mogao sakriti pogled čuđenja i divljenja dok je buljio u Cindy preko stola. Izvrsno je izgledala u tamno ljubičastoj haljini koja je isticala njezinu elegantnu figura i seksi dekolte. Kosa joj je bila podignuta u smotanoj plavoj pletenici; lice joj je bilo ozareni portret uokviren visećim dijamantnim naušnicama koje joj je Agnes posudila. "Dođi", rekao je primivši je za ruku. "Ţelim ti nešto pokazati." Ruku pod ruku su se odmaknuti od ljudi u plesnoj dvorani prema jednom od tihih dvorišta zbog kojih je ovaj klasični hotel u Mediteranskom stilu bio tako poseban otkad je otvoren u 1920-ima. Lagana glazba dolazila je kroz otvorena staklena vrata, zbog čega je bilo još romantičnije ispod mjeseca i zvijezda ove hladne, svjeţe siječanjske večeri. Šetali su drţeći se za ruke između pričvršćene vinove loze, isušene fontane, i palmi u loncima na širokoj verandi veličine teniskog igrališta. Jack je stavio njihove čaše šampanjca na kamenu ogradu, na mjestu gdje je veranda gledala na bazen deset metara ispod njih. Uzeo je Cindy u naručje. "Otkud sad to?", lukavo je pitala, uţivajući u zagrljaju. "Ne treba mi razlog", odgovorio je. Zatim je, potajno, kako ona ne bi primijetila, izvadio dijamantni prsten iz dţepa i ubacio ga u Cindynu čašu. "A, tu ste", rekao je guverner s osmijehom, pojavljujući se iza ugla. "Cijelu večer pokušavam nasamo razgovarati s vas dvoje." Jack nije bio siguran kako da se odnosi prema ovom loše tempiranom prekidu.

kika☺crostuff.net

Cindy mu je uzvratila osmijeh. "A mi smo čekali na vas, guverneru. Kako bismo privatno nazdravili za još četiri godine." "Divna ideja", odgovorio je, "osim što mi je ponestalo šampanjca." "Pa, izvolite", ponudila muje, "uzmite malo mog." "Ĉekaj, rekao je Jack. Cindy je pruţila ruku prema svojoj čaši, ali ju je srušila s ograde. "O, moj Boţe", Jack je uzdahnuo, s uţasom gledajući kako pada preko ruba i ponire deset metara, razbijajući se na cementnoj palubi pokraj bazena. "O, kako sam nespretna", rekla je, a izgledala je kao da joj je neugodno. Jack je nastavio s nevjericom buljiti prema mjestu udara ispod sebe. Bez riječi se okrenuo i pojurio niz kameno stepenište koje je vodilo prema bazenu, a zatim počeo panično traţiti po palubi. Pogrbljen i škiljeći pod fenjerima pokraj bazena, pretraţivao je čitavo to područje s revnošću osamdesetogodišnjaka na plaţi s detektorom metala. Ali, pronašao je samo Komadiće stakla. Spustio se na koljena kako bi bolje vidio, ali prstena nije bilo. "Ovo traţiš?", pitala je Cindy onako usputno. Stajala je iznad njega, ispruţila ruku i pokazala mu blještavi prsten na prstu. Jack je samo preokrenuo očima kao netko koga su ulovili na Skrivenoj kameri. "Vidjela si kad sam ga ubacio u čašu?", pitao je, iako je to više bila izjava nego pitanje. Klimnula je. "Ĉitavo si vrijeme imala prsten... nije pao preko ograde?" "Izvukla sam ga dok si gledao prema ocu", rekla je, smiješeći se. Nasmijao se sam sebi i odmahnuo glavom. Zatim je podignuo pogled i slegnuo ramenima raširivši ruke. "Onda?"

kika☺crostuff.net

"Pa", odgovorila je, "kad si već na koljenima..." Jack je s mukom progutao: "Hoćeš li?" "Hoću li što?" "Hoćeš li se udati za mene?" "Hmmmm", Cindy je zavlačila, a zatim se nasmiješila. "Znaš da hoću." Povukla ga je na noge i bacila mu ruke oko vrata. Jedan dugačak, sretan trenutak bili su izgubljeni jedno u drugome, nesvjesni okoline. Ali nagla provala pljeska podsjetila ih je da su u javnosti. Smješteni na verandi i smiješeći se dolje prema njima bili su guverner i Agnes, i moţda još deset ljudi koje je guverner okupio nakon što mu je Cindy pokazala prsten. Jack im je mahnuo, a zatim se poklonio. "Otac se ponosi tobom", rekla je Cindy, gledajući Jacka u oči. "A kad mi budemo imali malog Jacka ili Jackie koji će trčkarati po kući, i ti ćeš moći biti ponosan." "Jackie zvuči dobro", rekao je slegnuvši ramenima, "ako bude curica. Ali ako je dečko, htio bih ga nazvati Harry", rekao je Jack zamišljeno. "Po njegovom djedu." Cindy gaje privukla k sebi. "Meni je drago što će imati djeda", rekla je. "I meni", rekao je Jack. Konačno je bio zasluţio guvernerovo pomilovanje. A i guverner njegovo. KRAJ 17.05.2010.