SPEKT.&R 5. knjiga
lz;daval
»NAKLADA SLAP«
Tomo Vinšćak
10450 Jastrebarsko, Dr. F. Tuđmana 33
[email protected] www.nakladaslap.com
Glavni urednik mr. sc. Krunoslav Matešić
VJEROVANJA O DRVEĆU U HRVATA U kontekstu slavističkih istraživanja
Recenzenti prof. dr. sc. Vitomir Belaj doc. dr. sc. Branko Đaković
=:.:....J NAKLADA SLAP
- - - - - - - - -_ _ _ _ _ _~~""'~"""M~'~'"
Doc. dr. sc. Tomo Vinšćak docent je na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Sadržaj
-....1-..7•.,1'.
Copyright © 2002. "Naklada Slap" Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektronskim ili mehaničkim, fotokopiranje m, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 398.32(= 163.42) VINŠĆAK, Tomo Vjerovanja o drveću u Hrvata u kontekstu slavističkih istraživanja / Tomo Vinšćak. - Jastrebarsko: Naklada Slap, 2002. - (Spektar; knj. 5) Bibliografija. - Ka7~la. - Summary. ISBN 953-191-187-8 L Narodna vjerovanja - - Hrvati 420326084
ISBN 953-191-187-8
Uvod
7
Predmet i cilj istraživanja
11
Tehnika etnološke kartografije
21
Općenita
vjerovanja o drveću
25
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća
37
Opis karata Statističke i
37 pregledne tablice o vjerovanjima
Interpretacija građe o vjerovanjima o pojedinim vrstama drveća
43 48
Sretno
drveće
Drveće
u koie rado udara grom
105
Drveće
u koje ne udara grom
111
Nesretno Drveće
Zaključna
drveće
koje se sadi na grob
razmatranja
48
115
126 135
Summary
145
Literatura
163
Kazalo naziva
drveća
169
Kazalo imena, naziva i pojmova
173
Prilozi
179
............ Uvod
-
U posljednje vrijeme u znanstvenim krugovima postoje snažni pokušaji da se prodre u pretkršćansku hrvatsku starinu. Usprkos velikim očekivanjima poredbenih lingvista i ostalih znanstvenika koji se bave hrvatskom poviješću, ta je starina do najnovijeg vremena ostajala nepristupačna. Još davne 1823., na samim
počecima
tih pokušaja pisao
Jt: Antun Mihanović: Izgleda da se približava divno razdoblje
kad će noć koja mnoge tisuće godina prekriva prapovijest našeg roda konačno nestati pred svijetlom koje se diže od Indije. I uzvišene zagonetke, kojih rješenje slutiti ili mu se nadati pripada kao 1wjplemettiti;a povlastica prirodi ljudskoj, postat ;asne pred našim očima, koliko da je to smrtnicima dolično i dopušte1to. To nam obećavaju pouzdatzi glasovi puni plamenita oduševljenja (citirano prema: Katičić, 1989: 45). Tada se vjerovalo da je Indija svojom mitskom predajom pohranjenom na sanskrtu ključ koji će otvoriti pristup do staroslavenske a time i hrvatske starine. Istraživanja na području slavenske mitologije bila su bezuspješna zbog najmanje dva razloga. Prema uzoru na grčki Olimp tražio se slavenski a toga nikada nije niti bilo, a drugi je razlog što su izvori za proučavanje slavenske mitologije doista
8
Uvod
V;erol1ani.z o drveću u Hrvata ...
Interpretirajući Kollarovu definiciju etnologije iz 1783. godine, Belaj kaže da je cilj etnologije da, proučavajući sastavne elemente kultura pojedinih naroda koji nose etnička obilježja, dopre do etnogenetskih procesa, odnosno da utvrdi etničku povijest pojedinih ljudskih skupina (Belaj, 1989: 9).
oskudni. Malo je mitološki h vijesti, malo arheoloških pokazatelja i malo tekstova. Tekstovi koji su došli do nas prošli su kršćansku cenzuru. Tek nova metoda rekonstrukcije slavenskih tekstova, od kojih su neki zabilježeni tek u novijoj prošlosti, a do tada su bili prenošeni usmenim putem, .dala je odredene rezultate.Tom lingvističkom metodom prvI su se koristili ruski lingvisti Ivanov i Toporov, a dalje je istraživanja uspješno nastavio R. Katičić. Prema istraživanjima i mišljenju Katičića (1989, 46): Tek nova metoda rekonstrukcije tekstova, koja u usmenoj predaji folklome kn;iževnosti umije prepoznati preoblikovane fragmente obredno utvrđen~? mttskog kazivanja, našla je time i prvorazredna vrela na kofttna s~ može valjano utemeljiti proučaVa1lje slavenskog poganstva t njegove mitologije.
Poput ostalih znanstvenih disciplina i etnologija želi biti što egzaktnija u davanju odgovora na postavljena pitanja, a ako sc nešto ne može čvrsto dokazati potrebno je utvrditi stupanj vjerojatnosti (Belaj, 1994: 344). Najteže pitanje na koje pokušavaju dati odgovor sve povijesne znanstvene discipline je ono o podrijetlu Hrvata. Pokušavajući dati odgovor na to pitanje, etnologija je u slabom položaju jer je materijal koji skuplja i proučava većinom sasvim recentan, nije stariji više od dva stoljeća (Katičić, 1993: 264). No etnologiji to nije niti glavni cilj. Polazeći od sadašnjeg stanja, etnologija pokušava retrospektivno sagledati kulturnu povijest hrvatskog naroda, a pojedinim pojavama iz te kulture odrediti relativnu kronologiju, smjerove ~irenja i kulturne utjecaje. Pojave iz hrvatske predajne kulture moraju sc promatrati u slavenskom i općeindoeuropskom kontekstu kako bi se mogla utvrditi njihova kulturogeneza.
U rekonstrukciji tc hrvatske i slavenske starine svoj doprinos može dati i etnologija, jer su se neka pradavna vjerovanja prenoseći se s koljena na koljeno sačuvala do danas. Koristeći se metodom i rezultatima do kojih su došle etnologiji srodne znanstvene discipline kao što su pore~be~a lingvistika, povijest i arheologija može se retrospektlvmm putem malo otvoriti vrata u hrvatsku nepisan~ povije~t koj~ je u mnogo čemu u prošlosti dijelila sličnu sudbmu kao l ostah Slaveni i Indoeuropljani. U rekonstrukciji povijesti nekog naroda ili civilizacije arheologija se služi materijalnim ostacima te kulture, povijest koristi materijalne ostatke i pisane dokumente, a kulturnopovijesna etnologija koristi sve tc iste izvore, ali za razliku od navedenih disciplina posjeduje još jedno vrelo, tj. žive ljude. Izučavajući predajnu kulturu nekog naroda, a u ovom slučaju hrvatskog, sve njegove običaje, obrede, folklor i vjerovanja, etnologija može dati odgovore na neka pitanja na koja arheologija i povijest nisu mogle odgovoriti.
. . . .
Predmet i cilj istraživanja
-..........,••• 3""'. Tj"
Predmet istraživanja ovog rada su vjerovanja. Vjerovanja spadaju u religijske pojave koje čine gradu predajne kulture pojedinih etničkih zajednica ili naroda. Vjerovanja su obično odlomci iščezlih religija, neorganizirani prežici, ali ima i takvih koja su nastala naknadno pod utjecajem lokalnih uzroka i uzora. Religijske pojave mogu se podijeliti u dvije temeljne kategorije: vjerovanja i obrede. Vjerovanja su stanja mišljenja i tvore ih predodžbe, a obredi su odredeni načini djelovanja (Durkheim, 1982: 35). Sva religijska vjerovanja pretpostavljaju klasifikaciju realnih ili idealnih stvari o kojima ljudi misle u dvije suprotne kategorije, sveto i profano. Podjela svijeta na dva područja od kojih jedno obuhvaća 'ive što je sveto a drugo sve što je profano jest razli kovna crta religijske misli. Vjerovanja, mitovi dogme ili legende su predodžbe ili sustavi predodžbi koji izražavaju prirodu svetih stvari, vrline i moći koje su im pripisane, njihovu povijest, medl1sobne odnose i odnose s profanim stvarima (Dl1rkheim, 1982: 3S).
Pod svetim stvarima ne treba samo podrazumijevati ona koja se nazivaju bogovima ili duhovima već svetim mogu izvori, rijeke, jezera, planine i drveće.
12
\i.or,... ",.,."",
o
drIleću
u Hrvata '"
Predmet i cili istraiit/an;a
13
Na temelju istraživanja slavenske mitologije može se smatrati da je praslavensku mitološku i religijsku svijest u prvom redu odredivalo: obožavanje šuma, obožavanje planina i planinskih vrhova, obožavanje izvora i voda, obožavanje kućnih božanstava s kultom vatre, i na kraju obožavanje vrhovnih antropomorfnih božanstava Uaničijević, 1986: 177-226).
Prema retrogradnom i retrospektivnom pristupu toj gradi o vjerovanjima, m01.e se očekivati da na površinu izadu stara, pretkršćanska vjerovanja i ona koja su vezana uz kršćansku predajU. Ovako obrađeno gradivo takoder može pružiti nove uvide o ulozi drveća u svjetonazoru u Hrvata, kao i o pojavama iz slavenske mitologije o kojima nema pisanih izvora ili su oni oskudni.
Temeljni je zadatak ovog rada da pomoću tehnike etnološke kartografije, prema izrađenoj heurističkoj tipologiji te prostornom prezentacijom na etnološkim kartama pokuša interpretirati pojave koje do sada nisu bile na taj način prezentirane u stručnoj i znanstvenoj literaturi. Temelj radnje čini gradivo prikupljeno za Etnološki atlas južnih Slavena iz 2S 10 naselja s područja država nastalih raspadom bivše Jugoslavije, te Hrvatskoj susjednih zemalja gdje žive pripadnici hrvatskog naroda. Također će se koristiti sva dostupna literatura te rezultati do kojih su došle srodne znanstvene discipline, a naročito lingvistika. Grada je analizirana, klasificirana prema otvorenoj heurističkoj tipologiji te je prikazana rasprostranjenost vjerovanja vezanih uz pojedine vrste drveća. Izrađeno je šest etnoloških karata, od kojih pet govori o vjerovanjima vezanim uz drveće: koje sc drveće smatra sretnim, koje svetim, koje se naročito poštuje, koje raste u sredini sela ili kraj bogomolje, koje se smatra naročito nesretnim, u koje rado udara grom, u koje ne udara grom, a na šestoj je predočena vjerska i nacionalna struktura nosilaca tih vjerovanja. Dat je i kratki prikaz običaja sađenja drveta na grob umrlog tc običaja de se prijeti sječom nekoj voćki ako ne bude iduće godine rodila. Također je korišten i lingvistički i komparativni materijal iz literature o nazivima za pojedine vrste kao i o vjerovanjima o drveću kod ostalih Slavena i drugih Indoeuropijana. Grada koja se nalazi u upitni cama EA temelji se uglavnom na usmenoj tradiciji zabilježenoj u novije vrijeme.
Cilj je ovog rada da utvrdi podrijetlo vjerovanja o pojedinim vrstama drveća u kontekstu praslavenske mitologije, koja je u nekim svojim sastavnicama zajednička i ostalim indocuropskim mitologijama. Budući
da je do sada u hrvatskoj etnološkoj literaturi bilo vrlo malo stručnih radova o temi vjerovanja o drveću, pokazala se potreba, što je i jedan od ciljeva ovog rada, da sc na jednom mjestu prikupe i analiziraju grada i podaci. Nakon etnološke analize može se s više ili manje sigurnosti odgovoriti gdje su korijeni tih vjerovanja i što je od njih ostalo do danas. Ovim se radom ne želi rekonstruirati slavensku mitologiju, već pokazati da u Hrvata recentna vjerovanja o drveću vuku neke korijene iz ostataka nekadašnjeg, Hrvatima i drugim Slavenima poznatog mita. Potrebno je naglasiti da su neka pretkršćanska vjerovanja o drveću pronašla svoje mjesto i u kršćanskom svijetu i tu nastavi živjeti vezana uz kršćanske blagdane. Uz velike sličnosti u vjerovanjima u Hrvata i ostalih južnih Slavena postoje također i razlike koje su uvjetovane geografskim prostorom i povijesnim procesima. I unutar hrvatskog prostora postoje razlike u vjerovanjima, a mogu se zorno sagledati na etnološkim kartama koje tvore temeljnu bazu podataka potrebnih za ovaj rad. Iz tako opsežne baze
14
',P,YI'}uanla
podataka, primjenjujući kriterij novih etnoloških spoznaja.
učestalosti,
o
drveću
u Hrvata
može se
doći
.H
do
U radu će se pokušati pokazati gdje su korijeni tih vjerovanja te na koje se indoetlropske tradicije i izvore oslanjaju. Pokazat će se zašto su ta vjerovanja ljudima tako bliska i važna i kako to da su se očuvala tl predaj noj kulturi hrvatskog naroda.
Vjerovanja o drveću spadaju tl široki kontekst istraživanja slavenske i indoeuropske pretkršćanske mitologije. Istraživanja slavenske mitologije iziskuju veliku opreznost da se ne bi skrenulo u krive vode. Već sam naziv "slavenska mitologija" pretpostavlja da je ona nekada postojala, a što je bio njen sadržaj to je već teže pitanje. Cilj ovog rada nije rekonstrukcija slavenske mitologije, već da se pokaže da recentna vjerovanja o drveću vuku neke svoje korijene iz ostataka nekadašnjeg općepoznatoga mita. Neka pretkršćanska vjerovanja potisnuta su u Hrvata u teško prepoznatljivo područje, dok vjerovanja koja imaju podrijetlo vezano za kršćanski svjetonazor postoje u djelatnom području hrvatske predajne kulture.
U rekonstrukciji tekstova vezanih za staroslavensku mitologiju najviše je postigao R. Katičić. Jedan dio rezultata tih istraživanja objavljen je tl posljednje vrijeme, a očekuje se još njegovih znanstvenih radova o toj temi. I I
Katičić (1987): Hoditi-roditi, Spuren der Texte eines urslawischen Fruchtbarkei[srirus. U: Wiener Sl~wisrisches Jahrbuch, sv. 33/1987.,23-43_ Katići': (198 9): Tragom tekstova jednog praslavenskog obreda plodnosti, Stu,/ia Etimologica. voiL, Z<1greb 1989., 45-63. Katičić (1990): Dalje o rekonstrukciji jednog praslavenskog obreda plodnosti, Studia Etimologica. vol 2., Zagreb 1990., 3S-47. Katičić (1991): D'llje o rekonstrukciji jednog praslavenskog obreda plodnosti (II), Studia Elimologiea. vol 3., Zagreb 1991.,35-41.
Predmet i cili istraiit1anja
15
Da bismo mogli pronaći korijene nekih recentnih vjerovanja o drveću, potrebno ih je staviti u okvir staroslavenske mitologije, a za to će nam poslu:ljti spoznaje do kojih je došao Katičić i suvremeni ruski lingvisti. Katičić smatra da su u davnini, prije odlaska Arijaca u današnju postojbinu, Arijci i Slaveni živjeli u susjedstvu, ali se još ne može dokazati da je Slavenima bila poznata vedska mitologija (Katičić, 1971: 174). Slavenska tradicija komentira indijsku vedsku, što dokazuje da je slavenska tradicija vrlo stara. Za vedske Arijce potrebno je bilo da savršeno znaju napamet recitirati vedske tekstove, bez potrebe da ih razumiju. Srodnost slavenskih jezika, a među njima najviše hrvatskog sa sanskrtom, pokazuje se u citatu: ... činjenica da su slavenski jezici i sanskrt genetski srodni nesU1n1z;ivo svjedoči o tome da su njihovi nosioci jednom u prošlosti pripadali istoj zajedlzici i živjeli na jednak način. Zbog toga je ta srodnost zanimljiva i važna ne samo za lingvistiku 1tego i za kulturnu povijest. Iz jezične srodnosti proizlazi da Indi;ci i slavenski narodi imaju prastaro zajedničko kulturno naslijede (Katičić, 1971: 174). T o zajedničko kulturno naslijeđe pomaže nam u spoznaji razumijevanja sakralne baltoslavenske poezije i u pronalaženju mitoloških okvira u koje spada ta poezija. O temi vjerovanja o drveću to zajedničko naslijeđe iz prošlosti nije od velike koristi, jer su se dolaskom u novu postojbinu, koji se zbio najkasnije 1500. godine prije Krista, Arijci susreli s tropskim i suptropskim okolišem u kojem rastu različite vrste biljaka i drveća a koje oni nisu poznavali. Bulat napominje kršćanski utjecaj na mitološku predajU Slavena, ali spominje i veliku sličnost u vjerovanjima između njih i naroda koji su ostavili puno više pisanih spomenika. Navodi mišljenje Angela de Gubernatisa, pisca iz XIX. st., koji u uvodu djela La mythologie zoologique kaže: [Zg in-
16
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
Predmet i cili istraživanja
17
dijskih, prvo mjesto dajem slavenskim tradicijama. Jezik, maštanje i vjerovanja slavenskih seljaka sačuvali su se priprosti i patrijarhalni ... kao da unatrag tri tisuće godina sve to nije pretrpjelo nikakve promjene (Bulat, 1932: 2). Usmena predaja i tekstovi usmene narodne književnosti vrlo su važni filološki izvori za rekonstrukciju slavenske i baltoslavenske mitologije. Prema predaji, Perun uvijek obitava na gorskom suhom gdje često rastu hrast i bor. Javlja se u obliku ptice, najčešće orla, i uvijek je gore, a zmija Veles dolje te ih veže drvo dub ili iva. U korijenu duba je duplja u kojoj se nalazi blago koje čuva zmija. Kada Perun kamenom munjom udara po savitoj zmiji Velesu, on ispravlja pravdu, što se u narodnoj poslovici kaže "ispravlja krive Drine". području,
BEJ1EC
Perun može biti milostiv, ali i strašno opasan prema ljudima, a s druge strane Veles, u obliku zmije, ne predstavlja uvijek zlo. Zmija leži na zlatnoj vuni ili runu koje predstavlja svjetovno blago. Veles posjeduje ovce i on je stočni bog. Kod Slavena Perun se javlja u četiri vida: jedan gleda na sjever, drugi na jug, treći na istok, a četvrti na zapad. Na str. 17 nalazi se slikovni prikaz idola nadenog 1848. u rijeci Zbruči u Podoliji (Poljska) U;:mičijević, 1986: 192), koji ima četiri lika. Kajsarov (1993: SS), za tri lika pretpostavlja da su prikazi praslavenskih božanstava, no taj podatak nije siguran i ne može poslužiti kao znanstveni dokaz. U rekonstrukciji tekstova izgubljene baltoslavenske tradicije mnogo nam pomažu pjesme koje pjevaju ophodnici u vrijeme Jurjeva. Na temelju pjesama koje je sakupila Višnja Huzjak (1957) pod naslovom Zeleni Juraj te drugih jurjevskih i ivanjskih pjesama koje su nastale na prostorima gdje žive pripadnici baltičkih i slavenskih naroda, Katičić je pokazao da
Predložena značenja Zbručkog idola po Kajsarovu
i Baltoslaveni imaju, i da su imali, isto kao Arijci, Grci, Latini i Kelti, drevnu sakralnu pretkršćansku mitološku poeziju. Mitologija je po Katičiću disciplina gramatike, a rekonstrukcija slavenske mitologije predstavlja za istraživača ruski rulet (Katičić, pred.) .. No bez obzira na ruski rulet, potrebno je upustiti se u sadržaja te mitologije.
iščitavanje značenja
Bog Perun, koji se prikazuje u obliku ptice orla, imao je Maru i devetero sinova. Deseti, najmlađi sin Juraj u mladosti je otišao od kuće i izgubio vezu s ocem i braćom.
kći
18
VtflYIlI,I/ll1;'"
o drvl!Ću u Hrvata ...
Srž rekonstruiranog obreda plodnosti, do koje je Katičić došao analizom jurjevskih pjesama, sastoji se u tome da Juraj dolazi iz krvavog mora, iz carstva ljutih zvijeri iza crne gore, po zelenom lugu, iz gore, u ravno polje. On je gospodar i zaštitnik stoke koja živi u Vireju, Velesovu svijetu. Juraj dolazi pred zlatna vrata iza kojih je djevojka Mara iz Perunova svijeta. Ona mora Jurju dati ključ da bi sastavio vlažnost iz Velesova svijeta i sunce iz Perunova. Svadbom Jurja i Mare, koji ne znaju da su brat i seetra, ispod stabla, nastaje proljeće i donosi plodnost ljudima, stoci i bilju. Perun i Veles promatraju taj obred. Perun kuje zlato, a Veles ga čuva. Veles čuva zlato i mrtve u podzemnom svijetu. Iz podzemlja dolaze ptice, zelenilo te ustaju mrtvaci. Otvaranjem podzemnog svijeta otvara sc nova godina, tj. novi ciklus rađanja i klijanja. Mitološka slika stablo pod kojim se odvija svadba izgleda ovako: U slavenskim se tekstovima drvo koje predstavlja os svijeta (Axis mundi) javlja kao iva ili rakita, što je vjerojatno najstariji oblik, potom kao hrast ili dub, što je najčešći oblik, te kao bor ili jela, što je najmlađi oblik. To potvrđuju tekstovi u kojima se javljaju oblici kao hrast rakita11. U svom pridjevu hrast čuva spomen na ivu ili rakitu čiju je ulogu preuzeo. Svadba sc odvija pod hrastom ili dubom koji je nekad bio rakita. Hrast lužnjak kao i vrba ili rakita rastu u bi1izini vode. U korijenu mu živi zmija ili Veles koji čuva zlato ili ovce. U sredini debla nalaze se pčele, a na granama sjede orao i ptice. Iznad drveta je kameniti nebeski svod. Orao Perun sjedi na suhoj grani i promatra svijet naokolo. Vezu između orla i
19
Predmet i cilj istražilIanja
zmije održavaju kuna ili vjeverica koje se kreću dolje-gore po stablu. Da bog sjedi visoko na grani, svjedoči i recentno zabiljcžen svadbeni običaj u Podravini (Galenić, 1994: 93). Prilikom dolaska svadbene povorke u dvorište mladine kuće djever sc morao popeti na drvo koje raste u dvorištu i s najviše suhe grane skinuti tamo obješeni zeleni vjenčić. Prije nego što se počne penjati na drvo, djever mora popiti tri čaše vina. Prilikom ispijanja prve čaše izgovara nazdravicu:
Najprije se setimo svevišnjeg Boga koji visoko sedi i vse 1taS doli gledi. Nakon prve, uzima drugu
čašu
ispija ju i govori:
A ve za ,ta še roditelje koji su ovu decu podigli i blagoslov im dali. Treću čašu nije popio do kraja, već je njen sadržaj izlio pod korijen drveta, a prije toga je nazdravio:
Za vas gospoda kapit ani koji za stolom sediste i saki v svoj kut glediste. (Galenić,
1994: 93-94)
Zadatak je historijskih znanosti, a među njima i etnologije, da pokuša odgonetnuti koji bog sjedi visoko na grani te zašto se lijeva vino u korijen stabla.
....................... Tehnika etnološke kartografije
-
Temeljnu bazu podataka za ovaj rad tvore upitnice EA Etnološkog zavoda Odsjeka za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U arhivu Zavoda postoji golem broj ispunjenih listića, s područja zemalja gdje žive južni Slaveni, osim Bugara, razvrstanih po temama. Pripremljena su četiri 'sveska pitanja razvrstanih u 157 tema. Zbog poredbenog i kulturnopovijesnog karaktera etnološke znanosti nastojale su se obuhvatiti sve one relevantne kulturne pojave na širim kulturnim i etničkim prostorima, koje bi visokim stupnjem analitičnosti i mogućnosti sistematizacije kroz karte u atlasu, maksimalno pridonijele ne samo rekonstruiranju nego i razumijevanju etnoloških pojava i procesa u vremenu i prostoru (Đaković, 1994: 19). Dugogodišnji organizator i koordinator poslova vezanih uz Atlas bio je Branimir Bratanić, a od 1980. vođenje preuzima Vitomir Belaj. Profesor Bratanić bio je i jedan od utemeljitelja i voditelja projekta Etnološkog atlasa Europe, gdje je bio zadužen za izradbu karata koje su vezane uz tipologiju oraćih sprava. Na žalost, zbog prerane smrti prof. Bratanić nije ugledao plodove svog rada, premda su te karte bile u završnoj fazi izradbe. U svrhu kartografske obradbe podataka i apliciranja grasu predlošci za etnološke karte prema Albersovoj konusnoj projekciji i to u mjerilima 1: 1 000 000 i 1:2 5 OO 000. đe izrađeni
22
Vjerovanja o drvetu u Hrvata ...
Na rubovima karata unesene su koordinate, odnosno signature kojima su obilježene upitni ce od AA do RR slijeva nadesno, i od aa do VV odozgo prema dolje. Odredene pojave materijalne i duhovne kulture, prikupljene na terenu, tipološki obradene i razvrstane, unose sc u tako formiranu mrežu na mjesta koja su odredena signaturama (Đaković, 1994: 19). U kontekstualnim okvirima predmeta, zadataka i ciljeva istraživanja potrebno je osvrnuti se na pitanja i probleme metodološkog pristupa. T reba utvrditi mogućnosti i dosege etnološke kartografije kao pomoćnog metodičkog sredstva pri obradbi bilo koje teme, a naročito u ovom radu. Obradba velike količine podataka mukotrpan je, ali i zahtjevan posao. Bratanić o tome piše, interpretirajući Kroebera, da je posjedovanje organiziranog korpusa znanja preduvjet za svaku znanost koja sc širi i nadograduje. T o vrijedi takoder i za povijesni pristup. Bez nekoliko takvih korpusa i želje da se istraži i organizira svaki od njih, komparativno, nema povijesne interpretacije u bilo kojem od njenih stadija. Dalje su samo pseudopovijesna nagadanja (Bratanić, 1979: 99). T akav korpus može se postići ne samo promatranjem i bilježenjem problema već i sortiranjem i klasificiranjem. U ranom stadiju istraživanja, prilikom slaganja podataka, ne treba previše brinuti o interpretaciji. Sortiranje je neizbježan temelj za svaki daljnji rad u svakoj empirijskoj znanosti. Jer, citira Bratanić dalje Kroebera, pogrešno je postavljati razliku, i u humanističkim i u prirodnim znanostima, izmedu višeg, teoretskog razumijevanja i nižeg rada koji sadržava pretežno informativne znanstvene podatke (Bratanić, 1979: 99). Katrografskim pristupom utvrdujemo prostorno raširenje pri čemu je kartografska tipologija heurističko sredstvo analitičko-sintetičkog karaktera, pogodno da se pri povijes-
Tehnika etnološke kartografije
23
noj interpretaciji naglase značenja široko rasprostranjenih pojava (Đaković, 1995: 20). Specifičnost metode kojoj je etnološka katrografija pomoćno sredstvo očituje se u činjenici da se raspoloživa empirijska grada promatra, a zatim i tumači kao niz kulturnopovijesnih pojava u prostoru, koje sc nakon toga struktuiraju kao skupovi pogodni za daljnja istraživanja. Na tako izradenim etnološkim kartama mogu se vidjeti povijesni procesi, ali ih karte same po sebi ne mogu riješiti. One predstavljaju poluprodukt velike dokumentacijske i egzaktne vrijednosti koji upućuje na daljnja poredbena istraživanja i teorijska rješavanja zadane problematike. Bratanić o tome kaže: Etnološke karte i atlasi... pružaju ;asatt uvid i sređme podatke i njihove izvore. One imaju Z1lat1tU dokumentarnu vrijednost. One također postavljaju probleme, ali ne predstavljaju sažetak, krajnji zaključak ili r;eše1z;e problema (Bratanić, 1979: 102). Prava, ispravno napravljena istraživačka karta treba predstaviti svoje podatke na taj način da sc iz nje mogu izvući korespondirajući zaključci iz različitih i karakterističnih rasprostranjenosti kulturoloških fenomena u prostoru. To je najvažnija, središnja svrha etnološke kartografije i ona je, u principu, poznata i ustanovljena davno prije. Etnolog Tylor je vrlo rano mislio da je posao etnografa da klasificira detalje i da uoči njihovu zemljopisnu i povijesnu rasprostranjenost (danas bi rekli rasprostranjenost u vremenu i prostoru, op. B.B.) i veze koje postoje među njima (Bratanić, 1979:102). Korištenjem kartografske metode, etnologija kao znanstvena disciplina dobiva na svojoj egzaktnosti, koja je inače u nekim primjerima upitna. Ona kroz svoje rezultate daje etnologiji barem nešto od sigurnosti kakvu za prirodne znanosti predstavlja eksperiment (Bratanić, 1959: 12).
24
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
U svakom slučaju, etnološka kartografija je najbrži, najjednostavniji i najjasniji način da se dođe do objektivne misli o tradicionalnoj narodnoj kulturi i aktualnim vezama i odnosima unutar nje. Napokon, rezultati etnološke kartografije mogu, usput, pomoći da se očiste štetni etnocentrizmi iz praktičnog života (Bratanić, 1979:101).
Općenita
vjerovanja o drveću ....... _ ................... 111
U modernoj etnologiji, etnološka kartografija je samo jedan od načina dosezanja spoznaje o određenom problemu prilikom etnološkog istraživanja, ali je za etnološku rekonstrukciju kulturne povijesti, čini se, jednostavno neizbježna. Prije nego što prijeđemo na vjerovanja o pojedinim vrstama drveća, potrebno je navesti vjerovanje, običaje i postupke s drvećem općenito te simboliku drveta u raznim indoeuropskim mitologijama Drveće predstavlja jednu od manifestacija božanskih sila.Tijekom prošlosti bilo je štovano u većini kultura. Život drveća bio je uvijek usko povezan sa životom čovjeka. U svojim prvim povijesnim vremenima Europa je bila pokrivena golemim prašumama, u kojima su se rijetke čistine činile kao otoci u zelenom moru. Život ljudi onog vremena bio jc najuže povezan sa šumom i drvećem (Friedrich, 1970). Treba napomenuti da rani Indocuropljani dolaze iz stepa istočne Europe oko 3500. - 3000. godine pr. Krista i tek kada prijeđu Dunav i dodu n:1 područje današnje Europe susreću se s Protomediterancima i velikim šumama.
Drvo je hranilo oganj i plamen, koji je bio važan za život. Od drveta su se izrađivale alatke i oružje. Pčele koje su živjele u šupljinama drveć:1 davale su važne proizvode: med i vosak. Kroz drveće su se izražavali univerzalni cipi. U njemu se ogledalo podrijetlo svijeta.
kozmički
prin-
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
26
Ono je utjelovljavalo moć života simboliziralo je aspekte božanskoga i svetoga. Drveće kao nosilac simbola postaje predodžbom svemira (Gutdeutsch, 1997: 33). Simbolika drveća može se podijeliti na tri deutsch, 1997: 33).
područja
(Gut-
1. KOZMOS - kozmičko drvo 2. BIOS - drvo života 3. LOGOS - drvo spoznaje Kozmičko
drvo javlja se u mitologijama kao obrnuto drvo, arbor i1tversu, a najpoznatije je židovsko - kabalističko drvo života ili svijeta, koje ima svoje korijenje na nebu a grane na zemlji. Ono predstavlja stvaranje kao pokret koji dolazi odozgo. Duhovno korijenje drveta leži na nebu u božanskom svijetu, a njegova se krošnja širi nad zemaljskim svijetom. Ono povezuje tri razine kozmosa ili svemira: NEBO - svijet bogova ZEMLJU - svijet ljudi PODZEMNI SVIJET - svijet mrtvih. Kozmičko
drvo stoji u središtu svijeta i stoga je ono axis mu1tdi, os ili središnji stup koji podupire svijet. Takvo se drvo nalazi na svetomu mjestu. Drvo života nalazi se nakraj svijeta ili na nebu ili na nekom nepristupačnom mjestu i simbolizira univerzalan vitalan princip. Budući da neke vrste drveća dosežu starost i do tisuću godina, takvo drvo utjelovljuje vječni život. Drvo spoznaje u uskoj je vezi s drvom života. Mudrost i spoznaja postižu se isto tako teško kao i besmrtnost. Drvo spoznaje ili drvo života ima svoje mjesto i u kršćan skim vjerovanjma. Kao predložak za biblijsko drveće koje
Općenita
vjerovanja o drveću
27
stoji u vrtu Eden vjerojatno su poslužile mezopotamijske predaje. Na istočnomu nebeskom ulazu uzdižu se dva drveta: Drvo istine i Drvo života (Gutdeutsch, 1997: 41). Prema biblijskoj legend, zmija zavodi Evu i Adama, koji jedu s drveta znanja, što ima za posljedicu izgon iz raja. Zmija u predajama simbolizira mudrost, tako da bi se ovaj čin mogao tumačiti i kao djelo buđenja ljudske svijesti. T a drevna simbolika drveća cjelovitom obliku do danas.
sačuvala
se u više ili manje
Općeindoeuropska riječ
koja označuje drvo (u nekim jezicima dub) dolazi od indoeuropske osnove .ot'e/oru- I .ot'rel ou- i javlja se u svim indoeuropskim jezicima: hetitski staroindijski grčko-mikenski
albanski staroirski gotski staroislandski staroengleski litavski staroslavenski hrvatski
taru (drvo) d:iru (drvo) du-ru-to-mo (drvosječa) dru (drvo); drush-k (dub) daur (drvo); daro (dub) triu (drvo) trć
(drvo)
treo[w]; novoengleski tree (drvo) derva (bor) drevo (drvo);
drvo, (fa;\1KpemiJlJe. i1BaHoB.
1984: 613)
U staroindijskom daru1Ui znači krepak, u latvijskom dutvrd, jak, staroirski dro1t znači krepak, staroslavenski su-dravu odnosno hrvatski zdrav.
rus
znači
U većini indoeuropskih jezika postoji i druga osnova koja označuje drvo, dub ili hrast .op[h1erk[h)ou_, a nikada drveće
28
Vjerovanja o
drveću
u Hrvata ...
Općenita
vjerovanja o
drveću
29
(kao zbirna imenica), o čemu će biti govora u poglavlju o hrastu (faMKpeJlHR3e. MRaHoR, 1984: 614).
još rasla imela to je značilo da je božanstvo prisutno u tom drvetu (Gutdeutsch, 1997:39).
Uz značenja koja smo ovdje naveli može se razabrati još jedna vrlo važna značajka. U gotskom i staroislandskom jeziku riječ triggws odnosno tryggr označuje nekoga tko je vjeran, čvrst, stabilan i pouzdan. Od tog je pojma u staroislandskom došlo do riječi tru, što je naziv za vjeru, religiju. Isto je i u pruskom s riječi druwis (faMKpemfR3e. MBaHoB. 1984: 613).
Uz hrast Kelti su štovali i druge vrste drveća, a naročito tisu, lješnjak, oskorušu i jabuku. Štovanje drveća ogleda se u tome što se izvorna galska abeceda sastoji od 17 slova, od kojih svako slovo odgovara imenu odredenog drveta. Nekada je ta abeceda izgledala ovako: BLNFS(H)DTCMGPRAOUEI. Danas je to ovako:
Iz navedenog proizlazi znanstvena opravdanost istraživanja vjerovanja o drveću. Kultna i religijska uloga drveća javila se u prethistoriji, a ona se očituje u jezičnom i značenjskom vidu. Sam pojam vjere i vjerovanja vezan je lingvistički uz nazive koji označuju drvo.
Drvo je tvar u pravom smislu te riječi. U Indiji je drvo simbol univerzalne supstancije, materia prima. U grčkoj riječ hyie, koja ima isti smisao kao i pramaterija, doslovno označuje drvo. U katoličkoj liturgiji drvo je često sinonim križa i stabla. Drvo krije nadljudsku mudrost i znanje (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 130). U svim keltskim jezicima postoji homonirnija naziva za znanje i naziva za drvo: irski fid; velški gwydd; bretonski gwez stablo i gouez, korijen od gouzout znati. U keltskoj mitologiji drveće je zauzimalo središnje mjesto (Gutdeutsch, 1997:39). Hramovi Kelta bili su sveti gajevi ili šume. U djelu De bello gallico Cezar izvještava o locus co1tSecratus, dakle o posvećenom mjestu. T o su bili sveti gajevi za koje se koristi i izras nemus, što znači gaj ili šuma. Nemeton je bilo mjesto dodira božanskog i ljudskog svijeta. U središtu druidskih obreda stajali su hrastovi na kojima su rasle imele. Hrast je druidima bio simbol znanja i moći, a ako je na njemu
Ailm
brijest
Beite
breza
Coli
lijeska
Dur Eagh
dub, hrast jasika
Fearn
joha
Gath
vrba, iva
Huath
trn
Togh
tisa
Luis
oskoruša
Muin Nuin
jasen
Oir
grmo liko
Peith Ruis
bor bazga
Suie Teine
vrba
Ur
vrijesak
loza drveće
žutih, žutilovka
(Crow, 1988: 77)
Broj suglasnika jednak je broju lunarni h mjeseci u jednoj godini. Ova abeceda je ujedno i sveti kalendar. U
sunčanoj
Vjerovanja o
30
drveću
u Hrvata ...
mjesecu hrasta pada ljetni solsticij, tako da su se ljetni krijesovi morali podlagati hrastovim drvetom (Gutdeutsch, 1997:40). U germanskoj mitologiji također postoji kozmičko drvo koje predstavlja jasen ili hrast. Ono stoji uspravno i povezuje tri svijeta: korijenje mu je u carstvu divova, podzemnih bogova ili u carstvu mrtvih. Deblo tog drveta prolazi kroz svijet ljudi, a krošnja mu je u nebu, gdje obitavaju bogovi. Taj mit o drvetu života nalazi se kod skandinavskih Germana u Prozi ili Mladoj Edi. Divovski jasen je smješten na vrhu planine, gdje se sastaju bogovi, a njegove grane dosežu iznad neba. Tri velika korijena tog drveta odlaze na tri strane: ~
prvi vodi u Nif1heim, pakao gdje živi vuk Fernis. Ispod tog korijena je izvor rijeke Hvergdmir, a u blizini živi i zmija Nidhug; ~ drugi korijen vodi u zemlju ledenih divova Jotunheim, čiji je glavni grad Utgard. Ispod ovog korijena nalazi se i bunar želja koji čuva div Mimir; ~ treći korijen, ispod kojeg je sveto vrelo Urd, koje posjećuju tri boginje sudbine, vodi u zemlju bogova.
Na granama drveta stoje četiri jelena i brste mladice te simboliziraju četiri vjetra ili elementa. Orao stoji na vrhu najviše grane, a između njegovih očiju je jastreb. Tu je i vjeverica koja ide dolje i gore po stablu prenoseći poruke koje izazivaju sukobe izmedu orla i zmije Nidhug, koja živi u korijenu drveta. To drvo se naziva Yggdrasil (Crow, 19R8). U grčkoj mitologiji javlja se drvo koje simbolizira središte svijeta ili axis muttdi. Ono je drvo vječnog života i mudrosti.U prahelenskom egejskom svijetu božica - majka Rhea uvijek je vezana uz kult drveća (Gutdeutsch, 1997: 37).
Općenita
vjerovanja o drveću
31
Velika je božica personifikacija nepresušnog izvora stvaranja, a drvo predstavlja svemir u stalnom obnavljanju. U klasičnoj grčkoj mitologiji pojedini bogovi povezuju sc s određenim drvećem, na primjer: Zeus - hrast, Posejdon - jasen, Apolon - lovor, Had - mirta, topola, Hera - kruška ili vrba i Atena - maslina (Gutdeutsch, 1997: 37). Grci su naročito štovali hrast i maslinu. Za Grke nije bilo korisnijeg ploda od masline i zbog toga je drvetu masline pripadao najviši položaj. Bila je posvećena Ateni, koja je prvo drvo masline posadila na Akropoli prilikom spora s Posejdonom za Atiku (Gutdeutsch, 1997: 38). Stari su Rimljani takoder štovali drveće, a naročito hrast. Sedam brežuljaka Rima bilo je, prema predaji, pokriveno hrastovim šumama. Te su šume bile posvećene Jupiteru. Vječnu vatru koja je gorjela u Rimu vestalke su ložile hrastovim drvetom. Vijenac od hrastova lišća koristio se kao znak pobjede. Stari Slaveni, kao pripadnici indoeuropske porodice naroda takoder su štovali drveće, premda su izvori o tome vrlo oskudni. Ruski lingvisti Ivanov i T oporov u klasifikaciji praslavenske mitologije ističu njen dualistički karakter. U toj mitologiji posebno naglašavaju ulogu slavenskog drveta života, u čijem su pojmu sintetizirani svi stupnjevi razvoja mitologije Slavena. U sveslavenskom pučkom svjetonazoru i vjerovanjima ulogu drveta života najčešće imaju: rajsko drvo, breza, javor, hrast, bor, oskoruša, jablan i lipa. U tri glavna dijela drveta žive razne životinje: na vrhu su ptice, sokol ili slavuj, a isto tako mjesec i sunce. U deblu drveta žive pčele, a u korijenu drveta, zmaj, zmija ili dabar. Uz pomoć trostruke strukture
32
V;erotJan;a o
drveću
u Hrvata ...
drveta izgrađena je i trojna vertikalna struktura ljudskog svijeta koja se očituje u nebeskom, zemaljskom i podzemnom carstvu. Prve povijesne zabilješke o vjeri i vjerovanjima starih Slavena donio je Prokopije (oko 552 god.), ali on u njima ne spominje izričito bilo kakav kult stabala ili demona koji žive u šumi ili u stablu. Potvrdu za štovanje drveća za južne Slavene u Makedoniji nalazimo kasnije u Životu sv. Nauma Ohridskog s početka 10. stoljeća, gdje se s obzirom na to pitanje o njima kaže: i pače panon nerazumjejšaja, kamenima i dreviam v;erušče.
Isto se tako o ruskim Poljanima priča u Novgorodskom ljetopisu (854 god.), o njihovu vjerskom životu prije nego što su primili kršćanstvo: b;ahu že pogan;e, žrušče ozerom i klad;azem iroščeniem, ;akože pročii pogani, navedeno prema Bulatu (1932: 2). Za sjeverozapadne Slavene kroničar Helmold (oko 1170. god.) spominje da su uz jednoga glavnog boga imali i druga božanstva, od kojih su neka bila vezana uz drveće. Helmold spominje da su se Slaveni, bez obzira na prihvaćanje kršćan stva, običavali zaklinjati drveću, izvorima i kamenju. U te njihove svete gajeve bio je kršćanima zabranjen pristup, jer bi tako oskvrnuli sveta mjesta. Kaže da su imali svete dubove posvećene bogu Provenu, čije se ime dovodi u vezu s Perunom, što nije znanstveno dokazano. Oko njih su bili drveni plotovi s dvojim vratima. Tu su se prinosile žrtve i obavljali obredi. Unutar tog svetog mjesta smjeli su samo svećenici, oni koji su htjeli prinositi žrtve te oni koji su bježali da se spase i nađu utočište (Bulat, 1932: 3). Kršćanski svećenici su se, razumljivo, opirali ostacima poganskih običaja pa postoji puno zabilježaka koje govore o
Općenita
vjerovanja o
dn/eću
33
zabrani obožavanja drveća, ali na taj način upravo svjedoče o običajima i vjerovanjima kojima se bavi ova radnja. Tako je vrlo zanimljiva zapovijed opata Regina iz 10. st., koja se odnosi na Slavene koji su živjeli u gornjim njemačko baltičkim krajevima: Svim silama imaju se truditi biskupi i njihovi pomoćnici, svećenici, da iz korijena u1zište i sažegu demonima posvećeno drveće koje prosti svijet štuje i drži u toliko; časti da se ne usuđuje ni jedne granice ili mladice s niih otsjeći (Bulat, 1932: 2). I u kršćanskoj mitologiji drveće ima bitnu ulogu. Već je spomenuto drvo spoznaje ili drvo života koje raste u vrtu Eden, te da su zbog uzimanja ploda s tog drveta Adam i Eva bili prognani iz raja. Prema legendi koja je oslikana na oltaru crkve u Laidenu u Nizozemskoj, kada su Adam i Eva bili protjerani iz raja poveli su do vrata njihova trećeg sina, Seta, da bi dobio tri sjemena drveta života. Iz tog sjemenja izraslo je drveće, koje je prema legendama upotrebljavana kao: drvo za Mojsijev štap, grana koja je zasladila vode Maruha, drvo koje je služilo za konstrukciju Salomonova hrama, drvo za klupu na kojoj su sjedile Sibile kada su prorekle dolazak Krista i drvo od kojeg je napravljen križ na kojem je Krist raspet (Crow, 1988: 72). U općenita vjerovanja i postupke s drvećem spada i običaj da se prijeti nekoj voćki ako ne bude rodila. Taj je
običaj
poznat na slavenskim prostorima. U mjestu
Čubra (gt 423), u Srbiji, na Badnji dan domaćin kuće odlazi u voćnjak
do stabla jabuke ili šljive i sa sobom nosi komadić upaljenog drveta koji je uzeo s panja badnjaka, koji taj dan gori na ognjištu. T ada se obraća voćki kao živom biću riječima: Rodi ili ću da te zapalim.
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
34
T emu da se nekoj voćki prijeti kako bi bolje rodila obradio je Belaj (1994: 336-344) i došao do sljedećih spoznaja. Taj običaj poznat je u svim dijelovima Hrvatske, poznaju ga i Muslimani u Bosni, Crnogorci, a znaju za njega i pripadnici manjina: Mađari u Prekmurju i Slavoniji, Vlasi u Makedoniji i Srbiji, Slovaci u Bačkoj, Albanci na Kosovu i Makedoniji te Srbi i Makedonci. Običaj je vezan uz Uskrs, Božić, Poklade, ali i uz neke druge dane u godini. Običaj je općeslavenski i praslavenski koji je južnim Slavenima bio poznat prije iseljavanja iz pradomovine i svakako u doba poganstva. Budući da ga poznaju i drugi Indoeuropljani, a i neki neindoeuropski narodi, Belaj drži da je to prastara biljogojska tradicija kojoj se ne zna podrijetlo. Evo još nekoliko primjera
sličnih običaja
i vjerovanja o
drveću.
Na fašničku, mišju subotu u Samoboru, žena koja je mijesila kolač potenak, koji mora biti ravan da bi travnjaci bili ravni, bez krtičnjaka, još brašnjavim rukama ide od voćke do voćke i gladi je da bi dobro rodila. dar
Isto to rade žene u Moravskoj, samo što još uvečer gospoposipa voćke slamom (Bulat, 1932: 12).
kuće
U Otoku, u Slavoniji, seljaci na Veliki petak prodrmaju voćke da bi bolje rodile. Zabilježen je i običaj u okolici Ćus
tendila, u Egejskoj Makedoniji, da se voćke ujutro posipaju slamom na kojoj su ukućani spavali, također zbog boljeg roda (Bulat, 1932: 12). Zanimljiv je i slučaj čudotvornog oraha blizu Gorice u Friulima, koji se, po kazivanju, zazeleni svakog sv. Ivana, te da sluša papu pa se ravna po katoličkom kalendaru, a prije je slijedio stari kalendar (Bulat, 1932: 3).
Općenita
vjerovanja o drveću
Običaj
35
vezan uz plodnost zapisan je u selu Cvetke (lP 231) u Srbiji, gdje se žena nerotkinja mora provući kroz rupu u šupljem drvetu ili ispod luka koji čine dva drveta opletena jedno o drugo da bi nakon toga mogla roditi. U Hrvatskoj, u selu Glogovo (Hf 224) gdje žive Srbi, pravoslavci, postoji vjerovanje da na nekom drvetu obitava zmaj koji promatra svijet i "sve vidi što ko radi" (Čajkanović, 1973:3).
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća
-............ *21 •• .,2'....'" Opis karata Na temelju odgovora iz teme broj 146. izrađeno je pet etnoloških karata koje pokazuju prostorno raširenje vjerovanja o drveću. Na karti br. 1 prikazana je rasprostranjenost vjerovanja o tome koje se drveće smatra sretnim, svetim i koje se naročito poštuje. Tipologija je uređena tako da su u okomitom stupcu navedene vrste drveća, a desno su napravljena četiri podjeljka koji govore o razlogu zbog kojeg se neko drvo smatra sretnim i svetim. Na prvom mjestu nalazi se hrast, dub koji se na karti javlja u 370 lokaliteta. Ako su odgovori na postavljeno pitanje u upitniku bili općeniti bez navođenja razloga zašto je hrast sretno drvo, tada se na karti nalazi prazan krug. Tih je znakova na karti 164. Ako se u odgovorima spominje da hrast raste na sredini sela ili kraj bogomolje, onda je znak pun i takvih je lokaliteta zabilježeno 88. Kada se spominje da se na hrastu skupljaju vile, onda je znaku dodan križić i njih na karti ima 2S. Ako se za hrast kaže da je zapis, onda je kružnica napravljena masnije. Njih ima na karti 107 i to uglavnom u
38
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
Srbiji. Treba naglasiti da dodatna svojstva izražena u tipologiji pojedinih drveća ne isključuju ono prvo, već, dapače, naglašavaju razlog zbog kojega se smatra da je neko drvo sretno ili sveto. Sam odgovor da sc neko drvo smatra sretnim ili svetim, bez navođenja razloga, nema veliku etnološku vrijednost. Drveća su u tipologiji poredana od broja 1 do 38 prema učestalosti javljanja u upitni cama, tj. na pojedinim kartama. Iz tog poretka na karti br. 1 može se odmah uočiti zastupljenost i očuvanost vjerovanja o pojedinim vrstama, a time i o ulozi i starosti pojedinih pojava. U etnologiji se drži da pojava koja ima veću zastupljenost i veću učestalost javljanja nagovještava mogućnost veće starine (Boaz 1982: 189). Nakon hrasta slijedi tisa s 310 pojavljivanja, lipa sa 153, maslina 68, javor 58, lijeska 50, vrba 29, cer 24, brijest 19, bor 16, jela 14, jabuka 13, breza 12, murva 10, drijen 9, jablan 9, kruška 7, orah 7, bazga 7, jasen 5 itd., do toga da sc neko drveće javlja u samo jednom slučaju. U panonskom dijelu Hrvatske sretnim i svetim smatra sc hrast jer se na njemu skupljaju vile. U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, isto kao i u Sloveniji, sretnom se smatra lipa. U priobalju i Dalmaciji poštuje se maslina, a u Istri je sveta ladonja ili košćel. Središnji dio Balkana svetom smatra tisu, a ona se poštuje i u Hrvata i Srba u Lici. Srbi u Srbiji i Makedonci naročito svetim smatraju hrast dok se druge vrste drveća javljaju vrlo rijetko. Crnogorci sretnom smatraju tisu i lijesku. Budući da tisa zauzima središnje mjesto u vjerovanjma stanovnika BiH i Crne Gore, može se pretpostaviti da ta vjerovanja imaju drugačije ishodište od onih koje imaju ostali južni Slaveni. Postoje dvije mogućnosti tumačenja tih pojava. Prva je pretpostavka da je štovanje tise balkanski relikt koji se sačuvao i nakon dolaska Slavena na ove prostore, a druga da
Vjerovanja o pojedinim vrstama
drveća
39
se ti južni Slaveni razlikuju po podrijetlu od ostalih koji ih okružuju. Na karti 2 prikazana je rasprostranjenost vjerovanja o tome u koje drveće rado udara grom. Na prvom je mjestu hrast sa zabilježenih 211 lokaliteta, a dalje slijede orah 42, topola 23, vrba 23, cer 20, jablan 20, bor 19, lipa 18, jela 16, staro, šuplje, suho, visoko, usamljeno 16, bukva 12, trešnja 12 itd. Prema vjerovanjima Hrvata i ostalih južnih Slavena, hrast je drvo u koje najradije udara grom, a to vjerovanje zabilježeno je u 211 lokaliteta. Svako udaranje groma u odredeno drvo doživljava se kao kazna ili nesreća. Hrast je Hrvatima i ostalim južnim Slavenima izuzetno sretno i sveto drvo, ali budući da u njega najradije udara grom smatraju ga i nesretnim drvetom. Ovisno o tome s kojega se aspekta gleda na određenu vrstu drveta to drvo dobiva i različita obilježja. Na drugom mjestu prema učestalosti javljanja vjerovanja u koje drveće rado udara grom nalazi se orah. Da u orah rado udara grom, vjeruju Hrvati u Dalmaciji i Hercegovini i ta vjerovanja predstavljaju jedan od razloga zašto se orah tamo smatra nesretnim drvetom. Orah se također javlja u vjerovanjima kod Makedonaca u Makedoniji. Uz hrast, u središnjoj Bosni Hrvati, Srbi i Bošnjaci vjeruju da grom rado udara u trešnju. T a su vjerovanja izolirana samo na središnji dio Bosne i pokazuju da pripadaju zasebnom izvoru čije korijene treba tražiti u vjerovanjima starobalkanskog stanovništva. Hrvati u Lici vjeruju da grom rado udara u staro, šuplje, suho, usamljeno i visoko drvo. U središnjoj Srbiji vjeruju da grom najradije udara u krušku.
40
Vjerovanja o
dnJeću
u Hrvata ...
Etnološki je vrlo interesantno da u slovenskom dijelu Istre i na jugu Makedonije vjeruju da grom rado udara u topolu. Slično je i s vrbom, za koju u istočnoj i južnoj Makedoniji i u Istri vjeruju da u nju rado udara grom. Vjerovanja o vrbi su izrazito stara i spadaju u prasIavensku mitologiju, o čemu će se raspravljati u narednim poglavljima. Vjerovanja da grom rado udara u vrbu zastupljena su još kod Hrvata u Slavoniji i Posavini. Također su zabilježena kod stanovništva u BiH: uz obalu Drine i u zapadnoj Bosni. U istočnoj Bosni vjeruju da grom rado udara ujasiku. U Vojvodini vjeruju da grom rado udara u murvu, a u istočnoj Srbiji u smreku. Bor, jela i smreka, kao drveće u koje rado udara grom javljaju sc u Srbiji i BiH. Hrvati u Ravnim kotarima i Hrvatskom primorju vjeruju da grom najradije udara u jablan. Karta broj 3 prikazuje vjerovanja o tome u koje drveće ne udara grom i na prvom mjestu je lijeska koja se javlja u 69 mjesta, a slijede je vrba na 21 lokalitetu, lipa 20, bukva 18, grab 17, orah 11, hrast 11, topola 9, breza 9, maslina 9 itd. Prema brojčanim pokazateljima lijeska se najčešće spominje kao drvo u koje ne udara grom. Zbog toga se ona u narodnim vjerovanjima drži za izuzetno sretno drvo. Vjerovanja da u tijesku ne udara grom javljaju se na cjelovitom području kod Srba i Bošnjaka s obje strane Drine, tj. u BiH i u Srbiji. Budući da ta vjerovanja tvore jednu cjelinu u središnjem dijelu Balkana, a nema ih zabilježenih drugdje kod ostalih južnih Slavena, mogu se pretpostaviti dvije mogućnosti.
"",,,,u;m,,,
vrstama
drveća
41
Prva je da su ta vjerovanja naslijeđena od domorodačkog stanovništva koje je tu živjelo prije dolaska južnih Slavena. U tom bi slučaju predstavljala starobalkanski prežitak. Druga je da su došla s turskom invazijom iz Male Azije, jer je poznato da je lijeska kod Turaka vrlo cijenjen plod i raste u cijelom obalnom području Crnoga mora. U Sloveniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj vjeruju da je grab ono drvo u koje ne udara grom. Hrvati u Primorju vjeruju da grom ne udara u lipu pa se ona i zbog toga smatra sretnim drvetom. U Dalmaciji i Istri vjeruju da grom ne udara u maslinu. U Lici, Slavoniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj Hrvati vjeruju da grom ne udara u bukvu pa se ona smatra sretnim drvetom. U Slavoniji takoder postoje vjerovanja da grom ne udara u vrbu. U Lici vjeruju da grom ne udara
II
jelu i bor.
U središnjoj i istočnoj Srbiji, isto kao u Hrvatskom primorju, vjeruju da grom ne udara LJ lipu pa se lipa smatra sretnim drvetom. Karta broj 4 prikazuje rasprostranjenost vjerovanja o nesretnom drveću s tim da se o orahu bilježi daleko najviše podataka, kao o nesretnom drvehl, čak 433 javljanja, i to kod svih ju7.nih Slavena, a naročito II Bosni i Makedoniji. Iza oraha na drugom je mjestu jasika 38, topola 18, bazga 18, brekinja 6, bagrem 6, glog 4, breza 8, olcandar 2, pucalina 1 te na kraju jalovo, zimzeleno i u koje udara grom s 3 javljanja. U Hrvata kao nesretno drveće javlja se još topola, vrba, bagrem, glog, bazga, jalovo i ono drveće u koje, prema vjerovanjima, rado udara grom.
42
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
Neko se drveće nalazi na karti 1 kao sretno, ali i na karti 4 kao nesretno, npr. hrast. Razlog treba tražiti u tome što drveće može dobivati različite atribute ovisno o tome kojem atributu kazivač daje prednost. Drveću se u pojedinim etničkim i društvenim zajednicama pridaju i određena svojstva. Prema tim vjerovanjima možemo rekonstruirati progovara li iz kazivača kršćanski svjetonazor ili onaj stariji pretkršćanski. Npr., hrast se smatra svetim drvetom, dakle sretnim, ali budući da u njega često udara grom, kojega se ljudi boje, on je ujedno i nesretno drvo. Na karti broj 5 predočena je vjerska i narodnosna struktura nositelja tih vjerovanja u mjestima gdje su obavljana terenska ispitivanja od 1960-ih do kraja I980-ih.
Vjerovanja o pojedinim vrstama
Statističke
drveća
43
i pregledne tablice o vjerovanjima
Obradbom podataka koji su uneseni u etnološke karte napravljena je statistička tablica iz koje se vidi brojčana zastupljenost i vrsta vjerovanja vezana uz pojedine vrste drveća. Na temelju tih podataka, iz kojih je vidljiva učestalost javljanja pojedinih vjerovanja, napravljena je pregledna tablica drveća prema atributima tih vjerovanja. Drveće
je tako svrstano u pet skupina: sretno drveće, u koje rado udara grom, drveće u koje ne udara grom, nesretno drveće i drveće koje se sadi na grob. drveće
Unutar svake skupine drveće je poredano prema kriteriju učestalosti javljanja, a u Preglednoj tablici masno su otisnute one vrste drveća kojima je to primarno značenje. U prvoj, najvećoj skupini, nalazi se sretno drveće. Odgovori iz upitnica ponekad nisu precizni, već se kaže da se neko drveće smatra općenito sretnim. Uz takve postoje i odgovori u kojima se naglašava da je neko drvo sretno zato što raste pokraj bogomolje ili u sredini sela ili na seoskom trgu. Na takvom se drvetu skupljaju vile. Na kraju, sretno je drvo ono koje nosi zapis, molitvu ili križ. Kao što je iz tablica vidljivo, neko se drveće javlja više puta jer su uz njega vezana različita vjerovanja. T akvo drveće, kao što su hrast, vrba i breza, zauzelo je svoja mjesta u podjeli građe prema, iz upitniea, dobivenoj atribuciji. Kako su se ta vjerovanja nataložila uz te vrste drveća, objašnjeno je u interpretaciji grade.
Statistička
..t. ..t.
tablica građe o vjerovanjima U koje
tadeJ uda(a grom Općenito
Skuplj~u
srerno
sc vile
Br.
Vrsta drveća
l.
Hrast. dub
164
2.
Tisa
310
88
25
Zapis
Ukupno
107
370
Qkoje Nesretno neud;ira drveće grom
211
II
21
18
20
3
sadhe nasrob
310 42
153
2
3.
Lipa
104
4.
Maslina
68
68 3
5
9
5.
Javor
57
58
6.
Lijeska
50
50
3
69
7.
Vrha, rakita
25
29
23
21
66
8.
Cer
22
24
20
4
4
9.
Brijest
16
19
3
10.
Bor
16
16
19
J
2
26
JI.
Jela
14
14
16
8
3
11
3
7
8
3
3
2
f
2
7
.2! ;,'
.$ <\
3
2 3
12.
Jabuka
13
13
Ll.
Breza
JI
12
4
10
6
14.
Dud, murva
7
15.
Drijen
9
2
9
16.
Jahlan
16
16
20
17.
Kruška
5
2
7
6
7
42
3
7
9
Orah
5 4
20.
Jasen
4
5
4
21.
Smreka
5
5
10
2
22.
Topola, plep
5
S
23
9
4
4
5ipak
4
4
25.
Grab
3
3
26.
.Jasika, trepetljika
3
3
24.
Košćcl,
ladonja
11
2
3
3
3
29.
Čempres
2
2
2
2
3
11
12
18
3
2
32.
Bagrem, akacija
2
o
"8 ~ ;:: ~.
~ ~
;,
18
~
~'
17 7
3
10
~t;
~
Omorika
Bukva
6
5
Smrdljika
30.
433
3
27.
31.
~
li: li:
~
18
28.
Kesten
O
2
Bazga, zova
~ ;::
1:;' ~
4
18.
23.
22
3
19.
2
a
38
5
34
6
6 ..t. ....
46
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
"'I
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća
47
Pregledna tablica građe o vjerovanjima
or,
N
N
'" SRETNO DRVEĆE t.
N
\l:)
~
~
N
"'"
'"
'
"..,
Hrast 2. Tisa 3. Lipa 4. Maslina
5. Javor 6. ('..er 7. Brijest
....
N
\o
N
1.
.....
....
..... ......
Hrast 2. Trešnja 3. Smreka 4. Kruška
....
5. Ariš 6. Oskoruša
8. 9. 10. 11. 12.
Bor Jablan
Jela Jabuka Breza 13. Bukva 14. Murva
LS. Drijen 16. Košće1 17. Šipak 18. Grab 19. Omorika 20. Jasen 21. Smrdljika
22. Kesten 23. Klen 24. Zelenika 25. Platana 26. Klokočika 17. Božikovina
DRVEĆE U KOJE RADO UDARA GROM 7. Orah 13. Jela Staro, šuplje, 8. Topola 14. Bukva 18. suho, visoko, usamljeno 9. Vrba 15. Jasika 10. Cer 11. Lipa 12. Bor
16. Murva 17. Kesten
DRVEĆE U KOJE NE UDARA GROM 1. Lijeska 2. Joha 3. Vrba 4. Lipa
6. Grab 7. Topola 8. Maslina 9. Brel.a
5. Bukva NESRETNO DRVEĆE 1.
2. Vrba 3. Jasika
..... ..... .....
'" '" ,9., ~ :>
".J o ,; -'" o o ...... Q
..c
..,; .t
'" '"
.'"
c::
:2
4. Topola o ..c o c
o E c ... o .... .s: b(j c c OIl "'"vlU 'i:: .; E N
v '" 'i:: c'" .." " t; OI u ot f;::l ,~ .", c OJ ,v; -'" ::l o ~o o' OJ::l () '2 " ...... ~ ~ 'V> '" as ~ (5 o.; -, 't: O 15 0-'" .... o o 'O' o:: « \'Il v> -'" N v1 ";:: -, ;:l ,~
~~
('Il
C
....
('Il
'2
'lJ
::l
vi ; :
<"'.
",e
'"
r..:
"..,
OO
<'1
1)
=
"
v)
Orah
.
'"
a:, ci ....: N ,.,; .t V '" "'" v '
"'"
.r,
",e
"'"
'
r..: '
OO
'
a:, ci
'
.'"
5 . Bazga 1. Ćempres 2. Šljiva 3. Jorgovan 4. Jasmin S . Jela
6. Brekinja 7. Bagrem
8. Glog, trnje 9. Breza
11. Pucalina 12. Jalovo, zimzeleno u koje udara grom
10. Oleander
DRVEĆE KOJE SE SADI NA GROB 6. Jablan ll. Trešnja 7, Orah 12. Breza 8. Bagrem 9. Lipa 10. Bor
13. Vrba
16. Maslina 17. Hrast 18. Omorika
14. Kruška IS, Murva
19. Loza 20 . Breskva
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
48
Interpretacija grade o vjerovanjima o pojedinim vrstama drveća Sretno
drveće
Sretnim drvećem u Hrvata i ostalih Slavena smatraju se ove vrste drveća: hrast, tisa, lipa, maslina, javor, cer, brijest, bor, jablan, jela, jabuka, breza, bukva, murva, drijen, ladonja, šipak, grab, omorika, jasen i božikovina. '19- Hrast (Quercus robur L), dub, lužnjak listopadno je drvo
rasprostranjeno u Europi i Maloj Aziji. Raste na vlažnim zemljištima, dok hrast kitnjak (Q. petraea Lieblein) raste na brdskom, suhom i kiselom zemljištu. (Šilić, 1983: 4h-47) Kod većine Indoeuropljana hrast ili dub zauzima središnje mjesto u vjerovanjima. On predstavlja drvo života i os svijeta. U hrvatskom jeziku i govoru postoje dva naziva za isto drvo i oba su vrlo stara, a to su dub i hrast. Na cijelom hrvatskom području javljaju se toponimi u obje varijante, s tim da se u dinarskim predjelima više sačuvao oblik dub, a u panonskom hrast. T oj pojavi do danas je teško naći zadovoljavajuće tumačenje, osim ako se u obzir ne uzme da je imc dub bilo tabuirano. Zbog svoje kompleksne uloge u mitološkim predodžbama i vjerovanjima na širokom prostoru Starog svijeta kod raznih indoeuropskih naroda, dub je često tabuiran putem zamjene imena nekom drugom riječju s nejasnom etimologijom (raMKpemll13e. MBaHoB. 1984: 618). Budući
da se značenje osnove dub javlja u jezicima dvaju različitih starih areala: na jednoj strani keltskom, a na drugoj starogrčkom, makedonskom i albanskom, daje nam temelje za zaključak da je ta osnova zajednička svim Indoeurop-
Vjerovanja o
vrstama
drveća
49
ljanima. Uz to primarno značenje riječi drvo (dub) pojavljuje sc i u značenju tvrdo, snažno, krepko, jako, što proizlazi iz osobina drveta duba ili hrasta. U germanskim jezicima imc za hrast izvodi se iz osnove *aik'-: staro silan dski
cik (dub, korablja)
engleski
oak (dub)
starovisokonjcmački
cih (dub);
njemački
Eiche (dub)
(ra~H.:pe:HI,l:le. ~1Ball()B.
1984: 618)
Lingvisti nisu jedinstveni u tumačenju postanja slavenskog naziva hrast. Izvjesno je tek da je naziv samo slavenski. Objašnjava sc ol1omatopejski od češkog glagola chrasteti, hrvatskog hrustiti, što znači šumiti (Skok, 1971, I: 68S). Medutim, vjerojatnije je da se radi o zabrani izgovaranja svetog imena dub, pa je ono zamijenjeno oblikom hrast. Oblik dub javlja se u: slovenskom
dob,
ruskom
;IYbO
češkom
dub
poljskom
dab
bugarskom
dbb
lužičkom
dub
hrvatskom
dub (Šulek, 1879: 76)
Oblik hrast javlja se u: crkvcnoslavcnskom
xpaCTb
ruskom
BpaCTlIC
češkom
ch rast
hrvatskom
hrast
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
50
Uz naziv hrast Šulek (1879: 110) spominje još pedesetak hrvatskih dijalektalni h naziva zabilježenih u narodu za suvrstice istog drveta, a neki od tih naziva su: adraš, bjel, blagun, brdnjak, crni ka, česvina, črepinjek, drobljak, dub, dubac, gnjclec, golubnjak, gorun, graden, sitna granica, sladka granica, granik, crni hrast, lužni hrast, kakrik, kestenjar , kitnjak, kočur, ložec, lužnik, lužnjak, ljutik, magaričar, medunac, rošnjak, sladun, srž, svida i tonac. Dub je riječ sveslavenska, praslavenska i možda baltoslavenska (staropruski dumpbis "Gerberlohe") i prvobitno značenje bilo joj je "drvo uopće". Nema je u litavskom i 10tiškom kao ni u drugim indoeuropskim jezicima, dakle specifično je slavenska. Tumači se iz raznih indoeuropskih jezičnih elemenata. Po nekim tumačenjima indoeuropski oblik bio bi korijen dheu- raširen s bh- (galski dubrum, gotski dumbs "stumm", starovisokonjemački tumb, danas dumm). Prema ovom tumačenju, drvo je nazvano po boji kore kao latinski robur. Označava vrst hrasta, drvo uopće, ali i ladu (drijevo, ruski dub na Azovskom moru). Veoma je raširen toponim, sam i s pridjevima. Nema jasno utvrdene indoeuropske etimologije od dub i dubrava. Po Macheku, riječ jc prcdindoeuropska (Skok, 1971, I: 449). Latinski naziv za hrast, dub je quercus koji dolazi od indocuropske osnove "p[hlerk[hlou_. Ta indoeuropska osnova označuje osim hrasta i goru ili mjesto u gori. Evo nekoliko primjera iz indoeuropskih jezika:
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća
staroislandski
fjQr (drvo), FjQrgyn (mati boga groma Tora)
staroindijski
parkati (svcto smokvino drvo)
srednjopandžabski
pargai (bmeni dub, Qucrcus robur)
51
Iz takve široke rasprostranjenosti te osnove proizlazi da je ona stara općeindoeuropska praforma. Semantika te riječi zorno upućuje na vezu drveta s gorskim svijetom, a naročito je to vidljivo u staroeuropskim nazivima za planinska područja obrasla šumom. Vidljivo je to u nazivima za goru: gotski - fairguni istarovisokonjemački Fergunna. S riječju "p[hJerk[hJou_ povezani su slični oblici sa značenjem riječi gora, stijena, što je u staroindijskom parvata a tl hetitskom - peru (f'af,n:pCJHtD:~C. HBanoB. 1984: 614). U različitim indoeuropskim jezicima razvila su se dva vida iste osnove: "p[h\erk1h\"u- i "plhleru-, koja su u etimologijskoj vezi s nazivima za boga groma ili gromovnika, za drvo, dub i za stijenu. Od prve osnove *p[h]erk[h]ou_ nastao je u litavskom naziv za boga groma Perkunas, latvijski Perku n s, pruski percunis (grom). U litavskom se javlja j sintagma Perknno aužuolas i znači dub boga groma. Primjer za riječ gora vidi se takoder tl litavskom Perkunkalnis, što označava goru na kojoj obitava Perun. U sraroindijskom bog groma i kiše je Parjanya. Od osnove "p[h 1eru _ nastao je općeslavenski naziv za boga gromovnika Perunu koji II nekim slavenskim jezicima izgleda ovako:
keltski
Hercynia silva (šuma Hercynia)
grčki
EPXm:; (hrastova šuma)
staroengleski
fingen (gorsb šuma)
ukrajinski
ncpyH (grom)
langobardski
fercha (vrst hrasta)
bjeloruski
nnpyll (grom)
starovisokonjemački
fcrgunna (srednjoeuropske planine)
češki
perun (grom)
Vjerovanja o
52 poljski starortlski
drveću
u Hrvata ...
piorun (grom) Ilcp'yHoBb J.V6h (Perunovo drvo koje stoji na gori)
U drugim indoeuropskim jezicima od te osnove nastalo le: albanski hetitski
Peren - di (bog, nebo) perunaš (stijena) i Peruaš (ime starohetitskog boga)
Značenja koja proizlaze iz ove osnove: bog gromovnik, stijena, gora, dub, munja, lako mogu objasniti svjetonazor starih Indoeuropljana i Slavena. Prirodni okoliš i elementarne sile stvorile su predožbu o vrhovnom božanstvu koje živi na vrhu planinc (raMh:pCmUt:H~. !;InaJIon. 19R4: 615).
Hrast je u mnogim predajama sveto stablo kojemu su dane povlastice vrhovnog nebeskog božanstva, zbog toga što privlači gromove i simbolizira uzvišenost. Hrast je simbol snage, što se na latinskom iskazuje istom riječju rovur, a koja simbolizira jednako moralnu i fizičku snagu. Hrast predočuje stablo ili os svijeta (Axis mundi) u Kelta, Grka i sibirskih Jakuta (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 197). Davno prije pojave kršćanstva hrast je štovan kao sveto drvo. Poznato je da su ga štovali keltski Druidi. Kao i mnoga druga vjerovanja tako su i poseban odnos prema hrastu kršćani unijeli u svoje vjerovanje te je tako hrast postao slikom Krista ili Djevice Marije. Vjeruje se da je Kristov križ načinjen od hrastovine. Postoje i vjerovanja da je načinjen od crnike ili jasike. Zbog svoje trajnosti i čvrstoće označuje jakost vjere i kreposti tc ustrajnost kršćanina u životnim tegobama (Badurina i dr., 1979: 256). U Europi su se do četvrtog tisućljeća pr. Kr. cijelim kOl1tinentom prostirale velike hrastove šume, čija su stabla do-
Vjeroz,·anja o pojedinim vrstama
drveća
53
sezala orijaške razmjere. Kasnije, udjel hrasta u tim šumama opada i on ustupa mjesto drugim vrstama drveća kao što su breza i crnogorični bor. Oko godine 400 pr. Kr. hrast gubi svoju kultnu ulogu, najviše u sjevernim dijelovima Europe, a njegovo mjesto u ritualima i štovanju zauzima bor (l 'aMh:peJH1Jne. ~hmHoB. 1984: 616). Kod starih Indoeuropljana uz hrast je bilo vezano mnogo mitoloških i ritualnih predodžbi, ali uz to on je imao i veliku gospodarsku ulogu. Od njegova drveta izradivala su se oruđa i oružja, a hrastove šume bile su idealne za uzgoj svinja. Zir, plod hrasta, bio je vrlo važan za prehranu životinja (svinja), ali i ljudi. Općeindoeuropska osnova za riječ žir u raznim indoeuropskim jezicima je "k"'elH. Nazivi tako jesu: armenski
kalin (žir)
grčki
~aJ_(xycrs (označuje, kod Homera, hranu svinjama u planinskim predjelima)
latinski litavski latvijski
glans (žir)
ruski
gyle (žir) iiic (žir) gile (žir) iKe.,'y Jb (žir)
hrvatski
žir
pruski
No važnije od toga bilo je to da je hrast zauzimao važno, ako ne i najvažnije mjesto u vjerovanjima ljudi II staroj Europi. Vrhovni bog bio je bog hrasta, neba, kiše i grmljavine i štovan je pod različitim imenima. No, otkuda toliko različi tih osobina sjedinjenih u jednom bogu? Između neba, kiše i grmljavine lako se uspostavi veza, ali otkuda hrast među njima? Vjerojatno je jedan od ovih elemenata bio nukleus oko kojega su pridodani ostali, ali koji je to bio? Ako je hrast bio prvi, kako su pridodani ostali? Ili ako je jedan od celestialnih
54
Vjerovanja o
drveću
u Hrvata ...
atributa bio prvi, zašto je dodan još i hrast? Kakav je to most koji postoji između njih? To su pitanja koja si postavlja Frazer i pretpostavlja da je bog hrast ipak bio primaran, a nebeski bog sekundaran i podložan devijacijama (time ponajprije misli na rimskog boga Jupitera, a preko njega i na sve ostale poganske bogove) (Frazer, 1926, II: 349-356). Frazer, govoreći o bogu hrasta i bogu drveta, pokušava uspostaviti vezu između štovanja samog drveta i boga drveta. Hrastovina je u svakodnevnom životu služila za potpalu, za gradnju čamaca, kuća, putova itd. Pretpostavka je da su samo neka stabla uživala pridjev sveti, čiji se duh vrijeđa i ranjava prilikom rušenja, dok su druga ipak bila obična stabla. Kraljevi u Grčkoj, kao i u Irskoj, personificirali su svoje bogove imitirajući ih ili uzimajući njihova svojstva da bi zadovoljili svoj narod ili zastrašili neprijatelje (Frazer, 1926, II:.361). Najpoznatije svetište hrasta u Grčkoj bilo je Dodona. U mitologiji postoji priča o Zeusu i Heri koja je izvor za svetkovine koje su se odvijale u Bcociji. Mala Daedala slavila se svakih par godina. Nekoliko ljudi otišlo bi u staru hrastovu šumu i kuhano meso stavili bi na zemlju te gledali ptice koje ga oblijeću. Kada gavran uzme komad mesa i odleti, slijede ga te hrast na koji sleti posjeku. Od stabla načine kip mlade djevojke, posade je na volovska kola i posjednu pokraj nje pravu mladu. Kola odvezu do obalt: rijeke Asopus i vrate se nazad gdje ih čeka gomila koja svira i pjeva. Velika Daedala slavila sc svakih šezdeset godina, a ljudi bi čuvali kipove do tog praznika. Skupe ih ukupno četrnaest. Tada ih u procesiji odnesu na rijeku, a poslije na brdo Cithareon. Tamo naprave oltar na kojem žrtvuju životinje te sve skupa spale. Prema priči, Zeus je, da bi zbunio i uplašio Heru s kojom se posvadao, razglasio da sc ženi nimfom Palateom, kćerkom rijeke Asopus. On je takoder odrezao stablo i stavio ga na
grčkoj
V;erovan;a o po;edinim vrstama drveća
55
kola, a Hera je doletjela da to spriječi. KasniJe, kada je uočila prijevaru, smijala sc (Frazer, 1926, II: 140). Rimski zapisivač piše da su u davna vremena plemenite žene išle raspletene kose, bosih nogu i čistoga srca moliti Jupitera za kišu i uvijek su sc vraćale pokisle do kože. Jupiter je tada sazivao oblake koji ispuštaju kišu i vraćao nazad čisto talijansko nebo. Zbog toga jc on štovan i kao Seren (čisti, bistri), a ljudi su ga zvali i Plodonosni (Frazer, 1926, 11:362). Rim su osnovali stanovnici iz Alba longe. Ako su rimski kraljevi bili utjelovljenje boga Jupitera, dakle boga neba, grmljavine i hrasta, vjerojatno su to donijeli osnivači iz Alba longe. Dinastija Alba Longe bila je Silvi i, što znači drvo ili šuma. Vergilije ih sve prikazuje okrunjene hrastovim lišćem. Silvius, prvi kralj dinastije Alba Longa dobio je ime po tome što je pronađen ili se rodio u šumi. Natjecao sc za kraljevstvo sa svojim rivalom Julusem (Malim Jupiterom). Kada je narod podržao SilvilIsa, Julus, tada postaje duhovni vladar, prvi do kralja. Kasnije takvu hijerarhiju preuzimaju Rimljani. Loza Julija obožavala je Vejovisa (Malog Jupitera). Po legendi, kralj Silvii, po rimskim analima Romul, Rem ili Amulius Silvius, htio jc biti kao Jupiter ili veći. Načinio je sprave koje su proizvodile gromove i munje. U vrijeme žetvi, za najvećih grmljavina, naredio je vojsci da lupaju mačevima po štitovima i zagluše grmljavinu. Tijekom jedne oluje njegovu kuću, njega i ukućane pogodio je grom, a dvorac je nestao u bujici odnosno jezeru koje je nastalo poplavom. Eneja je takoder nestao u oluji i kasnije je obožavan kao Jupiter JUdiges. Također po predaji, Romul je 7. srpnja pregledavao vojsku izvan zidina grada. Podigla se oluja koja je ubrzo prestala, a očevici kažu da je Romul nestao u kovitlacu i otišao na nebo. Kasnije jc Patricije Julije pričao da mu se ukazao u snu obučen u sjajan oklop tc zatražio da mu se podigne hram na Quirinalu, a
V'PY(}I.lilt1ll1
o
drveću
u Hrvata ...
njega da štuju kao boga Quirina. Frazer pretpostavlja da ako je filološki moguće dokazati da je Quirinis izveden iz quercus, onda znači da je Romul bog-hrast ili sam Jupiter (Frazer, 1926, II: 180-182). Još je vrijedno spomenuti da je hram na Kapitolu, koji je podigao Romul, bio sagraden na mjestu pokraj svetoga hrasta. Zlatnu krunu načinjenu u obliku hrastovih listića držao je rob iznad glave generala ili magistrata prilikom slavlja i vožnje kočijom kroz grad. Velikodostojnik je bio obučen u Jttpiterovu odjeću koju su posudili iz njegova hrama. Kruna od hrastova lišća upućuje na boga i to vrhovnog (Frazer, 1926, II:176). Važnost hrasta za Rimljane vidi sc i po još nekim pokazateljima kao što su razni nazivi: npr. Vrata hrastove šume, Hram hrastove šume (posvećen hrastovim nimfama), ispod Aventina nalazi se zimzelena hrastova šuma (Egerijin šumarak). (Ovdje valja napomenuti da Egerija, vodena nimfa koja je samo jedan oblik Dijane, koju naročito cijene trudnice jer olakšava porod, živi u tom svetom šumarku zvanom Nemi, gdje raste i sveti hrast.) Frazer navodi etimološku izvedbu A. B. Cooka, koji kaže da je Egerija izvedena iz korijena aeg, što znači hrast (Frazer, 1926 ll: 172). Postojala je i Ulica hrastove šume, a na Vatikanskom brijegu stoji hrast stariji od Rima. Vatra vestalki bila je održavana hrastovinom za što postoji i fizički dokaz. Na prethistorijskom groblju na Forumu nadeni su dječji posmrtni ostaci u hrastovim lijesovima. Treba spomenuti i etrursku brončanu ploču koja potvrduje svetost hrastova drveta (Frazer, 1926,11:182). .loš je jedna zanimljiva legenda vezana uz hrast. Kada je Rimljanka Vespazija bila trudna u vrtu porodice Flavija rastao je hrast i pustio grane. Prva je bila kratka i otpala je, a djevojčica koja sc rodila umrla je za godinu dana. Druga je bila dugačka i snažna, dok je treća grana bila debela kao samo
V;erottan;a o nrH.o""",,,, vrstama
drveća
57
stablo te se i nakon nje se rodio budući car Vespazijan i to u poodmakloj Vespazijinoj dobi kada je mislila da više ne može imati djece (Frazer, 1923, II: 168). Keltski druidi iz Galije obožavali su hrast kao nešto najsvetije, osobito ako je na njemu rasla imela. Niti jedan obred nisu obavljali bez hrastova lišća. Grci su zapisali da Kelti štuju Zeusa, a da je njihova predožba Zeusa visoki hrast. Iza keltskih osvajanja u Maloj Aziji ostao je čisti keltski naziv drynemelum, što znači sveti hrastov šumarak ili hram hrasta. U jednom turskom selu u Siriji postoji stari hrast koji obožavaju i pale mu incens (Frazer, 1926, II: 16). Vezano uz Siriju rimski namjesnik Euzebije spominje tamošnje žrtvovanje ispod svetog hrasta (ili smrdljike, terpentina). Slijedeći upute cara Konstantina srušio je tc oltare i sagradio kapelice ispod drveća. U Irskoj su se poganska žrtvovanja takoder odvijala ispod svetog hrasta, a misionari su pretvorili oltare u crkve i samostane (Frazer 1923, II: 37, nap. 2)_ Riječ
druid nastala je od grčkog drus (vrst hrasta) i indoeuropskog glagola "wid (znati, znanje, vidjeti), što označava čovjeka koji posjeduje sveto znanje o hrastovima (Piggot, 1986: 100). Druidi su bili, kao i brahmani kod vedskih Indijaca, posrednici između ljudi i bogova. Drugi drže da druid ne znači ništa drugo doli čov;ek hrast. To se još pokušava dokazati tako što se staroirski hrast kaže daur, novoirski - dair ili darach, gaelic - darach, grčki - drus, no najvjerojatnije riječ druid nije izvedena iz grčkog (Frazer, 1926, 11:363)_ Stara keltska riječ za svetište je Itemi, dakle identična svetom šumarku tl Rimu. Latinska riječ tlemus označava gaj ili šumarak (Frazer, 1926, II:9). Postoje još neke veze izmedu Kelta i Latina. Latini su ispod svetog hrasta žrtvovali bijele junce, a galski su druidi
S8
V;erotJanja ()
drveću
u Hrvata ...
žrtvovali bijele bikove kada su brali imelu (Frazer, 1926, Il:189). Valja spomenuti i vezu prilikom čuvanja svete vatre. Takve vatre uvijek su čuvale djevice. (Po francuskom vjerovanju ako djevojka može razgoriti puhanjem plamen na tinjajućoj svijeći, onda je to siguran dokaz da je djevica.) Vatra se održavala svetim hrastovim drvetom i u Engleskoj su je, poput vestalki, čuvale djevice u hramu Minerve. Keltsko ime za nju je Brigit, koja je, kao Minerva, boginja poezije i znanja, a njezine dvije sestre su bile zaštitnice liječnika i kovača. LJ Kildareu u Irskoj nalazi se samostan sv. Brigite u čijim podrumima svetu vatru održava 19 opatica. Svake noći jedna loži vatru, a dvadesete noći kažu neka Brigit održava vatru sama, jer ta noć pripada njoj. Svako jutro poslije našli bi vatru kako gori i potrošenu uobičajenu količinu drva i šiblja. Muškarci nemaju pristup toj vatri, a one plamen ne smiju raspirivati dahom već samo svojom podsuknjom. Kod Slavena takoder postoji običaj da se ne smije puhati tl vatru na ognjištu. Imc sv. Brigite pojavljuje sc i u oblicima St. Bride i St. Bridget. Crkvu su joj podigli ispod hrasta i mjesto označili imenom Kildare, što dolazi od CiHdara - crkva svetog hrasta (Frazer, 1926, II:240). Za razliku od galskih druida nema dokaza da su rimski svoje obrede obavljali u hrastovim šumama. Kada je došlo razdoblje kršćanstva, Gali su, što je vjerojatno ustupak konvertitima, dizali hramove u hrastovim šumarcima ili pod usamljenim stablima hrasta. Irski druidizam je prihvatio odreden dio kr.~ćanstva, s tim da se ne može postaviti točna distinkcija gdje što počinje, a gdje završava (Frazer, 1926, 11:3(3). svećenici
Kod Germana je, medu svetim drvećem, bilo glavno hrastovo drvo, posvećeno bogu groma Dor1tlaru ili Thunaru.
VJerovanja o pojedinim vrstama drveća
S9
To je samo ekvivalent za Thora te se zvalo Donnare's Eih (Donnarov hrast), a lako sc vidi identifikacija s Jupiterom. Riječ Thursday (četvrtak) dolazi od Thunar's day, što je opet vezano uz praznik Latina Dies Jovis (Frazer, 1926, 11:364). Po germanskim zakonima onoga koji oguli koru sa svetoga drveta slijedi strašna kazna. Čovjeku hi odsjekli pupak i zabili ga za drvo te ga okretali dok mu se cijela utroba nije obavila oko stabla. Zivot čovjeka dan jc za život drveta (Frazer, 1926,
11:9).
.
Četvrtak je takoder bio dan gromovnika tl Hrvata; pa se na taj dan nije smjelo prati rublje i Vješati na drvo da sc suši jer bi to privuklo grom. Thor, bog groma, pandan je Zeusu i Jupiteru i bio je glavni bog II trojstvu s Odinom i Frcyom (bogom rata i božicom mira i zadovoljstva). Pokraj hrama u Uppsali bio je sveti gaj. Ne zna se koje je drveće u njemu raslo tek da je jedno bilo zimzeleno, golemih razmjera i sa širokim granama. LJ šumarku sc nalazilo i vrelo u koje su zaranjali ljude i ako čovjek nije izronio to je bilo dobro proročanstvo. Svakih devet godina, II proljetnom ekvinociju, imali su proštenje u čast ovih triju bogova. Devet mUl,jaka svake vrste žrtvovano je tijekom devet dana. Svaki su dan prinosili šest žrtava, od kojih je jedna bib čovjek. Njihova su tijela vjcšana na drveće (Frazer, 1926, 1I:.364-36S).
Slavenski bog Perun bio je, kako kaže Prokopi je, za njih jedini bog svih stvari. Kod Novgoroda II Rusiji postojao je do lS7H. kip Peruna s munjom u rukama ispod kojega gori vječna vatra od hrastova drveta. Ako se vatra nekim slučajem ugasi, oni koji su je održavali plaćaju to svojim životima (Frazer, 1926, 11:365). Perun je medu bogovima slavenskog Panteona onaj o kojem ima najviše pisanih izvora j najviše se puta spominje u Nestorovoj kronici (Leger, 1984: 58).
60
Vjerovanja o
drveću
u Hrt/aja ...
Perku nas ili Perkuns je litvanski vrhovni bog. Kada su im misionari srušili sveti hrast, došlo je do velikih nemira u Litvi. Stalnu vatru održavali su drvom od odredena hrasta. Ako bi se ona ugasila, palili bi je trljanjem drveta svetog hrasta. Prije žetve muškarci su žrtve prinosili hrastu a žene lipi (Frazer, 1926, 11:367). Malccki (Maeletius, Mcnecius) piše u Scriptores rerum livOllicarum, II, 391, da je stalnu vatru održavao svećenik u čast Perkunasa (Pargnusa) na vrhu brda pokraj rijeke Neuuassa ili Niewaza, što je vjerojatno vezano uz Njemen (Frazer, 1926, II:365, nap. 2). U vrijeme suša žrtvovali su crnu junicu, crnog jarca i crnog pijevca u dubini šume. Narod sc skupljao sa svih strana. Jeli su i pili te triput obilazili oko vatre, bacali pivo u plamen i molili boga da pošalje kišu. Na taj je način i Perkunas vezan uz Zeusa i Jupitera kao bog hrasta, grmljavine i kiše (Frazer, 1926, II:367). Ovdje treba spomenuti da Frazer citira prof. H. Hirta, koji u djelu Die Urheimat der 11ldogermalle1l (1892) izvodi Perkunas (bog hrast) iz istog korijena querl.j: latinski quercus, fji)rygn (bog i božica) i veze s indijskim bogom Parjanya (bog grmljavine i kiše). Estonci, kao susjedi Litavaca i Slavena takoder su poštivali hrast. Njihov bog groma zvao sc Taara ili Tar (stari otac, otac na nebu). Ponekad su imali i posebnog boga groma koji se zvao Kou, Koo, Piker ili Pikne i tada je on bio odijeljen od Taara. Kao i Litavci, takoder su imali običaj da tri puta obilaze oko vatre noseći pivo u rukama. Stabla hrasta, jasena i lipe običavali su prskati životinjskom krvlju (Frazer, 1926, 11:367). Frazer navodi još neke zanimljive običaje vezane uz hrast: tako u Maineu u Francuskoj i dalje obožavaju usamljeni hrast u polju, ali, u skladu s kršćanskim običajima, na njega vješaju slike svetaca. Slično je u Njemačkoj u Vestfaliji i
V;erovanja o pojedinim vrstama
drveća
61
Donjoj Saskoj. U Mindenu, Njemačka, mladi oba spola na Uskrs plešu oko hrasta. U Njemačkoj je takoder zabilježen običaj da bolesne ljude i životinje provedu kroz otvor u hrastu, bilo prirodni ili umjetni, radi ozdravljenja. U Raguiti, u istočnoj Pruskoj, znaju za hrast koji postoji još od 17. st., a kažu da će onaj koji ga ošteti biti tjelesno ozlijeden. Litavci svoje želje duhovima izražavaju ispod starog hrasta te za karmine kuhaju hranu na vatri od hrastovine ili ispod hrasta. Estonci grkokatolici, cijele obitelji, skupljaju se ispod drveta u svečanom ruhu. Neki donose i voštanice. Njih stavljaju na stablo ili grane. Kada dode svećenik i obavi ceremoniju po grko katoličkom obredu, oni počinju pjevati pjesmu u slavu svetaca, ali umjesto da pjevaju "Sveče, moli za nas" oni pjevaju "Sveti hraste, Aleluja, moli za nas". Tada svećenik okadi cijeli hrast. Prilikom službe, oni pale svijeće i padaju na zemlju. Kada svećenik ode, puk ostaje jesti, piti, plesati, paliti nove svijeće, a svc završava u općoj orgiji (Frazer, 1926, II: 371-372). Ako krave ili ovce ne daju mlijeko, u Evestenu kažu da onda živinu treba hraniti mlijekom kroz prsten koji hrast napravi na mjestu gdje je odrezan (Frazer, 1923: 185). U visokogorskim predjelima prednje Azije te u Zakavkazju, Iranu i Afganistanu hrast je najsvetije drvo. Raste II planinskom području od 2300 do 2600 m. Budući da raste u tako visokim predjelima, u njega često udara grom i zato je povezan s bogom gromovnikom. Na Kavkazu je široko zastupljen kult duba ili hrasta. To sc naročito vidi tl gruzijskoj tradiciji. U mjestu Pšav-Hevsureti sačuvao se običaj da se ljudi prilikom molitve obraćaju duhu duba. Misle da je dub golemo mitsko drvo (drvo svijeta) čiji je vrh prikovan za nebo zlatnim lancima po kojima se spuštaju ili podižu anđeli (I 'aMI\IWJII1113C. 11oalloo. 1984: 616).
o
drueću
u Hroata ...
Vjerouanja o
urstama drt/da
63
Kod Oseta, na Kavkazu, dub se ne smije saditi blizu kuće, jer se vjeruje da on donosi nesreću. U Ahhaziju vjeruju da se, prilikom grmljavine, bog gromovnik bori s hrastom. I gromovnik uvijek pobjeđuje. Ispod hrastova koji rastu na planinskim prijevojima često se nalaze mjesta gdje lokalno stanovništvo prima ili daje zakletve (ra't~pCJlHJl:{(~. ~1BalloR. 1984: 617).
koji boravi u korijenu hrasta. Badnjak bi bio najdonji dan u godini ili dno godine, što kalendarski i jest jer je vezan uz zimski solsticij. Taj nam je podatak važan jer se u upitnicama EA javljaju odgovori u kojima se spominje da u korijenu drveta živi zmija ili zmaj.
U GrabJju, u Dalmaciji postoji vjerovanje da neka od velikih hukvi ili hrastova posjeduju duše (sjene). Ako netko obori takvo drvo, mora na mjestu umrijeti ili živjeti kao hogalj do kraja života. Ako pak drvosječa shvati da je oborio takvo drvo, mora na tom panju istom sjekirom odsjeći glavu živoj kokoši. To će ga spasiti ako je drvo zaista posjedovalo dušu (Frazer, 1926,11:14).
U narodnim pripovijetkama spominje se da sc na hrastu skupljaju davo\i ili vještice. Hrastove grančice imaju veliku ulogu u božićnim i novogodišnjim običajima. U južnoj Srbiji običaj je da na Svetog Ignjata domaćin uđe s hrastovom grančicom u kuću i čestita ukućanima Novu godinu. Zatim tom grančicom čara vatru, zabode ju za gredu i čuva do Nove godine te ju onda spali na vatri (Č~ajkanović, 1985: 240).
U Srbiji postoje naročito poštovani i cijenjeni primjerci hrastova s usjcčenim križevima u njihovim deblima. Okolno stanovništvo takve svete hrastove naziva zapis, zavetina, miro ili molitva ( vidi kartu 1). Nitko ne smije posjeći takav hrast niti se njegovo otpalo suho granjt: smije koristiti kao ogrijev. U vrijeme ljetnih blagdana, npr. Spasovdan, održavaju se molitve i prinose žrtve i tom se prilikom u stablo urezuje novi križ. Pod takvim hrastom održavaju se seoski sastanci i dogovaraju stvari koje su važne za opstanak sela i zajednice. Pod starim hrastom, prema vjerovanjima, može biti zakopano blago (Čajkanović, 1985: 240). Panj badnjak koji gori u Badnjoj noći u Hrvata većinom je napravljen od hrasta, a može to biti i bukva, maslina, smokva, klen i drugo drvo ovisno () geografskoj zastupljenosti pojedinih vrsta (Gavazzi, 1988: 134). Prema Ivanovu i Toporovtl (1974: 37 - 38), južnoslavenski naziv Badnjak za dan koji prethodi Božiću, u vezi je sa sanskrtskom riječi ahi budlmya, koja označava zmiju ili zmaja
Prema Čajkanoviću (1973 :46), panj badnjak predstavlja sv<.:to drvo ili demona vegetacije.
U Crnoj Gori, u blizini Skadarskog jezera, vjeruju da se hrast na koj<':I11 raste imela ne smije sjeći. Drvo bez vrha ne smije se sjeći, po predaji, u Katlanovu, Makedonija (Ns 411), jer se smatra da je to sanwvilsko drvo. U sclu Dolno Divjaci (or 421) Makedonci pravoslavci dub uz izvor ne smiju sjeći, jn je svet. Takoder II Makedoniji u selu Brežani (PR 242), hrast koji samonikne na raskrižju, posebno se cijeni i na njega seljaci vješaju raznobojne krpe i dijelove odjeće, za bolje zdravlje i sreću. LJ Hrvatskoj, Srbi pravoslavci u selu Bijela (di 113) vjeruju da jc opasno zaspati pod hrastom. U selu Rakovi!.":a (IK 243, BiH), gdje žive Srbi pravoslavci i Bošnjaci muslimani, vjeruju da jc hrast blagoslovljen od boga. Vjerovanje da u starom hrastu boravi bog zabilježeno je u sclu Čubra, Srbija (gt 423), gdje žive Srbi. Hrast može biti i zapis i za vrijeme suše kraj njega pale svijeće i čitaju molitve da bi prizvali kišu. Kod Srba hrast je zapis, molitva, zavetina ili miro. On može rasti kraj crkve, tl sredini scla i na raskrižju. Kraj njega ili na njemu pale se svijeće i ostavljaju darovi:
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
64
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća
ručnici, vuna, novci, kolači i moli se da padne kiša. Kraj
starovisokonjemački
iwa (tisa),
zapisa su sc održavali sabori. U Džigolju, Srbija US 432), vjeruju da je hrast drvo života.
engleski
yew (tisa)
U Belčištu (PR 124), Makedonija, vjeruju da na starom dubu sjedi gospod bog. Pod pojmom gospod bog, vjerojatno je zadržano sjećanje na pretkršćansko vrhovno božanstvo. Prema karti broj 1 hrast se javlja kao sretno drvo na cijelom području gdje žive južni Slaveni, s time da je najzastupljeniji u Srbiji i Makedoniji kod pravoslavaca.
U Hrvata u Slavoniji javlja se kao drvo na kojemu se skupljaju vile, a u ostalim područjima javlja se kao sretno, sveto drvo koje se naročito poštuje. No u južnih Slavena vjeruje se da se na hrastu skupljaju i vještice (Đordević T., 19S3: 29).
Tisa (Taxus baccata L), europska tisa, tis; grm ili srednje visoko drvo koje doscže vrlo duboku starost, i do 1000 godina. Svi dijelovi tise sadrže otrovni alkaloid taksin. Najčešće se javlja u pojasu bukovih i mješovitih četinarskih šuma, pojedinačno ili u manjim skupinama, većinom na sjevernoj ekspoziciji i na sjenovitim i vlažnijim mjestima.
'i)e
Rasprostranjena je u Europi, sr~dnjoj i sjevernoj Aziji, sjevernoj Africi i sjevernoj Americi (Silić, 1983: 31). Prema vjerovanjima južnih Slavena, ona je sretno drvo i nalazi se na drugom mjestu po učestalosti javljanja. Indoeuropski naziv za tisu, nastao je od forme "ei-roi-: staro irski
ea (tisa)
bretonski
ivin (tisa) ivo (tisa)
galski
65 njemački
Eibe (tisa)
(ra:-.tl\pCJHU3C. HsaHos, 1984: 629)
Ti oblici uupućuju na to da je korijensko značenje naziva za tisu preuzeto od ive, vrbe (Gluhak, 1993: 628). Slavenski nazivi za tisu jesu: hrvatski slovenski
tisa tis, tisovc
ruski
I1l1lCCb
češki
tis, tisa
poljski cr kvcnosla vcnski
CIS
Tuca (Šulek 1879: 406)
Vazda zeleno drvo GIŠeia_ u hetitskoj tradiciji predstavlja drvo svijeta, neizmjerne životne snage, koje nikada ne odbacuje svoje lišće. Tisa je povezana u toj tradiciji s magijskim formulama koje zazivaju vječnu mladost caru i carici. U germanskoj tradiciji simbolizira vječni život, odnosno rađanje nakon smrti. Ona je također sveto đrvo i u starokeltskoj tradiciji. Ta važna ritualna i mitološka uloga tise, koja se javlja u drevnoj tradiciji kod svih Indoeuropljana, može se objasniti njezinim biološkim osobinama: nikada joj ne opađa lišće i jako dugo živi (f'aMl\peJll1Jl3e. ~1BalloB. 1984: 630). U kasnijoj indoeuropskoj tradiciji ritualnu ulogu tise zamjenjuju druge vrste crnogoričnog drveća kao simbol vječnoga života. Kođ Germana i nekih Slavena tu su ulogu preuzeli jela i bor, koji se javljaju u božićnim i novogodišnjim običajima kao simbol novog rođenja Isusa (raMKpe.f1H1l3e. HBaHoB. 1984: 631).
66
Vjerovanja o drvetu u Hrvata ...
Vjerovanja o pojedinim vrstama
drveća
67
l u Slovenaca tisa ima apotropejsko djelovanje, koje je zabilježio još u prošlom stoljeću Tušek: Kdor nosi kOs n;enega lesa na golem telesu, temu se ni bati urokov (citirano prema Šuieku, 1879:406).
Ružević (Gj 132), vjeruju da je dobro imati komadić tisovine u kući ili na sebi, a najčešće se nosi na uzici oko vrata. Hrvati u selu Pogar (Hk 323), u Bosni, nose na Veliku subotu komadić tisov a drveta blagosloviti u crkvu, dok Srbi pravoslavci u Gubinu (IH 232, BiH), vjeruju da je tisa vezana uz sv. Đorda. Zabilježen je i običaj kod Bošnjaka, u selu Faletići (Ik 242, BiH), da djevojke stavljaju komadić tisovine u pletenice za sreću. Isusov križ bio je načinjen od tisovine, kako tvrde Hrvati iz sela Proložac Ul 434, Hrvatska), i zbog toga drže da je tisovo drvo sveto. U Malom Polju (hl 211, BiH) mladići, Srbi pravoslavci, stavljaju komadić tise u kaput za sreću. Prema karti 1, u srednjem dijelu Balkanskog poluotoka tisa se javlja samo kao sretno i sveto drvo.
Hrvati i drugi Slaveni koriste komadiće tisova drveta tako da ih ušivaju djetetu u kapu, ili u dijelove odjeće, ili se stavlja djetetu u kolijevku da ga ne ureknu ili da mu ne naškode vještice.
da su vjerovanja o tisi kao sretnom drvetu ograsamo na središnji dio Balkana, a drugdje ih nema, može se pretpostaviti da su ona baštinjena ovdje na Balkanu od starobalkanskog stanovništva.
Odrasli ljudi nose križiće ili trokutiće od tisovine kao amajlije (Čajkanović, 1985: 228).
'9- Lipa (Tilia cordata Mill. i Tilia platyphyllos Scop.), raste
Tisa je u keltskom svijetu nadgrobno stablo i najstarije stablo (Chevalier, Gheerbrant, 1989:703). Kod mnogih europskih naroda tisa zauzima posebno mjesto u vjerovanjima i običajima. Naročito je poštuju narodi središnjeg i južnog dijela Balkana, Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci. Medu drvećem tisa posjeduje najveću apotropejsku snagu. Od tise bježe đavoli, vještice, more i sve druge utvare.
T akve amajlije stavljaju se djeci oko vrata, a djevojkama u kosu protiv uroka. Takoder se komadići tisovine ugraduju volovima i ovnovima u rogove te u jarmove, a dobrim konjima u grivu. Kada se ljeti jako naoblači, Hrvati u Bosni pale vatre od tisovine koja je bila blagoslovljena na Cvjetnu nedjelju, da ne bi tuča uništila ljetinu (Čajkanović, 1985: 229). Narod vjeruje da je tisovina vilinsko drvo jer se oko nje sakupljaju vile Srbi pravoslavci u selu Trnovac (ff 332), u Hrvatskoj, vjeruju da je tisa sretno drvo (čuva od uroka) pa ga zato stavljaju djetetu u kolijevku te kravama i volovima u rogove, a komadići se ugrađuju i u jarmove. I Bošnjaci u BiH, u selu
Budući
ničena
u cijeloj Europi, europskom dijelu Rusije, Ukrajini, Kavkazu i zapadnoj Aziji (Šilić, 1983: 81,82). Lipa je baltoslavenska, sveslavenska i praslavenska riječ. Jasne su baltičke usporednice: litavski lepa, lotiški lepa, staropruski lipe. Ide u seriju riječi koje su ograničene na ba\toslavensku jezičnu zajednicu, karakteristične su za nju i ne nalaze se u drugim indoeuropskim jezicima. Ipak valja usporediti keltski /lwyf i grčki Hesych. Od važnosti je za odredivanje pradomovine Baltoslavena. Miklošič je izvodio od praslavenskog korijena *lhP (Skok, 1971: II 305). Gluhak navodi da je riječ nastala od praslavenskog "lfpa pa tako je onda bugarski, makedonski, slovenski, češki, slovački, lužički, poljski, ruski, bjeloruski i hrvatski lipa, polapski
68
Vjerovanja o drveću u Hwata '"
leipa, Jaipa, ukrajinski lypa. Još upozorava da se us~oredi i,ndocuropski *Ieipa s litavskim fiepa, latvijski fiepa l pruskuTI lipe. Korijen je *kip-, što znači mazati, lijepiti. Lipa je ~(~ tome dobila ime po ljepljivu soku. Još upozorava na grckt aliphalos (vrsta hrasta) iz rječnika Hezihija u kojem se nalaze i riječi iz drugih jezika, te kimričku, velšku, riječ llwyf, što znači lipa (Gluhak, 1993: 378). Lipa jc simbol prijateljstva, nježnosti i vjernosti (Chevalier, Gheerbrant, 1989:3S2). Neki dde da je lipa i simbol žene. Uobičajeno je mišljenje da je lipa Hrvatima, kao i većini
slavenskih naroda, sveto drvo. Lipa zauzima središnje mjesto u seoskim zajednicama. Oko starih crkava, džamija i u središtu sela nalazi se drvo lipe, vidi kartu broj 1. Postoji mišljenje da su, s primanjem kršćanstva, neki južni Slaveni gradili svetišta i crkve na mjestima gdje su nekada rasle svete lipe (Čajkanović, 1985: 165). Da su sc nekad ispod lipa održavali seoski zborovi, postoji vrijedno svjedočanstvo Josipa Torbara o lipi kao seoskoj instituciji u Krašiću: Dogodine 1829. bijaše u Krašićih pred crkvom lipa, kakovih dan danas ima mal~, a mož~~ ,'zi;~d1te, više u Hrvatsko;. Kad bi jo; bio stablo htto probusttt, bto bl tomu trebao jamačno s hvata dugačak svrdao, a satl1i;a žumberačkih vojnika, putujućih onuda u Karlovac, zaklonili bi se ljeti od kiše i sunca pod daleko pruženim granjem poput golemog kišobrana. Pod ovom lipom, bijahu n,a ok~ug postavljene debele hrastove grede, klupi nazvane, gdJe se Je ,zarad na VieĆa11;e sastajao. Kad je imao o ćem vidat, otide narodu zapovied da dodu pod lipu ili u klupi gdje će se o t~m ra~-, pravljati. Odatle izdavatte su formulom tako dokoncano tit zapovijedeno pod našom lipom. Upa ta biješe i obćinsko su-
Vjerovanja o
flflll'{11111
vrstama dweta
69
dišle, ondje su i zapoviedi viših oblastih proglašivane i kazni dijeliene (Šulr.:k, 1878: 166 - 7). U svom vrlo nadahnutom radu pod naslovom: Zašto Slaveni poštuju lipu? Šulek (1878), bez nekih čvrstih dokaza, tvrdi da je lipa svim Slavenima bila sveto drvo. Uz podatke o svetim lipama u Slavena, koji scžu čak i do 16. stoljeća, ipak sc ne može ustvrditi da je lipa Slavenima prije primanja kršćanstva bila sveto drvo. U Hrvata postoje dvije svete \ipc koje sc vezuju uz imc i djelovanje bl. Augustina Kažotića, a to jesu lipe u Vugrovcu i Cerniku. Uz vugrovečku lipu isprele su se tijekom 17. stoljeća mnoge predaje. Na hrastovim klupama ispod te lipe održavali su se seoski zborovi, na kojima su čitani razni proglasi, povelje i održavani sudovi. Turci su 1598., prilikom jedne od svojih provala, uhvatili nekoliko remetskih pavlina i objesili ih na prastaru lipu u Vugrovcu. Njeno lišće bilo je ljekovito a u znak žalosti poprimilo je oblik redovničke kukuljice. Ta je predaja kasnije prenesena i na slikarsko platno.Početkom 18. stoljeća nastala je II Remetama slika koja predočava taj žalosni događaj (Belaj, 1995: 406 - 411). Belaj (199S) smatra da ta predaja nije nastala na hrvatskom tlu, nego je prenesena iz srednje Europe i primijenjena na vugrovečki slučaj. Takve lipe, koje se prema redovnicima kapucinima zovu još i KapuzenIinde, rastu u Zlatoj Koruni kraj Češkog Krumlova, a predaja smatra da je to za vječni spomen na neke redovnike koje su husiti još 1420. objesili o lipove grane (Belaj, 1995: 407). Glas o Kažotićevoj vugrovečkoj lipi mogao se kasnije prenijeti do Cernika, gdje je završila i spomenuta slika, i vezati uz mjesnu predaju o tamošnjoj lipi.
70
Vjerovanja o
drveću
u Hn1ata ...
Belaj je u svom radu došao do vrlo interesantnih etnoloških pokazatelja koji su izmijenili mišljenje da je lipa sveto slavensko drvo. Prema karti 1, na kojo; su prikazana vjerovanja o tome koje se drveće smatra sretnim i svetim, vidi se da se lipa javlja samo u Sloveniji, sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Gorskom kotaru i u Lici. Kod ostalih južnih Slavena javlja se vrlo rijetko. Taj podatak govori o tome da je \ipa postala simbolom slavenstva više kao književna tvorevina nego što u narodu postoji osnova za takva shvaćanja. Lipa je, medutim, Slavenima uvijek bila cijenjeno drvo pa je po njoj i ime mjesecu lipanj, koji kod onih na jugu označuje šesti, a kod onih na sjeveru sedmi, zbog kašnjenja vegetacije. Ona je više štovana na zapadu nego na istoku i jugoistoku južnoslavenskog prostora. Čini se da je postala osobito štov::ma kada ju je puk doveo u vezu s Bogorodicom Marijom. Česte su priče kod Hrvata, Slovenaca, Čeha, Poljaka, ali i Litavaca i katoličkih Nijemaca da se u lipi pojavljuje Bogorodičina slika, pa su zapravo te slike, a ne lipa, postale predmetom štovanja. Tako se čini da je obožavanje lipe bila pretkršćanska srednjoeuropska pojava koju su zapadni Slaveni prihvatili tek s kršćanstvom. Lipa je bila, s jedne strane, "sveto drvo" a, također, i mjesto okupljanja. Takva lipa stajala je sred zagrebačkog Kaptola i nad njom (ober lipi) su sc kažnjavali ljudi zbog nedoličnog ponašanja. Kasnije je uz lipu sagrađena i vijećnica kaptolske općine. Lipa sc nerijetko sadila pokraj crkve. Tako je u mnogim istarskim mjestima, a u selu Osojniku ispod Severina na Kupi stara kapelica stajala je kraj još starije lipe, a narod bi prije dopustio rušenje kapelice nego sječenje drveta (Belaj, 1995: 409-4). U sclu Topla, Slovenija (Rd 114), Slovenci rimokatolici vjeruju da je lipa sveto slovensko i slavensko drvo, a da hrast štuju Nijemci.
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveta
71
U Dovju (Bb 224) vjeruju da je lipa posvećena sv. Josipu. U Sloveniji je običaj da kad se u obitelji rodi prvo dijete da se pokraj kuće sadi lipa, Vodice (bD 331). Srbi koji žive u selu Tounjski Tržić (ee 224), u Hrvatskoj, vjeruju da je lipa čuvar kuće, a Srbi iz sela Čubra, u Srbiji (gt 423), drže da se lipu ne smije sjeći jer u njoj spava vrag.
Maslina (Olea europaea L.), uljika; rasprostranjena po zemljama Sredozemlja i sjeverne Afrike, a podrijetlo vuče iz Palestine i Male Azije (Šilić, 1983: 164).
"p-
Maslina je sveslavenska i praslavenska izvedenica s pomoću sufiksa slo maz+slo od mazati, i nema paralela u baltičkim i drugim indoeuropskim jezicima. Vjerojatno praslavenska kreacija. Budući da je maslo značilo i ulje, Skok drži da je maslina južnoslavenska prevedenica od oliva (Skok, 1971: 11382,383). Vjerovanja koja su vezana uz maslinu zauzimaju središnje mjesto u kršćanskoj tradiciji. Bogat urod masline odražava božju brigu za ljude. U alegorijskim prikazima mira pojavljuje se maslinova grana. Noina golubica donijela jc u kljunu maslinov list i tako je on znao da su opale vode na zemlji. Maslinova grančica je znak mira što ga je Bog uspostavio s čovjekom. Golubica s maslinovom grančicom u kljunu označava i dušu pokojnika koja je izmirena s Bogom. Arkanđeo Gabrijel, u prizorima navještenja, takoder ponekad drži maslinovu grančicu kao simbol mira (Badurina i dr., 1979, str. 398). Maslina simbolizira mir, plodnost, očišćenje, snagu, pobjedu i nagradu (Chevalier, Gheerbrant, 1989:388).
72
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
U Grčkoj je maslina bila posvećena Ateni. U svim europskim i orijentalnim predajama maslina posjeduje božanska značenja.
U Japanu simbolizira ljubaznost, uspjeh u nim i ratničkim poslovima.
učenju,
civil-
U židovskim i kršćanskim predajama maslina je simbol mira. Nakon završetka potopa golubica je Noi donijela maslinovu grančicu. Kristov je križ prema jednoj predaji bio napravljen od maslinova i cedrova drveta. U islamu je maslina središnje stablo, os svijeta, simbol univerzalnog čovjeka, Proroka. Maslina na vrhu Sinaja Imarnov je lik koji predstavlja os, sveobuhvatnog čovjeka i izvor svjetlosti (Chevalier, Gheerbrant, 1989:389). Maslinove se grančice na Cvjetnu nedjeljU nose u crkvu. Tim blagoslovljenim grančicama kiti se kuća da bi čuvale ukućane od demona, vukodlaka, vještica, urokljivih očiju. Takoder postoje vjerovanja da se u starim šupljim stablima masline, kao i na orahu, skupljaju vještice. U svadbenim običajima kod Hrvata maslin:l isto ima važno značenje. Npr., u Orebiću svekrva donese budućoj snahi prsten nataknu t na grančicu masline i kada prijede njen prag natakne joj ga na prst i kaže: "Bilo ti sretno i berićetno" , a na dan svadbe djever joj, kada je majka izvede, pruža kiticu maslinovih grančica (Đurić, 1985: 285). Maslina je sretno i sveto drvo Hrvatima uz jadransku obali i u Istri. Hrvati su štovanje masline, vjerojatno, preuzeli po dolasku u ove prostore od starog stanovništva.
Vjerovanja o UVI'","""'" urstama drveća
7J
Javor (Acer heldreichii Orph., Acer pseudoplatanus L.), javor planinski i javor bijeli
'pu
Zbog različitih klimatskih i ekoloških uvjeta, na raznim mjestima razvio sc u velikom broju oblika. Nalazimo ga u zemljama jugoistočne Europe, u srednjoj i zapadnoj Europi, na Kavkazu i u sjevernim dijelovima Male Azije (Šilić, 1983:
135, 136). Praslaveni nisu poznavali drvo javor. Riječ javor posudena je iz nekog zapadnogermanskog *ahor-. Ta germanska riječ srodna je s latinskom acer, što znači javor. Hrvatski naziv javor nastao je od praslavenskog *avorb. koji je u vezi sa zapadnogermanskim *ahor-, a u drugim jezicima javlja se kao: bugarski makedonski
javor
češki
javor
ruski
ft BO P
javor
(Gluhak, 1993: 292) Kod južnih Slavena postoje sveti izvori kraj kojih raste i sveti javor. Na takve izvore dolaze bolesnici i umivaju se vodom za ozdravljenje. Takvih javora ima u OKolici Gevgelije II Makedoniji i Niša u Srbiji (Čajkanović, 1985: 116). Javor je II nekoj vezi s kultom pokojnika i predaka. Mrtvački sanduci često se prave od javorova drveta zato što ima apotropejsko djelovanje (Čajkanović, 1985: 117).
U Bosni, u okolici Foče, Batovo (iM 321), gdje žive Muslimani, javor sade na grob. Prema karti 1 javor je sretno drvo samo Hrvatima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
74 'pe
Cer (Quercus cerris L.)
Raste u planinskom pojasu pomiješan s ostalim listopadnim drvećem. Rasprostranjen je u jugoistočnoj Europi, Maloj Aziji i na Apeninskom poluotoku. (Šilić, 1983: 48) Hrvatski naziv cer nastao je od mlađeg praslavenskog "cerb, a u drugim slavenskim i neslavenskim jezicima glasi: makedonski bugarski
cer
češki
cer
slovački
cer
ruski rumunjski
uep
albanski
qar, qarr cser (slavenska
madarski
njak. Cer je također i demonsko drvo oko kojega se viđaju vile. 'pe Brijest (Ulmus minor Miller )-poljski, (Ulmus glabra Hunds.)gorski; brijest raste u Europi, jugozapadnoj Aziji i na Kavkazu (Šilić, 1983: 38,39).
Riječ je
U ostalim slavenskim jezicima javljaju sc oblici: ruski
cer čer
75
nastala od indoeuropske osnove "bhereg,- kojoj je značenje svijetliti se ili bijel. Prema tome brijest je dobio ime po bjelini svog drveta ili kore (Skok, 1971: 207).
cer
istrorumunjski
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveta
6epecTb. 6ppecfHlla
češki
fest
poljski
brzost
(Šulek, 1879: 31) posuđenica)
Latinska riječ cerrus je posuđenica iz nekog mediteranskog jezika, zbog toga što je cer vrsta hrasta koja dobro raste u kamenitom, mediteranskom području. Pomišlja se na vezu s riječju kruga "kar-, što znači kamen (Gluhak, 1993: 159). Cer je vrsta duba koja raste na kamenom tlu, lat. quercus cerris, njem. Zerreiche, a riječ se pojavljuje i kao toponim (Skok, 1971: 256,257). Na karti broj 1 cer se javlja kao sretno drvo u Hrvata i to u Lici i Istri, a također se javlja u Srba, Crnogoraca i Makedonaca. Cer II srpskoj religiji ima izuzetno značenje - kod epidemija se ispod njegovih žila kopa prokop pa se kroz njega provlače ljudi i stoka radi ozdravljenja (Čajkanović, 1985: 242). Kod Srha pravoslavaca cer se često uzima za panj bad-
U Makedoniji brijest se naročito poštuje i smatra se svetim drvetom (vidi kartu 1). U mjestima Vranin ci (NU 212) i Pelin ce (pR 324) Makedonci pravoslavci poštuju stare brijestove koji rastu uz crkve. Na takva se stabla ne smije penjati, a nipošto se ne smiju sjeći. Hrvatima u Slavoniji brijest je takoder sretno i sveto drvo. Medutim, prema karti br. 4 brijest je nesretno drvo u isMakedoniji, jugozapadnoj Srbiji i u Hrvata u Posavini.
točnoj
U ikonografiji zapadnog kršćanstva brijest simbolizira dostojanstvo života. Svojim golemim rastom i pružanjem grana II svim smjerovima oznaČava onu snagu, što prema Svetom pismu zrači iz pobožnih koji imaju čvrstu vjeru (Badurina i dr., 1979: 177). vZa razliku od Hrvata kojima je brijest sretno drvo, u Srba je (Sid, Srijem) poznato kao demonsko ili samoviIsko drvo.
Na njegovim se granama skupljaju vile, jer vjeruju da na njega
76
Vjerovanja o
drveću
u Hrt/ata ...
vragovi ne smiju doći. On je često i zapis i u tom je slučaju svet i tabuiran (Čajkanović, 1985: 53). Takvi stari brijestovi ne smiju se posjeći, pod njima se ne smije spavati, sjediti niti pljuvati. U Medunu, Crna Gora (Mm 222), Crnogorci pravoslavci vjeruju da je brijest posvećen sv. Dardu. ~
Bor se javlja se u brojnim vrstama, ovisno o ekološkim i klimatskim uvjetima. Obični bor (Pinus sil!Jestris L.) raste na pjeskovitom, kamenitom i suhom tlu. Rasprostranjen je u Europi i sjevernoj Aziji (Šilić, 1983: 19). Riječ
je nastala od indoeuropske osnove *bhor-u-s, što
daje: staro islandski
bQrr (drvo, šuma)
staroengleski
bearu (šuma)
praslavenski
*borh (bor, velika šuma)
slovinski
bor (suho, neplodno tlo)
ruski
60p (velika borova ili jelova šuma na suhom i povišenom pjeskovitom mjestu) (Gluhak, 1993: 141)
Bor je sveslavenski naziv iz praslavenskog doba: pinus, čitavom teritoriju Hrvatske. To je toponim koji, prema Skoku, dolazi sam ili usloženici Samobor - bor 1za osami. Postanje riječi tumači se prijevojem e< o od indoeuropske osnove bher-, koja znači stršati, šiljak, a dolazi u germanskom (stisl. barr drvo, steng\. beara šuma) i keltskom (stir. barršiljak), tj. onomastiologijski drvo je nazvano po oštrici četinjače (Skok, 1971: 188).
F6hre, Kiefer i zastupljen je na
Bor ima svoju simboliku na Dalekom istoku (Kina, Japan), gdje je simbol dugovječnosti, životne snage i besmrtnosti. Prema starim šintoističkim predajama, božanstva žive u
V;erovan;a o pojedinim vrstama
drveća
77
borovim krošnjama. Zbog njegova zelenila, smatra se boljim od drugog drveća. U grčko-rimskom svijetu bor je (zajedno s bršljanom) povezivan s tajnošću prirodnog svijeta. Bor je bio posvećen božici Kibeli (božica plodnosti). Koristio se i u obredima Kibelina kulta. Nosio se u procesiji, omotan poput mrtvaca vunenim vrpcama i okićen vijencima od ljubičica prikazivao mrtvog Atisa. Bor je simbolizirao tijelo mrtvog i uskrslog Boga, koji je bio slika izmjene godišnjih doba (Chevallier, Gheebrant, 1989: 58-59). U Hrvata, s dolaskom u novu postojbinu, bor je tijekom vremena preuzeo ulogu koju jc nekada imao hrast, što se vidi iz koledske pjesme iz okolice Dubrovnika, koju donosi Gavazzi (1991: 121):
Pred dvorom vam bor zele11i ko/endo! kolendo! A na boru paun sjedi Kad paun krilom kre11e Sve otresa zlatne rese. Vi poš(l;)ite !Jaše Mare Da odnese u zlatara itd. oo
Bor je seno!Jito drvo. Oko bora u središtu sela Srbi imaju sabore, a Muslimani teferiče (Čajkanović, 1985: 39, 260). Bor može značiti i božanstvo, pa postoji kletva "bora mi" i "borme". Koristila se da se ime Boga ne spominje uzalud (Čajkanović, 1985: 40). Uz drvo bor vezan je i jedan običaj u Hrvata. Stanovnici sela Korićani, na planini Vlašić, pokapaju svoje mrtve u lijesove izdubljene u borovu deblu. Nakon što u šumi posijeku bor, raskole ga na dva komada, odstrane koru i izdube ga
Vjerovanja o drveću u Hn1ata ...
78
posebnim orudem. Mrtvo tijelo umotaju u veliki komad platna te ga polože u lijes i pokriju gornjom polovicom debla i nakon toga pokopaju. Hrvati iz Korićana opravdavaju upotrebu takvog lijesa, prema kazivanjima, duljim trajanjem tijela i zaštitom od medvjeda koji su znali iskapati tijela, a t:lkav lijes nisu mogli otvoriti svojim pandžama zbog skliske i zaobljene površine (Gavazzi, 1978: 244). Gavazzijev je zaključak da nije mogao utvrditi izvor, niti podrijetlo tog usamljenog običaja kod Hrvata u Bosni. Osim ako se tu ne radi o poimanju bora kao svetog drveta i božanskog stabla. značenje
Hrvati u mjestu Blato vjeruju da bor može govoriti. U hrvatskim selima Bovićima i Gornjem Sjeničaku, gdje žive Srbi pravoslavci, vjeruju da na boru živi zmija.
Makedonci islamske vjere sade bor pred džamijom (Žirovnica). 'f>e
Jablan (Populus nigra L. var. pyramidalis Spach), od-
likuje se usko piramidaInim habitusom, tankim i prema gore usmjerenim granama. Rasprostranjen je po Europi, zapadnoj Aziji i Sibiru (Šilić, 1983: 72). Naziv za drvo jablan u slavenskim jezicima predstavlja lingvistima problem, jer se javlja kao dubI eta prema nazivu za drvo jabuku. Oba naziva potječu od istog indoeuropskog korijena; *;1blu-, *;:ib(a)lo-: (jablan i stablo jabuke)
ruski
1160101HI
češki
jablon (jablan i stablo jabuke)
poljski
iablon (jablan i stablo jabuke)
Gluhak (1994: 283-284) smatra da dublcta jablan i jabuka dolazi zbog sličnosti hoje kore jablana s korom jabuke.
Vjerovanja o tJO;ediT1im vrstama drveća
79
No u narodnim pjesmama u južnih Slavena javljaju se predodžbe o jabukama koje rastu na jablanu i upućuju na neku dublju mitsku povezanost jabuke i jablana. Dvije pjesme donosi Šulek (1879: 116), a zabilježio ih je V. S. Karadžić:
Razbol;e se mlado neudata, dolazi mu mlado nežen;eno: "bolu;, dušo, a/nemo; umreti, ;a ću tebi ponude doneti: s mora smokve, iz Mostara grožd;e, s ;ablaTz-drva ;ablaflskih ;abukah. Da jabuke mogu rasti i na javoru govori druga pjesma:
Liepo li ;e pogledati uz visoko vedro nebo, die se munja gromom igra, a javore jabučicom, mladi Jovo djevojčicom. Igranje munje i groma je slika vezana uz mitsku svadbu Jurja i Mare. Jablan je apotropejna biljka. Posađen uz kuću čuva je od udara groma. Nalazi se i u ljubavnoj simbolici. Na dan 1. svibnja momak ga poklanja svojoj dragoj, a ispod njega se nalazi i postelja za mladence. U jednoj pripovijesti spominje se jablan koji se nalazi II donjem svijetu a na njemu gnijezdo mitske ptice.
U Poljicama u Dalmaciji jablan posijeku 1. svibnja, odnesu ga okićenog barjakom i uz pucanje pušaka pred gospodarevu kuću i zabiju u zemlju gdje ostaje dugo vremena. Takav jablan mora biti viši od kuće (Čajkanović, 198.5: 106).
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
80
Medutim, jablan je više vezan uz podzemni svijet. Njega često sade na grobove. U grčkoj mitologiji jablan je vezan uz Herakla, koji je, kada je silazio u podzemni svijet, načinio sebi vijenac od jablanova lišća. Ona strana koja je bila okrenuta prema njemu ostala je svijetla a druga je potamnjela od dima. Otuda je i dvostruka boja njegova lišća, odnosno dvojnost koju jablan često simbolizira. Helijade, koje su bcz odobrenja povjerile svome bratu Faetonu upravljanje sunčevim kolima, bile su pretvorene u jablanove. Isto se dogodilo i jednoj od Hesperida, jer je izgubila jabuke iz svetog vrta te Leukeju, kojeg je Had, pretvorenog u jablan, postavio pred podzemni svijet da čuva ženu koju je bog podzemlja volio. Danas je zanimljivo da se od drveta jablana koji raste na vlažnom tlu prave šibice - voda i vatra (Chevalier, Gheerbrant, 1989:
211). '9-
Jela (Abies alba Mill.) je
crnogorično drvo koje raste u
srednjoj i južnoj Europi (Šilić, 1983: 13). Indoeuropski korijen za jelu jc "cdh- u značcnju oštar (Gluhak, 1993: 296). Paralela je u baltičko; grupi jezika: litavski
eglć
lotiški
egle (jela)
staropruski
addle (jela)
latinski
ebulos (zova).
(jela)
To se objašnjava činjenicom da kod šumskog drveća ima sličnih semantičkih divergencija koje se osnivaju na simbiozi drveća pa se lako naziv za jedno drvo prenosi na naziv za drugo drvo (Skok, 1971: 771). Šulek (1879: 128) bilježi više slavenskih naziva za jelu, i to:
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveta
slovenski ruski
81
jel, jela, ielva, jala, jedi a, jelkovc, jeu, jeuka e,lb. e.,,,a
češki
jedle
poljski
jodla
Zbog svoje veličine, dugovječnosti i ljepote za nJu Je vezano religijsko poštovanje. Hrvatska narodna pjesma s otoka Šipana,2 koju je zabilježio Vice Palunko od svoje sestre Kate Palunkovc, donosi vrlo stare mitološke sakralne predodžbe o drveću. .
Javor jeli poručuje: 'Vita jelo, sestro moja.' Što si žuta urha tvoga?" Jela IJoru poručuje: "Kako ne ću, o jauore, O Javore, Zelen bore! U stabru mi juti zmaje, A u urhu uiše njega Sivi soko gn';ezdo uije. Zmaj sokolu poručuje: O sokole, moj sokole, Ne u;; gn 'jezdo uiše mene.' Ako puštim modre plame, Gn 'jezdo ću ti opaliti, Tiće ću ti oprliti. -
Soko zmaju poručuje: Juti zmaje, nemam straha; Još u po/ju ima slame I u gori šušnjarike; Ja ću gn 'jezdo sviti opet. Tići su mi poletari; Brzo će mi polećeti Baš put grada Dubrounika; DOt: 'jet će mi dobre glase Od gospode dubrouaške".
(HNP 2, 1909: 421)
U toj pjesmi prikazana je mitska slika drveta na kojemu sokol (Perun) gnijezdo vije a u korijenu mu živi zmaj ili zmija (Veles) te zmaj šalje sokolu poruke. 2 Otok Šipan je, prema mišljenju R. Katičića i drugih lingvista i filologa, zatočno podru':je koje tl svojim narodnim pjesmama čuva naj\'cću hrvatsku sakralnu baštinu.
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
82 Također
se iz stiha O javore, zelen bore vidi da se obredna uloga jednog drveta može preseliti, tijekom vremena, na drugu vrstu. Prema karti broj 1, jela je sretno drvo u Lici i sjevernoj Hrvatskoj, u Slovenaca, te se sporadično javlja u Bosni, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Jela je stan gorske vile.Vezana je i za kult mrtvih. Nakon Hrvati katolici preuzeli su sa zapada običaj kićenja božićne jelke. Taj su običaj prvo preuzeli katolici i to u gradovima, a kasnije se proširio na pravoslavne južne Slavene i među seljačko stanovništvo. Hrvati katolici u Bosni, da bi usjeve obranili od nadolazeće tuče, pale blagoslovljenu jelu posutu solju (Čajkanović, 1985: 123).
VjerovalIja o pojedinim vrstama
raste u šumama i šikarama te usamljeno na livadama (Šilić, 1983: 100). Indoeuropske
riječi
za jabuku su:
"~blu-, "~b(a)lo-:
galski
avallo (jabuka)
staroirski
ubuU (jabuka)
staroengleski
reppel (jabuka), engleski apple (jabuka)
starovisokonjemački
apful (jabuka), njemački Apfel (jabuka)
litavski
obuolas (jabuka)
latvijski
abele (jabuka)
praslavenski
"ablbka (jabuka)
slovenski
jabolko (jabuka)
češki
jablko(jabuka)
Po jednom tumačenju indoeuropska osnova *ablu-j*apluizvodi se od starijeg oblika *5am(a)lu-, što je s takvim počet-
83
kom sačuvano u hetitskom obliku šam(a)lu-palajski šamuspoređuje s hatskim šawat (jabuka, stablo jabuke) i s kartvelskim "'wašl-, gruzijski vašl-. Domaće jabuke potječu iz područja južno od Zakavkazja pa se možda riječ proširila odande (Gluhak, 1993: 284).
luwa-. Ta se osnova
Kod većine indoeuropskih jezika pojavljuju se različite forme koje označuju plod i stablo jabuke.
prihvaćanja kršćan sva,
'ge Jabuka, jabuka divlja, jabuka šumska (Malus pumila Mill., Malus sylvestris Mill.) rasprostranjena je u Europi i
drveća
plod
stablo
ruski
116.1pKO·
116Jl0Hlr
keltski
"ablu
*abalna
slavenski
"ablu
"abl-on-
baltički
"abl-
"abol-n-
germanski
""aplu
"ap(a)l-triu
Premda se čini da je naziv preuzet iz nekog neindoeuropskog jezika, on u navedenim primjerima pokazuje određenu pravilnost u fonetskim oblicima (raMKpeJUI.ll3e. HRalloR. 1984: 638).To upućuje na to da je do posudbe riječi došlo u pradavna vremena i možda u samoj pradomovini Indoeuropljana. Šulek (1879: 117) bilježi mnogo dijalektalni h hrvatskih naziva za suvrstice jabuka, a ovdje donosimo samo neke od njih: adamovčica, babljača, bartolovka, bikovina, bogica, božićnica, budimka, cigančica, divjača, elvanija, funtača, hrženica, ivančica, jablan, jačmenica, kingelj, kozara, kraljeva jabuka, magdalenka, medmešnica, metlika, ožujka, petrošćica, pisanka, pšeničnica, smuda, tomine, trdika, turkinja, vidovača, vlahinja, vrbika, zelenika, zobenica i žetvenka. Jabuka ima više različitih, a ipak bliskih, simboličnih Paris dodjeljuje jabuku razdora, zlatne jabuke iz Hesperidina vrta su voće besmrtnosti, Adam i Eva su zagrizli zabranjenu jabuku, u Pjt:srni nad pjesmama ona pokazuje značt'11ja.
84
Vjerovanja o
drveću
II
Hrvata '"
plodnost Riječi Božje. Jednom je ona plod sa Stabla života i uzrokuje besmrtnost, a sa Stabla spoznavanja dobra i zla uzrokuje pad. Kada se jabuka prereže po okomitoj osi vide sc aveole u kojima su smještene sjemenke a koje čine pentagram, simbol znanja. Jesti jabuku značilo je zloupotrijebiti razumijevanje, osjetljivost i slobodu koja se dobiva od nje da bi sc zlo spoznalo, željelo i činilo. Kod Kelta jabuka je plod znanja, magije i otkrivenja, a služi kao čudotvorna hrana. U nekim pričama njen plod se nikada ne smanjuje kada sc jede, odnosno onaj tko jede jabuke iz Hesperidina vrta nikada više neće biti gladan, žedan, neće osjećati bol niti će oboljeti, a one se nikada neće smanjiti. Stablo jabuke za Kclte je stablo drugoga svijeta. Jabučnjak (keltski Emain Ablach, velški Ynys Afallach) je mitsko boravište, gdje počivaju umrli kraljevi i junaci pa i sam kralj Artur. Prema mitološkoj predaji, Merlin čarobnjak svoje je poduke davao pod jabukom. Kod Gala jabuka je sveto stablo isto kao i hrast. U Skandinavaca jabuka je plod koji obnavlja i pomlađuje. Bogovi jedu jabuke i ostaju mladi do ragtla roka, kraja sadašnjeg kozmičkog ciklusa. Aleksandar Veliki tražeći vodu života našao je u Indiji jabuke koje su svećenicima produžavale život i do 400 godina. U alkemiji zlatna jabuka je simbol sumpora. Zbog oblika kugle, jabuka označuje svaku zemaljsku želju ili zadovoljstvo u takvoj želji. Božja zabrana usmjerava čovjeka prema duhovnosti, a ne prema materijalnim dobrima, odnosno daje čo vjeku da spozna ta dva smjera i odabere pravi (Chevalcr, Gheerbrant, 1989: 211-212). U kršćanskoj mitologiji za jabuku su vezana dvije legcndc. Ona, već spomenuta, o Adamu i Evi, koji uzimaju jabuku s drveta spoznaje dobra i zla, koje se nalazi nasred rajskog vrta. Legenda sc razvila, vjerojatno, zbog toga što latinska riječ malum označava i jabuku i zlo. Na slikama je Eva, koju napastuje zmija, redovito prikazana kako Adamu pruža
Vjerovanja o pojedinim vrstama dnJda
8S
jabuku. No, s druge strane, jabuka označava i novog Adama Krista koji je na sebe preuzeo ljudske grijehe. U Adamovim rukama ona predstavlja grijeh dok u Kristovim znači plod spasa. U Pjesmi nad pjesmama stoji: Što;e jabuka medu šum-
skim stablima, to je dragi moj medu mladićima; bila sam želj,la hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome. Ovaj odlomak se tumači kao nagovještaj Krista. Isto tako Djevica Marija predstavlja novu Evu i jabuka u njezinoj ruci znači plod spasa. Tri jabuke su i svetačka oznaka sv. Doroteje (Badurina i dr., 1979: 289). Jabuka kod južnih Slavena ima različitu namjenu. Nosi se kao dar, dokaz ljubavi i prijateljstva, kao ponuda, a služi i kao lijek za razne bolesti te u mnogim ritualnim obredima i običa jima. Ona se prinosi kao žrtva: u božićnoj pečenki kojoj je stavljena u usta, ubijenom vuku u ralje (kojeg vučari nose po selu, a domaćini im daruju nešto), stavlja se, zajedno s utisnutim novcem, na stol na badnje veče, a na Božić rano ujutro baca se u bunar za sreću. Srbi, prilikom vjenčanja, mladu prvo dovedu na kućni prag, napiju je vinom, a onda ona i mladoženja tri puta obidu bunar te u njega bace jabuku u koju su utisnuti novci. U Dalmaciji mlada baca jabuku preko kuće pa onda klekne i poljubi prag. Jabuka se nabija na barjak, na rogove svatovskog ovna ili brava. Pri prošnji i svadbi mlada i mladoženja u mnogim se krajevima bacaju jabukom jedno na drugo. Ako djevojka želi da je neki momak zavoli, ona gata s jabukom na mladi petak prije zore, a u nedjelju je daje tom mladiću da je pojede. U narodnim pjesmama spominju da se djevojka i mladić na postelji igraju zlatnom jabukom, a onda zaspe. Pri prošnji jabuka je toliko važna da sama riječ znači isto što i proševina, prsten, a prosci se zovu jabučari. U Srijemu se gata s badnjačkom jabukom tako da se prema tome je li zdrava ili crvljiva vidi kakvo će biti zdravlje domaćina i domaćice. Komad te iste jabuke djevojka u jutro na Novu godinu zagrize na kućnom pragu. Prema muškarcu koji prvi
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
86
onuda prođe zaključuje kakvog će zanimanja biti njen budući muž. Ili: na Božić ujutro djevojka baca jabuku u bunar i očekuje da joj se javi jekom njen dragi; na Sv. Luciju djevojke odaberu po jednu jabuku pa je grizu do Badnjaka, a ono što ostane bace u crkvi pred momke pa pred kojega padne taj će joj biti muž. Jabuka se često spominje i kao da raste na drugom drveću. Tako u pričama postoje jablanove, johine, vrbine, bukvine jabuke koje junak treba nekome donijeti. Ona je i proba iskrenosti: pravi prijatelj je onaj koji jabuku točno prepolovi na pola. U legendama se spominju i zmije koje imaju zlatnu jabuku i jako je čuvaju. Po zimi je ližu, a ljeti se njome igraju. Ako im je netko slučajno uzme, one ga gone dok ga ne ubiju i vrate jabuku. Narod drži da je jabučica (Adamova jabučica), koju muškarci imaju, nastala tako što je Adamu ostala u grlu, od straha kada je ugledao Boga. Postoje i jabuke adamčice koje su nastale od jabuke koju je Eva dala Adamu i na njoj se još vidi pet brazda od Evinih prstiju. Jabuka je čest lijek protiv vrućice (naročito ona iz božićne pečenke), ali i lijek protiv opeklina, iznemoglosti (Čajkano vić, 1985: 107-115). Čini se da u istočnih južnih Slavena sanjati jabuku znači neugodu, bolest, bijedu i iznemoglost.
Breza (Betula pendula Roth) rasprostranjena je u Europi, Maloj Aziji, na Kavkazu i u Sibiru. Budući da raste na velikom području, javlja se u brojnim ekotipovima (Šilić, 1983: 54).
'ge
Ime je nastalo od indoeuropske osnove *b!hJerHk' koja se javlja u jezicima indoiranskim, ital skim, baltosbvenskim i germanskim. U staroindijskom breza se naziva bhurja, iz čije se kore izradivao materijal na kojem se pisalo: staroislandski
bjprk (breza)
starovisokonjemački
birihha (breza),
engleski
birch (brez.a)
njemački
Birke (breza)
Vjerovanja o 11O;ediltim vrstama dnlda
pruski
berse (breza)
litavski
beržas (breza)
latvijski
berze (breza)
ruski
6cpe:la
hrvatski
breza
87
(f'a",I\:pc:IIIJ13e. MllaHoll. 198-1·: 619)
Općeindoeuropski karakter imena za brezu upućuje na vezu s prvotnom osnovom *b[hlerHk' u značenju svijetliti, blještati. Veza izmedu značenja svijetao, jarki ili blješteći objašnjava se svijetlom bojom brezove kore. Iz brezovog drveta stari su Indoeuropijani izrađivali obuću, posude za jelo, a brezova kora služila je kao sredstvo po kojem se u prošlosti pisalo. Istočni Slaveni i Indijci pisali su po brezovoj kori sve do 16. st. (J'aMl\pcJUfJI3C. VlBauoB. 1984: 620).
Breza je sveto drvo (Axis mundi) sibirskog stanovništva. Budući da predstavlja kozmički stup, breza dobiva sedam, devet ili dvanaest zareza koji predočuju nebeske razine u š:lmanskim inicijacijskim svečanostima. Breza se povezuje s Mjesecom i Suncem te tada predstavlja dvojstvo, muško i žensko, oca i majku. Ona simbolizira put kojim nebeska božanska energija silazi na Zemlju i kojom se ljudska težnja uspinje prema nebu. U istočnoj Europi i srednjoj Aziji breza je sveto drvo, a u Rusiji simbolizira proljeće i djevojku (Chevalier, Gheerbrant, 1989:62). Okljaštrenu, osim vrha, brezovu, ponekad hrastovu ili granu nekog drugog drveta, na 1. svibnja ili na Sveto Trojstvo uoči sv. Ivana, ljudi nose II procesiji okićenu raznim trakama i zasa9 c kod zdenca. Takva grana naziva sc II kajkavaca ma;uš, a u Sokaca majpa1t. Oko nje pjevaju pjesmu Marijo, svibnja kraljice, a grana tu ostaje zabijena cijeli svibanj. Inače se pjevaju pjesme erotskog karaktera. U Češkoj vješaju na brezu, ali i na smreku ili jelu lutku koja predstavlja Vesnu - boginju
88
Vjerovanja o
drveću
u Hrvata ...
proljeća.
U Poljskoj se takvo drvo naziva majik ili latko. U Rusiji postoji običaj da jednu, izabranu djevojku opletu brezovim i klenovim granjem te je nazivaju kust, što znači grm. Malorusi, pak, izaberu djevojku koju nazivaju topol;a, privežu joj ruke o vrh kolca i tako vode po selu. Na Sv. Trojstvo mlade Ruskinje odaberu lijepu brezu, opašu je vrpcom, donje grane spletu u vijenac te se kroza nj naizmjenično ljube i nazivaju kumicama. Na semik, četvrtak pred Svetodušnu nedjelju, Rusi posijeku mladu brezu, obuku je u ženske haljine i odnesu u jednu kuću, gdje je posjećuju u petak i subotu a u nedjelju utope u vodi. Bjelorusi na isti dan pletu vijence od brezova granja i kažu da čiji do nedjelje uvene umrijet će brzo, a čiji ostane zelen dugo će živjeti. Uvele vijence u nedjelju bacaju u vodu pa vlasnik onoga koji po vodi pliva živjet će barem još jednu godinu (Bulat, 1932: 8-9). U Everstonu postoji vjerovanje u vještičje gnijezdo. T o su prirodno isprepletene brezove grane kroz koje se mlijekom hrani stoka ako ne daje mlijeka. Vjeruje se da takvim načinom hranjenja vještice ne mogu doći do mlijeka i ono ostaje živini. Takvo "vještičje gnijezdo" vješaju i na svinjce kao zaštitu od vještica.
Vjerovanja o pojedinim vrstama dn'eća
latinski
fagus (bukva)
galski
bagos (bukva)
starovisokonjemački
buohha (bukva), njemački Buche (bukva)
staroislandski
b6k
staroengleski
boc (bukva), engleski beech (bukva)
ruski
6yl\
litavski
bukas
pruski
bucus
hrvatski
bukva
Svi ti nazivi upućuju na vezu s germanskom osnovom "bok,- no izvor tc osnove nije potpuno jasan (l'aMl\pem1Jl:le. \IIBalIoB. 19R4: 622). U staroj indoeuropskoj tradiciji bukva se javlja kao sveto drvo. U Rimu je bila Vl:z:lI1a uz kult Jupitera i Dijane. U germanskoj, pak, tradiciji značenje riječi bukva je vezano uz upotrebu njezine kore kao sredstva za pisanje. Ta se veza vidi u: gotskom
boka, množina bokos (knjiga), bokareis (pisar)
engleskom
book (knjiga)
njemačkom
Buch (knjiga, pisani dokument), Buchstabe (slovo - doslovno znači bukovo drvce za pisanje)
Y>- Bukva (Fagus sylvatica L.), rasprostranjena je u cijeloj
Indoeuropsko ime za bukvu nastalo je iz osnove *b[hlaHk'o-, koja u starim jezicima pokazuje semantičko preoblikovanje, čime se zamagljuje točnost utvrdivanja prvotnog značenja. Osnova se javlja u različitim indoeuropskim jeziCima:
(bukovo drvo)
U slavenskim jezicima imc je nastalo od "buku, što daje:
Hrvati iz sela Jabučeta sade brezu u sredini sela.
Europi, a najčešće raste u subalpskom pojasu, gdje zajedno s jelom čini mješovite šume (Šilić, 1983: 44).
89
Slaveni su prihvatili tu germansku riječ tako da je u: staroslavenskom
bukti Što znači slovo
staro ruskom
6Y'-1I (slovo)
srpskom
bukvar (knjiga, početnica) (ra"I\pe.ll1ll3c. I1BafloB. 1984: 623)
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
90
Rasprostranjenost drveta bukve na području Euroazije u stara vremena važna je kao argument za lokalizaciju prapostojbine Indoeuropljana. Ta nam rasprostranjenost dopušta da govorimo o dva područja gdje je ona moguća. Prvo bi bilo u zapadnoeuropskom arealu, a drugo u prednjoj Aziji, od Male Azije do sjevernog Irana. Teritorij sjeveroistočno od crnomorske obale do donjeg toka Volge treba isključiti jer tamo nakon ledenog doba uopće ne raste bukva (J'aMKpeJU11l3f\ HRaBoR. 1984: 623). Dakle, budući da nije tamo rasla, nije mogla postojati niti predodžba o njoj, a kamoli naziv, vjerovanja ili upotrebne vrijednosti kojih je puna indoeuropska tradicija. Bukva nema tako veliko značenje, u religiji, kao npr. hrast, ali se i ona upotrebljava u Bosni, uz hrast, za Badnjak. U Crnoj Gori zelenom bukovom granom, ako nema ljeskove, krste zeleno žito i kite tor. U Samoboru, uoči 1. svibnja, zabiju okićenu mladu bukvu pokraj bunara. Kite je svi koji s tog bunara nose vodu, a takvo drvo naziva se ma;um (Maibaum) i tu ostaje cijeli mjesec. Srbi pak vjeruju da se mlade vile radaju na bukovim grančicama, a majke ih poviju u zeleno lišće. Bukovo lišće upotrebljava se i kao lijek za oči. Malo je primjera koji spominju bukvu u vjerovanjima, ali postoji kod Srba vjerovanje da u šupljoj bukvi žive vragovi ili da je vrag, kada je ukrao Sunce, objesio ga na bukvu da svijetli samo njemu (Čajkanović, 1985: 57-58). Hrvati iz sela Mala Trnovitica vjeruju da je bukva possv. Jurju.
većena
Murva (Morus alba L., Morus nigra L.), bijela i crna murva, dud, raste na Sredozemlju i jugozapadnoj Aziji, a smatra se da joj je pradomovina prednja Azija. U Kini, koja je pra-
4#}e
Vjerovanja o pojedinim vrstama
drveća
91
postojbina bijele murve, a poslije i drugdje u svijetu, poznata je po dudovu svilcu, odnosno proizvodnji svile. Indoeuropska riječ za drvo i plod dud ili murva proizlazi iz osnove "'moro- i javlja se u različitim indoeuropskim jezicima na velikom prostoru: grčki
vO'PO' (plod murve)
latinski
morus (drvo murve), martun (plod murve)
armenski
mor, mori (murva) (ra\111:pe.1U1J:lc. HBaHoB. 1984: 645)
rumunjski talijanski
mur
moro (Gluhak 1993: 428)
U slavenskim jezicima riječ se javlja u sljedećim oblicima: hrvatski
murva
slovenski
mllfva
ukrajinski
morva
Čini se da je taj kasnopraslavenski oblik "mury posudenica iz nckog romanskog ili dalmatoromanskog jezika, bo odraz latinske riječi morus (Gluhak, 1993: 42H). Murva je u drevnoj Kini bila stablo koje simbolizira istok. Ono je sjedište Majke sunca i stablo iz kojega izlazi Sunce (Chevalier, Gherbrant, 19H9: BO). Murva ima ljekovita svojstva i važno mjesto u religiji, u mjcstima gdje se uzgaja dudov svilac. U Crnoj Gori sječe se dud za badnjake. Nije dobro da murva raste u blizini kuće, jer ako njegova žila dode pod kuću, cijela će kuća izumrijeti ((ajkanović, 1985: 94). U Crnoj Gori vjeruju da se na crnom dudu skupljaju vještice, i kad mladenci dođu ispred kuće ne smiju barjake ostavljati na dudu. U okolici Gevgelije naročito
92
Vjerovanja o
drveću
u Hrvata ...
koriste dud za ljubavna gatanja. Prije nego što će se udavati stavljaju djevojke prutiće od duda preko potoka ili brazde. Vjeruju da će im se te večeri u snu pokazati sudenik, tj. budući muž. Na Todorovu subotu hvataju se djevojke rukama za dud pa koje imc tada čuju, to će im biti sudenik (Čajkanović, 1985: 95). Drijen (Comus mas L.), drenj; rasprostranjen u srednjoj i južnoj Europi, Maloj Aziji i na Kavkazu. Drjenovina je jako tvrdo, teško i žilavo drvo te je vrlo traženo. Plodovi su cijenjeni za ljudsku ishranu, bilo sirovi ili se od njih prireduju voćni sokovi, kompoti, pekmez, a naročito drijenova rakija koja ima ljekovita svojstva (Šilić, 1983: 140).
'&1-
Drijen, ikavski drin, ekavski dren. Veoma tvrdo šumsko drvo i ne spada u vrstu bilja kao drač. Vjerojatne veze s litavski drignes i staroirski draigen "divlja kruška"
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća
93
Bosni se kite drjenovinom i rano ujutro izlaze na ulicu te koga prvog vide predaju mu svoj drijem. Drijem se predaje i samome drijenu kada u proljeće propupa. Na Jurjevo, djevojke i momci penju se na drijen po tri puta i govore: Tebi drem nm; lijen i drijem, a metli zdravlje i plijen. U Bugarskoj, među tim, drijen služi baš zato da bi čovjek bolje spavao. Drijen je dobar i protiv demona i vještica. Kada je ključanica na toru od drjenovine, či1tilice stoci ne mogu ništa. Dobar je i protiv udara groma. Na Cvjetnicu nosi sc u crkvu na blagoslov i potom stavlja u sobu ili na krov tc tl slučaju nevremena baca se u vatru kao obrana od groma. Upotrebljava se i pri svadbenim običajima na Kosovu, da bi bračna sloga i zajednica što duže trajale. U narodu ga cijene i kao lijek protiv različitih bolesti: otečene slezene, osipa na koži, hernije, hemoroida itd. Važan je i pri vračanju, da bi dijete prohodalo. Postoji vjerovanje da je drijen malen zato što je od njega načinjen križ na kojem je razapet Krist te ga je Bog zbog toga
prokleo da bude malen. Ima i priča da je medvjed, nakon zimskog sna, vidio procvjetali drijen i mislio da će on prvi donijeti plodove, ali kada je vidio da sc prevario, zdrobio ga Je.
Rimski svećenik zadužen da neprijatelju najavi rat nosio je na granicu koplje od drijena s otvrdlim vrškom. Ovaj obred podudara sc s drevnim magijskim propisom koji prethodi upotrebi željeza. Krvava boja drjenovine i bacanje oružja na njihov teritorij simbolizirala je krvavu smrt koja će se sručiti na neprijatelja (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 128-129).
Proba snage isto se mjerila na drjenovini. Tako je, prema narodnoj pjesmi, Kraljević Marko znao da je spreman za boj tek kada je smrvio i iscijedio dvije kapi vode iz drjcnovine koja se na tavanu sušila devet godina (Čaj kan ović, 1985: 91-93).
Drijen je cijenjen u prvom redu kao zdravo drvo. Zato se ljudi umivaju vodom u kojoj je bila ostavljena drijenova šiba. Takvim se šibama šibaju i janjci da bi bili zdraviji. Ako se krave, koje gone biku na oplodnju, tjeraju drijenovim šibama, otelit će muško, a ako pak ljeskovim, oteiit će žensko tele. U
čice drijena na blagoslov u crkvu. Nakon povratka kući zatiču
Hrvati iz sela Rakovica, nose na Cvjetnu nedjelju granih za gredu iznad ulaznih vrata. Taj je običaj poznat i u drugim dijelovima kontinentalne Hrvatske, premda, tl novije vrijeme, drijenak zamjenjuje maslinova grančica donesena iz Dalmacije.
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
94
Slovenci u Kostanjevici na Krasu vjeruju'da je drijen sveto i božje drvo. Prema rasprostranjenosti na karti broj 1, drijen je Hrvatima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj sretno i sveto drvo koje se izrazito poštuje. 'l>- Košćela
crna (Ce/tis australis L), ladonja, koprivić, (Celtis toumefortii Lamk.), cijenjena je u hortikulturi jer je jako slikovita. Potječe još iz tercijara, a raste najčešće u šumama i šikarama hrasta, uz doline rijeka na pjeskovitom i vapnenačko m zemljištu. Rasprostranjena je u južnoj Europi, Maloj Aziji, na Kavkazu i sjevernoj Africi (Šilić,1983: 41, 42). košćela žuta
U Istri je uvriježen naziv ladonja, koji dolazi od grčke lotos kako su je nazivali npr. Grk Dioskorid i rimski pi-
riječi
sac Plinije. Od riječi lotos izveden je pridjev lotoneus, a od njega istarski naziv ladonja. Ladonja naraste uvis i do 15 metara, a može doživjeti starost od više stotina, a neki kažu i tisuću godina. Deblo može biti promjera i do jedan metar. U nekim se zemljama ladonja uzgaja i u živicama, a mladice stabala koristile su se za izradbu štapova za nabijanje pušaka te za izradbu bičeva, po čemu je ladonja bila na osobitu glasu. Lišće ladonje je dobra hrana za stoku. Plodovi, o kojima govori i već spomenuti Dioskorid, žućkasti su tc su ih stari Grci upotrebljavali za bojenje kose tl žuto. Kako su slatkasti, vole ih jesti djeca i ptice. U Italiji, lovci na ptice uzgajaju ladonju kao efikasan mamac za ptice. U Hrvatskom primorju, Istri i na otocima (Krk, Cres) postoje još nazivi za ladonju: košćela, kost jela, kostila, kostilja, kostela, koprivić, glangolić, fabrinka, fabrika i kastanjuole.
Vjerovanja o pojedi/tim vrstama drveća
95
Za Istru je ladonja posebno značajna jer su je ljudi sadili u središtu sela, obzidali je kamenim gromadama i čuvali, a ona ih je svojom širokom krošnjom čuvala od žarkog sunca skroz do kasnog popodneva (I. Š., 1985: 142-145). Prema podacima iz upitnica EA, obrađenima na k:lrti 1, košće\ ili ladonja spada u sretno drveće i kao takvo bilježimo je II Istri i u Lumbardi na Korčuli. Zanimljivo je napomenuti da u Blatu na Korčuli košćel sade na grob. ~ Šipak (Rosa canina L), pasja ruža, nar, medun, puklaš, sladun, slatki mogranj, ljutak, raste na rubovima hrastovih šuma, na otvorenim površinama, u šikarama i živicama. Rasprostranjen je u Europi, Aziji, na Kavkazu i sjevernoj Africi. Plodovi se primjenjuju u narodnoj i službenoj medicini. (Šilić, 1983: 91)
Skok dvoji je li, zbog svjeg značenja, riječ izvedena od šip. Loewenthai stavlja šipak u vezu s ruskim IIUmHYTb i slovenskim ščipa (Skok, 1971: III 393, 394). Šipak, kao i drugo voće s brojnim sjemenkama, u prvom redu simbolizira plodnost. U Grčkoj on je atribut Here i Afrodite, u Rimu nevjeste kite kosu njegovim lišćem, tl Aziji je izraz dobrih želja, a u Indiji njegovim sokom liječe jalovost. U staroj Grčkoj koštica šipka povezana je s grijehom. Perzefona je majci Demetri kroz priču o mogranju i njegovoj koštici priznala da je zgriješila, odnosno da je bila zavedena. On je takoder prisutan i u ljubavnom pjesništvu, a jedna turska zagonetka navodi da je zaručnica ... mogranj nerastvoreni. U kršćanskoj simbolici mogranj se redovito odnosi na crkvu, zbog jedinstva bezbrojnih sjemenki u jednom plodu. Sveti Ivan od Križa dr7.ao je da su mogranj eve koštice simbol
Vjerovan;a o drveću u Hrvata ...
96
božanskih savršen stava, zaobljenost izraz božanske vječnosti, a ukusnost soka užitak duše koja voli i spoznaje (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 413-414). On je i u 1979: 410).
kršćanstvu
simbol plodnosti (Badurina i dr.,
Šulek (1879: .391) donosi narodna vjerovanja i poslovice južnih Slavena vezane uz šipak:
U šišarici od šipka ima crv, kog nerotkinje pojedu da zatrudne. Tri lista ko jide od ovoga stabla, neće ga ove godillebolit oči. Šipak irna i apotropejsko svojstvo, što se vidi iz narodne kletve:
]erimije uz polje, bežte zmije u more! Koja zmija ostala, oči svoje izbo la, na dva trna glogova i četiri šipova (Šulek, 1879: 391) U Slavena irna određenih kršćanskih vjerovanja vezanih uz šipak. U Boki mladić na Božić obilazi kuću noseći u ruci šipak (Čajkanović, 1985: 251-252). Na Badnjak, za večerom, mora na stolu biti šipak. U Hercegovini mlada, kada uđe u kuću, mora na ognjištu ostaviti šipak u koji je zaboden d;~kat. Sve su to, vjerojatno, vjerovanja vezana uz plodnost. Slpak irna prilično ljekovita svojstva pa ga se koristi protiv groznice ili protiv otrovanja.
Vjerovanja o pojeditlim vrstama
drveća
97
Grab (Carpil1us betu/us L.) rasprostranjen je u Europi, jugozapadnoj Aziji i na Kavkazu (Šilić, 198.3: 60).
y>-
Slično
kao i kod bukve jezičnu rasprostranjenost i analogično semantičku distribuciju pokazuje kod Indoeuropljana naziv za drvo grab. Tu se javlja indoeuropska osnova *(s)k'rob[h 10 - lona se u raznim slavenskim jezicim javlja ovako: ruski
rpa6
češki
poljski
habr grab
hrvatski
grab (raM...:peJH1':13e. J:IBalloR. 1984: 624)
Nazivi za grab kao i za bukvu sadrže etimologijski i glagol ski oblik u značenju grepsti, derati, urezivati a kasnije pisati, što upućuje na specifičnu ulogu graba koju je imao u prošlosti, jer su se na njegovu koru i drvo urezivali određeni grafički simboli. Samo ime graba nastalo je od osnove "'(s)k'rob[h Jo -, a ona je nastala od glagola *(s)k'reb[ht u značenju grepsti, crtati. Veza imena grab, breza i bukva s terminologijom pisanja upućuje na poznavanje tehnike pisanja i pripreme materijala za pisanje u kulturi starih Indoeuropijana. Pojava pisma i pismenosti zasnovana je u tim kulturama na upotrebi drveta i drvenog materijala na koji su se nanosili znakovi ili zarezi pomoću drvenih štapića. Takva tehnika pisanja ili nanošenja znakova na drvo, karakteristična za razne indoeuropske kulture, pokazuje, tipološki, arhaičniji oblik prapismenosti od do sada uvriježenog mišljenja da je to bilo uklesavanje u kamen, utiskivanje na glinene pločice ili na naročito obrađenu životinjsku kožu (faMKpeJIH113e. vlsaHos. 1984: 62S).
98
Vjerovanja o
drveću
u Hrvata ...
Grab se kod južnih Slavena sječe za Badnjak, a ponekad i kao majsko drvo. U Bosni uoči Ivanjdana nalože vatru i kada se ona ugasi, na to mjesto usade grab koji djevojke okite cvijećem te on ponekad tu ostaje preko cijele godine. Srbi za Đurdevdan kite prozore i vrata grabovim grančicama (Čajkanović, 1985: 81-82). Kupanje u vreloj vodi u kojoj je bio potopljen grab pospješuje zdravlje. Djevojke u Srbiji jašu na grabu da bi se momci grabili za njima. Kravi koja ne daje mlijeko daju se mekinje pomiješane s grabom da bi se mlijeko "dograbilo" natrag. U selu Grab u Hercegovini spominje se veliki grab oko kojeg su se sakupljali i donosili važne odluke. U Slavoniji, pak, vjeruju da je grab vražje drvo, a topola, hrast, jasen, vrba, rakita i lijeska je vilinsko drveće. Hrvati u Posavini, prema karti br. 1, vjeruju da je grab sretno drvo. Omorika (Picea omorika Purk.), omora je endemična vrsta, tercijarni relikt koji se nalazi u srednjoj Bosni i zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji (Šilić, 1983: 15).
'i)e
Ona služi u različitim kultovima vatre za čišćenje ljudi i stoke. Postoji priča da se u omorici nalazio demon koji nije dao da se sagradi most, kod Višegrada. Svaki put kada bi majstori podigli most, Drinom bi doplovila omorika i srušila ga. Tek kada ju je glavni majstor udario bradvom, naopako nasatienom, iz nje je potekla krv i progovorio glas da će most ostati nedirnut. U Čajniču su na mjestu jedne omorike digli džamiju (Čajkanović, 1985: 183-184). Kao sretno drvo na karti broj 1 javlja se omorika samo u istočnoj Bosni. 'i)e
Jasen (Fraxinus attgustifolia Vahi.), poljski jasen
Kod nas se još javlja bijeli jasen (Fraxinus excelsior L.) i crni jasen (Fraxinus omus L.)
V;eroL'an;a o pojedinim vrstama drveća
99
Raste u priobalnim šumama i u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka. Rasprostranjen je na širokom prostoru Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike (Šilić, 1983: 159-161). Prema jezičnoj rasprostranjenosti naziv za jasen, "Hos-, je staroindijska jezična sastavnica u sljedećim jezicima: grčko armenskom, ba\tosiavenskom, albanskom, germanskom i keltsko-ital skom. Kod ostalih Indoeuropijana stari se naziv za jasen izgubio ili je označavao neko drugo drvo, npr. bukvu: armenski
hac'i (jasen)
grčki
ot;;UTJ
albanski
ah (bukva)
(ra:\1l\:pe.llu3c.l1saHos. 1984: 625) Šulek (1879: 124) bilježi slavenske nazive za jasen i to: slovenski
Jesen
ruski
Ifac:cHh
češki
jesen, jasan
poljski
JCSlOn
lužički
Jasen
Od suvrstica jasena donosi: jasen bijeli, jasen crni, jasen gorski, jasen poljski, jasenak te jasenak mali (Šulek, 1879: 125). Za Grke je jasen bio simbol čvrstoće. Heziod piše da je Zeus stvorio treće pleme .. .ko od ;asma tvrdo i strašno. Od jasena su izradivali drške za koplja, a oznaČavao je i samo kopije. Plinije i Dioskorid spominju da se zmije jako boje jasena tt: da će one radije proći kroz vatru nego kroz jasenove grane. Napitak od jasenova lišća pomiješan s vinom dobar je protiv otrova. Skandinavskim Gt:rmanima jasen je veza između tri razine svemira i simbol besmrtnosti, a zovu ga Yggdrasil. Ger-
100
V;erovanja o
drveću
u Hrvata ...
mani vjeruju da je Yggdrasil stablo svijeta te da se ispod njegove krošnje prostire univerzum. On raste na Urdskom zdencu, iz njega crpi vodu i iz te vode stvara sva živa bića. Uvijek je zelen a pod njime se sakupljaju bogovi. Prvi, od njegova tri korijena, zaranja u Urdski zdenac, drugi u zdenac Hvergelmir, iz kojega nastaju sve rijeke na svijetu, a treći u zdenac Mimir, izvor mudrosti. Kada se mijenjaju svjetovi ovaj jasen ostaje netaknut i neranjiv te je utočište onima koji su izbjegli nesreću i ponovo će napučiti zemlju. U baltičkim krajevima za glupog čovjeka kažu da je slijep kao jasen. On ne zna kad stiže proljeće pa dugo ostaje bez lišća, a u jesen, da ne bi ispao smiješan, prvi odbacuje lišće. Osim što je simbol plodnosti jasen je, II sjevernoj Europi, i ženino stablo. Ona se penje na njega da nabere lišća za hranu stoci, ali i da na njega vješa razne amajlije koje će privući muškarca. Ipak on može biti i prijetnja jer se kaže da ako netko posadi jasen, umrijet će mu muški član obitelji ili će mu žena radati mrtvorođenčad (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 221-222). U Engleskoj postoji vjerovanje da se provlačenjem kroz pukotinu u jasenu mogu liječiti bolesti. Tako djeca koja dožive nekakav prijelom ili imaju rahitis moraju proći kroz šupljinu u stablu. Vjeruje se da život bolesnika ovisi o životu drveta te ako se otkine i najmanja grančica bolest se vraća, odnosno ako se drvo posiječe čovjek umire. Najčešći je način obreda da se načini procijep u drvetu i golo dijete provuče kroz njega tri ili tri puta po tri puta i to u zoru. Smatraju da se treba provlačiti nasuprot suncu. Kada završe obred, drvo se čvrsto sveže i obloži blatom ili ilovačom. Na taj način i prijelom na djetetu zarasta. Ali ako ostane i najmanja rupa, prijelom ne zarasta i u krajnjem slučaju dijete umire ako se jasen sruši (Frazer 1923, II: 168-169).
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća
101
Prema Čajkanoviću, kod južnih Slavena jasen se jako poštuje jer ima veliku spasonosnu snagu, ali tih podataka nema u Upitnic:una EA. Na njegove grane vole sjedati vile, jer vragovi na jasen ne smiju. Upotrebljavaju ga pri vračanju (da žena ne bi zatrudnjela), ali i kao lijek protiv mnogih bolesti: groznice, bradavica, crnog prišta, nagluhosti itd. (Čajkano vić, 1985: 119-120). y)e Smrdljika (Oreoherzogia fallax [Boiss.) Vent), Ilirska ljigovina, raste na strmim padinama, u vrtačama, planinskim točitima. Raspro'·'}ranjcna je od južnih dijelova istočnih Alpa do obala Grčke (Silić, 1983: 153).
U Babinu Polju na Mljetu vjeruju da je smrdljika nesretno drvo. Oni ga zovu i Judino drvo, jer vjeruju da se on objesio na smrdljiku (Čajkanović, 1985: 221). Kesten divlji (Aesculus hippocastanum L.) kesten pitomi (Castanea sativa Mill.), marun, maroni y)e
Kesten divlji je endemska vrsta jugoistočne Europe (Šilić, 1983: 139). Pradomavina pitomog kestena je, smatra se, Mala Azija. Danas je rasprostranjcn tl velikom dijelu Europe, na Kavkazu i II sjevernoj Africi (Šilić, 1983: 45). Marun, istarski kesten, dolazi od talijanskog (mletačkog) marone što znači isto. Slično je i marula (marulja), ali se odnosi na travu (Skok, 1971: II 381). Kesten je simbol čistoće jer je ljuska u kojoj se nalazi puna bodljika (tjelesne požude), a ne mogu mu nauditi (Badurina i dr., 1979: 328). U drevnoj Kini kesten je bio stablo zapada i jeseni, a sadio se na žrtveniku s te strane svijeta (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 254).
V;I!Tovan;a o
102
drveću
u Hrvata ...
Na Badnjak u kući u kojoj je netko umro ili u kojoj je bila svadba djeci-čestitarima ne daju kobče već kestenje (Čaj kanović, 1985: 130). Kesten je malo zastupljen u vjerovanjima Hrvata i ostalih južnih Slavena jer ga oni prvi put susreću došavši na tople prostore jugoistočne Europe. Na sjeveru ga nema, jer tamo gdje raste breza ne raste kesten
Klen (Acer catnpestre L), kljen, rasprostranjen je u Europi, na Kavkazu, u Aziji i sjevernoj Africi (Šilić, 1983: Ln).
'1)0
u ostalim slavenskim
jezicima ime mu se javlja u oblicima: ruski klen, poljski k/ml ( Šulek, 1879: 146). Klen kao i javor ima apotropejsko djelovanje, on brani od različitih čini i uroka. U svezi s time je i priča da je neka žena zaustavila gatanjem tri pluga na polju, ali da četvrtog nije mogla jer je imao nešto od klena čemu nikakve vračke ne mogu
ništa. Kod južnih Slavena postoji vjerovanje da se ispod drveta klena sastaju demoni koji izazivaju bolest kod ljudi. Kad demon bolesti napadne nekoga, seoska vračara odnese pod drvo klena malu pogaču, čašu vina i malo vode da pokrene demona kako bi napustio bolesnika (Čajkanović, 1985: 116). '1)0
Zelenika (Buxus sempervirens L), šimšir
Zelenika je zimzcleni gusto razgranati grm, visok oko 1 metar ili manje drvo. Na Kavkazu pokriva veće površine i doseže visinu i do 15 metara. Inače je rasprostranjena po južnoj Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi (Šilić, 1983: 83). Skok navodi da riječ dolazi od prasbvenskog korijena "'zc! te poimeničenjem na ika u značenjima: 1. jabuka, 2.
Vjerovanja o pojedinim vrstama
drveća
lOJ
buxus sempervirens, šimšir, 3. uvae genus (Slavonija) i 4. kao bosansko i hercegovačko prezime (Skok, 1971: III 648). Šimšir je u antici bio posvećen Hadu i Kibeli, bio je i ostao pogrebni simbol. Budući da mu je drvo tvrdo i čvrsto, šimšir simbolizira čvrstoću i postojanost. Galima je šimšir bio božansko drvo i simbol vječnosti. Uz šimšir su sc na raznim stranama vezale i razne predodžbe, tako da on simbolizira s jedne strane ljubav i plodnost, a s druge smrt (Chevalier, Geerbrant, 1989:677). U vjerovanjima i narodnim pjesmama kod južnih Slavena, šimšir se spominje kao lijepo i skupocjeno drvo. U Bosni vjeruju da vile tkaju platno na tkalačkom stanu napravljenom od šimšira (Čajkanović, 1985: 251). U svadbenim običajima tl južnoj Srbiji šimširovim grančicama kite svadbene kolače i svatove. Mladoj se na glavu stavlja vijenac od šimšira. Prilikom prvog šišanja djeteta, šišani mu kum donosi kapu okićenu šimširom (Čajkanović, 1985: 251). Za razliku od Srba, koji naročito cijene šimšir, Hrvati na južnodalmatinskim otocima, prema karti broj 4, vjeruju da je šimšir nesretno drvo. Očito se tu radi o dvije različite predaje.
Platana (Platallus orientalis L.), javor" platys "širok, prostran")
'1)0
(grč.
ph'itanos
"(istočni)
Raste tl Aziji sve do Himalaja, na Kavkazu i u jugoistočnoj Europi (Šilić, 1983: 37). Stablo platane pruža grane u visinu i širinu i postalo je slikom dobrotvornosti, čvrstoće karaktera i ćudoredne nadmoćnosti. Simbol Kristove čo vjekoljubivosti (Badurina i dr., 1979: 461).
V;erouan;a o droeću u Hroata ...
104 tp.
Klokočika
(Staphylea pinnata L.),
klokoč, klokočoka,
klokočevina
Vjerovanja o pojedinim urstama droeća
lOS
Drveće u koje rado udara grom
Pripada južnoeuropskom flornom elementu i raste samo u srednjoj i južnoj Europi (Šilić, 1983: 131). U ostalim slavenskim jezicima klokočika se javlja u oblicima: ruski klekala, poljski klokoci1ta, češki klokol (Šulek, 1879: 147).
Drveće u koje rado udara grom jesu: hrast, trešnja, smreka, kruška, ari š, oskoruša i staro, šuplje, suho, visoko i ono koje raste na usamljenom mjestu te orah, topola, vrba, cer, lipa, bor, jela, bukva, jasika, kesten.
U selu Selenča u Srbiji u kojemu žive Slovaci katolici, djevojke nose u odjeći komadić klokočike za sreću. To je jedini lokalitet na karti broj 1 gdje se vjeruje da je klokočika sretno drvo. U vjerovanjima u Hrvata ona se ne spominje.
Od tih vrsta drveća samo je vrbi, trešnji, smreki, krušci, arišu i oskoruši to primarno značenje u vjerovanjma. Ostalim vrstama to jc sekundarno obilježje pa je grada o njima iznesena u odgovarajućim poglavljima.
Božikovina (Ilex aquifolium L.) zelenika, zimzeleni grm ili nisko drvo do 10 metara visine koje raste u Europi, Maloj Aziji, Iranu, sjeverozapadnoj Africi. Raste vrlo sporo i može doseći starost od više stotina godina (Šilić, 1983: 143).
tp.
Božikovina je naročito štovana u okolici Samobora gdje se na Badnjak donosi iz šume u kuću te se kiti jabukama, orasima i lješnjacima kao što sc to inače radi s jelom ili borom. Božikovina sc također stavlja na božićnu pogaču (Čajkanović, 1985: 36). Premda je i Šulek (1879: 73) navodi kao Drevce božje, ne nalazimo joj trag u odgovorima u upitnicama EA.
Hrast je sretno i sveto drvo, ali, kao što je poznato, u njega rado udara grom.
tp.
Posve jc jasno da je značenje hrasta i u religiji bilo veliko zbog njegove upotrebne vrijednosti. Jednostavnije je pretpostaviti da je bog groma i munje pridodao sebi hrast, jer gromovi i munje stižu s neba, a hrast je njihova česta meta. Naprimjer, grom udara u hrast dvadeset puta više nego u bukvu, kao što sc i vidi iz karte br. 2. Ipak, trebalo bi provjeriti kolika je gustoća hrasta i bukve u području tog promatranja. S druge strane, lako je pretpostaviti da su stari Europljani držali da je grmljavina ili, bolje, sijevanje, poteklo od hrasta, jer je bog na nebu proizvodio iskru trljajući hrastove štapiće jedan o drugog. Dakle, objasnili su prirodne fenomene dogadajima iz dnevnog života. Izgleda sasvim jednostavno povući crtu od hrasta kao izvora zemaljske vatre do boga munje, a onda dalje do boga groma i kiše tc na kraju do boga cijelog neba, odnosno vrhovnog boga kako su to učinili Grci i Rimljani sa Zellsom odnosno Jupiterom. Valja spomenuti da Skandinavci (sjeverni Arijci) niti jednog svojega boga nisu digli na tako visok položaj. Uobičajeno je prihvaćeno da je nebo prostor, prastari
Vjerovanja o drvetu u Hrvata ...
106
dom, za sva božanstva ili, radije, jednoga boga koji je (koji su) sišao s njega na zemlju. Teško je iz ovog uočiti zašto je bog toliko vezan uz hrast i sjedi na njemu ispod svoda nebeskoga. Po Frazeru, ta božja odanost hrastu od prvih do današnjih dana je samo dokaz primarnog elementa hrasta u božanskoj strukturi (božanstvu kao takvom) (Frazer, 1926,11:372-375). Hrvati takoder smatraju da je hrast sveto drvo te su uz njega vezana mnoga vjerovanja. U hrast najčešće udara grom (vidi kartu 2) a najstariji zapis o tome imamo u stihovima Zoranićevih Planina iz 1536. g. Dvorko: Sponinan se, s traci v noćni mrkli mraci iz duba graka;uć tu zlokob poznajuć i kad trisk upram obrati u lug i plam a mi tupi ne umiv zle kobe svud vidiv,
zvizda nad 1taS sjajuć to kazaše prituć; ćotka na livu stran pripovidaše 1tam; najviši hrast udriv do lista izgoriv: ne znasmo rascinit, ča nam hote don it. (Zora11ić,
1942: 146)
U tim Zoranićevim stihovima iz davne 1536. imamo potvrdu vjerovanja o mitskoj ulozi hrasta, a graktanje vrane s lijeve strane hrasta pretkazuje nadolazeće zlo i udaranje groma u hrast.
Vjerovanja o
t!1'stama drveta
107
'I>e Trešnja divlja (Cerasus avium IL] Moench), raste u
Europi, na Kavkazu i u Aziji (Šilić, 1983: 115). U slavenskim jezicima javlja se u oblicima kao što su u slovenskom črešn;a, ruskom čereš1zja, bugarskom čireši, slovačkom čerešna, polskom czereš,tia (Šulek, 1879: 413 - 414). U kršćanskoj simbolici plod trešnje označava slast plemenitih djela. Nekad se naziva i rajskim voćem, jer dijete Isus, koje ga drži na nekim slikama, tim trešnjama nagovješćuje radost blaženika u nebu (Badurina i dr., 1979: 569). U Japanu trešnjin cvijet simbol je čistoće, ali i lagane i idealne smrti, jer je krhak i vjetar ga lagano odnosi. Plod je pak simbol samuraja i njihova ratničkog poziva, jer se raskidanjem crvenog mesa trešnje dopire do koštice - kamena ljudske osobnosti (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 708-7(9). Trešnja ima i dobra i loša svojstva. Njome ne valja ograđi vati groblja jer je to drvo prokleto. S druge strane, Muslimani u Bosni pričaju priču o trešnji koja nije htjela gorjeti na lomači ispod Abrahama dok je jasika gorjela tc je zato trešnja sveta, a jasika prokleta. Iz toga, valjda, proizlazi da se od trešnjina drveta ne treba ložiti vatra jer se dobije vrućica. Sadi se i na grob momka ili djevojke u Omolju u Srbiji jer u nju ude duša pokojnikova. Trešnjin cvijet, nakon gatanja, nosi sa sobom i djevojka koja bi se htjela udati. Prema grančici trešnje gata se i o dužini života. Stavi s na Andraševo u vodu i ako grančica procvjeta, život će biti dug, a ako procvjeta i prolista, bit će kratak. U narodnoj medicini trešnji no lišće upotrebljava se protiv opadanja kose, a smola protiv zubobolje. Ispod grana divlje trešnje provlače se i nerotkinje da bi začele (Čajkanović, 1985: 231-232).
Vjerol!anja o
108
drveću
u Hrvata .,.
Smreka (Picea abies L.), smrča, rasprostranjena je u.planinskim dijelovima sjeverne, srednje i južne Europe. (Silić, 1983: 14)
'i)o
Skok navodi sinonime smrekva (Istra), smrikva (Vodice), ali i smiorb, šmrika. Ruska riječ je cMepcKa. On upućuje na moguću vezu s omorikom: bugarski molika, morika, rumunjski molid, ali ne razabire kakva je to veza. Bugge je uspoređuje s armenskom riječi mair, što znači cedar. Možda riječ pripada predindoeuropskom supstratu (Skok, 1971: III 295). Šulek (1879: 366) donosi još dijalektainc nazive poput: 3 smrč, smrk, smrič; slovenski, cmrek, cmrok • Smreka ima apotropejsku moć isto kao i glogov kolac protiv vampira. Čajkanović (1985: 61, 62) to apotropejsko djelovanje smreke vidi i u običaju u Hrvata da pohodnici mrtvaca škrope grančicom smreke umočenom u blagoslovljenu vodu. Pravoslavni Srbi u Hercegovini stavljaju grančice smreke iznad kućnih vrata da bolest ne bi mogla ući u kuću. Također se u vrijeme širenja raznih zaraza kuće kade dimom od smreke. U tim je slučajevima smreka dobila ulogu koja inače pripada cedru, s kojim se često poistovjećuje. Šulek (1879: 368) donosi Tušekov zapis o čudotvornoj smreki u Sloveniji: Slovenci so imeli ob času Valvazorja blizu Polhovega gradca veliko smreka, ki je imela mač, da je pomagala otrokom ali ki hitri in zdravi rasti, ali pak smrti. Hrvati iz sela Glušinja vjeruju da je smreka sveto drvo jer se pod njom rodio Isus.
--------3 Vjerojatno otuda dolazi i na7.iv Cmrok za poznato zagrebačko šetillište i livadu iznad Ksavera
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveta 'i)o
109
Cedar (Cedrus liban i L.)
Cedrovina općenito, a osobito libanonski cedar, znak je Krista. Ponosan izgled cedra uzrokom je što se s njim poistovjećuju pojmovi ljepote i dostojanstva. Prorok Ezekijel spominje cedar kao sliku Mesije i njegova kraljevstva (Badurina i dr., 1979: 179). Cedar je simbol nepokvarljivosti i besmrtnosti. Egipćani su od cedra pravili brodove, lijesove i kipove. Grčki i rimski kipovi bili su također od cedrovine jer su ga smatrali svetim drvetom. Krist se ponekad prikazuje usred cedra (Chevalier, Gheerbrant, 1989:72).
Kruška divlja (Pyrus pyraster Burgsd.), rasprostranjena po Europi i zapadnoj Aziji (Šilić 1983: 101).
'i)o
U slavenskim jezicima javljaju se slični oblici Imena za krušku (Šulek, 1879: 177-178): slovenski
hruška, ruška
bugarski
kruŠI>
ruski
rpYllta. rpYllu.:a
češki
hrušc, hruška
poljski
grusza, gruszka,
lužički
krušva, krušej
U južnih Slavena postoje još mnogi nazIvI za su vrstice kruške, a neki od njih su arapka, bartolovka, bevšica, bosanka, buzdovan ka, carevka, cesarka, crvenka, funtarka, gospodična, guzara, jakov ka, karamanka, konopljenka, kraljevka, magdalenka, makarija, malomešnica, medenka, miholjka, ozimica, petrovača, ranka, stučka, tepka, bogečka tikvica, velikomešnica, zimica, žitnica i žutika (Šulek, 1879: 177).
110
Vjerovanja o drt/dIl u Hrvata .. ,
U Kini cvijet kruške drže simbolom žalosti zbog njegove bijele boje, ali i zbog toga što kratko traje i jako je krhak tc predstavlja prolaznost. Takoder, plod kruške je tipično erotski simbol zbog svojeg oblika, sočnosti i slatkog okusa (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 327). U kršćanstvu se kruška često povezuje s Isusovim utjelovljenjem i označuje njegovu ljubav prema ljudskom rodu (Badurina i dr., 1979: 369). Dakle, ona je vezana uz nešto izrazito pozitivno. Međutim, u narodnim vjerovanjima kruška je obilježena
kao loše, nesretno drvo, jer se pod njom i na njoj skupljaju vještice, demoni i zmajevi. U starijoj, pak, religiji kruška je ipak imala bolje mjesto. U okolici Gevgelije pop na drugi dan Uskrsa pričešćuje krušku tako što joj pod koru stavlja nafom. Kruška se rado sadila i u dvorištu novosagrađene kuće. Kruška se, bilo plod ili njena grančica, upotrebljava i pri liječenju, odnosno tjeranju demona bolesti iz bolesnika (Čajkanović, 1985: 143-144).
Vjerovanja o pojedinim vrstama
drveća
111
Oskoruša (Sorbus domestica L.)je listopadno drvo koje raste pojedinačno ili u manjim grupama u Europi, Iranu i sjeverozapadnoj Africi (Šilić, 1983: 111).
'{)o
Uz ovo je stablo zabilježen običaj iz Škotske kada ovce i janjad tjeraju da prođu kroz obruč od oskoruše na Sve svete i Bcltanc (1. studenoga, odnosno 1. svibnja) radi zaštite od vještica i vila te od teških bolesti, U Oldenburgu, pak, stoku hrane kroz rupu na grani ako ne daje ili ako daje malo mlijeka (Frazer, 1923, II: 185). Na karti broj 4, koja prikazuje rasprostranjenost vjerovanja o drveću u koje rado udara grom, oskoruša se, u istočnoj Srbiji, javlja dva puta. Drveće
u koje ne udara grom
Na karti broj 3 javlja se devet vrsta drveća u koja, prema vjerovanju, ne udara grom a to su: lijeska i joha te vrba, lipa, bukva, grab, topola, maslina i breza. Prema statističkim pokazateljima samo je 1ijeski i johi to primarno obilježje, dok je drugim vrstama sekundarno.
'{)o
Ariš (Larix decidua Mill.), macesen
Ariš raste na vapnenački m i dolomitnim podlogama te na škriljevcu, najčešće u subalpskom i alpskom području od 1000 do 25 OO metara. To su krajevi s obilnim padalinama j velikom zračnom vlagom, s rahlim svježim i ilovasto - pjeskovitim zemljištem. Nalazimo ga tl Alpama, Karpatima i Sudetima (Šilić, 19lD: 16). Na karti broj 2 na kojoj je pokazano drveće u koje rado udara grom, ari š se javlja vrlo rijetko i to samo u Sloveniji.
Lijeska (Corylus avellana L., Corylus colurna L.), divolijeska, rasprostranjena je u Skandinaviji, u srednjoj, zapadnoj i južnoj Europi, na Cipru, u Maloj Aziji, na Kavkazu i u sjevernoj Africi. Divolijeska raste u Iranu pa sve do indijskog dijela Himalaja (Šilić, 1983: 59), '{)o
Hrvatska riječ, kao i ostali slavenski oblici, nastala je od praslavenske osnove "leska: bugarski
leska
makedonski
leska
Vjerovanja o
112
slovenski
leska
češki
liska laska (palica, lijeska)
poljski
drveću
u Hrvata ...
U nekim od tih slavenskih jezika ona označuje i palicu, štap. Po jednom tumačenju riječ je srodna s litavskim [aula, laza .• što znači palica, štap; latvijski iagzda, što znači lijeska, a po drugom tumačenju bit će da je riječ leska poimeničen pridjev ženskog roda od *leskb(jh), što znači šumsko drvo, šumski plod (Gluhak, 1993: 376). Šulek (1879. 196) navodi još naziva za lijesku i neka narodna vjerovanja vezana uz nju: slovenski
leska
slovački
lieska
lužički
leščina, lješnička
U oči D;urd;eveva dne meću seljaci krstove od leskova pruća na usjeve i na sgrade, da tle bi preko leta grad tukao (zabilježio Miličić). Lijeska predstavlja u keltskoj tradiciji plod znanosti a vezana je često i uz magijske postupke. Simbol je strpljenja i stalnosti u razvoju mističnog iskustva koje će tek donijeti plodove. Irskim druidima lješnjak je plod mudrosti i znanja. Štapići od lijeske obično služe za vračanje (Chevalier, Gheerbrant, 1989:350). Lijeska je sigurno sklonište od groma i tuče jer ju je po narodnom vjerovanju Isus blagoslovio, a grom udara samo u ono drvo pod kojim sjedi davao; zbog toga se čobani za nevremena kite ljeskovom grančicom ili se skrivaju pod lijeskom. Na Đurđevdan ili na Spasovdan za osiguranje od groma i tuče njome se kite vrata, prozori, strehe i torovi ili se zabadaju u njive i vrtove. Negdje se u tu svrhu prave križevi od lijeske (Čajkanović, 1985: 159).
Vjerovanja o 1J()lealJ'11m vrstama drveća
113
Lijeskova grančica takoder ima moć da otjera davola i zmiju, da oživljuje ljude, njome je Bog pretvorio Luku u vola i uopće može ispuniti svaku želju. Kad se ovce vrate s planine, dodirne ih se ljeskovom grančicom. Pčele će takoder napredovati ako se u pčelinjak stavi grančica lijeske. Trudnica nosi u njedrima lješnjak koji sc stavlja u kupku novorodena djeteta (Čajkanović, 1985: 160). U mjestu Obljaj u Hrvatskoj Srbi pravoslavci vjeruju da lijeska štiti od groma. Da jc lijeska drvo u koje ne udara grom, pokazuje i karta broj 3, gdje se lijeska nalazi na prvom mjestu medu drvećem u koje ne udara grom. Takoder se može vidjeti da su vjerovanja o lijeski, kao drvetu u koje ne udara grom, rasprostranjena samo u središnjem dijelu Balkana, tj. u istočnoj Bosni i Sandžaku, gdje tvore zaokruženu cjelinu. 4&"0 Joha bijela (Alnus incana [L] Moe11ch.), joha crna (Alnus glutinosa [LJ Gaertn.), jova, jah, jahovina, jclša, joša, raste u Europi, na Kavkazu, u jugozapadnoj Aziji i zapadnom Sibiru. Često raste uz potoke i rijeke (Šilić, 1983: 55,56).
U indoeuropskim jezicima postoje dvije različite osnove koje su vezane uz naziv joha, "'cliso-/*aliso-, a javljaju se tl starim europskim jezicima. latinski
alnus
keltski
alisa (iz tog oblika postoji u Europi mnogo toponima npr. Alisia, što upućuje na imc božanstva koje je vezano uz to drvo)
gotski
"alisa (joha)
starovisokonjemački
elira (joha),
njemački
Erle (joha)
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
114
staro islandski staroengleski
air (joha)
Nesretno
115
drveće
:dor (joha)
Veću
starinu pokazuje druga osnova *\}uer-n-, čija semantika nije tako jasna u kasnijem razvoju europskih jezika, jer ponekad označuje johu, a ponekad topolu (raMKpemtJ13e. HBaHoB. 1984: 635). Šulek (1879: 133) bilježi neke slavenske nazive za johu, a to su: slovenski
jalša, jelša, jevša
ruski
e.lxa
češki
olše, jelcha
poljski lužički
olsza volša
hrvatski
jalša, vo Iša, jašina, java
o johi postoji legenda da ju je Isus blagoslovio zato što su se njezine grane, kojima su ga šibali, odmah polomile. Nešto malo se koristi u narodnoj medicini: pri bolnim grudima kod dojilja ili kao lijek protiv migrene. Na jo hi se vadi i živa vatra (Čajkanović, 1985: 125). Za Hrvate na Kordunu joha je sretno drvo. Prema vjerovanjma, lipa je takoder drvo u koje ne udara grom. Objašnjenje tog vjerovanja donosi Šulek (1878:156). Razlog je posve prirodan. Već su stari Germani opazili da grom najradije udara u visoke hrastove, pa su radi toga držali da je hrast sveto drvo gromovnika Thora. Isto tako su zamijetili stari Slaveni da lipa ne strada od trijeska, pa su zbog toga pomislili da lipa stoji pod osobitom zaštitom bogova. Šulek smatra da je otuda poteklo vjerovanje da lipovo liko brani od vještica i zlih čini i da se zbog toga lipa sadi na svetim mjestima.
tp.
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća
Nesretnim drvećem smatraju sc: orah, vrba, jasika, topola, bazga, brekinja, bagrem, glog, trnje, oleandar, pucalina te jalovo, zimzeleno i ono u koje udara grom te breza o kojoj je već govoreno u poglavlju o sretnom drveću. Orah (Juglans regia L.), kao samonikli raste u nižim zonama na vapnenačkom zemljištu. Prvotno je rasprostranjen na Balkanu, u Maloj Aziji, Iranu, Afganistanu, na Himalaji i u Kini. Mnogi smatraju da jc u naše krajeve donesen iz srednje ~zije i kulturom proširen, a tek kasnije se javlja kao samonikli (Silić, 1983: 62). tp.
Indoeuropski korijen je *ar-: grčki
:arya (orasi)
albanski
arre (orah) oreXb (orah) orah
staroslavenski hrvatski
(Gluhak, 1993: 4SS)
Šulek (1879: 267) donosi sljedeće nazive za su vrstice oraha: debeljaš, hrustavac, jabučnjak, kalanec, kostelj, koščak, koščenjak, luščak, mcdmašnik, mekša, stuček, tvrdja i v!aškiš. Prema grčkoj mitologiji, vidovita Artemida Karijatidska, koju je volio Dioniz, bila je pretvorena u orah s obilnim plo_ dovima (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 4S8). Orah je u slavenskoj predaji vezan s podzemnim svijetom i demonima. Vjeruje se da je on drvo zlih duhova i vještica te općenito nesretno drvo. Plodovi oraha stavljaju sc na grobove ili u kutove kuće gdje zamišljaju da sc nalaze duhovi predaka kao ž,rtva. Orah sc žrtvovao precima i prilikom ulaska mlade
o drveću u Hrvata ...
u kuću i to na sličan način u Indiji, kod Rimljana i Slavena. Orah služi i kao ljekovito sredstvo za mnoge bolesti: vrućice, rane, hemoroide ili njegov pepeo protiv ispucali h usnica. On takoder služi i za gatanje, npr. kakva će biti godina, zdravlje itd. Zapis kaže da su tl okolici Vinkovaca vračevi najra~ije pod orahom molili svoje molitve i dijelili narodu trave (Cajkan ović, 1985: 184-186). Kod južnih Slavena postoji općenito vjerovanje da ispod oraha ne valja spavati jer se u njegovoj krošnji skupljaju vještice i demoni. Sjena koju stvara orahova krošnja naročito je nezdrava i opasna. Ako čovjek legne zdrav ispod oraha, probudit će se bolestan. Činjenica je da ispod orahove krošnje ne uspijevaju nikave druge biljke.
U hrvatskom selu Djedina Rika, u kojem žive Hrvati i Česi, vjeruju da orah nije dobro saditi u blizini kuće jer unosi
svadu i razdor u obitelj. Seljaci kažu da razara ognjišta. Nije dobro sjeći orah, a plodovi oraha koji raste na groblju ne smiju se jesti. Gotovo svi južnoslavenski narodi vjeruju da orah ne treba saditi mlad čovjek jer će umrijeti kada stablo dosegne debljinu njegova vrata. Naročito je nesretan onaj orah koji raste nad vodom (Rankovci, Makedonija). Južnim Slavenima orah predstavlja smrt, kao što vjeruju u selu Džigolj u Srbiji. Orah se na prostorima južnih Slavena javlja kao najnesretnije drvo, što se vidi iz karte 4. ti>- Vrba bijela - (Salix alba
L.), rakita (Salix purpurea L.),
iva (Salix caprea L.) Vrba je polimorfna vrsta i rasprostranjena je po cijeloj Europi, sjevernoj Africi i Aziji do Dalekog istoka. Najčešće raste u nižim predjelima uz riječne doline, u. naplavnim područjima gdje ima dovoljno vlage i svjetla (Silić, 1983:
64-66).
Vjerovanja ()
/J{J/eUII'lIm
ttrstama
drveća
117
Naziv za vrbu ili ivu kod Indoeuropijana nalazimo u arhaičnoj formi "sO(e)lik[ht: latinski
salix (iva)
starovisokonjemački
sal(a)ha (iva), njemački Salwcidc (iva)
staroengleski
scalh (iva)
staroislandski
selja (iva)
grčki
EAXJl (iva)
Kasnije, s razvojem jezika ta je forma zamijenjena drugim oblikom koji jc označavao drvo s tankim prutićima za pletenje (f'aMKpeJIHl13e. I1Rallon. 1984: 628). Vrba je na Dalekom istoku simbol besmrtnosti. U Tibetu ima ulogu središnjeg stabla i upotrebljava se kao znamen Botdhisattve Avalokiteshvare, za kojeg se smara da udjeljuje plodnost. Nasuprot tome muško stablo vrbe, zbog toga što ne donosi plod, simbol je čistoće. Zbog načina na koji se grane vrbe njišu na vjetru, njihove ljupkosti i otmjenosti, stvaraju sliku koja se često koristi u opisima ženskog tijela. U Kini se vjeruje da se grobovi mitskih bića nalaze u sjeni vrba. U zapadnoj Rusiji postoji izreka: "onaj ko sadi vrbu priprema lopatu kojom će sebi iskopati grob"(Chevalier, Gheerbrant,
1989:765). Vrba zauzima važno mjesto u vjerovanjima Hrvata i Srba. Ona je drvo života pa se njome šibaju jer ;e to dobro za zdravlje, takoder iz istog razloga šibaju i janjce. Vrbine grančice imaju i apotropejsku moć pa se vješaju na vrata i prozore. Takoder je i zaštitnik od groma. Po drugoj priči, ona je prokleto drvo jer je davolu pokazala put u bijegu pred Isusom (Čajkanović, 1985: 69). Izvori kraj kojih rastu vrbe imaju ljekovita svojstva (okolica Kruševca, Srbija, Oštarije, Hrvatska) (Čajkanović, 1985: 71). Vrba ima veze i s kultom mrtvih pa je
118
Vjerovanja o
drveću
u Hrvata ...
u ljubinjskom kotaru sade i na grobljima (Čajkanović, 1985: 72).
o
vrbi postoje posve oprečna mišljenja među južnoslavenskim narodima. Da je vrba loše, nesretno i opasno drvo, vjeruju Slovenci, Srbi i Makedonci. Slovenci rimokatolici iz sela Bukovice smatraju da je vrba vražje drvo. Srbi iz Novog Bečeja drže da pod vrbom nije dobro spavati jer pod nju na večer dolazi vrag, a Makedonci pravoslavci iz Kičeva kažu da se ispod vrbe koja raste pokraj rijeke noću skupljaju vragovi. Na više lokaliteta zabilježena su vjerovanja koja povezuju vrbu i zmiju. Srbi pravoslavci imaju nekoliko takvih vje- ravanja. U selu Mrakadol, BiH, vjeruju da sc u vrbi legu zmije. U Mačkovcu, BiH, kažu da sc pod vrbom skupljaju zmije, a u selu Golubac u Srbiji vjeruju da u korijenu vrbe boravI zmiJa. Nasuprot ovim vjerovanjima Hrvati iz sela Cvit()vići vjeruju da je vrba sretno drvo jer je svojim granama zaštitila Bogorodicu i Isusa prilikom bijega u Egipat. Iz tc razlike možemo zaključiti da kršćanska tradicija vrbi daje pozitivna obilježja, dok je starija, možda pretkršćanska vjerovanja, drže izrazito lošim drvetom. Budući
da vrba raste na vlažnom močvarnom zemljištu, a najčešće uz potoke i rijeke, gdje je prema slavenskoj mitologiji područje na kojem obitava zmija Veles, vrba je vclesovo drvo. Gromovnik Perun više voli drveće koje raste na suhim gorskim predjelima a to su hrast i bor.
U Švedskoj, ako mlada udana žena pati od slabine treba gola propuzati kroz obruč načinjen od tri vrbove grane i pri tome ga ne smije dotaknuti niti ispustiti bilo kakav zvuk. Obruč treba poslije spaliti, a da bi bilo efekta ona mora potpuno vjerovati u to (Frazer, 1923, II: 184).
Vjerovanja o pojedinim vrstat1'tll drveća
119
. Vrba je simbol pomladene proljetne prirode. U Slovačkoj djevojke na Cvjetnicu idu u šumu i beru vrbove grančice koje po sebi imaju vunaste rese i nazivaju ih cicky. Kod nas se takve grančice nazivaju mace ili cice mace. Poznat je i običaj pomlađivanja udaranjem vrbovim granama. U Češkoj momci i djevojke idu po selu, pjevaju i udaraju se vrbovim prućem koje n~ njih prenosi snagu pomladene prirode. Analogno t~me. mtko se ne smije udariti suhom granom ili metlom, jer djelUje suprotno. U Srbiji djevojke udaraju momke vrbovim šibama i pjevaju im: Da si zdrav kao dre11 .. da si brz kao je/m, d~ se u?ojiš kao svinja.. da rasteš kao vrba. Rusi zbog Vjerovanja u moć pomladivanja vrbe obavljaju i vjenčanja pod njom (Bulat, 1932: 10). Šulek (1879: 44S-446) takoder donosi nekoliko narodnih vjerovanja i poslovica, sakupljenih na prostorima gdje žive južni Slaveni, a vezanih uz vrbu: "~d groznice neka bolesnik ode kakvoj vrbi, neka je tresne l rekne: ne tresem s tebe rosicu, nego smette groz1zicu",
"Na Djurdjev dan kad hoće da se kupaju, opasuju oko sebe vrbovu ili leskovu mladicu, pa i II ruci donesu mlade vrbice. To čine od šuge i groznice",
"Dadoh konju zob, volu so, i vmčah groznicu za vrbicu, basma od groznice, i govori se obilazeć tri puta mladu vrbu", "Na vrbi svirala, veli se, kada se priča o kakovoj stvari koja ne može da bude", "Ako se zasadi vrbova mladika v zemljo in ako se molijo posebne molitve, vrba varuje pred sovražnikom". Vrba spada u drveće u koje ne udara grom te se na karti broj 2 nalazi na drugom mjestu po učestalosti javljanja. Zastupljena je u vjerovanjima tl Hrvata u kontinentalnom dijelu
V;erovan;a o drt/eću tt Hrvata ...
120
Hrvatske, Slovenaca, te u sjeverozapadnoj Bosni i središnjoj Srbiji. Vrba je PraslaVl:nima u davnini bila sretno i sveto drvo, os svijeta. Prelaskom Slavena na kršćanstvo vrba gubi sveta obilježja i dobiva negativne predznake zbog veze s vragom.
'9-
Jasika (Populus tremula L.), trepetljika; vrlo varijabilna
vrsta koja raste u Europi, sjevernoj Aziji i sjevernoj Africi (Šilić, 1983: 70). Prema izgledu, nazivima i vjerovanjima često se jasika, u južnih Slavena, poistovjećuje s topolom (populus alba L.). Međutim u upitni cama se javljaju kao dvije odvojene vrste pa su tako prikazane zasebno na kartama i u tekstu premda je nekad teško razlučiti o kojoj se vrsti radi. U nekim slavenskim jezicima naziv za drvo je osina. Taj je naziv nastao od osnove "(H)osp[h] koja je u vezi sa srednjoazijskim jezicima i pokazuje podudarnost sa staroindijskim i grčkim:
pruski
abse (osina, topola)
latvijski
apse (asina, topola)
litavski
apuše (asina, topola)
staroruski
oOllla (osina, topola)
staroislandski
9SP (asina, topola)
staroengleski
respe (asina, topola)
starovisokonjemački
aspa
(asina, topola),
njemački Espe (asina, topola)
turski
apsaq (asina, topola)
(ra"n.:pe:uLl:lC. HnalloB. 1984: 627) Šulek (1879: 125) donosi slavenske nazive za jasiku, i to:
V;eroval1;a o
"",,,{I"011111
vrstama drt'da
slovenski
jesika
crkvenoslavenski
osinab
ruski
osma
češki
osyka
poljski
osina, osika, osa, osica
!užički
vosa, voscca
121
Šulek također donosi narodnu pjesmu koju je zabilježio V. S. Karadžić, iz koje se vidi zašto je jasika nesretno drvo:
Slušala ih božja majka, svako čedo umučkava, i po gori svako drvce, a jasike ne umučka, već jasika trepetala. Ljuto kutle božia majka: Svako drvo urodilo, a jasika ne rodila, već jasika trepetala usred lieta i bez vjetra! Jasika se drži za prokleto drvo. Ona uvijek treperi. Dva su objašnjenja za to. Prvo je da ju je proklela Djevica Marija zato što nije prestala treperiti kada je ona htjela slušati pjemu sv. Petra i Nikole i sv. Magdalene i Jelene. Po drugoj, sam Bog ju je prokleo da nikada nema mira jer je Krista odala sotoni ili Zidovima. Od jasike se spravljaju lijekovi protiv vrućice, zubobolje i protiv bolova u uhu (Čajkanović, 1985: 122). Prema karti broj 4, koja prikazuje rasprostranjenost vj erov:mja o tome koje je drveće nesretno, jasika se nalazi na drugom mjestu prema učeštalosti javljanja. Vjerovanja o tome da je jasika nesretno drvo zastupljena su kod stanovnika središnje i istočne Bosne i zapadne i južne Srbije.
122
Vjerovanja o
drveću
u Hrvata .,.
'i>e Topola bijela (Populus alba L.) osi na, plep. Kod nas se
susreće više vrsta. Raste na vlažnim i plodnim zemljištima uz
obale rijeka i potoka i u nizinskim šumama. Rasprostranjena je od Europe do srednje i zapadne Azije (Šilić, 1983: 71). Po jednoj priči na topol u, kao i na jasen, vole sjedati vile jer na nju ne sjedaju vragovi. Po drugoj je Djevica Marija, tl bijegu pred Židovima, tražila topalu da je sakrije. Kad ju je ona odbila, Marija ju je proklela pa joj zato lišće, i bez vjetra, stalno leluja. Bolesnici traže od topole, odnosno od vila na njoj, uz različite obrede, izlječenje. Na 1. svibnja momci odsijecaju mladu topalu ili hrastić te je okićenu zabiju ispred kuće djevojke koju vole. Kupclj u kojoj je prokuhano topolino lišće liječi od vrućice. Impotencija se liječi tako da muškarac navečer ode na rijeku, svuče se do gola, rascijepi topolovu šibu i provuče se kroz nju. Po topoli se gata i o vremenu: ako u jesen ostane na topoli samo zelena krošnja, zima će biti blaga. Oštra će biti ako joj lišće opada odozgo prema dolje ((ajkanović, 1985: 230,293).
V;erovan;a o vOlenzl"!"" vrstama
drvt'Ća
123
Vrača
se preko kravljih križa da bi imala mlijeko ili joj se daje bazgovi na s mekinjama (isto kao i grab) ako ga je izgubila. Medutim, bazga je medu pukom cijenjena kao jako ljekovita. Njen čaj ili oblozi dobri su protiv glavobolje, kao melemi itd. Bazgovinom se ne smije ložiti vatra jer će izazvati zubobolju. q,tuda, vjerojatno, i kletva: Zova ti Ita ognjištu 11ik11ula (Cajkanović,
1985: 103-104).
U Srbiji u mjestima gdje žive Srbi pravoslavci zabiljdeno je nekoliko vjerovanja vezanih uz bazgu ili zovu. U selu Ćabalj (dn 441) vjeruju da zmija sjedi na korijenu zove, a drvetom zove ne smije se ložiti vatra jer će onom tko to radi ispasti zubi. Slično vjerovanje zabilježeno je u Jagodnjaku, Hrvatska (Dk 242), gdje također žive Srbi pravoslavci te kažu da ako bi sc vatra ložila bazgovi nom grom bi udario u kuću. Vjerovanje da na zovi spavaju vještice i vile zabilježeno je u Bačkom Gradištu (Dn 433). U Novom Bečeju (DO 311) kažu da se pod zovom ne smije spavati jer noću na nju dolazi vrag. Bošnjaci muslimani iz sela Mutnik (Ff 324) daju čaj od bazge nerothllljama da bi stekle plodnost. 'i>e Brekinja (Sorbus tormillalis L)
'i>e Bazga (Sambucus nigra
L.), zova
U slavenskim jezicima praslavenska osnova bbzb dala je različite oblike. U hrvatskom i u srpskom jeziku javljaju se oblici: baz, baza, bazag, bazdovina, bazga, bazgovina, bazovina, boza, bozgovina, bozovina, buzika, bzova, abzova, zova i zovina. Slovenski bezdjina, bezeg, bezg, bezga, bizovc, bezovc. Ruski 603b. 6y:ma. Češki bez i bzina, poljski bez, slovački bez i baza i lužički baz i baz (Šulek, 1879: 11). Bazga je posvuda demonsko drvo. Na njoj borave vile i onome tko je posiječe nešto se loše mora dogoditi. Na rascvjetalim bazgama vida se i đavo. Koristi se u vradžbinama.
U hrvatskom sc javljaju još nazivi: breka, brekunja, brekulja, a u slovenskom: brenka i brenkovc (Šulek, 1879: 30). Brekinja je listopadno drvo s ravnim deblom i jako razvijenom gustom okruglastom krošnjom. Raste tl ravnibrskim i brdskim šumama, gdje se javlja pojedinačno ili u manjim grupama zajedno s hrastom eerom i grabom. Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi, Maloj Aziji, na Kavkazu i II sjevernoj Africi (Šilić, 1983: 1(9). Na karti 4, koja pokazuje vjerovanja o tome koja su nesretna, brckinja sc javlja nekoliko puta Ll južnoj
drveća
V,erovanja o
drveću
u 11rvata ...
Srbiji i na Kosovu. Srbima u okolici Sokobanje, prema vjerovanjima, zabranjeno je sjeći brekinju jer vjeruju da je Isus bio razapet na križu napravljenom od brekinje. Kada su razapinjali Isusa na križ koji je, prema predaji, bio napravljen od drugih vrsta drveća, takav križ bi se slomio a samo bi križ napravljen od brekinje izdržao. Zbog toga se plod od brekinje ne jede niti se njenim drvetom ne loži vatra (<":ajkanović, 1985: S2). Bagrem (Robinia pseudacacia L), akacija je znak besmrtnosti duše (Badurina i dr., 1979: 13 7).
'po
Bagrem ima veliku ulogu u kršćanstvu. Kristova trnova kruna bila je spletena od bagrema. Bagrem je važan i masonima. Bagremova grančica posadena je i na grob Hirama Abih, graditelja Hrama tc simbolizira nevinost, nepokvarljivost, sunčanu toplinu i svjetlost te se drži da je besmrtan onaj koji posjeduje sve te osobine. U drevnoj Kini on je stablo sjevera i zime te je posaden 113 toj strani žrtvenika. U vedskim običajima on je kolut s otvorom u koji sc utakne štapić od smokvina drveta te sc brzom vrtnjom proizvodi sveta vatra koja služi za žrtvu. Velika drvena žlica sruk, koja pripada Brahmi načinjena je od bagremovine. Bagrem je tvrdo drvo, mirisna cvijeta i opasnih bodlji i vezan je uz religiozne vrijednosti kao neko uporište božanskog (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 31-32). U Slavena bagrem nije dobro drvo jer u njega udara grom. Svatovi, kada dodu pred mbdoženjinu kuću ne smiju barjake stavljati na bagrem već trebaju potražiti neko drugo drvo ((ajkanović, 1985: 23). U Hrvata u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, prema karti 4, bagrem je nesretno drvo.
Vjerovanja o
f)nJ";1,,~,,.,
vrstama
drveća
12.5
Glog bijeli (Crataegus m01logyna Jacq.), glog crve m (Crataegus o:tyacantha L.)
'po
Glog je listopadni grm koji II raznim varijetetima nalazimo na vrlo širokom prostoru i to u Europi, na Kavkazu, u Sibiru, na Himalaji i u sjevernoj Africi (Šilić, 1983: 103-1(4). U Hrvata i ostalih južnih Slavena glog ima izrazito apotropejsko djelovanje, tj. čuva od vampira i vještica i zlih demona. U prvom redu je glogov kolac najpoznatije oružje tl borbi protiv vampira. Kada se vampir iskopa iz groba, on se po pravilu ubija, tj. probada glogovim kolcem. Prvotno on se glogovim kolcem magijski pričvršćiuao za grob, kako se to radilo u južnoj Dalmaciji i u Bosni (Čajkanović, 1985: 76-79). Dovoljan je i sam glogov trn da se vampir uništi ili otjera. ponekad se mrtvacu, za kojega postoji bojazan da će se povampiriti, zabode u pupak trn od crnog gloga i to pred samo spuštanje u grob. Kad se ne zna točno u kojem je grobu vampir, treba se za svaki slučaj u sve nove grobove na groblju zabiti po jedan glogov kolac. Gloga se plaše i njime se tjeraju i drugi zli demoni, a naročito demoni koji izazivaju razne bolesti. Glogova kolca plaše se i vještice i zato ga je potrebno držati u kući. Od crnog gloga često se prave amajlije u obliku malih križića da vampir ne bi napao dijete. Glog zauzima posebno mjesto u vjerovanjma kod južnih Slavena te ga ponekad nazivaju i svetim drvetom. Šulek (1879: 90-91) je naveo prema Milićeviću (Zivot srpskog seljaka) sljedeća kazivanja: Kad ko boluje od padavice, uzmu glogov kolac, udare njime majko po če/u hojestnika, pa pobiju kolac u zenzlju, da se ni malo ne uidi iz zemlje.
Neki drže uvek u od veštica.
kući
glogov kolac ili trn, da se
U glog ulog, a u telo odlog! - protiv uloga.
učuvaju
Vjerovanja o drodu u Hrvata ...
126
Na karti broj 4, kao nesretno drvcće glog sc javlja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj kod Hrvata rimokatolika, u središnjoj Bosni i sjevernoj Sloveniji te u južnoj Srbiji i Makedoniji. T o je očito utjecaj kršćanstva, jer je na križnom putu Isus nosio krunu ispletenu od glogova trnja. Trn (Prunus spinosa L) je listopadni grm koji raste Europi, Tunisu, Maloj Aziji i Iranu (Šilić, 1983: 116).
droeća
127
Sađenje drveća
Glogov kolac i ražattj kolač - protiv zmijina ugriza.
'fJ-
Vjerovanja o pojedinim vrstama
tl
Riječ trn je germansko-praslavenski leksem. Potpuna je usporednica s gotskim paurnus, novovisokonjemačkim Dorn. Indoeuropski korijen je *(s)ter-, koji se nalazi tl nazivima za tvrde, ukočene biljke: sanskrtski trn:1ll1. Riječ je indoeuropska, sveslavenska i praslavenska bez paralela u haItičkoj grupi jezika (Skok, 1971: III 504).
U Blatu (kh 332) u Hrvatskoj kažu da trnov štap čuva od zla. Na karti 4 kao nesretna drveća javljaju se vrlo sporadično još: oleanJar, pucalina tc jalovo, zimzeleno i drveće tl koje udara grom.
Drveće koje se sadi na grob
Kod Hrvata i ostalih Južnih Slavena drveće sc sadi i na grob. Najčešće se pojavljuju: čempres, šljiva, jorgovan,jasmin, loza i breskva kojima je to primarna uloga tc bor, vrba, jela, jablan, orah, hagrem, lipa, trešnja, breza, kruška, murva, maslina, hrast I omorika, kojima jc sekundarna.
na grob je posebna tematika koja je u upitnicama EA vezana uz temu broj 128 pod nazivom Sprovod, pogreb i nadgrobni spomenici. Pitanje broj 16 glasi: Sadi li se kakvo drvo ili voćka na groh? te u temi 146, Drveće u vjerovanju i kazivanju, pitanje broj 7: Sadi li se drveće na grobovima? Tematiku o posmrtnim običajima detaljno jc obradio Zorić (1987 i 1990) tako da će ovdje biti izneseni samo etnološki pokazatelji vezani uz vjerovanja o drveću. Običaj da se na grob posadi neko drvo raširen je u gotovo svim republikama nastalim raspadom hivše Jugoslavije, gdje žive južni Slaveni. U upitnicama Etnološkog atlasa (EA) često se navodi da se na grobove sadi neko drvo ali se na precizira koje. Iz takvih podataka nije, doduše, moguće razabrati je li doista tako u tradiciji, da se sadi bilo koje drvo, ili zapisivači nisu navodili vrstu drveta. Slični su i podaci da sc sadi neko cmogorično drvo te da se sadi neka voćka.
Podaci prikupljeni II upitni cama EA navode na zaključak da je stablo zasadeno na grobu u neraskidivoj vezi s posmrtnim običajima. Bjelogorično drveće sadi se u manje slučajeva, a od crnogoričnog drveća najviše sc na grobove sade čempresi i borovi. Tradicija sađenja voćaka na grob uglavnom je zastupljena u pravoslavnih Srba u Srbiji i istočnoj Bosni te kod Makedonaca, ali ima je i u Hrvata. Najviše sc sade šljive i jabuke, odnosno kruške i trešnje, tj. višnje. Šljive, ali i jabuke i kruške javljaju se ponajčešće u Srhiji te u jugonpadnoj Makedoniji i istočnoj Bosni. Drugdje ih nalazimo u manjem broju, uglavnom na području bivše Vojne krajine.
128
Vjf!r()lIallja o drveću u
Hrvata ...
Sadenje ruža i jorgovana na grobovima također je dosta i::esto i to u svim podrui::jima gdje žive južni Slaveni. Evo nekih podataka, dobivenih takoder iz upitnica EA, koji pobliže mogu razjasniti običaj sadenja drveta na grob. Drvo se sadi na grobove mladih pokojnika u okolici Petrovca u Srbiji, Trnovče (Gr 323). U Novom Glogu u Srbiji mladima posade na grob voćku. U okolici Gornjeg Milanovca preminuloj djeci i mladima na grobu posade šljivu ili bor, Jablanica (ho 244). Kod Knjaževaca, Skrobnica (iT 142), umfe li netko mlad, na grobu mu posade šljivu ili orah. U Braznici (gS 1.33), takocter u Srbiji, kad umre malo dijete na grobu posade voćku. U Loznici (Jp 242) na grobove sade jabuku ili trcšnju koju okite cvijećem i rllčnicima. U okolici Bora u Srbiji sade šljivu i okite je raznobojnim trakama i maramama, Zlot (Hs 442). U okolici Podgorice u Crnoj Gori, Bioče (lm 444), na grob mladog pokojnika posade voćku ili čempres. Poznato je da su dječji grobovi, II pr()~losti hili vrlo plitki, tako da se drveće sadilo na njih da bi ih sc na raj način zaštitilo od životinja koje bi ih mogle raskopati. U okolici f)akova, Hrvati rimokatolici, na djevojački grob posade jelu ili jorgovan, a na mladićev bor. U Bogdanovcima (El 124) i djevojkama i mladićima na grobove sade borove. U okolici Zenice sadili su na djevojački grob šljivu i kitili je raznobojnim vrpcama (Zorić 1990). U okolici Banje Luke, ako ne stavljaju spomenik, na grobu posade drvo, baš kao i u okolici Srbea, gdje su takoder umjesto spomenika sadili krušku ili trešnju, Kor()vi (ej 444).
Vjerovanja o pojedinim vrstama
drveća
12.9
U pojedinim lokalitetima u Vojvodini mladima na grob zasade ruže i jorgovane, a starima trešnju: Selenča (dM 423), Lok (EO 322), St. Bečej (Dn 233). U Fužinama (ED 424) u Hrvatskoj mladima na grob zasade ruže i jorgovane, a starima vrbu. U ]urišićima u Istri bor se posadi na grobove imućnijih. Ima i drugih razloga zbog kojih se navodi da se na grob sadi drvo. Čest razlog za sađenje drveta na grob jest da se pokojniku osigura hladovina, odnosno sjena. Naročito se to ističe po Makedoniji, Vesul;a (Ou 411), Psestrišno (Nt 233), Smilanci (nu 233), Muškovo (mU 113) te po jednomu u okolici Novog Sada, Iloka i Siska, te kod Makedonaca u Egejskoj Makedoniji u Grčkoj. U jugoistočnoj Srbiji često se navodi da na grobove sade kako pokojnik imao hranu (od plodova,) npr. Vlasina Okruglica (LU 113), Bitorda (kt 443), Zebica (iS 341). ponekad se navodi da se plodovi s voćaka zasađenih na grobu ne smiju jesti, ali u nekim vojvodanskim mjestima to voće se smatra nagradom za onoga koji uređuje groblje (Milutinović, 1958 : 225). voćku
UTomišlju (jk 232), drvo na grob sadi se poginulima nesretnim slučajem. Običaj sađenja drveta na grob ponegdje je izmijenjen. Tako u Šoiću (DF 224), kod Sombora, Hrvati rimokatolici sade lipu pokraj groblja, kao i u Prigorcu (bG 324) kod Varaždina. Vrlo često se tako postupa i u hrvatskom priobalnom području, gdje se najviše sade čempresi, ali u blizini groba. Ovaj običaj ponegdje čuvaju i Muslimani u središnjoj Bosni, npr. Drinjača (gM 433), Mokrine (IK 234). Prema podacima iz upitnica može se zaključiti da se sadnja voćaka na grobove javlja u Srbiji i Bosni a u Hrvata izraženije je sađenje crnogoričnog drveća, npr. čempresa. Pozivajući
se na Kreka (Ein\. in die;: slav. Lit.), Nodilo se priklonio mišljenju da ovi običaji imaju svrhu vezivanja po-
130
Vjerovanja o
drveću
u Hrvata ...
kojnikove duše (Nodilo, 1981:508, 540). Tom mišljenju kasnije se priklanjaju i T. Đorđević (1984:2.35) i drugi istraživači koji su se bavili ovom tematikom (Zorić, 1990). Općenito uzevši, može se zaključiti da je u istočnim, pra-
voslavnim krajevima u tradicijskoj kulturi najučestalije sadenje voćaka (prije svega šljiva) na grobovima, dok je u zapadnim, katoličkim i protestantskim područjim.a izraženije sađenje crnogoričnog drveća, i to čempresa (ZOrIĆ, 1990).
U predsmrtnom obredu davanja oprosta u Kučima u~i rući daje oprost ovim riječima: Da je od metle i od boga po t~-. jadu puti pros' ko čuje i ko ne čuje, i kami, i drvo, i t,ica u g~rll zmija pod kami (Dučić, 1937: 247). Tu se nalazI nekoliko vrlo važnih elemenata koji se susreću i u kasnijem posmrtnom obredu: kamen, drvo, ptica, zmija (Zorić, 1988: 21,23,24, 89,99). Očito je da se u ovom običaju akumuliralo nekoliko tradicija. Otuda, vjerojatno, i tolike varijacije. Lako se mogu prepoznati tragovi staroslavenskoga pa i mnogo šire rasprostranjenog kulta drveća. Mnoga grohija u slavenskim zemljama smještena su u šumama, Suprotno tomu, mnoga su smještena na istaknutim, dominantnim mjestima i lijepo uredena. U tome sasvim opravdano možemo prepoznati dvije raznolike tradicije koje su se, sa zasad neizvjesnim podrijetlom, susrele i ispreplele na području južnih Slavena (Zorić, 1988: 29). Freudenreich navodi da su, na primjer, groblja kordunskih graničara smještena u šumama. Kao razlog za to navodi sc nekadašnja opasnost od har:1I1ja turskih haramija (Freudenreich, 1972: 210). Nije, medutim, nemoguće zaključiti da sc tu radi o nekim drugim, starijim tradicijama. Prema Neiderleu, sahranjivanje u šumama zabranjivale su crkvene vlasti u Češkoj još II 11. stoljeću. U Pomeraniji je Oto Bamberški (12. st.) takoder zabranjivao takvo sahranjivanje.
Vjerovanja o IlOjedinim vrstama
drveća
131
U Rusiji su crkvene vlasti zabranjivale pokapanja u šumi još u 14. i 15. stoljeću. Novgorodski biskupi su u 16. stoljeću nastojali iskorijeniti ovaj običaj. U Slovačkoj se (Gerner) čak do 17. stoljeća obavljaju pokopi u šumi (Neiderle, 1954: 77-78). Stablo, kao simbol, ima mnoga značenja u vjerovanjma. Tragovi tog simboličnog značenja izraženi su u tradicijskim kulturama naroda koji žive na području Europe a postaju razumljivi tek kad ih se razmotri u širem i povijesno dubljem kontekstu. Na području jugoistočne Europe možemo u pogledu ovog običaja uočiti dvije tradicije sađenja drveta na grob: istočnu i zapadnu (Zorić, 1990). Istočna, u kojoj se sačuvalo više arhaičnih elemenata, izražava se prije svega u sađenju voćaka, što u sebi nosi općenit simbolizam životne snage i obnove te zapadna, u kojoj se obredni pretkršćanski elementi slabije čuvaju, a očituje se prije svega u simbolizmu kozmičke postojanosti čempresa (Zorić, 1990). Y>- Će mp res (Cupressus sempervirens L.)
Drži se da je autohtona biljka u južnoj Dalmaciji, a u ostale naše krajeve je prenesen. Karakteristična je vrsta za Sredozemlje, a ima ga još u jugozapadnoj Aziji (Šilić, 1983: 24). Mnogi narodi smatrali su čempres svetim stablom. U Grka i Rimljana čempres je također smatran svetim stablom, a povezivarr je i sPlutonovim kultom. Prema tome, čempres je u antičkim vjerovanjima povezivan s podzemnim svijetom i kao takav resio je groblja. Narodi Europe poimaju ga kao stablo žalosti. U drevno; Kini i Japanu simbolizirao je dugovječnost i besmrtnost, čak su Kinezi jeli sjemenke čempresa da bi duže živjeli. Čempres se smatra simbolom duhovnih vrlina (Chevallier, Gheebrant, 1989 : 8S-86).
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
132
Nalazimo ga na poganskim i kršćanskim grobljima. Rezbarije i reljefi s obrisima čempresa nalaze se na mnogim starokršćanskim grobovima. Ljudi su ga doživljavali kao predočenje smrti zbog toga što ima veoma tamno lišće i kad se jednom posadi, više ne pušta mladice (Badurina i dr., 1979: 187). Čempres je gotovo jedino drvo koje se na grobove, ili češće uz grobove, sadi u Sloveniji, te u jadranskom priobalju i na otocima. Ipak, čemprese zasađene na grobove ili pored njih nalazimo i izvan tih područja. Tako, na primjer, u Hrvata u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Slavoniji. Drugdje nije u tradiciji (Zorić, 1990).
Kako je spomenuto, sadio se na grobljima, poganskim. 'D- Šljiva
kršćanskim
i
(Prunus domestica L.)
U raznim slavenskim i jezicima naroda koji su susjedi Slavenima javlja se sličan naziv za šljivu: u ruskom sliva, češkom sliva, poljskom šliwa, litavskom sliva, lužičkom sliva, mađarskom szilva. U Hrvata kao i u ostalih južnih Slavena šljiva je vrlo cijenjeno voće jer se od njega pravi pekmez, slatko i rakija šljivovica. Zbog svoje široke upotrebe njeno ime javlja se u mnogo lokalnih naziva, npr: belica, bistrica, brašnjara, ciborica, crnica, drniea, drobniea, dvojkača, f1ama, golica, jačmenica, jajara, kalanka, konjariea, kruglica, medenika, modrica, pasjara, petrovača, praprotnica, pucara, ranka, savka, tičarka, trnovača, vlajinjača, zelenjara, žuti ka (Šulek, 1879: 394). U Srbiji se šljiva često sadi na grobovima iznad pokojnikove glave te se kiti raznobojnim krpicama, vunom i drugim predmetima. Umrla djeca se još i danas u nekim dijelovima
Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća
133
Srbije pokapaju u šljivike. T o pokazuje da se kod Srba, za razliku od Hrvata, zadržalo vjerovanje da je šljiva senovito drvo, tj. da na njoj obitavaju duše i demoni (Čajkanović, 1985: 252). Simbolizam šljive naročito jt: izražen na Dalekom istoku. Šljiva personificira mladost, obnovu, čistoću. U nekih sjevernoameričkih Indijanaca simbolizira plodnost (Chevallier, Gheebrant, 1989: 628). Kontekst u kojem se javlja u nas (mladi pokojnici, posmrtna svadba) možda je tek prastari mitologem jedne pradavne mitološke cjeline (Zorić). 'D- Jasmin
(jasminum officinale L.)
U upitnici EA zabilježeno je da u Gornjoj Gračenici (dH 233) Hrvati jasmin nazivaju božje drevce. To se vjerovanje može pripisati kršćanskom utecaju, jer bjelina i miomiris jasminova cvijeta razlogom su što se on javlja kao oznaka blažene Djevice Marije. Jasmin također može predstavljati milost, otmjenost privlačnost neke osobe (Badurina i dr., 1979:295). f.J>O
Loza (Vitis vinifera L.)
U upitnicama EA zabilježeni su običaji sađenja loze na grob u Makedoniji: Zletovo mt 444, Vasilevo Ou 421, Talašmance mt 143, gdje žive Makedonci pravoslavne vjere. 'D- Breskva
(Amygdalus persica L.)
U slavenskim jezicima javljaju se oblici kao što su u slovenskom breskev, bresku, ruskom broskvina, češkom breskev, slovačkom broskva, poljskom brzoskwina. U hrvatskom postoje mnogi dijalektalni nazivi za suvrstice breskve a to su: belače, glodara, golica, kalanka, kamenščica, koštenica,
,erovan'la o drveću u Hrvata ...
krvavica, lupija, malanka, pamučarka, runjavica, trdica i žutica (Šulek, 1879: 30). Prema podacima iz upitnica EA breskva se sadi na grob u mjestima Selište (gs 331), Rabrovac (gP 224), Šlegovo (mT 411), Brodska Varoš (ej 214), gdje žive Hrvati.
Zaključna razmatranja -tJl;:attNr••' .............. . , -
Južnim Slavenima breskva, kao i jabuka, predstavlja plod ljubavi ili simbol zaljubljenosti (Čajkanović, 1985:53).
Tijekom obradbe podataka o vjerovanjima, vezanima za pojedine vrste drveća, iskristalizirala su se simbolična značenja u mitološkim vjerovanjma u Indoeuropljana. Na temelju tih podataka izrađena je poredbena tablica pojedinog drveća.
simboličnog značenja
Iz tablice se, iz prve kolone, može vidjeti što je pojedina vrsta drveća predstavljala Slavenima, Grcima, Keltima, Germanima te nekim narodima koji ne spadaju u Indoeuropijane. U drugoj koloni prikazano je kakvu je simboličnu ulogu to drveće poprimilo u kršćanskom svjetonazoru. Metodom etnološke kartografije, prema izradenoj heutipologiji te prostornom prezentacijom na etnološkim kartama, pokušala su se interpretirati različita vjerovanja koja su se tijekom tisućljeća vezala uz pojedine vrste drveća. lj traženju odgovora na pojedina pitanja korišteni su rezultati do kojih su došle srodne znanstvene discipline a naročito lingvistika. Izrađeno je pet etnoloških karata od kojih četiri govori o vjerovanjima vezanim uz drveće: koje se drveće smatra sretnim, koje svetim, koje se naročito poštuje, koje raste II sredini sela ili kraj bogomolje, koje se smatra naročito nesretnim, II koje rado udara grom, u koje ne udara rističkoj
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
136
Simbolilna znalenja drveća u mitologijama
7Akl;ulna razmatranja Čempres
-----
~KiIć3fts~ ,,, jj
oF;,>
137
besmrtnost, duhovne vrline, sveto podzemni svijet, žalost (Gr, jS)
besmrtnost, iaiost, smrt
Breza
dvojstvo, mjesec-sunce, muško-žensko, prolječe, djevojka (Kina)
/,,>
Murva
istok, sunce (Kina)
Hrast
svijeta [axis mundi] (PS, Gr, R, K) Bog gromovnik, vatra, ozdravljenje (PS, Gr, R, K, Ge), pobjeda (R)
Badnjak (jS) Krist, Marija, križ
Drijen
zdravlje, obrana od groma, božje drvo (PS)
Vrba
os svijeta [axis mundi], besmrtnost (PS) čistoča tijela, žensko tijelo, Hera (Gr), pomladena priroda [ribet)
vrag, zmija
Orah
podzemni svijet, demoni, (PS, jS, Gr)
Jablan
podzemni svijet, dvojnost, ljubavna simbolika, Heraklo (Gr)
Jasen
os svijeta [axis mundi], čvrstoća, vilinsko drvo (jS), Posejdon (Gr), besmrtnost, plodnost, žensko stablo (Ge)
Bazga
demonsko drvo (PS, jS)
os svijeta [axis mundi] (Hetiti) vilinsko i 3potropejsko drvo (iS), vječni život, sadi se na grob (K), vječna mladost, ponovno rođenje (G)
Topola
Had (Gr)
prokleta od Marije
Isusov križ Šipak
plodnost (PS), grijeh, Hera, Afrodita (Gr)
boianska vječnost, savršenstvo, plodnost, crkva
Lipa
žena, prijateljstvo, vjernost (PS)
žena, Djevica Marija slika Bogorodice
Kesten
čistoća,
čistoča
božica Atena (Gr), sveto drvo (Židovi i Islam) Prorok (Islam)
mir, bogat urod, plod. nost, očišćenje, kraj potopa, pobjeda, nagrada
Bukva
Maslina
sveto drvo (PS, R), Jupiter i Dijana (R)
plod znanja, strpljenje, mudrost (K)
ispunjavanje želja
Bagrem
Lijeska
besmrtnost, sjever, zima (Kina) religijske vrijednosti (Gr)
nevinost, nepokvarljivost, sunčana svjetlost
Brijest
demonsko, samoviIsko (PS)
dostojanstvo života, čvrstoća vjere
Kruška
erotika, žalost (Kina)
Isusova ljubav prema ljudskom rodu
Bor
mrtav i uskrsli bog, besmrtnost života (Gr), plodnost (PS), izmjena godišnjih doba (Gr)
besmrtnost
Trešnja
čistoća,
slast plemenitih djela, radost blaženih na nebu
Jela
kult mrtvih (Gr, R)
rođenje
Isusa
Omorika
vatra, očiščenje (PS)
božično
drvce
besmrtnost (PS, Gr, Ge)
besmrtnost, nepokvarljivost, znak Krista, pod njom se rodio Krist
OS
Tisa
Smreka
Prasla\'eni južni Slaveni Grci Rimljani Kelti Germani
nesreća,
zapad, jesen (Kina)
lagana smrt Uapan)
=PS
= jS
= Gr =R
=K = Ge
uskrsnuće, zdravlje, božje drvo, Isusov križ
smrt
138
Vjerovanja o
drveću
u Hrvata ...
grom. Na petoj je karti predočena vjerska i narodnosna struktura nosilaca tih vjerovanja. Sažeto je pokazana tradicija o tome koje se drveće sadi na grobu umrloga te običa; da se prijeti voćki ako ne daje plod. Korišteni su rezultati poredbene lingvistike i dostupan materijal iz literature o nazivima za pojedine vrste, kao i o vjerovanjima o drveću u Hrvata i susjednih južnih Slavena te drugih Indoeuropljana. Služeći se kulturnopovijesnim pristupom u etnologiji na površinu su izašla stara, pretkršćanska vjerovanja i ona koja su vezana uz kršćansku predaju. Pokazalo se da je ovako obrađeno gradivo dalo rezultat te da je pružilo nove uvide o vjerovanjima u drveća u Hrvata kao i o pojavama iz slavenske mitologije o kojima nema pisanih izvora ili su oni oskudni. U nazivima i vjerovanjima o pojedinim vrstama drveća otkriven je indoeuropski, praslavenski i hrvatski jezični i kulturni sloj. Po dolasku na današnje prostore velik utjecaj na oblikovanje vjerovanja i svjetonazora u Hrvata imalo je starobalkansko ilirsko stanovništvo te njegovi susjedi Grci, Rimljani i Germani.Time se može tumačiti raznolikost u vjerovanjima unutar samog hrvatskog kulturnog i etničkog prostora. Grci, Rimljani, Kelti, Židovi i Indijci imaju svoju drevnu mitologiju zapisanu u svetim knjigama, koje su nastale i prenose se tijekom vremena kao literarna djela, a Hrvati i ostali Slaveni breme svoje kulturne baštine čuvaju u sebi i prenose s koljena na koljeno usmenim putem. O kulturnoj povijesti Hrvata, prije dolaska u današnje prostore, nema datuma zapisanih u kamenu ili na papiru, no i na toj prošlosti stvarala se hrvatska kultura i etnoduhovnost.
Zakl;učna
razmatranja
139
Gamkrelidze i Ivanov (1984: 613-647) sastavili su skupinu od lS vrsta drveća a to su: hrast ili dub, breza, bukva ~rab, ja~en, topola, iva, tisa, bor, jela, maslina, orah, jablan: Jabuka I murva. Ta skupina spada u općeindoeuropsku obitelj. Sve to drveće obilato je zastupljeno i potvrđeno u vjerovanjima u Hrvata. Od nekada vrlo živog i gotovo kultnog i mitološkog poimanja i štovanja drveća ostala su vjerovanja kao dio hrvatske predajne kulture. Vjerovanja i pojave koje se prenose s koljena na koljeno usmenim putem stvaraju tradicijsku kulturu u vidu pozitivnog balasta koji svaki pojedinac dobiva rode~jem ~ određenoj etničkoj i kulturološkoj zajednici. Neke poJave žive u odredenoj zajednici a da ta zajednica nije svjesna njezinih značenja. U urbaniziranim gradskim sredinama vjerovanja o drveću izgubila su svoje značanje jer je i uloga drveća u životu tih ljudi sporedna. Odgovarajući
na pitanja vezana uz temu vjerovanja o postavljena u upitnici EA, kazivači su nesvjesno dali odgovore koji su pomogli II rasvjetljavanju vremena i vjerovanja Hrvata prije nego što su primili kršćanstvo te onih vjerovanja koja su nastala primanjem kršćanstva. drveću,
Hrvati su po dolasku na prostore gdje danas žive primili dijelom i od domorodačkog stanovništva. Postupno su poprimili i kršćansku duhovnost i svjetonazor. Dosta dugo trajala je oporba između drevnih poganskih autohtonih načela i svjetonazora i kršćanskog vjerozakona. Drevna poganska načela preživjela su kao trag sjećanja i kao VraĆa1l;e potisnutog. No s vremenom se biblijska slika svijeta ~čvrstil~ i postala mjerilo života, ali nikada nije potpuno potisnula Izvorna drevna vjerovanja i poticaje (Botica, 1995: 10). kršćanstvo,
Vjerovanja o drveću
140
fl
Hrvata '"
Susret poganskog i kršćanskog nije u prošlosti uvijek bio idiličan.
U biblijskim tekstovima je protupoganstvo konstanta, a naredba koja obvezuje pravovjernika glasi: Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje ćete protjerati izkazivali štovanje svojim bogovima, nalazila se ona na visokim brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom. porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im ašere, smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta (citirano Botica, 1995: 32). I danas postoje u katoličkim krugovima mišljenja da je božićno drvce, koje u vrijeme Božića krasi svaku kršćansku kuću, svojim nakitom i magijskim blještavilom zasjenilo, prekrilo, zagušilo i gotovo uklonilo Kristovu betlehemsku štalicu. To drvce predstavlja im prisutnost trajne napasti od drveta ZI1a1t;a u raju zemaljskom (Škobalj, 1970: 586). Djeca su ta koja se najviše vesele kićenju božićnog drvca i poklonima koje ispod njega nalaze te im je to ono po čemu pamte Božić. Djeca su ta koja čuvaju i neke drevne običaje pretvarajući ih u dječje igre. Više od tisuću godina je prošlo od kada su Hrvati, a potom i ostali Slaveni primili kršćanstvo. Da je kršćanstvo palo na golo i neplodno tlo, ono ne bi za;bvjelo tako bujno i snažno. Kršćanstvo je u Slavena palo na pripravljenu duhovnu podlogu, a ta je podloga bila vjera u Boga, tvorca i čuvara sveg vidljivog nam svijeta (Kajsarov, 1993). Bez obzira na razne inovacije u predajnoj kulturi, vjerovanja mogu ostati vrlo konzervativna. Bilo koje drevno i ustaljeno vjerovanje narod čuva jako dugo, pa čak i onda kada se promijene uvjeti i postojbina u kojoj je ono nastalo. Vjerovanja se prilagodavaju novim uvjetima. Pojedine religijske
Zaključna razmatranja
141
predodžbe koje su nastale u novim uvjetima, stvaraju se vrlo često na temelju starih za koje se na prvi pogled mislilo da su nestale (Tokarjev, 1978: 47). Iz obilja podataka o raznim vjerovanjima vezanim uz drveće, a ona su prezentirana na etnološkim kartama, proizlazi da su Hrvati, slično kao i ostali Slaveni, nekada štovali drveće, premda o tom kultu ima malo arheoloških i pisanih podataka. Cilj retrospektivne etnološke analize nije bio rekonstrukcija slavenske mitologije, već da se sakupe i objasne izgubljena vjerovanja o drveću koja čine sastavnicu predajne hrvatske kulture i etnoduhovnosti. Ponekad se čini da je malo toga Hrvatima ostalo od pradavne pretkršćanske mitologije. Nema više Peruna niti Velesa jer su ih zamijenili kršćanski dvojnici ili a!opersol1aŽi. Danas se na vrhuncima brda i gora, gdje je prema praslavenskoj mitologiji bilo obitavalište Peruna, nalaze crkvice sv. Mihovila, sv. Ilije ili sv. Roka i uz njih uvijek rastu hrastovi. Ponekad na takvim svetim gorama (Sveto brdo) rastu perunike, čije ime govori o tome da su ta brda sveta jer je na njima boravio bog Perun (Vinšćak, 1991: 29) Na takvim svetim mjestima rasla su i sveta drveća, hrastovi ili borovi. Ispod tih brda su sveti gajevi, lugovi, šume ili Dubrave i Dunavi. Tu su nekada bili spomenici Velesu. Sakralna staroslavenska hidronimija i toponomastika svjedoče o drevnim poganskim vjerovanjima. Negdje su ta dva svijeta, pretkršćanski i kršćanski, našla zajednički jezik, kao npr. li božićnim običajima u Hrvata, kad na Badnjak, na kućnom ognjištu gori hrastov panj badn;ak,
142
Vjerovanja o drt/eću u H11lata ...
povezujući tako svijet živih sa svijetom mrtvih i dajući nadu u ponovno radanje sunca, Boga i ljudi. Budući da se paljenje panja badnjaka javlja samo kod južnih Slavena, za pretpostaviti je da je ta tradicija usvojena po dolasku u današnje prostore. Kao što su u korijenu naziva za pojedine vrste drveća zapisana najstarija vjerovanja iz indoeuropske davnine, tako su i u godovima stabala zapisana stoljeća i tisućljeća povijesti života na Zemlji. Na temelju karakteristika tih godova, njihove širine ili nepravilnosti, arheolozi mogu s velikom sigurnošću utvrditi vrijeme u kojem jc to drvo raslo, pa prema tome i vrijeme nastanka neke građevine ili drugog predmeta koji je načinjen od njega.
Evolucionistički pristup, koji je Darwin uveo u biologiju, utjecao je ponekad na oblikovanje nekih stavova i u humanističkim strukama. Smatralo se da oblici i procesi idu od jednostavnijega k složenom. No taj princip u lingvistici i etnologiji ne vrijedi. Zna se da su novoindijski jezici nastali "raspadom" sanskrta, isto kao i romanski jezici iz latinskoga. Latinski, a naročito sanskrt, imaju savršeno izgraden gramatički sustav, dok se kod govornih jezika, nastalih iz njih, taj sustav izgubio. Prema tome modelu može se pretpostaviti da su nakon raspada korpusa slavenske poganske mitologije ostala razna vjerovanja. Vjerovanja o drveću u Hrvata samo su fragmenti i krhotine nekadašnje cjeline. Zadatak je etnologije, kao i ostalih povijesnih disciplina, da pokušaju rekonstruirati tu izgubljenu cjelinu. Na temelju analize a zatim sinteze cjelokupne građe o vjerovanjima o drveću u Hrvata, iskristalizirali su se sljedeći zaključci.
Zakljllčna
razmatran1a
143
Hrast, lipa, tisa, maslina, drijt:n i vrba zauzimaju istaknuto mjesto u vjerovanjima Hrvata i ostalih južnih Slavena. Hrast je Praslavenima, Grcima, Keltima, Germanima i Rimljanima utjelovljavao boga gromovnika. Kao stablo i kao božanstvo predstavljao je os svijeta ili axis mundi, središnji stup ili ono što obdržava cijeli univerzum. S prelaskom na kršćanstvo Hrvati su, kao i ostali Indoeuropljani, nastavili štovati hrast, samo što je on sada vezan uz Isusa Krista i križ na kojemu je bio razapet. Isus preuzima ulogu nakadašnjeg vrhunskoga božanstva i on je taj koji obdržava cijeli svijet, tj.on je os svijeta. Lipa je Praslavenima predstavljala ženu, vjernost i prijateljstvo. U kršćanstvu ona simbolizira Djevicu Mariju i opet ženu.Tisa je starim Hetitima bila sveto drvo ili os svijeta, Kcltima i Germanima predstavljala je vječni život i ponovno rodenje. Danas kršćanima simbolizira Isusov križ. Za Hrvate i ostale južne Slavene središnjeg dijela Balkana ona je sretno i sveto drvo. Drijen je nekada Praslavenima bio božje drvo i danas ga Hrvati tako zovu. Simbolizira Isusov križ, uskrsnuće i zdravlje. Maslina je bila sveto drvo starim Grcima ' a i danas je Zidovima i Muslimanima te Hrvatima uz jadransku obalu. U kršćanstvu ona simbolizira mir, plodnost i pobjedu. I na kraju dolazi vrba koja je nekada davno Praslavenima i drugim Indoeuropljanima predstavljala os svijeta. Kod Slavena ona je izgubila tu simboliku, a zadržala ju je na Dalekom istoku kod Tibećana.U kršćanstvu ona ima negativne osobine i simbolizira vraga ili zmiju. Hrvatima sjeverozapadnog dijela Hrvatske sveto je drvo lipa, koja utjelovljuje Djevicu Mariju, dok u dinarski m i slavonskim predjelima štuju hrast, koji utjelovljuje Isusa. Tu je i drijen kao božje drvce. Tc tri vrste drveća nekada su simbolizirale božansko te i danas
.
144
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
predstavljaju tri ključne osobe u kršćanskom svjetonazoru Hrvata. Vrbi je pripala nezahvalna uloga da simbolizira zlo, a tisa čuva uspomenu na vjerovanja koja nisu zajednička Praslavenima i pokazuju drugačiji religijski koncept od kršćanskoga.
.. _••
Summary ....~._II
The research subject of this work is belicfs. Belicfs are part of religious phenomena forming the word-of-mouth cultural structure of certain ethnic groups or peoples. Beliefs are usually parts of past religions, unorganized remains, but there are also those whose formation was int1uenced by local causes and ideals. Religious phenomena can be divided into two basic categories: beliefs and customs. Belicfs are states of thought consisting of appearances, while customs arc means of action (Durkheill1, 1982: 35). All religious beliefs hypothesize the classification of the real and the ideal, which people consider as two opposite categories, the sacre d and the profane. The division of the world into two regions, with one including everything sacred and the other all that is profane is the dividing line of religious thought. Beliefs, myths, dogmas or legends are representations, or systems of representations, which express the nature of sacred things, virtues and powers attributed to them, their history, interrelations and relations with profane subjects (Durkheim, 1982: 3S). The category of sacred includes not only those beings which have been called gods or spirits, but also springs, rivers, lakes, mountains and trees.
146
Vjerovanja o drveću u Hrvata '"
Based on investigations of Slav mythology, we can consider that the pre-Slav mythological and religious consciousness was primarily determined by: worshipping of forests, worshipping of mountains and mountain peaks, worshipping of springs and waters, worshipping of house deities with the fire cult and lastly worshipping supreme an~hropomorphic deities. The basic task of this work, using the techniques of ethnological mapping, according to heuristic typology and spatial presentation on ethnological maps, is to attempt an interpretation of phenomena which have not been previously presented in this manner in professional and scientific literature. The foundation of the work are materials collected for an ethnological atlas of southern Slavs from 2S 1O settlements from the region which remained after the fall of former Yugoslavia as well as Croatia's neighbouring countries where members of the Croatian peopJe are living. All available rderences will be used, as well as results obtained by related scientific disciplines, particularly linguistics. The information was analysed, classified according to open heuristic typology and the distribution of beliefs connected to individual types of trees. Six ethnological maps were constructed, five of which dealt with belids related to trees: which trees are considered lucky, which sacred, which are particularly respected, which grow in thc village centre or besi de the church, which are considered particularly un lucky, which are susceptible to lightning strikes and which are not, while the sixth map represents the religious and nationality structure of belid carriers. A short presentation of customary tree planting at the grave of the dece ase d is also presented as well as the custom of threatening to cut down a fruit tree if it is not fertile in the next season.
Summary
147
Linguistic and comparative reference materials were also used, relating to individual types as well as the beliefs about trees held by other Slavs and Indo-Europeans. The materials found in the EA questionnaires are mainly based on more recently recorded traditions. According to the retrograde and retrospective approach to this material on beliefs, we can expect the surfacing of old, pre-Christian beliefs as well as those related to the Christian tradition. Such organized materials can also provide insight into the role of trees in the Croatians' view of life, as well as phenomena from Slav mythology for which there are few, if any, written records. The aim of this work is to determine the source of bcliefs about individual types of trees in the context of ancient Slav mythology, which has some elements in common with other Indo-European mythologies. Considering the fact that Croatian ethnological literature has contained few professional papers about bclids of trees, it has become necessary to collect and analize materials and data in one place, which is one of the aims of this work. An ethnological analysis will provide answers related to the sources of these belicfs and what has survived to the present day. The purpose of this work is not to recon stru ct Slav mythology but to show that recent Croatian belids of trees have some foundation in the remains of ancient myths known to Croats and other Slavs. It is necessary to mention that some pre-Christian belids of trees have found their place in the Christian world where they continue to live in connection with Christian holidays. Together with the similarities in the belicfs of Croats and other southern Slavs, there are also differences caused by geographical space and historical processes. There are also dif-
148
Vjerovanja o drveću u HrtJata ...
ferences in beliefs within the Croatian space, which are shown in detail on ethnological maps, the primary data base required for this work. We are able to arrive at new ethnological knowledge from such a detailed data base by applying the criterion of frequency. The work attempts to show the roots of these belicfs and the Indo-European traditions underlying them. The reasons for the closeness and importance of these beliefs to people will be shown as we11 as their preservation in the word-ofmouth culture of the Croatian people. Beliefs about trees are part of the wider context of Slav and Indo-European pre-Christian mythology. Research on Slav mythology requires great caution in order to prevent going off on the wrong track. The title "Slav mythology" itself presu me s its existence at some time, while the question of it's contents still remains open. The aim of this work is not the reconstruction of Slav mythology, it aims to show that recent beliefs about trees stem from the remains of a well-known past myth. Some Croatian pre-Christian beliefs have been merged into a difficult to recognize area, while those belicfs with roots in the Christian view of life exist in the workings of word-of-mouth Croatian culture. R. Katičić was most successful in the reconstruction of texts concerning ancient Slav mythology. Part of his results were recently published and more scientific papers are expected.
In order to find the roots of some recent belicfs about trees, they need to be placed within the framework of ancient Slav mythology. Findings reached by Katičić and other contemporary Russian Iinguists will aid us in this purpose. According to Katičić, before migrating to their contemporary location, the Arians and Slavs lived side by side, but Slav
Summary
149
knowledge of the vedic culture remains a mystery (Katičić, 1971: 174). The Slav tradition comments on the Indian vedie, showing that the Slav tradition is ancient. The vedic Ari:lI1S needed to perfectly recite all vedic texts, without understanding them. The kinship of the Slav languages, particularly that of Croatian and sanscrit, is shown by the following quote: the (act that the Slav languages and samcril are genetically related u1tdoubtedly confirms the common membership in a group or similar li(estyle. This makes the kinship interesting and important tlOt otzly for Jhzguistics but also (or cultural history. The linguistic kinship suggests that the Indian and Slav peoples have a common ancie1Zt cultural ancestry (Katičić 1971: 174). This common cultural ancestry helps us in understanding the sacra) Balto-Slav poetry and the search for the mythological framework to which this poetry belongs. Thc common ancestry is not of great use for beliefs about trees considering that during the migration to new regions, which occurred in 1500 BC at the latest, the Arians encountered tropical and subtropical environments with different varieties of plants and trees which were unknown to them. Bulat mentions the Christian influence on Slav mythology, including the great similarity of beliefs between them and peoples who had left behind many more written materials. He quotes the opinion of Angela de Gubernatis, a 19 th century writer, whose introduction to La mythologie zoologique includes: Following the Indian, the first place is given to Slav traditions. The language, imagination and belie(s of the Slav peasants have been preserved as simple and patriarchai ... as i( there have been no changes ht the last three thousand years (Bulat, 1932: 2).
Vjerovan;a o drvetu u Hrvata ...
151
The verbal traditions and verbal texts of folk literature are important philological sources for the reconstruction of Slav and Balto-Slav mythology.
According to Katičić, mythology is a grammatical discipline, while the reconstruction of Slav mythology is the equivalent of Russian roulette for the scientist (Katičić, lecture).
150
According to these texts, Perun always lives in the dry mountainous regions where thc oak and pine are common. He appears in the form of a bird, usually an eagle and is always above, while the snake Vele s is always below, the two being connected by the oak and willow. A hol e is to be found in the root of the oak filled with treasure guarded hy the snake. When Peron uses stone lightening to strike the curled up Veles, he restores justice, which is contained in the saying "straightening out the crooked Drina". Perun can be merciful but also terribly dangerous toward people, while Veles on the other hand, in the form of a snake, does not always represent evil. Vcles owns sheep and is a cattle god. For the Slavs, Perun appears in four facets: one looking north, the second south, the third east and the fourth west. A graphic presentation of the Zbruč idol with four faces can be found on page 10. Kajsarov (1993: 55) suggests that three of the faces represent pre-Slav dei ties. Due to the uncertainty of this suggestion, it cannot serve as scientific evidence. Traditional songs sung by processioners on St. George's day are helpful in the reconstruction of the lost Balto-Slav traditional texts. Based on songs collected by Huzjak (1957), titled Green George as well as other St. George and St. John day songs whose origins are in areas inhabited by Baltic and Slav peoples, Katičić has shown that Balto-Slavs have, and have had, like Arians, Greeks, Latins and Cclts, an ancient sacral pre-Christian mythological poetry.
Despite Russian roulettc, it is necessary to involve ourselfs in the reading of mythological content. The God Perun, who appears in the form of an eagle, had a daughtcr Mara and nine sons. The tenth and youngest son George left horne in his youth and lost all contact with his father and brothers. The core of the reconstructed fertility ritual, arrived at by through the analysis of St. George's songs, consists of the coming of George from the bloody sea, the kingdom of angry heasts behind the black mountains, through the green forest, from the mountain to the plain. He is the master and protector of cattlc living in Virea, the world of Veles. George arrives at the golden door behind which is the girl Mara from the world of Perun. She needs to give George the key which enables him to join the dampness from the world of Veles with the sun from Perun's. With the marriage of George and Mara, who do not know that they are brother and sister, under the tree, spring arrivcs bringing fertility to people, cattle and plants. Katičić
Perun and Veles watch the ccremony. Perun forges gold and Veles guards it. Vcles guards the gold and the deccased in the underworld. Birds and foliage come from the underworld, the decease d rise. The opening of the underworld represents the opening of the new year, i.e. a new cycle of birth and sproutmg.
152
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
Summary
153
The mythological image of the tree under which the marriage takes place is as follows:
cross the Danube and arrive in the region of today's Europe do they meet Protomediterraneans and large forests.
ln Slav texts, the tree representing the axis of the world (Axis mundi) appears as a willow, which is most probably the oldest form, then as an oak, the commonest form and finally as a pine or fir, the youngest form. This is confirmed by texts containing such forms as oak willow. The oak preserves the memory of the willow whose role it inherited. The marriage takes place under an oak which was previously a willow.
The wood fed fire and flame, which is important to life. Wood was the material for tools and weapons. Bees living in hollow trees provided important products: honey and wax.
The oak, like the willaw, grows in the vicinity of water. A snake or Veles lives in its roots, guarding gold or sheep.
Universal cosmic principit:s wl:re expressed through trees. They n:flectcd thl: origins of the world. lt embodied the pOWL'r of lik, symbolized aspects of the divine and sancd. The tree as the symbol becomes the concept of the universe (Gutdeutsch, 1997: 33).
Bees are to be found in the centre of the trunk, with an eagle and other birds sitting on the branches. A stone horizon is above the tree. The eagle Perun sits on a dry branch and watches the 'world around him. The connection between the eagle and snake is maintained by a marten or squirrel, moving up and down the tree trunk.
Tree symbolism can be divided into three areas (Gutdeutsch, 1997: 33)
Before turning to the beliefs about individual types of trees, wc need to mention the belicfs, customs and procedures with trees generally as well as tree symbolism in various Indo-European mythologies.
The cosmic tree appears in mythology as the reversed tree, arbor i1tversu, thl: most famous being the JewishCabalistic tree of life or the world, with its roots in the heavens and br::tnches on the ground. It represents creation as a movement coming from above. The spiritual roots of the tree arc in the heavens, in the divine world, while its top spreads over the earthly world. It connects three levels of the cosmos or space:
Trees represent one of the manifestations of divine power. It was worshipped in the majority of cultures during thc past. The life of trees was always closely related to the life of man. Europe was covered by huge rainforests in its earliest historical time, where the rare clearings appeared as islands in a green sea. The life of people at the time was closely related to the forest and trees (Friedrich 1970). It is necessary to mention that early Indo-Europeans come from the steppes of eastern Europe around 3500 - 3000 BC and only when they
1. COSMOS - the cosmic tree 2. BIOS
the trL'e of life
3. LOGOS - the tree of awareness
HEA VEN - the world of the gods EARTH - the world of people UNDERWORLD - the world of the dead. The cosmic tree stands in the centre of the world and is therefore thc axis 11lu1zdi, axis or central pillar, which props up thc world. Such a tree is found in a holy place.
drveću
u Hrvata ...
155
The tree of life is at the end of the world or in the heavens or some other inaccessible place and symbolizes a universally vital principle. Since some types of trees survive up to one thousand years, such a tree represents eternaI life.
ligion. It is also the case with the Prussian druwis (Gamkrelidze and Ivanov, 1984: 613)
154
Vjerot!anja o
The tree of awareness or the tree of life has its place in Christian belicfs. Mesopotamian stories most probably served as the basis for biblical trees growing in the Garden of Eden. Two trees risc on the eastern heavenly entrance: thc Tree of Truth :1I1d the Tree of Life (Gut deutsch, 1997: 41). According to the biblicallegend, the snake seduces Adam and Eve, who eat from the tree of knowledge, which results in their banishment from heaven. The snake represents wisdom in legends, allowing this act to be interpreted as the awakcning of human consciousness. This ancient tree symbolism is preserved more or less completely to the present day. The general Indo-European word for tree (in some languages the dub) comes from the Indo-European basic .. t'e/oru
- It're/ou. In ancient Indian darum1 means sturdy, in Latvian durus means hard, strong, ancient Irish dron means sturdy, ancient Slav s'u-drav'u is the Croatian healthy. The majority of Inda-European languages have another basis for marking the tree, or oak "p[h]erk[h]ou-, never trees (as the plural noun), which is discussed in the chapter on the oak (Gamkrelidze and Ivanov, 1984: 614). Along the meanings listed here, one more important characteristic needs to be mentioned. In the Gothic and ancient Islandic language the word t riggws , i.e., tryggr represents a person who is faithful, firm, stable and reliable. Ancient Islandic derived the word tru which means faith, re-
This forms the basis for scientific research of beliefs about trees. The role of trees in cults and religion appears in pre-historic times, expressed both in terms of language and meaning. The very concept of religion and beliefs is linguistically connected to names, which designate trees. Wood is a substance in the true sense of the word. In India it is the symbol of universal substance, the primary matt<.:r. Thc Greek word hyle, which has thc same meaning as ancient matter, literally means wood. Wood is a common synonym for the cross and trunk in Catholic liturgy. Wood hides superhuman wisdom and knowledge (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 130). The ancient Slavs, as members of the Inda-European family of peoples also worshipped trees, despite the scarcity of information sources. The Russian linguists Ivanov and Toporov (according to Ilić 1988: 196) point out the dualistic character of pre-Slav mythology in their classification. They particularly point out the role of the Slav Tree of life, where all developmental degrees of Slav mythology arc synthesized. In the all Slav papuI ar view of life and bclicfs, the role of the Tree of life is usually played by: the heavenly tree, birch, maplc, oak, service (berry), poptar and linden. Animals live in the three main parts of the tree: birds are at the top, the hawk or nightingale, as well as the moon and sun. The tree trunk houses bees and the dragon, the snake or beaver lives in the roots. With the help of the triple structure of the tree, a triple vertical structure of the human world was constructed, which is represented in the heavenly, carthly and underworld kingdoms.
156
Vjerollal1ja o drveću u Hrvata ...
Summary
157
The first historical records on religion and beliefs of ancient Slavs were made by Procopius (around the year 552) but he does not directly mention any tree cult or demons living in thc wood or in the tree. The confirmation of a tree cult among the southern Slavs in Macedonia is found later in the life of St. N:1I1m of Ohrid in carly 10 th century, where it is stated: i pače patton nerazumjejša;a, kamenima i dreviam uje-
The order given by the monk Regin in the lO!h century is interesting in this sense, referring to the Slavs living in upper German-Baltic regions: Bishops and their assistants, priests, must use all means possilJle to destroy and bum all trees COI1secrated to demons which are worshiped fry the simple people and held in such honor that they do not dare cut any branch or shoot (Bulat, 1932: 2).
rušće.
Upon arriving to their present-day regions, the beliefs and life views of Croatians were greatly influenced by the ancient Balkan Illyric population, neighbouring Greeks, Romans and Germans. The diversity of beliefs within the Croatian cultural and ethnic space can be interpreted through these influences.
The same is written about the Russian Pobnians in the Novgorodsk anna ls (854) about their religious life before accepting Christianity: bjahu že poganje, žrušće ozerom i klad;azem i rošćeniem, ;akože pročii pogani, cited according to Bubt (1932: 2). The chronicles of Hclmold (around 1170) referring to the northwestern Slavs, state that, together with one main God, they had other dei ties, some of whom were connected to trees. Helmold mentions that the Slavs, whether they had accepted Christianity or not, were accustomed to taking oaths on trees, springs and rocks. Christian s were banned from entering the sacred forests, as they would desecrate the sacred places. Hc writes about the existence of consccrated oaks dedicated to the God Proven, whose name has been connected to Perun, but has not been scientifically proven. They were surrounded by wooden fences with two gates. Sacrifices were made here and ceremonics took place. Only priests were allowed within this sacred place, those making sacrifices and those escaping and looking for sanctuary (Bulat, 1932: 3). Understandably, Christian priests resisted the remains of pagan customs resulting in numerous records about forbidden tree worship, which is actually a testimony to the customs and beliefs covered by this work.
There are no dated, written records, either on stone or paper, about the cultural history of Croatians before arriving to their present regions. However, the Croatian culture and ethno-spirituality was also based on this past. Gamkrclidze and Ivanov (1984: 613-647) formed a collection of 15 types of trees: the oak, birch, beech, horn-beam, ash-tree, white popi ar, willow, yew-tree, pine, fir, olive, walnut, poplar, apple and mulberry. This group belongs to the general Inda-European family. All these trees are well represented and confirmed in the beliefs of Croatians. From the previously very alive and almost mythological conception and worship of trees, the beliefs have remained as part nf the Croatian handed-down culture. Belicfs and concepts handed down verbally from generation to generation form :l traditional culture in the form of positive ballast received by every individual after being born in an ethnic and cultural community. Some concepts live in a certain community without the community being aware of their meanings.
H8
Vjerovanja o
drveću
u Hruata ...
Beliefs about trees have lost tbeir meaning in urbanized city environments because the role of trees is secondary in the lives of these communities. Answering the questions relating to thc beliefs about trees, listed in the EA questiollnaire, tbc tellers have inadvertelltly provided answers which have assisted in enlightening the times and beliefs of Croatians before they accepted Christianity as well as those heliefs which appeared after accepting Cbristianity. Croatians accepted Christi:mity, in part from the original population, after arriving in the region they occupy today. They gradually accepted Christian spirituality and view of life. The conflict between the ancient pagan indigenous principles and Christian religious laws lasted a long time. The ancient pagan principles survived as a trace of memory or the retum of the repressed. The biblical picture of the world was stabilized in time and became the guidcline in life, but never completely repressed the original ancient beliefs and motives (Botica, 1995: 10). The meeting of the pagan and Christian was not always idyllic. In biblical texts, antipaganism is constant, and the order which commits the true believer is: Level with the earth all places where people who you will banish have worshiped their gods, be they high in the 1rlOuntains, Ot! hills or undemeath some green tree. Destroy their altars, break their pillars, bum their ... (ašere). crush the statues of their gods, eradicate their names from those places (Botica, 1995: 32). More than a thousand years has passed since the Croats, followed by other Slavs, accepted Christianity. If Christianity had fallen on naked and barren soil, it would not have
Summary
159
bloomed so fully and so strong. Christianity in Slavs fell on prepared spiritual ground, which was the belief in God, the creator and keeper of the entire visible world (Kajsarov, 1993). Despite different innovations in word-of-mouth culture, the belids can remain very conservative. Any ancient and established belief is long preserved, even when the conditions and region of its origin have changed. Beliefs adapt to new conditions. Certain religious concepts arising in new conditions arc often created on the basis of old ones believed disappeared (Tokarjev, 1978: 47). From the abundance of different beliefs related to trees, presented on the ethnological maps, it appears that Croatians, like other Slavs, worshipped trees at one time, despite rare archeological and written data. The aim of retrospective ethnological analysis was not to reconstruct Slav mythology, but to collect and explain the lost beliefs about trees, which make up the structure of word-of-mouth Croatian culture and ethno-spirituality. At first sight, it seems that little has remained of the ancient pre-Christian mythology. Perun and Vcles are no more, they arc replaced by Christian counterparts or ... (alopersonaži). Today, on the peaks of mountains and ranges, the habitat of Perun according to ancient Slav mythology, the churches of St. Michael, St. Elias and St. Rochus arc to be found, with oaks growing besi de them. Sometimes, iris grows on such sacre d mountains (sacred hills), whose names speak of their sacredness because the god Perun lived there (Vinšćak, 1991: 29). Sacred trees such as oaks and pines grow in these sacre d places. Below these sacred mountains are sacred forests, called Dubrava or Dunav.
160
Summary
The mcmorials to Vcles were located there. Ancient Slav sacral hydronimiums and toponomastics are evidence of ancient pagan belicfs.
mundi, the central pili ar or that which unites the universe.
Somewhere along the line these two worlds, the preChristian and the Christian, found a common tongue, such as Christian customs in Croats, when, on Christmas eve, an oak log (badll;ak) burns in thc fircplace connecting the world of the living with the world of the dead, giving hope for a new birth of the sun, God and people. Since the burning of the Christmas Eve log appears only among the southern Slavs, we assume that this tradition was adopted upon arrival to present-day regions. As the core names of individual trees contain the oldest bclicfs from the Indo-European past, so the dendroglyphs contain centuries and millenia of life history 011 Earth. Based 011 the char:lcteristics of these dendroglyphs, their width and irregularities, archeologists can confidently determine the time in which the tree grew, and accordingly, the time of origin of some structure or other object from which it is made. The bcliefs about trees in Cro ats are only fragments of some ancient whole. lt is the task of ethnology, as well as other historical disciplines to attempt a reconstruction of this lost entity. Based on the analysis and synthesis of the entire structure on beliefs about trees in Croats, the following conclusions have been reached. The oak, linden, yew-tree, dogwood and willow hold distinguished positions in the beliefs of Croats and other southern Slavs. The oak embodied the God of thunder to the ancient Slavs, Greeks, Celts, Germans and Romans. As a tree and a deity, it represented the axis of the world or the axis
161
After becoming Christians, the Croats, like the remaining Indo-Europeans, continued to worship the oak, but it is now connected to Jesus Christ and the cross on which he was crucified. Jesus assumes the role of the former supreme deity and hc is the one who unites the world, i.e. hc is the axis of the world. The linden tree among the ancient Slavs was representative of the woman, loyalty and friendship.ln Christianity, it symbo\izes the Virgin Mary and again a woman. The yewtree was sacred to the ancient Hetitcs, representing the axis of the world, to the Celts and Germans it represented etcmal life and rebirth. Today, it represents the cross of Jesus to the Christians. To the Croats and other southern Slavs from the central Balkan region, it is a lucky and sacre d tree. The dogwood was God's tree to the ancient Slavs and Cro ats today still refer to it in this way. Ir symbolizes the cross of Jesus, the resurrection and health. The olive was a holy tree to the ancient Greeks, and it remains so to Jews and Muslims as well as Croats living along the Adriatic coast. The Slavs have lost this symbolism, but it was preserved in the Far East by Tibetans. It has negative characteristics in Christianity, symbolizing the Devil or a snake. The linden is a holy tree to the Croats of north-western Croatia, which embodies the Virgin Mary, while the oak is worshipped in the Dinaric and Slavonian regions, which embodies Jesus. The dogwood is also considered to be God's tree. These three types of trees symbolized the divine and even today represent the three key persons in thc Croatian 's Christian view of life. The willow tree was awarded the thankless role of symbolizing cvil, while the yew-tree preserves those beliefs which are not shared by ancient Slavs and showa religious concept, other than Christian.
Literatura --tI• • •tl .......
Badurina, A. i sur. (1979): Leksikon ikonografije liturgije i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, Kršćanska sadašnjost i Institut za povijest umjetnosti, Liber Belaj, V.(1989): Pladoiyer za etnologiju kao historijsku znanost o etničkim skupinama, Zagreb, Studia Etimologica, vol. 1., str. 9-17. Belaj, V. (1995): Blaženi Augustin Kažotić u pučkoj predaji, Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094-1994, ur. Antun Škvorčević, Zbor11ik u čast kardinala Franje Kuharića, Nadbiskupija zagrebačka, Zagreb, 403-412. Belaj, V. (1994): Plodovi neplodne smokve, Zagreb, Bogoslovska smotra, br. 1-4, godina LXIV, str. 336-345. Botica, S. (1995): Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Zagreb, vlastita naklada Boaz, F. (1982): Um primitivnog čoveka, prijevod A. I. Spasić, Ikograd, Prosveta Bratanić,
B. (1959): Etnološki atlas Jugoslavije, Beograd, Etn%ški pregled, vol. I, str. 9-18.
Bratanić,
B. (1979): Ethnological Cartography and Atiases, Hague, Europa as a Cultural Area, World Anthropology, str. 95-122.
Bulat, P. (1932): Pogled u slovensku botaničku mitologiju, Etnološka biblioteka 18, Zagreb, Etnografski muzej u Zagrebu
Vjerot'anja o
drveću
u Hroata ...
Literatura
treće
pro-
Freudenreich, A. (1972): Kako narod gradi, Zagreb, Republički zavod za zaštim spomenika
Cocchiara, Giuseppe (1971); Istorija folklora II Evropi (2), Folklor izmedu filologije i istorije u vreme pozitivizma, Beograd, Pros· veta
Friedrich, P. (1970): Proto - Indo - European Trees, The Arboreal System of a Preistoric People, Chicago, University of Chicago Press
Crow, W. B. (1988): Okultna svojstva trava i biljaka, Beograd, Prosveta
Galenić,
164
Chevallier, J., Gheerbtant, A. (1989); Rječnik simbola, šireno izdanje, Zagreb, Nakladni zavod MH
Čajkanović, V. (1985): Rečnik srpskih narodnih verovanja o bilj-
kama, rukopis priredio i dopunio Čajkanović, V. (1973): Mit i religija
Đurić II
Vojislav, Beograd
Srba, Beograd, Srpska
književna zadruga Dučić, S. (1931): Život i običaji plemena Kuća, Srpski etnografski zbornik, knjiga 48, Beograd, Srpska kraljevska akademija
Durkheim, E. (1982): Elementarni oblici religijskog života, Beo· grad, Karijatide Đaković,
B. (1994): Tradicijski oblici suradnje II radu s domaćim blagom, Doktorska disertacija, Zagreb, Filozofski fakultet II Zagrebu
Đorđević,
T. (1953):Veštica i vila II našem narodnom verovanjll i predanju, Beograd, Srpski etnografski zbonzik, knjiga LXVI
Đorđević,
T. (1984): Nekoliki samrtni običaji II Južnih Slovena, Beograd, reprint u Naš narodni život, knjiga 4
Đurić,
V. (1985): Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama, Dodatak Č~ajkanovićevu rečniku, Beograd
a 7>HHIll hil I, A. C. (199;-»): f)ml,eC/lwa gpe(J111LX C.la/mll, A:I!:'TeliR, CaH"T-lIcTcp6ypr
Frazer, G. J. (1923); The Golden Bough, A Study in Magic and Re· ligion, Part VII, Balder the Beautiful, Vol II, London Frazer, G. J. (1926); The Golden Bough, London, The Magic Art, Vol. II
165
D. (1995): Dosad nepribilježena pojedinost u svadbenim sjeverne Podravine, Zagreb, Studia etimologica Croatica, vol 5., str. 9.j-94.
običajima
f'a\1h:pc:IIU:3C,
T. B. 1iBallon, BII'I. Bc. (984): Ir1tUOCBporICHC"IH1 2, Tbilisi
113bl" ~I IIHJOCBpOnCHllbl
Gavazzi, M.( 1978): Vrela i sudbine narodnih tradicija, kroz prostore vremena i ljude, Zagreb, Liber Gavazzi, M. (1988): Godina dana hrvatskih narodnih običaja, Zagreb, II. novo priredeno izdanje, Kulmrnoprosvjctni sabor Hrvatske Gavazzi, M. (1991);
Baština hrvatskog sela, Zagreb, Orvoreno
sveučilište
Gluhak, A. (1993); Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb, August Cesarec Gutdeutsch, G. (1997): Mitologija drveća, Zagreb, Nova Akro/JOla, br. 9, str. 32-41 Hrvatske narodne pjesme, Knjiga peta (1909); Ženske pjesme, sveska prva, uredio: Nikola Andrić, Zagreb, Matica hrvatska Huzjak, V. (1957): Zeleni Juraj, Publikacije etnološkog seminara 2, Zagreb, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
I. Š. (1985): Ladonja, Istarska Danica 1985, str. 141-145, Pazin, Istarsko književno društvo "Juraj Dobrila" I1naHoB, B. B.. TonopnB, Il ll. (197t.l: /I cC:le<.imk:l1-lILR lJ o6.7acllW C711tJR/1.Ch·IlX. dpell/WCllwll . •1eh:clf'lecKl1c lt (ppa3co.101'W1CCh:Hf' BonpChl pc"oflcrpY"UIIlI Tt'KCTOB. Moc"Ba KaI1Ca[lOB,
A. c.. r:1I1l1"a. r. A.. PbI6aKOB. rl. A. (19(3): MUf/m dpe/llUlx
Cla tJRIf ,
Ha;te)fua, CapaToB
Vjerovanja o drveću u Hrvata ...
166 Janićijević,
J.
(1986): U znaku Moloha, Antropološki ogled o žrtvovanju, Beograd, Vajat
Literatura
Šulek, B. (1878): Zašto Slaveni poštuju lipu?, Zagreb, Rad JAZU, Knjiga 43
Katičić, R. (1971): Jezikoslovni ogledi, Zagreb, Školska knjiga
Šulek, B. (1879): Jugoslavenski imenik bilja, Zagreb, JAZU
Katičić,
Tokarjev, Sergej A. (1978): Rani oblici religije i njihov razvoj, Sarajevo, Svjetlost
Katičić,
Vinšćak, T. (1991): Gdje tražiti hrvatski Olimp?, Zagreb, Studia
R. (1989): Tragom tekstova jednog praslavenskog obreda plodnosti, Zagreb, Studia Ethnologica, voil, str. 45-63 R. (1990): Dalje o rekonstrukciji jednog praslavenskog obreda plodnosti" Zagreb, StlIdia EtImologica , vol 2, str. 35 -47
Katičić,
R. (1991): Dalje () rekonstrukciji jednog praslavenskog obreda plodnosti (II), Zagreb, Studia Ethnologica, vol 3, str. 35-41
Katičić,
R. (1993): Uz početke hrvatskih početaka, Filološke studije o našem najranijem srednjovjekovlju, Split, Književni krug
Katičić,
R. (1985-1995): Predavanja iz rekonstrukcije prasIavenskog obreda plodnosti održavana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Kulušić, Š. (1979): Stara slavenska religija u svijetlu novijih is-
traživanja, posebno balkanoloških, Sarajevo, Djela ANUBIH 56 Leger, L.( 1984): Slovenska mitologija, Preveo grad, Grafos
Agatonović
R., Beo-
Milutinović.
V. (1958): Ustanove i pojave društvenog života, Novi Sad, Banatske Here
Niederle, L. (1954): Slovenske starine, Novi Sad, Matica srpska Nodilo, N.(1981): Stara vjera Srba i Hrvata, Split, reprint iz Rada JAZU, knjiga 77 - 102 Piggott, S. (1986): Thc Druids (reprint), New York, Thames and Hudson Inc Šilić,
C.
(1983): Atlas drveća i grmlja, Sarajevo, Svjetlost
Škobalj, A. (1970): Obredne gomile, Sveti Križ na Ć:iovu, vlastita naklada
ethnologica, vol 3, str. 27-31 Zoran ić, P. (1942): Planine, Zagreb, Tekst s tumačenjem i rječnikom priredio Vjekoslav Štefanić Zorić,
D. (1987): Tradicijski oblici seoskih grobova i nadgrobnih spomenika na području Jugoslavije, Magistarska radnja, obranjena na Odsjeku za etnologiju Filizofskog fakulteta u Zagrebu
Zorić,
D. (1990): Tradicija sađenja drveća na grobove u južnih Slavena, Tekst pripremljen 1990. za objavljivanje u Etnološkom atlasu, pohranjen u Etnološkom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
............_..• Kazalo naziva
drveća
-
ariš (mace sen), Larix decidl4a Mill., 46, 110 bagrem (akacija), Robinia pseudacacia L., 41, 45, 115, 124, 126, 137 bazga (zova), Sambucus nigra L., 29, 38, 41, 45, 115, 122 -123,137 bor, Pinus silvestris L., 16, 27, 29,31,38,39,40,41,44, 65,76-78,126,128,129, 136, 139 božikovina, Ilex aquifolium L. 104 brekinja Sorbus torminalis L., 41, 46, 1 LS, 123 - 124 breskva, Amygdalus persica L., 126, 133 - 134 breza, Betula pendula, 29, 31, 38,40,41,44, 86 - 88, 97, 111, 126, 137, 139 brijest poljski, Ulmus minor Miller; gorski, Ulmus glabra Huds., 29, 38,44, 75 - 76, 136
bukva, Fagus sylvatica L., 39, 40,41,45,62,88 - 90,97, 111, 137, 139 cedar, Cedrus liban i L., 109 cer, Quercus cerr;s L., 38, 39, 44,74 -75 čempres, Cupressus sempervirens L., 45, 131,137 drijen, Cornus mas L., 92 - 94, 137 glog, bijeli Crataegus monogyna Lacq.; crveni, Crataegus oxyacantha L., 41,46, 115, 125 grab, Carpim4S betulus L., 40, 41,45,97 - 98,111,139 hrast (dub), Quercus robur L., 16,18,27,29,31,37,38, 39,40,44,48 - 64, 105, 106, 114, 129, 136, 139, 141, 143 jablan, Populus nigra L. var. pyramida/is Spach, 31, 38, 39, 40,45,78 - 80,126, 137, 139
170
V1Prm,'i1nlli1
o
drveću
u Hrvata ...
kruška divlja, Pyrus pyraster jabuka divlja, Malus pumila Burgsd., 31, 38, 39, 45, 109 Mill.; šumska, Malus sylves- 110, 126, 128, 137 tri Mill., 33, 38, 44, 79, 82 - 86, 103, 139 lijeska, Corylus avellana L., Corylus co/urna L., 38,40,44, jasen, Fraxinus angustifolia 111 - 113, 136 Vahl, 29,30, 31, 38, 45, 98 - 101, 136, 139 lipa, Tilia cordata Mill. i Tilia platyphylos Scop., 31, 38, jasika (trepetljika), Populus 39,40,41,44,59,67 - 71, tremula L., 29, 40, 41, 45, 111,114,126,129,136, 115, 120 - 121 143 jasmin, Jasminum officinale L., lovor, Laurus nobilis, 31 46, 126, 133 loza, Vitis vinifera L., 29, 126, javor, Acer heldreichii Orph., 133 31,38,44, 73, 102 maslina, O/ea europea L., 31, jela, Abies alba Mill., 38,39, 38, 40, 41, 44, 71 - 72, 41,44,65, 80 - 82, 120, 111, 126, 136, 139, 143 128, 136, 139 mirta, 31 joha bijela, A/mIS incana (L.) Moench.; crna, Alnus g/utimurva (dud), Morus a/ba L., nosa (L.) Gaertn., 29, 46, Morus nigra L., 38, 40, 45, 111, 113 - 114 90 - 92, 126, 137, 139 jorgovan, Syringa vulgaris, 46, oleandar, 41, 46,115 126, 128 orah, Juglans regia IJo, 38, 39, kesten divlji, Aesculus hippocas41,45, 115 - 116, 126, tanum L.; pitomi, Castanea 137, 139 sativa Mill., (marun, maomorika, Picea omorika, 45, roni), 45 101 - 102, 137 98, 126, 136 klen, Acer campestre L., 46, oskoruša, Sorbus domestica L., 102 29,31,46,110-111 klokočika, Staphylea pinnata platana, Platanus orientalis L., L., 46, 104 46,103 -104 košćela (ladonja, koprivić) pucalina, 41, 46 crna, Celtis australis L.; smrdljika, Oreoherzogia fallax žuta, Celtis tournefortii (Boiss.) Vent., 101 Lamk., 38,45,94 - 95
Kazalo naziva drveća
smreka, Picea abies L., 40,45, 108 - 109, 136 šipak, Rosa canina L., 45, 95 96,137 šljiva, Prunus domestica L., 33, 46, 126, 128, 130, 132 133 tisa, Taxus baccata L., 29,38, 44,64 - 67, 136, 139, 143, 144 topola bijela, Populus alba L., 122, 137, 139 trešnja divlja, Cerasus avium, 39,46,107,126,128,129, 137
171 trn, Prunus spinosa L., 29,46, 115, 126 vrba bijela, Salix alba L; rakita Sa/ix purpurea L. iva Salix caprea L., 17, 18,29,31, 38,39,40,41,44, 111, 115, 116 - 120, 126, 136, 139, 143, 144 vrijesak, Calluna vulgaris, 29 zelenika (šimšir), Buxus sempervirens L, 46, 102 - 103 žutika (žutilovka), Berberis vulgaris,28
Kazalo imena, naziva i pojmova 7.1JIF1&._I••
-•. __ •••ll_1". Abhazija, 62 Adam,33,83,84,86 Afrodita, 95 ahi budhnya Akropola, 31 Albanci,34 Aleksandar Veliki, 84 arbar ;nversu, 26 Arijci, 15 Artemida karijatidska, 115 Artur, 84 Asopus,54 Apolon, 31 Atena, 31, 72 Atika, 31 axis mundi, 18,30,52,87, 143 Azija, 90 Badnjak, panj badnjak, 62, 85, 90,96,98,102,104,142 Badn;; dan, 33 Badnja noć, 62 Bjelorusi, 88
Bosna, 82, 90, 93,98, 103, 107, 113, 121, 127 Bošnjaci, 67, 67 Božić, 34, 85, 140 Bož;e drevce, 133 Brahmani, 57 Brigite, 58 Bugarska, 93 Cezar, 28 Crna Gora, 80, 90, 91, 128 Crnogorci, 34, 66, 76 Cilldar,58 Cithareon, 54 Cvjetnica, Cvijetna nedjelja, 93 Česi, 70, 116 Ćinilice, 93 Čubra,33
dabar, 31 Daedala, Velika i Mala, 54 Demetra, 95 demoni, 93, 102, 125 Dijana, 56, 89
174
Dioniz, 115 Dioskorid, 94, 99 Djevica Marija, 121, 122, 133, 143 Donwar, 58 drevce božje, 104 Druidi, 112 drveće, 25, 26, 27, 28, 105, 130 - koje se sadi na grob, 47, 126 - nesretno, 41, 47, 115 - sretno, 47, 48 - u koie ne udara grom, 47, 111 - u koje rado udara grom, 47, 105 drvo - Judino, 101 - rajsko, 31 sveto, 70, 108 svijeta, 61, 65, 72 znanja, 140 života, 31, 83 Dubrava, 141 Dunav, 141 đavoli, 117 Đurđevdan, 98, 112 Eda, 30 Eden, 33 Egeerija, 56 Egipćani, 109
Vjerovanja o dn'eću u Hrvata '"
etnološka kartografija, 21 Euzebije, 57 Eva, 33, 83, 84, 86 Everston, 88 Ezekijel, 109 Featon, 80 Fernis, 30 Frey, 59 Gali, 103 Germani, 99, 114, 135, 136, 137, 143 Grci, 99, 106, 135, 136, 137,143 Grčka, 72,80,95, 131 grom, 39 Had, 31, 90,103 Helijade, 80 Hera, 31, 54, 55, 95 Heraklo, 80 Hesperida, 80 Hetiti,65 Heziod,99 Hrvati, 38, 66, 67, 68, 69, 70, 72, 73, 74, 75, 77, 78, 82, 88,90,93,94,98,102, 103, 104, 106, 108, 114, 116, 117, 118, 119, 125, 127, 128, 129, 133, 138, 139, 140, 141, 142, 143, 144 Hvelgemir, 30, 100 Indija, 7, 28, 84, 116
Kazalo imena, naziva i pojmova
Indoeuropljani , 25 , 87, 90, 97 , 99, 135, 143 Isus, Isus Krist, 33, 65, 85, 108, 109, 110, 112, 114, 117, 118, 121, 124, 126 140 143 " Ivanje, Ivan;dan, 98 12, 16 Japan, 72, 76, 107, 131 Jotunheim,30 Janiči;ević,].,
Jup~e~31,S4,SS, 89, 106
Juraj, 18, 79, 90 - zeleni, 15 kamen, 130 Kavkaz, 102 Kelti, 29, 84, 135, 136, 137 Keltski Druidi, 57 Kibela,77, 103 Kina, 76, 90, 102, 109, 131 Konstantin, 57 Kao, Kou,60 Kraljević Marko, 93 kulturogeneza, 9 kust, 88 kumica, 88 Laiden, 33 latko, 87 Leger, 59 Litavci,70 Mađari, 34 Makedonci, 78, 127
175
Makedonija, 75, 82 Mara, 18, 79 ma;um, 90 majuš, majdan, majik, Maibaum, 87 ma/um, 84 Maruh,33 Merlin, 84 Mesija, 109 Mimir, 30, 100 Minerva, 58 Mjesec, 31, 87 Mogranj,95 Mojsije, 33 molitva, 63 muslimani, 34, 73, 107 129 143 " nafora, 110 Nemeton, 28 Nemi, 56, 57 nemus, 28, 57 Nidhug,30 Nlflheirn, 30 Nijemci, 70 Njemen, 60 Odin, 59 Olimp, 7 orao, 15,30 Oscti,62 Otok, 34
176
Paris, 83 Patricije Julije, S5 pčele, 112 Perzefona, 95 Perun, 15, 18, 19,32,51,81, 118, 141 Perkunas, Perkuns, 51, 59 Piker, Pikne, 60 Pluton, 131 Plinije, 94, 99 poklade, 34 Poljaci,70 Posejdon, 31 Praslav.eni, 136, 137, 143, 144 Prokopije, 32, 59 Proven, 32 ptice, 130 Quirinal, 55, 56 Regin,33 Rhea,30 Rem, 55 Rim, 31,89,95, 131 Rimljani, 106, 116, 136, 137, 143 Romul, 55, 56 Rusi, 88 Salomonov hram, 33 Sandžak, 113 semik, 88 Set, 33
V;erot/an;a o drveću u Hrvata ...
Kazalo imena, naziva i pojmova
Slaveni, 31, 66, 68, 69, 70, 71, 89,96,116,125,135 • južni, 82, 85, 86, 98, 101, 102, 103, 109, 114, 116, 120, 128, 134, 13~ 140 slavuj,31 Slovaci, 34, 104 Slovenci, 66, 70, 94 sokol, 31 Sotona, 143 Spasovdan, 112 Srbi, 34, 66, 67, 71, 74, 75, 77, 85,90,103,108,117,118, 127, 133 Srbij~ 82,98,104,119,121, 132 sudenik, 92 Sunce, 31, 87, 90 sv. Doroteja, 85 sv. Ilija, 141 sv. Lucija, 86 sv. Luka, 112 sv. Naum Ohridski, 32 sv. Mihovil, 141 sv. Rok, 141 Škotska, 111 Tar, 60 Thor, 59, 114 Tibećani, 143 Utgard,30 Urd,30
Urdskizdenac, 100 Uskrs, 34, 61 vampir, 125 Veles, 16, 18, 81, 118, 141 Vergilije, 55 Vesna, 87 Vespazija, 56 Vespazijan, 57 vile, 64, 75, 101, 122, 123 Vire;, 18 vjeverica, 30 vještice, 64, 91, 93, 114, 123 vještičje gnijezdo, 88
177 Vlasi, 34 Vojvodina, 129 vrag, 90, 101, 121, 122 Yggdrasil, 30, 99 100 zapis, zavetina, 63 zbručki idol, 16, 17 Zeus, 31, 54, 57, 99, 106 zmaj, 31, 35, 62, 63 zmija, 16,27,30,31,62,63, 84,99,118,126,130,143 Židovi, 143 žir, 53
Prilozi
- filii. !lilit••
?
tl.,.•
Karta Etnološkog atlasa opremljena je pravokutnom koordinatnom mrežom s najmanjim kvadratom veličine 5 x5 km. Pomoću signature od dva slova latinične abecede i tri znamenke (od 1 do 4) može se odrediti smještaj odredene točke na karti unutar kvadrata od 2,5 X 2,5 km. Prvo slovo signature označava vodoravni pojas, drugo okomiti. Susretište pojaseva podijeljeno je na manje četvrtine, od kojih je svaka označena brojem od 1 do 4 (prva znamenka). Te su četvrtine opet podijeljene na manje kvadrate i označene brojevima od 1 do 4 (druga znamenka). Treća znamenka označava jedan od četiri kuta najmanjeg kvadrata. KJjul za razrješavanje signature D
E
d
e
1 F
2 -1
3
3 ~4! J
f
PRIMJER: Fd411 2 4
Vjerovanja o
180 Statistička
drveću
tablica s narodnosnim i vjerskim sastavom
u Hrvata ... kazivača
Narodnost
Vjera
Odava
Broj
Hrvati Hrvati
rimokatolici
Hrvatska
rimokatolici
Hrvati Hrvati Hrvati
rimokatolici rimokatolici
(SRJ), Srbija BiH (SR]), Crna Gora
598 7 126
rimokatolici
Austrija
Hrvati
grkokatolici pravoslavci
Hrvatska Hrvatska
1
rimokatolici
Slovenija
227
evangelici rimokatolici
Slovenija
8
muslimani muslimani
BiH (SRJ), Crna Gora
Muslimani
muslimani
Mađari
evangelici
(SRJ), Srbija (SR), Srbija
Mađari Mađari
rimokatolici evangelici
Mađari
nepoznato
Mađari
rimokatolici pravoslavci
Hrvati Slovenci Slovenci Slovenci Bošnjaci Muslimani
Srbi Srbi Srbi
pravoslavci
2
Italija
Slovenija Hrvatska (SRJ), Srbija Hrvatska Hrvatska (SR]), Crna Gora
207 6
14 1 1
7 2 7 164 3
BiH (SRJ), Srbija
2 317 459
rimokatolici
Makedonija Hrvatska
7
rimokatolici evangelici
(SRJ), Srbija (SRJ), Srbija
2
Slovaci
nepoznato
Slovaci Makedonci Makedonci
rimokatolici pravoslavci
(SRJ). Srbija Hrvatska
Makedonci Makedonci
Srbi Srbi Srbi tesi Slovaci Slovaci
pravoslavci pravoslavci pravoslavci pravoslavci
pravoslavci
Slovenija
Grčka
1
17 1
pravoslavci
Albanija Makedonija
269
muslimani
Makedonija
3
Prilozi
181
Crnogorci
pravoslavci
Crnogorci Crnogorci
pravoslavci pravoslavci
Ukrajinci Rusini
grkokatolici
(SR), Crna Gora (SR), Srbija Hrvatska BiH (SR), Srbija
Rusini Rumunji Vlasi
grkokatolici grkokatolici pravoslavci pravoslavci
Bugari
pravoslavci
(SRJ), Srbija Makedonija (SRJ), Srbija
Albanci Albanci
muslimani muslimani
(SR]), Srbija (SR]), Crna Gora
/\lbanci Albanci
muslimani
Makedonija
rimokatolici
Turci
muslimani muslimani
(SRJ), Crna Gora (SRJ), Srbija Makedonija
rimokatolici
(SR]), Crna Gora
Turci Malesori (Alban)
99
5
Hrvatska
5
3
10 16 4
7 2 4 6
Karte Etnološkog atlasa
Direktor Bi~erb Matešić - Lektor Žarko T araš - Te/milki urednik Gordana Bregar Tisak »NAKLADA SLAP«, 2002.
Karta 1.
Sretno drveće
Karta 2.
Drveće u koje rado udara grom
Karta 3.
Drveće u koje ne udara grom
Karta 4.
Nesretno drveće
Karta 5.
Narodnosni i vjerski sastav kazivača
![Объявления [U]](https://epdf.mx/img/300x300/-u_5b9bd166b7d7bc0113768f6e.jpg)
