KruZak, 2006.
Sva prava pridržana. Nijedan dio knjige ne smije se reproducirati bez prethodnog dopuštenja izdavača, osim u slučajevima kratkih navoda u stručnim člancima. Izrada kopija predstavlja povredu zakona.
Epiktet PRIRUČNIK Preveo i priredio PAVEL GREGORIĆ
CIP — Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica — Zagreb UDK 17.034
1 Epictetus EPICTETUS Priručnik / Epiktet; preveo i priredio Pavel Gregorić. - Zagreb : KruZak, 2006. Prijevod djela: Epiktetou Encheiridion. Kazala. ISBN 953-6463-77-6 I. Epictetus — Filozofska misao II. Stoicizam — Etika 460213020
KruZak ISBN 953-6463-77-6
Zagreb, 2006.
Pregled sadržaja Predgovor VII
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk i Epiktetov Priručnik
/ ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ 4
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΩΝ
ι
Odstupanja od kritičkog izdanja Gerarda Botera 86 Bilješke
Kazalo pojmova 99
Kazalo imena 103
Predgovor
Ova knjižica proizašla je iz materijala za seminar ο Epiktetu koji sam održao na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u zimskom semestru akademske godine 2004-05. U uvodu sam pokušao obraditi glavna pitanja stoičke etike te ob jasniti ključne pojmove i postavke, kako ranijih stoičkih filozofa tako i samoga Epikteta. U v o d je, dakle, zamišljen kao propedeutički tekst i namijenjen je onima koji se po prvi puta sus reću s ovom problematikom. Pri sastavljanju uvoda imao sam dva osnovna cilja u vidu. Prvi cilj je upoznati čitatelja sa stoičkom praktičnom filozofijom općenito, a drugi cilj je pripremiti ga za temeljitije razumijevanje Epiktetova Priručni ka. Kao što je obično slučaj s tekstovima te vrste, mnoge tvrd nje morale su ostati bez podrobnijih obrazloženja i potkrepa, a neka zanimljiva pitanja bez spomena. Prijevod prati grčki izvornik koji inače nije lako dostupan hrvatskim čitateljima. Izvornik je sastavljen prema najboljem suvremenom izdanju koje je priredio G . Boter, The Encheiridion oj Epictetus and its Three Chnstian Adaptations: Transmission and Cntical Editions, Leiden, 1999. Malobrojna odstupanja od Boterovog izvornika popisana su na kraju knjižice. Gotovo sva odstupanja utemeljena su na rukopisnoj tradiciji, ali s obzirom da grčki tekst nije kritičkog već priručnog karaktera, nisam navodio ο kojim se rukopisima radi. Zainteresirani čitatelj lako će to pronaći u Boterovom kritičkom aparatu. S obzirom na to da je interpunkcija u Boterovom izdanju suvremena, r i jetko sam od nje odstupao i takva odstupanja nisam popisao. Bilješke uz prijevod dopunjuju U v o d tumačenjima pojedinih mjesta u Epiktetovom Pnručniku. U bilješkama često upućujem na relevantna mjesta u U v o d u kako bih olakšao snalaženje či tateljima koji nisu najprije pročitali Uvod. Upućivanja na priVII
Predgovor marnu literaturu, napose na Epiktetovo opsežnije djelo [Raz govori), koje na žalost nije u cijelosti prevedeno niti na jedan južnoslavenski jezik, nastojao sam ograničiti. Upućivanja na sekundarnu literaturu sam izbjegavao, no vjerujem da je to d i jelom nadoknađeno posljednjim odjeljkom Uvoda koji sadrži odabranu sekundarnu literaturu. Zahvalio bih članovima seminara, napose Marini Katinić koja m i je dala nekoliko korisnih jezičnih opaski uz prijevod. Poseb nu zahvalnost dugujem Filipu Grgiću koji je pročitao više verzi ja uvodnoga teksta i prijevoda s bilješkama i dao m i niz lucidnih primjedbi i sugestija. Hvala i Josipu Talangi na komentarima uz posljednju verziju rukopisa, te izdavaču na prijateljskoj potpori i profesionalnosti. Budući da je Steinmannovo izdanje Epiktetova Pnručnika prva knjiga kojom se moja kći M i a nasladila, ovu knjižicu posvećujem njoj.
U Zagrebu, kolovoz 2005. P.G.
VIII
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk 1. Sreća Predočimo si Ivana koji se u ranu zoru teškom m u k o m budi i ustaje iz kreveta. Zašto je Ivan ustao iz kreveta? Zbog toga što je htio doći na posao na vrijeme. A zašto je htio doći na posao na vrijeme? Zbog toga što želi biti primjeran zaposlenik. A l i zašto Ivan želi biti primjeran zaposlenik? Zbog toga što želi povišicu. A zašto želi povišicu? Zato što želi kupiti novi automobil. Ovaj odgovor većina ljudi bila bi spremna prihvatiti kao konačan. Krajnji razlog Ivanovog ranojutarnjeg ustajanja, i vjerojatno ci jelog niza drugih Ivanovih radnji, jest kupnja novog automobila. Međutim, zahtjevnijeg čitatelja vjerojatno ne bi zadovoljio taj odgovor, pa bi on pitao zašto Ivan želi kupiti novi automobil. Pretpostavimo da Ivan želi kupiti novi automobil zato što bi ga veselilo voziti novi automobil. A l i zašto bi ga to veselilo? N a primjer, zbog toga što smatra da će biti sigurniji na cesti i da će m u putovanja biti udobnija. Taj b i odgovor vjerojatno zado voljio i prilično zahtjevne čitatelje. Krajnji razlog Ivanovog ra noj utarnjeg ustajanja jest sigurnost i udobnost. Gotovo da nema smisla pitati zašto Ivan želi sigurnost i udobnost — zar to ne žele svi ljudi? Grčki su filozofi smatrali da ima smisla pitati zašto Ivan želi sigurnost i udobnost. Svi bi se oni složili da Ivan to želi zbog toga što smatra da će ga to učiniti sretnim, i l i barem pridonijeti njegovoj sreći. Ono što nema smisla pitati jest zašto Ivan želi biti sretan, jer je to konačna svrha Ivanovog i života svakog dru gog čovjeka. Sve Ivanove radnje u konačnici streme ostvarenju sreće, dok ostvarenje sreće nema neki daljnji cilj. Sreća je tako za grčke filozofe krajnji cilj svih ljudskih radnji. Hrvatska riječ "sreća" u prethodnom odlomku prevodi grčku riječ "eudaimonia", što iz više razloga nije dobar prijevod. Prvo,
1
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
riječ "sreća" u hrvatskom je jeziku višeznačna. "Sreća" može značiti pozitivan ishod spleta okolnosti; što je taj ishod manje statističke vjerojatnosti, govorimo ο većoj sreći. Tako se za čov jeka koji dobije na lutriji kaže da je sretan. "Sreća" može značiti i veliku radost odnosno ushićenje. N a primjer, za sportaša koji okićen zlatom stoji na postolju i sa suzama u očima sluša svoju himnu zna se reći da "plače od sreće". Postoji i jedno značenje riječi "sreća" koje se dade povezati s prethodna dva, ali je ipak bitno različito. To značenje nije lako odrediti, ali ako ga opiše mo kao stanje ispunjenosti možda ćemo steći predodžbu ο čemu se radi. Primjerice, za čovjeka kojemu ide dobro u životu — koji je zdrav, ima ugodan dom, dragu obitelj, dobar posao, uživa ugled u društvu - mnogi bi rekli da je "sretan čovjek". Pri tome ne kane ustvrditi tek to da su m u okolnosti u životu bile blagonaklone, a još manje da je obuzet ushićenjem, jer će ga nazvati sretnim i kada spava i kad je zaokupljen nekom kratko trajnom brigom. Kada ga nazivaju sretnim po svoj prilici hoće kazati da je on ispunjeno ljudsko biće, i l i bar da b i se mogao takvim smatrati. Drugi razlog zbog kojega hrvatska riječ "sreća" nije zado voljavajući prijevod jest taj što ona ne prenosi važne konotacije grčke riječi "eudaimonia". Etimološki, ta riječ sugerira božansku naklonost. Biti eudaimbn znači, doslovce, biti u vlasti dobroga božanstva. Za stare Grke sretni ljudi bili su miljenici bogova. I to se ne očituje tek u kratkotrajnom i l i sporadičnom uspjehu, nego u dobrom življenju koje obilježava veći dio vijeka sretnih ljudi. D o k riječ "eudaimonia' tako ima konotacije božje blago dati i postojanosti, riječ "sreća" ima konotacije slučajnosti i kratkotrajnosti. Nadalje, G r c i bi jedino za čovjeka rekli da je eu daimon, a nikako za neracionalna bića, pa tako niti za malu dje cu. I dok je eudaimonia tako ograničena specifično na ljude, riječ "sreća" ne sugerira slično ograničenje. N e m a nikakve prepreke da se za kućnoga ljubimca koji je obasut nesvakidaš njom pažnjom i ljubavlju vlasnika, na primjer, kaže da je sretan. Svrha ovih napomena nije bila pripremiti teren za neki bolji ili domišljatiji prijevod grčke riječi eudaimonia; riječ "sreća"
vjerojatno je najmanje loš prijevod. Svrha je bila približiti se onome što se t i m riječima hoće označiti, a to je konačan cilj specifično ljudskog života. Kao što smo kazali, među grčkim filozofima nije bilo nikakvog spora oko toga da čovjek po priro di ima konačan cilj i da je to sreća. Spor je nastajao oko toga što je sreća i od čega se sastoji, to jest što sve čovjek mora imati da bi bio sretan. N a primjer, Aristotel je smatrao da čovjek mora imati mini m u m prije svega duševnih kvaliteta (karakterne i intelektualne vrline), zatim tjelesnih kvaliteta (zdravlje, snaga, ljepota), i iz vanjskih stvari (bogatstvo, poznanstva, ugled). Zbog toga što sve te stvari doprinose sreći, Aristotel ih je nazivao dobrima. Naime, dobro je za grčke filozofe ono što čini i l i uvjetuje ljud sku sreću. N o bilo je filozofa koji se nisu slagali s Aristotelovim gledištem. Sokrat je smatrao da stvari kao što su zdravlje, snaga, bogatstvo i ugled ne doprinose sreći ako se njima ne koristi is pravno. Čovjek koji se krivo koristi svojom snagom i l i bogat stvom, na primjer, vrlo lako može nauditi i sebi i drugima. Stoga je on te stvari odbijao nazvati dobrima. Naime, prema Sokratovom mišljenju, dobro ne može imati negativne, već uvijek i isključivo pozitivne učinke, i to ne tek za samoga djelatnika nego i za druge ljude. Hoće li se netko svojom snagom ili bogat stvom koristiti na svoj vlastiti i probitak drugih ljudi ovisi ο tome zna l i se on koristiti takvim stvarima, a takvo znanje Sokrat je nazivao vrlinom. Stoga je za Sokrata vrlina odnosno znanje jedino intrinzično dobro, porok odnosno neznanje jedino intrinzično zlo, dok stvari poput ugleda i bogatstva nisu niti do bre niti loše. Sokrata su u tom razmišljanju slijedili i stoici. O n i su dijelili Sokratovo poimanje dobra i naučavali da postoji samo jedno do bro, a to je vrlina shvaćena kao znanje, i samo jedna loša stvar, a to je nedostatak vrline, odnosno porok shvaćen kao neznanje. Sve ostale stvari, uključujući one koje se obično smatraju dobri ma, zapravo nisu ni dobre ni loše, nego su - kako stoici to kažu - indiferentne (adiaphora). Nazivajući ih "indiferentnima" stoici žele reći da te stvari ne prave nikakvu razliku za ljudsku sreću -
2
3
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
niti joj doprinose niti je ugrožavaju. Pa ipak, s obzirom na naš ustroj, neke indiferentne stvari u normalnim okolnostima treba odabirati, a neke izbjegavati. Primjerice, u normalnim okolnosti ma prikladno je odabirati život i izbjegavati smrt, odabirati zdravlje i izbjegavati bolest, odabirati bogatstvo i izbjegavati siromaštvo. Tako su stoici medu indiferentnim stvarima razliko vali one kojima treba dati prednost [proegmena) i one kojima ne treba dati prednost (apoproegmend). N o postoje iznimne okol nosti u kojima je prikladno odabrati nešto od onoga čemu inače ne treba dati prednost. D a spomenemo najradikalniji primjer kojega ćemo se ponovno dotaknuti kasnije: stoici su držali da postoje okolnosti u kojima je prikladno odabrati smrt pred ži votom i počiniti samoubojstvo, što je vlastitim primjerom dokazalo više stoičkih filozofa. O s i m podjele na dobre, loše i indiferentne stvari, za stoike je važna i podjela na stvari koje su do nas (ta eph' hemin) i stvari koje nisu do nas [ta ouk eph' hemin). D o nas su one stvari nad kojima imamo potpunu kontrolu, stvari čija je realizacija i l i nerealizacija u cijelosti rezultat našeg izbora. Takve stvari su dobro i zlo, odnosno vrlina i porok. N i s u do nas sve one stvari nad ko jima nemamo potpunu kontrolu, stvari čija realizacija i l i nerealizacija nije u potpunosti rezultat našeg izbora. Jasno je da bolest i smrt, na primjer, nisu do nas, jer imamo vrlo malo kont role nad njima, ako je uopće imamo. A l i niti bogatstvo i ugled nisu do nas, čak i ako i h već posjedujemo, zbog toga što njihovo održavanje dobrim dijelom ovisi ο različitim prilikama nad koji ma nemamo nikakve kontrole. Primjerice, bogatstvo bankara ovisi ο stabilnosti tečaja, a ugled političara ο slici koju ο njemu daju mediji. Općenito kazano, dok su jedino dobro i zlo do nas, indiferentne stvari nisu do nas. Stoici smatraju da većina ljudi pravi veliku životnu pogrešku kada misli da su indiferentne stvari dobre ili loše, jer na taj način svoju sreću vežu uz postizanje i l i izbjegavanje onih stvari koje nisu do njih. Naime, misliti za indiferentne stvari da su dobre ili loše znači vezati svoju sreću za nešto što je nestalno, za nešto nad čime čovjek nema potpunu kontrolu. Stoga ako smatramo
da su bogatstvo i ugled nešto dobro, bit ćemo nesretni ako ih ne uspijemo postići, ako ih ne uspijemo zadržati, i l i samo ako naslutimo da bismo ih mogli izgubiti. A k o smatramo da su bolest i l i smrt nešto loše, bit ćemo nesretni ako ih ne uspijemo izbjeći ili samo ako naslutimo da bi nas mogle snaći. Stoik pak svoju sreću veže uz postizanje onoga što je odista dobro i izbjegavanje onoga što je odista loše, a to su vrlina i vrla djela odnosno porok i poročna djela. Dakle, on svoju sreću veže uz postizanje onoga što je do njega, nad čime on u potpunosti vlada. Sto se pak indiferentnih stvari tiče, stoik će njih odabirati u skladu s prirodom i kako m u razum nalaže s obzirom na okolnosti u kojima se nalazi, ali on niti u jednom trenutku neće strepiti nad njima i prekomjerno se oko njih truditi, jer njegova sreća ne ovisi ο takvim stvarima. Čak i ako on zbog spleta okol nosti koje nisu u njegovoj moći oboli i padne na prosjački štap, njegova vrlina ostaje netaknuta, a s njom i njegova sreća. A l i kako takav čovjek, shrvan bolešću i prisiljen na milosti nju, sebe ipak može smatrati sretnim? Stoici imaju odgovor na to pitanje. Međutim, on zalazi dublje u stoičku filozofiju, na pose njihovu filozofiju prirode, tj. fiziku. Kao što je rekao Krizip (oko 280-oko 206. pr. n. e.), treći čelnik stoičke škole i najutjecajniji stoički filozof, "ne postoji nijedan drugi ili priklad niji način pristupanja teoriji dobrih i loših stvari, vrlina i sreće nego na osnovi prirode kao cjeline i uprave svemirom." Ukratko, za stoike je svemir jedna složena hijerarhijska cjelina uređena na najbolji i najracionalniji mogući način. To znači da sve ima svoje mjesto i da se sve događa prema unaprijed utvrđenom i savršeno racionalnom planu. Čovjek je privilegirani djelić te cjeline utoliko što m u je podarena racionalnost po moću koje može pojmiti strukturu svijeta i svoj položaj u nje mu, te sukladno tome i živjeti. Zenon iz Citija (334-262 pr. n.e), osnivač stoičke škole, stoga je tvrdio da je konačni cilj života "življenje u skladu s prirodom" (homologoumenos zen). Onaj pak
4
1
2
stoičkim protuslovljima 1035C.
1
Plutarh, Ο
2
Ovoga Zenona ne smijemo brkati sa Zenonom iz Eleje koji je poznat po svo
j i m paradoksima ο kretanju, napose onomu ο Ahileju i kornjači.
5
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
tko svoju unutrašnju prirodu uskladi s prirodom svemira, taj neće nailaziti na prepreke i njemu će život teći glatko. Zato su stoički filozofi, od Zenona pa nadalje, sreću određivali kao "gladak tijek života" [eurrhoia biou). A k o je svemir odista uređen na najbolji mogući način, slijedi da je smisleno što su stvari takve kakve jesu, što se bića ponaša ju na način na koji se tipično ponašaju, što se događaji odvijaju upravo onako kako se odvijaju. M i ne možemo uvijek uvidjeti smislenost i racionalnost svakog pojedinog događaja, ali to je zbog toga što nismo savršeno racionalni i nemamo pred očima "veliku sliku". Da jesmo savršeno racionalni, uviđali bismo smis lenost svakog pojedinog događaja, i l i bismo u najmanju ruku znali da mora postojati smisao i dobar razlog za svaki pojedini događaj. Epiktet tako kaže: "Za svaki događaj u svemiru lako je pohvaliti providnost ako čovjek u sebi ima ove dvije kvalitete — sposobnost sagledavanja onoga što se svakome događa i — zah valnost." Zbog toga što vjeruju da je sve u svijetu unaprijed predo dređeno, stoici su vjerovali u proricanje. Proricanje je u antici bilo cijenjeno umijeće koje se izvodilo na razne načine: putem snova, halucinacija, nebeskih pojava, ponašanja ptica, vizualnih uzoraka u utrobama žrtvenih životinja itd. Krizip je pozivanjem na tradicionalno umijeće proricanja dokazivao da svijetom up ravlja sudbina koja nije ništa drugo nego mreža uzroka. Jer da ne postoji takva mreža, stvari bi se odvijale spontano i prorica nje bi se svodilo na nasumično pogađanje s polovičnim uspje hom, pa uopće ne bi moglo steći status umijeća i biti na cijeni. Ovdje valja naglasiti da stoici nisu smatrali da je sve u svijetu tek unaprijed određeno njegovim prethodnim stanjima, nego da je određeno na najbolji mogući način. Kao što smo napomenuli, svijet je za stoike savršena struktura koja povezuje sve njegove dijelove i događaje. Kad čovjek shvati taj red, vidjet će da je sva ka pojedina stvar i svaki pojedini događaj prilagođen ostatku te strukture. Čovjek to mora shvatiti da bi bio vri i sretan, jer m u taj uvid omogućuje da se usredotoči na postizanje onoga što je
odista dobro, na izbjegavanje onoga što je odista loše, i na indiferentnost oko indiferentnih stvari. I obratno, ako čovjek ne stekne taj uvid, on će biti loš jer će imati pogrešan sustav vrijed nosti zbog kojega će stalno krivo postupati te biti uznemiren i nesretan. Kleant (331-232. pr. n. e.), drugi predstojnik stoičke škole, tako pjeva: "Vodi me, Zeuse, i ti i Sudba, gdje god da ste m i odredili mjesto. Ja ću spremno slijedit'; ne budem l i htio — ako postanem loš - ništa manje ja ću slijedit'!" Vratimo se sada na početno pitanje: kako stoici mogu nauča vati da čovjek koji ima vrlinu, ali je shrvan bolešću i prisiljen na milostinju, sebe ipak može smatrati sretnim? Zbog toga što vrli na predstavlja konačno ostvarenje čovjekove prirode kojom on postiže potpuni sklad s prirodom svemira. Seneka (1. pr. n. e. 65 n. e.), jedan od kasnijih predstavnika stoičke škole, tako kaže da je vrli čovjek "jednak bogu". Prije nego što kažemo nešto više ο stoičkom razumijevanju vrline, netko bi mogao iznijeti sljedeći prigovor. A k o i prihvatimo iznesenu teoriju, možda čovjek koji ima vrlinu ali je shrvan bolešću i prisiljen na milostinju zaslužuje naše divljenje, ali je l i on odista sretan? Možda možemo dopustiti da bi on sebe trebao smatrati sretnim zbog svoje vrline, ali je l i on sam iznutra sretan kad je obuzet bolovima, gladan i žedan? Stoici opet odgovaraju potvrdno. Čovjek koji ima vrlinu i l i njoj teži znade da postoje viši razlozi zašto se našao u nedaći. A k o ništa drugo, nedaće m u pružaju priliku da pokaže svoju vr linu. Epiktet to na jednom mjestu iskazuje vrlo upečatljivo: "Daj m i sad, Zeuse, koju god nedaću hoćeš, jer ja imam sredstvo koje si m i ti podario i načina da si budem na čast u svakoj prili ci." "Sredstvo i načini" ο kojima Epiktet ovdje govori jest čov jekova racionalna duša koja m u omogućuje spoznaju strukture svijeta i pravih vrijednosti, a na čast će si biti tako što u nedaća-
3
3
Epiktet,
Razgovon 1.6.i.
4
5
6
4
5
6
6
Ovaj citat iz Kleantove glasovite himne Zeusu nalazi se u posljednjem
Priručnika. Pismo Luciliju 92.30. Epiktet, Razgovori I.6.37.
poglavlju Epiktetovog Seneka,
7
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
ma neće zapomagati, nikome neće predbacivati, neće se preda vati emocijama, već će podnositi patnje s vedrinom u duhu. Vedrinu duha u nedaći stoik crpi, s jedne strane iz uvjerenja da postoji neki viši razlog u najboljem mogućem poretku stvari zbog kojega je njega dopao taj položaj, i s druge strane iz uvjerenja da su njegovo tijelo, život, glad i žed, bolovi — baš kao i najveći užici — mahom indiferentne stvari, dok je jedina dobra stvar na svijetu vrlina kojoj on teži i kojoj se upravo takvim svojim ponašanjem približava. Iz takvog odnosa stoika prema životnim nedaćama potječe izraz koji je i danas u optjecaju: "podnositi nešto stoički". N o pri tome je važno naglasiti da stoicizam ne uči kako stisnuti zube - kako to slikovito kaže Richard Sorabji, jedan od vodećih suvremenih poznavatelja stoicizma - nego kako promijeniti način gledanja na stvari tako da uopće nije potrebno stiskati zube.
Tako su i stoici smatrali da je vrlina znanje, u prvom redu znanje onoga što je dobro, onoga što je loše, i onoga što je in diferentno, a potom i znanje različitih radnji koje su prikladne s obzirom na razne prilike i odnose u kojima se čovjek nalazi. Potpuno usvajanje tog znanja omogućuje čovjeku da u svakoj situaciji ispravno reagira. Naime, posjedujući takvo znanje, čov jek će u svakoj pojedinoj situaciji znati prepoznati je l i ona vezana uz nešto dobro, uz loše i l i indiferentno. A k o je situacija vezana uz dobro, on će se angažirati tako da ga poluči. A k o je situacija vezana uz nešto loše, on će se angažirati tako da ga iz bjegne. A ako je situacija vezana uz nešto što je indiferentno, on će djelovati onako kako to razum nalaže s obzirom na dane okolnosti. N a primjer, suočen sa zahtjevom tiranina da izda pri jatelja ili će biti pogubljen, stoik će razmišljati: "Biti pogubljen znači izgubiti život, a život je nešto indiferentno; izdaja prijate lja je nešto loše, jer je suprotna vrlini (hrabrosti), dok je zaštita prijatelja sukladna vrlini; prema tome, neću izdati prijatelja." Suočen pak sa zahtjevom pljačkaša da preda novac iz blagajne, stoik će razmišljati otprilike ovako: "Pljačkaši traže novac pod prijetnjom smrću. I smrt i novac u blagajni su indiferentne stvari, no s obzirom na to da sam ja po zanimanju blagajnik, prikladno je da sačuvam novac; prema tome, neću i m predati novac." Dakako, životne su situacije uvijek mnogo složenije od naznačenih, tako da bi stoik trebao razmotriti mnogo veći broj faktora, no ovi primjeri pokazuju otprilike na koji način će ih on razmatrati.
2. Vrlina Kao što smo već naznačili, u svojem poimanju vrline stoici su se uvelike oslanjali na Sokrata kakvoga nam prikazuje Platon u svojim ranim, tzv. "sokratovskim" dijalozima, napose u dijalogu Protagora. Ondje Sokrat zastupa tri međusobno povezana sta jališta koja su još u antici bila kontroverzna: (i) da je vrlina znanje; (2) da je vrlina jedna jedinstvena stvar; (3) da je vrlina nužna i dovoljna za sreću. (1) Kada Sokrat tvrdi da je vrlina znanje, čini se da hoće reći kako se vrlina sastoji u ispravnom i neoborivom poimanju ono ga što je odista dobro i loše za čovjeka, a onaj koji ima takvo poimanje ne može a da ne ide za onim dobrim i da ne izbjegava ono loše. Stoga je vrlina nekakvo praktično znanje i l i umijeće (techne), naime umijeće valjanog življenja. Stavovi vrloga čovje ka u pogledu životnih pitanja, a odatle i njegovi postupci, uvijek su međusobno konzistentni. I zbog toga što su konzistentni, nitko takvoga čovjeka ne može zateći u protuslovlju u pogledu životnih pitanja - onako kako je Sokrat u Platonovim ranim d i jalozima svoje sugovornike redovito hvatao u protuslovljima.
Više ο prikladnim radnjama bit će rečeno u 4. poglavlju. Ovdje valja napomenuti da je za stoike vrlina u konačnici zna nje cjelokupne stoičke filozofije. Gore smo vidjeli kako stoička fizika pruža osnovu za etiku. Preostali, treći dio filozofije jest logika. Slično kao i fizika - koja obuhvaća kozmologiju, teologi ju, psihologiju pa i ono što nazivamo "metafizikom" — stoička logika je mnogo šira od discipline koju danas nazivamo t i m imenom. Logika u stoika obuhvaća sve discipline koje se bave mišljenjem i govorom [logos). To uključuje epistemologiju, logiku u današnjem smislu, te filozofiju jezika i retoriku.
9
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
Ukratko, ono što stoička logika čovjeku omogućuje jest da bolje razumije te učinkovitije obrazlaže i brani svoje stavove i pos tupke. Tako da i logika, kao treći dio filozofije za stoike, na neki način potkrepljuje i učvršćuje etiku. Općenito se može kazati da su stoici etiku stavljali u središte svog filozofskog sustava ko jega su uspoređivali, između ostaloga, s voćnjakom: ograda predstavlja logiku, zemlja i voćke fiziku, a plodovi etiku. (2) Iz Platonovih dijaloga može se iščitati da je Sokrat tvrdio kako su pojedinačne vrline zapravo različiti aspekti jedne te iste stvari koju je on nazivao znanje [episteme] i l i razboritost [phronesis). Drugim riječima, postoji jedna stvar, znanje i l i raz boritost, koja se u različitim prilikama očituje kao umjerenost, hrabrost ili pravednost. Stoici su prihvaćali taj stav. Budući da je vrlina razboritost, odnosno znanje onoga što treba činiti, pojedi načne su vrline znanja onoga što treba činiti u različitim okol nostima: umjerenost je znanje onoga što treba odabirati, hrabrost je znanje onoga što treba podnositi, a pravednost je znanje onoga što kome pripada. N a jedinstvu vrline naročito je insistirao Zenonov istaknuti učenik, Ariston s otoka Hija (3. st. pr. n. e.). O n je vrlinu kao jedinstveno stanje duše nazivao "zdravljem", u čemu je opet nasljedovao Sokrata, i protivio se diferencijaciji vrlina koju su Zenon i Krizip ipak dopuštali. Kako god bilo, osim četiri primarne vrline, stoici su imali čitav katalog sekundarnih vrlina od kojih je svaka potpadala pod neku primarnu vrlinu. Iz Sokratova stava ο jedinstvu vrline slijedi da ako je netko hrabar čovjek, onda je on i razborit i hrabar i pravedan. Stoici su to prihvaćali i odatle izvodili neke vrlo upadljive zaključke. Tvrdili su tako da jedna vrlina sa sobom povlači sve ostale. Primjerice, čovjek ne može biti hrabar, a da ne bude ujedno i razborit i umjeren itd. To ne znači, dakako, da čovjek koji nema vrlinu ne može postupiti hrabro. Čovjek često može postupati hrabro, ali dokle god njegovi postupci nemaju potpuno čvrsto uporište u znanju ο tome što treba podnijeti, njemu će stoici n i jekati hrabrost. Stoici su tako povlačili strogu razliku između prikladne radnje [kathekon], kao što je hrabri postupak obično-
ga čovjeka, i savršeno prikladne radnje koja ima čvrsto uporište u vrlini [katorthomd), a to je hrabri postupak čovjeka koji ima vrlinu hrabrosti odnosno nepokolebljivo znanje onoga što treba podnijeti. Znanje pak ο tome što treba podnijeti moguće je usvojiti samo ako se usvoji i znanje drugih stvari, ponajprije znanje ο onome što je dobro, što loše, a što indiferentno. I tako da b i čovjek imao neku pojedinačnu vrlinu, on mora imati c i jelu Vrlinu. Odatle slijedi i da nedostatak jedne vrline povlači za sobom nedostatak svih ostalih vrlina. Jer ako čovjek nije hrabar, njemu nedostaje znanje onih stvari koje treba podnijeti, a s time m u nedostaje i cjelovito znanje onoga što je dobro, što je loše, a što indiferentno. Prema tome, čovjek će ili biti savršeno vri, i stoga će imati sve pojedinačne vrline, ili uopće neće biti vri, pa stoga neće imati niti jednu pojedinačnu vrlinu. Također, stoici su tvrdili da onaj koji djeluje u skladu s jednom vrlinom, djeluje u skladu sa svim vrlinama. N a primjer, onaj koji djeluje hrabro, ujedno djeluje i razborito i umjereno, i pravedno. (3) Sokrat je smatrao da je vrlina sve što je čovjeku potrebno da bi bio sretan. Štoviše, on nije smatrao da je vrlina tek dovolj na, nego i da je nužna za ljudsku sreću. Kao što smo već napomenuli, koje god stvari čovjek mogao imati, bez vrline on ne može biti sretan jer neće znati valjano koristiti one stvari koje ima. Sokratovo su mišljenje dijelili i stoici. N o oni su ga još izoštrili izričitom tvrdnjom da između vrline i poroka nema ničeg srednjeg. Čovjek je ili vri pa stoga sretan, i l i poročan pa stoga nesretan. Čak i onaj koji se jako približio vrlini, još uvijek je poročan i nesretan. Krizip je to ovako iskazao: "Kao što se onaj koji je udaljen jedan lakat od površine mora ne utapa ništa manje od onoga koji je potopljen pet stotina hvati, isto tako niti oni koji su se vrlini približili nisu ništa manje u poroku od onih koji su daleko od nje." Imamo l i u vidu stoičko poimanje vrline - koje izgleda iznimno strogo i zahtjevno — razložno je upitati se ima l i itko vri i sretan na ovome svijetu, ili smo svi poročni i 7
7
10
N a v o d zabilježen u Plutarha, Ο
zajedničkim poimanjima 1063A.
11
Pavel Gregorić
Uvod u* stoičku etiku i Epiktetov nauk
nesretni? Štoviše, je l i ikada postojao vri i sretan čovjek, uključujući i stoičke filozofe? Njihov će nas odgovor u prvi mah začuditi. O n i smatraju da se takav čovjek još nije rodio. Idealu stoičkog mudraca, čovjeka koji je potpuno vri i istinski sretan, možda su se približili neki iznimni pojedinci, poput Sokrata, Zenona ili Diogena , ali čak ni oni nisu utjelovili taj ideal. A l i ako je vrlina, a onda i sreća, čov jeku nedostupna, koja je onda korist od stoičke filozofije? Stoici su bili potpuno svjesni zahtjevnosti svoje filozofije u svjetlu ljudskih ograničenja, tako da nisu gajili iluzije ο ostvarivosti ideala mudraca. N o taj ideal predstavlja uzor kojemu bi se ljudi trebali nastojati što više približiti, pa su stoici stavljali naglasak na to približavanje, odnosno na proces napredovanja [prokope). Možda netko poput Sokrata nije bio potpuno vri i sretan, ali on je u svakom slučaju svoju prirodu ozbiljio u većoj mjeri nego netko tko se idealu mudraca i ne pokušava približiti. Već je to vrijedan cilj koji će u čovjekov život unijeti više racionalnosti, konzistentnosti i neuznemirenosti, te ga na taj način približiti sreći. ' A k o vrlina obećava sreću (eudaimonia)," kaže Epiktet, "neuzbuđenost (apatheia) i gladak tijek života (eurrhoia), onda je zacijelo i napredak prema vrlini napredak prema svakom od tih ciljeva."
svojoj prirodi skroz racionalna? Za neke druge filozofe, koji su smatrali da ljudska duša ima i iracionalni dio, to pitanje ne pred stavlja problem. N a primjer, Platon i Aristotel su smatrali da emocije potječu iz iracionalnog dijela duše i da čovjek postupa u skladu sa svojim emocijama kada ih njegov racionalni dio duše ne uspije obuzdati. N o rani stoici, za razliku od Panetija (oko 185-109. pr. n. e.) i Posidonija (135-51. pr. n. e.) koji su obilježili srednji period stoičke škole, ne prihvaćaju razdiobu duše na racionalni i iracionalni dio, pa ne mogu dati slično obrazloženje. Zato oni daju jedno drukčije, po mnogo čemu zanimljivo obra zloženje. D a bismo razumjeli to obrazloženje, međutim, moramo najprije dati skicu relevantnog dijela stoičke psihologi je. Taj dio važan je i za razumijevanje nekih ključnih mjesta u Epikteta. Stoici smatraju da osjetilna bića stalno primaju predodžbe i l i utiske (phantasiai). Većinu tih utisaka putem čula proizvode iz vanjski predmeti, iako postoje utisci koji nisu prouzročeni vanj skim predmetima, kao u slučaju snova i halucinacija. Nadalje, od utisaka koje proizvode izvanjski predmeti, mnogi vjerno predstavljaju te predmete, ali postoje i utisci koji ih predstavlja ju iskrivljeno, kao u slučaju varki i izobličenja. T i utisci koji potječu od predmeta koji zbilja postoje i koji su u dušu utisnuti u potpunom skladu s tim predmetima, smatrao je Zenon, omogućuju istinito zahvaćanje odnosno spoznaju (katalepsis) predmeta. Stoga ih se nazivalo ' spoznajnosnim utiscima" [phantasia kataleptike). Zenon je tvrdio da su spoznajnosni utisci kri terij istine, odnosno ono što je na prirodan način dostupno svakom racionalnom biću kao osnova razlikovanja istinitoga od lažnoga. Kao takvi, spoznajnosni utisci za stoike predstavljaju čvrsti temelj znanja. T u teoriju napadali su skeptički filozofi iz Platonove Akademije i prisilili Zenona i Krizipa da dodatno razrade svoj pojam spoznaj nosnog utiska, no u te razrade ovdje ne moramo ulaziti.
8
9
3. Psihologija Najveću prepreku za proces napredovanja predstavljaju emocije [pathe). ° Emocije su "neracionalna kretanja duše" koja dovode do toga da čovjek postupi drukčije nego što bi bilo prirodno. N o odakle u čovjeku emocije, kad je za stoike ljudska duša po l
8
Diogen iz Sinope (oko 412-oko 320. pr. n. e.) bio je Sokratov štovatelj i osni vač kiničke škole. T o je onaj Diogen koji je živio u bačvi i ο kojemu su se raspredale brojne anegdote u antici, od kojih je možda najpoznatija ona ο traže nju čovjeka svijećom. Stoici su bili pod utjecajem kiničke škole, a Diogen je bio jedan od njihovih uzora. 9
Epiktet,
Razgovon I.4.3.
Grčka riječ pathos obično se prevodi kao "emocija" ili "strast". N o t i prijevo di etimološki nisu zadovoljavajući jer nemaju prizvuk trpljenja, zatečenosti, pogodenosti, pa čak i bolesti. 1 0
12
Prilikom primanja utiska duša je pasivna. Njezin aktivni mo ment u racionalnih bića stoici su nazivali "pristanak" (sunkatathesis). Naime, pristanak je takoreći voljni čin kojim se
13
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
potvrđuje sadržaj utiska, kao da u sebi kažemo: "Da, stvar je odista takva kakva je dana u utisku!" N o pristanak ne zahtijeva da se bilo što verbalizira, bilo u sebi ili na glas. Dovoljno je jed nostavno uzeti da je stvar onakva kakvom se doima. Pristankom na utisak, dakle, imamo vjerovanje da je predmet odista onakav kakvim je predstavljen u utisku. Stoici su smatrali da treba dati pristanak samo spoznaj nosnim utiscima, što bi dovelo do pravog znanja [episteme) kao skupa istinitih stavova medu koji ma nema protuslovlja. Nadalje, kao racionalna bića, ljudi imaju racionalne utiske {phantasiai logikai), odnosno utiske koji se ne sastoje samo od predstave nekog predmeta nego i od pojmovno uobličenih i je zično iskazivih pomisli ο njemu. Kakve će to pomisli biti ovisi ο tome kako je čovjek odgojen i obrazovan, kakvim je utjecajima bio izložen itd. Te pomisli mogu biti teorijskog i l i praktičnog karaktera. N a primjer, kada ugledam šalicu kave na svom stolu pomislim da je okrhnuta i l i prevelika (pomisli teorijskog karak tera); i l i pak pomislim da je kava u šalici ukusna i l i nezdrava (pomisli praktičnog karaktera). Prema tome, za racionalni utisak bi se moglo reći da je zahvaćanje predmeta pod određenim opi som: kao ovakvo ili onakvo. Kada imam utisak praktičnog karaktera — dakle utisak u ko jemu je predmet popraćen nekakvom vrijednosnom prosud bom, npr. da je predmet dobar, ugodan, prirodan i si. — ako na njega pristanem, u meni se automatski javlja poriv [horme). A k o pristanem na utisak koji sadrži pozitivnu vrijednosnu prosudbu, u meni se javlja poriv da relevantni predmet zadobijem i l i da relevantni čin izvršim. A k o pristanem na utisak koji sadrži nega tivnu vrijednosnu prosudbu, u meni se javlja poriv da relevan tan predmet i l i čin izbjegnem (takav negativni poriv stoici su nazivali "odvraćaj", aphorme). Poriv pak automatski dovodi do svrsishodnog kretanja. N a primjer, ako p r i m i m utisak da je šalica kave ukusna i na njega dam pristanak, u meni odmah nastaje poriv da uzmem gutljaj kave, a taj poriv izravno dovodi do toga da pružim ruku, uhva t i m šalicu i prinesem je ustima. A k o primim utisak da je šalica
kave nezdrava i na njega dam pristanak, u meni odmah nastaje odvraćaj koji dovodi do toga da izbjegavam šalicu kave. A k o pak jednom ili drugom utisku uskratim pristanak, poriv ne nas taje i ja ne djelujem na relevantan način u vezi s tom šalicom kave. Koje i kakve utiske primamo nije pod našom kontrolom, pa stoga za njih nismo niti odgovorni. N o odgovorni smo za pris tanak, jer on predstavlja odlučni moment u funkcioniranju racionalnog bića. Dati pristanak na utisak u kojemu je neki predmet predstavljen na određeni način znači imati vjerovanje {dogma) odnosno prosudbu [hupolepsis] da taj predmet jest takav. Racionalno biće daje i l i uskraćuje pristanak utiscima koje ima s obzirom na svoj širi vrijednosni i spoznajni okvir, tj. s obzirom na skup vjerovanja koji racionalno biće ima ο sebi i stvarima oko njega. Nastavimo prijašnji primjer: da sam imao neke druge utiske, tj. da sam pomislio da kava podiže krvni tlak, da je moj krvni tlak ionako visok, da visoki krvni tlak predstavlja prijetnju m o m zdravlju, a da je moje zdravlje in diferentna stvar koju je u postojećim okolnostima racionalno odabrati, ja bih bio uskratio pristanak svojem utisku šalice kave kao nečeg ukusnog. Tako ne bi došlo do mog poriva za konzu macijom kave i posezanja za šalicom, pa ne bih niti djelovao na način koji šteti m o m zdravlju. Odatle možemo zaključiti da su stoici zahtijevali da stalno pazimo na svoje utiske, da ih odvagujemo s drugim utiscima i razmišljamo ο tome kojim utiscima trebamo dati a kojima uskratiti pristanak. Zato Epiktet kaže: "Prva i najveća zadaća filozofa jest procjenjivati utiske, razlučivati ih i ne prihvatiti niti jedan koji nije procijenjen." Vratit ćemo se na ovu temu kada budemo govorili ο "ispravnoj upotrebi utisaka" u Epikteta.
14
11
Stoici su razlikovali više tipova poriva. Jedan važan tip poriva čine želja [prexis] i zazor [enklisis). Zelja je poriv koji nastaje pristankom na utisak u kojemu je predmet predstavljen kao nešto dobro. Zazor je pak poriv koji nastaje pristankom na uti sak u kojemu je predmet predstavljen kao nešto loše. Većina 11
Epiktet,
Razgovon I.20.7.
15
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
ljudi općenito vjeruje da su indiferentne stvari, npr. život, zdravlje i novac nešto dobro, a smrt, bolest i siromaštvo nešto loše. Zbog tog pogrešnog vjerovanja želje i zazori većine ljudi su pogrešni, a takve su i njihove radnje koje odatle slijede. Njihove želje i zazori su pogrešni ne samo zbog toga što uključuju pogrešna vjerovanja ο tome što je dobro a što loše, nego i zbog toga što ljudi obično imaju i niz oprečnih vjerovanja, što ih dovodi u sukob sa samim sobom i čini ih uznemirenima. Prim jerice, onaj koji vjeruje da je novac nešto dobro obično vjeruje i da je krađa nešto loše. A k o ugleda novčanik na podu i otuđi ga, kaj at će se što se nije uzdržao. A k o se pak uzdrži, bit će m u žao što nije posegnuo za lakom zaradom. Dakle, u svakom slučaju bit će uznemiren. Takve želje i zazori su pogrešni i zbog toga što su to obično porivi vezani za stvari koje nisu do djelatnika, pa kad ne uspije steći ono što smatra da je dobro i l i izbjeći ono što smatra da je loše, djelatnik će biti nesretan. Takve pogrešne želje i zazore stoici nazivaju žudnjama (epithumiai) i strahovima (phoboi), a to su dvije od ukupno četiri osnovne vrste emocija [patke). Preostala dva tipa su ugoda (hedone) i bol (lupe). Ugoda je pogrešna reakcija na prosudbu da čovjek već uživa u nečemu dobrom, a bol pogrešna reakcija da ga je već zapalo nešto loše. Sva četiri osnovna tipa u sebi sabiru brojna druga stanja koja su stoici pažljivo katalogizirali, npr. žudnja obuhvaća srdžbu, mržnju, seksualnu požudu, ljubavnu čežnju itd., dok strah obuhvaća oklijevanje, agoniju, šok, sram, paniku, užas itd. Iz ove teorije slijedi da emocije nisu nekakvi razumu izvanjs k i čimbenici s kojima se ovaj bori s više i l i manje uspjeha, kao kod Platona i Aristotela, već proizlaze iz neadekvatnog funkcioniranja razuma koji ima pogrešna vjerovanja i posudbe. I što netko ima više pogrešnih vjerovanja, to će više djelovati emotivno, to će češće biti u sukobu sam sa sobom, to će više odstupati od svoje racionalne prirode, a sve to sa sobom nemi novno povlači uznemirenost i nesreću. Zato je neuzbuđenost, odnosno sloboda od emocija (apatheia), jedna od najvažnijih zadaća stoika. Jedini pak način da se čovjek oslobodi od emoci ja, prema stoičkom stajalištu, jest da se uklone pogrešna
vjerovanja koja uzrokuju emocije i da se ona zamijene isprav nim vjerovanjima koja su, dakako, sadržana u stoičkom nauku. I što će netko više napredovati na putu prema stoičkom idealu mudraca, to će on imati više ispravnih vjerovanja, to će ona biti međusobno konzistentnija, i to će se ona u većoj mjeri podu darati s božanskom racionalnošću koja upravlja svijetom. Ta eliminacija emocija jedna je od najistaknutijih značajki stoičke filozofije. T u značajku i danas čujemo u pridjevu "stoički".
N o što je s onima koji nisu mudraci, ali prakticiraju stoičku filozofiju i napreduju prema tom idealu? O n i znaju razliku između dobrih, loših i indiferentnih stvari, te između onih in diferentnih stvari koje imaju prednost i one koje nemaju pred nost. O n i će u normalnim okolnostima pokušavati zadobiti indiferentne stvari koje imaju prednost, a izbjegavati one koje nemaju prednost. Primjerice, oni će imati poriv za hranom i pićem, te izbjegavati mjesta opasna po život i zdravlje. Među tim, njihov poriv neće proizlaziti iz utiska popraćenog pogrešnom prosudbom da su hrana i piće nešto dobro, a mjesta
16
17
4. Prikladne radnje N o što ako su želja i zazor usmjereni na ono što je istinski do bro odnosno loše? Sto kada imamo želju za vrlinom i svemu što je vrlo, i kada imamo zazor prema poroku i svemu što je poročno? U tom slučaju pristanak na relevantni utisak dovodi do odgovarajućeg poriva, no takav poriv neće biti emocija (pathos), nego "dobra afektivna reakcija" (eupatheia). Takve afektivne reakcije su u skladu s razumom. One čovjeka ne dovode u sukob sa samim sobom i ne ugrožavaju njegov unu trašnji mir i sreću. Zato su stoici dali posebna imena ispravnoj želji i zazoru: htijenje (boulesis) i oprez (eulabeia). Ispravni parnjak ugode je radost (chara), a to je valjana reakcija na pro sudbu da čovjek već uživa u nečemu istinski dobrom, što po drazumijeva da je on već vri. Ispravnog parnjaka boli nema, jer ako je čovjek već vri, u njemu nema ništa poročno, dakle ništa istinski loše, tako da ne može niti reagirati na to. To ukazuje da ispravne afektivne reakcije zapravo pripadaju samo mudracima.
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
opasna po život i zdravlje nešto loše, nego prosudbom da su to stvari koje su prirodne, u smislu da njihovo stjecanje odnosno izbjegavanje održava i pospješuje čovjekov opstanak i njegovu racionalnu prirodu. Takav tip poriva stoici su zvali "odabir" (ekloge), a radnje koje su predmet te vrste poriva nazivali su "prik ladnim radnjama" [kathekontd). Vidjet ćemo da se Epiktet drži ovog nauka, ali da odstupa od ortodoksne terminologije, što može stvoriti zbrku. Prikladne su radnje, dakle, radnje koje imaju racionalno opravdanje i koje su u skladu s ljudskom prirodom. One proi zlaze iz dvije vrste poriva: odabira i dobre afektivne reakcije. Primjeri prikladnih radnji su, primjerice, jedenje, izbjegavanje po život opasnih mjesta i situacija, poštivanje roditelja, izvrša vanje političkih dužnosti i si. Neprikladne radnje su one koje nemaju racionalno opravdanje i u sukobu su s ljudskom prirodom, a proizlaze iz treće vrste poriva, naime iz emocija. Primjeri neprikladnih radnji su kako gladovanje tako i prežderavanje, zatim nepotrebno izlaganje pogibelji, nebriga za roditelje, neispunjavanje političkih dužnosti. Međutim, u specifičnim je situacijama prikladno odabrati i neku od onih indiferentnih stvari koje nemaju prednost, odnosno učiniti nešto što b i se u normalnoj situaciju ubrajalo pod neprikladnu radnju. N a prim jer, prikladno je gladovati kada se, uzimajući u obzir okolnosti i raspoložive opcije, procijeni da je štrajk glađu najbolji način da se spriječi neki poročni čin. Ili, da ponovimo primjer koji je karakterističan za stoike, prikladno si je uzeti život u okolnosti ma u kojima je napredovanje prema vrlini u potpunosti onemogućeno. Te inače neprikladne radnje u ovim su slučajevi ma prikladne jer racionalno opravdanje proizlazi iz iznimnih okolnosti.
zbog toga što je za nas prirodno ili racionalno da ga izvršimo. To valja imati na u m u kada čitamo prijevode Ciceronova spisa De officiis koji je stoičku etiku učinio prisutnom kroz renesansu i novi vijek. U vezi s prikladnim radnjama treba spomenuti još nešto. Prikladne radnje tiču se indiferentnih stvari, stvari koje nisu do nas. Takve su stvari unaprijed određene sveopćim kozmičkim planom, a čovjek se tom kozmičkom planu mora prilagoditi. Kao što Epiktet sažeto veli: "Ne traži da se stvari događaju ona ko kako želiš, nego ih želi onako kako se događaju." N o prob lem je u tome što čovjek ne poznaje sveopći kozmički plan, pa ne zna je l i njegov odabir konzistentan s kozmičkim planom. D a bi uskladili čovjekovu sklonost da slijedi prirodne stvari s pošti vanjem sveopćeg kozmičkog plana ο kojemu zadobivanje tih stvari ovisi, stoici uvode pojam "poriva uz ogradu" [hupexairesis). Naime, ako je čovjek svjestan da predmet njegovog poriva ovisi ο sveopćem kozmičkom planu i da bi ishod mogao biti i nepovoljan, njegovi porivi bit će blaži, smotreniji. N a taj način čovjekova će priroda biti usuglašena s kozmičkom prirodom, on će ostati unutar granica razuma i neće trpjeti uznemirenost kad m u se planovi i nastojanja izjalove.
Iz svega ovoga jasno slijedi da prikladne radnje nisu dužnosti, kako se grčka riječ kathekon zna prevoditi na hrvatski jezik posredovanjem Ciceronovog inače korektnog latinskog prijevo da officium. Naime, u svakodnevnom govoru dužnost je čin koji izvršavamo jer ga nekome na nekoj osnovi dugujemo. Prikladna radnja nije čin koji izvršavamo jer ga nekome dugujemo, već
18
12
5. Sklonost prema drugim ljudima Vidjeli smo da stoici drže kako su prikladne radnje u skladu s ljudskom prirodom. N o odakle to slijedi? Konkretno, zašto b i bilo prirodno poštivati roditelje, obazirati se na druge ljude, izvršavati političke dužnosti? Da bismo vidjeli kako stoički nauk odgovara na to pitanje, moramo se osvrnuti na stoičku teoriju ljudskog razvoja. Stoici tvrde da sve životinje, pa tako i čovjek u djetinjstvu, najprije ima urođenu sklonost [pikeidsis] prema samoodržanju. Ta sklonost tjera životinju i dijete da instinktivno pronalaze ono što je nužno za opstanak (npr. hrana, piće, sklonište), i da izbje gava ono što ugrožava opstanak (npr. provalije, vatra, zvijeri).
12
Epiktet,
Priručnik §8.
19
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
Isto tako, s nekim životinjama čovjek dijeli urođenu sklonost prema svojim najbližima. Kao što se životinje instinktivno brinu za svoje mlade, isto tako i čovjek ima usađenu sklonost prema svojoj djeci, a onda i prema ostalim članovima obitelji. Ta sklonost već na pred-racionalnoj, životinjskoj razini osigurava da pojedinac ne mari samo za svoj vlastiti nego i za opstanak i do brobit svojih najbližih. Dakle, m i smo tako ustrojeni da se brinemo za članove svoje obitelji. N o s nastupom racionalnosti, što se prema stoicima događa oko četrnaeste godine života, čov jek razvija i moralnu svijest — on počinje osjećati sklonost i pre ma drugim racionalnim bićima: najprije prema svojim susjedima, pa sugrađanima, pa sunarodnjacima, i konačno prema svim ljudima. Hijeroklo, stoik iz i . stoljeća n. e., kaže: "Sto je veća krvna udaljenost, to će blagonaklonost biti nešto umanje na, no m i se ipak moramo truditi oko njena poravnanja." Pre ma tome, u stoičkoj etici sklonost prema svim ljudima krajnja je konzekvenca sklonosti prema sebi samome. Moja sklonost prema vlastitom opstanku i dobrobiti, ukoliko sam racionalno biće, jamči sklonost prema opstanku i dobrobiti svih ostalih racionalnih bića. Zašto ne protegnuti stoički princip sklonosti i dalje, pa tvrditi da čovjek u sljedećem koraku ima sklonost i prema ostalim ži votinjama, pa prema biljkama, i najzad prema neživim stvarima, te tako prema cijelome svijetu? Najzad, naša racionalna duša sazdana je od iste tanane tvari, pneume, koja svakoj stvari u svi jetu daje karakterističan oblik i postojanost te joj omogućuje ponašanje koje je za nju tipično. Iako bi se to zacijelo svidjelo suvremenim pobornicima prava životinja i filozofima ekologije, to nije u suglasnosti sa stoičkim naukom. Kao što smo ranije natuknuli, stoici su smatrali da je svijet ustrojen hijerarhijski, s čovjekom pri vrhu piramide, tako da sve ostale žive i nežive strukture u konačnici postoje radi čovjeka i za njegovu korist. S obzirom na svoje uloge u obitelji, susjedstvu, gradu, zemlji, i konačno u svijetu koji dijelimo s drugim ljudima, postoje rad nje koje je za nas prirodno i racionalno činiti, u t o m smislu da
one unapređuju naš opstanak i dobrobit. A te radnje su, dakako, prikladne radnje. N a primjer, za mene kao roditelja prikladno da svoje dijete hranim i štitim, kao susjeda da plaćam pričuvu, kao građanina da izađem na glasanje, i kao građanina svijeta da pomognem strancu u nevolji. Sve takve radnje su u skladu s našom prirodom i proizlaze iz nama urođenih sklonosti. Stoici su, dakle, bili osjetljivi na svu različitost uloga koje čovjek ima u društvu. Nauk ο sklonosti odnosi se uglavnom na one uloge u kojima se čovjek zatječe rođenjem. N o postoje i uloge koje čovjek svojevoljno odabire, kao što su zanimanje, politička funkcija, sudjelovanje u nekim zajedničkim aktivnosti ma, članstvo u udruženjima i tome slično. I te vrste uloga sa sobom povlače prikladne radnje. Tako Panetije smatra da se prikladne radnje mogu podijeliti prema četiri osnovne uloge (personae) koje čovjek ima u životu. Prva je uloga racionalnog bića koju dijelimo sa svim drugim ljudima. Druga je uloga po jedinca sa svojim fizičkim, karakternim i intelektualnim značaj kama. " T i m dvama gore spomenutim ulogama dodana je treća, koju nameće neka slučajnost i l i okolnost, a onda i četvrta, koju prihvaćamo po vlastitoj odluci. Državne i vojne ovlasti, ple menit rod, javne počasti, bogatstvo, mogućnosti, i sve tome suprotno, stvar je slučajnosti i podložno je okolnostima. Koju smo pak ulogu sami spremni preuzeti ovisi ο našoj volji. Stoga se neki posvećuju filozofiji, neki pravu, a neki govorništvu.. ." Koja je radnja u određenoj situaciji prikladna čovjek može utvrditi sagledavajući ulogu koja m u u toj situaciji pripada. ' A k o si vijećnik nekoga grada," kaže Epiktet, "ne zaboravi da si v i jećnik; ako si mlad, ne zaboravi da si mlad; ako si star, da si star; ako si otac, da si otac. Naime, svaki od tih naziva, ako se ο nje m u razmisli, uvijek ukazuje na pripadne radnje." Istu misao nalazimo u Priručniku §30, gdje stoji da čovjek mora naučiti razmišljati ο svojim ulogama, tj. "odnosima", jer su prikladne radnje uglavnom određene njima.
13
13
Stobej,
Antologija IV.27.23.
M
15
14
15
20
Ciceron, Ο dužnostima 1.115. Epiktet, Razgovori II.10.10-11.
21
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
Budući da su svemir zamišljali kao racionalno uređenu cjelinu sa svojim zakonitostima, stoici su ga znali uspoređivati s državom, a ljude koji u tom svemiru žive nazivali su građanima svemira, odnosno "kozmopolitima" [kosmou polites). Taj izraz skovali su kinički filozofi, a stoici su ga preuzeli i dalje razradili. Biti građanin svijeta za Zenona je značilo biti svjestan svog mjes ta u svijetu i pokoravati se njegovim uredbama. Zbog toga u Zenonovoj Državi građani svijeta nisu svi ljudi, nego samo m u draci. N o kasniji su stoici smatrali da su svi ljudi građani svijeta utoliko što su racionalna bića, dakle bića koja imaju sposobnost da shvate svoje mjesto u svijetu i pokoravaju se njegovim ured bama. " T i si građanin svijeta," kaže Epiktet, " i njegov dio — i to ne jedan od sporednih nego jedan od njegovih glavnih dijelova — jer možeš razumjeti božansku upravu i zaključiti što odatle sli jedi."' Budući da su svi ljudi stoikovi sugrađani u kozmičkom gradu - bez obzira na njihov spol, društveni položaj, narodnost ili državljanstvo — na njih je usmjeren niz stoikovih prikladnih radnji. Odatle slijedi drukčiji, pravedniji odnos stoika prema robovima, ženama i strancima od onoga tradicionalnoga. Stoga možemo zaključiti da nauk ο sklonosti [pikeidsis] koja se zasni va na univerzalnoj ljudskoj racionalnosti stoičkoj etici daje upadljivo humanistički ton.
otvorio svoju školu. N i k o p o l je bio bogato političko i ekonom sko središte rimske uprave u zapadnoj Grčkoj, jedna od glavnih luka na morskom putu iz Italije u Grčku, tako da su Epiktetovu školu ondje mogli pohađati mnogi rimski uglednici i njihovi sinovi. Postoji izvještaj i ο prijateljevanju s carem Hadrijanom. Simplicije izvješćuje da je Epiktet u starosti posvojio napušteno dijete i nakon cijelog života provedenog u celibatu uzeo ženu kako bi dijete imalo svu potrebnu skrb. Pretpostavlja se da je Epiktet umro oko 135. godine. Po uzoru na Sokrata i svog učitelja Muzonija, Epiktet je djelovao živom riječju i sam nije pisao. N o njegove razgovore i predavanja zapisao je jedan od njegovih učenika, Flavije Arijan, koji je kasnije ostvario uspješnu političku i vojničku karijeru. Dvanaest knjiga predavanja nije sačuvano. O d osam knjiga Raz govora {Diatribai) sačuvane su ukupno četiri, koje obasežu oko 300 stranica tiskanog teksta. U njima su zabilježeni Epiktetovi razgovori s učenicima i posjetiteljima raznih profila i životnih okolnosti, iako se u većini slučajeva vjerojatno radi ο fiktivnim razgovorima pomoću kojih je Epiktet, zacijelo inspiriran Sokratom, poučavao. U poslanici koja prethodi Razgovonma, Arijan kaže da je samo zabilježio Epiktetove razgovore, no za pisani je materijal vrlo vjerojatno organizirao i stilski dotjerao sam Arijan. Iz sačuvanih i izgubljenih zapisa Epiktetovih predavanja, A r i jan je izlučio, dotjerao i poredao niz odlomaka u zasebno djelce koje je naslovio Priručnik [Encheiridion), Izdavači u 16. stoljeću organizirali su te odlomke u 62 (G. Haloander, 1529.) odnosno 79 poglavlja (H. Wolf, 1560.), dok se od 18. stoljeća uvriježila podjela na 52 (J. Upton, 1741.) odnosno 53 poglavlja (J. Schweighauser, 1798.). Suvremeni izdavači drže se podjele na 53 poglavlja, no u toj podjeli poglavlja 5, 14, 19 i 48 zacijelo se sas toje od više cjelina. Stoga je najrecentniji izdavač (G. Boter,
6
6. Epiktetov život i djelo Epiktet je rođen oko 55. godine u Hijeropolu, današnjoj Pamukkali u jugozapadnoj Turskoj. U R i m je došao u djetinjstvu kao rob bogatog i utjecajnog slobodnjaka Epafrodita, koji je bio tajnik najprije Neronov, a potom i Domicijanov. Epiktet je bio hrom, što jedan izvor pripisuje reumatizmu, a drugi Epafroditovoj okrutnosti. Još kao robu, Epiktetu je Epafrodit dopustio da pohađa predavanja Muzonija Rufa i vjerojatno ga nedugo za tim oslobodio. Pod Muzonijevim pokroviteljstvom, Epiktet je počeo predavati filozofiju. Godine 95. car Domicijan je prot jerao sve filozofe iz Rima i Italije, nakon čega se Epiktet prese lio u N i k o p o l , nedaleko današnje grčke luke Preveza, gdje je 16
Epiktet,
17
17
The Razgovori II. 10.3.
Razgovora i Priručnika može se naći u G . Boter, of Epictetus and its three Christian Adaptations, Brill, Leiden,
Popis svih paralela između Encheiridion
1999; str. 427-431.
22
23
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
!999·) svako od tih poglavlja razdijelio u dvije cjeline, i u tome ga slijedi ovo izdanje grčkoga teksta i prijevod. Čini se da je Arijanov motiv pri sastavljanju Priručnika bio da na jednom mjestu prikupi one Epiktetove misli za koje je sma trao da mogu poslužiti kao praktični vodič za početnike u stoičkoj filozofiji. U svojem komentaru uz Pnručnik Simplicije kaže da je Arijan to djelce tako naslovio "zbog toga što ono tre ba uvijek biti spremno i pri ruci [procheiron) onima koji hoće valjano živjeti." Štoviše, cijeli niz pojedinačnih naputaka za ponašanje u određenim situacijama Epiktet uvodi riječima "... neka ti pri ruci [procheiron) bude ovo...", što je vjerojatno ut jecalo na Arijanov odabir naslova. N a prvi pogled čitatelju b i se moglo učiniti da su 53 poglavlja Pnručnika nanizana bez posebnog reda. Međutim, danas je prih vaćeno da se određeni redoslijed ipak može razabrati, iako pos toje neslaganja oko detalja. U uvodnom odjeljku Pnručnika Epiktet razlikuje tri vrste stvari koje su do nas, a to su prosud ba, poriv, te želja i zazor. Vidjet ćemo kasnije da te tri vrste stvari konstituiraju tri filozofska područja koja se često spomi nju u Razgovorima. Ovdje je dovoljno spomenuti da redoslijed poglavlja Priručnika odražava ta tri područja, iako ne odviše čvrsto. N a k o n uvoda (§1) slijede poglavlja većinom posvećena želji i zazoru (§2-29), zatim poglavlja većinom posvećena porivu i prikladnim radnjama općenito (§30-45) i specifično za one koji su odabrali život filozofa (§46-52). Prosudba i pristanak spomenuti su na više mjesta u prolazu, te se čini da oni nisu predmet zasebnih poglavlja, osim možda §44-45. Razmjerno slabu obradu tog područja možemo obrazložiti činjenicom da se
njega trebaju latiti - kao što napominje Epiktet — tek oni koji su već uznapredovali u stoičkoj filozofiji, a ne oni koji tek počinju. O s i m toga, temeljitija bi obrada morala zaci u tehničke pojedinosti stoičke logike, a to bi početnicima zadavalo poteškoće. N a koncu, zaključno poglavlje (§53) donosi četiri pamtljiva citata koji sažimaju neke bitne momente stoičkog nauka. Ovdje možemo spomenuti da Priručnik ne odražava neke upadljive značajke Epiktetovog nauka zabilježene u Razgo vorima. Izdvojit ćemo Epiktetovu pobožnost. Naime, Epiktet je jedinstven po svojem žaru kada govori ο bogu, njegovoj brizi za ljude i potrebi pokoravanja bogu. To je Epikteta učinilo vrlo bliskim ranim kršćanskim misliocima, a kasnije je dovelo čak i do pokušaja utvrđivanja međusobnih utjecaja između Epikteta i nekih knjiga Novoga zavjeta. N o zašto te značajke nema u Priručniku? Vjerojatno je nema stoga što Arijan nije naumio sas taviti praktični vodič specifično u Epiktetov nauk, nego u stoič ki nauk općenito. Zato je ispustio one elemente Epiktetovih predavanja koji su karakteristični za njegovo naučavanje, i poslužio se onima za koje je smatrao da odražavaju univerzalne stoičke principe. Ο popularnosti Epiktetova Priručnika u kasnijoj antici svje doči činjenica da je Simplicije, istaknuti novoplatonovac i jedan od najvažnijih komentatora Aristotelovih djela, napisao već spomenuti komentar uz taj tekst. Nakon objavljivanja Polizijanova prijevoda Priručnika na latinski jezik 1497. godine, taj je tekst ubrzo postao popularan diljem Europe, a poznato je i nekoliko kršćanskih preinaka za monastičku uporabu u kojima se, na primjer, Sokratovo ime zamjenjuje imenom Sv. Pavla. Justus Lipsius, flamanski humanist koji je u 16. stoljeću pokušao oživjeti stoičku filozofiju, Epiktetov je Priručnik nazvao "dušom stoičke moralne filozofije".
18
19
1 8
Simplicije,
Komentar uz Epiktetov Priručnik 1.26-28.
U podjeli područja koju nalazimo u Razgovorima Epiktet govori ο pris tanku, a ne ο prosudbi. N o ključni element svake prosudbe, kao što je spomenu to u 5. odjeljku, jest pristanak koji se utisku daje ili uskraćuje, tako da se ovdje zacijelo radi ο jednom te istom području. Također, kada se govori ο području poriva misli se na poriv u rodnom smislu, što obuhvaća poriv u specifičnom smislu, kao pozitivni impuls, i odvraćaj, kao negativni impuls. 1 9
24
20
Epiktet,
Razgovon III.2.5.
25
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
7. Epiktetov nauk Pregled koji smo dali u odjeljcima 1-5 mogli bismo nazvati pre gledom ortodoksnog stoičkog nauka jer se uglavnom temelji na svjedočanstvima djela ranih stoičkih filozofa. Stoici tzv. srednjeg perioda, Panetije i Posidonije, unijeli su brojne inovacije i preinake u stoički nauk, a to je utjecalo i na stoike kasnog, odnosno rimskog perioda kojemu pripada i Epiktet. N o s obzirom na niz citata kojima smo ilustrirali pojedine teze može se zaključiti da se Epiktet u velikoj mjeri držao ortodoksnog stoičkog nauka. Poznati francuski istraživač stoičke filozofije, Emile Brehier, rekao je da se Epikteta ne može dovoljno pre poručiti onima koji žele razumjeti ranu Stou. Pa ipak, Epiktet nije slijepo slijedio Zenona i Krizipa, već je stoičkom nauku dao vlastiti pečat jačim naglašavanjem nekih elemenata tog nauka, preinačivanjem drugih, i uvođenjem novih. U ovom bismo poglavlju htjeli naznačiti neke od tih elemenata značajne za razumijevanje Priručnika.
uvježbanost u izvođenju tih koraka. Drugim riječima, biti filo zof znači ne samo poznavati filozofsku teoriju i načela koja iz nje slijede, nego prije svega živjeti prema t i m načelima, prakti cirati filozofiju u svakoj situaciji, na svakom koraku. "Kao što je graditeljev materijal drvo a kiparov bronca, tako je i život svakog čovjeka materijal životnog umijeća," kaže Epiktet. To "životno umijeće" [techne pen bion) jest filozofija. Epiktet na više mjesta u Razgovorima (npr. 1.4.11, 1.17.20—26, II.8.29, III.2.1-5, III.12.13-14, IV.10.13) filozofiju dijeli na tri po dručja [topoi). To je podjela filozofije shvaćene upravo kao ži votno umijeće, pri čemu svaki dio odgovara jednom području primjene tog umijeća. Naime, kada Epiktet govori ο želji, porivu i pristanku (tj. ο želji i zazoru, porivu i odvraćaju, te pristanku ili prosudbi), on govori otprilike ο tri domene u koji ma se čovjek treba uvježbati da bi napredovao k vrlini i eventu alno ostvario sreću. Štoviše, on nam naznačuje i na koji način se uvježbati u svakoj domeni. Prije nego što kažemo nešto ο svakoj pojedinoj domeni, treba napomenuti da Epiktetovu podjelu na tri praktična područja primjene filozofije moramo razlikovati od ranije spomenute podjele filozofije na fiziku, logiku i etiku. O v o potonje je pod jela na tri teorijska područja filozofije, odnosno tri dijela govora ο filozofiji. Malo kasnije ćemo vidjeti na koji se način ove dvije podjele mogu povezati. (i) Zelja i zazor. U 4. odjeljku objasnili smo da su želja i zazor porivi koji nastaju uslijed pristanka na utiske koji predmete predstavljaju kao dobre odnosno kao loše. Budući da čovjekova sreća ovisi ο ostvarenju onoga što smatra dobrim i izbjegavanju onoga što smatra lošim, svoju želju i zazor čovjek treba obliko vati na taj način da se osigura od neuspjeha u postizanju onih stvari koje želi i izbjegavanju onih stvari od kojih zazire. N o čovjek to može postići jedino tako da želju i zazor usmjeri na predmete koji su do njega, a to su stanja njegove duše i činovi koji iz tih stanja proizlaze. Prema tome, želju treba usmjeriti na prirodne i dobre stvari koje su do njega (vrla stanja duše i vrle
(A) Tri područja filozofije Da bismo shvatili Epiktetovu podjelu na tri područja filozofije, moramo se podsjetiti da je Sokrat filozofiju smatrao potragom ne za bilo kakvim znanjem, već za onom vrstom znanja koja upravlja čovjekovim životom. Sokrat je takvu vrstu znanja us poređivao s umijećem [techne), što podrazumijeva ne samo poznavanje konačnog cilja i pojedinih koraka k t o m cilju, nego i uvježbanost u t i m koracima. Stoici su i u tome bili Sokratovi baštinici. O n i su etimologiju riječi "filozofija" uzimali vrlo oz biljno. Filozofija je ljubav, odnosno težnja prema mudrosti. Z a stoike "mudrost je znanost božanskih i ljudskih stvari, a filozofi ja
je vježbanje odgovarajućega umijeća." Ugrubo, odgovarajuće umijeće nije tek znanje cjelokupnog stoičkog sustava koji vrlinu postavlja kao konačan cilj i koji čovjeku omogućuje da u svakoj situaciji shvati koje korake treba poduzeti da bi se primaknuo t o m cilju, nego i 21
21
Ps.-Plutarh, Ο
filozofskim mišljenjima 874E
[Diels]).
(= Aetije,
Placita 273.11-14
22
22
26
Epiktet,
Razgovori 1.15.2-3.
27
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
radnje), a zazor na one protuprirodne i loše stvari koje su do njega (poročna stanja duše i poročne radnje). A k o pak svoju želju i zazor čovjek usmjeri na predmete koji nisu do njega (in diferentne stvari), to više neće biti želja i zazor u strogom smis lu riječi, nego emocije. Podsjetimo se da su indiferentne stvari u rukama sudbine, pa kad čovjek ne uspije postići i l i kada izgubi ono što pogrešno smatra dobrim (npr. zdravlje, bogatstvo, ugled), odnosno kada ne uspije izbjeći i l i riješiti se onoga što pogrešno smatra lošim (npr. bolest, siromaštvo, beščast), on će biti uznemiren, uplašen, zavidan, nesretan. Za Epikteta je karakteristično insistiranje da čovjek koji napreduje mora potisnuti želju za onim dobrim i potpuno se usredotočiti na zazor od onog lošeg. Razlog za to je sljedeći. Kada čovjek nauči razlikovati između onoga što jest i onoga što nije do njega, te u sklopu onoga što je do njega između vrlih i poročnih stanja duše, on će odmah željeti vrla i zazirati od poročnih stanja duše. Međutim, vrla stanja duše nastupaju kao rezultat cjelokupnog čovjekovog moralnog napora, tako da dolaze tek na kraju. Zbog toga je bolje potisnuti i l i barem odgoditi želju za vrlim stanjima duše i potpuno se usredotočiti na izbjegavanje poročnih stanja duše. Inače bi čovjek mogao po stati nestrpljiv, a to bi zakočilo njegov napredak. (ii) Ροήν i odvraćaj. Epiktet upotrebljava pojam "poriva" drukčije nego rani stoici, ograničavajući ga na onaj tip poriva koju su rani stoici nazivali "odabir" (ekloge). K o d poriva i odvraćaja čovjek je okrenut prema van, prema onome što nije do njega. Predmet poriva i odvraćaja su prikladne radnje, dakle radnje koje je racionalno činiti jer održavaju čovjekovu vlastitu prirodu i prirodu drugih racionalnih bića. Iako je prvo područje najvažnije, Epiktet smatra da bi bilo pogrešno sve svoje napore usmjeriti na to područje. To bi zahtijevalo povlačenje iz svijeta, posvemašnji asketizam koji je za stoike protuprirodan. "Jer ne smijem biti bešćutan (apathes) poput kipa, već održavati svoje prirodne i stečene odnose kao pobožna osoba, sin, brat, otac,
građanin." Čovjek treba izvježbati svoj poriv i odvraćaj tako da teži za ispravnim stvarima, dakle za stvarima koje imaju racionalno opravdanje. Također, tu težnju valja ostvariti na is pravni način, što se prije svega odnosi na poriv uz ogradu [hupexairesis). Kada teži za ispravnim stvarima, čovjek to treba činiti sa sviješću da je možda već predodređeno da on u tome ne uspije. To će ga učiniti staloženijim i mirnijim kad stvari koje nisu do njega ne ispadnu onako kako bi on to htio i l i kako je planirao. (iii) Pnstanak. Kao što smo ranije kazali, racionalna bića utiscima daju i l i uskraćuju pristanak, ovisno ο širem spoznaj nom i vrijednosnom okviru koji imaju. Dati pristanak na neki utisak znači vjerovati da je predmet odista onakav kakav se u utisku nadaje, što u slučaju praktičnih utisaka izravno vodi u činjenje. Uskratiti pristanak nekom utisku znači ne vjerovati da je predmet onakav kakav se u utisku nadaje, što u slučaju prak tičnih utisaka inhibira činjenje. Kada bi čovjek svoj pristanak tako izvježbao da ga daje isključivo istinitim utiscima, on b i postao nepogrešiv. Sva njegova vjerovanja bila b i istinita i ne b i imao protuslovna vjerovanja. N o Epiktet smatra da se na vježbanje pristanka treba usredotočiti tek onaj koji se već iz vježbao u prva dva područja i odmakao u napredovanju. Uvježbavanjem pristanka čovjek dodatno učvršćuje svoje želje i zazore te porive i odvraćaje "tako da m u niti u snovima, p i janstvu ili potištenosti nijedan utisak ne promakne neispitan." Iz svega što je rečeno slijedi da uvježbanost u prvom po dručju čovjeka lišava uznemirenosti i uzbuđenja; uvježbanost u drugom području čovjeka čini dobrim članom obitelji, političke i kozmičke zajednice, staloženom i mirnom osobom; uvjež banost u trećem području čovjeku daje sigurnost, nepokole bljivost i čvrstinu. Ova tri područja mogu se povezati s tri dijela filozofije. D o k je treće područje ponajprije vezano uz logiku, a drugo uz etiku, prvo područje veže se uz fiziku. Ukratko, da bi čovjek znao što željeti i od čega zazirati, u konačnici mora poz-
23
Epiktet, Priručnik §2, §48; Razgovori III.9.22, III.12.8, III.13.21. Usporedi M a r k o Aurelije, Samome sebi ΙΧ.7.1 i ΧΙ.37.1. 23
28
24
25
24
Epiktet,
25
Epiktet,
Razgovori III.2.4. Razgovori III.2.5.
29
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
Pavel Gregorić navati prirodu svemira i svoje mjesto u njemu. N a k o n što smo rekli nešto ο Epiktetovoj trodiobi filozofije u Razgovorima, treba naglasiti da se u Priručniku §52 izlaže nešto drukčija trodioba. Prvo je područje primjene načela, drugo je područje dokazivanja načela, a treće je područje ono koje učvršćuje i raščlanjuje prethodna područja. D o k treće područje iz Priručnika bjelodano odgovara trećem području iz Razgovora i usko je povezano s logikom, oko preostala dva područja posto je dvojbe. N o čini se da prvo područje iz Priručnika obuhvaća prva dva područja iz Razgovora i odnosi se na etiku, dok se dru go područje iz Priručnika u konačnici odnosi na fiziku koja za stoike sadrži krajnje dokaze etičkih načela. A k o je to točno, možemo zaključiti da se Priručnik uglavnom bavi prvim od triju područja spomenutih u §52, tj. područjem primjene načela. 26
(B) Ispravna upotreba utisaka Iako Epiktet na nekoliko mjesta u Razgovorima uspostavlja hi jerarhiju među trima područjima, on smatra da na njima treba raditi istodobno. Vježbanje želje i zazora, poriva i odvraćaja te pristanka ima zajednički nazivnik koji u Epikteta glasi "ispravna upotreba utisaka". Kao što smo naznačili, ljudi su stalno "bom bardirani" različitim utiscima. N a mnoge od njih pristanak se daje automatski, pa ljudi bez razmišljanja vjeruju da su ko jekakve stvari dobre ili loše, prikladne ili neprikladne, istinite i l i neistinite. Zavedeni tako svojim utiscima, ljudi imaju pogrešna vjerovanja i prosudbe, zbog čega u sva tri područja djeluju pogrešno, a to pak dovodi do uznemirenosti, pokvarenosti i obmanutosti. Jednom riječju, ljudi se utiscima koriste na neispra van način i to ih čini nesretnima. Ispravna upotreba utisaka najprije podrazumijeva odgađanje pristanka da bi se taj utisak ispitalo. Evocirajući Sokrata koji u Platonovom Teetetu i Sofistu tvrdi da je razmišljanje dijalog duše same sa sobom, Epiktet kaže da s utiskom treba povesti dijalog: "Da ne b i bio zaveden jačinom utiska, reci mu: 'Sačekaj me malo, utisku . Daj da vidim kakav si i ο čemu si. Daj da te ispi1
2 6
27
tam."' Utisak se može ispitati na različite načine. N a više mjes ta, primjerice u Priručniku §34, Epiktet govori ο tome da utisak valja odvagnuti s drugim utiscima, npr. s utiscima štetnih posljedica koje bi mogle uslijediti ako se tom utisku dade pris tanak, s utiscima korisnih posljedica koje b i mogle uslijediti ako se t o m utisku uskrati pristanak, s utiscima drugih predmeta i al ternativnih radnji itd. Ta sposobnost odvagivanja utisaka konsti tutivna je za Epiktetovo shvaćanje racionalnosti. "A za koju svrhu nam je uopće racionalnost dana od prirode? Za ispravnu upotrebu utisaka." U Priručniku §1 Epiktet kaže da utisak treba prosuđivati mjerilima stoičkog nauka, pri čemu najprije treba utvrditi je l i predmet predstavljen utiskom do nas i l i nije. N a k o n što se to utvrdilo, vjerojatno slijedi da treba utvrditi je l i on prirodan i l i protuprirodan, pa ako je do nas i prirodan, onda je dobar i treba ga željeti; ako je do nas i protuprirodan, onda je loš i treba od njega zazirati; ako nije do nas i prirodan je, onda ima racionalno opravdanje i treba imati poriv za njim; ako nije do nas i pro tuprirodan je, onda nema racionalno opravdanje i treba ga izbje gavati. Odatle vidimo da se izvježbanost u prva dva područja svodi na ispravnu upotrebu utisaka. Možemo pretpostaviti da postoje slični načini utvrđivanja je l i utisak istinit ili neistinit (sjetimo se "spoznajnosnih utisaka"), tako da će isto vrijediti i za treće po dručje. Prema tome, kad Epiktet nalaže ispravnu upotrebu uti saka, on zapravo nalaže neprekidno propitivanje naših vje rovanja i prosudbi ο stvarima. Za Epikteta je to kardinalno živ otno načelo zbog toga što naša vjerovanja i prosudbe određuju naše djelovanje, a ο našem djelovanju ovisi naša sreća. "Kao što je Sokrat govorio da se ne smije voditi neispitani život," veli Epiktet, "isto tako se ne smije pripustiti neispitani utisak." 28
29
Epiktet, Epiktet, Epiktet,
V i d i bilješku 87 uz §52.
30
Razgovori II.16.24—25; usp. III.12.15. Razgovori I.20.5. Razgovori III.12.15; usp. Platon, Sokratova obrana 3835.
3i
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
(C) Volja Riječ koju u neprilici prevodimo kao "volja" jest proairesis. T u riječ u etiku je uveo Aristotel. Za njega je proairesis, pojednos tavljeno rečeno, sposobnost odlučivanja ο tome što činiti u po jedinim situacijama nakon temeljitog promišljanja ο konačnom cilju i koracima koje treba poduzeti da bi se taj cilj ostvario. Proairesis je, smatra Aristotel, pouzdaniji pokazatelj čovjekovog karaktera nego njegova djela. N a jednom mjestu Aristotel kaže da je proairesis "um koji želi ili želja koja razmišlja, i takav prin cip jest čovjek". Iako ne posjedujemo neovisne potvrde da je Epiktet čitao Aristotela, njegovo poimanje proairesisa slično je Aris totelovom. I Aristotel i Epiktet ograničavaju proairesis na ono što je do nas. Za obojicu proairesis uključuje racionalnost. Obo jica usko povezuju proairesis s čovjekovim karakterom. Štoviše, obojica poistovjećuju osobu s proairesisom. N o vidjet ćemo da je to poistovjećenje u Epikteta dalekosežnije nego u Aristotela. Za stoike svaki čovjek posjeduje dio božanstva u sebi, a taj dio je njegova racionalna duša, odnosno ono što su stoici nazi vali "upravljački dio" (to hegemonikon). Racionalna duša je sub jekt iskustva jer su utisci preinake u njoj. O s i m toga, ona prosuđuje istinitost i vrijednost utisaka te u skladu s time i m daje i l i uskraćuje pristanak. Zbog toga što svatko od nas ima ra zličito iskustvo, jer primamo različite utiske, i što različito pro suđujemo, jer različito dajemo i l i uskraćujemo pristanak, racionalna duša svakoga od nas je različita. Zapravo, svatko od nas je ponajprije svoja racionalna duša, sa svojom individualnom poviješću i svojim dispozicijama. Kada bilo tko od nas kaže "Ja", on misli ponajprije na svoju racionalnu dušu. Međutim, Epiktet ne poistovjećuje čovjeka s njegovom racionalnom dušom, nego s onim vidom racionalne duše koji se tiče praktične primjene racionalnosti i koji je izravno odgovoran za čovjekovu sreću i l i nesreću u životu. Taj vid Epiktet naziva proairesis: " T i nisi meso i dlake, nego proairesis. A k o ti je
proairesis dobar, tad jesi dobar." Proairesis je onaj v i d racionalne duše koji upotrebljava utiske, koji sukladno toj upotrebi ima želje i zazore te porive i odvraćaje, koji pokreće čovjeka na djelovanje. A k o ispravno upotrebljava utiske, proairesis će že ljeti ono što je odista dobro i zazirati od onoga što je odista loše, i imat će porive i odvraćaje koji imaju racionalno opravdanje. Zbog takvog proairesisa čovjek će biti neuznemiren, slobodan od emocija, izvršavat će prikladne radnje i to na pravi način. A k o je pak zaveden utiscima, proairesis će imati pogrešne želje i zazore, te imati neopravdane porive i odvraćaje. Zbog takvog proairesisa čovjek će biti uznemiren, rastrgan emocijama, sklon izvršavanju neprikladnih radnji. "Bit dobra," kaže Epiktet, "nekakvo je stanje proairesisa, bit zla isto tako. A što su onda iz vanjske stvari? One su materijali za proairesis koji će u postu panju s njima stvoriti vlastito dobro i l i zlo. Kako će stvoriti dobro? Tako što se neće diviti materijalima. Jer kada su vjerovanja ο materijalima ispravna, proairesis je dobar, a kada su iskrivljena i izopačena, proairesis je loš." Čovjek je u dobrom položaju utoliko što je proairesis u pot punosti do njega, a dobar proairesis je izvor svih čovjekovih do bara i temeljni uzrok njegove sreće, dok je loš proairesis izvor svega lošeg u čovjeku i temeljni uzrok njegove nesreće. Hoće l i ga on ispravnom upotrebom utisaka učiniti dobrim i l i će ga zaveden utiscima učiniti lošim — prodati ga, kako Epiktet zna kazati — to ovisi ο čovjeku. Prema tome, svaki čovjek je odgo voran za svoj proairesis. Štoviše, on je prije svega ostaloga odgovoran za svoj proairesis, jer proairesis određuje sveukupno čovjekovo djelovanje. Sada kad nam je jasnije što znači riječ "proairesis' u Epikteta, valja reći nešto ο prijevodu te riječi. Ona se obično na hrvatski prevodi kao "izbor" i l i "odluka", no to je odviše ograničeno. Možda bi se proairesis opisno moglo prevesti kao "moralni karakter", no tome b i se moglo prigovoriti da proairesis može
30
3 0
Aristotel,
Nikomahova etika VI.2
32
b
ii39 4~5.
31
32
31
Epiktet,
32
Epiktet,
Razgovon III.1.40. Razgovon I.29.1-3.
33
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
biti i loš, dakle nemoralan. Vjerojatno nema posve zadovoljava jućeg prijevoda te riječi. U prijevodu Pnručnika rabimo riječ "volja"/i to ponajprije iz povijesnih razloga. Naime, Epiktetov pojam proairesisa snažno je utjecao na Augustinovu klasičnu formulaciju pojma volje [voluntas). Kao i proairesis, volja je neš to što prethodi djelovanju i što može biti dobro i loše. Dobra volja je i za Epikteta i za Augustina najveće dobro, izvor svih čovjekovih vrlina. Najzad, kao i proairesis, dobru volju "treba samo htjeti da b i se imala". Ovdje možemo spomenuti da jedan aspekt Augustinovog slo jevitog problema slobodne volje ima svoj parnjak u stoicizmu. Vrlo pojednostavljeno kazano, ako Boga krasi providnost, on unaprijed znade kako će čovjek oblikovati svoju volju. To znači da je nužno da čovjek oblikuje svoju volju na onaj način na koji je Bog unaprijed znao da će je čovjek oblikovati, odakle slijedi da je čovjekova volja oblikovana po nužnosti, a ne slobodno. Augustin odgovara da konkluzija ne slijedi. To što Bog unapri jed znade kako će čovjek oblikovati svoju volju ne znači da pos toji ikakva prisila nad čovjekovim oblikovanjem vlastite volje. Naprotiv, ono što Bog unaprijed znade jest kako će čovjek isko ristiti svoju slobodu u oblikovanju vlastite volje. Nešto slično nalazimo i u stoicizmu. Budući da je u svemiru sve unaprijed određeno, unaprijed je određeno i to kakav će biti čovjekov proairesis, pa slijedi da proairesis nije odista do njega. A l i to ne slijedi, tvrde stoici. Unaprijed je određeno da će čovjekov proairesis biti takav i takav upravo zbog toga što će ga čovjek slobodno odlučiti izgraditi na taj način. Stoici b i rekli da je "sudosuđeno" da čovjekov proairesis bude takav i takav, naime sudosuđeno je čovjekovom slobodnom odlukom da ga učini takvim.
bode. N o Epiktet ne govori ο slobodi u t o m smislu. Njegov je pojam slobode takav da može bez ustručavanja reći da je on kao rob slobodan, dok je njegov gospodar rob. Ο kakvom se to pojmu slobode radi? "Slobodan je onaj čovjek koji nije sprečavan," piše Epiktet, "onaj kojemu su dostupne stvari koje hoće. Onaj pak kojega se može spriječiti, prisiliti, sputati, i l i ga uvaliti u nešto protiv nje gove volje, taj je rob." Budući da vanjske stvari nisu do nas, u vezi s njima m i možemo biti spriječeni, prisiljeni i sputani. Sto ga ako vanjske stvari smatramo dobrima i želimo ih, m i smo robovi. N a primjer, ako želimo zdravlje i l i bogatstvo, bit ćemo zapriječeni kad se razbolimo i l i kad nas netko okrade. U toj spriječenosti da ostvarimo i l i posjedujemo ono što želimo m i nismo slobodni. Jedini način da čovjek bude slobodan jest da želi isključivo one stvari koje su do njega, jer za njihovo ostvarenje nema za preka. Točnije kazano, jedina zapreka ostvarenju tih stvari je čovjek sam. A k o čovjek ne odluči svoj proairesis učiniti dobrim, ako ne odluči učiniti svoje želje i porive ispravnima i racionalni ma, dakako da neće željeti stvari koje su do njega i da će stoga biti spriječen u njihovom ostvarenju. N o ako odluči svoj proairesis učiniti dobrim i usavršiti svoje želje i porive, nema nikakvih zapreka da on to ostvari. I u t o m odsustvu svih zapre ka ostvarenju spomenutih stvari čovjek je slobodan. Prema tome, sloboda leži u čovjekovom proairesisu, u usklađivanju njegovih želja i poriva s kozmičkom prirodom. "Put koji vodi u slobodu, jedino dokinuće ropstva, jest moći cijelom dušom reći: 'Vodi me, Zeuse, i ti i Sudba, gdje god da ste m i odredili mjesto!'"
33
(D) Sloboda Epiktet naglašava važnost slobode za čovjekovu sreću. Moglo b i se pomisliti da je to razumljivo s obzirom na činjenicu da je Epiktet bio rob, pa je bio posebno osjetljiv na vrijednost slo-
34
35
Isaiah Berlin u svom poznatom ogledu ο dva pojma slobode ovakvo individualističko i apolitičko shvaćanje naziva "stra teškim povlačenjem u unutrašnju kulu" koje je karakteristično
34
Epiktet,
Razgovon
IV.1.128; usp. 1.12.8-16.
Epiktet, Razgovon IV.1.131. O v o je Epiktetov omiljeni citat iz Kleantove himne Zeusu koji nalazimo i na koncu Priručnika. 3 5
3 3
Augustin, Ο
slobodi volje 1.12.26.
34
35
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
Pavel Gregorić 36
za svijet u kojemu je život težak i neizvjestan. I odista, da bis mo razumjeli uspjeh stoicizma u antici, moramo se prisjetiti da u to vrijeme nije bilo sustava zdravstvene zaštite, da je stopa mortaliteta bila vrlo visoka, da su društvene i političke prilike bile nepredvidljive. Ljudi su se mnogo češće suočavali s neimaštinom, glađu, bolestima, progonstvima, sakaćenjima i smrću nego što je to danas slučaj. U takvim okolnostima ljudi su pronalazili utjehu i ohrabrenje u filozofiji koja naučava da je čovjek djelić bogom prožetog svemira u kojemu se sve odvija na unaprijed utvrđeni i najbolji mogući način. To je ljudima davalo snage da prihvate sve što ih u životu snalazi bez k o m promitiranja osobnog i profesionalnog integriteta, i to s utješnim osjećajem da uloženi napor i samokontrola nisu uzaludni jer predstavljaju trijumf racionalnosti kojim čovjek doprinosi racionalnosti svijeta. T u grčku ideju savezništva s bogom ima nentnim u prirodi i čovjeku, iz koje je antički duh pola tisuć ljeća crpio moralnu snagu i utjehu, povijesno je prevladala židovsko-kršćanska ideja ο transcendentnom bogu i vječnom životu na onome svijetu. 8. Izdanja Epiktetovih djela i odabrana literatura Standardno izdanje grčkog teksta sačuvanih Epiktetovih djela je H . Schenkl, Epicteti Dissertationes ab Arriano digestae, Teubner, Leipzig, 1894, i 9 i 6 . N a Schenklovom izdanju temelji se pristu pačnije izdanje Epiktetovih djela s engleskim prijevodom: W . A . Oldfather, Epictetus: The Discourses as reported by Arnan, the Manual, and Fragments, 2 sv., Loeb Classical Librarv, C a m bridge Massachusetts, 1925-1928. Također, vrlo dobar i šire dos tupan prijevod cjelokupnih Epiktetovih djela na neki od svjetskih jezika jest onaj engleski koji je priredio C . G i l l , Epicte tus: The Discourses, The Handbook, Fragments, Everyman, Lon don, 1995. Schenklovo izdanje Pnručnika temelji se na onom Schweighauserovom iz 1798., iako dodaje novi kritički aparat. 2
3 6
V i d i I. Berlin, "Dva poimanja slobode" u Petrović, Feral Tribune, Split, 2000.
36
Četiri eseja 0 slobodi,
N a k o n Schweighauserovog, jedino pravo kritičko izdanje jest G . Boter, The Encheiridion oj Epictetus and its three Chnstian Adaptations, Brill, Leiden, 1999. To je bez sumnje najbolje iz danje grčkog izvornika Epiktetovog Pnručnika, s minucioznim opisom rukopisne građe i transmisije te vrlo detaljnim kritičkim aparatom. U istom svesku nalaze se kritički tekstovi triju kršćanskih adaptacija Pnručnika, od kojih jedna nikada prije nije bila objavljena. O d prijevoda na suvremene jezike ponajbolji i najpristupačniji su: (engleski) Ν . P. White, Epictetus: The Handbook, Hackett, Indianapolis and Cambridge, 1983; (njemački s grčkim tekstom) K. Steinmann, Epiktet: Handbiichlein der Moral, Reclam, Stuttgart, 1992; (francuski s grčkim tekstom) P. Hadot, Arrien: Manuel d'Epictete, Livre de Poche, Pariš, 2000. Knjižica Flavije Anjan: Pnručnik Epiktetov, Kultura, Beograd, 1958. donosi zastarjeli prijevod Miloša N . Durića na srpski jezik i uvod koji je mjestimice informativan a predstavlja sažetak poglavlja ο stoicizmu iz Durićeve knjige Istonja helenske etike, Zavod za udžbenike, Beograd, 1961. Postoji i knjiga Epiktet: Knjižica 0 moralu; Razgovon, C I D - N O V A , Zagreb, 2002, ali ona je nestručno priređena i zapravo ne donosi prijevod Epikteta s grčkoga jezika. Nekoliko glavnih antičkih izvora za poznavanje stoičke etike prevedeno je na srpski jezik. VII. knjiga Života i mišljenja is taknutih filozofa Diogena Laertija predstavlja važan izvor, no prijevod A . Vilhara (Beograd, i 9 9 i ) nije osobito pouzdan. T u su i prijevodi dvaju Ciceronovih spisa, Ο krajnostima dobra i zla (preveo P. Pejčinović, Sarajevo, 1975) i Ο dužnostima (pre veo V . Tomović, Beograd, 1955; N o v i Sad, "1987), te Senekinih Pisama pnjateIju (preveo A . Vilhar, N o v i Sad, 1978). Iz stručne literature na hrvatskom jeziku najpotpuniji uvid u stoičku filozofiju s iscrpnom i preglednom bibliografijom či tatelj može dobiti iz niza od sedam stručnih članaka posvećenih stoicizmu u zbirci Helenistička filozofija: Epikurovci, stoici, skep tici koju su priredili P. Gregorić, F. Grgić i M . Hudoletnjak 37
4
preveo N . 37
V i d i moj prikaz tog izdanja u
Gordogan 4-5 (2005),
37
str. 227-229.
Pavel Gregorić
Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
Grgić, KruZak, Zagreb, 2005. T u valja izdvojiti temeljiti i opsežni članak B. Inwooda i P. Doninija "Stoička etika", preve den iz zbirke The Cambridge History of Hellenistic Philosophy, koji su priredili K . Algra i suradnici, Cambridge, 1999. Ta obim na zbirka članaka vodećih svjetskih stručnjaka predstavlja izvrstan uvod u pojedine škole, discipline i probleme karakteris tične za helenističku filozofiju. O d monografija posvećenih cjelokupnoj stoičkoj filozofiji još uvijek je korisna studija M . Pohlenza Die Stoa: Geschichte einer geistigen Bewegung, 2 sv., Gottingen, 1948-1955, i 9 8 6 . Manjega su obima, i možda prikladnije kao uvodno štivo, knjige J. M . Rist, Stoic Philosophy, Cambridge, 1969, F. H . Sandbach, The Stoics, London, 1975 i Τ Brennan, The Stoic Life: Emotions, Duties, and Pate, Oxford, 2005. Također, tu je zbirka članaka raznih autora koji pružaju uvod u glavne aspekte stoičke filo zofije, The Cambndge Companion to the Stoics, koju je priredio B. Inwood, Cambridge, 2003. O d temeljnih radova posvećenih ranoj stoičkoj etici treba spomenuti sada već klasično djelo B. Inwooda, Ethics and Hu man Action in Early Stoicism, Oxford, 1985. Među brojnim člancima ο stoičkoj etici izdvajamo G . Striker, "Following N a ture: A Study in Stoic Ethics", Oxford Studies in Ancient Philosophy 9 (1991), str. 1—73, M . Frede, "On the Stoic Conception of the Good", Topics in Stoic Philosophy, ed. K . Ierodiakonou, O x ford, 1999, str. 74-94, te A . A . Long, "Stoic Eudaimonism" u au torovoj zbirci Stoic Studies, Cambridge, 1996, str. 179—201. N a hrvatskom jeziku pažnju zaslužuje rad M . Hudoletnjak Grgić "Stoički fizikalizam i etički idealizam" u Godišnjaku za filozofiju 2003, str. 129—147. Epiktetom se koncem 19. stoljeća sustavno bavio A . Bonhoffer, čije su studije još uvijek korisne, napose Epictet und die Stoa, Stuttgart, 1890. i Die Ethik des Stoikers Epictet, Stuttgart, 1894. Među recentnom literaturom izdvaja se odličan uvod u Epiktetovu misao iz pera A . A . Longa, Epictetus: A Stoic and Socratic Guide to Life, Oxford, 2002, u kojoj se može pronaći i is crpna bibliografija ο djelima posvećenima Epiktetu. O d
recentnijih članaka posvećenih Epiktetovom etičkom nauku možemo izdvojiti J. Hershbell, "The Stoicism of Epictetus", Aufstieg und Niedergang der romischen Welt II.36.3 (1986), str. 2148—2163, R. Dobbin, "Prohairesis in Epictetus", Ancient Philosophy 11 (1991), str. 111-135, te R. Kamtekar, "ΑΙΔΩΣ in Epicte tus", Classical Philology 93 (1998), 136-160. O n i koje zanima misao Marka Aurelija i utjecaj koji je na nju izvršio Epiktet svakako trebaju pročitati knjigu P. Hadota La Citadelle interieure: Introduction aux Pensees de Mare Aurele, Pariš, 1992, i997, koja je već prevedena na engleski, njemački i talijanski jezik. Za utjecaj Epikteta na ranokršćansku misao tre ba pogledati Bonhofferovu knjigu Epictet und das Neue Testa ment, Giessen, 1911, te članak A . Jagu, "La Morale d'Epictete et le christianisme" u Aufstieg und Niedergang der romischen Welt II.36.3 (1989), str. 2164-2199. Iz više popularne literature, pronicljiv i vrlo duhovit prikaz stoičkog filozofa može se naći u Lukijanovim Svjetonazorima na dražbi (priredio Ρ Gregorić, KruZak, Zagreb, 2002). Siri interes za Epikteta u Sjedinjenim Američkim Državama u posljednjih desetak godina pobudile su dvije knjige. Prva je roman T. Wolfa, A Man in Puli iz 1998. godine. Roman govori ο nepravedno osu đenom mladiću iz Californije koji se u zatvoru slučajno susreće s Epiktetovim tekstom i odlučuje primijeniti njegov nauk u svom životu. Druga knjiga je biografsko djelo vice-admirala J. B. Stockdalea Courage Under Pire: Testing Epictetus 's Doctrines in a Laboratory of Human Behaviour iz 1994. godine. U tom djelu Stockdale opisuje kako m u je Epiktet, napose Priručnik koji je djelomice znao napamet, pomogao da kao zarobljeni pilot američke mornarice preživi sedam i pol godina zatočeništva u zloglasnom zatvoru u Sjevernom Vijetnamu gdje je iz dana u dan bio okrutno mučen. U vezi s time možemo spomenuti da je stoicizam oduvijek bio posebno primjenjiv u vojsci, ο čemu govori recentna studija N . Sherman Stoic Warriors: The Ancient Philosophy behind the Military Mind, Oxford, 2005.
38
39
6
2
Epiktetov Priručnik
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ 1.
Των
ήμΐν.
όντων
εφ* ήμΐν
ivi λόγω
τά
μεν
μεν
ύπόληφις,
ο σα ημέτερα
κτήσις,
8όζαι,
εστίν
εφ* ήμΐν,
ορμή,
εργα'
άρχαΐ
Epiktetov Priručnik
ουκ
και
ivi
τά
ορεζις,
ουκ
εφ*
εκκλισις
εφ* ήμΐν λόγω
Si
και
Si τό σώμα,
δσα
ούχ
ή
ημέτερα
prosudba, poriv, želja, zazor i j e d n o m riječju sve ono što je naše djelo.
1
N i s u do nas naše tijelo, naš imetak, ugled,
položaj i j e d n o m riječju sve ono što nije naše djelo.
εργα. και
τά
μεν
εφ* ήμΐν
άπαραπό8ιστα, άλλότρυα. οιηθής
εστι
φύσει
ελεύθερα,
τά Si ουκ εφ* ήμΐν ασθενή,
μεμνησο και τά
οΰν οτι,
αλλότρια
Ιάν τά φύσει Γδια,
μεμφη
και
θεούς
και
σον
οιηθής
σον
είναι,
τό
ού8είς
σε
αναγκάσει
μόνον
εστίν,
άλλότριον,
σε κωλύσει, πράξεις γάρ
ου μεμφη
ού8ε εν, ού8είς
βλαβερόν
τι
τηλικούτων
θελης
αυτών
τούτων γε
και
ευθύς
οτι "φαντασία
άρχειν
ελεύθερα πενθήσεις,
εάν
Si
άλλότριον,
ούχ
το
ώσπερ
ού8εποτε,
εχθρόν
ού8είς
τινί,
άκων
έξεις,
ού8ε
αλλά προς
και
μεν
τό παρόν,
πλουτεΐν,
άποτεύξτ]
τά
μετρίως άφιεναι
εάν 8ε
και
μεν
ουδ'
τυχόν προτέρων
a one
koje
nisu
do
nas
su
slabe,
ropske,
stvari budeš smatrao s l o b o d n i m a i one tude vlastitima, bit ćeš sprečavan, jadikovat ćeš, bit ćeš u z n e m i r e n , predbacivat ćeš i l j u d i m a i bogovima. A k o pak samo ono što je t v o je budeš smatrao svojim, a ono tude budeš smatrao — kao što i jest - tuđim, n i t k o te nikada neće prisiljavati, n i t k o te neće sprečavati, n i k o m e nećeš predbacivati, nikoga p r o z i vati, n i t i j e d n u j e d i n u stvar nećeš činiti p r o t i v svoje volje,
8ι ών μόνων
no nećeš trpjeti. S t r e m e ć i dakle za tako važnim stvarima, z a p a m t i da i h se ne smiješ latiti ako si tek umjereno potaknut, nego neke 2
moraš p o t p u n o ostaviti, a druge za sada odgoditi. A ako b i h t i o i te prevažne stvari i položaj i bogatstvo, m o ž d a nećeš
ελευθερία
uspjeti ostvariti n i t i ove potonje jer stremiš i za p r e t h o d n i ma, a te prethodne posve sigurno nećeš ostvariti — jedine
φαντασία
εΐ, και
nesputane,
sprečive i tude. Z a p a m t i stoga da ako po p r i r o d i r o b o v s k e
εφίεσθαί'
περιγίνεται. πάση
Stvari koje su do nas po p r i r o d i su slobodne, nesprečive,
n i t k o t i neće škoditi, nećeš i m a t i neprijatelja, jer ništa štet οτι ου 8εΐ
8ιά τό και τών
μήν εκείνων
οΰν
8ε
μεμνησο
αυτών,
τεύξτ]
ευδαιμονία
δούλα
ουκ εγκαλέσεις
τά 8ε ύπερτίθεσθαι
ταύτα
κωλυτά,
ανθρώπους-
σε βλάφει,
άπτεσθαι
παντελώς,
δούλα,
πείση.
οΰν εφιεμενος
κεκινημενον
πάντως
ού8ενα,
ακώλυτα,
εμπο8ισθήση,
ταραχθήση,
και
ι. N e k e stvari su do nas, a neke nisu do nas. D o nas su
τραχεία
ού πάντως
μελέτα
τό φαινόμενον"'
επιλεγειν έπειτα
stvari p u t e m k o j i h dolazi sloboda i sreća. Stoga se nauči s v a k o m g r u b o m u t i s k u kazati: "Samo si 3
utisak i u o p ć e ne ono što se pojavljuje." P o t o m ga ispitaj i
42
43
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν €^€ταζ€ €χ€ΐς, ήμΐν
αυτήν πρώτω
βστιν
και
8οκίμαζζ
Se τούτω
ή πζρί
2. Μέμνησο όρέγη,
βκ€ΐνω
τα
ουκ
Οτι όρβξβως
6 Se iv
οΰν μόνα
έκκλίνης
€κκλίν€ΐς
των
τ€
μ€ν
ουδέν
και
6 μβν
€κκλίσ€ΐ
iv
π€ριπ€σή'
νοσον
δ' αν
€κκλίνης
8υστυχήσ€ΐς.
άρον
ούν τήν
€(/>'ήμΐν και
όρέγη
τβ ίφ* ήμΐν
σοι
πάρεστι.
ουκ
όσων
Ιπι
όρέγζσθαι
μόνω
Se
ή
€κκλισιν
του
βφ* ήμΐν
τω
άποτυγχάνων αν
Ιττι σοι,
€πι τα παρά
Se παντζλώς των
των
μβτάθβς
irepirreaeiv
8υστυχής.
των
καλόν
ών
θάνατον
ή
άπό
όρμάν
πάντων
φύσιν
των €' άveλe^
άτυχβΐν αν,
και
μβν
oiSevi
παρόντος
τίνος,
ουκ
€πιτυχ€ΐν
μη
ope^ei
πβριπίπτων
τα £'
σβ.
το
το
οΐς
των
προς
€παγγβλία
φύσιν
τήν ορβξιν
γάρ
οιότι
π€ρι
nepi τι
τα παρά
ουκ
ήμΐν.
καν
Se Ιπαγγζλία
ο €κκλίν€ταΐ'
πβνίαν,
το
τούτοις
πότβρον
ic/S ήμΐν
βστω
βκκλίσβως
ατυχής,
κανόσι
και μάλιστα,
i φ* ή μ ιν ή, πρόχζιρον
ου
τοις
Epiktetov
αν
ανάγκη,
oiSev
ού84πω
άφορμάν
χρω,
Pnručnik
prosudi pomoću tih mjerila koje posjeduješ, ponajprije i ponajviše time odnosi li se on na stvari koje su do nas, ili na one koje nisu do nas, pa ako se radi ο nekoj od onih koje nisu do nas, neka ti pri ruci bude da se to tebe ne tiče. 2. Zapamti da želja obećava da ćeš steći ono što želiš, a zazor da te neće zapasti ono od čega zazireš. Onaj koji ne uspije u želji nema sreće, a onaj koga zapadne ono od čega zazire je zle sreće. Stoga ako zazireš samo od protuprirod nih medu stvarima koje su do tebe, neće te zapasti ništa od čega zazireš. Ako pak zazireš od bolesti, smrti ili siro maštva, bit ćeš zle sreće. Stoga odagnaj zazor od svih onih stvari koje nisu do nas i preusmjeri ga na protuprirodne među stvarima koje su do nas. Zelju pak za sada potpuno dokini, jer ako želiš nešto od onoga što nije do nas, nužno nećeš imati sreće; a ako želiš nešto od onoga što jest do nas i što bi bilo valjano željeti, to ti još nije dostupno. Služi se jedino porivom i odvraćajem, ali lagano, s ogradom i blagošću. 4
5
κούφως
μίντοι
και
μζ$
ύπβζαιρβσβως
και
άν€ΐμβνως.
6
έκαστου χόντων άπό
ή
των
"χύτραν
των
μέμνησο
σμικροτάτων στ<=ργω"'
κατζαγβίσης
σαυτοΰ
καταφιλβΐς'
αποθανόντος
4· Ό τ α ν
πρόβαλλβ
καταφιλής
άπτβσθαί
όποιον
Ιστι
σβαυτω
άπ ο ρ ραίνοντας,
τίνος το τά
αυτής
βστιν,
βργου
βργον. γινόμενα
τους €νσ€ΐομ€νους,
στέργης, ου
ή γυναίκα, ου
44
παρε
όποιον
αν χύτραν γάρ
γάρ
ή χρβίαν
Ιπιλβγειν
άρξάμενος.
αν παι8ίον
σβαυτόν
φυχαγωγούντων
στβργομβνων
ότι
ταραχθήση.
ότι
άνθρωπον
ταραχθήση. μβλλης, iav
ύπομίμνησκβ
λουσόμβνος iv
τους
7
8
3. Kod svake stvari koja zaokuplja dušu, pruža korist ili je voljena, sjeti se kazati kakva je, počevši od onih najsitni jih. Ako voliš neki ćup, sjeti se kazati: "Volim ćup") jer kad ga razbiješ nećeš biti uznemiren. Ako ljubiš svoje dijete ili ženu, sjeti se kazati da ljubiš ljudsko biće, jer kad umre nećeš biti uznemiren. 9
άπίης,
βαλανβίω,
τους
λοι8οροΰντας,
τους
4. Kad se namjeravaš latiti nekog posla, podsjeti se kakav je to posao. Ako se ideš okupati, predoči si ono što se događa u kupalištu: ljude koji prskaju okolo, koji se naguravaju, koji psuju, koji kradu. I sigurnije ćeš se latiti
45
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ κλέπτοντας.
και οϋτως
επιλεγης
ευθύς
προαίρεσιν
κατά
εφ* εκάστου γενηται
φύσιν
έργου,
μόνον,
φύσιν
δταν
τών
ού τηρήσω
ανθρώπους
διότι
εμποδιζώμεθα
εαυτών
δόγματα.
κακώς'
posla. N a i m e , na taj način, ako naiđeš na n e k u p r e p r e k u
λούσασθαι
k o d kupanja, bit će t i p r i ruci ovo: ' A l i nisam htio samo to,
προαίρεσιν εάν
τούτο
nego i sačuvati svoju volju u p r i r o d n o m stanju. A neću je
κατά
sačuvati ako se b u d e m srdio zbog onoga što se događa."
αγανακτώ
λεγης
νήτης
nešto strašno - to je ono strašno. Stoga kada smo spriječeni nego nas same, to jest naša vlastita vjerovanja.
ή
λυπώμεθα, τουτεστι
τά
εγκαλεΐν
εφ* οΐς
αυτός
εαυτώ'
πεπ
εαυτώ.
άλλοτρίω
5b. Djelo je neodgojenoga p r o z i v a t i druge za ono
što
sam radi krivo, p r o z i v a t i samoga sebe djelo je onoga k o j i
τότε
6.
13
12
N i u č e m u se ne diči t u đ o m vrsnošću. K a d b i konj
ει ό
d o b r o m koje pripada konju. Sto je onda tvoje? U p o t r e b a
καλόν
εχω*,
utisaka. Stoga, k a d se u u p o t r e b i utisaka nalaziš u p r i r o d
τί ούν εστι
σον;
χρήσις
n o m stanju, tada se diči, jer tada ćeš se dičiti n e k i m svojim
φαντασιών
κατά
φύσιν
γάρ
είμι*,
οίστόν
"ΐππον
επι
αν
t i dičeći se kažeš "Imam lijepoga konja", znaj da se dičiš
ην
δτι
επαίρη.
djelo je v e ć odgojenoga.
dičeći se rekao "Lijep sam", to b i bilo podnošljivo. A l i kada
προτερήματι.
οτι "καλός
εν χρήσει
σώ τινι
dobrom.
άγαθώ 7. K a d u putovanju m o r e m b r o d pristane, a t i b i se htio
εν
πλω
του οδού
και βολβάριον, και
καλεση,
δεδεμενος
nego vjerovanje da je smrt
εστίν,
μήτε
επάρθητί'
ύδρεύσασθαι,
τό πλοΐον
i
δόγμα
παιδβυβσβαι τό
άγαθώ
ώσθ* δταν
Καθάπερ
άναλεξη
(inače b i se
ούδεν
επαρθήση. εξέλθοις
S o k r a t u učinila strašnom),
11
αλλά τό
επαιρόμενος
ϊσθι δτι επι ίππου
η.
smrt nije ništa strašno
τό δεινόν
εκείνο
άλλ' εαυτούς,
άλλω
ελεγεν
τηνικαύτα
Primjerice,
αν εφαίνετο),
τό άλλοις
επαιρόμενος
φαντασιών,
αλλά
οίον ό θάνατος
ταρασσώμεθα
ήργμενου
τό μήτε
δταν
5a. Ljude ne u z n e m i r u j u stvari, nego vjerovanja ο stvari
se tek počinje odgajati, a ne p r o z i v a t i n i t i drugoga n i t i sebe έργον
επαρθής
οχής,
ωσαύτως
δεινόν, ή
*Επι μηδενι
σύ δε
u p r i r o d n o m stanju." I isto tako k o d svakog
i l i u z n e m i r e n i i l i nas boli, nikada n e m o j m o drugoga k r i v i t i ,
αίτιώμεθα,
5b. *Απαιδεύτου αιδευμένου
10
και
ού τά πράγματα,
δόγματα,
Σωκράτει
θανάτου, άλλον
svoju v o l j u
εμαυτού
"άλλ' ού
δε,
tog posla ako si smjesta kažeš: "Želim se o k u p a t i i sačuvati
ma.
τούς
και
του
οΰν
ίππος
εμαυτού
εάν
Pnručnik
την το
διότι
τηρήσαΐ'
μηδεποτε
6.
αν τι προς εσται
την
πραγμάτων
(επει
πράσσει
και
έργου,
γινόμενα."
τά περί δεινόν
του
τηρήσαι."
γάρ,
πρόχειρον
5a. Ταράσσει
τό περι
θελω
έχουσαν
ούτω
άφη
αλλά και
εχουσαν τά
άσφαλεστερον
"λούσασθαι
εμπόδιον,
ήθελον προς
οτι
Epiktetov
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
μεν
τετάσθαι
συνεχώς ώς
πάντα τά 4
και
δε δει τήν μή εκείνα
πρόβατα' β
καθορμισθεντος
πάρεργον
επιστρεφεσθαι
καν καλεση,
εμβληθής
πλοίου
κοχλίδιον
διάνοιαν
ποτε
ό
άφιεναι, ούτω
ει
και
επι κυβερ
ίνα
μή
εν
τω
iskrcati da potražiš v o d u , usput b i mogao p o k u p i t i k a k v u školjkicu i l i cvijetak, dok
pozornost treba usmjeriti
b r o d i stalno se obazirati neće l i k o r m i l a r
14
na
p o z v a t i na po
lazak, pa ako pozove, sve to treba ostaviti k a k o ne b i bio u k r c a n v e z a n i h u d o v a p o p u t stoke. Isto tako i u životu:
47
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ βίω,
εάν διδώται άντι βολβαρίου
και παι8ίον, τρέχε
ού8εν
επι
τό
στρεφόμενος" πλοίου
Μή
θελε
τά
ζήτει
μή
προαιρέσεως
εκείνα
ής, μη8ε
εστίν
εύρήσεις
γάρ
ώς
θέλεις,
του
αλλά
σκέλους
άλλου
8ε
εστίν
ού,
εμπό8ιον,
τών
τινός
εμπιπτόντων
εμπό8ιον,
σον
8ε
ού. ί ο . Έφ* εκάστου φων
επι
χρήσιν
σεαυτόν
αυτού,
προς
ταύτα
τών προσπιπτόντων ζητείν
τίνα
εάν καλόν
εάν πόνος
καρτερίαν
αν λοώορία,
εθιζόμενόν
σε ού συναρπάσουσιν
αλλ
οτι
γυνή
άπεθανεν\
απεοωκα
τούτο
απεοουη.
μέλει
8ιά τίνος
αλλότριου 12.
Ει
λογισμούς·
αυτού
λιμώ
αλλα
αι
παιοιον τό χωρίον
οτι "απώλεσα απευανεν,
ώς τού πανδοχείου
τον παΐ8α,
άποθανεΐν
άλυπον
μέχρι
ούκούν
σοι
δ' αν 8ι8ώ,
ώς
οι
εμών,
ούχ εζω
παριόντες.
τοιούτους
εσταιΓ
ή και
οε
τούς
και άφοβον
48
τι
άφες πονηρός
αυτό",
απεοουη.
άφηρεθη;
επιμελού,
τών
ούτως
φαντασίαι.
άπήτησε;
"αν αμελήσω
8ύναμιν και
ο αψελομενος.
θέλεις,
τήν
εύρήσεις
άνεζικακίαν.
εϊπης
κακός
εύρήσεις
σε ό 8ούς
προκόφαι
"αν μή κολάσω εστι
. το
άπε8όθη.
προς
προσφερηται,
εύρήσεις
επι μη8ενός
επιστρέ
έχεις
ΐ8ης ή καλήν,
εγκράτειαν
ι ι . Μη8εποτε
μεμνησο
8ύναμιν
Pnručnik
ako ti je umjesto cvijetka ili školjkice dana ženica ili djetešce/ ništa loše u tome. A l i ako kapetan pozove, os tavi sve to i trči na brod ne obazirući se ni na što. A ako si star, ne idi daleko od broda, da ne zakasniš kada budeš pozvan. 5
8. Ne traži da se stvari događaju onako kako želiš, nego ih želi onako kako se događaju, pa će ti sve ići glatko. 16
προαιρέσεως
εφ* εκάστου
αυτό
επι
ποτε
εύροήσεις.
εμπό8ιον,
8ε ού. και τούτο
μη8ε
ελλιπής.
και
χώλανσις
καλεση,
άπαντα
γίνεσθαι
ώς γίνεται,
θελη.
γυναικάριον
απαλλαγής
καλούντος
γινόμενα
σώματος
αυτή
επίλεγε"
άφεις
ποτε
τά
γινόμενα
9· Νόσος εάν
μή
και κοχλι8ίου
iav Si ό κυβερνήτης
εάν Si γέρων
μακράν,
8.
κωλύσει"
πλοΐον
Epiktetov
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
επι-
8ιατροφάς"' κρεΐσσον
γενόμενον
γάρ ή
ζην
9. Bolest je poteškoća za tijelo, ali ne i za volju, ako ona to ne želi. Šepavost je poteškoća za noge, ali ne i za volju. I to si kaži kod svake stvari koja te zadesi: uvidjet ćeš da je to poteškoća za nešto drugo, ali ne i za tebe. 17
18
10. Kod svake stvari koja te zadesi sjeti se okrenuti se u sebe i istražiti kakvu moć imaš za upotrebu te stvari. Ako ugledaš ljepotana ili ljepoticu, pronaći ćeš moć za takve stvari, a to je uzdržanost. Ako te snađe tegoba, pronaći ćeš izdržljivost. Ako te snađu grdnje, pronaći ćeš strpljenje. I kad se tako navikneš, utisci te neće zavesti. 19
11. Nikada ni za što ne kaži "Izgubio sam to", nego "Vra tio sam". Dijete ti je umrlo? Vraćeno je. Žena ti je umrla? Vraćena je. Imanje ti je oduzeto? Dakle, i ono je vraćeno. 'Ali onaj koji mi ga je oduzeo je loš čovjek!" A što se tebe tiče čijim je posredovanjem davatelj to od tebe zatražio natrag? Dokle daje, brini se za to kao da je tude, kao pos jetitelji za gostionicu. 20
12. Ako želiš postići napredak, odbaci ovakva razmiš ljanja: 'Ako budem zanemarivao svoje obaveze, neću imati što jesti", "Ako ne budem kažnjavao svoga slugu, bit će nevaljao". Jer bolje je umrijeti od gladi lišen bola i straha,
49
Epiktetov
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν έν άφθόνοις κακόν
ταρασσόμβνον.
δέ και
άρζαι
τοιγαροΰν
eivai ή σέ κακοδαίμονα.
σμικρών.
έκχ€Ϊται
έπίλβγζ
ότι
άταραζία' Οταν
τό
δέ
έλάδιον,
"τοσούτου
προίκα
πωλβΐται
τον
βστιν
αύτώ
τον
παΐδα
άπό
το
των
οΐνάριον
άπάθβια,
τοσούτου
ένθυμού
μηδέν καλώς
ότι
ποιήσαι
δύναται
μή
ών θέλ^ις'
άλλ'
ΐνα έπ έκβίνω
ή τό σέ μή
ταραχθήναι. 13. Ει άνους
προκόφαι
δόξαι
καν
θέλβις,
και ηλίθιος,
δόξης
ύπόμβινον
μηδέν
τις eivai τισιν,
έ'νβκα
βούλου
άπιστοι
nego živjeti u izobilju uznemiren. A bolje je i da ti sluga bude nevaljao, nego da ti budeš nesretan. Stoga poeni od malih stvari. Prolilo se malo ulja? Ukradeno je malo vina? Kaži si: 'Toliko košta neuzbuđenost, toliko neuznemirenost, a ništa se ne dobiva badava." Kada pozoveš slugu, imaj na umu da on može ne poslušati te, ili poslušavši te ne učiniti ništa od onoga što želiš. A l i nije on tako važan da ο njemu ovisi hoćeš li ti biti pošteđen uznemirenosti. 21
πζριγίνζταιΓ
παΐδα,
ή ύπακούσας
ούτως
κλέπτεται
δέ ουδέν
καλής
ύπακοΰσαι, ούχ
κρβΐσσον
Pnručnik
τών
δοκβΐν
έκτος
έπίστασθαί'
σεαυτώ.
ΐσθι
γάρ
ότι
13. Ako želiš postići napredak, neka te ne smeta ako se zbog izvanjskih stvari činiš nemarnim i bedastim. Nemoj htjeti ostavljati dojam da znadeš. I ako se nekima čini da si netko važan, ne vjeruj u sebe. Naime, znaj da nije lako sačuvati i vlastitu volju u skladu s prirodom i vanjske stvari, već je nužno u brizi oko jednoga zanemariti drugo. 22
ου ράδιον έ'χουσαν
και τήν φυλάζαι
έπιμζλούμβνον
θέλης
φίλους
θέλβις
τά
πάντοτε
σβαυτοΰ
κατά
φύσιν
άλλ' ανάγκη
του
έτερου
άμ^λήσαι.
τέκνα
σου
ζην, ηλίθιος
παΐδα
τήν
κακίαν
θέλης
ο
μή
μή
και
σά eivai. οϋτω μωρός
er
άλλ' άλλο τι.
άποτυγχάνβιν,
γυναίκα
τούτο
σοι καν
θέλεις
γάρ
έάν
δύνασαΐ'
τούτο
ούν
δύνασαι.
14b. Κύριος
έκαστου
εστίν
ο τών υπ εκείνου
ή μή θβλομένων
έ'χων τήν έζουσίαν
άφβλέσθαι.
ούν έλβύθβρος
μήτ€
τήν
€ΐ' τά γάρ μή έπι
άμαρτάν€ΐν,
μή eivai κακίαν,
όρ€γόμ€νος
τι
και
έπι σοι eivai και τά αλλότρια
τον
άσκβι
τήν
και τά έκτος, του έτερου
14a. Έάν τους
προαίρβσιν
όστις φβυγέτω
τών
€ΐς τό πβριποιήσαι
eivai βούλεται,
έπ* άλλοις'
θζλομένων μήτ€
ή
θ€λέτω
ei δέ μή, δουλβυβιν
ανάγκη. 15. Μέμνησο π€ριφβρόμ€νον
ότι ώς έν συμποσίω γέγονέ
τι
κατά
50
σβ δβι σέ; έκτβίνας
άναστρέφζσθαι. τήν
χβίρα
14a. Ako želiš da ti djeca, žena i prijatelji zauvijek žive, bedast si jer želiš da stvari koje nisu do tebe budu do tebe, te da tuđe stvari budu tvoje. Isto tako, ako želiš da ti sluga ne griješi, lud si jer želiš da nevaljalost ne bude nevaljalost, nego nešto drugo. Ako pak hoćeš da ti želje ne budu neuslišane, to možeš ostvariti. Stoga vježbaj ono što možeš ostvariti. 14b. Gospodar svakog čovjeka jest onaj koji ima moć da ispuni ili uskrati one stvari koje ovaj želi odnosno ne želi. Stoga tko hoće biti slobodan, neka niti želi niti izbjegava što je do drugih. U suprotnom je nužno robovati. 23
15. Zapamti da se trebaš ponašati kao na gozbi. Idući od jednoga do drugoga jedan pladanj je došao i
51
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ κοσμίως μή
μετάλαβε,
επίβαλλε
γένηται
κατά
ούτω
προς
άξιος
τών
παρέρχεται;
πόρρω
τήν
προς
ούτω
θεών
ού
τέκνα,
γάρ
άξίως
ή
εκτός,
θείοι
άλλ' ευθύς
αύτώ, μή
\η.
ό διδάσκαλοςπτωχόν
τά
γυναίκα, ποτέ
Tako čini s djecom, sa ženom, s položajima, s bogatstvom,
εση
άλλά
και και
ή
άποδημοΰντος μή
σε
αυτού
"τούτον
ού θλίβει),
ή τοις
θλίβει
ού
άλλά το δόγμα
τό
μή οκνει
ćeš b i t i ne samo sugozbenik bogova, nego i njihov vladar;
24
συμπεριφέρεσθαι πρόσεχε
μέντοι
su
N a i m e , tako su učinili Diogen, H e r a k l i t i njima
slični, pa su s p r a v o m b i l i i nazivali se "božanski".
όντος
οτι
A k o pak ne u z m e š i kada t i se posluži, nego prezreš, tad
ύπερίδης,
πρόσεχε
κακοΐς
λόγου
άλλ'
και συνεπιστενάζαΐ"
25
16. K a d vidiš nekoga da plače u t u z i zbog otputovaloga sina i l i uništene imovine, pazi da te tvoj utisak ne zavede na pomisao da je taj čovjek u izvanjskim o k o l n o s t i m a koje su loše, nego neka t i o d m a h p r i ruci b u d e ovo: "Njega
ne 26
m u č i ono što se dogodilo (jer nekoga drugoga ne m u č i ) , nego njegovo vjerovanje ο tome." Sto se pak riječi tiče, ne oklijevaj
b i t i u z njega, i ako se takvo što dogodi, čak i
jadikovati s njim. A l i pazi da ne jadikuješ i iznutra.
27
στενάξης. δτι
υποκριτής
τό
θέλη,
οίου
άν μακρόν, ΐνα
και
άν
θέλη
μακρού·
τούτον
άν άρχοντα,
άν ίδιώτην.
πρόσωπον
ύποκρίνασθαί
δοθέν
δ' αυτό
ει δράματος
βραχέος' σε
άν χωλόν,
έκλέζασθαι
εαυτού, εν
μέντοι
άν βραχύ,
εστι,
zaobišao? N e zaustavljaj ga. J o š nije stigao? N e turaj svoju želju daleko naprijed, nego pričekaj dok ne dođe do tebe.
ελέγοντο.
πρόχειρον
ύποκρίνασθαί
ύποκρίνη' τούτ
εν πένθει
ώς
do tebe? Ispruži r u k u i pristojno u z m i svoj dio. D r u g i te
άν
και Ηράκλειτος
ΐδης τινά
τύχη,
εσωθεν Μεμνησο
προς
εση,
και
έστω
μέχρι
καν ούτω
και
Διογένης
(άλλον γάρ
περί τούτου."
θεών
τε ήσαν
συναρπάση
τό συμβεβηκός
μέχρις
και
λάβης,
τών
άπολωλεκότα
φαντασία
ούτω
πλούτον
σοι μή
ποιών
16. "Οταν κλαίοντα τέκνου
περίμενε
ή κει;
Pnručnik
i j e d n o m ćeš postati vrijedan gošćenja s b o g o v i m a .
συμπότης
ούτω
οι όμοιοι
οΰπω
συμπότης.
μόνον
συνάρχων.
κάτεχε,
άλλά
προς
άν δε και παρατεθέντων τότε
μή
ορεξιν,
σέ. ούτω αρχάς,
Epiktetov
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
άν
εύφυώς σον
γάρ καλώς-
17. Z a p a m t i da si glumac u predstavi k a k v u pisac želi, u kratkoj ako želi kratku, u dugoj ako želi d u g u .
28
A k o želi
da glumiš prosjaka, p o b r i n i se da i t u ulogu valjano odglumiš. Isto tako i bogalja, vladara, i l i običnog čovjeka.
Na
t e b i je dobro o d g l u m i t i dodijeljenu ulogu, a na d r u g o m e odabrati je.
29
άλλου. 30
ι 8 . Κόραζ
δταν
σε ή φαντασία,
μή
άλλ' ευθύς
Οτι "τούτων
ουδέν
μου
κτησειδίω
ή
τέκνοις εάν
έγω
τω
ή τή θέλω-
αΐσιον
διαίρει
μή
παρά
συναρπαζέτω
σεαυτώ
έμοι βτπσ^μα^νβται, άλλ' ή τω
γυναικί. δτι
κεκράγη,
γάρ
μου
ή
τω
έμοι
δε πάντα
άν τούτων
52
δοζαρίω
μου
αϊσια άποβαίνη,
και
λέγε
σωματίω ή
τοις
σημαίνεται, έπ
18. K a d a gavran zloguko grakne , neka te tvoj utisak ne zavede, nego u sebi o d m a h napravi r a z l i k u i kaži: "Nijedan od
tih
krikova
ne
navješćuje
meni,
nego
slabašnom tijelu, i l i m o m m a l o m i m e t k u , i l i m o m
ili
mom
krhkom
ugledu, i l i djeci, i l i ženi. M e n i pak sve samo dobre stvari naviješta — ako ja to želim. Jer što god o d toga da se obisti-
έμοί
53
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ έστιν
ώφεληθήναι
άπ
ι ga. Ανίκητος καταβαίνης igb. Όρα
μή
ποτ€
ή
άλλως
φαντασίας
συναρπασθείς.
αγαθού
θελήσεις, καταφρόνησις
τών ότι
άλλα το δόγμα σέ
ραον 21.
προ
δέ πάντων
22. Ει ώς
της
ή
ουσία
άπαξ
φιλοσοφίας
σή
και
και
vist nemaju mjesta. T i sam pak nećeš željeti b i t i n i zapov
προς
τούτο,
υβρίζει,
της
ποοεν
ημιν
jednik, ni upravitelj, ni poglavar,
32
nego -
slobodan. A
nas. 20. Z a p a m t i da ne griješi onaj k o j i grdi i l i tuče, nego
ήρέθισε.
vjerovanje ο t i m stvarima kao grješnima. Stoga kada te
μή
netko u z n e m i r i , znaj da te to tvoja vlastita prosudba u z n e
φαντασίας
και διατριβής
τύχης,
εχε,
τών
δέ βέλτιστων
ώς ύπό
τού
θεού
τεταγμένος
μέμνησο
δέ
ότι,
έάν
τά
ούτε
δεινά μάλιστα ταπεινόν
mirila. U p r a v o zato prije svega pokušaj da te utisak
ne
αύτόθεν
καταμωκησομένων φιλόσοφος
η οψρυς; εις έμμείνης
ήμΐν
συ οε οφρυν
ταύτην τοις
ćeš vladati s a m i m sobom. 21. N e k a t i preko dana p r e d očima b u d e smrt i i z g nanstvo i sve ostalo što se čini strašnim, a najviše o d svega tvoja smrt, pa nikada nećeš n i t i pomišljati nešto k u k a v n o ,
τινός.
σοι φαινομένων μέν
άλλα
παρασκευάζου
"άφνω αυτη
τά
ουδέποτε
επιθυμήσεις
ώς
και
dobra do nas, n i t i pakost n i t i za
ούν
όταν
σοι καθ* ήμέραν,
ουδέν
καταγελασθησόμενος,
ληλυσε
je
blažen. Jer ako je posjed
ύπόληφις
πάντα
έ'στω
ότι
31
εχεί'
ή τύπτων
σε
υπό
επιθυμείς,
ώς έρούντων
pomisliš, zaveden u t i s k o m , da
jedan je put do toga: preziranje o n i h stvari koje nisu do
χρόνου
φυγή
άγαν
nikada ne
zavede. Jer ako si j e d n o m uzmeš vremena i razmisliš, lakše
οφθαλμών
ούτε
gledaj da
odlikuje,
εΐναι
ώς υβριζόντων,
ή
19b. K a d a vidiš nekoga koji uživa najveće štovanje, k o j i m o ž e učiniti velike stvari, i l i se na drugi način
χώραν
σεαυτού.
πολλών, μή
μέγα
ή ύπατος
οδός
ο λοιδορών
πειρώ
ο θάνατος·
ένθυμηθήση
δέ
ή ύπό
έφ"ήμΐν
ζηλοτυπία
μία
ότι
αν γάρ
Θάνατος- και
φαινόμενα
οϋτ€
τούτων
έν πρώτοις
κρατήσεις
έν τοις
19a. M o ž e š b i t i nepobjediv ako ne stupiš n i t i u jedno natjecanje u k o j e m u nije do tebe pobijediti.
μακαρίσης
ου πρύτανις
ούχ
ΐσθι
συναρπασθήναΐ'
αγώνα
€' ήμΐν.
τό περί
τις,
τοιγαροΰν
ούκ
μηδένα
προτιμώμενον
έάν γάρ
φθόνος
εις
νικήσαι.
τίνα
ελεύθερος·
2θ. Μέμνησο έρεθίση
σοι
ου στρατηγός, άλλ'
έάν
εύδοκιμούντα
ή, ούτε
σύ τ€ αυτός
έπι
ίδών
δυνάμ€νον του
δύνασαι,
εστίν
Pnručnik
ni, do mene je iz toga izvući korist."
αυτού."
είναι
ον ουκ
Epiktetov
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν
ούτως τήν αύτοΐς,
n i t i odviše žudjeti za ičime.
33
σου
22. A k o žudiš za filozofijom, o d m a h se p r i p r e m i na to
έπανε-
da ćeš b i t i ismijavan, da će t i se m n o g i rugati, da će t i go
μεν εχου,
χώραν. οι
v o r i t i "Evo n a m odjednom filozofal" i l i ' O d a k l e n a m dignuti nos?"
34
stvari koje t i se čine najboljima onako kao da t i je bog to odredio, i z a p a m t i da ako u njima ustraješ o n i k o j i su te ranije ismijavali kasnije će t i se diviti. A l i ako u njima
54
taj
T i pak nemoj dizati nos, nego se drži o n i h
55
pok-
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ καταγελώντες
σου
μάσονταΐ'
εάν
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
πρότερον
Si
ούτοι
ήττηθης
σε
αυτών,
ύστερον
θαυ-
διπλούν
προσλήφη
καταγελωτα. 23. Έάν βούλεσθαι άρκού
ποτε
σοι
γενηται
άρεσαι
τινί,
ΐσθι
οΰν iv παντι
βούλει,
σαυτώ
24. Ούτοι εγώ
κακόν,
και
ού
ή iv αίσχρώ.
τυχεΐν
ή παραληφθήναι εστίν
iv μόνοις
eivai 8εΐ τοις άξίω;
αβοήθητοι; τών
αυτούς
εφ* ήμΐν
δύναται ετερω ήμεΐς
αί8ήμονα και
ουχί
ει
ΐνα ύμεΐς
ύμεΐς
άνισοι
μάλλον,
άργύριον
ούν
μάλλον
αυτά
ταύτα, αΛΛ ή
εσται."
εστε
"κτήσαι
άζιούτε μή
αγαθά
και αγνώμονες,
ή φίλον
πατρίς, ποίαν
τά
πιστόν
με πράσσειν οσον
επ
56
ταύτα
φησίν,
τηρών 8είκνυε αγαθά
"ίνα εμαυτόν
τήν
όδόν
τά
εμαυτού
περιποιήσησθε,
οράτε
τι 8ε και
βούλεσθε
μή
8ι ών
εις
τούτο άποβαλώ
άζιοΰτε.
εμοι,
και ταύτην
πολίτας
δτι
και αι8ήμονα; και
τό
τίς 8ε δούναι
ούν,"
κτήσασθαι
συλλαμβάνετε,
εκείνα
πάλιν,
τά
ού8ε
ον
eivai
λέγεις
ούν σοι εΐπεν
ούν
εση, σοι
τι
έργα;
ού αρχής
πώς
ού8αμού
έσονται;
και μεγαλόφρονα,
ει δ' εμε
άπολεσαι,
μοι
8ύναμαι
και πιστόν
κτήσομαι. πώς
τις
τό
ού8αμώς.
8ε αλλότρια
ατιμία
81 άλλον, έργον
σου κερμάτιον,
α μή έχει αυτός;
εχωμεν."
εΐναι
ή
iv οίς εζεστί
αβοήθητοι
ποιήσεις,
εστίν,
σοι,
παρά
8οκ€ΐν
"άτιμος
el γάρ
Si και ού8είς
επί
οι φίλοι ούχ εξουσι
"Ρωμαίων
κακώ
εφ* εστίασιν; πώς
το
ενστασιν.
θλιβετωσαν
μή τι ούν σον εστίν
ατιμία;
σοι
την ει Si και
ού8αμού."
iv
προς
εστι. μή
ού8είς
πλείστου άλλά
άπώλεσας
ικανός
8ύνασαι
μάλλον ετι τοΰτ
και
στραφήναι
φιλόσοφος-
σβ οι διαλογισμοί
8ιαβιώσομαι
εστί
οτι
τω είναι
φαίνου
εζω
ψησιν,
βοήθειαν;
Pnručnik
Epiktetov
στοάς
αροηοητος ούχ
lekneš, navući ćeš si dvostruku porugu.
35
23. Ako se ikada nađeš usmjeren prema van zbog toga što se nekome hoćeš svidjeti, znaj da si izgubio svoje ži votno načelo. Zato se u svemu zadovolji time da budeš filozof. A ako hoćeš da te takvim i smatraju, samome sebi tako izgledaj i to je dovoljno. 36
24. Neka te ova razmišljanja ne tište: "Proživjet ću beščasno i nigdje ništa od mene." Jer ako beščašće jest zlo, ne možeš u zlu ogresti zbog drugoga, isto kao niti u nevaljalštini. Je li onda tvoja zadaća steći vlast ili biti poz van na objed? Nipošto. Kako to onda ipak može biti beščašće? I kako to nigdje ništa od tebe, kad se trebaš is taknuti jedino u onome što je do tebe, gdje se možeš pokazati najviše vrijednim? A l i za prijatelje ćeš biti beskoristan? Kako misliš "beskoristan"? Neće od tebe dobiti par novčanica, niti ćeš ih učiniti rimskim građanima. Odakle ti onda da su te stvari do nas, a ne tuđe zadaće? Tko to može drugima dati ono što sam nema? "Onda stječi," kaže, "kako bismo mi imali." Ako mogu steći a da samoga sebe sačuvam čestita, poštena i ponosna, pokaži mi put i ja ću stjecati. A l i ako od mene tražite da izgubim vlastita dobra kako biste vi pribavili stvari koje nisu dobre, pogledajte kako ste nepravični i nerazumni! I što biste radije imali: nešto novčića ili poštena i čestita prijatelja? Onda mi radije u tome pomozite, i ne tražite od mene da činim one stvari zbog kojih bih te vrline izgubio. "Ali za domovinu ćeš," kaže, "koliko je do tebe, biti beskoristan." A l i opet, ο kakvoj se tu koristi zapravo radi? 37
εξει 57
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν διά σέ ούτε εχει
βαλανεΐα.
διά τον χαλκέα
αν έκαστος αυτή
λής
ουδ' όπλα
εκπλήρωση
κατεσκεύαζες
αν αυτήν "τίνα
φησί,
γένοιο
ταύτα
έστι,
μέμνησο ΐσον
άπιστος
άχθου
και
εις
τω
άδικος
ού δύνασαι
αλλά πόσου
αυτών
αγαθά
έκείνος'
ει
έτυχες.
θύρας
προς
τό
πώς
γάρ
τινός
τω
παραπέμποντι,
ο
προίκα προέμενος μή λάβης,
ώς γάρ
έκεΐνος
όν ούκ εδωκας.
ού παρεκλήθης όσου
αυτά τον
λαβόντος-
όβολόν
αν ούν
ει μή προϊέμενος
τις
εχειν
καλούντι
μέν
θρίδακες;
σύ δέ μή προέμενος
τω
ει
έπι
τω
όφελος
προσαγορεύσει
πιπράσκονται
τύχη.
ενταύθα,
ή έν
ταύτα ποιών
φοιτών
πιπράσκεται,
θρίδακας, σύ τον
τι
Ισων άξιούσθαι.
και άπληστος,
αν ούτω τού
δέ
μή
έπαινούντι;
εκείνα
λαμβάνειν,
αν
ει
ούκ
μή
παραπέμπων
ούν εση
άνθ* ών
ήν
συμβουλίαν;
Οτι σύ αυτών
ό μή
πόλει;"
αίδήμονα. άποτελεσθείς;
σε δει Οτι ετυχεν
δύναται ό μή
έπαινών
ουδέν ανωφε
ταύτα,
σού τις έν εστιάσει
δέ ότι
έ'χειν
και
αναιδής
τών ούκ έφ* ήμΐν τών
φοιτώντι,
αίδήμονα,
έν τή
πιστόν
αποβάλεις
χαίρειν
μή
τυγχάνειν
δέ, τινά
ουδέ σύ αυτός
χώραν
τον
παραληφθήναι
δέ κακά,
ίκανόν
ει δέ άλλον
και
βουλόμενος
25. Προετιμήθη τω
πιστόν
"εξω
άμα
ώφελεΐν
έν
υποδήματα
αυτή.
ούν"
αν αύτη
έργον,
"ναι." ούκούν
φυλάττων
έκείνην
ουδέ γάρ
δ ta τον σκυτέα'
το εαυτού πολίτην
ώφέλεις;
αν εΐης
δύνη
ή
και τι τούτο;
Epiktetov
τον αυτόν
έφ* έστίασίν
πωλεΐ
τό
58
εχει τίνος;
δεΐπνον.
ταύτα βούληση όβολού,
όβολόν
λάβη
μή οΐου
ελαττον
θρίδακας,
ούτω
δή τρόπον ού γάρ επαίνου
και εδωκας
δ' αυτό
Pnručnik
Domovina neće zahvaljujući tebi dobiti trijemove ili ku pelji. Pa što onda? N i cipele nema od kovača niti oružje od postolara. Dovoljno je da svatko izvršava svoj posao. A l i ako joj još nekog građanina učiniš poštenim i čestitim, zar joj nećeš učiniti nikakvu korist? Hoćeš. Dakle, ni ti sam nećeš joj biti beskoristan. 'Ali kakav ćeš onda položaj," kaže, "imati u državi?" Onaj koji možeš čuvati i istovremeno biti pošten i čestit. A ako u želji da njoj budeš od koristi odbaciš te stvari, od kakve bi joj mogao biti koristi ako postaneš besraman i nepošten? 38
25. Nekome je ukazana veća čast nego tebi na objedu, u pozdravu ili u pozivu na vijećanje? Ako su to dobre stvari, trebaš se radovati što ih je taj čovjek stekao. A ako su loše, ne budi zlovoljan što ih ti nisi stekao. Zapamti da ako ne poduzimaš iste korake kako bi stekao stvari koje nisu do nas, ne možeš niti zahtijevati jednak udio u njima. Jer kako bi onaj koji ne pohodi kuću nekog uglednika mogao imati jednako kao i onaj koji je pohodi, onaj koji nije u pratnji kao i onaj koji jest, onaj koji ne hvali kao i onaj koji hvali? Stoga si nepravedan i nezasitan ako nisi platio koliko te stvari koštaju, a hoćeš ih besplatno uzeti. Koliko košta salata? Recimo pet kuna. Ako netko plati pet kuna i uzme salatu, a ti ne platiš pa je ne uzmeš, ne smatraj da imaš manje od onoga koji je uzeo salatu. Jer baš kao što on ima salatu, ti imaš svojih pet kuna koje nisi dao. Isto tako zaci jelo je i u onom slučaju. Nisi pozvan na nečiji objed? To je stoga što domaćinu nisi dao koliko košta taj obrok. A on košta hvale, košta pažnje. Ako ti je do tog objeda, plati
59
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ πωλεί,
θεραπείας
λυσιτελεΐ, και
πωλεί,
λαμβάνειν,
ουδέν οΰν έχεις επι της
άπληστος
εΐναι
ή γυνή; "τάλας
μή
αυτού
τό
αυτού έχρήν
ήγανάκτεις
λέγειν
δταν
τέκνον
μεμνήσθαι
προς
τό
φύσις
εν κόσμω
σώμα
σού τις
καταγή, κατεάγη.
άλλου
τέθνηκεν
τι
"οΐμοι"
άποτυχεΐν
ού
γίνεται. επέτρεπε
ίνα, εάν λοιδορήσηταί ούκ αισχύνη
'* και
πάσχομεν
τω
άπαντή-
τήν
σεαυτού
σοι,
ταραχθή
άν δτι δε σύ τήν γνώμην
και συγχυθή,
27. Kao što se cilj ne postavlja radi promašivanja, isto tako se niti priroda opačine ne javlja u svijetu.
"τών
ευθύς
άποθάνη,
δε
τω τυχόντι,
τίθεται,
δτι
δτε και τό άλλου
τούτου
39
περί
παιδάριον
και τό σον
onda koliko on košta. No ako želiš uzeti robu a da ne platiš cijenu, nezasitan si i priglup. Zar onda ništa nemaš namjesto tog objeda? Valjda imaš ovo: nisi pohvalio domaćina, kojega nisi htio hvaliti, nisi morao trpjeti njegovu služinčad na ulazu. 26. Volju prirode treba dokučiti iz onih stvari u kojima se ne razlikujemo jedni od drugih. Na primjer, kada sluga nekog drugog čovjeka razbije njegovu čašicu, odmah ti je pri ruci opaska: "To se događa." Stoga znaj da i kad se tvoja čašica razbije, trebaš biti isti onakav kao i kada se razbije čašica drugoga čovjeka. To proširi i na znatnije stvari. Umrlo je dijete ili žena drugoga čovjeka? Svatko bi rekao: "To je za ljude". A l i kad nečije vlastito dijete umre, odmah je 'Ajme!" i "Jadan ja!" Treba se samo sjetiti što osjećamo kada doznamo da se to dogodilo drugima.
εξ ων
τίνος
σκοπός
τό
έστιν
δτι "άνθρώπινον
"Ωσπερ
εκείνη
μεν ούν το
δς ούκ άν εΐποι
άκούσαντες.
επιτρέπεις
έχεις
ευθύς
και επι τά μείζονα, έστιν
μεν
προΐεσθαι
οΐον δταν άλλου
οΰν δτι,
αυτό
28. Ει
σοι
άβέλτερος.
καταμαθεΐν
πρόχειρον
ουδέ κακού
σαντι,
αλλήλους,
σε δει, όποιον
εγώ",
άλλων
ούτως
προς
ουδείς
άλλ' δταν
μή
τό μή άνασχέσθαι
φύσεως
εστίν \ ΐσθι
μετατίθει
ιη.
τής
ποτήριον,
τοιούτον ούτω
τού δείπνου;
εΐ
εΙσόδου.
ού διαφερόμεθα γινομένων
θέλεις
εί και
δν ούκ ήθελες,
26. Τό βούλημα κατάξη
Epiktetov Pnručnik
οΰν το διάφορον,
εΐ δε κάκεΐνα
άντι
67ταιν6σαι τούτον τών
δός
δσου πωλείται,
ταύτα
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
ένεκα;
40
28. Kada bi netko tvoje tijelo povjerio prvom čovjeku koji naiđe, ti bi se naljutio; ali to što svoj um povjeravaš bilo kome, tako da se on, ako te netko pogrdi, uznemiri i uzdrma, zar se zbog toga ne stidiš? 41
Razmotri ono što prethodi svakom pojedinom činu i ono što iz njega slijedi, pa tek onda prioni na njega. U suprotnom ćeš najprije revno krenuti ne razmišljajući ο onome što slijedi, a poslije ćeš, kad se pojave neke neugod nosti, odustati. Želiš pobijediti na Olimpijskim igrama? I ja, tako mi bogova! Zgodno je to. A l i razmotri ono što prethodi i ono što slijedi i tek onda se lati tog čina. Treba živjeti uredno, 2Cj.
2Q. Εκάστου ακόλουθα τήν
μεν
έργου
αυτού
και
πρώτην
έντεθυ μη μένος,
σκοπεί ούτως
προθύμως ύστερον
τά
καθηγούμενα
έρχου
έπ' αυτό·
ήζεις
άτε
και
μηδέν
δε άναφανέντων
τά
ει δε
μή,
τών
εξής
τινών
αισχρών
43
άποστήση. θέλεις γάρ
4 2
^Ολύμπια
έστιν.
άλλά
καί ούτως
άπτου
νικήσαι; σκοπεί
κάγώ,
νή τούς
τά καθηγούμενα
τού έργου,
δει εύτακτεΐν, 6ο
θεούς·
και τά
κομφόν ακόλουθα
άναγκοτροφεΐν, 61
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν άπεχεσθαι
πεμμάτων,
τεταγμένη,
iv καύματι,
οΐνον, ώς ετυχεν, τω επιστάτη, Χ^ϊρα
γυμνάζεσθαι iv φύχει,
απλώς
εΐτα
εκβαλείν,
προς
ώς Ιατρώ
εν τω άγώνι
σφυρόν
ταύτα
πολλήν
παλαιστάς εΐτα
μονομάχος, ούδεν επί
ούτω
εΐτα
και
ρήτωρ,
εξ άλλου τι
ούδε
σύ
εΐτα
σοι αρέσκει,
πίνειν,
μή
silu, i to u utvrđeno vrijeme, i po vrućini i po hladnoći; ne
σεαυτόν
smiješ p i t i hladno, a p o n e k a d niti vino; jednostavno se
εστι
progutati mnogo prašine, p o n e k a d ćeš b i t i bičevan,
ερχου
μεν
λέγοντος, ειπείν,
άνθρωπε, εΐτα
και
στάσαι.
τίνες
ώς
izvrnuti
gležanj, a
n a k o n svega toga i poražen.
το
Tek n a k o n što si te stvari razmotrio, ako to još uvijek
σαλπίζει,
želiš, počni se natjecati. U s u p r o t n o m ćeš se stalno pre-
δε
νύν
θεαν ην αν ιδης
τήν
ώς εκείνος;)
μιμή
κατά
δε
domišljati p o p u t djece koja se sad igraju hrvanja, sad gladi
φυχή
jatora, sad sviraju trubu, p o t o m pišu tragedije. Tako ćeš i t i
και
b i t i sad sportaš, sad gladijator, p o t o m govornik, z a t i m filo
ήλθες
zof, a cijelom svojom dušom ništa. P o p u t majmuna, svaki
φυχράν
p r i z o r k o j i vidiš imitiraš i stalno t i se sviđa nešto novo, jer
σκεφεως
σεαυτού
γάρ
προς δοκεΐς
ωσαύτως
άλλο ότι
φύσιν
εστι
μηρούς,
ούτω
φιλοσοφείν, τό
πράγμα'
εϊ δύνασαι
ή παλαιστής; τήν όσφύν
ούτω
τις
και αυτοί
κατάμαθε,
βα-
ΐδε
σεαυτού
κατάμαθε.
άλλος
ταύτα
ποιών
ωσαύτως
δει, πονήσαι,
άπό τών
παιδαρίου
καταφρονηθήναι,
ύπό
λασθήναι,
εν παντι
εν πραγματίω
svih strana, već nasumce i bez gorljivosti. Tako k a d ljudi vide filozofa i čuju da netko govori kao Sokrat
44
(iako je pitanje m o ž e l i itko govoriti kao on), i
sami žele filozofirati. Čovječe, prvo r a z m o t r i ο kakvoj se to stvari radi. P o t o m ispitaj svoju prirodu, možeš l i to podnijeti. H o ć e š b i t i petobojac i l i hrvač? Pogledaj svoje mišice, svoja bedra, ispitaj svoj kuk. Jer jedan je stvoren za ovo, drugi za ono.
πεφυκε. όργίζεσθαι,
άντικαταλλάξασθαι
(καίτοι
όποιον
ομοίως
άγρυπνήσαι
πίνειν,
θελουσι
είναι βούλει τούς
και άκούσαντες
λέγει
επίσκεφαι,
πενταθλος
βραχίονας,
φιλόσοφον
Σωκράτης
πρώτον
τούς
δίκη,
iščašiti r u k u ,
n i do čega nisi došao promišljeno i l i razmotrivši stvar sa
ούτω θεασάμενοί δύναται
ponekad
μεν
Ολη δε τη
και
borbu,
επί
αθλητής,
μετά
u
ά νυν
επιθυμίαν. τινός
moraš prepustiti treneru baš kao liječniku; p o t o m treba
νικηθήναι.
νύν
άλλ' εική
οτε
πάντων
θελης,
νύν
δε
ući
άναστραφήση,
ού γάρ
περιοδεύσας,
p a z i t i na prehranu, uzdržavati se od slatkiša; vježbati p o d
καταπιεΐν,
φιλόσοφος,
πάσαν
ώρα
άφήν
νυν δε μονομάχους,
άλλ' ώς πίθηκος
άλλο
ετι
ώς τά παιδία
παίζει,
τραγωδεΐ'
τούτων
αν
φνχρόν
iv
παραδεδωκεναι
στρεφαι,
επισκεφάμενος, ει δε μή,
ανάγκην,
παρερχεσθαι,
εσθ* οτε / χ α σ τ ι γ ω ^ ν α ι και μετά άθλεΐν.
μή
Pnručnik
Epiktetov
ήττον
^χειν,
παντί.
ομοίως οικείων τών
άπάθειαν,
62
εσθίειν, δυσαρεστεΐν;
άπελθείν,
απάντων
εν τιμή,
ταύτα
τούτων
δύνασαι
επίσκεφαι.
εν
ύπό καταγε-
αρχή, ει
ελευθερίαν,
εν θέλεις
Misliš da p r i t o m možeš isto onako jesti, isto onako p i t i , slično se ljutiti, slično negodovati? Treba probdjeti,
po
mučiti se, otići o d svojih bližnjih, b i t i prezren o d svoga sluge, b i t i ismijavan
o d svih, u s v e m u b i t i podređen, u
časti, u vlasti, u parnici, u svakoj prilici. To r a z m o t r i ako želiš
spomenuto
mijenjati
za
neuzbuđenost,
slobodu,
neuznemirenost. A k o ne, ostavi se toga. N e m o j
άτα-
63
poput
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ραζίαν
el δε
μή,
φιλόσοφος,
ύστερον
Καίσαρος'
ταύτα
αγαθόν
ή κακόν
τό σαυτού
παραχωρεΐν
απάντων,
τοιγαρούν τί
μή
εζει
ώς
τότε
ταΐς
ή
ή
πα-
έπιμελεΐσθαι, παίοντος.
αγαθόν
πατέρα άδικεΐ;
ό αδελφός
τήν
σεαυτοΰ
προς
σοι
σε γάρ
δε εση
ίδιώτου.
λοιδοροΰντος,
άλλά τι
περί
σχέσεσι
πατέρα,
ποιεί,
ή
έξεργάζεσθαι
προς
ή σή προαίρεσις.
σύ θέλης'
ανθρωπον
έπέχειν
έπίπαν
νυν
επίτροπος
σε δει
μή τι ούν προς
τάζιν
εκείνος
εΐτα
σε δει
τάζιν
άνέχεσθαι
ού άλλά
παιδία
υπαγορεύεται
εστι."
τήν
τά
τά εσω φιλοτεχνεΐν
έστιν
πατήρ
τήρει σκοπεί
ή περί
ή φιλοσόφου
πατήρ
ωκειώθης;
ένα
είναι- ή τό ήγεμονικόν
ραμετρεΐται.
φύσει
ώς
είτα ρήτωρ,
ού συμφωνεί,
καθήκοντα
"άλλά κακός
μή
δε τελώνης,
τουτέστιν Τά
φύσιν
προσάγε,
ή τά εκτός'
τά εξω' 3θ.
μή
αυτόν,
μηδέ
ποιήσαντι
άλλος
βεβλαμμένος,
Pnručnik
Epiktetov
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
κατά
ού βλάφει, δταν
άν
ύπολάβης
djece biti sad filozof, a poslije carinik, zatim govornik,, a potom Cezarov namjesnik. Te stvari ne idu skupa. Moraš biti jedan čovjek, ili dobar ili loš. Moraš izgraditi ili svoj upravljački dio ili izvanjske stvari. Moraš primjenjivati svoju vještinu ili na unutrašnje ili na vanjske stvari. To znači zauzeti poziciju ili filozofa ili običnoga čovjeka. 45
46
47
48
30. Prikladne radnje uglavnom su određene odnosima. Netko ti je otac? Podrazumijeva se da ćeš brinuti za njega, povlađivati mu u svemu, podnositi njegove grdnje i ka žnjavanja. "Ali loš je otac!" Zar ti je po prirodi dan dobar otac? Ne, nego samo otac. Brat ti čini nepravdu? Onda zadrži svoj položaj prema njemu i ne obaziri se na to što on čini, nego na to što ti trebaš učiniti kako bi tvoja volja bila u skladu s prirodom. Jer tebi drugi ne nanosi štetu ako ti to ne želiš. Štetu ćeš pretrpjeti tek kada prosudiš da si je pretrpio. Tako ćeš otkriti prikladne radnje prema susje du, sugrađaninu, vojskovođi — ako se navikneš razmišljati ο odnosima. 49
βλάπτεσθαι. άπό τού εθίζη
οϋτως
ούν άπό τού γείτονος,
στρατηγού
τό καθήκον
εύρήσεις,
πολίτου,
έάν τάς
σχέσεις
θεωρεΐν.
31.
Τής
κυριώτατον έ'χειν
τούς
εκείνο
ώς
δικαίως,
περί όντων
και
και σαυτόν και
έκόντα
ώς ύπό τής ού
άμελούμενος.
άλλως
μή άρης
άπό τών
θής
αγαθόν
τό
ύπολάβης
αγαθόν
τά
δλα
γινομένοις γνώμης
τούς
ούχ
ούτε
ή
τό
κακόν,
κακόν,
πάσα
64
τό
ώς
άν
πείθεσθαι
εγκαλέσεις εφ* ήμΐν γέ
ανάγκη,
και
άκολουθεΐν
οίον τε γίνεσθαι,
ούκ έφ* ήμΐν και έν τοις και
καλώς
και
τό αυτών
έπιτελουμένοις.
θεούς
δε τούτο
δτι
περί
κατατεταχέναι,
τοις
άριστης
ΐσθι
ύπολήφεις
διοικούντων
πάσι ποτέ
ευσέβειας
όρθάς
εις τούτο
εΐκειν
μέμφη
θεούς
εστίν,
αύτοίς γάρ
άπό τού
τι δταν
ουτω ώς έάν μόνοις εκείνων άπο-
31. Sto se tiče štovanja bogova, znaj da je najvažnije ο njima imati ispravne prosudbe (npr. da postoje i upravljaju svime valjano i pravedno), samoga sebe u taj okvir smjesti ti, vjerovati im i prihvaćati sve što se događa i svojevoljno to slijediti kao izvršenje najboljeg nauma. Jer na taj način nikada nećeš predbacivati bogovima ili ih optuživati za ne brigu. A to se drukčije ne može postići nego da dobro i loše ne gradiš od onoga što nije do nas, nego ih tražiš jedi no u onome što je do nas. Ako bi ipak prosudio da je nešto od onoga što nije do nas dobro ili loše, kada ne bi uspio dobiti ono što želiš ili kada bi te zapalo ono što ne želiš,
6
5
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ τυγχάνης
ών
μέμφασθαί
σε και μισεΐν
τούτο
θέλεις
πάν ζώον,
αυτών αΐτια
μετιέναι τινα
και
οίόμενον
και τό αύτη
ένθεν
περιπίπτης
τούς
και
δοκούντων
αγαθών
τεθαυμακέναι.
Πολυνείκην
και Έτεοκλέα
προς
και τά
αίτια
άμήχανον
χαίρειν
τά ούν
βλάπτειν,
παίδι
μή
Pnručnik
posve sigurno bi prekorio i zamrzio one koji su to prouzročili. Sve su životinje po prirodi takve da stvari koje im izgledaju štetne i njihove uzroke izbjegavaju i odbijaju, a korisne stvari i njihove uzroke slijede i uzdižu. Zato nije moguće da se netko tko smatra da je pretrpio štetu raduje onomu za kojega misli da mu je nanio štetu, baš kao što je nemoguće radovati se i samoj šteti. Odatle sin grdi oca kad mu otac ne da stvari za koje sin misli da su dobre. A mišljenje da je tiranija nešto dobro stvorilo je Polinika i Eteokla. Zbog toga i zemljoradnik proklinje bogove, i moreplovac, i trgovac, i oni koji su izgubili ženu i djecu. Jer gdje im je korist, tamo im je i pobožnost. Tako da onaj koji se brine da želi i zazire kako treba, samim time se brine i za pobožnost. A svakome dolikuje prinositi žrtve ljevanice i paljenice te otpočinjati obrede prema običajima predaka, činiti to čista srca, ne brzopleto, niti nemarno, ni sirotinjski ni iznad mogućnosti. 50
αδύνατον.
λοιδορεΐται,
τω
και
τω δοκούντι
υιού
είναι
θέλεις,
γάρ
τά 8ε ωφέλιμα
χαίρειν
ύπό
ού
πέφυκε
φαινόμενα
τη βλάβη
πατήρ
Epiktetov
οίς
αιτίους,
και εκτρέπεσθαι,
αυτών
ώσπερ
και
τά μεν βλαβερά
φεύγειν
βλάπτεσθαί
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
Οταν
τών
μεταδιδώ'
και
51
τήν
τυραννίδα,
θεούς,
διά
τούτο
οι τάς
γάρ
διά τούτο
τούτο
γυναίκας
όστις
έκκλίνειν, δέ
έπεΐ
τό αγαθόν
και ό γεωργός διά
και τά
διά
άπολλύντες.
όπου
ευσεβές. όρέγεσθαι
και ευσέβειας
και άπάρχεσθαι
τούς
ό έμπορος,
τέκνα
και τό
οΐεσθαι
λοιδορεί
τούτο
βττιμ,βλβΓτοα τού
έν τω αύτώ
και θύειν
έποίησε,
ό ναύτης,
τό συμφέρον, ώστε
τούτ
κατά
ώς
δει
και
επιμελείται,
σπένδειν
τά πάτρια
έκάστοις
52
προσήκει μηδέ
καθαρώς
γλίσχρως
και μή
μηδέ
έπισεσυρμένως
υπέρ
μηδέ
άμελώς
δύναμιν.
32. Kada ideš u proročište, zapamti da ne znaš što će se dogoditi, već dolaziš k proroku da to doznaš; ali ako si filozof, došao si već znajući kakvo je to što će se dogoditi. Naime, ako je to neka od onih stvari koje nisu do nas, si gurno nije niti dobro niti loše. Zato proroku ne nosi želju ili zazor (u suprotnom ćeš mu doći sa zebnjom), nego sa spoznajom da je sve što će se dogoditi indiferentno i ništa što se tebe tiče, i kakvo god da bilo, moći ćeš s tim po stupiti valjano i to ti nitko neće priječiti. Zato samo hrabro idi bogovima kao savjetodavcima. I inače kada ti netko nešto savjetuje, sjeti se kakve si to sa vjetnike stekao i ο koga ćeš se oglušiti ako ne poslušaš. A 53
32. "Οταν βήσεται
μαντική
ούκ
προσίης,
οΐδας,
αυτό
πευσόμενος,
εΐπερ
ει φιλόσοφος,
πάσα
ανάγκη
φέρε
ούν προς
άλλά όποιον
μέμνησο
ότι τί μέν
ήκεις
ώς παρά
δέ τι
εστίν,
άπο-
τού
μάντεως
είδώς
έλήλυθας,
54
τρέμων
αύτώ
άποβησόμενον ή, εσται λοιπόν
έστί
αγαθόν
τον μάντιν πρόσει), χρήσασθαι
ορεζιν
τίνων
προς
και τούτο ερχου μέμνησο
παρακούσεις 66
ούκ
μήτε
ή εκκλισιν
και ουδέν
ούν ώς έπι συμβούλους και
τών
διεγνωκώς
καλώς
όταν τί σοι συμβουλευθή,
παρέλαβες
τι
αυτό είναι
άλλά
άδιάφορον
αύτώ
θαρρών
μήτε
εί γάρ
έφ
ήμΐν,
κακόν,
μή
(ει
δη
μή,
πάν
τό
ότι
σέ, όποιον ούθεις τούς τίνας
άπειθήσας.
δάν
κωλύσει. θεούς'
και
συμβούλους ερχου
δέ 67
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ έπί
τό μαντεύεσθαι,
πάσα
σκέφις
εκ λόγου
τήν
οϋτ€
άναφοράν
τό συνιδβιν τό
77θό?
ώστε
δταν
μαντεύεσθαι
Σωκράτης,
είς τήν τινός
εκβασιν
άλλης
έχει
και
άφορμαί
ούτε
δίδονται
γεγονέναι
ή πήρωσις
μέρους
άλλ' αιρβι ό λόγος
και
φίλω και γάρ
τά
na proricanje idi baš kao što je Sokrat nalagao, u slučajevi ma gdje je svrha raspitivanja pronalaženje izlaza i gdje nema pomoći ni od razuma niti od nekog drugog znanja za razumijevanje onoga što je posrijedi. Stoga, kada se treba izložiti pogibelji skupa s prijateljem ili domovinom, ne pitaj proročište trebaš li se izložiti pogi belji. Jer ako ti prorok i priopći da je znamenje nesklono, očito je da pretkazuje smrt ili gubitak nekog dijela tijela ili bijeg. No razum nalaže da se s time nosiš i da se skupa s prijateljem ili domovinom izložiš pogibelji. Stoga slušaj većega proroka, onoga Pitijskog, koji je iz hrama izbacio čovjeka koji nije pomogao prijatelju na samrti. 55
συγκινδυνεύσαι
και τή πατρίδι
£' ών ή
προκείμενον.
δεήση
φαύλα
σημαίνεται φίλω
ήζίου
el συγκινδυνευτέον.
ό μάντις γή-
καθάπερ
εκ τέχνης
Epiktetov Pnručnik
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
ιερά,
μή
άν προείπη
σοι
δήλον
τινός
τού
συν τούτοις
συγκινδυνεύειν.
ή πατρίδι, δτι
θάνατος
σώματος
ή
φυ
παρίστασθαι
τοιγαρούν
τω
τω
μείζονι
56
μάντβι
πρόσεχε,
τω
Πυθίω,
δς έξέβαλε
τού
ναού
τον
ού
57
βοηθήσαντα
άναιρουμένω
33· Τάξον φυλάξεις
έπί
τινά τε
ήδη
τω
φίλω.
χαρακτήρα
σεαυτού
σεαυτώ
ών και
και
άνθρώποις
τύπον
ον
έντυγχάνων.
33. Postavi si već sada jednu osobnost i obrazac po našanja kojega ćeš se držati i kad si sam i kad se nađeš medu ljudima. Uglavnom šuti ili govori samo ono što je nužno i to kratkim rečenicama. A u rijetkim prilikama koje ti nalažu da govoriš, ti govori, ali ne ο bilo čemu; ne ο gladijatorskim borbama, ne ο konjskim utrkama, ne ο sportaši ma, ne ο jelu ili piću — ο tim sveprisutnim predmetima razgovora - a ponajmanje ο ljudima, kudeći ih, hvaleći ili praveći usporedbe medu njima. Ako dakle možeš, svoje i riječi svojih bližnjih navodi na ono što je primjereno. A ako se dogodi da se nadeš sam medu strancima, šuti. Ne smij se mnogo, niti zbog mnogo stvari niti neod mjereno. Izbjegavaj prisege; ako možeš, potpuno, a ako ne, ko liko je moguće. Izbjegavaj javne i priproste svečanosti. A ako se nametne prilika, neka ti pažnja bude usmjerena na to da 58
σιωπή
τό πολύ
ολίγων, λέγειν περί
σπανίως λέζον
έστω
ή λαλείσθω
δέ ποτε
καιρού
μέν,
άλλά
μονομαχιών,
μή περί
μή περί βρωμάτων μάλιστα
δέ μή
συγκρίνοντα, λόγους
άλλοφύλοις
ούν
οίος
συνόντων
άποληφθείς
τών
ιπποδρομιών,
ανθρώπων
τών
παρακαλούντος
ούδενός
ή πομάτων, περί
άν μέν
και τούς
περί
τά άναγ/^αια και
τύχοις,
επι
τυχόντων
μή περί
τε
μή
λεγομένων,
ή έπαινούντα
ης,
τό
αθλητών,
τών έκασταχοΰ φέγοντα
δι
μέταγε
τούς
επί τό προσήκον,
ή σούς
ει δέ εν
σιώπα.
59
γέλως
μή πολύς
έστω
δρκον
παραίτησαι,
μηδε ει
μέν
έπί πολλοίς οίον
τε,
μηδέ εις
άνειμένος.
άπαν,
ει
δέ
60
μή,
έκ τών εστιάσεις
ποτε
γένηται
ενόντων. τάς
εξω
καιρός,
και
ίδιωτικάς
έντετάσθω
68
διακρούου'
σοι ή προσοχή
έάν μή
δέ ποτε
61
69
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν άρα ύπορρυής ή
εις ίδιωτισμόν.
με μολυσμένος,
λύνεσθαι
ανάγκη,
τά περί
ΐσθι γάρ
και
τον
καν
αυτός
τό σώμα
μέχρι
ότι,
ών τύχη
της χρείας
άμπεχόνην,
οίκίαν,
προς
δόξαν
ή τρυφήν
άπαν
περίγραφε.
άπτομένω
δέ ών
επαχθής
γίνου
πολλαχοΰ
τό
εάν τις
ότι
προς
τά
άλλα
μόνα
νόμιμόν
τοις
προ
έστι
αυτός
μηδέ
μοι
δέ
καθαρευτέον μή
μέντοι
ελεγκτικός, σε κακώς
κακά,
μηδέ λέγει,
διότι
έπεί
ούκ
μή
"ήγνόει αν
ταύτα
ελεγεν."
εις τά ποτε
θέατρα
καιρός
τουτέστι
τό πολύ
εΐη, μηδενί
θέλε γίνεσθαι
τον
νικώντα'
ούτω
τού
έπιγελάν
τινι
παριέναι
ούκ
άλλω
σπουδάζων
μόνα
τά γινόμενα
γάρ
ούκ
ne posrneš u priprostost. Jer znaj da ako je jedan zaglibio, onda je nužno zaglibio i drugi koji se s njim druži, makar on sam slučajno bio čist. Tjelesne potrepštine, poput hrane, pića, odjeće, kuće i posluge, pribavljaj samo da bi zadovoljio najosnovniju potrebu. A ono što služi ugledu ili raskoši u cijelosti isključi. Što se tiče seksa, koliko je moguće treba se uzdržavati prije braka. A tko ga iskuša, vezu treba učiniti zakoni tom. No ne zamjeraj i ne odgovaraj one koji ga praktici raju, niti često spominji da ga sam ne prakticiraš. Ako ti netko dojavi da taj i taj ο tebi ružno govori, ne brani se od tih navoda, već odgovori: "On zacijelo ne zna moje ostale nedostatke, inače ne bi samo te iznio." Nije nužno često ići u kazalište. A ako se nametne prili ka, pokaži da ti nije stalo ni do koga drugog osim do sebe, a to će reći: želi da se dogode samo one stvari koje se do gađaju i da pobijedi samo onaj koji pobjeđuje. Tako nećeš biti sprečavan. U cijelosti se kloni buke, ruganja nekome ili velike uzbuđenosti; i kada izađeš, ne razgovaraj mnogo ο događajima ukoliko to ne pridonosi tvom poboljšanju, jer bi se iz takvih reakcija činilo da te predsta va oduševila. Na predavanja nekih ljudi ne odlazi niti nasumce niti olako. A kada odeš, zadrži ozbiljnost i staloženost skupa s uljudnošću. Kad se namjeravaš s nekim susresti, a ponajviše kad se radi ο nekome od iznimna ugleda, predstavi si što bi u toj prilici učinio jedan Sokrat ili Zenon, i nećeš biti u ne63
64
άλλ' άποκρίνου
τά προσόντα
τό
παράφερε.
ότι ό δεινά
τά λεχθέντα,
παραλάμβανε,
γάμου
ού χρή
μο-
Pnručnik
62
οίκετείαν
μεταληπτέον.
χρωμένοις
σοι άπαγγείλη
άπολογού γάρ
δύναμιν
εταίρος
αύτώ
φίλης
πόμα,
εις
6
καθαρός.
τροφάς,
αφροδίσια
iav
συνανατριβόμενον
οίον
περί
Epiktetov
άναγκαΐον. φαίνου
ει
ή
σεαυτώ,
και νικάν
έμποδισθήση.
δέ
βοής
μόνον δέ
και
65
66
άπέχου. γεγενη
και
ή
μετά
μένων
έπι
τό
συγκινεΐσθαι
άπαλλα^τ^ο^ μή
διαλέγου,
έπανόρθωσιν
πολύ Οσα
εμφαίνεται
μή
γάρ
φέρει έκ
τού
παντελώς
πολλά περί προς
τήν
τοιούτου
τών σήν ότι
67
έθαύμασας εις
τήν
θέαν.
ακροάσεις
τινών
μή
εική
μηδέ
ραδίως
πάριθί'
68
παριών
δέ τό σεμνόν
και τό ευσταθές
και άμα
άνεπαχθές
φύλασσε. όταν
τινί
δοκούντων, Σωκράτης
μέλλης πρόβαλε ή Ζήνων,
συμβάλλειν, σαυτώ και
μάλιστα τί
ούκ
70
αν
τών
έποίησεν
απορήσεις
τού
έν έν
υπεροχή τούτω χρήσασθαι
69
71
ΕΠΙΚΤΗΤΟ προσηκόντως δταν σεαυτώ δτι
τω
φοιτάς
τινα
δτι ούχ εύρήσεις
έντιναχθήσονταί
και
μηδέποτε
τών μέγα αυτόν
δυναμένων,
ένδον,
σοι αί θύραι, έλθεΐν
εϊπης
τοσούτου"-
Epiktetov Priručnik
ΙΟΝ
έμπεσόντι.
προς
καν σύν τούτοις
Υ ΕΓΧΕΙΡΙΔ
καθήκη, αυτός
ίδιωτικόν
και
άποκλεισθήση,
ού φροντιεΐ
έλθών
προς
γάρ
δτι
δτι
πρόβαλε
φέρε
τά
σεαυτόν
σου. γινόμενα
δτι
"ούκ
ην
διαβεβλημένον
προς
τά
σαυτού
έργων
ή
εκτός. έν ταΐς
όμιλίαις
κινδύνων
επι
σοι ηδύ εστι τοις
τό τών
τίνων
μεμνήσθαι.
ού γάρ
ώς
ουτω
και
μεμνήσθαι,
σοι συμβεβηκότων
κινεΐν
και άμα ικανός
ολισθηρός
άκούειν.
γάρ ό
τήν αιδώ τήν προς
τρόπος σέ
τών
άνιέναι.
επισφαλές
δε και τό εις αίσχρολογίαν
ούν τι συμβή
τοιούτον,
προελθόντί'
έρυθριάσαι τω
άμέτρως
δέ και τό γέλωτα
πλησίον
τό
σών κινδύνων
ήδύ εστι
εις ίδιωτισμόν
τω
και
τό τών
άλλοις
άπέστω
πολύ
άπέστω
και
ει
άν μέν εύκαιρον δέ
μή,
τω
σκυθρωπάσαι
ή, και
γε
δήλος
έμπεσεΐν.
δταν
έπίπληζον
άποσιωπήσαι γίνου
και
δυσχεραίνων
λόγω. 34· Όταν ηδονής
τών άλλων,
φύλασσε
άλλ' έκδεζάσθω σεαυτού
λάβε.
τίνος
φαντασίαν
σεαυτόν
και
μνήσθητι τής ηδονής,
ύστερον
και
τούτοις αυτός
άντίθες σεαυτόν.
αυτός
δπως άποσχόμενος άν δέ εύκαιρον
72
έπί
ύπ* αύτής'
άναβολήν
αμφοτέρων
καθ* δν τε απολαύσεις μετανοήσεις
καθάπερ
μή συναρπασθής
σε τό πράγμα έπειτα
λάβης,
τινα τών
παρά χρόνων,
και καθ* δν απόλαυσαν σεαυτώ χαιρήσεις
φανή
λοιδορήση' και
άφασθαι
και
επαινέσεις τού
έργου,
doumici oko toga kako se primjereno ponijeti u toj situaciji. Kada ideš nekome tko ima veliku moć, predstavi si da ga nećeš naći u zgradi, da nećeš biti primljen, da će ti vrata biti zatvorena, da te neće saslušati. Ako je uza sve to ipak prikladno otići, kada odeš podnesi posljedice i nikada ne reci samome sebi: "Nije bilo vrijedno tolikog truda," jer to bi bio priprost i iskvaren odnos prema izvanjskim stvari ma. U druženjima izbjegavaj često i neumjereno spominja nje svojih djela i podviga. Jer drugima nije tako drago slušati ο tvojim zgodama kao što je tebi drago spominjati svoje podvige. Izbjegavaj i nasmijavanje, jer to je sklizak put u priprostost koji je ujedno sklon umanjiti poštovanje tvojih bližnjih prema tebi. A opasno je i upuštati se u nepristojne razgovore. Stoga kada se zatekneš u takvom nečem, ako je zgodna prilika, ukori onoga koji je prevršio mjeru. Ako pak nije zgodna prilika, pokaži svoje nezadovoljstvo takvim razgovorom time što ćeš ušutjeti, pocrvenjeti i smrknuti se. 70
34. Kada ti se javi utisak neke ugode, kao i s drugim utiscima, budi na oprezu da te on ne zavede; nego neka ta stvar pričeka, a ti malo otegni. Potom si predoči oba raz doblja, ono u kojemu ćeš uživati u ugodi, i ono u kojem ćeš se nakon uživanja kajati i samoga sebe prekoravati. I tome suprotstavi kako ćeš se radovati i samoga sebe hvaliti nakon što se uzdržiš. Ako učini da je dobra prilika upustiti se u takav čin, pazi da te ne nadjača njego-
73
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ πρόσεχε
μή
ήττήση
άλλ' άντιτίθει
πόσω
τήν
νίκην
σε τό προσηνές άμεινον
όφθήναι
μέλλωσιν έπιπλήζοντας
3θ. 1^9 το
φεΰγε'
ήμερα
τό
άξίαν
τον
37· Έάν
υπέρ
δύναμιν
ή
τω στρέφης
ήγεμονικόν έργου
τον
βλάφης
τό
παραφυλάσσωμεν,
39·
Μέτρον
υποδήματος, μέτρον
κτήσεως έάν μέν
έάν δέ ύπερβής,
φέρεσθαί'
καθάπερ
πόδα ύπερβής, φυρούν,
εΐτα
ούθείς
πολλοί
ljudi ο t o m e i m a t i drukčiju prosudbu. Jer ako ne činiš is
ούκ
ορθώς
μέμνησο δει
τούς
γίνεται
μείζω
άζίαν, μή
προς
pravno, izbjegavaj sam taj čin. A ako činiš ispravno, zašto se bojiš o n i h koji će t i neispravno predbacivati?
το
v e l i k u vrijednost, a u konjunkciji su bezvrijedni, tako i i z a biranje v e ć e porcije m o ž e imati n e k a k v u vrijednost za tije
μερίδα
lo, ali je za valjano očuvanje zajedništva u
δέ
τήν
άλλά
και
τό
πόδα,
τι πρόσωπον,
σεαυτού.
τούτ
άσφαλέστερον τό
σώμα
ούν έπι
gledaš samo na vrijednost ponuđene hrane za tijelo, nego i na to k a k o da s v o m domaćinu iskažeš dužno poštovanje.
ώς κατά
μή
γάρ
έκαστου
ό
πούς
φυλάξεις λοιπόν
37. A k o na sebe preuzmeš n e k u ulogu koja prelazi tvoje
υπέρ
εΐτα τό
ulogu k o j u si mogao odigrati. 38. K a o što u šetnji paziš da ne staneš na t r n i l i ne iščašiš nogu, isto tako pazi da ne oštetiš svoj upravljački dio. I ako na njega p a z i m o k o d svakog pojedinog čina, sigurnije ć e m o na nj prionuti. 39. S v a k o m e je tijelo mjera i m e t k a kao i noga cipele. Stoga,
ako
na
tome
staneš,
ćeš
mjeru.
Ako
prestupiš, nužno ćeš pasti u provaliju. K a o i s c i p e l o m , ako
ανάγκη
pretjeraš u v e z i sa stopalom, doći će pozlaćena cipela, a
τον πορ-
p o t o m purpurna, čipkasta. Jer k a d j e d n o m pređeš mjeru, više n e m a granice.
μέτρον
έστιν.
74
sačuvat
τό
έάν υπέρ
υπόδημα, άπαξ
τό
έκαστου. ώς
στής,
υποδήματος,
κατάχρυσον
και
αν €'
έκάστω
κρημνού
έν
έπιβής
άφόμεθα
τούτου
Stoga, kad blaguješ s n e k i m , sjeti se da ne
εχει. τήν
και
μή
πρόσεχε
και
blagovanju
προς
παρέλιπες.
προσέχεις
ούτω
bezvrijedno.
71
mogućnosti, e m ćeš se t i m e osramotiti, e m ćeš p r o p u s t i t i
έκπληρώσαι
καθάπερ
imaju
συμπε-
άπαζίαν μόνον
όράν,
άναλάβης
τού
μεν
τό
φυλαχθήναι.
και έπι τού
κεντητόν.
προς δέ
τήν
έχέτω
και ο ήδύνασο
περιπατεΐν
εστι
οίον δει φυλάζαι,
οΐαν
ήσχημόνησας
38. Έν
τό
παρακειμένων
εστιάτορα
l i k o je bolje b i t i svjestan da si pobijedio u takvoj borbi.
ne izbjegavaj da te se v i d i kako to činiš, čak i ako će većina
τί φοβή
προς
και
έτέρω,
τών
νυς
άξίαν,
σώμα
έν εστιάσει
συνεσθίης
σώμα
όρος
μέν
va ugodnost i zavodljivost. T o m e suprotstavi k o
μηδέποτε
τι οι
ει μέν γάρ
και
εχει
προς
τό κοινωνικόν
ποιής,
ει δέ ορθώς,
εστι
μεγάλην
έκλέζασθαι
ήλω
ταύτην
36. K a o što iskazi "Dan je" i "Noć je" u disjunkciji
ούτω
τούτω
σεαυτώ
ορθώς;
άπαζίαν,
προς
άγωγόν,
αυτό, καν άλλοΐόν
πλεγμένον
ούν
έστί,
αυτού ύπολαμβάνειν. ούκ
διεζευγμένον
τό
τό συνειδέναι
και
Pnručnik
35. K a d a činiš nešto uvidjevši da to treba učiniti, nikada
αυτό τό έργον
όταν
Epiktetov
αυτού
Οτι ποιητέον
πράσσων
περί
ποιείς,
Ν
νενικηκότι.
35· "Οταν τι διαγνούς φύγης
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ
75
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ 4<3. Αι γυναίκες τών
ανδρών
άλλο
μεν
έπ
τάς
άρχονται
ελπίδας,
ούδενι
τοιγαρούν
πρόσεστι,
μόνον
καλλωπίζεσθαι
προσέχειν
άλλω
Epiktetov
άπό τεσσαρεσκαίδεκα
καλούνται,
ουδέν αύταΐς
τοις άνδράσι, εχειν
ευθύς
κυρίαι
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ ύπό δτι
δέ
συγκοιμώνται
και έν τούτω
ούν άζιον
τιμώνται
ετών όρώσαι
ή τω
πάσας
ίνα αΐσθωνται
κόσμιαι
δτι
φαίνεσθαι
και
αίδήμονες. ^ι.Αφυιας οΐον
επι
πίνειν,
σημείον
πολύ επι
παρέργω
τό ένδιατρίβειν
γυμνάζεσθαι,
πολύ
επι
άποπατεΐν,
ποιητέον,
περί
τοις
πολύ
όχεύειν. δέ
τήν
περί
τό
έσθίειν, άλλά
γνώμην
σώμα,
έπι
ταύτα
πολύ μέν
ή πάσα
έν έστω
επιστροφή. 42. "Οταν δτι
τις
καθήκειν
αύτώ
ούν άκολουθεΐν ώστε
ει κακώς έζηπάτηται.
τις
ύπολάβη
ποιή
οίόμενος
αυτόν
και άλΧ
σε κακώς
αύτώ
ό εξαπατηθείς,
ποιεί
φαίνεται,
άπό
εκείνος
τό αληθές
ού τό
λέγη,
ή λέγει,
τω σοι φαινομένω,
και γάρ φεύδος,
ή κακώς
μεμνησο
ούχ
άλλά
οίον
τω
βέβλαπται
δσπερ
συμπεπλεγμένον
εάν
συμπεπλεγμένον
τούτων
ούν
τε
έαυτώ'
βέβλαπται,
ορμώμενος
πράως
Pnručnik
40. Čim žene navrše četrnaest godina, muškarci ih oslovljavaju "gospoje". Zato kad vide da im ne preostaje ništa osim da spavaju s muškarcima, počinju se uljepšavati i u to polažu sve svoje nade. Stoga se vrijedi potruditi da uvide kako ih se cijeni isključivo zbog toga što se doimaju pristojne i čedne. 72
41. Znak je lišenosti prirodnoga dara baviti se tjelesnim stvarima, primjerice odviše vježbati, odviše jesti, odviše piti, odviše se prazniti, općiti. Te stvari valja činiti usput, a sva briga neka bude usmjerena na um. 42. Kada ti netko učini nažao ili ružno ο tebi govori, za pamti da on to čini ili govori misleći da je to za njega prik ladno. Ta ne može on postupati u skladu s onime što se tebi čini, već u skladu s onime što se njemu čini. Stoga ako se njemu čini krivo, oštećen je upravo onaj koji je u zablu di. Naime, ako netko istinitu konjunkciju smatra lažnom, neće konjunkcija biti oštećena, nego onaj koji je pogri ješio. Na tome gradeći svoj poriv bit ćeš blag prema onome koji te grdi, jer ćeš na svaku takvu priliku reći: "Takvog je bio utiska!" 73
74
έξεις
προς
τον λοιδορούντα.
οτι
εοοςεν
αυτω
43· Πάν τήν
δτι
φορητή),
άλλά εκείθεν
λήφη
αδικεί
αυτό
δύο έχει
ό αδελφός
λάμβανε και
γάρ
εφ*
εκάστου
.
πράγμα
δέ άφόρητον.
έπιφθέγγου
λαβάς,
έάν άδικη,
(αύτη
γάρ
μάλλον,
τήν
φορητήν,
εντεύθεν
ή λαβή
έστιν
δτι αδελφός,
καθ* δ φορητόν
μέν
αυτό
μή
αυτού
ού
δτι
σύντροφος,
έστιν.
43. Svaka stvar ima dvije drške, jednu nosivu i jednu nenosivu. Ako ti brat učini nepravdu, u tom se slučaju ne hvataj toga da ti on čini nepravdu (jer ta drška tog slučaja nije nosiva), nego radije toga da ti je on brat, da si uz njega odrastao, i uhvatit ćeš se tog slučaja za dršku koje je nosi va. 75
44· Ούτοι είμι, σου
έγώ άρα
οι λόγοι
άσύνακτον
σου άρα κρείττων κρείττων".
εκείνοι
"έγώ
'· "εγώ
πλουσιώτερός
σου λογιώτερος,
δε μάλλον
76
σου
συνακτικοί'
εγώ "έγώ
44. Ovi su argumenti nekonkluzivni: "Ja sam bogatiji od tebe, dakle ja sam bolji od tebe"; "Ja sam rječitiji od tebe, dakle ja sam bolji od tebe". Ovi su konkluzivniji: "Ja
77
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ σου
πλουσιώτερός
κρείττων"' σής
ειμι,
"έγώ
κρείττων\
σου
πίνει
τις
πριν
ει κακώς;
ούτως
καταληπτικάς
ρήκει
περί
άλλ' εσθιε αυτόν
βουλόμενοι άπήγεν
καν
θεωρήματος
περί
μέγας
ούκ επεφας.
και δταν
μή
τότε
δηχθής,
πρόβατα
ού
πόσον φέρει
και
ΐσθι
χόρτον
εφαγεν,
εΐπη
και
ίδιώταις επιδείκνυε,
γάρ
b r z o pere. N e t k o pije mnogo vina; ne kaži da loše, nego da
οΐσθα
m n o g o pije. Prije nego što pronikneš u vjerovanje
φαντασίας
j e m u se temelji n e k i č i n > k a k o znaš da je loše učinjen? Tako t i se neće dogoditi da stekneš spoznaj nosne utiske
τού τοις
νομήν
εσω
σύ
τοίνυν
μή
τά
46. N i k a d a sebe ne nazivaj filozofom, n i t i m n o g o pričaj
δει
m e đ u o b i č n i m ljudima ο f i l o z o f s k i m načelima, nego čini
άφη-
ono što slijedi iz t i h načela. Primjerice, na gozbi ne govori
δτι
πώς
ούτως
ήρχοντο
ο t o m e k a k o treba jesti, nego jedi kako treba. Sjeti se da je
συσταθήναι,
Sokrat do te mjere izbjegavao svako pokazivanje da su m u
παρορώμενος.
ljudi dolazili s m o l b o m da i h u p o z n a s filozofima, što je o n
ώστε
έμπίπτη ευθύς
άλλ' άττ αυτών
λόγος,
έζεμέσαι
i činio. Tako je podnosio što je ostajao neprimijećen.
77
I
ά
ako b i se m e đ u običnim ljudima poveo razgovor ο filozof
οΐσθα
και
σύ
s k i m načelima, t i u g l a v n o m šuti, jer postoji v e l i k a opas
έπεί
και
τά
nost da o d m a h povratiš sve ono što nisi provario. I kada t i
επιδεικνύει
netko kaže da ništa ne znaš, a t i se na to ne naljutiš, tada
έργου, πέφαντα τά
76
ποίει
ποιμέσιν
τήν
j e d n i h stvari, a drugima daš pristanak.
άλλά
σοι τις δτι ουδέν άρχη
άλλ'
τό
ήνείχετο
ό κίνδυνος
φέροντα
άλλά
γάλα'
δτι
45. N e t k o se b r z o pere; ne kaži da se loše, nego da se
λάλει
μή λέγε
έν ίδιώταις
γάρ
οτι
μηδέ
ύπ' αυτού
ούτως
N o t i j a m a č n o nisi n i t i imetak n i t i govor.
κακώς,
μέν
τό έπιδεικτικόν
τίνος
"Ja sam rječitiji o d tebe, dakle moj je govor bolji o d tvog".
πόθεν
φιλόσοφον,
φιλοσόφοις
τής
συγκατατίθεσθαι.
μεμνησο
αύτούς'
τό πολύ'
οτι
θεωρημάτων,
Σωκράτης
λέξις
άλλ'
οίον έν συμποσίω ώς δει.
κάκεΐνος σιώπα
τών
sam bogatiji o d tebe, dakle moj je imetak bolji o d tvog";
οτι κακώς,
δέ
εΐπης
σής
λέζις.
εΐπης
Pnručnik
τής
el ούτε
σοι άλλων
άλλοις
σεαυτόν
άρα
τό 8όγμα,
ού συμβήσεταί
πανταχόθεν
προς
μή
8ιαγνώναι
θεωρημάτων,
έσθίειν,
ή έμή
μή εΐπης
λαμβάνειν,
Epiktetov
κτήσις
κτήσις
οΐνον
ή γάρ
έν ίδιώταις
άρα
λογιώτερος,
πολύν
46. Μηδαμού άπό τών
έμή
τις ταχέως'
οτι πολύν,
πολύ
ή
συ δέ γ ε οΰτ€
45· Λούεται ταχέως,
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
ερια
θεωρήματα
πεφθέντων
τά
εξω τοις έργα.
znaj da si učinio p r v i korak. Budući da n i ovce ne nose pa stirima sijeno da b i pokazale k o l i k o su pojele, nego pašu vare iznutra, a vani nose v u n u i mlijeko - isto tako n i t i ne pokazuj običnim ljudima svoja načela, nego pokazuj djela
47·
Οταν
καλλωπίζου αφορμής πόνον
εύτελώς έπί
λέγε
θέλης,
ήρμοσμένος
τούτω"
δτι σεαυτώ
υδωρ
μήδ' πίνεις,
ής κατά
άν ϋδωρ κάν
τό
πίνης,
άσκήσαί
και μή τοις έξω" μή τούς
σώμα,
μή
έκ
πάσης
ποτε
προς
ανδριάντας
koja slijede i z provarenih načela. 47. K a d a se u pogledu tijela privikneš na s k r o m a n život, nemoj se t i m e dičiti. I ako piješ samo v o d u ,
nemoj
u
svakoj p r i l i c i govoriti da piješ samo v o d u . I ako se j e d n o m poželiš uvježbati u podnošenju napora, čini to za sebe, a
78
79
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ περιλάμβανε' ύδατος
άλλά
και
εκπτυσον
48a. Ίδιώτου προσδοκά φιλοσόφου
ούδένα
στάσις
έαυτώ
τινός
περίεισι
τών
καν
λόγω,
πριν
πήξιν
προς
έγώ επεσθαι.
ζητώ
νοώ
γεγραμμένα'
δέ
εύρω
τον
έξηγούμενον, τούτο
ούπω
άνειμενη ένί
δύνασθαι
78
ne za svijet. Ne grli kipove. Ako jako ožedniš, uzmi gu tljaj hladne vodne, ispljuni je i nikome to ne kaži.
αν
ζητώ
σεμνόν
τά εΐχεν
καταμαθεΐν τις
έστιν
τον
ουδέν,
όταν
χρήσθαι έστιν.
ό προς
ούν
τοις αν
48a. Stanje i karakter običnoga čovjeka: korist ili štetu nikada ne očekuje od sebe samoga, nego od izvanjskih stvari. Stanje i karakter filozofa: svu korist ili štetu očekuje od sebe samog. 48b. Znakovi čovjeka koji napreduje: nikoga ne kudi, nikoga ne hvali, nikoga ne kori, nikoga ne proziva, nikada ne govori ο samome sebi da je netko važan ili da nešto znade. Kad je u nečemu spriječen ili zasmetan, sebe prozi va. I ako ga netko hvali, u sebi se smije onome koji ga hvali. I ako ga netko kudi, on se ne opravdava. Ide po svi jetu poput ranjenika, pazeći da ne udari ozlijeđeni dio ti jela prije nego što zacijeli. Svaku je želju odagnao iz sebe, a zazor je prebacio isključivo na one protuprirodne među stvarima koje su do nas. U svemu se služi blagim porivom. Ako se učini priglupim ili neukim, ne mari. Jednom riječju, čuva se samoga sebe kao neprijatelja i iz dajnika. 80
81
82
σεαυτόν
έρχομαι
σεμνόν
τε
έπίβουλον.
ουδέν
υπολείπεται
αυτό μόνον
80
φύσιν
προς
ούν
ού
παρηγγελμένοις-
άπασαν
δέ τί βούλομαι;
αυτόν,
τούτων
κινήσαι
τά παρά
έγεγράφει,
Οτι Χρύσιππος
και μέχρι
τι
ορεξιν
αυτός
άκουσας
έζηγούμενον.
τού
απολογείται,
και
και
τά
κωλυθή,
άπαντα
έζηγούμενος άλλ'
λέγει
ού πεφρόντικεν.
λέγε
ασαφώς
επαινεί,
τι ή
και έζηγεΐσθαι
σεμνύνηται,
ταύτη
λαβείν,
δοκή,
τις έπι τω νοεΐν
και
και
εαυτού
ούκ
εις μόνα
παραφυλάσσει
έφί* ω σεμνυνεΐταιΓ φύσιν
εζω.
εύλαβούμενός
ορμή
εαυτόν
"ει μή Χρύσιππος
τήν
τών
καταγελα
καν φέγη,
ή άμαθης
βιβλία
περί
έπαινή,
δ' εκκλισιν
μετατέθεικεν.
49· Οταν
ούτος
αυτόν
οι άρρωστοι,
αν ηλίθιος
Χρυσίππου
εαυτού
ούδένα
τι. όταν έμποδισθή
τις
τήν
ώς έχθρόν
έξ
ώφέλειαν
ούδένα φέγει,
παρ έαυτώ'
δέ καθάπερ
χρήται.
άπό
πάσαν
ουδέν
Pnručnik
79
άλλ'
έγκαλεΐ,
ή ειδότος
αυτός
έφ* ήμΐν
φυχρού
ουδέποτε
χαρακτήρ'
ούδενι
έζ έαυτού'
έπίσπασαι
προσδοκά.
καθισταμένων,
ήρκεν
Epiktetov
εΐπης.
βλάβην,
προκόπτοντος'
έγκαλεΐ.
έπαινούντος
μηδενί
ή
Ν
σφοδρώς
και χαρακτήρ'
και
μέμφεται,
ώς οντος
ότι
στάσις
έζ εαυτού
48b. Σημεία
ποτε
και
ώφέλειαν
βλάβην
τών
διφών
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ
δέ
49. Kada se netko hvali svojom sposobnošću da shvati i rastumači Krizipove spise, kaži samome sebi: "Da Krizip nije nejasno pisao, ovaj se ne bi imao čime hvaliti." A što ja hoću? Spoznati prirodu i slijediti je. Zato tražim onoga koji će mi je rastumačiti, a čuo sam da je to Krizip, pa idem k njemu. A l i ne razumijem njegove spise. Zato tražim tumača. Do ovdje nema ničega hvale vrijednog. A kada pronađem tumača, preostaje mi primijeniti protu mačene naputke. Jedino je to hvale vrijedno. Ako se pak divim samom činu tumačenja, zar ispadam išta drugo nego 83
81
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ αυτό
τοΰτο
τό εζηγεΐσθαι
άπετελέσθην ρου
άντι
Χρύσιππον
μοι
δμοια
τά
μάλλον
και
γραμματικός
γ€ δη δτι ούν
τό Χρυσίππειον", έργα
Epiktetov
τι άλλο ή
πλην
έζηγούμενος.
'έπανάγνωθί
δύνωμαι
θαυμάσω,
φιλοσόφου;
ί{
μοι
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ άντι
Οταν
έρυθριώ
σύμφωνα
"Ομή
τις
εΐπη
δταν
επιδεικνύειν
μή τοις
λόγοις. 5 θ . "Οσα άσ€βήσων μή
προτίθεσαι,
άν παραβής
έπιστρέφου' 51. Εις
ποιον
σ€αυτόν
λόγον;
παρείληφας
ετι
ύπερθή
λήσης
και
άλλά
και ημέρας
άλλας
λήσεις
ζών
έπίπονόν
τι δτι
και
εστίν
ούκ
ή
ή
βέλτιστων
τον
διαιρούντα
σ€
συμβάλλειν
προσδοκάς,
ποιήσαι
ήδη
τήν
τέλειος,
ε'νδοξον και
άναβάλλεσθαι
ή ήδη
ιδιώτης
ούν
άζίωσον
και
πάν
απαράβατος,
άδοξον και
το κάν
προσάγηται,
πάρεστι
ούκέτι,
προσέξεις
άλλ'
ώς προκόπτοντα'
νύν ο άγων,
άμε-
υπερθέσεων
ήδη
νόμος
σεαυτού;
μεθ' ας
προκόφας,
σοι
ίνα
άν νυν εξ
όρίζης
αποθνήσκων,
έστω
ήδύ
τό τών
διδάσκαλον
ού
και
σον.
οΐς έδει
επ άλλαις
ώς τέλειον,
φαινόμενον
μεμνησο
εστί
άεί υπερθέσεις
σεαυτόν
και
βέλτιστον
σου,
παραβαίνειν
άνήρ
και
νόμοις
άναβάλλη
ούν έτι
ραθυμήσης
βιοΰν
τι δε ερεΐ τις περί
τήν επανόρθωσιν
ei μειράκιον,
σεαυτόν
ώς
τά θεωρήματα'
ούκέτι
διατελέσεις
εμμενε,
ούκέτι
χρόνον
ποιον
εις εκείνον
σεαυτώ,
γάρ
και iv μηδενί
συμβέβληκας.
ώς
τι τούτων,
τούτο
άζιούν
ποιή
τούτοις
τά δτι
^Ολύμπια παρά
μίαν
Priručnik
gramatičar umjesto filozofa? Dakako, osim što umjesto Homera tumačim Krizipa. Zato kada mi netko kaže: "Ras tumači mi ulomak iz Krizipa," ja pocrvenim kad ne mogu pokazati djela koja su slična i u skladu s Krizipovim riječi ma. 50. Načela koja si sebi zadao drži se kao zakona, i kao da ćeš učiniti svetogrđe ako neko od njih prekršiš. I ne osvrći se na to što netko govori ο tebi, jer to više nije tvoja stvar. 51. Koliko ćeš još vremena protratiti prije nego što počneš samoga sebe smatrati vrijednim najboljih stvari i više ni u čemu ne zastranjuješ od razuma koji povlači raz like? Primio si načela. Susreo si se s onima s kojima si se trebao susresti. Kakvoga onda još učitelja čekaš — da se njemu povjeri da tebe ispravlja? Nisi više dječarac, nego zreo čovjek. Ako sada to zanemariš, protratiš vrijeme, stal no iz jedne odgode stvaraš druge odgode, te stalno određu ješ drugi dan kada ćeš se pozabaviti sobom, promaknut će ti da ne napreduješ, već da se pretvaraš u običnoga čovje ka, i u životu i u smrti. Smjesta se, dakle, smatraj vrijed nim življenja kao čovjek koji je zreo, kao čovjek koji napreduje. I sve ono što ti se čini najboljim neka ti bude nepovrediv zakon. I ako te zapadne nešto što je naporno, ugodno, ugledno ili neugledno, sjeti se da je sada vrijeme za borbu, da su Olimpijske igre već počele, da više nema odugovlačenja, te da ο jednom jedinom porazu i ustupku ovisi hoće li tvoj napredak propasti ili opstati. Tako se Sokrat izgradio, jer se u svemu tjerao da ne obraća pažnju ni na što drugo osim na svoj razum. A ti iako još nisi Sokrat, živi kao da hoćeš postati Sokrat. 84
85
ήτταν
και
Σωκράτης μηδενί
ενδοσιν ούτως
άλλω
ει Σωκράτης,
και
άπόλλυται
άπετελέσθη,
προσέχειν
επι πάντων
ή τω
ώς Σωκράτης
προκοπή
λόγω.
και προάγων
σύ δέ ει και
γε εΐναι βουλόμενος
βιοΰν.
82
σώζεται. εαυτόν μήπω οφείλεις
83
ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ 52. Ό
πρώτος
και
φιλοσοφία
6 της
χρήσεως
μή
φεύδεσθαί'
και διαρθρωτικός, έστιν φεΰδος; τατος
και
εμπαλιν και πώς
εκείνον
έστιν
παντελώς δέ
οίον
πόθεν
τούτων άπόδειζις;
τί
τί
μάχη,
τόπος
τω
ήμΐν ότι
γάρ
αληθές,
τί
διά
τον
ό δέ
ό πρώτος, τόπω
πάσα
δει
αναγκαιό ήμεΐς
δέ
διατρίβομεν
σπουδή,
τοιγαρούν ού
τί
αναγκαίος
τρίτω ή
άμελούμεν.
άποδείκνυται
βεβαιωτικός
ότι τούτο
διά τον πρώτον
έν γάρ
έν
αποδείξεων,
άναπαυεσθαι δει,
ποιούμεν
περί
πρώτου
Οπου
έστιν
ό του
ό αυτών
τρίτος
ό δέ δεύτερος
τόπος
οίον
ακολουθία,
ό μέν
Epiktetov
θεωρημάτων,
ό τών
τρίτος
τί
ούκούν
δεύτερον,
τών
οΐον πόθεν
άπόδειζις,
Ν
αναγκαιότατος
ό δεύτερος
ότι ού δει φεύδεσθαί'
ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ
τού
φευδόμεθα
φεύδεσθαι,
δέ μέν,
πρόχειρον
εχομεν. 53· *Επί
παντός
Λγου όποι
οε μ,
ποθ' ύμΐν
ως εψομαι κακός " "Οστις σοφός
πρόχειρα ω Ζευ,
και
εϊμι
" ^4λλ', ώ Κρίτων,
η
ην οε μη
σελω,
ήττον
εφομαι."
ουδέν
δ' ανάγκη παρ* ήμΐν
συ και
συγκεχώρηκεν και
τά
θεΐ'
ει ταύτη
Πεπρωμένη,
φίλον,
ταύτη
"Vodi me, Zeuse, i ti i Sudba, Gdje god da ste mi odredili mjesto; Ja ću spremno slijedit'; ne budem li htio — Ako postanem loš - ništa manje ja ću slijediti"
88
'Ali, Kritone, ako je tako bogovima milo, tako neka bude!" 90
γινέσθωΓ " *Εμέ δέ "Ανυτος βλάφαι
87
89
έπίσταταιΓ θεοΐς
86
"Tko se nužnosti lijepo pokorio, Mudar je za nas i božanske stvari znade."
καλώς,
τοις
52. Prvo i najnužnije područje u filozofiji jest ono koje se tiče primjene načela, primjerice načela da se ne smije la gati. Drugo je područje ono koje se bavi dokazima, prim jerice: Odakle slijedi da se ne smije lagati? Treće je područje ono koje učvršćuje i raščlanjuje prethodna, prim jerice: Odakle slijedi da je to dokaz? Jer što je demon stracija, što je slijed, sukob, istina, laž? Stoga je treće područje nužno zbog drugoga, drugo zbog prvoga, a naj nužnije i ono na kojemu se treba zadržavati jest prvo po dručje. A mi činimo obrnuto: bavimo se trećim područjem i njemu posvećujemo svu pažnju, dok potpuno zanemarujemo prvo područje. Zato s jedne strane lažemo, a s druge strane imamo pri ruci dokaze da se ne smije la gati. 53. U svakoj prilici pri ruci valja imati sljedeće:
ταύτα'
διατεταγμένος"
γ αοκνος'
γενόμενος,
έκτέον
Pnručnik
δέ
και Μέλητος
άποκτεΐναι
μέν
δύνανται,
"Mene Anit i Melet mogu ubiti, ali mi ne mogu naškoditi." 91
ού."
84
85
Odstupanja od kritičkog izdanja koje je priredio Gerard Boter, The Encheiridion of Epictetus and its Three Christian Adaptations: Transmission and Critical Editions, Leiden, 1999. Odstupanja su navedena prema poglavlju i njegovom retku u ovom izdanju. Boterovo izdanje
O v o izdanje
ή, έσται
33-5 33-44 33-47 33-58 42.4 8b. 49-8 51.2
λέγειν
51.4 52.2
ποιον ούν ετι θεωρημάτων
4
2.13
κούφως
μέντοι
4.2 a.2
όποιον i στ ι
κούφως
και
και
όποιον τι εστι οίον θάνατος μή τι χώλωσις διδώται αλλότριων αυτών
οΐον ό θάνατος μη ποτε χώλανσις δίδω αλλότριου αυτού πάντοτε εαν δ' λέγε οτι
πάντως αν δε λέγε-
επισημαίνεται κακόν. Προετιμήθη
σημαίνεται κακόν (ώσπερ έστ\ ΕΙ προετιμήθη
29-13 29.20
σύ αυτών ούκ έτυχες δός ούν τό διάφορον ευθύς λέγειν οτι εκβαλεΐν θέαν ήν άν ΐδης
σύ ούκ έτυχες δός τό διάφορον ευθύς δτι βαλεΐν θέαν εάν ΐδης
29-43 30.5 30.10
το σαυτού ωκειώθης; ού άλλά γείτονος, άπό τού πολίτου
3i-i3 31.21
μέμφασθαί Πολυνείκην
τοις αυτού ωκειώθης, άλλά πολίτου, άπό του γείτονος μέμφεσθαί ^Ετεοκλέα και Πολυνείκην
5
7-4 9-2 11.5 11.6 i4a.2 i a. 17.6 18.2 4
5
18.3 24-3 25.1 25.4 25-19 26.3
και
^Ετεοκλέα
86
... κωλύσει. 60appc
32-9
3
λέξον
πρόβαλε πρόβαλε τρόπος
μέν
σεαυτώ ο τ ι
κακώς αύτώ οντος τινός εξηγούμενον διαιρούντα
φαίνεται
λόγον
87
η (έσται ... κωλύσβ — θαρρών λέγειν τ ι ήξομεν πρόβαλλε πρόβαλλβ ο τ ι τόπος κακώς φαίνεται οντος τι εξηγησόμενον αίροΰντα λόγον ποιον ετι δογμάτων
Bilješke 1
O prosudbi (hupolepsis), porivu [horme], želji i zazoru [prexis kai enklisis), značenju i poretku tih pojmova, vidi Uvod, str. 14-16, 27-30. Treba potpuno ostaviti sve one stvari koje nisu do nas, a to su indiferentne stvari kao što su zdravlje, bogatstvo, političke funkcije, ugled itd. Odgađa se pak stjecanje dobrih stvari kao što su sreća i neuznemirenost. Razlog tomu objašnjen je u narednom poglavlju. Čini se da pod "grubim utiskom" [tracheia phantasia) Epiktet misli naprosto na bilo koji utisak u kojemu je nešto predstavljeno kao loše, npr. nešto bolno, tegobno ili strašno. Ako ispravno razumijem Epiktetov savjet, on preporučuje da budemo svjesni da nam se takve stvari samo pojavljuju kao loše, dok su zapravo indiferentne. U ovoj rečenici radi se ο sreći u prvom od triju smislova razlučenih na početku 1. odjeljka Uvoda. Usporedi §48b. Za značenje riječi horme i aphorme vidi Uvod, str. 28-29. Za pojam "poriva uz ogradu" [hupexairesis] vidi Uvod, str. 28-29. Usporedi ovaj pasus s §48b, u kojemu se iznose pokazatelji napredovanja. Ista misao iskazana je još drastičnije u Razgovorima III.24.88: "U trenucima kada se nečemu raduješ, predoči si oprečne utiske. Sto je loše u tome da usred cjelivanja djeteta prišapneš 'Sutra ćeš umrijeti' i prijatelju isto tako 'Sutra ćeš otputovati ili ti ili ja i nikada se više nećemo vidjeti?" Takav postupak za svrhu ima upoznavanje s budućim događajem [proendemein] kako čovjek u trenutku njegova nastupanja ne bi bio zatečen i reagirao emotivno; usp. §21 i 34. Epiktetov primjer tog postupka vezan uz gubitak djece tradicija pripisuje Anaksagori, usp. Diogen Laertije II.13, Galen, Ο naucima Platona i Hipokrata IV.7.9-10, Ciceron, Tuskulanske rasprave III.30. Za proairesis vidi Uvod, str. 32-34. Usp. Platon, Sokratova obrana 29a-b. Onaj koji se tek počinje odgajati, odnosno onaj koji napreduje [ho prokopton), jest osoba koja živi po načelima stoičkog nauka. Ona isključivo samu sebe proziva za vlastite pogreške; usp. §48b. Već odgojeni čovjek je stoički mudrac. On ne krivi niti sebe niti druge iz jednostavnog razloga što ništa ne radi krivo. Usporedi fr. 16 (Schweighauser) = Stobej, Antologija III.4.92. 2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
89
Bilješke
Bilješke 14
"Kormilar" je, dakako, racionalna kozmička priroda, bog, sudbina. Epiktet često koristi deminutiv kada želi umanjiti vrijednost koja se obično pripisuje označenoj stvari, odnosno kada želi upozoriti da je ona nešto indiferentno, a ne nešto dobro. Epikteta je u tome na sljedovao i Marko Aurelije, primjerice kada govori ο "tjelešcu" ili "dušici" (npr. Samome sebi ΧΙΙ.3, ΧΙΙ.26). U nastavku teksta grčki deminutivi prevedeni su hrvatskim deminutivima ili opisno. Usp. Razgovon I.12.15: "Biti obrazovan znači naučiti željeti svaku stvar onako kako se događa." Vidi Uvod, str. 5—6 za ortodoksno stoičko određenje sreće (eudaimonid) kao "glatkog tijeka života" [eurrhoia biou). Ovdje valja podsjetiti da je Epiktet bio šepav; vidi Uvod, str. 22. Za poistovjećenje čovjeka s njegovom voljom (proairesis), vidi Uvod, str. 32-33. Tri vrline koje Epiktet ovdje spominje - uzdržanost (enkrateia), izdržljivost (karteria) i strpljenje (anexikakia) - podređene su umjerenosti (sophrosune) kao jednoj od četiri osnovne vrline u stoičkom nauku; vidi Uvod, str. 10. Za ovu usporedbu vidi Razgovon I.24.14-15, 11.23.36-38. Ovdje Epiktet navodi dvije sastavnice stoičkog poimanja sreće, a to su neuzbudenost, odnosno sloboda od emocija (apatheia) i sloboda od unutrašnjeg nemira i pomutnje (ataraxia). Usporedi §48b. Usporedi fr. 15 (Schvveighauser) = Stobej, Antologija III.4.91. Ovo je Epiktetova pohvala kiničkom stavu kao svojevrsnom objačanju stoičkoga stava. Dok su stoici naučavali da izvanjske stvari treba prihvaćati u skladu s racionalnom prirodom čovjeka i svemira, kinici su smatrali da izvanjske stvari treba u cijelosti prezirati. Onaj tko prezre i zanemari izvanjske stvari može se u potpunosti posvetiti stjecanju vrline. Usp. §igb. Diogen iz Sinope (oko 403-321. pr. n. e.) bio je kinički filozof kojega Epiktet iznimno cijeni i često spominje u Razgovorima. Heraklit iz Efeza (oko 540-480. pr. n. e.) bio je jedan od najutje cajnijih filozofa prije Sokrata. Njegova filozofija pružila je osnove za stoičku fiziku. Npr. stoičkog filozofa. Prema ranim stoicima, sućut je jedna od emocija, pa je kao takvu stoik mora izbjegavati. Epiktet drži da je u nekim situacijama ipak prikladno izražavati sućut. No to je samo ublaženje ortodoksnog stava, a ne i njegovo napuštanje. Naime, Epiktet nalaže da čovjek ne smije 15
16
17
,8
19
20
21
22
23
24
25
26
27
90
odista ("iznutra") osjećati sućut, jer odista osjećati sućut značilo bi vjerovati da je osobu s kojom se suosjeća zadesilo neko zlo. Važnije od izražavanja sućuti možda je htijenje da se onome koji pati pomogne, a to će stoik pokušati učiniti ukazivanjem da je uzrok patnje u pogrešnoj upotrebi utisaka, tj. krivom vjerovanju da je ono što je čovjeka zadesilo neko zlo. Usp. Razgovori III.24, naročito odlomak 23: "Patnja drugoga pripada njemu, a moja meni. Zato ću svoju do kraja iskorijeniti, jer je ona do mene. Tuđu ću pokušati iskorijeniti koliko je moguće, ali neću pokušati do kraja." "Pisac" je ovdje isto što i "kormilar" u §7; usp. bilješku 14. Alegorija života kao predstave vjerojatno potječe od Krizipa, a preuzeo ju je i Marko Aurelije u Samome sebi XII.36. Odabir uloge ovisi ο piscu, tj. bogu. Usporedi §37. Jedan od najučestalijih oblika proricanja budućnosti u antici bilo je proricanje iz ponašanja ptica (augurium). Ο stoičkom odnosu prema proricanju vidi Uvod, str. 6. Usporedi §32. Epiktet rabi riječ ousia, koju većina prevoditelja ovdje prevodi kao "bit" ili "supstancija". Točno je da na više mjesta Epiktet govori ο ousia tou agathou u smislu "bit dobra" (npr. I.29.1, II.8). No izvorno značenje riječi ousia je "posjed", "imetak", te na nekim mjestima (npr. Razgovor 111.7.9, III.24.3) znatno bolje odgovara smisao "posjed dobra"; usp. A . A . Long, Epictetus: A Stoic and Socratic Guide to Life, Oxford, 2002, str. 191, b. 9. Grčke riječi strategos, prutanis i hupatos ovdje vjerojatno označuju tri političke funkcije u rimskoj državi, a to su pretor, prefekt i konzul. Te tri funkcije navedene su od niže prema višima, i predstavljaju stepenice u političkoj karijeri Rimljana (cursus honorum). Onaj tko je svjestan da ga sudbina u bilo kojem trenutku može pogubiti ili staviti na muke osjećat će izlišnost stvari koje bi ga inače mogle navesti da učini nešto kukavno ili koje bi se mogle učiniti jako poželjnima. Pretpostavljam da Epiktet ovdje reproducira učestale reakcije običnih ljudi onoga doba na osobe koje su se odlučile za studij filozofije. U Razgovorima I.11.39 čovjek koji studira filozofiju se opisuje kao "stvorenje kojemu se svi ismijavaju". Usporedi §29. Osim početne poruge zbog odluke da studira filozofiju, druga poruga će uslijediti ako čovjek niti nakon studija filozofije ne usvoji načela koja će uvijek ravnati njegovim djelovanjem. U pozadini ovog odlomka je zamisao, uvriježena u antici, da filozofija prvenstveno daje načela dobrog življenja, a ne tek skup teoretskih znanja. 28
29
30
31
32
33
34
35
91
Bilješke
Bilješke 36
Epiktetov je savjet moguće protumačiti na dva načina: (1) Onaj tko hoće da ga drugi smatraju filozofom, bez obzira je li on to odista ili nije, sve što treba učiniti jest uvjeriti samoga sebe da je filozof, pa će već i druge u to uvjeriti. (2) Onaj tko hoće da ga drugi smatraju filozofom mora najprije samoga sebe uvjeriti da on odista jest filozof, pa će ga tek onda i drugi smatrati filozofom. Usporedi li se ovo mjesto s Razgovonma IV.8, čini se da Epiktetov savjet treba razumjeti na drugi način. Razmišljanja koja Epiktet u ovom poglavlju navodi i opovrgava po svoj su prilici negativne reakcije običnoga čovjeka na stoički nauk. Ovdje Epiktet možda ima na umu Sokrata kojega su optuživali da je beskoristan jer se cijele dane samo potuca trgom i razgovara s kim stigne, a on je svoje sugrađane razgovorom poticao na vrlinu i činio ih boljim ljudima. Za Epiktetovu čestu metaforu razmjene unutrašnje sreće za izvanjske stvari usp. Razgovon III.3.11 i dalje, te III.17.5, IV.3.7-8, IV.10.24. Stoici drže da je svijet ustrojen na najbolji i najracionalniji mogući način. I dok je vrlina usklađenost s racionalnošću svijeta ("cilj"), porok predstavlja odstupanje od racionalnosti svijeta ("promašaj"). Vidi Uvod, str. 5-6. "Povjeriti svoj um [gnome] nekome" ovdje znači imati upravljački dio duše (ίο hegemonikon) ustrojen na taj način da te drugi svojim ponašanjem ("ako te pogrdi") može uznemiriti. Ovo poglavlje je izvadak iz Razgovora III.15.1-13. Vidi dolje §51 i bilješku 85. Iz onoga što slijedi jasno je da Epiktet na umu ima olimpijsku disciplinu hrvanja. U rukopisima Razgovora III.15.8 umjesto Sokrata spominje se Eufrat. Stoga neki priređivači Pnručnika, npr. Wolf, Steinmann i Oldfather, i ovdje navode Eufratovo ime umjesto Sokratova. Eufrat iz Tira bio je stoički filozof poznat po svojoj elokvenciji. Prema nekim izvorima bio je Muzonijev učenik, a onda možda i Epiktetov poznanik. Epiktet ga spominje i u Razgovonma IV.8.17. Za odmjeren prikaz Eufrata vidi M . Frede, "Euphrates of Tyre" u R. Sorabji (ur.), Aristotle andAfter, London, 1997, 1-11. Usporedba s djecom, kao i usporedba s majmunom nekoliko rečenica ranije, ističe iracionalnost spomenutih postupaka. Prema stoičkom nauku, ljudi postaju racionalni tek oko 14. godine života; usp. Uvod, str. 20. Stoici su smatrali da nema sredine između vrline i poroka. Svi 37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
92
ljudi su ili vrli ili poročni. Vidi Uvod str. 11-12. U stoičkoj psihologiji, upravljački dio (ίο hegemonikon) je glavni aspekt duše koji spoznaje, odlučuje i pokreće na djelovanje. Vidi Uvod, str. 13-17. Usporedi Razgovon II.10.1-11. Ο prikladnim radnjama [kathekontd] i njihovoj određenosti odnosima, vidi Uvod, str. 17-22. Isto kaže i Marko Aurelije: "Ukloni prosudbu 'Oštećen sam' i šteta je uklonjena" {Samome sebi IV.7). Epiktetov se argument u ovom odlomku može sažeti na sljedeći način. Ako (1) bogovi uzrokuju sve izvanjske stvari koje se ljudima događaju i (2) neke izvanjske stvari su loše, slijedi: (3) bogovi su prouzročili one loše stvari koje nas zapadaju, a odatle slijedi (4) bogovima predbacujemo i optužujemo ih za nebrigu, tj. ne štujemo ih. Da bi čovjek uistinu štovao bogove, on mora odbaciti konkluziju (4). Stoga najprije mora odbaciti premisu (2), jer tada više ne slijedi konkluzija (3), a odatle niti neželjena konkluzija (4). Polinik i Eteoklo bili su sinovi Edipa i Jokaste. Zbog svađe oko toga tko će vladati Tebom oni su se međusobno zaratili i pogubili. Ο tome pričaju Eshilova tragedija Sedmonca pod Tebom, Sofoklova Antigona i Euripidove Feničanke. Stoička teologija imala je malo toga zajedničkoga s popularnom religijom. Boga stoičke teologije štuje se usklađivanjem individualne s kozmičkom prirodom, a ne molitvama i žrtvama ljevanicama. Ο tome svjedoči prva rečenica ovog odlomka. Pa ipak, stoici su većinom uvažavali popularnu religiju i smatrali da je prikladno da čovjek, kao biće jedne zajednice, sudjeluje u vjerskim obredima te zajednice. Stoici su vjerovali u proricanje budućnosti. Vidi §18 i bilješku 30, te usporedi Razgovon II.7. Odnosno, to je indiferentno. Vidi Uvod, str. 3-4. Vidi Ksenofont, Uspomene I.1.9 i IV.7.10. Bog Apolon ima pridjev "Pitijski", odnosno Delfijski, zbog toga što se u Delfima nalazilo Apolonovo svetište, najpoznatije i najposjećenije svetište u antičkoj Grčkoj. U svetištu je sjedila proročica, Pitija, preko koje je Apolon odgovarao na upite ο buduć nosti. Ovdje valja navesti Simplicijev komentar uz ovo mjesto: "Dvojica prijatelja su otputovali u Delfe i naišli na razbojnike. I dok su jednoga od njih razbojnici krenuli pogubiti, drugi mu nije pomogao jer se dao u bijeg, pa je stigao u svetište. I bog ga je izbacio rekavši: 'Bio si prisutan kraj prijatelja koji umire i nisi mu pomogao - nečist si kročio 47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
93
Bilješke u hram; iz odaje ove velebne izađi!' Očito je da ovaj, da je i htio, ne bi mogao prijatelja izbaviti od smrti, pa ipak se skupa s njim trebao izložiti pogibelji, pa čak i poginuti, ako je to bilo nužno da se prijatelju pomogne." Simplicije, Komentar uz Epiktetov Priručnik, 111.13—22. Prema jednoj podjeli stočke etike (Diogen Laertije, Životi VII.84), posljednji, osmi dio obuhvaća etičke naputke, što u određenim vrstama situacije treba ili ne treba činiti. Neki su stoici dovodili u pitanje smislenost tog dijela etike, no čini se da Epiktet nije među njima. U ovom poglavlju nalazimo niz primjera takvih naputaka. Nije jasno zašto Epitket smatra da svojim riječima ne treba utjecati i na ponašanje stranaca. Možda Epiktet pod "strancima" (allophuloi) misli na ljude koji govore drugi jezik, što bi onemogućavalo utjecaj posredovan riječima. Smijeh je jedno od vanjskih očitovanja ugode, kao što je jadikovanje jedno od vanjskih očitovanja boli. Budući da su i ugoda i bol emocije kojih se stoik treba osloboditi, treba se osloboditi i njihovih vanjskih očitovanja. Prisegnuti nešto znači zajamčiti da će se to u budućnosti dogoditi. S obzirom na to da čovjek ne zna što je sudbinom zacrtano da će se dogoditi, čovjek nije u poziciji da daje takva jamstva. Prisezanje se tako može shvatiti kao znak nadmenosti, pa Epiktet stoga preporučuje izbjegavanje prisega. Sličan stav sadržan je i u našoj uzrečici: "S kim si, takav si." Ovi naputci predstavljaju dobar primjer kiničkog nasljeđa u stoičkoj filozofiji. Većina antičkih filozofa - uključujući Platona, Antistena, Diogena, Epikura, pa čak i Zenona - razdvajali su seks od braka. No tome su se suprotstavili već neki rani stoici, primjerice Antipater iz Tarsa. Epiktetov učitelj, Muzonije Ruf, otišao je najdalje u pohvali braka i bračne vjernosti. Mnogi su filozofi u antici, medu njima i Muzonije, smatrali da seks valja prakticirati jedino u braku i to u svrhu rađanja djece. No čini se kako je Epiktet smatrao da bi seks bilo najbolje u cijelosti izbjegavati, što je on dokazao vlastitim primjerom. A k o gledatelj poželi da se u predstavi nešto dogodi drukčije nego stoji u scenariju, ili ako se identificira s likom koji na kraju loše završi, gledateljeva će želja biti izjalovijena (spriječena) i on će zbog toga biti uznemiren. Stoički su filozofi raspravljali ο kazališnim predstavama u 58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
94
Bilješke kontekstu teorije emocija. Naime, ako kazališne predstave u publici pobuđuju emocije, razumljivo je da će stoički filozof nalagati izbjegavanje kazališta. Međutim, neki stoički filozofi, poput Seneke, smatrali su da ono što kazališne predstave pobuđuju nisu prave emocije. Epiktet vjerojatno misli na nastupe profesionalnih govornika i upozorava da neki od njih mogu biti tako dojmljivi da čovjeka ponesu i dovode u kušnju, pa stoga njihove nastupe ne valja uzimati olako. Dakako, misli se na Zenona iz Citija, osnivača stoičke škole. Usporedi §3 i bilješku 9. T i iskazi u disjunkciji ('Dan je' ili 'Noć je') su istiniti, a u konjunkciji ('Dan je' i 'Noć je') su neistiniti. Kao što se istinitost tih dvaju iskaza uzetih zajedno prosuđuje prema njihovom logičkom kontekstu, isto tako i vrijednost pojedinih radnji treba prosuđivati prema njihovom širem kontekstu. "Mnogi muškarci ženama u ranoj dobi počinju laskati, hvaliti i nazivati ih gospođicama iz nijednog drugog razloga nego da bi s njima spavali. Zbog toga je logično što se one za to pripremaju, uljepšavaju i u to polažu sve svoje nade. I za to ne treba njih okrivljavati toliko koliko muškarce koji ih iz tih razloga hvale" (Simplicije, Komentar uz Epiktetov Priručnik, 127.17-24). Epiktet ovdje anticipira suvremeni feministički argument ο podčinjavanju žena nametanjem spolnih uloga. Cini se da je Epiktet zagovarao spolnu jednakost, bar što se tiče odgoja i obrazovanja, slično kao i njegov učitelj Muzonije Ruf. Konjunkcija (ίο sumpeplegmenon) je, u stoičkoj logici, iskaz sastavljen od dva nesastavljena iskaza povezana s veznikom "i"; usp. §36 i bilješku 71. Sličnu misao nalazimo kod Marka Aurelija: "Kada netko nešto zgriješi protiv tebe odmah se upitaj kakvu je prosudbu dobra ili zla imao kada je zgriješio. Kada to uvidiš smilovat ćeš mu se, i nećeš se niti čuditi niti ljutiti." (Samome sebi VII.22) U stoičkoj logici, argument je nekonkluzivan (asunaktos) kada posljedica ne slijedi iz pretpostavki; usp. Sekst Empirik, Ocrti pironizma II.137-138. Za "spoznajnosni utisak" (kataleptike phantasia) i "pristanak" (sunkatathesis) vidi Uvod, str. 13-14. Usp. Razgovon IV.8.22-23. Ova Epiktetova opaska ο Sokratu možda potječe iz scene s početka Platonovog dijaloga Protagora gdje mladi Hipokrat traži od Sokrata da ga predstavi glasovitom sofistu Protagori (310b i dalje). Ο utjecaju tog Platonovog dijaloga na stoičko 68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
95
Bilješke
Bilješke poimanje vrline, vidi Uvod, str. 8. Diogen Laertije (VI.23) izvješćuje da se Diogen iz Sinope, jedan od stoičkih uzora, čeličio tako što se ljeti valjao po vrućem pijesku, a po zimi grlio zaleđene kipove. Kipovi su, dakako, bili na otvorenom. Čini se da je "grliti kipove" u Epikteta poslovičan izraz; usp. Razgovori III. 12.2, IV.5.14. U Razgovorima III.12.17 Epiktet kaže: "Stoga je Apolonije lijepo govorio: A k o se želiš očeličiti, kada za žege budeš žedan, uzmi gutljaj hladne vode, ispljuni je i nikome to ne kaži.'" Vjerojatno se radi ο Apoloniju iz Tira, ranom stoiku koji je napisao knjigu Ο Zenonu. Usp. §38. Usp. §2, pretposljednja rečenica. Usp. §2, posljednja rečenica. Ο Krizipu vidi Uvod, str. 5—6. Usporedi ovaj odlomak s Razgovorima 1.17.13-19. Razum je ovdje predstavljen prvenstveno kao sposobnost pravljenja razlika. Pri tome Epiktet najvjerojatnije na umu ima sposobnost pravljenja razlike prije svega između onoga što je do nas i onoga što nije do nas; usp. §1. Život po stoičkim načelima Epiktet često uspoređuje s Olimpijskim igrama, npr. Razgovori I.29.36, III.22.58, III.24.52, III.25.4, IV. 4.24. Epiktet ovdje navodi Krizipovo logičko pojmovlje. Demonstracija [apodeixis] je argument kojim se iz očitih ili prihvaćenih premisa izvodi neočita konkluzija. Slijed (akolouthia) je odnos između dva iskaza u kojemu jedan povlači za sobom drugi, npr. 'Dan je' uključuje 'Svjetlo je'. Sukob (mache) je odnos između dva iskaza u kojemu jedan isključuje drugi, npr. 'Dan je' isključuje 'Mračno jePrvo područje filozofije obuhvaća etiku, drugo fiziku, a treće logiku. Dok je to jasno za prvo i treće područje, u vezi s drugim treba podsjetiti da su stoici smatrali da se načela njihove etike zasnivaju na principima kozmičke i ljudske i prirode kojima se bavi fizika. Zabrana laganja u konačnici bi se obrazlagala najboljim ustrojem čovjekovog upravljačkog dijela i njegovom uskladenošću s kozmičkom racionalnošću. Vidi Uvod, str. 26-30. U Razgovorima Epiktet daje nešto drukčiju podjelu na tri područja filozofije, no te su dvije podjele u konačnici spojive; vidi Uvod str. 30. Usp. P. Hadot, The Inner Citadel: The Meditations of Marcus Aurelius, Cambridge, M A , 1998, str. 82-98 i A. A. Long, Epictetus: A Stoic and 78
79
Socratic Guide to Life, Oxford, 2002, str. 112-126. Izvadak iz Kleantove Himne Zeusu. Isti citat nalazi se u Razgovorima II.23.42, III.22.95, IV.1.131, IV.4.34. Euripid, fragment 965 (Nauck). Nešto skraćeni navod Sokratovih riječi prema Platonovom dijalogu Kriton 43d7~8. Isti citat nalazimo i u Razgovorima I.4.24 i I. 29.18. Znatno prilagođeni navod Sokratovih riječi prema Platonovoj Sokratovoj obrani 3oc8-d2. Iste riječi zatječu se i u Razgovorima I.29.18, II. 2.15, III.23.21. 88
89
90
91
80
81
82
83
84
85
86
87
96
97
Kazalo pojmova
konzistentnost 8, 9-10, 14,
bol [lupe] 16, 93 b. 6 0
16, 17, 29
determinizam 6-7, 34 dobro [agathori) 3-5, 9, 11,
mudrost, mudrac [sophia,
15; 17; 27, 33; 59; 65
loše, vidi zlo
sophos) 12, 22
emocije [pathe] 8, 12-17, 28, 33, 89 b. 27, 93 b. 6 0
i 67
načelo [thedrema) 30, 57, 79,83-85
napredovanje [prokope) 12,
filozof 24, 26-27, 57, 63-65, 67, 79, 81, 9 0
kriterij istine 13
b. 36
27, 29, 49-51, 81, 83, 87-88
b. 12, neuzbudenost, bešćutnost
filozofija 5, 9, 12, 25, 26-27, 55; 9 0 b. 34-36
područja prema stoicima
[apatheia)
12, 16, 28, 33,
63, 88 b. 21
2
9; 7 ; 29-30; 95 b. 87
neuznemirenost
[ataraxia)
etika 9-11, 27, 92 b. 58 fizika 5, 9, 27 logika 9-10, 25, 27 područja prema Epiktetu
neznanje [agnoia) 3, 8-12
24-25, 27-30, 83-85
odabir [ekloge) 18, 28
12, 16, 33, 87 b. 2, 45, 51, 65, 88 b. 21
želja i zazor 27-28, 29,
odnosi, vidi uloge
30
odvraćaj [aphorme] 14-15,
poriv i odvraćaj 28-29 pristanak ili prosudba
oprez [eulabeia) 17
45
htijenje [boulesis) 17
pobožnost 25, 65-67, 91 b. 50, 92 b. 52
indiferentne stvari [ta
poriv [horme]
29-30
adiaphord)
3-5, 7, 8, 9, 11,
16, 17, 87 b. 2, 88
b. 15
99
14-16, 17, 24
kod Epikteta 28, 43, 45, 81
Kazalo pojmova
Kazalo pojmova poriv uz ogradu [hupexairesis)
19, 29, 45,
81 porok [kakia) 3-5, 15, 17, 28 pneuma 20 prikladna radnja [kathekon, ojficium) g 10-11, 18-19, ;
stvari koje su do nas [ta eph' hemin) 4, 24, 27-28, 35; 43-45; 65 stvari koje nisu do nas [ta ouk eph' hemin) 4, 28, 43-
život u skladu s 5 pristanak [sunkatathesis) 13,
27-28, 43, 45, 81 zlo [kakon) 3-5, 9, 11, 27, 33, 59; 6l, 65
19; 22 građanin svijeta 22
15, 17, 24, 29-30, 32, 79
ugoda [hedone) 16, 93 b. 60 uloge [personae] 21, 65, 75
proricanje [mantike) 6, 53-
umijeće [techne) 8, 26
55; 67-69, 89 b. 30 prosudba [hupolepsis) 15-
upravljački dio duše [to
16, 24, 29-30, 31, 32, 43, 47, 55/ 65
hegemonikon) 32, 65, 75 90 b. 41, 91 b. 47 utisak [phantasia)
racionalnost [logos, logikos) 2, 5, 6, 7, 12-13, 14, 20, 21, 3i* 32-33; 36, 51/ 90 b. 40, 91 b. 45, 95 b. 84 radost [chard) 17 samoubojstvo 4, 18 sklonost [oikeiosis) 19-22 sloboda 34-36, 51, 55, 63 spoznaja [katalepsis) 13 1-8,
11-12, 27, 32, 33, 87 b. 2, 88
13-14 želja [orexis] 15-16, 17, 24, 27-28, 43, 45, 81 žudnja [epithumia) 16
45; 65, 67 sudbina 6, 7, 28, 35, 85, 88
odgađanje 30
strah [phobos) 16
zazor [enklisis) 15-16, 17, 24,
svemir, svijet [kosmos) 5-6,
priroda 5, 61
b. 21
znanje [episteme) 3, 8-12,
b. 14, 93 b. 61
20-21, 33, 65
sreća [eudaimonia)
vrlina [arete) 3-12, 17
13-15, 30,
32, 73; 77 ispravna upotreba 30-31, 33; 43-45; 47; 49; 53; 55;73 87 b . 9 praktični 14 racionalni [logike) 14 spoznajnosni [kateleptike) 13; 79 uznemirenost [tarache) 16, 3 ° ; 33; 43; 47; 5*; 55 vjerovanje [dogma), vidi prosudba volja [proairesis) 32-34, 47, 49; 51; 65 101
Kazalo imena
Homer 81
Anaksagora 87 b.9 Antipater 93 b. 64 Antisten 93 b. 64
Kleant 7, 95 b. 88 Krizip 5, 6, 10, 11, 13, 26, 81, 89 b. 28, 95 b. 86 Ksenofont 92 b. 55
Apolonije 94-95 b. 79
Arijan, Flavije 23-24, 25 Ariston s Hija 10 Aristotel 3, 13, 16, 32 Augustin, Aurelije 34 Aurelije, Marko 39, 88 b. 15, 89 b. 28, 91 b. 49, 94 b. 74
Lipsius, Justus 25 Panetije 13, 21, 26 Platon 8, 10, 13, 16, 30, 31 b. 29, 87 b. 11, 93 b. 64, 94 b. 77; 95 b. 90; 96 b. 91 Posidonije 13, 26
Berlin, Isaiah 34-35 Brehier, Emile 26
Ruf, Muzonije 22, 91 b. 44, 93 b. 64 i 65, 94 b. 72
Ciceron, Marko Tulije 19, 87 b . 9
Diogen iz Sinope 12 b. 8, 53, 89 b. 25, 93 b. 64, 94 b. 78 Epiktet 6, 7, 12, 15, 19, 21,
Seneka 7, 93 b. 67 Simplicije 23, 24, 25, 92 b. 57; 94 b. ηι Sokrat 3, 8, 10, 11, 12, 26, 30, 31, 47, 63, 69, 71, 79,
b. 38, 91 b. 44, 94 b. 77; 95 b. 90, 96 b. 91 Sorabji, Richard 8 Zenon iz Citija 5, 6, 10, 12, 13, 22, 26, 71, 93 b. 64 Zenon iz Eleje 5 b. 2
22-39
83; 90
Epikur 93 b. 64 Eufrat 91 b. 44 Euripid 95 b. 89 Galen 87 b. 9 Heraklit 53, 89 b. 25
103
Izdanja izdavačke kuće KmZak 1. Gottlob Frege: Osnove aritmetike i drugi spisi, 1995. 116,00 kn. 2. Gaius Iulius Caesar: De Bello Gallico. 3. K . R. Popper: Bijeda historicizma,
Liber primus, 1996. 66,00 kn.
1996. 96,00 kn.
4. Jonathan Barnes: Aristotel, 1996. 96,00 kn. 5. Maja Hudoletnjak Grgić: Znanje i mijena: Parmenidova
dva
nauka,
1996. 96,00 kn. 6. Filip Grgić: Aristotelov
nauk ο nužnosti
7. Arthur C . Danto: Preobražaj
svakidašnjeg:
i slučaju,
1997. 116,00 kn.
Filozofija umjetnosti, 1997.
116,00 kn. 8. Werner Heisenberg: Fizika i filozofija, 1997. 96,00 kn. 9. Karl R. Popper: Ό potrazi za boljim svijetom: Predavanja
i napisi iz
trideset godina, 1997. 140,00 kn. 10. Milan Polić: Čovjek - odgoj - svijet: Malafilozofijskoodgojna
razložba,
1997. 120,00 kn. 11. Saul A . Kripke: Imenovanje i nužnost, 1997. 96,00 kn. 12. Platon: Menon, 1997. 120,00 kn. 13. David Ross: Platonova
teorija ideja, 1998. 116,00 kn.
14. Mislav K u k o č : Kritika
eshatologijskog
uma: Problem
otuđenja
i
hrvatska filozofija prakse, 1998.152,50 kn. 15. Werner Heisenberg: Promjene u osnovama prirodne predavanja;
znanosti:
Šest
Slika svijeta suvremene fizike, 1998. 122,00 kn.
16. William K . Frankena: Etika, 1998. 96,00 kn. 17. Oliver Sacks: Čovjek
koji je ženu zamijenio šeširom,
1998. 122,00 kn.
18. Euklid: Elementi I-VI, 1999. 244,00 kn. 19. Nigel Warburton: Filozofija:
Osnove, 1999.122,00 kn.
20. L o r d Acton: Povijest slobode: Odabrani
spisi, 1999. 140,30 kn.
21. Willard V a n Orman Quine: Riječ i predmet, 1999. 180,00 kn. 22. Peter F. Strawson: Analiza i metafizika: Uvod u filozofiju, 1999.122,00
kn. 23. George Berkelev: Odabrane filozofske rasprave: Rasprava ο ljudske spoznaje, Tri dijaloga između Hylasa i Philonousa,
načelima Ogled
ο novoj teoriji vida, 1999. 152,50 kn. 24. James D . Watson: Dvostruka
uzvojnica: Osobni prikaz otkrića struk
ture DNA, 2000. 110,00 kn. 25. John Rawls: Politički
liberalizam,
2000. 250,00 kn.
26. Snježana Prijić-Samaržija: Društvo
i spoznaja:
Uvod u
socijalnu
27. Richard Wisser: Karl Jaspers: Filozofija
u obistinjenju
(Predavanja i
akcija, 2004. 80,00 kn. i pravednost:
Moralni
55. P. Gregorić, F . G r g i ć i M . Hudoletnjak G r g i ć (ur.): Helenistička
28. Max Weber: Sociologija religije, 2000. 170,00 kn. 29. Ernest Nagel i James R. Newman: Godelov neodlučivim
i društvena
54. Tony C o a d y i Michael O'Keefe: Terorizam
argumenti u opasnom svijetu, 2004. 120,00 kn.
članci), 2000. 170,00 kn.
formalno
52. John Rawls: Pravo naroda, 2004. 120,00 kn. 53. John Dewey: Liberalizam
spoznajnu teoriju, 2000. 200,00 kn.
stavcima
dokaz; Kurt Godel: Ο
Principia Mathematica i
srodnih
sustava I, 2001. 80,00 kn.
56. Gordana Bosanac: Utopija i inauguralni paradoks: političkoj
30. Friedrich August Hayek: Put u ropstvo, 2001. 120,00 kn. 31. Boran Berčić: Filozofija Bečkog
filo
zofija, 2005. 240,00 kn. Prilog filozofsko-
raspravi, 2005. 190,00 kn.
57. Epiktet: Priručnik,
2006. 66,00 kn.
kruga, 2002. 180,00 kn.
32. Michael Devitt i K i m Sterelnv: Jezik i stvarnost: Uvod u filozofiju jezika, 2002. 180,00 kn.
Beletristička edicija KruZak & [ . . . ] - Bauerov p r i s t u p
33. Nelson Goodman: Jezici umjetnosti: Pristup teoriji simbola,
2002.
180,00 kn.
DO SADA IZAŠLO: Ludwig Bauer: Don Juanova velika ljubav i mali balkanski
34. Alasdair Maclntvre: Za vrlinom: Studija ο teoriji morala, 2002.180,00
kn.
A r n o l d Bennett: As: Priča
35. Thomas Nagel: Sto sve to znači?
Vrlo kratak uvod u filozofiju, 2002.
rat, 2002.
148,00 kn. ο čudnim
zgodama
u Five Townsu, 2003.
148,00 kn. Ladislav Fuks: Slučaj policijskog prefekta, 2003. 148,00 kn.
80,00 kn. 36. Lukijan iz Samosate: Svjetonazori
na drazbi
f
2002. 66,00 kn.
37. Igor Primorac (ur.): Suvremena filozofija seksualnosti,
Karei Čapek: Rat s Dazdevnjacima,
2003. 190,00
kn.
Ladislav Fuks: Miševi
38. Ludwig Bauer: Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, 2003.
2004. 148,00 kn.
Thomas Mann: Indijska legenda, 2004. 108,00 kn. Gert Ledig: Odmazda,
Natalije Mooshaber, 2004. 148,00 kn. 2004. 108,00 kn.
148,00 kn 39. Ronald Dworkin: Shvaćanje 40. Peter Singer: Praktična
prava ozbiljno, 2003. 220,00 kn.
etika, 2003. 190,00 kn
41. Karl R. Popper: Otvoreno
društvo
i njegovi neprijatelji
I-II, 2003.
350,00 kn. 42. P. Gregorić i F . Grgić (ur.): Aristotelova
Metafizika: Zbirka
rasprava,
2003. 240,00 kn. 43. Arnold Bennett: As: Priča ο čudnim
zgodama
C R O A T I A N J O U R N A L OF PHILOSOPHY Pojedinačni svezak: institucije 130,00 kn, pojedinici 110,00 kn, studenti 50,00 kn. Godište (tri sveska): institucije 330,00 kn, pojedinci 180,00 kn, studenti 100,00 kn. P D V nije uračunat u cijenu.
u Five Townsu, 2003.
FILOZOFSKE KNJIGE U PRIPREMI:
148,00 kn. 44. Ladislav Fuks: Slučaj policijskog
A . R. Lacey: Rječnik filozofije, 2006. 160,00 kn.
prefekta, 2003. 148,00 kn.
45. Karei Capek: Rat s dazdevnjacima,
Joseph Raz: Moralnost slobode, 2006. 180,00 kn.
2004. 148,00 kn.
46. Thomas Mann: Indijska legenda, 2004. 108,00 kn.
Igor Primorac: Etika na djelu: Ogledi iz primijenjene etike, 2006.140,00 kn.
47. Daniel Bell: Komunitarizam
David Bohm: Cjelovitost
i njegovi kritičari, 2004. 150,00 kn.
48. Igor Primorac (ur.): Patriotizam, 49. Ciril C o h : Otkriveno
2004. 140,00 kn.
lice kruga: Fenomenologija
kruga -
Platon,
spoznajnoj
znanje: Bohrov doprinos
teoriji, 2004. 160,00 kn.
zbilje, 2006, 96,00 kn.
ethica, 2006. 160,00 kn.
Gilbert Ryle: Pojam uma, 2006. 120,00 kn.
2004. 108,00 kn.
51. Tihomir Vukelja: Nesjedinljivo
2006, 180,00 kn.
Josip Marinković: Smisao pedagoške George E . Moore: Principia
Diirer, Magritte, Escher, 2004. 130,00 kn. 50. Gert Ledig: Odmazda,
i imlicitni red, 2006, 190,00 kn.
Nenad Miščević: Nacionalizam,
filozofskoj
Daniel Dennett: Danvinova
opasna ideja, 2006. 160,00 kn.
Izdavač
KruZak d.o.o. Adresa
izdavača
KruZak d.o.o.
Zastavnice 29 10251 Hrvatski Leskovac Tel
+385 1 65 47 360
+385 1 65 47 361 E-mail
[email protected] http:// www.kruzak.hr
Tisak
Kikagraf, Zagreb Design korica
D.N. d.o.o., Zagreb Objavljivanje ove knjige pomogli su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
