Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati

_______

~""""""'-"--"''''··''~·''''''''·-'''''''''''''''··-':''~O''''''"'''''''''''''·''''-''''

h _ _ _ •• '

Copyright © Golden marketing, 2002.

Zagreb, Hrvatska

Sva prava pridrzana

Nakladnik Golden marketing

Kneza Mislava 1, Zagreb

Dubravko Skiljan

Za nakladnika Ana Maletic Biblioteka OBRIS MODERNE

GOVOR NACIJE

Urednik Milivoj Solar

Jezik, nacija, Hrvati

Recenzenti Vlasta Erdeljac

Milorad Pupovac

i,

iSBN 953-212-111-0

Golden marketing Zagreb, 2002.

Sadrzaj Govore Ii Senegalci senegalski? . . . . . . . . . . . . . . . . 7

I. JEZIK . . . . . . . . . . Jezik u zajednici. . . . Izmedu mita i povijesti Od kolektiva do pojedinca . Ucenjaci i neznalice . . . Granice medu jezicima .

II. JEZIK, NACIJA . . Konstrukcija etnosa U znaku simbola . Plemena i narodi . Majka-nacija . . . Manjinsko pitanje

21

22

42

66

89

107

127

128

147

166

..:. 184

205

III. JEZIK, NACIJA, HRVATI Gradenje identiteta. Jezik kao ideologem Od jedan do cetiri. .

223

224

245

Kako, napokon, govore ti Senegalci?

284

Bibliografija . . .

299

Biljeska 0 autoru.

315

261

5

- - - - - - - - - -.....- -......=-'~~":.··~ .• ·.;·'_"c:ll;j;U=,""_"'''

... =-"'-==_""'.............___~__~



-~

..

~-------------

---~-

Govore Ii Senegalci senegalski? Hruati gouore hroatski. Tesko je i zamisliti, cini se, recenicu koja bi sadrZavala u sebi banalniju tvrdnju. Njezina je trivijal­ nost vidijiva na nekoliko raz!icitih nivoa: sjedne strane, onaje, dakako, trivijalna zato sto iskazuje jednu posve oCitu cinjenicu kojaje poznata svakorne tko zivi u Hrvatskoj, Hi irna bilo kakve veze s Hrvatima, iIi bar posjeduje neko elementarno znanje 0 nji­ rna, a tko nije - rna iz kojeg razloga - zlonamjeran ilijednostavno zlocest pa nas zeli razljutiti negirajuCi istinitost izrecene tvrd­ nje. S druge strane, ta je recenica istovrerneno na neki nacin tautoloska, jer je, kao sto je opcenito poznato, upotreba hrvat­ skogjezikajedan od bitnih elernenata odredenja pojrna Hrvat, pa kad kazemo Hrvati govore hruatski, zapravo ponavljamo dvaput isto, gotovo kao kad bisrno rekli: Hruati su Hrvati. I na­ pokon, taje tvrdnja samojedan u nizu slicnih tautoloskih iska­ za, poput: Slovenci govore slovenski, Talijani govore talijan­ ski, Cesi gouore ceski, Francuzi govore francuski ... kojirna se izrice jednostavna cinjenica da svaki narod upotrebljava svoj vlastiti jezik. Ipak, i najtrivijalnije tvrdnje i najoCitije Cinjenice valja pone­ kad detaljnije ispitati, jer se nerijetko pokazuje kako njihova ociglednost zapravo prikriva cijeli niz problema 0 kojirna obicno, upravo zato sto su cinjenice tako nedvojbeno jasne, ne razrnislja­ mo. Kakoje zarnislivo da recenica Hrvati govore hrvatski kod po­ nekog lingvista (a rnozda i kod kojeg nelingvista, rnakar izvan Hrvatske) izazove nedoumicu iii cak suprotstavljanje, dakle da njezina evidentnost bude dovedena u sumnju, vrijedilo bi izbli­

I

7

GOVOR NACIJE

Govore Ii Senegalci senegalski?

zega razmotriti sto ona doista znaci. Drugim rijecima, mozemo pokusati, za pocetak bez odvise kompliciranog logickog iii lin­ gvistickog instrumentarija, analizirati sto je stvaran sadriaj na­ vedene recenice. Pogledajmo, stoga, najprije sto je na elementarnoj seman­ tickoj razini sadriaj pojedinih upotrijebljenih rijeci. Prema Rje­ cniku hruatskog jezika Vladimira Anica Hrvat jednoznacno oznacava »pripadnika hrvatskog naroda«t, dok hruatski - sto u recenici, dakako, treba shvatiti kao supstantivirani pridjev a ne kao prilog (koji bi imao znacenje: »kao Hrvat, na naCin Hrvata«), dakle kao zamjenu za sintagmu hrv.atskijezik ima sadriaj »je­ zik koJiIl} govore Hrvati kao izvorni govornici«2. Prema tome, u ovoj se rjecnickoj defiriicijrnalaif izravna potvrda daje recenica koju ispitujemo u osnovi tautoloska, buduci daje u znacenju rije­ ci hruatski (jezik) vee sadrZano, kao sto se moglo ocekivati, daje to jezik koji upotrebljavaju upravo Hrvati. No ta nas definicija upozorava i na to da glagolgouoriti ne mozemo shvatiti u njego­ vu prvom znacenju, za koje Anies kaZe: »1. imati sposobnost pre­ nosenja poruke rijeCima«, pa niti u drugim znacenjima koja se u njegovu Rjecniku navode kao temeljna: »2. rijecima iznositi neki smisao (tekst, obicno bez predloska, za razliku od citatO, 3. na­ javljivati sredstvima izvan jezika, 4. razgovarati [zelio bih s va­ ma -], 5. iznositi sadriaj [knjiga govori 0 •.. ; to nam gouori u pri­ log (cega)]«. Ma koliko neka od ovih odredenja bila nepotpuno jasna, cini se ipak da se znacenje koje namje potrebno u Rjecniku nalazi tek u frazeoloskom dijelu natuknice, gdje, izme­ du ostalog, pise: »on gouori (francuski itdJ on zna francuski itd.«. Prema tome, govoriti, kao i francusko parler, njemacko sprechen iIi englesko speak, u ovom slucaju, kad se uza nj nalazi kao njegov objekt naziv nekogjezika, znaCi zapravo »znatijezik, posjedovati znanjejezika«. Odgovor na to stoje znanjejezika ne mozemo, dakako, ocekivati u opcem rjecniku bilo kojegjezika: to nas pitanje sasvim ocito uvodi u lingvistiku i njezinu teoriju i

pripada, kao sto se lako moze zamisliti, onim problemima za ko­ je znanost 0 jeziku nemajednoznacno rjesenje. Ipak, premda u suvremenoj lingvistici postoji vise razliCitih (a ponekad i medu­ sobno suprotstavljenih) definicija znanjajezika, medu njima da­ nas zacijelo na.ijaci odjek u lingvistickim izuCavanjima ima ona kojuje ponudio Noam Chomsky i prema kojoj sejezicna kompe­ tencija govornika sastoji od njegove sposobnosti da oblikuje re­ cenice u skladu s pravilimajezika (i da, zbog toga, razlikuje sin­ takticki ispravno oblikovane recenice od neispravnih), da inter­ pretira, ponovo prema pravilima inherentnima odredenomjezi­ ku, sadriaj tih recenica (te da prepoznaje semanticki prihvatlji­ ve recenice kao i one koje su mu neprihvatljive) ida realizira te iskazeu skladu sjezicnim pravilima 0 njihovu izgovoru (razliku­ juCi korektan izgovor od nekorektnoga).4 Ako prihvatimo za potrebe preliminarnog promisljanja po­ stavljenog problema ovu definiciju znanjajezika, svjesni toga da se i kod Chomskogjezicna kOIl}petencijane poq.qdara s k(m:l~.ni­ kacijskom iIi pragm~ompe£encijom, dakle sa znanjem 0 ---= .---...-"---." - .......-.

tome kako se-neki jezik upotrebljava u konkretnim komunika­ cijskim kontekstima, ajos manje s onim sto americki lingvist na­ ziva performansom, stvarnim iskazivanjem, govorenjem, real­ nom primjenomjezicnoga znanja -, ako, prema tome, prihvati­ mo navedenu definiciju, moramo prihvatiti i Cinjenicu da se ona u svojem punom sadrZajnom opsegu odnosi samo na izvorne go­ vornike, tj. na osobe kojimaje jezik Cije znanje posjeduju materi­ nji. Iako cemo se odredenjima izvornog govornika i materinjeg jezika (odredenjima koja takoder na prvi pogled izgledaju samo­ razumljiva) zacijelo jos morati vratiti, nema sumnje da izmedu tvrdnje Hrvati govore hrvatski i tvrdnje, na primjer, Nizozemci govore engleski doista postoji razlika. U prvom slueaju, u kojem je semanticka tautologija podrZana sintaktickom Cinjenicom da je u takvoj konstrukciji uz glagol govoriti oznakajezika (hrvat­ ski) neka vrsta »unutraSnjeg objekta« istoznacnom subjektu (Hrvati), rijecje, dakako, 0 znanju materinjegjezika, za koje se­ i u lingvistickoj teoriji i u jezicnoj praksi - pretpostavlja da je »potpuno«, te da na osnovi toga znanja svaki govornik moze ob­

1 2 3

8

ANIC 2000, 298. Ibidem. MIC 2000, 267.

4

Cf CHOMSKY 1965, 3 sqq.; RADFORD 1981, 15-16; te kompleksniji prikaz problematike U CHOMSKY 1991,passim.

9

UTI'

d",·',.

'>"

..

'1\1,".-,·..

,.!.:: ~!.-.

_

"~j

O(J'~.'

,' •.,.... ~_•.:;::..:...t..

~"

.. _ _ '~,,""-....___...,..

.______ ._____

GOVOR NACIJE

Govore Ii Senegalci senegalski?

likovati bilo koji iskaz i prepoznati svaku nekorektnost u tudem iskazu. U drugom se slueaju znanje engleskoga Nizozemaca u principu smatra nepotpunijim odjezicnog znanja Engleza, pa se vjeruje da Nizozemac (i onda kada »sameno« govori engleski) bar u nekoj komponenti (u izgovoru, u finesama znacenja, u pre~ poznavanju tudih gresaka.. .) ne moze, osim izuzetno, biti jed~ nak izvornom govorniku. Usporedba reeenica Hrvati govore hrvatski i Nizozemci govo­ re engleski navodi nas najos jedan trivijalan zakljueak. Nairne, prvaje od njih, upravo zbog svojeg tautoloskog karaktera, prim­ jer logickog suda u kojem se podrazumijeva univerzalni kvanti­ fikator svi, pa se ta tvrdnja normalno iscitava kao Sui Hruati go­ uore hruatski, dok u drugoj recenici takva generalizacija ne fun~ kcionira, i ona se poima kao iskaz: Postoje neki Nizozemci koji govore engleski, Hi, u odredenim kontekstima: Vecina Nizoze­ maca govori engleski. Ako pokusamo na osnovi mijobicnijeg sva­ kodnevnog iskustva provjeriti istinitost tvrdnje Svi Hruati go­ vore hrvatski (a vee smo vidjeli da ona zapravo znaCi: Sui Hrvati

znanju izvornog govornika. Stovise, medu onima koji se s punim pravom smatraju - u skladu s rjecnickom definicijom - pripadni­ cima hrvatskog naroda, a koji zive u nehrvatskimjezicnim okru­ zenjima (recimo, hrvatski emigranti diljem svijeta, posebno oni koji predstavljaju trecu ili nekujos kasniju emigrantsku genera­ ciju), nerijetko se susrecu ljudi koji posjeduju posve manjkavo ili gotovo nikakvo znanje hrvatskogjezika. Drugim rijeCima, ne go­ yore svi Hrvati hrvatski, pa naSa pocetna recenica zapravo zna­ ci: VeCina Hrvata govori hrvatski; ili, zelimo Ii pokusati spasiti tautoloski karakter tvrdnje, koji je uklanjanjem univerzalnog kvantifikatora sasvim oCito doveden u sumnju, mogli bismo ka­ zati: Daleko najveci dio H rvata (uz iznimke koje se moraju poseb­ no objaSnjavati) govori hrvatski. Kakve god ograde postavljali, ako zamislimo da vecina Nizozemaca zna engleski (sto je danas najvjerojatnije tocno), razlika izmedu VeCina Hrvata govori hr­ vatski i VeCina N izozemaca govori engleski jedva ce se moCi pro­ tumaciti tesko dostupnim kvantitativnim podacima i morat ce se svesti na kvalitativnu diferencijaciju. To znaCi da cemo mora­ ti ozbiljno promisliti u cemu se doista kvalitativno razlikuje zna­ nje materinjeg jezika od znanja drugih, nematerinjih jezika.

posjeduju jezicno znanje hrvatskog kao svojeg materinjeg jezi­ ka), zapazit cemo da se u interpretaciji prvi put ukazuju proble­ mi na koje u samom pocetku analize nismo najvjerojatnije ni po­ misljali. Jos uvijek ne dovodeci u pitanje razumijevanje sadrzaja rijeCi H rvati i hruatski i prihvacajuCi ih s njihovim rjecnickim de­ finicijama koje smo citirali, ipak cemo morati priznati da tvrdnja nije u potpunosti istinita. Naime, medu Hrvatima zacijelo ima i onih koji ne govore hrvatski: prije svega, postoje s j"e-dne strane djeca-Hrvati koja od trenutka rodenja do casa kad progovore si­ gurno ne upotrebljavaju nijedan jezik, pa ni hrvatski, a pitanje je, i kad progovore, u kojem trenutku mozemo sa sigurnoscu reCi daje njihov jezik doista hrvatski. S druge strane, i medu odras­ lim Hrvatima ima onih koji, iz razliCitih razloga, pogodeni raz­ nim bolestima iIi slabljenjem svojih sposobnosti, nisu vise u sta~ nju govoriti, a ima i onih koji nisu nikada ni ovladali znanjem hr~ vatskoga, jer im to njihov tjelesni ili psihicki nedostatak nije do~ pustio: oni, dakako, mogu katkada prepoznavati neke elemente jezicnog sistema, pa ih i realizirati u govoru, ali njihova kompe­ tencija ni u kojem slueaju ne obuhvaca sve konstitutivne dijelo­ ve jezicnog znanja koje nabraja Chomsky, osobito ako se radi 0 10

M~- reCi ce svatko - jezikje koji smo u najranijem djetinjstvu naucili od svoje majke iIi, zapravo, buduCi da se rijec majka ovdje pojavljuje i u dosIovnom i u metaforickom znacenju, od svoje najblize okoline kao prvijezik na kojem smo progovorili. Takvo je" jednostavno zdravorazumsko objaSnjenje termina materinjijezik uistinu lako prihvatiti, ali ono nas uvodi u novo probfematicno podrucje. Naime, ako ih promatramo kroz priz­ mu jezika, najblize okoline u kojima su mali Hrvati stjecali (i neprestano stjecu) jezicne kompetencije svojeg materinjeg jezi­ ka nesumnjivo su medusobno razliCite. Lingvistika tu raznoli­ kost okolina i materinjihjezika koji iz njih proistjeeu obicno raz­ matra na dvjema usko povezanim osima, te razlikuje horizontal­ nu od vertikalne stratifikacije jezika.s Horizontalna stratifikaci­ ja obuhvaca razlicitostjezika u prostoru i predstavlja objekt izu­ cavanja lingvisticke geografije i dijalektologije, a najmanjajedi­ nica kojom se ove discipline uobicajeno bave mjesnije jezicni sis­

5

Ct SKILJAN 1980 i RADOVANOVIC 1986, 1.65 sqq"

11

GOVOR NACIJE

Govore Ii Senegalci senegalski?

tern, dakle idioms kojije karakteristiean za neko odredeno nase­ Ije. Posve je jasno da izmedu pojedinih dijalekata i mjesnih je­ zicnih sustava koji definiraju primarnu jezicnu okolinu Hrvata postoje velike razlike koje ponekad dovode i do toga dase izvorni govornici razlicitih dijalekata vrlo tesko mogu razumjeti, a kat­ kada im je medusobna komunikacija sasvim onemogueena: go­ vornik kajkavskog iz nekog sela u Hrvatskom zagorju prepoznat ce tek pokoju rijec govora covjeka s Visa iii iz manjeg istarskog naselja, premda su oboje nesumnjivo Hrvati i svoje jezike pod­ jednako smatraju hrvatskim. SHena konstatacija vrijedi i za re­ zultate vertikalne raznolikosti kojom sociolingvistika opisuje je­ ziene razlike koje na istom teritoriju nastaju kao produkti soci­ jalne diferenciranosti drustva, jer se i sociolekti nerijetko uveli­ ke medusobno razlikuju: cak Ce se i dijete odraslo u radnickoj obitelji na zagrebaekoj periferiji svojim materinjim jezikom za­ sigurno diferencirati od djeteta visokoobrazovanog struenjaka koje je svoje djetinjstvo provelo u centru grada. BuduCi da u mnogim slueajevima, a posebno u uvjetima modernih drustve­ nih zajednica s jakim horizontalnim migracijama stanovnistva i vertikalnom prohodnoscu kroz socijalne slojeve, granica izmedu . dijalekata i sociolekata postaje slabo vidIjiva, pa dijalekti poeinju funkcionirati i kao socijalno prepoznatljivi fenomeni (u Zagre­ bu, na primjer, govori Dalmatinaca iii Hercegovaca, pa i rodenih Zagrepcana, cesto sluze kao sredstva socijalne identifikacije), a ~ciolekti se ponekad ukazuju i kao geografski determinirane pojave (tako se, na primjer, diferenciraju zargoni navijaea »Haj­ duka« i »Dinama«), opeaslika materinjih idiomacijaznanja ma­ li Hrvati najprije usvajaju pretvara se u vrlo slozen mozaik sas­ tavljen od dijelova koji su ne sarno medusobno razliCiti nego mo­ gu i stvarati ozbiljne prepreke u komunikaciji, jer u svojim sis­ temskim obiljezjima-nemaju dovoljno zajednickih elemenata. I vise od toga: razlike medu idiomima nisujedino kolektivnog karaktera i ne manifestiraju se iskljucivo kao obiljezja pojedinih grupa unutar zajednice iii drustva vee imaju i individualnu di­

menziju: jezlcno znanje dvaju pojedinaca, rna koliko njihove okoline bile bliske iii slicne, nikada nije identicno, iii se bar go­ vornici razlikuju u individualnoj sposobnosti njegove primjene/ tako da se broj potencijalnih materinjih idioma mnogostruko poveeava. To zapravo znaci da Hrvati i pripadnici bilo kojeg drugog naroda, dakako - posjeduju, u razlicitim stupnjevima, razlicita znanja medusobno razlicitih materinjih idioma, a uspr­ kos tome smatraju da svi (uz izuzetke koje smo spomenuli) govo­ re istim hrvatskimjezikom, cak i onda kad za to nemaju potvrdu u moguenosti efikasnog komuniciranja. Buduei da realno moze­ mo pretpostaviti da govornici hrvatskog,jednako kao i govornici drugihjezika, ove razlike u znanju i upotrebijezikajasno uoca­ vaju, dozvoljeno je postaviti pitanje koji su mehanizmi doveli do toga da u svojoj svijesti zanemaruju te razliCitosti. No prije nego sto pocnemo istraZivati ove mehanizme i proce­ se koje oni izazivaju, treba razmotriti sto to dopusta da se svi razliciti materinji idiomi svedu na zajednicki naziv jednog jezi­ ka, u naSem slucaju hrvatskoga. Kao sto smo vidjeli, element ko­ hezije ne predstavljaju idiomima inherentne sistemske karakte­ ristike; one, dapace, mogu ponekad medusobno vise pribliziti idiome koji pripadaju razlicitimjezicima nego one unutarjednog jezika: kajkavski dijalekti Hrvatskog zagorja, koje smo vee spo­ menuli, po svojim su sistemskim obiljezjima slicniji slovenskim dijalektima na drugoj obali rijeke Sutle nego cakavskim otocnim idiomima. Zajednicki nazivnik - kako smo pokusali pokazati ­ ne osigurava niti opea moguenost komu;nikacije i razumijevanja medu svim govornicima ciji materinji idiomi pripadaju jednom jeziku: kodjezika koji se protezu na nesto veeem teritoriju neri­ jetko izmedu geografski najudaljenijih idioma ta je moguenost ozbiljno ugrozena, a ponekad i sasvim dokinuta. To se, uosta­ lorn, katkada dogada i s mjesnim jezicnim sistemima koji su prostorno blizu jedan drugome, ali se izmedu njih isprijecila kakva prirodna prepreka, poput visoke planine iii neprelazne ri­ jeke, Hi cvrsta i dugotrajna politicka granica. Prema tome, krite­ riji koje moze pruziti lingvistika koja se bavi osobinamajezicnih sistema, pa i ona koja uzima u obzir komunikacijske dosege poje­

6

12

Terrnin idiom upotrebljavat cerna kao neutralni pojam nadreden svirnjedi­ nicarna u skupu jezicne raznolikosti, pa ce i jezik i dijalekt i rnjesni jezicni sistern, kao i bilo koji sociolekt, pa i specifican jezik pojedinca (tj. idiolekt) predstavljati idiome.

7

Cf. CHOMSKY 1991, 15.

13

~lIlO:;:..:::t~~~'I<.M~'~x:Ll~"*,,-,,..,

",..""_ _ _ ~;,..'
_.__•••,,-.....__ •__.............. _.

GOVOR NACIJE

Govore Ii Senegalci senegalski?

dinih idioma, nisu dovoljni za objaSQjenje Cinjenice da se objek­ tivno razliCiti fenomeni svode najednu te istu pojavu. Takve kri­ terije moramo, stoga, potraziti izvanjezicnih sustava i procesa komunikacije, a neposredno nas iskustvo jezicne prakse ponovo navodi najednostavan odgovor: ako kriteriji nisu ujeziku niti u komunikaciji, oni se zacijelo nalaze u samim govornicima: razli­ Citi materinji idiomi Hrvata pripadaju hrvatskomjeziku zato sto njihovi govornici smatraju da je to tako. Sto ih je nagnalo da, unatoc razlikama koje zapazaju, dodu do takva zakljucka, po­ sebno je pitaQje, kojim cemo se kasnije detaljno baviti, no vee u ovom trenutku smijemo reCi da se ona, na prvi pogled tako jed­ nostavna i samorazumljiva, recenica Hrvati govore hrvatski mo­ ze interpretirati kao tvrdnja: Daleko najveci dio Hrvata (uz iz­ nimke koje se moraju posebno o-bjd~jdvati) posjet;1uje jezicno zna,}j,: n.f!_k9fi ()d razlicitih idioma, koj i se smatraju idiomimahr­ vatskog jezika, kao svojeg materinjeg jezika. Mozda je potrebno, kako ovim »prijevodom« ne bismo una­ prijed izazvali nepotrebne nedoumice, naglasiti sto izrecena tvrdnja u sebi ne saddava. Prije svega, razliCitost idioma koji se smatraju hrvatskima ne iskljucuje, dakako, njihovu medusobnu slicnost; stovise, da bi se uopce mogla utvrdivati raznolikost me­ du idiomima, oni moraju pokazivati i neku medusobnu slicnost: stupanj slicnosti iIi razliCitosti tvrdQjom nije impIiciran. Osim toga Cinjenica da se idiomi smatraju ostvarenjima nekogjezika ne umanjuje, kao sto cemo vidjeti, realnost postojanja togjezika, u najmanju ruku u percepciji samih govornika, a najcesce - sto je ponekad podjednako vazno - i u percepciji govornika drugihjezi­ ka iii idioma. Da realnost PO$.tpjl:'!-njanekog jezika ovisi, makar djelomicno, 0 objema percepcijama, i nieg~:i.~go-,:rp.rnikJlj.Ilillw­ ve okoline koju sacinjavaju drugi govornici, moze se pokazati na ~i~Jednosta.vnim primjerima: kad bi, u nekom (ne sasvim) hi­ poteticnom slucaju, hrvatski stanovnici Istre izrekli tvrdnju lstrijani govore istrijanski (sto bi u prijevodu na "pravi« hrvat­ ski glasilo: lstrani govore istarski) sa svim implikacijama koje smo nabrojali i s u vjerenjem da time, iz svoje interne kolektivne pozicije, uspostavljaju odnos izmedu istrijanskog i hrvatskogje­ zikajednak onome kakav vlada, na primjer, izmedu hrvatskog i slovenskog, da bi doista ostvarili takvu relaciju, trebalo bi da is-

tu tvrdnju, s istim implikacijama, prihvate i ostali, neistarski Hrvati. Da bi izricaj nekog kolektiva, cak i kadje rijec 0 nacionaI­ nim zajednicama, 0 samosvojnosti vlastitajezika bio prihvacen kao iskaz 0 realnosti, doista moraju biti ispunjeni odredeni uvje­ ti, kako nam svjedoci primjer tvrdnje Mg,kgc1~nc;..U;ovore make­ donski, koju prije utemeljenja makedonske ddave u okvirima Jugoslavije u toku 2. svjetskog rata osim samih Makedonaca ni­ su prihvacaIi ni Srbi ni Bugari i time su onemoguCivali opcu pro­ mociju makedonskogj';~il{a; .I;~ ~d trenutka osnivanja Makedo­ nije Cinjenica da Bugari i danas tesko mogu pr:ihvatiti iskaz Makedonci govore makedonski (i da ga, u principu, "prevode« u: Makedonci govore bugarski) vise ne predstavlja smetQju uvrsta­ vanju makedonskoga u popisjezika svijeta. Mozemo, stoga, nas­ lutiti da ostvarivanje (u izvornom smislu te rijeCi, dakle "posta­ janje stvarnim«, ma sto to doista znacilo) percepcije nekogjezika ~-.-----.. na izvjestan nacin ovisi ne samo 0 tome sto njegovi govornici »smatraju« nego i odnosima moei izmedu raznih kolektiva: kako se ti odnosi realiziraju i koje su njihove determinante, takoder bi trebalo posebno prouciti. Dosad smo se bavili provjerljivoscu Cinjenice da svi Hrvati goyore hrvatski i tautoloskim karakterom recenice kojom se ta 6­ njenica izrice i pokusali smo pokazati da nijedna ni druga di­ menzija nisu tako nedvojbene kako su se u pocetku Cinile, te da nas Qjihovo razmatranje uvodi u ponekad i neocekivane - nove aspekte koji zasluzuju detaljniju analizu. Preostaje namjos pos­ ljednji element naSih uvodnih pretpostavki prema kojemuje re­ cenica Hrvati govore hrvatski tekjedan predstavnik opcenitijeg stava: Pripadnici svakog naroda govore svojim nacionqlnimje­ zikom, dakako ·spunim znacenjem Daleko najveci dio pripadni­ ka... itd. Da ne govore bas svi narodi jezikom koji nosi njihovo ime i koji bi stoga predstavljao tautolosku dopunu - ako je do­ pusteno kazati - naeionalnom subjektu, kao sto je to slucaj s Hr­ vatima is hrvatskim, nije posebno tesko dokazati. Dovoljno je da u bliskom susjedstvu, posta smo konstatirali da Slovenci govore slovenski, Talijani talijanski, a Madiari madiarski (da ostane­ mo, bar za sada, na sigurnijim zapadnim i sjevernim granica­ ma), pokusamo produziti niz tvrdnjomAustrijancigovore ... nje­ macki. Ova nas nepodudarnost izmedu imena naroda i njegova

~.=.:::-.-...

14

rI.

I I

GOVOR NACIJE

Govore Ii Senegalci senegalski?

jezika navodi na dva moguca zakljucka: iIi Austrijanci nisu na· rod u istom smislu kao sto su to Hrvati (nego su zapravo Nijem~ ci, no pitanje je da Ii bi se Austrijanci sami s tim slozili), i tada smo >,spasili« univerzalnost pravila 0 podudaranju (imena) na· roda i njegovajezika, iii - naprotiv - Austrijancijesu narod, ana· sa postavka nema opcenitu vrijednost. Cini se da ovaj drugi zakljucak pronalazi vise potvrda u stvar­ nosti odnosa jezika i nacija, jer cemo u samoj Evropi naici i na druge slicne situacije, na primjer na Svicarce koji govore nje· macki, francuski, talijanski i retoromanski (no oni su mozda za­ to prije svega Nijemci, Francuzi, Talijani i Retoromani, a svicar~ ska naeija ne postoji?), na Belgijance koji govore francuski, fla­ manski i njemacki (ali oni su - to je barjasno - Valonei, Flamanci i Nijemci, a ne Belgijanci; iIi su, mozda ipak, i Belgijanei?), pa cak ina Francuze kojima su materinjijeziei ne samo francuski nego i baskijski (ali to su Baski), bretonski (no to su Bretonci), korzicki (ali to su Korzikanci, ajezik im moZda i nijejezik nego neki dija­ lekt) iii okcitanski (a to su...?). Ma koliko se trudili da oCuvamo univerzalnost povezanosti jezika i naroda, eak i ondje gdje se radi 0 starim narodima,jezici­ ma i drZavama, poput Francuske, relacija koju istraZujemo nije - bar se tako moze uciniti - jednoznacna. Dapace, ona moze biti i jos kompliciranija: u Irskoj Irei, premda postoji njihov naeional­ nijezik, irski, i premda ga smatraju doista svojimjezikom, u go­ lemoj veCini govore engleskim kao materinjim jezikom, dok skotski danas oznacava pr.ije jedan varijetet engleskoga n~gojz­ vorni keltskijezik Skota. Irei, Skoti, Velsani cijije m.aterinjije­ zik engleski, Austrijanei koji govore njemacki, Francuzi koji su izvorni govorniei okcitanskog - sve su to pojave koje oCito slabe naSe uvjerenje da svaki narod mora imati vlastitijezik, ajos se cine neobicnijim slucajevi u kojima se pripadnicima nekog naro­ da koji ima suoj jezik smatraju i oni kojima je neki drugi jezik materinji. Tesko bi bilo, na primjer, zanijekati da su Oscar Mi­ losz (kojemujejezik najranije okoline bio litavski, a Cakje i bio neko vrijeme litavski ambasador u Parizu) iIi Tristan Tzara (ko­ jije progovorio na rumunjskom) - a njihovi su francuski stihovi, svaki na svoj nacin, bez ikakve sumnje bitno utjecali na franeus­ ki poetski jezik - francuski pjesnici; 0 Zinedineu Zidaneu, koje­

muje majka zacijelo pripovijedala price na arapskom, a Ciji golo~ vi na svjetskom nogometnom prvenstvu pripadaju, dakako, francuskoj povijesti, ne smijemo ni pomisIiti da nije Francuz ne zelimo Ii povrijediti sve prave Francuze! Relacije izmedu jezika i naroda postaju jos kompliciranije ako se udaljimo s evropskog kontinenta, iIi nam se bar tako - u naSem evropocentricnom neznanju cini. Za Japance i Kineze jos i znamo dagovorejapanski i kineski (iako smo mozda i culi da s kineskim situacija i nije posvejednostavna: Kinezi se kazu nerijetko mogu medusobno sporazumijevatijedino pismeno,jer se, kad govore, pripadnici s podrucja koja su udaljena jedna od drugih uopce ne razumiju), ali kako se govori u Burmi iIi na Fili­ pinima, obicno bas i nismo posve sigurni. Slicnoje, ako ne i gore, s Afrikom, gdje Egipeani i Libijei govore arapski (i prema tome nisu posebni narodi?), au Keniji i Angoli iii Senegalu mozda se upotrebljava kenijski, angolski Hi senegalski, a vjerojatnijeje da ondje postoji vise jezika neobicnih imena, jer i tako pomisljamo daje stanovnistvo tih drzava podijeljeno na plemena: ako nisu pravi narodi, i ne moraju imati svoje naeionalne jezike. Pomalo nas moze zbuniti situacija u Americi: u Sjevernoj Americi Kana~ dani govore engleski i francuski, a Amerikanci engleski, koji ne­ ki nazivaju anierickim, au Srednjoj i Juznoj Americi, kaze nam nase uopceno znanje, upotrebljava se uglavnom spanjolski, osim u Brazilu, gdje je Peleu i Jairzinhu materinji jezik portugalski. DokAmerikance u Sjedinjenim Americkim Drzavama i Kanada­ ne, s njihovim Manhattanbna na kojima su koze pasIe u vrijeme kad su u Evropi u drevnim gradovima vee izumirale tisucljetne dinastije, mozemo nekako i otpisati kao produkte naeionalno neuspjelog kuhanja u njihovu znamenitom melting-potu, nije sasvim jasno smijemo li jednako reCi da Argentinci iii Cileanci iii, napokon, Brazilci nisu narodi zbog toga sto svojejezike ne zo­ vu posebnim imenima. Ipak, razmisljajuci 0 odnosima izmedu jezika i naroda izvan vlastita kontinenta Evropljanin se uvijek­ osim svojim nepoznavanjem situacije - moze utjesiti i mislju ka­ ko je Evropa ona koja, zbog svoje povijesti i tradicije, pruza pra­ vu paradigmu tih odnosa (cak i unatoc iznimkama koje smo mo­ rali zamijetiti), ada ce se ostatak svijeta prije ili kasnije toj para­ digmi prilagoditi: ako ne bude to uCinio, utoliko gore po njega.

16·

17

D'S

If

'ttwH;i"

'+

_..........,.",'~L"loL.:....> .. "".~c::"""''*'U~~~. ._ _ _ _ __

GOVORNACIJE

Drugim rijeCima, njegovo temeljno polaziste nerijetko ipak osta­ je da, usprkos svemu, Hrvati govore hrvatski, Slovenci sloven­ ski, a Francuzi francuski i daje to, u izvjesnom smislu, najpriro­ dniji poredak stvari. Treba mozdajos jedanput naglasiti da naSa pocetna pozicija nije negiranje te tvrdnje; naprotiv, bilo bi smijesno nijekati da za mnoge ljude (a mozda cak i za veCinu njih) ona predstavlja real­ nost u kojoj zive. Zeljeli smo tek upozoriti na to da se, onoga tre­ nutka kad zademo ispod povrsine fenomena koji promatramo, pojavljuje nekoliko problema: prije svega, ono sto se uobicajeno smatrajednim te istimjezikom u stvarnosti se ukazuje kao skup (ponekad i veoma) razlicitih idioma, paje za utvrdivanje njihove istosti potrebno apstrahirati niz razlika; osim toga, jezicni i na­ cionalni kolektivi nerijetko se na razne nacine medusobno ne podudaraju, a ipak se ta dva tipa zajednica u percepciji samih nji­ hovih pripadnika cesto identificiraju; napokon,_!!LPrQ.C;;~1'!.i.. ap­ strahiranja razl~ka.Jli mehanizmi identifikacije nisuprirodnL, sto zapravo znaci da ne nastaju jednostavno kroz samu jezicnu djelatnost (iako se, u krajnjoj konsekvenciji, moraju u njoj obli­ kovati i manifestirati se u identifikacijskom i tautoloskom ime­ novanju kojim se jednoznacno povezuju, na primjer, Hrvati i hrvatski), vee im je potreban neki izvanjezicnLpoti~j, za koji smo nasIutili da - m8kar djeloml
Govore Ii Senegalci senegalski?

decenijima proslog stoljeca 0 etnosu i svim njegovim dimenzija­ ma mnogo pisalo, nerijetko s dubinskim razumijevanjem prob­ lema i poznavanjem tematike na kakvo ni u kojem slucaju ne mozemo pretendirati, najprije eemo u zariste svojeg interesa postavitijezicne zajednice i razlicite aspekte njihova konstitui­ ranja i funkcioniranja, te njihove transformacije u raznim povi­ jesnim i drustvenim kontekstima, a tek cemo nakon toga poku­ sati razmotriti kako su one povezane s etnickim kolektivima i njihovim preobrazbama. Napokon, kako namje pocetnu tocku predstavijala recenica 0 Hrvatima i njihovujeziku, iskusat cemo teorijski model koji nam nase istrazivanje bude ponudilo upravo na primjeru hrvatskog jezika i njegovih govornika. No, osim problema koje smo vee naznacili postoji jos jedan koji nam se cini u najmanju ruku veoma interesantnim: pazljivi­ ji citalac ovog uvoda zacijelo je u nekoliko navrata zaustio »Da, aIL.«: »Da, ali radi se 0 djeci kojajos uopce ne govore ... «, »Da, ali to ne vrijedi za hendikepirane iii za one koji vee dugo zive iz­ van Hrvatske... «, »Da, ali Senegalci nisu narod nego u najbo­ ljem slucaju skup plemena... « itd. Drugim rijecima, skloni smo tome da gotovo bez razmisljanja pokusamo obraniti istinitost tvrdnje 0 podudarnosti nacije i njezinajezika i da sve situacije u kojima se ta podudarnost vidljivo ne realizira objasnjavamo iii kao sasvim specificne izuzetke od opceg pravila iii kao pojave ko­ je zapravo nisu istoga reda vaznosti. Pri tome su zanimljiva ne saroo objasnjenja koja zelimo dati i koja proistjecu najcesce iz ne­ kih preduvjerenja s~ci ill. dijelimo sa svojim kolektivima nego i sa­ ma cinjenica da su u"am. ta objasnjenja tako potrebna, jer nam ona ukazuje na to koliko je duboko bar u nasim okruzenjima­ ugradena u kolektivnu svijest ideja 0 neophodnosti relacije iz­ medujezicne i etnicke pripadnosti. Da lije takva potreba oduvi­ jek postojala i kako se ona manifestirala u razlicitim historij­ akixnL§QQjalnim. kontekstim~, takoder bi morala biti jediii od-"­ tema kojim:~-~errlose o-vdJelja.viti.

19

I

-. I

I

I I

..

~~~~~'--'~""""""-""""'---"'.&_------- ---~--

I

Jezik u zajednici

i j

Jezik u zajednici U suvremenoj je lingvistici uobicajeno kazati da je jezik te­ meIjno iii najopcenitije sredstvo komunikacije medu !judima. Ovakav iskaz nije ':"k8.o sio b'i se mogio uciniti ~ deflIlicija Ijud­ skog jezika, jer prividna differentia specifica kojom bi definien­ dum »jezik« u odnosu prerna svojem genus proximum, dakle prema pojmu »sredstvo komunikacije medu Ijudima«, morae bi­ ti odreden, nije dovoljno specificno formulirana tvrdnjom 0 te­ meljnosti iii opcenitoj prosirenosti jezicnog fenomena. Prema tome, ovaj iskaz treba prije svega razumjeti kao konstataciju 0 jednoj, zacijelo vrlo bitnoj ali nikako nejedinoj, funkciji kojuje­ zikobavlja u Ijudskim drustvima. No i sam termin komunikacija u ovoj tvrdnji moze se tumaCiti na razlicite nacine: nakon uzma­ ha te~)l:-ija komunikacije i informacija i prodora njihove termino­ lOglje u domene humanistickih i drustvenih znanosti komunika­ cija se danas najcesce definira kao razmjena poruka izmedu dva­ ju iii vise sudionika nekog komunikacijskog akta, pri kojoj dolazi do prenosenja odredene koliCine informacija. Drugim rijeCima, za komunikaciju je, prema tom odredenju, bitno to da poruka sadriava u sebi neku novinu koju ce njezin primalac prepoznati kao njemu dotad nepoznatu obavijest i koja ee se moei, bar u principu, izmjeriti i iskazati u bitima; dakako, u granicnom slu­ caju koliCina nove obavijesti uvijek moze iznositi 0 bita, ukoliko je informacija primaocu vee otprije poznata. Ali u jednom sirem i opcenitijem smislu, u kojem se termin komunikacija jace oslanja na svoje etimolosko porijeklo, dakle na latinsku rijec communicatio »stvaranje zajednickim, dijelje­

22

nje medu cianovirna zajednice, njihovo medusobno saobraca­ nje«, u cijoj se osnovi nalazi pridjev communis »zajednicki neko­ licini iii svima, opCi«, i suvremena rijec oznacava uspostavljanje veza izmedu manjeg ili veeeg broja !judi, bez obzira na informa­ tivnu vrijednost njihova saobracanja, pa cak i bez obzira na to da Ii se on~ odvija s pomocujezika iii na neki drugi nacin. I ujednom i u drugom slucaju, ipak, posljedica komunikacije i uspostavlje­ nih veza (uz razmjenu informacija ili bez njih) uvijekje konsti­ tuiranje neke vrste zajednice, odnosno drustvene grupe privre­ menog iii trajnog karaktera, sajace iii slabije izrazenim urede­ njem inherentnih odnosa i sjasnijim iii manjejasnim granicama prema drugim drustvenim grupama. Ako prihvatimo tvrdnju da je jedna od bitnih funkcija jezika upravo komunikacija, tada ne sarno da je ostvarivanje te funkcije moguce jedino u nekoj, pa makar i minimalnoj, grupi,jer sejezikom uspostavlja veza u naj­ manju ruku izmedu dvojice, govornika i njegova slusaoca, nego jezicno saobraeanje ujedno predstavlja i modalitet konstituira­ nja odredenih zajednica: radi se 0 onim zajednicama, dakako, koje teme!j i osnovni kriterij svojeg zajednistva vide upravo u je­ ziku sto ga upotrebijavaju u procesima medusobnog komunici­ ranja. Takve se zajednice u danasnjoj znanosti 0 jeziku nazivaju jezicnim iii govornim zajednicama. U lingvistickoj terminologiji prevladava - izgleda - naziv govorl1.~_~~jednica,_no ako je defmiramo, kako se to najcesce ci­ ni, kao »skupinu lil.:l:9.,LkgjiJ;.aidentificiraju regionalno iii soci­ jalno i koji dijel~'~a~je
CRYSTAL 1992, 430.

9

De Saussureova se stajatista danas smatraju, usprkos tome sto se djelo veli· kog zenevskog lingvista nerijetko vise interpretira nego uistinu cita, opce­ nito poznatima i ugradenima na ovaj iii onaj nacin u veeinu lingvistickih teorija; ipak, za stvarno razumijevar\.ie njegovih polazista potrebno je kat· kad vratiti se izvornoj verziji: SAUSSURE 1916.

23

I'~ GOVOR NACIJE

Jezik u zajednici

determiniran i apstraktan~istem zIl~~()ya, govor je_~ya. materijalizirana fildiviClualna reaHzaciJa,.u kojoj se mogu poja­ viti odstupanja oa'slstemom utvrdenih pravila, no ta odstupa­ nja ne utjecu na sam sustav. Prema tome, u skladu s ovom ter­ minologijom g~~~~ru~_clPok:a bila zapravo ona skupina ko­ ja se ad hoc konstituira pojedinacnim govornim aktom i koja pre§t!ll~_P9_~tojati u trenutku ~avr§eti:t~k.~l1kretri~i~9niiUiika­ cijskog procesa, ajezicna zaje.dnica zasnivalahi kako to ka­ ze Crystal- na poznavanjuzajedniGk.ogic::li9J.lla,~ije znanje dijeli odredenaJju<.lska skupina. Apstraktni karakter idIoma{ia'raz~ liku od njegova konkretnog ostvarenja u govoru, kako smo vid­ jeli) omogucuje postojanje trajnijih jezicnih zajednica koje i u prostoru i u vremenu nadilaze individualne komunikacijske dosege, dakle zajednice koje su sire i dugotrajnije od govornih zajednica sto ih bilo koji pojedinac moze okupiti svojom je­ zicnom djelatnoscu u toku zivota. BuduCi da moramo pretpos­ taviti da zajednice okupljene oko nekog jezika (ma koliko ovo »okupljanje oko jezika« bilo metaforicko) predstavljaju upravo takav tip trajnijih i sirih kolektiva, u zaristu naSeg interesa bit ce upravo jezicne zajednice. 1o Ne treba, ipak, zanemariti Cinje­ nicu da su govorne zajednice (u naSoj terminologiji) konkretne realizacije jezicnog zajednistva i realni modaliteti njegova pos­ tojanja, te da se u njima jezicne zajednice neprestano ponovo konstituiraju, potvrduju, pa i razgraduju i dozivljavaju svoju negaciju. Ovoj stalnoj interakciji izmedu apstraktnog i kon­ kretnog, koja proizlazi iz saussureovskog razlikovanjajezika i govora, morat cemo se jos nekoliko puta vracati. U svakom slucaju ~i~!!a se 2;.flj~Ilica, kao sto smo kazali, u principu de.fini!:1! ~pnmo¢u zajedni~~og~dioIIla kpji~g<:ly~r:tfu­ ziniClanovi. II Moguca su, bez ikakve sumnje, i drugaCija poima­

njajezicne zajednice. Tako Radovanovie 2 , objaSnjavajuCi pojam govorne zajednice, premda i sam polazi od odredenja prema ko­ jem je ona sastavljena od govornika koji dijele znanje najmanje jednog idioma, ipak tvrdi da takvu zajednicu ne smijemo izjed­ naciti sjezikom, pa navodi primjer Svicarske Cije stanovnistvo­ kako kaze- »s razlicitim populacijskim disperzijama« govori bar tri jezika i medusobnim komunikacijskim interakcijama mono­ lingvalnih, bilingvalnih i trilingvalnih pojedinaca uspostavljaje­ dinstvenu jezicnu zajednicu. S druge strane, prema Radovano­ vicu, govornici engleskog u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Ame­ rickim Drzavama, Australiji, Kanadi iIi Novom Zelandu sudjelu­ ju u razliCitimjezicnim zajednicama, iako imjejezik u principu isti. Mada na prvi pogled izgleda kao daje temeljna odrednicaje­ zicne zajednice u ovakvu pristupu drzava, zapravo se radi 0 kul­ turnim i socijalnim obrascima komunikacije koji su karakteris­ ticni za pojedine sire drustvene grupe i koji se - sto je doista bit­ no - medusobno, na »rubnim« podrucjima zajednica, djelomicno podudaraju, tako da su granice izmedu ovako definiranih zajed­ nica nerijetko nejasne. 13 Polazisna tocka svih odredenjajezicnih (iIi govornih) zajed~ nica ipakje jezik i, zelimo Ii ocuvati makar na pocetku razmat­ ranja koherentnost analitickog modela, moramo se sloziti s Bu­ garskim da je jezicna zajednica definirana jedino jezikom cije znanje dijele njezini pripadnici; ako pojedinac poznaje veCi broj jezika, on je sudionik veceg broja jezicnih zajednica, a broj je­ zicnih zajednica u principu je jednak 5roju utvrdenih jezika. Zamislivo je, dakako, i to da jezicne zajednice budu u nasem modelu odredene i bilo kojim idiomom, sociolektom iii dijalek~ tom, kako to implicira Crystalova definicija, ali i u tomje sluca­ ju neophodno definirati medusobne relacije idioma na razlici­ tim razinama, acini se, bar iz perspektive suvremenih drusta­ va, da je i za kolektivnu identifikaciju govornika nivo jezika najbitniji.

se-

I

10 U nekim terminoloskim pristupimajezicna zajednica oznacava zajednicu jezika, tj. skupjezika koji, zbog svoje prostorne bliskosti i medusobnih utje­ caja, dijele neke zajednicke sistemske karakteristike (c{., npr., AliMANOVA 1966,535, s.v. JbblK06aJl!o6UjHocmb/): ovakav cemo skup zvatijezicnim save­ zom i 0 njemu Ce biti rijeci malo kasnije. 11 BUGARSKI (1996, 85) izricito kaie: » ••• ostaje Cinjenica da jedina vrsta drustvene zajednice kojujezik odista podrazumevajestejeziCna zajednica, definisana kao kolektiv koji govori datimjezikom: da bi nekijezik postojao, ocigledno je neophodno da ima !judi koji se njime sIuie.«

1

24

:1 i

I, i

!

12 .RADOVANOVlt 1986, 151 sq.

13

Radovanovic citira i GUMPERZA (1974, 50): »Nju [govornu zajednicu] cemo definisati kao drustvenu grupu koja moze da bude bilo jednojezicna iii vise­ jezicna, koja se drZi na okupu ucestaloscu obrazaca druiltvene interakcije, i kojaje od okolnih oblasti odvojena slaboscu linija komunikacije.«

25

GOVOR NACIJE

Jezik u zajednici

Medu velikim teoretiearima moderne lingvistike pojmu je­

zicne ztYednice vjerojatno je najvise paznje posvetio Leonard

Bloomfield. 14 I u njegovoj je interpretaciji takva zajednica defini­

rana upotrebom istog sistema jezicnih znakova i zajednickim

djelovanjem njezinih clanova s pomoeu govora. U strukturalis­

tickom tumacenjuztYednicko se djelovanje kolektiva manifesti­ ra prije svega kao komunikacijsko djelovanje (uglavnom u uzem smislu te rijeei), dokjeu nestrukturalistickim teorijama nagla­ sak obicno na istovetnosti spoznajnih procesa u kojima jezik posreduje - u prvom redu izmedu covjeka kao subjekta spoznaje i svijeta koji se spoznaje, a tek zatim izmedu pripadnikajednog kolektiva - i, kao aktivni princip, sudjeluje u konstituiranju za­ . jednistva odredene Ijudske grupe. 15 Ova razlika izmedu pred­ stavnika strukturalistickih i nestrukturalistickih ucenja prois­ tjece iz razliCitosti njihovih filozofskih i epistemoloskih pola­ zista, te iz Cinjenice da su strukturalisti, uz izuzetak Noama Chomskog i njegovih sljedbenika, jezik promatrali prije svega kao drustvenu instituciju. Naime, vee je rodonacelnik strukturalizma u lingvistici, Ferdinand de Saussure, ustvrdio daje znanost 0 jeziku hijerar­ hijski podredena semiologiji, nauci koja »proucava zivot znako­ va u okviru drustvenog zivota«, cijim institucijamajezik pripa­ da. 16 Drustvenost i institucionalnostjezika na.ijasnije se razabi­ ru upravo u komunikacijskim procesima u kojimaje nuzno, da bi dijalog medu sugovornicima uopee bio mogue, postojanje ko­ lektivne, dakle drustvene, dimenzije koja osigurava identi­ cnost poruke kod posiljaoca i kod primaoca, a tim se procesima, osim toga, uspostavlja prostor socijalnog zivota i u dijakronij­ skom smislu, u obliku tradicije i prenosenja iskustva s jedne ge­ neracije na drugu, i na sinkronijskoj razini, gdje oni predstav­ ljaju temeljnu formu socijalne interakcije i djelovanja 0 kojem

govori Bloomfield. 17 Nije stoga neobicno da de Saussure svoje tra.zenje stvarnog objekta lingvisticke analize unutar komplek­ sne domenejezicne djelatnosti zapoCinje upravo promatranjem najjednostavnijeg komunikacijskog akta sa samo dvama sudio­ nicima, te da njegovim rasclanjivanjem uspijeva razdvojitijezik od govora i odreditijezik kao jedini objekt lingvistike. 18 Mozdaje, bar na prvi pogled, neobicnije to dase kasnija strukturalisticka lingvistika - ako izuzmemo Bloomfielda koji se i ne oslanja na de Saussureova sttYalista - nije, sve do pojave sociolingvistike pe­ desetih i sezdesetih godina 20. stoljeea, detaljnije bavila socijal­ nom dimenzijomjezika niti suje doista zanimale konsekvencije tvrdnje da je jezik drustvena institucija, vee je vise-manje bez dubljeg propitivanja prihvaeala konstataciju daje komunikacij­ ska funkcija jezika primarna i da ona osigurava drustvenost je­ zicne pojave. 19 Unutar strukturalisticke domene znacajan pomak u promat­ ranju funkcijajezika (te stoga - bar indirektno - i u trazenju os­ novice na kojoj se konstituirajezicna zajednica) uCinio je Roman Jakobson. Veeje prije njega KarCSiihler govorio 0 tri temeljne funkcij~:ekspresivnoj (kojom se iskazuje sam govornik):'~pela­ tivnoj (usmjeren()} prema sltisa()cuTTt~prezen,tfltjY:r:!0J (u kojoj jeziK";;Prikazuje« izvarijezicni svijet)/o a Jakobsonje ovom pop"i=' sti;~podutjecajem teorije komunikacije i njezine osnovne sheme lanca komunikacijskog procesa sa sest elemenata, dodao JOB tri .druge funkcije jezika. 21 On, dakle~ ~matra da postoji sest funkcija ....: emotivna (adekvatna Bii:hlerovoj ekspresivnoj funkciji), kona­ tivna (Buhlerovaapelativna IunkcijaJ, referencijalna (kod

14 Cijelo 3. poglavlje njegovaJezika (BLOOMFIELD 1933) posvecenojeQvoj teo

matici.

15 Paradigmatsko nestrukturalisticko tumacenje pojrna Sprachgemeinschaft

daje Weisgerber pozivajuCi se na humboldtovsko poimanje jezika kao

..unutraSnje forme« kojorn se oblikuje spoznaja u nekoj zajednici; cf

HELBIG 1974, 125 sqq.

16 SAUSSURE 1916, 33.

26

~

~

i

~

! ~

~ ~

~ If!

C

~

"J

4 .~ ~

~ ::;

~

~t

j

:;;;

j

Epistemoloska i ideoloska uvjetovanost ovakva strukturalistickog pola­ ziSta detaljnijeje analizirana u SKILJAN 1991,39 sqq. 18 Cf SAUSSURE 1916,23 sqq. 19 Ovakvu gledanju mogla bi se suprotstaviti ne sarno vee spomenuta Bloom­ fieldova anticipacija sociolingvisticke tematike nego, na primjer, i neke in­ spirativne stranice iz Martinetova opusa (posebno u MARTINET 1962) iii Benvenisteovo magistralno proucavanje odnosajezika i drugih drustvenih institucija u dijakroniji (BENvENISTE 1966), ali ono ipak - cini mi se - vrije­ di za mainstream strukturalisticke lingvistike. 20 BUHLER 1934. 21 Cf JAKOBSON 1963,209 sqq., gdje se nalazi njegov glasoviti Clanak "Ling­ vistika i poetika«.

17

27

GOVOR NACIJE

Jezik u zajednici

Biihlera to je reprezentativna funkeija~L~E:lJaticka (kQjom se is­ kusavaprohodnost komunikaeijskog kanala), metajezic.!1~Jko­ jom se opisujejezicni kod) i,poetska (u cijemje fokusu speeificno oblikovanje same poruke)~'Premdaje za Jakobsona svaka poru­ ka poteneijalni nosilae bilo koje od funkcija, a one u poruci mogu biti rasporedene u razliCitim hijerarhijskim odnosima, ipak i on tvrdi daje usmjerenost prema kontekstu kojom se realizira refe­ reneijalna funkeija (Jakobson eejos u navodnieima dodati i: »de­ notativna«, »kognitivna«, a zapravoje opisuje kao komunikaeij­ SkU22 ) predstavlja dominantan zadatak velikog broja poruka, ta­ ko da i ruski lingvist ostaje u okvirima strukturalistickog nagla­ savanja komunikaeijske dimenzije jezicne djelatnosti. Aka pretpostavimo da se funkeijama jezika opisuju osnovni tipovi djelovanja kojima se konstituiraju jezicne zajedniee, Ja­ kobsonov nam popis zacijelo pruza solidnu polazisnu tocku na temelju koje bismo mogli zaertati tipologiju tih interakcija s po­ moeu jezicne djelatnosti, ali odmah moramo konstatirati da u njemu nedostaju neke ad funkeija koje je nemoguce zaobiei kad promatramo kolektive definirane zajednickom upotrebom ne­ kog idioma. Prije svega, tesko je prihvatiti Jakobsonovo poisto­ veCivanje referencijalne, denotativne i kognitivne funkeije i nji­ hova svodenje na opcu ulogujezika u komunikaciji, dakle u pre­ nosenju - kako sma vee naglasili - informacija od govornika k slusaoeu. Aka za referencijalnu funkciju, odnosno za uspostav­ ljanje relaeije izmedu jezicnih znakova i izvanjezicnog kontek­ sta u svrhu obavjestavanja a njegovim stanjima sacuvamo, u skladu s Jakobsonovim tumacenjima, pojam komunikacijske funkeije, ana se kao oblik ljudskog djelovanja i kao soeijalna praksa - razlikuje ad proeesa oznacavanja pojava u izvanje­ zicnom univerzumu, sto predstavlja realizaciju denotativne funkcije, i ad spoznaje tog univerzuma s pomocujezicnih znako­ va, pri cemu se ostvaruje kognitivna funkeija. Ove dvije funkcije jezika, u tradieiji koja u zapadnim civilizaeijama seze sve do predsokratovskih filozofa (a medu njima posebno do Parmenida i Heraklita), mnogo su bolje opisivali nestrukturalisticki ling­

visti iIi ani koji su, poput Edwarda Sapira, jednim dijelom svojih teorija nadilazili ogranicenja strukturalisticki orijentirane zna­ nosti ojeziku. Pri tome su nerijetko, obnavljajuei iIi razradujuci ideje Wilhelma von Humboldta, ukazivali upravo na kolektivni karakter denotacija iIi spoznajnih proeesa, uvjetovan Cinjeni­ com da ih oblikuje zajednickijezik, ali su isto tako cesto isticali i mogucnosti individualne kreacije koja nadilazi kolektivno na­ metnute graniee iIi ih cak - kao u ucenjima talijanskih neolin­ gvista, koji se pozivaju na Benedetta Croeea - u potpunosti doki­ da_ 23 Da bismo upotpunili tipologiju jezicnih djelovanja, ovim dvjema funkeijama jezika trebalo bi zacijelo pridodati, mazda kao podvrstu kognitivne, i heuristicku funkeiju, u kojoj se spoz­ naja odvija unutar prostora otvorenog samom jezicnom djelat­ noscu, dakle u kojoj je jezik ne sarno sredstvo nego i-aka se taka moze kazati - modalitet spoznaje, kao sto je to slucaj, na primjer, u filozofIji. Osim toga, dio Jakobsonovih primjera za ostvariva­ nje poetske funkcije jezika prije bi se mogao svrstati u igre rijeCi­ rna nego u poetske iskaze, pa bi zaeijelo model bio potpuniji aka bismo uvelijos i ludicku funkciju, razlicitu ad poetske po svojoj umanjenoj kreativnoj, spoznajnoj i estetskoj dimenzijL No mozdaje najinteresantnije da se medu funkcijamajezika koje se navode u lingvistiei sve donedavno nije nalazila ana na osnovi koje se govornici prepoznaju kao pripadnici odredene drustvene grupe (pa i samejezicne zajedniee) i kojuje John Edwards u svo­ joj raspravi 0 jezicnim dimenzijama kolektivnogidentiteta, osla­ njajuci se prije svega na etnolosku, antropolosku i sociolosku a ne lingvisticku literaturu, nazvao simbolickom funkcijom. 24 Edwardsu se, iz njegove perspektive, cini da se uopce sve jezicne funkcije mogu svesti na komunikacijsku i simbolicku, no u tak­ vu se pristupu naglaSavagotovo iskljuCivo kolektivni aspektje­ zicne djelatnosti; ne treba, ipak, zaboraviti da su j~!!~ Jnte­ rakci.je.ujednoi.individualoLc.!!l:?vi, te da se svaka od njih odvU-a­

22 JAKOBSON 1963,214. Ne treba zaboraviti da i cijela Jakobsonova podjela proistjece iz sheme lanca komunikacijskog procesa preuzete iz teorije ko­ munikacije.

28

--...,-.".­

23 0 Wilhelmu von Humboldtu i njegovu utjecaju na lingvistiku cf. BUGARSKl 1984, passim i PUPOVAC 1990,9 sqq., dok se osnovne informacije 0 talijan­ skoj neolingvistickoj skoli nalaze u IVIC 1994, 80 sqq. i MALMBERG 1968, 112 sq. 24 EDWARDS 1984: 0 simbolickoj i komunikacijskoj funkciji cf. posebno 16 sqq.

29

•

I

,

.,

".,!

'''''+'

~.j" . ' _

... ~ .•.

:~~!.!,:._:.J, ...:....:.::~'.,

"$i"",' UP!"""'" \ H r " U ' l !

... _ _ ..... ..:s.!.+!

Jezik u zajednici

GOVOR NACIJE

istovremeno i na kolektivnoj razini, kojajoj na izvjestan nacin determinira siri iIi uzi okvir i predstavlja njezin kontekst (pa bi se moglo reCi da je i jezicna zajedniea jedna od kontekstualnih odredniea konkretnih formijezicne djelatnosti), ali i na indivi­ dualnom nivou, kao djelovanje govornika i slusaIaea. Jakobso­ nove emotivna i konativna funkeija izriCito sadrzavaju ovaj indi­ vidualni aspekt, ali je on bez ikakve sumnje nuzno saddan i u realizaeijama svih drugihjezicnih funkcija. Cini se, stoga, da se eksplanatorna efikasnost modela povecava ako u njemu predvi­ dimo veti broj funkcijajezika kako bismo s pomocu njih pokusali objasniti raziiCite obIike individualnih i kolektivnih interakeij­ skih djeIovanja s pomocu jezicnedjeIatnosti. Prema tome, popis koji sadriava (bez ikakvih hijerarhijskih razvrstavanja) komunikacijsku, emotivnu, konativnu, faticku, metajezicnu, poetsku, kognitivnu, denotativnu, heuristicku, Iu­ dicku i simbolicko-identitetsku funkciju - popis koji, uostaIom, ne mora biti ni konacan ni iserpan dioje modela kojim opisuje­ mo i klasifieiramo tipove vrIo razliCitih interakeija u koje Ijudi ulaze svojomjezicnom djeIatnoscu i cija mreza, s promjenljivom i nejednakom gustoeom i cvrstinom na svim mjestima, predstav­ lja istovremeno realizaeiju i konstitueiju jezicne zajedniee, te prostor u kojem se neprestano susrecu pojedinae i kolektiv. No, kao sto smo vidjeli, pretpostavkaje zajednickog djelovanja, cijim cemo se detaIjnijim objasnjenjima morati vratiti u sIijedecim poglavljima, zajednicki idiolJ1, pa nam se ponovo ukazuju pitanja kojima smo zapoceli ovo razmatranje: kako se utvrduje »zajed­ nickost« idioma ije lijezicna zajedniea doista definiranajezikom kojim govore njezini pripadnici? Premda se na prvi pogled Cini da odgovor na drugi dio pitanja moze bitijedino afirmativan, on oCito ovisi 0 odgovoru na prvi dio postavljenog pitanja, a vee smo u uvodnom poglavlju naslutili da se u njegovoj pozadini skriva niz problema koje lingvistika ne moze posve zanemariti. Potrebno je mozda ponoviti da sa stajalista opce lingvisticke teorije, ako probleme promatramo iskljucivo kroz prizmu teorij­ skog modela, odgovori na oba pitanja zapravo zavise jedino od stupnja apstrakeije koji se ugraduje u sam model: buduci da svi idiomi, prosli, sadasnji i buduCi, sto ih Ijudi upotrebljavaju imaju neke zajednicke erte (bar onu prema kojoj su svi realizacija cov­ 30

r# ~

~ ~

i1

,~

il ~

&!

~ ~ ~

~~

~ ~:;

p

~~

,;.

jekove sposobnosti da se sluzi jezikom, a zacijelo i odredene, ne odvise brojne strukturalne karakteristike), ako apstrahiramo sve razlike koje medu njima postoje, mozemo kazati daje jezik covjeeanstva najopcenitiji ljudski idiom; ako, naprotiv, svoj mo­ del uCinimo dovoljno osjetljivim na svaku, pa i najmanju, razlici­ tost, jezicni sistemi pojedinaca, idiolekti - zanemarimo Ii razlike koje se unutar njih pojavljuju u toku vremena - ukazuju se kao osnovni elementi skupa svih razliCitih idioma. U prvom slucaju jezicna se zajedniea identificira s covjecanstvom, au drugome s individuaInim govornikom. Iako nijedna ni druga identifikaeija nisu posve u neskIadu s nai3im iskustvom 0 jezicnoj djelatnosti­ ljudi se, nairne, doista identificiraju kao ljudi, za razliku od iivo­ tinja, po svojojjedinstvenoj sposobnosti sluzenjajezikom, a indi­ vidualni identiteti iskazuju se, izmedu ostaIog, ijezicnim speci­ ficnostima -, ipak izmedu dviju krajnosti postojijos Citav niz (u principu: beskonacan) mogucnosti prepoznavanja jezikom us­ postavljenih kolektivnih veza, pa bi se moglo kazati da cemo, ko­ ji god od »prijelaznih« stupnjeva apstrahiranja razlika odabrali, uvijek opisati neki, makar virtualni, jezicni kolektiv. Pitanje je sarno koji od tih stupnjeva apstrakeije u modelu imaju veze sa stvarnoscu ljudskog jezicnog djelovanja. 25 Kako je lingvistika prema definiciji nauka i 0 jeziku uopce i 0 pojedinim jezicima iIi idiomima s njihovim slicnostima i razli­ kama, trebalo bi, usprkos svemu sto smo kazali u uvodnim raz­ matranjima, ocekivati da ce upravo ona pruiiti neke kriterije za definiranje realnih stupnjeva apstrakcije na osnovi kojih se u skup jezicne raznolikosti unose ogranicenja makar djelo­ micno adekvatna iskustvu sto ga govornici imaju 0 toj raznoli­ kosti. Ipak, lingvistika lakse definira ljudskijezik uopce i nje­ gove speeificnosti u odnosu prema drugim sistemima znakova koje ljudi upotrebljavaju i prema komunikacijskim sustavima zivotinja nego sto uspostavlja jasne graniee medu pojedinim idiomima. Prema tome, ako jezik odredimo kao polifunkeiona­ Ian sistern znakova koji ljudi upotrebljavaju ujednom od oblika svoje simbolicke prakse, u jezicnoj djelatnosti, i to kao sistem znakova koji se odlikuje visestrukom artikulacijom i sposob­ 25

0 tome je vee veoma rano pisao na vrlo zanimljiv naCin JESPERSEN 1925.

31

GOVOR NACIJE

noscu prilagodivanja neprestano novim praktickim potreba­ ma,jer njime covjek djeluje na univerzum oko sebe, istovreme­

no ga organizirajuei i transformirajuCi, ujedno mijenjajuei time

sebe sama26 - , na taj smo nacin, dakako, definirali samo jezik uopee, no nismo nista rekli 0 razIikama i sIicnostima medu poje­

dinim jezicima iIi drugim vrstama idioma. U lingvistici je uobi­

cajeno govoriti 0 cetiri vrste kriterija kojima se unose ogranice­

nja u raznolikost idioma i utvrduje njihova slicnost, a za neke od tih kriterija u pojedinim su razdobljima lingvisti smatrali da nji­ hova primjena doista dovodi do rezultata posve sukladnih iii za­ misljenom stvarnom stanju ili bar zapazanju govornika: drugim rijeCima, vjerovali su da tim kriterijima dobivamo vise-manje jednoznacno odreden realan popisjezika svijeta (iIi makar poje­ dine regije). Danasje znanost 0 jeziku mnogo opreznija u ovak­ vim procjenama, jer je najcesce svjesna razIike izmedu vlastita

modela i stvarnosti: dok kriteriji za izgradnju znanstvenog mo­

dela moraju biti logicki i racionalno utemeljeni u skladu s epis­ temoloskim postulatima moderne znanosti, svaka pretpostav­ ljena zbilja i poimanja ljudi u prakticnom, svakodnevnom zivo­ tu odstupaju od stroge i racionalne logike i ne ravnaju se prema njezinim principima. Prema tome, po~ezi~ ~.wta_koji proizlaze (iIi bi bar mogli proizlaziti) iilingvistic ih modela ne podudaraju se nuzno spopisima koje »proizvode« konkretnaJe: '-zIcrradjelatnostHnterakcije izmedu razlicitihfjudskih kolektiva; no lingvistika ne moze i ne zeli, dakako, zanemariti niti je­ zicnu zbilju i pokusava iznaCi, uz brojne teorijske poteskoce, modele koji ee joj biti najblizi. .

J~icna je raznolikost potpuna, kako smo vee konstatirali,

na nivo.;:uillolek:ata: aapace;mt>glo bi se ustvrditi da ni idiolekt ne predstavlja u sebi koherentan entitet, jer se individualno znanje jezika mijenja u toku vremena, tako da je skup svih idioma u krajnjoj konsekvenciji ne samo beskonacan nego i beskonacno raznolik. U lingvistickim modelima pojavljuju se danas ~~LQsn.QY:!!.~vrste ogranicenja (dobivenih - kao sto smo kazali - apstrahiranjem odredenih razlika) ove raznoli26 C{. SKlWAN 1994, 11 sq. Postoje, dakako, i mnoge druge - ponekad zacijelo i upotrebljivije - definicije ljudskog jezika, c{., na primjer, CRYSTAL 1992, 396.

I f

i

i

I

I

'1;1

i\l'

.~

~

~

~

1f

~

.," ~P.

~


il.

~~

i I ,li

i~

I .~.:;;

~

~,1" ;~

$

~

~

'0

Jezik u zajednici

kosti: s pomocu k~.~~!"!j_~g~!!~f§k~.ar.QdnQsti,JtI2QmOcukriteriLa sIicnostina osnovi kont~~t~"me.du,idiQmip:lf.\,""n~()!?!loyLt,iP.Q:._, lo~ko-struktu'ialnih eT~~enata,..te.na.temelju.:vrijednosnih §u- _ dava ~~~~lk~.f Genetska srodnC?~i-proistjece iz Cinjeniee da sii-riekijezici potekli iz istogj~mQFa,sto znaci da su u od­ redenom prethodnom razdoblju oni zapravo bili jedan te isti je­ zik: historijska i komparativno-historijska lingvistika od 19. sto­ ljeca nadalje intenzivno su se bavile genetskom srodnoscu jezi­ ka, te su na osnovi njihovih izucavanja stvorene klasifikacije ko­ je prikazuju hijerarhijske odnose izmedujezicnih porodiea, pot­ porodica, njihovih grana i pojedinih jezika. Iako se model, zbog nedostatka podataka 0 starijim stanjima mnogih idioma, mogao stvarno primijeniti samo na ogranicen brojjezika i porodiea (po­ put indoevropske, semitsko-hamitske iIi ugro-finske, na prim­ jer), katkada se ipak Cinilo dajedino oni idiomi koji zauzimaju vlastito mjesto u ovakvoj klasifikaciji zasluzuju doista naziv jezi­ ka, a svi bi im ostali idiomi, u statusu dijalekata, morali bi ti hije­ rarhijski podredeni: s druge strane, samo jezici doista mogu de­ finiratijezicnu zajednieu. Ali, premdaje komparativno-historij­ ska lingvistika razradila cvrstu analiticku metodologiju 28 s po­ mocu koje bi model, konsekventno primijenjen, sam »stvarao« jediniee hijerarhijske genetske klasifikacije, u zbilji se, osobito ako je rijec 0 vee )'priznatim« i »znacajnim« jezicima, najcesce postupalo upravo suprotno: promatrali su se unaprijed zadani jeziei i utvrdivao se stupanj njihove srodnosti; jedino u slucaju (s evropoeentricnog stajalista) » manje vaznih« iIi izumrlihiezika s nevelikom'tradicijom (npr. kodjezikajugoistocne Azije, »erne« Afrike Hi slabo poznatih drevnih jezika mediteranskog pod­ rucja) modelje katkada ..proizvodio«jezike u neskladu s poima­ njima njihovih govornika i s malobrojnim svjedocanstvima koja su 0 tim poimanjima bila ostala. Prostorni dodiri medu jezieima, bilo u dijakroniji (s odnosi­ ma izmedu starijeg supstrata i novijeg superstrata) bilo u sin­ kroniji (izmedu dvaju iIi vise adstrata), nerijetko ostavljaju trag

"~~

~"i

q ~ ~

27 Za prva tri cf KAtrcIC 1971,143-157 (clanak ..Jezicna srodnost«), a za cet·

vrti KATICIC 1992,35-54 (.. Identitetjezika«), BUGARSKl 1997 govori istoj

tematici ali u poneSto drugacijem pristupu, V. i BUGARSKl2001, 9-13,

28 Nju detaljno izlaZe KATIClC 1970. C{. i MATASOVIC 2001.

°

:!

32

~

~~

{ :1

33

"-------'..-_.-...

GOVOR NACIJE

31

34

.._.. __.....

_ _---_. ..

Jezik u zajednici

ujezicnoj strukturi i pridonose tome da idiomi u kontaktu posta­ ju medusobno slicniji, te ponekad formiraju jezicne saveze, i ti­ me povecavaju razlike prema ostalim udaljenijim idiomima. No, kao i komparativno-historijska lingvistika, i teorijajezika u kon­ taktu, bez obzira na to da Ii se bavi neposrednim iii posrednim dodirima medu idiomima i njihovim medusobnim posudivanji­ majezicnih elemenata,29 u principu preuzimajezike kao unapri­ jed zadane entitete iz nekog imaginarnog popisa za koji se sarno pretpostavlja da je sastavljen iskljuCivo na lingvistickoj osnovi. U svakom slucaju, ijedan i drugi tip odnosa medu idiomima (a i genetska srodnost i medusobni utjecajijezika u kontaktu uisti­ nu postoje, rna kako ih lingvisticki modeli opisivali i kakvi god bili rezultati njihove primjene) utjecu na strukturu idioma, od­ nosno na njihove sistemske karakteristike koje bi, bar prema strukturalistickim pristupima, jos uvijek dominantnima u suv­ remenoj lingvistici, morale naljasnije determinirati identitet je­ zika, a time i omoguciti egzaktnije definiranjejezicne zajednice. Razlike i slicnosti na razini strukture i elemenata inheren­ tnihjezicnom sistemu predstavljaju kriterij tipoloske klasifika­ cije idioma. 30 U najstrozim verzijama strukturalistickog pristu­ pajeziku,jezicnije sistem definiran odnosima izmedu elemena­ ta koje takav sistem sadrZava bilo na kojoj razini opisa - fono­ loskoj, morfoloskoj, sintaktickoj iIi semantickoj, premda se tipo­ loske klasifikacije daleko najcesce zasnivaju na karakteristika­ rna morfoloskog ili fonoloskog nivoa. 31 Vrlo slozena mreza tih odnosa predstavlja strukturu odredenog idioma, a ona se mije­ nja svakom promjenom bilo kojeg elementa: njegovim nestan­ kom, uspostavljanjem novog elementa ili zamjenom mjesta unu­ tar sistema. BuduCi da je svaki pojedini idiolekt obiljezen bar jednim gramatickim iii leksickim elementom kojim se razlikuje od drugih slicnih idiolekata (na primjer, poznavanjem iii nepoz­ 29 30

__

navanjem neke rijeci, upotrebom specificnih sintaktickih kon­ strukcija, posebnim izgovorom... ), njegova je struktura jedin­ stvena i nuzno neidenticna strukturama svih ostalih idioma. N a taj nacin strukturalisticka teorija potvrduje vee navedenu tvr­ dnju da ne postoje dva potpuno istovetnajezicna sustava, te daje skup jezicne raznolikosti u nacelu sastavljen od beskonacno mnogo Clanova. Dakako, i modeli tipoloskih klasifikacija cesce se primjenjuju na unaprijed daneentitete za koje se smatra da su samostalnijezici nego sto »proizvode« takve entitete, no kod njih postaje osobito jasno vidljivo da su, kad jednom utvrdimo slicnosti i razlike medu pojedinim idiomima, stupnjevi apstrahi­ ranja razlika (iIi slicnosti) koji su potrebni da bi se potvrdio a priori pretpostavljen popis jezika medusobno veoma razliciti i da se zapravo utvrduju ad hoc za svaku pojedinacnu komparaci­ ju: da bismo cakavske i stokavske dijalekte svrstali na isto mjes­ to u tipoloskoj klasifikaciji pod nazivom hrvatski, stupanj zane­ marivanja njihovih razlika mora biti mnogo veti nego kad uspo­ redujemo talijanske dijalekte iz okolice Milana i Rima, dok cemo pri komparaciji bugarskog i makedonskog, da bismo ih opisali kao dva odvojenajezika, apstrahirati vise njihovih slicnosti nego kod francuskog i talijanskog. Drugim rijecima, model tipoloske raznolikosti jezika, upravo zbog svoje strogosti u strukturalis­ tickoj verziji, pokazuje kako lingvistika ne raspolaZe (i ne moze raspolagati) kriterijima inherentnima samim jezicnim sustavi­ rna kojima bi se jednoznacno utvrdilo na kojem se stupnju ap­ strakcije dva- medusobno slicna idioma mo~ smatrati dvama razliCitimjezicima. To, dakako, znaCi da ni razgraniCenja medu jezicima i njihovim dijalektima iIi sociolektima, kao ni razliko­ vanja bilo na kojoj drugoj razini, nisu ugradena u takav model. Jednostavnije receno, prema kriteriju tipoloske bliskosti i raz­ Hcitosti svaki bi dijalekt mogao biti jezik, a svaki bi lokalni idiom mogao biti dijalekt ilijezik: da Ii ce oni to doista biti u per­ cepciji svojih govornika (dakle, svojejezicne zajednice) i u poi­ manju pripadnika drugih jezicnih zajednica ne ovisi (iIi bar, kao sto cemo vidjeti, ne ovisijedino) 0 inherentnim sistemskim obiljezjima. Suocenas ovom cinjenicom, z~~isiljena potraziti kriterije z~_o-
Cf. FILIPOVIC 1986. 0 opcoj problematici tipoloskih klasifikacijacf. HAGEGE 1982 i, sa vise teh­ nickih detalja, WHALEY 1997, te NICHOLS 1992, gdje autorica povezuje tipo­ loske i genetske kriterije. Najpoznatija takva tradicionalna podjelajezika na izolativne, aglutinativ­ ne, flektivne i polisinteticke idiome ternelji se na morfoloskim karakteristi­ kamajezika, dok novija razvrstavanja (cf., npr., GREENBERG 1963) vode ra­ cuna i 0 fonoloskim i sintaktickim elementima.

_ _ _ ~_~ _ , _ . - . . ,. . ~ , . _ . _ • • _ _ ~~"_"

I ,.

.'

_.

,.~

.'W"._"

35

GOVOR NACIJE

Jezik u zajednici

nica drugdje, izvanjezicnog sistema i struktura kojimaje on de­ finiran; na taj je nacin nuzno morala iskoraciti i izvan podrucja kojejejos de Saussure definirao kao domenu lingvistike ograni­ cavajuCi njezin objekt na jezik sam po sebi i za sebe. 32 Pri tome nije, kao sto bi se eventualno moglo ocekivati, pokusalajezik de­ finirati na osnovi mogucnosti medusobnog sporazumijevanja govornika, jer to ne bi bilo u skladu s jezicnom realnoscu niti s nasim svakodnevnim iskustvom: nairne, govornici idioma za ko­ je se smatra da pripadaju razliCitim jezicima (na primjer, nizo­ zemskog i susjednih njemackih dijalekata) nerijetko mogu bez vecih problema medusobno komunicirati, a medu govornicima prostorno Hi strukturno udaljenih idioma istog jezika katkada nema gotovo nikakve mogucnosti sporazumijevanja. Pitanje je, osim toga, kako se definira razumijevanje jezicnih poruka: lako je zamisliti situaciju u kojoj se ljudi koji govore vrlo slicnim idio­ mima obostrano iii ujednom komunikacijskom smjeru ne razu­ miju, bilo na leksickoj razini (u razgovoru, na primjer, lijecnika i medicinski neobrazovanog pacijenta), bilo na razini reeenicne formalne i sadriajne konstrukcije (kao ponekad u susretu nes­ trucnjaka s filozofskim diskursom). Stoga bi ponovo bilo najpri­ je potrebno odrediti stupanj nuznog razumijevanja, za koji bi se ubrzo pokazalo da se i on mijenja od slueaja do slucaja, te model izgraden na komunikacijskom kriteriju opet ne bi funkcionirao. Zbog toga je suvremena lingvistika, pod utjecajem sociolin­ gvistickih teorija i istrazivanja, dodala i eetvrti, vrijednosni kri­ terij. U okviru svojeg modela slo:t.enogjezicnog identiteta ovaj je kriterij detaljno obrazlozio Katicic: 33 za razliku od modelajedin­ stvenog identiteta u kojem se tipoloska, genetska i vrijednosna odrednica pojedinogjezika promatraju kao njegova medusobno podudarna tri aspekta, u modelu slozenog identiteta rezultati triju-klasifikacijan~ moraju s~tp.o.d1id.ar~Jjjedan s dru~u popisi jezika koji se ~a osno~ tih razvrstavanja dobivaju djelo­ micno razliciti i tek se u sintezi objedinjuju u univerzalnoj klasi­ fikaciji kojom su prikazane sve razlike i sva podudaranja medu

tim trima popisima. Da bi objasnio vrijednosni kriterij, Katicic kaie: Poznato je takoder daje jezik ljudima uvijek i nosilac ne­ kih vrijednosti, da se prema njemu opredjeljuju: osjecaju ga kao svoj iii kao tud, kao Iijep iii kao ruzan, kao njegovan iii kao zapusten. On imje simbol i uvijek nova potvrda du­ hovnoga bica i narodnosne pripadnosti, on imje, kako veH Herder, prava domovina. Jezikje dakle taj kojijest ne sa­ rno zato sto je takav, a ne drukCiji, sto je postao tako, a ne drukcije, nego i po tome sto nosi te, a ne druge vrijednosti. To je vrijednosni vid jezicnoga ide~titeta.34

I ~~

J ~

'"

j:

!

i I ..~ 1\

~

4 ~

.j 32~-

33

36

To je ogranicenje eksplicitno sadriano u znamenitoj posljednjoj recenici Kursa (SAUSSURE 1916, 317: La linguistique a pour unique et veritable objet la langue envisagee en elle-meme et pour elle-memel. KATICIC 1992, Lc_

"::, '!}

,;

"i

"*

Prema tome, izvanjski,jezicnom sistemu neinherentni krite­ rij nalazi se u govornicima i njihovim kolektivima, te u njihovu osjecaju da u identitetujezika potvrduju i svoj vlastiti kolektivni identitet. Stoga Katicic moze navesti primjer jednog dijela za­ padnogermanskihjezika, medu kojima se prema genetskom kri­ teriju razlikuje sarno donjonjemacki od gornjonjemackog, tipo­ loski treba diferencirati nizozemski, donjonjemacki, gornjonje­ macki ijidis, a vrijednosnaodrednica uvodi razliku izmedu nizo­ zemskog, njemackogijidisa, kao tri zasebna identitetska entite­ ta. 35 Uvodenje aksioloske dimenzije u znanost 0 jeziku predstav­ lja doista znacajnu novinu, ali Katicicev model slozenogjezicnog identiteta ne nagla.sava dovoljno razlike izmedu tipoloskih i ge­ netskih kriterija s jedne strane i vrijednosnog odredenja s druge strane. Prije svega, nairne, prva su dva kriterija u osnovi rezul­ tat lingvisticke i racionalno zasnovane analize, dok treCi prois­ tjece iz djelomicno iracionalnog stava govornika prema vlasti­ tomjeziku, pa su mogucnosti njihova egzaktnog definiranja bit­ no razliCite i u metodoloskom i u epistemoloskom smislu: u pr­ yom slueaju definicije proizlaze iz lingvistickog instrumentarija i ovise 0 njemu, a do vrijednosnog kriterija moze se, eventualno, doci sociolingvistickim istrazivanjem; Katicic istice vainost filo­ loskih iZllcavanjaJ?tarijih tekstova kao nosila~a_kuItll~tredi~ cije k3iC?il].J~ki jezik. pclpada,Ii01 tu se ;a:-pravo radi 0 nekoj vrsti 34 35

KATICIC 1992, 37. KATICIC 1992,48.

f 37

Jezik u zajednici

GOVOR NACIJE

dijakronijske sociolingvistike,jer se u osnovi uvijek mora ispiti­ vati relacija izmedu govornika i jezika. Drugim rijeCima, tipo­ loski i genetski model »proizvode« jezicne identitete, koji se a posteriori uskladuju s iskustvom govornika 0 tim identitetima, dok aksioloski model opisuje odnose medu idiomima koji a priori postoje za govornike. Zbog svega toga, kako proizlazi i iz same definicije aksioloskog pristupa, jedino rezultati primjene vrijed­ nosnog kriterija predstavljaju za govornike jezicnu realnost ko­ ju percipiraju i u kojoj sudjeluju: u navedenom primjeru nizo­ zemski, njemacki i jidis jesu za govornike jezici, a gornjonje­ macki i donjonjemacki u njihovu se poimanju pojavljuju na bitno drugacijem mjestu od onoga koje zauzimaju u tipoloskim i ge­ netskim klasifikacijama, dakle kao dijalekti nejednake hijerar­ hijske vainosti, a ne kao zasebne jezicne jedinice. To, dakako, znaCi da bi se jezicne zajednice formirale sarno oko idioma iz po­ pisa dobivenog aplikacijom vrijednosnog kriterija. Premda stvarno stanje vjerojatno nije takojednostavno, vee i druga dva odredenja sto ih Katicic spominje zacijeLo sudjeluju, makar indirektno, u konstituiranju jezicnih zajednica, ipak ovu tvrdnju mozemo odabrati kao tocku od koje cemo zapoceti ispiti­ vanje,jer se ona u najvecoj mjeri podudara s iskustvom koje ima­ mo 0 odnosima izmedu govornika i idioma koje oni upotrebljava­ ju. No da bismo tu polaznu tocku mogli u potpunosti iskoristiti, potrebno je - cini se - unijetijosjednu bitnu izmjenu. Za razliku od KatiCiceva modela u kojem se pretpostavlja, ne sarno kod ti­ poloskog i genetskog nego i kod vrijednosnog jezicnog identite­ ta, da idiomi postoje na neki naCin per se, te da govornici uspos­ tavljaju s njima relaciju na osnovi svojih vrijednosnih stavova kao s gotovim datostima, trebalo bi sve idiome bilo na kojoj razi­ ni, pa i jezike, shvatiti kao dinamicke fenomene koji se konsti­ tuiraju i dekonstituiraju u procesimajezicne djelatnosti, dakle u interakciji govornika, koji - buduCi da su sarno oni djelatni sub­ jekti - jedini mogu biti stvarni nosioci uspostavljanja ne samo je­ zicnih zajednica nego i njihovih idioma. Prema tome, umjesto da smatramo dajejezicna zajednica determiniranajezikom, upra­ vo stavljanje naglaska na vrijednosni kriterij i na odnos izmedu govornika i njihovih idioma navodi nas na suprotan zakljucak: stoga cemo u svojem modelu pretpostaviti dajezicne zajednice

38

I

I ~

N !Ii;

m ~

.~

~

definirajujezike svojomjezicnom djelatnoscu i promoviranjem odredenih idioma u status jezika. Ovaj obrat omogucuje nam da koncipiramo model koji polazi od cinjenice da ljudi s pomocu idioma kojima govore ulaze u me­ dusobne odnose i ostvaruju tom jezicnom praksom razliCite je­ zicne funkcije koje smo vee prije nabrojili. Odnosi koji se na taj naCin realiziraju mogu biti trajniji iIi manje trajni, cvrsCi iIi sla­ biji, razliCito strukturirani, ali se njima uvijek konstituira i ­ jednako tako - trajnija ili manje trajna, cvrsca iIi slabija ljudska grupa, koja u trenutku odvijanjajezicne djelatnosti predstavlja govornu zajednicu. Ako se u nekoj grupi ponavljaju upotrebe idioma, simbolickih obrazaca u komunikaciji i ostvarivanja poje­ dinih funkcija, ona nakon odredenog vremena prerasta u je­ zicnu zajednicu, dakle u skupinu koja se unutar sebe i prema drugim skupinama razaznaje po idiomu kojim njezini clanovi govore, kao i po modalitetima njegove upotrebe. Neke od tih skupina, premda imje idiomjasno raspoznatljiv, svoj primarni kolektivni identitet konstituiraju u nejezicnim domenama (po­ put lijecnika iIi pravnika ili drugih specijaliziranih strucnjaka, koji uporiste kolektivnih identiteta pronalaze prije svega u za­ jednickoj profesiji, ali im upotreba specificnog idioma sluzi kao vidljivo sredstvo njihove simbolicke identifikacije), kod drugih se upravo posebnost idioma pojavljuje kao najoCitiji znak samo­ prepoznavanja, dok u izvjesnim slucajevima clanovi skupine i ne moraju vlastiti idiom zapazati kao razlicit od drugih idioma, ali im pripadnici drugih grupa mogu nametnutijezicnu autoidenti­ fikaciju. Kako pojedinci mogu upotrebljavati (i veoma cesto uistinu upotrebljavaju) veCi broj medusobno razlicitih idioma, oni pri­ padaju istovremeno i vecem broju jezicnih zajednica: ovladava­ nje bilo kojim idiomom ujedno je, u principu, »ulaznica« za je­ zicnu zajednicu u kojoj se taj idiom koristi. Tako granice izmedu pojedinihjezicnih zajednica postaju »meke«, a medusobna djelo­ micna preklapanja tih kolektiva slazu ih u veoma kompleksne mozaike; cvrstoca granica ovisi, dakako, i 0 naCinu konstituira­ nja drustva i 0 opcoj prohodnosti izmedu pojedinih socijalnih grupacija. Osim toga, kao sto smo vidjeli, pojedini idiomi mogu biti tipoloski i genetski uvelike slicni, pa su i njihove medusobne

·0

i"" ~i1i

il {;

_---.39

GOVOR NACIJE

Jezik u zajednici

granice, definirane inherentnim strukturnim svojstvima, tako­ der slabe, sto moze znacajno pridonositi i »propusnosti« granica medu jezicnim zajednicama; nasuprot tome, cvrsta razgranice­ nja medu idiomima, na osnovi njihovih strukturnih obiljezja, mogu otezavati prijelaz izjednejezicne zajednice u drugu. Kon­ stituiranje jezicnih zajednica na temelju jezicne prakse i fun­ kcija idioma ima u principu spontani karakter, sto znaci da se takve zajednice uspostavljaju samim procesima upotrebe jezika i realiziranja pojedinih funkcija, bez izricite teznje da postanu upravo jezicne zajednice; no onog trenutka kad idiom bude ra­ zaznat ne samo kao sredstvo povezivanja (dakle, etimoloski shvacene komunikacije, objedinjavanja u kolektiv) nego i kao modalitet prepoznavanja pripadnika zajednice i izgradivanja kolektivnog identiteta, kad se pocne, prema tome, svjesno reali­ zirati simbolicka funkcijajezika, ajos vise kad se ona narnjerno odrzava radi ocuvanja tog identiteta, dio spontanosti nestaje i idiom se transformira u pravi znak iii simbol kolektiva. U odre­ denim okolnostima, koje cerna morati u slijedeeim poglavljima izbIizega ispitati, a medu kojirna je zacijelo i moguenost da ko­ lektiv s pomoeu idioma ostvaruje sve moguee funkcije, iii bar ve­ cinu njih (odnosno one koje su mu neophodne), idiom kao simbol kolektiva njegov kolektiv pocinje poimati kao jezik i tako postaje »prava« jezicna zajednica36 : da bi se u tom smislu moglo govoriti o jeziku, ne samo da mora postojati odredena hijerarhija idioma (tj. razlikovanje izmedujezika i »njegovih« dijalekata, socioleka­ ta, mjesnihjezicnih sistema...) nego sejezik moze konstituirati jedino u odnosu prema drugim istovrsnim entitetima, dakle pre­ ma drugimjezicima. Jezicna zajednica koja svoj idiom promovi­ ra u jezik obicno tu promociju prati i imenovanjem jezika. Tre­ ba, napokon, napomenuti da »stvaranje« jezika pripada u proce­ se koje smo oznacili kao djelomicno iIi potpuno nespontane, jer oni ne proizlaze iz sveukupnostijezicne djelatnosti kolektiva (to vise sto su kolektivi koji »proizvode« jezike najcesee i komplek­

sno strukturirani i odvise veliki da bi imali istovremene zajed­ nickejezicne prakse), vee su rezultat aktivnostijednogdijela za­ jednice koji svoju »ideju jezika« implementira - na vrio razlicite nacine i u razlicitim oblicima u cjelinu kolektiva; stovise, mo­ gueeje da se »idejajezika« u zajednicu prenese odrugud, odnos­ no da njezini nosioci budu pripadnici neke drugejezicne zajedni­ ceo Onaj tko je u stanju svoju ideju usaditi u cjelinu kolektiva, eksplicitno je iIi impIicitno nameeuei, mora posjedovati i izvjes­ nu, nerijetko i veliku, druStvenu moe. Procesi 0 kojima govorimo nisu jednosmjerni i ne teku sarno od kolektiva prema idiomu nego imaju i obrnut pravac: idiom sa svojim funkcijama, kao sto smo vee kazali, sluzi i za odrZavanje i obnavljanje jezicne zajednice, tako dajednom »stvoren« jezik na neki nacin reproducira vlastitu jezicnu zajednicu, iii se bar nje­ zinim CIanovima cini daje to tako. Stavljajuei princip vlastite ko­ lektivne konstitucije i identiteta ujezik koji promatraju kao za­ danost koja je izvan njih samih i na koju se ne moze utjecati/7 pripadnicijezicne zajednice mozda, makar na povrsini, odustaju od mogucnosti da mijenjaju svoju jezicnu praksu: potrebno je stoga ispitati nije Ii inzistiranje na tome dajejezik definiens za­ jednice, a ne obratno, zapravo i samo iskaz nekog odnosa moei koji se, mutatis mutandis, ponavlja u mnogim jezicnim i dru­ stvenim kolektivima. Ovdje smo - u ne odvise jasnoj skici - tek naznacili okvire u kojima bi se mogao izgraditi model za deskripciju vrlo slozenih relacija i procesa izmedujdioma ijezicnih zajednica, izmedu po­ jedinih idioma i izmedu-pojedinih jezicnih zajednica; postavili smo istovremeno velik broj pitanja na koja nismo jos ni pokusali odgovoriti; mnoge smo rijeci i izraze stavili pod navodnike da bismo citaocu sugerirali sa koliko nesigurnosti cinimo prve ko­ rake na tIu koje tek upoznajemo. Ispitujuci modalitete nastaja­ nja jezicnih zajednica i jezika morat cemo se, stoga, kretati pos­ tupno: slijedeca cetiri poglavlja posveeena su tom neizvjesnom putu.

36 Bilo bi, dakako, spretnije, ali posve neuobiCa,ieno, zajednice okupljene oko rna kOjeg idioma nazivati idiom{atjskim zajednicama, a nazivjezicna zajed­ nica sacuvati samo za one koje su za potrebe svoje simbolicke identifikacije »stvorile«; slijedeci ustaljenu terminolosku praksu, U oba cemo slueaja go­ voriti 0 jezicnim zajednicama.

37 0 nemoCi masse parlante pred vlastitim jezikom paradigmatski je govorio jos otac suvremene lingvistike SAUSSURE (1916,112 sqq.).

40

41

Izmedu mita i povijesti

u kojem slucaju nisu malobrojne, ne sadrzavaju mnogo podataka o jezicnim zajednicama Hi 0 jezicnoj raznolikosti. Osim toga, one se uglavnom odnose na svega dvije iii trijezicne funkcije. Buduci da smatramo da su jezicne zajednice postojale od samih pocetaka covjecanstva, mogli bismo ocekivati da se one spominju u mitovi­ rna 0 nastanku jezika. U grckoj mitologiji, kao sto je poznato, ne­ rna pravog mita koji bi objaSnjavao postanak ljudskog jezika. 3S Sto se tice filozofskih razmatranja, ona se gotovo od samih poce­ taka intenzivno bave odnosima izmedujezicnih znakova i ozna­ cenih fenomena i njihovom prirodom, dok se glotogonijski ele­ menU javljaju u predsokratovskim fragmentima sarno margi­ nalno, kod Protagore (kako njegovu misao prikazuje Platon u svojem dijalogu Protagora 39 ) i kod Demokrita, koji naglasak stav­ lja na ljudske komunikacijske potrebe, a razIike medu pojedinim jezicima tumaci prostornim udaljenostima medu prvim ljudskim skupinarna. 40 Nijezicna raznolikost, s kojom su se Grci kao pomor­ ci i trgovci i kao ratnici neprestano susretali i koja je nesumnjivo, bar za stanovnike primorskih gradova, od vrlo ranih vremena predstavljala zivotnu realnost, nije kod njih izazivala znaeajniji in­ teres, tako da se, na primjer, kod Homera a njegov je univerzum izmedu Troje i grckih krajeva bio zacijelo visejeziean - tek na neko­ liko mjesta usput spominju razlike izmedu jezika: najeksplicitnije se govori 0 visejezicnosti na Kreti. 41 Cak i mnogo kasnije Herodot, cijaPouijest obiluje etnografskim, geografskim, pa i demografskim podacima, 0 jezicnim zajednicarna pruza sarno vise-manje indirek­ tne obavijesti, a njegova priea 0 eksperimentu koji jeproveo fa~ raon Psametih na dvama malim djecacima ostavljenima da sami od sebe progovore i kojimje dokazao daje frigijski najstarijijezik na svijetu, te daje drevniji i od samog egipatskoga:2 - ta prica vje­

Izmedu mita i povijesti BuduCi da smo odabrali polaziste prema kojem se jezicnom djelatnoscu prije svega uspostavljaju veze medu Ijudima i kon­ stituiraju govorne, a zatim i jezicne zajednice, unutar kojih go­ vornici s pomocu jezika realiziraju razlicite jezicne funkcije, pretpostavit cemo - zajedno s vecinom suvremenih istraiivaca­ da se jezicna djelatnost,jezik i govor, pa i samejezicne zajednice, pojavljuju istovremeno kad i covjek, kao njegova differentia spe­ cifica u odnosu prema drugim zivim bicima. Ako je, dakle, covjek od svojih pocetaka homo loquens, onda ijezicne zajednice pripa­ daju najdrevnijim oblicima ljudskih kolektiva, a njihovaje sta­ rost jednaka starosti covjecanstva. No stvarna svjedocanstva 0 ljudskoj upotrebi jezika postoje, dakako, tek od pojave prvih pi­ sarna i pisanih spomenika, teje-ako ih promatramo iz perspek­ tive sveukupnog trajanja ljudskog postojanja na Zemlji - njima pokriven relativno malen vremenski odsjecak sto ga uobicajeno opisuje povijest, dok su sva razdoblja prije otkrica pisma u Su­ meru, Egiptu Hi Kini, u 4. i 3. tisucljecu pr.n.e., prethistorijska. o prethistorijskim jezicnim zajednicama mozemo iznositi jedi­ no hipoteze, koje ce uvijek zapravo, na ovaj iIi onaj nacin, pred­ stavljati konstrukcije s vecim iii manjim stupnjem uvjerljivosti. Medu tim konstrukcijama posebno mjesto zauzimaju drevni mitovi, jer nesumnjivo cuvaju tragove prethistorijskih spoznaja i tumacenjajezicnog fenomena. Ali, ako pogledarno mitoloske tra­ dicije koje su bitno utjecale na formiranje zapadnog misljenja i na naSe civilizacije, zapazit cemo da ni anticke, prije svega grcke, ni biblijske predodzbe 0 raznim vidovimajezicne djelatnosti, iako ni 42

38

Ii

Cf GAMBARARA 1989. 79.

39 Protagora 322A.

40 Frg, 68, B 5 1 (Diels-Kranz), Cf i SKIWAN 2000, 82-83.

41 Odiseja 19,172-177. Cf MARICKI GAElANSKI 1969,59; 0 ranim grckim pro­

misljanjimajezika cf i MARICKI GADANSKI 1975. 42 Pouijest II, 2. U egipatskoj mitologiji, u memfiskoj verziji mita 0 postanku svijeta, jezik igra vaznu ulogu, buduci da Ptah stvara svijet »srcem i jezi­ kom«, mislju i rijecju (cf MATJE 1963, 36sqq,),No, premdaje Ptah ujedno i tvorac pisma, pa i raznih jezika, jezicnom se raznolikoscu posebno ne bavi nijedan egipatski mit; cf i KRrSTEvA 1981,69 sqq.

43

GOVOR NACIJE

Izmedu mita i povijesti

rojatno predstavlja egipatsku a ne grcku legendu i ne pripada doista mitoloskom nego vise-manje historijskom sloju Ijudskih spoznaja. 43 Ipak, i ovdje se razabire primarnost komunikacijske funkcije jezika, dok ce u filozofskim raspravama, posebno onima koje ispituju da Ii jezicni znakovi koreliraju s oznacenim feno­ menima po svojoj prirodi iIi po drustvenoj konvenciji, u prvom planu biti njegova kognitivna i denotacijska funkcija. 44 Nasuprot tome, Biblija kao sto je poznato - sadriava mit kojim se eksplicitno tumaci nastanakjezicne raznolikosti i koji predstavlja sarno jedno od mjesta posvecenih jeziku i jezicnoj djelatnosti u Svetom pismu. 45 Nairne, vee na samom pocetku Knjige postanka starozavjetni Bog, poput egipatskog bozanstva, pri stvaranju svijeta djeluje rijecju (Kouloughli ce kazati da se radi 0 bozanskim performativima, u pragmaIingvistickom smis­ Iu te rijeci 4S), a posta je kreirao prvog covjeka, prepustio je Ada­ mu da imenuje zivotinje u rajskom vrtu: prva je upotreba linguae Adamicae posve oCito imala denotativnu ali ujedno i kognitivnu funkciju, jer je Adamu omogucavala da se snade u novom univerzumu u kojem se naSao.47 No Cimje Bog od Adamo­ va rebra nacinio Evu, konstituirala se i najranijajezicna zajedni­ ca, kojoj ne pripada sarno dvoje Ijudi nego i zmija (ona ee, uosta­ lorn, prva s Evom stupiti u dijalog) i sam Bog, ajezik ovdje zado­ biva komunikacijsku funkciju. 48 Nakon protjerivanja iz raja Iju­ di i nakon Potopa sinovi su se Noinih sinova, Serna, Hama i Jafe­ ta, razisli po Zemlji i govorili su razliCitimjezicima, pa se zaJafe­ tove potomke, l!a primjer, kaZe: 49

opet sinovi: Elisa, Tarsis, Kitijci i Dodanci. Od njih su se

razgranali narodi po otocima. To su J afetovi sinovi prema

svojim zemijama - svaki s vlastitimjezikom - prema svo­

jim plemenima i narodima.

Jednake su formuIacije zadriane i za potomke Serna i Hama. No, ipak, uskoro se situacija promijenila: 50 Sva je zemlja imala jedan jezik i rijeci iste. Ali kako su se

Ijudi selHi s istoka, naidu najednu dolinu u zemlji Sinearu

i tu se nastane. Jedan drugome rece: »Hajdemo praviti

opeke te ih peei da otvrdnu!« Opeke im bile mjesto kame­

na, a paklina im sluzila za zbuku. Onda rekose: "Hajde da

sehi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Prihavimo

sebi ime, da se ne rasprsimo po svoj zemlji!« Jahve se spus­

ti da vidi grad i toranj sto su ga gradili sinovi covjecji. Jah­

ve rece. »ZbiIja su jedan narod, s jednim jezikom za sve!

Ovo je tek pocetak njihovih nastojanja. Sad im nista neee

biti neostvarivo sto god naume izvesti. Hajde da sidemo i

jezik im pobrkamo, dajedan drugome govora ne razumi­

je.« Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazida­

se grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobr­

kao govor svima u onom kraju i odande ihje Jahve raspr­

sio po svoj zemlji.

Ovo je povijest Noinih sinova: Serna, Rama i Jafeta, koji­ rna su se rodili sinovi poslije Potopa. Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mesak, Tiras. A si­ novi su Gomerovi: ASkenaz, Rifat i Togarma. Javanovi su 43

0 \ingvistickim dimenzijama Herodotova teksta cf SKILJAN 1992, 7-12 (»Herodotova prica 0 najstarijem narodu ijeziku«). 44 C{. BARATEN & DESBORDES 1981, 9 sqq. 45 C{. KOULOUGHLI 1989 i posebno - TRABANT 1996a.

46 KOULOUGHLf 1989, 67.

47 Knjiga postanka 1,2,18-20.

48 Knjiga postanka 1,3,1-13. C{. i TRABANT 1996a, 45. 49 Knjiga postanka 1,10,1-5.

44

I

I ~ ~~

~:

i J.~ ~

Ove dvije u osnovi kontradiktorne biblijske price sadriavaju nesumnjivo interesantne podatke 0 poimanju jezicne raznoli­ kosti i funkcijejezika u ranimjezicnim zajednicama. Legenda 0 Babilonskom tornju, zacijelo znamenitija i p6dlo:zna razlicitim moguCim interpretacijama, s jedne strane pruza objaSnjenje sa­ me jezicne raznolikosti kao Bozje kazne zbog Ijudske preuzet­ nosti, as druge strane naglasava komunikacijsku funkcijujezi­ ka koja ljudskim bieima dopusta da se povezu u tako mocnu za­ jednicu da njezinim djelovanjima ni sam Bog ne bi mogao posta­ viti granice. Ako ovu pricu povezemo s onom 0 Adamovu imeno­ vanju zivotinja prije progona iz raja, u casu dokje Rijec (a to zna­ 6: jezik) jos u potpunosti hila u vlasti samog Boga, koji covjeka 50 Knjiga postanka 1,11. Protivurjecnost izmedu 10. i 11. odjeljka pokusava

protumaciti ECO 1995, 7 sqq.• Cija cijela knjiga na izvjestan nacin predstav­

\ja interpretaciju ovih dvaju odjeljaka.

45

!i

......

--.---~-'''''-.-~-"=



----._------------ "_..._--,------­

GOVOR NAClJE

Izmedu mita i povijesti

tek »delegira« da u njegovo ime denotira svijet jezikom, oeito je da Bog mora Ijudima ••pobrkatijezik« kako oni, ujedinstvenojje­ zicnoj zajednici, ne bi zajedno s denotativnom jezienom djelat­ noscu stekli i performativnu bozansku moc. No za razmatranje drevnih poimanjajezika i jezienih zajed­ nica mozdaje jos zanimljiviji prethodni odjeljak Knjige postan­ ka, jer se u njemu, makar indirektno, prvi put spominje simbo­ licka funkcijajezika: Jafetovi sinovi i unuci na eelu su plemena i naroda za kojeje karakteristicno da se odlikuju svaki svojimje­ zikom, sto je uz zemlju, dakle teritorij, jedina navedena speci­ fiena razlika pojedine zajednice. Ovakva identifikacija naroda iIi plemena s pomocu teritorija ijezika u zapadnoj ce tradiciji ostati - kao sto cemo vidjeti ­ jasno prisutna sve do danasnjih dana. Ipak, ni grcki ni biblijski mitovi, legende i price koje se tieu je­ zicne djelatnosti ne kazuju nam gotovo nista niti 0 nacinima konstituiranja ranih jezicnih zajednica niti 0 modalitetima je­ zicnih interakcija njihovih elanova. Dok se nedostatak te vrste podataka u drevnim mitovima moze objasniti time da su Ijudi tada jezicnu djelatnost u onom aspektu u kojom se njome ostvaruje zajednistvo vjerojatno do­ zivljavali kao nesto do te mjere »ljudsko« i "prirodno« daje nisu odvajali od vlastita postojanja, paje nisu ni morali mitoloski tu­ maciti, a jeziena raznolikost nije bila povezana s kolektivnim identitetima na nacin karakteristiean za suvremene zajednice, za filozofske »mitove« kojima se tumaCi porijeklo jezika, nastale u modernim vremenima, ovakvo opravdanje l;~cijelo ne vrijedi. Nairne, kao stoJe poznato, 18. stoljece bilo je obiljeil"lno izrazitim filozofskim interesom za pitanje odakle potjeee ljudska sposob­ nost upotrebe jezika, koju je kartezijanska racionalisticka filo­ zofijajasno oznacila kao vanjski znak razuma po kojem se covjek razlikuje od drugih zivih bica. 51 Trabant navodi eetiri takva pris­ tupa, koji su svi - u skladu s pravilima filozofskog diskursa svo­ jeg vremena - oblikovani kao price.52 U Vicovoj interpretaciji iz Principi di scienza nuova (1744) prvije covjek u svojoj prvoj rije­ ci onomatopejskog karaktera imitirao zvuk boianskog groma:

Trabant tom einu pridaje kognitivnu funkciju, premda bi se moglo - ako razmatramo cjelinu Vicove teorije - smatrati da se radi i 0 poeecima poetskog otkrivanja svijeta, ali u svakom sluca­ rijec je 0 individualnoj a ne 0 kolektivnoj dimenziji upotrebe jezika, tako da se priea ne odnosi najezicne zajednice. 53 Za razli­ ku od toga, kod Condillaca (u Essai sur 1'origine des connaissan­ ces humaines iz 1746. g.) dva djeteta na napustenom otoku (koja kao da obnavljaju situaciju iz Psametihova eksperimenta sto ga spominje Herodot) ispustaju krikove povezane sa ieljom da se dosegne neki objekt i s pokretima tijela usmjerenima tom cilju (rudimentarna emotivna funkcija) sve dok ih ne poenu medu­ sobno povezivati ijedno drugom saopeavati te svoje potrebe (ko­ munikativna funkcija): ovdje, dakle, postoji vecelementarna za­ jednica u kojoj sestvarajujezieni znakovi koji omogueuju komu­ nikaciju, no kako ti prvi znakovi trajno ostaju vezani uz psihofi­ zieka iIi somatska stanja, nije posve jasno na koji se naein uspos­ tavlja konvencija koja ce znak uCiniti neposredno nezavisnim od oznacenog fenomena, dakle ona konvencija po kojoj se ljudskije­ zik razlikuje od zivotinjske signalizacije i koja predstavlja temelj simbolicke dimenzijejezicne djelatnosti. Essai sur l'origine des langues (objavljen 1781. g.) Jean­ Jacquesa Rousseaua ponavlja Condillacovu shemu razvoja funk­ cija od emotivne prema komunikacijskoj, no umjesto osjecaja izazvanih fizickim, vanjskim uzrocima Rousseau uvodi unu­ traSnje, psihie~otrebe (poput teznje za zajednistvom iIi ljuba­ vi) koje potieu pojavu prvihjezicnih znakova, stoje ujedno sim­ bol prijelaza iz stanja divljine u najraniju civilizaciju. Treba pri­ mijetiti da kod Rousseaua neka vrsta zajednice vee postoji prije uspostavljanja komunikacijskih veza s pomocu jezika, tako da jezieno zajednistvo toj kolektivnoj dimenziji sarno pridodaje kvalitativno novu dimenziju. Najpoznatiji osamnaestostoljetni traktat posvecen porijeklu jezika zacijelo je Herderov Abhandlung uber den Ursprung der

51

C{. AUROUX 1979, te Aurouxov prilog (kao i cijeli zbornik) u: GE:SSINGER & AUROUX 1996, 41 sqq. TRABANT 1996a, 39 sqq. VON RAHDEN 1989 i - ukratko

52

46

j i

I

Iii il'

~

53 AUROUX (1996,42) upozorava kako, vee od antickih vremena, filozofske price 0 porijeklujezika ne vode uopee racuna ° tome da lije poeetak upotre­ bejezikadoista (u historijskom smi5lu) izgledao onako kako ga one Opi5ujU: njihova eksplanatorna i spoznajna moe ne ovisi, dakako, 0 realisticnosti opi­ sa.

47

GOVOR NACIJE

Izmedu mita i povijesti

Sprache kojimje njemacki filozof 1769. g. osvojio nagradu ber­ linske Akademije i koji je bio objavljen 1772. g. U teznji da je­ zicnoj djelatnosti posve oduzme bozansko porijeklo, Herder naglaSava covjekovu sposobnost da u svojoj dusi razabire pojedi­ ne objekte i da im pridruzi najprije »unutraSnje« rijeCi koje ce tek kasnije zadobiti i vanjsku, glasovnu formu; pri tome odlucu­ jucu ulogu ima uho kojeje- za razliku od kontinuirane i u osnovi konfuzne percepcije vida sposobno uoCiti distinkcije neophod­ ne za izdvajanje i spoznaju objekta. Ova nuzna unutraSnja gene­ za rijeei kao obiljezjajasnog razabiranja,54 kojeje upravo ljudska differentia speci{ica, upucuje nas na primarnost kognitivne fun­ kcijejezika u herderovskoj interpretaciji: u njoj komunikacijska dimenzija nije distinktivna, jer postoji i kod zivotinja.S5 Kogni­ tivna funkcija proizlazi iz covjekove potrebe za spoznajom, koja je premda je svojstvo svakog eovjeka, pa stoga i covjeeanstva uopce - u osnovi individualna i zadovoljava se na nivou pojedin­ ca, tako da Herderajeziena zajednica kao kolektiv u kojem se os­ tvaruje jezicna praksa u krajnjoj konsekvenciji uopce ne zani­ rna: po tome je on blizak Vicu. Prema tome, rna koliko ovi filozofski mitovi 0 porijeklujezika saddavali pojedine elemente koji bi se mogli primijeniti u izgra­ divanju modela funkcioniranja prvihjezicnih zajednica, oni - jer to i nije bila njihova namjena - jos manje od antickih i biblijskih prica i legendi govore 0 tome kako su sejezicni kolektivi konsti­ tuirali uz pomoc svojih idioma i na koje su nacine percipirali ra­ ne pojavejezicne raznolikosti. Trebaipak zapaziti da se ni ujed­ noj od filozofskih alegorija komunikacijska funkcija jezika ne pojavljuje na samom pocetku: ona se izvodi iz prethodno uspos­ tavljene kognitivne iIi emotivne upotrebe najranijih jezienih znakova. Ta cinjenica svjedoci, dakako, prije svega 0 tome kako je 18. stoljece gledalo najezik i njegove funkcije, ali se mozda ne bi smjela u potpunosti zanemariti ni u promisljanju drevnih upotreba jezika. U veCini filozofskih prica 0 nastankujezika, kao sto smo vid­ jeli, pojavljuje se uho kao »epistemoloski organ«: ono se u toj

funkcijijavlja i u nekim »lingvistiekim mitovima« sto ihje zna­ nost 0 jeziku stvorila u 19. i pocetkom 20. stoljeca i kojima je, uglavnom s naturalistickih pozicija, pokusala protumaCiti nas­ tanak ljudskejezicne djelatnosti. Teje lingvisticke mitove klasi­ ficirao Jespersen pod nazivima koji vidljivo iskazuju njihovu utemeljenost u uvjerenju dajejezik proizaSao iii iz onomatopeje iIi iz neke vrste primarnog krika. 56 Tako je prema bau-vau teoriji jezik nastao oponasanjem zvukova iz prirode, prije svega zivo­ tinjskih glasanja, te se najprije sastojao od onomatopeja: ovakvo stajaliste, formalno blisko Vicovu a donekle i Herderovu, zapra­ vo ne objaSnjava porijeklo jezika nego sarno govora, jer i ne poku­ sava utvrditi kako se onomatopejski krikovi transformiraju u konvencionalni sistem znakova. Ako bismo, ipak, htjeli za takav jezik iznaCi njegovu funkciju, tini se da bi najprikladnije bilo smatrati da se ona svodi na denotaciju, a zatim na sudjelovanje u Ijudskoj spoznaji, dakle na kognitivnu ulogu. N a prvi pogled ovoj je teoriji sliena ding-dong teorija, koja takoder tvrdi daje covjek »naucio« govoriti slusajuCi zvukove prirode koji su ga okruziva­ Ii, ali ovaj put - buduci da teorija pokazuje vise filozofskih pre­ tenzija-sudjelujuci u njihovoj sveopcoj harmoniji i prilagodava­ jucijoj se s pomocu vlastitih pokreta govornih organa i zvukova koje su oni ispustali: ovakva se formulacija 0 harmoniji covjeka i prirode, koja se nalazi u temelju veeine ueenja 0 univerzalnom simbolizmu glasova, orijentira prije svega prema poetskoj fun­ kcijijezika i - makar na vrlo apstraktnom nivou - omogucuje da zamislimo konstituiranje covjecanstva kao jedinstvene jezicne zajednice, ali takoder ne tumaci pretvaranje prvih. zvukova u ri­ jeci pogodne za upotrebu u komunikacijskim procesima niti uopee moze obuhvatiti problematiku jezicne raznolikosti. Condillacovu stajalistu na izvjestan se naCin priblizava puh-puh teorija: ona se zasniva na pretpostavci da su prvijezicni znakovi bili instinktivno ispusteni krici 8tO ih je izazvao bol, strah, radost iii neki drugi osjeeaj. Njezini su se predstavnici po­ zivali na to da u svimjezicima postoje uzvici kojima se izraZavaju upravo takvi osjeeaji, te bi oni predstavljali ostatke najranijihje· zicnih stanja. Premda se ovdje vee moze govoriti 0 znakovima u

54 55

48

Ct HERDER 1989, 37.

Prva reeenica Herderova traktata glasi: Cf. i TRABANT 1996a, 42.

Vee kao iivotinja i!ovjek imajezik.

56 JESPERSEN 1922; cf. i QUILLIER 1996, uz izvjesnu konfuziju u nazivima za pojewne teorije.

49

GOVOR NACIJE

Izmedu mita i povijesti

semioloskom smislu, kod kojih se razlikuje plan izraza i plan sadrZaja i kojima se najprije realizira emotivna, a zatim i komu­ nikacijska funkcija, po novo ostaje nejasan prijelaz od razine si­ gnala iIi instinktivnog krika na razinujezicnog znaka koji se u upotrebi pojavljuje nezavisno od referenta sto ga oznacava. Jes­ persenje sam condillacovsku verziju price transponirao u rous­ seauovski koncipiranu la-La teoriju, prerna kojoj se ekspresivna funkcija prvih znakova nije odnosila na fizicki izazvane osjete vee na unutrasnje osjecaje (na primjer, na Ijubav), pa su oni proizveli neku vrstu harmonicnog pjevanja, koje ima i poetsku funkciju: u ovom lingvistickom mitu doista postoje i znakovi i zajednica,jer je unutrasnja potreba za iskazivanjem osjeeaja us­ mjerena prema drugome, ali i tu nedostaje objasnjenje kako se prevladava jaz izmedu posve emotivno ukorijenjenih prvih je­ zicnih znakova i kasnije mogucnosti da se oni upotrijebe i racio­ nalno. 57 Na kolektivnom karakteru jezika najvise inzistira jo­ he-ho teorija, u cijoj priCi ljudi, radeCi zajedno, uz ritmicke tjeles­ ne pokrete produciraju najprije nesvjesno i zvukove, koji se za­ tim pretvaraju u zajednicku pjesmu i napokon u zajednicki arti­ kulirani govor: potvrdu ova teorija trazl u univerzalnim prozo­ dijskim elementima, prije svega u recenicnom ritmu. Temeljna funkcija takvajezika bila bi zacijelo ponovo ekspresivna, no nje­ gove bismo elemente vrlo tesko mogli smatrati znakovima, pa ostaje otvorenim pitanje kako se od ritmicke »podloge« dolazi do stvarnog jezika.5B Rako lingvisticki mitovi 19. stoljeca vise-manje obnavljaju u razliCitim varijacijama, ali s ocekivanim redukcijama i pojednos­ tavljenjima, osamnaestostoljetnu filozofsku mitologiju, u njima ne smijemo traziti neke bitne novine koje bi bolje osvijetlile funkcioniranje prvobitnihjezicnih zajednica. Ipak, buduCi da su vise od filozofskih pristupa zainteresirane za sam akt producira­ nja govora, gotovo sve ove teorije sadrzavaju - kako upozorava Jespersen - i dimenziju kojom se filozofi nisu bavili: nairne, cov­ jek mozda proizvodi zvukove najprije da bi iskazao svoje osjecaje i potrebe, ali ih moze ponavljatijednostavno zato da bi uvjezba­

vao miSiee govornih organa iii da bi zabavio sebe iIi svoje drugo­ ve;59 prema tome, pojavljuje se, doista ne u prvom planu, i Iu­ dicka funkcija jezika. Sredina 20. stoljeca bila je izrazito nenaklonjena razmatra­ nju porijekla i pocetka jezika i uopce svih jezicnih stanja koja se nisu mogla, makar indirektno, na neki nacin potvrditi pisanim spomenicima iIi rekonstruirati uz pomoe posve racionalno i, u krajnjoj konsekvenciji, pozitivisticki izgradenih modela. No pot­ kraj stoljeea na lingvistiCkoj sceni (a zapravo ujednom pluridis­ ciplinarnom znanstvenom prostoru) pojavili su se novi, ovaj put biologisticki inspirirani, mitovi 0 pocecima ljudske jezicne dje­ latnosti. Osim opceg trenda multidisciplinarnosti, koji je obilje­ zio drugu polovicu 20. stoljeea, povezivanju lingvistike s biologi­ jom izuzetno je mnogo pridonio Noam Chomsky, cijaje teorija svojim ucenjem 0 urodenoj predispoziciji covjeka za ovladavanje jezicnim znanjem upravo zahtijevala da bude dopunjena sazna­ njima prirodnih nauka. 60 S druge strane vezaje bila uspostavlje­ na i preko psiholoskih prouCavanja zivotinjske komunikacije, osobito simbolickih sposobnosti primata, u Cijem su se po nasa­ nju traZile slicnosti i razlike u odnosu prema covjekovoj jezicnoj djelatnosti i pokusavali su se otkriti modaliteti najranije Ijudske upotrebe znakova. 61 Ipak, najveCi doprinos izgradnji biologisticke teorije pori­ jeklajezika dali su geneticari, od kojihje veCina bila odusevljena stajalistima Chomskoga, premdaje sam americki otac transfor­ macijske generativne gramatike skloniji filozofskim nego bio­ loskim interpretacijama vlastita ucenja. No geneticari su na os­ novi svojih izucavanja62 ustvrdili da se kod covjeka moze govoriti

57 58

50

Cf i CRYSTAL 1992,289.

Neku vrstu odgovora na to pitanje daje u svojoj vrlo slozenoj i sveobuhvat.

noj teoriji GUB£RINA 1952a i 1952b.

59 60

JESPERSEN 1922,437. Prvu i najznarnenitiju takvu dopunu teorija Chornskog pruzio je LENNE­ BERG 1967. 61 Posebno su poznata takva istrazivanja Premackovih (PREMACK & PRE­ MACK 1983); cf i lYle 1978, 95 sqq. 62 Ta se izuCavanja djelomicno zasnivaju na greskama ujezicnoj upotrebi koje su utvrdene medu clanovimajedne porodice (tzv. Gopnik case) i koje se mo­ gu objasniti sarno kao posljedica urodene i naslijedene prornjene u jezicnoj sposobnosti tih govornika; cf PrNKER 1994, 49 sqq. (Pinkerova knjiga vrlo jasno - i vrlo trijumfalno, kako u svojem pomalo ironicnom osvrtu primjecu­ je TRABANT 1996a, 52 sqq. - izlaze sve osnovne argumente geneticara.)

51

GOVOR NACIJE

Izmedu mita i povijesti

o »jezicnom instinktu«, odnosno da u mozgu postoji skup neuro­ na umrezene arhitekture koji predstavlja iijezicni organ« i koji nije nastao u toku kulturnog razvoja covjeeanstva nego kao pos­ Ijedica bioloske evolucije. 63 Ta neuronska arhitektura, koja, da­ kako, nije organ u klasicnom smislu te rijeci i zauzima razne di­ jelove mozga, poput organa vida, i u filogenetskom i u ontoge­ netskom razvoju postepeno se prilagodava pod utjecajem je­ zicnih stimulusa koji u nju stizu iz okoline i razlicito se struktu­ rira, ovisno 0 jeziku koji ce se prvi nauciti i koji ce stoga biti ma­ terinjijezik pojedinca. U Pinkerovoj interpretaciji ta struktura determinira, na vrlo apstraktnom nivou, prije svega nacine transformiranja misli u zvucne nizove64 i svodi jezik, uvelike u skladu s temeljnim zamislima Chomskoga, na odnos izmedu op­ cih dubinskih sintaktickih struktura i generalnih pojmova koji i jedni i drugi, zajedno s procesima koji ih povezuju, pripadaju »urodenomjeziku« koji prethodi bilo kojem prirodnomjeziku i omogucuje ga i kojije Fodor nazvao mentalese. 65 Premda su ove bioloske teorije ovdje izlozene uz nedopustiva saZimanja, ipak je vidljivo da se u njima ne sarno Ijudski jezik uopce nego i fenomen jezicne raznolikosti, bar u svojem izvo­ ristu, vise ne poimaju kao kulturne nego kao prirodne pojave ko­ je obiljezavaju jedan stupanj evolucije bioloskih vrsta i rezultat su, poput svih drugih takvih cinjenica, prilagodavanja protohu­ mane vrste svojoj okolini i, u krajnjoj konsekvenciji, proistjecu iz prirodne borbe za opstanak. 66 No cak i kad bismo bili spremni bez zadrske prihvatiti biologisticke teze 0 jezicnom instinktu i urodenom organu zajezik-i kad ne bismo nimalo sumnjali u to daje rijec i 0 nekoj vrsti »imperijalizma« prirodnih nauka koje tako pokuSavaju oteti jos jednu domenu istrazivanja humanis­ tickim i drustvenim znanostima- a lingvistici (osim, vjerojatno, za uvjerene sljedbenike Noama Chomskog) nije lako pristati na

redukciju cjelokupnogjezika ijezicne djelatnosti na mehanizme sintaktickog kombiniranja -, cak i kad bismo, dakle, prihvatili ovakvo stajaliste, velikoje pitanje da Ii ono uistinu ista pridonosi razumijevanju funkcioniranja jezicnih zajednica, jer one uspr­ kos svemu predstavljaju kolektive koji djeluju prvenstveno u kulturnom a ne prirodnom prostoru. Osim toga, i biologisticki pristup u pretpostavljenom dubinskom mentalnom jeziku pre­ poznaje uglavnom kognitivnu funkciju (sto se, uostalom, podu­ dara s filozofskim polazistima Chomskoga, koji pretendira na to da se njegova lingvistika nadovezuje na kartezijansku filozofi­ ju), iz koje se u kolektivnom okruzenju eventualno razvija ko­ munikacijska funkcija, dok se ostali potencijali jezika u takvu pristupu ne objasnjavaju. Napokon, ponovo na tragu teorije americkog lingvista koji namjerno apstrahira jezicnu raznoli­ kost unutar grupe i polazi od pretpostavke dajejezicna zajedni­ ca homogena, te da unutrasnje interakcije ne utjecu bitno na njezin karakter, biologisticka mitologija zapravo uspostavlja ­ kako upozorava Trabant67 - ne samo aristotelovsku univerzal­ nost koncepata i kategorija i kartezijansku urodenost ideja ije­ zika (s neprelaznim razmakom izmedu covjeka, otkad posjeduje "jezicni organ«, i zivotinje) nego i biblijsku jedinstvenost prije Babela (a ona, vidjeli smo, ni u Bibliji nije postojala) koja karak­ terizira i sveopce prisutni mentalese. Zato se cini da nas ni biologisticki mitovi ne priblizavaju od­ govoru kako su se konstituirale najdrevnijejezicne zajednice, te da i oni - jednako kao i "prava,<, filozofska iii lingvisticka mitolo­ gija - ukazuju tek na neke elemente tog procesa: kako smo pret­ postavili da se u tim zajednicamajezikom istovremeno ostvaru­ ju brojne i razlicite funkcije koje sve skupa izgraduju domenu kulture i civilizacije, mozdaje najprimjerenije potraziti odgovo­ re u onim teorijama koji Ijudsku djelatnost u svim razdobljima, pa i u prethistorijskim vremenima (iIi: osobito u njima), tumace upravo kao kreiranje prostora kulture. To su, dakako, arheo­ loski, antropoloski i etnografski mitovi. Antropolozi i etnografi oduvijek su se bavilijezicima zajednica koje su proueavali, u najmanju ruku zbog toga sto su s pomocu tih

63 64 65

Cf SZATHMARy 1996, 22 sqq.

Cf TRABANT 1996a, 66.

Tj. »mentalski«, cf FODOR 1975, 99. Taj naziv preuzima i Pinker, a ob­

jaiinjavaju ga i SZATHMARy 1996,23, te AUROUX 1996, 24 sq. 66 SZATHMARY 1996, 32 sqq. PINKER (1994,332 sq.) Ijudski »jezicni organ« zbog njegove polifunkcionalnosti i specificne kompleksne prilagodbe okoli­ ni usporeduje - u evolucijskom kontekstu sa slonovom surlom!

52

67

TRABANT 1996a, 61.

j

'J

J

I

l, J

53

____

~

_________

~~.~

•._ _ .._·..

·'=~=n~

.

.,·~_~_~·_·_·_.

.~~

•..

~.~

••.. .._ _ _ _ ~

."~

......... _. ____.__ .

.,.,;.

Izmedu mita i povijesti

GOVOR NACIJE

jezika dolazili do podataka koji su im bili potrebni, a nerijetko su izravni objekti njihova istrazivanja bile i karakteristikejezicnih sustava i,jos vise, razliCiti oblicijezicnih iskaza, poput onih u koji­ rna su se oblikovale legende i mitovi. Od prvih decenija 20. stolje­ Ca suradnja antropologa i lingvista postalaje intenzivnija, osobito medu ucenicima Franza Boasa, kojije tadasnji lingvisticki instru­ mentarij prilagodio sistemskim specificnostimajezika (i kultura) americkih Indijanaca: od tih ucenika medu lingvistima vjerojatno je u povezivanju izucavanjajezika i kulture i njihovih meduzavis­ nosti najdalje otisao Edward Sapir, ciji radovi posveeeni ovoj problematici68 predstavljaju temelje posebne (u osnovi ipak lin­ gvisticke) teorije, poznate pod imenom etnolingvistika. Za nasu su temujos znacajnija istrazivanja antropologa i etnologa koji su ispitivali funkcioniranje jezika u pojedinim zajednicama: medu njima prvo mjesto pripada britanskom antropologu Bronislawu Malinowskom kojijejos 1923. godine, u dodatku znamenitoj knji­ zi Ogdena i Richardsa Znacenje znacenja, pisao 0 formiranju je­ zicnog znacenja kod "primitivnog« covjeka 69 Antropoloski pris­ tup jezicnoj djelatnosti pripadnika civilizacija bitno razliCitih od zapadnoevropske i nerijetko zato smatranih primitivnima poka­ zuje - kako to istice Julia Kristeva u sumarnom pregledu takvih izucavanja70 -da se u tim kulturamajezik nerijetko poima uvelike drugaCije nego u »modernim« druStvima. Nairne, za razliku od zapadnoevropske tradicije kojaje vee veoma rano, u grckoj filozo­ fiji, izdvojilajezik kao zasebn,u pojavu koja se na izvjestan naCin neprestano suprotstavlja i subjektu govornika i oznacenom uni­ verzumu (iIi se bar uz njih supostavlja), te predstavlja treCi ele­ ment trijade u kojoj se konstituira svijet znacenja, u »primitiv­ nim« zajednicamajezik se ukazuje prijesvega kao modalitet cov­ jekove participacije u svijetu oko sebe, dakle kao neposredna, ma­ terijalna akcija, koja se ne poima kao proces apstrakcije, karakte­ ristican za suvremene zapadne kulture. Stogaje »nezapadna« je­ zicna djelatnost cesto usko povezana s drugim semioloskim prak­ sarna, a posebno s gestama i pokretima tijela. Osim toga, ona u 68 69 70

54

SAPIR 1921 i 1949.

mnogim kontekstima ima izrazito performativna obiljezja (ne

treba zaboraviti da i u biblijskim objaSnjenima pocetaka jezika

prevladavaju performativi), sto rezultira - da se ne bi izazvale ne­

gativne akcije - brojnimjezicnim tabuima i zabranama. 71 Napo­

kon, antropoloska istrazivanja upozoravaju i na to da jezik u

takvim zajednicama nerijetko sluzi kao vrlo vazno simbolicko

sredstvo socijalne diferencijacije, tako da pojedine spolno, dob­

no, kastinski iIi profesionalno razlicite grupe upotrebljavaju i

razlicitejezicne elemente, pa cak i posve razliCite sisteme. S dru­

ge strane, usprkos svim razlikama, Cini se da se u suvremenim

»primitivnim« zajednicama funkcije jezika u osnovi (dakle, u

svojem popisu i u svojem socijalnom znacenju) ne razlikuju od

funkcija u »razvijenim« drustvima.

Ma koliko nam antropoloska i etnoloska istrazivanja i teorije

omogueuju da steknemo uvid u funkcioniranjejezicnih zajedni­ ca koje su, u odredenim aspektima, drugacije od onih koje karak­

teriziraju moderna drustva, ipak treba sacuvati veliku dozu op­

reza: kao stoje pogresno promatrati i procjenjivati ove zajednice

kroz prizmu industrijskih iIi postindustrijskih drustava (i stoga

ih smatrati "primitivnima«, jer se ne uklapaju u nase obrasce

ponasanja i vrijednosne sustave), bilo bi podjednako pogresno

per analogiam zakljuCivati - kao sto nas neprestano, u tek nez­

natno razliCitom kontekstu, upozorava Leroi-Gourhan 72 - da su

prethistorijske jezicne zajednice po svojim oblicima upotrebe

jezika iii po svojim naCinima uspostavljanja interakcija bile

identicne suvremenim »primllvnim« kolektivima. 0 nacinu

zivota u prethistoriji najsigurnija svjedocanstva pruza nam,

dakako, arheologija. No, dok su Iingvistika i antropologija iIi

etnologija zapravo nuzno medusobno povezane, a ponekad ­ kako nam pokazuju primjeri Boasa i Sapira (medu mnogim

drugima) - i personalno objedinjene, arheoloska i lingvisticka

istrazivanja u domeni prethistorije mnogo su se rjede dodiriva­

la, i tek se u posljednja dva iIi tri decenija pojavio niz izucavanja

koja se bavejezicnom djelatnoseu u prethistorijskim vremeni­

rna, premda su i ona nerijetko usmjerena prije svega prema

71

MALINOWSKI 1923. KRISTEVA 1981, 54 sqq.

72

Ovoj .. iskonskoj« moCijezika posveceno je i cijelo drugo poglavlje knjige OG­

DEN & RIClL.>..RDS 2001,30 sqq.

Cr, na primjer, LEROI-GOURHAL'I 1986, 11 sq.

55

I

I J

i

;-:: ;'"

GOVOR NACIJE

Izmedu mita i povijesti

svim oblicima covjekove simbolicke djelatnosti ciji su tragovi doprli do nas. Takva je situacija ocekivana, posebno ako je razmatramo s lingvistickih pozicija, buduCi da znanost 0 jeziku, ako se ne zeli upustati u posve neprovjerljive spekulacije, raspolaze sarno ogranicenim brojem podataka 0 prethistorijskoj jezicnoj djelat­ nosti za koje moze smatrati da saddavaju relativno visok stu­ panj vjerojatnosti, a ti podaci sezu u proslost koja je s arheo­ loskog stajalista sasvim nedavna. Nairne, kao sto smo vee nazna­ cili, jezicna se djelatnost odvija primarno u verbalnim aktima koji se sastoje od zvukova, pa su se - prije nego sto ih je bilo mo­ guee snimiti i sacuvati na nekom od nosaea zvuka - verba volan­ tia u toku samog Cina izgovaranja nepovratno gubila sve do po­ jave pisma koje je jezicne poruke pretvorilo u scripta manentia. Ali s pismenoseu ujedno zavrsava prethistorijski period i zapo­ Cinje povijest, pa se lingvistika, ondje gdje se nalazi na tlu izrav­ no provjerljivih Cinjenica, uvijek kreee u historijskoj domeni. Komparativna lingvistika svojim modelima omogueuje da se na osnovi podataka potvrdenih na pisanim spomenicima i u do­ kumentima s odredenim stupnjem sigurnosti rekonstruiraju i starijajezicna stanja, no i u podrucjima u kojima takva izucava­ nja imaju najjacu tradiciju i gdje ima najvise zapisanih podata­ ka - a to je prije svega domena indoevropske komparativne lin­ gvistike - rekonstrukcije u vremenu ne sezu dalje od 5. tisuelje­ ea pr.n.e.,13 pa su tek malo ranije od prvih pisanih spomenika u Maloj Aziji iIi u dolini Nila. Ma koliko te rekonstrukcije, u kom­ binaciji s arheoloskim podacima, bile vaZne za upoznavanje na­ <:ina zivota drevnih zajednica govornika najranijih oblika in­ doevropskog jezika,74 njihov je zahvat u proslost, po arheo­ loskim mjerilima prema kojima se prethistorijska razdoblja mjere stotinama tisuea godina, uistinu malen. Sve ono sto je prethodilo pravim neolitskim kulturama u Evropi i Aziji za znanost 0 jeziku ukazuje se tek u vrlo nejasnoj slici cijemje raz­ jasnjavanju posveCivala malo paznje, svjesna ogranicenosti

vlastitih analitickih dometa. 75 Preostaju nam, stoga, arheoloska saznanja. Koliko se god prethistorijski arheolozi medusobno ne slagali ne sarno u pojedinostima nego i u cjelovitim interpretacijama pojedinih zbivanja i nalaza, ipak se globalna slika razvoja covje­ canstva moze smatrati opeenito prihvaeenom. Prema njoj, u naj­ kraCim crtama, u evolucijskom stablu prosimija iIi polumajmu­ na u tercijaru, starijem geoloskom razdoblju neozoika, negdje potkraj miocena ina prijelazu u pliocen, dakle prije 10 milijuna godina, izdvaja se grana hominida iz koje ee se razviti ljudska vr­ sta. Na kraju tercijara i pocetkom kvartara, nakon otprilike 9 milijuna godina, pojavljuju se prethodnici covjeka, koji ee se u to­ ku pleistocena transformirati u arhantrope, praljude - pitekan­ trope, sinantrope, atlantrope. Ova se transformacija vjerojatno dogodila prije otprilike 600.000 godina, a arhantropi, koji vee pripadaju vrsti Homo erectus, obiljezenoj dakle uspravnim ho­ dom, izradivali su i najstarija oruda: najprimitivniji oblici oruda nastajali su udaranjemjednog oblutka 0 drugi (pa se govori 0 kul­ turarna oblutaka, pebble cultures), cime su se naostravali rubovi kamena, a i iverje koje se na taj nacin odbijalo moglo je posluziti kao orude iIi oruzje. U nekoliko dugotrajnih uzastopnih razdoblja orude se sve vise usavrsavalo, te se izmjenjuju prve velike cjeline, koje se u arheologiji tradicionalno nazivaju kulturama: abbevil­ lienska (od 500.000 do 400.000 godina) koju karakteriziraju rucni klinovi otklesani od jezgre na kamenom nakovnju, istovremena clactonienska s iverima odbijenima od prethodno udar.cem izr~v­ nane povrsine, acheuIeenska (od 400.000 do 120.000- godina) u kojoj se kamena jezgra najprije obraduje (tzv. Levallois-tehni­ kom) kako bi se dobili klinovi i iveri tocno zeljenog oblika, te mi­ coquienska (od 120.000 do 75.000 godina) s manjim ijos finije ob­ radenim klinovima. 76

73 74

56

Cf MARTINET 1987, 40 sqq. iii BEEKES 1995, 47 sqq. Klasicnu Iingvisticku studiju na tom podrucju predstavlja BENVENISTE 1969.

75 Cf. MOUNIN 1970,21 sqq. Nesto stariji lingvisticki radovi ojezicnoj djelat­ nosti u prethistoriji - cak i oni najpoznatiji (REVESZ 1946, koji je vee u trenutku objavljivanja bio zastario i TOVAR 1954) - pokazuju, iz dana· snje perspektive, koliko je malo ta problematika zanimala lingviste. 76 Nazivi pojedinih razdoblja i njihove datacije mogu ponekad znaeajno vari­ rati; ovaj je pregled saCinjen prema POVIJEST 1974, 151 sqq.

57

1

Izmedu mita i povijesti

GOVOR NACIJE

svojoj prividnoj jednostavnosti, tehnicki slozen postupak koji Na kraju ovog perioda, prije otprilike 80.000 godina - u geo­ zahtijeva raspoznavanje najboljeg mjesta za udar i kuta udarea, loskoj razdiobi to je zavrsetak interglaeijalnog stadija izmedu te odredivanje njegove snage; s druge strane, proizvodnja i upo­ glaeijaeija Riss i Wiirm -, na seenu stupaju paleoantropi, koji se treba takva oruda rezultat su neke vrste metodickog planiranja, danas nerijetko smatraju vee predstavnieima vrste Homo sa­ jer su ljudi koji su ih produeirali posjedovali znanje 0 tome da se piens i medu kojima je na prostoru Evrope, sjeverne Afrike i prednje Azije najpoznatiji neandertalae: njegova se kultura, ko­ predmeti mogu sacuvati i ponovo upotrijebiti. Napokon, tehni­ ja traje otprilike do prije 35.000 godina, naziva mousterienskom ka obrade prenosila se s generaeije na generaciju, a da pri tome i nadovezuje se tipoloski na aeheuleenske i mieoquienske pro­ nije imala nijedan element urodenosti kakvu zatjecemo kod ii­ dukte, uzjos vecu raznolikost oruda i uz pojavu retusiranja s po­ votinja koje preraduju prirodne materijale: to je prenosenje ima­ mocu kosti, pa i drvenog alata i oruzja. N a kraju ovog razdoblja, 10, dakle, karakterucenja. Trebase upitati, kaze Narr, da Ii bi to sve bilo moguce da Ijudi nisu raspolagali nekim oblikomjezika. kojim ujedno zavrsava srednji a zapocinje gornji paleolitik, dak­ Ie prije 35.0uO godina, nakon perioda suzivota s pridoslieama Usprkos tome sto je problem pun kontroverzija, a zakljucei pos­ ve oCito mogu biti samo hipoteticke prirode, Narr smatra kako neandertalci posve nestaju: smjenjuje ih pravi Homo sapiens, ci­ je paleolitske kulture, od najstarije, aurignacienske, do najmla­ moramo »dopustiti da su prvi proizvodaci kamenog oruda imali '! i dih, magdalenienske i azillienske pruzaju obilje dokaza 0 umjet­ bitne uvjete za postojanje stvarnogjezika: odredenu sposobnost nickom djelovanju, pa i 0 religijskim postupeima,77 dok se tehni­ apstrakcije, neophodnu da bi zvukove, same po sebi indiferen­ tne, opskrbili znacenjem, i, bez sumnje, "misli" koje se mogu ke obrade kamenog oruda i njihova tipologija i dalje usavrsavaju saopCiti«.79 Leroi-Gourhan, u knjizi koja je posvecena upravo i pokazuju sve veeu raznolikost. U eijelom ovom golemom vre­ simbolickim djelatnostima prvih ljudi,so nakon magistralne ana­ menskom rasponu paleolitika glavne aktivnosti eovjeka ostaju Iize razlicitih tipova znakova sto ihje ostavio prethistorijski cov­ loy, ribarenje i sakupljanje plodova, ali i ovdje, sto se vise pribli­ jek, zakljucuje da su uvjeti koje spominje Narr nastupili tek u zavamo kraju razdoblja, metode lova postaju sve slozenije i zah­ razvijenoj mousterienskoj kulturi, iIi - jos vjerojatnije - u aurig­ tijevaju, kao i tehnike obrade materijala, sve kompleksnije obli­ naeienskom periodu, dakle prije 50.000 iii najkasnije 35.000 go­ ke medusobne suradnje unutar grupa. Ovi ce proeesi dovesti po­ cetkom mezolitika do prijelaza na agrikulturnu ekonomiju i na dina. stocarstvo, sto.ta- kako kaze Leroi-Gourhan - izravno voditi Prema opcenito prihvacenom shvaeanju 0 ljudskoj se kulturi, prema prvim velikim eivilizaeijama neolitika. u sirem smislu te rijeci, dakle ne kao 0 paIeoarheoioskoj oznaci Nas, dakako, najvise zanima odgovor na pitanje koja od naz­ nacina proizvodnje oruda nego kao 0 specificno ljudskom trans­ formiranju i prilagodavanju prirodne okoline viastitim potreba­ nacenih prijelomnih toCaka u bioloskom, ekonomskom i kultur­ ma, moze govoriti od onog trenutka kad se pojavijuje neka vrsta nom razvoju ljudske vrste predstavlja ujedno i terminus post predvidanja koja vodi racuna 0 razlicitim mogucim buduCim do­ quem smijemo bar s nekom izvjesnoscu govoriti 0 jezicnim za­ gadanjima. Kada se, dakle, pri izradi oruda prireduje jedan alat jednicama, a toje istovremeno i tocka u kojoj "poCinje« (navodni­ koji ee posIuziti za obradu drugoga iIi se orude sprema za neku ei ovdje oznacavaju i metaforicnost tog pocetka i sumnju u stvar­ JOB neprisutnu i poteneijalnu upotrebu, iii se, opet, u Iovu prim­ nu smislenost njegova egzaktnog lociranja) ljudskijezik. U svo­ jenjuju razne strategije koje zahtijevaju medusobnu suradnju jim zakljuceima uvijek oprezni Karl N arr'$ upozorava na cinjeni­ clanova grupe i prilagodavanje razliCitim moguCim situaeijama, eu daje obrada kamenihjezgri u kulturama oblutaka, usprkos 77 78

58

Cf. LEROI·GOURHAN 1968, 12. NARR 1964, 26 sqq.

79 80

1

NARR 1964, 27.

LEROI·GoURHAN 1964; cf. i MOUNIN 1970, 32 sqq.

i

59

GOVOR NACIJE

b;medu mita i povijesti

tada se radi 0 oblicima djelovanja koji imaju karakteristike Ijud­ ske prakse. Za tuje praksu, kao stoje oCito, neophodno raspola­ gati, s jedne strane, izvjesnom formom pojmovnog misljenja i sposobnoseu apstrakcije, as druge strane onaje izvediva samo u okviru zajednice, dakle kolektiva koji se od zivotinjske grupe razlikuje upravo po tome sto se intencionalno (a ne potaknut is­ kljucivo urodenim instinktom) udruzuje kako bi zajednickim ra­ dom transformirao svoje prirodno okruzenje. Da bi takva zajed­ nica koja prakticki djeluje mogla postojati, njezini clanovi mora­ ju moci medusobno komunicirati. Kako se i unutar zivotinjskih skupinajavljaju razlicite, pone­ kad i izuzetno kompleksne, forme razmjena poruka, treba se upitati koje je obiljezje karakteristicno za Ijudsku komunikaciju (sto jos ne znaci da moramo pretpostaviti da se ona nuino provo­ di s pomoeu jezika): analizirajuei distinktivna obiljezja Ijudske znakovne prakse i usporedujuei ih s porukama i znakovima sto su ih istrazivaci uocili kod zivotinjskih vrsta, Ivan Ivie naglaSa­ va da moguenost stvaranja laznih poruka i imaginarnog univer­ zuma (a to znaci i poruka 0 buduenosti, dakako) mozda najjasni­ je dijeli covjekovu semioticku djelatnost od zivotinjske. Tome pridodaje i sposobnost ucenja i l€ to je vjerojatno jos vaznije ­ poucavanja kojim se prenose informacije 0 tome kako se obavlja znakovna praksa izvan genetiCkepredodredenosti tih procesa kakva vlada kod zivotinjskih vrsta. 81 Kao l€ to smo vee kazali, ako i prihvatimo biogeneticarsko ucenje 0 urodenom i u toku evolu­ cije razvijenom »jezicnom organu«, prelJla njemu takoder taj »organ« svojom opcom arhitekturom otvar:a mogucnost u osnovi beskonacnom broju konkretnih struktura koje se oblikuju je­ zicnom praksom, odnosno ucenjem i prilagodivanjem jezicnoj okolini. Ljudska znakovna praksa zacijelo se, zbog karaktera samih znakova i njihove upucenosti na nesto sto nisu oni sami, te zbog toga sto osigurava razinu »pojmovnosti« i apstrakcije covjekovu zivotu, nikad ne realizira kao jedini oblik prakse vee je uvijek kombinirana s drugim Ijudskim djelovanjima. U drugaCijem analitickom kontekstu, zasnivajuei jednu materijalisticku lin­

gvistiku koja se jezikom bavi upravo kao praksom, Robert La­ font primjeeuje da je homo faber, covjek »obradivac« prirode, neodjeljiv od covjeka koji upotrebljavajezik, kojega naziva homo loquens, ali i obratno. 82 Prema tome, moglo bi se zamisliti da su vee nosioci kulture oblutaka, ako su bili u odredenom smislu homines fabri, posjedovali i neke - makar vrlo elementarne - ob­ like jezika (koji nije nuzno morao biti vokalne prirode). S druge strane, buduCi da u gornjem paleolitiku, od aurignacienskih kul­ tura nadalje, zatjecemo Ijude s raznovrsnim sposobnostima sim­ bolickih i vrlo apstraktnih predodzaba koje danas opisujemo kao umjetnicke i religijske prakse kojima se bavio Homo sapiens, i buduCi da novija arheoloska istrazivanja ukazuju dajaz izmedu ovog covjeka i neandertalca nije tako velik kao sto se to nekada cinilo, te da im se kulture nerijetko malo razlikuju iii se bar kon­ tinuirano nadovezuju jedna na drugu, te - napokon - buduCi da je neandertalac po svemu sudeCi vee raspolagao i svim bioloskim karakteristikama potrebnima zajezicnu djelatnost,83 nema pra­ vog razloga da se a priori odbaci pretpostavka kako su jezicne zajednice egzistirale u najmanju ruku vee od razvijenog razdob­ lja mousterienskih kultura. Uostalom, za naSe razmatranje nije toliko vazna datacija (ko­ ja ionako moze biti samo hipoteticka) pocetka ljudske upotrebe jezika koliko tvrdnja da - bar u lingvistickom modelu - govoriti 0 covjeku uvijek znaci govoriti 0 bieu koje je obiljezeno istovreme­ no r~licitim oblicima prakse, od kojihje jednajezicna, sto ujed­ no implicira i to daje covjek oduvijek clan nekejezicne zajednice. Prethistorijske jezicne zajednice smijemo, stoga, zamisliti kao vece iii manje grope ljudi koji prenose svoja iskustva 0 drugim formama praktickog djelovanja i 0 njihovim modalitetima i re­ zultatimajedan drugome (pa i s generacije na generaciju), te na taj nacin stvaraju kolektive koji svoje unutraSnje relacije realizi­ raju s pomocu jezicnog i drugih oblika djelovanja. U tim ranim

81

60

C{ lVIC 1978, 39 sq.

82

C{ LAFONT 1978, 11 sqq. Lafont zapocinje izgradnju svoje teorije tvrdnjom o primarnoj potvrdenostijezika u komunikacijskom aktu, ali kasnije -ana·

lizirajuCi modalitete konstituiranja logosfere. prostora vlastitasnalazenja u

svijetu koji covjek (i Ijudi) stvaraju s pomocu jezika - svoju patnju usmjera­

va prema procesima nominacije i prema kognitivnoj funkciji jezika..

83 C{, npr., WOLPOFF 1996.

61

:,1

:1 'I !

GOVOR NACIJE

Izmedu mita i povijesti

jezicnim zajednicama i upotrebamajezika (0 cijim realnim, kon­ kretnim oblicima ne znamo zapravo nista) zacijelo JOB nije bilo razdvajanja pojedinih jezicnih funkcija (ako ono doista postoji izvan lingvistickih i filozofskih modela i danas), paje rasprava 0 tome kojaje od njih primarna, cini se, besmislena: mnogo je vje­ rojatnija pretpostavka da su se sve funkcije u najranijem raz­ doblju ostvarivale unutar istih poruka sinkreticki, a da su tek prve jasnije diferencijacije pojedinih grupa govornika unutar za­ jednice dovodile do izdvajanja iii primata pojedinih funkcija. 0 tome da su te prve poruke imale istovremeno i komunikacijski, i emotivni, i konativni, i faticki, pa i ludicki i poetski karakter, da su ujedno svojim denotacijama uredivale svijet i omogucavale kognitivne i heuristicke procese, pa cak i da su u svojem postepe­ nom izgradivanju znakovnog univerzuma koji dozvoljava po} movnu apstrakciju i u procesima razdvajanja znakova od ozna­ cenih fenomena imale i makar latentnu metajezicnu notu - 0 prisutnosti svih ovih funkcija u njima gotovo da i ne bi trebalo sumnjati. Najvise dvojbe izaziva zacijelo simbolicko-identitet­ ska funkcijajezika. 0 prethistorijskom poimanju kolektivnih i individualnih identiteta ponovo znamo veoma malo (ako uopce nesto znamo) ijedino mozemo biti sigurni, na osnovi promjena u razumijevanju ovih fenomena koje su se dogodile u historijskim vremenima, dakle otprilike u posljednja tri tisucljeca u Evropi, da su za prethistorijskog covjeka pitanja identiteta bila postav­ Ijana bitno drugaCije nego za nase suvremenike. Ipak, unutar jedne zajednice razlike ujezicnoj djelatnosti koje ce i slusaoci, a i sami govornici, percipirati kao razlike mozemo realno ocekivati tek onda kad se clanovi te zajednice pocnu pojavljivati u razliCi­ tim ulogama relevantnima za zivot kolektiva, a to znaCi u tre­ nutku kad se pojavljuje odreden oblik pocljele rada i funkcija: tek tada ce »diskursi«, dakle poruke obiljezene posebnim jezicnim elementima, u svojoj posebnosti uvjetovane zacijelo najprije na planu sadrzaja, biti prepoznatljivi znakovi pojedinih funkcija. Kada i u kojim uvjetima ta prepoznatljivost postaje doista pre­ poznata, veomaje tesko reCi, no u kulturama nakon mousterien­ ske, u kojima apstraktna simbolika - kako pokazuju analize Le­ roi-Gourhana ima vee vainu ulogu u ljudskom zivotu, mogli bismo s velikom izvjesnoscu pretpostaviti daje doslo i do takva

prepoznavanja. Jednostavnije receno, kada su se unutar jedne grupe lovci poceli stalno razlikovati, na primjer, od izradivaca alata i sakupljaca plodova, njihov "lovacki zargon« postao je unekoliko razlicit od »zargona alatnicara« iIi »zargona sakuplja­ ca«, a kada su ijedni i drugi te razlike uocili, ostvarila se i simbo­ licka funkcija jezika. BuduCi da iz povijesnog razdoblja znamo kako su se polako formirali individualni identiteti i buduci da smo, nakon perioda modernog racionalizma i radanja gradanske samosvijesti u novovjekoj Evropi, u domeni pojedinacnihjoB vise nego kod kolektivnih identiteta skloni tome da ih promatramo kroz prizmu suvremenog poimanja, cini se da 0 tom aspektu simbolicke dimenzije jezicne djelatnosti u prethistorijskim za­ jednicama gotovo i ne smijemo govoriti. Sto se tice simbolicko-identitetske funkcijejezika u relacija­ rna izmedu razlicitih zajednica, opet se nalazimo na terenu Cis­ tih hipoteza, od kojih nam nedostaje ona pocetna: ne znamo koli­ ko sujezici kojima su govorile rane zajednice koje su medusobno dolazile u kontakt (a takvihje kontakta svakako bilo, ponekad i izmedu nosilaca razliCitih kultura, pa cak i razlicitih bioloskih osobina, kao sto pokazuje susret izmedu neandertalaca i Homo sapiensa) bili medusobno diferencirani. No, rna koju od dviju suprotstavljenih teorija prihvatili, onu 0 zajednickom porijeklu svih danasnjih ljudi (tzv. teorija 0 Evinim kcerima) ili onu 0 mul­ tiregionalnoj evoluciji ljudskih bica,84 moramo pretpostaviti - i opet na osnovi danaSnjih iskustava 0 nastanku i odrZavanju je­ zicne raznolikosti - da su grupe koje su boravile na medusobno udaljenim teritorijima i odrZavale slabe (a ponekad, mozda i ge­ neracijama, i nikakve) kontakte, cak i ako su nekad bile jezicno bUske, s vremenom razvijale razlicite idiome. Ta se razlicitost, kad bi dolazilo do susreta medu clanovima odvojenihjezicnih za­ jednica, morala zapazati, a iz danasnje se perspektive cini oprav­ danim pretpostaviti daje igrala i simbolicku ulogu, te da su se govornici medusobno prepoznavali kao pripadnici raz!icitih za­ jednica. No koliko su frekventni morali biti kontakti medu razli­ citim zajednicama i kakav je stupanj autopercepcije bio potre­

62

84

Cf. STRINGER 1990 i THORNE & WOLPOFF 1992. Zastupnieima teorije 0 za­ jednickom porijeklu zaeijelo je bliska legenda 0 jedinstvu jezika prije Babe­ lao

63

.\','

GOVOR NACIJE

Izmedu mita i povijesti

ban da bi neka zajednica razumjela svoj vlastitijezik kao identi­ tetski simbol kojim se izdvaja od drugih, ponovo je vrlo tesko zakljuCiti. Nairne, opet smo u opasnosti da vlastita, danaSnja shvaeanja jezicnog kolektivnog identiteta bez pravog opravda­ nja projiciramo u situacije u kojima su ona neprimjenjiva. Na tu nas opasnost - ovdje eemo uza sve ograde ipak transponirati etnografsko iskustvo u prethistoriju - jasno upozorava d'Ans u svojem uzbudljivom svjedocanstvu 0 Indijancima iz porijecja Amazone, 0 kojima, uistinu u zelji da naglasi neprimjerenost na­ sih modela opisa, govori kao 0 drustvima bezjezika, bez teritori­ ja, bez etnosa, pa cak i bez drustva!85 Ne radi se, dakako, 0 zajed­ nicama koje uistinu ne bi posjedovale ove atribute, vee 0 drustvi­ rna s fluidnim strukturama, promjenljivim teritorijima i njiho­ vim granicama, te takvima da svoj kolektivni identitet ne reali­ ziraju u odnosu prema drugima kroz simboliku etnosa ilijezika. Drugim rijeCima, nijedan od elemenata iz niza: teritorij - etnos­ jezik, koji bitno determiniraju moderne kolektivne identitete, ne pojavljuje se ovdje u formi koju smo navikli smatrati uobicaje­ nom, a medusobno se podudaraju (i to u percepciji drugacijoj od nase) sarno u elementarnom naselju, selu, tako dugo dok ono ima stalnu lokaciju. Kako su i prethistorijske zajednice, bar sto se tice njihova od­ nosa prema teritoriju i trajnosti naseljavanja, imale slicne ka­ rakteristike, mozda bismo smjeli pretpostaviti da se i u njihovu slucaju radilo 0 kolektivima koji u pocetnim fazama nisu jasno percipirali svoje granice prema drugim slicnim grupama vee su ostavljali siroke i nedefinirane »prostore susreta«, u kojima ni razliCitost idioma nije igrala bitnu ulogu i u kojima su se simbo­ licke razlike neutralizirale, a komunikacijske su se veze uspos­ tavljale nekim nejezicnim iii »polujezicnim« semioloskim sred­ stvima. 86 Unutar zajednice iz prvobitne sinkreticke polifunkcio­ nalnosti poruka polaganim procesom izdvajaju se pojedine je­ zicne funkcije, a - paralelno s razvojem drugih simbolickih djelat­ nosti i funkcionalnim raslojavanjem zajednice - jezik se transfor­ mira i u modalitet simbolickog iskazivanja kolektiva, u pojedi­ nim njegovim dijelovima i u cjelini, u odnosu prema ostalim ko­

lektivima. Rezultati tih dugotrajnih procesa, koji i sami i dalje predstavljaju dinamicke procese i koji se nadovezuju na trans­ formacije sto su ih zajednice dozivljavale tokom gornjeg paleoli­ tika i cijelog mezolitika, mogu se jasnije sagledati u trenutku kad se poCinju formirati prve velike civilizacije koje su ostavile i pisane spomenike 0 svojim simbolickim djelatnostima.

85 86

64

D'ANS 1996. C{ D'ANS 1996, 95 sq.

65

Od kolektiva do pojedinca

Od kolektiva do pojedinca Medujezicnim zajednicama cije je postojanje u evropskoj tra­ diciji historijski potvrdeno pisanim spomenicima i dokumenti­ rna tesko bi bilo pronaCi od zajednice govornika grckog jezika primjereniju za izucavanje ranih povijesnih stadija i transfor­ macija koje su takvi kolektivi dozivjeli u toku vremena. Rijec je, nairne, ne sarno 0 veoma drevnoj zajednici, u zapadnim civiliza­ cijama obiljezenoj k tome najduzim kontinuitetom koji seze sve do danasnjih dana, nego i 0 idiomu cije su razne faze razvoja, po­ nekad i vrlo bogato, potvrdene u raznovrsnim tekstovima koji sadrzavaju brojne i izravne i neizravne podatke 0 govornicima grckog jezika, pa donekle i 0 naCinima na koje su oni sagledavali svoje jezicno zajednistvo. Osim toga, ako se ogran.iCimo sarno na razdoblje starogrckog jezika, njegovajezicna zajednica, i u svojoj dijakroniji i u pojedi­ nim sinkronijskim presjecima, ima sve karakteristike bitne za nasu analizu. Naime,jezik kojim su njezini pripadnici govorili i pisali bio je bez ikakve sumnje polifunkcionalan i obavljao je u zajednici u punoj mjeri sve funkcije koje smo prethodno nabroji­ Ii: stovise, u zapadnoj tradiciji i povijesti veCinaje funkcija prvi put dokumentirana upravo u jezicnoj djelatnosti govornika gr­ ckoga. Jezikje uz funkcionalnu pokazivao i veliku dijalektalnu izdiferenciranost, a usprkos tome kako nam kazu uobieajene interpretacije - postojao je jak osjeeaj jezicnog zajednistva kojije prozimao sve skupine izvornih govornika grckoga. Taj je osjeeaj bio posebno snazan u odnosu prema drugim zajednicama, pa se fundamentalno razlikovanje izmedu Grka i barbara, koje je bit66

nO odredilo grcki kolektivni identitet, pa i njihovu kulturu, zas­ nivalo - kao sto bi se moglo zakljuciti ina temelju etimologije,jer b{r.rbaroi znaCi »oni koji govore "bar-bar", koji su nemusti« na poimanju jezicne razliCitosti. No u ispitivanje drevne grckejezicne zajednice treba uci, ka­ ko nas novija istrazivanja neprestano upozoravaju, s velikom dozom opreza. Sjedne strane, nairne, starogrckaje kultura vee stoljeCima objekt intenzivnog izucavanja, i buduCi da se nalazi na samim izvoristima zapadnih civilizacija i stoga ima povlaste­ no mjesto, svako moderno razdoblje u njoj trazi ne sarno njezine elemente nego i opravdanje za vlastita djelovanja i izbore: ova sukcesivna i uvijek do odredene mjere ideologizirana iscitavanja grckih fenomena ostavljaju svoje interpretativne tragove i na tim samim pojavama kao objektima analize, tragove koje je ka­ snijim istraZivaCima gotovo nemoguee izbjeci. To znaCi - rna ka­ ko ova tvrdnja s epistemoloskog stajalista banalno zvueala- da u tumacenje grcke klilture unosimo i interpretacije svojeg vreme­ na i svih vremena koja su bila interpretativni posrednici izmedu Grka i nas. Kako ni vlastite tragove ni tragove prethodnika ne mozemo zaobici, preostaje nam jedino da, uz najvecu mogucu dozu samokriticnosti, toga budemo svjesni. S druge strane, ako ova primjedba vrijedi bilo za koje istraZi­ vanje starogrcke civilizacije (a u krajnjoj konsekvenciji - i bilo za koje istraZivanje uopee), u izucavanjujezika ijezicnih zajed­ nica drevnih Grka moramo pripaziti najos jednu okolnost. Obi!­ na pisana dokumentacija 0 jezicnoj situaciji, koja predstavlja, kao sto smo naglasili,jednu od bitnih prednosti za naSu analizu, ukazuje se ujedno i kao bitan faktor njezina ogranieenja. Nairne, koliko se god pisanih svjedoeanstava sacuvalo 0 jezicnoj djelat­ nosti neke zajednice, ako su ona istovremeno jedina svjedoean­ stva 0 njoj, uvid u realne oblike te djelatnosti moze biti tek u veli­ koj mjeri fragmentaran. Kadje rijec 0 grckim tekstovhna koji su do nas stigli rukopisnom tradicijom, oni najveCim dijelom pripa­ daju domeni knjizevnosti i strucne i znanstvene literature, a uz to su pro~m visestruko (djelomicno, dakako, i ideoloski uvjetova­ no) filtriranje priredivaca, odantickih vremena do srednjegvije­ ka, tako da odrazavaju jezicnu produkciju koja se u principu smatrala, prema razliCitim kriterijima, uzornom bilo u formal­ 67

GOVOR NACIJE

nom bilo u sadrzajnom smislu, iii na oba ova plana. 8to se tire natpisa na kamenim spomenicima, na razlicitim predmetima iii na noveu, odabir sacuvanog korpusa mnogo je vise ovisio 0 sluca­ ju nego kod rukopisnih tekstova, pa je stoga za ejelinu jezicne djelatnosti donekle reprezentativniji. Ipak, ne treba zaboraviti da su takvi natpisi, cak i onda kad potjecu iz privatne sfere (a takvi su redovito u manjini), upravo zbog toga sto su zapisani, namijenjeni domenijavne komunikaeije u kojoj sujezicne forme i sadrZaji (iz razloga koje cemo, bar djelomicno, kasnije opsirnije opisati) gotovo uvijek unekoliko drugaCiji od onlli u podrucju privatnog, svakodnevnog saobraeanja koje je bez ikakve sumnje predstavljalo veCinu jezicne djelatnosti u zajedniei. I napokon, sama transpozieija zvukova govora u pismo, koja je, uostalom, jedan od vaZnih preduvjeta formiranja domenejavne komunika­ cije,87 na vise nacina »iskrivljuje« upotrebujezika, oduzimajuCi joj mnoge dimenzije zive rijeci i dodajuci joj trajnost, koja posi­ ljaoee jezicnih poruka nerijetko, svjesno iii nesvjesno, potice na promjene u odnosu prema onome 8tO bi inace izgovorili. Ako sve ove elemente (a i druge koje cemo tek navesti) uzmemo u obzir, mozemo pokusati izblizega razmotriti sto su bila bitna obiljezja jezicnih zajedniea Grka u pretklasicnom, klasicnom i heleni­ stickom periodu. Usprkos tome sto se u lingvistiei postanak grcke jezicne za­ jedniee, njezino smjestanje u podrucje kontinentalne Grcke, Pe­ loponeza i egejskih i jonskih otoka, te njezina unutraSnja dijale­ katska podjela mogu, u kombinaeiji s arheoloskim i povijel?nim podacima, tumaciti na nekoliko razlicitih nacina,88 -ipak se 0 ve­ Cini osnovnih erta tih dugotrajnih proeesa istraZivaci uglavnom slaZu. Najranija se svjedocanstva 0 postojanjujezicne zajedniee govornika grckog jezika pojavljuju u broncano doba, u 15. i 14. st. pr.n.e., na spomenieima pisanima linearom B, specificnim ideografsko-slogovnim pismom, kojem je bilo srodno i starije pismo, linear A, ciji su zapisi reprodueirali jos nedesifrirani i negrcki idiom pripadnika prethelenske minojske kulture. U raz­ voju grckog jezika ova se najstarija faza naziva mikenskom. N a­ ·1

1

87 88

\1

il 11

II

68

Cf. SKILJAN 1998, 25 sqq.

0 tome ukratko, s bogatom bibliografijom koja obuhvaea i stariju i noviju Ii­

teraturu, govori HALL 1997, 153 sqq.

Od kolektiva do pojedinca

kon nje slijedi period »pravog« starogrckogjezika, s dvama raz­ dobljima medu kojima ujezicnom smislu nema radikalnog pre­ kida, arhajskim i klasicnim, od 6. do 4. st. pr.n.e., na koje se na­ dovezuju helenisticka faza i - napokon - bizantski grcki, koji se uobieajeno vee smatra srednjogrckim idiomom i ne pripada vise periodizaeiji starogrckoga. Ova je dijakronija i sama, dakako, obiljezena tolikim promjenamajezicnih elemenata na svim razi­ nama da su jos helenisticki filolozi, da bi pripomogli ocuvanju tradicije kontinuiteta jezicne zajedniee, velik dio svojih znan­ stvenih napora bili usmjerili prema tumacenju starijih tekstova, a unutar nje, u pojedinim periodima, razvile su se i razlicite dru­ ge diferencijaeije idioma koje direktno i indirektno svjedoce i 0 raslojavanjima zajedniee u ejelini. Kadaje rijec 0 mikenskim spomenieima, a najveeim dijelom to su tabliee s natpisima sturog ekonomskog i administrativnog sadrZaja, oni - unatoc tome 8to potjecu iz raznih gradova: Mike­ ne, Tirinta, Tebe i Pila na kopnu, te Knosa i drugih naselja na Kreti, i iako pokrivaju razdoblje duze od dvaju stoljeea - ipak po­ kazuju neocekivano veliku jezicnu ujednarenost. 89 Taj se nedo­ statak tragova dijalekatske difereneijaeije grckoga u mikensko doba moze objasniti s jedne strane ponavljanjem istih sadrzaja na natpisima i zadrZavanjem (i prenosenjem) formula i njihova plana izraza, a s druge strane Cinjenieom da su ti tekstovi pro­ dukti malog broja pismenih ljudi, pripadnika posebne kaste pi­ sara, koji su se skolovali zaeijelo na zajednickim tradieijama, a mozda djelomicno i-fizicki zajedno u svega nekoliko skola. 90 Pre­ rna tome, ova ujednacenost mozda zapravo prikriva stvarnu ra­ znolikost, a svakako nam ukazuje na fenomen kojije prethisto­ rijskimjezicnim zajednicama bio nuzno posve nepoznat: unutar jezicne zajedniee, pa Cak se i djelomicno protezuci na vise takvih kolektiva ili bar na vise njihovih jasno difereneiranih dijelova, razvija se nova »podzajedniea« pismenih kojaje sjedne strane, zbog samog karaktera pisma i njegove funkcije »fosiliziranja« fi­ ve rijeci, redovito u pisanoj jezicnoj produkeiji konzervativnija 89 Cf. DICTIONARY 2000, s.u. Mycenaean language (J. Chadwick), 90 Cf. HALL 1997, 166: autor navodi i primjer pisara iz Pila zakojeje vrlo vjero· jatno (na osnovi jezicnih i grafemskih karakteristika) da su se obrazovali zajedno s pisarima iz Knosa.

69

GOVOR NACIJE

Od kolektiva do pojedinca

od ostalih clanova kolektiva, a s druge strane - i u vlastitoj per­ eepeiji i u poimanju primalaea pisanih poruka (i onda kad ih oni ne znaju proCitati nego u njima vide sarno misticnu »jezicnu oka­ minu«) - na nov naCin oblikuje komunikaeijski doseg idiom a i opseg jezicne zajedniee. Napokon, pisane poruke u ovim ranim razdobljima pripadaju najcesCe, kako smo vee naglasili, domeni jaYne komunikaeije i pridonose izravno tome da se ona oblikuje bitno drugacije nego domena privatnog saobraeanja. Zapravo se ovdje mozda prvi put u zapadnim eivilizaeijama susreeemo s pojavom koja ee vee u slijedeeem periodu grckog je­ zika i njegove upotrebe biti jasno potvrdena: za prethistorijske smo jezicne zajedniee pretpostavili da se one formiraju kroz za­ jednickujezicnu praksu njihovih c.lanova, popraeenu drugim ob­ lieima prakse, dakle da nastaju spontano; na primjeru pisara iz mikenskog doba mozemo naslutiti prvi korak prema stvaranju nespontane zajedniee/1 s inteneionalno odrZavanom razlikom izmedu pismenih i nepismenih najezicnoj razini i s »clanstvom« koje se ne podudara ni s jednim spontano izraslim jezicnim ko­ lektivom. Nakon propasti mikenske civilizaeije dijalekatskaje slika gr­ ckogjezika mnogo siozenija, ilije bar naSe poznavanje situaeije na osnovi brojnijih (ali vrio nejednoliko distribuiranih) spomenika postalo potpunije. Kontroverzije oko toga kako treba razvrstati grcke dijalekte klasicnog periodajos uvijek traju, no cini se da bi se u najgrubijim ertama moglo prije svega ustvrditi daje prakticki svaki od mnogih grckih gradova i regija, nerijetko - osobito na kopnu - medusobno odijeljenih tesko prolaznim planinama iii ri­ jekama, imao svojejezicne karakteristike. Na temelju odabranih izoglosa (koje u modelu spajaju mjestajednakihjezicnih osobina) suvremeni su istraiivaCi92 ove lokalne jezicne sisteme raspodijelili u cetiri osnovne grupe, od kojih svaka sadrzava veei broj podgru­

pa; ta podjela obuhvaea zapadne (dorske) dijalekte, eolsku pod­ grupu, arkadsko-ciparska nrujeCja, te jonsko-aticku skupinu. Lingvisticki gledano, razlike izmedu pojedinih grupa (a jos vise razlike izmedu pojedinih lokalnih sustava), koje se ukazuju i na fonoloskom, i na morfoloskom, i na sintaktickom, i na leksicko­ semantickom nivou, katkada su uistinu velike ijasno uocljive, no ipak se pretpostavlja da su se njihovi govornici mogli medusobno razumjeti. 93 Ova se velika dijalekatska raznolikost nekad ob­ jai§njavala trima uzastopnim seobama (tzv.jonsko-atickom, eol­ skom i dorskom) u kojima su se Grei iz balkanskog zaleda spustali prema Peloponezu i moru, nojezicni podaci ne potvrdu­ ovu hipotezu, a i arheoloski se nalazi danas interpretiraju unekoliko drugacije, tako
To ne znaci da takvih zajednica nije bilo i prije: one su svakako postojale u drugim pismenim civilizacijama (egipatski pisari izvrsno ih ilustriraju), a mozda vee i ranije, u neolitskim kulturama s visoko razvijenim simbolickim djelatnostima koje su ujedno i sluziIe kao faktor distinkcije prema drugim kulturama s kojima su njihovi pripadnici dolazili u dodir. 92 Premda se ovdje prill\ienjuju suvremeni dijalekto!oski i genetski modeli, iz­ bor izoglosajednim se dijelom zasniva na dijalekatskim specificnostima ko­ je su helenisticki filolozi smatrali relevantnima; drugaciji odahir izoglosa

doveo hi i do ponekad bitno drugacije distribucije dijalekata, HALL 1997, 175. 93 DICTIONARY 2000, s.u. Greek language, Dialects (A. Morpurgo Davies), s opravdanim oprezom kaze za ove idiome da .. .presumably most of them were mutually intelligible. 94 HALL 1997, 159 sq.

95 HALL1997,172.

91

70

71

GOVOR NACIJE

epihorskih idioma u principu su, bar kadje rijec 0 manjim nase­ ljima i regijama, spontano konstituirane samom jezicnom dje­ Iatnoscu, ali - kako kazu interpretacije - ujedno pripadaju ne­ kim veCim, dijalektalnim zajednicama, koje se napokon udruzu­ ju u cjelinu grcke jezicne zajednice koja se proteze u klasicnom periodu, kao rezultat intenzivnih procesa koionizacije, od za­ padnog Mediterana, preko Sicilije, juzne ltalije, same Grcke, egejskih i jonskih otoka i naselja u Egiptu, sve do Male Azije i obala Crnog mora, te nikako nije mogla nastati iz zajednicke je­ zicne prakse svih svojih sudionika nego je bila posljedica nekih aktivnosti koje su vise iii manje intencionalno razvijale medu Grcima svijest 0 pripadnosti jednoj jezicnoj zajednici. Da bismo jasnije sagledali te procese, treba upozoriti na jos jednu vrstujezicne raznolikosti koja se manifestiraia medu go­ vornicima grckogjezika i kojaje, ako sudimo po sacuvanim svje­ doeanstvima, za njih bila bitnija od epihorske dijalekatske rasIo­ jenostL Nairne, osim epihorskih idioma postojali su i literarni di­ jalekti, tradicionalno vezani uz pojedine knjizevne zanrove i sa­ rno djelomicno izravno uvjetovani obiljezjima jezika u svako­ dnevnoj komunikaciji. Tako se epska poezija sve do kasne antike sastavljala, bez obzira na to odakle je autor potjecao i kako je go­ Yorio, na homerskom grckom, artificijelnom idiomu baziranom na maloazijskimjonskim dijalektima, ali s eolskim pa Cak i mi­ kenskim elementima; korska se lirika temeljila na dorskom idio­ mu sjonskim »dodacima«; proza se pisala najprije najonskom a zatit:lJ..-.Da atickom dijalektu, kao i dijaloski dijelovi drame (osim sirakuske komedije koja je bila dorska), dok su njezine korske partije recitirane na dorskom. Najvecu raznolikost u odabiru idioma i najmanju ovisnost 0 tradiciji pokazuju, kao sto se moze i ocekivati, liricari, koji pjevaju na jonskom (poput Arhiloha iii Hiponakta), lezbijskom (Alkej i Sapfo), beotskom (Korina) i dru­ gim, uglavnom »vlastitim« narjecjima. U razmatranju literar­ nih dijalekata treba najprije zapaziti da atributi »jonski«, »ati­ cki«, »dorski« iii »eoIski« ne denotiraju sasvim istu Iingvisticku realnost kojaje njima oznacena kad se radi 0 epihorskim idiomi­ rna: to su doista uvijek »umjetni« (dakle, udaljeni od svakodnev­ ne upotrebejezika) i vise iii manje »mijeSani« idiomi u kojima pretezu odredeni epihorski elementi. Njihova odredenja, uz to,

72

Od kolektiva do pojedinca

proizlaze iz modela koji su stvorili helenisticki filolozi da bi ih razlikovali, te je njihova »obojenost« primarno generickog a ne lokalnog, teritorijalnog karaktera, dok suvremeni opisi epihor­ skih idioma potjeeu iz modernih lingvistickih modela. 96 Upotre­ ba literarnih dijalekata stvara nove tipove jezicnih podzajedni­ ca. Sjedne strane, buduCi da se takav dijalekt namjerno prenosi unutar zanra kroz duge periode, ponekad i kroz stoIjeca, u ovak­ vim se zajednicama javlja snaZna svijest 0 kontinuumu jezicne tradicije: epigramatiear s bizantijskog dvora, sastavljajuci hek­ sametre u homerskom izricaju koji kao govorenijezik odavno vi­ se nitko ne razumije, izravno se povezuje sa svim pjesnicima is­ tog idioma kroz dvanaest iIi petnaest stoljeca, od Homera sve do svojih dana. S druge strane, za razliku od mikenskih pisara, koji raspolazu vjerojatno u odnosu prema zivoj rijeci slicnim »umjet­ nim« jezikom, ali koji predstavljaju uglavnom ekskluzivnu za­ jednicu u kojoj su sami i posiljaoci i primaoci poruka Ger ihjedi­ ni, iligotovojedini, znaju ne sarno napisati nego i procitati), sta­ rogrcki pjesnici i prozaisti imaju svoju, katkada vecu a katkada ograniceniju, publiku, sastavijenu u ranijim razdobljima od sIu­ salaca a kasnije i od citalaca, i ta publika konstituira "pasivni« dio njihove zajednice. Kako ove literarne poruke redovito nadi­ laze prostore i vremena u kojima su nastale, zajednice njihovih primalaca formiraju se neovisno od svojeg epihorskog jezicnog okruzenja, pa se tako medu govornicima ciji su izvorni materinji idiomi razliciti stvara spoznaja 0 njihovu zajednistvu, paralelno sa svijescu 0 pripadanju zajednickoj tradiciji. Uloga homerskih rapsoda, koji su putovali po svim grckim krajevima recitirajuci epove sve do 3. st., u timje procesima zacijelo bila najveca, no ne treba zanemariti ni druge knjizevne iskaze koji su u antici cirku­ lirali i u oralnoj i u pisanoj formi. Jezicnoj raznolikosti unutar zajednice govornika grckoga pridonosiojejosjedan tip diferencijacije kojaje takoder (ali, bar u pocetku, svakako u manjim razmjerima od knjizevnih dijale­ kata) nadilazila granice epihorskih idioma: to su profesionalni zargoni, koji su se - bar koliko je nama poznato - pojavili s prvim 96 Cf. DrCTlONARY 2000, s.U. Greek language, Literary Greek (A. Morpurgo Davies). Kao sto je vee reeeno, anticki su modeli djelomicno ipak uvjetovali parametre modernih lingvistickih razdioba.

73

----------------

GOVOR NACIJE

,

profesijama cije se ucenje prenosilo s generacije na generaeiju u speeijaliziranim institueijama koje su mutatis mutandis odgo­ varale danaSnjim vi so kim skolama i fakultetima, dakle s filozo­ fima, lijecnicima i retorima. U 5. st. pr.n.e., u trenutku kad su sofisti obilazili gradove i za novae poucavali vjestinujavnog go­ vorenja i kad su vee djelovale prve medicinske skole, takvi su zargoni zadobivali opeegrcki karakter.97 Ne treba pomisljati da su ovakvi idiomi obiljeiavali jedino »elitna« zanimanja: speci­ ficnim i specijaliziranim zargonima zaeijelo su se sluzili i drugi, poput kovaca, bankara, trgovaea iii mesara, no 0 njihovim suje­ zicnim aktivnostima sacuvani tek malobrojni i za soeiolingvis­ ticke analize nedovoljni podaei. 98 I napokon, za grcku su eivilizaciju, ako je promatramo u kon­ tinuumu od mikenskih Hi homerskih vremena do kasnog hele­ nizma, karakteristicni proeesi individualizacije, dakle svejasni­ jeg izdvajanja pojedinea iz zajedniee i nepodudaranja zajed­ nickih i pojedinacnih djelovanja, njihovih motivaeija i posljedi­ ca. Ma koliko se danas raspravljalo 0 tome u kakvu su medu­ sobnu odnosu u antiei bili kolektivni i individualni identiteti i koliko su se oni razlikovali od suvremenih poimanja ovih feno­ mena/9 sarna cinjenica da su kolektivne veze u toku vremena slabile i daje u tim procesima fundamentalnu ulogu imalo 5. st. pr.n.e. visestruko je potvrdena u antickoj knjiievnosti, a poseb­ no je vidljiva ako usporedimo, na primjer, Eshilovo i Euripidovo _shvaeanje relaeija izmedu pojedinea i zajedniee.. . Individualizaci­ --ja'se maze bar donekle pratiti i najezicnom planu: vee krajem 7. st.-pr.n.e. vise-manje ujednacenu i u osnovi kolektivnu dikciju Homerovih epova narusavaju glasovi liricara koji, kao sto smo vidjeli, ne sarno da se nerijetko ne uklapaju u ianrovsku podjelu dijalekata nego neprestano tragaju za samosvojnim jezicnim formama na osnovi kojih se prepoznaju kao individualni govor­ niei: jezik zajedniee sarno je opCi okvir unutar kojeg (a ponekad i izvan kojeg) ovi pjesnici ispituju kreativne potencijale. Tenden­ 97 98 99

74

C{. LANZA 1979. U Aristofanovim Pticama (993-1020), na primjer, mjernik Meton govori ta­ ko "strucno« da glavni Uk komedije, Pisteter, mirno moze reci: "Ni rijeCi ne razumijem«. C{., npr., FRONTISI-DUCROUX& VERNANT 1997 iii SCHEI[)"TISSINIER 1999.

Od kolektiva do pojedinca

cija individualizacije iskaza siri se, dakako, i na druga podrucja izvan lirike: onaje sasvim ocita u aristofanskim hapaksima, au helenizmu se pojavljuju pjesniei poput Likofrona cijaje idioglo­ sijska poema Aleksandra bila gotovo nerazumljiva i njegovim ucenim kolegama pjesnicima. Ako je, prema tome, grckajezicna zajedniea bila raslojena na toliko razlicitih naCina i obuhvaeala - i u dijakroniji i u sinkroniji - tolik broj podzajedniea, te ako se sasvim ocito nije mogla u ejeli­ ni konstituirati na osnovi same jezicne djelatnosti,lOO posve je opravdano postaviti pitanje je Ii ona uistinu postojala i, ako jest, kada se formirala i pod kojim uvjetima. TraieCi odgovor na to pi­ tanje, treba najprije konstatirati da su grcki izvori neocekivano sturi u vezi s ovom dimenzijomjezicne djelatnosti. Grcka se filo­ zofija vrlo ranD usmjerila prema izuCavanju kognitivne, heuri­ sticke i denotativne funkcijejezika, cesto ih promatrajuci zajed­ no i pridodajuCi im - eksplieitno iIi impIieitno - komunikaeijsku funkciju; u retoriei se, osim komunikaeijske, obradivala (pone­ kad u formulacijama koje danaSnja lingvistika tesko prepozna­ je) konativna, faticka, emotivna, a katkada i poetska i Iudicka funkeija; ove tri posljednje funkcije, s naglaskom na poetskoj, bi­ le su objektom poetike; gramaticari, a katkada i filozofi, u foku­ su svojih interesa zadrzavali su metajezicni aspekt jezicne dje­ latnosti; simbolicka i identitetska dimenzija, pa i »prizemnije« pitanje jezicne raznolikosti unutar grcke zajedniee, pobudivali su malo zanimanja, ako izuzmemo helenisticke filoloske raspra­ ve 0 razliCitim nivoima literarnih dijalekata. To bi nas moglo podjednako navoditi na zakljucak da su se ove dvije dimenzije (vjerojatno objedinjene) smatrale tako prirodnima da 0 njima uopee nije trebalo raspravijati, kao i na posve suprotnu tvrdnju da one zapravo nisu ni postojale. Da bismo razabraIi onoliko koliko je to na osnovi podataka kojima raspolazemo moguee ­ kojije pravae razmisljanja bliiijezicnoj zbilji Grka u antiei, pot­ rebno je detaljnije pregledati malobrojna relevantna svjedocan­ stva 0 tome kako su sami govornici sagledavali vlastitu jezicnu raznolikost_ Grcki sejezik, na vrio apstraktnom nivou, spominje 100 Mozdaje potrebnojosjedanput naglasiti da poznajemo tek malen i prema specificnim kriterijima ocuvan dio grcke jezicne prakse: njezina stvarna raznolikost bilaje, bez ikakve sumnje, neusporedivo veca.

75

GOVOR NACIJE

Od kolektiva do pojedinca

sporadicno od 5. st. pr.n.e.,101 kada se javlja i pozivanje najezicno zajednistvo Grka i uocavanje dijalekatskih razlika, tako da An­ na Morpurgo Davies zakljucuje:

dao zajednickijezik (osim homerskog idioma, ali se njime nije moglo govoriti u svakodnevici), buduCi da su se ujavnoj komu­ nikaciji upotrebljavali lokalni idiomi. Tek su perzijski ratovi pokrenuli veliku mobilizaciju Grka i stvorili preduvjete za for­ miranje vecih i trajnijih politickih saveza, kojima simbolika za­ jednickih mitova i rituala i okrenutost proslosti vise nece biti dovoljne, pa ce uspostavljati i nove znakove svojeg zajednistva za buducnost: osnivanje Delskog saveza, a posebno prenosenje njegove blagajne, 454. g. pr.n.e., s Dela u Atenujedanje od tak­ vih znakova (uostalom, i sa sasvim pragmaticnom dimenzi­ jom), a najezicnom planu takvimje procesima odgovaralo sna­ zenje jednog dijalekta, u ovom slucaju atickoga, koji ce polako preuzimati funkciju zajednickog idioma jayne komunikacije kao koine. To bi znacilo da prije 5. st. pr.n.e. smijemo zamisliti niz malih gradova cije jezicne zajednice jos imaju u veCini slucajeva (izuze­ tak su mogli predstavljati Atena i nekoliko vecih grckih koloni­ ja) vise-manje spontani karakter, jer se u njima jezicnim inte­ rakcijama povezuju prakticki svi stanovnici,104 i koje s pomocu vlastitih idioma realiziraju sve potrebne jezicne funkcije, pa i simbolicku i identitetsku. Da su se Grci medusobno prepoznava­ Ii na osnovi svojih epihorskih dijalekata, dokazuju neka mjesta kod Herodota;105 razgovor u Eshilovoj Zrtui na grobu 106 u kojem Orest objai3njava Korifeju da se on i Pilad spremaju medusobno komunicirati fokidskim dijalektom kako ne bi bili prepoznati; . Tukidid koji za Etoljane kaze pogrdne-da su »sasvim nerazumlji­ vajezika«;'07 iIi Aristofanova Spartanka i Spartanci u Lisistrati iIi Beocanin i Megaranin u Aharnjanima (gdje upotreba vjero­ jatno djelomicno iskrivljenog a djelomicno atenskim jezicnim navikama prilagodenog dijalekta ima i izrazit komicki efekt, pa

In spite of the absence of a standard language, from the 5th cent. BC at the latest - but probably much earlier ­ the Greeks thought of themselves as speaking a common language. 102 Pri tome citira znamenito mjesto kod Herodota,103 na kojem Ate­ njani odgovaraju poslanicima Sparte, posto su prethodno odbili ponudu da sklope sporazum sa Kserksom protiv ostalih Grka: Nairne, postoje mnogi vazni razlozi koji nas sprecavaju da tako postupamo [... J; drugije razlogpripadnost Grcima, s kojima dijelimo istu krv, istijezik, zajednicka svetista bo­ gova i slicne nacine zrtvovanja i obicaje [ ... ]. No umjesto da ovaj iskaz, u kojem se grcko zajednistvo (to Hellenik6n) definira s pomocu zajednicke krvi (h6maimon), dakle porijekla, i zajednickog jezika (homoglosson), smatramo vrhuncem neke prethodne tradicije koja zacudo nije ostavila ni­ kakva traga, mogli bismo s veCim opravdanjem, s obzirom na kontekst u kojemje izrecen i s obzirom na to daje Herodot u od­ redenoj mjeri bio »glasnogovornik« atenskih interesa (i to vise onih iz svojeg vremena, nakon zavrsetka perzijskih ratova, nego iz razdoblja kojem se govor Atenjana pripisuje), promatrati kao formulaciju politickog programa za buducnost, programa sim­ bolickog, ali i stvarnog, objedinjenja Grka pod atenskom hege­ monijom. Prije perzijskih ratova, kao sto je poznato, grcki su gradovi-drzave, i oni u maticnom podrucju i brojne kolonije na obalama Mediterana i Crnog mora, uzivali veliku politicku sa­ mostalnost, stvarajuCi povremene saveze u medusobnim ratovi­ rna i okupljajuci se jedino na velikim panhelenskim svecanosti­ rna (poput olimpijskih igara) iIi oko znamenitih svetista (kao sto je bilo ono u Delfima), no - kako je vidljivo iz spomenika koji su se sacuvali - medu simbolicke elemente zajednistva nije pripa­ 101 Cf MORPURGO DAVIES 1987. V. i HALL 1997, 162 sqq. 102 DICTIONARY 2000, S.u. Greek language, Dialects (A. Morpurgo Davies). 103 Pouijest 8, 144.

76

104 U skladu s D' Ansovorn tvrdnjorn 0 naselju kao jedinorn izvornorn mjestuje­ zicnog zajednistva; cf bilj. 85. 105 U opisu rnaloazijskih Jonjana, na prirnjer, Herodot (Povijest 1, 142) sporni· nje cetiri njihova razlicita narjecja; HALL 1997, 171 upozorava kako epig­ rafski spornenici danas dopustaju da se identificira sarno jedno od njih, sto nam po novo ukazuje na cinjenicu daje realnajezicna raznolikost u antici bila rnnogo veca nego!ito je rni mozerno iSCitati iz sacuvanih svjedoeanstava. 106 Zrtva na grobu 560·4.

107 POf)ijest peZoponeskog rata 3, 94.

77

~--=-.~.-.,,~-=~

. . . ..,.

-

-~~.~-''''''=--.~-.-<>=-=--=.o-·-_~'''''-'L~~·' __

L•.

-,._L'''._-'''''''''''~''''',~"",~~_",,~_.,_.,--~~ ___. .,

•.

!I 11

GOVOR NACIJE

Od kolektiva do pojedinca

je igra s prepoznavanjem jezicnog identiteta dvostruka);lOB iIi, napokon, citat iz Platonove Sokratoue obrane u kojem se Sokrat ispricava zbog svojeg nepoznavanja pravnickog jezika (sto je, uostalom, potvrda zargonske, profesionalnejezicne diferencija­ cije) i usporeduje se sa strancem (xenos, u ovom slucaju: »Grk Neatenjanin«) koji bi upotrebljavao pred Atenjanima svoj dija­ lekt;109 i drugi citat, iz Protagore, gdje se lezbicko narjecje naziva barbarskim.110 Treba zapaziti da sva ova svjedoeanstva potjecu iz Herodotova vremena iIi su mlada od njega, te da mnogo vise govore 0 jezicnoj raznolikosti nego 0 jedinstvu Grka. Jos i kod komediografa Posidipa iz Kasandrije, s prijelaza iz 4. u 3. st. pr.n.e., Tesalci se bune da njihov dijalekt nije losiji od atickoga,111 premdaje to vee period zakoji sepretpostavljadaje primatkoine u simbolickoj hijerarhiji idioma priznat. Cak i Klement iz Alek­ sandrije, u 3. st. naSe ere, u svojim Suasticama opisuje koine kao jedan od dijalekata, uz aticki, dorski, jonski i eolski. 112 Izmedu ovih spontanih jezicnih zajednica nesumnjivo se i prije perzijskih ratova razvijao neki osjeeaj jezicnog jedinstva, zasnovan - kao sto smo kazali - sjedne strane na knjizevnim di­ jalektima, a s druge strane (no zacijelo s manjim intenzitetom) na idiomima profesionalaca koji su nadilazili lokalne jezicne granice, te, napokon, vjerojatno najvise na medusobnim je­ zicnim kontaktima pripadnika pojedinih kolektiva. No, i te su »nadzajednice« na izvjestan nacin jos uvijek spontane, jer ne nastaju intencionalno i obuhvaeaju u principu sarno one poje­ dince koji njima zele biti obuhvaceni, a uz to nisu imale nuzno trajan karakter. Simbolicko grcko jezicno jedinstvo postalo je dio politickog projekta u toku perzijskih ratova, kad su se uopce mijenjale ne sarno socijalne i politicke okolnosti nego i ideoloska usmjerenja, pa i sarna struktura odnosa izmedujavnoga i privat­

noga i kolektivnog i individualnoga. 113 Posto su u 4. st. pr.n.e. Makedonci poceli odredivati tokove grcke povijesti i posta su se formirale helenisticke driave, koine, cija se propulzija sretno po­ dudarila s ideologijom prethodnog perioda, dozivljava i nakon nove ideoloske transformacije (iIi upravo zbog nje) svoju sluzbe­ nu promociju kaojezik ddavnih administracija, pa se stvara sli­ kajezicnog jedinstva unutar zajednice koja vise, makar formal­ no, ne obuhvaca sarno Grke nego i brojne Negrke s margina he­ lenskog svijeta, posebno na Istoku. No pitanje je tko je doista sudjelovao u svegrckoj jezicnoj za­ jednici, posebno u njezinim ranim razdobljima, u 5. i 4. st. pr.n. e., dakle tkoje medu Grcima bio stvarno svjestan toga daje grcki jezik, usprkos svojoj raslojenosti, jedan idiom koji simbolicki ujedinjuje sve Grke. Premda 0 tome nemamo nikakvih egzak­ tnih podataka, mogli bismo lako zamisliti da su oni Grci koji ni­ su dolazili cesce u dodir sa stanovnicima drugih gradova, zatim oni koji nisu sudjelovali u javnoj komunikaciji i, napokon, oni koji su svoje zivotne potrebe zadovoljavali vise-manje najednom mjestu, dakle prije svega velik dio robova, zena i - opcenito - pri­ padnika marginalnih i nizih slojeva, te seljaka, svojomjezicnom zajednicom smatrali u principu sarno neposredni i spontano nastali lokalni kolektiv, i to ne sarno prije perzijskih ratova nego i dugo vremena posIije njih. Kolikje bio njihov broj (a onje zaci~ jelo varirao od naselja do naselja i od socijalne grupacije do gru­ pacije, pa mozemo pretpostaviti daje u Ateni, na primjer, bio ve­ ti nego u Sparti, a u priobalniin !llaloazijskim iIi juznoitalskim kolonijama manji nego u gracloytma u unutraSnjosti kopnene Grcke), tesko je reCi, ali indirektni pokazatelj predstavlja, izme­ du ostalog, broj pismenih, koji prema nekim procjenama u an­ ticko doba nije prelazio 20-30% grcke populacije. 114 Osim toga, ako prihvatimo pretpostavku daje stvaranje sim­ bolike zajednickog jezika i konstituiranje simbolicke grcke je­

108 Lisistrata,passim; Aharnjani 729 sqq. i 860 sqq.

109 Sokratoua obrana 17d.

110 Protagora 341c.

111 Frg. 30 KA.

112 Suastice (Strom.) 1, 142. Dio ovih podataka, u okviru svoje analize, navodi HALL 1997, 170 sqq.

78

113 0 tome se detaljnije, u kontekstu Herodotova svjedocanstva 0 tim transfor­ macijama, govori u SKILJAN 2000a. 114 Cf DICTIONARY 2000, s.u. Literacy (R. Thomas), i ondje navedenu literatu­

ru; pri ovim procjenama treba voditi racuna 0 vrlo razliCitim stupnjevima

pismenosti, koji ponekad podrazumijevaju sarno znanje pisanja vlastita

imena, a katkad obuhvacaju visoko razvijenu sposobnost Citanja i sastavlja­

nja i najtezih tekstova.

79

\:

I

[I

;j

~

'I

GOVOR NACIJE

Od kolektiva do pojedinca

zicne zajednice u 5. st. pr.n.e. bilo dio poIitickog projekta iza ko­ jegje stajala i hegemonisticka ideologija, onda su prvi nosioci tog projekta bili nesumnjivo pripadnici drustvene elite koji su se trudili da svoju ideju na razlicite nacine promoviraju medu onim drustvenim grupama koje su u pojedinim gradovima vise iIi ma­ nje relevantno sudjelovale u politickim aktivnostima, u najsi­ rem smislu te rijeci. Cak i kad bismo odbacili ovu hipotezu i smatrali daje svegrcka zajednica nastala prvenstveno iz djelova­ nja nosilaca oralne i, kasnije, pisane literature i profesionalnih strucnjaka, kao i iz medusobnih jezicnih kontakata govornika razliCitih epihorskih dijalekata, ona bi se jos uvijek u pocetku sastojala od ogranicenog i na izvjestan naCin elitnog sloja drustva. No treba ispitati da Ii se ovakvi zakljucci potvrduju i u odnosu govornika grckog jezika prema negrckim jezicnim zajednicama s kojima su dolazili u dodir. Naime, mozda se grckajezicna za­ jednica i nije konstituirala »iznutra«, ujednacujuCi simbolicki i stvarno internu raznolikost, nego »izvana«, diferencirajuei se prema drugim zajednicama, u skladu s teorijom koja kaze, na os­ novi etimoloske argumentacije, daje razlikovanje Grka i barba­ ra prije svegajezicnog karaktera. Nema nikakve sumnje da su se govornici grckih idioma od pocetka susretali s jezicima koji su po svojoj strukturi bili toliko razliciti od njihova da su ih morali do­ zivljavati kao stranejezike. Vee u najranijem razdoblju, spusta­ juei se premajugu Balkana, naisli su na govornike razlicitih i da­ nas uglavnom slabo poznatihjezika, od kojih su neki, poput ono­ ga koj i se pisao linearom A na Kreti, ostavili veei broj dosad ne­ proCitanih spomenika i bili su, prema tome, sredstva iskazivanja visoko razvijenih kultura, a drugi su se, buduCi da bili bez pis me­ nosti, zadrZali samo kao supstratski element u grckom i u ono­ mastici. Ovi prethelenski idiomi bez pismenosti na grckom se tlu obicno nazivaju pelazgickim, a ako se moze vjerovati Herodo­ tovoj obavijesti115 (buduei da je tekst na tom mjestu podlozan raznim interpretacijama) i ako se Pelazgi njegovi suvremenici smiju povezivati s drevnim Pelazgima (a u to ni sam Herodot ni­ je siguran), ostaci tih drevnih prastanovnika Grcke, protjerani

na rubove grckog podrucja, i u 5. st. pr.n.e. govorili su negrckim jezikom, koji povjesniear oznacava kao barbarski. Od ostalih predgrckih idioma s kojima su Grci morali doCi u dodir i od kojih su se sacuvala uglavnom malobrojna svjedocanstva treba spo­ menutijos i eteociparski (potvrden i u 4. st. pr.n.e.),jezik stele s Lemna (iz 6. st. pr.n.e.), te eteokretski (ciji spomenici potjecu ta­ koder iz 6. st. pr.n.e i koji se mozda nadovezuje na minojski kret­ ski jezik lineara A).116 U nesto kasnijim periodima, u vrijeme pohoda na Egipat »na­ roda s mora« pod imenom Ahhiyawa iii trojanskog rata, a osobi­ to nakon pocetka kolonizacije u 8. st. pr.n.e., Grci su, kao popu­ lacija uvelike orijentirana prema moru i morskim putovima, za­ cijelo bili u kontaktu s mnogim stranimjezicima i njihovim go­ vornicima, posebno na Istoku: cinjenica da su svoj alfabet preu­ zeli najvjerojatnije od Fenieana jedan je od vidljivih rezultata takvih susreta, a Herodotovo spominjanje te cinjenice ll7 pokazu­ je nam daje medu Grcima postojala i svijest 0 tome. Jos su broj­ niji dodiri s inojezicnim govornicima morali biti od perioda per­ zijskih ratova nadalje, a u helenistickom su se razdoblju prosirili daleko i na Istok, ali i na Zapad. Posljedica tih kontakata svakako je bila i pojava bilingvizma, pa i visejezicnosti, i kod Grka koji su radi trgovacke, diplomat­ ske iIi jednostavno ­ posebno u kolonijama - dobrosusjedske (i familijarne, u »mjesovitim« brakovima) komunikacije morali nauciti i druge jezike, i kod izvornih govornika negrckih idioma koji su se susretali s Grcima iIi su s pomoeujezika ulazili u njihov civilizacijski krug. Taj je bilingvizam vjerojatno rijetko dosezao visok stupanj poznavanja obaju idioma, alije zacijelo - kao i »in­ terdijalekatska« visejezicnost unutar grcke zajednice - omogu­ eavao komunikacijski efikasan code switching zavisno od kon­ teksta i sugovornika. Osim toga, onje locirao visejezicne govor­ nike u veCi broj jezicnih zajednica, a granice medu tim kolektivi­ ma postajale su propusne i nepotpuno definirane, kao sto se to dogada u svakoj multilingvalnoj situaciji. 1l8

115 POlJijest 1,56-57.

80

116 Cf i DICTIONARY 2000, s.u. Pre-Greek languages (J. Chadwick). 117 Pouijest 5, 58. 118 Cf. DICTIONARY 2000, S.IJ. Bilingualism (R. Thomas).

81

:1

:\'

I

.~,I .,:.Ii :1'; ~: .;

.1

GOVOR NACIJE

Od kolektiva do pojedinca

No zanimljivoje i zacijelo indikativno da Grci ni za ovu vrstu jezicne raznolikosti nisu pokazivali odvise interesa: Homerovi Trojanci, dakako, govore grcki, no ipak postoji nekoliko stihova u kojimaje naznaceno daje za Prijamovu vojsku karakteristicna visejezicnost. ll9 Ali u lingvistickoj se optici najvainijim ukazuje odlomak iz Odiseje 12(} u kojemje opisanajezicna situacija na Kre­ ti, gdje razlicitim jezicima (i dijalektima, u danasnjem smislu) govore Ahejci, Kidonci, tri plemena Dorana, Eteokreeani i Pe­ lazgi: posljednje su se dvije skupine, premda to Homer ne tvrdi izricito, svakako sluzile negrckim (a vjerojatno i neindoevrop­ skim) idiomima. Cetiri stoljeea kasnije i Herodot, premda poput suvremenog Amerikanca iIi Engleza obilazi Citav tada poznati svijet govoreei iskljucivo grcki,jos uvijek ima, s obzirom na svoju iskrenu zainteresiranost za Ijude koje susreee iIi 0 kojima nesto cuje i za njihove obicaje, relativno malo podataka 0 negrckim idiomima,121 pa i kod njega, bez ikakve napomene 0 jezicnim transpozicijama, perzijski velikodostojnici na dvoru medusobno razgovaraju na retoricki vee izgradenom grckomjeziku. No dok se tome i ne moramo cuditi, neobicnijaje cinjenica da se kod He­ rodota relativno rijetko spominju i dvojezicni Hi visejezicni in­ terpreti, pojedinci koji su u brojnim slucajevima, u kojima su se medusobno susretali ljudi razliCitih materinjih jezika, morali prevoditi (pa i samom autoru Povijesti u mnogim njegovim kon­ taktima sa strancima) razne jezicne poruke. l22 To sto su ·za Grke.- ne sarno u arhajskom i klasicnom razaob­ kadje visejezicnost nesumnjivo postojala i moou samim Gr­ cima, nego i kashije, kadje u helenistickim dd.avama na Istoku i

u Rimskom Carstvu na Zapadu bila itekako prosirena - jezicna raznolikost i inojezicne zajednice kao lingvisticki fenomen bili doista na marginama njihova zanimanja, unatoc zivom interesu sto su ga inace pokazivalijos od predsokratovskih filozofa zaje­ zicna pitanja, moze se tumaciti na razne nacine. Najcesee se pretpostavlja da ovakav njihov stav proizlazi iz uvjerenosti u nadmoe grcke civilizacije i vlastitajezika kojijejedini u stanju is­ kazati ovu superiornu kulturu. No i takvo se uvjerenje moralo postepeno izgradivati i nije a za to nam Herodot u svojim kom­ paracijama egipatske Hi perzijske civilizacije s grckom pruzajas­ ne dokaze - karakteriziralo ranije periode grckog drustva. Za ta razdoblja mozda su bolja objai3njenja sto ih daju, s jedne strane, Anna Morpurgo Davies koja kaie da za Grkejezik nije nuzno po­ vezan s }}narodnim duhom« kao njegov izraz,123 a s druge strane Rosalind Thomas 1Z4 koja konstatira daje visejezicnost u Grckoj bila prije svega obiljezje marginalaca i autsajdera u socijalnom pogledu, dok su elite u grckom drustvu bile u principu jednoje­ zicne. I doista, kod Herodotaje Histijej, tiranin Mileta, najprije Darijev saveznik a zatim pobunjenik protiv njega,jedini »elitni« GrkzakojegseizriCito tvrdidaje znao perzijski: l2li ukasnijoj tra­ dicijijos se spominje, kao potpuni izuzetak, Temistoklova kom­ petencija u perzijskom, kojim je za godinu dana boravka na Kserksovu dvoru ovladao bolje od samih Perzijanaca!126 Ako su ova dva argumenta tocna - a nema razloga da u njih posumnja­ mo, jer ih makar indirektno potvrduju anticka svjedocanstva ­ nije neobicno sto kontakti medu jezicima nisu u zaristu paznje grckih autora koji, u golemoj veCini, pripadaju elitnim drustve­ nim slojevima i koji u jeziku jos ne vide simbolicku garanciju vlastite civilizacijske nadmoei nego ga promatraju, u njegovoj fl­ lozofskoj dimenziji, kao naCin spoznaje svijeta, a u pragma­ ticnom aspektu kao opeeljudsko (i stoga raznoliko u svojoj pojav­ nosti) sredstvo komunikacije.

119 Ilijada 2, 803·805; 4, 436·438; cf. i MARICKI GADANSKI 1969,5 sq.

120 Odiseja 19, 172-177.

121 HARRISON 1998 u svojem je iscrpnom i siroko koncipiranom popisu rele­

vantnih mjesta u Herodotovoj Pouijesti izbrojao dvadeset citata u kojima se spominje neki podatak 0 stranim, negrc:kimjezicima ijos 45 navodenja i tu· mac:enja negrc:kih rijec:i i izraza. Za djelo tako golema opsega i taka bogato podacima, kao sto je Herodotovo, to je izrazito malo. 122 Ipak, Skiti - kako Herodot kaze (Pouijest 4, 24) - putujuci do Agripejaca mo­ raju promijeniti sedam tumaca i sedamjezika! Ali redovito spominjanje in­ terpreta u situacijama u kojima se moze pretpostaviti da su doista bili pot­ rebni pol:inje ad KsenofontoveAnabaze, dakle od 4. st. pr.n.e.;cf. HARRISON 1998.

82

123 Citirano prema HARRISON 1998, bilj. 156. C{. i DICTIONARY 2000, s.u. Bilin­ gualism (R. Thomas): ... the close modern identity of language and nation seems to have been relatively unimportant... 124 DICTIONARY 2000, s.u. Bilingualism (R. Thomas).

125 Pouijest 6, 29.

126 Plutarh, Temistoklo 29.

83

GOVOR NACIJE

Od kolektiva do pojedinca

Na sliean se naCin prije perzijskih ratova shvaeao i pojam barbaros »barbarin«, kojije doista oznaeavao suprotnost pojmu Hellen »Grk«, ali bez nuzne pejorativne konotacije, vee jednos­ tavno kao oznaka za onoga tko je po svojim obieajima i instituci­ jarna (ukljueujuCi ijezik) drugaCiji, razliCit od Grka. Rijetke rane upotrebe naziva barbarin iIi ne sadrZavaju valorizacijski eleme­ nt (barbarophonoi kod Homera127 sarno su »oni koji govore dru­ gaCije«) iIi se, s losim prizvukom, podjednako mogu odnositi i na Grke (barbarai psykhai kod Heraklita 128 oznaeavaju, Cini se, »neobrazovane ljude« uopee). Jos i kod Herodota, u prvih pet knjiga Povijesti s naglaskom na etnografskim podacima, barbari sujednostavno u antropoloskom i socioloskom smislu drugaeiji od Grka, dakle Drugi, a tek u opisu perzijskih ratova oni postaju neprijatelji. 129 No stvarno svjedoeanstvo 0 konstrukciji barbara kao protivnika Cijije pogled na svijet ne sarno bitno razlieit nego i posve suprotan, pa i nuzno negativan, u odnosu prema Grcima nalazimo najprije kod Eshila, u njegovim Perzijancima. Ta ideo­ loska konstrukcija suprotnosti u 5. st. pr.n.e. ponovo je uvjeto­ vana, kako kaZe Wiedemann, perzijskim osvajanjima u Maloj Aziji i pretenzijama na greko tIo, te uspjesnim otporom Grka, za­ tim time stoje neprestanim »proizvodenjem« neprijatelja treba­ 10 opravdati osnivanje Delskog saveza i atensku hegemoniju nad njim, i - napokon - pojavom veeeg broja negrekih robova u Ateni koji ee ondje predstavljati ne sarno socijalno najnizi i politieki sasvim depriviran sloj nego ee biti i kulturno dovoljno razlieiti da kombinacija ovih elemenata zadobije izrazito negativnu ko­ notaciju. 130 U toj se konstrukciji barbari od drugaCijih ljudi Ciji su obieaji mozda neobieni ali nisu zato manje vrijedni 131 pretvaraju u ne­ moraIne osobe, nesposobne da zive u demokraciji i koje ne mogu

kontrolirati svoje nagone, jer ne posjeduju logos. Kako je logos prema grekom shvaeanju istovremeno i razum i jezik, i barbar­ skijezik postaje manje vrijedan, a priori nerazumljiv i slieniji zi­ votinjskom glasanju nego ljudskom artikuliranom govoru. 132 Ta slika podjednako vrijedi za sve koji su iskljueeni iz grekog civili­ ziranog univerzuma, i za Traeane, i za Indijce, i za stanovnike Mrike, ali i za Makedonce, kad to politieke okolnosti zahtijev& jU. 133 Drugim rijeeima, svjesno i u biti nepremostivo razgraniee­ nje greke jeziene zajednice »prema van«, u odnosu prerna dru­ gimjezicnim zajednicama, ukazuje se ponovo kao dio istog onog politickog i ideoloskog procesa koji smo zapazili u njezinu kon­ stituiranju »prema unutra«, dakle procesa u kojem se greko za­ jednistvo intencionalno gradi i u kojem se drevna simbolika za­ jednice, koja vise nije zadovoljavala nove potrebe, zamjenjuje novom: medu r.ovim simbolimajezik igra vaznu ulogu. Pri tome treba voditi raeuna 0 einjenici da taj proces pokreee - prije svega atenska - socijalna elita, te da on sigurno ne dopire do svih pri­ padnika drustva kojimaje namijenjena. Uz to se moze primijeti­ ti daje ideoloska diferencijacija izmedu Grka i barbara bila rela­ tivno kratka vijeka, jer gubi svoj smisao vee kod stoika; a osobito u razdoblju krseanstva, to vise sto neki bivsi barbari, poput Rim­ Ijana, postaju sasvim nalik Grcima. No svijest 0 zasebnosti je­ ziene zajednice, s drugim odrednicama, zadrzala se i kasnije. Citavo ovo razmatranje prethistorijskih i grekih antiekih je­ zicnih zajednica omogucuje nam da zacrtamo jednu vrstu tipolo­ gijejezicnih kolektiva. Nairne, za prethistorijsko razdoblje smi­ jemo . pretpostaviti postojanje dvaju temeljnih tipova, obaju spontanih po svojem nastanku i s ogranieenim brojem elanova koji, bar u principu, svi sudjeluju u medusobnim interakcijama, ijezienim i nejezienim, i na taj naCin konstituiraju zajednicu, te u njoj S pomoeujezika realiziraju razliCite funkcije. Podjela rada

127 Ilijada 2,867.

128 Frg. 107 DK.

129 Cf SKILJAN 2000a, 12 sq. 0 konstrukciji Drugog kod Herodota magistral no

pise HARTOG 1980. 130 DICTIONARY 2000, s.u. Barbarian (T.E.J. Wiedemann). 131 Herodot (Pouijest 3,38) kaie: .,Kad bi netko predlozio svim ljudima da iza­ beru rnedu svirn obieajima najbolje, nakon pailjiva razrnatranja svatko bi odabrao svoje vlastite; svi, nairne, rnisle da su njihovi vlastiti obieaji uvelike najbolji. Zato je prirodno da sarno Iud covjek isrnijava obieaje.«

---i--­

.j

84 -

132 0 tome govori i Platon, cf Driaunik 262d iii Driaua 4 70c-4 71c. Kod Hero­ dota (Pouijest 1, 116), nasuprot tome, i jedan barbarin, Kir, rnoze jos kao djeCak neuobicajeno slobodnirn govorom otkriti svoje kraljevsko porijeklo. 133 Tako Dernosten 0 makedonskom kralju Filipu, cijije materinjijezik bio vje­ rojatno grcki dijalekt (cf DICTIONARY 2000, s.u. Macedonian language /0. Massoni), kojije pozvao Aristotela da bude ucitelj njegovu sinu Aleksandru i koji je cinio sve da bude prihvacen kao Grk, u Gouorima protiu Filipa nep­ restano govori kao 0 barbarinu.

85

~~~----------

.. - - - - - - - - - . - - .

,-,~---.

Od kolektiva do pojedinca

GOVOR NACIJE

i specijalizacija funkcija dovode do unutraSnjeg raslojavanja tih jezicnih zajednica i do postupnog razvoja simbolicke funkcije je­ zika, koja osiguravajednu dimenziju kolektivnog, a kasnije i in­ dividualnog identiteta govornika. Ipak, granice izmedu pojedi­ nih zajednica i - osobito - »podzajednica« zacijelo nisu odvise bitne u percepciji njihovih clanova. Ova se dva tipa medusobno razlikuju po elementu koji ne pripadajezicnoj djelatnosti i koji je, bar u tom periodu, ne determinira, vecje sam uvjetovan posve drugim, u nacelu ekonomskim, okolnostima, buduCi da razliko­ vanje izmedu nomadskih i sjedilackih kultura ujedno uvodi i razliku izmedu - nazovimo ih tako - pokretnih i lokaliziranih spontanihjezicnih zajednica. Ova ce diferencijacija postati mno­ go bitnijom tek u kasnijim razdobljima. U antici, kao sto smo to pokusali pokazati na primjeru Grka, prevladavaju lokalizirane spontane jezicne zajednice, no to ne znaCi da se ovdje uopce nece ukazivati i pokretni kolektivi: neki narodi na rubovima antickog svijeta, poput Skita, jos uvijek pro­ vode u osnovi nomadski zivot, a i sjedilacke se zajednice povre­ menD i veCinom privremeno - za vrijeme kolektivnih seoba i bje­ gova pred prirodnim iIi ratnim opasnostima, u toku kolonizacij­ skih putovanja, na dugotrajnim vojnim pohodima, na primjer­ pretvaraju katkada u pokretne. Ovi tipovi zajednica traju kroz cijelu antiku i predstavljaju elementarnu komunikacijsku i sim­ bolicku formu u kojoj daleko najveCi dio govornika usvaja idiom koji ce smatrati svojim materinjimjezikom. No dok su sve dosad opisane jezicne zajednice u osnovi koherentne, dakle temelje se na neposrednoj povezanosti svojih pripadnika kao govornika od­ redenog idioma, novi tip jezicnog kolektiva, koji takoder karak­ terizira anticke civilizacije, zapravoje nekoherentan,jer su inte­ rakcije medu njegovim cIanovirna sarno povremene i uvijek su, u odnosu prerna cjelini zajednice, parcijalne. Nekoherentnost za­ jednice moze proizlaziti iz njezine prostorne ili vremenske dis­ perzije (kao sto je to bio slucaj sa zajednicama homerskih rapso­ da i drugih pjesnika i njihovih slusalaca iIi s profesionalnim za­ jednicama hipokratskih lijecnika) iIi iz znacajnog poveeanja bro­ ja sudionika neke lokalizirane zajednice (kako se to zacijelo do­ gadalo u klasicno i helenisticko doba stanoVnicima velikih gra­ dova, poputAtene iIi Aleksandrije). Ali i te tajednicejos uvijek u

86

.;~

"il:

svojoj jezgri nose obiljezja spontanosti, koju ce izgubiti na slije­ decoj razini na kojoj se pojavljuju nespontane, dakle intencional­ no stvorenejezicne zajednice, u kojima najprije prevladava sim­ bolicka funkcijajezika: one su u svojoj intenciji, buduCi da teze uspostavljanju zajednistva, koherentne, au »izvedbi« su uglav­ nom nekoherentne i nisu, bar u antici, strogo lokalizirane, bu­ duCi da su usmjerene prije svega prerna okupljanju ljudi a ne te­ ritorija, tako da se simbolicka lokalizacija idioma i zajednice mo­ ze manifestirati tek naknadno. Kako nespontane zajednice nastaju namjerno, one imaju od­ redene specificnosti. Prije svega, intencija se rada unutar neke manje grupe kao dio teznje da se ostvare izvjesni - u principu ideoloski determinirani - ciljevi, tako da su clanovi zajednice u trenutku njezina promoviranja veeinom sarno clanovipro futu­ ro: koliko ce njih zajednica doistajednom obuhvatiti i u kojoj ce mjeri oni tog obuhvaeanja biti svjesni, ovisi 0 uspjesnosti reali­ zacije projekta formiranja zajednice. Uz to, takvejezicne zajed­ nice, buduCi dajos ne postoje onda kada se kolektiv koncipira i buduCi da njihovajezicna interakcijajos ne postoji iIi postoji tek parcijalno, imaju svoj smisao sarno ako su povezane s nekim dru­ gim intencionalnim oblikom politickog, socijalnog, etnickog, idejnog objedinjavanja. I napokon, kako ce se njihova jezicna praksa kao praksa zajednice tek eventualno realizirati, takav nespontani kolektiv nema svoj idiom nego ga mora izmisliti: ako se zajednica u svojoj namjeri zadovoljava. sarno simbolickom funkcijom jezika, njezin idiom moze i ostati izmlsljen iIi za­ misljen,134 a ako tezi tome da bude, uza sve ostalo, i zbiljska je­ zicna zajednica, ona mora sebi stvoriti iIi - sto je zacijelo prak­ ticnije - prilagoditi neki idiom i njegove funkcije. Grckajezicna zajednica koja se intencionruno pocela formirati nakon perzij­ skih ratova kao simbolicka potpora politickom objedinjavanju svih Grka pod atenskom hegemonijom svojje panhelenizam mo­ rala iskazati atickim dijalektom i proglasavanjem barbara ne­ mustima: kadje zavrsio peloponeski rat, a posebno nakonjaca­ nja Makedonaca, aticka bi simbolika koju je u sebi nosila hele­ 134 Dio inspiracije za ovaj tipoioski pokusaj nalazi se, dakako, u znarnenitoj An­ dersonovoj tezi 0 postojanju zamisljenih zajednica iznijetoj u knjizi (ANDER­ SON 1983) Cijirn cerna se postavkarna nerijetko vracati.

87

GOVOR NACIJE

nisticka koine postala besmislenom daje nisu prihvatile, preu­ zele i transformirale, u ponesto drugaCijem ideoloskom okviru, nove drZave i da se komunikacijska dimenzija idioma nije sva­ kodnevno potvrdivala u javnoj komunikaciji ne sarno Atene ne­ go i egipatske Aleksandrije Hi Antiohije Seleukida ili maloazij­ ske Apameje ili makedonske Pele. Ovaj gruba skica tipologije je­ zicnih zajednica sadrzava, cini se, makar jos u nepotpuno razra­ denom obIiku, dovoljno elemenata za pristup problematici fun­ kcioniranja jezicnih kolektiva i u kasnijim, postantickim raz­ dobljima.

.j

Ucenjaci i neznalice i

i

U helenistickom periodu na sceni se pojavljuje jedna nova profesija koja ce kasnije, potkraj antike i kroz sva potonja raz­ doblja, znacajno utjecati na formiranje svijesti 0 jezicima i je­ zicnim zajednicama - to su filolozi i gramaticari. Helenisticki gramaticari, u Aleksandriji, Pergamu i drugim maloazijskim gradovima, bavili su se, dakako, iskljuCivo grckimjezikom i pri­ redivali su i tumacili tekstove starijih autoni, te su na taj nacin podriavali medu govornicima grckoga onu dimenziju odnosa prema vlastitom jeziku koju Fishman naziva historicnoscu, a koja predstavlja povezivanje odredenog idioma s izmisljenom iIi stvarnom bogatom i slavnom tradicijom i povijescu. 136 No kako je unutar grckih jezicnih zajednica takav odnos prema jeziku vee otprije postojao i oddavao se velikim dijelom kroz oralnu i pisa­ nu knjizevnu tradiciju, helenisticki znanstvenici mnogo su vise ucinili ujednoj drugoj domeni koja ce bitno determinirati budu­ ce relacije izmedu jezicnih zajednica i njihovih idioma. Oni su, nairne, s jedne strane, izdvojili jezik kao sistem zna­ kova, dakle jezik per se (u saussureovskom smislu, »sam za sebe i po sebi«), u objekt znanstvenog istraiivanja i tako su ga defini­ tivno, bar u zapadnim kulturama, odvojili u svojem modelu od covjeka i njegove tjelesnosti, pa i od ostalih oblika njegova djelo­ vanja: na taj se nacinjezik pretvorio u fenomen kojem su se, ne­ zavisno od realnog konteksta govorenja i jezicne djelatnosti u cjeIini, mogle pridavati razliCite dimenzije iii su se bar mogIi 135 Cf. FISHMAN 1978, 40 sq.

88

89

t

I

.1

il i

I'

!I 11

:;

~eGi"'-~"io:,.:..:i:t~."~~~ft!..n·!j;w~'!~~';:;CDb.~.... hh
GOVOR NACIJE

naglaSavati pojedini njegovi aspekti, pa je - u krajnoj konsek­ venciji - on postao sredstvo potencijalne manipulacije, ne sarno u retorickoj akciji, sto je oduvijek bio, nego i kao ideologem koji sudjeluje u konstruiranju odabrane ideoloske vizije svijeta. Dru­ gim rijecima, gramaticari su dovrsili proces sto su ga bili zapoce­ Ii politicari i kojim sejezik moze odvojiti od spontano nastalihje­ zicnih zajednica i projiciratipro futuro na zajednice koje tek tre­ ba formirati. Pri tome, rna kako to paradokslano izgledalo, zap­ ravo ne stvara idiom novu zajednicu, vee neka drustvena grupa, koja za to posjeduje dovoljno moei i socijalnog autoriteta i koja stoga predstavlja drustvenu elitu, kreira (u najsirem smislu te rijeCi, u principu odabirom medu postojeCimjezicnim elementi­ rna) jezik kojim zatim oblikuje - u skladu sa svojim ciljevima i in­ teresima - cjelinujezicne zajednice: ta dva procesa, dakako, sa­ rno u modelu slijedejedan iza drugoga, au praksi su cesto medu­ sobno isprepletena i djelomicno se podudaraju. S druge strane, helenisticki su gramaticari (posebno oni u Aleksandriji) u svojim opisima grckog jezika poceli razlikovati »pravilne« i ujavnoj komunikaciji »dopustene«jezicne forme od »nepravilnih« i tako su utvrdivali normu koine, Cime su ne sarno uveli u zapadnu tradiciju prve predstandardizacijske procese nego su ujedno (sto i jest bit eksplicitnog jezicnog normiranja) stvorili pojam kanonskog sistema u odnosu prema kojem se mo­ gu mjeriti odstupanja karakteristicna za pojedine dijalekte sociolekte. I vise od toga: opisujuei normiranu i normativnu - _ k oine kao sustav definiran racionalnim pravilima, oni su jezik jaYne komunikacije povezali s gramatikom i na taj su nacin pro­ movirali princip prema kojem jezik jayne komunikacije, da bi bio uistinu polifunkcionalan i »dostojan« svojeg polozaja u hije­ rarhiji idioma, mora biti ne sarno realiziran u pismu nego i gra­ maticki opisan. Za stvarnu implementaciju ovog principa, koji ee bitno obiljeziti odnos zapadnih civilizacija premajeziku, ne bi ni u kojem slucaju bila dovoljna sarna djelatnost gramatieara da nije bila ponovo poduprta autoritetom grupa koje su raspolagale drustvenom moei. Ipak, u Rimu se potreba za »gramatikalizacijom« latinskog pojavila relativno kasno, tek posto je Graecia capta sredinom 2. st. pr.n.e. pocela intenzivno prenositi svoja znanja na svojeg

90

. ·••• '"

"i'\.":..? ..... !l'l . !..'1,..~'{n•..'''''':}·!·.:.....

'- . ..-..:~'''~_l:·.:;..;::..''' . ','~. ·~·""'.·."_'".' ... _n~''"''M.I'_

Ucenjaci i neznalice

pobjednika i - prije svega - posto se Rim od grada-drzave kojije stupao u razlicite tipove savezniCkih odnosa s drugim italskim gradovima pretvorio, u 1. st. pr.n.e., u svjetski imperij Cija su ad­ ministracija i vojska zahtijevale primjereno sredstvo jaYne ko­ munikacije: tek tada idiom Rima fakticki nadrasta granice sireg podrucja grada. 136 U taj se kontekst upisuje najprije Varonov rad na opisu latinskogjezika, 137 a zatim i Ciceronov trud oko priredi­ vanja latinske terminologije, kao i nesto kasnija gramatika Re­ mija Palemona Hi Kvintilijanova retorika. Premda izmedu konstituiranja grcke jezicne zajednice i za­ jednice govornika latinskog jezika zacijelo osobito u fazi spon­ tanih interakcija ima odredenih slicnosti, razlike su ipak zna­ cajne. Nairne, ne sarno da latinski nije sve do pojave vulgarnih latiniteta karakterizirala takva dijalektalna raznolikost kakva je postojala u grckome niti su se razvili latinski literarni i zan­ rovski determinirani idiomi nego je i odnos prema pripadnicima ostalihjezicnih zajednica bio drugaciji. Dok su Grci, kao sto smo vidjeli, svoj jezik smatrali u principu ekskluzivno vlastitim sim­ bolom, pa su sve do kasnog helenizma govornici grckoga koji su bili Negrci i ciji materinjijezik nije bio grcki ostajali stranci unu­ tar grckejezicne zajednice, rimskijeodnos premasimbolici vlas­ tita idioma (kad ne bi bio anakronizam, moglo bi se govoriti 0 rimskoj jezicnoj politicO bio inkluzivan, te su oni, u toku sirenja svoje drZave, posve pragmaticno u jezicnu zajednicu govornika ---latinskog jezika primali sve one koji su bili pripravni dovoljno dobro nauciti jezik da bi se njime sluzili u javnoj komunikaciji: razlikovanje »autohtonih« od "neautohtonih« govornika vrlo je rano dokinuto. l38 Ovakav je stay Rimljana bio zacijelo djelo­ micno u vjetovan naglom ekspanzijom drzave u toku L st. pr.n.e. i L st. n.e. i potrebom da se u javnu komunikaciju ukljuci velik broj sudionika (cinovnika i vojnika, prije svega), od kojih su neki tek zajedno sa svojom novom ulogom postajali govornici latin­

11-' I

il

~I

'I I

:[

i 136 Cf ME[LLET 1966, 227 sqq. 137 Cf SKILJAN 1995,37 sqq. 138 »Literarna kartografija« rimske knjizevnosti (cf CHEVALLIER 1968, 7 sq.) pokazuje, na primjer, kako je - ne sarno u postklasicnom nego i u klasicnom periodu ­ veCina rimskih autora rodena izvan originarnog teritorija latin­ skogjezika. dakle podrucja Lacija i njegove najblize okoline.

---:91

GOVOR NACIJE

skoga, ali osnovni uzrok nesumnjivo lezi u Cinjenici daje latinski zatekao na komunikacijskoj sceni Mediterana idiom, grcki, koji je u potpunosti zadovoljavao sve civilizacijske potrebe i koji, bar na Istoku, nikada neee uistinu biti zamijenjen jezikom novih gospodara svijeta. Zbog svega toga bitno se izmijenio i odnos prema viseje­ zicnosti. I latinskajezicna zajednica od pocetkaje morala obuh­ vaeati brojne dvojezicne i visejezicne govornike, a u razdoblju carstva u nekimje podrucjima izvan Italije bilingvizam (kojije nerijetko prelazio u diglosiju s latinskim ujavnoj a nelatinskim u privatnoj upotrebD predstavljao pravilo, a ne izuzetak: i sam carski Rim, kao milijunski grad u kojem su se okupljale pridosli­ ce iz Citava svijeta, svakako je bio nastanjen cijelim skupinama dvojezicnih govornika. 139 No 0 toj dvojezicnosti u kojojje latinski bio hijerarhijski nadreden idiom, kao i 0 analognoj grckoj dvoje­ zicnosti, relativno malo znamo, ali namje zato dobro poznat la­ tinsko-grcki bilingvizam kojije, od trenutka intenzivnijih dodi­ ra Rima s grckom kulturom, karakterizirao rimske socijalne eli­ te, cije se i formalno i neformalno obrazovanje dugo vremena, sve do kasne antike, nije moglo zamisliti bez poznavanja grckog jezika i literature. 140 Prema tome, za razliku od grckog modelaje­ zicne zajednice s monolingvalnom elitom i visejezicnim margi­ naliziranim slojevima, u rimskom se modelu pojavljuje bilin­ gvalna grupa koja posjeduje moe u drustvu: na drugom kraju so­ cijalne hijerarhije ponovo se ukazuju razliCiti visejezicni autsaj­ deri (robovi, stranci, peregrini ... ), ali i bar dvojezicni pripadnici srednjih slojeva gradana, Cinovnika i oficira po provincijama, ta- .. ko da se Cini dajejednojezicnost mogla biti prije svega karakte­ ristika seljaka, najnizeg sloja robova (koji su, poput onih u rud­ nicima, sacinjavali komunikacijski autarkicne skupine, no ako su bili regrutirani iz razlicitih krajeva, i medu njima su se zacije­ 10 razvijale odredene forme dvojezicnosti i nekakva lingua fran­ ca) i pripadnika raznih plemena na granicama ddave u koju su bili mozda tek prividno integrirani.

!­ l.

,

~

~

139 0 jezicnim manjinama carskog Rima v. KAJANTO 1980 u zborniku (NEU. MANN & UNTERMANN 1980) kojije u cijelosti posvecen razliCitimjezicima Carstva. 140 Cf DICTIONARY 2000, s.u. Bilingualism (R. Thomas); MEILLET 1966, 191 sqq.; ZGUSTA 1980.

92

Ucenjaci i neznalice

Jezicna zajednica govornika latinskog jezika u razdoblju re­ publike transformirala se od koherentnog, lokaliziranog i spon­ tanog kolektiva najprije u disperziranu zajednicu s granicama nejasnima ponegdje i u prostoru ajos vise u socijalnoj strukturi­ ranosti, zbog visejezicnosti koja ju je obiljezavala u mnogim drustvenim slojevima. Potkraj republike i za trajanja carstva onaje u sebi obuhvaeala i brojne vise iIi manje pokretne »podza­ jednice« legionara, koji su ipak sarno djelomicno pripadali govor­ nicima latinskog a dijelom su upotrebljavali (posebno u tzv. po­ moenim cetama sastavljenima od lokalnog stanovnistva) vlasti­ te materinje idiome. Ponovo za razliku od grcke zajednice, u Ri­ mu se nikad (pa cak ni u vrijeme Augustovih reformi) nije osvi­ jestio projekt posve intencionalnog konstituiranja simbolicke je­ zicne zajednice kakav smo konstatirali kod Grka, paje ona vrlo dugo, i u svojim najobuhvatnijim oblicima, zadrzavala neka obi­ Ijezja spontanosti. To nije tesko objasniti: grcki su procesi, kako smo naglasili, imali »interni« karakter i bili su usmjereni prema objedinjavanju Grka koji su govorili razliCitim idiomima, a eks­ kluzivnost njihova stava prema simbolici jezika iskljucivala je bilo kakav »lingvisticki ekspanzionizam« koji bi tezio sirenju za­ jednice na inojezicne govornike, to vise sto atenska politika ni na svojem vrhuncu nije imala pretenzija da svoju moe protegne iz­ van teritorija na kojima zive Grci. Kako latinski izvornih govor­ nika nije bio dijalekatski razuden veeje predstavljao narjecje Ri­ ma i Lacija, »internu« simboliku medu izvornim govornicima nije ni trebalo posebno razV-ijati, a uz to latinski, unaprijed osu- ­ den na neuspjeh mi Istoku, nije bio temeljno intencionalno sred­ stvo romanizacije, kakvo su predstavljali neki drugi postupci, poput rimskog urbanizma iIi centurijacije zemljista, na primjer: ipak, inkluzivni karakter jezicne politike omogueavao je svima da se prikljuce zajednici govornika, makar u njezinu komunika­ cijskom ali ne nuzno i simbolickom aspektu. Istovremeno, u teznji da bude, makar na Zapadu, po svojim atributima i funkcijama ravnopravan grckom, latinskije bio ta­ koder - i opet prema grckom helenistickom modelu - podvrgnut »gramatikalizaciji«, dakle opisan kao racionalno utemeljen sus­ tav jezicnih znakova. Latinska gramaticarska djelatnost, koja svoj vrhunac dozivljava u dvjema Donatovim gramatikama (Ars

93

GOVOR NACIJE

Ucenjaci i neznalice

maior i Ars minor) u 4. st. i u Priscijanovu golemom djelu (lnstitutiones u 18 knjiga) iz 6. st., kao i cinjenica da Crkva na Zapadu prihvaca latinski kao idiom vlastita saobracanja, te tur­ bulentna politicka zbivanja kojima ce biti obiljezen rani srednji vijek - sve ce to dovesti do toga da u ovom dijelu Evrope latinski jezik ostanejedini konstantno na scenijavne komunikacije ida zadugo budejedini identificiran s »pravim«jezikom, sposobnim da bude upotrijebljen u svim, pa i simbolickim, funkcijama, ada grammatica bude prakticki sinonim za nj. Prema tome, na po­ cetku srednjeg vijeka postoje zapravo dva osnovna modela kon­ stituiranja jezicnih zajednica grcki, ekskluzivan, intenciona­ lan, u osnovi monolingvalan i »elitisticki«, i latinski, inkluzivan, spontaniji, otvoreniji visejezicnosti i manje »elitisticki« -, a nji­ hove paradigme, svaka za sebe i u medusobnim kombinacijama, odredit ce sve kasnije procese izgradivanja jezicnih zajednica i njihovih idioma u Evropi, latinska, dakako, vise naZapadu, agr­ cka na Istoku. Ako smo za anticki svijet mogli konstatirati da su nam njego­ va - iz evropocentricne i grcko-rimske perspektive - rubna pod­ rucja ujezicnom smislu nedovoljno poznata iIi cak i posve nepoz­ nata, zajezicnu kartu Evrope ranog srednjegvijeka mozemo ka­ zati da namje nesto poznatija ali ne istovremeno ijasnija. Zna­ mo, nairne, u veeini slucajeva imena naroda i plemena koja su iz­ medu 4. i 10. st. u nizu uzastopnih valova prolazila evropskim prostranstvima i koja su rusila i ponovo stvarala neke vrste priv­ remenih iIi trajnijih politickih struktura sto ih danas uobicajeno nazivamo ddavama ali koje su najcesce imale malo stvarnih at­ ributa ddavnosti, ali 0 jezicima koje su ti narodi i plemena upo­ trebljavali i posebno - 0 formama njihovihjezicnih zajednica iIi o oblicima komunikacijskih i simbolickihjezicnih praksi naSa su saznanja veoma stura i odnose se prije svega, osim na latinski i grcki, na nekoliko keltskih i germanskihjezika. 141 Ako nam se, dakle, jezicna karta ranog srednjeg vijeka ukazuje tek u opcim obrisima bez mnogih pojedinosti, nije, ipak, sasvim nemoguce bar donekle rekonstruirati osnovne modele jezicnih zajednica koji su se u to vrijeme pojavljivali.

U posljednjim stoljeCima pdje pada Zapadnog Rimskog Car­ stva na golemom podrucju od Atlantskog oceana, Hispanije i Britanije sve do Rajne i Dunava na sjeveru i granice s drugim di­ jelom Carstva na istoku uspostavljen je niz lokaliziranih je­ zicnih zajednica koje su se, prije svega u gradovima, sluzile latin­ skim, au seoskim sredinama su se uz latinski pojavljivali poneg­ djejos i ostaci lokalnih idioma; ondje gdje su naselja podizali is­ luzeni veterani rimske vojske ti su idiomi - treba pretpostaviti­ katkada vise odraZavali izvorni jezicni sastav naseljenika nego teritorija koji su naseljavali. Cini se daje u tom razdoblju, u kas­ nom 4. st. i pocetkom 5. st., vee opravdano govoriti ojezicnim za­ jednicama govornika latinskog u mnozini ne sarno zato sto se vulgarni latinitet poceo regionalno diferencirati nego i zbogtoga sto su komunikacijske veze izmedu pojedinih podrucja slabile u onoj mjeri u kojoj je ddavna vlast u cjelini postajala manje cvr­ stom i koherentnom, pa su lokalne administracije i vojni zapov­ jednici u pojedinim regijama Hi gradovima predstavljali nosioce stvarne moei. Ipak, sve do propasti Zapadnog Carstva medu go­ vornicima latinskog, bar onima koji su sudjelovali u javnoj ko­ munikaciji makar ina lokalnom nivou, zacijelo je postojala svije­ st 0 pripadnostijednoj globalnijoj jezicnoj zajednici, svijest koju je nesumnjivo podrzavala i cinjenica daje - kao sto smo spome­ nuli - jezik krseanske Crkve na Zapadu bio latinski. Na sjever­ nim granicama Carstva nalazila su se germanska plemena - Sa­ si, Franci, Alamani, Burgundi, Kvadi, Vandali, Goti - koja su ta­ koder privremeno oblikovala lokalizirane spontane zajedni<~e 0 kojimajednako malo znamo kao i 0 onima u kojima su se na sje-. veru i zapadu Britanije i u Irskoj okupljali Kelti. Od kraja 4. st. nadalje teritorijima na kojima su ove zajednice bile lokalizirane prolaze brojne pokretne jezicne zajednice, Ciji se pripadnici povremeno zaustavljaju, a zatim se neke od tih grupa ponovo pokrecu, dok druge trajnije ostaju na odredenim podrucjima. Pod pritiskom ovih kolektiva u kretanju i »sjedi­ lacke« su zajednice nerijetko prisiljene na razliCita pomicanja, tako da se epihorska jezicna stika Evrope mijenja iz stoljeca u stoljece, a nerijetko i iz desetljeca u desetljece, i tek u 10. iII. st. zadobiva onaj izgled koji ce determinirati evropskejezicne odno­ se novoga vijeka. Najprije nalet Huna iz azijskih stepa izaziva

141 Cf AHLQvrsT 1992.107.

94

95

GOVOR NACIJE

Ucenjaci i neznalice

velike seobe germanskih plemena, od kojih neka, poput Ostro­ gota (koji ruse Zapadno Rimsko Carstvo), Vizigota iIi Vandala, uspostavljaju vlast na veeim podrucjima a zatim se gube s povi­ jesne scene, dok druga, poput Franaka iii Burgunda, ostaju na njoj na svojim novim podrucjima. Franacka ee se moe toliko pro­ siriti da ee stvoriti prvu zapadnu ddavu kojaje tezila zamijeniti Rimsko Carstvo, a njezin vladar, Karlo Veliki, obuhvatio je toli­ ko velik teritorij da su ga vee njegovi unuci morali podijeliti na tri dijela, koja ce definirati francusku, njemacku i talijansku do­ menu. No vee u 6. st. Avari, Hazari i Slaveni svojim seobarnajos jednom izazivaju promjene u srednjoj i istocnoj Evropi, a posto je Karlo Veliki uspio zaustaviti Avare na svojim istocnim granica­ rna, stoljeee kasnije nailaze Ugri koji Ce se krajem 9. st. smjestiti na podrucju danaSnje Madarske i tako opet izmijeniti odnose medu pojedinimjezicnim zajednicama i njihovim idiomima. Na jugu u Hispaniji arapska ekspanzija, zaustavljena simbolicki u bitki kod Poitiersa 732. g., formira moeni Cordobski Emirat, a sa sjevera Normani najprije osvajaju francusku atIantsku obalu da bi sredinom 11. st. pokorili Englesku, pa cak i zasnovali kratko­ trajnu vlast u juznoj Italiji. Tek nakon toga nastupa razdoblje koje bismo smjeli - uistinu sarno uz visok stupanj apstrakcije ­ nazvati razdobljem smirivanja u Evropi. lza ovog sasvim sumarnog pregleda historijskih zbivanja u Evropi ranog srednjeg vijeka skriva se niz vrlo turbulentnihje­ zicnih situacija, obiljezenih neprestanim kontaktima izmedu lokali~i~anih i pokretnihjezicnih zajednica iIi meW samim ko­ lekt"ivima u pokretu: kako su idiomi kojima su se te zajednice sluzile nerijetko bili veoma razliciti, mozemo zamisliti da su se stvarale i kratkotrajne lingue franche koje su omogueavale nji­ hovu medusobnu komunikaciju. No buduei da veeina tih dodi­ ra nije bila duga vijeka, njihove je tragove tesko iscitavati iz kasnijih jezicnih stanja. Dakako, ondje gdje su se pokretne za­ jednice transformirale u sjedilacke kolektive, pa su i kontakti bili dugotrajniji, dolazilo je katkada i do znacajnih jezicnih promjena. N1;ljkarakteristicnijije primjer Normana koji su, do­ savsi iz Skandinavije u podrucje danasnje Normandije, svoj sje­ vernogermanski idiom najprije zamijenili romanskim, a zatim su, posto su osvojili Englesku, nakon nekog vremena preuzeli

ovaj put zapadnogermanski idiom Angla i Sasa koje su zatekli naotocju. Ovim ,.barbarskim« i lokaliziranim i pokretnim jezicnim zajednicama u sociolingvistickom smislu bila su izrazito su­ protstavljena dva velika kolektiva s tradicijom, kolektiv govor­ nika grckoga na Istoku i govornika latinskog na Zapadu, koji­ rna od 8. st. nadalje treba pridodati Arape na Pirenejskom po­ luotoku. Naime, za razliku od »barbarskih« idioma, grcki, la­ tinski i arapskijezici su ne sarno s razvijenom pismenoseu nego i upotrebljavani u svim domenamajavne komunikacije, od ad­ ministracije i politike, preko znanosti, obrazovanja i poezije, do religije, sto ee u ranom srednjem vijeku biti od izricite vaznosti posebno na Zapadu, gdje su politicke institucije veeinom bile slabe i podlozne promjenama, pa je Crkva bar jednim dijelom osiguravala kontinuitet civilizacijske tradicije. No dokje grcka jezicna zajednica u istocnom dijelu Bizantskog Carstva, ali ne i u temama na italskom tIu i na jadranskoj obali, predstavljala vise-manje prostorno koherentnu grupaciju (uz snaine socijal­ no uvjetovane jezicne diferencijacije i uz postepen razvoj epi­ horske dijalekatske raznolikosti), latinska se zajednica na Za­ padu nasla u sasvim specificnoj situaciji. Kao sto je poznato, vulgarni su se latiniteti sve vise udaljavali od klasicnih normi i polako su prerastali u zasebne i medusobno razlicite idiome, od kojih ce se neki kasnije transformirati u romanskejezike, drugi ce se smatrati njihovim dijalektima, a treei ce se izgubiti s je­ zicne scene, dok je jezik pismenosti i obrazovanih ljudi (a to znaci prije svega jezik klerika, jer se obrazovanje na pocetku srednjeg vijeka provodilo gotovo iskljucivo u okviru Crkve) i dalje tezio tome da oddi kontinuiranu vezu s klasicnim latini­ tetom. Posljedice su toga bile visestruke: sjedne strane latinski jezik obrazovanih vise nikome nije mogao biti materinji idiom, pa se kompetencija nad njim morala stjecati posebnim uce­ njem; s druge strane, zajednica govornika togjezika bilaje ne sarno disperzirana po cijeloj Evropi i izrazito nekoherentna, veeje istovremeno, premda se nalazila, dakako, na evropskom tIu, zapravo bila i nelokalizirana, jer se uopee nije vezivala uz teritorij nego jedino uz govornike, a njihovaje pokretljivost bi­

96

97

Ii

n o d: ~

.~

~

Ucenjaci i neznalice

GOVOR NAClJE

·I

~

la uistinu velika,142 tako da se ovdje susrecemo s novim tipomje­ zicnog kolektiva koji, umjesto da se poput nomadskih zajednica krece citav, posjeduje snaznu unutrasnju dinamiku individual­ nih govornika s pomocu koje odrzava svoju unutraSnju koheziju vjerojatno jace nego s pomoeu zajednickih pisanih tekstova cija je cirkulacija zacijelo bila manja od protoka govornika u prosto­ ru. I gramaticari su se zbog svega toga naSli pred novim zadat­ kom: dok su se posljednji veliki latinski gramaticari antike, Do­ nat (posebno u Velikoj gramatici) i Priscijan,jos u duhu svojih prethodnika obraeali publici kojoj je latinski bio materinji je­ zik, pa su gramatike bile posvecene prvenstveno teorijskim problemima konstituiranja, funkcioniranja i deskripcije je­ zicnog sistema, dotle su se srednjovjekovni gramaticari nasH pred problemom kako da opisu latinski kao stranijezik, dakle kao idiom koji semora nauciti iz knjige, pa su njihova djela, da­ kako, uvelike izgubila teorijsku dimenziju i okrenula se prag­ maticnom aspektu ucenja jezika. 143 N a taj je naCin gramatika, kojaje vee dotadjasno simbolizirala idiom osposobljen za upo­ trebu u javnoj komunikaciji, postala i medij koji je determini­ rao - u skladu s principima skolasticke pedagogije - modalitete stjecanja kompetencije onihjezika koji nisu uceniku materinji i ujedno se pretvorila u sasvim ocito sredstvo nadilazenjajezicne raznolikosti jer je omogucavala svima koji su se njome sluzili da, makar u principu, nauce ista pravila i iste elemente je­ zicnog sistema. To ni u kojem slucaju ne znaci daje jezicna zajednica govorni­ ka latinskog jezika bila u toku citavog srednjeg vijeka iIi u poje­ dinim njegovim razdobljimajedinstvena. Naprotiv, i njezina dis­ 142 Jacques LE GOFF (1998, 163) navodi impozantan pop is od 278 irskih redov­ nika »svetaca« kojeje, sarno u 6. i 7. st., Irska »izvezia« diljem Evrope, od Engieske, preko Njemacke i Francuske, sve do Italije. C{. i pogiavlje 0 pok­ retljivosti srednjovjekovnog stanovnistva u BLOCH 2001, 70 sqq. 143 C{. LAW 1992, 83sqq. Ipak, to ne znacidasu u srednjem vijekuposve nesta­ ia teorijska razmatranjajezika: ona su se nastavila u razvijenom srednjem vijeku u ucenju modista i predstavijala su prethodnice novovjekovnih opcih gramatika, jer su - premda imje ..jezicni materijai« (kao i sredstvo iskaziva­ nja) bio iatinski obradivaia pretpostavijene opce karakteristike ijudskog jezika i njegova odnosa prema misijenju i svijetu; npr., ROSIER 1994, s bogatom bibliografijom.

cr,

98

.. ./ :;

~

fl:

perzija u prostoru, i razliCiti stupnjevi obrazovanja i znanja koje se kroza nj stjecalo, i raznolike tradicije koje su se unutar nje pO­ javljivale, i razni socijalni polozaji koje su njezini clanovi zauzi­ mali, i citav niz drugih faktora uvjetovao je postojanje vrlo veti­ kih diferencijacija medu govornicima latinskog u srednjem vije­ ku, tako da se mozemo zapitati nije Ii uopce pretpostavka 0 cjeli­ ni takva kolektiva tek vise iii manje pogresna konstrukcija. Ako bismo pokusali odgovoriti na to pitanje iz pozicije govornika la­ tinskog u srednjem vijeku, taj bi odgovor svakako bio potvrdan, jer bi siromaSni njemacki redovnik kojijedva natuca nekoliko la­ tinskih fraza i zna mozda napamet dijelove katekizma, ali ih ne bi mogao stvarno prevesti, i uceni talijanski fratar koji na dru­ gom kraju Evrope u nekom samostanu Cita rimske autore i pise ucene teoloske traktate na kompliciranom latinskom, usprkos pripadnosti istoj Crkvi, tesko moglijedan drugoga smatrati su­ dionicima istejezicne zajednice. No izrazita diglosija kojaje ka­ rakterizirala cijeli srednji vijek a posebno njegov rani period i kojaje u mnogim podrucjima dopustalajedino latinskom da bu­ de sredstvo jayne komunikacije, taje diglosija bez ikakve sum­ nje dovodila do toga da su u oeima onih koji nisu govorili latinski oba klerika, ma kakve bile razlike u njihovim jezicnim kompe­ tencijama, pripadala onoj povlastenoj skupini koja zbog svojeg jezicnog znanja ima pristup domeni javnog saobraeanja. Zato bismo smjeli pretpostaviti da se latinska jezicna zajednica u srednjovjekovnoj Evropi kao socijalno relevantan kolektiv obli­ kovala prije svega u percepciji drugih, ada su njezine unutrasnje jezicne interakcije zapravo formirale veti broj manjih zajednica koje su se sarno djelomicno medusobno podudarale, a ponekad jedva da su i imale prilike komunicirati jedna s drugom. Odnose koji su vladali unutar latinske jezicne zajednice dob­

ro ilustrira dolazak Alkuina na dY~r Karla Velikog: ucenog re­

dovnika iz Yorka car je pozvao u Aachen kako bi potaknuo kul­

turnu obnovu drustva, kasnije poznatu pod nazivom karolinska

renesansa, jer su klerici s njegova dvora bili nedovoljno obrazo­

vani za to, a njihovo se slabo znanje iskazivalo, izmedu ostalog, i

u nepoznavanju klasicnog latiniteta, tako da - mozemo to lako

zamisIiti - oni Alkuina nisu mogli pravo ni razumjeti. S druge

strane, Palatinska akademija koju ce na Karlovu dvoru Alkuin

99

~

~

'1:

.'t :~

t

.1

! !

·!

j

:/

·~

,i GOVOR NACIJE

Ucenjaci i neznalice

osnovati radi obrazovanja sinova samog cara i njegovih dvoIjana ukazuje nam i na cinjenicu da se od tog razdoblja nadalje u sve veeoj mjeri Skoluju i laiei, doduse u prvom redu u katedralnim skolama i u svakom slueaju na latinskom, ali s potrebama koje su drugacije od ciljeva koji se postavljaju pred obrazovanje sve­ eenika: laiei se od klerika nerijetko razlikuju i po svojim komuni­ kacijskim potrebama. Ako srednjovjekovna latinskajezicna zajednica predstavlja izrazit primjer disperzirane, eksteritorijalne i u osnovi neje­ dinstvene skupine, koja svoju koherentnost zadobiva prije sve­ ga u videnju onih kojijoj ne pripadaju, pitanjeje odakle potjece moe koju je taj kolektiv nesumnjivo posjedovao i u komunika­ cijskom i u simbolickom smislu, pa makar ona bila unutar nje­ ga veoma nejednoliko rasporedena. Dio odgovora zacijelo je sadrZan u polifunkcionalnoj osposobljenosti samog idioma i u cinjenici daje on omogueavao sudjelovanje ujavnoj komunika­ ciji, drugije dio uvjetovan autoritetom Crkve kojije u nesigur­ nim i promjenljivim politickim i ekonomskim okolnostima zad­ rZavao svoj kontinuitet, a treei je dio -,. usko povezan s prvim dvama - potjecao iz toga sto su se latinskimjezikom iskazivala i prenosila znanja neophodna za uredenje ljudskog zivota, ito i ona racionalna i prakticna, poput pravnih i administrativnih, potrebnih za organizaciju drustva, i ona teorijska, teoloska iIi filozofska, nuzna za oblikovanje spoznaje svijeta. Stvarna se politicka i ekonomska moe, stoga, mogla nalaziti, i nerijetko se u ranom srednjem vijeku doista i nalazila, u rukama govornika nelatinskih idioma, ali su njima pripadnici latinske jezicne za­ jednice bili neophodni za realizaciju te moei, bilo zbog znanja kojima su raspolagali bilo zbog autoriteta koji su posjedovali. I opet nam primjer Karla Velikog koji sa cijelom svojom porodi­ com postaje polaznikom Alkuinove skole simbolicki ukazuje na tu nuznu vezu izmedu moei i vlasti i latinskogjezicnog kolekti­ va, a slicni se primjeri mogu pronaei svagdje, od prisutnosti Boecija na ostrogotskom Teodorikovu dvoru neposredno na­ kon propasti Zapadnog Rimskog Carstva sve do potrebe fra­ nackih kraljeva da od Otona II. nadalje preuzmu naslov Imperator Romanorum Augustus. Sasvim je jasno, ipak, da je ova »razmjena« moei za znanje i ugled svoje djelovanje sirila

nejednoliko medu clanovimajezicne zajednice latinskoga, te da je ono ovisilo 0 mnogim faktorima, od kojihje odredeno znanje jezika bilo sarno jedan ali bitan preduvjet: konacan rezultat to­ ga djelovanja bio je determiniran, dakako, i mjestom u socijal­ noj iIi crkvenoj hijerarhiji koje je pojedinac zauzimao, i ugle­ dom i znanjem, stvarnim ili pretpostavljenim, sto ihje imao, i konkretnim odnosima koje je uspostavljao s drugim drustve­ nim strukturama, prvenstveno onima koje su raspolagale vlaseu i moei. I napokon, ne treba zaboraviti da su govornici la­ tinskoga, osim posve rijetkih izuzetaka, bili u najmanju ruku dvojezicni, pasu prema tome uvijek pripadali ijezicnoj zajedni­ ci nelatinskog (iIi nelatinskih) idioma. Usprkos granici kojuje izmedu latinskog i drugih idioma postavljala diglosijska situa­ cija i usprkos tome sto je code switching svojim strogirn uvjeto­ vanostima prebacivao govornika, u skladu sa sociokomunika­ cijskim kontekstom, u mnogim slucajevirna gotovo automatski izjedne zajednice u drugu, treba pretpostaviti da su pripadnici latinske zajednice jedan dio svojih znanja, ugleda i stecene rno­ ei rnogli (a ponekad i htjeli) prenijeti u drugi kolektiv, bilo da se radilo 0 zajednici govornika njihova materinjeg idioma iii 0 ne­ korn drugom nelatinskom kolektivu. Tragovi ovakva transfera sasvim se ocito mogu iscitavati u procesima koje bismo rnogli nazvati postepenom vernakulari­ zacijom prostora jayne komunikacije u toku srednjeg vijeka. Pod procesima vernakularizacije podrazumijevat eerno, daka­ ko, transformaciju epihorskih idioma ujezike pisrnenosti ijav­ ne .komunikacije, njihovo osvajanje funkcija koje je dotad irnao latinski (odnosno arapski u Spanjolskoj) i zauzimanje njegova sociolingvistickog statusa. No svaki element ove definicije tre­ ba uzeti s izvjesnim oprezom. Nairne, najprije, kadaje rijec 0 epihorskim idiomima u srednjem vijeku, ne smijemo zamislja­ ti, kao sto bi nas na to mogla navesti grcka etimologija njihova naziva, da su oni bili strogo »vezani uz tIo«, dakle uz cvrsto od­ reden teritorij: ne samo da su granice pojedinih podrucja u percepciji srednjovjekovnih ljudi, ako se nije radilo 0 zemlji kojuje netko stvarno obradivao iii 0 najblizoj okolini gradskih podrucja, bile uvelike fluidni i vise-manje apstraktni pojmo­

100

101

I

:1

!

__

GOVOR NACIJE

vi, 144 i ne sarno da je - kako smo vee naglasili - pokretljivost sta­

novnistva (pa i pripadnika nelatinskih jezicnih zajednica) bila

velika sve do 14. stoljeea, kada, prema rijecima Le Goffa,

drustvo napokon postaje u principu sjedilacko, 145 nego je i sarno

"povisenje« statusa idioma, buduei da se zbivalo prema modelu

latinskoga, zahtijevalo da se on na izvjestan nacin »odvoji« od lokaliziranog teritorija. Osim toga, cinjenica da su se Evropom neprestano kretali najrazliCitiji putnici, od hodoeasnika, preko trgovaca i obrtnika, do vojnika, svecenika i vladara, izazivalaje potrebu i mogucnost da se na mjestima njihova okupljanja (u svetistima, gradovima, oko samostana i u njima, pa i na seos­ kim vasarima, na primjer) neprestano stvaraju »pomocni« idiomi medusobnog sporazumijevanja govornika razliCitih ma­ terinjih izrieaja, dakle neke vrste stalnijih iIi trenutnih zajed­ nickih jezika, iii da se jezicni kodovi mijenjaju i u toku pojedi­ nih iskaza, u zavisnosti i od sugovornikove i od vlastitejezicne kompetencije i sposobnosti da se govori 0 odredenoj tematici. Drugim rijecima, mozemo zamisliti da su epihorski idiomi, osim onda kad se radilo 0 malim, komunikacijski autarkicnim

lokalnim zajednicama, nerijetko predstavljali amalgam razlici­

tih narjecja, bezjasnih granica i »prenosiv« sjednog mjesta na

drugo zajedno sa svojim govornicima i njihovim trenutnim ko­

munikacijskim potrebama. 146

Zatim, opismenjivanje nekog idioma nije mu nuzno pribav­ Ijalo stalan status jezikajavnog saobraeanja: kako su se pojedine -zajednice smjenjivale i nestajale, i njihovi su idiomi, bez obzira na to sto su bili fiksirani u pismu i obavljali neke bitne jezicne funkcije, zajedno s njima mogli nestati, kao sto to ocito pokazuje primjer gotskoga, istocnogermanskog jezika na koji je u 4. st. biskup Wulfila preveo dijelove Biblije. S druge strane, u ranom srednjem vijeku pismenost nije predstavljala nuzan uvjet za rea­

~,

~_~c

.. _..__ _

Ucenjaci i neznalice

.'~

:11 ~

~

l'~

~

144 0 postupnom formiranju granica i svijesti 0 njima govori BLOCH 2001. 361 sqq. 145 LE GOFF 1998. 176.

146 BLOCH 2001, 119 sq. navodi kakoje u ranom srednjem vijeku svaki pojedi­

nac u pravnom postupku osuyao .. podlozan propisima koji su vrijedili i za

njegove pretke«, te ukazuje nacinjenicuda su takvi postupci sasudionicima

razlicitog porijekla (a to u principu znaci i razIicitih materinjih idioma) bili

prije pravilo nego izuzetak.

Iiziranje barnekih funkcija ujavnoj komunikaciji: u poetskoj do­ menijavnog saobraeanja usmenaje knjizevnost u nekom obliku redovito postojala i na idiomima bez pismenosti; svakako su se i odredene administrativne iIi pravne radnje obavljale na epihor­ skim nelatinskim idiomima i prije njihova opismenjivanja. Ipak, kako su se procesi vernakularizacije prostorajavne komunikaci­ je odvijali prema latinskom uzoru, oni su nuzno na koncu dovo­ dili i do stvaranja pismenosti za pojedine nelatinske jezike. Napokon, zamjena Iatinskog vernakularima i njihovo preu­ zimanje pojedinih funkcija u javnoj komunikaciji proces je koji se odvijao vrIo neravnomjerno i unutar jednog podrucja, a s gole­ mim razlikama medu razliCitim podrucjima, i uvelike je ovisio 0 socijalnim, politickim, kulturnim i ekonomskim faktorima: ka­ ko je u pocetnim fazama procesa pismenost bila vezana prije sve­ ga uz latinski jezik, a vernakuIari su se sirili oralnom upotre­ born, vecina detalja ovih zbivanja iz danasnje perspekti:ve ostaje nepoznata. Njihovi se tragovi mogu iscitavati iz najranijih sacu­ vanih tekstova (najcesce literarnih) na epihorskim idiomima, a najjasnije su vidIjivi u postupcima "gramatikalizacije«, dakle u gramatickim opisima kojima se vernakular i simbolicki trans­ formira u "pravi« jezik, podIozan raciollainoj deskripciji: tim ak­ tom, nairne, Cini se prvi korak prema stvaranju svijesti 0 jeziku i o njegovoj upotrebljivosti, sto ujedno znaci i prema svjesnom formiranjujezicne zajednice. 147 Istovremeno s tim korakom, s is­ tim ciljem osvjesCivanja vernakulara, bilo je potrebno ucinitijos jedan, a to je imenovanje idioma, davanje imena kojim ee i on sam dobiti vlastiti znak, simbol upotrebljiv u izgradnji opceg simbolickog imaginarija drustva. 148 Popis najranijih gramatika sastavljenih za pojedine evropske jezike sto ga je prezentirao Sylvain Auroux149 ukazuje nam na nejednolikost procesa vernakularizacije prostorajavne komuni­ kacije u Evropi, buduei da se prvi gramaticki tekstovi pojavljuju u sirokom rasponu izmedu 7. i 19. stoljeea: najstariji od njih ob­ 147 Cf. SWIGGERS 1997.118 sqq. 148 0 vaznosti imenovanja u srednjov;iekovnom svijetu i 0 tome kako bi, na primjer, gotovo "bilo nemoguce zamisliti neku anonimnu domovinu« govo­ ri i BLOCH 2001,415. 149 AUROUX 19928., 54 sqq.

103

102 U

;;g

'.j

"'

:;

j ,I 1

j'

~

GOVOR NACIJE

Ueenjaci i neznalice

raduju jezike koji su se govorili na rubovima antickog svijeta i Rimskog Carstva - gramatika irskogaAuraicept na nEces potje­ ce vjerojatno vee iz 7. stoljeea,tso islandska iz 12. stoljeea, velska iz 14. stoljeea, dok su gramatike »velikih« evropskihjezika, tali­ janskog, spanjolskog, francuskog, njemackog i engleskogls1 nas­ tale u drugoj polovici 15. ili u 16. stoljeeu, dakle zapravo vee u no­ vom vijeku; izuzetak na kontinentu predstavlja provansalski kojije bio prvi put opisan oko 1200. g. Ova distribucija gramati­ ka ne treba nas cuditi: romanski su se jezici zbog svojeg porijekla iz vulgarnog latinskog mnogo teze od keltskih i germanskih os­ lobadali stigme »obicnih« vernakulara neprimjerenih za javnu upotrebu i bio imje nuzanjaci poticaj nego sto gaje mogla pruza­ ti uobi~ajena komunikacijska praksa da bi u percepciji vlastitih govornika postali ravnopravni latinskome koji je bio poddan tradicijom i autoritetom svoje jezicne zajednice. Taj ce poticaj dobiti u trenutku kad se budu raspadale srednjovjekovne feu­ dalne socijalne i politicke strukture: tada ee novi uvjeti zahtije­ vati i nove forme drustveno relevantne komunikacije. Kad govorimo 0 procesima vernakularizacije u srednjem vije­

ku, treba naglasiti da su oni, buduei da se radi 0 osvajanju pros­

torajavne komunikacije i funkcija u njoj, usmjereni prema su­

dionicima toga prostora kao potencijalnim clanovimajezicne za­

jednice, sto znaci da se oni ticu prvenstveno pripadnika onih

drustvenih slojeva i skupina koji uistinu mogu, zahvaljujuei svo­

jim socijalnim ulogarna, participirati ujavnom saobraeanju. Ka­

ko se radi 0 posebno pokretljivim slojevima - plernicima, sveee­

nicima, a djelomictH)·i·o trgovcima i gradanima- koji su teritori­

jalno disperzirani, vernakularizacija se ne odnosi na stvarne

strogo lokalizirane epihorske idiome nego, otjelovljena u bez­

licnoj neutralnosti gramatike, sastavljene prema Donatovu la­

tinskom modelu, na »suprateritorijalne«> na neki nacin urnjet­

no, kombinacijom razlicitih epihorskih elemenata stvorene,

idiome; kao sto kaZe Swiggers, govoreei 0 kasnijim renesansnim

gramatikama, njihovi su sastavljaCi morali razrijesiti problem dijatopicke (dakle, dijalektalne) i dijastraticke (dakle, sociolek­ talne) raznolikostLI 52 Ova tvrdnja zacijelo jos vise vrijedi za au­ tore prvih gramatika i ukazuje nam na to da sujezicne zajednice koje su se stvarale na taj nacin u toku procesa vernakularizacije jaYne komunikacije bile u intenciji njihovih inicijatora nalik za­ jednici govornika latinskog jezika: ne sarno da su imale djelo­ micno isti »ciljani« sastav nego su bile i koncipirane eksteritori­ jalno. Nevezanost tih zajednica za odredeni teritorij koji bi pri­ padao idiomu koji tezi da postane »pravim« jezikom vidljivaje iz cinjenice da je, na prirnjer, prvu provansalsku gramatiku Rai­ mon Vidal sastavio za katalonske trubadure koji su zeljeli ovla­ dati (zacijelo i pasivno, ali i aktivno) okcitanskom poezijom, daje drugi takav prirucnik Uc Faidit namijenio ucenim latinistima diljem Evrope,lS3 dok su pisci prvih dviju francuskih grarnatika s pocetka 15. i iz prve polovice 16. stoljeea bili Englezi -John Bar­ ton i John Palsgrave koji su ih pisali za Engleze kojima je za sluzbenu komunikaciju u Engleskoj bio jos uvijek potreban francuski. lM Drugim rijecima, i ove nove vernakulariziranejezicne zajed­ nice nisu nastajale toliko iz teznje da se u njima objedine svi go­ vornici odredenog broja medusobno genetski srodnih epihor­ skih idioma (jer su nepismeni, neobrazovani, neslobodni, margi­ nalni bilo u kojem smislu iz njih unaprijed bili iskljuceni) koliko iz namjere da se prevlada regionalna ogranieenost i poveea ko­ munikacijski doseg poruka (najprije literarnih a kasnije i osta­ lih). Za tako stvarane jezicne zajednice bila je karakteristicna njihova otvorenost koja se prije svega odrazavala u tome sto su njihovi pripadnici bili u pravilu viSejezicni (ajedan od idioma ko­ jim su vladali nerijetkoje bio i latinski), pa su sudjelovali u ve­ cern broju razlicitih zajednica, prenoseei ijezicna iskustva izjed­ nog kolektiva u drugi, a zatim i u tome sto one nisu nuzno pris­ vajale strogo definiran teritorij: dapace, teritorijalna determini­ ranost ijezika ijezicne zajednice morala se clanovima ovih vise

150 Cf. AHLQVIST 1992, 108 sqq. 151 Ipak Aelfric vee u 10. st. u svoju latinsku gramatiku unosi brojne anglosak­ sonske elemente, a prema tradiciji, koju sacuvani tekstovi ne mogu potvrdi­ ti, Karlo Veliki bio je autor djela Grammatica patrii sermonis s opisom fra­ nackoga (cf. AHLQVIST 1992, 112).

104

}."I""'"

~1

,t:

'"

}' i

;1:

152 SWIGGERS 1997, 163.

153 Cf. SWIGGERS 1997, 105.

154 Cf. AUROUX 1992a, 23 sqq.

105

.

_~,""'.i.;r ~.~""",1f.VJ~'~_

_ _-~_·· _ _ _.:t....

""....... ~~ .......... "'''''''"~ .. "~_ _ _ _ _ _ -o.._~~_,

.....

GOVOR NACIJE

Hi manje ucenih »jezicnih elita«, koje su i komunikacijsku i sim­ bolicku dimenziju idioma mjerili latinskim parametrima, ciniti ozbiljnim nedostatkom i obiljezjem puckih narjecja neznalica koja grammatica ne moze ni opisati. No sto ce se vise, prema kraju srednjeg vijeka, kompleksna struktura feudalnih posjeda koji su bili naknada za vazalsku ovisnost i odanost transformira­ ti u ddavni teritorij, to ce vise ijezik biti vezan uz »svoje« tlo, a i karakter jezicnih zajednica u novom ce se vijeku ponovo izmije­ niti.

Granice medu jezicima

'Ii '"

~~

t , ~.

~~

.~. .~

Srednjovjekovno su razdoblje, kao sto smo vidjeli, obiljezila cetiri osnovna tipajezicnih zajednica: pokretne zajednice naro­ da u seobi, lokalizirani kolektivi koji su upotrebljavali epihorske idiome,jezicne zajednice u nastajanju kroz procese vernakulari­ zacije sto smo ih pokusali opisati i suprateritorijalna zajednica govornika latinskogjezika. Za prva dva tipa mozemo pretposta­ viti da su izrasli iz spontane jezicne djelatnosti, te da su posjedo­ vali unutrai§nju koheziju (kojaje kod lokaliziranih stabilnih za­ jednica, dakako, bila veca, a kod nomadskih skupina manja, ne sarno zbog njihove grupne pokretljivosti nego i zbog toga sto su takvi kolektivi zauzimali u pravilu mnogo sira podrucja), dok su druga dva tipa bila disperzirana u prostoru (kod latinske zajed­ nice taje disperzija bila veea-i obuhvacalaje u principu cijelu Ev­ ropu1S5 ) i stvarana su i oddavana vise-manje intencionalno. Sve su tejezicne zajednice bile konstituirane prema rimskom mode­ Iu, dakle kao inkluzivni kolektivi kojima se mogao prikljuciti svatko tko bi naucio adekvatan idiom i tako bi postajao njihov ravnopravan clan ujezicnom, ali ne nuzno i u socijalnom smislu: izuzetak su mozda predstavljale male, seoske lokalizirane epi­ horske zajednice,jedine cvrsce vezane uz teritorij i uz sasvim od­ redenu skupinu stanovnika, no za »clanstvo« u njima, buduci da 155 Zapravo se, u doba rnisionarskih pohoda prosirila po cijelorn svijetu i tako je postala u pravorn srnislu te rijeCi nadteritorijalna: MOUNIN (1970, 135) na­ vodi prirnjer s kraja 17. stoljeca, kad u toku rusko·kineskih pregovora u da­

lekoistocnorn Nercinsku nekijezuit Rusirna prevodi kineski na latinski. a Kinezirna latinski. kojirn Rusi govore. na kineski!

106

107

GOVOR NACIJE

su bile i komunikacijski i simbolicki autarkicne i s ogranicenim dosegom, a bez ikakve moei, i tako nije posOOjao veCi interes me­ du pripadnicima drugih zajednica. Pretpostavili smo takoder da su govornici vrlo cesto partici­ pirali u veeem brojujezicnih zajednica kako bi mogU previadati diglosijske i poliglosijske situacije kojimaje srednji vijek obilo­ vao iIi da bijednostavno mogii stupiti ujezicni kontakt s govor­ nicima drugih idioma. 156 Ovu srednjovjekovnu visejezicnost nije tesko teorijski objasniti. Nairne, svaki od navedenih tipova je­ zicnih zajednica, uzet u cjelini, zadovoljavao je vlastite kolektiv­ ne potrebe, a njihovi su idiomi obavljali sve funkcije koje su bile neophodne citavoj skupini, no nijedna od njih (uz izuzetak koji su u pojedinim slueajevima predstavljale pokretne zajednice na­ roda u seobp57) nije omogucavala da se realiziraju sve moguce je­ zicne funkcije, paje individuum, ako je zelio u potpunosti ovla­ dati sveukupnoscu jezicne djelatnosti, bio nuzno upucen na vi­ sejezicnost. Drugim rijecima, govornik lokaliziranog epihorskog idioma mogao je .uSferi privalnosti i u ogralliceI1Oiiiprostom upotrebljavati sarno taj jezik, no Cim bi htio (ako je mogao, daka­ ko) stupiti u domenu jayne kbmunikacije iii iskoraciti iz Iokal­ nih komunikacijskih vezaJ morao je uCi u drugejezicne zajedni­ ce;Idiomi koj i su vernaklilarizacijom osvajaii-pojedina podrucja i diskurse jayne komunikacije, poput poetskog iIi znanstvenoga, ostajali su neupotrebljivi u drugim domenama, posebno u reli­ gijskoj