KIKA
Roditeljima s ljubavlju. I mojem voljenom suprugu i prekrasnoj kćeri, Što u moj ţivot unose toliko svjetlosti i lj...
47 downloads
687 Views
1MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
KIKA
Roditeljima s ljubavlju. I mojem voljenom suprugu i prekrasnoj kćeri, Što u moj ţivot unose toliko svjetlosti i ljubavi. J.G. Svim ljudima koji ispunjavaju moj ţivot ljubavlju i smijehom -Mom suprugu, Lawrencu, mojoj djeci, Mitchelu i Leslie, i Stevenu. I najviše tebi Seth Mindell, istinskom spasitelju. K. T. Svjetlost sviće pravedniku. Psalmi 97:11
KIKA
Ona uzima svjetlost zlikovcima. Job 38:15
PROLOG IRAĈKI NARODNI MUZEJ BAGDAD 12. TRAVANJ 2003.
IBRAHIM BAAJ SE probijao kroz noć. Oko njega je u sitnim komadićima leţala nezamijenjiva povijest. Dok su ameriĉke trupe napredovale prašnjavim cestama Bagdada vladali su kaos i meteţ. Kao i njegova pohlepa. Ibrahim je razumio pohlepu. Vodila ga je. Ona ga je ovdje pozvala veĉeras gdje su pljaĉkaši praznili muzejska bogatstva. Nisu znali da njegova pohlepa nadilazi njihovu. Kao i njegova odvaţnost. Izdao je ljude toliko moćne, toliko dalekoseţne, da je i sam bio iznenaĊen svojom smionošću. Ibrahim se smijao sam sebi dok mu je znoj kapao s brkova. Ova je kamena zgrada bila dom otprilike 170.000 primjeraka najstarijeg mezopotamskog kulturnog blaga - neki datiraju iz kolijevke civilizacije. Pa ipak je luda svjetina migoljila galerijama, pucajući, grabeći sve što su mogli, razbijajući ponašajući se kao da su u kakvoj staretinarnici. Malo je bilo profesionalaca poput njega, koji su traţili nešto ciljano, paţljivo birajući plijen koji će odnijeti. Ipak je sumnjao da se meĊu ovom pohlepnom gomilom sigurno nalaze jedan ili dva agenta koje su poslali Sjedinjene Drţave ili Izrael, jer su obje nacije znale da ovaj muzej ĉuva najveće blago od svih. Blago po koje je i on došao i ţelio ga uzeti prije zore.
KIKA
Ibrahim je teško dišući ulazio u mraĉnu prostoriju bez prozora, crnu utrobu zgrade, u kojoj je nedostajalo zraka. Zastao je i osluhnuo, zatreptao, a kapi znoja su mu peckale oĉi. Unatoĉ buci iznad, ovdje nije ĉuo ništa osim svojeg teškog disanja. Pokušao je zanemariti ustajali zrak, krenuo je prema naprijed, provlaĉeći se kroz podrumske skladišne muzejske prostorije poput podzemnih grobnica. Tanka zraka njegove ruĉne svjetiljke gotovo je bila beskorisna osvjetljavajući pod netom ispod njegovih stopala. Nema veze. Imao je dvanaest godina dok je Saddamova Republikanska straţa patrolirala zemljištem bojeći se novog ameriĉkog napada da zapamti grubo skiciran plan koji mu je dao Aslam Hameed. Dvanaest godina da uvjeţba u glavi, ĉekajući noć poput ove, kada se Saddam skrivao, Amerikanci ulazili u grad, a istovremeno su vrata muzeja nasilno otvorena. Ukazala mu se jedinstevna prilika. Mora ga se doĉepati. NEJEEB ZAYADI JE poznavao petu skladišnu prostoriju poput tijela svoje ţene. S ljubavlju je ĉuvao blago koje mu je dano kao što je to ĉinila njegova obitelj već generacijama. Bili su obitelj ĉuvara. Samo je nekolicina ljudi izvan obitelji znala što se nalazilo ovdje iza lokota. Uske metalne skladišne kutije zakljuĉane dovoljno bezazleno - poput metalnih ormarića u školskoj sportskoj svlaĉionici. Ali ovi su se ormarići provjeravali svakodnevno jer su ĉuvali neprocjenjivo bogatstvo. Novĉiće, zlato, srebro - i Oko. Ĉak ni direktorica muzeja nije znala ništa o Oku. Nije imala niti kljuĉeve za sve lokote u ovom ogromnom muzeju. On, Nejeeb, je blago ubacio duboko ga sakrivši iza nekoliko brava 1966., prebacujući ga iz starog muzeja s Tigrisa, gdje ga je njegov otac ĉuvao prije njega. NEJEEBOV JE OTAC bio djeĉak kad je zapoĉelo bdjenje. Mnogo je puta ispriĉao Nejeebu kako ga je probudio glas stranca koji je stigao njegovom ocu usred noći.
KIKA
- Ĉuvajte ovo dok se ne vratim. Dobro ću vas nagraditi - rekao je stranac glasom koji je pospanom djeĉaku zvuĉao poput vjetra koji zavija iznad pijeska. Nejeebov je otac virio kroz pukotinu u vratima i promatrao svog oca kako drhti u spavaćici zureći zabezeknuto u nešto u svom dlanu. - Što je to? - upitao je Nejeebov djed. - U krivim rukama nešto vrlo opasno. Dajem ti ovo na ĉuvanje jer je tvoje obiteljsko ime ĉasno, koje je zabiljeţeno meĊu onima koji su sluţili kod kraja Nabukodonosora. Na stolu ćeš uvijek imati kruha i sinovi će ti uvijek biti ĉasni ukoliko ovo ĉuvaš. Sada je Nejeebov djed bio pokojan. I njegov je otac bio pokojnu, a i sam Nejeeb je već bio star ĉovjek. Uskoro će njegov najstariji sin postati ĉuvar. Na koliko dugo? Nejeeb se zamislio. Iz godine u godinu stizao je novac, ali se stranac nikad nije pojavio. Nejeeb se nadao da će za ţivota saznati istinu o tome što ĉuva. Ako ga uspije saĉuvati noćas... Iznenadni zvuk u mraku ga je trznuo. Koraci. Ĉula se škripa otvaranja ladice. Jedan od pljačkaša je stigao do skladišta. Netko tko je znao gdje treba traţiti ključeve. Nejeeb je kvrgavim dlanom stisnuo kljuĉ koji je drţao u košulji zatim se bacio na bok dok je naslijepo traţio svoj pištolj. Ali što je pištolj bio u mraku? Znojeći se prstima je primio metlu -imat će širi luk. Strah se stegnuo u njegovom trbuhu kako su se koraci pribliţavali. Ladice su se otvarale i zatvarale. Brzi sjaj svjetlosti, sjena - sve što mu je bilo potrebno da oznaĉi uljeza. Starac se nagnuo i naglo zamahnuo metlom, ali kroz zrak. Ponovo je zamahnuo i ovoga puta je pogodio - ali ga je nešto iznenada povuklo prema naprijed i dolje. Udarivši o pod zakašljao se od prašine i paniĉno preturao traţeći pištolj - ali bilo je prekasno. Osjetio je oštricu noţa na vratu trenutak prije nego mu je prerezana Adamova jabuĉica na pola. Krv je kapala s brade Ibrahima Baaja dok je bezobzirno pretraţivao tijelo starca u mraku, traţeći kljuĉ. Ništa nije zazveckalo kad je pao. Ibrahimovo je pretraţivanje bilo brzo, ali detaljno. Prsti su mu se ukoĉili kad je napipao kljuĉ koji je bio ušit u košulju.
KIKA
Jedan kljuĉ. Zanimljivo. Trebao bi biti taj. Upalio je svjetiljku na trenutak i pronašao ormariće. Zatim je paţljivo da ne stane u mrlju starĉeve krvi pored tijela krenuo prema ormarićima moleći se da odgovara. Nije bilo vremena. Bio je iznenaĊen da veĉeras nije naišao na konkurenciju s podacima toĉnim poput njegovih. Ali u zraku su se osjećali samo vlaga, krv i smrt, nije bilo adrenalinskog znoja druge osobe. Tiho je gurao kljuĉ u desetak brava dok konaĉno nije naišao na pravu. Srce mu je poskoĉilo od uzbuĊenja dok je otvarao vrata. Prsti su pronašli pohabanu koţnu torbicu izmeĊu kutijica s novĉićima, glinenim posudama i malim keramiĉkim figuricama, koje je sve zanemario. Povukao je vrpcu. Nije imao vremena prouĉavati sadrţaj, ali je posvijetlio nakratko dovoljno da ugleda sjaj drevnog zlata i oĉi ukrašene poludragim kamenjem koje zure u njega, jedno sa svake strane. Nagrada koju je bezbroj ljudi stoljećima traţilo po cijelom svijetu bila je u njegovom dlanu. Prolazeći mrklim mrakom Ibrahim se vraćao prema izlazu. Teško dišući provukao se izmeĊu gomile lopova poput jegulje u dubini, krijumĉareći blago kroz kaos i meteţ, skrivajući ga u unutrašnjem dţepu svoje jakne. Zatim je trĉao kroz povike i rafale na ulicama. Dašćući sjeo je u auto i pojurio na sjever dok nije stigao na polje daleko od grada, daleko od vatrene stihije koja se širila Bagdadom.
ZANEMARIVŠI DEBELU ZAVJESU nepopustljive vrućine Ibrahim je poĉeo kopati u suhoj zemlji dok nije iskopao rupu duboku oko jedan metar. Zastao je na trenutak jedino da obriše znoj koji ga je pekao u oĉima i da posljednji put pogleda blago prije nego ga zakopa. Bilo je onakvo kako je opisano u starom rukopisu koji je vidio: izlizana koţna torbica s vrpcom, s obje strane s naslikanim plavim okom uokvirenim crnom linijom. Zadrhtao je kad je odvezao vrpcu torbice ukrašene drevnim simbolom razmišljajući o bogatstvu koje će mu njezin sadrţaj
KIKA
donijeti. Paţljivo je otkrio zlatni lanĉić i izvadio zlatni privjesak u obliku jajeta. Oko. Bilo je veliĉanstveno, kao ništa što je do sada vidio -privjesak od zlata s obje strane ukrašen dragim kamenjem kojim je oslikano oko. Okrenuo ga je kako bi provjerio - smijao se kad je ugledao da ga sa suprotne strane privjeska gleda identiĉni prizor. Pohlepno je prstima prelazio preko crvenog i ţutog poludragog kamenja koje je tvorilo središte Oka i oko ruba gdje je lapis lazulij bio gusto poredan poput Kleopatrinog sjenila za oĉi. Ali Ibrahim se nije usudio otvoriti privjesak i pogledati što skriva unutra. Ruke su mu drhtale od hitnoće. Gurnuo je privjesak nazad u torbicu i zakopao ga, jer je rat bjesnio domovinom. Blago i njegova moć bili su stoljećima skriveni ovdje u Babilonu. Bit će skriveni još neko vrijeme dok ne postignu pravu cijenu. Ibrahim Baaj je krenuo prema gradu istim putem kojim ga je i napustio. Sutra kad svijet bude ĉuo kako je opljaĉkana njihova kulturna povijest on će izdati one koji su ga zaposlili da se domogne blaga i pokrenut će nadmetanje za najvišu ponudu. Ali Ibrahim neće doĉekati sutrašnji dan. Dok je slušao zvukove rata kako eksplodiraju u gradu rat je pokucao i njemu na vrata. Brzi rafal prošao je kroz vjetrobransko staklo i izbio mu lijevo oko kroz potiljak.
1 PET GODINA KASNIJE BAGDAD PIJESAK JE BIO posvuda - imala ga je u grlu, u trepavicama, ispod i oko ĉepa na boĉici vode. Dana Landau je uvijek voljela plaţu, ali nakon tri mjeseca provedena u Iraku bit će zadovoljna da nikad više ne osjeti zrnca pijeska izmeĊu svojih stopala. - Još nekoliko minuta i imat ću ostatak snimljenog materijala doviknuo je njezin kamerman, Rusty Sutherland.
KIKA
- Poţuri - oprezno je pogledavala okolo dok je on snimao olupinu. Dovoljno je vidjela. Sa svakom minutom ovdje daleko od krhke sigurnosti Zelene zone, bili su u Ċavoljim rukama. Steglo ju je u grudima dok se provlaĉila preko bombama izbrazdanog tla traţeći komadić hlada. Još jedan dan, još jedna auto bomba, pomislila je namrštivši se i okrenula leĊa prema konvoju vojnih vozila koja su pratila njih, njihovog vozaĉa i prevoditelja do ovog strašnog prizora. Napad je digao u zrak dva kamiona puna tek uvjeţbanih iraĉkih vojnika. Mreţa joj je dodijelila devedeset sekundi da saţme današnje poglavlje o odiseji smrti, koje će emitirati do posljednjeg tona premda se nikad neće moći istinski prikazati veliĉina ovog krvoprolića. Dana se maksimalno potrudila kako bi dobila ovaj zadatak. Borila se za njega jaĉe nego za išta prije, ali morala je priznati da kad sljedeći mjesec bude napuštala Irak neće joj nedostajati ova noćna mora ispunjena opasnošću - bubnjanje bombi noću, smrad spaljenog mesa i gume, plaĉ djece. Vrlo će rado zamijeniti vreće s pijeskom oko prozora vile MSNBC-a, bodljikavu ţicu i paranoju, razlomljenost i nesigurnost ţivota u ratnoj zoni za nekakav štrajk uĉitelja u osnovnoj školi. Ali to je zadrţala za sebe. Otac je njezinu sestru i nju uvijek upozoravao o plakanju za uslišane molitve. Ovo u Iraku je ţeljela, i to joj je omogućilo da se etablira kao prvoklasni dopisnik zajedno s deĉkima - starijim kolegama koji su uĉvrstili svoje karijere prenošenjem situacija sa svjetskih ratišta i drugih kljuĉnih dogaĊaja. Ali neće mi nedostajati - i znam da to neću nikad zaboraviti, pomislila je ispijajući toplu vodu dok je ulazila pod slabašnu hladovinu palme datulja. Nedostajat će joj Rusty. Stigavši u Bagdad mjesec dana prije Dane njezin je kamerman odlazio ujutro na dva tjedna zasluţenog odmora. - Gotovo! Idemo. - Randy je zalupio vratima prtljaţnika blindiranog vozila. Znala je da je u mislima već na putu kući, zamišljajući susret sa suprugom i djecom u Connecticutu. Nakon Bagdada ameriĉko će predgraĊe izgledati poput raja.
KIKA
- Stiţem. - Udaljila se od palme nestrpljiva da što prije krenu. Kratak poziv mobitelom bit će dovoljan da se prema njima pošalje autobomba. Dok se uspravljala iz ruku joj je ispao ĉep boĉice s vodom. Znojeći se zastala je pokupiti ga s vrućeg pijeska i ugledala kako nešto viri iz zemlje raskopane od eksplozije nekoliko koraka dalje. Mala koţna torbica napola zakopana u pijesku. Ĉak i s ove udaljenosti vidjela je da je ukrašena s oslikanim okom. Kleknula je i izvukla ju iz pijeska. Da, to je definitivno bilo oko. Plavo oko, obrubljeno crnim, oslikano na koţnoj torbici veliĉine pola igraĉe karte. Plavo je oko bilo poznati talisman, pogotovo u ovom dijelu svijeta, i koristio se za zaštitu od zlog oka. Poput ovoga, pomislila je, dodirujući profinjeni srebrni privjesak u obliku naopako okrenutog dlana koji joj je visio oko vrata. Prstima je prešla preko sedam malenih ametista koji su uokvirivali njezinu amajliju hamsu, osjetila je trikizno oko oslikano u središtu i ukrašeno s jednim biserom - biserom njezine majke. Natalie joj je ovu ogrlicu poslala kao maslinovu granĉicu prije odlaska u Irak. Hamsa je bila savršeni dar za odlazak jer ako je itko išta znao o amajlijama i talismanima za sreću, bila je to Nat. Njezina je starija sestra provela petnaest mjeseci na svojoj doktorskoj disertaciji o povijesti amajlija, talismana i amuleta drevne Mezopotamije. Sad je bila kustos njujorškog Muzeja drevnog Bliskog istoka Deveraux, i budući da joj je specijalnost bila Mezopotamija mogla je na brzinu ispriĉati sve što biste ţeljeli zknati o amajlijama i obiĉajima iz cijelog svijeta - kao i ĉini i ĉarolije koje su uz njih vezane. Ne samo svakodnevne obiĉaje kao kod tipiĉnog kucanja o drvo ili kad netko nosi zeĉju šapu ili ĉetverolisnu djetelinu za sreću, nego ezoteriĉne stvari kao kod Arubijaca koji vjeruju ako im u kuću uĊe crni leptir da on donosi smrt nekom od ukućana. I vjerovanje antiĉkih Grka da je let sove iznad bojnog polja znak sigurne pobjede, dok su antiĉki Rimljani smatrali da njihov zov najavljuje smrt ili katastrofu. Sove su bile uţasavajuće i Kinezima koji su ljetni solsticij nazivali Sovin dan i vjerovali da djeca koja su roĊena taj dan imaju u sebi predispoziciju za nasilje.
KIKA
Dana je ĉesto zadirkivala Nat zbog njezine enciklopedijske struĉnosti, nazivajući svoju sestru 'doktoricom praznovjernog vudua'. Ali već dugo nije zadirkivala Nat. Jedva da su uopće razgovarale. Ţureći se prema konvoju Dana je otresala pijesak s koţne torbice i iznenada shvatila da se u njoj nešto nalazi. Odvezala je vrpcu i istresla privjesak na zlatnom lanĉiću. Jajoliki privjesak je bio ukrašen plavim, crvenim i ţutim kamenjem koji su oblikovali jednaki prikaz oka kao na torbici. - Ej! GospoĊice Landau! - Zgodni mladi ĉasnik koji je zapovijedao konvojem je povikao nadglasavši buku motora. Vrijeme je za pokret! Dana je ubacila dranguliju u torbicu i potrĉala gurajući svoj pronalazak u dţep maslinastozelenih cargo hlaĉa. Moţda će gubitak nekog jadnog turiste biti njezina dobit, pomislila je dok je uskakala u blindirani auto. Nije o pijesku i torbici razmišljala dok nakon veĉere u vili nije ruku zavukla u hlaĉe kako bi izvadila sjajilo za usnice. - Prokletstvo. Skoro sam zaboravila. - Izvadila je torbicu i pogledala Rustyja Sutherlanda preko škripavog stola za objed. -Da li bi mi uĉinio malu uslugu i odnio ovo blago mojoj sestri kad se vratiš? - Na što ti ja liĉim, tovarnu mazgu? - Rusty se obrisao salvetom i nagurao ju u plastiĉnu ĉašu. U ĉetrdeset i drugoj odrţavao je imidţ glave po uzoru na Yula Brynnera tako što je nemilosrdno brijao svoju crvenkasto-plavu kosu po kojoj je i dobio nadimak (Rusty - Crveni). Bio je ĉvrste graĊe, ali brz i za Pulitzera je bio nominiran ĉak dva puta. Dana je bila sigurna da su mu se podoĉnjaci ispod snenih smeĊih oĉiju udvostruĉili otkad je stigao u Irak. Kad je izvadila privjesak i drţala ga na dlanu podigle su mu se obrve. - Vjerojatno vrijedi samo siću, ali Natalie bi u njemu mogla jako uţivati. Stvarno ti neće biti teško?
KIKA
- Ma ne. Nikad ne znaš - ta bi se stvar mogla pretvoriti u glavnu atrakciju sljedeće izloţbe. Vidjet ćemo moţe li netko otkriti razliku izmeĊu smeća i blaga - prezirno je dobacio. - Natalie zna što radi. Znat će što je ovo. Ubacit ću poruku za nju veĉeras i donijeti ti ga ujutro. Kada polijećeš? Sloţio je grimasu. - U ĉetiri ujutro. Vrijeme kamermana u pokretu. Line dolazi u tri - neće ti se više sviĊati od mene, tek da znaš - a sat kasnije ja polijećem. I odlazim. - Odgurnuo je stolicu i ustao proteţući ruke iznad ćelave glave. - Veĉeras sam na visokooktanskoj kavi. Ako sad ne odem prileći mogao bih ostati budan cijelu noć. - Vidimo se ujutro, Rusty. Ne zaboravi pokucati mi na vrata prije odlaska. Zadrţala se još za malenim stolom nakon stoje otišao u svoju sobu progutavši neoĉekivani veliki osjećaj ĉeţnje za kućom. Blagovaonica poploĉena zelenim ploĉicama bila je prazna osim mršavog mladog Iraĉana koji je radio u kuhinji i odrţavao mjesto urednim za djelatnike raznih televizijskih mreţa koji su ondje prespavali. Veĉeras je vila bila pusta, zlokobnija nego inaĉe unatoĉ ugodnoj aromi bogate vegetacije vani i blizini bivših Saddamovih palaĉa. Vila. Rijeĉ koja izaziva osjećaj i slike bogatstva i obilja, palme i sluge. Ali sad je bila sve drugo, a najmanje idiliĉna. Hoće li ova zemlja ikad ponovo poznavati luksuz - ĉak i luksuz poput mira? Nakon bombardiranja hotela MSNBC i druge novinske agencije su morale unajmiti prostore u vilama i velikim privatnim kućama unutar Zelene zone. Sve su bile u razliĉitim fazama oštećenja, ali su još uvijek bile sigurniju za rad od hotela koji su bili mnogo vidljiviji ciljevi. Ustvari, niti jedno mjesto nije bilo dovoljno sigurno. Na trenutak je pomislila na bezbrojne veĉere u New Yorku, opuštene ljude koji se smiju u punim restoranima, sveĉani zveket pribora i ĉaša, i kratke šetnje nakon, a prije pozivanja taksija ili hvatanja podzemne. Prisjetila se svih veĉeri petkom kada bi se sastajala s Natalie nakon posla i nedjeljnih jutra kada bi trĉala Central Parkom i iznenada ju je obuzela nostalgija za vlaţnom zelenom travom. I za sestrom. Mnogo je toga
KIKA
propuštala, ponajviše normalne, jednostavne slobode ţivota bez straha da će biti oteta i obezglavljenja. Ţeljela si ovo, podsjetila se, skupljajući privjesak sa stola, zveckajući lanĉićem na dlanu. I za nekoliko tjedana bit ćeš gotova - i ti ćeš odletjeti u četiri ujutro. Prema tome, strpi se i smij se pred kamerom, mala. - Oprostite, gospoĊice Landau... - Duoaud, mladi Iraĉanin se nagnuo i stavio pred nju malu šalicu crne kave. - Ţelite li još nešto veĉeras? - Gotova sam za veĉeras, Duoaud. - Pogledala je ovog mladića s trepavicama poput holivudske dive koji je stajao pored njezinog lakta. - I ja sam gotova za veĉeras. Vratila je privjesak u torbicu, a je Duoaud skupljao tanjure i salvete. Dok je radio pogled mu je pao na odsjaj lanĉića kad ga je Dana ubacivala u torbicu. - Prekrasan amulet, gospoĊice Landau. Gotovo lijep poput vas dodao je zarumenivši se. - Mojoj bi se djevojci jako svidio. Jeste li ga kupili ovdje u Bagdadu? Gurnula je stolicu i krenula prema stepenicama. - Ustvari, on je pronašao mene. Laku noć, Duoaud. Molim te reci Wasimu da je janjetina bila odliĉna. Bolju nisam jela. Ali Duoaud nije Wasiniu ništa rekao. Ĉim je Dana izašla iz blagovaonice Duoaud je otrĉao kroz kuhinju i izašao na straţnja vrata jureći uliĉicom koja je vonjala po kupusu i psećoj mokraći, pored visokih i praznih hotela, benzinskih postaja i dućana dok nije stigao do velike gradske palaĉe kod vanjskih rubova Zelene zone. Na vratima Aslama Hameeda koji ga je plaćao da pazi na Amerikance i osluškuje zbog Oka nastanka, gurnuo je teška drvena vrata šakom. - Istina je. Postoji - ovdje je. Oko nastanka. Vidio sam ga vlastitim oĉima. Veĉeras u vili. Rijeĉi su iz njega izlazile brţe od znoja koji se cijedio njegovim tamnim isklesanim jagodicama. Oĉi Aslama Hameeda boje opsidijana su ga probadale.
KIKA
- Unutra. - Snaţni je muškarac ugurao Duoauda u kameno predvorje svog udobnog doma, brzo pregledavši ulicu u oba smjera prije nego se vratio unutra i zalupio vratima. - Sve mi ispriĉaj. Ali prvo mi reci kod koga je. Duoaud je još uvijek bio bez daha, ali oduševljen paţnjom koju mu je pokazivao Aslam Hameed. I kada Hameed o tom otkriću obavijesti Hasana Sabourija, insha'allah, moţda ću i ja biti na redu za vaţne poslove kod Čuvara kalifata. - Ima ga jedna ţena. Ona je novinarka. Za ameriĉku mreţu MSNBC. Zove se Dana Landau.
2 NEW YORK TAKSI JE VIJUGAO Ameriĉkom avenijom poput hirovitog magarca i Natalie se njihala s lijeve na desnu stranu na straţnjem sjedalu kao da je jahala jednog. Već je kasnila na sastanak zakazan za 16.00 s Oscarom Charlesom, predsjednikom dobrotvorne zabave Blaga iz grobnica. Imali su samo sat vremena da dovrše listu ţelja glavnih donatora koji će podrţati dogaĊaj. Jednog dana kad budem dio tima većeg muzeja, poput Meta, pomislila je ĉeznutljivo, tada će dobrotvorne zabave voditi odvojeni odjel. Ali Deveraux je bio samo desetina veliĉine Meta i njegovi su kustosi morali raditi razliĉite poslove. Bila je iscrpljena i izmorena unatoĉ ĉinjenici da je radila upravo ono o ĉemu je sanjala još od srednjoškolskog izleta na izloţbu kralja Tutankamona. Tog dana, u krilu Sakler, Muzeja Metropolitan - koje je sagraĊeno da udomi izloţbu Hram Dendur - zaljubila se u tajnovitost starog vijeka, njegovu veliĉinu i sjaj. Tek godinama kasnije dok je bila na terenu i
KIKA
satima iskopavala pod kljuĉalim jordanskim suncem konaĉno je poĉela cijeniti upornost i teţak rad koji su bili potrebni kako bi se otkrila ova drevna blaga iz pustinjske utrobe i smjestila u lijepe staklene vitrine u kontroliranim temperaturnim uvjetima. I taksi se konaĉno zaustavio uz ploĉnik na kriţanju Sedamdeset i pete i Treće avenije, zavukla je ruku u torbu traţeći novĉanicu od dvadeset dolara izmeĊu kemijske, kozmetiĉke torbice i mobitela. Nakratko je pogled zaustavila na putovnici koja je još uvijek bila ondje zajedno sa zguţvanom propusnicom za ulaz u avion i kutijicom draţeja. Koji je moj problem? Večeras ovo nije vaţno, predbacivala si je, dodavši novac vozaĉu. Uz kakofoniju sirena koje su se ĉule iza uje i intenzivno bilo grada koje je odzvanjalo u njezinoj krvi, ĉinilo se kao da je prošla ĉitava vjeĉnost, a ne samo tjedan dana, otkad se vratila iz Firence, još uvijek uzbuĊena otvaranjem svoje prve izloţbe u inozemstvu. Njezino uzbuĊenje kad ju je dr. Geoffrey Ashton, predsjednik Paneuropskog udruţenja znanstvenika starog vijeka, pozvao na pozornicu sada je bilo samo sjećanje. Nakon dugogodišnjeg sudjelovanja s ovim eminentnim znanstvenikom i nakon više od godinu dana planiranja i koordiniranja njezine prve meĊunarodne izloţbe, obuzeo ju je neusporedivi nalet adrenalina kad ju je predstavio. Sada su ovi trenuci bili iza nje. Izloţba grĉkih pravoslavnih tamata od gline, drva i metala bila je sada na putu. Male lamate se još uvijek koriste kao crkveni darovi, samo što su danas od mjeda, srebra i zlata, i ukrašene minijaturnim dijelovima tijela predstavljajući bolest. Kao i u prošlosti vjernici ih vješaju kod ikone dok pale svijeću i mole za zdravlje ili izljeĉenje kako svoje tako i njima dragih ljudi, ĉak i za ţivotinje. Njezina izloţba rijetkih rukotvorina koja datira iz bronĉanog doba ide dalje u Sydney. A ona je bila kod kuće, uronjena do vrata u novi rad - katalogizirala je nove kupljene predmete, rješavala gomilu pošle, planirala dobrotvornu veĉer istovremeno se utrkivala s rokom za prvi ĉlanak u ĉasopisu International Antiquities Journal. Jednog će joj dana putovnica trebati da ponovo ode u Firencu o vlastitom trošku i posjeti muzeje i galerije i razgleda grad kao
KIKA
pravi turist, ali sada je mogla razmišljati jedino o projektima koji su traţili njezinu nazoĉnost, a kamoli se sjetiti da pospremi putovnicu. Gurajući vrata Crusha uoĉila je Oscara za jednim od stolova i mahnula mu. Njegovu srebrnosijedu kosu bilo je nemoguće ne uoĉiti u bilo kojoj svjetini. Producent Oscar Charles je personificirao entuzijazam i imao je veze i poznanstva koji će jamĉiti da se dobrotvorna priredba popuni do posljednjeg mjesta. Bio je ĉovjek koji je na ljude djelovao poput magneta, izazivao oduševljenje i osoba kojoj je stalo do savršenosti - i do sada je znala da je volio votku martini s dodatnim maslinama kao prilog. Probijala se kroz prepun i slabašno osvjetljen restoran, zatim je zastala, pozornost joj je nakratko privukao glas njezine sestre koji je dopirao s televizijskog ekrana u krajnjem kutu bara. Dana je izvještavala s mjesta eksplozije autobombe u Iraku. Bio je to ponovljeni snimak koji je Natalie već vidjela u jutarnjim vijestima. Pa ipak, okrenula je glavu prema slici i glasu svoje mlaĊe sestre, i osjetila je isti pritisak u ţelucu koji je osjetila kad je saznala da je Dana dobila posao izvjestitelja iz Iraka. Odlazi odande, mala, pomislila je, zureći u Danino maleno ozbiljno lice pokušavajući se prisjetiti cendrave mlaĊe sestre koja nije ţeljela izaći van na kišu bez kišobrana i sada ove njeţne i sigurne ţene koja je govorila mirno u bogomzaboravljenoj zemlji bez pancirke. Boţe, nedostaješ mi. "... iz ostalih dijelova Bliskog istoka, izraelska je policija danas bacila suzavac kako bi slomila prosvjede desniĉarske ekstremistiĉke ţidovske skupinu Shomrei Kotel, koja prosvjeduje protiv povijesnog summita koji su treba odrţati sljedećeg tjedna u Jeruzalemu. Sigurnosne snage već pojaĉavaju svoje pripreme za dolazak glavnog tajnika UN-a, Gunthera Ullmanna koji je dogovorio razgovor izmeĊu Hamasa i..." Iznenada je statika ispunila ekran i zvuk se pretvorio u iritirajuće škripanje. - Ovo je već treći put danas - promrmljao je barmen. - Netko je zaboravio platiti raĉun? - dobacila je ţena za šankom nasmijavši se.
KIKA
Prijenos se popravio, ali Dane više nije bilo. Njezino je izvješće završilo. Na vratu je osjetila jezive trnce. Njezina tamnosmeĊa kosa uhvaćena kopĉom kao da je pucketala od neobiĉnog elektriciteta. Znala je što bi rekla baka njezine prijateljice iz djetinjstva, Kare. Rekla bi da je upravo netko prešao preko Natalininog groba. Otresla je ovu misao i trnce s njom. Dana je bila u redu, nema sumnje da spava dubokim snom. A Oscar je ondje stajao i ĉekao nudeći joj stolicu nasuprot njegovoj. Opustila je ramena i nagnula se pozdraviti ga poljubivši ga u obraze i podsjećajući se da za dva mjeseca kad se bude odrţavala gala priredba neće se više morati briuti zbog Dane u Iraku. Za dva mjeseca Dana će biti gotova s Irakom i kod kuće, sigurna.
3 BAGDAD Rusty Sutherland pokušavao je drţati oĉi otvorenima. Ĉekajući poziv za ukrcaj u avion naslonio se na zid s primjerkom Greenspanove knjige The Age of Turbulence pod rukom i torbom pored nogu. Oko njega su ameriĉki vojnici prolazili izmeĊu skupina novinara, diplomata i opreznih putnika koji su jedva ĉekali napustiti ratnu zonu. Letovi su bili rijetki i ĉesto otkazivani u posljednji trenutak. Jutros je bio previše uznemiren da bi mogao ĉitati, ali neće se moći opustiti i zatvoriti oĉi dok se ne ukrca i za njim se ne zatvore vrata aviona. Gotovo je mogao osjetiti miris Elaineine kose kao da stoji pred njim. Imala je tako mekanu smeĊu kosu i mirisala je na Ċumbir. Bio je siguran da su mu klinci pripremili veliki natpis za dobrodošlicu poput onoga koji su mu pripremili za ĉetrdeseti roĊendan i nasmijao se ovom sjećanju.
KIKA
Kad je objavljen ukrcaj na let sagnuo se podići torbu i knjiga mu je ispala. Zgrabivši je pokušao ju je ugurati u platnenu torbu koja je već bila puna fotoaparata, objektiva, ĉasopisa i vrlo ukusnih arapskih delicija koje će ga drţati na ovom dugom letu. Dok je traţio slobodni kutak u koji će nagurati knjigu satom je zahvatio rub vrpce torbice koju mu je Dana dala izvukavši je te je sadrţaj ispao njemu pred noge. Rusty je psovao ogorĉeno. Nespretno je odvojio torbicu od sata. Ljudi su se naguravali pored njega prema izlaznim vratima. Nestrpljiv da se ukrca na avion zgrabio je Daninu poruku i privjesak i ubacio ih u torbu. Dugim je koracima krenuo prema izlazu. Iza njega sive su se oĉi visokog plavokosog muškarca stisnule poput sokolovih i usmjerile na Rustyjeva leĊa promatrajući ga dok nije nestao kroz vrata. Tada je Elliott Warrick, zamjenik ameriĉkog ministra obrane podigao mobitel i ukucao seriju brojeva koju poznaje samo nekolicina. DANA JE DRIJEMALA U blindiranom vozilu koji je njezinog novog kamermana i nju vraćao iz Kirkurka. Sunce je peklo kroz vjetrobran, ali ne i nju jer je smjestila mali ventilator ispred sebe koji joj je direktno hladio lice. Dugi opasni put na sjever i nazad zajedno s ranim ustajanjem kako bi se pozdravila s Rustyjem -izvukli su iz nje i posljednje rezerve energije. Neće imati snage da se istušira niti da razmišlja o veĉeri, a kamoli da dovoljno dugo sjedi uspravno i jede. Danine misli nisu više bile na kurdskim obiteljima koje je intervjuirala istraţujući njihov današnji teški poloţaj i grozote koje su pretrpjeli za vrijeme reţima Saddama Husseina. Mogla je razmišljati jedino o hladnim pamuĉnim plahtama i dugom neisprekidanom snu. Ĉim su se vratili u vilu njezin novi kameran, Line Sanchez, krenuo je prema ormariću s alkoholnim pićima, a ona se uputila prema stepenicama potpuno omamljena od umora. Stigavši do odmorišta oteturala je niz hodnik. Kad je otvorila vrata ĉula je mekani zvuk udarca o drveni pod i pogledala prema dolje vidjevši da joj je pala ogrlica s vrata. Mora da je kopča
KIKA
popustila kad sam zadrijemala u autu, pomislila je, sagnuvši se podići ju. Ĉvrsto je drţeći u ruci ušla je u sobu i zatvorila vrata za sobom i tek je tada ugledala potpuni kaos oko sebe. Ladice izvuĉene. Odjeća, donje rublje i kozmetika porazbacani po podu. Krevetnina svuĉena. Pamuĉne plahte leţale su poput padobranskih platna na madracu. Jastuĉnice u komadićima, perje je bilo posvuda porazbacano. Dragi Boţe, prošaputala je, pipajući mobitel. Ĉula je kratku škripu - zvuk zatvaranja ormarića u kupaonici. Netko je još uvijek ovdje. U kupaonici. Bjeţi! Potrĉala je prema vratima, osjetila je strujanje adrenalina, umor kako nestaje. No, kad je dohvatila kvaku osjetila je snaţne ruke koje su je dograbile s leĊa i podigle u zrak. U djeliću sekunde nepoznati ju je napadaĉ bacio na drugi kraj sobe.
4 PARIZ "SVE IDE PREMA planu. Kad naši neprijatelji shvate što se zbiva konaĉna će ih bitka dokrajĉiti." Oĉi iranskog biznismena Farshida Sabourija sjajile su dok je promatrao tri muškarca u skupim odijelima kako se okupljaju u stanu na Avenue de la Bourdonnais koji gleda na Eiffelov toranj. Na ulici dolje nitko nije sumnjao da šest katova iznad ĉetiri najbogatija i najmoćnija terorista na svijetu dovršavaju plan za nezapamćeni poţar. - Insha'allah, od rijeke do mora, islam će opet vladati - dodao je Farshid, a ostali su voĊe Ĉuvara kalifata pozorno slušali. Agresor u našoj sredini past će od Alahova maĉa. Siddiq Aziz, glatko obrijan muškarac s manikiranim rukama i dijamantnom dugmadi za manţete nagnuo se prema naprijed u niskom koţnom naslonjaĉu. Bio je dovoljno zgodan da ukrasi stranice GQ-a, a financije su nadmašile njegov izgled. -I
KIKA
Palestina će slaviti zatiranjem traga nevjernika - promrmljao je saudijski bankar. Njemu iza leĊa na zidu visila je zlatom presvuĉena slika Al-Harama al-Sharifa, Kupole na stijeni, uhvaćena u sunĉevim zrakama koje su prodirale kroz prozor. Svaki je muškarac nehotiĉno pogledao sliku svetog mjesta. Drevno kamenje Jeruzalema kao da je sjajilo svetošću koje se širilo od zlatne kupole koja je dominirala breţuljkom. Nevjernici su je nazivali Kupolom na stijeni, ali ovim je ljudima bila poznata kao Qubbat as-Sakhrah. Svi su muškarci u stanu u tom trenutku postali svjesni da sa slatkom pobjedom dolazi i cijena. Hram na stijeni, treće najsvetije mjesto muslimana, nadvio se nad Jeruzalemom od devetog kalifa, Abd al-Malika ibn Marwana koji je nadzirao njegovu izgradnju 685. g. Bizantski graditelji koji su stigli ibn Marwanu iz Konstantinopola sagradili su okto-gonalno svetište iznad Svete stijene. Prema islamu, Alah je naredio Abrahamu da dovede svog sina Išmaela do stijene i da ga ondje ţrtvuje, i ta je stijena mjesto uzašašća Muhameda na nebo uz pratnju anĊela Gabrijela. Hram na stijeni je stoljećima prkosio ratovima i nemirima, ĉak i kriţarima koji su ga osvojili. Augustinski su svećenici pretvorili Qubbat as-Sakhrah - Kupolu na stijeni - u crkvu. Kriţar kralj Baldouin I. je dţamiju Al-Aqsu pretvorio u svoju palaĉu, i kasnije su ju Vitezovi templari koristili kao svoje sjedište vjerujući da se u blizini nalaze ruševine hrama kralja Salomona. Ali uskoro, znali su teroristi, veliĉanstvena pozlaćena kupola iznad Svetišta više neće ondje stajati. - Uskoro će svijet ovaj grad ponovo zvati njegovim pravim imenom, Al-Quds. Jeruzalema više neće biti - podsjetio ih je Sabouri osjetivši intenzivne osjećaje u prostoriji. Ţrtva će biti velika, ali privremena. Obitelj bin Ladena, moćnog graĊevinskog magnata koji je imao eksluzivna prava na odrţavanje i popravak svetišta u Meki i
KIKA
Medini, sagradit će savršenu repliku. Ali prvo će sve zgrade Svetišta - Kupola na stijeni, dţamija Al-Aqsa, Kupola lanca, Kupola proroka, Kupola Miraja, Kupola al-Nahawiaha, Kupola Hebronit, Minbar Burhana al-Dina, Zlatna vrata, Musalla Marwan, drvena Aqsa i Islamski muzej, ukupno jedna šestina Jeruzalema unutar zidina - nestati u kataklizmi vatre i tutnjave. I islam će ustati u bijesu. Napad se planira već dvije godine - stalno se potpiruje oskrvnućem arapskih svetih mjesta. Prisutnost nevjernika je posebno postala nepodnošljiva šiitskim muslimanima. Ĉak su i većinski suniti u Saudijskoj Arabiji prezirali ameriĉku drskost da smjeste svoje vojnike na tlo Saudijske Arabije. Okaljanje zemlje gdje se nalaze najsvetija mjesta islama bilo je već dovoljno, ali dvije arogantne i kriminalne ameriĉke invazije Iraka i širenje njihove heretiĉke zapadnjaĉke kulture dodatno je razbijesnilo vjernike. Njihov najveći uzrok bijesa bilo je nelegalno postojanje Izraela. Sada će sva ova nedjela biti osvećena. Uĉinit će to ovi ljudi, ĉlanovi Ĉuvara kalifata koji su posvećeni povratku kalifata. Kalifata nije bilo od raspada Osmanlijskog carstva 1924. koje je pretvoreno u Republiku Tursku. Kalif - zemaljski nasljednik Muhameda i islamski vladar - poznat je i kao Princ vjernika, ĉovjek koji će ujediniti islam i sve muslimane staviti pod svoju vlast. Stvarnije cilj Ĉuvara bio uspostaviti kalifat. - Moramo se drţati roka - Siddiq je upalio cigaretu i odloţio monogramom ukrašeni upaljaĉ na stolić. - Ostalo je samo šest dana. - Ispoštovat ćemo rok, Siddiq - nasmijao se Farshid Sabouri. Ĉetrdeset cilindara eksploziva C-4 već je u tunelu i posljednji će detonator biti osiguran veĉeras. Zar zaboravljaš da je moj brat, Hasan, isplanirao cijelu operaciju? Uvjerio me da će njegov tim imati sve spremno na vrijeme. Da će za šest dana plamen zasjeniti sunce. Na spomen Hasanovog imena svi su se trznuli i Siddiq je refleksno pokrio oĉi. Kako bi sakrio ĉudan trenutak Jemenac, Jalil Haddad je brzo rekao -I Hasan je siguran da Izraelci nisu mudriji?
KIKA
- Ĉak i da išta otkriju neće nas moći zaustaviti - podrugljivo je dodao Sabouri. - Neće otkriti tunel na vrijeme. Sve će biti spremno kad predsjednik Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava i glavni tajnik UN-a stignu na pozornicu. I svijet će promatrati kako stoje ondje sa svojim glupavim osmjesima i potpisuju mirovni sporazum za koji vjeruju da su ga dogovorili. Kolaĉi s medom, posude s voćem i ĉajnici puni vrelog ĉaja stajali su netaknuti na staklenom stoliću. - A naš Hamasov brat, Mu'aayyad bin Khoury? - izvalio je Wasif Al-Mehannadi, Bahreinac ĉija je sestra Fatima bila udana za Hasana. - Izdajnik koji se rukovao s izraelskim premijerom i prodao svoj narod? Ĉuo se iznenadni smijeh. - Taj nevjerni podlac i njegovi sljedbenici neće ništa znati dok ih ne obavije plamen. - Sabouri se iznenada namrštio jer mu je zazvonio mobilni telefon te je zavukao ruku u dţep. Prepoznao je broj. Aslam Hameed. Bio je to poziv koji je morao preuzeti. Hameedove su rijeĉi dolazile poput rafalne paljbe. Sabourijeve su oĉi zasjale dok je slušao. Kad je spremio telefon u dţep okrenuo se prema skupini. UzbuĊenje je bubnjalo glasom ĉovjeka koji je bio poznat u arapskom svijetu po svojoj legendarnoj mirnoći kada su svi oko njega bili obavijeni napetošću. - Odliĉne vijesti. Ostali su voĊe Ĉuvara kalifata osjetili napetost promatrajući ga. - Oko nastanka se pojavilo. To je Alahov znak kako tvrde mulasi: "Oko nastanka bit će zvijezda vodilja koja simbolizira pobjedu islama." Dok se uzbuĊeni ţamor Sirio meĊu okupljenima Sabourijeve su oĉi zasjale pobjednpsno. - Uprava sada, braćo, Aslam Hameed i njegovi ljudi su na putu da ga preuzmu. Za šest dana Oko nastanka bit će svjetlost islama.
KIKA
5 BAGDAD DANA JE GLAVOM udarila o prozorsku dasku. Crvene toĉkice i snaţna bol pulsirali su joj u oĉima kad je pala na pod. Ustani. Ustani. Njezini su udovi odbijali odgovoriti na hitnu zapovijed koja kao da je dolazila izdaleka. Nekako se natjerala u sjedeći poloţaj. Ĉinilo se da traje ĉitavu vjeĉnost, kao i sadrţaj njezine torbe koji je ispadao kad ju je napadaĉ okrenuo i poĉeo tresti. Bio je ogroman, ĉovjek-tenk. Odjeven u tamne hlaĉe i smeĊu košulju, a glava mu je bila omotana tamnosmeĊim hiţdabom. Promatrajući ga dok je prevrtao po njezinim stvarima, bacajući tampone, biljeţnicu, karte i kremu za sunĉanje pokušala je zaustaviti navalu za povraćanjem. U glavi joj je buĉalo i bubnjalo kao nikad prije. Omamljena od boli, prisilila se da pogleda prema gore, gore, na ogromnu osobu koja se sada kretala prema njoj, nadvivši se nad njom, skrivena lica. Vidjela je samo njegove oĉi. Tekuće, uznemirene, oĉi boje tinte. - Gdje je?- povikao je. - Oko nastanka. - Ne... znam. Kakvo oko? Obrazima joj je prozujala agonija kad ju je ošamario, ukras na prstenu joj je zaderao koţu. - Ne laţi mi, sharmuta! Znam da ga imaš! Gdje je? Suze su klizile Daninim raskrvavljenim licem kad je ponovo udarila o prozor. O... čemu... on to govori? U krivoj je sobi. Kad bih... barem... mogla do telefona... - Greš...ka - prošaputala je. - Pogriješili ste. Ne znam... što traţite... Nagnuo se nad njom, i strah je zakoĉio vrisak u njezinom grlu. Debelim je prstima zgrabio ogrlicu s hamsom koja joj je ispala iz ruke i pala pored njezinih nogu.
KIKA
- Sliĉno ovome! - Pribliţio je hamsu njezinom licu pokazujući ukrašeno oko u središtu. - Oko! Imaš jedno sliĉno ovome! Hoću ga! Odmah! - Nemam... ga više. - Laţeš! Sharmuta! - Ponovo ju je udario i raskrvario donju usnu. Vid joj se zamutio. Jedan joj je zub visio na jeziku. Nije imala snage ispljunuti ga. Morala je ustati, otići, ali bila je previše omamljena da bi uopće stajala. Tada je poĉela vrištati, što je glasnije mogla, vrištala je od straha, traţeći pomoć. Glas joj je vibrirao sobom poput krika opeĉene maĉke. Yusefove su se šake stisnule. Samo je ţelio ĉuti gdje je sakrila Oko. Nije bilo u ovoj sobi, toliko je znao. Je li imala pomagaĉa? Sve će reći prije nego završi s njom. Bol je bila veliki motivator. Uskoro će moliti da mu sve kaţe. Podigao ju je s lakoćom, kao da je isprazna lutka i bacio ju preko sobe. Ali bila je njeţna i lagana i precijenio je svoju snagu. Umjesto da završi na krevetu udarila je u noćni ormarić, glavom u rub uz muĉni zvuk kosti koja je pukla. Tišina je okruţila sobu. Yusef je pohitao prema njoj. Nije vrištala. Nije se micala. Bila je hladna. Hladna će voda to srediti. Ali kad je obišao krevet uoĉio je da joj je glava u neprirodnom poloţaju i da joj iz uha teĉe krv. Neće se probuditi. Bijes i frustracija ispunili su mu prsa. Kao i neizmjerni strah. Bijes Aslama Hameeda neće se moći kontrolirati. Ali neće biti ništa u usporedbi s bijesom Hasana Sabourija. Oznojio se pomislivši na moćnog Iranca ledeno plavih oĉiju. Zlih oĉiju. Hasan Sabouri je ubio vlastitu majku i mnoge druge samo pogledom. Što će se dogoditi kad sazna da nije uspio naći Oko nastanka? Stisnulo ga je u ţelucu. Dopustio sam da mi se ispriječi ţar. Kako sam mogao biti tako nesmotren?
KIKA
Još uvijek drţeći srebrni lanĉić mrtve ţene s privjeskom u svojoj šaci Yusef je izjurio iz sobe jednako tiho kako je i ušao, ostvavivši njeţnu ameriĉku novinarku ĉija je krv natapala uvojke njezine plave kose.
6 BIJELA KUĆA MINISTAR OBRANE JACKSON Wright je mršteći se ušao u Ovalni ured. Predsjednik Owen Garrett je odloţio naliv-pero i protrljao umorne oĉi. Kosa boje mahagonija vrhovnog zapovjednika bila je prošarana s nekoliko sijedih koje su sjajile na sunĉevoj svjetlosti koja je prodirala kroz prozor iza njega. Samo dvije i pol godine na poloţaju i već je Garrett izgledao deset godina starije od svojih ĉetrdeset i devet godina. Predsjednici su brzo starih u ovom dvadeset i prvom stoljeću, obiljeţenom svjetskim terorizmom, sektaškim ratovima, islamskim dţihadom i Damoklovim maĉem nuklearnog holokausta. - Bin Khoury se nije povukao, zar ne? - upitao je Garrett direktno. Polagao je visoke nade da će ovotjedni povijesni posjet Jeruzalemu zbog potpisivanja sporazuma izmeĊu voĊa Hamasa i Izraela biti prva ostavština od mnogih iz njegovog vremena. Ali ništa vrijedno ne dolazi s lakoćom. Ne samo da su arapske frakcije u islamskom svijetu nasilno prosvjedovale nego je i malena izraelska desniĉarska ekstremistiĉka skupina Shomrei Kotel - usredotoĉena na podizanje Trećeg hrama - sada prijetila da će u zrak dići Kupolu na stijeni i oĉistiti lokalitet za ponovnu izgradnju. - Ustvari, imamo novu situaciju, gospodine. - Wrightove su se usne nesvjesno iskrivile u grimasu koju su nemilosrdno karikirali komiĉari u emisiji Saturday Night Live.
KIKA
- Warrick je nazvao netom prije ukrcavanja na avion iz Bagdada. - Bivši predsjednikov profesor prava je zastao na trenutak znajući kakav će utjecaj imati sljedeće rijeĉi. - Imam podatak gdje se nalazi Krijesnica. Tišina je visjela u povijesnoj prostoriji. Ĉak se ĉinilo da je predsjednik Washington, koji je zurio sa svog portreta iznad kamina, zadrţao dah. Garrett je polako ispruţio ruke na stol. Krijesnica. O Krijesnici su ga informirali drugog tjedna kako je preuzeo duţnost i od informacija o njezinom postojanju nakostriješile su mu se dlaĉice na vratu više nego od bilo kojeg drugog povjerljivog podatka koji je ĉuo otkad je poloţio prisegu. - Kakav podatak? Bez da je ĉekao ministar je izvukao stolicu i sjeo. - Dovoljno nevjerojatan da sam aktivirao sredstva kako bismo ju pokupili. NJS, pomislio je Garrett. Samo je šaĉica ljudi u vladi znala da postoji tajna jedinica koju je osnovao njegov prethodnik. Tajna jedinica, neovisna od CIA-e i imala je duţnost osigurati sigurnost SAD-a - pod svaku cijenu. - Krijesnica je još uvijek u Iraku? - upitao je. - Ondje je već dugo? Wright je kimnuo mrko. Mogao je vidjeti kako predsjednikov um juri. Nije se mnogo vidjelo na kontroliranom, inteligentnom licu Owena Garretta, ali kao jedan od njegovih najstarijih prijatelja i podupiratelja Wright je prepoznao njeţno stezanje njegovih zglobova i znao je da voĊa slobodnog svijeta proţivljava jednaku navalu nadanja, straha i strepnje kao i on. - I što rade kako bi ju preuzeli? - zahtijevao je Garrett, njegove duboke plave oĉi pretraţivale su Wrightovo lice. - Znaš dobro da i Mossad ĉini isto. - Udario je šakom o hrpu papira koji su stajali pred njim. - Mislili smo da smo ju našli u muzeju prije pet godina, prije nego nam je prošla kroz prste. To se ne smije ponoviti. - Neće, gospodine Predsjedniĉe. Ovog ćemo puta uĉiniti sve što je potrebno. Garrett se nagnuo prema naprijed, u vratu mu je zatreperio mišić. - Kao na primjer?
KIKA
Wright se lecnuo, zatim je ustao i susreo se s pogledom predsjednika. - Nadam se da mi nećete zamjeriti ako ne odgovorim na to pitanje, gospodine. Mislim da je najbolje da niste upoznati s detaljima.
7 CRKVA NEBESKE SVJETLOSTI PENSACOLA, FLORIDA U NORMALNO NEDJELJNO jutro svetište Crkve nebeske svjetlosti vibriralo je energijom tisuća glasova podignutih u molitvi. Svećenik Ken Mundy znao je kako svoju pastvu podići na noge. Sve su oĉi bile uperene na njegovo srdaĉno lice snaţne ĉeljusti preuveliĉano na ekranu koji je visio s nadsvoĊenog stropa. Bilo je to lice iskrenosti, lice strasti, lice preplavljeno uvjerenjem da je Oko nastanka blizu. Bilo je isto lice, ista poruka, koja se vidi na ekranu svake nedjelje u pet Crkava nebeske svjetlosti koje su razbacane Floridom, Georgiom, Teksasom i Michiganom. Uspio je prikupiti impresivne sljedbenike unatoĉ ĉinjenici da su mediji obiljeţili njegovu crkvu kultom i samog Mundya optuţili da se nalazi na krivom putu. Sav ga je kršćanski svijet zanijekao, njegovu poruku, njegovu taktiku. I ove ograničene budale bi osujetile njegov plan da znaju za njega. Budale. Većina kršćanskih lidera u Sjedinjenim Drţavama - u cijelom svijetu bili su pasivne zavedene budale. Bili su zadovoljni čekanjem, izgradnjom saveza sa Ţidovima, molitvom i pripremom za Sudnji dan. Nitko od njih nije imao viziju ili hrabrosti da budu proaktivni. Ali on jest. Ne samo da je imao viziju imao je i resurse. Imao je malenu, ali moćnu skupinu vjernika. Dok su svećenici glavnih crkava mogli doprijeti do milijuna u prosjeku svake nedjelje on bi dopro samo do nekoliko tisuća.
KIKA
Ali njemu nije trebala masovnost - ne kad je već imao moć, novce, autoritet i hrabrost da nešto poduzme. Strpljivo ĉekajući na podiju pogledao je prema kamermanima, šminkerima, i reţiseru koji je pripremao video s njegovom nedjeljnom misom, zatim na svoje poruke. Samo oni koji su ga najbolje znali - njegova supruga, njegov odvjetnik, i najbliţi saveznik, poznat kao Straţar - prepoznat će uzbuĊeno pjevušenje kao strune harfe kroz njegovu dušu. Na površini su bili sjaj i sigurnost debeli poput presvuĉenog sloja šminke koja se osušila na njegovim obrazima, ali ispod ove staloţenosti pulsirala je energija koja će zapaliti ĉitavu crkvu ako ispravno doprije do njih. Ĉak i dok je zurio napeto u kamere, za susret s oĉima svojih sljedbenika koje nije vidio - dok su prve rijeĉi mise odzvanjale dvoranom - Mundy nije bio prisutan. Bio je usredotoĉen na vrijeme ne tako daleke budućnosti kada će se ostvariti sve za što je radio. Vidio se u Svetoj zemlji kako propovijeda s druge pozornice, iz srca Jeruzalema. Propovjedajući iz Trećeg hrama koji će sagraditi njegovi sljedbenici. U viziji je vidio da je Ekstaza nadohvat ruke - uzašašće vjernika je bilo blizu. Vrijeme Velike kušnje najavljeno iz Novog Zavjeta dolazi - povratak Isusa kako bi se sukobio s Antikristom u konaĉnoj borbi izmeĊu dobra i zla. Armagedon. Konaĉno će Isus vladati mirom u svijetu tisuću godina prije nego da prepusti svome Ocu. Tada će svi oni koji su ga zvali luĊakom, voĊom kulta, zaluĊenim jadnikom konaĉno prihvatiti istinu. Bio je jedini koji je znao da se Armagedon bliţi. - Kene - ĉuo se reţiserov glas - molim vas ponovo zadnje tri reĉenice. Imali smo mali problem s kamerom dva. - Da krenem od T toga će dana sav naš trud i naše molitve'...? upitao je Mundy prebacivši teţinu na drugu nogu. - To će biti u redu. Još dva sata obrade nakon toga i to će biti to za ovaj tjedan. Kad je završeno snimanje, Mundy je krenuo prema prostoriji u straţnjem dijelu niske poslovne zgrade koja je pripojena crkvi.
KIKA
Pozdravio je tajnika osmjehom i mahnuo dok je istovremeno popustio kravatu. Zatim je u bravu vrata od mahagonija gurnuo kljuĉ. Ušao je u dugi hodnik ĉiji je pod bio presvuĉen parketom koji je prigušio njegove korake dok je ţurio u zvuĉno izoliranu privatnu prostoriju za sastanke u koju je samo nekolicina smjela ući. Samo njegov uţi krug, Sinovi Babilona, znali su za planove i pripreme koji su se ondje odvijali. Straţar ga je ĉekao u naslonjaĉu nemirno listajući Wall Street Journal. - Je li još netko vidio sliku? - upitao je Mundy, polaţući svoju tamnoplavu jaknu na koţni naslonjaĉ. - Nitko ţiv. - Nasmijao se Straţar otvorivši aktovku i izvadivši iz nje fotografiju. Mundy je ţivnuo. Straţar se nikad ne smije. Ispruţivši ruku prema fotografiji u trbuhu je osjetio strujanje adrenalina, zurio je u fotografiju veliĉine 10x18cm i zinuo pred poznatim zlatnim talismanom koji je samo zamišljao i osjetio da se prostorija poĉela okretati. Dragi Boţe, stvaran je. Prekrasan je. Sve je bila istina. Mogao je samo ĉekati trenutak kad će ugledati ĉudo skriveno u njemu. - Baš kao što je opisano u Danijelovim svicima. - Straţar se nagnuo bliţe, njegov oštri pogled fiksiran na fotografiju u boji optoĉenog oka. - Svjetlost dolazi kući. - Neće ako joj ne osiguramo siguran prolaz. - Znoj je natopio prednju stranu Mundyjeve košulje dok mu je umom zujalo na tisuće strahova. Znao je koliko je bilo vaţno da Svjetlost doĊe k njemu. U krivim rukama... Zadrhtao je pomislivši na posljedice. - Gdje je sada? - upitao je. Straţar je ustao. Kratka brada ga je na licu nervirala. Bio je ponosan na svoj izgled i nije se ni danas obrijao. Nije bilo vremena. Umor se zalijepio za njega kao vlaţno odijelo, ali ni za umor nije imao vremena. Ako im opet izmakne nagrada, ako izgube trag, drevno proroĉanstvo se neće ispuniti za njegova ţivota. Bez moći i prisutnosti Svjetlosti Sinovi Babilona neće uspjeti ustoliĉiti Ekstazu. A bili su tako blizu izgradnji Trećeg hrama i ispunjenja Svjetlošću.
KIKA
Jer u Danijelovim svicima piše da će se Svjetlost pojaviti na zemlji i sjajiti iz Trećeg hrama. I Mundy je znao da je Svjetlost kljuĉ - vaţna prethodnica Posljednjeg suda. - Upravo se rješava - odgovorio je Straţar Mundyju mirnoćom koja je u sebi prikrivala unutarnju napetost. - Barnabas - Mundy nije podigao pogled s fotografije. - I ţelio bih upozoriti Derreka da će nam moţda trebati za osiguranje. - Straţar je promatrao kako se nakrivila obrva svećenika i sprijeĉio je nadolazeću raspravu podignutom rukom. - Ken, ovo je previše vaţno da bi se prepustilo jednom ĉovjeku. Ĉak i Barnabasu. Mundy je pratio obris talismana na fotografiji. - Nemam ništa protiv da pripremimo Derreka - ali Barnabasu ne treba niĉija pomoć. Na trenutak su obojica zamislili lice mladića ispunjeno divljom vjerom. Osmjeh se iscrtao u uglovima punih prijateljskih usnica Kena Mundyja. Gotovo je mogao osjetiti vatre posljednjih dana. Prisjetio se prvog puta kad je Barnabasu pokazao model budućeg Trećeg hrama. Oĉi sedamnaestogodišnjeg voĊe mladih su zasjale kao da ga je pomazao sam Duh Sveti. Mladić je jasno vidio, vidio je sve: otvaranje Ekstaze, uznesenje istinskih vjernika, poĉetak Kraja svijeta. Već je tada mladić shvatio vaţnost uloge Trećeg hrama u odigravanju najvećeg trenutka u povijesti - Armagedona, konaĉne bitke izmeĊu dobra i zla. Tada je Barnabas predao napojicu za dostavu pizze stavljajući sitniš u Mundyjevu šaku obećavši da će sagraditi hram na bilo koji naĉin - ĉak i da to znaĉi sagraditi ga vlastitim rukama. U TO JE vrijeme bio mršavi klinac, bez oca od svoje druge godine, ali se godinama izgraĊivao. Slijedio je trening koji mu je propisao košarkaški trener vjerskom posvećenošću dok mu se mišići nisu udvostruĉili, utrostruĉili i uĉetverostruĉili na nekoć tankom tijelu. Barnabas je ĉinilo se imao neobuzdnau energiju unatoĉ obavezama u školi, na poslu, u crkvi i brizi za majku, koja se borila s karcinomom i umrla dva tjedna nakon njegove diplome.
KIKA
Mundy je sebe vidio u Barnabasovim borbama. I sam je preţivio teško djetinjstvo - u kojem je najmanji problem bio što je odrastao bez oca. I tako je kroz muke Barnabasove mladosti Mundy ga stalno tješio da će ga Bog nagraditi. Kao što je i Mundyja nagradio. Sada, u Barnabasu mu je dao neumornog uĉenka ĉija je povezanost s Crkvom bila snaţna poput njegovog tijela. - Barnabas bi u svakom trenu trebao imati ruke na Svjetlosti rekao je Straţar. Mundy nije odgovorio. Bio je zaokupljen vlastitim mislima, uzbuĊenjem koje mu je pulsiralo ţilama. Za koji dan bi i on mogao u rukama imati Svjetlost, Boţju moć na dlanu. Mundy je zurio u svoje dlanove. Nikad nije mogao zamisliti da će jednog dana, siromašni, skromni djeĉaĉić iz Tennesseeja drţati svjetlost nastanka, koristeći ga u ime spašenih. Otkriće Danijelovog svitka meĊu drvenim svicima pronaĊenim u Qumranu dalo je uvid u veliĉanstvenu biblijsku prošlost. Danijel, prorok koji je sluţio na Belšazarovom dvoru i interpretirao njegove snove imao je privilegiju vidjeti Svjetlost. Struĉnjaci još uvijek nisu dekodirali dijelove svitaka, ali su već otkrili Danijelov detaljan opis jedinstvene Svjetlosti koju je stvorila rijeĉ Boţja za vrijeme postanka. Danijel je napisao da će se Boţja Svjetlost ponovo pojaviti u svijetu kada bude najpotrebnija, u najteţim danima. Osvjetlit će proroku put. Za Isusa. I on, veleĉasni Ken Mundy, osnivaĉ Crkve nebeske svjetlosti, i tajnog društva Sinovi Babilona, koje je kritizirala glavna kršćanska zajednica, ĉovjek koji je koraĉao osamljenim putem kao nekoć Spasitelj, bit će onaj koji će ga drţati na nebu. Straţar je pogaĊao misli koje su kuhale u Mundyjevoj glavi. Koliko su sati uloţili u rad, planiranje i zajedniĉke molitve za ovaj trenutak? Za cilj o kojem niti jedan od Mundyjevih sljedbenika nije znao - kao što su bili u mraku što se tiĉe tjednih doprinosa koje je njihov pastor redovno preusmjeravao za financiranje slavne misije. Ĉak ni supruge niti djeca Sinova Babilona nisu ništa znali o zadatku koji je Mundy odabrao za ove ljude - da sagrade Treći
KIKA
hram u Jeruzalemu, da ponovo sagrade ţidovsko sveto zdanje koje je drugi put uništeno 70. g. Kako bi donio sudbinom predodreĊeno mjesto gdje će Isus ujediniti svijet u jednu pravu vjeru. - Svjetlost je uskoro kući. - Straţar je zatvorio aktovku i susreo se s Mundyjevim oĉima ispunjenima nadom. - Moli se da nitko drugi nije saznao da se pojavilo. Mundy je gurnuo fotografiju u unutrašnji lijevi dţep odijela kad su krenuli prema vratima. - Ostatak ću veĉeri provesti u razgovoru s Gospodinom, moleći ga da vodi Barnabasovu ruku.
8
NEW YORK
- OPROSTITE, GOSPODINE - LITA Smith je ponovo pogledala iskaznicu koja je bila spojena na dţep košulje Rustyja Sutherlanda i nasmijala se. - Gospodine, Sutherland. Ali dr. Landau je prije nekoliko minuta otišla na pauzu za ruĉak. Vjerojatno ste se mimoišli kod lifta. Rusty je okrenuo ruku kako bi pogledao na sat. Bio je na nogama više od šesnaest sati i već je padao s nogu. A da ne spominjemo ĉinjenicu da ga je obitelj ĉekala, obitelj koju nije vidio mjesecima. - Smijem li joj nešto ostaviti? Upravo sam se vrato iz Iraka i donosim joj poklon od sestre. Mlada pomoćnica razbarušene crvene kose i s prstenom na svakom prstu pogledala je koţnu torbicu koju je gurnuo preko stola. - Oh! Od Dane? - Topliji osmjeh. - Znam da dr. Landau broji dane do povratka svoje sestre. Rusty joj je zahvalio i krenuo prema dizalu. Refren Simona i Garfunkela "Home... homeward bound..." kruţio mu je po glavi. Ubrzao je korake dok je prolazio predvorjem. Ali kad je zakoraĉio na ploĉnik kako bi pozvao taksi gotovo ga je srušio trkaĉ koji se u njega zaletio.
KIKA
- Joj, oprostite. Jeste li dobro? Valjda vas nisam vidio... Rusty je zatreptao pokušavajući razbristriti glavu. Odjednom se osjetio slabo, a neobiĉna mu je toplina strujala cijelim tijelom, kao da je upravo ispio pet tekila na prazan ţeludac. Mladić koji se zaletio u njega zurio je zabrinuto. Nije imao više od dvadeset i ĉetiri ili dvadeset i pet godina, kratke kose, ozbiljnih i zabrinutih smeĊih oĉiju. Rusty je pokušao nešto reći, ali nije mogao. Zateturao je i mladić ga je primio. - Gospodine, jeste li dobro? Dajte da vam pozovem taksi. -Tada je plavokosi mladić podigao ruku i mahnuo prema nadolazećim vozilima. Koprena se spustila na Rustyjeve oĉi, ali treptanjem nije razbistrio pogled. Zašto nije mogao govoriti? Osjetio je da je ušao u taksi, ali s neobiĉnim osjećajem iskljuĉenosti kao da sve promatra odvojen od svog tijela. Bio je ţedan, i znojio se. Pozlit će mi. Ĉuo je mladića da je vozaĉu dao adresu, ali nije ĉuo toĉnu ulicu. Kući. Htio je otići kući. Morao je otići na ţeljezniĉki kolodvor. Pokušavao je vozaĉu reći da ga odvede na Grand Central, ali sve što je ispustio bio je neartikulirano graktanje. - U vrlo je lošem stanju. Ali ja sam njegov sponzor. Odvest ću ga na sastanak skupine Anonimnih alkoholiĉara. 0 čemu on to? Rusty je vidio bravu, ali nije mogao do nje. Ruka mu je bila preteška. Njegovi su kapci bili preteški. Borio se protiv tame koja ga je obavijala, ali je osjećao kako ga sve više guši. I više nije mogao disati, nije se mogao pomaknuti, nije više mogao izdrţati. Tama.
Lita je gledala neuredne gomile materijala na Natalinom stolu koje su se nakupile dok je bila u Italiji i promislila o gomilanju nereda. Stoga je otvorila središnju ladicu gdje je Natalie drţala svoj kalendar obaveza i stavila torbicu odmah naprijed, gdje joj neće promaknuti, između žutih markera i čokoladnih bombona M & M .
KIKA
Obećala je samoj sebi da će nazvati Natalie i reći joj da ju čeka poklon od Dane. Ali tad su počeli zvoniti telefoni i pisač se dva puta zaglavio dok je pokušavala izvući trideset stranica izvješća koje je Dennis telio na svom stolu do 15 sati, i zaboravila je u potpunosti na torbicu koju je gurnula u Natalienu ladicu. Ĉak se nije sjetila ni kad joj je Natalie zaţeljela laku noć i otišla na sastanak u 16.30 s privatnim kolekcionarom prije veĉere s prijateljicom Peggy. Lita se nije sjetila dok ju nije nazvala supruga Rustyja Sutherlanda.
9 NATALIE SE NIJE mogla odluĉiti, a to ju je još više iritrialo Litina zaboravljivost zbog koje joj nije rekla za paket dok nije skoro pojela kolaĉ ili njezina bezbriţnost kad nije traţila broj telefona od supruge Rustyja Sutherlanda. Bilo je frustrirajuće sjetiti se da je bila za svojim radnim stolom gotovo ĉetiri sata nesvjesna da je Danin poklon bio u gornjoj srednjoj ladici. Nestrpljenje i uzbuĊenje su je obuzeli kad se pozdravljala sa starom školskom prijateljicom, Peggy Lim, koja je u tom trenutku upravo završavala porciju sladoleda, i pozvala taksi i krenula prema muzeju pet minuta nakon što ju je Lita nazvala. Natalieni su koraci udarali kamenim stepenicama, glasno odzvanjajući na maglovitoj mjeseĉini. Stigavši do širokih bronĉanih vratiju iz torbe je izvukla plastiĉnu karticu za ulaz. Nekoliko je trenutaka kasnije izašla iz dizala na ĉetvrtom katu i prolazila pored recepcije i velikih sobnih biljaka koje su se dizale do stropa. Muzej diše drugačije noću, pomislila je ulovivši trag svog odraza dok je prolazila pored prozora koji je bio kod recepcije i skrenula u mraĉni hodnik koji je vodio prema uredima. Zgrada je bila tiha i pospana. Preko dana njome se osjetila pulsirajuća
KIKA
energija, vibriranje u zraku dok su posjetitelji i osoblje dijelili dah drevnog svijeta. Svi su uredi bili na najgornjem katu. U dvoranama i galerijama prekrivenim tepisima na niţim katovima svjetlucalo se bogatstvo kulture ispod diskretnog osvjetljenja. Zlatne zdjele i pehari ukrašeni dragim kamenjem iz trećeg stoljeća sa Sicilije. Boce iz trinaestog stoljeća iz razdolja Mameluka, iz Egipta. Perzijski svjećnjaci od bronce. Feniĉko i rimsko staklo. Mozaik star tri tisuće godina iz Galileje u Izraelu. Sve su to bili najvredniji izlošci stalnog postava, kao i prekrasni primjerci islamske grnĉarije, predkršćanskih talismana i babilonskog nakita. Natalieni koraci su se usporili kad se prilbliţila svom uredu razmišljajući o Litinom opisu torbice koju je Dana poslala. Bila je ukrašena s mari, rekla joj je Lita, koristeći grĉki naziv za talisman koji je trebao otjerati zlo oko. Pitala se je li Rusty već stigao kući. Prema Liti njegova je supruga bila u suzama kad je nazvala u pet poslije podne. Rusty ju je nazvao s JFK-a prije podneva dok je ĉekao prtljagu kako bi joj rekao da će stati nakratko u Devereauxu kako bio ostavio paketić za Natalie, i da onda ide odmah na vlak. Ali ju nije nazvao ponovo kako bi joj rekao kojim vlakom dolazi i nije se javljao na mobitel. Supruga se nije ĉula s njim od podneva. Sigurno je već stigao kući, uvjeravala se Natalie, te je upalila svjetlo u uredu i poţurila prema svom radnom stolu. Torbica je bila toĉno ondje gdje je Lita rekla da će biti. Natalie ju je uzela dirnuta da ju je sestra kontaktirala na ovaj naĉin. Vještim je prstima opipavala teksturu na ispucaloj koţi. Paleći stolnu svjetiljku zurila je u rukom nacrtanu sliku velikog oka s plavom šarenicom i debelom crnom linijom. Njezin je prvi dojam bio da je torbica vrlo stara, izjedena pijeskom i vremenom. Gdje je to Dana pronašla? pitala se zainteresirano. Koţa i ĉvorovi na crnim trakicama su je podsjetili, u samoj tehnici izrade, na drevne sumerske torbice za novac iz Libanona koje je prouĉavala.
KIKA
Paţljivo je odvezala ĉvor. Kratka poruka od Dane - Malo blago s Bliskog istoka - izazvalo je u njoj blagi osmjeh, ali je ubrzo nestao kad je istresla 'blago' na dlan. Bio je to privjesak. Teţak. Zanimljiv. Sjajilo je prema njoj poput malenog zlatnog jajeta optoĉenog lapis lazulijem, karnelijanom i jaspisom. Oko, jedno od najstarijih simbola zaštite. Nose ga ljudi još od postanka svijeta, jedan je od najstarijih i najraširenijih talismana u svijetu. Već oko pet tisuća godina o Oku se piše, njega se crta, rezbari i prikazuje. Ako su oĉi stvarno prozori duše, kako tvrdi Lao-Tzu, drevni kineski filozof koji je napisao najveći traktat o taoizmu, nije ĉudo da su se ljudi oduvijek bojali zavidnog pogleda, zle namjere koja je upućena iz jednog para oĉiju prema drugome. Od poĉetaka, Natalie je dobro znala, ljudi su uvijek smatrali zurenje uznemirujućim. Stoga su u povijesti mnoge kulture replicirale otvoreno oko kao zaštitnu amajliju - poput ove u njezinoj ruci - kako bi se odbacili zli uroci pogleda. Oduvijek ju je fasciniralo kako su ljudi s Bliskog istoka, još od dana ranih Sumerana, vjerovali da je svjetlost nastala u srcu i da je izlazila kroz oĉi i da zlo srce baca zao pogled koji moţe donijeti nesreću svemu što pogleda. Ĉinilo se da su se ljudi uvijek bojali da se ispod svakog pogleda divljenja skriva gramziva ţelja. Da pojedinac moţe uzrokovati namjernu ili nehotiĉnu štetu golim okom. U mnogim jezicima i u mnogim stoljećima postojalo je samo jedno ime za zastrašujući pogled - zlo oko. Talijani ga nazivaju malocchio, Škoti droch shul, Ţidovi axyin ha'ra. U španjolskom jeziku je mal de ojo, u poljskom oko proroka, na farsiju bla band. A Grci su ga zvali matiasma.
Ĉak se i u Tori spominje zlo oko. U Knjizi mudrosti kralj Salomon je upozorio "Ne jedi kruh ĉovjeka zlog pogleda..." A Sv. Petar je napisao u Novom Zavjetu "O bezumni Galaćani, tko li vas opĉara?" Zlo je oko zanimalo i antiĉke Rimljane Cicerona, Vergilija i Plinija, koji su svi o njemu pisali u svojim djelima. Kao i grĉki
KIKA
povjesniĉar Plutarh iz prvog stoljeća, koji je napisao da odreĊene oĉi mogu nanijeti zlo maloj djeci i mladunĉadima jer su im tijela Još slabašna i osjetljiva, ali i da ti isti pogledi mogu imati moć i nad odraslima. Osim na stanovnike Tebe. Plutarh je bio uvjeren da su njihove oĉi imale moć nanijeti zlo i djeci i odraslima. Natalie je provela mnogo godina istraţujući i katalogizirajući na stotine zaštitnih oĉiju s drevnog Bliskog istoka i Sredozemlja. Talismani u obliku oka dolaze iz Egipta, Mezopotamije, Grĉke, Afrike, Italije, Turske, Perzije, Iraka i Izraela. No osjetila je posebne trnce uzbuĊenja kad je privjesak stavila ispod svjetiljke. Iako je prouĉila do sada na tisuće talismana bilo oslikane ili ugravirane sa zaštitinim okom, nikad nije naišla na neki poput ovog. Poput drugih koje je prouĉavala bio je star i ocrtan debelom crnom linijom koju su oko oĉiju stavljali i muškarci i ţene kako bi zaštitili svoje oĉi još prije dolaska Kleopatre na vlast. Ali oĉi na ovoj torbici i talisman bili su drugaĉiji. Dvostruko su obrubljeni debelom linijom od lapis lazulija. I crveno kamenje koje je ĉinilo šarenice - pretpostavljala je da se radi o karnelijanu - nisu bili na uobiĉajenoj bijeloj pozadini, nego na ţućkastoj. Pitala se je li ţuto kamenje jaspis. Sva su se ova tri poludraga kamena koristila za ukrašavanje još od Babilonaca. Zamišljena Natalie se ugrizla za usnicu. Zlatni je privjesak imao teţinu - i mogla se kladiti u etrušĉansku amajliju iz petog stoljeća koja je imala na sebi Meduzinu glavu da je ovaj od pravog zlata - što joj je govorilo da je privjesak izraĊen za nekoga bogatog i vaţnog. Ono što je mogla zakljuĉiti na prvi pogled je da je ogrlica bila mnogo više od drangulije prema Daninoj poruci. Dana nema pojma što je ovo, pomislila je, okrećući glavom. Ali nemam ni ja. I neće imati dovoljno vremena istraţiti ga, shvatila je razoĉarano, barem dok ne riješi zaostalu papirologiju kojom bi mogla napuniti egipatsku grobnicu. Pa pak bila je to primamljiva tajna koja ĉeka da se otkrije. Što je još vaţnije, bio je to uvod od njezine sestre, uvod za toliko potreban razgovor.
KIKA
Iznenada joj je tijelom prostrujao strah. Nadala se da Dana nije ovo kupila na crnom trţištu nehotiĉno plativši sitnicu za ne-prepoznato blago koje se izvlaĉi iz Iraka još od poĉetka rata. Sutra, obećala je sama sebi, ostavit će si malo vremena kako bi provjerila posljednji popis antikviteta koji još uvijek nisu locirani - i nada se da neće naći ovaj privjesak sa zlim okom kako zuri u nju s monitora raĉunala. Dok je podizala privjesak na ogrlici kako bi ga vratila u torbicu Natalie je zastala još jednom iznenaĊena njegovom teţinom. Ali to nije samo zlato, shvatila je. Nešto je unutra. Pruţila je ruku prema povećalu i zurila u metalni prsten kroz koji je ogrlica provuĉena ispipavajući hoće li se otvoriti kao kopĉa. Ali nije - privjesak se nije otvarao, a površina se ĉinila neoštećenom. Nije mogla pronaći šav nigdje na zlatu. Iznenada joj je koncentraciju prekinuo zvuk zatvaranja ladice. Što je to? Ĉinilo se kao da dolazi iz hodnika. Trenuak kasnije se zvuk ponovio. Tko je još ovdje ovako kasno? Nije li valjda opet u ladici ostavio vjenčani prsten? Oĉi su joj se skupile na pomisao na kolegu kustosa koji je bio opsjednut Armanijevim odijelima, a ĉiji je ured malo niţe. Dennis Bellweather se smatrao iznimno privlaĉnim, s pet objavljenih ĉlanaka u ĉasopisu Art News i ĉestim izlascima sa ţenama upola mlaĊim od njega. Pomislili biste da se klipan već naučio ţonglirati dvostrukim ţivotom. Zatim je ĉula tresak i potrĉala iza stola. - Den - Ali rijeĉ joj je zamrla u grlu kad se silueta pojavila na Dennisovim vratima oko šest metara dalje. I to nije bio Dennis. Bio je muškarac, no visok i snaţnije graĊe od Dennisa, ramena nabijenih znojem ili steroidima. Mogao je biti i napadaĉ Giantsa, osim što nije nosio kacigu s crvenim prugama i kraljevskoplavi dres. Nosio je crnu skijašku masku, crne rukavice i sive hlaĉe. Nakon što joj je tijelom prostrujao prvi val straha logika je izbacila odgovor. Valerie je konaĉno unajmila privatnog detektiva da sredi ljigavca. Kako joj je ova misao prostrujala glavom uoĉila je da joj se stranac sve više pribliţava.
KIKA
- Tiho - upozorio ju je grlenim baritonom, produljujući svoj korak i smanjujući razmak izmeĊu njih. - Osiguranje! - Natalie je zakoraĉila unatrag povikavši što je glasnije mogla. Pojurio je prema njoj. Srce joj je snaţno udaralo, okrenula se lijevo prema recepciji i alarmu s donje strane Litine police. Bio on privatni detektiv ili ne kretao se poput ĉovjeka koji je odluĉio ušutkati ju. Napravila je samo tri koraka hodnikom kad ga je ĉula iza sebe. U tom joj je trenutku proradilo ono što je nauĉila na treningu i odluĉila mu se suprostaviti. Nije uspio usporiti na vrijeme i to je bilo upravo ono na što je raĉunala. Izbacila je ruku, dlanom je naciljala njegov nos i pripremila tijelo za udarac. Refleksno se njezina druga šaka - u kojoj je drţala privjesak - pripremila da joj zaštiti lice. Skijaška je maska zastenjala od udara, iznenaĊena jaĉinom boli i mlazom krvi koja je curila iz nosa. Kroz otvore na maski mogla je vidjeti kako mu iz jantarno smeĊih oĉiju izvire bol. Bez da mu je ostavila trenutak za oporavak snaţno ga je potpeticom nagazila. Time je kupila još koju sekundu. Ponovo je krenula prema recepciji, ali dok je hitala prema stolu i tipki petom je zahvatila kotaĉić Litine stolice i pala ispred police uza zid, a cipela joj je odletjela na suprotnu stanu. Zatim je osjetila njegove ruke u svojoj kosi. Bijesno se bacio na nju i vukao je nazad, bol ju je probadala od korijena do zatiljka. Snaga njegovog stiska izazvala joj je suze. - Ovo ću ja uzeti, gospodiĉna. - Glas mu je bio dubok jer mu je grlo bilo puno krvi. Slabi naglasak mu je kvario rijeĉi. Zgrabio ju je za ruku šakom koja je bila poput goriline i poĉeo joj je prste odvajati od privjeska. Odmah je shvatila što hoće, a prste je još snaţnije stisnula oko talismana i uzvraćala mašući svojim slobodnim laktom unazad prema njegovoj kljuĉnoj kosti. - Osiguranje! - ponovo je povikala, pomahnitalo. - Zona 6! Nogom je obavio njezinu i srušio ju. Pala je na tepih poput
KIKA
zavezanog teleta. Kad se spustio kako bi ju opkoraĉio i ponovo pokušao uzeti privjesak, bacila ga je pored njega - šaljući ga meĊu lisnatu šumu biljaka. Na njezino iznenaĊenje digao se na noge i pohitao za njime. Na rukama i koljenima traţio ga je naslijepo izmeĊu porculanskih vaza s filodendronima i fikusima. Ustala je i ugledala zraku svjetlosti iz njegove dţepne svjetiljke kojom osvjetljava zemlju, veliko lišće i tepih. Glasovi i odzvanjajući koraci ispunili su stepenište. - Ovdje! - povikala je. - Recepcija! Izlazna su se vrata iznenada otvorila, i podigla se Skijaška maska, spustila glavu i pojurila prema dizalima uzastopno stišćući tipke dlanom u rukavici. Središnja su se vrata bešumno otvorila, a Natalie se bacila u potragu za privjeskom. Je li pronašao privjesak? Je li ga uzeo? Tada je uzdahnula od olakšanja jer je ugledala kako nešto sjaji s tepiha iza palme. Vrhovima prstiju je prešla preko zlatnog privjeska, a zaštitari su projurili pored nje prema dizalima. Ali zakasnili su. Jedino su vidjeli kako se vrata zatvaraju za osobom sa Skijaškom maskom - i Natalie koja se diţe izmeĊu biljaka, drhtajući, a na nozi je imala samo jednu crvenu cipelu s visokom petom.
10 BARNABAS JE POLAKO koraĉao prema Central Parku, ruke je gurnuo u dţepove veste. Iza njega su se ĉule sirene, ali se prisilio da ne potrĉi, nadajući se da je previše mraĉno da bi itko primijetio kako mu je ispod nosa sasušena krv i da su kapljice krvi na majici od flisa u predjelu prsa. U mraku, kapljice krvi se mogu protumaĉiti kao kapljice znoja. Za prolaznika je bio jogger na putu kući nakon svoje runde trĉanja. Nitko tko je gledao u ovom smjeru ne bi mogao pogoditi kako je noćas vjeţbao.
KIKA
Krv i sirene su bubnjali u njegovim ušima kad je stigao do parka i skrenuo na krivudav puteljak. Prošao je pored Velike tratine uz Jezero kornjaĉa, i dalje odrţavajući ujednaĉen korak. Iako izvana miran, u sebi je bijesnio, i bila je to borba da zadrţi normalan ritam disanja. Kako je mogao pogriješiti? Svjetlost mu je bila na dohvat ruke, a otjerali su ga ţena i gomila zaštitara. Zelenooka ga je ţena iznenadila. Bila je u kondiciji, oko sto šezdeset i pet centimetara, ali oblikovana poput ţene koja svoje vjeţbanje shvaća ozbiljno. Pa ipak nikad ne bi oĉekivao da će se ovako boriti - bila je brţa i snaţnija nego je mogao i zamisliti. Kako će reći veleĉasnom Mundyju da ga je ţena svladala? Iz kuteva oĉiju pojavile su mu se suze frustracije. Imao je ĉetiri mogućnosti danas - ĉetiri - ali je svaki put svladan. Da ga je barem uspio uzeti od ćelavca prije nego je ušao u taksi na JFK-u. Dovoljno ga je dobro slijedio u drugom taksiju, ali ga je zadrţao semafor i kad je Barnabas izašao i pretrĉao ulicu netko je drugi bio u taksiju ćelavca, a meta je ulazila u muzej. Kad je konaĉno uhvatio korak s Rustyijem Sutherlandom ispred muzeja i uspio mu ubrizgati dva miligrama Ativana bez problema, opet je bio neuspješan. Vukao je Sutherlanda dva kata u u zgradi u Alphabet Cityju, detaljno ga pretraţio, ali nije pronašao Svjetlost ni u ruksaku niti u dţepovima. Barnabas nije imao drugog izbora nego vezati ga kao što je Abraham vezao Izaka - nudeći mu ţrtveno janje vezano samoljepljivom vrpcom na oltaru ispitivanja. Morao je ĉekati gotovo dva sata da Ativan prestane djelovati, ali je to vrijeme proveo u molitvi siguran da će mu Bog pomoći u dobivanju informacije koju je trebao bez da mora upotrijebiti nasilje. Ali Bog je imao drugaĉije planove, i nije bilo na Barnabasu da ih preispituje. Bolje obiĉno na ljude brzo djelovala, ali Sutherland se pokazao tvrdoglavim. Barnabas je shvatio da ga Bog testira. Ĉak i nakon što mu je slomio nekoliko prstiju poput olovaka ćelavac je odbio reći što je uĉinio sa Svjetlošću. Barnabas ga je uvjerio da mu ne ţeli nanositi daljnju bol. Sve bi bilo jednostavnije kad bi Sutherland sudjelovao. Iako se
KIKA
Barnabas stalno ispriĉavao uvidio je da mora ĉovjeka prisiliti na suradnju. Najviše što je iz njega mogao izvući ĉak i kad ga je drţao za noge iznad praznog otvora dizala bilo je da je Svjetlost ostavio u muzeju. Muzej. To je bio četvrti promašaj. Zašto, Boţe? Zar nisi uvidio prikladnim da blagosloviš moj pothvat? Zašto me testiraš? Sad je sve bilo mnogo sloţenije. Policija će ga traţiti, a ţena i dalje ima Svjetlost. Što govori policiji? Koliko zna? Znoj mu se cijedio niz kosu kad je ponovo poĉeo moliti, traţeći smjernice, da mu Bog omogući Svjetlost. Usnice su mu se pokretale ispod mutnog sjaja uliĉnih svjetiljki dok je i dalje hodao. Nije bio svjestan prolaznika i boli koja mu je bubnjala ţivĉanim završecima na licu. Bol u duši bila je gora. Iznenada mu je na pamet došao odgovor, poput šapta s neba. Straţar. Ako je itko mogao otkriti tko je ta ţena onda će to uĉiniti Straţar. Trebao je nazvati veleĉasnog Mundyja i traţiti za pomoć. I priznati svoj neuspjeh. Barnabasova su ramena bile spuštena kad je ušao u Hotel Skyline tri kilometra kasnije. Glas mu se slomio kad se veleĉasni javio na telefon. Veleĉasni Mundy je zvuĉao vrlo nestrpljivo. - Molim vas nemojte biti razoĉarani. Veĉeras sam vas iznevjerio - ali bit ću bolji, obećajem. Ne moramo se brinuti više za muškarca - no, sad je Svjetlost u rukama ţene. Ili u rukama policije, pomislio je paniĉno, ne usudivši se glasno to izreći. - Straţar mora otkriti tko je ona. Ţena koja radi u muzeju. -Poţurio je, odgaĊajući trenutak kad će ĉuti razoĉaranje u glasu veleĉasnog. - Recite mi tko je, u ime Spasitelja, pronaći ću ju. I Svjetlost će biti naša.
KIKA
11 - RECITE MI NEŠTO, dr. Landau. Što ste radili u zgradi izvan radnog vremena? Detektiv Marv Henderson je promatrao bilješke u svojem bloku zatim je ponovo podigao pogled na Natalieino izmuĉeno lice. Sjedio je u stolcu poput baĉve piva preko puta nje u uredu direktora muzeja, inteligentan ĉovjek ĉekinjaste sijede kose, izgriţenih noktiju i s neodmotanom cigarom koja je virila iz dţepa na prsima. U cijelom muzeju sva su svjetla bila upaljena jer je policija pretraţivala galerije, skladišta i hodnike uz pomoć osoblja koje je pozvano kako bi se provjerilo je li išta otuĊeno ili uništeno. Roberta Flaherty, direktorica muzeja je pohitala iz kazališta još uvijek u ruci drţeći program predstave. - Kao što sam već rekla policajcu Garibaldiju vratila sam se uzeti nešto iz ladice stola. - Natalie se umorno naslonila na stolac, a Danin je privjesak ĉvrsto drţala u rukama na krilu. Detektiv je opet prouĉavao svoje bilješke iza debelog okvira naoĉala naĉinom koji je odraţavao ometenost. -I koliko ste dugo bili ovdje prije dolaska provalnika? - Pet minuta... deset. Ne više. - Imate li inaĉe obiĉaj dolaziti u muzej izvan radnog vremena? U tom je trenutku zadrţao pogled na njoj. - Naravno da ne. - Opet je odavala dosadu. - Obiĉno idem kući nakon radnog dana. - Ali ne i danas? - Ne. Rekla sam vam kao i policajcu Garibaldiju. Veĉerala sam s prijateljicom i vratila se uzeti nešto iz stola. - A to je? - Kemijska je ostala u zraku. Oĉi su mu izgledale dvostruko veće od njezinih, povećane debljinom leća. Polako je Natalie otvorila dlanove i ispruţila privjesak koji je izvukla izmeĊu biljaka. - To je amajlija zlo oko. Planirala sam ju veĉeras prouĉiti kod kuće.
KIKA
Obrve detektiva Hendersona su se skupile, sudarajući se na sredini naboranog ĉela. - Imate li obiĉaj uzimati muzejsku imovinu sa sobom kući? - Naravno da ne. - Natalie je osjetila opasnost. Amajlija nema ništa s provalom. I posljednje što je ţeljela je da policija krene u krivom smjeru. - Ovo nije vlasništvo muzeja. Moje je. - Skupila je dlan oko privjeska i susrela se s njegovim povećanim oĉima. Moja osobna imovina. - Rekli ste da vam je provalnik pokušavao uzeti privjesak. I da je nosio rukavice. Znaĉi da ćemo pronaći samo vaše otiske, dr. Landau? - Da, tako je. Nosio je rukavice. Crne rukavice. Tanke vunene kakve se obiĉno koriste kod ureĊenja vrta. Zastao je ponovo nešto upisati u blok i Natalie je nemirno ĉekala. Iznenada joj je postalo prevruće u sivom puloveru od kašmira. Ponašanje detektiva Hendersona podsjetilo ju je na susjeda iz djetinjstva, gospodina Petroskeya, koji je svako proljeće optuţivao ili nju ili Danu za ĉupanje tulipana iz njegovog vrta. - Je li vrijednu? Amajlija? Pitanje ju je streslo i mozak joj je paniĉno radio. Kako da na to odgovori? Nije imala pojma je li vrijedan ili nije. Ako mu kaţe da bi mogao biti pitat će je odakle joj - i što onda? Morat će mu reći da joj ga je njezina sestra, poznata izvjestiteljica, poslala iz Iraka. Bez znanja o porijeklu posljednje što ţeli je Dani stvoriti nevolje ili osramotiti njezinu mreţu. Natalie su misli letjele. Što ako Henderson dalje istraţi - i pokaţe se da je privjesak antikvitet i iznimno vrijedan? Da joj je ustvari Dana nenamjerno poslala nešto opljaĉkano iz iraĉkog muzeja? Grlo joj se osušilo. Danina bi karijera mogla nestati u plamenu poput autobombi o kojima izvještava. Ne mogu riskirati. Ako je došlo do pogreške moţe se popraviti tiho. Diplomatski. A ne baciti u krilo njujorškog policajca u bezuspješnoj potjeri. - Ne, nema nikakvu vrijednost. - Laţ je samo izletjela iz ustiju. I postalo je prekasno poreći ju.
KIKA
To je vrlo mala laţ, uvjeravala se. Ako je uopće laţ. Nije da mu je trebala istina o amajliji za istragu. Ĉak i nije znala što je istina. - To je samo drangulija... suvenir. - Grlo joj je bilo tako suho da se iznenadila što joj glas nije pukao. - Zašto ste se onda vratili po njega ovako kasno? - pritiskao je detektiv. Sjela je uspravnije. - Zato jer je poklon. Za mene ima sentimentalnu vrijednost. Vjerujte mi detektive nikad se ne bih vratila da sam znala da će noćas doći do provale. - Ĉuo sam da ste se dosta dobro snašli - rekao je polako. -Opisali ste napadaĉa kao visokog muškarca, oko stoosamdeset i pet, sto devedeset? Sto kila? I napao vas je. Ne izgledate baš ozlijeĊeno. - Upotrijebila sam znanje iz Krav Mage. Izvadio je cigaru iz dţepa i poĉeo ţvakati njezin vrh, a njegove nepovjerljive oĉi nisu silazile s njezina lica. - I kako to da ste postali tako dobri u izraelskoj obrambenoj tehnici koju koriste vladine agencije i policijske snage? Natalie je pogledala na sat: 23.30. Sjedi ovdje već dva sata. Glava ju je boljela, zapešće je već dobilo ljubiĉastu boju i bila je emocionalno istrošena. Samo je ţeljela kući, skinuti odjeću, ući u vruću kadu i uţivati u ĉaši vina. - Nauĉila sam u Izraelu prije nekoliko godina - odgovorila je revno. - Dok sam radila na arheološkom nalazištu. Nije bila raspoloţena ispriĉati mu ţivotnu priĉu. Ili što se dogodilo Maren Svendborg u Izraelu, strašnom napadu na Ben She'an zbog kojeg je izgubila prijateljicu i zbog ĉega je nauĉila Krav Magu. - Jesmo li gotovi, detektive? - Još jedno pitanje, dr. Landau. Natalie se pripremila. - Jeste li na koji naĉin u rodu s novinarkom Danom Landau? Onom u Iraku? Malo joj sliĉite. - Vrlo dobro uoĉavate. To mi je sestra. - Hrabra ţena. - Odloţio je olovku i nasmijao se. - Valjda je to obiteljska crta.
KIKA
- Roditelji su nam umrli kad smo bile tinejdţerice. Morale smo biti hrabre. - Nagnula se prema naprijed. - Mogu li sada ići? Dug je put do Brooklyna. - Brooklyn, zar ne? - Poĉešao se po glavi. - Priĉekajte trenutak. Odvest će vas policajac Lopez. Pola sata kasnije Natalie je konaĉno stigla do svog stana u Willi-amsburgu. Noge su joj bile kao od ţelea. Osjetila je luk i komin u hodniku vjerojatno iz kuhinje Juana i Petera. U normalnim okolnostima Natalie je uţivala u aromama koje su dolazile iz njihove kuhinje, jedan dan tajlandska, drugi marokanska, no veĉeras joj hrana njje bila ni na kraj pameti. Bolio ju je svaki mišić, u glavi joj je bubnjalo i bila je psihiĉki iscrpljena ispitivanjem policije i šefova. Napravila je grimasu, sjećajući se naĉina kako ju je detektiv Henderson promatrao svojim prodornim oĉima dok se nije osjećala kao da je na optuţeniĉkoj klupi - iako nije napravila ništa loše. Je li osjetio da je nešto prešutjela? Boţe, nadala se da nije. Jedino što ju do sada nije upitao je da ode s njim do postaje i pregleda bezbrojne fotografije. Vjerojatno je bila pošteĊena jer je napadaĉ nosio masku i jedino što bi mogla identificirati je par smeĊih oĉiju. Koliko god su mogli odrediti napadaĉ nije ciljao niti jedan izloţak. Ali je srušio i vezao zaštitara. I postoje dokazi da je pretraţio dvije prostorije skladišta. No, ĉinilo se da ništa ne nedostaje. Što je onda traţio u uredima? pitala se dok je gurala kljuĉ u bravu. Natalie je ušla umorno i upalila svjetlo oţivljavajući svoju malenu dnevnu sobu. Privatni detektiv kojeg je unajmila Denni-sova supruga ne bi traţio po skladištu. I ne bi napao zaštitara - ili mene. Skinula je cipele opirući se ţelji da se baci na trosjed i samo zatvori oĉi do jutra. Umjesto toga odšetala je do kuhinje i iz friţidera izvadila otvorenu bocu Rieslinga. S ĉašom vina u ruci krenula je prema kupaonici kako bi ubacila soli za kupanje u kadu. Otvorila je mlaz na najjaĉe i ispila gutljaj vina kad joj se uĉinilo da je ĉula zvonjenje telefona.
KIKA
S uzdahom je odjurila natrag u kuhinju i provjerila broj dolaznog poziva. Nije ga poznavala. - Halo? - Popila je još jedan gutljaj. - Dr. Landau? Ovdje Brandon Wedermeyer s MSNBC-a. Zovem vas zbog sestre. Natalie je zastao dah. - Da? O, Boţe. - Je li Dana dobro? Molim te, neka bude dobro. - Ţao mi je što vam to moram ja reći, ali imam loše vijesti. Bojim se da vam je sestra mrtva. - Mrtva... - Glas ju je izdao. U trbuhu je osjetila prodornu hladnoću i iznenada je izgubila teţinu. - To je... nemoguće. - Ţao mi je, dr. Landau. Dana je ubijena. Tijelo joj je pronaĊeno prije dvadeset minuta. Nemam još detalje, ali ţelio sam vas obavijestiti prije nego vijest procuri u medije. Ubijena? Mozak joj je blokirao, odijajući upiti rijeĉi. Osjećala je kao da će povratiti i naslonila se na granitnu kuhinjsku površinu. - Ne moţe biti mrtva. Juĉer sam ju gledala na televiziji. -Blebetala je. Ali nije mogla prestati. Kao što nije mogla zaustaviti koljena koja su se nekontrolirano tresla. - Mora biti greška, recite mi daje greška. - Dr. Landau, je li netko s vama? Jeste li dobro? - Sestra mi ne moţe biti mrtva. - Glas ju je izdao. - Ona je sve što imam. Je li autobomba? Nisam ĉula ništa o autobombi... - Ne, nije bila autobomba. Bilo je... ona je... Ţao mi je, nema blagog naĉina da vam to kaţem, ali ĉini se da je ubijena. U sobi u vili. Ubojstvo se dogodilo negdje izmeĊu njezinog povratka iz Kirkuka i ranog jutra. Njezina se ekipa zabrinula kad se nije pojavila. Vojska istraţuje... Ĉaša joj je ispala iz ruke i razbila se u tisuće komadića na tlu.
12
KIKA
DivLJi OŢUJSKI VJETAR bjesnio je grobljem Salem Fields kad je Natalie uzela lopatu i na sestrin lijes bacila zemlju. Ĉuvši tupi udarac, vidjevši zemlju kako se raspršuje preko drvenog lijesa pokušavala je zauzdati jecaj koji joj je gorio u grlu. Ona i Dana bile su tinejdţerice koje su stajale rame uz rame obredno bacivši komad zemlje na bjesove svojih roditelja. Rabin im je tada rekao da je mitzvah pomaganja pri ukopu voljenih bio najnesebiĉniji ĉin od svih jer je bio ĉin dobrote koji se nikad ne moţe vratiti. Ali ovo nije bilo u redu. Nije bilo u redu da pokopa Danu. Njezina je sestra veĉeras trebala izvještavati, kosu joj je trebao mrsiti suhi pustinjski vjetar, glas joj je trebao biti ispunjen autoritetom. Umjesto toga bila je ovdje u zemlji pored svojih roditelja i Natalie je promatrala u obamrloj nevjerici dok su prijatelji i roĊaci prolazili jedan po jedan kako bi uzeli lopatu i ubacili zemlju u Danin otvoreni grob. Nakon toga je krenula prema limuzini jedva zamjećujući izraze sućuti koji su odzvanjali oko nje. Bilo joj je hladno, bila je prazna i nikad se nije osjećala tako sama. Prvo su joj roditelji umrli premladi, a sada je i Danin ţivot prekinut. Teta Leonora ju je primila za ruku kad se skupina oţalošćenih poĉela razilaziti. - Rosalie ima sve pripremljeno u tvom stanu, draga. Tvoji susjedi, dragi Peter i Juan su donijeli nekoliko sklopivih stolica. Rosalie je bila Nataliena starija roĊakinja, kćer tete Leonore. Kao djeca Rosalie, Natalie i Dana bile su nerazdvojne. Od svih roĊaka Rosalie je bila najviše okrenuta obitelji, znala je kako se rade kuglice mazoh i knedle, bila je domaćin svih Pashi i sjećala se svih roĊendana i godišnjica. - Toliko ljudi - promrmljala je Natalie. - Nadam se da će svi stati u stan... Glas joj je utihnuo kad je osjetila lagano tapšanje po ruci i okrenula se. Nije prepoznala visokog muškarca u ĉetdesetima koji je stajao pored nje. - Ţao mi je što se upoznajemo pod ovakvim okolnostima, Natalie. Ja sam Jim D'Amato. Bio sam kolega vaše sestre na MSNBC-u. Ţelim izraziti svoje sauĉešće.
KIKA
D'Amato. Natalie je dobro poznavala ime. Nikad nije ĉula Danu, ili bilo koga s televizije da su šefa zvali imenom, i uvijek ga je zamišljala kao sijedi oĉinski tip. Osoba koju je snaţna Dana ţeljela impresionirati je bio sve samo ne to. Stajao je pored nje, vjetar mu se igrao s crnom kosom, izgledao je snaţno i u formi, zgodan i lijepo graĊen poput vozaĉa talijanske formule. - Dana vas je iznimno cijenila. Hvala što ste došli. - Ne morate mi zahvaljivati. Ali kako je zadrţao pogled na njezinom, uhvatila je nešto u njegovim inteligentnim oĉima - nešto izvan ljubaznog saţaljenja. Brigu. Nećkanje. Osjetila je da joj ţeli reći nešto više. Prije nego je uopće mogla razmisliti što bi to bilo osjetila je kako joj se teta Leonora nagnula bliţe. - Stvarno bismo morali krenuti prema autu - prošaputala je starija gospoĊa. - Ljudi nas ĉekaju. Natalien se ţeludac frkao cijelim putem do stana. I dok su se prijatelji i obitelj motali oko nje pokušavajući ju nagovoriti da pojede salatu i voće i malo kolaĉa, da sjedne i odmori se njezinom je glavom kuckalo jedno jedino pitanje. Zašto bi netko ubio Danu?
BAGDAD As I AM HAMEED JE ustao i oteturao niz široko mramorno stepenište u usporenoj magli sna. Osjećaj nemira zbog uporne zvonjave na vratima je rastao dok se pribliţavao špijunki. Tko bi ga mogao uznemiravati u četiri ujutro? Tko bi se usudio...? Obuzeo ga je neizmjerni strah kad je ugledao sjajni par oĉiju kako zure u njega. Plave oči. Oči Hasana Sabourija. Aslamova se ruka trenutaĉno ukoĉila na kvaki. Ogromni je Iranac posljednja osoba koju je oĉekivao vidjeti pred svojim vratima. Nije ih htio otvoriti, ali je morao.
KIKA
Hasan je prerezao rijeĉi dobrodošlice koje je Aslam pokušavao izreći i gurnuvši ga krenuo u hodnik. Aslam je zadrhtao kad je u desnoj ruci Iranca ugledao zakrivljenu sablju. - Razoĉarao si me. Zbog tebe nemam Oko nastanka. Aslamovo je lice problijedilo zbog dubine Sabourijevog bijesa. Taj ĉovjek... Yusef... - promrmljao je. - Jedan je od mojih najboljih ljudi. Kako sam mogao znati... Hasan Sabouri je zamahnuo rukom namjestivši dugu oštricu prema Hameedovom vratu. Boreći se da se ne trese od straha u vlastitom predvorju Aslam nije mogao odluĉiti je li ga više bilo strah sablje koja zasjeca njegovo meso ili Hasanovih pokletih oĉiju koje prodiru u njegove. - Molim te. Donijet ću ga. Još uvijek ima vremena... - Griješiš. Tvoje je vrijeme završilo. - Oštrica je zasjekla dublje i Aslam je mogao osjetiti toplinu vlastite krvi dok mu je curila niz vrat. Nije mogao odmaknuti pogled s oĉiju. - Molim te... Oštrica se zabijala dublje. Gore su njegova ţena i djeca spavali. Kako mu je smrt isisavala snagu iz koljena tiho je molio Alaha da se ne probude da i oni ne postanu ţrtve oštrice. Ili da budu prokleti pogledom ĉovjeka koji posjeduje zlo oko. Za sebe više nije imao nade. SAT KASNIJE U uliĉici prepunoj smeća u predgraĊu Bagdada, Yusef se suoĉio s istim ĉovjekom. Ista oštrica. Iste oĉi. Nije bio stoiĉan poput svojeg poslodavca, Aslama Hameeda. Yusef je drhtao, a Iranac ga je poprijeko gledao probadajući ga svojim ĉudnim prokletim oĉima. Energiĉno je Yusef pretraţivao po dţepovima i izvadio ogrlicu mrtve ţene. Pruţio ju je prema Sabouriju drhtavim rukama. - To je sve što je ameriĉka izvjestiteljica imala. Vjerujte mi, u ime Alaha, ispitivao sam ju. Pretraţio sam njezinu sobu iskreno, nije imala ništa, nije znala ništa... - Pa mi daješ ovo? - podsmjehnuo se Hasan, drţeći njeţnu amajliju na srebrnom lanĉiću. Drugom rukom je dodirnuo
KIKA
Yusefo-va prsa krvavom sabljom. - Fatimina ruka umjesto Oka nastanka? - Pronaći ću ga. Obećajem. - Yusef nije mogao drţati oĉi odvojene od oštrice. - Uĉinit ću sve što traţite! Sve! - molio je. -Recite mi što ţelite. - Što ţelim? Ţelim te mrtvoga - šapnuo je Hasan u smrdljivoj uliĉici. Yusefovo je srce uţurbano tuklo. - Molim vas. Više vam vrijedim ţiv nego mrtav. Mogu pomoći pronaći Oko nastanka. Neću spavati, neću se odmoriti, dok... Oštrica je zasjekla njegovu desnu ruku gotovo ju u potpunosti odrezavši prvim udarcem. Yusefov je krik kruţio zasićenim zrakom uliĉice. Ali samo nakratko. Kad se ovaj sagnuo uhvatiti svoju viseću ruku Iranac je zabio sablju u straţnji dio Yusefovog vrata. Bila su potrebna tri snaţna udarca kako bi se utišali vriskovi, pretvorivši ih u grgljaje.
13 NATALIE NIJE IMALA pojma kako je preţivjela prvu noć shivaha, poĉetnog razdoblja oplakivanja. Ĉinilo se da dan neće nikad završiti. I do trenutka završetka ma'ariva, veĉernje mise, i razilaţenja ljudi poput sjenki kojih je bila samo djelomiĉno svjesna, u glavi joj je bubnjalo. Bilo je toliko ljudi, toliko priĉa o Dani. Dana kao tvrdoglava djevojĉica, kako cheerleaderica u srednjoj školi, i kao iznimno zrela novinarka dovoljno hrabra da se nadglasava s bukom bombi koje su eksplodirale oko nje. Ali nitko ju nije poznavao kao Natalie. Kao mlaĊu sestru koja se nekontrolirano smijala kad je zayde sakrio afikomen u kotliću WC-a jedne godine za vrijeme Pashe. Sestra koja je pokrivala Natalie kad se napila na školskoj zabavi. Sestra koja se ĉvrsto uz nju stiskala u šoku nakon što su im roditelji iznenada stradali.
KIKA
I sestra koja je mjesecima znala da Natalie vara njezin zaruĉnik, ali je to skrivala od nje dok se sama nije suoĉila s istinom kad se ranije vratila s kongresa antropologa. Uletjela je u stan spremna skoĉiti na Adama da bi ga našla u kupaonici kako obraĊuje jednu samohranu majku s kata ispod. Dana je znala. Vidjela ih je da zajedno večeraju, ljubakaju se. Ali Adam joj se obećao da to nije išta značilo - i da se neće ponoviti. I Dana je čuvala njegovu tajnu - drţeći me u mraku. Natalie se predobro sjećala bijesa i poniţenja koji su je obuzeli kad je Dana priznala. Osjećala je da ju je Dana izdala više od Adama. Sada stišćući salvetu ĉvršće u šaci poţeljela je da moţe izbrisati teške rijeĉi koje joj je izrekla i progutati nekontroliranu ljutnju koja je dovela do njihovog udaljavanja. Boţe, kad bih barem mogla vratiti one mjesece koji su prošli bez izgvorene ijedne riječi i da ih mogu ispuniti sa svime što si nikad nismo stigle reći. - Natalie - Natalie? Trgunula se iz sanjarenja. Jim D'Amato je sjeo pored nje na trosjedu. Na licu mu se vidio izraz ispriĉavanja. U kuhinji nekoliko metara dalje mogla je ĉuti tetu Leonoru kako pere servisne pladnjeve u kojima su bile narezane rajĉice, luk, salata od tune i peciva. Iznenadila se kad je uoĉila da su svi ostali otišli. - Oprostitie, nisam vas ĉula. Razmišljala sam o Dani... Odmahnula je glavom i pokušala se nasmijati. - Naravno, o ĉemu bih drugome razmišljala? - Dana je bila jedna od nekolicine dobrih ljudi. - Nasmiješio se poloviĉno. - I ne mislim samo profesionalno, nego i osobno. Imala je otvoreno srce poput djeteta i hrabrost marinca. Nedo-stajat će svima koji su je poznavali. - Hvala. - Natalie ga je pogledala, oĉekujući da će se pozdraviti i otići. No, ostao je sjediti. Opet je osjetila da je htio reći još nešto. - Imate informacije o njezinom ubojici, zar ne? - upitala ga je iznenada. - Jesu li ga uhvatili?
KIKA
- Meni nije poznato, Natalie - ne još. - Naboralo mu se ĉelo od napetosti. Iako je bio udobno odjeven, u crni pulover i sportski kaput, napetost na licu je govorila da je bio na rubu. - Nisam ovdje kao predstavnik televizijske mreţe - rekao joj je. Već sam nekoliko mjeseci na bolovanju - Spustio je dlan na njezino koljeno. - Jeste li znali da je Dana otišla u Bagdad umjesto mene? Natalie ga je upitno pogledala. - Kako to mislite? - Ovaj zadatak u Iraku je bio, ustvari, moj... dok nisam uprskao. - Ne razumijem. - Imao sam osobnih problema. - Odmahnuo je glavom. -Posljedice metalnih ostataka koje nosim sa sobom zahvaljujući samoubiĉaĉkom bombaškom napadu dok sam bio u Jeruzalemu. Zbog njih sam postao ovisan o lijekovima protiv bolova. Natalie je odmahnula. - Ĉula sam da se Dana natjecala s nekoliko izvjestitelja kako bi dobila mogućnost da ode u Irak, ali nisam znala da ste vi bili prvi izbor. Tako da... - Progutala je. -Hoćete reći da ona ne bi bila u Iraku da... - Da nisam pretjerao s Vicodinom - i vratio se na staro. Imam prednost po staţu. - Nakratko je odmaknuo pogled. Kad ju je ponovo pogledao izraz lica mu je bio neutralan iako se igrao sa jednostavnim zlatnim vjenĉanim prstenom na prstu. - Kako bilo to nije razlog zbog kojeg sam ostao porazgovarati s vama. Natalie je ustala. - Ţao mi je. Morala bih se naspavati. - Ono što je stvarno trebala bilo je vrijeme kako bi upila sve što joj je upravo rekao. Da nije uprskao Dana bi bila ţiva? Obuzela ju je hladnoća. Dok je odlazila uhvatio ju je za ruku. - Ĉekajte, Natalie, molim vas. U oĉima mu se vidjela hitnoća kad je ustao i pogledao ju. -Ovdje sam jer mi je stalo do Dane i njezinog kamermana, Rustyja Sutherlanda. Zabrinut sam jer Rustyja još uvijek nema. Njegove su je rijeĉi iznenadile. Nema ga? - Znam da je kasnio kući neki dan. Ali nisam imala pojma... - Zaboravila je na Rustyja kad je primila poziv o Dani. D'Amato je kimnuo. U treperavoj svjetlosti crvene obredne svijeće koja je gorjela iza njih njegove su oĉi bili neĉitljive. Znam... da vam trenutno glavom struji milijun drugih stvari.
KIKA
Ovo je za vas uţasno vrijeme, ispriĉavam se Sto vas opterećujem s ovim..., ali Kustyja još uvijek nema. Juĉer je njegova supruga ispunila zahtjev za nestale osobe. A moj izvjestiteljski instinkt ţeli znati je li njegov nestanak ikako povezan s ovime što se dogodilo Dani. - Razmislite - nastavio je, a oĉi su mu se raširile. - Oboje su bili u Iraku, zajedno su radili, ţivjeli su u istoj malenoj vili. Kolika je sluĉajnost da je Dana ubijena i što je Rusty nestao u gotovo isto vrijeme? Natalie je odmahnula glavom, omamljeno. - Hoćete reći da su Danino ubojstvo i Rustyjev nestanak povezani? Napravio je grimasu. - Samo istraţujem mogućnost. Jeste li primijetili bilo što neobiĉno u komunikaciji s Danom? Je li nešto rekla - ili nije rekla? Natalie se borila s novim valom suza. - Nisam se baš ĉesto ĉula s njom. Posljednji smo put razgovarale prije godinu dana. D'Amato je šutke stajao i ĉekao. Ako je bio izneaĊen to je sakrio iza svojih zagonetnih sivih oĉiju. - PosvaĊale smo se - rekla je tiho, a suze su joj navirale. -Nešto mi je zatajila. Osjećala sam se izdano... i pobijesnila sam. I Dana je pobijesnila. Bile smo tako ljutite. - Oĉajniĉki je odmahivala glavom. - A sada... Svom je snagom pokušavala svladati jecaje koji su navirali. D'Amato je odmaknuo pogled dok se borila vratiti kontrolu. Posljednji kontakt koji je imala s Danom bila je poruka koju je dobila s privjeskom koji je Rusty donio u muzej. To je drugi put da ju je Dana kontaktirala otkad joj je Natalie poslala hamsu, kao zaštitu i kao pomirbu. Dana ju je zvala da joj zahvali i iako je njihov razgovor bio kratak i ukoĉen bio je poĉetak, mali korak prema pomirenju. Zatim su privjesak i poruka pobudili Nataliene nade da je Dana spremna oprostiti joj i da će u sljedećem razgovoru obje ljutnju ostaviti iza sebe. - Sada više nikad neću imati priliku razgovarati s njom. -Glas joj se jedva mogao ĉuti. D'amato je proĉistio grlo. - Zbog toga je vaš gubitak i veći. Nisam znao. Oprostite.
KIKA
Duboko je udahnula i dlanovima pritisnula sljepooĉice. - Ne mogu se trenutno koncentrirati. Nemam odgovore za vas. Ispriĉajte me... - Naravno. - Zakoraĉio je unazad, djelovao je razoĉarano. -Ţao mi je ako sam vas uzrujao. - Zavukao je ruku u unutrašnji dţep, izvadio vizitku i pruţio joj. - Molim vas nazovite me ako se iĉega sjetite. Moţda je Dana razgovarala s vašom tetom, ili nekim drugim od roĊaka. Za nekoliko dana kad se stvari smire moţda će se netko neĉega sjetiti. Bez gledanja u vizitku, Natalie je kimnula i gurnula ju ispod pladnja na stoliću. Ĉula je kad je D'Amato teti zaţelio laku noć i otišao. Nakon što joj je teta zaţeljela laku noć i Natalie se presvukla u traperice i bijelu majicu kraktih rukava nije mogla prestati misliti na ono što je D'Amato rekao o Rustyiju. Gdje bi Rusty mogao biti? Mimoišla se s njim u muzeju za nekoliko minuta. Da je bila ondje bi li joj rekao išta što bi joj pomoglo razriješiti ovu noćnu moru? Nešto što bi joj pomoglo shvatiti zašto joj je sestra ubijena? Odjednom je tišina u stanu postala nepodnošljiva. Zurila je u posuĊene metalne sklopive stolice koje su bile poloţene uza zid, a koje su ĉekale da ih se opet rastvori sutra za minehu, kasnu popodnevnu molitvu. Prijatelji i ĉlanovi obitelji će se vraćati sljedeća ĉetiri dana da s njom razgovaraju, mole i tješe ju. Dok je gledala treperavi plamen obredne svijeće u visokom crvenom staklenom lampašu Natalie se nije mogla utješiti. Bacila se na trosjed, bosa, crvenih oĉiju i prisjećala groznog trenutka kad je prvi put ugledala Danino tijelo u mrtvaĉnici. Kroz suze je primijetila da nedostaje srebrni lanĉić koji je poslala sestri za zaštitu. Kad je ĉula da Dana ide u Irak Natalie je dala preraditi majĉin prsten i upotrijebila ametiste i biser kako bi joj dala napraviti posebnu hamsu samo za nju. Bila je to maslinova granĉica - koju je Dana prihvatila. Dana je ispriĉala teti Leonori da će ju nositi ĉak i na spavanje dok se ne vrati. I sigurno ju je nosila. Natalie je uoĉila kako joj se sjaji oko vrata kad je izvještavala.
KIKA
Ali je direktor pogrebne tvrtke rekao da ju nije vidio. Pa gdje je onda ogrlica? Je liju Dana izgubila? Je li ukradena? Ako ju je imala kad je napadnuta, pitala se Natalie, da li bi ju zaštitila? Odjednom ju je obuzela snaţna ţelja da pronaĊe hamsu. Moţda, pomislila je, je spakirana s Daninim stvarima koje još uvijek nisu stigle iz Iraka. Zatvorivši oĉi gotovo je mogla ĉuti D'Amatov glas kako govori "Zajedno su radili. Kolika je slučajnost da je Dana ubijena i da je Rusty nestao u gotovo isto vrijeme?" Jesu li Danino ubojstvo i Rustyjev nestanak slučajnost - ili su povezani? Mogućnosti su joj prolazile glavom. Jesu li njih dvoje nešto otkrili, naišli na nešto što netko nije htio da se zna? Jesu li bili na pragu otkrića velike priĉe? Ako je tako bilo Rusty ne bi otišao kući. Odgodio bi svoj odmor kako bi završio ono na ĉemu je radio. Otvorila je oĉi i sklupĉala se. Rusty je došao kući. Sletio je u Americi, nazvao ţenu i rekao joj da mora samo skoknuti negdje na putu prema doma. A to mjesto je bio muzej. Da mi donese privjesak. Srce joj je poskoĉilo.
Skoĉila je, pojurila do svoje torbe na stolu i izvadila koţnu torbicu koja se ondje nalazila od dana kad je napadnuta. Bilo joj je bolno gledati ju nakon vijesti o Daninoj smrti. Sada, zureći u svjetlucavo optoĉeno oko poĉela se pitati je li ovaj privjesak veza koju je D'Amato traţio. Nakon nekoliko trenutaka stavila je ogrlicu na stolić, uzela D'Amatovu vizitku ispod pladnja i pruţila ruku prema telefonu. - Mogli biste biti u pravu, D'Amato. Moţda postoji veza. Moţete li odmah doći u moj stan?
KIKA
14 ZRAĈNA LUKA JFK HASAN SABOURI JE skrio svoje nestrpljenje dok je prolazio kroz carinu. Bio je nemiran, ţelio je što prije uzeti ono po što je došao i izaći iz Sjedinjenih Drţava. Ali nauĉio je biti ljubazan. Poslovan. Bezazlen. Putovao je pod jednim od svojih identiteta, naravno, jer je njegovo pravo ime bilo na svim teroristiĉkim listama u svijetu. Zabavljalo gaje kako su ga ljudi u Americi gledali. Bila je to znatiţelja. Kod kuće su ga se bojali gledati - štoviše, mislili su da će ih njegov pogled prokleti. Na Bliskom istoku mnogi ljudi znaju što je uĉinio svojoj majci. Prokletstvo s kojim je roĊen se prvi put pokazalo kad je imao samo deset mjeseci. Bio je gladan i plakao je. Njegova je majka imala posla i nije došla dovoljno brzo. Njegov stariji brat, Farshid je vidio što se dogodilo. Kad ga je majka konaĉno podigla Hasa-nove su je plave oĉi pogledale ispunjene bijesom. Trenutak kasnije je pala na koljena stavivši ga u krilo bratu samo sekundu prije nego se srušila na pod.
Lijeĉnik je rekao da ju je izdalo srce. Ali svi su u selu znali da je to bilo zlo oko. Njegovo zlo oko. Od pradavnih su vremena ljudi vjerovali da oni roĊeni s plavim oĉima posjeduju prokletsvo koje mogu prenijeti na druge, bilo svojom voljom ili sluĉajno. Smrt njegove majke nakon njegovog pogleda bila je prvi pokazatelj moći koju je posjedovao. Uslijedilo je još mnogo smrti i ozljeda. Ljudi su o tome šaputali, šaputali su o njemu, cijeli njegov ţivot. I priĉe su se širile, sve su bile isitnite. Sve koje je volio njegov ujak, najbolji prijatelj, zaruĉnica, svi osim, barem zasad, njegovog brata Farshida - sve je na neki naĉin pogodio njegov pogled. Loša sreća, loše zdravlje pogodili su one na njegovom
KIKA
putu, tako da su ljudi izbjegavali njegov pogled i pokrivali svoje oĉi, ĉak i na spomen njegovog imena, a ţene su uzdisale od straha kad bi ga susrele na ulici. I on je sam bio ţrtva svojih plavih oĉiju. Ţivot mu je postajao sve osamljeniji i srce mu je postajalo sve hladnije prema onima koji su ga izbjegavali, a paţljivije prema onima koje je volio. Pa ipak cijenio je moć koju su njegove oĉi imale nad neprijateljem. Gotovo se nasmijao prisjetivši se kako su ga se bojali Aslam Hameed i njegov ubojica Yusef kad ih je pronašao u Iraku. Bili su paralizirani od straha zbog njegovog pogleda tako da je morao samo zariti noţ u prsa prije nego ih je srce izdalo. Njihova je pogreška Ĉuvare kalifata previše koštala - i nisu zavrijedili smrt muĉenika. Tako da su umrli u strahu i sramoti za ubojstvo ameriĉke novinarke prije nego im je otkrila lokaciju Oka nastanka. Sve što je od nje ostalo bila je srebrna ogrlica i privjesak Fatimina ruka koju je nosila oko vrata. Sad mu je bila u dţepu, imala je biser u sredini. Razmišljajući o bahreinskoj legendi koju mu je ispriĉala ţena - da biseri imaju moć pomoći u potrazi za izgubljenim predmetima - Hasan je molio da ga ovaj maleni trofej odvede do pravog blaga. Sada je imao osobni cilj da pronaĊe i donese Oko nastanka u Ime Alaha. Bilo je i više nego odgovarajuće da onaj sa zlim okom pronaĊe najlegendarniju amajliju od svih - privjesak zlog oka koje skriva i ĉuva Oko nastanka. Prokletstvo s kojim je roĊen imalo je neku ĉudnu moć, koju je nauĉio cijeniti. Pa ipak u ovoj prokletoj zemlji nitko ju nije prepoznavao. Bilo koji tamnoputi Arapin s plavim oĉima mogao bi slobodno šetati meĊu ovim nevjernicima i nitko od njih ne bi trepnuo ili okrenuo pogled. Budale. Carinik ga je pogledao u oĉi, vratio putovnicu i mahnuo mu da proĊe. Noseći s lakoćom svoju putnu torbu, a njegovo dugo, odrţavano tijelo u tamnom europskom odijelu je krenulo prema taksijima. Ostala su samo tri dana. Morao se vratiti u Jeruzalem prije roka kako bi provjerio da su bombe na mjestu ispod Al-Haram
KIKA
as-Sharifa i posvjedoĉiti vrhuncu plana Ĉuvara za njegovim uništenjem, što će inicirati sveopći rat s Izraelom. Treba biti u Jeruzalemu kako bi svjedoĉio podizanju palestinske zastave iznad Plemenitog svetišta - ili onoga što od njega ostane nakon eksplozije. Zatim će se pridruţiti pobjedonosnoj povorci kroz jeruzalemske krvave ulice kad Ĉuvari kalifata proglase sveti grad Al Quds u ime Alaha. Hasan se lagodno nasmijao i sjeo u taksi koji je stajao uz ploĉnik zamišljajući obnovljeni kalifat sa zemaljskim nasljednikom Muhameda ponovo na mjestu odakle nadgleda vjerska i graĊanska pitanja u cijelom islamskom svijetu. Slava islama će ponovo procvjetati uz pomoć moći Oka nastanka. Zapadnjaĉko obiĉno i nuklearno naoruţanje neće biti ništa novom oruţju koje će proizvesti Ĉuvari uz pomoć Oka. Uskoro će islam dominirati svijetom, podjarmivši voĊe od pape do ameriĉkog predsjednika. - Ahlan wa sahlan. (Dobro mi došao, medu prijatelje.) -Taksist Arapin, ĉlan njujorške ćelije Ĉuvara se nasmijao, ali se nije usudio Hasana pogledati u oĉi kroz retrovizor. -Ahlan biik, Khalil. (Pozdrav i tebi.) - odgovorio je Hasan. - Kamo ćeš prvo, moj cijenjeni brate? - Vozaĉ je upalio pokazivaĉ pravca i lagano se ubacio u promet. Hasan se nagnuo prema nazad zamišljajući Oko nastanka, prisjećajući se da mu je prerevni mladi Duoaud rekao da novinarka ima sestru u New Yorku. Da je njezin kamerman odletio ondje jutro nakon što ju je vidio da mu pokazuje Oko nastanka. - Brooklyn - rekao je. - Odvedi me u Williamsburg na adresu ţene za koju je moj brat rekao tvojim ljudima da ju prate. Vrijeme je da se predstavimo dr. Natalie Landau.
15
KIKA
D'AMATO SE NAMRŠTIO kad je ugledao talisman koji je Natalie poloţila na njegov dlan. Zvala ga je prije sat vremena i odmah se vratio u njezin stan. Ispriĉala mu je ono malo što zna o privjesku koji joj je Rusty donio od Dane - iz Iraka. - Po ĉemu je ova ogrlica tako vrijedna da zbog nje treba ubiti? upitao je. - Njezina povijest? - Moţda. Uvjerena sam da je stara, zbog ĉega je vrijedna povjesniĉarima i kolekcionarima. Koliko je vrijedna nikad neću saznati bez da ju detaljnije prouĉim. - Natalie je odagnala misli o svojoj sestri koja je ogrlicu imala prije samo nekoliko dana. Naslonila se na trosjed, zureći u strop pokušavajući zatomiti suze. - Moţda da priĉekamo koji dan... - Ne. Ţelim to odmah riješiti. Ovo je Dana dala Rustyju. Sad je mrtva, a on je nestao. Ako je to zbog ovog privjeska imam obavezu prema Dani da otkrijem o ĉemu se radi. - Ustala je zureći u D'Amata. - Neku veĉer kad sam ju prvi put pogledala imala sam osjećaj da je u njemu nešto skriveno. D'Amato ga je premještao iz dlana u dlan. - Priliĉno je teţak. Pogledao ga je još bliţe. - Ne vidim kako bi se mogao otvoriti.
- Znam. I nema oĉitog šava gdje je spojen, što bi ukazivalo da je nešto unutra. - Kako onda moţemo sa sigurnosšću saznati? Rentgen? Imate li kakvu opremu u muzeju? Natalie je odmahnula. - Nemamo ono što nam treba. Jedini naĉin na koji moţemo proviriti unutra je uz pomoć arheometrije. - Arheometrije? Usredotoĉila je pogled prema njemu prisiljavajući se da odagna tugu, upotrijebi mozak i vještinu kako bi pronašla logiku u onome što se dogodilo Dani. - Arheometrija je susret znanosti i arheologije - rekla je tiho. Prisilila se da ustane i otišla do stolića. D'Amato je promatrao kako uzima debelu knjigu s hrpe na donjoj polici. Glatka joj je
KIKA
smeĊa kosa pokrila lice kad se nagnula iznad stranica trenutno skrivajući tugu koja joj je gorjela u oĉima. - Samo da te upozorim, znanost mi nije jaĉa strana - rekao je, poloţivši talisman na stolić pored drevnog bronĉanog pladnja koji je bio ukrašen slonovima. Primjetio je da sakuplja male predmete. Uglavnom s Bliskog istoka. Još je bilo slonova razliĉitih oblika i veliĉina - koji su tvorili red na dugom uskom stolu koji je bio pored trosjeda. Svi su imali podignute surle, što je znaĉilo sreću, znao je, na isti naĉin kao staklene ĉaše okrenute prema gore u ormaru njegove bake. Polica na dvije razine u dnevnoj sobi bila je prepuna malenih predmeta, koji su kako se njemu ĉinilo bili naĉinjeni od antiĉkog rimskog stakla. Vidio je mnogo ovakvih predmeta u izraelskim suvenirnicama. MeĊu predmetima je uoĉio oštećenu plitku zdjelicu koja je nekada u sebi sadrţavala sol ili zaĉine, napuknutu boĉicu u kojoj je nekad bio parfem ili maslinovo ulje - bili su od neprozirnog stakla i sjajili se u mnogim nijansama plave i morsko zelene. Na dugom zidu iza stola nalazile su se neobiĉne ogrlice - neke na zveckavim srebrnjacima, druge s perlama ţarkih boja spojene sa zlatnim prstenovima. Jedna sa zlaćanim ţicama podsjećala ga je na nakit koji je vidio jednom na mladenki iz Jemena kad je bio u Jeruzalemu kao voditelj ureda za MSNBC. Svjetli egzotiĉni predmeti bili su u suprotnosti s prenatrpanim pohabanim trosjedom i prevelikim naslonjaĉem s cvjetnim uzorkom koji je smjestila nasuprot stolića. I pored police s knjigama koja je bila ispunjena raznovrsnim materijalima za ĉitanje. Romani su se gurali uz arheološke ĉasopise, zbirke nordijske mitologije i oko desetak romana Stevena Kinga, narodnih priĉa iz cijelog svijeta i kolekcije romana Jane Austin. Ĉinilo se da Natalie Landau ima prste u svim svjetovima - i drevnim i modernom - i sposobnost da se izmeĊu njih kreće jednakom sigurnošću s kojom je listala stranice knjige. - Shvati arheometriju kao ekvivalent MR-a, CT-a i PET-a -ali za stijene i kamenje - rekla mu je konaĉno podigavši pogled. Mogao je vidjeti kako se bori s tjeskobom i tugom, usredotoĉena na ono u ĉemu je struĉnjak. - Vjerujem da si ĉuo za datiranje
KIKA
ugljikom? - Nije ĉekala na odgovor. - Budući da svako ţivo biće ispušta ugljik 14 znanstvenici mogu datriati organizam mjerenjem koliko dugo emitira ugljik. - Znaĉi ova koţa... - Podigao je torbicu. - Moguće je odrediti kada je ova ţivotinja ubijena? - Naravno, osim što moramo uništiti dio u procesu. - Izjavila je, ĉekajući dok je prstima istraţivao unutrašnjost. - Nekoliko zrnaca pijeska... - promrljao je. Natalie se vratila knjizi, brzo ju prelistavajući. - Ali datiranje ugljikom je samo jedan primjer - najpoznatiji - od mnogih znanstvenih testova koje moţemo primijeniti na arheološke pronalaske... - Pogledaj ovo - prekinuo je D'Amato. Skrenula je paţnju s knjige na njega. Preokrenuo je torbicu i zurio u nešto uzduţ šava. Zašto ju ja nisam preokrenula? Zainteresirana odloţila je knjigu i pribliţila mu se kako bi bolje promotrila unutrašnjost. - Ĉini se da je nešto napisano - Zurio je u dva malena reda teksta. - Da vidim. Mogao bi biti potpis... ili ţig... - Natalie je osjetila val energije. - Sliĉi na hebrejski. - Hm... mogao bi biti. - Natalie se nagnula, pokušavajući odgonetnuti malena slova. - Ili bi mogao biti aramejski. Njihove su abecede vrlo sliĉne. Ustvari, hebrejsko je pismo i nastalo iz aramejskog. A ako je ovo aramejski... Bez da je završila reĉenicu Natalie je skoĉila i pojurila prema kuhinjskoj ladici. Vratila se s povećalom. - I ako je aramejski - što onda? - upitao je D'Amato. - Tada je ova torbica iznimno stara. - Koliko? Podigla je obrve. - Recimo da je aramejskim jezikom govorio Isus. I da je njime pisan Talmud. - Govoriš bivšem katoliku - Napravio je grimasu. - Ako su nas redovnice išta nauĉile o Talmudu vjerojatno sam imao Pent-
KIKA
house skriven u knjizi iz vjeronauka tog dana. Ali to je zbirka ţidovskih zakona, zar ne? Uzela mu je torbicu iz ruke razmišljajući o jednom od svojih dodiplomskih predmeta. - To je blagi saţetak. Ja bih to opisala kao enciklopediju ţidovskih graĊanskih i vjerskih zakona zajedno s etiĉkim uĉenjima - odgovorila je. - Sastoji se od Tore u kojoj su prepriĉane rasprave mudraca i komentari na njih. Ima mnogo svezaka koje su ispunile na stotine ţidovskih mudraca u tijeku ĉetiristo godina. - A vremenski raspon... Ozbiljno ga je pogledala - Prije dvije tisuće godina. To je pokušavao provariti. - U grubo, iz istog vremena kad je ţivio Isus. - Više-manje. Mudraci su poĉeli slagati Talmud nakon uništenja drugog hrama u Jeruzalemu 70. g. Do tada su se svi ţidovski zakoni i tradicije prenosili usmenim putem. Ali kad su Rimljani uništili Drugi hram - i poveli većinu Ţidova kao roblje -mudraci su odluĉili da je vrijeme da usmenu predaju zapišu. - Kako bi ju saĉuvali... - dodao je D'Amato. - Toĉno. Za buduće generacije. Ponajviše zato što su u to vrijeme Ţidovi bili toliko raseljeni. Rim nije bio prvo zarobljeništvo. Mnogi su Ţidovi odvedeni u Babilon kad je uništen Prvi hram šesto godina ranije - i veliki ih je broj odluĉio ostati ĉak i kad su ih Perzijanci konaĉno oslobodili. A bilo je tu i Ţidova koji nikad nisu napustili Judeju. Nadvila se nad torbicom s povećalom u ruci. - Tako da je prioritetno postalo zapisati zakone tako da Ţidovi koji su sada bili razdvojeni ţive i dalje na isti naĉin... recimo... Glas joj je utihnuo. Napeto je zurila u izblijedjela slova koja su plivala ispod povećala. Izgledalo je da kratak tekst poĉinje s hebrejskim slovom tzadi, glas ts. Pa ipak, Natalie je znala iz svog arheološkog rada u Izraelu koliko su neka aramejska slova sliĉna hebrejskima. Ovo slovo moţe pripadati i jednom i drugom. - Moţeš li pogoditi? Je li aramejsko? - Ne, zaboga. - Ugrizla se za usnu. - Ne dok se ne posavjetujem s nekim tko dobro poznaje oba jezika. - Moţeš li barem proĉitati što piše?
KIKA
- Prepoznajem samo nekoliko slova u prvom redu. Ovo izgleda kao resh - to R iz hebrejskog alfabeta. Ali moţe biti i aramejski R ili Y, jer se oba slova pišu sliĉno. Druga su previše izblijedila da bih bila sigurna. - Izblijedila - od starosti? - Ili od erozije. Pogledaj. - Natalie je povisila glas od uzbuĊenja. - Dio drugog reda je tamniji i lakše se ĉita. Prepoznajem shin - i rijeĉ završava s resh kao i u gornjem redu, ali ostatak... - Odmahnula je glavu frustrirano. Iznenada je podigla pogled i pogledala ga s dozom poštovanja. - Što te je natjeralo da pogledaš unutra? Mene je toliko zaokupio privjesak da se nisam usredotoĉila na torbicu. Vanjski me dio nije zaokupio kao obiĉno, osim da je oslikana da sliĉi privjesku. Jednostavno je oblikovana - osnovni krug od koţe s trakicom za zatvaranje - nisam uopće obraćala paţnju na unutrašnjost. - Ja sam novinar. - Slegnuo je ramenima. - Posao mi je obraćati paţnju. Sagledavati stvari iz svih kuteva. Volimo stvari okrenuti naglavaĉke i iznutra-van. Ali vratimo se malo nazad onome što ste govorili o poludragom kamenju na privjesku. Što si mi mislila pokazati u knjizi? Natalie je odloţila torbicu, dohvatila knjigu i prisilila se da promijeni brzinu. - Poĉela sam govoriti da smo u prošlosti morali odlomiti komad kamena ako smo ţeljeli provjeriti njegovu autentiĉnost. Trebali bismo komad kako bi ga testriali na kemijska svojstva da sa sigurnošću odredimo što je. Ali sada uz pomoć rentgen-ske difrakcijske analize i spektroskopije moţemo odrediti što uzorak predstavlja - i mnogo više. Ne samo da ga moţemo identificirati i odrediti mu starost, nego moţemo odrediti i porijeklo - ponekad i rudnik - a sve to da ga ne moramo skinuti niti ga oštetiti. - Drugim rijeĉima moţete zaviriti u stvar bez da ga se otvori. Kako to ĉinite? Laserskim skenerima? Natalie je preskoĉila do stranice u knjizi prije nego mu je pokazala odgovor na pitanje. - Evo kako. Pogledaj ove fotografije. D'Amato je uzeo knjigu iz njezinih ruku i prouĉavao stranicu. Presvukao se iz sportskog kaputa i pulovera koje je nosio ranije u traperice, kaki košulju i svjetlobeţ jaknu. Natalie je uoĉila
KIKA
lasersku koncentraciju s kojom je promatrao fotografije iz razliĉitih kuteva. Bili su to krupni planovi primitivnog kipa koji je bio optoĉen s malenim crvenim kamenjem. - Ovaj je predmet pronaĊen prije pet godina u spilji u Iranu. Prolazila je prstom ispod teksta. - Poludrago kamenje je datirano i analizirano tehnikom ionskih snopova - PIXE. PIXE je odredio da su to rubini i da sadrţe elemente koji se mogu pronaći jedino u odreĊenim regijama Bliskog istoka. Arheometrija je odredila starost i lokaciju, prema ĉemu ovaj kip dolazi iz Mezopotamije. I - i sve to bez da smo izvadili ijedan kamen ili kip podvrgli razornoj kemijskoj analizi. - Priliĉno impresivno. - Podigao je privjesak. - I gdje ćemo analizirati ovaj privjesak? Stvarno gdje...? Natalie se premišljala, ugrizavši se za usnu. A policija?, pomislila je. Dio nje je ţelio pozvati detektiva Hendersona i predati mu privjesak, ali to je znaĉilo suoĉiti se s posljedicama policije i svojim poslodavcima jer im je lagala. Moţda će ostati i bez posla jer je ţeljela zaštiti svoju sestru. - Postoji Laboratorij za interakcije ionskih snopova na Sveuĉilištu Albany, ali nisam sigurna da nam je to sljedeći korak - rekla je nevoljko. - Ako je Dana ubijena i Rustyja nema zbog privjeska moţda bismo trebali otići u policiju. Iako bi se to moglo pokazati problematiĉnim... Objasnila mu je kako je izbjegavala Hendersonova pitanja o talismanu navodeći detektiva da pomisli kako Skijaška maska nije došla zbog njega. - Zato jer u to vrijeme nisam sumnjala da je provalio zbog privjeska. Tek sam se sada poĉela pitati je li zbog toga provalio. Ako je znao da ga je Rusty donio u muzej... - Zaboravite na policiju - D'Amato je glasno zatvorio knjigu. Oĉi su mu se zamraĉile kao kod lovaĉkog psa kad nanjuši plijen. - Ako je ovaj privjesak povezan s meĊunarodnim ubojstvom i nestalom osobom i ako je ovo antikvitet koji je napustio Irak tada je cilj istrage daleko izvan nadleţnosti njujorške policije. Imam bolju ideju. Zurila je u njega, nesigurna, u išĉekivanju. - Zvat ćemo moj kontakt u FBI-ju.
KIKA
Poĉeo je pretraţivati listu kontakata u svom mobitelu. Zastao je i pogledao ju oĉekujući njezino odobrenje. FBI. Natalie se osjećala omamljeno. Pogledala je privjesak i torbicu sa sitnim tekstom, gledajući ih mutnim pogledom. Dana je stradala zbog ovoga. Zašto? Kako? Moram saznati. - Idemo - ĉula se kako govori glasom koji kao da je bio blaga imitacija njezinog. - Zovi FBI.
16 SPECIJALNI AGENT FBI-JA Luther Tyrelle je sjeo preko puta Natalie u baru ispijajući već drugu papirnatu ĉašu kineskog ĉaja i promatrajući ju svojim oĉima boje karamele. Bio je mišićavi proćelavi crnac s vratom opsega trilitarskog vrĉa za mlijeko. IzmeĊu pojedinih gutljaja nešto je upisivao u malenu, crnu biljeţnicu dok je Natalie opisivala kako je primila privjesak i njezinu procjenu vrijednosti. D'Amato je sjedio tiho izmeĊu njih za malim okruglim stolom gotovo i ne taknuvši svoju veliku crnu kavu bez kofeina, ali s tri šećera. Kad je Natalie utihnula D'Amato je pribliţio stolicu. - Moj mi ĉovjek kaţe da postoji veza izmeĊu Daninog kontakta s privjeskom i njezinog ubojstva u Iraku i nestanka Rustya Sutherlanda nakon što je ostavio privjesak u Deverauxu. Gurnuo je privjesak sa središta stola prema Tyrellu. - A da ne spominjemo da je istog dana netko provalio u Deveraux - i ispada da jedino što je lopov traţio je ovo ovdje. - Amajlija za tjeranje zlog oka - Tyrelle se zamislio, podigavši ogrlicu. - Ne biste vjerovali koliko sam ovih oĉiju vidio u Turskoj prošle godine. Imaju perlice s plavim oĉima posvuda. -Agent je odmahnuo glavom i poloţio ogrlicu paţljivo na stol. Ĉak i njihova nacionalna aviokompanija ima ogromne oĉi naslikane na repu aviona. Ludo. - Nagnuo se prema naprijed. - Toliko se boje zlih oĉiju da su neki seljaci ostrugali drevne spiljske slike - ogulili su oĉi s lica. Uništili su nezamjenjivu
KIKA
drevnu umjetnost samo da oĉi ne bi zurile u njih sa stijenki spilja i moţda ih urekle. - U Kapadokiji - kimnula je Natalie. - Bila sam ondje. Ali zlo oko nije neki problem u Turskoj, agente Tyrelle. To je moćno praznovjerje u velikom dijelu svijeta. Vjerovanje da zlo oko ima moć nanijeti bol, i upotreba ovakvih amajlija i perlica koje ste vidjeti za otjerati to zlo datira još iz biblijskih vremena. - Zbog toga su ljudi poĉeli bojati svoje oĉi u drevnom Egiptu. Ne zato jer je Kleopatra smatrala da je to glamurozno. Egipćani su vjerovali da prokletstvo zlog oka ulazi u tijelo ili preko oĉiju ili preko ustiju, tako da su i muškarci i ţene ocrtavali svoje oĉi crnom bojom za zaštitu kako bi se natrag odrazila slika zlog oka. Zbog toga su Egipćanke bojale usne - kako bi sprijeĉile zlo da uĊe kroz usta. Trag zlog oka proteţe se ĉitavim Bliskim istokom i Sredozemljem, sve do Afrike i Zapadne Europe. - Imam novosti za vas - rekao je Tyrelle. - Stiţe i u Juţnu Karolinu. Vidio sam mnogo tirkiznoplavih prozorskih kapaka izvan Charlestona gdje ţive moja baka i tete. Svi boje kapke plavo uvjereni da ova boja ima moć potjerati zle duhove. Pretpostavljam daje to isto. - Pa, plava je kljuĉna boja kad se radi o zlom oku - rekla je Natalie. - U arapskom svijetu za ljude s plavim oĉima se ĉesto misli da posjeduju zlo oko, vjerojatno su iz tog razloga amajlije za zaštitu s plavim okom. Nešto kao klin se klinom izbija. D'Amato je podigao svoju šalicu s kavom. - Mi Talijani koristimo crvenu boju za zaštitu. Trebate vidjeti koliko crvenih potkova moja baka ima obješenih u kući na Long Islandu. - Ţidovi takoĊer koriste crvenu za zaštitu - rekla je Natalie. Postoji duga tradicija vezanja crvene vrpce na kolijevke djece kako bi se bebe zaštitile od zlog oka. - Poput crvene kabalistiĉke trakice koju ljudi nose na zapešću dodao je Tyrelle. Nastala je pauza dok je agent ispijao ostatak svog ĉaja. -Skrećemo s teme. Vratimo se privjesku. Što mislite koliko je vrijedan, dr. Landau? - Nemam toĉne podatke da bih vam mogla ponuditi neki iznos. Sve što znam je da nije drangulija kako je moja sestra mislila.
KIKA
- Mislim da je dovoljno vrijedan da je netko ubio Danu zbog njega - ubacio se D'Amato - i zatim pratio Sutherlanda cijelim putem iz Iraka kako bi ga se doĉepao. Tyrelle je odmahnuo glavom. - Usporite, D'Amato. Donosite priliĉno ishitrene zakljuĉke. - Naslonio se na stolicu. - Prije svega, ne znamo da je Sutherland naišao na ikoga. Moţda je namjerno nestao. Moţda njegov nestanak nema ništa sa sestrom dr. Landau. S druge strane, moţda i ima - ali ne zato jer su oboje bili u kontaktu s ovim privjeskom. Jesu li njih dvoje moţda stekli neke neprijatelje u svom poslu, ili otkrili neku prljavštinu o nekome tko to ne ţeli da se otkrije... - Objasnite onda zašto je lopov u muzeju u Deverauxu ţelio samo jednu stvar - ubacio se D'Amato. - Uzeti privjesak od Natalie. Tyrelle je odloţio kemijsku. - Sve što imate su samo indicije, D'Amato, to je sve što imate. Nemate ni trunku dokaza. Tako da mi nije jasno što traţite od mene. - Samo da budete glas razuma. Nesluţbeno. - Nastavite. Natalie i D'Amato su se pogledali. - Natalie ima nekih pravnih nedoumica o ovom privjesku - rekao mu je D'Amato.
- Kako to? - Tyrelle je skupio obrve kad se Natalie pribliţila stolu. - Zabrinuta sam da bi to mogao biti antikvitet koji nije smio napustiti Irak. Samo nagaĊam - dodala je brzo. - Nemam pojma kako je moja sestra došla do ogrlice. Od njezine smrti nisam bila u mogućnosti provjeriti je li u bazi podataka muzeja, radi li se o nestalom predmetu, ali ako se ondje nalazi ţeljela bih vašu pomoć prilikom njezinog vraćanja. Agent FBI-ja je duboko udahnuo i sklopio ruke. - Znaĉi nesluţbeno mi ţelite reći da je ovo moţda ukradeno. D'Amato je slegnuo ramenima. - Više-manje. Namrštivši se Tyrelle mu je odgovorio glasom koji je bio gladak poput vrućeg viskija s medom. - Onda sam vas nesluţbeno
KIKA
saslušao. - Okrenuo se prema Natalie. - Ali onoga trenutka kad se pojavi u bazi podataka, dr. Landau, postajemo sluţbeni. Natalie je ispustila dah olakšanja. - Hvala vam agente Tyrelle. D'Amato je kucnuo Tyrellovu malu biljeţnicu - Vratimo se mojoj teoriji - što ako sam u pravu? - Kao što rekoh, nema dokaza, D'Amato. Ali teoretski recimo da je privjesak veza. Tada bih rekao da tko god ga ţeli ima moćna sredstva i neće olako odustati. Tyrelle je bacio pogled na zlatni privjesak, zatim je pogledao Natalie koja je tiho sjedila stišćući papirnatu maramicu meĊu prstima. - Jedna stvar koju mogu napraviti - naruĉiti popis putnika s letova iz Bagdada onog dana kad je Sutherland otišao, i provjeriti ga. Mogu provjeriti ima li neko ime koje zove na uzbunu. A dok ne utvrdimo da je ovaj privjesak ukradeni antikvitet bit će kod mene u sjedištu. Već je ispruţio ruku prema koţnoj torbici i ogrlici, ali Natalie je odmahnula glavom i pokupila ih. - Voljela bih da to ne uĉinite. To je dar moje sestre. Dok ne saznamo je li ukraden ili ne ţelim da je kod mene. - Moţete ga slikati koliko hoćete, Luthere - D'Amato se ubacio kad se agent namrštio. - Vaš mobitel ima mogućnost fotografiranja, zar ne? - vršio Je pritisak D'Amato. Tyrelle ga je mrko pogledao. - Drţavno pitanje. Naravno da ima. Ali ako je vaša teorija ispravna, D'Amato, ozbiljno preporuĉujem da dr. Landau, radi svoje vlastite sigurnosti preda privjesak dok... - Ne - Natalie ga je morala uvjeriti. Odgurnula je stolicu i ustala drţeći ĉvrsto privjesak u šaci. - Ne još. Ne dok ne saznamo nešto konkretnije. To je ono što ja radim, agente. - rekla je tiho. - Imam kolege koji ga mogu testirati i procijeniti i ţeljela bih u lome sudjelovati. Molim vas, dok ne utvrdite da pripada nekom drugom, ţelim ga zadrţati. - Moram vam reći da nisam siguran da donosite ispravnu odluku - suprostavio se agent. - Njezin izbor - rekao je D'Amato ustavši i odijevajući jaknu. - Onda hoćete li ga slikati prije odlaska, ili ćete ga upamtiti?
KIKA
Tyrelle je zagunĊao i snimio šest slika privjeska iz nekoliko kuteva, tri slike torbice i teksta i zatim poslao e-mailom s mobitela na raĉunalo u sjedištu na Federal Plazi 26. - Ĉekajte do podneva - savjetovao je Natalie dok je oblaĉio crnu koţnu jaknu. - Do tada bih trebao imati popis putnika. Javit ću vam se. Tyrelle je prvi izašao iz bara dugim i snaţnim koracima. Ĉinilo se kao da ne primjećuje laganu kišu koja je poĉela padati. Natalie je zastala na vratima i njezine su se oĉi susrele sa zabrinutim oĉima D'Amata. - Ne znam što bih poţeljela. Osim da moj ţivot ima tipku za resetiranje kao moje raĉunalo. Ţeljela bih izbrisati sve što je pošlo po zlu posljednja dva dana i nastaviti sa ţivom Danom. Imam osjećaj da ţivim u noćnoj mori. - Da, poznat mi je taj osjećaj. - Otvorio je vrata, na licu mu je bio neĉitljiv izraz. Ulovili su parkirno mjesto pored umjetniĉke galerije malo niţe. Dok su koraĉali kroz kišnu i maglovitu noć Natalie je uoĉila da D'Amato pogledom skenira cestu. Gledao je od trgovine koja je otvorena cijelu noć prema parkiranim autima koji su se sjajili ispod uliĉnih lampi, snimao je ulazna vrata zatim se prebacio na ţenu koja je hodala prema njima i drţala preveliki kišobran. Bio je napet. Drhteći u vlaţnoj noći Natalie se pitala odakle dolaze njegove noćne more. Moţda od boli koju je trpio, ţelje da popije tabletu kako bi joj pobjegao. Osim prijateljstva s Danom Natalie je malo o njemu znala. Ali Jim D'Amato joj se ĉinio kao ĉovjek koji je više sklon pitanjima nego odgovorima, i pored svih pitanja koja joj je postavljao - o njenom radu, o Dani, o privjesku - ništa nije rekao o sebi. Što je u redu, pomislila je, jer mije mozak ionako pretrpan. Trebao joj je san. Za veĉeras su napravili sve što su mogli. Sutra će im donijeti odgovore. Ali neće vratiti Danu, pomislila je bolno dok je sjedala na suvozaĉevo mjesto D'Amatovog Accorda.
KIKA
17 BARNABAS JE PRVO pretraţio njezinu spavaću sobu. Metodiĉno je prolazio ovalnom sobom, zapoĉevši sa staklenom kutijicom za nakit na toaletnom stoliću zatim osvjetljavajući dţepnom svjetiljkom ladice antiknog drvenog noćnog ormarića. Ali sve što je pronašao bila je ogrlica s Davidovom zvijezdom i desetak komada kvalitetnog nakita, malena dţepna svjetiljka i adresar u koţnim koricama te sloţene kovanice od dvadeset i pet centi ispod vrećice gumenih bombona. Praveći grimase na licu sjeo je na drveni pod i osvjetlio prostor ispod kreveta. Ništa. Čak ni prašine. Iznenadni zvuk zvona na vratima ga je trgnuo te je poskoĉio udarivši glavom u rub kreveta. Ukoĉio se, ugasio svjetiljku, srce mu je snaţno lupalo. Samo netko zvoni na njezina vrata. Čekaj. Otići će. Barnabas se pitao tko je vani, a zatim si je rekao da nema veze. Vaţna je bila samo Svjetlost. I ona je ili ovdje ili kod nje. Ĉekao je nepokretan, na podu u mraku. Zvono je zazvonilo drugi put, zatim je sve utihnulo. Paţljivo je slušao oĉekujući zvuk dizala, ali nije ga bilo. Kad je bio siguran da je prošlo pet minuta Barnabas je nastavio potragu krenuvši prema visokoj komodi - izbjegavajući pro
zore i pokušavajući ne koristiti dţepnu svjetiljku tako da ako itko gleda izvana ne moţe zamijetiti ništa osim sjenki. Zatim je paţnju usmjerio na ormar, medicinski ormarić u kupaonici i kotlić od toaletne školjke. Pretraţio je njezin radni stol i ispod jastuka trosjeda koristeći slabašno svjetlo svijeće koju je ostavila upaljenu u crvenom lampašu, zatim je provjerio kuhinjske ormare, zamrzivaĉ i ladice u hladnjaku. Obuzimala ga je sve veća frustracija. Sigurno ga je uzela sa sobom. Ĉekat će. Već će se vratiti.
KIKA
Bolji je svršetak jedne stvari nego njezin početak i bolja je strpljivost nego oholost! Stih iz Propovjednika prolazio mu je umom poput mantre umirujući ga dok je prošao mraĉnim stanom i sjeo na trosjed ĉekati. PREKO PUTA, U starom modelu Forda, dva vladina agenta koji su bili dio nacionalne sigurnosti prikrali su se takoĊer ĉekajući u mraku da se vrati Natalie Landau. Nije se javila na zvono, ali su znali kako izgleda i što moraju od nje uzeti.
18 - To je BIO dobar potez, zvati FBI - priznala je Natalie kad se D'Amato udaljavo s ploĉnika. - Osjećam se kao da smo nešto postigli. - Dobro je imati prijatelje na visokim poloţajima. - Pogled mu je bio na retrovizoru. - Kad smo već kod toga, odluĉila sam sutra otići u Albany do Laboratorija za interakcije ionskih snopova da vidim što će mi reći za privjesak. - Trebaš društvo? Odmahnula je glavom. - Hvala, ali istina je da mi treba malo vremena nasamo. Sutra za vrijeme shiuaha imat ću dovoljno veliko društvo. Samo moram spustiti rolete, iskljuĉiti radio i pustiti da mi povjetarac rašĉisti misli. Nije odgovorio. I dalje mu je pogled bio fiksiran na retrovizor, ali mu se lice zateglo i oko usana su se stvorile linije. - Što nije u redu? - Siguran sam da nas netko slijedi. Okrenula se na sjedalu, pokušavajui vidjeti iza, ali ju je D'Amatov glas zaustavio na pola puta. - Nemoj to ĉiniti. Ne ţelim da znaju da smo ih ulovili - još. Nazovi Tyrella.
KIKA
Ukucala je brojeve koje joj je dao, srce joj je divlje udaralo. Kad mu je pokušala pruţiti telefon da on s njim razgovara odmahnuo je glavom. - Ti razgovaraj. Ja ću im umaknuti. Natalie je zadrţala dah ĉekajući da se Tyrelle javi. Nakon dva zvona ĉuo se glas koji je rekao halo. Ali nije bio poput viskija s medom. Zvuĉao je kao brusni papir. Brusni papir s bliskoistoĉnim naglaskom, pomislila je, brzo provjeravajući ekran je li zvala dobar broj. - Specijalnog agenta Tyrella, molim? - upitala je nesigurno. U tom je trenutku baĉena na prednji dio jer je D'Amato naglo skrenuo lijevo i Accord je jurio prema crvenom semaforu. Mislim da nam je za petama drugi auto - promrmljao je D'Amato. - Mogao bi biti Lincoln koji je bio parkiran pored trgovine. Stisnuo je papuĉicu gasa i projurili su kroz raskršće poput rakete gotovo se sudarivši sa straţnjim dijelom ţutog Hammera. - Ako traţite bedaka iz FBI-ja zakasnili ste - odzvanjao je hrapavi glas u njezinom uhu. - Mrtav je kao što ćete i vi biti ako ne napravite ono što vam kaţem. Oh, Boţe! - Tko je to? - Ĉula se kako viĉe u telefon glasnije od sirena koje su ih pratile. - Što ste uĉinili Tyrellu? D'Amato je vozio više od stodvadeset. Ulice su prolazile, vrtoglava zamućenost neonskog svjetla i svjetla automobila dok se Natalie drţala telefona, pokušavajaući svladati strah. - Sranje. Dva su - gdje je Tyrelle? - D'Amato je za dlaku izbjegao otvorena vrata taksija. - Što se odgaĊa? - Kaţe da je Tyrelle mrtav - prošaputala je. - Istina je. Imam li konačno vašu pozornost? Uzimajući dah Natalie je ukljuĉila zvuĉnike kako bi i D'Amato mogao ĉuti. - Nemojte misliti da nam moţete pobjeći. Stanite i moţda još uvijek ovo moţemo riješiti bez da itko strada. - Ne vjerujem vam. - Natalie je uprla noge o pod, a gume su škripale. D'Amato je skrenuo desno, zatim lijevo, vozeći se kroz promet kao Steve McQueen na amfetaminima. Obuzeo ju je trenutni bijes. - Ubili ste Tyrella - jeste li ubili i moju sestru?
KIKA
- Odmah zaustavite auto i predajte Oko ili ćete vi i vaš prijatelj poţeljeti da ste stradali u prometu. Natalie se okrenula prema straţnjem prozoru i zurila u prednja svjetla tamnog vozila koje je vješto manevriralo kako bi bilo odmah iza njega. Još uvijek moţemo umrijeti - svake sekunde, pomislila je, dok je D'Amato psovao naglo skrećući lijevo kao bi izbjegao sudar s kaminom Pepsija. - Nećete dobiti ovo Oko - povikala je. - Ne dok mi ne kaţete tko mi je ubio sestru. - A vi nećete dočekati jutro ako mi ne predate Oko. Moji će vas suradnici prestići. Nemojte nas još više naljutiti! - Reci mu da odjebe - D'Amato je zvuĉao iznenaĊujuće mirno iako je napetost koja mu se skupljala na vratu govorila drugaĉije. Zatim je spustio glas u šapat. - Natalie, moraš nazvati Tyrellovog partnera, reci mu da je mrtav. Odmah. Ali nije mogla prekinuti razgovor, ne još. - Jeste li ubili moju sestru? Ĉula je nešto što je zvuĉalo na tihi podsmjeh. - Ja ne bih bio tako blesav i ubio ju prije nego mi kaţe ono što ţelim znati. Ali to biste trebali znati - rekao je muškarac samozadovoljno. - U ruci imam suvenir smrti vaše sestre. Prekrasnu ogrlicu Fatiminu ruku. Je li vam poznato? Natalie je problijedila. Imao je Daninu hamsu. D'Amato je ispruţio desnu ruku i uzeo joj telefon i poklopio ga. U sljedećem je trenutku koĉio i obilazio Explorer s kojim se zamalo sudario. - Zašto si to uĉinio? Povikala je Natalie. - Trebala sam ga da mi odgovori. - Moraš zvati Seana Watsona. Odmah. - Moraš prestati vikati na mene - povikala je. - Bolje da mi kaţeš njegov broj telefona. - Uhvatila se za vrata kad je Accord skrenuo oko ugla s dva škripuća kotaĉa. U tom trenutku je pješak koji je na sebi imao reflektriajuću odjeću za trĉanje zakoraĉio na ulicu.
KIKA
- Pazi! - Natalie je povikala. Lice joj je posivjelo kad je D'Amato naglo okrenuo volan i auto je pravim ĉudom zaobišao ĉovjeka koji je ostao ukopan od straha. Teško dišući D'Amato je izdiktirao telefonski broj, a Natalie je ukoĉenim prstima utipkavala brojeve. - Da? - otresit muški glas je ostavio dojam da je njezin poziv prekinuo nešto mnogo vaţnije. - Specijalni agent Watson? - Ja sam. Tko...? - Watson! - D'Amato je povikao prije nego je ona odgovorila. D'Amato je. Luther je mrtav. Netko ima njegov telefon. On i njegovi kompanjoni su mi za petama - jedni u crnoj limuzini, a drugi ne vidim dobro, ali je velik auto - vjerojatno Lincoln, ta-mnoplavi ili crni. Moraš pronaći Luthera... - Gdje si zaboga D'Amato? - zakreštao je agent. - Grand i Humboldtova, idem prema autocesti za Long Island. Iznenada je Lincoln projurio naprijed i oko straţnjeg dijela njihovog auta, stao je pored straţnje polovice Accorda. -Prokletstvo! Od udarca je Natalie ispao telefon. - To je Lincoln. Prokletnici su me upravo udarili - povikao je D'Amato. - Boţe - uzdahnula je Natalie. - Jedan od njih ima pištolj. - Spusti glavu! - povikao je. - Sad! Otkopĉavši pojas spustila se na dno i oĉajniĉki je u mraku traţila telefon. Srce joj je tako snaţno udaralo u prsima da je mislila da će joj rebra puknuti. - Izdrţi - D'Amato joj je rekao nadvikujući se sa sirenama i stišćući pedalu - Otarasit ću ih se. - To si i ranije rekao. Prokletstvo. Ne mogu naći telefon. Natalie je oĉajniĉki traţila po podu, prstima joj je vibrirala panika. - Mislim da mi je pao pod noge. Moţda sam prekinuo... Ispruţila se prema pedalama i udarila glavom u upravljaĉku ploĉu kad je telefon zazvonio iznenadivši ju jer se upalio samo nekoliko centimetara od nje. Pokupila ga je iza lijeve pete i spustila se ispod pretinca za rukavice, ĉvrsto ga drţeći na uhu.
KIKA
- Oboje ste mrtvi. - Isti bliskoistoĉni glas, mraĉan zao glas koji je strugao njezinim vratom poput bodlji kaktusa. - Upravo ciljamo na vaše gume. Imate trideset sekundi da se zaustavite i predate nam Oko nastanka.
19 HASAN SABOURI JE ĉuĉao na straţnjem sjedalu Lincolna kipteći od kontroliranog bijesa. Amerikanci se nisu zaustavljali. - Pucaj na njih! Khalil je bio za volanom, nogom je stiskao gas skoro do kraja. Zamijenio je taksi za Lincoln nakon što je Hasana pokupio u zraĉnoj luci. Njegov nećak Marvvan je zauzeo suvozaĉevo mjesto s pištoljem - spustio je prozor, i ciljao desnu zadnju gumu Accorda. - Sada Marwane! - povikao je Hasan. Mladić je ispalio, ali je promašio kotaĉ, metak je pogodio desnu stranu straţnjeg branika. - Nastavi pucati! - naredio je Hasan, ali bilo je prekasno. Uz pratnju ljutitih sirena Accord je prešao popreko dvije trake u nadolazeći promet i popeo se na ploĉnik. - Što ti je Marwane? - prigovarao je Hasan udarivši šakom u naslon. - Zar te ništa nisu nauĉili u kampu? Idi za njima, Khalil. Khalil ga je poslušao presjekavši nadolazeći promet bez razmišljanja. Provjerio je u retrovizoru i vidio da ga Ra'if za volanom crnog Cadillaca slijedi. Sluĉajno je ulovio Hasanovo lice u retrovizoru i stresao se, ne zbog automobila i kamiona pred sobom nego zbog bijesa koji je sjajio iz mramorno plavih oĉiju Iranca. Je li ga Hasan proklinjao zajedno s njegovim nećakom i svim potomcima - hoće li mladić ţivjeti dovoljno dugo, insha'allah? Marwan se premišljao samo na trenutak bez sumnje pokušavajući ostvariti što bolji pogodak, ne zbog nedostatka odluĉnosti. Bio je posvećen ponovnoj uspostavi kalifata jednako kao i sam Hasan, u to nije bilo sumnje. Kalifi su bili istinski
KIKA
voĊe islama. Nije li mladić odgajan u tom duhu od najranijeg djetinjstva? Poput ostalih ţena koje su bile posvećene tom cilju Khalilova Je sestra Lama odletjela u Detroit u sedmom mjesecu trudnoće kako bi joj se sin ondje rodio osiguravajući da se dijete rodi kao ameriĉki drţavljanin sa svim pravima i privilegij ama. Ukljuĉujući i pravo na ameriĉku putovnicu. Ali mali Marwan nije ostao dugo u preteţno arapskom predgraĊu Dearborn. Nije bilo planirano da odraste u zemlji nevjernika zajedno s ostalom djecom njegove vjere. Kad je imao oko dva mjeseca njegova ga je majka odvela kući u Bahrein. A kad je imao ĉetiri godine poljubila ga je ponosno i poslala u kamp gdje je prošao obuku za ratnika islama. Veĉeras je imao prvu priliku da se dokaţe, znao je Khalil, i bilo je iznimno vaţno, kad je sam Hasan Sabouri izdavao nareĊenja, tko je mogao mladića kriviti što je nervozan? - Daj mi pištolj - naredio mu je Hasan sa straţnjeg sjedala, oĉi su mu bile ĉvrsto fiksirane na Accord koji je sad sišao s ploĉnika. Povikao je u mobitel, nareĊujući Amiru, strijelcu u Cadulacu s Ra'ifom, da puca u gume i zatim je uzeo Glock koji mu je Marwan pruţio. Dok je Khalil proganjao Amerikance Hasan je ispruţio moćno oruţje kroz prozor i ispalio dva hica, ali u sljedećem je trenutku zaglušujuća eksplozija zatresla Lincoln obavijajući ga u dim i komadiće gume. Amirov je metak promašio pogodivši straţnji kotaĉ Lincolna pretvorivši ga u komadiće i uzrokujući nekontrolirano kretanje automobila. Udario je u nadolazeći Lexus, proklizio postrance i ogrebao se o Cadillac koji je Ra'if uzaludno pokušavao odrţati na cesti. Njegovi su se pokušaji pokazali bezuspješnima. Kad je Ra'if ispravio smjer kako bi smirio auto nakon udarca udario je u Dodge Caravan boĉno zbog ĉega se ovaj preokrenuo. Nije vidio da prema njemu ide Explorer. Sudario se s Cadillacom kao s praznom limenkom Cole, na mjestu usmrtivši putnike. Khalil je prošao bolje u Lincolnu. Bio je ţiv, ali gadno opeĉen od baruta koji se koristi za aktivaciju zraĉnog jastuka. Slabašno je ĉuo Marwana kako stenje sa sjedala pored njega i zatim Hasana
KIKA
kako udara u straţnja vrata u pokušaju da izaĊe iz auta istovremeno viĉući da im je pobjeglo Oko nastanka. NATALIE JE POKUŠAVALA doći do daha dok se penjala na sjedalo i promatrala kaos iza njih. - Pa., pretpostavljam da smo im pobjegli - rekla je drhteći ponovo vezujući sigurnosni pojas. - Sumnjam da je itko u Cadillacu preţivio. - Bolje oni nego mi. - D'Amato se sada ukljuĉio u promet usporavajući kako bi bio u skladu s vozaĉima oko sebe koji su poštivali zakon. - Što je to sa suvenirom? Brzo mu je objasnila za hamsu, zatim je izvalila. - Mora biti Arapin. Upravo mi je sinulo da je Daninu ogrlicu nazvao muslimanskim imenom 'Fatimina ruka'. - Dobro. Ime Muhamedove kćeri. Vidio sam mnogo ovih ogrlica s rukom na cijelom Bliskom istoku. - Da, za Ţidova je to hamsa. To je hebrejski za pet, poput broja prstiju na ruci - objasnila mu je Natalie. - Neki ju ljudi zovu Mirjamina ruka, po sestri Mojsija i Aarona. - Isti simbol, razliĉita imena. - Pa ipak oblik zaštite od zlog oka. - Natalin se ton glasa smanjio. - Ali privjesak - rekla je polako - nazvao ga je nekako - kad mo upozorio da će pucati na nas. Nazvao ga je Oko nastanka. Barem je tako zvuĉalo. Znaĉi li ti to nešto? - Ništa - promrmljao je. - Ali vjerujem da je poĉetak. - Još uvijek je provjeravao retrovizore, oĉi su mu se stalno pokretale. - Znaš da to znaĉi da se ne moţeš vratiti u svoj stan. Tko god oni bili siguran sam da ne rade sami. I vjerojatno su nas slijedili iz stana do kafića. Jedna je grupica otišla za Lutherom u sluĉaju da si njemu dala privjesak, a ostali... ostatak znaš i sama. Natalie se pitala kako je mogao zvuĉati tako smireno, logiĉno. Srce joj je lupalo i osjećala se kao da se upravo sudarila s elektriĉnom ogradom. - Zar ne bismo trebali razgovarati s policijom? Luther je mrtav ali da su ljudi koji su nas slijedili bolji strijelci - ili ti malo manje kamikaza vozaĉ - i mi bismo bili mrtvi.
KIKA
- Kao što sam rekao Lutheru veĉeras. Odluka je na tebi. Ako ţeliš odgovarati na pitanja i pregledavati fotografije i ispuniti policijski zahtjev samo izvoli. Ili se moţemo vratiti nazad i sluţbeno ukljuĉiti FBI. - Ne, htjet će privjesak, a ja ga ne ţelim dati nikome. To je sve što mi je ostalo od Dane. - Glas joj je pukao. - Ako je ona zbog njega mrtva moram znati zašto. Što je u njemu toliko vrijedno da je ubijena - i Luther takoĊer? A da ne govorim o mom i tvom ţivotu. Barem moram otkriti što imam kod sebe. Oko nastanka. Ne znam što to znaĉi, ali sumnjam da će to policija otkriti brţe od mene. D'Amato je poĉeo govoriti, ali ga je prekinula. - Znam nekoga tko mi moţe pomoći da ga identificiram - moj mentor, dr. Ashton. Moram k njemu. Trenutno radi kao gostujući profesor na British School of Rome, i najpoznatiji je svjetski struĉnjak za drevnu gliptiku. Moţda ne moţe toĉno datirati poludrago kamenje na privjesku, ali moţe odrediti koji je rudnik dao lapis lazulij. - Imaju ureĊaje da to testiraju u toj ustanovi u Rimu? - Ne bi mogao vršiti istraţivanja da nemaju. Moţeš li me odvesti u zraĉnu luku? - upitala je. - Moram na sljedeći let za Rim. D'Amato ju je znaĉajno pogledao. - Preopasno je da se vratiš u stan po putovnicu... - Ne moram - u torbi mi je. Vjerojatno je po prvi put u ţivotu odgaĊanje bilo u moju korist - promrmljala je. - Samo me odvedi do JFK-a. - Uĉinit ću nešto još bolje. Idem s tobom. I ja sad imam svoje prste u ovome. - Zaustavio se na crvenom i ĉekao da poĉne prigovarati. Nije trebalo dugo. - To ne znaĉi da moraš sa mnom u Rim. - Stavila je ruku preko ruke. - Kad dr. Ashton pregleda privjesak, nazvat ću te... - Ne poznaješ me dobro, Natalie. Kad se naĊem na liniji vatre to shvaćam osobno. Volio bih upoznati dr. Ashtona. - D'Amato je stisnuo papuĉicu. - Naš je trenutni problem pronaći transa-tlantski let prije jutra. Morat ćemo se negdje primiriti do zore. Natalie se okrenula na sjedalu i pogledala ga. - A što će na to reći gospoĊa D'Amato?
KIKA
I dalje zureći ispred sebe u vlaţnu noć D'Amato je uletio u sljedeće raskršće. - Ništa. Nema gospoĊe D'Amato. Već pet godina. Natalinine su se obrve podigle. - Ĉemu onda vjenĉani prsten? Da te podsjeti na plaćanje alimentacije? - Zatim joj je nešto strašno palo na pamet - moţda je bio udovac. - Oprosti, ovo je bilo previše osobno. - Nema problema. Rastavljen sam. - Kratka pauza. Natalie je osjetila napetost, premišljao se da li da kaţe malo više. Ĉekala je. - Moja supruga i ja nismo nikad preboljeli gubitak jedinog djeteta - rekao je. Duboko je udahnula. - To je grozno. Oprosti na mojoj naglosti. - Nisi mogla znati. - D'Amato je pritisnuo sirenu taksiju koji se vozio posred dvije trake. - Tony je baš bio navršio sedam godina - rekao joj je tiho. - Nakon njegove smrti nismo se mogli utješiti. Nismo više mogli ni normalno razgovarati. Jednostavno smo se udaljili. - Ţao mi je - rekla je Natalie ponovo. Promatrala je brisaĉe vjetrobranskog stakla u tišini, nije znala što bi još rekla. Znala je što znaĉi kad se ljudi udalje. Njezin odnos sa sestrom... - Pitala si za vjenĉani prsten - Podigao je lijevi dlan s volana. Bio je oĉev. Tony je dobio ime po njemu. Natalie je kimnula u mraku. - To je veza s njima oboje. - Da, tako nekako. Sad je vozio malo brţe. Moţda prebrzo na skliskim ulicama, ali se suzdrţavala da mu kaţe da uspori. - A tvoja putovnica? - upitala je. - Nije ti valjda u dţepu? Napravio je grimasu. - Nadam se da moţemo skoĉiti do mog stana i pokupiti ju prije nego me naši novi prijatelji prepoznaju. Neki od njih su trenutno zapeli u prometu i nadam se da tko god je ubio Luthera nije još uvijek pronašao moj stan. Luther, pomislila je Natalie, vidjevši opet oĉi boje karamele ispunjene sjajem i inteligencijom. Dana, Rusty, a sad i Luther. - Je li agent Tyrelle bio oţenjen? - upitala je. - Zar ne ţeliš biti na sprovodu?
KIKA
- Ni za mene niti za tebe sad nije sigurno biti ondje gdje nas oĉekuju. Osim toga ţalovanje se moţe odloţiti. Pravda ne moţe. D'Amato je morao dva puta napraviti krug oko bloka u potrazi za mjestom za parkiranje u blizini svog stana, ali je konaĉno pronašao mjesto nedaleko. - Neće mi trebati dugo da uzmem putovnicu i presvuĉeni se, ali ne mislim da bi trebala ĉekati ovdje sama u mraku. Zureći u mraĉnu noć Natalie nije bila raspoloţena s njim se raspravljati. Izašla je iz auta i zagazila u lokvu iznenaĊena što ju noge još uvijek drţe uspravnom i da moţe hodati pored njega mirno kao da veĉeras nije bila pokretna meta. Nije mogla, a da ne pogleda u svaku pokretnu metu. Iznenada su rijeĉi ĉovjeka na telefonu odzvanjale u njezinoj glavi. Ne bih bio tako glup i ubio ju prije nego mi kaţe ono što ţelim znati. Imam suvenir smrti vaše sestre. Ispunili su je gaĊenje i bijes. Taj prokletnik zna tko je ubio Danu. Ĉvršće je stisnula torbicu dok se uspinjala stepenicama ispred D'Amata. Svaki put kad bi stepenica zaškripala ili se ĉuo glas iz nekog stana ili buka s ulice ukoĉila se. D'Amatov stan na drugom katu bio je uredan, namještaj tipiĉno muški i moderan. Pod od višnjinog drveta se sjajio, nije bilo tepiha zbog ĉega se pitala ima li uopće posjetitelja. Imao je koţni naslonjaĉ i trosjed oko niskog poliranog stolića od granita. Gotovo se nasmijala uredno posloţenim daljinskim upaljaĉima na njemu - toliko ih na jednome mjestu još nije vidjela. Bijeli su zidovi bili prelomljeni povremenim apstraktnim grafikama u teškim drvenim okvirima, a njegov kromirani stakleni stol bio je uredan poput zubarske posudice. Pored laptopa nije bio niti jedan komad papira. S jedne strane dnevne sobe stajala je polica natrpana knjigama i ĉasopisima. S druge strane plazma TV iznad modernog kamenog kamina. Sve je bilo disciplinirano i malo hladno. Kao da ovdje nitko nije stanovao. Nakon što je nestao u spavaćoj sobi kako bi spakirao stvari u platnenu putnu torbu Natalie je sjela i nazvala tetu kako bi otkazala shivah govoreći joj kako mora napustiti grad zbog
KIKA
hitnog sluĉaja. Škrgućući zubima na tetinu nevjericu ponovila je da ne moţe odgoditi. Kad je završila razgovor ĉula je kako se ladice otvaraju i zatvaraju u spavaćoj sobi. Izvadila je mobitel i nazvala avio kompaniju. D'Amato je ušao u ormar i zatvorio vrata. Brzo je unio kombinaciju na ploĉi i otvorio se sef u zidu. Izvadio je pet novĉanica od sto dolara iz kuverte i ubacio ih u novĉanik zatim je odabrao ĉetiri putovnice od sedam povezanih gumicom. Onu na svoje ime ju stavio u dţep, a ostale tri na dno torbe. Zatim je pogledao u Walthera. Nema šanse da će proći osiguranje u zraĉnoj luci. Morat će kupiti novi u Rimu. - U PRAVU si što se tiĉe letova. Nema ništa za Rim do 7.30 ujutro - rekla mu je Natalie kad je izašao iz sobe. - I tada ćemo morati trĉati kao luĊaci da stignemo na vezu iz Londona. Rezervirala sam nam dva mjesta. - Vratit ću ti. - Zgrabio je dvije boce vode Perrier i komad sira iz gotovo praznog hladnjaka i ubacio ih u torbu. Kad je Natalie krenula prema vratima pozvao je svoju govornu poštu. Ĉula je da je stao te se i ona zaustavila. Lice mu se promijenilo, posivilo je. Zatim je vidjela kako mu je izraz odraţavao bijes. Stisnuo je tipku za ponovo preslušavanje i pruţio joj telefon. Natalie je slušala rijeĉi mrtvog ĉovjeka. Luther je zvao kad su mu se pribliţavali ubojice. - Dvojica s Bliskog istoka... oko metar osamdeset - osamdeset i pet... snaţne graĊe. - Zvuĉao je kao da trĉi. Ĉula je pucanj. Zvuĉalo je kao iz velike blizine, kao da je Luther pucao. Zatim niz pucnjeva, ubrzani glasovi na arapskom i tišina. - Idemo odavde. - D'Amato je uzeo svoj telefon i stavio ga u dţep jakne. - Imaju moj broj mobitela. Ako su ga već locirali mogli bi biti ovdje svaki ĉas. Otrĉao je prema vratima s kljuĉevima u ruci. Jurila je za njim niz stepenice pitajući se kad će poĉeti dobijati odgovore umjesto stalnih pitanja.
KIKA
20 JERUZALEM SJAJ IZLASKA SUNCA boje meda treperio je iznad judejskih breţuljaka kad je Menny Goldstein izašao na straţnja vrata kafića Yqffi, mrmljajući ispod brade dok je palio cigaretu u ime prve dnevne pauze. Juĉer je Eli, njegov šogor i vlasnik restorana gdje je Menny radio ranojutarnju smjenu kao pomoćni kuhar, objavio je da je u restoranu zabranjeno pušenje. Misli ako restoran proglasi 'zelenim' da će to spasiti naša pluća? Menny je ispuhnuo dim i zakašljao. Prošla su dva dana nakon što je policija ubacila suzavac na prosvjednike skupine Shomrei Kotel koji su prosvjedovali protiv summita na Svetoj stijeni i grlo ga je još uvijek peklo. Bio je u prvim redovima prosvjednika osuĊujući vladu što je dopustila SAD-u i Palestincima da koriste najsvetije izraelsko mjesto za odrţavanje mirovnih pregovora. Shomrei Kotel je znao da se mir nikad neće odrţati jer su znali da palestinski voĊe ustvari nisu ţeljeli mir. Ţeljeli su Jeruzalem -cijeli - i ubrzo će za vrijeme summita izraelska vlada poĉeti se predavanjem drevnog grada, dio po dio. Menny je stopalom gnjeĉio popušenu cigaretu kad se iza ugla pojavio visoki mladić s kratkom bradom i krenuo prema njemu. - Sljedeći je susret veĉeras nakon ma'ariva. - Njegov prijatelj, Shmuel, nije gubio vrijeme kad je posao bio u pitanju. Menny je uzdahnuo i izvadio novu cigaretu iz kutije. - Znaĉi prvo se molimo, a onda razgovaramo - Menny je prigovorio. - Reci mi što će Shomrei Kotel uĉiniti? Dosta mi je s pisanjem transparenata, Shmuel. Summit je za nekoliko dana, a naše najsvetije mjesto će se upotrijebiti kao polazište za nacionalno samoubojstvo - zapoĉevši s amputacijom našeg srca - Jeruzalema. Što je našim voĊama? Zar ne vide što ĉine?
KIKA
Shmuel je poloţio dlan na njegovo rame. - Slušaj me, Menny, veĉeras nećemo razgovarati o summitu. Ima nešto još vaţnije što mora objaviti Shomrei Kotel. Menny je podigao ruke ne obazirući se na pepeo cigarete koji je padao na tlo. - Što bi moglo biti vaţnije od preţivljavanja naše nacije? - upitao je. - Sve je to povezano, Menny. Shmuelov osmjeh je bio blag i tajanstven. - DoĊi na sastanak i saznat ćeš.
BROOKLYN, NEW YORK PROMATRAJUĆI SAT U zelenom Fordu kako otkucava prema zori agenti NJS-a, Foster i Biondi su znali da hvatanje Krijesnice moţe biti najvaţniji zadatak u njihovim karijerama. Prije nego su regrutirani u ovaj tajni i elitni ogranak Ministarstva obrane obojica su sluţili zemlju i posebno se istakli - Foster u Specijalnim jedinicama, a Biondi u CIA-i. Po prirodi su više voljeli akciju od ĉekanja, ali su bili dovoljno disciplinirani da znaju kako su jednako vrijedni na terenu. MeĊutim, kad je sunce izvirilo iznad Brooklyn Bridgea, Foster i Biondi su bili i više nego samo spremni ruke staviti na nalog za pretres za stan dr. Landau. Ţene još uvijek nije bilo, i jedina osoba koja je izašla iz zgrade bio je visok, mišićav muškarac u crnoj trenirci koji je otišao trĉati u 5.30 ujutro. Crna Impala je konaĉno stala uz njihov zeleni automobil i vozaĉ je spustio prozor kako bi im uruĉio nalog za pretres. Biondi je ispio posljednji gutljaj sada već hladne kave kad se Impala od-vezla. Poloţio je praznu ĉašu u pretinac. Morao je mokriti, ali to moţe i kad uĊu u stan. - Idemo - rekao je Foster. Gotovo su istovremeno otvorili vrata. Nisu vidjeli bombu koja je doletjela prema njima. Eksplozija je podigla Ford u zrak. Vatra je obavila Fostera i Biondija istovremeno kad je pakao izbio prozore okolnih zgrada.
KIKA
Koţa Hasana Sabourija je gorjela od vrućine dok je trĉao pored pokolja. Imao je samo nekoliko trenutaka da uĊe u stan Natalie Landau prije nego se ulica ispuni sirenama i kolima hitne pomoći. Ali nije ga bilo strah. Ako se vrati veĉeras njegova je. Kao i Oko nastanka.
LET ZA LONDON bio je u 7.25, pet minuta ranije. Pa ipak kad se avion digao s piste Natalie se borila s frustracijom dugih sati pred sobom, sati u kojima jedino moţe razmišljati što će dr. Ashton otkriti. Spavala je na mahove u Motelu Starburst u blizini zraĉne luke, na sebi je imala traperice i majicu kratkih rukava koje je nosila kad se trebala naći s Lutherom, i bila je presretna kad joj je djelatnik na recepciji prodao ĉetkicu za zube i pastu u jednokratnoj tubi koja će joj trajati taj dan. Pa ipak ĉetkajući zube, tuširajući se i ponavljajući jutarnju rutinu nije joj pomoglo vratiti stvari u normalu. Ništa nije moglo biti normalno kad ju je netko pokušao ubiti - i D'Amata. Neće biti na sigurnome dok ne sazna tko ih ţeli ubiti - i zbog ĉega. Zašto je privjesak bio magnet za zlo? Trebao ga je odagnati, a ne privlaĉiti. Ali sve što je privlaĉio bila je smrt. Natalie nije ţeljeli hiti njegova sljedeća ţrtva. Stisnuta izmeĊu snaţne starije gospoĊe koja je ĉitala roman i Studenta kose boje pijeska koji je slušao glazbu s iPoda, Natalie li osjećala sigurnijom nego kad je u stanu prvi put Jimu D'Amatu Ispriĉala svoju teoriju. Nagnuvši se prema naprijed bacila je pogled prema D'Amatu koji je sjedio u suprotnom redu. Susreo se s njezinim pogledom i klmnuo, zatim se vratio novinama i kavi. Pitala se je li uopće spavao. Leţao je budan na jeftinom pokrivaĉu na drugom krevetu u motelskoj sobi kad je zadrijemala na nekoliko sati i bio je budan kad se probudila i otišla otuširati u 4.30.
KIKA
Naslonila se na sjedalu i zatvorila oĉi pokušavajući se smjestiti što udobnije u ekonomskoj klasi, ali u kriţima joj je bubnjalo uz naslon koji je bio dizajniran za muška leĊa. Bez sumnje će se dok proĊu carinu i unajme auto Geoffrey Ashton već razbuditi. Bio je noćna ptica, poznat po boravcima u kafićima do ranih jutarnjih sati. I kad bi njegovi prijatelji krenuli kući spavati on bi se ĉesto vratio, zviţdeći u svoj laboratorij i radio cijelu noć uţivajući u samoći i tišini prazne zgrade. Pretpostavljala je da će biti više nego sretan pozabaviti se privjeskom i dati mu prednost nad svim na ĉemu moţda trenutno radi. Ashton je cijenio najviše dobar izazov. I imala je jedan za njega. Natalie je znala ako malo zadrijema da će joj let proći brţe. Ali nije se mogla opustiti. Stalno je razmišljala o muškarcu s bliskoistoĉnim naglaskom koji joj se rugao sinoć. O autima koji su ih proganjali bjesomuĉno kao i o pucnjima. O Oku nastanka.
21 ŢENA NA SJEDALU do prozora se vrpoljila pruţajući glavu prema nebu boje tinte koje se vidjelo iza krila aviona. Kad se zatresao spuštajući se prema Rimu brzo se prekriţila, jednom, dvaput, tri puta, mrmljajući molitvu i slegnula ramenima ispriĉavajući se Natalie. Ţena je stisnula oĉi kad se avion ponovo zatresao. - Madonna mia! Kad se avion izravnao, otvorila ih je ponovo i uoĉila ono što je traţila meĊu treperavim svjetlima ispod. - San Pietro! San
KIKA
Pietro! - povikala je, pogledavši Natalie i pokazujući joj kroz prozor obrise velike kupole katedrale ispred Berninijevih savršeno simetriĉnih kolonada i vjeĉni grad koji se protezao ispod. - Grazie di Dio - poviknula je ţena, ĉvrsto stišćući filigranski kriţ na ogrlici zajedno s malenim zlatnim rogom koji je bio pored kako bi ju zaštitio od zlog oka. Natalie se blago nasmiješila meškoljeći se na sjedalu. Mogla je vidjeti da je ţena uvjerena kako su je kriţ i rog doveli sigurno kući. Talijani su bili jedni od rijetkih naroda sa Sredozemlja koji nisu koristili oĉi za tjeranje zlog pogleda, više su voljeli rog da ih štiti: jedan bikov rog, ako se nosi oko vrata - dvostruki ako se oblikuje prstima. Vidjela je tu gestu mnogo puta - dva srednja prsta savijena prema dlanu i drţi ih palac, a kaţiprst i mali prst ispruţeni kako bi imitriali bikovo rogove i okrenuti u smjeru zla kako bi ga otjerali. Ova ţena uopće ne bi bila impresionirana pretpostavljenim zaštitničkim moćima privjeska koji nosim u torbi, odluĉila je Natalie. Ni ona sama nije bila sigurna da ju je Danino blago ĉuvalo. Ĉinilo se naprotiv da na sebe privlaĉi opasnost. Jedino što je znala sa sigurnošću bilo je da ju svaki mišić u njezinim nogama i rukama boli od leta. Kad su kotaĉi dodirnuli tlo tupim udarom savladavala je ţelju da odmah skoĉi s mjesta i protegne se. - Zašto ne bih nazvala dr. Ashtona dok ti sreĊuješ auto? -predloţila je Natalie D'Amatu desetak minuta kasnije dok su jurili pored gomile koja se skupila kod kolica za prtljagu na Terminalu B. - Ne bi smjeli ovdje koristiti svoje mobitele. Moramo kupiti nove ujutro. - Zašto? Prebacila sam ga na meĊunarodnu mreţu prije nekoliko tjedana... - Moţe im se ući u trag, Natalie. To moţe svatko tko ima tvoj broj telefona - rekao je spuštajući glas. -I sada ga već ima nekolicina ljudi i traţe nas. Siguran sam da je Sean Watson obavijestio FBI koji jedva ĉeka da ĉuje našu priĉu. Ubrzo će saznati da smo izašli iz zemlje. Obavijestit će Interpol. A nemoj zaboraviti i na naše prijatelje s Bliskog istoka od sinoć. Plus, još
KIKA
uvijek ništa ne znamo o ĉovjeku koji te napao u muzeju - radi li s njima ili za nekog drugog. - Prekrasno. - Natalie je drţala korak s njim dok su ţurili prema kontroli putovnica. Kad su izašli kroz staklena vrata Terminala i krenuli prema hladnom noćnom zraku osjećala je kako joj skaĉe adrenalin. - I kako da onda obavijestim dr. Ashtona da ćemo doći do njega usred noći? - Teoretski, treba samo tri minute da se uĊe u trag mobitelu koji se koristi. Riziĉno je, ali ako moţeš s njim razgovarati kraće od toga moţeš ga obavijestiti. Inaĉe ćemo svima objaviti gdje se nalazi tvoj mobitel i oni će znati gdje si otišla.
WASHINGTON, D. C. ELLIOTT WARRICK JE slijedio sitnu prosijedu barakudu Jacksona Wrighta koji je radio kao njegov tajnik u ured ministra obrane obloţenom orahovinom. - Osam minuta. Ni sekundu dulje. - Zurila je u njega i provjerila sat prije nego se rukovala s Wrightom. - Odlazi na sastanak NATO-a u Oslo za deset minuta. Vratit ću se da vas otpratim za šest minuta. - Zar niste rekli osam? - Upravo ste potrošili dvije. Warrick je nekoliko puta kimnuo i pruţio ruku prema Jacksonu Wrightu. Justine Matthews je uvelike iritirala Warricka. Bila je s Wrightom još od njegovih dana u Senatu, i mislila je da ga posjeduje. Glasine kruţe da moć nad njim ide sve do njegove supruge ĉiji se pozivi prisluškuju kao svaki drugi. - Gospodine ministre, dobili ste posljednje izvješće. Wright je gurnuo slike Krijesnice preko stola. - I vidio sam slike. Ono što me zanima je što se dogodilo nakon što je Tyrelle snimio ove fotografije? I kako je ubojstvo izvjestiteljice MSNBC-a povezano s ovim? - Još uvijek analiziramo podatke pokušavajući odrediti vezu izmeĊu ubojstva Dane Landau, Tyrella i bombe koja je ubila
KIKA
dvojicu agenata NJS-a - i još jednog ubojstva. Malo prije nego sam ovdje došao dobio sam informaciju da se Rusty Sutherland, Landauin kamerman, pojavio mrtav u napuštenoj zgradi u New Yorka. Vjerujem da su svi oni povezani s Krijesnicom - i sestrom Dane Landau, dr. Natalie Landau. - Objasnite. - Wright se namrštio. - Otprilike u isto vrijeme kad smo izgubili agente NJS-a koji su ĉekali Natalie da joj uruĉe nalog za prestres - nastavio je Warrick - vjerujemo da su se ona i Jim D'Amato s MSNBC-a sastali sa specijalnim agentom FBI-ja Lutherom Tyrellom. Tyrelle je snimio ove fotografije na tom susretu i poslao ih e-mailom na svoje raĉunalo prije nego je ubijen. Ubrzo nakon tog susreta Tyrellov partner, Sean Watson, je primio poziv od D'Amata i ţene s njim koji mu govore da je Tyrelle mrtav, a da njih progone dva automobila u podruĉju ulica Grand i Humboldt. Wright se nestrpljivo vrpoljio u stolici. - Tri bliskoistoĉna muškarca koji su stradali u toj potjeri - i još jedna na intenzivnoj njezi - jeste li ih identificirali? - Samo jednog sa sigurnošćću. Khalila Hadija, vozaĉa jednog od vozila. Bio je na našem radaru zbog povezanosti s Ĉuvarima kalifata. Preţivjeli na intenzivnoj njezi je dvadesetdvogodišnji ameriĉki drţavljanin, Marwan Younis. Ovdje je roĊen, ali je odrastao u Bahreinu. Bio je jedan od strijelaca. - Tako. Informacije o Krijesnici se brzo šire. - Wright je udarao prstima o stol. Ĉuvari kalifata su najnepredvidljivija od novog vala teroristiĉkih skupina koje su nastale uz Al Qaedu. Bili su mladi, obrazovani i beskrupulozno usmjereni na uspostavu islamskog kalifata za svog ţivota i uspostavu šerijatskog zakona u cijelom svijetu. - Ova banda se pribliţila Krijesnici više od nas - priznao je Warrick. - Shvaćate li da će ovi islamofašisti uĉiniti sve da se dokopaju Krijesnice? Wright je zurio u Warricka, izazivajući ga da da odgovor. Warrick nije odgovorio. Znao je da se unutar islama odvija unutrašnja bitka. Neke frakcije su ţeljele izbore za novog kalifa, druge da mora biti porijeklom iz dinastije. Bez obzira na to
KIKA
sljedeći ĉovjek kao nasljednik Muhameda uspostavit će najtvrĊi oblik islama na muslimane u cijelom svijetu vladajući kao muslimanski papa. Neće biti ni najmanje odvojenosti izmeĊu vjere i drţave meĊu arapskim narodima, i nemuslimani u cijelom svijetu postat će mete prisilnog preobraćenja ili smrti. Sankcije će biti strašne - s Krijesnicom u svojim rukama Ĉuvari kalifata će uskoro moći proizvesti novu vrstu supernuklearnog oruţja. - Ako Krijesnica nije pronaĊena u olupinama - nastavio je Wright namršteno - i nije bila kod Tyrella kod koga je - kod Landau? Elliot Warrick je ispravio ramena. - To je pretpostavka s kojom radimo, pogotovo što je nestala. Kao i D'Amato. Pokušavamo odrediti jesu li oteti ili su se prikrili. Kako bilo, pronaći ćemo ih. Osobno provjeravam liste putnika za sve letove iz New Yorka i New Jerseya. Pratimo i izvješće svjedoka koji je vidio ĉovjeka bliskoistoĉnog porijekla kako izlazi iz jednog automobila nakon sudara. - Molimo se da ju on nema. Krijesnica u krivim rukama uzrokuje nam brige vezane za nuklearno naoruţanje jednako znaĉajne kao i zanoktica. - Wrightovo lice je bilo gotovo crveno kao i njegova kravata. - Obavještavajte me redovito... - Zastao je jer je Justine Matthews pokucala na vrata prije nego ih je otvorila. - Gospodine. Auto vas ĉeka. - Pogledala je prema Warricku. - DoviĊenja zamjeniĉe. Warrick ju je ignorirao okrenuvši se prema Wrightu i pogledavši ga u oĉi. - Kljuĉ je dr. Landau. Potrudit ću se da ju pronaĊemo. Ministar obrane je obišao stol i dohvatio svoju aktovku koja je stajala u naslonjaĉu. - Samo pronaĊite Krijesnicu. Prije svih ostalih. I sljedeći put, nemojte sjediti i ĉekati naloge.
22
KIKA
RIM POLUMJESEC JE JEDRIO visoko iznad maglovitog rimskog neba dok Me većina stanovnika grada smještala ispod plahti. Dnevna buka mnogobrojnih vespi je utihnula, bilo je nekoliko pješaka na tamnim ulicama i većina je semafora imala upaljeno treptajuće ţuto svjetlo. Renault Clio je vozio uzbrdo Ulicom Bruna Buozzija s lakoćom, a D'Amato je pogledavao traţeći oznaku koji mu je spomenuo Geoffrey Ashton. - Vidim ga - pokazala mu je Natalie. - Štand s cvijećem. Rekao je da ćemo ga lako naći, ĉak i noću. Skreni ovdje. Brititish School at Rome je bila smještena u sjeveroistoĉnom dijelu Ville Borghese, jednom od najveliĉanstvenijih parkova u gradu. Accademia je sjala poput bisera na mjeseĉini smještena na krijesti širokog veliĉanstvenog stubišta. Većina velikih neprozirnih prozora bila je u tami kao i okolni teren. Natalie je ulovila miris proljeća dok su se vozili prohladnom tihom noći pored visokih ĉempresa i šuštavih starih maslina, do privatnih straţnjih vratiju koja im je Ashton opisao. Njihovi koraci na spuţvastoj vlaţnoj travi bio je jedini zvuk koji se ĉuo. Ĉak i kod blijedog osvjetljenja mjeseĉine fasada zgrade djelovala je impresivno. Teška drvena vrata su se širom otvorila kad su se pribliţili i Geoffrey Ashton je provirio iza njih. Bio je dostojanstven muškarac šezdesetih godina s pramenom sijede kose i zaliscima kao i iznimno dugim rukama i nogama. Njegove isklesane crte lica djelovale bi aristokratski i zastrašujuće da nije bilo vragoljastog veselja koje je sjalo iz njegovih inteligentnih dubokih oĉiju. Natalie je prepoznala miris njegovog losiona poslije brijanja mirisa limuna kad ga je primila za ispruţenu ruku. - Kakav neoĉekivan posjet - Ashton ju je poveo kroz vrata. Oduševljenje ne moţe opisati moju radost što vas vidim ponovo tako brzo, draga Natalie. - Vrlo ste ljubazni dr. Ashton, što ste nas ovako brzo primili. - Pa, svaki put kad ovako draţesna kolegica preleti baru samo da bi od mene zatraţila pomoć, zagolica mi maštu. - Rukovao se
KIKA
s D'Amatom dok ih je Natalie meĊusobno upoznavala, zatim im je pokazao prema prolazu na kraju ulaznog hodnika. - Molim vas, izaĊite iz mraka i recite mi o ĉemu se radi. Natalie je uoĉila zaštitara koji je prolazio i koji se zaustavio na drugom kraju hodnika. Spustila je glas. - Moţemo li razgovarati nasamo, dr. Ashton? - Zar vam nisam rekao u Firenci - predbacio je - da bi me stvarno trebali zvati Geoffrey. Zamahom ruke odveo ih je do kraja hodnika, pored zaštitara, koji je kimnuo s poštovanjem, zatim niz prolaz do velikog ureda u kojem su bila zapaljena sva svjetla, naglašavajući zamršen obrazac perzijskog tepiha iz dvanaestog stoljića. Ušavši posljednji D'Amato je zatvorio vrata. Vragoljast pogled u Ashtonovim oĉima je sjajio dok je promatrao Natalieno blijedo lice i naĉin na koji se smjestila u tapeciranu maslinasto zelenu stolicu nasuprot radnog stola. Problijedio je dok mu je govorila o sestrinom ubojstvu i neobiĉnom privjesku koji joj je Dana poslala i na kraju o strašnom nasilju koji je upravo preţivjela. - Dragi Boţe. Najbolje da vidim što to imaš. Kad je izvadila torbicu i pruţila mu je Ashton je ispruţio svoju dugu košĉatu ruku i stisnuo torbicu zatim ju je stavio na stol. Promotrio je s obje strane staru obojenu koţu u tišini prije nego je u konaĉnici izvadio zlatnu ogrlicu i privjesak. Natalie je promatrala kako su mu se skupile obrve od iznenaĊenja. - Što... - Glas mu je utihnuo. - Nadali smo se da ćete nam vi reći - D'Amato je zanemario treći stolac i ostao stajati oslonivši se na vrata. - Treba nam vaša pomoć za procjenu vrijednosti, i starosti - i vaš najtoĉniji mogući podatak odakle je. - Ĉovjek koji nas je pokušao ubiti nazvao ga je Oko nastanka - rekla je Natalie. Znaĉi li vam to išta? - Oko nastanka? - Ashton je slegnuo jednim ramenom, još uvijek promatrajući privjesak. - Ne mogu reći da sam to ikad ĉuo. No testiranje kamenja neće biti problem - ali moram priznati da izgleda autentiĉno na prvi pogled. Što ti misliš Natalie? - Slaţem se. Pravi su. I sigurna sam da je privjesak od zlata
KIKA
- ali je teţi od onoga što bismo mogli oĉekivati s obzirom na veliĉinu zbog ĉega sumnjam da je nešto u njemu skriveno. - Ako je zlato nećemo moći odrediti što se nalazi unutra ako ga ne otvorimo. Kroz zlato se ništa ne vidi. Ĉak ni s ionskim snopom. On ne prolazi kroz zlato. Natalie nije uspjela sakriti svoje razoĉaranje. - Ali hoćete li barem moći provjeriti starost kamenja i je li privjesak antikvitet ili noviji rad? - Naravno, ali prema naĉinu kako je rezan lapis i tehnike kojom je oblikovano zlato moj školovani prijedlog bio bi da je ovo vrlo stari privjesak i da je porijeklom s Bliskog istoka. Mogao bih se kladiti da je babilonski. Nestrpljivo se nagnula prema naprijed. - Mislila sam isto, budući da su karnelijan, jaspis i lapis bili tipiĉna kombinacija u nakitu i amajlijama Babilonaca. S druge strane mogao bi biti i kopija. - To ćemo odmah otkriti - Ashton se poĉešao iza uha. - Babilonci su stvarno voljeli lapis. Ogromne su koliĉine uvozili iz rudnika u Afganistanu - i ne samo za nakit i amajlije. Jeste li znali g. D'Amato da su kraljevi iz Ura koristili lapis za oštrenje svojih maĉeva, vjerujući da će od njega njihovo oruţje biti neuništivo? - Moţda se nešto od te neuništivosti prenijelo i na nas? - odgovorio je D'Amato potišteno. - Budući da smo do sada izdrţali. - Krenuo je prema naprijed, oslonio je svoje široke prste na stol. - Dozvolite mi da vas upitam još nešto što smo otkrili, Geoffrey. Pogledaje još jednom u torbicu - ali ju izokrenite. Ashton je poslušao, treptajući jer se nagnuo bliţe kako bi istraţio tekst na unutrašnjoj strani koţe. - Ĉini se da je aramejsko pismo - objavio je. - Što bi potvrdilo moju pretpostavku da je povezan s Babilonom. - Što piše? - Natale je pribliţila svoju stolicu da bolje vidi. - Moţete li prevesti? - Sumnjam. Moţda prepoznajem nekoliko slova, ali ne znam dobro jezik. - U sobi je bila potpuna tišina dok je prouĉavao znakove. Vani je talijanska noć ustupala mjesto zori. Uskoro, znala je Natalie, kafići će biti prepuni nestrpljivih gostiju koji će se natjecati za paţnju konobara koji usluţuju klijente s
KIKA
unaprijed plaćenim slatkim pecivima i espressom. Osjećaj nestvarnosti plutao je iznad nje ovih nekoliko kratkih sekundi dok se Geoffrey nagnuo nad torbicom. Je li jučer pokopala sestru? - Prvi red... vjerujem da je Belšazar. - IznenaĊenje u Geoffreyevom glasu vratilo ju je nazad u njegov osvijetljen ured u Accademiji Britannici. - Dragi Boţe je li moguće da je s dvora Nabukodonosorovog sina Belšazara? - uzviknuo je. Zatim je odmahnuo glavom i namrštio se. - Ne, oprostite, zaletio sam se. Moje poznavanje aramejskog je vrlo loše promrmljao je. - Bio sam blizu, a i ĉini se da slova govore nešto drugo. Ne Belšazar. Više kao... Beltešazar. - Je li to ime, mjesto - što? - D'Amato je pogledao Natalie pa Ashtona. - Definitivno je ime - odgovorio je Ashton. - Sad vidim da je otisnuto u koţu s peĉatom. Ako pogledate bliţe vidjet ćete da neki rubovi djeluju mutno, kao da je površina natopljena tintom prije graviranja. Natalie se okrenula D'Amatu kako bi mu objasnila. - Cilindriĉni peĉati naĉinjeni od izrezbarenog kamena bili su mezopotamski ekvivalent prstena peĉatnika. Svaki je maleni peĉat imao jedinstveno urezane likove, ţivotinje, predmete, ponekad i slova. Ljudi su ih nosili kao nakit - na ogrlici oko vrata - i uvijek su bili spremni zarolati ga u vlaţnoj glini ako su se morali potpisati. - Uglavnom za pravne poslove - na potvrdi ili kod kupoprodaje nekretnina u tinti. - Geoffrey je podigao pogled s torbice. Peĉati su se koristili za oznaĉavanje glinenih ploĉa i cigla za graĊenje. - Iraĉki je nacionalni muzej izgubio mnoge zbirke vrijednih drevnih peĉata u pljaĉki 2003. - dodala je Natalie. - Mezopotamija. Babilonija - D'Amato je pokušao izvagati dva imena svojim dlanovima. - Ono što je vaţno je da ovdje govorimo o modernom Iraku. I ondje je tvoja sestra nabavila privjesak. Ashton je Natalie vratio torbicu. - Bojim se da ne mogu dešifrirati drugi red osim tzadi i resh. Tinta je previše izblijedila.
KIKA
- Tzadi i resh - to je sam i ja jedino uspjela proĉitati. - Trebat će nam neko povećalo da uspijemo proĉitati ostatak - moţda uz infracrveno svjetlo - dodao je Ashton. - Ali mislim da je drugi red dopisan rukom, jer su rubovi priliĉno precizni. Trebat će ti struĉnjak za aramejski, koji će ti potvrditi što toĉno piše. Natalie je obuzeo val nade. - Testiranje ionskim snopom, Geoffrey - moţemo li sve to obaviti danas? Moţemo li odmah poĉeti? - Koliko moramo ĉekati konaĉne rezultate? - dodao je D'Amato. Ashton se blago nasmijao. - Moţemo ovo analizirati priliĉno brzo. Vjerovali ili ne, imamo ljude koji ovdje redovito dolaze s obiteljskim nasljeĊem nadajući se da će otkriti blago. Uvijek osjećaju olakšanje što svoje otkriće ne moraju ostaviti na dugo vrijeme. Naravno, vrlo ĉesto su u krivu po pitanju prirode i vrijednosti svojeg blaga, ali u ovom sluĉaju - podigao je privjesak na svjetlo - uvjeren sam da ste mi donijeli nešto posebno. Ova dva predmeta ne nalikuju iĉemu što sam ranije vidio. - Molim vas. - Natalie je ustala i krenula prema vratima. -Poĉnimo. Slijedili su Ashtona do laboratorija za interakcije ionskih snopova u podrumu zgrade. Bila je to velika jasno osvijetljena soba s podom premazanim epoksi smolom koja je bila izglaĉana poput stakla. Laboratorij je bio pun mikroskopa i sloţene opreme koja je bila spojena s kablovima, mjeraĉima i raĉunalnim monitorima. Drhteći unatoĉ svojoj koţnoj jakni Natalie je sjela na stolac pored ogromne cilindriĉne naprave koja je sliĉila na produţeni CT skener, i promatrala kako privjesak ulazi u bijeli emajlirani tunel. - Oprostite na hladoći - rekao je Ashton. - Laboratorij mora biti na niskim temperaturama. Nikad ne gasimo instrumente, a oni generiraju mnogo topline.
KIKA
U petnaest minuta nakon što je zatvorio bijela metalna vrata laboratorija iza njih, Ashton je već fotografirao i izmjerio privjesak, paţljivo brojeći kamenje i mjereći njihovu veliĉinu. Ispunio je bilješkama dugu stranicu u svojoj koţnoj biljeţnici, a mnogobrojni opisi proizaši su iz grube skice privjeska koju je napravio. - Trebat će nam oko tri-ĉetiri sata da završimo sve testove -rekao im je. - Tada ću vam moći dati neke odgovore.
I ZLAZ
53
ZRAĈNA LUKA DETROIT BARNABASOV JE MOBILNI telefon zazvonio dok je gutao posljednji komad kolaĉa s cimetom. Njegovo je ogromno tijelo bilo u jednom od neudobnih sjedala koja su bila u uskim redovima u ĉekaonici za ukrcaj na avion. Drţeći veliku šalicu Starbucks kave i kolaĉ u voštanom papiru pogledao je na ekran mobitela. Straţar. Na brzinu je polizao rastopljeni šećer i cimet s palca i ostalih prstiju i otvorio telefon bradom. Pored njega jedna je ţena njihala dijete koje je sisalo palac u njezinom krilu dok je istovremeno dvojici djeĉaka dijelila komade sendviĉa, a oni su se igrali lovice i preskakali njegovo veliko stopalo već pola sata. - Da, ovdje sam kod izlaza - rekao je Straţaru. - I još uvijek smo na vrijeme. Ukrcavam se za nekoliko minuta. - Imam dodatne podatke za tebe. Poloţio sam još tisuću dolara na tvoj raĉun. I sada imam imena sedamnaest drugih putnika koji su rezervirali let La Guardia - London - Rim kojim je letjela i Natalie Landau. Osam ţena, devet muškaraca - i meĊu njima je bilo ime Jim D'Amato. Pa ipak moguće je da su se razdvojili i da mu je dala Svjetlost. To je samo nagaĊanje, ali moramo uzeti i tu mogućnost u obzir. - Ide li Derrek za D'Amatom? - O tome ću odluĉiti kad dobijem potvrdu D'Amatove lokacije. Sada se moramo koncentrirati na Landau. Zovi me ĉim sletiš u Rim. Do tada moţda pronaĊem hotel.
KIKA
- Ljuti li se veleĉasni na mene? - Barnabas je zatvorio oĉi, pripremajući se za odgovor. - Njegova vjera u tebe ostala je nepromijenjena. Moja, meĊutim - rekao je Straţar hladno - poĉinje se ljuljati. Oĉekujem rezultate za 12 sati od tvog slijetanja. Prekinula se veza. Barnabas je progutao komad u svom grlu. Nikad prije nije osjetio neuspjeh. Njegova snaga i vjera su ga uvijek vodili do pobjede, ali je Landau postala trn koji mu smeta - bolan trn. Spasitelj je izdrţao cijelu krunu od trnja, podsjetio se. Sigurno on moţe ovo. Do sada je Svjetlost već bila u Rimu, a on je kasnio samo pola dana. Njegov će avion stići u Vjeĉni grad sutra ujutro. Spavat će za vrijeme leta, i uz Boţju pomoć pronaći će ţenu Landau - i Svjetlost - prije nego sunce zaĊe u Rimu. Prije nego Straţar izgubi vjeru. Nije uoĉio tamnokosog muškarca koji je sjedio dva reda iza njega. Nije osjećao vruće tople oĉi kako se urezuju u njegov vrat. Niti je uoĉio da je isti ĉovjek bio u baru Cinnabon. Ali muškarac je njega vidio. Hasan Sabouri ga je vidio kako izlazi iz toaleta u zraĉnoj luci pola sata ranije i pitao se gdje je već vidio visokog plavokosog Amerikanca. I tada kad je Hasan sjeo kod Izlaza 53, ĉekajući let za Rim, uoĉio je ponovo istog mladića - kako ĉeka isti let i shvatio da je to isti ĉovjek koji je provalio u stan Natalie Landau u Brooklynu sinoć, malo prije nego je Hasan digao u zrak zelenu limuzinu preko puta. Znači, pomislio je, promatrajući Amerikanca ružičastih obraza koji je djelovao nezainteresirano, nije slučajno da smo obojica krenuli u istom smjeru. Kao što nije slučajno da me je Alah nagradio ovim znanjem. Siddiq Aziz se na sreću vratio u Rim sa sastanka vijeća u Parizu kad je Hasan saznao da je Natalie Landau na putu za ondje. Hasan će morati raĉunati na Siddiqa da ju pronaĊe dok on ne stigne u Italiju. Moj je put jasan. Moji neprijatelji su mi na putu. I uskoro će Oko nastanka biti u mojim rukama.
KIKA
23 ACCADEMIA BRITANNICA
KAD JE GEOFFREY Ashton podigao pogled s monitora i spektar elemenata u tragovima koji je generirao prvo je pogledao Natalie, a zatim D'Amata. - Mogu vam reći s apsolutnom toĉnošću da lapis koji je korišten na ovom privjesku ima istu vrstu pirita koji se nalazi u lapisu koji je vaĊen u drevnom Afganistanu. Natalie je zastao dah. Nije bila sigurna je li šum u njezinim ušima bio zbog stalnog zujanja strojeva ili utjecaja Ashtonovog otkrića. - I - rekao je, a njegovo se aristokratsko lice raširilo u osmjeh karnelijan i jaspis takoĊer odgovaraju primjercima koji dolaze iz ranog babilonskog razdoblja. - I vjerovanje u zlo oko je prevladavalo u drevnom Babilonu, zar ne? - upitao je D'Amato. - Priliĉno ĉesto - Natalin je mozak brujao. - Mezopotamija je jedno od najranijih mjesta gdje je ovo vjerovanje zabiljeţeno. Najstariji zapisi o zlom oku pojavili su se u klinastom pismu - i nisu samo Babilonci nego su se i Asirci i Sumerani bojali zlog oka. Ona i D'Amato su se nadvili nad Ashtonova ramena dok je Ispisivao usporedbe i pokazivao mjesta sliĉnosti izmeĊu kamenja na privjesku i onih ranije pregledanih s potvrĊenim porijeklom. - Na neki naĉin, Natalie, tvoja je sestra ĉini se dobila u ruke komad koji potjeĉe iz kolijevke civilizacije. To je nevjerojatno. Ovaj bi privjesak mogao biti star tri tisuće godina. - Odgovorite, Geoffrey - D'Amato je prolazio prstima kroz kosu. - Bi li njegova starost bila motiv za ubojstvo? Koja je vrijednost neĉega ovako rijetkog? Milijuni?
KIKA
- Povijesno, nema cijene. Svaki muzej ili kolekcionar bi volio posjedovati nešto ovako posebno. - I postoji mnogo beskrupuloznih privatnih kolekcionara koji bi ubili i vlastito dijete kako bi došli do neĉega ĉak i manje znaĉajnog - rekla je Natalie namršteno. - Ako je ovaj ukraden nekome od njih... - Glas joj je utihnuo. Ashton je podigao prst. - Vratimo se onome što si ranije rekla, Natalie. Da moţda postoji nešto više u ovome osim onoga što se vidi, zaboravi igru rijeĉi. Pribliţio se jednostavnoj vagi i stavio privjesak na komad bijelog papira. - Još jedan test. Jednostavan, koji nam moţe reći ako je teorija o neĉemu skrivenom unutra istinita. D'Amato je koraĉao sjajnim podom dok je Ashton vagao privjesak i unosio neke podatke u svoje raĉunalo. - Znamo dovoljno o zlatu koje se koristilo u babilonsko vrijeme da bismo mogli izraĉunati koliko bi trebalo teţiti zlato korišteno za ovaj privjesak. Znamo da je standarda debljina u nakitu, vrste neĉistoća koje sadrţi, i tako dalje. Ako sve to uzmemo u obzir, zajedno s teţinom kamenja... Profesor je podigao pogled i susreo se s Natalinim oĉima. Promatrala ga je u tišini, ruku prekriţenih na prsima. - Ovaj je privjesak pedeset posto teţi od onoga što bismo oĉekivali rekao je pobjedonosno.
- Znaĉi da ima nešto unutra. - Natalie je izdahnula osjećajući uzbuĊenje jer su njezine sumnje opravdane. - Ali što? - Sve što mogu reći sa sigurnošću je da što god bilo zakljuĉano unutra moralo je biti zatvoreno kad je privjesak oblikovan prije otprilike tri tisuće godina. D'Amato je ispustio tihi zviţduk. - Sigurni ste u to? - Da, priliĉno sam uvjeren. Ĉak i spoj odgovara tipu koji su koristili draguljari u drevnoj Mezopotamiji. Pogledajte. Ashton je oznaĉavao rub oko privjeska vrhom kemijske kao da slijedi zamišljeni spoj. - Spoj se jedva vidi i dobro je ispoliran. Sigurno je napravljen iz dva dijela - poput istih polovica oraha i zatim spojen.
KIKA
- Vjerujem da ne postoji mogućnost da ga se otvori -D'Amato je rekao bez imalo optimizma. Natalie je izgledala uţasnuto. - Jesi li lud? Mi otkrivamo i ĉuvamo prošlost, prouĉavamo drevne predmete s minimalnom intervencijom. - Odmahnula je glavom. - Reci mi da li bi dlijetom opalio po kamenu iz Rosette? - Ţeliš li otkriti zašto ti je sestra ubijena? Na trenutak ju je iznenadio ĉeliĉni sjaj u njegovim oĉima dok ju je jednoliĉno promatrao. - Mora postojati neki drugi naĉin - inzistriala je Natalie -koji ne ukljuĉuje uništavanje povijesti. - U redu. Reci mi kamo idemo odavde. - D'Amato se poĉešao po ramenu. - Za nekoliko je sati zora i treba nam plan djelovanja. Natalie je odgovorila bez oklijevanja. - Tko god je nešto stavio u ovaj privjesak upotrijebio je simbol oka da to zaštiti. To znaĉi da je ono što je unutra vaţno. Tko god je to zatvorio upotrijebio je najmoćniji simbol svog vremena, simbol koji je izazvao strah i divljenje meĊu suvremenicima. Simbol kojeg bi se Mezopotamci bojali uništiti.
- Znaĉi samo bi oko otjeralo lopove, pljaĉkaše grobova i sliĉne dodao je D'Amato. - Toĉno - rekla je Natalie empatiĉno. - Drevni narodi Bliskog istoka vjerovali su da su oĉi prozori u srce. Da što god netko osjećao u svom srcu projicira kroz oĉi na sve na što gledaju ljude, stvari, djecu, ţivotinje, usjeve. Bili su uvjereni da oĉi projiciraju svjetlost iz srca - bilo dobro ili loše svjetlo - da blagoslove ili prokunu predmet svog pogleda. - Shvatio sam. Stara dlakava oĉna jabuĉica. - D'Amato je prekriţio ruke preko prsa. - Znaĉi da i bez poznavanja sadrţaja privjeska neće riskirati i osloboditi zlu kletvu. - Upravo tako - Ashton je poĉeo sakupljati ispisane stranice. Iako bi šanse bile pedeset-pedeset, bojali bi se najgoreg.
KIKA
D'Amato je gurnuo ruke u dţepove. - Što je bilo toliko vrijedno prije tri tisuće godina - a opet dovoljno maleno da stane u privjesak? - To je pitanje za milijun dolara. - Natalie je zavukla donju usnu meĊu zube. - Tekst s unutrašnje strane torbice nam je moţda najbolji trag. - Okrenula se svom mentoru. - Poznajete li ikoga u Rimu tko je struĉnjak za aramejski ili drevne semitske jezike? - Ovako nepripremljen... - Ashton je odmahnuo glavom. -... bojim se da ne znam. Mogu pitati ujutro. Moţda bi netko iz Vatinskog muzeja mogao pomoći. Natali se premišljala. - Bez odlaska u Vatikan - postoji li još netko na Accademiji tko bi mogao ovo proĉitati sutra? - Moguće je, ali poĉinjem razmišljati da bi vaš sljedeći korak trebao ići u smjeru kontaktiranja nekoga iz drţavnog aparata. Ĉini mi se da je vrijeme da oni to razriješe. Naišao je na mrtvaĉku tišinu. Mahnuo joj je da sjedne. - Upravo smo utvrdili da je ovo neprocjenjivi primjerak, bez obzira što sadrţi unutra - rekao joj je mirno kad je sjela na stolac. - Sada imamo obavezu djelovati putem odreĊenih kanala, slijediti uobiĉajene procedure i vratiti vlasniku, ako je to moguće. - Znam to, Geoffrey, ali ovo je mnogo sloţenije od otkrića neprocjenjivog predmeta na terenu. - Upravo to hoću reći. Ljudi vas pokušavaju ubiti, Natalie! Oboje - dodao je, klimajući prema D'Amatu. - Mislim da ste mnogo sigurniji ako to predate organima sigurnosti. Evo na što mislim. Dopustite mi da pozovem narednika Lorenza iz Vatikanske policije kako bi privjesak ondje odnio na daljnju analizu u Muzej paganskih antikviteta... - Ne, Geoffrey. - Skoĉila je sa stolca i krenula prema njemu, pitajući se kako da ga uvjeri da joj je bilo teško. Znala je i predobro koje su joj profesionalne obaveze. Ali je razumjela i ono što joj je D'Amato rekao u autu. Ovo je sad bilo osobno. Ljudi koji su ubili moju sestru će me proganjati bez obzira predam li ovo ili ne. - Ali, ako nije kod vas... - Agent FBI-ja ga nije imao, i ubili su ga - ubacio se D'Amato, krenuvši prema Natalie.
KIKA
- Osim toga, Geoffrey, ako ovo predam Vatikanu, moţda nikad nećemo saznati njegove tajne. Znaš i sam koliko toga imaju kod sebe. Tko kaţe da neće zadrţati i ovaj privjesak - sami ga analizirajući i vjeĉno ga skrivajući? Moţda zauvijek. Ashton se namrštio. Ĉinilo se da ga izdaje strpljenje. Natalie je vidjela kako se skoro razbijesnio u Firenci kad mu se jedan od direktora muzeja suprostavio oko manjeg pitanja za vrijeme tiskovne konferencije prije otvorenja. Njegovo ozbiljno drţanje je na trenutak popustilo prije nego se sabrao i ĉinilo se da sad proţivljava sliĉno. - Vrlo dobro, Natalie. - Ashtonov je ton bio hladan, nije ga takvog još ĉula. - Postoji li netko koga smijem nazvati? Nacionalni muzej orijentalne umjetnosti, moţda? Imaju veliku zbirku izloţaka s Bliskog istoka... - Nisam još spremna ikome ga dati, Geoffrey. Bez obzira na profesionalnu obavezu. - Ispravila se prisiljavajući se da se suoĉi s neodobravanjem u njegovim oĉima. - Imam još vaţniju obavezu - prema svojoj sestri. Dana je umrla zbog ovog privjeska, i toliko joj dugujem - i sebi - da otkrijem zašto. D'Amato je otišao do vage i pokupio privjesak. Ubacio ga je u njegovu torbicu i pruţio Natalie. - Cijenimo vaše vrijeme, profesore. Ponajviše što se nismo najavili. - Krenuo je prema vratima. - Odlazite? - Ashton je zurio dok je Natalie privjesak spremala u svoju torbicu, skupila papire s analizama i slijedila D'Amata prema vratima laboratorija. - Ĉetiti su sata ujutro, Geoffrey - rekla je preko ramena. -Moraš se naspavati. Zakoraĉio je prema naprijed, lice mu je bilo crveno. - Uzrujao sam vas. - Niste. - Okrenula se i blago nasmiješila. - Stvarno cijenim sve što ste za nas uĉinili veĉeras. Ali ako ćete zaboraviti da smo bili ovdje usred noći to bi mi bila najveća usluga ikada. - Pa... naravno. - Ispuţio je ruke u gestu predaje, ali glas mu je bio ozbiljan. - Ako stvarno tako mislite.
KIKA
Vodio ih je nazad gore, pored ureda gdje su svjetiljke i dalje gorjele i u hodnik gdje su prvo ušli. Nije bilo noćnog ĉuvara i na trenutak svi su troje stajali na izlazu u teškoj tišini. - Što ćete sad uĉiniti? - upitao je Ashton prouĉavajući svoju miljenicu oĉima koje ništa ne odaju. - Smislit ćemo nešto. - Natalie se nagnula prema naprijed i poljubila ga u oba obraza. - Ne brinite. Javit ću se. Rukovao se s D'Amatom. Zatim ih je promatrao kako odlaze prema parkiralištu. Sporo se vratio u laboratorij, sakupio svoje skice, mjere i bilješke i odnio ih u ured. Ubacio ih je u fascikl i u ladicu, zatim je sjeo i u glavi odvrtio dogaĊaje ove neobiĉne noći. Nataliena nasrtljivost ga je iznenadila. Nije mogao odobriti njezino inzistiranje na nepoštivanju protokola. Pogotovo jer je došla njemu traţiti pomoć i savjet. Do jutra, moţda, će razmišljati jasnije. Moţe se samo nadati da je uspio doprijeti do nje. Podigavši kemijsku vrtio ju je prstima razmišljajući, a zatim je napisao poruku i stavio ju na vidljivo mjesto na stolu. Nazvati narednika Lorenza - podne. Podne. To je bio maksimum koji mu dopušta njegova savjest. Rekao je sam sebi da je to za dobrobit Natalie. Ima do podneva da razmisli o svom krivo odabranom putu.
WASHINGTON, D. C. OWEN GARRETT JE sjedio za svojim stolom u kaputu s izrazom velike koncentracije kad je njegova tajnica uvela Jeffa Wexlera u Ovalni ured. Predsjednik nije digao pogled s bilješki koje je unosio. Wexler se neudobno namještao nesigran da li da ostane kod vratiju ili se pribliţi stolu. Odluĉio je ostati pripravan, rukom je ĉvrsto drţao koţni fascikl u kojem su bile kopije podataka koje je predsjednik traţio. Bilo je neobiĉno za predsjednika Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava da pozove administratora NASA-e u Bijelu kuću. Wexler i njegovo osoblje su dobili manje od tri sata da pripreme
KIKA
prezentaciju. Niti jedan ĉlan uprave NASA-e u nedavnoj povijesti nije bio pozvan da podnese izvješće predsjedniku osobno, iako su ovakvi susreti bili uobiĉajeni za vrijeme Kennedyja. Još neobiĉnije od ovih poziva bila je tema o kojoj će se razgovarati: fotovoltna konverzija energije - direktna konverzija svjetlosti u elektriĉnu energiju. Korištena za pokretanje svega, od dţepnog raĉunala do centrala, FV tehnologija se razvija u cijelom svijetu još od 50-ih dvadesetog stoljeća. Poĉetna upotreba solarne energije u ameriĉkom svemirskom programu bila je na njihovom ĉetvrtom satelitu, Vanguardu L, 1958. Dok je NASA razvijala tehnologiju u šezdesetim i sedamdesetim i danas koristi fotovoltnu energiju na MeĊunarodnoj svemirskoj postaji i teleskopu Hubble, razvoj FV-a kao obnovljivog Izvora energije bio je predmetom Ministarstva energije ĉija je So-larna ameriĉka inicijativa imala za cilj omogućiti Sjedinjenim Drţavama dostupnu, troškovno konkurentnu i uĉinkovitu solarnu energiju do 2015. To će biti izazov, pomislio je Wexler, suspreţući nagon da proĉisti grlo. Iako su napreci u FV tehnologiji globalno ubrzani u posljednjem desetljeću, FV konverzija još uvijek ima svoja ograniĉenja. U svemiru FV moţe napajati letjelice koje lete ne dalje od Marsa. Na Zemlji, solarne ćelije ili ploĉe mogu uhvatiti i pretvoriti sunĉeve zrake za vrijeme dnevnog svjetla, i izlaz energije moţe se razlikovati ovisno o sastavu i veliĉini solarnih ćelija odnosno ploĉa. Još je bilo mnogo posla, i Njemaĉka, Japan, Australija, EU i na desetke ostalih zemalja su se ţurile kako bi proizvele najuĉinkovitije i najproduktivnije FV instalacije. Wexler se trgnuo ĉuvši iznenadno kucanje na vratima iza sebe i okrenuo se kad je Dan Roderick, visoki i snaţni ministar energije ušao u prostoriju. Kimnuvši Wexler je pruţio ruku i stariji se gospodin pozdravio ĉvrstim stiskom. - Sjednite, obojica. - Predsjednik je konaĉno progovorio, zatvorio naliv-pero i podigao pogled. - Gospodo, imam planove za našu veliku naciju, i za vas obojicu. Osoblje NASA-e i DOE će provoditi mnogo vremena zajedno sljedećih nekoliko mjeseci i
KIKA
meĊusobno suraĊivati na pitanju od velike vaţnosti. Svi koji budu ukljuĉeni trebat će najvišu razinu sigurnosnog odobrenja. Obojica su se ispravila. - Što biste rekli kad bih vam rekao da ćemo uskoro doći do izvora neograniĉene i nevjerojatno moćne energije? - Garrett je nastavio. - Govori o izvoru energije koji je sedamdeset puta jaĉi od sunca. Naslonio se na stolici i promatrao kako im se izrazi lica mijenjaju od zanimanja u nevjericu i zatim im je iznio najznaĉajniji atribut Krijesnice. - I - nastavio je - za razliku od sunca, ovaj je izvor na raspolaganju dvadeset i ĉetiri sata sedam dana u tjednu. Roderick je naslonio ruke na rukohvate stolice. - S duţnim poštovanjem, gospodine Predsjedniĉe, danas nije prvi travanj -rekao je s osmjehom. Owen Garrett je pogledao prema tihom direktoru NASA-e. - A vi, g. Wexler? I vi mislte da je prvi travanj, zar ne? - Ne, gospodine, iskreno, ali bih bio malo skeptiĉan da tako nešto postoji. Oprostite mi, ali upoznat sam sa svim tijelima u našem sunĉevu sustavu i ne mogu se sjetiti niti jednog s ovim karakteristikama. - Pa, razmislite ponovo - rekao je Garrett. - Ţelim da vaši najbolji umovi rade na ovome zajedno s NASA-om i DOE-om, dijeleći izmeĊu sebe svo istraţivanje i informacije. Vaši ljudi moraju razviti tehnologiju za upravljanje ovim izvorom energije, za udaljenosti dalje od Marsa i da više ne budemo ovisni o fosilnim gorivima. Projekt Krijesnica mijenja rok cilja Solarne ameriĉke inicijative koji je 2015. - Imate zadatak postići ciljeve FV energije u sljedećih osam mjeseci. - Gospodine, nismo još usavršili pretvaranje sunĉeve energije u elektriĉnu. - Wexler je otvorio aktovku koja je bila puna dokumenata. -I niti jedan materijal koji smo upotrijebili za pretvaranje sunĉevih zraka nije se pokazao idealnim... - ... bilo upotrijebljen samostalno ili u paru - završio je Roderick. - Gospodine Predsjedniĉe, nemamo pojma kako će ovaj izvor energije reagiruti s trenutno raspoloţivim materijalima za pretvaranje. Treba nam vremena... više od osam mjeseci...
KIKA
- Bolje vam je da sve imate spremno za šest. - U Garrettovom se glasu osjetila nekarakteristiĉna doza ljutnje kad se nagnuo prema naprijed i pljesnuo dlanovima o stol. IznenaĊen Wexler je traţio rijeĉi, a Dan Roderick je ostao bez daha. Garrett izgleda normalan kao uvijek, pomislio je Wexler. čvrst, pametan, miran. Ali priča bajke. - Ne, gospodo, nisam lud. - Predsjednik ih je znaĉajno pogledao. - Sjedinjene Drţave će doći u posjed ostatka pradavne svjetosti od koje je nastao cijeli svemir. Malog komadića Velikog bljeska. Cijeli svijet lovi Krijesnicu, ali uskoro će biti naša. -Garrett je ustao i oba su muškarca ustala. - Znaĉi inicijativa za 2015... - poĉeo je Roderick njegovi su se obrazi slabije zarumenjeli nego inaĉe. - Nevaţno - povikao je Garrett. - Ovaj projekt je prvi prioritet. Vas ste dvojica zaduţeni da Krijesnica pokrene naše FV sustave. U skoroj budućnosti neće nam trebati ni kap bliskoistoĉne nafte - i bit ćemo opremljeni za istraţivanje udaljenih galaksija, koje ni Hubble ne moţe otkriti da postoje. Wexler se uspio sabrati - Financiranje... Garrett je podigao ruku. - Što god trebate. Pokaţite mi FV elektriĉnu mreţu koja moţe upaliti cijelu zemlju i garantiram vam da će vam Kongres dati bianco ĉek. - Garrettov je osmjeh bio polagan i namjeran. - Gospodo, Ujedinjenje Ameriĉke Drţave su na pragu da napišu potpuno novu Povelju o neovisnosti.
24 RIM - SLJEDEĆI KORAK? - UPITAO je D'Amato dok je stavljao auto u rikverc i izvukao se s parkirališta. - Neću moći pomicati jednu nogu ispred druge ako se ne naspavam - u krevetu - rekla je Natalie umorno. - Ali nakon
KIKA
toga moţemo posjetiti veliku sinagogu u Rimu. Onog trenutka kad je Ashton spomenuo Vatikanske muzeje, sjetila sam se postoji jedan vjerski muzej pun rijetkih antikviteta i blaga baš u sinagogi. - Nisam to znao. Vidio sam zgradu na Tiberu, ali nikad nisam bio u njoj. - To je skriveni dragulj. Ondje sam provela jutro prije osam godina kad sam odsjela u Rimu. Poĉastila sam se - trebao mi je odmor nakon posebno napornog iskopavanja u Izraelu. - Nisam znao da postoji i neki drugi naĉin - dobacio je. -Iskreno ne znam kako vi to moţete raditi po cijeli dan. Intervjuirao sam arheologe na terenu i samo nakon nekoliko sati ondje bio sam spreman srušiti se od vrućine i sunca. - Nije teško zbog vremena - odgovorila je Natalie tiho. - Štitite se pijenjem vode i nošenjem šešira i kremama za sunce. Ali ponekad - rekla je mrko - ne moţete predvidjeti sve što se moţe dogoditi. - Zurila je ravno ispred sebe, kao da je vidjela nešto dalje od mraĉnog grada. - Ondje sam stekla prijateljicu, dobru. I... ubijena je. Kao novinar znao je da je ponekad tišina najbolji naĉin da se izmame odgovori. Većina ljudi se nije osjećala ugodno s tišinom. - Zvala se Maren Svendborg - rekla je Natalie konaĉno. -Bile smo dio meĊunarodnog tima koji je prouĉavao bizantske ruševine u juţnom dijelu grada. Maren je stigla ondje rano ujutro i... - Natalin je glas bio tako tih da se D'Amato morao napeti kako bi ju ĉuo. - Iznenadila je pljaĉkaša koji je otkopao glineni vrĉ sa zlatnicima iz sedmog stoljeća. Neki od nas su se vraćali straţnjom cestom i vidjeli kako ju je napao noţem. Gledala sam kako pada. Bila je mrtva prije nego sam stigla do nje. - Ţao mi je - rekao je D'Amato pogledavši ju nakratko. -Znam kako je to kad ti kolegu ubiju na poslu. Jedan od naših novih producenata je ubijen u samoubilaĉkom bombaškom napadu od kojeg sam i ja nastradao. Nadam se da su uhvatili pro-kletnika koji je ubio tvoju prijateljicu. - Jesu za sat vremena. To nije pomoglo Maren - ili njezinoj obitelji u Danskoj. Dan nakon što sam se vratila u New York
KIKA
poĉela sam trenirati Krav Magu. Nisam mogla prestati misliti da je barem Maren znala kako se obraniti moţda bi danas bila ţiva. -Na trenutak je utihnula. - Sad ću isto misliti i o Dani. - Dana se znala brinuti za sebe - rekao je D'Amato njeţno. - Nije bila velika osoba fiziĉki, ali je znala razmišljati, i argumentima nadmudriti većinu. Samo je uletjela u situaciju u kojoj se nitko od nas ne bi snašao. - Usporio je i krenuo desno na cestu s oblucima. - Jesi li nastavila? S Krav Magom? - Ne dovoljno redovito - odgovorila je potišteno. - Ali veći dio je postao već instinktivan. Poput rolanja. Samo se nadam da ju više neću morati upotrijebiti. Promeškoljila se na mjestu. - Da se vratim na ono o ĉemu sam govorila o sinagogi i muzeju. Moguće je da nam netko ondje moţe pomoći s aramejskim. Ili nas barem usmjeriti nekome tko moţe. - SviĊa mi se. - Kimnuo je D'Amato u mraku. - Sinagoga je preko rijeke. PronaĊimo mjesto da se smjestimo negdje u blizini. Dok je ulazio u lagani tijek prometa koji se protezao ulicama, Natalie je primijetila da provjerava ogledala. Umorno je promatrala svjetla automobila iza njih u boĉnom ogledalu. Ali nekoliko ih je vozila na cesti ili mimoišlo ili skrenulo u drugu poploĉenu ulicu gdje su kafići i trgovine stajali u mraku i zatvoreni do jutra. Natalie su ramena boljela od nakupljene napetosti. Oĉi su joj gorjele od neisplakanih suza i nedostatka sna. Napor posljednjih trideset i šest sati uzimao je svoj danak. Prelazeći preko dvorišta Hotela Marcello di Mellini pola sata kasnije bila je nesvjesna neravnih oblutaka, bršljanom prekrivene crvene cigle, i ţutog mansardnog krova hotela. Ili trokatnih stambenih zgrada koje su se zaštitniĉki nadvile nad drvenu zgradu. - Ovo je nekad bio samostan - rekao joj je D'Amato, kad su ušli u malo predvorje. - Odsjeo sam ovdje nekoliko puta. Nije ništa glamurozno, ali ima prave krevete i bit ćemo daleko od buke. Mislim da nas nitko neće ovdje naći - barem ne sljedećih nekoliko sati. Nije se šalio kad je rekao da nije glamurozno. Predvorje je bilo kratko i usko, vodilo je do teretnog dizala. Njegov je jedini šarm
KIKA
bio srednjovjekovna cigla i osvjetljeni stropovi. Dva tanka antikna drvena stola s košarama s naranĉama bila su uza zid nasuprot visokog pulta recepcije. Ovo predvorje nije bilo namijenjeno okupljanju gostiju i u ovo je doba bilo potpuno prazno. Jedini znak ţivota bio je deţurni djelatnik, pospani mladić s kratkom bradom koja je okruţivala njegove usne i bradu i bez kose na glavi. U klaustrofobiĉnom radnom prostoru veliĉine uske garderobe jedva da se trebao pomaknuti kako bi dohvatio pretinac s kljuĉem iza sebe. Ergonomski, ovi Talijani, pomislila je Natalie. - Treba mi tvoja putovnica, Natalie - D'Amato je svoju već izvadio. Uzeo je njezinu i zatim obje uruĉio sluţbeniku na recepciji. - I nostri documenti - rekao je D'Amato na talijanskom. -Na medenom mjesecu. - Nasmiješio se uspavanom mladiću. -Nije stigla još promijeniti putovnicu. - Grazie, signore, signora. - Sluţbenik je još nešto dodao što nije razumjela, kao što nije razumjela zašto je D'Amato rekao da su na medenom mjesecu. Ali ĉinilo se da dobro razumije talijanski kad je pruţio kreditnu karticu i zatim dobio veliki mjedeni kljuĉ s velikom drvenom kuglom na kraju. Oko desetak koraka je vodilo do malenog kaveza koji je predstavljao dizalo. Dobro da nemamo prtljage, pomislila je, stisnuvši se uz D'Amata u prostoru koji nije bio veći od telefonske govornice. Ĉak ni par putnih torbi ne bi stao unutra. - Medeni mjesec? - podigla je obrve kad su se vrata zatvorila. Znaĉi to nam je krinka? - Djelomiĉno. TakoĊer pomaţe da se izbjegnu komplikacije kod uzimanja jedne sobe - i mislim da bismo morali biti zajedno zbog sigurnosti. Ali neki od ovih talijanskih hotela još uvijek ne dozvoljavaju nevjenĉanim parovima da spavaju u istoj sobi, pa... - U ovom stoljeću? - Odmahnula je glavom dok su se na drugom katu otvarala vrata te se progurala pored njega u uski hodnik. Mora da se šališ. Njihova soba nije bila mnogo veća od dizala i bila je poploĉena bijelim ploĉicama i savršeno ĉista.
KIKA
- Vrata ili prozor? - upitao je D'Amato, i ona je bacila pogled na dva kreveta izmeĊu kojih je bio noćni ormarić od hrastovine. - Vrata. - Bacila je torbicu na lijepo izraĊeni cvjetni tabletić i sjela na rub kreveta. - Nadao sam se da ćeš to reći. - D'Amato je ispustio svoju torbu pored prozora i nasmiješio se. - Ako netko doĊe kroz vrata moţeš na njemu vjeţbati Krav Magu. - Misliš da neću? - uzvratlia je Natalie, ali se isto nasmijala. - Ne hrĉeš, zar ne? - Reći ćeš mi ujutro - rekao je skidajući cipele. - Ako budemo ţivi ujutro. - Rukama je obujmila svoje tijelo, a D'Amato je zabacio svoje ruke za glave. - Hvala. - Pogledala je prema njemu s osmjehom. - U biti mi je drago što si pošao sa mnom. Zijevnuo je i krenuo u kupaonicu. - Bolje ostavi prosuĊivanje nakon što proĊem test za hrkanje. Kad je Natalie digla pokrivaĉ i s posljednjim atomima energije se uvukla ispod plahti D'Amato je gledao CNN. - Ne moţe škoditi da provjerimo što se dogaĊa u svijetu. Samo nekoliko minuta. Ne smeta ti? - Samo izvoli - promrmljala je. Oĉi su joj već bile zatvorene. Vijesti su se slabo vidjele, slika je bila mutna i bilo je šumova. Iz daljine je ĉula nešto o poplavi u Šri Lanki. O nadolazećem summitu u Jeruzalemu. I za kraj odgoda leta svemirske letjelce. To je bila najdulja minuta koju je ikad izdrţala, pomislila je tonući u san. Iznenada je ĉula D'Amata kako psuje, i poglašnjava od ĉega je glas voditelja odzvanjao sobom. - ali vlasti u New Yorku su iskljuĉile terorizam u automobilskoj bombi koja je probudila mirni Wiliamsburg u Brooklynu sinoć... Oĉi je širom otvorila, podigla se na laktove i pogledala prema ekranu. -... dvoje je ljudi poginulo, a sedmero ih je ozlijeĊeno. Budući da ne mogu odgovoriti na pitanja, preţivjeli su zadrţani na odjelu intenzivne njege u Bolnici Woodhull. A u Sydneyu... - Je li to... moja zgrada? - Natalie je sad sjedila nestalo je umora od šoka kad je vidjela izgorjeli auto na ekranu.
KIKA
- Izgledalo je tako, zar ne? - D'Amatovo je lice bilo namršteno. Provjerit ćemo ujutro, kad kupimo telefone. Nazvat ću nekoliko ljudi - nadam se da još uvijek ima nekoliko ljudi na MSNBC-u koji razgovaraju sa mnom. Srce joj je snaţno tuklo. Bacila se na jastuk i rukom prekrila oĉi. - Išli su za mnom... - Netko zna mnogo više o privjesku od nas. - D'Amato je iskljuĉio TV i Natalie ga je ĉula kad je legao. Zatvorila je oĉi, ali nije uspjela zaspati. Udarila je jastuk i pokušala ponovo zadrijemati, ali nije se mogla otarasiti osjećaja da će sutra stvari postati još gore.
PENSACOLA, FLORIDA KEN MUNDO JE ugasio mobitel, smijao se dok ga je stavljao na hrastov stol u svojoj praznoj sobi Uprave. Bilo mu je drago da je njegov bankar u Panami odmah prepoznao njegov glas iako to nije bilo iznenaĊujuće. Posljednji je mjesec Mundy razgovarao s njim svaki tjedan prebacujući po milijun dolara s vremena na vrijeme na tajni raĉun kojem su mogli pristupiti samo on i Shomrei Kotel. Nije loše za klinca čiji su Boţični pokloni bili ono što mu je donosio Caritas, pomislio je. Njegova apatiĉna majka je dobivala dovoljno kupona kako bi imali kruha i mlijeka u hladnjaku i nekoliko konzervi graha i juhe u ormaru. Nikad nije bilo novaca za igraĉke i knjige iako se uvijek ĉinilo da je uspjela nekako skupiti novce za cigarete. Tuga ga je obuzela, ne zbog sebe, nego zbog majke. Davno joj je oprostio, iako ona njemu nije nikad. Od najranijeg vremena se pitao zašto ga majka nikad ne gleda, ĉak ni kad bi joj zagrlio koljena plaĉući jer se ozlijedio za vrijeme igre vani. Tek s ĉetrnaest godina ga je opalilo poput udarca šakom zašto njegova majka nigdje nije imala sliku oca. Zašto je njegovo prezime isto kao njezino i njezinih roditelja. Tog su se dana on i Travis Wilson potukli u sportskoj dvorani škole. - Ti si najobiĉ-
KIKA
nije kopile! - Travis je izazivao, dok je kruţio oko Mundyja pokušavajući ga udariti, a ostala su se djeca smijala. Kopile, pomislio je, kad je desnicom raskrvario Travisovu usnu prije nego se profesor tjelesnog pojavio izmeĊu njih. Mama mije lagala. Moji roditelji nisu nikad bili vjenčani. Ideja ga je šokirala i posramila, ali istina je bila još gora. - Oh, da, kopile si. - Lice njegove majke je bilo crveno od bijesa kad joj je objasnio zašto je došao doma s opomenom od ravnatelja. - Stvarno ţeliš znati istinu? Tvoj je otac neki perverznjak koji me kidnapirao na putu iz škole i ostavio me da krvarim u šumi. - Ispalila je, godine mrţnje prema napadaĉu su konaĉno izletjele u malenoj masnoj kuhinji. - Nikad ga prije nisam vidjela, i nikad poslije, osim svaki put kad tebe pogledam. Nakon tog dana Ken Mundy više nije provodio vrijeme kod kuće. Nije mogao podnijeti teret koji je majka nosila gledajući ga. Provodio je vrijeme kod prijatelja sve do naveĉer, jeo je kod njih i razgovarao s njima. Uvijek je bio nasmijan, skrivajući kako se osjećao izgubljen i bezvrijedan u sebi - dok nije pronašao Spasitelja. Isus mu je postao pravi roditelj, onaj koji ga voli bezuvjetno. I on je postao vrijedan sin. Isus ga je nauĉio kako da drţi glavu podignutu, kako da postane muškarac - i ne bilo koji, nego voĊa. Vizionar. Ta vizija, dar Boga ga je i dalje vodila. Vodila ga je prema Svjetlosti, da sagradi Treći, konaĉni hram. Novcem koji je prebacivao s raĉuna Sinova Babilona otvorenog u Panami na Shomrei Kotelov raĉun će uskoro kupiti cedro vinu i kamen za poĉetak gradnje. Mogao je samo zamisliti sve duše koje će biti spašene kad veliĉanstveno zdanje poĉne rasti prema nebu iznad Jeruzalema, Svjetlost će sjati iznad oltara. Straţar je bio vrlo vrijedan kad ga je uĉio o zakladama i korporacijama. Zamršenost s offshore bankarstvom nakon 9/11 postala je još veća. U pokušaju da identificiraju novce povezane s terorizmom vlade cijelog svijeta sloţile su se da će suraĊivati kako bi pratile trag novca. Zatim je Direktiva EU-a iz 2005. o
KIKA
Porezu na štednju ograniĉila privatnost offshore bankovnih raĉuna još više. Švicarska i Kajmansko otoĉje više nisu bili sigurne kao prije, ali uz pomoć Straţara i osobnim poznavanjem poznatog panamskog odvjetnika Mundy je uspio prebaciti znaĉajnu imovinu crkve iz Švicarske u Panamu - jedno od nekoliko mjesta koje nije bilo briga za pologe stranaca. Mundy je zavukao ruku u dţep na prsima i izvukao pozivnicu koja će mu omogućiti ulazak na summit. Prstima je prelazio preko ispupĉenih slova na papiru ţućkaste boje. Hram na gori. On, Ken Mundy, kopile silovatelja je daleko dogurao. Uskoro će biti svjedokom povijesti iz prvog reda zajedno s drţavnicima i svjetskim voĊama. Još bolje. Kad Svjetlost bude u njegovim rukama i Hram ponovo izgraĊen, on sam će ući u posljednje poglavlje povijesti svijeta.
25 SLJEDEĆE ŠTO JE Natalie znala bila su crkvena zvona koja su zvonila i blijedo dnevno svjetlo koje je virilo iza zavjesa. Podigla se i zurila u sat pored kreveta: 5.00. Koţa joj je bila vlaţna i ljepljiva, a u ustima kao da je imala kuglice pamuka. Sjećala se da nije oprala zube sinoć. Sada nije mogla podnijeti osjećaj u ustima. Pokušavajući se dići iz kreveta izvadila je novu ĉetkicu za zube iz torbice i otišla u kupaonicu. Njezin paketić paste u foliji je davno potrošen, no, D'Amato je morao imati negdje pastu za zube u svojoj toaletnoj torbici. Pogledala je prema njemu, koji je još uvijek ĉvrsto spavao na boku izmeĊu zguţvanog prekrivaĉa, kratka mu se brada pruţala preko vilice. Za stari hotel imali su dobar tuš. Topla je voda pulsirala njezinim tijelom u umirujućim valovima. Ali Natalie se nije osjećala smireno. Bila je nestrpljiva da krenu dalje.
KIKA
Izašla je sušeći kosu ruĉnikom i brzo se odjenula u odjeću koju je nosila već dva dana. Zatim je krenula prema D'Amatovoj toaletnoj torbi koja je visila na vratima. Pomaknula je britvicu i ugledala tubu paste za zube pored putne pjene za brijanje. Zatim je uoĉila još nešto. Nešto od ĉega se ukoĉila. Putovnice. Povezane gumicom, gurnute postrance, mornarsko plava, smeĊa i tamno zelena. Izvadila ih je, skinula gumicu i otvorila jednu za drugom. Iz svake ju je gledalo D'Amatovo lice, ali u svakoj je bilo drugo ime. Giorgio Antonelli. Clifford Black. Dmitri Cassavetes. Trepnula je u pari kupaonice pokušavajući shvatiti dokumente u svojoj ruci. Zašto D'Amato putuje s laţnim dokumentima? Što, dovra-ga, planira? Uklonila je mokru kosu s oĉiju i pokušavala misliti. Zbunjena, sloţila je putovnice na isti naĉin kako su i bile i skupila ih gumicom. Sve što je sad znala bilo je da nije bila spremna zaboraviti ono što je otkrila. Istisnula je tubu paste na ĉetkicu zatim je sve vratila u torbicu onako kako je našla i objesila ju na vrata. Nesigurno je ĉetkala zube, zatim je progutala pastu tako da ne ĉuje kako ju je ispljunula ako je budan i da ne bi razmišljao ako ju je posudila iz njegove torbice. Sredi se. Ponašaj se normalno. Sve što moraš sad učiniti je vratiti se u krevet i praviti se da spavaš. Ne ţeliš sad otkriti njegov blef - kad ne znaš što planira. Samo se ponašaj normalno sljedećih nekoliko sati. Ĉula je šuškanje i ruka joj se ukoĉila na kvaki. Budan je. Udahnula je nekoliko puta ubrzano i otvorila vrata. Opustila se oĉekujući da će ga pronaći kako ĉeka red na kupaonicu, ali je D'Amato bio i dalje na drugoj strani sobe, kao što ga je i ostavila. Natalie je izdahnula kratko i vratila se u krevet, zatim je ruku tiho spustila na pod provjeravajući svoju torbu. Privjesak je još uvijek bio unutra.
KIKA
Zavukla se ispod pokrivaĉa, i ĉinila se ĉitava vjeĉnost dok nije ĉula kako se plahte pomiĉu pod D'Amatovom teţinom. Ponovo je glumila da spava, nije bila spremna razgovarati s njim, nije se mogla pretvarati da ne zna da nešto skriva od nje. Vjeţbala je što će reći i kako se ponašati kad ju probudi. Ali nije ju probudio. Sljedeće što je ĉula bila su vrata sobe kako se zatvaraju za njim. Otišao je. Natalie je ĉekala tridesetak sekundi, zatim je odbacila pokrivaĉe, digla se iz kreveta i pogledala uokolo. D'Amatove torbe nije bilo. Kao ni njegove toaletne torbice. Zgrabila je svoju torbu i pojurila stepenicama. BARNABAS JE ŢURIO prema Bazilici Sv. Petra, prelistavajući vodiĉ o Rimu. Dok mu Straţar ne da više podataka lutat će meĊu skupinama turista koji idu prema Vatikanu i moliti se da mu se posreći. Ĉinilo se da neće biti boljeg mjesta za Landau da sakrije Svjetlost od neprobojnog Vatikana. Dok ne ĉuje drugaĉije slijedit će upute Straţara i prolaziti najpoznatijim ulicama i ruševinama, dok mu Bog ne ukaţe gdje su ona i njezin pratitelj. Ili dok Straţar to ne otkrije. U svakom sluĉaju, bio je spreman. Prije ili kasnije će ju uoĉiti - a novinar će mu pomoći. Njegov drugi susret s Natalie bit će mnogo produktivniji od prvog.
26 D'AMATO JE NAKRATKO zvao s mobitela u predvorju hotela. Razgovor je trajao manje od tri minute da bi mu itko mogao ući u trag. Izašao je i pozvao taksi, zatim je vozaĉu dao adresu kod Piazze Navone.
KIKA
Ako će imati sreće vratit će se prije nego Natalie uoĉi da je otišao. Peter Driscoll je sjedio i ĉitao novine ispred vratiju malenog kafića gdje su se dogovorili naći. Duge je noge smjestio ispod stola tako da se nitko od gostiju ne spotakne ako ide prema ili od blagajne. Ĉinilo se da je koncentriran na ĉitanje, ali D'Amato je znao bolje. Driscoll se malo udebljao od zadnjeg puta kad su se susreli, primijetio je D'Amato. Ali sa svojom visinom mogao se nositi s njom. Njegova je duga kosa boje pijeska bila ispresijecana sijedom, i uoĉio je kratku kozju bradicu, ali nije imao problema prepoznati ga. Njegovo je lice i dalje bilo dovoljno obiĉno da je mogao biti bilo tko - i bilo koje dobi od trideset i pet do pedeset, kao i nacionalnosti od Australca, Amerikanca do ŠveĊanina. Nije se lako pamtio zbog ĉega je bio idealan za ono ĉime se bavio. Driscoll im je obojici kupio brioš i cappuccino, ali je ĉekao dok nije uoĉio D'Amata prije nego je ustao i pridruţio se ljudima za šankom i zatraţio ih od zaposlenog konobara. Sjeli su ispred za maleni stol prekriven stolnjakom koji je gledao na najpoznatiju fontanu na trgu, Berninijevu Fontanu dei Quattro Fiumi - ĉetiri rijeke. Golubovi su bili posvuda, traţeći hranu i mašući krilima velikim trgom, ali samo je nekoliko ljudi bilo ondje ovako rano da bi ih hranili. Svjetina će popuniti trg kasnije - sada su ovdje bili samo uobiĉajeni umirovljenici koji su se sunĉali na kamenim klupama, i prolaznici koji su ţurili s namjerom da doĊu u svoj omiljeni kafić na brzi doruĉak prije odlaska na posao. Kroz prozor ljekarne preko puta Natalie je promatrala dvojicu muškaraca kako razgovaraju. Uhvatiti taksi bilo je lakše nego je oĉekivala dok je promatrala kako D'Amatov taksi odlazi iz hotela. Ali slijediti ga je bilo iskustvo ispunjeno nevjericom, pogotovo što je znala kako je bio paţljiv. Brinula je da će uoĉiti njezin taksi te je pustila vozaĉa da ju odvede još jedan blok te se trĉeći vratila nazad. Sada ih je prouĉavala. Promijenio je izgled. Imao je šiltericu sa spuštenim šiltom, i sunĉane naoĉale koje kao da mijenjaju oblik njegovog lica.
KIKA
Ţeljela je da moţe ĉuti o ĉemu su razgovarali, ali nije se usudila više pribliţiti. Znala je da će paziti na okolinu. Ono što nije znala bilo je tko je s njim i što im je bilo na pameti. - Scusi. - Starija gospoĊa u modernoj crnoj haljini prošla je pored nje kako bi uzela tubu kreme za kukce sa staklene police. Natalie je odmaknula pogled na trenutak i kad je ponovo pogledala prema kafiću D'Amato i njegov poznanik su odlazili zajedno. Psujući potiho, izašla je iz ljekarne i spustila vrat kad su skrenuli iza ugla. Poţurila je naprijed, drţeći se uz zgrade. Pratila ih je tri bloka, zaostajavši, gledajući izloge i besciljno hodajući. Nakon još jednog bloka ušli su u staru zgradu od cigle. Što ću sada? Pet minuta kasnije je izašao iz zgrade sam i krenuo nazad odakle je upravo došao. Ljutnja i znatiţelja uputili su ju za njim. Prešla je cestu desetak metara iza i zatim ubrzala kad je nestao iza ugla.
Sabourija poput bušilice kroz zid. Telefon mu je već bio na uhu kad je avion dolazio pred izlaz na Fiumicinu. - Recite mi kako stvari stoje. - Naši su prijatelji u Trasteveru. Gosti Hotela Marcello di Montagna. Otišli su ravno u British School in Rome iz zraĉne luke sinoć. - I? - Hasanove su se oĉi skupile u koncentraciji, dok su ljudi oko njega poĉeli otkopĉavati pojaseve i avion se zaustavio. - Ostali su ondje dulje od dva sata, dovoljno vremena da ubacim ureĊaj za praćenje ispod njihovog auta. Hasan je otkopĉao svoj pojas, ignorirajući putnike koji su ustajali oko njega. - I danas? - Auto je još uvijek parkiran ispred hotela. Jedan sam blok dalje. - Kako znaš da nisu otišli pješice? Tišina. NESTRPLJENJE
JE IZJEDALO Hasana
KIKA
Hasan je osjetio bijes kako struji kroz njega, i potisnuo je ţelju da poviĉe u telefon. Kako to da se mora osloniti na ovu ludu? Ali sljedeći sat ili dva Siddiq Aziz je sve što ima. Svi su već bili u Jeruzalemu. Nasreću, pojaĉanje iz Napulja je na putu. Usne su mu se iskrivile dok je zamišljao Aziza s njegovom meĊunarodnom diplomom iz financija, dijamantnim gumbima za manţete i i manikiranim noktima. Aziz je proveo previše vremena na Zapadu - nikad nije bio pješadija. Bio je dobar strijelac, ali nije volio uprljati ruke. Više je volio sjediti u mramornom uredu i vrtiti lovu. Pa ipak ovo je bio ĉovjek koji je sada nadzirao Oko nastanka. Aziz, koji je mislio da je frajer, ali koji ništa nije znao o ulicama i uliĉicama, a još manje o rukama umrljanim toplom krvlju neprijatelja. - Slušaj me paţljivo - Hasan je nastavio. - OtiĊi ispred hotela i ĉekaj me ondje. Tko će doći po mene? - Jalil. Već je u zraĉnoj luci. - Kad ih vidiš da napuštaju hotel, odmah me nazovi. Slijedi ih i nemoj ih izgubiti. Razumiješ? - Naravno. - Aziz je zvuĉao uvrijeĊeno, ali dao se naslutiti traĉak umišljenosti u glasu. - Pobrinut ću se za to. - Iznad svega - dodao je Hasan, glas mu je odavao upozorenje budi diskretan. Sjeti se što je u pitanju. Bit ću ondje vrlo brzo.
Aziz SE SPOTAKNUO na sunĉane naoĉale dok je promatrao vrata hotela. Moţda je bila greška promatrati auto, a ne ulaz u hotel. Siddiq Aziz nije volio priznati da je pogriješio, ĉak ni sam sebi. Samo se nadao da je njegova procjena bila toĉna - da su Amerikanci još uvijek u hotelu i da je Oko nastanka s njima. Nemiran, sišao je s ploĉnika i krenuo prema predvorju, sinula mu je ideja. Prići će recepcioneru i podmititi ga da mu da broj sobe od Amerikanaca. Kad Hasan doĊe već će imati Oko nastanka. Njegov SIG Sauer P226 bio je napunjen i spreman - i na svojoj je strani imao element iznenaĊenja. Bit će bolje da još uvijek spavaju... Neće li to skinuti podrugljiv osmjeh s Hasanova lica?
KIKA
Misli daje njegov doprinos veći od bilo čijeg. Bez moje stručnosti prebacivanja novca nikad ne bismo uspjeli financirati ovaj projekt ovako brzo. Imam više mozga i ideja od Hasana Sabou-rija i njegovog brata Farshida zajedno. Ja bih trebao traţiti Oko nastanka za kalifat - i dati ga Hasanu kad dođe. Da vidimo kako će onda razgovarati. Na trenutak ga je sanjarenje vratilo za radni stol, zamišljajući poštivanje i divljenje u Hasanovim plavim oĉima. Zatim je za-stao na trenutak i sjetio se karaktera čovjeka koji je upravo stigao u Rim. Hasan Sabouri nije bio samo ponosan nego i nagao. Aziz ga je vidio kako udara ĉovjeka koji je sporo odgovarao na njegovo pitanje. Iznad svega Sabouri je posjedovao zlo oko i nije se premišljao da dobaci zao pogled. Mnogo ih je ubio svojih okom, ĉak i vlastitu majku. Ako nešto poĊe po krivu s ovim planom, ili ako Hasan bude time uvrijeĊen, neće se premišljati da me ubije. Aziz je pogledao maleno predvorje, ţarko osvijetljen strop i jedan izblijedio mural i ponovo razmislio. Otišao do jednog od boĉnih stolova i uzeo jednu naranĉu. Zatim je odvratio recepcionerki njeţnim buon giorno i izašao, prešao poploĉenu cestu i ĉekao.
27 NATALIE JE UBRZALA korak. D'Amato je skrenuo u usku, mraĉnu uliĉicu. Sunĉeve su se zrake provlaĉile koso izmeĊu zgrada. Vespa je projurila pored nje i raskuštrala joj kosu. Ispred nje je D'Amato skrenuo desno u još jednu uliĉicu. Skrenula je iza istog ugla malo kasnije i zavrisnula kad se sudarila u njega. - Što to radiš? - upitao je.
KIKA
- Ti meni postavljaš pitanja? Ja sam ta koja pokušava otkriti što smišljaš! - Trebao sam ti ostaviti poruku. - Glas mu je zvuĉao mirnije, ali iz oĉiju se nije moglo ništa proĉitati. - Otišao sam na doruĉak. - Imao si društvo. - Njezine su ga oĉi izazvale u uliĉici. - Nisi rekao da imaš prijatelja u Rimu. Kao što si zaboravio reći da si osoba s mnogo identiteta. Tko si danas, D'Amato? Ili si Cassavetes? Ili moţda Antonelli? Namrštio se. - Ovdje nije mjesto za raspravu. - Ti si odabrao mjesto. Ţelim znati što se dogaĊa. - Ne ovdje, Natalie. Nije sigurno. Nije pametno. OtiĊimo do sinagoge. Sve ću ti objasniti kasnije. - Nema šanse. - Odgurnula ga je kad ju je pokušao primiti za ruku. Njegov zapovjedni ton ju je razbijesnio. Bilo je toliko toga što nije znala, nije mogla dokuĉiti, i ovdje je stao, izbjegavajući jedino što moţe objasniti. - Ţelim odmah odgovore - podigla je ton. - Ne miĉem se ni korak dok mi ne objasniš. Iza njih su se ĉuli koraci, i okrenuli su se da se suoĉe s bukom. Mladić je ušao u uliĉicu, razgvarao je na mobitel i ţurio je prema njima ubrzanim korakom. D'Amato se napeo. Mršav, oko dvadeset i tri - dvadeset i četiri godine. Kratko ošišana crna kosa, maslinasti ten. Traperice, tenisice - odvezane vezice. Nije profesionalac. Svejedno. D'Amato je lijevu ruku gurnuo u dţep od hlaĉa kad se stranac pribliţio. Ostala je ondje dok klinac nije skrenuo iza ugla izgubljen u razgovoru. - Natalie. Daj me poslušaj. Vratimo se u hotel, popiti kavu. A onda ćemo razgovarati. Ovdje nije sigurno. - Namjerno je pogledao prema njezinoj torbici. - Znaš to dobro. Premišljala se, stopala su joj ĉvrsto bila na glatkim kockama ispod. Ali znala je da ima pravo: Nije bilo sigurno i stvarno su trebali razgovarati.
IZA UGLA JE mladić maslinaste koţe ĉekao kamo ide par iz uliĉice. Kad su krenuli prema njemu ubrzao je korak i skrio se u
KIKA
sjeni trgovine koţnim predmetima ĉekajući da proĊu. Tada se sagnuo i zavezao vezice na tenisicama.
28 RECEPCIONERKA JE ODLOŢILA hrpu pahuljastih bijelih ruĉnika koje je slala u sobu 3D i zurila nelagodno u dva muškarca preko puta pulta. - Amerikanci. Traţimo Amerikance, idiotkinjo! U kojoj su sobi? - Kad je ţena odmahnula glavom i krenula po telefon Hasan Sabouri se nagnuo nad pultom i pljusnuo ju. Uzdahnula je, u šoku i ispustila telefon. Jednom je rukom prešla preko trbuha dok su joj suze od boli navirale iz oĉiju. U panici je pogledala prema dizalu moleći da netko naiĊe. Većina je gostiju već otišla, njihovi su teški kljuĉevi bili odloţeni na pultu da ih pospremi na policu iza sebe. - Per favore, signore. Molim vas - uzdisala je treptajući kako bi oĉistila suze. Zatim se ukoĉila. Plavooki muškarac je izvadio pištolj ispod jakne. Pištolj je imao nešto na kraju cijevi. Mlada je ţena problijedila. Zgrabila je Knjigu gostiju s police ispod i pruţila mu ju. - Pogledajte sami. Ne znam te Americani. Vi ih pronaĊite. Skupo odjeveni muškarac, onaj s dijamantnim gumbima za manţete i tamnim sunĉanim naoĉalama uzeo je knjigu s pulta i traţio. Njegov se prst zaustavio na sobi 2C. Landau - Brooklyn, New York, DAmato - New York City Siddiq Aziz se zadovoljno nasmijao. Sluţbenik koji ih je upisao samo je prepisaoiiodatke iz putovnica. - Ovdje. Soba 2C. - Idite stepenicama - naredio je Hasan, njegov je pištolj i dalje bio uperen u okamenjenu ţenu. - Ja ću dizalom. Aziz je krenuo prema stepenicama. Hasan se nagnuo nad pultom recepcije bacivši hrpu ruĉnika na pod. - Glavu dolje! Na zemlju!
KIKA
Mlada se ţena skupila na malenom prostoru, njezine crne oĉi su bile na pištolju. - Sad! - Jaĉina njegovog glasa bacila ju je na koljena. - Per favore, signore... Il bambino... - Sad! Lice dolje! Drhteći poslušala ga je. Prigušivaĉ je smanjio eksploziju kad je ispalio dva metka ravno u glavu. Nije bilo vremena oĉistiti krv s cipela. Zgrabio je kljuĉ od sobe 2C i pojurio prema dizalu. Aziz je ĉekao ispred sobe Amerikanaca, bio je bez daha. Ali kad je Hasan gurnuo kljuĉ i otvorio vrata širom našli su se kako zure u praznu sobu, osim kreveta koji nisu bili pospremljeni. Nije bilo osobnih stvari. Vidno razoĉaran Hasan je provjerio kupaonicu. Tepih na podu je bio vlaţan, a u kadi su još bile kapljice vode. - Ti beskorisni idiote! - Povikao je na Aziza, njegove arktiĉ-ko plave oĉi su sijevale od bijesa. - Gledao si auto, a ne i vrata! - Strpljenja, Hasane - moţemo ih priĉekati. Auto je još uvijek ovdje. Vratit će se. - Moţda će se vratiti - izvalio je Hasan. - Moţda prvo stigne policija. - Pogledao je cipele hladnim osmjehom. - Morat ću im ostaviti poruku.
29 D'AMATO JE DRŢAO vrata hotela otvorenima dok je Natalie ispijala dupli espresso iz kartonske ĉaše. Kao i obiĉno predvorje je bilo prazno. Nije bilo nikoga za recepcijom. Nekoliko je kljuĉeva bilo razbacano na pultu koje su ostavili gosti koji su izašli, meĊu njima je bio i njihov.
KIKA
Dlanom je dohvatio kljuĉ i namrštio se. Ništa neobiĉno za ovaj maleni, obiteljski hotel, ali nije neko osiguranje. Nitko nije progovorio dok su ulazili u dizalo. Natalie se stisnula uza zid, daleko od njega. Lice joj je odavalo ljutnju. Kad se dizalo zaustavilo D'Amato se nehotice namrštio. Bol koju je pokušavao zanemariti cijelo jutro iznenada ga je probola lijevom stranom: prokleti otrovni šrapnel, poklon teroristiĉkog pokušaja u Jeruzalemu koji se smjestio odakle ga ni kirurški noţ ne moţe izvaditi. Jednog je trenutka mazao pecivo, a u sljedećem je kafić u kojem je jeo vrlo ĉesto eksplodirao u kaos, krhotine i dijelove tijela. Ponekad je bol ĉekala, mirovala osim stalnih manjih bolova. Drugi put bi bjesnila bez upozorenja. Na ljestvici od jedan od deset sad je bila iznad sedam. U prijašnjim danima bi u ovom trenutku već dohvatio nekoliko jaĉih tableta protiv bolova. - Što nije u redu? - Namrštena Natalie ga je slijedila iz dizala. Blijed si i mokar od znoja. Je li ti dobro? - Nikad bolje. - Pogledao je na sat. Osam i petnaest. Još ĉetde-set i pet minuta dok Velika sinagoga otvori svoja utvrĊena vrata. - Kad ćeš mi reći tko je onaj muškarac? - Natalie je podbadala dok je gurao kljuĉ u bravu. - To je tip koji dila mobitele. - Glas mu je bio tih kad je vrata otvorio širom i pogledao unutra. Ušao je prije nje, automatski ju pregledavajući. - On... D'Amato se ukoĉio, a ona se zamalo sudarila s njegovim leĊima. Crvenom je na zidu bilo nacrtano oko kako zuri u njih. U sredini kao kod mete, sjajila je krvava zjenica veliĉine košarkaške lopte - probodena noţem. U grlu joj se ukoĉio vrisak. Sekunde su prolazile polako, a duboka je tišina ispunila sobu. - Idemo! - Iznenada se u D'Amatovoj ruci pojavio pištolj. Drugom joj je rukom pokazao da izaĊe. BARNABAS SE NAGLO zaustavio. Bio je ispred Koloseja kad mu je sinulo. Krivo. Rijeke ljudi su prolazile pored njega kad se sjetio da je Natalie Landau bila Ţidovka. Vidio je Davidovu zvijezdu u njezinoj kutiji za nakit. Kako je mogao zaboraviti?
KIKA
Prelistavao je vodiĉ. Ići će u sinagogu. Samo je jedna na popisu. Imala je muzej. Pored. Zapamtio je adresu, spremio vodiĉ u straţnji dţep. U dva brza koraka preoteo je taksi jednom starijem paru iz kojeg su izašle tri studentice. I ubrzo je bio na putu za Veliku sinagogu u Rimu.
30 - ODAKLE TI PIŠTOLJ? - povikala je Natalie dok su jurili starim kamenim stepenicama. - A što misliš? - D'Amato je gurnuo Glock u dţep jakne kad su stigli u predvorje. Ne da će itko primijetiti da ga ima - predvorje je bilo pusto. - I dobro je da sam ga uzeo jutros, budući da izgleda da će nam trebati. Ovuda. Slijedila ga je u hodnik predvorja koji nije uoĉila ranije. -Hoćemo li uzeti auto? - Ne. Kako su nas pronašli sigurno je na njemu tragaĉ. Stavi ovo. - Skinuo je šiltericu i dobacio joj ju. - Obrnuto. - Nadala sam se da smo ovdje sigurni - promrmljala je, skupljajući kosu pod elastiĉnu traku, srce joj je divlje udaralo. Produţila je korak kako bi ga slijedila. - Kako su nas već mogli pronaći? - Bolje pitanje je, kako da nas opet ne pronaĊu. Pogotovo ako je privjesak koji imaš poseban kao što mnogo ljudi i misli. -Dok su trĉali D'Amato je ruku zavukao u lijevi dţep jakne, izvadio mobitel i dao joj ga. - MeĊunarodni. Ne moţe mu se ući u trag. Već sam isprogramirao brojeve. - Bogami si bio vrlo zaposlen jutros. - Pomaţe kad imaš pryatelje - i ljude koji mi vjeruju. - Znaĉi ĉovjek s kojim si se našao... - Moţemo li o tome kasnije, Natalie, u redu? Moramo se koncentrirati na jednu po jednu stvar. Odluĉila je ne odgovoriti. I dalje je bila bijesna na njega, ali je znala da je u pravu. Opasnost ih je pronašla, i trebali su
KIKA
suraĊivati - barem zasad. Što god namjeravao laţnim ispravama nije vjerovala da joj misli nauditi. Uoĉila je napetost koja je vibrirala njegovim ĉitavim tijelom. Ĉinio se nekako drugaĉijim. Uĉinkovit, inteligentan izvjestitelj ĉinio se hladnijim, osornijim nego prije. Vodio ju je kroz sporedna vrata koja su vodila prema dvorištu gdje su betonske vaze s paprati zatvarale malo dvoršte. Ali povukao ju je izmeĊu biljaka i kroz malena vrata od kovanog ţeljeza. Dok su prolazili zašuškao je bršljen. Natalie je sumnjala da bi ikad sama uoĉila ova vrata. Uliĉica u koju su ušli bila je uska i krivudava, poploĉena hladnim oblucima i pruţala se izmeĊu zgrada koje su bile dovoljno visoke da blokiraju sunce. Posteljina svjetlih boja njihala se iznad njihoviih glava priĉvršćena na konopima razvuĉenima izmeĊu prozora suprotnih zgrada. Trĉeći kako bi ga slijedila u stopu pitala se kad i kako je otkrio ovaj izlaz - i hoće li ţivjeti dovoljno dugo da ga pita sva pitanja koja su joj vrvila glavom. Malo kasnije izašli su na blijedo oţujsko sunce koje je kupalo Viu dei Salumi, dva bloka juţnije od ulaza u hotel. - Morat ćemo se povući - rekao joj je i stavio sunĉane naoĉale. Ali kad doĊemo do Piazze in Piscinula, kratak je put do mosta. Uoĉit ćemo kupolu sinagoge odande. Jedina je ĉetvrtasta i aluminijska u cijelom Rimu. Piscinula, znala je Natalie, je bila luka Trastevera dok nije uništena za današnji nasip. Ulice u blizini starog ţidovskog geta bile su uske i krivudave. Jureći kroz gusto srce Trastevera ostala
je zbunjena sloţenom igrom vrlo uskih krivudavih uliĉica sa srednjovjekovnim zgradama, restoranima i trgovinama. Bez plana grada i bez D'Amata vrlo bi se lako izgubila. Za vrijeme posljednjeg posjeta sinagogi uzela je taksi od Koloseja. Nekoliko je puta pogledala preko ramena dok su jurili pored manjih pizzeria koje su bile raštrkane oko glavnog trga, pored konobara koji su već radili stavljajući stolnjake i tanjure, ĉaše i pribor, iako il pranzo, ruĉak poĉinje tek oko podneva. - Most - ovim putem. - Usporio je korak jer su bili vani na otvorenome i stavio ruku oko njezinog struka. - Pretvaraj se da
KIKA
smo turisti - rekao joj je tiho, i kupio svakom šalicu kave od uliĉnog prodavaĉa. - Normalni par koji šeta srednjovjekovnim dijelom grada. To je sve što je mogla kako bi na licu imala bezbriţan izraz. Dok se pretvarao pokazujući joj spomenike pored kojih su prolazili, odgovarala je mehaniĉki, bez osjećaja opuštenosti turista - a još manje osobe koja je na medenom mjesecu. Ustvari, jedva da je i ĉula D'Amatov glas i morala se prisiliti da glumi zanimanje kad je sve što je mogla vidjeti bilo krvavo oko na zidu. S noţem koji je bio zaboden u središte. Bilo joj se ubrzalo kad su konaĉno napustili srce ţidovskog geta i popeli se na Ponte Cestio, most koji vodi na otok na Tiberu. Isola Tiberina - otok Tiber - je bio spojen sa suprotnom stranom rijeke s Ponte Fabricio, najstarijim mostom u cijelom Rimu, sagraĊenom 62. g. pr. Kr. Val olakšanja joj je gotovo srušio koljena kad je konaĉno ugledala sinagogu. Visoka, impozantna, pa ipak veliĉanstvena, stoji u kutu Lungotevere dei Cenci i Via Portico d'Ottavia, preko puta drevnog Marcellovog kazališta iz vremena Julija Cezara -koji je do sada već stopljen sa stambenom zgradom. Pogled je uperila na Veliku rimsku sinagogu. SagraĊena je 1904., nakon emancipacije talijanskih Ţidova nakon ujedinjenja Italije, stil joj je eklektiĉka mješavina rimskog, grĉkog i asirsko-babilonskog. Il Tempio Maggiore di Roma. Ĉuvana. Neprobojna. Sigurna.
- KOLIKO IMAMO LJUDI koji pokrivaju zraĉnu luku? - Hasan je zurio kroz prozor auta, pregledavajući lica na ulicama dok je Jalil kruţio stalno kroz mreţu ţidovskog geta. - Udvostruĉi broj - Iranac je povikao u svoj telefon, lica crvenog od ljutnje. - Ne smiju izaći iz Rima. Poslao je Aziza na Termini, središnji ţeljezniĉki kolodvor, prije ĉlanova ćelije koji su stizali u Rim. Oni su bili smješteni na cijelom kolodvoru kontrolirajući perone i šaltere prodaje karata.
KIKA
Ali kako nije imao sreće ovdje u Trasteveru, njegova braća na Terminiju takoĊer nisu imali uspjeha. Stisnuo je Fatiminu ruku koja je pripadala Landauinoj sestri u svojoj šaci, metalni rubovi su mu se urezali u meso. Trebao je Oko nastanka do sutra. Predsjednik Sjedinjenih Drţava je već bio na putu za Tel Aviv. Trijumf kalifata je bio neizbjeţan. Oko nastanka će osigurati pobjedu. Zar nisu tako pisali mule? Kalifat će ponovo vladati, ujedinjujući cijeli islam, i zatim i svijet, kad Oko nastanka bude sjajilo iz Al-Haram al-Sharifa. Oko nastanka, Alahov svjetionik, bilo je ovdje u Rimu. I uskoro će ga imati. NAORUŢANA RIMSKA POLICIJA je prvi puta postavljena uz veliku rimsku sinagogu nakon palestinskog napada 1982. i nastavili su kontrolirati ulicu sve do danas - dvadeset i ĉetiri sata, sedam dana u tjednu. Natalie je poĉela lakše disati tek kad ih je uoĉila uz zgradu. Izraelsko osiguranje je kontroliralo pokretna staklena vrata na ulazu, omogućujući ulaz samo jednoj po jednoj osobi.
- Ĉekaj. Moram sakriti Glock ako mislim proći kroz vrata -D'Amato joj je šapnuo na uho. Ispruţio je ruku za njezinu papirnatu ĉašu. - Gotova s kavom? Nonšalantno je krenuo prema košu za otpatke deset koraka dalje, i Natalie je promatrala kako baca obje ĉaše i kako mu debelo zapešće nestaje duboko unutra. Nije vidjela pištolj u njegovoj ruci, ali je znala da ga je sakrio. Otkad to podučavaju na studiju novinarstva? Vratio se i djelovao mnogo opuštenije nego što se ona osjećala. Ti prva - rekao je tiho, kad su prolazili pored palmi koje su bile oko sinagoge.
KIKA
- Morat ćeš ovo staviti. - Natalie mu je vratila šiltericu. Muškarci moraju imati pokrivene glave u sinagogi - znak poštovanja. Tamnoputi izraelski ĉuvar kod vratiju lijepih crta lica prouĉavao je njezinu putovnicu. Bio je etiopski Ţidov, potomak onih koji su spašeni od vjerskog progona, rata i gladi u vlastitoj zemlji i doveden na sigurno u Izrael izmeĊu kasnih sedamdesetih i ranih devedesetih. - UĊite - rekao je na engleskom s hebrejskim naglaskom kad joj je vratio putovnicu i pruţio ruku po D'Amatovu zajedno s novinarskom akreditacijom. Mišićavi vojnik je bio vrlo profeisona-lan dok je prouĉavao obje strane izraelske novinarske propusnice koju je nosio još od vremena kad je radio u Jeruzalemu. Ĉuvareve velike okrugle oĉi zurile su dugo u D'Amatove kao da pokušavaju otkriti njegove misli. Natalie je otkrila da je zadrţala dah do trenutka kad je rekao da D'Amato moţe proći. Osjetila se opušteno kad je ušla. Rim je za njih postao opasan, ali njihovi im neprijatelji ovdje nisu mogli ništa. Krenuli su prema prodaji karata gdje je ĉetrdesetogodišnja ţena naplatila 7,50 eura za ulaznice. Imala je kosu boje trešnje i madeţ kod gornje usne. Prevelike zlatne naušnice u obliku koluta visile su joj na ušima, a duga zlatna ogrlica njeţno je dodirivala njezine bujne grudi. Na ploĉici s imenom pisalo je Giovanna Trentini. - Moţemo li razgovarati s direktorom muzeja? - Upitala je Natalie brzo. - Ja sam kustosica iz New Yorka, ovdje sam profesionalno. Imam neka arheološka pitanja za koje se nadam da mi moţe pomoći. - Un momento, signora. - S osmjehom na licu je pritisnula gumb na walkie-talkieju i govorila brzo na talijanskom prije nego se ponovo obratila Natalie. - Ako moţete priĉekati u hramu, dr. Sonnino će doći za nekoliko trenutaka. Iznimno se raduje upoznati vas. Natalie je dovela D'Amata u veliki, nadsvoĊeni hram, znajući da će biti svoj i poseban meĊu mnogobrojnim talijanskim crkvama i katedralama koje je D'Amato do sada vidio.
KIKA
Prolazili su kroz blijede prizme svjetla koje su se pruţale kroz vitraje - većina ih je bacala ţućkaste i plavkaste zrake. Svjetlost se razlijevala na podu i preko redova drvenih klupa poput tekućeg kaleidoskopa. Strop je bio oslikan zvijezdama, a prekrasan maurski dizajn ukrašavao je zidove u tonovima duge od poda do stropa. Unutra je bila samo šaĉica turista u ovo doba. - Što je ondje, mjesto za ţene? - upitao je D'Amato podigavši pogled prema gore pored stupova koji su nosili galerije iza balkonske ograde od kovanog ţeljeza koja je obavijala sjevernu, juţnu i zapadnu stranu. - Da - rekla je ozbiljno. - Stil je sliĉan sefardskom. Odmaknula se od njega, prema ploĉama na kojima su bila imena talijanskih Ţidova koji su stradali u oba svjetska rata. Nije bila raspoloţena za ĉavrljanje. Slijedio ju je do ploĉa. - Slušaj, znam da si uzrujana. Misliš da sam laţljivac i Bog zna što još. Ali ja sam na tvojoj strani moraš mi vjerovati. - Nije dovoljno dobro, D'Amato. - Pogled joj je bio stoiĉki fiksiran na ploĉe. - Ako mi ne razjasniš, otići ću odavde sama. Ne treba mi pomoć od nekoga tko neće biti sa mnom iskren. Što skrivaš? - Ako ti kaţem, moram te ubiti. - Stani u red. - Unatoĉ šaljivom tonu osjetila je traĉak istine zbog ĉega je postala vrlo nervozna. Spustio je ton glasa. - Natalie, ja sam upravo onaj koji jesam. - Odmaknula je glavom. Zbunjena. - I još malo više. Ĉekala je. - Za vrijeme boravka u Jeruzalemu prišla mi je naša vlada. Rekli su mi da sam u poziciji da im pomognem - kao novinar imam uši i oĉi posvuda. Zapravo ono što im treba. Tako su me trenirali. - CIA? Iznenada je sve imalo smisla. - Onaj ĉovjek od jutros... - Rimski ogranak. - Nije ti dao samo telefone, dao ti je i pištolj. - Nesluţbeno. Bila je to osobna usluga. Nemam više aktivni status. Otpustili su me nakon prve rehabilitacije. - I zašto mi pomaţeš? - Natalie je kontrolirala visinu tona.
KIKA
- Da se CIA-i pokaţeš u dobrom svjetlu? Stisnuo je oĉi. - Rekao sam ti, Natalie, postalo je osobno. Ne ţelim impreisonirati CIA-u. To ĉinim jer su pucali na oboje. Ĉinim to za Danu. I Rustyja. I zato jer mogu. Prije nego je smislila kako odgovoriti uoĉila je visoku mršavu ţenu kako ide prema njima. Elena Sonnino je bila elegantna ţena od oko pedeset godina. Njezina duga smeĊa kosa s nekoliko sijedih bila je skupljena u labavu pundţu iznad vrata, u klasiĉnom stilu. - Buon giorno - rekla je i ispruţila ruku. Natalie je predstavila sebe i D'Amata, i zahvalila što ih moţe primiti bez najave. Zatim je otvorila torbu i izvadila fotokopije uvećanja koje je napravio dr. Ashton. - Vjerujem da je ovo aramejski, ali imam problema s dešifriranjem. Neka slova se samo djelomiĉno vide. Shvatila sam da je većina vaše zbirke talijanska, ali nadam se da me moţda moţete usmjeriti na osobu koja moţe ovo riješiti. Dr. Sonnino je pogledala uvećanja. - Mi dispiace. Ţao mi je, ali ja ne znam aramejski. - Ima li koji fragment na aramejskom ovdje koji bismo mogli koristiti za usporedbu? - upitao je D'Amato brzo. - Naţalost ne. Naša zbirka se bavi talijanskom ţidovskom umjetnošću - tapiserijama, koricama Tore, srebrnim ritualnim predmetima. Na primjer, menore, setovi havdalah i kiddush pehari - objasnila je. - Imamo mnogo jedinstvenih primjeraka ţidovske kulture onako kako se razvijala ovdje u Rimu otkad nas je u zarobljeništvu doveo Tit. Ali naţalost, ne vjerujem da imamo ijedan komad na aramejskom. - Vratila je Natalie kopije. - Naš rabin bi vam moţda mogao pomoći - dodala je zamišljeno. - Je li ovdje? Moţemo mu ovo pokazati? Direktorica muzeja je podigla ruku i provjerila sat. - Rabin Calo završava s malenom skupinom uĉenika s kojima se sastaje dva puta tjedno. Moţete ga priĉekati u njegovom uredu, a ja ću ga poslati k vama ĉim završi. - To bi bilo odliĉno - rekla je Natalie. Sonnino ih je ostavila na malenim drvenim stolicama u rabinovom uredu, gdje su mnogobrojne prasne knjige u napuklim koţnim koricama ispunjavali prostor vonjom vlage koja
KIKA
podsjeća na stare školske zgrade nakon što su zatvorene cijelo ljeto. Nasuprot malenog radnog stola od hrastovine ispunjenog papirima visila je tapiserija u ljubiĉastim i zlatnim, naranĉastim i zelenim nijansama. Bila je to ţivahna scena vjenĉanja s prikazom vjenĉanog para kako se gleda ispod chuppaha, okruţeni veselim roĊacima u odjeći i nakitu iz petnaestog stoljeća. D'Amato je promatrao bogatu scenu. - A ti? Jesi li se ikad udavala? - Bila sam zaruĉena. Ali kratko. Pogledao ju je podignutih obrva. - Pitanje povjerenja. - Pogledala ga je znaĉajno. Zatim se ĉula škripa koraka s drvenih stepenica i oboje su ustali kad je maleni ĉovjek kose boje ebanovine ušao u prostoriju. - Rabin Calo? - Natalie je oĉekivala nekog starijeg. - Si. SI. Israel Benjamin Calo. Sjednite, sjednite i dobrodošli u Rim. BARNABAS JE IZLETIO iz taksija i promatrao naoruţanog vojnika kod ulaza u sinagogu. Pregledavao je dokumente ţene dok je ĉekala da uĊe. Prošao je pored zgrade, zatim oko nje, neprimjetno provjeravajući izlaze i pokrajnja vrata. Zatim se vratio naprijed, bezbriţno koraĉajući, s vodiĉem ispod ruke. Naslonio se na drvo palme desetak metara istoĉno od ulaza, pretvarajući se da ĉita vodiĉ. Ali imao je jasan pogled na prednja vrata. Ne mogu ni ući niti izaći, a da on to ne primijeti.
31
KIKA
RALPH GALLAGHER JE osjetio smrt u predvorju Hotela Marcella di Montagne kad ga je policajac koji je blokirao vrata propustio. Bio je to poznati metalni smrad, onaj koji uvijek potakne muĉninu. Potisnuo je podizanje ţeluca u grlo kad je inspektor Francesco Rossini krenuo prema njemu. Rossijevo mesnato lice bilo je mrzovoljno ispod teške sjene kratke guste brade koju niti jedna koliĉina gela za brijanje ne moţe u potpunosti eliminirati. - Ţivotinje, prijatelju - promrmljao je policijski inspektor, brišući znojno ĉelo maramicom. - Ubili su sirotu djevojku za recepcijom pucnjem u glavu. Imala je samo dvadeset i tri godine, i bila je trudna, ĉetiri mjeseca. - A Amerikanci? - Gallagher nije imao vremena za ljubaznosti. On i NJS-ov tim koji je pretraţivao Rim traţeći Natalie Landau i Jima D'Amata su konaĉno predahnuli, ali su došli prekasno. Cijelu su noć ĉešljali grad traţeći ih dok su oni bili u ovom hotelu. A sad ih opet nema. Netko je meĊutim otkrio da su odsjeli ovdje i ostavio im je poruku u krvi. Gallagher je morao vidjeti tu poruku. Rossini ga je zvao u veleposlanstvo kao uslugu, budući da je soba koja je provaljena pripadala Amerikancima. Nadalje, policija Rima je bila zainteresirana za bilo kakvu informaciju koju im veleposlanstvo moţe dati o dvoje Amerikanaca i zašto su napadnuti. - Amerikanci su otišli. Nema im traga. - Rossini se okrenuo izdati nareĊenje policajcu u rukavicama koji je skupljao kljuĉeve s pulta recepcije u plastiĉnu vrećicu. - Nisu se odjavili - slegnuo je ramenima - nisu se vratili. - A njihov kljuĉ od sobe? - Gallagher je prebacio teţinu. - Bio je na podu sobe. Nema sumnje da su vidjeli noţ u zidu i pobjegli. Ili su ih uhvatili, pomislio je Gallagher, blaga mu je glavobolja bubnjala iznad obrva. Inspektor ga je paţljivo promatrao. - Moţda imate kakvu ideju, gospodine Gallagher, zašto bi netko napao sobu gdje su odsjeli Amerikanci na ovaj naĉin i ubio recepcionerku hotela? - Nemam pojma, naţalost - Gallagherovo je lice bilo maska neutralnosti.
KIKA
Za Rossinija Gallagher nije bio ništa više od onoga što je njegova titula znaĉila - ataše u ameriĉkom veleposlanstvu u Rimu. Talijanski policajac nije imao pojma da je Gallagher NJS i da ove Amerikance progone mnoge zainteresirane strane. Gallagher nije bio voljan podijeliti informaciju da su Interpol, CIA, FBI i Ĉuvari kalifata meĊu onima koji ţele uzeti Krijesnicu Natalie Landau - bez obzira na cijenu. Bio je imperativ da Gallagher do nje doĊe prvi. Što prije pregleda mjesto prije će moći preusmjeriti ostatak svog tima u hvatanju Landau i D'Amata. I Krijesnice. Njihova soba u hotelu dala mu je ishodište koje mu je nedostajalo. Sad je imao trag. Trag koji nije bio hladan kao recepcionerka koja je leţala pokrivena u kolima hitne pomoći na putu za mrtvaĉnicu. - Pokaţi mi sobu, Franco. Ţelim vidjeti crteţ koji si mi spomenuo na telefonu.
32 RABIN CALO JE pozvao Natalie i D'Amata da sjednu i bacio hrpu listova s predavanja na stol. Stisnuo je D'Amatovu ruku snaţno i Natalininu sa sliĉnim entuzijazmom. Imao je vedar osmjeh, rupice u bradi i duboke, tamne oĉi poput šteneta koje su titrale prijateljski iza naoĉala. - Kako vam mogu pomoći, prijatelji? Elena mije rekla da imate neki aramejski tekst? - prstima ih je pozvao da mu daju papire. Natalie je poslušala. - Bilo koja pomoć, rabine, mnogo će nam znaĉiti. Prvo moramo potvrditi da je aramejski, i drugo, moramo znati što piše. Njegove su tamne oĉi preletjele kopije zatim je pogledao Natalie. - Ovo nije hebrejski, toliko vam mogu reći. Znaĉi moţemo pretpostaviti da je aramejski, ali ne znam ga dovoljno da bih mogao proĉitati ili prevesti.
KIKA
Promatrao ih je zbunjenog pogleda. - Mogu li vas pitati zašto ţelite ovo znati - u kojem kontekstu ste pronašli ove rijeĉi? Elena je spomenula da radite za muzej... - Da. Muzej Deveraux u New Yorku. Rabine, iznimno je vaţno da otkrijem što piše. Moţete li mi preporuĉiti tko zna? Nagnula se prema naprijed u stolici, a lice joj je odavalo oĉaj. - Dobro, onda. Moj dobar prijatelj otac Caserta je teološki znanstvenik i priliĉno poznat. Babilonski Talmud je jedna od njegovih strasti. Uglavnom je napisan na aramejskom kao što znate. Priliĉno sam siguran da će ga vaša pitanja zainteresirati. D'Amato je ustao. - Moţete li nam dogovoriti sastanak? I kad ga moţemo najhitnije posjetiti? - Da vidimo. - S osmjehom je rabin Calo podigao slušalicu. Nekoliko trenutaka kasnije rabin ih je otpratio. D'Amato je odlutao dok je Natalie još razgovarala s Calom. Otišao je do koša sa zguţvanim papirom koji je izvadio iz dţepa. Znala je da je otišao pokupiti pištolj, i nije okrenula glavu, ĉak i kad se poţurio da ih sustigne. Da se okrenula moţda bi prepoznala mladića u trapericama i sivoj majici kako ih prati s druge strane ceste. BINGO. ZANOS JE obuzeo Barnabasa dok je promatrao Natalie Landau i izvjestitelja kako ţure iz sinagoge s nekim malenim ĉovjekom. Kad je izvjestitelj zastao na trenutak kod koša za smeće Barnabas se namrštio, i promatrao ga paţljivo. Kad se muškarac pridruţio ostalima i kad su poĉeli hodati prema istoku pod blagim jutarnjim suncem, Barnabas je nastavio iza njih, stalno na oprezu. Svjetlost je bila ovdje u Rimu. I on ju je slijedio.
33 - DA VIDIMO. KAD bi barem sva pitanja koja mi ljudi postavljaju bila ovako jednostavna. - Otac Giuseppe Caserta je raširio svoje
KIKA
ţilave ruke prema njima. Bio je visok muškarac u crnoj košulji s kratkim rukavima i crnim hlaĉama, iznenaĊujuće leţeran u usporedbi sa starim ukrašenim svetištem gdje je propovijedao. Imao je oko šezdeset godina, vjerojatno je nekad bio plavokos i zgodan poput filmske zvijezde. Sad mu je kosa bila prorijeĊena, svjetlija od slame i pustio ju je malo duţu do vrata. Lice mu je bilo ĉetvrtasto i blijedoţuto. I toplo. Njih ĉetvero je bilo stisnuto u malenom uredu malene Crkve Santa Rosalia, koja je bila u uglu ulice s drvoredom. Rabin Calo im je objasnio da je zgrada iz dvanaestog stoljeća sagraĊena na ruševinama jedne od najranijih kršćanskih crkava u Rimu. Otkad su izašli iz sinagoge Natalie se vratila napetost. Ponovo se osjećala ranjivom - nije bilo naoruţanih straţara kako patroliraju ulicama kojima prolaze. I nije bilo osiguranja u ovoj tihoj crkvi izvan puta gdje su pronašli oca Casertu kako ih ĉeka u svom malenom uredu, u koji su došli kroz kratak hodnik iza mramornog oltara. - U pravu ste - nastavio je svećenik mirnim milozvuĉnim glasom - što se tiĉe ovih prvih rijeĉi. Sigurno su aramejske. Bel-tešazar je ime... - Beltešazar? Stvarno? - prekinuo je rabin Calo uzbuĊeno, nagnuvši glavu na stranu. - To je babilonsko ime, vjerujem. Unuk kralja Nabukodonosora, Belšazar, darivao je Danijela, proroka koji je interpretirao njegove snove. - Danijel? - Natalie je podigla obrve. - Biblijski Danijel iz lavlje spilje? - Essatol Toĉno. - Svećenik je kimnuo zadovoljno. - A koja je druga rijeĉ, oĉe? - Natalie je skoro pala sa stolice. - Je li i to ime? - Ne, nije. - Otac Caserta je zurio u kopije. - Druga rijeĉ... - rekao je polako Calu - je tzohar. Rabin je iznenada podigao ruke s naslona. - Tzohar je hebrejska rijeĉ - rekao je rabin prije nego je Natalie pitala. - Znaĉi sjaj, svjetlost, blistavost. - Toĉno. Ali ovdje je napisan aramejskim slovima - rekao je Caserta. - Tzohar - ponovila je Natalie, zbunjenost se išĉitavala na licu.
KIKA
- Ova se rijeĉ koristi jedino u Tori - u Starom Zavjetu - objasnio je rabin. - Naći ćete je u Postanku - u priĉi o poplavi. Bog govori Noi da objesi tzohar u arci. D'Amato je pogledao oba svećenika. - Što to znaĉi 'objesiti tzohar u arci?' Kako moţeš objesiti nešto tako nepostojano poput sjaja u arci? - Vrlo lukavo pitanje. - Calo je trljao dlan o bedro, zagrijavajući se za temu. - Postoji mnogo legendi o tzoharu, i bit ću sretan podijeliti ih s vama. Ali bih ţelio razumjeti još nešto. - Okrenuo se Natalie, njegove su se oĉi povećale iza naoĉala. - Moţete li nam nešto više reći o ovome što ste nam donijeli? Kako ste došli do ove dvije aramejske rijeĉi? Jesu li napisane zajedno - kao ovdje - ili ste ih našli odvojeno? - Zajedno, rabine. Pokazat ću vam. Kad je izvadila torbicu iz svoje torbe Natalie je stavila privjesak na dlan i zatvorila šaku. Zatim je torbicu njeţno izokrenula. - Sestra mi je poslala ovu ogrlicu iz Iraka nedavno, malo prije nego je umrla. - Vrlo mi je ţao - rekao je rabin. Otac Caserta ju je pogledao samilosno svojim njeţnim oĉima. Natalie je kimnula kao zahvalu. - Pokušavamo odrediti porijeklo ogrlice. G. D'Amatu je palo na pamet da pogledamo u torbicu. Vidite ova izblijedjela slova? To smo povećali kako bi se moglo proĉitati? Rabin Calo je izgledao iznenaĊeno dok je promatrao prava slova na drevnoj koţi. Obrve oca Caserte su se podigle gore i oblikovale strelice. Niti jedan svećenik nije govorio nekoliko sekundi. Caserta je zurio u tintu otisnutu na mekanoj koţi. - Ovo je priliĉno staro, zar ne? - promrmljao je. - Nije ĉudo da ste donijeli k nama u muzej - rabin Calo je govorio tiho pogleda usmjerenog na slova. - I aramejski samo potvrĊuje koliko je moţda staro... - Glas mu je utihnuo. - Toĉno. - D'Amato je uoĉio iznenaĊene izraze lice oba svećenika. - Mi smo znanstveno utvrdili da je star oko tri tisuće godina.
KIKA
U Calovim dubokim oĉima se išĉitavao ĉudan izraz. - Prorok Danijel je ţivio prije tri tisuće godina. Natalie je uoĉila lagani drhtaj u rabinovim prstima. - Uz obale Babilona... - promrmljao je. Uz obale Babilona smo plakali... kad smo se sjetili Ziona. Drevne rijeĉi o izgonu iz Psalma odzvanjale su u Natalienoj glavi - jadikovanje za Jeruzalemom i uništenjem Prvog hrama, napisali su ga prije nekoliko tisuća godina Ţidovi koji su odvedeni u Babilon po odredbi Nabukodonosora. Natalieno je srce poĉelo jaĉe kucati. - Mislite da je ovo pripadalo Beltešazaru? Danijelu? Natalie je imala posla s mnogo drevnih predmeta u svom ţivotu ukljuĉujući mnogo ţidovskih umjetnina u Izraelu, ali nikad nije imala predmet koji bi mogao biti povezan s biblijskom liĉnošću. Moţe li ova torbica sa zlim okom biti povezana s prorokom Danijelom? D'Amato se iza nje skroz ukipio. Prvi put nije znao što bi pitao. - Moguće... je - rabin Calo je rekao ošamućeno. - Vaša sestra - ubacio se svećenik, iznenada su mu se oĉi razbistrile. - Rekli ste da je bila u Iraku - drevnom Babilonu. Lokacija odgovara. - Ali... što ćemo sa tzoharom? - upitala je Natalie. Calo je birao rijeĉi paţljivo. - Većina ljudi nije ĉula za tzohar, ali to je jedna od najzanimljivijih talmudskih legendi. - Zanimljiva na koji naĉin? Moţete li biti malo odreĊeniji? D'Amato je pritisnuo. - Razgovarali smo o Danijelu, tzoharu i Noinoj arci. Kako su svi oni povezani? Natalie se nagnula prema naprijed. - Arka je završila na planini Ararat, ako se toĉno sjećam. - To nije bio dio drevnog Babilona posljednji put kad sam provjerio atlas - D'Amato je naglasio. - Toĉno - Natalie je kimnula. - A teško da moţete Danijela i Nou nazvati suvremenicima. - Zbunjeno je pogledala rabina, ali je on još uvijek bio u svojim mislima. Zurio je u torbicu, sjeo i pokazao i drugima da isto uĉine. - Giuseppe, moţemo li našim gostima ponuditi ĉašu vina ili kavu? Ovo bi moglo potrajati. - Njegov je izraz lica odavao
KIKA
uzbuĊenje. - Jedino mjesto gdje moţe zapoĉeti je na samom poĉetku. SIR GEOFFREY ASHTON je odluĉio da neće ĉekati podne. Cijelu se noć muĉio sa svojom savješću, nije se mogao koncentrirati na svoj posao. I nije se ĉuo s Natalie - niti jednom, cijelo jutro. Nadao se da će ju uspjeti urazumiti. Bila je vrlo disciplinirani profesionalac koji je uvijek ispravno postupao i poštivao njegov savjet. Do sada. Ashton je bio primjer profesionalne etike posljednjih ĉetrdeset godina, i nije mogao prekršiti tu etiku sada - ĉak ni za miljenicu. Natalie oĉito nije jasno razmišljala. Izlagala je sebe i privjesak velikom riziku. Nije to mogao dopustiti. U toĉno 11.30 ujutro podigao je slušalicu i nazvao vatikansku policiju.
34 - "U POĈETKU", KAO što znate, "stvori Bog nebo i zemlju." - Otac Caserta je znatiţeljno pogledao Natalieninu stisnutu šaku. "Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Boţji lebdio je nad vodama. I reĉe Bog: "Neka bude svjetlost!" - "I bi svjetlost." - Završio je D'Amato, teško suzdrţavajući nestrpljenje. Prošao je rukom kroz svoju tamnu kosu. - I ako ćemo se vratiti skroz na poĉetak bit će ovo duga priĉa, zar ne, Oĉe? - Neće. Ovo je priĉa o prvoj svjetlosti postanka - malom dijelu te svjetlosti. Signore D'Amato, kad većina ljudi misli o Postanku i priĉi o stvaranju, pretpostavljaju da se prva svjetlost koja se spominje u dijelu koji sam upravo iznio odnosi na sunĉevu svjetlost. Ali nisu u pravu. - Ne razumijem - rekao je D'Amato. Popio je gutljaj vruće kave koju je svećenik skuhao. - Ne sjećam se mnogo sa sati
KIKA
vjeronauka, ali se sjećam da je Bog rekao neka bude svjetlost, i da je On vidio da je svjetlost dobra. Odijelio je svjetlost od tame, i svjetlost nazvao jutro i tamu veĉer i, bingo, nastao je prvi dan. - Dobro se sjećate onoga što ste nauĉili, signore D'Amato. Ali preskoĉimo zajedno na ĉetvrti dan. Dan kad je Bog stvorio dvije velike svjetlosti, sunce da vlada danom i mjesec i zvijezde da vladaju noću, i zatim ih je smjestio na nebeski svod. Ove svjetlosti - sunce, mjesec, zvijezde - su stvoreni tek ĉetvrti dan i u potpunosti se razlikuju od svjetlosti nastanka kojom je Bog stvorio svijet prvoga dana. - Znaĉi prvi dan - Natalie je ustala i odšetala do stola. - I reĉe Bog: "Neka bude svjetlost!" i nastane svijet. Nešto kao Veliki prasak, pun prasvjetlosti, ali još uvijek nema sunca, mjeseca i zvijezda. Calo je kimnuo. - Prasvjetlost iz ovog vremena stvaranja bila je tako intenzivna da se mogla vidjeti s jednog kraja svijeta na drugi. Naše mudrosnice tvrde da je sjala sedamdeset puta jaĉe od sunca, i da niti jedno ţivo biće nije moglo u nju gledati. Svjetlost je bila vibrantna, prekrasna, moćna. I osvjetljavala je Rajski vrt danonoćno svojom veliĉanstvenom, ĉistom svjetlošću. - Nakratko je stao kako bi uspjeli upiti njegove rijeĉi. - I to je tako bilo dok Adam i Eva nisu izbaĉeni. - I što je bilo tada? - D'Amato se nagnuo naprijed. - Prema legendi Bog je uklonio prasvjetlost trideset i šest sati nakon što su Adam i Eva zgriješili. Da ga je zbog razoĉaranja u njih skrio - osim malog ostatka. Adam i Eva su bili potišteni kad su ostali bez ove svjetlosti. - Calo je ispruţio ruke u nesvjesni pokret koji je vjerojatno koristio u svim svojim molitvama. Vidite, prijatelji, od svega što su Adam i Eva izgubili zbog grijeha, gubitak prasvjetlosti je za njih bio najgora stvar. Više od Vrta, više od mira ili radosti ţivota u samom Raju Adam i Eva su ĉeznuli za ovom jedinstvenom, savršenom svjetlošću. Bili su ispunjeni ţeljom i tugom. Tako im se Bog saţalio. Uzeo je komadić te prve svjetlosti, spremio ju u kristal i dao Adamu i Evi da ga odnesu u svijet. Sjat će dan i noć i tješit ih i istovremeno podsjećati ih na sve što su izgubili. I taj kristal, boţanski dragulj koji sadrţi najmanji komadić Boţje prasvjetlosti - je tzohar.
KIKA
Natalie je osjetila kako joj je nestalo krvi s lica. Ĉinilo joj se da rabinove rijeĉi dolaze izdaleka. - Dragulj - Natalie je upitala drhteći, u šaci je ĉvrsto drţala jajasti privjesak. - Govori li se nedje u legendi što je bilo s njim? - Postoje mnoge priĉe koje su se prenosile, kao legende ili narodne priĉe. Već sam vam ispriĉao jednu koja je zapisana u Tori - Starom Zavjetu - o tzoharu koji osvjetljava unutrašnjost arke. Stari su rabini objašnjavali da je Noa dobio tzohar od svog oca, nakon što ga je Adam predao svojim potomcima. Progovorio je otac Caserta. - Milijuni ĉitatelja u svijetu su upoznati s ovom prekrasnom svjetlošću stvaranja koja je zarobljena u kristalu. Poznajete trilogiju J. R. R. Tolkiena, Gospodar prstenova? - Otišao je do police prepune knjiga do najdaljeg dijela zida, izvadio knjigu u tvrdom uvezu i otpuhnuo prašinu s gornjeg ruba. - Tolkien ju uvodi u Silmarillionu - knjizi koja prethodi Ho-bitu, koja prethodi Prstenovoj druţini, Dvijema kulama i Povratku kralja. Bio sam oduševljen kad sam kao mladić ĉitao priĉe iz MeĊuzemlje. Tek sam mnogo godina kasnije postao svjestan paralela iz romana s legendama oko tzohara. Uvjeren sam da je Tolkien temeljio dio svog remek-djela na legendi o tzoharu. - To je vrlo zagonetno. - D'Amato je skupio obrve. - Ne bih Tolkiena svrstao u osobe koje prouĉavaju Talmud. - Na neki naĉinje to ĉinio. - Kimnuo je svećenik. - Bio je poboţan rimokatolik kojeg su oduševljavali biblijski i kulturni mitovi i legende. Uvelike ih je prouĉavao - tako je i mogao naići na legendu o tzoharu. Ima previše sliĉnosti izmeĊu njegovih djela i ţidovskih legendi. Je li itko od vas ĉitao Gospodara prstenova? - Ja sam proĉitala sve - ali prije mnogo godina - Natalie je odmah odgovorila. D'Amato je odmahnuo glavom da nije, kao i rabin. - Ja sam vjerojatno jedina osoba u svijetu koja nije gledala ni filmove - dodao je D'Amato, stavivši kaţiprst na stol.
KIKA
- Dobro, razmislite o sljedećem. - Otac Caserta je spustio knjigu toĉno na sredini stola. - U Silmarillionu Tolkien piše o svjetlosti koja je stvorena prije sunca. Prasvjetlosti koja je ispunila zemlju i koja je kasnije - kad je na svijet došao grijeh skrivena s tri poludraga kamena. Zvuĉi li poznato? - U našoj ţidovskoj legendi spominje se samo jedan kamen -promrmljao je rabin Calo, a oĉi su mu sjale. - Ali je koncept isti. - Toĉno. Obje su legende organizirane oko iste jednako moćne svjetlosti. Tolkien je nazvao svoja tri dragulja Silmarili. D'Amato je sjedio tiho, a Natalie je kimnula. - To je vrlo snaţna usporedba - znaĉajno je rekla. - Hm, ali ima još - uvjeravao ju je svećenik. - I one su jednako znaĉajne tako da se teško mogu smatrati sluĉajnostima. Podigao je srebrni lonĉić za kavu i dopunio im šalice. - U obje je legende svjetlost zarobljena u dragulju izgubljena. Noina pada s broda, a dva od tri Silmarilla jednostavno nestaju - jedan u moru, drugi u lavi. Treći je, meĊutim, na nebu kao sjajna zvijezda. Tolkienova zvijezda Earendil. - Ako se sjećate - rekao je Natalie - njezina svjetlost se odraţava u Galadrielinom zrcalu. Kimnula je, zureći intenzivno u netom napunjenu šalicu. -Galadriel je dala dio svjetlosti Frodu u boĉici - prisjetila se. - Toĉno. - Svećenik se vratio do police, pronašao još jednu knjigu u zbirci i prelistao ju. - Aha, evo ovdje. Galadrielin govor Frodu kad mu uruĉuje poklon. Poĉeo je ĉitati. "U ovoj boĉici uhvaćena je svjetlost zvijezde Earendil. Sjat će jaĉe kad padne noć. Neka ti osvjetljava tamu kad sva ostala svjetla utihnu." - Kao što su Adam i Eva imali tzohar sa sobom - svjetlost na mraĉnim mjestima. - Natalin je ton bio tih, zadubljen u misli dok je sve ĉvršće stiskala privjesak u ruci. - Stanimo na trenutak - D'Amato je digao ruku. - Objasnite mi malo detaljnije o tzoharu koji je pao s arke nakon Poplave. Je li to bilo posljednji put da ga je netko vidio?
KIKA
- Nije. - Otac Caserta je odmahnuo glavom. - Ţidovski mudri tekstovi govore da je pao preko palube duboko u podvodnu spilju. I ondje je leţao dok se voda od poplave nije povukla i spilja više nije bila pod vodom. - I onda? - Natalie je pribliţila šalicu usnama. - I onda... - rekao je svećenik s osmjehom. - Postoji još jedna legenda iz Talmuda. ETIOPSKI STRAŢAR JE zurio u dvije fotografije koje mu je pokazao vatikanski policajac. - Ovo dvoje nisu ovdje. - Jeste li ih vidjeli? - Policajac je pogledao sigurnosnu kameru sinagoge, i zatim ponovo straţara. Ovaj je slegnuo ramenima. - Bili su ovdje i otišli - rekao je neutralno. - Moramo razgovarati s rabinom Calom. - Policajac se ispravio kao da moţe narasti viši od svojih metar i sedamdeset osam centimetara. - Vjerujemo da ova ţena sa sobom ima nešto što nam je vrlo vaţno. Hitno moramo razgovarati s rabinom Calom.
35 - SLJEDEĆA LEGENDA O tzoharu govori što se dogodilo nakon što je pao s Noine arke - nastavio je otac Caserta, promatrajući malo Natalino napeto lice, a zatim D'Amatovo zamišljeno. - U spilji u kojoj je tzohar ostao nakon što je pao u more, Abraham, otac Ţidova, je roĊen. Pronašao je sjajni dragulj kao dijete, i postao je njegovo ĉuvano blago, koje je nosio oko vrata. Abraham ga je dao svom sinu, Izaku, koji ga je dao svom sinu, Jakovu, a Jakov svom miljeniku, Josipu. Dok neţidovske legende govore da ima veliku iscjeljiteljsku moć, nema podataka da tzohar posjeduje boţansku moć sve do Abrahamovog pra-praunu-ka, koji ga je kao i njegovi preci nosio oko vrata. Svećenik je nastavio. - Kad su Josipova braća uzela njegov kaput i bacili ga u bunar nitko od njih nije shvatio da su ga ostavili s neĉim mnogo vrijednijim od kaputa. Ni Josip to nije znao dok dragulj oko njegovog vrata nije poĉeo sjati u tami
KIKA
bunara, plašeći zmije i gamad. Priĉa se da ga je Josip koristio u Egiptu za interpretaciju faraonovih snova, i da ga je Mojsije uzeo iz Josipo-ve grobnice i stavio ga u Kovĉeg Saveza. - I to je sve u Talmudu? - U Natalinom se glasu osjetilo iznenaĊenje. - Nisam znala da ima toliko toga što ne znam o svojoj religiji. - Pa, svi mi imamo svoja podruĉja u kojima smo struĉni, gospoĊice Landau. Moj je babilonski Talmud, na kojem temeljim doktorsku dizertaciju. Ali mogu vas uvjeriti da znate nešto o tzoharu. Ako ste bili u sinagogi već poznajete podsjetnik na ovo posebno svjetlo. Oĉi su mu se stisnule kad ga je pogledala zbunjeno. - Visi iznad bimaha - oltara - u svakom ţidovskom svetištu - obavijestio ju je s osmjehom. - U svakoj sinagogi u svijetu. - I ne samo ondje - visi i ispred tabernakla na oltaru svake katoliĉke crkve - naglasio je rabin Calo. Podigao je glavu. Zabavljao ga je njezin zbunjen izraz lica. - Sad znate na što mislimo? - Vjeĉnu svjetlost - odgovorio je D'Amato. - Oĉito smo mi katolici posudili koncept od vas. Natalie se naslonila i pustila da joj mozak upije odgovor. Ner tamid - vjeĉna svjetlost. Svjetiljka u hramu koja se nikad ne smije ugasiti. Gori stalno, i danju i noću, kao podsjetnik da je Bog stalno prisutan. Entuzijazam rabina Cala bubnjao je u njegovim sljedećim rijeĉima. - Tzohar je originalni ner tamid, vjeĉno svjetlo koje gori od pretpovijesti. Pretpovijest. Rijeĉi su odzvanjale u Natalinoj glavi. Pretpovijest. Oko pretpovijesti. Shvatila je, privjesak je iznenada postao teţak u njezinom dlanu, a rabinove su rijeĉi nestajale u tupom mrmljaju. Ĉovjek koji ih je pokušavao ubiti, koji je imao Daninu hamsu. On je traţio Oko pretpovijesti. - ... i svjetlost koja gori na našim bimasima i oltarima - glas rabina Caloa prodirao je u njezine misli još više - je podsjetnik na tzohar, koji je visio iznad Kovĉega Saveza nakon što je sagraĊen Prvi hram u Jeruzalemu. Tzohar i Kovĉeg su bili smješteni na najsvetijem
KIKA
- najvaţnijem mjestu u Hramu, u koji moţe ući samo Vrhovni svećenik. Kristal koji je Bog dao Adamu i Evi sjao je ondje do šestog stoljeća prije Krista, kad je Nabukodonosorova vojska uništila Hram, opljaĉkavši sva njegova blaga zajedno sa Ţidovima iz Jeruzalema. - U Babilon - rekla je Natalie njeţno. - Blaga su odvezena u Babilon. Je li itko vidio tzohar nakon toga? - Babilonci su ga vidjeli. - Caserta je vratio Tolkienove knjige na policu i vratio se za svoj stol. - Barem su oni koji su smjeli ući u Nabukodonosorovu palaĉu vidjeli da ga je kralj objesio da sve podjeća na osvojeni Hram. - Ali kad su njegovog unuka pobijedili Perzijanci prije tri tisuće godina - nastavio je rabin Calo - tzohar je ponovo nestao. I od onda ga nitko nije vidio. Samo se o njemu pisalo. - Pisalo gdje? - Natalino je srce snaţno tuklo da je jedva izgovorila rijeĉi. Rabinove su oĉi zasjale kao da je došla do vrhunca stvari. - U slabo poznatim svicima s Mrtvog mora, gospoĊice Landau. Jedan je pronaĊen priliĉno oštećen u Qumranu. Istraţivaĉima je trebalo mnogo godina da spoje i otkriju tekst. Rijeĉi su bile zamrljane ţivotinjskom koţom koja je s vremenom potamnjela. Moţda ste upoznati s tim. - Koji svitak? - upitala je. - Vidjela sam ih nekoliko u Jeruzalemu. Svećenik se nasmijao njeţno i nagnuo naprijed. - Nije izloţen ondje. Ovaj se svitak još uvijek prouĉava i samo je vrlo maleni dio objavljen. D'Amato je upitno zaškiljio. - Ovaj je svitak napisala jedna od zadnjih osoba koja je vidjela tzohar - promrmljao je otac Caserta. - Bio je to ĉovjek vrlo blizak kralju Belšazaru. Toliko blizak da mu je kralj dao kaledonsko ime. Beltešazar. A u Bibliji se zove... - Danijel - završila je Natalie umjesto njega, oĉi su joj se raširile i kao da ju je privjesak peckao na dlanu. - Opet toĉno - kimnuo je rabin Calo. - Tzohar je opisan u detalje u davno izgubljenom Danijelovom svitku.
KIKA
36 ŠOK JE ODJEKIVAO kroz Natalie. Radila je s bezbrojnim drevnim umjetninama, kategorizirala ih, spremala - ali uvijek kao promatraĉ povijesti. Sada je povijest, u svom ĉudu i tajanstvenosti, pala u njezino krilo. Ispunjena osjećajem strahopoštovanja zurila je u torbicu, i dvije aramejske rijeĉi Beltešazar - tzohar. Zatim joj je pogled u nevjerici pao na prste, koji su ĉuvali drevni privjesak optoĉen zaštitnim oĉima. Nešto je unutra skriveno. Nešto iz pretpovijesti. Sporo, još uvijek pokušavajući uhvatiti veliĉinu onoga što je upravo saznala pruţila je ruku prema talijanskim svećenicima. Otvorila je prste koji su imali tragove privjeska koji je ĉvrsto drţala. Drţala je privjesak kao da ga nudi. - Ova je ogrlica bila u torbici. Nju mi je sestra poslala iz Iraka rekla je suhih usana. - Znam sa sigurnošću da je kao i torbica stara tri tisuće godina - i da u sebi ima nešto skriveno. Hasan, Siddiq i Jalil prilazili su crkvi pješice. Još su tri Ĉuvara iz rimske ćelije bili na putu, ali Hasan je sumnjao da će ih trebati. Pokazao je otresit pokret rukom prema Jalilu i mladi je vozaĉ kimnuo i krenuo prema malenom groblju iza zgrade, u ruci mu je bio Walter P99. Hasan je izvadio Berettu, kalibar .40, napunjenu i spremnu. I bude, onog trenutka kad dobije Oko nastanka od Natalie Landau. Bit će u Al Qudsu s Okom veĉeras. Uoĉio je s odobrenjem da je Siddiq svoje oruţje već imao uz svoje talijansko odijelo kako su se pribliţavali malenoj kamenoj crkvi. OTAC CASERTA JE skoĉio sa stola srušivši stolicu iza sebe. Pruţio je ruku prema privjesku, ali mu se ruka zaustavila u zraku.
KIKA
Rabin Calo se nije pomaknuo, ali mu je pogled ostao ukoĉen na oku privjeska. - Jeste li ga otvorili? - Trepnuo je brzo iza naoĉala. - Ne moţemo. Ne, a da ga ne oštetimo. - odgovorio je D'Amato. - Nemam pojma kako ga je moja sestra nabavila - govorila je brzo. - Ali ubijena je odmah nakon što mi ga je poslala. Nasmrt je pretuĉena. I otkad sam ga primila ljudi mi ga pokušavaju uzeti. - Ĉovjek koji ga je donio Natalie takoĊer je ubijen - rekao je D'Amato namršteno. - Jurili su nas i pucali po nama, a netko je ostavio prijeteću poruku na zidu naše hotelske sobe. Rabin je skinuo naoĉale i protrljao oĉi. - Svjetlost tzoharaje dio svjetlosti nastanka. - Glas mu je bio gotovo šapat. - Ima moć iscjeljenja, boţansku moć. Bila je dio svjetlosti Rajskog vrta toliko sjajna, sedamdeset puta jaĉa od sunca. Samo dio te svjetlosti smješten u kristal imala je moć osvjetliti cijelu arku kad je svijet bio baĉen u mrak. - Calo je duboko udahnuo. Tzohar sadrţi u svojoj iskri silu stvaranja. Imao bi moć o kojoj ljudi mogu samo sanjati. Takva moć bi mogla ĉiniti veliko dobro ili strašno zlo. - U osnovi ono što nam hoćete reći je da je tzohar zarobljena ĉestica ĉiste energije stvaranja - D'Amatovo se ĉelo naboralo od koncentriranja. Calo je kimnuo. - I zamislite što se moţe napraviti s tom energijom. - Nafta moţe postati suvišna kao glavni izvor energije Ca-sertino se lice ozarilo od uzbuĊenja. - Moţe biti Boţji izvor ĉistog goriva. Ili - rekao je namršteno - ljudi bi ga mogli koristiti za proizvodnju uţasnog oruţja. - Bojim se pomisliti kakvo bi uništenje nešto takvo moglo prouzroĉiti. - Rabin je izgledao prestrašeno. - U krivim rukama... - Glas mu je utihnuo. - Ako je tzohar u privjesku - rekla je Natalie polako - još uvijek nisam vidjela dokaz njegove moći. Pa ipak... ako drugi vjeruju da ima moć koju ste opisali tada razumijem zašto bi ga svaka zemlja, svaka svjetska sila ţeljela.
KIKA
Refleksno je opet stisnula privjesak u svojoj šaci. Je li to umišljala ili je stvarno osjetila peckanje od vrha prstiju do zapešća, ruku, ramena? - Što piše u Danijelovom svitku o tzoharu? - upitala je. Ali prije nego je itko mogao odgovoriti zazvonio je rabinov mobitel. Govorio je kratko mršteći se od brige. Gurnuo ga je u dţep i uzdahnuo. - Jedan od naših straţara. Kaţe da je vatikanska policija u muzeju. - Pogledao je Natalie i D'Amata. - Raspituju se za vas dvoje. Natalie se ukoĉila, pogled joj je završio na D'Amatu. Sir Geoffrey ih je nazvao. Ista misao prostrujila je izmeĊu oboje. Zatim je zaboravljena kad se iz svetišta zaĉula lagana škripa. Svi su ĉuli - okrenuli su se prema vratima. - Netko je ondje - prošaputao je D'Amato. Krenuo je prema vratima signalizirajući Natalie da navuĉe zastore preko prozora koji je gledao na groblje. - Mogao bi biti ţupljanin - promrmljao je rabin Calo. Škripa se ponovo ĉula. Mekše. Netko se jako trudio da ga se ne ĉuje na glatkom kamenju. - Ima li straţnji izlaz? - D'Amatov je glas bio tih. - Ne baš. - Otac Caserta je zurio u šoku u Glock koji se iznenada materijalizirao u D'Amatovoj desnoj ruci. - Postoje vrata kod garderobe, ali to je s druge strane oltara. Ima još jedan izlaz oklijevao je - ali se nije koristio godinama. - Gdje je? - prošaputala je Natalie, i gurnula natrag privjesak u torbicu i u svoju torbu. - Ispod oltara je. Ustvari su vrata u podu i vode u podzemni prolaz - rekao je svećenik tiho. - Ostatak originalne crkve. Rani kršćani su ga koristili da pobjegnu Rimljanima. Postoji okrugla ploĉica koja se pomakne u stranu... - Kako ih otvaramo, Giuseppe? - Calo je teško disao. D'Amato je napeto slušao kod vratiju. Natalie je paniĉno gledala po sobi, rijeĉi instruktora Krav Mage su joj odzvanjali u glavi. Upotrijebi kao oruţje sve što ti se nađe pri ruci. Tada je u treptaju oka D'Amato nestao. Vrata ureda su se zatvorila za njim. Zgrabila je srebrni otvaraĉ pisama sa stola i krenula prema vratima - zaledivši se na trenutak kad se ĉula pucnjava iz svetišta.
KIKA
Zatim je nastao pakao. Ĉulo se još pucnjave - i iznenada se razbilo prozorsko staklo. Ĉovjek je uskoĉio u središte sobe. Bio je mlad, odjeven u crno i imao je pištolj. Krenuo je odmah prema Natalie. Napala ga je instinktivno s otvaraĉem za pisma, ciljajući njegove oĉi, ali se sagnuo u zadnji ĉas i prošao samo s površinskom ranom na lijevom obrazu. Na brzinu je uhvatila pogled iz crnih zlokobnih oĉiju prije nego je podigao pištolj prema njezinom srcu. - Daj mi Oko nastanka! - Zar te nije majka uĉila da kucaš? - Natalino je srce snaţno lupalo. Znala je da mu mora odvratiti paţnju, izmaknuti se s linije pucnja. Kad se ĉuo novi niz pucnjeva iz svetišta iskoristila je trenutnu nepaţnju i pomakla se u stranu. Istovremeno otac Caserta se spustio i udario napadaĉa iza koljena i srušio ga. Metak se odbio o kameni zid i završio u stolu. I Caserta i napadaĉ su se hrvali na podu. Napadaĉ je bio mlaĊi i spretniji i prvi je ustao. Ali prije nego se ispravio rabin Calo se bacio na pištolj. Na Natalin uţas, napadaĉ je zamahnuo pištoljem prema Calovoj bradi i ĉuo se neugodni zvuk loma. Krv je navirala iz rabinovih ustiju, a on se zanjihao prema polici s knjigama. Dahtajući ĉovjek se okrenuo prema Natalie, ali napala ga je prije nego je naciljao. Svom snagom mu je zarila otvaraĉ pisama u grlo. Ovaj put ga je zahvatila dublje. Ispustio je grgljajući vrisak. Dok se borio da izvadi oštricu iz grla Natalie je zgrabila pištolj zavrnuvši mu zapešće pod ĉetrdeset i pet stupnjeva. Dobro, izvadi otvarač pisama, prokletniče. Iskrvarit ćeš brţe. Ali ruke su joj se tresle kad je poloţila pištolj na njegovo ĉelo. Nije si mogla dozvoliti da razmišlja kako mu je nanijela smrtonosnu ranu. - Daj mi hamsu koju si uzeo mojoj sestri. Rukama je pritiskao vrat. - To... Hasanov... trofej. - Nije mogao govoriti, ali mu je pogled bio ispunjen zlobom. Ĉinilo se da nije svjestan koliĉine krvi koja mu je natapala crnu košulju. -Nikad... nećeš...
KIKA
Natalie je okrenula glavu prema svetištu. - Hasan - izvalila je. Ondje je? Podigao se na koljena, u oĉima mu je sjao prkos. - Kalifat... će se vratiti. - teško je disao. - Hasan... će... uspjeti. Al Quds... - Borio se za zrak. - ... će biti naš. i... Oko... nastanka... Allah-hu akbar... Alah... je velik! Iza njega je otac Caserta pomagao rabinu da ustane. Rabinovo je lice bilo blijedo, košulja mu je bila umrljana krvlju. - Ne brinite, bit ću dobro - rekao je teško dišući. Ispljunuo je zub. -Sada - rekao je drhteći - D'Amatu je potrebna naša pomoć. Pucnjevi su utihnuli. Ilije pauza ili su svi mrtvi, pomislila je Natalie. Odagnala je tu misao. Ali kad je krenula prema vratima napadaĉ je pao i ispruţio se po slomljenom staklu. Natalie se okrenula i poţurila prema njemu. U trbuhu ju je stisnulo kad se skoro poskliznula na njegovu krv. - Provjerite ima li još oruţja - upozorio ju je svećenik. Duboko udahnuvši provjerila je bilo. Nije ga bilo. Bojala se da joj ne pozli. Nikad nikoga nije ubila, a kamoli dodirivala mrtvaca. Zatvorila je oĉi na trenutak, zatim ih je otvorila. Nije smjela izgubiti kontrolu. Prisilila se da se usredotoĉi. Pretraţila je dţepove napadaĉa i sjetila se neĉega s treninga - i podigla rubove njegovih hlaĉa. Našla je noţ skriven u koţnim koricama priĉvršćenim za desni list. Bacila ga je preko poliranog poda prema svećeniku. - Moglo bi vam zatrebati ako mislimo izaći odavde, oĉe. Kamo vodi podzemni prolaz?
37 D'AMATO JE ĈUĈAO iza kipa Djevice Marije. Skrivao se u jednoj od dvije niše u kamenim zidovima. Već je bio trećinu puta u svetištu, na istoj strani gdje su i vrata za Casertin ured, kad je napadnut.
KIKA
Znao je da su dvojica. Ne više - osim ako ih nema još vani. I ako ne griješi ranio je barem jednog. Čuo je krik nakon prve pucnjave. Skrivali su se sada kao i on, u niši na suprotnom zidu - ne u jednoj direktno njemu preko puta - nego u onoj bliţoj straţnjem dijelu crkve. D'Amato se brinuo o lomu i pucnju koji je ĉuo iz ureda. Desetak metara dalje vidio je vrata - bila su zatvorena, onako kako ih je ostavio. Grlo mu je bilo suho. Molio je da je Natalie ţiva i da ima privjesak kod sebe. Nije mogao iz niše do vrata, a da ne bude na vatrenoj liniji. Nije mogao doći ni do vratiju u podu ispod glavnog oltara. Zraka sunca obojena vitrajima obasjavala je direktno put kojim je trebao ići. Jedino drugo svjetlo u crkvi bio je sjaj obrednih svijeći koje su bile poredane ispred svetaca u svakoj od ĉetiri niše. Zurio je napeto prema vratima svećenikova ureda, sa ţeljom da ih otvori. Sporo, nevidljivo to je i uĉinio. Pogledao je prema niši gdje su se skrivali napadaĉi. Pitao se jesu li ga primijetili. Mogao je vidjeti Natalie, Casertu i Caloa u kutku oka. Trĉali su tiho prema glavnom oltaru. Dohvativši neupaljenu obrednu svijeću i drţaĉ D'Amato ih je bacio poput baseball loptice. Pali su oko metar od niše gdje su ispaljeni posljednji hici. Ĉuli su se pucnji prema slomljenom staklu, i legao je na hladni kameni pod. Pucao je bjesomuĉno prema niši koja je bila dijagonalno od njega pokrivajući Natalie i svećenike dok su se zavlaĉili ispod oltara. Ĉuo se muški glas. - Natalie Landau! Odzvanjao je hladnim nadvoĊenim prostorom. D'Amato ga je odmah prepoznao. Glas na njegovom mobitelu u New Yorku, glas koji je traţio Oko nastanka. - Nisam pohlepan - rekao je glas. Bio je to arogantni glas, sa snaţnim naglaskom. Iranski naglasak, pomislio je D'Amato, kad je poĉeo neĉujno puzati uz klupe, lagano se pribliţavajući glavnom oltaru.
KIKA
- Ponudit ću ti kupoprodaju, Natalie Landau - nastavio je glas. Oko za oko. Ogrlica tvoje sestre za Oko nastanka. Ako sad doĊeš i doneseš mi ga ĉak ću tebe i tvoje prijatelje pustiti da odete ţivi. Doĉekala ga je tišina. D'Amato je i dalje puzao skriven u sjenama i niskim klupama. Oltar je bio udaljen samo desetak metara. Ĉuo je mekanu škripu kamena o kamen iza sebe. Otvarali su vrata u podu koja vode do prolaza. - Ne bi mogao pogoditi ni vlastitu majku da ti stoji ispred nosa povikao je D'Amato. Njegove su rijeĉi privukle pucnjeve, a on se kotrljao pribliţavajući se još desetak metara svom cilju dok su meci letjeli uokolo. Ĉuo je korake kako prolaze crkvom, tvrde cipele na kamenu, i zatim, iznenaĊujuće još pucnjeva, ovaj put iza oltara. Tko od njih ima pištolj? Skupljen iza prvog reda klupa uoĉio je siluete dvojice muškaraca kako hodaju prolazom s druge strane crkve. Unatoĉ tome što su Natalie, Calo ili Caserta pucali kako bi ih usporili, još uvijek su stizali prema oltaru. Ĉovjek koji je zaostajao je šepao - ranjen - kao što je i pomislio. D'Amato je naciljao i brojao, pazeći koliko će sekundi trebati ozlijeĊenom muškarcu da se pojavi u prolazu izmeĊu klupa. Trenutak prije nego će meta biti na poloţaju je opalio. Metak je probio ĉovjekovu kraljeţnicu, i pao je poput lutka kojemu su konci odrezani. Jedan manje. Još jedan. D'Amato nije imao pojma je li pogodio voĊu s iranskim naglaskom ili pomoćnika. Iznenada se ĉulo još pucnjeva iza oltara. Kad je d'Amato ugledao preţivjelog napadaĉa kako se baca na pod poţurio je do preostale udaljenosti prema oltaru, tri mramorne stepenice gore i zakotrljao se iza. Natalie, Calo i Caserta su kleĉali u sjeni, zureći u njega bijeli poput papira. Calo je bio ozlijeĊen. Usta su mu bila nateĉena i zamrljana krvlju, ali Natalie i Caserta su dobro izgledali. Svećenik je imao Walter u ruci, i izgledao kao da toĉno zna što s njim ĉiniti. S olakšanjem je uoĉio otvor u mramornom podu samo dvije stepenice desno od mjesta gdje Caserta obiĉno stoji za vrijeme
KIKA
mise. Velika okrugla vrata u podu su otvorena otkrivajući otvor dovoljno velik za jednu po jednu osobu da se provuĉe u mraĉni prostor. - Ja ću priĉekati probati pogoditi ovog koji je preostao... - Svi idemo dolje zajedno - Natalie je prošaputala uzbuĊeno, ali prije nego je završila reĉenicu još je muškaraca uletjelo u crkvu viĉući na arapskom. Prema oltaru je poletjela kiša metaka. - Natalie, vi prva - rekao je svećenik. - Imate tzohar. Natalie je stavila torbu preko prsiju, a rabin Calo ju je pridrţao kad je pruţila noge kroz uski otvor, traţeći oslonac. - Ljestve su na desno. Malo su hrĊave, ali su ĉvrste - Caserta je prošaputao, kad se D'Amato okrenuo oko oltara kako bi ispalio još jedan niz. - Uhvatite ih! Ne smiju pobjeći - Iranac je povikao novima. - Ţena ima Oko nastanka! Nataliena je glava nestala ispod kad je D'Amato ponovo poĉeo pucati pokušavajući otkriti toĉan poloţaj napadaĉa, spremno osluškujući svaki zvuk. - Mogu li zakljuĉati ovo poslije sebe? - upitao je Casertu kad se svećenik provukao u otvor nakon rabina. - Pronaći ćete kljuĉ ĉim kamen vratite na mjesto. Poţurite - poţurivao ga je svećenik. A zatim je i on nestao i jedini zvuk koji je D'Amato mogao ĉuti bila je škripa koţnih potplata o drevne metalne preĉke i pul-siranje krvi u svojim ušima. Ispalio je niz metaka na trojicu koji su trĉali prema njima, ispraznivši spremnik. I zatim je zaronio u otvor, bacio se unutra i vratio ploĉu nazad na mjesto. Progutao ga je mrak, crni i gust poput katrana. Odozdo je ĉuo disanje i prestanak koraka. Gušeći se od kiselkastog vonja stogodišnje plijesni i raspadanja rukama je traţio zasun pipajući po hladnom mramoru prekrivenom pauĉinom i vlagom. Nije mogao vidjeti ni svoju ruku koja je oĉajniĉki pretraţivala, na slijepo. Gdje je dovraga?
KIKA
38 NATALIE JE PETLJALA S patentom na torbi, a jednom se rukom još uvijek drţala za ljestve, tama ju je gušila poput egipatskog ukopnog plašta. Nosnice su je pekle od vonja mrtvog zraka vonj koji je jako dobro poznavala zbog mnogobrojnih iskapanja. Plitko dišući, u torbi je traţila olovku sa svjetiljkom. - Ĉekajte, imam ovdje negdje svjetiljku - obavijestila ih je. Malo kasnije rukom je napipala malenu baterijsku svjetiljku i izvadila ju. Tamu je proparala uska zraka svjetlosti. - I bi svjetlost - poskoĉio je glas rabina Caloa, nekoliko metara iznad nje. Okrenula je svetiljku prema stopalima i vidjela da je skoro na dnu. Ljestve su se spuštale okomito na stepenice isklesane od podzemnog kamena, ali su pojedine stube bile razlomljene i neprohodne. - Nije još daleko - doviknula je. - Kako vam ide rabine? - Ne brinite se za mene. - Njegove su rijeĉi lebdjele prema njoj. To je samo zub. Zub se moţe zamijeniti. D'Amatov glas je došao od negdje daleko gore iznad rabina. Bio je mrk i ĉvrst poput ovih zidova. - Gdje prolaz završava? U katakombama? - Ne, uopće ne. Suprotno onome što mnogi misle, rani kršćani se nikad nisu skrivali u katakombama. - Glas oca Caserte je zviţdao dok je odzvanjao o vlaţne zidove. - Ne bi sagradili tunel za bjeţanje ondje gdje su Rimljani znali da su pokapali svoje mrtve. - I ne bi mogli dugo ţivjeti u katakombama ĉak i da su se pokušali ondje sakriti - dodala je Natalie, pokušavajući tiho govoriti, iako je pretpostavila da se spustila barem dvadesetak metara i više ju nitko nije mogao ĉuti u crkvi. - Zrak je bio toliko otrovan od tijela koja su se raspadala. Iznenada joj je stopalo dodirnulo ĉvrsto tlo i povikala je prema gore. - Dodirnula sam dno. - Sišavši s ljestava osvjetlila je luk. Nalazila se pred ulazom u maleni prolaz koji nije bio širi od jednog metra, strop nije bio viši od dva metra. Malo naprijed
KIKA
tunel se dijelio na dva smjera. Nesigurna ĉekala je oca Casertu da vodi dalje. Okrenula je svjetiljku nazad kako bi malo osvjetlila zahrĊale ljestve. Rabin Calo je upravo stigao do posljednje preĉke, otac Caserta je bio samo desetak preĉki iznad. Koraci su im bili spori i oprezni, glave su im bile pognute. Drhtala je u vlaţnom tunelu i zavukla ruku u torbu primiti privjesak pokušavajući prihvatiti veliĉinu onoga što je saznala prije napada. Legende o tzoharu, svjetlosti stvaranja. Znala je da nosi drevni privjesak, ali bio bi to preveliki skok da zakljuĉi da se radi o biblijskom dragulju. Maleno blago s Bliskog istoka, koje je prešlo ocean došlo je njoj u ruke. Nije vaţno što ja mislim, pomislila je. Ako su drugi uvjereni da je ovaj privjesak stvarno tzohar nije čudo da me hoće ubiti kako bi do njega došli. D'Amato je bio posljednji koji je skoĉio s ljestava. Pogledao je uokolo, otresajući dlanove o hlaĉe. -I gdje su se rani kršćani skrivali? - upitao je snimajući pljesniv i klaustrofobiĉan prostor. - Skrivali su se ovdje. I u drugim sliĉnim podzemnim prostorijama - Caserta je objasnio. - Tek je 380. g. kršćanstvo postalo drţavnom religijom. Prije toga ako su sljedbenici Isusa ţeljeli izbjeći bacanje lavovima kao sportski dogaĊaj u Koloseju ĉesto su morali bjeţati pod zemlju. - I naš put nazad na dnevno svjetlo je... ? - upitao je D'Amato. - Smijem li? - Otac Caseta je ispruţio ruku prema Natalienoj svjetiljci i krenuo u prolaz na lijevoj strani. - Onaj na desno je blokiran nekih sto metara ispred. Ovaj će nas odvesti do ruševina opatije iz jedanaestog stoljeća. - Koliko je daleko? - upitala je Natalie, hodajući odmah iza njega u uskom hodniku. - Malo više od tri kilometra - rekao joj je svećenik. - Oko dvije milje - preveo joj je D'Amato. - Oni muškarci ondje - jeste li ih već sreli? - upitao ju je rabin Calo. Išao je polako, ozljeda je uzimala danak. Jednom je rukom pridrţavao bolnu vilicu.
KIKA
- Bili su ukljuĉeni u ubojstvo moje sestre. I napali su nas u New Yorku. - Bit ćete u smrtnoj opasnosti dokle god nosite tzohar upozorio ih je Calo. - Što planirate s njim? - Mislim da je najbolji naĉin da otkrijemo što ovaj privjesak stvarno skriva otići u Izrael. Ako ste u pravu, rabine, ondje je i ukraden prvi put. A ako niste... - izdahnula je. - Izraelski institut za antikvitete u Jeruzalemu je meĊu najboljima na svijetu za prouĉavanje drevnih umjetnina s Bliskog istoka. Calo je kimnuo s odobravanjem. - Da, odnesite ga u Izrael. Ondje je, neki kaţu, sjajio prije nastanka svijeta - rekao je. Neke druge legende govore da je tzohar sjajio s mjesta koje je tek trebalo postati Jeruzalem prije nego je Bog stvorio svijet. - Znaĉi legende su kontradiktorne - rekao je D'Amato straga. Kako znati kojoj vjerovati? - Kao i sa svim ostalim u ţivotu to je nešto što svaka osoba mora sama odluĉiti za sebe - rekao je rabin u mraku, glas mu je bio teţak. - Ali vjerujem da je vaša odluka ispravna, gospoĊice Landau. Tzohar se mora vratiti svojoj kući. U Jeruzalem. Izraelski institut za antikvitete će najbolje znati kako ga prouĉiti i ĉuvati. S tim se u potpunosti s njim sloţila. Institut je osnovan poĉetkom devedesetih kako bi skupljao, prouĉavao i saĉuvao izraelsko kulturno i arheološko blago. Sjedište mu je bilo u Muzeju Rockeffeler malo izvan Starog grada. Sve što je trebala uĉiniti je otići ondje. Malo kasnije tunel se suzio, strop je bio oko metar osamdeset što je prisiljavalo D'Amata i Casertu da spuste glave dok hodaju. Pokušavao je zvati mobitelom. Nije bilo signala, nije da je oĉekivao da će ga biti. - Kad stignemo u opatiju, oĉe odvedite rabina u bolnicu. - A vi i gospoĊica Landau? Kako ćete vi pobjeći? - mrmmljao je svećenik u mraku. - Radimo na tome. Bolje rečeno smišljamo kako se stvar razvija, pomislila je Natalie.
KIKA
- Imam ideju - ponudio se rabin Calo. - Moţete uzeti moj auto. Ruku je već zavukao u dţep hlaĉa, i izvadio komplet kljuĉeva. To je crveni Fiat s ulupinom na suvozaĉevim vratima - parkiran je u uliĉici iza slastiĉarnice dva bloka sjeverno od sinagoge. Odvezite se u Firencu. Imam ondje roĊaka koji će mi ga vratiti. - Najbolji plan koji smo ĉuli cijeli dan. - D'Amato je spremio kljuĉeve u dţep. - Trik će biti otići do vašeg auta bez pucnjave.
39 U BLIZINI SE nalazio samo jedan taksi kad je njih ĉetvero konaĉno izronilo iz tunela i prolazilo ruševnom opatijom i na sunce. I Calo i Caserta su inzistirali da Natalie i D'Amato iskoriste ovaj taksi. Šutjeli su dok ih je taksi vozio prema Velikoj sinagogi. - Moţete stati ovdje - iznenada je rekao D'Amato, probudivši Natalie iz njezinih misli. Nisu još bili blizu slastiĉarnice. Kad ga je pogledala u ĉuĊenju nagnuo se prema njoj i šapnuo joj na uho. - Upravo smo prošli dvojicu agenata NJS-a - prepoznao sam jednog. Bivša je CIA. Radili smo zajedno kratko u Jeruzalemu. -D'Amato je prošao rukom kroz kosu. - Ne poznajem agenta s njim, ali uvijek rade u paru i sigurno nas traţe. Samo su dva bloka udaljeni od sinagoge - to nije sluĉajnost. Vjerojatno su nas pratili do ovdje. - NJS? - upitala šapĉući. - Nacionalna jedinica sigurnosti. Tajna agencija za borbu protiv terorizma - CIA-ina verzija Domovinske sigurnosti. - I oni nas traţe? - Srce joj je propalo. - Ne, ako ikako mogu pomoći. Odvući ću im paţnju. - Kljuĉeve je stavio u njezin dlan. - Uzmi auto, pokupi me u Via del Corso kod Španjolskih stuba. Znaš gdje je to? Kimnula je. - Na uglu je Benetton. Kruţi dok te ne ugledam. Znaš voziti s mjenjaĉem?
KIKA
- Na njemu sam i uĉila. D'Amato... - Glas joj je utihnuo kad se auto zaustavio uz ploĉnik i on je otvorio svoja vrata. Pogledao ju je i zastao. - Budi paţljiva. Iz oĉiju nije mogla ništa proĉitati. Duboko je udahnula dok je izlazio iz auta i otrĉao, natrag odakle su došli. - Još nekoliko blokova naprijed - rekla je vozaĉu, a u dlanu je ĉvrsto drţala kljuĉeve od auta. - Slastiĉarnica. - Iznenada je imala predosjećaj da D'Amata nikad više neće vidjeti. Kad se taksi zaustavio kako bi mogla izaći promatrala je ljude koji su sjedili ispred. Svi su izgledali kao Talijani ili obiĉni turisti. Smijali su se. Umakali su ţliĉice u sladoled, uţivajući na suncu i u proljetnom danu. Njezin je ţeludac zagrmio od gladi kad je vozaĉu gurnula novĉanice i odmakla se od taksija jureći prema straţnjem dijelu zgrade, kljuĉevi su bili spremni. Kad je uoĉila rabinov auto ispred krajiĉkom oka je primijetila kako se jedan muškarac brzo pomaknuo. Okrenula je glavu da ga pogleda. Zatim je ostala bez daha. Već ga je vidjela ranije. Zadnji put je nosio sivu trenirku. Danas je ovo visoko mišićavo tijelo bilo u trapericama i kapuljaĉi. Ali nije pogriješila što se tiĉe fiziĉkog izgleda. Naĉin na koji se kretao. Bila je to Skijaška maska. Provalnik iz muzeja. Istog ju je trenutka opazio. Na licu mu se raširio zadovoljni osmjeh i krenuo je prema naprijed. Trĉala je prema autu posred ulice energiĉno pritišćući daljinski kljuĉ. Bio je udaljen samo desetak koraka - još uvijek moţe
uspjeti. Ali kad je vrata širom otvorila i bacila se na vruću koţu dotrĉao je takvom silinom da je preletio preko haube u djeliću sekunde. Nije uspjela zatvoriti vrata na vrijeme, a kamoli ih zakljuĉati. Došao je do nje, uhvatio ju za ruku i izvukao van zajedno s torbom. Bila je izmeĊu njega i auta i zurila u oĉi boje jantara. - Daj mi ga i neću te ozlijediti.
KIKA
Glas mu je bio umjeren gotovo usrdan. U njemu je ĉula isti mekani trag otezanja koji je ĉula u muzeju. Kako me pronašao? - Je li u tvojoj torbi? - pitao je. - Ili u dţepu? Odmah mi daj Svjetlost. Ne ţelim nezgode kao s prijateljem tvoje sestre, Suther-landom. - Rusty! - Natalie je zanijemila. - Sigurno je slijedio Rustyja do Deverauxa... čekao da izađe... Obuzeo ju je uţas. Vratio se u muzej traţeći privjesak kad ga nije našao kod Rustyja. - Nitko ti neće pomoći ovog puta. Uĉini nam uslugu - daj mi Svjetlost. - Što će ti? - Uprla se o tlo, pokušavajući izbaciti strah iz glave. Tko si ti? - To nije vaţno. Svjetlost je jedino što je vaţno. Zato se i pojavilo sada - gotovo je vrijeme. - Vrijeme za što? - Neka govori, pomislila je Natalie. I spremi se. Samo je klinac. Snaţan klinac. Ali velik, snaţan opasan klinac. Zjenice su mu postale neoĉekivano tamne. Promatrao ju je s prezirom. - Ne bi razumjela. Nisi vjernica. - Vjerujem u mnogo toga. Vjerujem da je kraĊa loša stvar. I da je ubojstvo zlo. To je bila greška. Shvatila je ĉim je rekla. Lice mu je potamnjelo i pomaknuo je ruku takvom brzinom da nije imala vremena sagnuti se. Udario ju je, zglobovi su ju opalili u obraz izazvavši zasljepljujuću bol. Sunce se zamaglilo. Dah mu je bio vruć na njeţnom licu. - Sluga sam Boţji. Ĉinim sve što je potrebno da Mu sluţim, i ne moţe se griješiti kad se sluţi Gospodinu. Na trenutak nije vidjela ništa oko sebe i borila se da ostane na nogama. U magli je premjestila kljuĉeve od auta paţljivo da ne zazveckaju. Kroz muĉnicu i bol ih je pomicala dok nisu završili izmeĊu prstiju. - Straţar mi je dao zadatak. Svjetlo mora svjetliti iz Trećeg hrama. Njegova će snaga ubrzati Ekstazu. Straţar? Ekstaza? Buncao je. Bio je lud.
KIKA
Ali netko moćan mu je izdao naređenja. Luđak nema resursa da prati Rustyja - ili da mene pronađe u Rimu. Natalie se borila progovoriti kroz bol koja joj je strujala glavom. - Pusti me i... Udario joj je glavom o auto. - Mogu ĉekati - rekao je mirno. - Neće trajati dugo. Na kraju ću ti samo uzeti Svjetlost.
D'AMATO SE PROVLAĈIO mreţom uskih ulica, prema sjeveru, prema Piazzi di Spagna - Španjolskim stubama. Pobjegao je deĉkima iz NJS-a na Piazzi della Rotonda nakon što je skrenuo u Palazzo Doria Pamphili. Dobro je poznavao kameni muzej. S ĉetiri galerije slika oko dvorišta, Galerijom zrcala, privatnim stanom, kapelom i krilom Via della Gatta izgubit će dobrih nekoliko sati traţeći ga prije nego ga nastave slijediti. Zamislio ih je kako idu gore-dolje stepenicama, kroz mnogobrojne prostorije. Moţda će upiti malo kulture dok budu slijedili njegovu sjenu. On će biti u Via del Corso traţeći Natalie prije nego shvate da im je umakao - lukavo poput maĉke po kojoj je i ulica dobila ime. Prošao je pored Colonne della Immacolata jedva pogledavši kip Djevice Marije. Iznenada, mlada mu je ţena s djetetom gurnula plan grada u lice, pokazujući, pitajući za smjer. D'Amato nije imao namjeru nasjesti na ovaj trik lopova, koji je bio uobiĉajen meĊu Ciganima koji su pljaĉkali turiste u Rimu. Odgurnuo ju je i probio se prema zgodnom, tamnoputom Ciganinu koji ga je namjeravao omesti, jedna ruka mu je bila ĉvrsto na dţepu u kojem je nosio putovnicu i novĉanik. Ali nije daleko došao, tek do sljedećeg trga kad je osjetio nepogrešiv pritisak pištolja na vratu. Maleni je auto zaškripao koĉnicama pola metra dalje. - Ulazi. Glas iza njega bio je tek šapat. Naglasak ga je zbunjivao dok je ĉovjek jaĉe pritisnuo pištolj na njegovu kraljeţnicu. Još se jedan ĉovjek pojavio s ulice, crnomanjast koji je otvorio vrata i lagano otkopĉao jaknu dovoljno da D'Amato vidi da je i
KIKA
on bio naoruţan. Pištolj na njegovim leĊima ga je gurnuo naprijed što mu nije ostavljalo izbora nego da sagne glavu i uĊe u auto.
40 U ULICI i dalje nije bilo nikoga. Natalie je ĉula slabašni smijeh nošen povjetarcem iz slastiĉarnice. Osjetila je metalni okus krvi u ustima - ugrizla je meso usne šupljine kad ju je udario. - Nemoj pogoršavati stvar. Znam da ti je u torbi. - Mladićeve oĉi su zurile u njezine. - Ţene sve ĉuvaju u torbi. Zato mi ga daj i neću te morati ponovo udariti. Uzdahnula je pomirivši se sa sudbinom i opustila ramena dok se pokušavala odrţati na nogama. Zatim je slobodnom rukom dohvatila ruĉku torbe i polako ju podigla preko glave. Dok je pogledom pratio luk torbe preko njezinog tijela oĉajniĉki je ispruţila slobodnu ruku i zabila mu kljuĉeve u nos svom snagom. Savio se od boli i šoka, pao je na koljena, a krv mu je navrla kroz nosnice. Natalie ga je snaţno udarila u lice, i pao je unazad, hrskavica nosa mu je bila smrskana. No prije nego je ušla u auto udario ju je nogom visoko ciljajući petom snaţno u bok. Natalie bi bolno udahnula kad je udarila vrata Fiata, ali u njezinim plućima nije ostalo nimalo zraka. Zatim je ustao i nadvio se nad njom. Jaukao je. Bio je bijesan. Boreći se za dah, Natalie je rukom prekrila lice kako bi se zaštitila od njegovog udarca. Fokusiraj se. Ali kako će se fokusirati kad ne moţe disati... Zanemarivši strašnu bol krenula je jedan korak prema njemu kako bi se udaljila od auta te se okrenula prema njemu. Sljedeći je trenutak svu svoju teţinu prebacila u kruţni udarac. Njezino ga je koljeno udarilo u trbuh i iznad u rebra velikom snagom. Pao je poput ozlijeĊenog bika. Ĉula je tupi udarac njegove glave na kolnik. Dok je leţao na tlu, muĉeći se s boli zavukao je ruku u
KIKA
majicu do remena traperica i izvadio noţ. Izgledao je kao noţ za odrezak, vjerojatno ga je ukrao u kafiću. Na trenutak joj je glavom prostrujala slika probodene Maren i bila je u pokretu, stala mu je na zapešće, prislivši ga da ispusti noţ. Odgurnula je oštricu, a on je svojom slobodnom rukom zgrabio njezin skoĉni zglob i srušio ju. Teško je pala, napola preko njega i zastenjala kad se njegovo teško tijelo pomaknulo i pristisnulo ju. Torba joj je skliznula nekoliko metara preko kolnika. Oĉajniĉki je okrenula korijen dlana i udarila ga u nos, ĉulo se bolesno pucanje. Skupio se od boli, a ruke su mu refleksno pokrivale lice. Bio je to trenutak koji je ĉekala. Zakvaĉila je svoju lijevu nogu oko njegove desne i tako je dobila mogućnost da podigne lijevi kuk i zbaci ga sa sebe. Kad je glavom udario o kolnik digla se i udarila ga u glavu. Udarala ga je dok mu iz uha nije potekla krv, na cestu u ljepljivom, crvenom potoku. Ruke nije skinuo s nosa. Izgledao je kao da je u šoku. Pa ipak usne su mu se i dalje pomicale. Natalie je uoĉila preklopnu lisnicu koja je virila iz dţepa. Puzeći ju je izvadila. Dok se odmicala uĉinilo joj se da je ĉula kako šapuće. - Svjetlost... Zatim je preko glave osjetila nešto mekano i crno. Povuĉeno je ĉvrsto i zavezano na zatiljku. Borila se udarajući obrambenim udarcima, ali nije uspjela dohvatiti napadaĉa. Osjetila je da ju je netko podigao, drţale su je ĉetiri snaţne ruke. Iz ruke joj je istrgnuta lisnica. Uhvatili su je, bila je bespomoćna, potopljena u tamu. Gdje je tzohar?, pomislila je paniĉno. Sljedeće što zna je da su je bacili na tvrda koţna sjedala. Osjetila je da se netko ugurao pored nje. Automobilska su se vrata zatvorila kad se upalio motor, a ona pokušavala razvezati ĉvor na vreći preko glave.
41
KIKA
AIR FORCE ONE PREDSJEDNIK JE DRŢAO telefon izmeĊu brade i ramena, komešajući se u dubokom koţnom naslonjaĉu dok je avion letio na trinaest tisuća metara. - Kakva vrsta informacija? - upitao je Jackson Wright. -Isto što nadziremo posljednji mjesec ili nešto novo? - Ništa posebno iz ovog dijela svijeta, Predsjedniĉe. Glas ministra obrane je glasno i jasno odjeknuo iz Osla. - I dalje dobijamo informacije o Shomrei Kotelu, neovisno o onome što nam Izraelci dostavljaju. Njihovi desniĉari i dalje prosvjeduju, prijete da će dići u zrak Hram na stijeni - ali nitko ne vjeruje da mogu ispuniti prijetnju. Razne skupine Al Qaede proizvode uobiĉajenu buku. Garrett je zatvorio oĉi. Ništa neobično. Previše je radio za ovo njegov san o miru na Bliskom istoku. Nije ţelio dozvoliti nekim fanaticima da ga ukradu njemu i svijetu. - Znaĉi u tijeku smo. Neka tako i ostane. - Vjerujte mi, Predsjedniĉe, nikakve zakuĉaste brbljarije neće uništiti mogućnost. Izrael ţeli ovaj sporazum kao i mi. Mossad je posvuda na summitu poput šlaga na torti. Rijeĉi su bile ohrabrujuće, pa ipak je Garrett znao da se na Bliskom istoku, u sekundi, sve moţe promijeniti. U Oslu, Yitzhak Rabin je mislio da stvara mir,... Iznenada je sunce prejako sjalo u njegovim oĉima i odvlaĉilo mu paţnju. Garrett je navukao sjenilo i tako blokirao svjetlo kroz prozor. - Informirajte me, Jacksone. A sada me zanima status Krijesnice. Ĉuo je uzdah s druge strane. - NJS je pronašao ţenu u Rimu. Krijesnica, meĊutim, još uvijek leti. Oĉekujemo da ćemo ih oboje imati prije nego sletite u Izrael. - Uhvatite ih, zaboga. - Namrgodivši se Garrett je prekinuo poziv. Neće biti na miru dok se ne stave potpisi na mirovni sporazum i Krijesnica osigura. Njegovi planovi za Krijesnicu će nadići i njegovo nasljeĊe za mir na Bliskom istoku.
KIKA
Pogledao je na sat. Za samo petnaest minuta mora pripremiti najoptimistiĉniji izraz lica i krenuti prema straţnjem dijelu aviona, gdje će ga tisak doĉekati i traţiti komentare na nadolazeći dogaĊaj. Odbio je razmišljati o mogućnosti da povijesni sastanak u Hramu na stijeni moţe nestati poput dima koji se širio iza repa aviona.
42 - VRATI MI TO. Natalie je izbjegla zasljepljenost vrećom upravo na vrijeme da vidi kako mladić s maslinastim oĉima izvlaĉi torbicu s privjeskom iz njezine torbe. Zanemarujući njezin zahtjev istresao je privjesak na dlan i zurio u optoĉeno oko kako ga gleda. - Imam ga. - Govorio je na hebrejskom dvojici muškaraca na prednjim sjedalima. - Zaštićeno je okom, baš kako piše u svitku. - Glas mu je bio ispunjen divljenjem. - Drţim tzohar. Brzo poput sokola Natalie mu je uzela privjesak, stisnula ga je ĉvrsto u šaci. - Ne, više ne. - Instinktivno je odgovorila na hebrejskom. Bio je Izraelac, toliko je bila sigurna. Drhtala je. Upravo je ubila ĉovjeka. I kidnapirali su je usred bijela dana. Lice joj je bubnjalo od boli, ali to nije bilo ništa u usporedbi s agonijom koja se odvijala u njezinom abdomenu još od udarca pljaĉkaša iz muzeja. Unatoĉ svemu tome, nije bila raspoloţena da joj itko uzme tzohar. A posebno ne ovaj ovdje... ima nešto u njemu... I tada joj je sinulo. Pogledala mu je stopala. Tenisice. Zavezane. - Slijedili ste nas u uliĉicu - optuţila ga je, ţeleći se prikazati jakom. - Tko ste vi? - Nije ĉekala da odgovori. -I kamo me vodite? - Na sigurno. - Rekao je vozaĉ preko ramena. Njegov se putnik na prednjem sjedištu okrenuo otkrivajući okruglo, prijateljsko lice s kratkom bradom od tri dana. - Kol
KIKA
b'seder. Bit ćete u redu. - Morali smo vas onako zgrabiti da vas maknemo s ulice. Nije bilo vremena za objašnjavanje. Muškarac pored nje je podigao obrvu. - Znate li koliko vas ljudi traţi? Bolje vam je s nama. A tako je i tzoharu. - Vi ste Izraelci - Mossad? - Što mislite? - Muškarac okruglog lica na suvozaĉevu mjestu je podigao pogled s privjeska na nju i nasmijao se, otkrivajući rupice i savršene zube. - Za sad, recimo da se zovem Rafi nastavio je. - Naš vozaĉ ovdje je Lior, a šaljivdţija pored vas je poznati Yuvi, naš šarmer. Ja... - Slijegnuo je ramenima. Moram proraditi na tehnici kidnapiranja - nekako mi vreća ne ide sa ţenama. Mislim da im se ni kidnapiranje ne sviđa, pomislila je Natalie, tijelom joj je i dalje strujao adrenalin. - Moram se s nekim naći kod Španjolskih stuba. - Glas joj je zvuĉao mirnije nego se osjećala. - Ĉeka me. Morate me odvesti ondje. - Ne brinite za D'Amata - slegnuo je Yuvi. - Već je na putu kamo i mi idemo. Sa sliĉnom pratnjom. Nekako Natalie nije mogla zamisliti D'Amata s crnom vrećom preko glave. - Kamo idemo? - A kamo inaĉe? - Vozaĉ, Lior, od nekih ĉetrdesetak godina je progovorio, glas mu je bio dubok i nekako usporen. - Nosimo tzohar tamo gdje mu je mjesto. Nećemo dozvoliti da blago našeg naroda ponovo bude ukradeno. Natalie je potonula u sjedalu. I sama je došla do istog zakljuĉka - da je izraelska vlada poslala ove ljude da doĊu do onoga što je u privjesku. Sve u svemu osjetila je olakšanje da ima ovakvu pratnju. Ali nije bila presretna što je netko drugi donio odluku umjesto nje. - Da vidimo. Ako će itko ovaj privjesak odnijeti u Izraelski institut za antikvitete onda ću to biti ja. - Glas joj je bio tih, odluĉan. Kad nisu odgovorili, nagnula se prema naprijed. - Slaţete se? Rafi je oklijevao. Zatim je Lior kimnuo i prebacio pogled s ceste nakratko prema privjesku prije nego ga je Natalie spremila u koţnu torbicu. - Institut je već svjestan vašeg iskustva s drevnim umjetninama - rekao joj je Lior. - Bit ćete dobrodošla.
KIKA
- Sjednite i opustite se. Neće vam trebati ni putovnica - Yuvi ju je umirivao dok je ona uzdahnula. - Imamo privatni avion koji ĉeka. Svi koji vas traţe u Rimu neće znati da D'Amato i vi više niste ondje.
43 D'AMATO JE ZURIO U masnice na Natalienom licu dok su se krila privatnog aviona naginjala nakon polijetanja. Ignorirao je dva Izraelca koji su sjedili njemu nasuprot - njegovi otmiĉari crvenokosi Doron i zdepasti, ćelavi Nuri, koji je imao slomljeni nos. D'Amato ga je udario u nos kad je uoĉio da je Nuri u njegova leĊa zario dugu ĉeliĉnu cijev simulirajući pištolj. Platio je za to udarcem u rebra zbog ĉega nije mogao ravno sjediti, ali ionako je uvijek mislio da je ravno drţanje pretjerivanje. Jedna dobra tableta protiv bolova, s druge strane... Ali nije više htio ići tim putem. Borit će se s boli. Ono što ga je najviše brinulo je što je Natalie izgledala deset puta gore nego što se on osjećao. Ledeni paketić koji joj je pratiteljica vlaka dala malo je ublaţio nateklinu preko obraza. Ruţna masnica je već postala ljubiĉasta ispod lijevog oka. - Tko ti je to uĉinio? Ovi deĉki? - Njegove su se oĉi skupile, kimnuo je preko prolaza gdje su Yuvi, Rafi i Lior bili oko laptopa i ispijali šalice vrućeg ĉaja. Prepoznao je Yuvija iz uliĉice onog trenutka kad je ušao u avion i bio bijesan što je ovog operativca smatrao bezopasnim. Natalie je odmahnula. - Bio je to tip iz muzeja - rekla je tiho. Napao me je kad sam stigla do auta. Traţio je da mu dam svjetlo. Da je bio na misiji u ime ĉovjeka koji se naziva Straţar. - I to ti je uĉinio na licu? Napravila je gimasu. - Kad mu nisam htjela dati privjesak prestao je biti ljubazan. D'Amato je udario šakom o stolić ispred sebe. - Kako te pronašao? I tko ga šalje?
KIKA
Posljednje je pitanje bilo više usmjereno prema Izraelcima nego Natalie. Odgovorio je na dovoljno njihovih pitanja za vrijeme voţnje do privatne piste u zraĉnoj luci Fiumicino, sada je ţelio neke odgovore. Ali odgovorila mu je Natalie. - Oni misle da znaju. - Pokazala je glavom prema Mossadovim agentima koji su prouĉavali monitor. - Napadaĉ se zove Barnabas Lewis. Uspjela sam mu uzeti novĉanik, ali Lior mi ga je uzeo dok su me odvlaĉili od auta. Osim vozaĉke dozvole pronašao je i hotelske raĉune... - Na ime veleĉasnog Kennetha Mundyja - prekinuo ih je Lior svojim usporenim glasom bez da je podigao pogled s monitora. - Shabak ima podeblji dosje o veleĉasnom. Ĉini se da misli da mu tzohar moţe pomoći u postizanju Ekstaze. Shabak je bila unutrašnja sluţba sigurnosti Izraela. Ekvivalent FBI-ja. - Mundy vodi neku neobiĉnu skupinu s Floride pod krinkom Crkva nebeske svjetlosti - nastavio je Lior. - Njegovo je ime na popisu gostiju SAD-a na mirovnom summitu. - Pogledao je ostale Izraelce namrštivši se. - Iako nitko iz Ministarstva vanjskih poslova SAD-a nema pojma kako je ondje dospio. Agenti su sjedili preko puta Natalie i D'Amata koji su izmijenili poglede. D'Amato je uoĉio malu promjenu u njihovom stavu. Zatim je Yuvi otkopĉao svoj sigurnosni pojas i ustao odrţavajući ravnoteţu s lakoćom iako je avion lagano podrhtavao. Ministarstvo već neko vrijeme prati Mundyja - rekao im je. Njegova vrlo kratka kosa kao da je sjajila pod svjetlom iznad. Ima tajno društvo sljedbenika - koji nisu poznati vjernicima. Zovu se Sinovi Babilona. Izvlaĉe novac u Panami kako bi ponovo sagradili Hram. - Njegovi Sinovi Babilona su povezani sa Shomrei Kotelom, izraelskom ekstremistiĉkom skupinom koja ima isti cilj - dodao je Lior suho ĉeškajući se po leĊima. - Mundy je toliko uvjeren u svoje planove da ih ima spremne. - Koliki mu je broj sljedbenika? - Natalie je podigla svoju šalicu ĉaja i ispila gutljaj, a misli su joj jurile.
KIKA
- Maleni. Nije to megacrkva ni na koji naĉin. Što je dobro. -Doron je gledao namršteno. - On je izvan glavne struje, osudila ga je kompletna evanĊelistiĉka zajednica. - A zašto? - upitao je D'Amato. Umorno, Doron je provukao dlan kroz crvenu kosu. - Jer misli da ima moć ĉiniti ono što ĉini Bog. Na primjer dovesti mesiju. - Barnabas mi je rekao da tome sluţi Svjetlost - promrmljala je Natalie. - Mundy ju treba da ostvari Ekstazu. D'Amatove su se obrve podigle. Lior je ispruţio ruku. - Nemojte ga olako shvatiti. Vrlo je ka-rizmatiĉan, i znamo kako moţe biti opasan. Na kraju krajeva uspio je privući dovoljno bogatih ljudi da ga financiraju. - Što se dogodilo Barnabasu? - D'Amato se i dalje brinuo za masnice na Natalienom licu. - Pobjegao je, opet? - Mrtav je. - Zurila je u praznu šalicu. - Ubila sam ga. - Sigurno je. - Yuvijeve maslinaste oĉi su sjale s odobravanjem. Na našu sreću došli smo na vrijeme da vidimo tvoju vještinu Krav Mage - ili bi i netko od nas završio u krvavoj lokvi. D'Amato je uoĉio kako je Natalie lagano drhtala. - Nisi imala izbora - rekao je tiho. - Morala si spasiti vlastiti ţivot. - A da ne spominjemo tzohar - ubacio se Rafi, konaĉno podigavši pogled s monitora. Natalie je na sebi osjećala njihove poglede. Osjetila je njihovo suosjećanje i potisnula suze koje su prijetile postati konvulzivni jecaji. Suze za dva ţivota koja je uzela. Suze za sestru koju je izgubila. Suze za luĊaĉko trĉanje i skrivanje što je postalo njenim ţivotom. - Ţelim nešto znati. - Glas joj je zvuĉao nemirno. Proĉistila ga je i poĉela iznova. - Ţelim znati tko je odgovoran za smrt moje sestre. O muškarcu koji je pokušao ubiti mene i D'Amata kako bi se domogao tzohara. - Zove se Hasan Sabouri. - Rafijeve su oĉi potamnile. - Imali smo ga i njegove sljedbenike, ali naš je prioritet u Rimu bio odvesti vas i tzohar na sigurno. - Kako zna za privjesak? - upitala je Natalie. Doron, koji je sjedio nasuprot izgledao je namršteno. Glas mu je dopirao duboko iz prsiju, zvuĉao je grubo. - Nismo jedini koji su
KIKA
proĉitali Danijelov svitak, ili koji znaju za nevjerojatnu moć tzohara. Otkad je Danijelov tekst prvi put preveden, ljudi poput Mundyja i Sabourija ga traţe - pretraţuju muzeje i sajmove umjetnina i privatne zbirke kako bi pronašli privjesak koji je Danijel zaštitio s oĉima kako bi odagnao zlo. - Sabourijeva se skupina naziva Ĉuvari kalifata - Rafi joj je rekao. - Njihov je krajnji cilj islamska dominacija svijetom vraćanjem kalifa na vlast. Uspjeli su okupiti najpovezaniju teroristiĉku mreţu na Bliskom istoku, mlaĊu, jaĉu i samosvjesniju od Al Qaede. - Oni su gospodari neobiĉnih saveza - dodao je Lior, naslonivši se na sjedištu. - Privukli su potporu i obuĉili borce iz gotovo svih arapskih zemalja. Od Jemena do Azerbajdţana, od Libanona do Irana... - Daa, toĉno znam tko su. - Na D'Amatovom licu se napeo mišić. Ĉuvari kalifata su financirali barem desetak samoubilaĉkih bombaških napada u Izraelu devedesetih, prije zida. I hvalili se o tome. Zbog njih imam neke trajne suvenire. Natalie je duboko udahnula. Dok su Doron i Lior prouĉavali s novim zanimanjem, pokazao je prema desnom kuku i nozi. -Šrapneli. Hodanje kroz detektore metala u zraĉnoj luci je prava zabava svaki put. - Koji napad? - Doron je upitao. - Autobus br. 27. Rafi je okrenuo glavu. Na trenutak nitko nije progovorio niti rijeĉ. Jedini zvuk bio je slabašno zujanje u kabini. - Recite mi još o Danijelovom svitku - rekla je Natalie, pre-kinuvši tišinu. - Jeste li ga proĉitali? - Ja jesam - odgovorio je Nuri. Nagnula se znatiţeljno prema naprijed. - I što još piše? UPRAVO KAD SE Air Force One prizemljio u Zraĉnoj luci Ben Gurion u Tel Avivu, veleĉasni Kenneth Mundy i njegova supruga, Gwen, ukrcali su se na noćni let u Miamiju. I Hasan Sabouri, noseći svoju laţnu putovnicu Saudijske Arabije prolazio je kroz sigurnosnu provjeru u Rimu i smjestio se u prvom razredu Lufthansinog aviona koji kreće za Bliski istok.
KIKA
Bio je spreman za posljednji pogled na Rim. Siddiq je bio mrtav, kao i ostala dvojica. Pojaĉanje je stiglo u crkvu prekasno - do tada je Oko nastanka već nestalo. Ponovo. Nije bilo vremena pretraţiti tajni prolaz ispod oltara, nije bilo vremena za ukloniti mrtve prije dolaska sirena. Oko će biti moje bez obzira na sve, rekao je sam sebi, odmotavši pamuĉnu maramicu. Samo je pitanje vremena. Oko je razlog zbog kojeg sam rođen s ovim prokletim plavim očima. To je moja sudbina. Za sada ga je ĉekao sastanak s Fatimom. Kao i dogaĊaji sutra. Za samo jedan dan bombe će eksplodirati ispod Al-Haram al-Sharifa, izbrisati Kupolu na stijeni - i sve ostale zgrade kod Svetišta, ukluĉujući i Zapadni zid. Za jedan dan, Alahovi neprijatelji koji su osmislili ovaj mirovni sporazum bit će mrtvi, pretvoreni u prah: Predsjednik Sjedinjenih Drţava, izraelski premijer, glavni tajnik UN-a, i najveći neprijatelj od svih Mu'aayyad bin Khoury - kukaviĉki izdajica Hamasa koji bi se usudio trgovati svetim kalifatom za Zapadnu demokraciju. Sutra će ulice Jeruzalema biti natopljene krvlju, i sav će kaos biti pod nogama Shomrei Kotela. Sutra - nasmijao se, kad mu je pratiteljica aviona uruĉila hladan sok od rajĉice - bit će najvaţniji dan.
44 - KOLIKO SE SJEĆATE priĉe o Danijelu iz Tore? - upitao je Nuri Natalie, a avion se zatresao ušavši u turbulenciju. Glas mu je bio dubok i nazalan, zahvaljujući slomljenoj hrskavici. Pogledao je mraĉno prema ĉovjeku koji ga je ozlijedio, a svi su ponovo vezali sigurnosne pojaseve. - Moţda vam je poznato iz Starog zavjeta. - Danijel u lavljoj spilji - slijegnuo je D'Amato.
KIKA
- To je jedno od iskustava - Nuri je prokomentirao. - Danijel je tumaĉio snove babilonskog kralja. Neki tvrde uz pomoć tzohara. Ali najtrajnija priĉa ukljuĉuje posljednju noć vladavine Na-bukodonosorovog unuka, Belšazara. Naravno dodao je - Bal-šazar nije imao pojma da se njegovo kraljevanje ili njegov ţivot - bliţe kraju. Zlatni i srebrni pehari koje je njegov otac ukrao prije mnogo godina iz Hrama bili su prepuni vina. A zatim, iznenada, puf! - Podigao je obje ruke u zrak. - Nestalo je smijeha, okupljeni plemenitaši su utihnuli. Neobiĉne su rijeĉi poĉele sijati preko zida. Kao da ih je neka tajanstvena ruka ondje napisala. - Mora da je bilo neko jako vino. - D'Amato je poravnao sjedalo dok je avion i dalje podrhtavao. Nuri je zanemario komentar. - Ovo su rijeĉi koje su se pojavile na zidu. Mene. Mene. Tekel. Uparsin. Svi su zanijemili. U strahu. Nitko ih nije mogao shvatiti. Balšazar je pozvao glavnog savjetnika i proroke, ali nitko nije mogao prevesti rijeĉi sa zida. Lior je nastavio ispruţivši noge u prolazu. - Tako je pozvao Danijela, ĉovjeka kojeg je njegov djed imenovao uĉiteljem ĉarobnjaka, proroka, Kaldejaca. - I Danijel mu je rekao što znaĉe - promrmljala je Natalie. - Toĉno - Nuri je nastavio. - Rekao je kralju i okupljenim gostima da mene, što se pojavilo dva puta, na aramejskom znaĉi broj i da su dani Belšazarovog kraljevstva izbrojani od strane Boga i da je On odluĉio ukinuti njegovo kraljevstvo. - To je sigurno nepovoljno djelovalo na proslavu. D'Amato je bio loše volje. Natalie ga je smrknuto pogledala. - Vjerujte mi, postaje gore - Lior je ponovo prekinuo, uţivajući u priĉi. - Dalje im je Danijel rekao da sljedeća rijeĉ, tekel, znaĉi mjeriti, i objavio da je kralj odmjeren i da nije dorastao. - Za to je trebalo hrabrosti - priznao je D'Amato. - Ignorirajte ga - Natalie je pogledala Nurija. - Ţelim ĉuti o svitku. - Sad ću. Zatim dolazi posljednja rijeĉ, pereš, što na aramejskom znaĉi podijeljen. Danijel je rekao Belšazaru da mu je kraljevstvo podijeljeno, na Medejce i Perzijance. I kad je
KIKA
završio reĉenicu iznenada su se ĉula konjska kopita s pet dvorišta koja su okruţivala palaĉu. Nastao je meteţ jer su svi shvaitli da je kralj Kir Veliki Perzijski probio gradske zidine. Za nekoliko minuta je opljaĉkao palaĉu i Belšazar je leţao mrtav. - Ovdje završava Tora - i zapoĉinje Danijelov svitak - Rafi je pogledao Nurija preko šalice ĉaja. - Smijem li? Nuri je slegnuo ramenima, njegov je kratak vrat nestao u ramenima. Prema svitku Danijel je znao da se bliţi Belšazarov pad nastavio je Rafi. -I pripremio se za to. Godinama je promatrao tzohar kako visi u palaĉi u Babilonu. I godinama je ţudio vratiti ga u Jeruzalem gdje bi opet visio u ponovo sagraĊenom Hramu. U svitku, piše, da je tajno naruĉio kod draguljara da mu napravi zlatnu kuglu. Opisuje ju kao kuglu koja s obje strane ima zaštit-niĉke oĉi od lapis lazulija, karnelijana i jaspisa. Nadao se da će ovaj moćni simbol pomoći zaštititi posljednje ostatke Svjetlosti stvaranja nakon što ga unutra sakrije. Yuvi je ustao i protegao se, zatim je krenuo do toaleta. - Donesi još leda za Nataliene masnice - povikao je za njim Lior. D'Amato se zamišljeno obratio Rafiju - Nastavite. - Dok su Perzijanci pljaĉkali palaĉu te noći Danijel nije gubio ni trenutka. Uzeo je tzohar iz dvorane prije nego su ga Kir ili Perzijanci vidjeli zatim je otrĉao do draguljara i rekao mu da zavari kuglu bez da mu kaţe koje je blago unutra. Natalie je odloţila vlaţni zavoj na stolić izmeĊu sjedala. - Tako je Danijel sakrio tzohar - privjesak - u noći Belšaza-rovog pada. Što se s njim dogodilo nakon toga? upitala je tiho. - Danijel je napisao da ga je zakopao. Ali nije napisao gdje. Sam Danijel je, vjeruje se, pokopan u Kirkuku. Natalie je zašutjela. - Posljednji zadatak moje sestre bio je u Kirkuku. Nitko nije progovorio. Na kraju je D'Amato proĉistio grlo. - Piše li Danijel još nešto o tzoharu? - Svitak se još uvijek prevodi, ali do sada jedino što je otkriveno je detaljan opis privjeska - i torbice koju je Danijel strgnuo s pasa kako bi ga zakopao u njemu. - Lior se pomaknuo u sjedalu.
KIKA
Napisao je o crtanju zaštitniĉkih oĉiju na obje strane torbice nadajući se da će ove oĉi sprijeĉiti svakoga da pogleda unutra. - I Danijelovo kaldejsko ime u torbici - Beltešazar - potvrĊuje da je ovo prava stvar. -Iz D'Amatovog tona je nestalo neozbiljnosti. Lior je kimnuo. - Nema sumnje da je u njoj njegovo ime bilo napisano mnogo prije nego je sakrio privjesak unutra. - Znaĉi - D'Amato je rekao, a Yuvi se vraćao i Natalie pruţio novi zavoj s ledom - otkad se dekodira Danijelov svitak - 2000. ili 2001. - procurilo je o tzoharu i krenula je potraga. - Postao je otvorena tajna - rekao je Nuri, usne su mu se iskrivile. Glas pilota se ĉuo na zvuĉnicima, upozoravajući ih na nadolazeće manje turbulencije. - SAD ga takoĊer hoće - promrmljao je Yuvi oslonivši ruke na naslon. - Kao i ĉitav arapski svijet - ne samo Ĉuvari. Svi iz svog osobnog razloga. Muslimani? Zovu ga Oko nastanka. - Njihovi su mule predvidjeli da će sjati kao svjetionik predstavljajući pobjedu islama nad Zapadom. Natalie je zatvorila oĉi. Malo blago s Bliskog istoka. Dana se pokušala pomiriti. Nikad ne bi pogodila da bi njezino sluĉajno otkriće išta izazvalo.
45 MUSLIMANSKA ĈETVRT, JERUZALEM SLJEDEĆI DAN ULICA GDJE JE Fatima Al Mehannadi radila mirisala je na kumin, mentu i limune. Ali daleko od toga da je bila mirna. Bila je ispunjena glasovima trgovaca koji su izvikivali svoje cijene i kupaca koji su se cjenkali dok su prolazili uskim prolazima natrpanim robom. Ovdje su mogli birati tepihe, keramiku, razglednice, vjerske predmete i šalove i tunike koji su bili izvješeni iznad glava.
KIKA
Ţene, mnoge s djecom na leĊima ţurile su iz dućana u dućan, pored muškaraca koji su pozivali ljude u svoje trgovine ili su tratili sate pušeći cigarete ili duhan iz nargila. Ljudi su se skupljali u kafićima ispijali male šalice crne kave, razgovarali o stvarnoj mogućnosti mira, šaputali o summitu zbog kojeg su oĉi cijelog svijeta bile usredotoĉene na njihov grad. Vrata male suvenirnice gdje je Fatima prodavala mjedene ĉajnike, keramiĉke tanjure i kazete s arapskom glazbom bila su otvorena prema kamenom poploĉenoj ulici kako bi ušao zrak koji se probio kroz prenatrpanu ulicu. Zrak je bio vruć, ali i bez ventilatora u malenoj prostoriji bilo kakav povjetarac je dobrodošao. Fatima se hladila snopom papira dok je ĉekala kupce. A ĉekala je i Hasana. Bilo joj je toplo u košulji dugih rukava i visokog ovratnika i cvjetnoj dugoj pamuĉnoj suknji koja joj je sezala do stopala u sandalama. Ţeljela je podići svoj crni hidţab dovoljno dugo da ohladi vrat, ali Hasan bi mogao ući svaki ĉas, i bit će ljut. Nije prihvaćao moderne tendencije visoke klase Bahreina u kojoj je odrasla gdje je opušteniji i zapadnjaĉki stil odijevanja ţena bio prihvatljiv - za razliku od Irana, gdje je on odrastao. To ju je ponekad iritrialo, ali Hasan je bio dareţljiv suprug i veliki voĊa. I voljela ga je zbog toga. Bili su u braku manje od godinu dana, ali je još uvijek drhtala mješavinom uzbuĊenja i iĉekivanja kad god je na njega pomislila. Kad god se pogledala u ogledalo vidjela je oţiljak koji je sjajio ruţiĉasto preko desnog obraza. Neke bi se ţene bojale udati za Hasana, ali ona nije ţalila. Samo je osjećala malu tugu. Znala je da uvijek postoji cijena koju treba platiti ako se voli muškarac koji posjeduje zlo oko. Njegov je pogled bio opasan. Ali gore se osjećala zbog njega nego zbog sebe. Dan nakon što su obitelji Sabouri i Al Mehannadi objavile zaruke prokletsvo o kojem su svi govorili posjetilo je dom njezinog oca. Fatima se pogledala u ogledalu u hodniku dok je ţurila u kuhinju i ulovila Hasanov pogled kako ju slijedi. Tog je trenutka ogledalo palo sa zida, a staklo se raspršilo po njezinoj glavi.
KIKA
Ali Fatima se nije htjela bojati. Ako se njihove oĉi nikad više ne sretnu - dok vode ljubav, dok jedu, ili kad se pozdravljaju -morala je vjerovati da ju neće zadesiti druga nesreća. Hasan ju je trebao. Nitko neće riskirati biti blizu s njim. Ĉak ni njegov brat, Farshid, se drţao podalje, iako su bili krvna braća, i braća u zajedniĉkom cilju. Fatima je poznavala dubine izolacije svog supruga. Izvan poslova za Ĉuvare imao je nekoliko poslova s drugima. Glumio je indiferentnost prema prijateljstvu, ali ona je znala da je odrastanje ispunjeno strahom ostavilo rane. Pitala se kakav bi ĉovjek bio da se rodio sa smeĊim oĉima. Ali onda se podsjetila da ne bi bio ĉovjek ĉija je sudbina voditi Ĉuvare, donijeti im Oko nastanka. Uoĉila ga je kroz izlog prije nego je stigao do vratiju i namjestila hidţab povlaĉeći ga više prema obrazima. Spustila je oĉi kad je prešao prag, a na licu joj se ozario osmjeh. - Fatima. Izgledaš dobro. - Hasan je krenuo prema svojoj supruzi nakratko ju pogledavši i onda skrenuvši pogled. - Bolje sam sada kad si došao - odgovorila je, ispunjena ljubavlju, pogled joj je bio na kravati, nije se usudila podignuti ga više od revera crnog odijela. - Sayyed je bio ovdje ranije. Nestrpljiv je. - Neka Alah blagoslovi njegove nespretne ruke. - Hasanove su se oĉi stisnule. - Njegov uspjeh se treba dokazati. Bolje da nas ne razoĉara. Uoĉivši da joj je briga zaiskrila na licu promijenio je temu. - Donio sam it nešto ĉime ţelim obiljeţiti ovaj dan pobjede. Jednako je draţesno poput tebe. Njezin iznenadni osmjeh bio je za njega nagrada. Zavukavši ruku u dţep hlaĉa izvadio je hamsu na njeţnom srebrnom lanĉiću. Njihao se s prstiju, ametist je uhvatio svjetlost i bacao malene sjajne zvijezde na zid. Fatima je sijala od zadovoljstva. Bilo je prekrasno. Njezine su tamne oĉi sjale promatrajući blještave ametiste, trikizno oko, i najviše sjajni biser u sredini. Njezini su joj roditelji rekli da kad je bila malena djevojĉica da biseri nastaju kad suze sirene padnu u otvorenu školjku kamenicu. Bahreinska legenda govori
KIKA
da odreĊeni biseri posjeduju nadnaravne moći pomaţući njihovim vlasnicima da pronaĊu izgubljene predmete - ili ljubavi. Nikad nije vidjela Fatiminu ruku poput ove. - Hasane, prekrasna je - rekla je. - Hvala ti! - Iznimno je posebna - promrmljao je i u glasu se osjetio ĉudan prizvuk. Fatima se pitala zašto, ali ga nije upitala. - Ona će te danas zaštititi. I insha'allah za mnoge dane koji dolaze. Okrenula se tako da je on moţe zakopĉati iza leĊa. Visjela joj je oko vrata malo ispod hidţaba. - Tvoj put - ţao mi je što nije ispalo kako si se nadao. - Koliko je ţudila pogledati ga u oĉi, da vidi je li zabrinut oko neuspjeha u Rimu o kojem joj je ispriĉao Farshid. Ali nije mogla riskriati opasnost ili Hasanovu ljutnju nad svojom sudbinom. - Igra nije gotova. - Glas mu je bio neprijazan. Odluĉan. -Plijen je došao k meni. Ako Sayyed napravi što mora nema sumnje da ćemo uspjeti. Fatimini otkucaji srca su se ubrzali, razmišljajući koliko su blizu svemu na ĉemu su radili. Hasan, njegov brat Farshid, njezin vlastiti brat, ona... Spustila je glas u šapat. - Oko nastanka je ovdje - sada - u Al Qudsu? Zadovoljstvo je ispunilo njegov glas kad je svoje ruke stavila u njegove. - Da, Fatima, Oko je ovdje. Upravo ondje gdje treba biti.
46 NATALIE SE PROBUDILA U ĉudnom krevetu. Bila je u maloj sobi gdje su drveni zasuni blokirali sunĉevu svjetlost. Na trenutak se nije mogla sjetiti gdje je. Osjećala se omamljeno i zbunjeno, zamagljeni ostaci snova zujali su joj glavom. I zatim gdje je - i zašto -vratilo se u brzini. Sjela je u uskom krevetu i zatreptala. Tijelo ju je boljelo, što je pridodalo senzaciji spajanja s realnošću.
KIKA
Mossad. Avion kako se spušta na pisti u Tel Avivu. Voţnja automobilom u noći do sigurne kuće negdje na sjeveru Jeruzalema. Mlada Izraelka u bijelim hlaĉama, sandalama i crnom topu doĉekala ih je pred vratima, vodeći nju i D'Amata stepenicama u njihove spavaće sobe. Provjerila je ispod jastuka i ĉvrsto primila torbicu, uvjeravajući se da je privjesak još uvijek siguran unutra. Dok je tako zurila rijeĉi rabina Caloa i oca Caserte su joj se vraćale. Svjetlost stvaranja je bila u njezinoj ruci. Dio njega, u svakom sluĉaju. Ali dio toliko moćan da ga je ţelio cijeli svijet. Pokušavala je zamisliti kako je izgledao dragulj u kojem je zarobljena praiskonska svjetlost. Pokušavala je zamisliti kako visi u Noinoj arci - dovoljno snaţno da osvijetli tamu Poplave. Zamislila ga je kako sjaji u Nabukodonosorovoj palaĉi i kako ga Danijel spašava dok Perzijanci ulaze kroz vrata palaĉe. Osjetila je miris kave, ĉula kako zvecka suĊe u kuhinji i odjednom je osjetila snaţnu bol u trbuhu jaĉu od Barnabasovih udaraca. Bila je gladna. Dignuvši pokrivaĉe oteturala je do kupaonice, istuširala se i odjenula odjeću koju joj je Tali, Mossadova agentica pripremila na ormariću pored umivaonika. Kratke hlaĉe kaki boje bile su joj malo široke u struku, uske na straţnjici, ali su bile ĉiste i svjeţe kao i majica kratkih rukava svje-tloţute boje koju je gurnula u hlaĉe. Nije ništa mogla uĉiniti oko masnice na obrazu koja je poprimila ljubiĉastu boju, ali je raskruštrala vlaţnu kosu, uzela torbu i krenula dolje za mirisom kave. Kad je stigla do dna stepenica ĉula je televizor. U Izraelu je uvijek bio upaljen. Izraelci su slušali svaku rijeĉ vijesti kao da njihovi ţivoti ovise o tome - a ĉesto i jesu. - Boker tov. - D'Amatov je glas bio suh kad joj je zaţelio dobro jutro na hebrejskom malo glasnije od tihog ţamora televizora na pultu. - Pretpostavljam da je dobro. - Uspjela se nasmijati dok se spuštala na stolicu pored njega. - Ne znam za tebe, ali spavala sam kao krepana. - Kimnula je Doronu koji je pravio omlet za štednjakom. Nije se smijao. Djelovao je napeto. Kao i Lior,
KIKA
podigao je obrvu dok joj je pruţao kavu zatim je sjeo na jednu od preostalih stolica oko malenog okruglog stola. - Ovo će te oţivjeti. Tali kuha tako jaku da ju moţeš ţvakati. - Gdje je ona? - upitala je Natalie i uzela krišku dinje s tanjura u sredini stola. - A ostali? - Danas imaju razliĉite zadatke - odgovorio je Lior. - Samo Nuri i Yuvi ostaju s nama ovdje - bit će ovdje odmah kako bi vas otpratili do Instituta. Premijer Rachimel šalje svoje isprike što vas neće osobno doĉekati i zahvaliti vam se. - Mislim da danas ima iznimno vaţne obaveze - nasmijala se. Doron je omlet koji je napravio u tavi podijelio u porcije i pridruţio im se za stolom. - Ne moţete zamisliti uzbuĊenje na Institutu danas. Dva vaţna dogaĊaja u Izraelu na isti dan - mir i tzohar dolaze u Jeruzalem. Lior je odloţio svoju šalicu kave. - Kao što kaţemo za vrijeme Pashe - dayenu - to bi bilo dovoljno. - Pa, ured premijera kaţe, da barem danas doĊe mir u Jeruzalem, dayenu. I da je samo najstarije biblijsko blago došlo danas k nama i to bi bilo dovoljno. Ali oboje - i saznanje da praiskonska svjetlost tzohara ima potencijal osvijetliti svijet - to je pravo ĉudo. - Institut iznimno zanima tzohar, jer je to naše najvrijednije blago - dodao je Doron - ali vlada će biti nestrpljiva istraţiti njegov potencijal kao alternativni izvor energije. - Mene bi zanimalo vidjeti kako im to ide - rekao je D'Amato zajedljivo. - Znaĉi i vi vjerujete u takvu moć? - Natalie je upitala Izraelce iznenaĊeno. - Zahvaljujući vama, uskoro ćemo saznati, zar ne? - Na Do-ronovu licu se ocrtao zamišljeni izraz. - Siguran sam da poznajete tikkun olam - ţidovski koncept da su ljudi ovdje da poboljšaju svijet, svaka osoba na svoj naĉin. Kad je Natalie kimnula nastavio je. - Nisam posebno religiozan, ali volio bih misliti da se tzohar pojavio kako bi se napravio takkun olam. Ĉini se kao da svjetlost koja je pomogla u stvaranju svijeta moţe pomoći u njegovom zacjeljivanju. Jedini zvuk u kuhinji bio je tihi ţamor vijesti na televizoru dok Lior nije prestao ţvakati i pogledao D'Amata.
KIKA
- Vaša ozljeda - u eksploziji autobusa broj 27 - izvalio je sijedi Mossadov agent. - Samo da znate - sjetite se kako je Rafi utihnuo kad ste ispriĉali što vam se dogodilo? Njegov je roĊak stradao u tom autobusu. D'Amato je bio bez rijeĉi. - Zaboga. Mogao je sjediti i pored mene. Lior je odloţio vilicu uz zvuk zveckanja. - Imali ste sreću. - To sebe stalno podsjećam. Proveo sam ĉetiri godine s mreţom, Liore. Znam toĉno protiv ĉega se borite. Doron je progunĊao. - Borimo se protiv mnogo toga više danas. - Kako to msilite? - Natalie je presavinula salvetu, razmišljajući brine li se oko sigurne dostave privjeska do Instituta. Dva agenta Mossada su se pogledali, ali niti jedan nije odgovorio. Umjesto toga pozornost su usmjerili na televizor. - Bilo bi lijepo kad biste nam objasnili - dodao je D'Amato kad su na vijestima prikazali snimku dolaska predsjednika Owe-na Garretta u Jeruzalem, a pored njega nasmijana Prva dama. Lior je dohvatio daljinski i poglasnio televizor. - To je summit? - nagaĊao je D'Amato uoĉivši da je i Doron paţljivo slušao. Osjetio je kako je napetost porasla kod oba agenta. Lior je odgurnuo stolicu. - Kako moţete zamisliti nisu svi u sveĉanom raspoloţenju. - Oĉekujute probleme na proslavi? - upitao je D'Amato. Lior je odgovorio skupivši tanjure i stavljaući ih u sudoper. Pogledao je kroz prozor provjeravajući ulicu. - Zašto se već nisu vratili? - Udarao je svojim dugim prstima po ploĉi. U pravu sam, pomislio je D'Amato, promatrajući ga. Doron se još više namrštio. Slušao je ono što nije reĉeno. Nešto se kuha oko proslave. - Da - rekao je D'Amato glasno. - Morali bismo krenuti. Natalie se neće opustiti dok privjesak ne preda vlastima. - Nikamo ne idete D'Amato - Doron je dlanovima prošao preko lica. - Ĉekate posjetitelja. - Kakvog? - Nekoga iz vaše vlade. Oni su nas kontaktirali u sluĉaju da vas mi prvi pronaĊemo.
KIKA
Natalien je pogled skrenuo prema D'Amatu. Oĉi su im se srele i osjećala je da joj se ţeludac zavezao u ĉvor. CIA. Mora biti. Je li imao problema? Jer joj je pomogao? - On ide sa mnom - odmah je rekla. - On je dio toga. Ispravno je da odradi do kraja. - Naţalost to se neće dogoditi - Doron je rekao otresito. U tom se trenutku Lior odmaknuo od prozora. - Vratili su se.
47 NURI JE PAŢLJIVO govorio u svoj mobitel kad je prošao kroz kuhinjska vrata, oba su mu oka bila nateĉena i crna, a nos nateĉeniji nego juĉer. Pridruţio mu se malo kasnije svjeţi Yuri. Natalie je uhvatila nekoliko rijeĉi brzog Nurijevog razgovora na hebrejskom. Nitsatsot shelo nitpotsa - govorio je nešto o... - Spremni? - upitao ju je Yuri. U ruci se igrao s kljuĉevima od Forda. - Što sam sad ĉula... o bombama? Yuvijeve maslinaste oĉi bile su fiksirane na njezinom licu, još uvijek s mirnim neutralnim izrazom. - Uvijek razgovaramo o prijetnjama bombama. - Slijegnuo je neodreĊeno. - Jeste li spremni? Nuri je poklopio telefon. - U redu, otpratit ćemo vas do Instituta. Iz poštovanja prema onome što ste prošli, Natalie smrti vaše sestre, razliĉitih napada koje ste preţivjeli, i odluĉnosti da tzohar bude na sigurnom - imate ĉast osobno ga predati vlastima. Vrijeme je da krenemo. Kimnula je i dalje zabrinuta zbog onoga što je ĉula. - Ne biste nam rekli i ako postoji prijetnja bombom, zar ne? - pogledala je Nurija pa Yuvija. - Ne bi Natalie. - odgovorio joj je D'Amato kad nitko drugi nije. - U njihovom poslu sve je na osnovi što-trebaš-znati. A oni misle da mi ništa ne trebamo znati.
KIKA
Doron je podigao ruku s ispruţenim dlanom. - Dosta. Vi Amerikanci previše mislite. Ne trebate se ni o ĉemu brinuti nego odnijeti tzohar vlastima. Nestrpljivo, Yuvi je uzeo torbu sa stolice i dao ju Natalie. -Privjesak je još uvijek unutra? Kimnula je, i odagnala svaku zabrinutost. - Bit ćeš ovdje kad se vratim? - upitala je D'Amata i stavila torbu sigurno na rame. Ako se brinuo zbog nadolazećeg pranja CIA-e ili tko god je ţelio s njim razgovarati to nije pokazivao. Ustao je sa stolice i nasmiješio joj se. - Raĉunaj na to. VELEĈASNI KEN MUNDY je koraĉao svojim apartmanom u Hotelu David Citadel, mobitel mu je bio na uhu. Gwen je još uvijek bila u mramornoj kupaonici, završavajući svoj dugi proces uljepšavanja. Pokušavao je doći do Straţara cijelo jutro, ali neuspješno. Upravo je htio baciti telefon na krevet razoĉaran, odustati od razgovora s njim prije proslave kad je iznenada ĉuo poznati glas na kriptiranoj liniji. - Gdje si zaboga bio? Nema rijeĉi od Barnabasa, i postajem vrlo zabrinut. - S razlogom. Barnabas je mrtav. Rijeĉi su pogodile Mundyja poput struje iz teasera. - Kako...? Kada...? - Nije vrijeme za detalje. Imam samo minutu. Svjetlost je kod nas, Ken. U Izraelu. Mundy je sjeo na krevet, pokušavajući apsorbirati ovu dobru vijest zajedno sa šokom da je njegov najbolji štićenik mrtav. Mladić koji je toliko radio zbog mogućnosti izgradnje Trećeg hrama svojim vlastitim rukama nikad neće dodirnuti niti jedan kamen, niti lopaticu ţbuke. - Kako ćemo doći do Svjetlosti bez Barnabasa? - upitao je, ton mu je bio teţak kao i srce. - Šalješ nekog drugog - Derreka? - Prekasno je za Derreka. Morat ćeš se osloniti na mene - i naše prijatelje.
KIKA
Da. Shomrei Kotel, Mundy je pomislio odsutno. Ali nije mogao prestati misliti na Barnabasa. - Ne razumijem - Mundy je promrmljao. - Kako se to moglo dogoditi? - Ken. - Glas straţara bio je neobiĉno oštar. - Dosta. Moraš se sabrati za proslavu. - Linija se prekinula. U pravu je. Proslava samo što nije počela. Mundy je udahnuo i prisilio se da se usredotoĉi. Otišao je do ogledala i poĉeo popravljati kravatu, koncentrirajući se na ĉvor. U vrlo kratko vrijeme, stajat će gdje je stajao Hram. Gdje je Jakov spavao i sanjao ljestve. Gdje je Isus izbacio mjenjaĉe novca. Ruke su mu drhtale od uzbuĊenja dok je dva kraja svoje kravate popravljao dok nisu bili jednaki. I gdje će Sinovi Babilona uskoro sagraditi temelje za Treći hram. Brzo se prebacio na obećavajuće novosti koje mu je Straţar upravo rekao. Svjetlost je ovdje u Jeruzalemu.
48 HASAN JE ĈITAO SMS dok je auto jurio sjevernom cestom 60 i smijao se. Bilo je vrijeme da Sayyed konaĉno isporuĉi svoje obećanje. Imao je više neuspjeha nego uspjeha u prošlosti, ali Farshid je inzistirao da mu se pruţi šansa nakon šanse jer su im roditelji bili susjedi u Teheranu. Hasan nije baš bio strpljiv. Pobijedio je Sayyeda kad je ovaj spetljao najjednostavniju isporuku. Od tada se Sayyed popravio. Bio je dobar u svom posljednjem pothvatu. I sada njegovi napori dolaze na naplatu. Ali Hasan je odbio Sayyedu priznati zasluge. Bahreinska legenda je bila ispravna. Bio je to srećonosni biser koji je krasio Fatimin vrat, a koji će pomoći isporuĉiti Oko nastanka u njegove ruke.
KIKA
Yuvi JE PROMATRAO brzinomjer dok se vozio krivudavom cestom, a obje su mu ruke bile na volanu. Ĉavao koji je zabio u lijevi straţnji kotaĉ kad ga je Nuri pretekao na ulazu u kuću uzrokovat će da guma pukne u sljedeća dva kilometra. Na straţnjem sjedištu Nuri je opet bio na telefonu. Rastresen. Dobro. Pogledao je prema Natalie Landau na suvozaĉevom sjedištu. Dovoljno je dugo drţala tzohar. Ĉuo se iznenadni zaglušujući zvuk kad je guma eksplodirala. Ford se poĉeo tresti na kolniku, a dolazeći Mercedes je skrenuo na izboĉinu i raspršio prašinu preko ceste, Natalie je uzdahnula, a Nuri psovao. Yuvi je drţao auto pod kontrolom. Bila je potrebna sva snaga kako bi ga podigao na usku izboĉinu na brdovitoj cesti. - Prokleta guma - povikao je s gaĊenjem i otvorio vrata. Ruke mu nisu mogli vidjeti kad je krenuo prema prtljaţniku. Trebala mu je samo sekunda da odredi lokaciju i Mennyju pošalje SMS.
- UPRAVO NA VRIJEME. - Menny Goldstein je gurnuo svoje sunĉane naoĉale više i pogledao SMS koji mu je stigao. Sljedećeg trenutka je spustio auto s ploĉnika. Nogom je malo prejako stisnuo papuĉicu zanjihavši se na praznoj ulici. UzbuĊenje mu je bubnjalo prstima, a on je lupkao po volanu. Bio je oduševljen. - Yuvi je gotovo toĉno pogodio. Manje od pet minuta su odavde. - Baruch ha Shem, Slavljeno je ime Boga - rekao je Shmuel iza njega. Tzohar je kod kuće, pomislio je Menny. I on je osoba koja će imati iznimnu ĉast drţati ga u rukama. Uskoro. Zatim, ako je to Boţja volja Shomrei Kotel će ga sakriti i ĉuvati dok Mesija konaĉno ne doĊe, i tzohar će sjati ponovo u Trećem hramu. Pokušao je ne misliti na pištolj ispod svog sjedišta, koji će mu biti u ruci vrlo brzo. Ne da je jedva ĉekao upotrijebiti pištolj -
KIKA
pucao je iz njega u vojsci. Ali nikad kao civil. I nikad na drugog Izraelca. Namjerno je preusmjerio svoje misli, prebacio se na koliko je sretan da ima tako dobre kršćanske prijatelje poput veleĉasnog Mundyja i Sinova Babilona - ljude koji su jednako posvećeni kao i on i Shomrei Kotel izgradnji Hrama. Sinovi Babilona su bili vjerni i vatreni partneri u ovoj svetoj misiji. Više od politiĉara i diplomata, razumijeli su istinu proroĉanstava iz Tore. Oni će pomoći obraniti Jeruzalem od bilo kojeg osvajaĉa. Potpisivanje danas apsurdnog, besmislenog mirovnog sporazuma je osmišljeno jedino za ublaţavanje glupog i zavedenog svijeta. Mnogi u Izraelu i u svijetu znaju da se mir nikad neće odrţati. Indoktrinacija palestinske školske djece koja traje desetljećima protiv Ţidova i Izraela dovest će do toga. Palestinski televizijski programi, video igrice i udţbenici godinama slave muĉeništvo i dţihad i istovremeno proglašavaju osnivanje Izraela velikim zloĉinom. Nemoguće je da komad papira stvori mir, pomislio je Menny, kad se Izrael ne nalazi na kartama palestinskih udţbenika, i kad toliko mladih Arapa odrasta s mrţnjom uz matematiku i prirodne znanosti. Pa ipak povratak tzohara u Jeruzalem baš danas pruţilo je Mennyju nadu. Shvatio ga je kao simbol od Boga da će Izrael izdrţati. - Razmisli o tome - Hram će se ponovo izgraditi za naših ţivota, Shmuel - rekao je veselo obrativši se svom prijatelju. -Naša će djeca ondje moliti - i Mesija će se brzo vratiti. Ali Shmuel je bio spreman za akciju, pištolj je imao u ruci, oĉi su promatrale cestu. - Eno ih. - Pokazao je naprijed gdje su dva muškarca mijenjala gumu, a ţena je stajala, prekriţenih ruku pored zelenog Forda Focusa.
49
KIKA
NURI JE UPRAVO namjestio zamjenski kotaĉ kad je Yuvi ugledao kako im se pribliţava srebrni auto brzo iz smjera juga. Bio je dovoljno udaljen da je treperio na vrućini, poput prašnjavog ploĉnika koji se pruţao prema središtu Jeruzalema, optiĉka iluzija na vrućem izraelskom suncu. Ništa se više nije kretalo na stjenovitoj strani breţuljka na kojoj je leţala prazna cesta gdje je stajao iza Nurija s kljuĉem za kotaĉ u ruci. Yuvi je ĉekao, promatrajući prednje kotaĉe dolazećeg automobila dok su skretali prema rubu. Sada. Okrenuo se i podigao kljuĉ kad je Nuri podigao pogled ţmirkajući prema srebrnom autu koji se zaustavio ispred njih, a motor mu je i dalje radio. Brutalnim udarcem Yuvi je udario Nurija u glavu. Ustuknuo je kad je muškarac s kojim je radio posljednjh šest mjeseci pao na bok. Yuvi je znao da ga nije udario jako da bi ga ubio. Nadao se da nije. Pogledavši prema dolje bio je malo uznemiren kad je vidio kako krv curi iza Nurijevog uha. Morat ću napustiti zemlju kako god bilo, pomislio je ţalosno, ĉak dok je prilazio Natalie. Nikad neću vidjeti sagraĊeni Hram, ali moja će ţrtva to omogućiti. Dvojica muškaraca su izašli iz srebrnog auta. - Što radite? - povikala je Natalie udaljavajući se od oštećenog automobla i od Mossadovog agenta koji je upravo napao svog partnera. - Zašto ste udarili Nurija? Krenula je prema srebrnom autu, prema dvojici muškaraca koji su trĉali prema njima s izvuĉenim pištoljima. Ali nije smjela oĉi skinuti s Yurija. Bio joj je za petama u trenu, strgnuo joj je torbu tolikom snagom da joj je skoro išĉašio rame. Prije nego ju je mogla zgrabiti bacio ju je niţem od dvojice muškaraca, onome sa sunĉanim naoĉala, onome koji je bio bliţi. - Unutra je, Menny - povikao je Yuvi. - U sredini... Nije uspio završiti. Metak mu je prošao kroz trbuh i kraljeţnicu. Menny je zastao da doĊe do daha, na licu mu je bio šok. -Što... Okrenuo se pogledati Shmuela dok su Natalieni vriskovi odzvanjali suhim prašnjavim zrakom. - Shmuel - poĉeo je Menny, u glasu se osjećala nevjerica. Bile su to posljednje rijeĉi. Shmuel ga je pogodio u prsa iz blizine. Tijelo mu je poletjelo unazad, a s njim i Nataliena torba.
KIKA
- Ne miĉite se. - Shmuel je sada u nju uperio pištolj. - I zaĉepite! Vriskovi su joj zapeli u grlu, utišali su se poput sirene za zraĉnu uzbunu. Nije ispustila niti glasa. - Tko... ste vi? - prošaputala je, pripremajući se za sljedeći pucanj. Ĉinilo se da je shvatio na što misli i nasmijao se. Bio je mlad i zgodan, glatke tamne koţe, kratke brade i hladnog osmjeha. - Ne, nećete umrijeti. Ne još - i neću vas ja ubiti. Prošao je oko auta polako i ugledao kako se Nurijevo oko pomaknulo. Uoĉio je kako prstima pokušava dohvatiti oruţje u prsluku. - Sad je njegov red. Metak koji je ispalio u Nurijeva prsa odzvanjao je u Natalienim ušima.
Bacila se po svoju torbu i zajedno se s njom kotrljala moleći se da se uspije zavući pod auto. Reakcija joj je bila instinktivna, iako je znala da moţe kleknuti i jednako ju ubiti ispod automobila. Ili nogom udariti dizalicu i pustiti da auto padne na nju. Zbunjenost i strah su traţili oslonac u njezinom umu. Yuvi ih je izdao. Bolnim osjećajem u trbuhu pitala se je li imao partnera u izdaji u sigurnoj kući. I je li D'Amato takoĊer u opasnosti. Drhteći, ĉvrsto drţeći torbu, shvatila je kako se Shmuel brzo okrenuo protiv Yuvija. Ipak obojica su isplanirali zasjedu zajedno. Yuvi im je rekao gdje se nalazi tzohar. Ali Shmuel - nije se samo okrenuo protiv Yuvija, nego i protiv muškarca s kojim je došao. Ĉovjeka sa sunĉanim naoĉalama, Mennyja. Za koga su radili? Mozak joj je otupio od ovih zbunju-jućih informacija. Jedino što je znala - znala je što svi oni ţele. Teško dišući promatrala je Shmuelova stopala kako idu oko auta. Kleknuo je. Nasmijao se. - Izlazite. Odmah.
KIKA
D'AMATO NIJE BIO iznenaĊen što Bob Hutton, njegov bivši šef u CIA-i zna da su on i Natalie krenuli za Izrael i prije nego jesu. CIA i Mossad su u odreĊenim okolnostima dijelili informacije i suraĊivali. Dugooĉekivani summit u Izraelu koji je ukljuĉivao njihove obje vlade - s uvijek prisutnom mogućnošću teroristiĉkog napada koja se nad njim nadvijala - bila je jedna od takvih okolnosti. - Zašto me nisi kontaktirao odmah, kad je sve poĉelo? - Hutton ga je napao svojim ĉeliĉno sivim oĉima koje je D'Amato prvi put vidio u oţujku 2003. Sjedili su ispred sigurne kuće u Huttonovom autu s upaljenim motorom. Klima je radila na maksimumu i sjedišta su bila gurnuta do kraja kako bi mogli normalno razgovarati. D'Amato je iznosio novosti već pola sata. Ovaj nije mnogo toga prešutio. - Posljednje što sam ĉuo od agencije bilo je 'ne zovi ti nas, mi ćemo tebe, idiote'. Nije bilo broja kojem da se obratim - ispalio je D'Amato ispruţivši noge. Rekao je Hutton sve što zna o prokletnicima koji su pokušavali ubiti Natalie i njega. Iznio je detalje, opise, dojmove - nekoliko puta ispoĉetka. Nije mogao uloviti kako Hutton sve to procesira. Što nije bilo iznenaĊujuće. U godinama u kojima su radili zajedno, nikad nije uspio odrediti je li bio ljut, zadovoljan ili impresioniran. Hutton je bio visoki ubojiti stroj od ĉovjeka, hrabar poput orla. Bio je besprijekorno graĊen, IQ iznad 130 i prosijede kose. I imao je poseban ukus za whiskey. Njegov izraz gaĊenja za vrijeme jednog od ranijih susreta dao je D'Amatu sliku da je Oban iznimno pijan i to ne od leda. Hutton je izuĉio zanat pred kraj hladnog rata i specijalizirao se za vrijeme devedesetih kao vrhunski terenski operativac u Središnjoj Aziji i Bliskom istoku. D'Amato je pogledao na sat na ploĉi s instrumentima i pitao se kako je Natalie. Sigurno je privjesak već siguran u Muzeju Rockfe-ller - i u rukama djelatnika Instituta. Misija izvršena. Gotovo. S malo sreće moţda još uvijek stignu na avion iz Tel Aviva veĉeras, dok se ostatak svijeta budi uz vijesti onoga što se se danas dogodilo u Hramu na stijeni.
KIKA
Pa ipak dio njega, dio znatiţeljnog i dobrog novinara ţudio je za informacijama iz prve ruke o najznaĉajnijim vijestima desetljeća. Hutton nije još s njim završio. - Ti i Landau ste ostavili impresivan trag mrtvih tijela iza sebe - Luther Tyrelle, Rusty Sutherland, agenti NJS-a, 'Osame' koji su izazvali sudar i izgorjeli u Brooklynu. - zastao je kad se iza ugla pojavio automobil i ĉekao dok nije nastavio tihom ulicom predgraĊa s bijelim kamenim kućama i crvenkastim krovovima. Skrenuo je lijevo i nestao iz vida. - Zatim recepcionerka u rimskom hotelu, ludi ubojica Kena Mundyja, Barnabas Lewis - a da ne spominjem još 'Osama' koji nisu palili svijeće u onoj katoliĉkoj crkvi juĉer. - Huttonova se usna iskrivila - jesam li koga izostavio? - A s kojim ciljem? - Pogledao ga je D'Amato. - Je li ti ikad palo na pamet da tvoja vlada moţda ţeli taj predmet koji Landau nosi sa sobom? Je li ti ikad palo na pamet da se nama obratiš? - Slušaj, vi ste me otkantali prije šest mjeseci kad sam otišao na rehabilitaciju. Bio sam nepoţeljna osoba - zar si zaboravio? - Nemoj zaboraviti da si još uvijek ţiv zbog treninga koji si kod nas imao. Ovaj predmet koji nosiš uokolo po svijetu - traţimo ga godinama. Zar ne misliš da nam duguješ pravo prvenstva? - Nije bio moj da vam ga dam, Huttone. Jesmo li gotovi? -Ruka mu je bila na kvaki vratiju. Zatim se okrenuo. - Jesi li išta ĉuo o summitu? - Misliš da bih ti rekao? D'Amato ga je promatrao. - A primirje? Ja sam ovdje, na zemlji. Još jedan par ušiju i oĉiju. Slobodnjak, ako hoćeš. Daj mi neki trag, i ako što uoĉim odmah ću te obavijestiti. Hutton je izgledao kao da ga ţeli poslati k vragu. Zatim je razmislio. - Pobogu, a zašto ne? Uspio si biti desetak koraka ispred NJS-a. Njihov je bio posao uoĉiti privjesak. Ali kaskaju cijelo vrijeme. Da, ima nešto oko summita. - Hutton je ubacio. - Oni Osame koji su htjeli uzeti privjesak - Ĉuvari kalifata? Ĉini se da ih jako zanima što se dogaĊa u Hramu na stijeni. - Na koji naĉin? - upitao je D'Amato.
KIKA
- Dovoljno da ukljuĉe alarm.
50 NATALIE JE OSTALA gdje je bila, u sendviĉu, znojila se, izmeĊu auta i ceste. - Nemojte da vam moram ponoviti. - Shmuelove su se usne smijale, ali oĉi nisu. - Za koga radite? - Kupuj vrijeme. Vrijeme za razmišljanje, formuliraj plan. - Znate da ovo pripada Institutu. Prezirno je dobacio. - Upoznat ćete ĉovjeka kojem će pripasti svaki ĉas. Bolje da izaĊete prije nego doĊe. Unatoĉ vrućini koja je pekla odozdo i od motora auta obuzela ju je hladnoća. Ĉula je motor srebrnog auta - kad bi barem mogla doći do njega, pored ubojice koji se nadvio nad njom. - Ostanite onda - rekao joj je, a osmjeh mu se raširio. I zatim se ispravio. Ĉula je da se otvaraju vrata na vozaĉevu mjestu, vidjela je sjenu kako pokriva tlo. Osjetila je njegovu teţinu koja je spustila auto kad je sjeo. Proći će s njim ravno preko mene, pomislila je uţasnuta, zamišljajući kako se dizalica lomi dok kreće. - Ĉekajte! - povikala je. I još uvijek ĉvrsto drţeći svoju torbu ispruţila ruĉku pored vratiju tako da ju moţe vidjeti. - Uzmite ga! Samo me ostavite na miru! Odmah je njegova lijeva noga izašla iz auta i stala na ruĉku torbe kako ju ona ne bi mogla povući ispod. Duboko udahnuvši Natalie je uprla prste o tlo i ĉekala. Ĉekala je dok se auto nije podigao kad je izašao iz auta. U djeliću sekunde koji je balansirala na jednoj nozi podigla je ruĉku gore i prema sebi svom snagom srušivši ga uz tresak. Ĉvrsto drţeći torbu provukla se prema suprotnoj strani auta, otkotrljala ispod i ustala te potrĉala koliko je noge nose prema srebrnom autu. Dok je jurila ĉula ga je kako psuje na arapskom iza nje.
KIKA
Arapski. Šok se izmiješao sa strahom. Njegovi su teški koraci bili iza nje. Pribliţavao se. Pojurila je brţe - auto je bio još samo dva metra od nje. Molim te Boţe... Zatim ju je sustigao, poletjela je glavom prema haubi na koju su se oboje srušili. Omamljena borila se, ali je osjetila kako joj pokušava uzeti torbu iz ruke. Zatim novi zvuk. Još jedan. auto. Povikala je, moleći se da će joj netko pomoći, ali molitve su utihnule u njezinom grlu kad se auto zaustavio uz škripu i potekla je rijeka rijeĉi na arapskom izmeĊu ĉovjeka koji ju je drţao i onoga koji je stigao. Netko je došao pomoći - ali ne njoj. Teško je disala kad se Shmuel odmaknuo od nje i povukao ju unazad. Od omamljenosti se zanjihala. Sunce je peklo dok je treptala i pokušavala se orijentirati. Shmuel je imao njezinu torbu, a ruku joj je drţao u zahvatu iz kojeg se nije mogla izvući. - Odliĉno Sayyed. Konaĉno. Taj glas. Poznavala ga je kao zvuk zemlje na novom lijesu. Lijesu njezine sestre. - Vi. - Oĉi su joj se zbistrile i usredotoĉila se na ĉovjeka ĉiji ju je glas slijedio iz Brooklyna u Rim i u Jeruzalem. Bio je mlaĊi od glasa. Nije imao više od trideset godina. Bio je mišićav, zgodan, kosih obrva i gustih trepavica. I najprodornijih, najhladnokrvnijih plavih oĉiju koje je ikad vidjela. Arapin plavih očiju. Čovjek kojeg se tradicionalno boje u vlastitoj kulutri kao čovjeka koji bio mogao imati zlo oko. Te su se plave oĉi usredotoĉile na nju dok je hodao prema naprijed. Nije htjela skrenuti pogled, niti trepnuti. Mogao bi vjerovati da će ju prokleti, ali ona nije vjerovala. I neće. Zatim je, i dalje ju gledajući, ispruţio ruku i ĉovjek koji ju je drţao - ne Shmuel, Sayyed - mu je bacio njezinu torbu. - Oko nastanka - unutra, Hasane. - Ne! - Tjeskoba joj je prolazila tijelom. I bijes. Nakon svega što je uĉinila da to sprijeĉi tzohar je ipak pao njima u ruke. Zurila je od Sayyeda na Hasana, pokušavajući shvatiti što se dogodilo u posljednjih sat vremena. Pokušavala je shvatiti izdaju za izdajom.
KIKA
Ali nije bilo vremena spojiti toĉkice. Hasanovi su prsti kopali po torbi traţeći torbicu s privjeskom, oĉi su mu i dalje bile na njoj. Te neobiĉne elektriĉne plave oĉi kao da su palile njezine zjenice, jaĉe od sunca. Trznula se kad je pronašao što je traţio i izvadio. Nemarno je odbacio njezinu torbu poput smeća. S muĉninom je Natalie promatrala kako mu se osmijeh razvio na licu kad je spustio pogled kako bi prouĉio oslikane oĉi na koţi. Iznenada, s tla se ĉulo slabašno zvonjenje mobilnog telefona. Njezinog. Natalieno je srce poskoĉilo. D'Amato, pomislila je, zureći u torbu kao da nekom nevidljivom silom telefon moţe poletjeti prema njoj. Ali njezin napadaĉ i ĉovjek kojeg je zvao Hasan zanemarili su zvonjenje mobitela. Hasan se okrenuo bez da je pogledao torbu na cesti i poĉeo hodati prema svom crnom autu. - Povedi je, Sayyed - rekao je, onako usput. - Nisam spreman još ju ubiti.
51 D'AMATO JE PONOVO nazvao Natalin mobilni telefon. Namrštio se - nije odgovarala. Kruţeći kuhinjom ispunjen nemirom koji je postajao sve intenzivniji sa svakim neodgovorenim pozivom, borio se sa strahom koji se raĊao. Već je trebao nešto ĉuti od nje. Hutton je otišao prije pola sata. Natalie, Yuvi i Nuri bi se trebali vratiti. Potraţio je Dorona u dnevnoj sobi, ali je on bio na mobitelu. Odozgo se ĉula voda kako teĉe - Lior se tuširao. - Ne mogu doći do Natalie. Probajte zvati svoje deĉke - zatraţio je D'Amato ĉim je Doron završio razgovor. Izraelac je mirno birao broj zatim je poĉeo koraĉati, izraz lica mu se smraĉio od brige. - Nuri ne odgovara. Da probam Yuvija. Ali ni Yuvi se nije javio.
KIKA
- Moţda su još u Institutu i ne mogu dobiti jasan signal unutra? - D'Amato se primio za kauĉ. Nije mu se svidjela usmnja koju je vidio u Doronovim oĉima. - Samo je jedan naĉin da otkrijemo. - Doron je poĉeo birati druge brojeve. Kad im se pridruţio Lior još uvijek vlaţne kose, Doron je potvrdio da Natalie i njegovi suputnici nisu stigli u Institut. U D'Amatu se raspirila panika dok je Lior razgovarao sa sjedištem, a oni su ulazili u Hyundai. - Sa svim obilaznicama i blokiranim ulicama zbog summita vjerojatno su izbjegli auto-cestu i krenuli pokrajnjim cestama. -Doronov je glas bio napet dok je izlazio na cestu. D'Amato nije odgovorio. Intuicija mu je govorila što će pronaći i prije nego su stigli do Yuvijevog zelenog Forda. Ipak je na trenutak zatvorio oĉi kako bi blokirao kaos na cesti ispod kipućeg sunca. Kola hitne pomoći iz Crvene Davidove zvijezde su već bila ondje, s upaljenim rotacijskim svjetlima. Izletio je iz Hyundaia dok je Doron koĉio, moleći se da meĊu mrtvima ne pronaĊe Natalieno tijelo.
52 Svi POZNATI MIRISI zemlje, kamena i minerala draţili su Nataliene nosnice. Njezin osjet njuha ojaĉan je povezom preko oĉiju koji joj je stavio Sayyed. Da ju Hasan i nije vukao grubim stepenicama i nizbrdo tunelom znala bi da je pod zemljom. Prepoznala je poseban miris kao što je prepoznala naĉin na koji su glasovi odzvanjali u prostoru. Provela je dovoljno vremena na iskopinama u tunelima i podzemnim grobnicama kako bi znala da je u uskom, podzemnom prostoru niskog stropa. Omamljena i u bolovima, pokušala je pogoditi koliko su se spustili duboko ispod zemlje. Ali bilo je teško. Bila je dezorijentirana i nije brojala stepenice dok su se spuštali. Lice joj je bubnjalo, ramena su je boljela ondje gdje ju je Shmuel -
KIKA
ne, Sayyed -ozlijedio. Pekle su je rane gdje joj je koţa bila oguljena. Bila je slaba - i toliko ţedna. Barem je ovdje bilo nekoliko stupnjeva hladnije nego na straţnjem sjedalu crnog auta, dok su je vozili, zavezanu i pokrivenih oĉiju, negdje, pretpostavljala je u Istoĉni Jeruzalem. Ĉula je zvukove iz susjedstva kad ju je izvukao iz auta, susjedstvo bez Ţidova. Ĉula je djecu kako razgovaraju na arapskom, muškarce kako viĉu, automobilske sirene, ţamor ţena, glazbu. I onda ju je Sayyed vodio, i dalje prekrivenih oĉiju, uliĉicama koje su bile ispunjene mirisom peĉene janjetine i dimom cigareta, poploĉenim ulicama i neravnim ploĉnicima - prije nego su zapoĉeli beskrajno spuštanje pod zemlju. Kako će ih itko sada pronaći? Kad su konaĉno prestali hodati srce joj je naglo poskoĉilo jer se zapitala što će joj Hasan uĉiniti. Zatim ju je bacio na pod. Teško je pala, njezine su oguljene ruke ponovo udarile o tvrdu zemlju i kamenje. Ĉula je zlokoban zvuk kidanja i netko joj je strgnuo povez s oĉiju. Svjetlo je ušlo u njezine raširene zjenice, i treptala je zbog jaĉine ţarulje iznad glave koja ih je kupala poput reflektora. Hasanov pištolj joj je bio na glavi. Sayyed se nadvio nad njom, kidajući dugi komad samoljepljive trake. - Veţi joj ruke i noge - naredio je Hasan. Ĉvrsto. Borila se s panikom i odmaknula pogled kad je Sayyed poĉeo omatati ĉvrstu, široku ljepljivu traku oko njezinih skoĉnh zglobova. Tada je uoĉila dvije boce s vodom ispod stola u sjeni. Prošla je suhim jezikom preko usana znajući da će biti uzaludno traţiti gutljaj. Zatim joj je strah ispunio prsa. Na vrhu stola bila je dţepna svjetiljka i alat - nekoliko ĉekića, kliješta i noţ za led. Što planiraju učiniti sa mnom? Pokušala je pomaknuti zglobove. Ali traka je bila ĉvrsto stisnuta kao što je Hasan naredio. Oĉaj i beznaĊe su je obavili poput tamne magle. Odagnala ih je i pokušala preusmjeriti bol u pozadinu mozga, tako da se moţe usredoĉiti na okolinu. Trebala je biti spremna,
KIKA
rekla je sama sebi, spremna iskoristiti mogućnost kad se ukaţe radi promjene ishoda. - Što je krivo, Sayyede? - Hasan se zabavljao. - Nemiran si. - Koliko dok se aktivira C4? - Sayyed je pogledao umorno prema stropu, ĉak i kad je izokrenuo Natalinu ruku iza leĊa i poĉeo zamatati samoljepljivu traku oko zapešća. - Ima dosta vremena. Zašto si toliko nervozan? Nema šanse da se aktivira prerano. Otići ćemo mnogo prije nego dam signal i našim gostima eksplodiraju bubnjići. - Kruţio je oko Natalie s pištoljem analizirajući Sayyedovo djelo. - Naravno, to će biti samo nekoliko sekundi prije nego se cijeli al-Haram al-Sharif sruši na nju. Naboj od tisuću petsto kilograma eksploziva C-4 će dovesti do toga. C-4, Al-Haram al-Sharif - mi smo ispod Hrama na stijeni. Krv je nestala s Natalienog lica. Oh, Boţe, dignut će ga u zrak. Summit... svi oni ljudi... - Sad se bojiš - Hasan je djelovao zadovoljno. Odmaknula je glavu. Sagnuo se polako i podigao joj lice primivši ju za bradu i prisilivši ju da ga pogleda u njegove neobiĉne oĉi. - Ako mi nećete reći - pljunuo je prezirno - vaše oĉi hoće. - Vi bi se trebali bojati. Mossad će vas zaustaviti. Nasmijao se, a zvuk je odzvanjao tunelom koji su osvjetljavale jedino ţarulje obješene nasumce na stropu, poput sablasnih oĉiju u sjenovitoj udaljenosti. - Zaustaviti mene? Onako kako su me zaustavili da vas ne otmem? I da ne uzmem Oko nastanka? Kako su me zaustavili da ne iskopam rupe u ovom stropu i napunim ih bombama? Sayyed se takoĊer nacerio dok je otkidao još trake. -I kao što su me zaustavili da se ne infiltriram u Shomrei Kotel? Uspio sam paradirati kao Ţidov gotovo dvije godine, prateći ih, a da nisu imali pojma. Nemojte se nadati da će vas spasiti. - Dosta Sayyed! - Hasanov je glas bio oštar, ispunjen iritacijom. - Njezina su zapešća preslabo vezana. Još trake. Ĉvršće. Sayyedove su rijeĉi zvonile njezinom glavom, probadajući i njezin strah. Sad je sve pomalo imalo smisla.
KIKA
Yuvi. Yuvi je morao tajno pripadati Shomrei Kotelu - i Menny. Oni su pripremili puknuće gume, zaustavili nas usred niĉega kako bi došli do privjeska. Ali Čuvari kalifata su ih oboje nadigrali. S dvostrukim agentom kojeg je Shomrei Kotel poznavao kao Shmuel. - Vaš Mossad nas sigurno nije zaustavio od podvaljivanja dokaza za današnji dogaĊaj pred vrata Shomrei Kotela. Toliko o briljantnosti izraelske obavještajne agencije. - Hasan se nagnuo nad njom, nije se mogao suzdrţati od javnog naslaĊivanja. Uništenje je uskoro - sve te smrti, sav kaos, sve će pasti na glave Izraelaca. I neće biti nacije koja će prstom maknuti kako bi im pomogla. - To se nikad neće dogoditi. - Natalie je zurila u ove hladne plave oĉi. - Mossad sumnja nešto. Past ćete. - Ne, Natalie Landau. Uspjet ćemo. A vi ćete umrijeti. - Trznuo je glavom, kao da razmišlja. - Vaša sestra nije imala vremena razmišljati u smrti. Budala koja ju je ubila bila je prebrza. Previše neoprezna. Vi, s druge strane, ćete sljedeća tri sata išĉekivati svoju. - Hasan je pogledao na sat. - Ispravak - manje od toga. Na spomen Dane, Natalie se ispravila na tlu. - Rekli ste mi da imate hamsu moje sestre. Gdje je? Hasanova se usna iskrivila. - A što će vam? Već ste mrtvi -kao i ona. Okrenuo se i nešto Sayyedu rekao na arapskom. Kad mu je pozornost skrenula s Natalie testirala je ĉvrstoću vezanja, pokušavajući razdvojiti zglobove barem nekoliko centimetara. Traka je bila ĉvrsta, nije joj uspjelo. Još uvijek je imala tri sata... gotovo tri sata. Prije nego se dogodi nezamislivo. Imala je osjećaj da joj je jezik natekao, ţeĊ je rasla iz minute u minutu. Borila se s omamljenošću koja joj je govorila da postaje dehidrirana i nastavila je u pokušaju da olabavi zglobove na nogama i rukama. Hasan je i dalje bio zaposlen davanjem naredbi Sayyedu. Uhvatila je nekoliko rijeĉi i shvatila da mu govori da ostane s njom. Ĉak i bez razumijevanja svake rijeĉi znala je da je Sayyedo-vo protivljenje bilo veliko.
KIKA
Zatim je Hasan izvadio koţnu torbicu iz svojih hlaĉa. Srce joj se stisnulo kad je izvadio privjesak prema ţarulji, smijući se dok je promatrao optoĉene oĉi zbog kojih je Dana umrla. U Natalienom grlu se skupila kiselina iz ţeluca. - Vrijeme je da oslobodimo Oko nastanka iz njegove kukuljice. U glasu mu se osjetilo uzbuĊenje. - Predugo je bilo skriveno od svijeta. Sad imam ĉast osloboditi ga u ime Alaha. - Privjesak ne pripada vama - rekla je Natalie u oĉaju. - Pripada Izraelu. Nije obraćao pozornost na nju nego je otišao do stola, a slijedio ga je Sayyed. Dok je Natalie promatrala stavio je privjesak u škrip, uzeo ĉekić i podigao ruku. - Ne! - Kroz tijelo joj je strujala panika. Energiĉno se izvijala na podu zavezana. - Stanite - ne smijete ga uništiti... Nije pokazivao da ju ĉuje. Udario je ĉekićem po privjesku svom snagom.
53 STISNUT U HOTELSKOM dizalu sa sedmero drugih gostiju Elliot Warrick je odmaknuo glavu od sakoa odijela vrijednog tisuću dolara atašea glavnog tajnika prekrivenog s prhuti, više mu je odgovaralo promatrati kako svijetle brojevi katova na ploĉi. Bio je na putu za predsjedniĉki apartman na hitni sastanak koji su sazvali predsjednik, tajna sluţba i izraelski duţnosnici. U posljednji trenutak, prema posljednjem izvješću NJS-a, planira se premjestiti lokaciju summita iz Hrama. Iako još ništa nisu konkretno otkrili, i NJS i Mossad iznimno sumnjaju da je lokacija kompromitirana. Podruĉje koje su blokirali prije nekoliko tjedana, provjeravaju svaki dan. Timovi tajne sluţbe pregledali su svaki pedalj i osigurali sve krovove i višekatnice u krugu od tisuću metara od lokacije. Psi koji tragaju za bombama pregledali su perimetar i cijeli Hram - ali ništa nisu otkrili.
KIKA
Pa ipak je povećana komunikacija danas izazvala alarm. Warrick je znao da će u predsjedniĉkom apartmanu biti ţestoko i pripremao se za ţestoku bitku. Neće pomoći što nema podataka o tome gdje je Krijesnica. Znao je da će ga Tajna sluţba podrţati oko promjene lokaliteta, ali je znao i da je Owen Garrett odluĉan oko Hrama zbog jedinstvene simbolike i vaţnosti za tri svjetske religije. Garrett je riskirao svoje predsjedniĉko mjesto ovim mirovnim sporazumom, prema njegovom mišljenju, nigdje drugdje u svetom gradu ne postoji povoljnije mjesto od mjesta gdje je Abraham bio voljan ţrtvovati Izaka, gdje je stajao Sveti od Najsvetijih, gdje je propovjedao Isus i gdje je Muhamed uznesen na nebo. Ovaj vrhovni zapovjednik neće se odreći svoje vizije - ili ovog spomenika - s lakoćom.
D'AMATO JE OSJETIO privremeno gotovo zasljepljujuće olakšanje. Natalie nije bila meĊu mrtvima. Zatim mu je pogled na njezinu torbu koja je leţala na cesti zaustavio srce. Kad su Lior i Doron krenuli prema tijelima on je pretraţivao po Natalienoj torbici, traţeći tzohar, znao je da ga ondje nema. Ali morao je pogledati, unatoĉ ĉinjenici da je znao da ne bi smio ništa dirati. Tko šljivi for enzičare. Izraelci su bili iznenaĊeni dvojicom mrtvih Mossadovih agenata i trećim muškarcem kojeg nisu poznavali, ali ĉiji su dokumenti govorili da se zove Menachem Goldstein. Doron je već traţio ime u bazi podataka, pokušavajući dokuĉiti što se dogodilo. Liorovo lice je posivilo kad mu je D'Amato pruţio Natalinu torbu uz odmahivanje glavom. - Nema ga - rekao je tupo. Imaju Natalie... i tzohar. - Ovaj ovdje, Menachem, on je kljuĉ. - Lior je zakoraĉio unazad, pruţajući ekipi hitne pomoći prostora da zatvore Goldsteina u vreću. - Ĉini se da tko god ga je ovdje doveo taj ga je i ubio.
KIKA
Doron je brzo došao do njih, njegovo okruglo lice bilo je sumorno poput prizora oko njih. - Yuvi i Nuri nisu imali šanse. Niti jedan nije stigao izvaditi pištolj, a kamoli pucati. - Ovo nikako nije sluĉajno. - Strah zbog Natalie je stisnuo D'Amatov ţeludac. - Koje su šanse da im je guma sluĉajno pukla na sporednoj cesti, a zatim da su pali u zasjedu? Tko god je ovo uĉinio htio je tzohar. Nitko mu se nije suprostavio. - Pronašao sam dva traga au-toguma, oba s juga - rekao je Doron. - Svjeţi tragovi. Pokazao je prema izboĉini. - Dva su se auta ovdje nedavno zaustavila, ali ne da pomognu. Ĉuvari kalifata. D'Amato je znao da svi misle na isto. Ĉuvari su moţda zgrabili Oko nastanka. Natalie je bila potrebna pomoć. I to brzo. Trebao mu je prijevoz.
54 - STANITE, ZABOGA! - NATALIENO je jedino oruţje bio njezin glas. Drugi udarac ĉekićem u zlato bio je Hasanov odgovor. Kad je ponovo podigao ĉekić bezuspješno se pokušavala osloboditi, istovremeno zapešća i skoĉne zglobove, zgranuta onim što je gledala. Najstarije blago na svijetu uništava luĊak u podzemnom tunelu. A nije ga mogla zaustaviti. - Ako razbijete svoje Oko nastanka bit će bezvrijedno! - povikala je. I dalje ju nije slušao, i svom pozornošću usmjerenom prema privjesku ponovno je zamahnuo ĉekićem. Zlato je napuklo, otvorilo se kao orah i isijavalo bijelu svjetlost tako iznenadnu i sjajnu u tami tunela da je treptala. Kad su ţarulje obješene po tunelu poĉele treperiti svjetlost iz privjeska je sjajno zasjala. TAMA JE OBUHVATILA dizalo. Zaustavilo se izmeĊu katova.
KIKA
Što je dovraga? Warrick je uzdahnuo sa svima ostalima koji su sad bili zatvoreni u prostoru obavijenom mrklim mrakom. Zadrţao je dah kad je ţena najbliţa ploĉi traţila tipku za opasnost. - Ništa se ne dogaĊa - rekla je, a frustracija joj je podigla glas za jednu oktavu. Sranje. - Upomoć! - Poĉeo je vikati muškarac iza njega njemu u uho. Ĉuje li nas itko? Netko je poĉeo udarati po stijenkama dizala. Ni to nije imalo uĉinka. Svjetla se nisu palila, dizalo je i dalje stajalo na mjestu. Je li ovo dio toga? Napad? Jesu li napali cijeli grad, a ne samo Hram na stijeni. Pomislio je na Garretta gore u predsjedniĉkom apartmanu. Je li pogoĊen? Ili ga je tajna sluţba uspjela izvesti stepenicama i daleko odavde? Warrick nije bio nauĉen boraviti u mraku. Izjedala ga je frustracija. Moram odmah odavde. SEMAFOR IZNAD IZNIMNO prometne ceste na kriţanju Istoĉnog Jeruzalema iznenada se ugasio. Ni crveno, ni ţuto, ni zeleno. Na straţnjem sjedištu taksija D'Amato se pomaknuo prema naprijed kad je taksist stisnuo koĉnice, gotovo udarivši u kombi ispred sebe. Što sada? - pitao se, a tijelom mu je vibrirala napetost. Mo-ssadovi agenti su ga dovezli do Starog grada. Sad je bio sam, samo nekoliko kilometara od kuće Ahmada Zayadija. Njegov bivši kontakt iz dana kad je boravio u Jeruzalemu ga je ĉekao. Molio se da Ahmad nešto zna, nekoga tko bi mu mogao pomoći gdje bi Natalie mogla biti - i tko ju je oteo. D'Amato je nekoliko puta posjetio Ahmadov dom, sastajući se s palestinskim izvorima koji su diskretno dostavljali nove podatke, i tako izbjegli da ih se vidi javno u društvu Amerikanca -još k tome ameriĉkog novinara. Ali nije imao kuda. Taksist je udarao rukama po volanu, i psovao. Svugdje oko njih ĉule su se sirene. Promet je potpuno
KIKA
stao. Ali ne zadugo, ĉinilo se. Nekoliko je automobila ubrzalo iz razliĉitih smjerova odjednom i tri su se sudarila na raskršću. Sad je D'Amato psovao. Iz sekunde u sekundu je postajalo sve gore. Izduţio je vrat da uspije vidjeti naprijed i izvadio mobitel da nazove Ahmada. Nije bilo signala. - Smijem li posuditi vaš mobitel na trenutak? Lokalni poziv. Taksist je otvorio svoj mobitel i pogledao D'Amata u retrovizor. - Ni moj ne radi. Tko zna što rade s ovim ludim summitom? Ljudi su poĉeli izlaziti iz zgrada dozivajući jedni druge. - Što se dogodilo sa strujom? - Ni ja nemam struje? - Bin Khouryje bio usred govora! I puf, nema prijema. Njihovi su se povici miješali sa zvukovima sirena i povicima zarobljenih vozaĉa. Neki su pravili grimase. D'Amato je pogledao taksimetar, platio i izašao. Ovom brzinom bolje da uzme devu. Zaobilazivši uznemirene stanovnike koji su izlazili u sve većem broju na ulicu, potrĉao je.
ZRAĈNA LUKA BEN GURION TEL AVIV
JEDNOG TRENUTKA JE kontrolor leta ispijao crnu kavu, oĉi su mu bile na monitoru dok je naizmjeniĉno komunicirao s pet pilota nadolazećih aviona, prateći ih dok su treperali monitorom. Sljedećeg je trenutka zurio u crni monitor. Slušalice su bile tihe. - Nema slike! - Ostali smo bez struje! - Što se zaboga dogodilo? Svi su kontrolori leta vikali u isti glas. U sekundi je sav vizualni i verbalni kontakt s avionima koji su letjeli u i iz Izraela prekinut neobjašnjivo. Šef je zgrabio telefon, oĉajno traţeći pomoć. Ali ni telefoni nisu radili. Fiksne i mobilne linije. Beskorisno.
KIKA
- Zašto se nisu ukljuĉili generatori? Nemamo svjetla, telefona, GPS, ništal Problijedjeli kontroli leta promatrali su ispunjeni strahom avione koji su kruţili iznad. Molili su. Pitali su se. Je li ovo samo privremena sluĉajnost? Ili urota? Terorizam? Ali nisu mogli znati. Nisu mogli komunicirati ni sa kim izvan kontrolnog tornja. A na stotine je ţivota bilo izloţeno riziku u zraku. Dva su se aviona već spuštala. Molim te, Boţe, pomozi nam. Što se događa?
MEĐUNARODNA ZRAĈNA LUKA KRALJICA ALIA, AMMAN JORDAN ŠEF SMJENE U kontrolnom tornju je paniĉno pokušavao pokrenuti sustav. Nikad još nije bio u situaciji poput ove gdje su svi monitori utihnuli, i gdje nije radila nikakva komunikacija. Znao je da sunĉevi izboji mogu izazvati ovakav poremećaj, ali nije bilo upozorenja ovakve vrste. Ponovo je probao telefon, oĉajan da doĊe do svojih nadreĊenih ili da kontaktira kontrolore na zemlji, ali telefoni i dalje nisu radili. Ništa nije radilo, nije bilo struje, GPS sustav nije radio, kao ni tornjevi mobilnih operatera. Košulja mu je bila natopljena znojem, brzo je mijenjao frekvencije na radio stanici - ali uzalud. Obuzela ga je bolesna misao. Jesu li i sateliti iskljuĉeni? Boreći se s panikom koja mu je rasla u prsima molio je da avioni 747 ne završe jedan u drugome poput zaslijepljenih gusaka. Insha"allah, da se spuste sigurno - prije nego ostanu bez goriva.
KAD JE SVJETOST prodrijela iz oštećenog privjeska Natalie je osjetila šok kako joj struji tijelom. Hasan i Sayyed su pali na leĊa instinktivno rukama pokrivajući lica kako bi zaštitili oĉi, ali Natalie je zurila, zadivljena iznenaĊujućom jasnoćom svjetlosti.
KIKA
Trenutak kasnije kad su se Hasanove zjenice prilagodile treperavim zrakama, zgrabio je kliješta i ponovo stao iznad privjeska. Promatrala ga je bespomoćno dok je gurao alat kroz otvor kako bi razdvojio zaštitni zlatni oklop koji je dao napraviti Danijel. Ţarulje su se ponovo upalile. Pogledala ih je, shvatila je nešto novo. Oh, Boţe, ovo nije samo drevni privjesak. Ne vjerujem u ono što vidim... S naporom je uspjela progovoriti. - Ne znate što ĉinite - rekla je. - Ono što oslobaĊate. Ta je svjetlost drevna,... Boţja. - Zaĉepi! Ipak je Hasan podigao pogled i premišljao se koji trenutak prije nego je kliješta zario u privjesak. - Zar ne vidite što se dogaĊa? Pogledajte kako reagiraju ţarulje! Ponovo ju nije slušao gurnuvši kliješta dublje. Ali i ona je imala oruţje. Znanje. Razumjela je bliskoistoĉno vjerovanje oko zlog oka bolje nego je Hasan mogao misliti. Većina Zapadnjaka nema pojma kako ga njegove plave oĉi mogu obiljeţiti u njegovoj kulturi, ali je znala da su ga te oĉi obiljeţile kao ĉovjeka kojeg se treba bojati, ĉovjeka koji moţe prokleti drugoga pogledom, namjerno ili ne. Uoĉila je kako je Sayyed izbjegavao gledati u Hasanove oĉi i znala je zašto. - Oko nastanka ima mnogo veću moć od vaših plavih oĉiju izvalila je. - Vaša će prokletstva reflektirati nazad vama. Vidite kako djeluje na ţarulje? Isto to radi i s energetskim poljem iznad nas - u Hramu. Planovi vam neće uspjeti. Tada se okrenuo, pogledavši je onim plavim oĉima ispunjenim bijesom. - Još jedna rijeĉ i išĉupat ću vam jezik kliještima. Nije se šalio. Natalie je zašutjela. Ali je i dalje promatrala njegove oĉi, nije ţeljela skrenuti pogled, pokazujući mu da prokletstva koja je mislio da ima nju ne plaše. Da njegov pogled nije imao moć od koje će zadrhtati. Kad je nastavio razbijati privjesak promatrala je u tihoj agoniji, nije uspjela ukloniti pogled sa sve veće sjajne zrake svjetlosti koja je izlazila iz zlatne ljuske. Ovo ljudske oči nisu vidjele tri tisuće godina. Sad je drhtala od glave do pete, nije se mogla zaustaviti. Ne od straha, nego od
KIKA
divljenja. U drugim okolnostima bi tiho prošaputala molitvu she-hechiyanu da zahvali Bogu što ju ĉuva da doţivi ovaj dan, ovaj trenutak, što joj omogućava da svjedoĉi ovom veliĉanstvenom prizoru. Ali sad teško da je prikladno Bogu zahvaliti za ove dogaĊaje. Ne kad je njegovo drevno blago palo u ruke ovog luĊaka. LuĊaka koji je gotovo uspio odvojiti dvije polovice privjeska upravo kad su se ţarulje ugasile. Sjale su intenzivo sekundu, poput velike potrošnje energije nakon redukcije struje i zatim su se ponovo ugasile. Zbog privjeska... tzohara... Dok je Hasan odvajao posljednji dio privjeska svjetlost koja je prodirala iz njega se proširila, ispunjavajući tunel poput reflektora. Natalie je uzdahnula kad je Hasan izvadio maleni sjajni kristal iz slomljene kugle. Prsti su mu sjali naranĉasto dok su ga obavijali, svjetlost je prodirala u uskim zrakama izmeĊu njegovih prstiju. Emitiralo je svjetlost mnogo jaĉu od dnevne svjetlosti. Osvjetljavala je svaku brazdu, svaki komad zemlje, svaki komad prašine koji je lebdio u podzemnoj prostoriji. Zureći kao hipnotizirana, Natalie je mogla zamisliti kako je tzohar osvjetljavao arku na noćnom nebu i moru za vrijeme ĉetrdeset dana i noći apoka-liptiĉne propasti. Propast. Ovaj je osjećaj u njoj rastao dok je terorist drţao svjetlost stvaranja u svojoj šaci. Zurio je u njega ošamućeno likujući. Sayyed je zanijemio. - Slavljen Allah, milosrdni - prošaputao je Hasan, stisnuvši tzohar na prsa. Jedva je ĉula njegove tihe rijeĉi. - S oruţjem koje moţemo stvoriti iz drevne energije ovog svetog kamena neće biti nacije na zemlji koja će nam se moći suprostaviti - niti će zaustaviti vladavinu kalifata. Napravio je korak prema Natalie. Njegove indigo plave oĉi zurile su u njezine poput plavog plamena dok je pred njom mahao tzoharom, izazivajući ju. - Zbogom, Natalie Landau. Dobro ga pogledajte. Ovo je posljednji put da ćete ga vidjeti. I tada je pokupio koţnu torbicu sa stola i krenuo tunelom van.
KIKA
Promatrala ga je i sjajnu svjetlost dok nisu nestali u daljini, ostavivši ju samu sa Sayyedom. Oboje su bili zarobljeni u mraku u kojem se apsolutno ništa nije vidjelo.
55 SAYYED JE ĈEKAO dok nije bio siguran da je Hasan otišao prije nego krenuo do stola i upalio dţepnu svjetiljku. - Zar ne misliš da je ĉudno što te ostavio ovdje sa mnom kad je oĉito da ne mogu pobjeći? - Glas joj je lebdio prema njemu u sumaglici. - Zašuti ili ću ti i usta zalijepiti. - Sayyed se okrenuo prema ţeni na tlu. No, nešto ga je u njezinim rijeĉima zapeklo. Hasan je inzistirao da priĉeka samo pola sata prije nego se detonira eksploziv. Zašto? Odnos izmeĊu njega i Hasana nikad nije bio dobar. Ĉak i sada nakon svega što je postigao nije ĉuo niti jednu rijeĉ hvale. Barem ovog puta Hasan nije imao ispriku da ga udari. Kad god je bio s njim sve je radio je da sakrije svoju mrţnju. Mrţnju pomiješanu sa strahom. Beduini to kaţu bolje od većine. Zlo oko moţe čovjeka poslati u grob, a devu u lonac. Jesam lija u grobu? Sayyed se preznojio. Natalie je uoĉila malu promjenu osjećaja na njegovom licu. Sumnja. Ljutnja. Strah. - Ne sviĊaš mu se, zar ne? Ponaša se prema tebi kao prema psu. Sayyed se trznuo kad je ĉuo istinu. Nije ju više mogao slušati. Zgrabio je traku. I dok je otkidao komad njezine su se rijeĉi ubrzale. - Pomaknut će vrijeme detonacije, znaš to, zar ne? Umrijet ćeš ovdje pored mene. Ali ne moramo umrijeti. Moţeš me osloboditi, i oboje moţemo ţivjeti. Iz oĉiju mu je izlazila mrţnja. Što ako je ova kučka u pravu? Bacio je rolu trake prema njezinoj glavi. Odbila se i otkotrljala.
KIKA
- Umrijet ćeš sharmuta. Nemoj se varati. Ja planiram ţivjeti. Zgrabio je svjetiljku sa stola i potrĉao, ostavivši ju ponovo u potpunom mraku.
NATALIE JE IZGUBILA osjećaj za vrijeme. Ali je znala da su minute na njezinom ruĉnom satu otkucavale. Ruke su joj bile vezane iza leĊa. Beskorisne. Nisu mogle povući trake s nogu ili provjeriti koliko je uspjela razdvojiti noge. Zanemarila je ţeĊ gurnuvši jezik na nepce i prisilila se da se nastavi protezati i koprcati. Prvo skoĉni zlobovi, zatim ruke. Odmarala je jedno dok je radila na drugome. Gurajući prste naprijed, povlaĉeći ih nazad. Pomiĉući ih postrance i zatim odvajajući zapešća koliko god joj je traka dopuštala, okrećući ih, naprijed, nazad, polako, još sporije, popuštajući vezu. Kad bi barem mogla prvo osloboditi ruke, mogla bi strgati traku s nogu. Kad bi prvo oslobodila noge mogla bi skoĉiti do stola, zgrabiti alat. I upotrijebiti ga za ruke. Koliko je vremena prošlo? Koliko je vremena ostalo? Gdje je sada tzohar? I kako da zaustavim bombe?
56 AHMAD NJE BIO kod kuće kad je stigao D'Amato. Sjeo je pogrbljen pokušavajući razaznati rastuću konfuziju koja je strujala ulicama, zatim se borio s anksioznošću hodajući ispred Ahmadove malene kuće u Ulici Hagai - ovdje je poznata kao El-Wad, blizu Damašĉanskih vratiju. Je li Ahmad bio u dţamiji? D'Amato se nije sjećao vremena popodnevnih molitvi. Zatim je shvatio kako mu je razmišljanje postalo rastreseno. El-Wad je bio ispunjen muškarcima koji su negodovali zbog nestanka struje. Svi bi bili u dţamiji da je vrijeme molitve.
KIKA
Već je bio spreman odustati kad je konaĉno ugledao Ahmada kako dolazi iza ugla, i kad ga je ugledao na licu mu se ocrtao osmjeh iznenaĊenja. - Nigdje nema struje - ĉini se u cijelom gradu - Ahmad je uveo D'Amata u sjenovitu dnevnu sobu. Bila su navuĉena sjenila na snaţnom popodnevnom suncu i ugodna je soba s visokim stropovima i bijelim zidovima bila obavijena polumrakom. - To je vrlo loše. Nakon svog ovog vremena i planiranja, nitko ne moţe gledati prijenos summita uţivo na TV-u - rekao je Palestinac, na licu mu je bio zabrinut izraz lica. - Ako uopće i ima summita - rekao je d'Amato tiho. Njegov je um procesirao mogućnost da gubitak struje nije sluĉajan, da je dio neĉijeg plana da se sprijeĉi potpisivanje sporazuma. Ali koga? Njegov je domaćin zurio u njega, zatim mu je pokazao da sjedne na istrošen trosjed. - Misliš da nestanak struje znaĉi problem? - Ti si dobro informiran, prijatelju. Što si ti ĉuo? Ahmadovo ĉetvrtasto lice je poprimilo zabirnut izraz kad je sjeo. - Ĉuo sam nešto. - Slijegnuo je. - Ali nisam tome pridavao neku vaţnost. Do sada. Znamo da postoje skupine koje se protive Bin Khouryju, njegovom cilju. Ali većina nas to pozdravlja. Vrijeme je za suţivot u miru. - Ĉuvari kalifata su protiv. Ahmad je otpuhnuo. - Oni su protiv svega što imalo miriše na demokraciju. Na slobodno mišljenje, na izbor. Oni bi ţeljeli odabrati za tebe, za mene, za svakoga. - Proĉistio je grlo. - Mogu li te ponuditi ĉajem? Moj je štednjak na plin. Mogu ugrijati vodu. U kuhinji se nalazi groţĊe i smokve... - Hvala ti na gostoprimstvu, ali nemam vremena. - D'Amato se borio da suzdrţi svoje nestrpljenje jer je zbog straha za Natalie mogao uvrijediti domaćina. - Traţim jednu ţenu - Amerikanku. Ima problema, Ahmad. Ima sa sobom nešto što Ĉuvari kalifata ţele. Ubit će je zbog toga - a moţda već i jesu. - Ţao mi je zbog toga. Ali nemam gotovo nikakve informacije o kretanjima Ĉuvara kalifata. D'Amato je prouĉavao njegovo strogo, inteligentno lice. - Ali znaš nešto.
KIKA
Izvana kao da su se povici povećali. Ulice su i dalje bile prepune zbunjenih ljudi. Sirene su trubile, i pridonosile buci i kaosu i D'Amatovoj osobnoj uznemirenosti. Ahmad je bio neobiĉno tih. - Reci mi, Ahmade. Molim te. Ako išta znaš što me moţe dovesti do Ĉuvara kalifata, ili ako si išta ĉuo o otmici Amerikanke, moraš mi reći. Još MALO. USPJELA je raširiti traku dovoljno da ju okrene u osmicu. Zgrbljena na podu, mišići su je boljeli. Natalie se usredotoĉila jedino na izvlaĉenje jednog stopala. Gotovo je zaplakala kad je oslobodila desno stopalo. Podiţući se na koljena puzala je na njima u potpunom mraku dok nije došla do onoga što traţi - zida tunela. Oslonivši se o zid uspjela se podići. Stol. Pokušala je zamisliti koliko daleko su sjedili. Grleći zid desnim ramenom, hodala je traţeći i uzdahnuvši kad je o njega udarila kukom. Upotrijebila je bradu kako bi dohvatila noţ za led na rubu stola, zatim se okrenula savivši koljena dok ga nije uhvatila vezanim dlanovima. Poţuri, poţuri. Ali trebalo joj je nekoliko vrijednih trenutaka prije nego je uspjela noţ staviti izmeĊu dlanova, a da sebe ne ubode. Teško je disala i nekoliko puta zabola noţ u traku, napamet, zanemarujući bol kad bi promašila i pogodila sebe. Djelovalo je. Ĉim su joj ruke bile slobodne dohvatila je malenu dţepnu svjetiljku koju je Sayyed ostavio i blijeda je svjetlost prodrla kroz mrak. Sad je bilo lakše skinuti ljepljivu traku sa zapešća i zglobova. Gotovo je zajecala od radosti kad je konaĉno bila slobodna. Dohvativši bocu s vodom ispod stola pila je dok se skoro nije ugušila. Koliko mi je vremena preostalo? Pogledala je na sat. Bilo je 14.30 - summit poĉinje u 16.00. Još devedeset minuta. Osim ako se bombe ne aktiviraju prije toga... Zgrabila je oštećeni privjesak i gurnula ga u dţep. Zatim je uzela dţepnu svjetiljku i veliki ĉekić koji je Hasan koristio da razbije kuglu. Duboko udahnuvši uspjela je opustiti bolna ramena, a zatim grĉ u nozi.
KIKA
Krenula je tunelom, pokušavajući ne misliti na iglice koje je osjećala u stopalima. Drţala je ĉekić spremno, ali nikoga nije bilo. Ĉak ni kad je tunel zavio i spustio se, šireći se kad je krenula prema gore, a noge su je boljele. Nije bilo nikoga, nikakvog traga ţivota, niti išta što je liĉilo na bombu. Iglice su pomalo nestale. Poĉela je trĉati. Nije znala koliko dugo je trĉala vijugavim tunelom. U neko vrijeme su ţarulje opet poĉele gorjeti - i zatim se ugasile. Usmjerila je svjetiljku prema gore. Je li ono što je rekla Hasanu bila istina? Treperanje je poĉelo onog trenutka kad je otvorio privjesak. Je li moţda sluĉajnost da su se ţarulje poĉele ponašati neobiĉno tada? Nije tako mislila. Energija tzohara, koja je tisućama godina bila zarobljena u privjesku je sada bila slobodna u modernom svijetu, svijetu uvelike drugaĉijem od vremena drevnog Babilona. Ako sunĉevi izboji mogu poremetiti GPS i energetske mreţe, što moţe uĉiniti tzohar kad se ova Boţja energija susretne s ljudskim ekvivalentom? Iako je pitanje zujalo njezinim umom, pozornost joj je privukla velika rupa u stropu. - Ovo je jedna od njih - jedna od rupa koje su probili za bombe. Ukoĉila se ondje gdje je stajala, posvjetlila je otvor. Ali sve što je vidjela bila je zemlja. Koliko je još otvora osim ovog ostalo iza dok je osvjetljavala pod? Mora odmah odavde - mora upozoriti nekoga. Nekoga tko zna više od nje o pronalaţenju i iskljuĉivanju bombi. Jureći tunelom nije obraćala paţnju na bolne mišiće. Adrenalin joj je pokretao stopala. Pritiskalojuje u prsima. Konaĉno je stigla do grubih stepenica kojih se sjećala - koliko još vremena? Jedva dišući, popela se stepenicama. Bila je gotovo kod izlaza. Još malo i slobodna.
57
KIKA
SVJETLA SU U dizalu treperila. Upalila se i ugasila. Ponovo se upalila. Dizalo se pomaknulo, zatim su se svjetla opet ugasila i dizalo se zaustavilo uz lagano podrhtavanje. Pojaĉalo se gunĊanje osmero ljudi koji su se stiskali u malom prostoru, nade je nestalo. Bilo je zagušljivo i netko je jeo ĉešnjak za ruĉak. Warrick nikad nije bio klaustrofobiĉan u ţivotu, ali kako su minute prolazile osjetio je da u njemu raste anksioznost, zategnuvši mu vrat poput nevidljive omĉe koja ga polagano guši. Zatim su se svjetla ponovo upalila, i dizalo je krenulo gore. Vrata su se otvorila na dvanaestom katu i svi su izašli na hodnik u brzini, oĉajniĉki ţeleći pobjeći prije nego opet nestane struje. Trenutak kasnije opet je nestala, i tama se prostrla hodnikom. Ĉak ni znakovi za izlaz nisu svjetlili. Ali je ĉovjek koji je izjurio iz jedne sobe nosio dţepnu svjetiljku i Warrick ga je sustigao u tri koraka. - Treba mi ovo. Nacionalna sigurnost. - Zgrabio je svjetiljku, zanemarivši negodovanje muškarca i podigao ju prema gore dok mu nije pokazao znak za izlaz. On je pojurio stepenicama prema gore. Predsjedniĉki je apartman bio prazan. Vrata otvorena. Tajna sluţba ga je izvela dolje stepenicama čim je nestalo struje. Gdje su otišli? Warrick je bio iznenaĊen kad mu je mobitel zazvonio. Bio je više iznenaĊen rijekom rijeĉi koje je ĉuo. Slušao je bez rijeĉi. Zatim je sklopio telefon. Plan nije uspio. Krijesnica je još uvijek negdje vani, još uvijek u igri.
- IDEM VAN NA nekoliko minuta. Moţda mogu skupiti neke informacije za tebe. Najbolje da ostaneš ovdje. Ahmad je ustao s trosjeda i krenuo prema vratima. Izvadio je kljuĉ od kuće sa stola u hodniku i zatvorio vrata za sobom.
KIKA
D'Amato se borio s pitanjima koja su odzvanjala u njegovoj glavi. Bio je upoznat s naĉinima na koje je njegov prijatelj skupljao informacije. Duboko udahnuvši naslonio se u mraku dnevne sobe i ĉekao. Prošlo je bolnih petnaest minuta, zatim još pet. Nestrpljenje je izbacilo D'Amata sa stolice te je poĉeo koraĉati sobom. Nije mogao izbrisati sliku Nataliene torbe na cesti. Okrenuo se na zvuk brave. S ulaza je Ahmad pokazao D'Amatu da ga slijedi na ulicu. Promet je i dalje bio u blokadi, pogoršan s napuštenim autima. U tišini, brzo, hodali su jugoistoĉno na El-Wadu. Daleko od Damašĉanskih vratiju. Išli su dublje prema Starom gradu.
58 WARRICK SE PROVLAĈIO kroz gomilu preko trga koji je gledao na Zapadni zid. Ispod bistrog plavog neba ovaj otvoreni prostor ispod Hrama na stijeni bio je u kaosu. Ljudi su vikali, trĉali, gurali se prema uskom prolazu. Panika se širila uznemirenom skupo odjevenom gomilom koja je samo malo prije bila skupljena pred pozornicom gdje se trebao potpisati mirovni sporazum. Njihov je strah bio opipljiv kao i mnogi naglasci i jezici koji su se natjecali u kakofoniji glasova. - Mora da je bomba! - Je li predsjednik ubijen? - To je Iran - napadaju nas! - Ne - bin Khoury je ubijen. Summit je otkazan! - Zašto ne rade mobiteli? Nema struje! - Napali su komunikacijsku mreţu. Ovo je samo poĉetak! Sa svakim novim ţamorom koji se uzburkao kao istina, glasovi su se podizali u velikom strahu. Izraelski su vojnici vikali, usmjeravali pozvane goste i uzvanike daleko od sigurnosnih
KIKA
kontrola i stepenica koje su vodile prema svetištu. Neće biti summita u Hramu na stijeni danas poslije podne. Warrick je promatrao uzbuĊena lica dok se borio protiv ludila. Kako su svi išli prema njemu, opirao se struji udarajućih i gurajućih tijela i pokušavao se probiti naprijed. Poslije podne je bilo vruće. Ispod odijela bijela mu se košulja zalijepila za leĊa. Ali morao se probiti. Bez sredstava za komunikaciju morao je znati iz prve ruke. Jesu li Garret, Rachimel, bin Khoury i glavni tajnik negdje drugdje? Evakuiraju li vojnici ljude dok se negdje odrţava skraćena verzija summita unatoĉ prijetnje terorista? Ako postoji bomba, mogla bi eksplodirati svaki ĉas. Ali je još uvijek bio daleko da išta vidi, da prepozna ikoga u ovom sudaru tijela. Nije bilo glavnog tajnika niti ikoga iz sluţbene ameriĉke delegacije. - Morate napustiti ovo podruĉje. Svi. Odmah. - Vojnici Izraelskih obrambenih snaga koji su patrolirali trgom bili su odluĉni, koristeći drške uzija kako bi ljude usmjeravali prema stepenicama. Warrick ih je uspio izbjeći krećući se prema središtu stiske. Nastavio je prema naprijed pruţajući otpor rijeci razoĉaranih, uspaniĉenih i zbunjenih ljudi. - Ne moţete dalje. Vratite se! - Neumoljiva izraleska vojnikinja mu je presjekla put. Bila je visoka, plavokosa, osunĉanog tena i odluĉna. - Ja sam s predsjednikom Garrettom. Moram proći. - Izvadio je iskaznicu Ministarstva obrane, ali to je se nije dojmilo. - Vaš predsjednik nije ovdje. Summit je otkazan. Imamo nareĊenje da rašĉistimo podruĉje. To znaĉi svi. - Ako nisu ovdje, gdje su? Znate li zašto ne radi komunikacijska mreţa? - Jedino što znam je da svi moraju napustiti ovo podruĉje. A to ukljuĉuje i vas. Pridruţio joj se drugi vojnik, njegovo je lice odraţavalo nestrpljenje. - Koji je ovdje problem? - To bih i ja ţelio znati. - Warrick je svoju pozornost usmjerio na njega. - Što se dogaĊa? Gdje je ameriĉka delegacija?
KIKA
- Nemamo ovlasti otkriti taj podatak, ĉak i da znamo. - Drugi ga je vojnik pogledao. - Zbog vlastite sigurnosti, molim vas otiĊite. Odmah. Bilo je uzaludno. Warrick se okrenuo. Uĉinio je najbolje što je mogao. Ali nije se mogao boriti s izraelskom vojskom kad su šanse ionako bile slabe da će pronaći Garretta i ostale. Ostala je Krijesnica. Vrijeme je da preusmjeri energiju. Imao je samo još jednu šansu. NATALIE JE ZAKORAĈILA i posljednjom stubom i paţljivo otvorila vrata na vrhu. Našla se u skladištu bez prozora u kojem su bili pospremljeni namotani tepisi uza zidove. Inaĉe je bila prazna. Osvjetlila je svjetiljkom dok nije došla do tankih metalnih vratiju. Bila su dovoljno široka da kroz njih uĊe manji auto. Osvjetljavala je dalje traţeći drugi manje sumnjiv naĉin izlaza. Ali nije bilo drugih vratiju. Nije bilo prozora. Samo prekidaĉ za svjetlo kod vratiju i gumb za pritisnuti iznad. Mora biti gumb za otvaranje garaţnih vratiju, pomislila je. Duboko je udahnula kad ga je pritisnula. Ništa se nije dogodilo. Probala je prekidaĉ za svjetlo. Ništa. Nije bilo struje. Mora biti i ručno otvaranje, pomislila je divlje svjetiljkom pretraţujući strop. Bingo. Ĉvrstim trzajem je odvojila mehanizam. Spustivši svjetiljku i ĉekić uhvatila je popreĉnu motku i gurnula vrata prema gore. Pomaknula su se polako, i zaškripala tako glasno da je mislila kako ju svi vani mogu ĉuti. Ali barem ih je digla dovoljno visoko da se provuĉe ispod. Zgrabila je ĉekić i gurnula ga u hlaĉe te se zakotrljala ispod metalnih vratiju i van na sunce. Iznenadna sunĉeva svjetlost ju je zaslijepila. Ustala je, pokrivši oĉi, i zurila prvo lijevo pa desno pokušavajući se orijentirati, razmšljajući na koju stranu da potrĉi. Jedan pogled na usku ulicu i kamene zgrade, na odjeću i pokrivala za glavu na muškarcima i ţenama koji su ţurili
KIKA
ulicom, i znala je da je bila u pravu. Bila je negdje u Istoĉnom Jeruzalemu. Poĉela je trĉati duboko dišući i moleći se da ide prema Starom gradu. Trebala je upozoriti vojnike na Zapadnom zidu. Kod Hrama na stijeni. U prsima ju je stezao strah - kako će se evakuirati na vrijeme, locirati bombe...? Trebala im je reći kako će pronaći tunel. Konaĉno je vidjela znakove. Bila je u Ulici El Hariri koja se kriţala s El Akhtal. Ljudi su se okrenuli i zurili kad je pojurila pored njih. Nije ĉudo, Natalie je pomislila, noge su je boljele, lice joj je bubnjalo. Ne samo da je bila Amerikanka, trĉala je cestom kao da se radi o ţivotu i smrti, bila je ţena, i to ţena s masnicom koja je postala ljubiĉasta na nateĉenom licu. Ali nitko ju nije zaustavio, postavio joj pitanje, trĉala je u oĉaju. Ulica Harun El Rashid. Hvala Bogu. Skrenula je u nju, znala je da vodi na jug, prema Herodovim vratima. Ĉinilo se da traje vjeĉno dok konaĉno nije stigla do Ulice sultana Sulejmana. Ali kako se pribliţavala vratima morala je usporiti. Gomila uznemirenih ljudi koji su zamorili krenula je prema njoj iz smjera Hrama. - Ari, ĉekaj me! Nemoj se izgubiti - pozvala je uspaniĉeno ţena. - Nikad neće biti mira - muškarac je promrmljao drugome u oĉaju, u općem ţamoru. - Summit je otkazan. Gotovo je. Sumit je otkazan? Natalien je um divljao. Ova gomila ljudi, svi oni odlaze od Zida? Od Hrama? Jesu li evakuirani? Barem će ţivoti biti spašeni, pomislila je, s iznenadnim bljeskom nade. Ali bombe će ipak eksplodirati. Hram će biti uništen. Ulovila je nešto na hebrejskom, arapskom, engleskom i još nekoliko jezika. Unatoĉ panici i strahu konaĉno je uoĉila vojnika na kraju ulice. Probijala se kroz gomilu i poĉela mu se obraćati na hebrejskom. - Znam gdje su bombe - smještene su ispod Hrama. U Ulici El Hariri je zgrada - istoĉno od El Akhtala. Na lijevoj strani ulice.
KIKA
U njoj su tepisi. Vrata unutra vode u tunel - vidjela sam rupe u tunelu u kojima su bombe, u stropu... - Kako to mislite vidjeli ste ih? - Vojnik je zurio u nju dok su se ljudi okupljali uokolo. Promatrao je njezino ozlijeĊeno lice, divlju smeĊu kosu pokušavajući, znala je, odrediti je li luda ili govori istinu. - Bila sam ondje, govorim vam - vidjela sam otvore. Bila su dvojica, Hasan i Sayyed. Ostavili su me da umrem... Gomila ljudi ih je odgurnula i odjednom je uhvaćena u njoj i odgurana nekoliko metara od njega. - U ĉetiri sata... nema previše vremena... - povikala je, boreći se da se vrati bliţe k njemu, ali je gomila bila presnaţna, previše uspaniĉena, i samo ju je odnosila sve dalje. - OtiĊite u svoj konzulat! Ulica Nablus! - naredio joj je pokušavajući se probiti kroz gomilu, hodajući prema njoj, korak, dva. Bilo je uzaludno - odvlaĉili su ju, pokušavala je odrţati ravnoteţu. Boreći se da se okrene i stopi s gomilom. Ali mogla je vidjeti na njegovom licu da je pokušavao odluĉiti da li da ju slijedi ili obavijesti nadreĊene. Zatim je Natalie zaboravila na vojnika. Njezina je pozornost bila na ţeni udaljenoj samo dva metra, upravo je trebala proći pored nje. Ţena je bila mlada, tamne kose, i prekrasna, unatoĉ oţiljku na obrazu. Nosila je ruţiĉasti svileni šal. I Daninu hamsu. Natalie se gotovo spotaknula. Borila se da ju sustigne, prateći ruţiĉasti šal koji se isticao u gomili. Srce joj je snaţno udaralo u grudima. Znala je da je u pravu bila je to Danina hamsa. Bila je jedinstvena - ametisti, tirkizno oko i biser u sredini. Pogled je bio kratak, ali je slika ostala zapeĉaćena u mislima. Oĉajniĉki se probijala oko krupnog muškarca s bradom, zatim je povikala jer je izgubila ţenu iz vida. Ali trenutak kasnije njezin je paniĉni pogled pronašao ruţiĉast šal, i do sada se gomila razrijedila. Natalie je nastavila za njom, zanemarujući dosadne prigovore onih s kojima bi se sudarila. Znala je samo jedno - morala je tamnokosu ţenu drţati na oku.
KIKA
Zatim je ţena skrenula iza ugla i Natalie se poţurila da je sustigne. Uoĉila je ruţiĉasti šal ponovo i on je zatim nestao na pragu jedne kuće. Pokušavajući doći do daha, Natalie je otišla do suvenirnice u koju je ţena ušla i stala kod vratiju glumeći da gleda u izlog. Ali promatrala je jedino tu ţenu koja je nosila Daninu ogrlicu, bila je za pultom, podigla slušalicu fiksne linije i stavila ju na uho. Natalie ju je promatrala na trenutak kad se ţena namrštila i zatim zalupila slušalicom. Struja. I dalje je nema. Dok je tako razmišljala ţena se okrenula i nestala iza zavjese od perlica koja je visila kod straţnjeg zida. Pretvarajući se da uţiva u amajlijama zlog oka i srebrnim kriţevima koji su visili na stalcima s obje strane vratiju Natalie je analitiĉki promatrala unutrašnjost dućana. Nikoga nije bilo unutra. U ţelucu ju je nešto stisnulo, prešla je prag i tiho se kretala prema zavjesi. Pogledala je kroz nju. Na njezino iznenaĊenje vodila je do strmih drvenih stepenica. Odozgo se ĉuo razgovor, tih i brz. Rijeĉi su bile arapske. Ĉula je glasove nekoliko muškaraca - i jedne ţene. Koljena su joj popustila. Nije znala identitet ove ţene, ali je poznavala glas jednog od muškraca. Hasan. Upravo gore. U istoj zgradi. Ĉula je kako su se vrata gore zatvorila uz klik, i glasovi su postali nerazumljivi. Jedna njezina polovica je ţeljela pobjeći. Druga nije mogla. Ako sad ode potraţiti pomoć nije bilo garancije da će Hasan i dalje biti ovdje kad se vrati. Moţda će trebati sati dok objasni, da joj netko povjeruje. A ako ga ne bude moţda ga nikad više neće pronaći - ili tzohar. Najtiše što je mogla uspela se stepenicama.
59
KIKA
ĈETVRTA STEPENICA ODOZGO je zaškripala pod njezinom nogom. Natalie se ukoĉila, sigurna da se odala. Zvuk kao da je odzvanjao uskim stubištem, glasan poput pucnja. Prošle su tri sekunde, ĉetiri. Tihi ţamor glasova je nesmetano nastavio i izdahnula je sporo s olakšanjem. Grleći zid, popela se polako na sljedeću stepenicu. I još jednu. Zatim je stigla do odmorišta. Ispred nje je bio hodnik s dvoja vrata na lijevo, jedna pored drugih. Prva su bila otvorena, druga zatvorena, i iza njih su se ĉuli glasovi. Ali glasovi nisu bili sve što je dopiralo iz te prostorije. Ispod vratiju je isijavala neobiĉna srebrnkasta svjetlost. Tzohar. Mišići su joj izgarali od napetosti, Natalie se pribliţila ušavši kroz prva vrata, otvorena, u maleni prostor koji je izgledao kao skladište. Bio je prepun metalnih polica s razliĉitim kutijama, a neke su i dalje bile zatvorene. Bile su to kutije s mirisnim štapićima, ukrašenim metalnim kutijama sa šibicama, nakitom, svijećama i uobiĉajenim jeftinim suvenirima. Provlaĉeći se izmeĊu polica Natalie se pribliţila zidu koji je bio povezan sa sljedećom prostorijom. Poloţivši uho na zid zatvorila je oĉi kako bi blokirala bol od ozljeda, strah koji joj je izjedao ţeludac, kako bi mogla slušati arapske tijeĉi. Mozak joj se borio da ih prevede u engleske reĉenice. - OKO NASTANKA. KONAĈNO. Naše je. - Farshid Sabouri ga je drţao u zraku, a njegov brat Hasan i Fatima su zurili. UzbuĊenje i nervoza strujali su njihovim tijelima, a svjetiljka na stolu je divlje treperila i opet se ugasila. - To je znak - Fatima je likovala. - Znak da je danas osvanuo novi poĉetak. - Da, Fatima, ali... - Hasan je skupio obrve kad je dohvatio sjajni kristal. Farshid ga je ispustio. Hasanova se šaka skupila oko njega. - Moţda je Natalie Landau u pravu. Tvrdila je da će Oko nastanka poremetiti elektriĉnu energiju. Svi moţemo vidjeti što se dogaĊa sa strujom u cijelom gradu. Ĉini se da moramo
KIKA
mnogo toga nauĉiti o moćima ovog kamena - rekao je. - To je energija koja uzrokuje neoĉekivane interferencije. Farshid je snaţno zgrabio rub stola. - Ako ne rade mobiteli, kako ćemo detonirati bombe istovremeno? - Moramo uništiti Hram! - povikala je Fatima. - Hoćemo - ali s manje ţrtava - rekao je Farshid s gaĊenjem - sada kada Izraelci evakuiraju pozornicu. Dok je Hasan hodao oko stola bore na njegovom ĉelu su se produbile. - Naših šest heroja već se nalazi u blizini svojih lokacija i ĉekaju da zauzmu poloţaj. Farshid se nagnuo nad kartom na stolu, palcem je prolazio preko šest lokacija zaokruţenih crveno. Svaka je odgovarala toĉki na crteţu ispod - skica tunela i poloţaja bombi. Na vratu mu je poĉela pulsirati ţila. - Da si barem oko ostavio u privjesku, Hasa-ne, ne bismo sad imali ovaj problem. Farshid se nije mogao suzdrţati od kritiziranja. Sloţio je kartu i gurnuo ju u dţep. - Nisum mogao znati... - prekinuo ga je Hasan ljutitio, ali ga je Farshid odrezao. - Naravno da ne, ali tvoja nestrpljivost je sve zakomplicirala. I to na dan kad si ne moţemo priuštiti komplikacije. - Otišao je do prozora, pored male kupaonice, i nazad. - Kad pomisliš koliko smo dugo kopali, lopatu po lopatu koliko je novca uloţeno u tunel, podmićivanja, tajnovitosti i smrti... - Zaustavio se, trljajući dlan o lice. - Zašto ne bismo pokušali vratiti Oko nazad u privjesak? -ubacila se Fatima ispunjena nadom. Ali Hasan je odmahnuo. - To nije moguće. Ostavio sam privjesak u tunelu. - Eksplodirao je kad je Farshid ljutito uzdahnuo. - Nije vaţno! Metal je metal bilo da je zlato, mjed, bakar, olovo. Pokazat ću vam! Otišao je do sefa u zidu iza stola i okretao brojĉanik, lijevo, pa desno, opet lijevo. S tihim klikom se otvorio, otkrivajući gotovinu, zlatne novĉiće, i dva Glocka, zajedno s nekoliko spremnika s po petnaest metaka. Gurnuvši sjajan kristal u njegovu torbicu, skrio ga je iza gomile novĉanica i zatvorio sef. Sjaj koji je obasjavao sobu je nestao sa zatvaranjem vratašca. Ali svjetiljka i dalje nije gorjela.
KIKA
- Sada - tvoj mobitel - naredio je Hasan svom bratu. - Pokušaj. Farshid ga je otklopio i vidio tri crtice. Kimnuo je gunĊajući. - Ĉita antenu. Fatima se nasmijala kad se svjetiljka konaĉno probudila. - Sada, brate moj - rekao je Hasan samodopadno - ti i ja ćemo otići posvjedoĉiti povijest. Ponovno roĊenje kalifata. A ti -okrenuo se Fatimi i dodirnuo biser na amajliji oko njezinog vrata. - Imaš ĉast ĉuvati Oko nastanka. - Hasane. - Primila ga je za ruku, drţeći pogled malo ispod njegovih oĉiju. - Jako bih voljela vidjeti eksploziju. - Ĉut ćeš je, Fatima - rekao joj je, rijeĉima utjehe. - Zatvori dućan i ostani ovdje dok se mi ne vratimo.
D'AMATO JE PSOVAO kad je tinejdţer koji je gurao kolica puna satova gotovo prešao preko njegovog stopala. Cesta se sada suzila, bila je traka zbunjene gomile. Tri malena djeĉaka su se igrala s loptom ispred ulaza i nasmijala kad je brzo poskoĉio sa strane, i tako je bio korak iza Ahmada. - Koliko još? - Upitao je, jedva uspijevajući kontrolirati strpljenje. Ahmad je podigao ruku u znaku vjeruj mi. Zatim su došli do El Madana El-Hamara gdje su naišli na novu rijeku pješaka. Iz dijelova uzbuĊenog razgovora D'Amato je shvatio da je summit u Hramu otkazan. Svima je nareĊeno da napuste to podruĉje. Ahmad i D'Amato su nastavili, skrenuli desno kod ugla i prema, uoĉio je d'Amato, Ulici suza. Stisnuo je vilicu i pitao se gdje ga to njegov prijatelj vodi. Pitao se i je li Natalie još uvijek ţiva. Prošli su pored ogromne, moderne knjiţare, trgovine igraĉkama, kafića prepunog ljudi, turista i domaćih. Iznenada se Ahmad zaustavio. - Nastavi još kratko, malo poslije srebrnara i pronaći ćeš vrlo zanimljivu suvenirnicu. Moj izvor mi je rekao da se ljudi koje traţiš ponekad nalaze iznad trgovine. Budi paţljiv.
KIKA
Primio je D'Amatove ruke. - Bilo je lijepo vidjeti te opet, prijatelju. Molim se da pronaĊeš ono što traţiš. I moli se da pronaĊemo mir. I neka bude brzo. Zatim je otišao, ubacivši se u gomilu i krenuo putem odakle su došli.
KAD SU SE otvorila vrata uz škripu u susjednoj sobi Natalie se sakrila iza visoke kutije i izvan pogleda. Zadrţala je dah, drhtala dok su se koraci spuštali stepenicama. Zatim se ĉulo zveckanje zavjese od perlica, i Ţenski glas odozdo, Natalie je polako zaobišla kutiju i krenula u hodnik. U dva je koraka bila u drugoj sobi. Bio je to ured, neuredan, stol je bio pretrpan papirima i dokumentima, selotejpom, flomasterima, a meĊu njima bile su i jedne škare. Na jednom zidu je bio metalni ladiĉar zajedno s još kutija. Uoĉila je sef odmah. I znala je. Metal je metal. Nije li to Hasan rekao? Izvadila je ĉekić iz hlaĉa, ali kontrolirala je ţelju da razbije brojĉanik. Ţena - Fatima - će ĉuti prvi udarac i znat će da nije sama. Prvo ju moram iznenaditi. Prisilit ću ju da mi kaţe kombinaciju... Slušala je dok su njeţni ţenski koraci prolazili trgovinom ispod. Zatim je opet ĉula zveckanje perlica. Fatima se vraćala.
MUNDY JE HODAO ispod velikog luka omeĊenog jeruzalemskim kamenjem. Bio je na ulazu u Crkvu Svetog groba, pregledavajući poploĉeni trg i oĉekujući Straţara dok su pored njega prolazili hodoĉasnici i turisti, ţeljni istraţiti lokaciju gdje je Isus razapet na kriţu, poloţen u grob i gdje je uskrsnuo. Juĉer je posjetio ogromnu crkvu sa svojom suprugom, moleći se u mnogim kapelicama mnogih vjera. Zavukao se ispod oltara u grĉkoj pravoslavnoj kapelici osvjetljenoj svijećom i zurio u bronĉani disk koji je oznaĉavao mjesto Kristova kriţa. Ova
KIKA
crkva, koju je dala sagraditi 326. g. carica Helena, Konstantinova majka, imala je povijest - poput Hrama - stalnog uništavanja i ponovne gradnje. Ali ciklus je završen kad ju je posljednji put uništio kalif el-Hakim 1009., i kad su je kriţari ponovo sagradili i izgledala je gotovo isto kao i danas. Osjećaji divljenja i uzbuĊenja su se u njemu natjecali dok je nestrpljivo ĉekao svog zamjenika. Straţar mu je samo rekao da je Oko na prodaju i Mundy je bio spreman platiti bilo koju cijenu. Na kraju je uoĉio visoku impozantnu figuru Ĉovjeka kose boje pijeska koji se glavom i ramenima isticao od većine. - Jesi li ĉuo išta novo? Osim da se moramo naći s prodavate-ljem u Crkvi Sv. Ane? - upitao je Mundy brzo, njeţno kad mu se pridruţio Straţar. Ušli su u crkvu gdje je bilo mirnije, pored ĉetvrtaste ruţiĉaste kamene ploĉe - Ploĉe pomazanja, gdje vjernici vjeruju da je Isusovo tijelo bilo pripremljeno za ukop. - Ne još - rekao je Straţar kratko. - Upotreba telefona baš i nije moguća, ili nisi primijetio? - Naravno da jesam. Jesi li prepoznao glas pozivatelja? Znaš li tko ima Svjetlost? - Nemoguće je bilo pogoditi. Šaputao je. - Straţarevo mrgoĊenje je bilo snaţnije nego inaĉe. Nije imao pojma koji od mnogih igraĉa je uspio ukrasti Svjetlost od Shomrei Kotela. - Pa imam dobru pretpostavku tko bi mogao biti. - Mundy je spustio glas. - Upravo sam se rastao s nekima od svojih partnera iz Shomrei Kotela. Izdani smo - svi mi. Njegov se sugovornik naglo zaustavio. - Što to govoriš? - Menny Goldstein je mrtav, kao i Yuvi Katzir. - A Shmuel... što je s njim? - Nestao je - zajedno s Natalie Landau i Svjetlošću. Mun-dyjeve su oĉi sjale od bijesa. - Spoji toĉkice. Shmuel je bio jedan od nekolicine koji su imali tvoj zaštićeni broj ćelije. Ĉini mi se da radi sam za sebe. - I ĉini se da je to veliki biznis. - Straţareva je vilica bila napeta, sokolske oĉi stisnute. - Ţeli novac prebaĉen u ciparsku banku u vrijeme razmjene. Poĉetna cijena je deset milijuna.
KIKA
SAYYED NIJE GUBIO ni trenutka i nitko poput njega nije jurio klizavim vapnencem Ulice suza. Do sada su braća Sabouri stigli na Zidine u iščekivanju uništenja. Čekaju da obavim telefonski poziv i okrivim Shomrei Kotel za kaos. Nasmijao se sam sebi. Hasan nikad ne bi mogao predvidjeti što će sljedeće uĉiniti. Dosta mu je bilo Hasanovih vrijeĊanja još otkad ga je Farshid regrutirao. Dok je Hasan bio glavni nikad neće moći biti ništa drugo osim obiĉne pješadije. Kako će uţivati u osveti. Uskoro će postati bogatiji i moćniji od braće Sabouri i njihovog vijeća zajedno. Više neće biti na milost Hasanovom zlom oku. I zlom jeziku. Sayyed je znao za velike sume koje je skupio Shomrei Kotel, i znao je da još više novca ima na offshore raĉunima Sinova Babilona. Znao je gdje će sada Hasan stajati, toĉan poloţaj. Kao što je znao kombinaciju sefa u trgovini i novce koje je sadrţavao. Štoviše, znao je da će mu taj novac pomoći da doĊe u Tunis kad naĊe Hasana, smjesti mu metak u prokleto srce i uzme mu Oko nastanka. MALENA KUPAONICA JE bila zagušljiva poput saune. Skrivena iza vratiju Natalie je slušala kako stolice struţe po podu. Fatima se pribliţila stolu. Natalie je ĉula šuškanje papira. Zatim je Fatima poĉela pjevušiti. Ako je ona za stolom, njezina su leĊa prema meni. Sad ili nikad. Drţeći ĉekić, Natalie je izašla iz kupaonice, poloţivši jedno stopalo paţljivo ispred drugog. Ali kad se pribliţila stolici linoleum je zaškripao i ţena se okrenula. Natalie se ispruţila podignuv-ši ĉekić. - Skinite hamsu koju nosite. Stavite ju na stol! - Kako ste došli ovdje gore? - Fatima je iznenaĊeno upitala, ljutnja joj je obavila prekrasne crte lica. - Tko ste vi? - Stavite ju na stol ili ću vas opaliti s ovime i uzeti ju sama. Pribliţila se jedan korak. - Poţurite. Fatimin pogled se spustio na Natalien odluĉan izraz, a zatim se pomaknuo na podignuti ĉekić.
KIKA
- Znaĉi lopov ste. U redu. Smirite se. Skinut ću je. Poloţila je ruke iza glave i otkopĉala malenu srebrnu kopĉu. Slijegnula je. Stavila je ogrlicu na stroj za uvez. Ali kad se Natalie ispruţila kako bi zgrabila hamsu slobodnom rukom ţena se pomaknula kao divlji poţar. Jednog je trenutka bila mirna poput drvenog kipa, a sljedećeg je zgrabila škare sa stola i iskoĉila iz stolice u jednom pokretu. Koristeći kuk Natalie je odgurnula stolicu udarivši Fatimu u koljena. Ali manevar je ţenu izbacio iz ravnoteţe samo nakratko. Uz povik bila je u punom napadu, mašući škarama prema Natalinom vratu. Natalie je skoĉila unazad, zatim je zamahnula nogom, ali je udarac samo okrznuo Fatimino bedro. Natalie je oĉi drţala na vrhu škara. Kad je Fatima povukla svoju ruku Natalie se sagnula, zgrabila ju za zapešće i snaţno okrenula - ali njezina lijeva ruka nije bila snaţna kao desna, i Fatima je i dalje ĉvrsto drţala škare. Stenjući Natalie je udarila petom o rist stopala, ali ĉinilo se bez uĉinka. Fatima se borila mahnito, divlje, odluĉno, mnogo snaţnije nego što bi Natalie oĉekivala od ţene njezine graĊe. Ponovo je zamahnula, i škare su se usjekle u Natalinu ruku. Iznenadna bol donijela joj je suze, ali je izazvala i instinktivni odgovor. Zamahnula je ĉekićem u Fatiminu sljepooĉnicu, i ţena se srušila kao oboreni kip. I kao i kip, nije se micala. Ali je još uvijek disala, Natalie je uoĉila kad se sagnula i opipala bilo. Toliko o tome daju prisilim da mi kaţe kombinaciju, pomislila je tmurno. Teško dišući, okrenula se prema stolu i pokupila hamsu. Unatoĉ tome što su joj ruke drhtale konaĉno ju je stavila oko vrata. I sada su se suze koje su je peckale u oĉima spustile u senzaciji da je prije samo nekoliko dana ova ogrlica bila oko Daninog vrata. Na trenutak su njezine emocije prijetile da je u potpunosti obuzmu. Ali pretvorila je svoju ţalost u bijes i napala sef s ĉekićem, udarajući u brojĉanik, ponovo i ponovo. Napravila je udubinu, ali ga nije slomila.
KIKA
U oĉaju je ispunila plastiĉnu ĉašu hladnom vodom iz kupaonice i baš se spremala osvjestiti Fatimu kad je ĉula zvuk odozdo. Ukoĉila se. Njezini otkucaji srca odzvanjali su u njezinim ušima dok se napela slušati. Teški muški koraci. Penjali su se stepenicama. Opet je otišla u kupaonicu i sakrila se iza vratiju, iako su njegovi koraci tek ušli u hodnik. D'AMATO JE POŢURIO Ulicom suza. Nije mu bilo prvi put da prelazi ovu ulicu gdje je Isus voĊen na raspeće, ali je bilo prvi put da je u potpunosti nesvjestan kriţeva i oznaka koje obiljeţavaju poloţaj kriţa. Vapnenac ispod njegovih stopala bio je nejednak i sklizav. Gledao je fasade lijevo i desno traţeći trgovinu, zanemarujući pozdrave dobrodošlice trgovaca na pragovima svojih trgovina. - Ahlan iva sahlan - DoĊite, dobro ste došli. Zaobišao je skupinu djeĉaka koji su udarali nogometnu loptu, i odsutno im ju vratio. Gdje je dovraga taj dućan? - D'Amato! Okrenuo se vidjeti tko ga zove.
60 Bio JE TO Doron, trĉao je prema njemu, lice mu je bilo gotovo jednako crveno kao i kosa kad se neoprezno sudario s kolima s proizvodima. - Natalie... Mossadov se agent zaustavio, a D'Amato se ukoĉio oĉekujući najgore. - Amerikanka koja odgovara opisu prišla je jednom vojniku prije oko pola sata. - Doron je dahtao. - Pokušavam vas dobiti na mobitel, ali antene rade samo povremeno... - Jeste li sigurni da je to bila Natalie? - prekinuo ga je D'Amato. - Što je rekla? - Tvrdila je da su bombe u stropu tunela ispod Hrama. Prije nego ju je vojnik mogao nešto pitati razdvojila ih je svjetina.
KIKA
- Ako je to ona - D'Amato je osjetio nadu prvi put u dugo vrijeme. Natalie je pobjegla. - Gdje je to bilo? - upitao je brzo. - Kod Herodovih vratiju. - Doronove su oĉi pregledavale ulicu, svakoga, sve, stalno skenirajući. - Poslali smo ljude potraţiti ulaz u tunel koji je opisala. Vojnik joj je rekao da ode u ameriĉki konzulat - Lior upravo ide ondje. Ja pregledavam ovo podruĉje. Drţite oĉi otvorenima i ako ju pronaĊete oboje otiĊite u ameriĉki konzulat u Nablusu. I ostanite ondje!
Sayyed se zaustavio. Što je ovo? Fatima na podu, krvari iz uha, ruţiĉasti joj je šal natopljen krvlju. Stolica pored nje, par škara samo nekoliko centimetara od glave. Bez da ju je dodirnuo, stavio je prst ispod njezinog nosa i osjetio topli dah. Pitao se jesu li se ona i Hasan posvaĊali. Ali nije razmišljao dugo. Nadvio se nad njom, prema sefu, i tada je uoĉio udubljenja u metalnom brojĉaniku. Je li bila dovoljno glupa da pokrade Hasana? Gotovo se zabavljajući krenuo je otvoriti sef. Mnogo je puta stajao u ovom uredu kad ga je Hasan maltretirao. Mnogo je puta promatrao Hasana kako okreće kombinaciju dok se pretvara da se koncentrira na utovarivanje kutija. Brojĉanik je bio lakše oštećen, ali je još uvijek radio. Sayyed je nestrpljivo trznuo metalna vrata, zatim je poskoĉio unazad, iznenaĊen, kad je izronila svjetlost, osvjetlivši cijelu prostoriju. Oko nastanka. Upravo ovdje u sefu. Nasmijao se naglas. Kakav si ti glupan, Hasane Sabouri. Nestrpljivo je zgrabio novac, gurnuvši ga u ruksak, a zatim je dok su mu ruke drhtale od uzbuĊenja podigao torbicu s kristalom i izvadio Oko nastanka. Na njegovo iznenaĊenje sjajni dragulj nije bio topao na dodir. Ali je svjetlost bila i dalje sjajna na dnevnom svjetlu. Bila je intenzivna, mnogo bjelija i jasnija od bilo koje svjetlosti koju je do tada vidio ili zamislio. Poput nebeske svjetlosti, Raja, pomislio je, gotovo smušen od osjećaja trijumfa što ga drţi.
KIKA
Tada je ĉuo ţenu. ZATVORENO. Ruĉno napisani znak se rugao D'Amatu kad je konaĉno došao do vratiju suvenirnice. Probao je kvaku. Vrata su bila zakljuĉana. Svugdje oko njega ostale su trgovine bile otvorene, kafići prenatrpani. Ulica je bila prepuna ljudi koji su govorili, svi su komentirali otkazani summit i nagaĊali zašto je nestalo struje i zašto su se povukli iz obećanog mira. Samo je ovaj dućan, u koji ga je poslao Ahmad, bio zatvoren. Zakoraĉio je unatrag, pogledao u prozor na drugom katu koji je gledao na Ulicu suza i pitao se je li itko gore. Opet je probao vrata. Jednom, dva puta. I onda i treći put, glasnije. Gurnuvši ruke u dţepove odmaknuo se kako bi se mogao nasloniti na zid kod izloga. Čekat ću pet minuta, ako se nitko ne pojavi, provalit ću.
FATIMA SE PODIGLA, stenjući, u sjedeći poloţaj. S jednom rukom na tlu, zurila je u Sayyeda i Oko nastanka otvorenih ustiju. Zatim je odozdo stigla ĉudna treska vratiju. Ne samo jednom. Netko je bio uporan. U ţelucu mu je proradio alarm, Sayyed je Oko nastanka gurnuo u desni prednji dţep traperica. Torbicu u drugi. Prve stvari prvo. Zatim je izvadio prigušivaĉ iz ruksaka i, uvjeţbanom lakoćom namontirao ga je na pištolj. Fatimine su se oĉi širom otvorile. Odmahivala je glavom u tihoj molitvi. - Say...yed... Opalio je. Brzo je skinuo prigušivaĉ i bacio pištolj nazad u torbu. Ponovo je poslušao. Tišina. Turist je odustao. Bez da je pogledao mrtvu ţenu kod svojih nogu, preskoĉio je tijelo i krenuo prema vratima. Ĉvrsto se drţeći za vrata kupaonice da se ne bi srušila Natalie je slušala njegove korake kako se spuštaju. Taj je prokletnik imao
KIKA
tzohar. Vidjela je kako je svjetlost preplavila ured. I sad je opet nestao. U ţelucu joj Je kuhalo, prisilila je noge da se pomaknu kad su se zatvorila vrata trgovine. Idi. Slijedi ga, vikao joj je glas u glavi. Zatim je trĉala, odmiĉući pogled od tijela na podu, gotovo se spotaknuvši na stepenicama. Povikala je kad se prema njoj zaletio netko kroz vrata trgovine. D'Amato. Pojurila je prema njemu, zgrabivši ga za ruku. - Jesi li vidio nekog muškarca kako je izašao iz trgovine? Kuda je otišao? On je jedan od muškaraca koji su me oteli - ima tzohar!
61 SAYYED JE ŢURNO koraĉao Ulicom suza, nije trĉao. Krenuo je prema istoku, prema Lavljim vratima, shvatila je Natalie. On i D'Amato su ga slijedili pola bloka udaljeni, prolazeći oko štandova i kola, pored muškaraca na ulazima koji su igrali shesh-besh, zaobilazili hodoĉasnike i preprodavaĉe, borili se zadrţati visoku, snaţnu uvijek u pokretu figuru na oku. D'Amato ju je upozorio da ako se Sayyed okrene i uoĉi ju da će jurnuti. Ili pucati. Stoga su odrţavali udaljenost, ali su bili onoliko blizu koliko su se usudili. Diskretno, Natalie ga je obavijestila o svemu dok su hodali. Bio je iznenaĊen kad mu je rekla da je kristal u privjesku imao nevjerojatnu, nezemaljsku svjetlost, za koju je vjerovala da je povezana s prekidima elektriĉne energije uokolo. Još uvijek pokušavajući upiti veliĉinu onoga što mu je rekla D'Amato je uspio s njom podijeliti ono što je on saznao. - Mossad trenutno traţi tunel? - upitala je bez daha, dok su jurili pored dvojice muškaraca koji su ispijali svoju tursku kavu kao da ništa drugo na svijetu nije vaţno. - Hvala Bogu! D'Amato je ponovo probao svoj mobitel u nadi da će kontaktirati Dorona.
KIKA
- Ne brini - promrmljala je dok je on proklinjao frustrirano. - Sada trenutno, mislim da će nam Sayyed napraviti uslugu jer će izloţiti tzohar. Dokle god je na otvorenom neće moći detonirati C-4 mobitelima. - Gdje dovraga ide? - D'Amato je pogledao prema visokoj figuri koja se dalje ispred njih usredotoĉeno kretala kroz pješake. - Znaĉi uvjerena si da privjesak stvarno sadrţi tzohar? - Ne znam kako bih inaĉe objasnila što sam vidjela - rekla je Natalie. Stigli su do raskršća gdje Ulica suza završava i uliĉni znakovi obavještavaju da poĉinje Ulica lavljih vratiju. Poţurili su kako bi odrţali korak sa Sayyedom koji je takoĊer ubrzao. - Jesi li dobro? - upitao je D'Amato. Pored njega, Natalie je teško disala. Izgledala je grozno. Modrice na licu su bile nateĉene i ljubiĉaste, a porezotina na ruci isto nije dobro izgledala. Kimnula je, i po prvi je put uoĉio ogrlicu koju je nosila. Kako si zaboga... ? - Je li to Danina hamsa? - Jeste. Onaj kurvin sin Hasan ju je dao ţeni u dućanu, onoj koju je ubio Sayyed. Glas joj je zvuĉao snaţnije, kao da je amajlija koju je nosila osvjeţila njezinu energiju. Njihova se meta pribliţavala Lavljim vratima. - Pogledaj, skreće lijevo. - D'Amato je iznenada pokazao. -Ide u ono dvorište. - To je Crkva Svete Ane. Stopivši se s malom skupinom turista uvukli su se u crkveni kompleks za njim, ušavši u dvorište s palmama i klonulim stablima papra. Mašući svojom crvenom zastavicom turistiĉki je vodiĉ pozvao skupinu prema nadvoĊenom ulazu u visoku kriţarsku crkvu. Oĉi Natalie i D'Amata nisu bile usredotoĉene na impresivnu arhitekturu nego na tamnokosog muškarca koji je krenuo u vrt koji je obavijao stranu zgrade. Odjednom je ovdje bilo mnogo tiše, nego vani na uţurbanim poploĉenim ulicama. Opipljiva mirnoća je ispunjavala prostor kad su se odvojili od skupine turista kod vratiju. Ubrzo su se provlaĉili pored zida prema vrtu udišući miris mente i kadulje.
KIKA
Iznenada je d'Amato zastao, jednu je ruku poloţio na Natalinu ruku, i ĉvrsto ju primio. Iza ugla se ĉuo tihi ţamor muških glasova. - POKAŢI MI GA. - Ken Mundy je dovoljno dugo ĉekao. Nije bio raspoloţen izmijeniti ugodnosti s ovim ĉovjekom - Shmuel ili kako god da se zvao trenutno - koji je izdao njega i Shomrei Kotel. Prezir mu se vidio na licu, ali nije za to mario. Ako je ovaj Juda pomislio da će i dalje on voditi igru prevario se. - Pokaţite mi novac. - Shmuelov je izraz bio samodopadan, pobjedniĉki. Bacio je kratak pogled na aktovku koja je bila u Mundyjevoj manikiranoj ruci. Ali Straţar ga nije imao. - Prvo ti. - Glas mu je bio glas muškarca koji je uvijek na zapovjednom poloţaju. - Poţuri. Što dulje stojimo postaje opasnije. Za tebe i za nas, siguran sam. Shmuel je pokazao prema staroj crkvi i iskopanim Betesdi-nim bazenima ispod. - Brineš se za ove ĉasne sestre koje ulaze i koje će stajati na poznatom kamenu oblika zvijezde i pjevati ispred oltara? One te plaše? - Prekini sa sranjima, Shmuel ili tko god da jesi. Ili nam pokaţi Svjetlost ili smo s tobom završili. - Mundy je otresao ruku upozorenja koju je Straţar poloţio na njegovo rame. Ne. Neću nikoga udariti. Ne sada kad mi je sve za što sam radio na dohvat ruke. VrijeĊalo ga je što njegov uspjeh sada ovisi o ovom pokvarenom, arogantnom izdajniku. Straţar je riskirao najviše od svih njih, riskirao je sve. Sljedeći će trenuci odrediti je li sve bilo uzalud, hoće li se Mundy morati vratiti Sinovima Babilona i priznati im da mu je Svjetlost ponovo iskliznula iz prstiju. - Hoćeš li deset milijuna? Ili nećeš? - Straţareve odluĉne sive oĉi urezivale su se u muškarĉevo nacereno lice. D'AMATO JE BIO napet, još se pribliţio uglu zgrade. - Poznajem taj glas - prošaputao je u nevjerici. -Ĉiji je? Nagnuo se iza kamena vrlo brzo, trebala mu je vizualna potvrda. Trznuo se nazad, zapanjen. - Ne vjerujem. Tvoja je
KIKA
vlada na djelu. To je Elliott Warrick - naš zamjenik ministra obrane.
SNAŢNI MLADIĆ JE rekao s prezirom - Moja je cijena sada petnaest milijuna. A ovo ćete dobiti u zamjenu. - Zavukao je ruku u desni prednji dţep traperica i izvukao metalnu kutijicu. Podigao je poklopac i otkrio sjajni kristal. Iz njega je prostrujala svjetlost, kupajući vrt treperavom aurom koja je bila sjajna poput munje. Mundy je suzdrţao suze. Bilo je sjajno, prekrasno da nije imao rijeĉi. Nije mogao skinuti oĉi sa Svjetlosti. Pruţio je ruku prema njoj, boljelo ga je od ţelje da ju opipa, ali ga je Shmuel povukao nazad s osmjehom, prstima šake je obavio drevni dragulj. Warrick je nakratko pogledao uokolo provjeravajući je li itko u vrtu. - Gdje je privjesak u kojem je bio? - upitao je. - To je dio dogovora. Mundy je duboko udahnuo. Da, Danijelov privjesak s karnelijanom, lapisom i jaspisom. Bio je toliko omamljen svjetlošću da je zaboravio na privjesak u kojem je bio sakriven tri stoljeća. I to je trebao. - Nema ga. Morate ga uzeti ovako kako je. - Shmuel je izvadio pohabanu koţnu torbicu, na kojoj su sa svake strane bile naslikane oĉi za zaštitu. - A sad novac. Pošaljite mi ga na raĉun na Cipar i ovdje smo završili. - Pokazao je komad papira Straţaru. - Uĉini to. - Naredio je Mundy još uvijek hipnotiziran veliĉanstvenom svjetlošću koja se širila ispod Shmuelovih debelih prstiju. Ali kad je Warrick uzeo telefon izraz lica mu se promijenio. Antene ne rade. Ne moţemo izvršiti uplatu. - Onda nema posla. - Po prvi put je ljutnja ispunila Shmuelove tamne oĉi. - Zafrkavate me? Dobro, imam druge kupce. -Vratio je metalni poklopac na mjesto i spremio kutijicu zajedno s torbicom u dţep. Tada se nad crkvom nadvio gusti oblak, ali je sunce i dalje sjalo na nebu.
KIKA
- Ne... ĉekaj! - povikao je Mundy. Shmuel ga je pogledao drskim oĉima. - Nemam vremena ĉekati., ne vas, i ne antene za mobitele. - Imam pet milijuna dolara u kovĉegu - Mundy je izvalio tihim bjesnim tonom. - To je polog. Dobit ćeš još deset kad prorade antene. Shmuel se nasmijao, udarivši kamen nogom. - VrijeĊate me. Warrickovo je lice bilo blijedo, tmurno. - Ţivite posuĊeno vrijeme, moj prijatelju. Oznaĉeni ste. I na putu ste da napustite zemlju. Vidi vam se na licu. Pet milijuna u gotovini će vam olakšati putovanje. Odvest će vas kamo god ţelite. Ako mislite da moţete pronaći ikoga drugoga tko će vam uplatiti novac na raĉun -danas - i to sada - slobodno otiĊite. Jedini zvuk u dvorištu bio je prigušena jeka ţenskih glasova u pjesmi, koji je lebdio u savršeno akustiĉnoj dvorani crkve. Sayyed ih nije ĉuo. Sve što je ĉuo bio je svoj glas koji mu je govorio da je ovaj prokleti nevjernik bio u pravu. Pet milijuna u gotovini je predobro da bi se ispustilo. A vrijeme eksplozije je vrlo blizu. Hasan ima posla trenutno, ali čim Svetište odleti u zrak, po-jurit će u trgovinu ipronaćiţenu mrtvu i prazan sef. Tada će me traţiti svi Čuvari kalifata. Nemam vremena za gubljenje. - Pet milijuna sada. Deset kasnije. Mundy je otvorio aktovku, podigao laţno dno bez ijedne rijeĉi i pokazao mu novĉanice. Razmjena je obavljena bez rukovanja, i Mundy je zurio u divljenju u nadnaravno blago koje je sada sjalo u njegovom dlanu. - Hvaljen Bog. Svjetlost je kod kuće. I Sinovi Babilona će ga vratiti u Treći hram. Premišljao se samo trenutak prije nego ga je spremio u njegovu torbicu uzdahnuvši kad je Svjetlost još jednom nestala. Elliot Warrick je duboko udahnuo. - Vrijeme je da se pokupimo odavde. - Okrenuo se prema dvorištu i Mundy mu se pridruţio bez da je još jednom pogledao ĉovjeka koji je drţao njegovu aktovku.
KIKA
Budale, pomislio je Sayyed, promatrajući Amerikance kako prolaze ispod loze penjaĉice. Ispalio je dva metka, koji su bili utišani prigušivaĉem. Amerikanci su bili pored zida crkve kad ih je pogodio. Pojurio je prema starijem. Torbica je ispala iz šake kad je dodirnuo tlo. Sayyed ju je uzeo i krenuo uz sjevernu stranu zgrade oduševljen kad je uoĉio prolaz kojim moţe izaći na ulicu. Nije vidio Hasana Sabourija - ukoĉen u svojim mislima dok je hodao Zidinama nadgledajući crkvu i oko nje. Ali Hasan Sabouri je uoĉio njega privuĉen nezemaljskom svjetlošću koja je isijavala ispod Lavljih vratiju. Hasan je na trenutak pomislio da je eksplodirala jedna bomba. Ali nije, iako bi sad već trebale. Zurio je u intenzivnu bijelu auru u bijesu, a njegove su sjajne oĉi gotovo postale tamne od bijesa. Bombe nisu eksplodirale. Telefoni nisu mogli ukljuĉiti detonatore. Zato jer moć Oka nastanka nije bila neutralizirana u sefu. Vidio je gdje se drevni kristal nalazi. Tko ga je uzeo. Tko je uništio njegov prekrasan plan. S mrţnjom je promatrao kako Sayyed razmjenjuje Oko nastanka za aktovku u vrtu Crkve Svete Ane. Kad je krenuo prema stepenicama promatrao je Sayyeda kako ubija dvojicu muškaraca i uzima nešto s tla. Tada je Hasan uoĉio još nešto neoĉekivano - Natalie Landau i njezinog prijatelja D'Amata kako ĉekaju prikriveni. Šok od njezinog bijega iz tunela ga je uzdrmao poput udarca. Je li ju Sayyed oslobodio? Je li svijet postavljen naglavaĉke. Ali nije bilo vremena za pitanja. Ili za jadikovanje. Bilo je vrijeme za osvetu. Hasan se spustio s Bedema brzo kao gušter. Dovoljno je vidio.
62 SAYYED JE SVIH prevario. Sve nas je izigrao. I ide ravno prema nama.
KIKA
Iza ugla paralizirana Natalie se nije dobro osjećala. Bilo joj je muĉno od ubijanja. Od izdaje. Bolio ju je ţeludac od trĉanja i od straha. Napetost je obavijala svaki mišić u njezinom tijelu dok se skrivala s D'Amatom, jedva dišući. Bila je odluĉna da neće dozvoliti da Sayyed pobjegne. Odluĉna da Danina smrt neće proći nekaţnjeno na kraju. Pojavio se u videokrugu - kraljevsko plava košulja i tamne traperice. Ali u trenutku se D'Amato bacio na njega, srušivši ga boĉno, a aktovka je poletjela. D'Amato ga je udario šakom posred lica i ĉuo zadovoljni lom slomljene kosti. Zanemarujući bol koja mu je prolazila od prstiju prema zapešću ponovo ga je udario. Sayyed se pokušavao osloboditi ruksaka kad je laktom krenuo prema D'Amatovom vratu. Udarac je pao sa strane D'Amatovog vrata, ali trenutak koji mu je trebao da doĊe sebi Sayyed je iskoristio da izvadi pištolj koji je imao u ruksaku. - Ne! - Natalie je pojurila prema njemu, ali prije nego ga je mogla udariti Sayyed je imao pištolj u ruci i pucao je na D'Amata. Promašio je. - Lezi dolje! - povikao je D'Amato spustivši se na koljena, izvlaĉeći vlastiti pištolj. Bacila se na tlo kad su se ĉuli pucnjevi kroz zrak, strah ju je gušio. Tada je Sayyedovo tijelo završilo na tlu, krv je šikljala iz rane na prsima. Vidjela je kako se D'Amato diţe na noge, pištolj mu je i dalje bio usmjeren na ranjenog muškarca. Bacila se na otmiĉara, revoltirana, drhtala je. Opet ju je stisnulo u ţelucu kad se zatresao, a krv mu je poĉela istjecati kroz bijele usne. Zavukla je ruku u dţep traţeći torbicu, tzohar, drhtala je kad je ponovo uzela blago koje joj je sestra poslala z Iraka.
63 LJUDI SU NAVIRALI iz crkve, pokazivali prstima i zurili. D'Amato je spremio pištolj i zgrabio ju za ruku podiţući ju. Vrijeme je da odemo u konzulat!
KIKA
Bio je u pravu, shvatila je, kad su se pribliţila dva muškarca, a na licima im se odraţavo strah. Zatim su ona i D'Amato krenuli prema Ulici lavljih vratiju, jureći ponovo uskom skliskom ulicom. - Presjeći ćemo desno i izaći ćemo na El-Wad, i nakon Da-mašĉanskih vratiju stiţemo u Ulicu Nablus - povikao je D'Amato, kad su okrznuli ţenu u hidţabu koja je gurala djeĉja kolica. I moli da naiđemo na izraelskog vojnika na putu, pomislila je divlje. Zatim se skoro spotaknula kad je shvatila da konzulat moţda nije idealno mjesto. Bila je zbunjena - ameriĉka je vlada bila spremna predati petnaest milijuna dolara teroristu za tzohar? Pa ipak je Ĉovjek s Warrickom tvrdio da je za Sinove Babilona. Morao je to biti Mundy. - Ĉekaj. - Naglo se zaustavila, i zgrabila D'Amata za ruku. -Nešto nije u redu. Zašto su Mundy i zamjenik ministra obrane radili zajedno? Ne moţemo nikome vjerovati. Ne moţemo u konzulat - uzet će mi tzohar. Mora u Izraelski institut za antikvitete. Mjesto mu je ondje. Dok je ona govorila on je pregledavao ulicu lijevo i desno. -U redu, Muzej Rockfeller. - Onda se moramo vratiti i skrenuti lijevo u Qadasiyi za Sulejmanovu. - Natalie bi se najradije sama opalila. Već su mogli biti u Institutu da su krenuli direktno od crkve. Okrenuvši se krenuli su odakle su i došli, ali kad su stigli do Qadasiye Natalie je ugledala nešto zbog ĉega ju je steglo u grlu. - To je on - izgovorila je i ukoĉila se. - Hasan. Ide ravno prema nama! Iz Ulice suza ugledao ju je u isto vrijeme. - Sranje. - D'Amato ju je zgrabio za ruku, i zajedno su otrĉali prema raskriţju, prema sjeveru na Qadasiyi. Mirisi zaĉina i peĉenog mesa koji su obavijali ulicu uzburkali su joj ţeludac. Natalie je riskirala da se okrene kad ju je D'Amato povukao kroz vrata prvog restorana do kojeg su stigli. Hasan je sada bio bliţe, manje od deset metara jureći ulicom poput opsjednutog ĉovjeka. Vidio ih je kad su ušli.
KIKA
HASAN JE USPORIO samo na trenutak kad je stigao do prednjeg prozora restorana, promotrivši kako svjetlost zraĉi kroz staklo i na ulicu. Ĉak i da ih nije vidio kako bjeţe u napuĉenom restoranu Oko nastanka mu je pokazalo toĉno gdje su. U ţilama mu je strujalo zadovoljstvo kad je pojurio kroz vrata u trenutku da vidi Natalie Landau kako juri prema straţnjem dijelu restorana, prema prolazu gdje se nalaze stepenice koje vode prema toaletu. Bila je sama. Gurnuo je konobara koji mu je nudio stolicu i poskoĉio za njom niz uske stepenice, ispunjen jednakom koliĉinom bijesa i adrenalina. Nasmijao se kad je ĉuo da se zatvaraju vrata toaleta. Zaustavivši se ispred razmišljao je da li da uĊe ili ĉeka i skoĉi na nju kad izaĊe. Slina mu se skupila na rubovima usana dok je razmišljao. Vidio je da su se vrata otvorila. Ugledao je njezina leĊa kad se nagnula nad umivaonikom umivajući se. Uspravila se i ulovila njegov pogled u ogledalu i potiho povikala. Strah u njezinim oĉima kad se okrenula bio mu je nagrada. Imao ju je. Ali gdje je Oko nastanka? Nije bilo vaţno. Prvo će ju ubiti i pretraţiti tijelo kasnije. Zatim je uoĉio sjaj bisera na njezinom vratu. Fatimina ogrlica - oko vrata Natalie Landau. - Uzela sam ju - rekla je. - U ovom ţivotu. - Tvoj je ţivot gotov! - povikao je i izvadio pištolj. Nije trepnula. Ali on je, tijelo mu se trznulo u stranu kad ga je D'Amato pogodio s vrata toaletne kabine. Krv je poprskala prostoriju. Umivaonik, ogledalo, vratašca. I njih dvoje. Natalie je pogledala D'Amata. Polako je dodirnula hamsu. Bilo je gotovo.
KIKA
64 DVA DANA KASNIJE AMERIĈKI KONZULAT U JERUZALEMU PATRICK DUNLEAVY, POMOĆNIK predsjednika za poslove nacionalne sigurnosti ustao je sa sivog koţnog trosjeda i pruţio ruku prvo Natalie, a zatim i D'Amatu. - Sve o ĉemu smo ovdje razgovarali, kao što smo dogovorili, ostaje povlaštena informacija - rekao je u svom vojniĉkom baritonu. Njegove duboke oĉi boje lješnjaka bile su kao otisci palca na velikom licu dok su ih promatrale. - Warrickova smrt će biti zabiljeţena kao nezgoda, na duţnosti. Mogu vam garantirati, meĊutim, da će se naša istraga u to kako je mogao biti ĉlan Sinova Babilona bez da smo to znali nastaviti. - Da. I moja - rekao je D'Amato oštro. Na trenutak se Natalie pitala hoće li Dunleavy izraziti svoje nezadovoljstvo - i predsjednikovo - da je tzohar izvan njihovog dohvata. Pripremila se za posljednje ugodne rijeĉi pokude, ali samo ih je pogledao hladnim pozdravom i zaţelio im sretan put nazad u Sjedinjene Drţave. Kad su izašli iz konzulata na neoĉekivanu laganu kišu Natalie se iznenada osjetila osvjeţenom i s olakšanjem da konaĉno moţe slobodno kući. Posljednja dva dana su bili sumaglica beskrajnih ispitivanja, intervjua i izvještavanja s izraelskim i ameriĉkim vlastima. Pa ipak mnogo od toga što se pojavilo ostalo je za nju tajna. Tajna za koju će trebati mnogo vremena da ju se otkrije i u konaĉ-nici shvati. Ali nikad neće razumjeti kako je Elliott Warrick, zamjenik ministra obrane, jedan od kljuĉnih savjetnika predsjednika Garretta po pitanjima obrane uspio neotkriven raditi s neobiĉnom crkvenom skupinom - i cijelo vrijeme pruţati laţne
KIKA
tragove NJS-u za vrijeme potrage za tzoharom. Niti kako Mossad nikad nije otkrio izdajicu u svojim redovima. Jedna od dobrih stvari koja je nastala iz svega ovoga bilo je da su Ĉuvari kalifata za sada obogaljeni. Hasan Sabouri i nekoliko njihovih voĊa bili su mrtvi, a Farshid Sabouri je bio u pritvoru zajedno s ĉetvoricom od šestero bombaša. TakoĊer je nekoliko ĉlanova Shomrei Kotela uhićeno i osuĊeno za kraĊu i otmicu. Barem ova noćna mora nije sprijeĉila mogućnost za mir. Owen Garrett, Ze'ev Rachmiel, Mu'aayyad bin Khoury i Gunther Ullmann su se okupili u Knessetu dok je izraelska vojska traţila bombe kako bi ih deaktivirali. U prisustvu odabrane skupine duţnosnika i ĉlanova tiska, potpisali su povijesni mirovni sporazum. I kasnije iste veĉeri, nakon što je konaĉno proradila elektriĉna mreţa svi su stali pred televizijske kamere kako bi se rukovali pred svijetom. Kako su ona i D'Amato krenuli prema taksiju koji ih je ĉekao u Nablusu, odjednom je osjetila glad, prvi puta u nekoliko dana. - El Gaucho - rekla je iznenada, kad je D'Amato otvorio vrata taksija. - Molim? - Na trenutak ju je pogledao zbunjeno. Zatim mu se lice ozarilo. - U Ulici Rivlin - argentinski roštilj. - Ako je još uvijek ondje. Sjeli su na izlizana straţnja sjedala, a vozaĉ ih je ĉuo. - Ulica Rivlin, broj dvadeset i dva. Još uvijek je ondje - rekao je osorno. - Idemo onda. - Naslonivši se na topla sjedala D'Amato se lecnuo kad se taksi prikljuĉio prometu. Iz nekog razloga unatoĉ vlazi i kiši, bilo mu je lakše nego inaĉe zanemariti sveprisutnu bol. Moţda zato jer mu je ponovo bilo drago što je ţiv. Natalie je prepoznala grimasu koju je imao na licu i koja je nestala. Da nije bilo D'Amatovog instinkta od samog poĉetka mnogo bi toga bilo drugaĉije. Teta Leonora je zamalo pokopala dvije nećakinje u samo tjedan dana. Pogledala ga je dok je zurio kroz kišom ispran prozor i iznenadila ju je koliĉina topline koju je osjetila.
KIKA
- Nakon svega što si za mene uĉinio - rekla je njeţno - barem te mogu ĉastiti veĉerom. - Pa ne znam baš. Izgledaš mnogo gore od mene. - Baš ti hvala. D'Amato se nasmijao. Ĉinjenica je bila da su njezine ljubiĉasto-crvene modrice bile sada ţućkaste, i znao je da joj nije govorio ništa što već nije znala. - Odustani Landau. Veĉeru ja plaćam. Nasmijala se. Nikad ju nije vidio kako se smije. Ali iznenada je poţelio opet ju vidjeti nasmijanu. Ritam brisaĉa se usporio kad je vozaĉ ušao u neobiĉno usku ulicu. Kiša je postala njeţna srebrna maglica bacajući dodatni sjaj na Stari grad koji je prolazio pored njih. Sveti je grad uvijek bio prepun Ţidova, muslimana i kršćana koji su šetali drevnim prolazima, a većina njih je bila okupirana nadom u dugoroĉni mir. Mir. Natalie je prstima dodirnuta hamsu. Tzohar, nezamislivo blago koje joj je poslala njezina sestra bilo je na sigurnom u Institutu u Bet Shemeshu, na pola puta izmeĊu Jeruzalema i Tel Aviva. PotvrĊena je njegova autentiĉnost i odmah je predan direktoru jedinice za spreĉavanje kraĊe antikviteta, zajedno s torbicom i razbijenim privjeskom. - Dana zna - rekao je D'Amato tiho. Natalie se susrela s njegovim pogledom, osjećajući kako joj se ramena opuštaju prvi puta otkad je sve poĉelo. - Znam. Baš sam razmišljala o istome.
65 SKLADIŠTE NACIONALNOG BLAGA BET SHEMESH, IZRAEL KASNIJE ISTE VEĈERI
- ZAHVALJUJEM VAM ŠTO ste doĉekali moju obitelj ovdje. Ĉast mi je slijediti stope mog oca. - Taleb Zayadi je bio nizak muškarac
KIKA
zdepasta tijela i gustih brkova. Glas mu je bio tih i ozbiljan kad se obratio direktoru skladišta. Zatim je njegov pogled pao na jastuĉić od kraljevsko plavog baršuna na kojem se nalazila plitka kutijica na stolu izmeĊu njih. Zurio je u tri predmeta koji su ondje bili - slomljeni zlatni privjesak s oĉima ukrašenima poludragim kamenjem, koţna torbica i sjajni kristal koji je dugo bio sakriven u njima. - Moj otac, Nejeeh, je ubijen one noći kad je ovo ukradeno iz našeg muzeja - rekao je Taleb sporo, prolazeći rukom preko aure svjetlosti koja je zraĉila iz tzohara. - Nikad nije znao što je naša obitelj ĉuvala iz generacije u generaciju. - Ida će nastaviti to ĉuvati - rekao je direktor toplo. - Sad su Zayadi meĊu šaĉicom na zemlji koji znaju da tzohar postoji njegovu moć - i vaţnost da bi se ĉuvao. Ispravno je da naslijedite svog oca, Taleb, budući da je obitelj Zayadi to dugo i ĉasno ĉinila. Direktor je ponovo stavio kutijicu u olovom zaštićenu kutiju u zidu i zatvorio ju. Prostorija je odjednom postala mraĉnija. Taleb ga je slijedio iz ĉetvrtastog spremišta u kojem su se kontrolirali vlaţnost i temperatura. Zakljuĉao vrata kombinacijom koju je upravo nauĉio. Sjeli su oko malenog stola u vanjskom uredu gdje je bio poslu-ţavnik, s ĉašama vrućeg ĉaja i zdjelicama meda, šećera i limuna. Taleb je zagrizao kockicu šećera prednjim zubima i ispijao ĉaj kroz nju dok je direktor opisivao rutinu spremišta, lozinke i kontrolne rijeĉi, i prošao s njim popis onih kojima je dozvoljeno pristupiti ĉelikom ojaĉanoj prostoriji koju su upravo napustili. - Prouĉavat ćemo blago - objasnio je, spustivši ĉašu. - Analizirat ćemo svojstva. Pokušat ćemo ukrotiti energiju na naĉin da koristi cijelom svijetu. Taleb je slušao i kimnuo, odobravajući ono što je ĉuo. Ali cijelo vrijeme misli su mu bile na drevnom blagu zakljuĉanom u drugoj prostoriji. Dok njegov sin ne zauzme njegovo mjesto, on će ga ĉuvati -dobro. Svojim ţivotom, ako treba. Kao i njegov otac. To je ono što su ĉinili. Bili su obitelj skrbnika.
KIKA
ZAHVALE Najtoplije se zahvaljujemo mnogim ljudima koji su s nama nesebiĉno podijelili svoje znanje i vrijeme - Richardu Rytmanu i Gregu Suhajdi, bivšim specijalnim agentima FBI-ja, koji obojica rade za Veritas Global, profesoru Paulu M. Kintneru Jr., Sveuĉilište Cornell, Sethu Mindellu, dr. med., Marianne Will-man, Charlote Hughes, Hy Šafran i Liatu Ayzencotu iz Izraelskog instituta za antikvitete, Robertu Woznickiju i Alessandri Gesualdi iz Rimu, Franku Olicu, Christini Papakirk, Mary Knoll, Melissi Flashmann i dr. Williamu Lanfordu iz Laboratorija za interakcije ionskih snopova, Sveuĉilište Albany, Drţavno Sveuĉilište New York, Cindy Shaffran, Franku Vivianu i Benjaminu Neumannu iz Ureda za istraţivaĉke sustave pri NASA-i, Nancy L. Green, prijateljici i povjesniĉarki, Michaelu Stoneu, Deede Auster, Yossiju Benjaminu i dr. Haiping Sun iz Laboratorija za analizu snopom elektrona, Sveuĉilište Michigan, Jayu Knollu pri Pretvaraĉima energije i Danieli Di Castro, direktorici Ţidovskog muzeja u Rimu. Posebno se zahvaljujemo našim metodiĉnim prvim ĉitateljima, Rachel Greenburg i Stevenu Katzu, koji su uoĉili naše propuste i ponudili mnogobrojne korisne savjete. Zahvalni smo na potpori cijelog tima iz izdavaĉke kuće St. Martin's Press, ponajviše urednici Nicole Argyres s kojom je uvijek uţitak suraĊivati i Mathewu Shearu, Kylah McNeill, Cristini Harcar i Kerry Nordling. Mnogo se zahvaljujemo i našim agentima Ellen Levine i Sally Wofford-Girand na njihovoj potpori i kreativnim savjetima.
KIKA
KRAJ
KIKA 20.11.2010.