BIBLIOTEKA LOGOS U
r e 4 u j u: dr Aleksa Buha, dr Muhamed Filipovic, dr Vladimir Premec, dr Kasim ProhiC, dr Vojin Simeunovic, dr Van;a SutZiC i dr Abdulah Sarcevic
Odgovorni urednik dr Kasim Prohtc
HANS GEORG GADAMER
ISTINA I METODA OSNOVI FILOZOFSKE HERMENEUTIKE
IP »VESELIN MASLESA«, SARAJEVO -
1978.
..N~v IzvOmika.: Hans-Georg Gadamer
WAHRHEIT UND METHODE
GrundzUae einer philosophischen Hermeneutik 1872 -
3., erweiterte Auflage J.C.B. Mohr (Paul Sjebeck), Tiibingen
Prevod Slobodan Novakov
Redakcija prevoda Slobodan GrubaCic Abdu.lah Sarcevic
Pogovor Abdulah Sarcevic
Dok hvatas ono samonabaceno, sve je vjestina i lak car; tek kad odjednom hvatac postanes lopte, koju je jedna vjecna suigracica tebi dobacila, tvom sredistu u tacno smognutom zanosu, u jednom od onih lukova iz mosta velikog koji gradi bog: tek onda je hvatanja umijece sposobnost,ne tvoja, vee svijeta. R. M. Rilke
PREDGOVOR TRECEM IZDANJU Tekst je ponovo pregledan, izvjesne bibliografske upute su obnovljene. U opsirnom pogo¥oru zauzet je stav prema diskusiji koju je izazvala ova knjiga. Naroeito u odnosu na naucnu teoriju i na kritiku ideologije jos jednom podvlacim sveobuhvatni filozofski zahtjev hermeneutike i radi dopune ukazujem na citav niz novoobjavljenih sopstvenih djela, naroeito na spise HegeZs DiaZektik (1971) i Kleine Schriften III, Idee und Sprache (1971).
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
U drugom izdanju ova knjiga se pojavljuje bez bitnih izmjena. Ona je nasla svoje Oitaoce, nasla je i svoje kriticare, a pa.Znja koju je izazvala svakako bi trebalo da obaveze autora da paznje dostojne pri.loge kritike koristi za poboljsanje cjeline. U meduvremenu se ucvrstila misao koja je sazrijevala tokom godina. Ma koliko da sam pokusavao da gledam ocima kriticara, neprestano zeli da se probije mnogostruko sprovedena sopstvena perspektiva. Tri godine, koje su protekle od pojave prvog izdanja, nisu dovoljne da jos jednom pokrenu cjelinu i da oplode ono sto je nauceno zahvaljujuci kri.tioil i daljnjem licnom radu. 2 jo~
1 Pri tom u vidu imam prije svega sljedeca djela, uz koja dolaze mnoga pismena ili usmena izja~njavanja: 1. K.O. Apel, Hegelstudien, Tom 2, Bonn 1963, str. 314-322. 2. 0. Becker, Die Fragwii.rdigkeit der Transzendierung der iisthetischen Dimension der Kunst (im Hinblick auf den I. Teil von W. u. M.), Phil. Rundschau 10, 1962, str. 225-238. 3. E. Betti, Die Hermeneutik als allgemeine Methodik der Geisteswissenschaften, Tiibingen 1962. 4. W. Hellebrand, Der Zeitbogen, Arch. fur Rechts- und Sozialphil., 49, 1963, str. 57-76.
5. H. Kuhn, Wahrhe'it und geschichtl. Verstehen, Histor. Ztschr., sv. 193/2, 1961, str. 376-389. 6. J. Moller, Tii.binger Theol. Quartalschr., 5/1961, str. 467-471. 7. W. Panneberg, Hermeneutik und Universalgeschichte, Ztschr· fur Theol. und Kirche 60, 1963, str. 90-121, narocito 94. i dalje. 8. Poggeler, Philos. Literaturanzeiger, 16, str. 6-16. 9. A. de Waelhens, Sur une hermeneutique de l'hermeneutique, Rev. philos. de Louvain, 60, 1962, str. 573-591. 10. Fr. Wieacker, Notizen zur rechtshistorischen Hermeneutik, Nachr. der Akademie der Wissenschaften, GOttingen, phil. -hist. Kl., 1963, str. 1-22. I Up.: 1. Predgovor za: M. Heidegger, Der Ursprung des Kunstwerkes, Stuttgart 1960.
HANS GEORG GADAMElR
10
Zato, da jos jednom ukratko opisem namjeru i zahtjev cjeline: ocigledno je do nesporazuma dovodilo to sto sam prihvatio dugom tradicijom optercceni izraz hermeneutika. 3 Ja nisam imao namjeru da govorim o >>nauci o umjesnosti« razumijevanja, kako je to starija hermcneutika zeljela biti. Nisam zelio ni da dam neki novi sistem pravila te umjesnosti koja bi opisivala ili cak mogla da uvedu metodski postupak duhovnih nauka. Isto tako, nisam namjeravao da istrazujem teoretske osnove duhovnonaucnog rada, kako bih onda dobijena saznanja primijenio u praksi. Ako iz ovih istrazivanja i slijedi neki prakticni zakljucak, onda svakako ne za neki nenaucni >>engagement«, vee za ,,naucnu« ispravnost, zato da se prizna onaj u svakom razumijevanju djelatni angazman. Moja je namjera, zapravo, bila i jeste filozofska: ne da se ispita sta cinimo, niti sta bi trebalo da cinimo, vee ono sto se s nama desava van naseg ht:ije:hja i cina. Utoliko se ovdje uopste ne govori o metodama duhovnih nauka. Ja, naprotiv, polazim od toga da istorijske duhovne nauke, onakve kakve su proizisle iz njemackog romantizma i kako su se pnozele duhom moderne nauke, ovladavaju humanistickim nasljedem koje ih izdvaja od svih ostalih nacina modernog istrazivanja i priblizava vannaucnim iskustvima sasvim druge vrste, narocito iskustvima umjetnosti. To sigurno ima i svoju znanstveno-sociolosku stranu. U Njemackoj, koja je uvijek bila predrevolucionarna, tradicija estetskog humanizma je zivo dje2. Hegel und die antike Dialektik, Hegel-Stud. I, 1969, str. 173-199. 3. Zur Problematik des Selbstverstiindnisses, FS G. Kruger: Einsichten, Frankfur1 1962, str. 71-85. 4. Dichten und Deuten, Jb. d. Dtsch. Ak. f. Sprache u. Dichtung, 1960, str. 13-21. 5. Hermeneutik und Historismus, Phil. Rundschan 9, 1961, sada Dodatak str. 477-512. 6. Die phiinomenologische Bewegunu, Phil. Rundsch. 11, 1963, 1 i
dalje. 7. Die Natur der Sache und die Sprache der Dinge, u: Problem der Ordnung, Dt. Kongr. f. Phil. 6, Miinchen 1960, Meisenheim 1962. 8. Ober die Moglichkeit e'iner philosophischen Ethik, Sein und Ethos, Walberberger Stud. I, 1963, 11-24. 9. Mensch und Sprache, FS D. Tschizewski, Munchen 1964. 10. Martin Heidegger und die Marburger Theologie, FS R. Bultmann, Ttibingen 1964. 11. Asthetik und Hermeneutik, Predavanje na Kongresu o estetici, Amsterdam 1964. 3
Up.: E. BeN, na gore navedenom mj., F. Wiaker, na gore nav. mj.
ISTINA I METODA
11
lovala usred razvitka moderne naucne misli. U drugim zemljama bi u to ulazila vise politicka svijest, koja tamo nosi ono humanistics, ono lettres, ukratko, sve ono sto se nekad nazivalo humaniora. To niposto ne znaci da se metode modernih prirodnih nauka ne primjenjuju i na drustveni svijet. Mozda je nasa epoha cak vise odredena rastucom racionalizacijom drustva i naucnom tehnikom njenog rukovodenja nego ogromnim napretkom modernih prirodnih nauka. Metodski duh nauke se posvuda probija. Tako mi uopste nije palo na pamet da poricem neophod-nost metodskog rada unutar takozvanih duhovnih nauka. Isto tako, nisam namjeravao da obnovim stari sukob prirodnih i duhovnih nauka oko metode. Jedva da se ovdje i radi o nekoj suprotnosti metode. Utoliko mi se i cini pogresnim pitanje o »granicama prirodnonaucnog obrazovanja pojmova«, koje su nekad formulisali Vindelband (Windelband) i Rikert (Rickert). Ne radi se o razlici metoda, vee o razlici ciljeva spoznaje. Postavljajuci ovdje to pitanje, ja sam zelio da otkrijem i dovedem do svijesti n~sto st() je,zbog 0110g Sl_l~oba oko_ ~etgd?J _p~l() zatajt:no _L nep!iznato, 11~sto sto mQd~rnu nauku ne ogranicava i ne suzava, vee joj, !lap~ot!y, prethodi i omogucava torn pit~nju da postane njezin dio. Imanentni zakon krefarija nauke time ne gubi nista od svoje vlastite presudnosti. Bio bi to nemocan poduhvat ako bi se apelovalo na savjest ljudske volje za znanjem i ljudsku umjesnost, da mozda nauci da malo opreznije saobraca s prirodnim i drustvenim sklopovima naseg svijeta. Uloga moraliste u odjeci istrazivaca ima neceg apsurdnog. Apsurdan je isto tako ,i zahtjev filozofa koji dedukuje iz principa kako se »nauka« mora izmijeniti da bi postala £ilozofski legitimna. Stoga mi se cini da je puki nesporazum kad se ovdje zeli uplesti cuveno kantovsko razlikovanje izmedu quaestio iuris i quaestio facti. Kant zbilja nije namjeravao da modernim prirodnim naukama propisuje kako treba da se ponasaju da bi prosle pred sudom uma. On je postavio jedno filozofsko pitanje, tj. on je postavio pitanje uslova nase spoznaje zahvaljujuci kojima je moguca moderna nauka i dokle ona doseze. U tom smislu i ovo istra~ivanje postavlja jedno filozofsko pitanje. Ali ono ga nikako ne postavlja samo takozvanim duhovnim naukama (u okviru kojih bi se onda prednost dala odredenim klasicnim disciplinama); ono ga uopste ne postavlja samo nauci i njezinim nacinima sticanja iskustva - ono ga postavlja cjelini ljudskog
HANS GEORG GADAMER
12
iskustva svijeta i zivotnc prakse. Ono, da se izrazim kantovski, pita: Kako je mogul·e razumijevanje? To je pitanje koje prethodi svakom razumijevajucem ponasanju subjektiviteta, kao i metodskom ponasanju nauka koje sc bave razumijevanjem, njihovim normama i pravilima. Hajdegerova (M. Heidegger) tcmporalna analitika covjekovog tubitka je, mislim, ubjedljivo pokazala da razumijevanje nije jedan od nacina ponasanja subjekta vee sam nacin bitka tubitka. U tom smislu je ovdje upotrijebljcn izraz »hermeneutika«. On oznacava osnovnu pokretljivost tubitka, sto cini njegovu konacnost i povjesnost, i zato obuhvaca cjelinu njegovog iskustva svijeta. Ne radi se o samovolji i1i konstraktivnom prenaprezanju nekog jednostranog aspekta, u prirodi stvari je, naprotiv, da je kretanje razumijevanja obuhvatno i univerzalno . .Ne mogu smatrati pravilnim kad se kaze da su granice hermeneutickog aspekta u vanpovijesnim nacinima bitka, npr. u matematickim iii estetskim. 4 Naravno, tacna je da, recimo, estetski kvalitet nekog umjetnickog djela pociva na zakonima gradnje i na nivou uoblicenja koji na koncu transcendiraju sve ograde povijesnog porijekla i kulturne pripadnosti. Ja se ne upustam u to koliko umjetnicko djelo predstavlja nezavisnu mogucnost spoznaje naspram »cula za kvalitet«" ili da li se to culo, kao svaki ukus, razvija ne samo formalno, vee se kao i ukus obrazuje i stvara. Ukus se, svakako, nuzno obrazuje na necemu sto sa svoje strane naznacuje za sta je obrazovan. Utoliko on, vjerovatno, uvijek ukljucuje odredene saddajne prvenstvene pravce (i zapreke). No, u svakom slucaju je jasno da svak.o ko stice iskustvo o umjetnickom djelu to iskustvo potpuno sakuplja u sebi, a to znaci: u cjelinu samorazumljivosti u kojoj ono za njega nesto znaci. Ja cak mislim da proces razumijevanja, koji na ovaj naCin obuhvaca i iskustvo umjetnickog djela, prevazilazi sav istorizam u oblasti estetskog iskustva. Izgleda, doduse, pojmljivo da treba razlikovati izmedu prvotnog sklopa svijeta koji zasniva neko umjetnicko djelo i njegovog daljeg zivota u izmijenjenim uslovima zivota buduCih narastaja. 6 No 4
Up.: 0. Ecker (Becker) na gore navedenom mjestu. Karl Rider (Riezler) je u svom djelu Traktat von Schonem pokusao da izvr.Si transcendentalnu dedukciju tog »cula za kvalitet«, Frankfurt 1935. 6 Up., u vezi s ovim, nedavno objavljcno djelo: H. Kuhn, Vom Wesen des Kunstwerks (1961). 5
ISTINA I METODA
13
gdje je granica izmedu sadasnjeg i buduceg svijeta? Kako prvotnost zivotno znacajnog prelazi u reflektirano iskustvo znacajnog za obrazovanje? Meni se cini da pojarn estetskog nerazlikovanja, koji sam u vezi s tim skovao, sasvim dobra odrazava da ovdje nema ostrih granica i da se kretanje razumijevanja ne da suziti na refleksivno uzivanje koje uivrduje estetsko razlikovanje. Trebalo bi _pjjznati_da,._recima,.. anticka slik.a_nekog }?o~~n~tya, koiau~hramu nije stajala kao_ _u_mj~i.12icko <;ljel() radi . ~ste!~ko_g_re:Ueksivnog:Ufuanj~a.koja sedanas nasla u moderpo_m ]ULJ~i!!, onaka kako danas stoji pred nama sadrzi svijet _religiozn_og iskustva iz kojeg potice. a to ima znacajnu poslje<;licu da taj njezin svijet ie>.S :qv_ij~kP!:!I>§.Jia.i.W~~:m svijetu, Herme.r1guticki univerzum je ono .sto Q!:>l!.h~
7 Spasavanje casti alegorije koja je u vezi s tim (str. 99) zapoceto je vet: prije nekoliko decenija znacajnom knjigom Waltera Benjamina Der Ursprung des deutschen Trauerspiels (1927).
14
HANS GEORG GADAMER
da bude pravilno. U tom je smislu i ona »razumij!=_y_glli~«} Uni-verza1nost hermeri-eutickog gledista, cini mi se, ne trpi suzavanje ni tamo gdje se radi o mnogostrukosti istorijskih interesa koji se objedinjuju u nauci o povijesti. Svakako, rna mnogo naCina pisanja i istrazivanja povijesti. Ne maze se nikako reCi da se svaki istorijski interes zasniva na svjesnom odvijanju neke djelatno-povijesne refleksije. Povijest sjevemoameri.ckih eskimskih plemena je sigurno potpuno nezavisna od toga da li su i kada su ova plemena usla u »evropsku povijest svijeta«. A ipak, ne maze se ozbiljno poricati da ce se djelatno-povijesna refleksija pokazati doraslom i ovom istorijskom zadatku. Onaj ko za 50 ili 100 godina bude ponovo citao danas napisanu povijest ovih plemena smatrace tu povijest zastarjelom, ne samo zato sto u meduvremenu viSe zna iii sto tacnije interpretira izvore - on ce morati sebi priznati da su godine 1960. ti izvori drugacije citani zato sto su pitanja, predmsude ~ interesi bili drugaciji. Kad bismo htjeli naprosto izbjeci kompetenciju djelatno-povijesne refleksije, znacilo bi da pisanje i istrazivanje povijesti redukujemo na nevazno. Upravo univerzalnost hermeneutickog problema zadire dublje od svih vrsta interesa za povijest, jer se odnosi :ria ono sto je svaki put u osnovi »istorijskog pitanja«. 9 A sta je istrazivanje povijesti bez tog »istorljskog pitanja«? Receno mojom terminologijom, koja je opravdana istrazivanjima u oblasti porijekla rijeci, to glasi: aplikacij9- je momenat samog razumijevanja. Ako sam, s tim u vezi, na isti nivo ,stavio jednog istoricara prava i jednog pravnika prakticara, onda time nisam porekao da je zadatak prvoga iskljucivo »kontemplativan«, a drugoga iskljucivo praktican. Ali aplikaciju imamo kod obojice. Kako bi i moglo razumijevanje pmvnog smisla nekog zakona kod jednoga biti drugacije nego kod drugoga! Naravno, sudijin je prakticni zadatak dadonasi presudu, i tu mogu da igraju ulogu mnoge pravno-politicke procjene, koje istoricar prava, obradujuci isti zakon, ne uzima u obzir. No, da 1i je zato pravno razumijevanje tog zakona razliCito? Odluka sudije, koji »prakticki zahvaca u zivot«, hoce da bude pravilna, a nikako proizvoljna pvimjena zakona, mora, dakle, da pociva na »ispravnom« tumacenju, a to nuzno uklju8 Mogu ovdje da se pozovem na - istina, drugacije akcentuirana izlaganja Hansa Sedlmayra, koja su sada sakupljena pod naslovom Kunst und Wahrheit (rde 71). Up., prije svega, str. 87. i dalje. 9 Up.: H. Kun, na pomenutom mjestu.
IS TINA I METODA
15
cuje posredovanje povijesti i sadasnjosti u samom razumijevanju. Naravno, istoricar prava ee neki, u ovom smislu, pravilno shvaeeni zakon morati uz to jos i »istorijski« ocijeniti, a to uvijek znaci da mora da ocijeni njegov istorijski znacaj, a posto je voden svojim sopstvenim istorijskim pred-mnjenjem i zivim predrasudama, to znaci »pogresno«. To ne znaci nista drugo nego da je opet rijec o posredovanju proslosti i sadasnjosti, dakle, aplikaciji. Tok povijesti, a tu spada i povijest ,istrazivanja, uci tome. Jasno je, medutim, da to ne znaci da je istoricar ucinio nesto sto nije »Smio« ili nije trebalo da Ucini i U cemu bi ga trebalo Hi hi se mogao sprijeciti nekim hermeneutickim kananom. Ne govorim o pravno istorijskim zabludama, vee o istinskim spoznajama. Praksa istoricara prava - isto kao i praksa sudije - ima svoje »metode« da se izbjegnu zablude, u tome se potpuno slaiem s procjenama ~storicara prava. 10 No, hermeneuticki interes filozofa nastaje upravo tamo gdje je uspjelo da se izbjegnu zablude. Jer istoricar i dogmaticar ukazuju na istinu, koja jos prevazilazi ono sto oni spoznaju, upravo onda kad se u njihovom djelovanju i njihovim djelima spoznaje njihova sopstvena, prolazna sadasnjost. Suprotnost izmedu istorijske i dogmatske metode nema neko apsolutno vazenje sa gledista filozofske hermeneutike. Tako se nameee pitanje od kakve je istorijske ili dogmatske vaznosti samo hermeneuticko glediste.U Ako se princip povijesti djelovanja uzima kao opsti momenat strukture razumijevanja, onda ova teza, svakako, ne ukljucuje neku istorijsku uslovljenost, vee prosto zeli da vazi opeenito - a ipak hermeneuticka svijest postoji samo pod odredenim povijesnim uslovima. Tradicija, u ciju bit spada sama po sebi razumljiva predaja predanja, morala je postati problematicna, da hi se obrazovala izrazita svijest hermeneutickog zadatka da se tradioija usvoji. Tako se kod Augustina moze opaziti takva svijest prema Starom zavjetu, a u doba reformacije se razvija protestantska hermeneutlka iz zahtjeva da se Sveto pismo razumije iz sebe samog (sola scriptura), nasuprot tradicionalnom p:dncipu rimske crkve. Ali otkad se rodila istorijska svijest, koja ukljucuje principijelno odstojanje sadasnjice od svake povijesne predaje, to razumije10
11
Bettli, Wieacker, Hellebrand na prethodno navedenim mjestima. Up. 0. Apel, na vee navedenom mjestu.
16
HANS GEORG GADAMER
vanje postaje u punoj mjeri zadatak i zahtijeva metodsko vodenje. Teza moje knjige je da je momenat povijesnog djelovanja djelotvoran i da djelotvoran ostaje u svakom razumijevanju p~edaje, pa i tamo gdje je metodika modernih istorijskih nauka uhvatila korijena i ono povijesno postalo, povijesno predano, cini »Objektom« koji treba »Utvrditi« kao neki eksperimentalni nalaz - kao da je predaja u istom smislu strano li., ljudski gledano, nerazumljivo kao sto je to predmet fizike. PolazeCi odatle, opravdana je izvjesna dvoznacnost u pojmu djelatno-povijesne svijesti kako ga ja upotrebljavam. Njegova dvoznacnost se sastoji u tome sto se njime, s jedne strane, podrazumijeva odredena svijest koja je u toku povijesti dostignuta povijescu, a s druge strane, sama svijest ovog biti-dostignut i biti-odreden. Ocigledno je smisao dokaza koji sam dao da ta djelatno-povijesna odredenost vlada jos i modernom, istorijskom i naucnom svijescu - i to vise nego sto se mozda zna 0 tome. Dlelatno-povij~sna svijest je Jmnacna u jednom tako radikalnom i_inislu da Il~S-bitak~_llik_an __u mcjclinll_PJ:!sii}--su(lliina[uoesa); uJllt.L_preyazi.lazLs_voj_e__znanj_e___o___sebL No, to j e principij elaii-po:. gled, koji se ne smije suziti na neku odredenu povijesnu situaciju, pogled, naravno, koji, suocen s modernim istorijskim istrazivanjem i metodskim idealom objektiviteta nauke, nailazi na poseban otpor u samoshvatanju nauke. Moze se, svakako, i izvan toga postaviti ono istorijsko pitanje refleksije zasto je upravo sada, u ovom trenutku povijesti postao moguc principijelni uvid u taj djelatno-povijesni momenat sveg razumijevanja. Moja istrazivanja sadr2e indirektno odgovor na to pitanje. Jer tek u neuspehu naivnog istorizma istorijskog vijeka postaje vidljivo da suprotnost izmedu neistorijski-dogmatskog i istorijskog, izmedu tradicije i istorijske nauke, izmedu antickog i modernog nije apsolutna. Cuveni sukob des anciens et des modernes prestaje da predstavlja neku stvarnu alternativu. Ono cemu se ovdje utvrduje valjanost kao univerzalnost hermeneutickog aspekta, a narocito ono sto se ispreda 0 jezicnosii kao obliku procesa razumijevanja, obuhvata stoga isto tako »predhermeneuticku« svijest kao i sve vrste hermeneuticke svijesti. I naivno prihvatanje tradicija je »kazivanje«, premda se, naravno, ne moze opisati kao »stapanje horizonta« (up. str. 574). A sada, jedno principijelno pitanje: Dokle doseze sam aspekut razumijevanja i njegove jezicnosti? Moze li on da snosi opstu filozofsku konsekcenciju koja se nalazi u stavu: »Bitak
ISTINA I METODA
17
koji se moze razumjeti jeste jezik«? Ne vodi li ovaj stav, kad se radi o univerzalnosti jezika, do neodrzivog metafizickog zakljucka da je »sve« samo jezik i ono sto se dogada u jeziku? Ukazivanje na neiskazivo, koje se ovdje pojavljuje, ne treba, doduse, da krnji univerzalnost jezickog. Beskrajnost razgovora u toku kojeg dolazi do razumijevanja cini da je svako isticanje prava neiskazivog samo po sebi relativno. Ali da li je razumijevanje uopste jedini i adekvatni prilaz zbilji povijesti? Ocigl~dno je da s ovog aspekta prijeti opasnost da se prava zbilja dogadanja, narocito njegova apsurdnost i kontingencija, oslabe i falsifikuju u neki oblik culnog iskustva. Tako je, doduse, tendencija mojeg sopstvenog istrazivanja bila da istorici Drojzena (Droysen) i Diltaja (Dilthey) dokazem kako ih je hermeneuticki prilaz, uprkos svoj opoziciji istorijske skole prema Hegelovom spiritualizmu, zaveo da povijest citaju kao knjigu, a to znaci kao knjigu koja ima smisla do posljednjeg slova. Uza sav protest protiv filozofije povijesti, u kojoj sri sveg dogadanja predstavlja nuznost pojma, Diltajeva istorijska hermeneutika nije previdjela da povijest svoj vrhunac dostize u duhovnoj povijesti. To je bila moja kritika. Pa ipak, ne ponavlja li sc: ta opasnost i kad se radio ovom pokusaju? Pri svemu tome, tradicionalno obrazovanje pojmova, naroCito hermeneuticki krug cjeline i dijela, od kojeg polazi moj pokusaj zasnivanja hermeneutike, ne treba da ima jednu takvu konsekvencu. Sam pojam cjeline treba shvatiti relativno. Cjelina smisla, koju treba mzumjeti u povijesti ili predaji, nikad ne podrazumijeva smisao cjeline povijesti. Cini mi se da je opasnost doketizma protjerana tamo gdje se na povijesnu predaju ne gleda kao na predmet istorijskog znanja iii filozofskog poimanja, vee kao na djelatni momenat sopstvenog bitka. ,Konacnost sopstvenog razumijevanja je nacin u kojem se ocituju realitet, otpor, apsurdno i nerazumljivo. Ko ozbiljno shvata tu konacnost, mora ozbiljno shvatiti i zbilju povijesti. To je onaj isii problem koji tako odlucujucim cini iskustvo onog »ti« za sve samorazumijevanje. U mojim istrazivanjima poglavlje o iskustvu zauzima sistematsku kljucnu poziciju. Tamo se, polazeci od iskustva toga »ti«, osvjetljava i pojam djelatno-povijesnog iskustva. Jer i iskustvo onog »ti« pokazuje paradoks da nesto sto stoji meni nasuprot istice svoje sopstveno pravo i prisiljava prosto na priznanje i da se upravo time »razumije«. Ali ja vjerujem da sam tacno pokazao
18
HANS GEORG GADAMER
da takvo razumijevanje uopste ne podrazumijeva to »ti«, vee to sto nam istinito ovo »ti« kazuje. Time mislim na istinu koja 'nam postaje vidljiva samo zahvaljujuei drugom lieu i samo 7ahvaljujuei tome sto dopustamo da nam se 0 tome nesto kaze. Isto je tako s povijesnom predajom. Ona uopste ne bi zasluzivala interesovanje koje joj poklanjamo kad nas ne bi pouCila .o necemu sto ne bismo bili u stanju da spoznamo iz nas samih. U tom se smislu mora citati i stav: »Bitak koji se moze razumjeti jeste jezik.« On ne znaCi da onaj koji razumijeva prosto ovladava bitkom, nego, naprotiv, da se bitak ne iskusava tamo gdje mi nesto mozemo proizvesti i utoliko pojmiti, vee da se moze razumjeti jedino tamo gdje se nesto desava. Odatle proizilazi jedno pitanje filozofske metodike, koje je takode nabaceno u nizu kritickih iskaza o mojoj knjizi. Ja bih to pitanje nazvao problemom fenomenoloske imanencije. Istina je, moja knjiga, sto se metoda tice, stoji na tlu fenomenologije. Moze zvucati paradoksalno sto inace upravo Hajdegerova kritika transcendentalnog postavljanja pitanja i nJegovo miSljenje o »obratu« lezi u osnovi razvitka univerzalnog hermeneutickog problema, koji ja preduzimam. No, ja mislim da se i na ovaj Hajdegerov izraz, koji hermeneuticki problem tek oslobada za njega samog, smije primijeniti princip fenomenoloskog legitimiranja. Zato sam zadrzao pojam »hermeneutika«, koji je upotrebljavao mladi Hajdeger, ali ne u smislu metodskog nauka, vee kao teoriju stvarnog iskustva, iskustva koje je misljenje. Taka moram da naglasim da moje analize igre ili jezika treba shvatiti cisto fenomenoloski.1 2 Jgra ne ulazi u svijest onoga koji se igra i utoliko je viSe nego neko subjektivno ponasanje. Jezik ne ulazi u svijest onoga koji govori i utoliko je vise nego neko subjektivno ponasanje. Upravo to se da opisati kao iskustvo subjekta i nema nikakve veze s »mitologijom« ili »mistifikacijom«.13 Takav osnovni metodski stav ostaje s ove strane svih istinski metafizickih zakljucaka. U mojim radovima koji su u meCuvremenu objavljeni, narocito u mojim spisima o istrazivanju 12 Zato mi se, kad sam ga nasao, ucinio sasvim prirodnim pojam »jezicke igre«, koji je upotrijebio Ludwig Wittgenstein. 13 Up. moj pogovor Hajdegerovom napisu o umjetnickom djelu u izdanju Reclam (str. 108. i dalje) i nedavno objavljeni napis u F.A.Z. od 26. 9. 1964 - Die Sammlung 1965, sveska 1 (- Kleine Schriften III, 202. i dalje).
ISTINA I METODA
19
H eTmeneutik und HistoTismus 14 i Die phiinomenologische Bewegung (u: Philosophische Rundschau), naglasavao sam da u stvari obaveznom smatram Kantovu kritiku cistog uma i da iskaze koji samo na dijalekticki naCin uz konacno misle na beskonacno, uz ono sto je covjek iskusio na po sebi bivstvujuce, uz vremenski ograniceno na vjecito, smatram pukim granicnim odredbama iz kojih se snagom filozofije ne moze razviti sopstvena spoznaja. Ipak mi je stalno bliska tradicija metafizike, a narocito njezina posljednja velika tvorevina, Hegelova spekulativna dijalektika. Ostao je zadatak »beskrajne veze«. Ali nacin dokazivanja toga pokusava da se izvuce iz teske stege sinteticke snage hegelovske dijalektike, pa cak i »logike« izrasle iz Platonove dijalektjke, i tezi da zauzme svoj stav u kretanju razgovora u kojem tek i rijec i pojam postaju ono sto jesuY Tako ostaje neispunjen zahtjev jednog refleksivnog samoobrazlaganja, onako kako se on postavlja u spekulativno sprovedenoj transcendentalnoj filozofiji Fihtea (Fichte), Hegela, Huserla (Husserl). No, da li je bez osnova razgovor sa cjelinom nase filozofske predaje, cjelinom u kojoj stojimo i koju mi koji _filozofiramo cinimo? Treba li neko obrazlozenje onoga sto nas inace nosi? No, time je dodirnuto i posljednje pitanje, koje se manje tice metodskog, a vise sadrzajnog obrata hermeneutickog uni·.erzalizma koji sam ja razvio. Zar univerzalnost razumijevanja ne znaci saddajnu jednostranost, utoliko sto mu nedostaje kriticki princip prema tradiciji i sto istovremeno priznaje jedan univerzalni optimizam? .Neka i spada u bit tradicije da postoji samo ako je prihvacena, ali isto tako sigurno spada u bit covjeka da moze da prekida tradiciju, da moze da je kritikuje i ukine i nije li nesto daleko prvotnije u nasem odnosu prema bitku ono sto se potvrduje u nacinu rada, nacinu obrade zbilje za nase ciljeve? Ne vodi li utoliko ontoloska univerzalnost razumijevanja u jednostranost? - Razumijevanje sigurno ne znaci puko prihvatanje naslijedenog misljenja ili priznavanja onoga sto je tradicija ucinila svetim. Hajdeger, koji je pojam razumijevanja prvi istakao kao univerzalnu odredenost tubitka, time misli upravo na to kako je karakteristika razumijevanja da ono skiVidj. str. 540-578. 0. Pegler (Poggeler) je na pomenutom mjestu, str. 12. i dalje, na interesantan nacin ukazao na to sta hi o tome rekao Hegel kroz usta Rozenkranca. 14
15
20
HANS GEORG GADAMER
cira, ali to znaci da misli na buducnost tubitka. Isto tako, ne zelim da poricem da sam ja, sa svoje strane, unutar univerzalne povezanosti momenata razumijevanja istakao pravac prihvatanja proslog i predajom prenesenog. I Hajdegeru bi ovdje, kao i mnogim mojim kriticarima, mogla izgledati nedostatna radikalnost u izvlacenju konsekvenci. Sta znaci kraj metafizike kao nauke? Sta znaci njeno dokinuce u nauci? Ako se nauka krece ka totalnoj tehnokratiji i time dovodi »noc svijeta«, »zaborava bitka«, nihilizam koji je predskazao Nice (Nietzsche), zar se onda smije pogledom pratiti zadnji odsjaj zalazeceg sunca na vecernjem nebu - umjesto da se okrenemq i docekamo prvi tljesak njegovog ponovnog radanja? Meni se, medutim, cini da jednostranost hermeneutickog univerzalizma ima za sebe istinu korektiva. Ona rasvjetljava moderno glediste pravljenja, izrade, konstrukcije 0 nuznim pretpostavkama toga glediSta. To narocito ogranicava polozaj filozofa u modernom svij etu. Makar on i bio pozvan da iz svega izvlaci radikalne konsekvence, lose mu pristaje uloga proroka, onoga koji upozorava, propovjednika ili i samo onoga koji sve bolje zna. : Ono sto je potrebno covjeku nije samo nezbunjeno postavljanje posljednjih pitanja, vee isto tako i culo za ostvarivo, mogute, pravilno ovdje i sada. Pogotovo onaj koji filozofira mora, mislim, da bude svjestan razlicitosti izmedu njegovih sopstvenih zahtjeva i njegove stvarnosti. Hermeneuticka svijest, koju treba probuditi i odrzati budnom, priznaje, stoga, da bi u vijeku nauke zahtjev za vladavinom filozofske misli imao neceg fantomskog i nestvarnog. No, ta svijest bi covjekovom htijenju, koje kritiku dosadasnjeg vise nego ikad povecava do utopijske ili eshatoloske svijesti, htjela da suprotstavi nesto iz istine sjecanja: ono sto je jos uvijek i uvijek nanovo stvarno. Napis Hermeneutik und Historismus, koji je objavljen poslije dovrsetka ove knjige i cija je svrha bila raspra sa literaturom, sada je, s nekoliko dopuna, ovdje pridodat kao dodatak (str. 540--578).
UVOD
U ovim istrazivanjima se radio hermeneutickom problemu. Fenomen razumijevanja i pravilnog tumacenja onog sto se razumije nije samo specijalni problem ucenja o metodi duhovnih nauka. Odvajkada su postojale i teoloska i juristicka hermeneutika, ciji karakter nije bio toliko naucno-teoretski, koliko su one, naprotiv, odgovarale i sluzile prakticnom ponasanju naucno izobrazenog sudije i1i svestenika. Tako problem hermeneutike, vee pocev od njegovog povijesnog porijekla, prevazilazi granice koje je postavio pojam metode moderne nauke. Razumijevanje i tumacenje tekstova nije samo stvar koja se tice nauke, vee ocigledno spada u cjelokupno covjekovo iskustvo svijeta. Hermeneuticki fenomen prvotno uopste i nije problem metode. U njemu se ne radi o metodi razumijevanja, kojom se tekst neke naucne spoznaje potCinjava kao svi ostali predmeti iskustva. U njemu se u prvom redu uopste ne radi o izgradnji neke provjerene spoznaje koja odgovara metodskom idealu naukt - a ipak i ovdje je rijec o spoznaji i o istini. U toku razumijevanja predaje ne razumijevaju se samo tekstovi, vee se sticu pogledi i spoznaju istine. Kakva je to spoznaja i kakva istina? Suoceno s prevlaseu novovjekovne nauke u filozofskom razjasnjenju i opravdavanju pojma spoznaje i pojma istine, izgleda da je ovo pitanje bez prave legitimacije. A ipak ga ni u okviru nauke nikako ne mozemo izbjeci. Fenomen razumijevanja prozima ne samo covjekove odnose sa svijetom, on i u okviru nauke ima samostalno vazenje i opire se pokusaju da bude pretvoren u naucnu metodu. Sljedeca istrazivanja se nadovezuju na ovaj otpor, koji se u okviru moderne nauke javlja protiv univerzalnog zahtjeva naucne metodike. Njima je stalo da svuda gdje ga sretne istrazi iskustvo istine koje prevazilazi kontrolno podrucje naucne metodike ida pita za njegovu sopstvenu legitimaciju. Tako se duhovne nauke sticu s nacinima iskustva,
22
HANS GEORG GADAMER
koji su van nauke: s iskustvom filozofije, iskustvom umjetnosti i sa samim iskustvom povijesti. To su sve vrste iskustva u kojima se obznanjuje istina, koja se ne moze verifikovati metodskim sredstvima nauke. Filozofija nasih dana je svjesna toga. No, sasvim je drugo pitanje koliko sc zahtjev za istinom takvih nacina spoznaje koji su van naukc moze filozofski legitimisati. Aktuelnost hermeneutickog fenomena pociva, u mojim ocima, na tome da samo udubljivanje u fcnamen razumijevanja maze danijeti jednu takvu legitimaciju. Ova uvjerenje nije u maloj mjeri pajacano velikim znacajem povijesti filazafije za filozofski rad sadasnjice. Naspram povijcsne predaje filozofije, razumijevanje nam se pojavljujc kao premacno iskustvo koje lako prazire privid istorijske metode, sto paciva na filazofsko-povijesnom istrazivanju. U elementarna iskustva filozofiranja spada da klasici filozofske ·m1sli, kad pokusavamo da ih razumijemo, vee sami isticu zahtjev za istinom, zahtjev koji savremena svijest ne moze ni da odbaci ni da nadmasi. Naivno samoosjecanje sadasnjice moze 0dbijati to da filozofska svijest dopusta tu mogucnost, da je njezin filozofski pogled nizeg ranga u poredenju s pogledima jednag Platona i Aristotela, jednog Lajbnica (Leibniz), Kanta ili "'Iegela. Mozc se smatrati slaboscu danasnjeg filozofiranja sto ono u tolikoj mjeri priznaje svoje slabosti kad prilazi tumacenju i obradi svoje klasicne predaje. Ali je sigurno jos veca slabost filozof.skP misli kad neko samog sebe ne podvrgava jednoj takvoj probi i radije na svoju ruku izigrava budalu. Mora 'Se priznati da se u razumijevanju tekstova ovih velikih mislilaca spoznaje istina, do koje se drugim putem ne bi moglo doci, pa cak ako ono protivurjcci mjerilu istrazivanja i napretka kojim n:mka samu spbe mjeri. Slil':no vrijPdi za iskustvo umjetnosti. Ovdje je naucno istraiivanjP, kojim Sl' bavi takozvana nauka 0 umjetnosti, vee Od pocetka svjesno da ne maze niti zamijeniti niti nadmasiti iskustvo umjetnos1 i. Fi lozofski znacaj umjetnosti se i sastoji u tome sto se na jednom umjetnickom djelu iskusava istina, koju drugim putcm ne ffiOZl'ffiO dosegnuti, znacaj koji S€ OdrZaVa Uprkos svakom umovanju. Taka je, pored iskustva :llilozofije, iskustvo umjetnosti najuvj(·rljivija opomena naucnoj svijesti da prizna svoje granice. Ova istrazivanja stoga i zapocinju kritikom estetske svijesti, kako bi se iskustvo istine, do kojeg dolazimo zahvaljujuci
ISTINA I METODA
23
umjetnickom djelu, odbranilo od one estetske teorije koja dopusta da je suzi pojam naucne istine. No, ona se ne zaustavljaju na opravdavanju istine umjetnosti. Ona, naprotiv, pokusavaju da, polazeei s ovog stanovista, razviju jedan pojam spoznaje i istine koji odgovara cjelini naseg hermeneutickog iskustva. Kao sto u iskustvu umjetnosti imamo posla s istinama koje u principu prevazilaze oblast metodske spoznaje, taka je to slucaj i kod cjeline duhovnih nauka, u kojima nasa povijesna predaja u svim njezinim formama, doduse, postaje i predmet istrazivanja, no istovremeno i samo dolazi do rijeci u svojoj istini. Iskustvo povijesne predaje u osnovi prevazilazi ono sto se unjoj maze istrazivati. Ono nije samo istinito iii neistinito u onom smislu u kojem o tome odlucuje istorijska kritika- ono uvijek posreduje istinu koju treba osvojiti.. ,T_ako ove studije o hermeneutici, polazeei od iskustva umjetnosti i povijesne predaje, pokusavaju da hermeneuticki fenomen ucine vidljivim u njegovom punom dometu. Radi se o tome da se u tom fenomenu prizna ono iskustvo istine koje ne samo da se mora filozofski oprC~vdati vee koje je i samo jedan nacin filozofiranja. Hermeneutika, koja se ovdje razvija, nije zato neko, recimo, ucenje o metodi duhovnih nauka, nego pokusaj sporazumijevanja oko toga sta su duhovne nauke uistinu van njihove metodske samosvijesti i sta ih povezuje s cjelinom naseg iskustva svijeta. Ako razumijevanje uzmemo za predmet naseg shvatanja, onda cilj nije ucenje o umjesnosti razumijevanja, kao sto je to htjela da bude ranija filoloska i teoloska hermeneutika. Jedna takva nauka o umjesnosti bi zaboravila da bi formalizam znalackog umijeca, u odnosu na istinu onaga sto saznajemo iz predaje, zadobio laznu premoc. Ako se ovome sto slijedi dokaze koliko je ono sto se desava djelotvorno u svakom razumijevanju i koliko su, zahvaljujuei modernoj historijskoj svijesti, tradicije u kojim se nalazimo malo liSene moci, onda se time nista ne propisuje, recimo, naukama i1i zivotnoj praksi, vee se pokusava da se ispravi pogresno misljenje () tome sta one jesu. Sljedeea istrazivanja vjeruju da time sluze jednom uvidu koji je u opasnosti da utone u mrak u ovom nasem vremenu preplavljenom brzim preobrazaj.ima. Ono sto se mijenja neuporedivo vise se namece paznji od onoga sto ostaje po starom. To ,ie opsti zakon naseg duhovnog zivota. Perspektive koje proizi1aze iz iskustva povijesnih mijena uvijek su u opasnosti da budu
u
24
HANS GEORG GADAM'ER
iskrivljene zato sto zaboravljaju prikrivenost onoga sto ostaje trajno. Mi, cini mi se, zivimo u stalnoj prenadrazenosti nase istorijske svijesti. Posljedica je ove prenadrazenosti i, kako bih ja htio da dokazem, teski kratki spoj, kad se zbog takvih precjenjivanja istorijskih mijena pozivamo na vjecite zakone prirodc i covjekovu prirodnost isticemo kao opravdanje za misao o prirodnom pravu. Ne sacinjavaju samo povijesna predaja i prirodni zakon zivota jedinstvo svijeta u kojem kao ljudi zivimo - istinski hermeneuticki univerzum, u koji ne samo da nismo zatvoreni kao u neku krletku, vee prema kojem smootvoreni, predstavlja naCin na koji mi iskusavamo jedni druge, istorijsku predaju, prirodne datosti nase eg:ZJistencije i naseg svijeta. Shvatanje o tome sta je istina u duhovnim naukama ne smije se htjeti izdvojiti samo reflektiranjem iz predaje cija je obaveznost jasna. Ono stoga svome nacinu rada mora postaviti zahtjev da dostigne onoliko povijesne samoprovidnosti koliko mu je to uopste moguee. Trudeei se da bolje razumije univerzum razumijevanja nego sto SC. to cini mogueim pod pojmom spoznaje moderne nauke, to shvatanje mora sebi pronaei i novi odnos prema pojmovima koje ono samo upotrebljava. Ono mora biti svjesno toga da njegovo sopstveno razumijevanje i tumacenje nijc nikakva konstrukcija sacinjena od principa, vee dalje formiranje procesa koji dolazi izdaleka. Pojmove koje ono ko'"isti nccc smjeti uzeti bez pitanja, vee ee morati preuzeti i ono sto mu dolazi iz prvobitne sadrzine znacenja njegovih pojmova. Filozofski napor naseg vremena se razlikuje od klasicne tradicije filozofi]e po tome sto on nije njegov neposredni i neprekinuti nastavak. Uza svu svoju povezanost s povijesnim porijcklom, filozofija je danas potpuno svjesna svoga povijesnog od:,iojanja od svojih klasicnih uzora. To se prije svega ocituje u njezinom izmijPnjenom odnosu prema pojmu. Ma koliko da '>U po posljedicama tcska i temeljita bila preoblikovanja zapadne filozofske misli, do kojih je doslo latirriziranjem grckih pojmova i uklapanjcm latinskog jezika pojmova u novije jezike nastanak povijesrw svijcsti tokom posljednjih vijekova znaci jednu jos mnogo dublju cezuru. To je salomilo kontinuitet zapadne misaone tradicije. Jer izgubljena je naivna sigurnost s kojom su se tradicionalni pojmovi uzimali za izrazavanje sopstvenih misli. Otada je odnos nauke prema ovim pojmovima postao cudnovato neobavezan, bilo da ih je uzimala za naucne,
ISTINA 1 METODA
25
da ne kazem arhaizirajuce poirebe, bilo za tehnicku upotrebu, koja je pojmove sebi prilagodavala kao oruda. Hermeneutickom iskustvu uistinu ne moze da bude dovoljno ni jedno ni drugo. Naprotiv, pojmovnost u okviru koje se odvija filozofiranje oduvijek nas je obuzimala na onaj isti nacin na koji nas odreduje jezik u kojem zivimo. Zato u savjesnost misljenja spada to da postane svjesno ovih predrasuda. Svako odgovorno filozofiranje otada mora da prati nova, kriticka svijest, i ona nacine govora i misljenja, koji se stvaraju kod pojedinaca prilikom komuniciranja sa svojim savremenicima (Mitwelt), stavlja pred forum povijesne tradicije u koju svi mi zajedno spadamo. Ova istrazivanja nastoje da zadovolje taj zahtjev tako sto pojmovno-povijesna pitanja najuze povezuju sa stvarnom ekspozicijom njihove teme. Savjesnost fenomenoloske deskri.pcije, na koju nas je obavezao Huserl, sirina povijesnog horizonta u koji je Diltaj postavio svako filozofiranje i na kraju prodor obaju podstreka, zahvaljujuci poticaju koji je prije nekoliko decenija dao Hajdeger, oznacavaju mjerilo kojem se podvrgao autor i cija obaveznost bi trebalo da ostane neskrivena uprkos svoj Hepotpunosti izlaganja.
PRVI DIO
RAZOTKRIVANJE PITANJA 0 ISTINI NA OSNOVU ISKUSTV A UMJETNOSTI
I
TRANSCENDIRANJE ESTETSKE DIMENZIJE
1. ZNACAJ HUMANISTICKE TRADICIJE
ZA DUHOVNE NAUKE a) PToblern rnetode
Logickim samoosmisljenjem duhovnih nauka, koje u 19. vijeku prati njihova stvarno obrazovanje, potpuno vlada uzor prirodnih nauka. Na to ukazuje vee i pogled na porijeklo izraza »duhovna nauka«, koji nama poznato znacenje dobija tek kad se upotrijebi u mnozini. Duhovne nauke se tako oCito razumijevaju iz analogije s prirodnim naukama da skoro nestaje onaj idealisticki prizvuk koji Se CUje U izrazima »dUh« i »nauka 0 duhu«. Izraz »duhovne nauke« odomaCio se, prije svega, zahvaljujuei prevodiocu Logike Dzona Stjuarta Mila (John Stewart ~viill). Tamo Mil pokusava da dodatno skicira moguenosti primjene induktivne logike na moml sciences. Prevodilac ove naziva »duhovnim naukama«. 1 Vee iz sklopa Milove Logike proizilazi da se ovdje uopste ne radi o priznavanju neke duhovnim naukama svojstvene logike, vee, naprotiv, o tome da se pokaze da induktivna metoda, koja je u osnovi cjelokupne iskustvene nauke, jedino vazi i u ovom podrucju. Time se Mil priklanja engleskoj tradiciji ciju je najdjelotvorniju formulaciju dao Hjum (Hume) u uvodu za Raspmvu o ljudskoj prirodi. 2 I u 11auci o moralu radi se, navodno, o tome da se spoznaju isto' 1blicnosti, pravilnosti, zakonitosti koje omogueavaju predvidar;je pojedinih pojava i tokova. Ovaj cilj se, istina, ni u oblasti prirodnih pojava ne postize svugdje na isti nacin. No, razlog 1
1 J. St. Mill, System der deduktiven und induktiven Logik, i.iberragcn von Schiel 1863 2 , 6. Buch »Von der Logik der Geisteswissenschaf("n oder moralischen Wissenschaften«. 2 David Hume, Treatise of Human Nature, Introduction.
30
HANS GEORG GADAMER
tome je iskljucivo u tome sto se ne moze svuda dobaviti dovoljno podataka iz kojih bi se dale spoznati istooblicnosti. Tako, npr., meteorologija radi metodski isto kao i fizika, samo sto su njezini podaci nedostatniji i stoga su njezine prognoze nepouzdanije. Isto vazi i za pojave u oblasti morala i drustva. I tamo je, navodno, upotreba induktivne metode bez ikakvih metafizicbh pretpostavki i potpuno je nezavisna od toga kako zamisljamo postanak posmatranih pojava. Ne traze se, recimo, uzroci odrectenih djelovanja, vee se jednostavno utvrduju pravilnosti. Tako je, npr., potpuno svejedno da li vjerujemo iii ne vjerujemo u slobodu volje - u oblasti drustvenog Zlivota se u svakom. slucaju moze doci do prognoza. Izvlacenje zakljucaka za ocekivane pojave iz pravilnosti ne ukljucuje nikakve pretpostavke o vrsti sklopa cija pravilnost omogucava prognozu. Nastup slobodnih odluka - ako takvih ima- ne prekida pravilan tok, vee sam spada u opstost i pravilnost koja se dobija indukcijom. Ovdje se programatski razvija ideal jedne prirodne nauke drustva, ideal kojem je u mnogim oblastima slijedilo uspjesno istrazivanje. Sjetimo se samo psihologije masa. No, ,istinski problem koji duhovne nauke postavljaju misljenju predstavlja to sto se bit duhovnih nauka ne shvata pravo, ako se one mjere mjerilom razvojne spoznaje zakonitosti. Iskustvo drl_!stveno-povijesnog svijeta se ne moze uzdiCi do nauke induktivniiil p()s~:upkom prirodn~h nauka. Bilo sta da ovdje znaci nauka i mada je u svaku istorijsku spoznaju ukljucena primjena opsteg iskustva na svaki predmet istraiivanja istorijska spoznaja ipak ne nastoji da konkretnu pojavu shvati kao slucaj nekog opsteg pravila. Pojedinacno ne sluzi prosto kao potvrda neke zakonitosti iz koje bi u prakticnoj priinjeni bile moguce prognoze. Naprotiv, njezin je ideal da se sama pojava razumije u njezinoj jedinstvenoj i povijesnoj konkreciji. Pri tom nije vazno koliko tu djeluje opste iskustvo: cilj nije da se ova opsta iskustva potvrde i prosire da bi se doslo do spoznaje nekog zakona, recimo, kako se uopste razvijaju ljudi, narodi, drzave, vee da se razumije kako ovaj covjek, ovaj narod, _ova drzava jeste ono sto je postala - uopsteno receno: kako je moglo doti do toga da je tako. Kakva je to spoznaja koja razumije da je nesto takvo zato sto razumije da je to nesto takvo doslo? Sta ovdje znaci nauka? Pa i ako se prizna da je ideal ove spoznaje principijelno razlicit od nacina i namjere prirodnih nauka, ipak cemo pokusati da
ISTINA I METODA
31
ih kao »neprecizne nauke« karakterisemo samo privativno. Cak i isto tako znacajno koliko opravdano odmjeravanje izmedu prirodnih i duhovnih nauka koje je Herman Helmholc {Hermann Helmholtz) preduzeo u svome cuvenom govoru 1862. moglo je jos toliko da istice nadmocnost, humani znacaj duhovnih nauka - njihova je logicka karakteristika ipak ostala negativna, ona proizilazi iz ideala metoda prirodnih nauka. 3 Helmholc je razlikovao dv;ije vrste indukcije: logicku i umjetnicko-instinktivnu. To, medutim, znaCi da je on oba ova postupka u osnovi razlikovao ne logicki, vee psiholoski. Oba se sluze induktivnim zakljuckom, ali je postupak zakljucivanja duhovnih nauka nesvjesno zakljucivanje. Duhovno-naucna indukcija je stoga vezana za posebne psiholoske uslove. Ona zahtijeva jednu vrstu osjecaja za takt i zato su joj neophodne drugacije duhovne sposobnosti, npr., bogatstvo pamcenja i uvazavanje autoriteta, dok, naprotiv, samosvjesno zakljucivanje prirodnih nauka pociva na sasvim osobitoj upotrebi razuma. Cak ako se i prizna da se veliki prirodnjak odupro iskusenju da od svoga sopstvenog nacina n&ucnog rada napravi opstevazecu normu, on ipak, ocigledno, nije raspolagao nikakvom drugom logickom mogucnoscu da okarakteriSe postupak duhovnih nauka nego sto je pojam indukcije, koji mu je poznat zahvaljujuci Milovoj Logici. Stvarna uzornost, koju je za nauke 18. vijeka imala nova mehanika i njezin trijumf u Njutnovoj (Newton) nebeskoj mehanici, hila je jos i za Helmholca toliko sama po sebi razumljiva da mu je potpuna strano bilo pitanje koje su filozofske pretpostavke omogucile 17. vijeku nastanak ove nove nauke. Mi danas znamo kakav je znacaj za to imala pariska okamisticka skola. 4 Za Helmholca, metodskom idealu prirodnih nauka nije bilo potrebno ni ncko istorijsko izvodenje niti neka spoznajno-teoretska restrikcija i zbog toga on logicki nije mogao drugacije da shvati ni nacin rada duhovnih nauka. Pri tom j e neophodno bilo do logicke samosvij esti uzdici .wdno istrazivanje kao sto je bilo ono sto ga je vrsila »istorijska 1 ' H. Helmholtz, Vortriige und Reden, 4. izd. I tom, Uber das Veril,iltnis der Naturwissenschaften zur Gesamtheit der Wissenschaften, str. i G7. i dalje. 1 Prije svega pocev od Pjera Dijema (P. Duhema), C:ije je veliko d.il'lo Etudes sur Leonard de Vinci, 3 toma (1907. i kasnije), u meduvre11H'nu dopunjeno zahvaljujuCi na 10 tomova naraslom djelu iz zaostav.t ine Le Systeme du monde. Histoire des doctrines cosmologiques de l'inlo'll 1! Copernic, 1913. i kasnije.
32
HANS GEORG GADAMER
skola«, istrazivanje koje je uistinu bilo u punom procvatu. Jos je J. G. Drojzen, koji je otkrio i napisao Povijest helenizma, godine 1843. pisao: »Nema nijedne naucne oblasti koja je tako daleko od toga da bude teoretski opravdana, ogranicavana, rasclanjivana, kao sto je to povijest.« Vee je Drojzen trazio jed•nog Kanta koji bi u kategorickom imperativu povijesti »dokazao onaj zivi izvor iz kojeg istice povijesni zivot covjecanstva«. On izrice zelju »da dublje shvaceni pojam povijesti postane gravitaciona tacka u kojoj sada zbrkano kolebanje duhovnih nauka treba da dobije stabilnost i moguenost daljeg napredovanja«. 5 Uzor prirodnih nauka, na koji se Drojzen ovdje poZ'iva, nije, dakle, zamisljen saddinski, u smislu naucno-teoretskog priblizavanja, vee, naprotiv, u tom smislu da bi se duhovne nauke morale zasnovati kao jedna isto tako samostalna naucna grupa. Drojzenov Historik predstavlja pokusaj rjesenja ovog zadatka. I DiJiaj_, kod kojeg se jos mnogo jace osjeca uticaj prirodnonaucne metode i empirizma Milove Logike, ipak zaddava romanticarsko-idealisticko nasljede u pojmu duha. I on se stalno osjecao nadmocnim nad engleskim empirizmom, jer je zivio u zivom kontaktu s onim sto je istorijsku skolu isticalo nad cjelokupnim prirodnonaucnim i prirodnopravnim misljenjem. »Sarno iz Njemacke maze doci stvarni empiricki postupak namjesto dogmatickog empirizma punog predrasuda. Mil je dogmatican jer mu nedostaje istorijsko obrazovanje« - to je biljeska koju je Diltaj upisao u svoj primjerak Milove Logike. 6 Zapravo je citav, decenijama dug teski rad, koji je Diltaj posvetio postavljanju temelja duhovnih nauka, stalno razjasnjavanje s logickim zahtjevima koje Milovo cuveno posljednje poglavlje postavlja duhovnim naukama. Ali, Diltaj je ipak bio pod jakim uticajem uzora prirodnih nauka, cak i onda kad je zelio da opravda metodsku samostalnost duhovnih nauka. Neka nam to pokazu dva primjera koja bi takode mogla da pokazu put ovom razmatranju. U svome nekrologu povodom smrti Vilhelma Serera (Wilhelm Scherer) Diltaj istice da je Sererove postupke vodio duh prirodnih nauka i zeli da objasni zasto je Serer bio pod taka jakim uticajem engleskog empirizma: »On je bio moderan covjek, a svijet nasih predaka vise nije bio domovina njegovog duha i njegovog srca, vee 5 J. G. Droysen, Historik (novo odstampano izdanje, 1925, izd. E. Rothacker), str. 97. 6 W. Dilthey, Gesammelte Schriften, tom V, str. LXXIV.
ISTINA I METODA
33
njegov povijesni objekat.« 7 U ovim se rijecima vidi: za Diltaja, u naucnu spoznaju spada raskidanje zivotne veze, dobijanje jedne distance prema vlastitoj povijesti, sto jedino omogucava da se ona ucini objektom. Mozemo priznati da je cist individualni takt vodio Serera, a i Diltaja, u upotrebi induktivne i uporedne metode, te da takav takt pretpostavlja duhovnu kulturu, koja kod ovih ljudi dokazuje istinski zivot klasicnog obrazovanja i romanticarskog vjerovanja u individualitet. Ali, uz10r prirodnih nauka je, ipak, ono sto vodi njihova naucno samoshvatanje. Posebno ocigledno ce to biti na drugom primjeru, u kojem se Diltaj poziva na samostalnost duhovno-naucnih metoda i cbrazlaze ih time sto one uzimaju u obzir svoj objekat. 8 Takvo pozivanje najprije zvuci prilicno aristotelovski i moglo bi da posvjedoci o odvajanju od prirodnonaucnog uzora. No, Diltaj se za ovu samostalnost duhovno-naucnih metoda ipak poziva na staro Bekonovo (Bacon) »Natura parendo vincitur« 9 - na princip koji upravo protivurjeci onom klasicno-romanticarskom nasljedu koje bi Diltaj htio da sacuva. Tako se mora reci da sam Diltaj, koga njegovo istorijsko obrazovanje cini premocnim prerna savremenom mu novokantovstvu, u svojim logickim naparima zapravo nije otisao mnogo dalje od Helmholcovih jednostavnih tvrdnji. Neka se Diltaj i borio za spoznajno-teoretsku samostalnost duhovnih nauka - ono sto se u modernoj nauci naziva metodom posvuda je isto i jedno, samo sto se u prirodnim naukama izrazava posebno paradigmaticno. Nema neke metode svojstvene duhovnim naukama. Ali se, kao Helmholc, mozemo upitati koliko metoda ovdje znaci i nisu li drugi uslovi duhovnih nauka mozda mnogo vazniji za njezin nacin rada od induktivne logike. Helmholc je to pravilno natuknuo kad je, da bi opravdao duhovne nauke, isticao pamcenje i autoritet i kad je govorio o psiholoskom taktu koji ovdje dolazi namjesto svjesnog zakljuCivanja. Na cemu pociva takav takt? Kako se dolazi do njega? Da li se, konacno, ono naucno u duhovnim naukama nalazi viSe u njemu nego u njihovoj metodici? Posto duhovne nauke motivisu ovo pitanje i time se opiru svrstavanju u pojam nauke Moderne, one jesu i ostaju problem same filozofije. Odgovor koji su na ovo pitanje dali Helmholc 7
8 9
Isto, tom XI, str. 244. Isto, tom I, str. 4. Isto, tom I, str. 20.
HANS GEORG GADAMER
34
i njegov vijek ne moze biti dovoljan. Time sto pojam nauke i spoznaje orijentisu na uzor prirodnih nauka, a posebnost koja odlikuje duhovne nauke traze u umjetnickom momentu (umjetnicko osjecanje, umjetnicka indukcija), oni slijede Kanta. Pri tom slika koju daje Helmholc o radu u prirodnim naukama moze biti veoma jednostrana, kad tamo ne pridaje vaznost »brzim hljescima duha« (dakle onome sto nazivamo dosjetljivoscu) i vidi samo »teski rad samosvjesnog zakljucivanja« u njima. On se poziva na svjedocanstvo Dzona Stjuarta Mila, prema kojem su »induktivne nauke u najnovije vrijeme ucinile vise za napredak logicke metode nego svi filozofi po struci«. 10 One su mu, prosto-naprosto, uzor naucnih metoda. Helmholc, medutim, zna da povijesnu spoznaju odreduje jedno sasvim drugacije iskustvo nego sto je ono koje sluzi istrazivanju zakona prirode. Stoga on pokusava da obrazlozi zasto su induktivnoj metodi za povijesnu spoznaju potrebni drugi uslovi nego za istrazivanje prirode. Radi toga se on poziva na razlikovanje prirode i slobode, razlikovanje koje je u osnovi Kantove fllozofije. Povijesna spoznaja je zato toliko drugacija sto u onome sto ona obuhvaca nema prirodnih zakona, vee dobrovoljnog podredivanja prakticnim zakonima, tj. naredbama. Ljudski svijet slobode, prema tome, bas ne poznaje bezizuzetnost prirodnih zakona. Ovaj nacin razmisljanja, medutim, nije dovoljno ubjedljiv. Niti se to slaze s Kantovim intencijama, ako induktivno istrazivanje ljudskog svijeta slobode zasnivamo na njegovom razlikovanju prirode i slobode, niti je to u skladu s mislima svojstvenim logici same indukcije. Tu je Mil bio konsekventniji kad je problem slobode metodski iskljucio. Povrh toga, medutim, ta nekonsekventnost s kojom se Helmholc poziva na Kanta, da bi opravdao duhovne nauke, ne donosi nikakav pravi plod. Jer i prema Helmholcu bi empirizam duhovnih nauka trebalo presudivati onako kako se to cini s vremenskom prognozom, naime kao odricanje i kao rezignaciju. Uistinu su, medutim, duhovne nauke daleko od toga da se osjecaju podredene prirodnim naukama. U duhovnom slijedu njemacke klasike one su, naprotiv, razvijale gordi osjecaj sopstvene vrijednosti, osjecaj da su istinski zastupnici humanizma. Epoha njemacke klasike nije donijela samo obnovu literature i 10
Helmholtz, kao gore, str. 178.
ISTINA I METODA
35
estetske kritike, cime je prevaziden prezivjeli ideal ukusa baroka i racionalizma prosvjetiteljstva, ona je, istovremeno, pojmu humaniteta, tom idealu prosvijecenog uma, dala iz osnova novu sadrzinu. _Prvi je Herder perfekcionizam prosvjetiteljstva nadmasio novim idealom »obrazovanja za eovjeka« i time pripre· mio tlo na kojem su se u 19. vijeku mogle razviti istoriJske duhovne nauke. Pojam obrazovanja, koji je tada postao vladajuei, bio je odista najveea misao 18. vijeka, i upravo taj pojam oznacava elemenat u kojem zive duhovne nauke 19. vijeka, iako one to spoznajno-teoretski ne umiju da opravdaju. b) Vodeci humanisticki pojmovi
ex.) Obrazovanje
Analiziramo li pojam obrazovanja, najjasnije eemo osjetiti do kakve je duboke promjene duha doslo u Geteovo (Goethe) doba, promjene koja nam to doba Cini bliskim kao da je nase, dok vee na doba baroka gledamo kao na neko povijesno doba. U to vrijeme su svoje znacenje dobili najvazniji pojmovi i rijeci kojima se obicno sluzimo, i onaj ko jeziku ne dopusta da mu natura izraze, vee se trudi da pronade povijesno zasnovanu samorazumljivost, prisiljen je da ide od jednog do drugog pitanja iz povijesti rijeci i pojmova. U ovom radu, u okviru filozofskog pitanja, koje nas zanima, mogu se dati samo pocetni impulsi tom velikom radnom zadatku istrazivanja porijekla rijeci i pojmova. Pojmovi kao sto su »Umjetnost«, »povijest«, »stvaralacko«, »pogled na svijet«, »dozivljaj«, »genij«, >>Spoljnji Svijet«, >'Unutarnjost«, »izraz«, »stil«, »simbol«, koji su nama sami po sebi razumljivi, kriju u sebi masu povijesnih razjasnjenja. Ako se vratimo pojmu obrazovanja, cije smo znacenje za duhovne nauke istakli, onda smo u sreenom polozaju. U ovom slucaju se, zahvaljujuei izvrsenom istrazivanju, 11 moze dobiti dobar pregled povijesti te rijeci: njezinog porijekla u srednjovjekovnoj mistici, njezinog daljeg zivota u mistici baroka, njeztne na religiji zasnovane spiritualizacije, zahvaljujuei Klop,;tokovom (Klopstock) Mesiji, sto zahvata citavu epohu, i, ko11 Up.: I. Schaarschmidt, Der Bedeutungswandel der Worte Bilden 1md Bildung, Diss. Konigsberg 1931.
36
HANS GEORG GADAMER
nacno, ~erderovog osnovnog odredenja te rijeci, kao »uzdizanja putem obrazovanja do humaniteta.« Religija obrazovanja 19. vijeka je u sebe upila dubinsku dimenziju ove rijeci i odatle odredila nas pojam obrazovanja. ?a sadrzinu rijeci »Obrazovanje (Bildung)« d onako kako je mi danas shvatamo, prva je vazna cinjenica da je stariji pojam »prirodnog obrazovanja (naturliche Bildung)«, koje podrazumijeva spoljnju pojavu (obrazovanje/Bildung/ udova, lijepo oblikovanu !wohlgebildetl tvorevinu) i uopste prirodno proizvedenu tvorevinu (npr. »obrazovanje planina /Gebirgsbildungl«) tada skoro potpuno bio zamijenjen novim pojmom. Obrazova. nje je danas najuze povezano s pojmom kulture i oznacava najprije covjeku svojstveni nacin da izobrazi (ausbilden) svoje prirodne sklonosti i sposobnosti. Stvaranje naseg pojma, koji je nastao pod uticajem Herdera, dovrsava se u vremenu izmedu Kanta i Hegela. Kant rijec obrazovanje jos ne upotrebljava u tom sklopu. On govori o »kulturi« sposobnosti (ili o »prirodnoj sklonosti«) koja je kao takva akt slobode djelatnog subjekta. Tako on medu duznostima covjeka prema sebi samom navodi i duznost ne dopustiti da zardaju sopstveni talenti, a da pri tom uopste ne upotrebljava rijec ))obrazovanje.« 12 Hegel, naprotiv, vee govori o samoobrazovanju (Sichbilden) i obrazovanju kad preuzima ovu istu Kantovu misao o duznostima prema sebi samom 13 , a .Humbolt (Wilhelm von Humboldt), finim sluhom, koji ga odlikuje, potpuna osjeca razliku u znacenju izmedu kulture i obrazovanja: ))ali kad u nasem jeziku kazemo obrazovanje, onda time mislimo na nesto istovremeno viSe i unutarnjije, naime, na nacin misljenja koji se iz spoznaje i osjecanja cjelokupnog duhovnog i moralnog nastojanja harmonicno izliva na osjecaj i karakter.«14 Obrazovanje ovdje vise ne znaci kulturu, tj. izobrazbu (Ausbildung) sposobnosti ili talenata. Padanje na pamet rijeci 12 I. Kant, Metaphysik der Sitten, Metaphysische Anfangsgriinde der Tagendlchre, § 19. 13 G. F. W. Hegel, Werke, 1832 ff., tom XVIII, Philosophische Propiidcutik, Erster Kurs, § 41. i dalje. 14 Wilhelm von Humboldt, Gesammelte Schriften, Akademie-
Ausgnbe, tom VII, 1, str. 30. c~ Ovdje u citavom nizu njemackih rijeci imamo u osnovi bild: Bild, Nachbild, Vorbild, Bildung, Ausbildung, Emporbi!dung i sl. Posto se u nasim rijecima u osnovi ne pojavljuje uvijek ista rijec, u kosim zagradama dajemo i njemacku rijec (prim. prev.).
ISTINA I METODA
37
obrazovanje, naprotiv, budi staru misticku tradiciju, po kojoj covjek u dusi nosi i treba da oblikuje obraz (lik) bozji (Bild Gottes), po kojem je stvoren. Latinski ekvivalenat za obrazovanje je fonnatio i njemu u drugim jezicima, npr. u engleskom (kod Seftsberija - Shaftesbury) odgovaraju form i formation. I u njemackom odgovarajuee izvedbenice pojma forma, npr. Formierung (= formiranje) i Formation (= formacija) dugo vee konkurisu rijeci obrazovanje. Od vremena aristotelizma u doba renesanse forma se potpimo oslobodila svoga tehnickog znacenja i interpretira se cisto dinamicki prirodno. Ipak izgleda da nije slucajna pobjeda rijeci »obrazovanje« nad rijecju ,forma.« Jer u osnovi rijeci »obrazovanje (Bildung)« stoji »obraz (Bild).« U pojmu forme nema one tajanstvene dvostranosti kojom »lik (Bild)<< obuhvata istovremeno i kopiju slike (Nachbild) i uzor (Vorbild). No, cestom prenosenju postajanja na bitak odgovara da »obrazovanje« (kao i danasnja rijec »Formation«) vise oznacava rezultat toka toga postajanja nego sam taj tok. Ovo prenosenje je ovdje posebno ocigledno zato sto se rezultat obrazovanja ne u::;postavlja na naCin tehnickog usmjeravanja, vee izrasta iz unut:::rnjeg toka formiranja i obrazovanja i stoga ostaje u stalnom daljem i produznom obrazovanju (Fort-und We?.terbildung). Nije slucajno da rijec obrazovanje u tome lici na grcku rijec physis-priroda. Obrazovanje, isto onako malo kao i priroda, zna za ciljeve izvan sebe. (Prema rijeci i predmetu »cilj obrazovanja iBildungsziel/ « osjetieemo nepovjerenje, sto jedno takvo sekundarno obrazovanje i zasluzuje. Obrazovanje ne moze biti stvarni cilj, ono se kao takvo ne moze zeljet.i, osim u reflektirajueoj tematici odgojitelja.) Upravo u tome pojam obrazovanja premasa pojam pukog kultiviranja prethodno datih sklonosti iz ko_iih se ono izvodi. Kultiviranje neke sklonosti je razvitak neceg datog, tako da su vjezba i njega sklonosti puko sredstvo te -o·Jrhe. Tako je nastavna materija nekog jezickog udzbenika puko .rcdstvo, a ne sama svrha. Njezino usvajanje sluzi samo jezickom umijeeu. u obrazovanju, naprotiv, ono u cemu i cime se nek~ obrazuje (gebiidet) postaje potpuno i sopstvenost. Utoliko ;c sve sto ono uzima razvija u njemu, ali u obrazovanju to pretlt:eto nije sredstvo koje je izgubilo svoju funkciju. Naprotiv, u ,!0C:cnom obrazovanju nista nije iscezlo, vee je sve sacuvano. ( )brazovanje je pravi povijesni pojam i upravo o ovom povi-
HANS GEORG GADAMER
38
jesnom karakteru »ocuvanja« radi se u razumijevanju duhovnih nauka. Tako nas vee pogled na predistoriju rijeci »obrazovanje« uvocli u krug povijesnih pojmova, kako ih je Hegel odomacio najprije u oblasti »prve filozofije«. Hegel je, zapravo, najjasnij_~ razradio sta je obrazovanje. Njega cemo najprije i slijediti.1 5 On je, takode, uvidio da filozofija »uslov svoje egzistencije ima u obrazovanju«, a mi jos dodajemo: s njom i duhovne nauke. Jer bitak duha je bitno povezan s d.dejom obrazovanja. Covjeka karakterise raskid s neposrednim i prirodnim, koji mu se pripisuje zahvaljujuei duhovnoj, UIXJ.noj strani njegovog bica. »Po ovoj strani on po prirodi nije ono sto treba da bude« - i zato mu je neophodno obrazovanje. Ono sto Hegel naziva formalnom biti obrazovanja, poCiva na njegovoj opstosti.. Polazeei od pojma uzvisivanja do opstosti, Hegelu je uspjelo da jedinstveno shvati ono sto je njegovo doba podrazumijevalo pod obrazovanjem. Uzvisivanje do opstosti sene ogranicava samo na teoretslro obrazovanje i ne misli se uopste samo na teoretsko ponasanje u suprotnosti s prakticnim ponasanjem, vee obuhvata odredenje biti covjekove umnosti u cjelini. Opsta je bit covjekovog obrazovanja da sebe ucini opstim duhovnim bieem. Onaj ko se prepusta partikularitetu, neobrazovan je, npr., recimo, onaj koji pusta na volju svome slijepom bijesu bez mjere i srazmjer~. Hegel ukazuje na to da takvom covjeku u osnovi nedostaje moe apstrakcije: on ne moze da se okrene od sebe samog i. da baci pogled na ono opste, odakle se odreduje njegova posebnost prema mjeni i odnosu. Obrazovanje kao uzvisivanje do opstosti je, dakle, zadatak covjeka. Ono zahtijeva zrtvovanje posebnosti zbog opsteg. Negativno izrazeno, zrtvovanje posebnosti, medutim, znaci: suspregnuce zudnje i time slobodu u odnosu na predmet zudnje i slobodu za njegovu predmetnost. Dedukcije fenomenoloske dijalektike dopunjavaju ovdje ono sto je izvedeno u propedeutici. U Fenomenologiji duha Hegel daje genezu zbiljski »po sebi i za sebe« slobodne samosvijesti i pokazuje da je bit rada da obrazuje stvar umjesto da je unisti.1 6 U samostalnom postojanju, koje rad daje stvari, radna svijest sebe samu pronalazi kao samostalnu svijest. Rad je ukrocena zudnja. Time sto formira predmet, 15 18
dalje.
Hegel, Philosophische Propiideutik, § 41-45. Hegel, Phii.nomenologie des Ge'istes, izd. Hoffmeister, str. 148. i
ISTINA I METODA
39
dakle, time sto je nesebicno djelatna i pribavlja nesto opste, radna se svijest uzdize iznad neposrednosti svoga postojanja do opstosti - ili, kako to Hegel kaze, time sto obrazuje stvar, ona obrazuje samu sebe. Ono sto on misli je ovo: time sto covjek stice neko »umijece«, neku vjestinu, on u tome dobija osjeeaj sopstvene vrijednosti. Ono sto mu se cini da mu je uskraeeno u be.z:sopstvenosti sluzenja, ukoliko se potpuno podredio nekom stranom sm:islu, postaje njegovo, ukoliko je on ta radna svijest. Kao takav on u sebi pronalazi sopstveni smisao i sasvim je tacno kad se za rad kaze: on obrazuje. Samoosjeeanje radne svijesti sadrzi sve momente onaga sto sacinjava prakticno obrazovanje: odstojanje od neposredne zudnje, od licnih potreba i privatnog interesa i pretpostavljanje opsteg . .:U Propedeutici Hegel, nizom primjera, dokazuje tu bit prakticnog obrazovanja da sebi pretpostavlja ono opste. Isto se nalazi u umjerenosti, koja neizmjernost zadovoljavanja potreba i upotrebe snage ogranicava na opste- tj. na uzimanje u obzir zdravstvenog stanja. Toga ima i u razboritosti, koja u poredenju s pojedinim stanjem ili pos1om ostaje otvorena pogledu drugih, sto takode jos moze biti neophodno. Ali i svaki izbor zanimanja ima nesto od toga, jer svako zanimanje ima uvijek neceg sudbinskog, neceg od spoljnje nuznosti i pretpostavlja postavljanje zadataka, koje mi sebi ne bismo iznalazili kao privatnu svrhu. Prakt1cno obrazovanje se onda dokazuje time da se potpuno, svestrano ispunjava zanimanje. No, to ukljucuje da se prevazilaz[ ono strano koje on za posebnost predstavlja, sto jesmo i da se ono potpuno usvaja. Predavanje opstem tog zanimanja je, dakle, istovremeno »Znati se ograniciti, to jest, svoje zanimanje uciniti potpuno svojom stvari. Onda ono za njega nije ogranicenie.« ·vee na ovom Hegelovom opisu prakticnog obrazovanja spoznajemo osnovno odredenje povijesnog duha: pomiriti se sa samim sobom, sebe samog spoznati u drugobitku. To odredenje postaje potpuno jasno na ideji teoretskog obrazovanja. Jer teoretsko ponasanje kao takvo je vee otudenje, naime, pretpostavIja »bavljenje necim ne-neposrednim, necim stranim, necim sto spada u sjeeanje, pameenje i misljenje«. Tako teoretsko obrazovanje vodi dalje od onoga sto covjek neposredno zna i iskusava. Ono se sastoji u tome da se nauci da se dopusti ocitavanje 1 drugo i da se pridaje vrijednost i da se pronalaze opsta gledista, da bi se shvatila stvar »objektivno u svojoj slobodi« i bez licnih
HANS GEORG GADAMER
40
interesaY Upravo stoga svako sticanje obrazovanja vodi iznad izobrazbe teoretskog interesa, a posebnu pogodnost (Eignung) svijeta i jezika starih naroda Hegel vidi u tome sto je taj svijet dovoljno daleko i dovoljno stran da bi omogucio nuzno odstojanje koje nas dijeli od nas. - »Ali istovremeno on sadr2i sve polazne tacke i konce za povratak sebi samom, za sprijateljenje s njim i za ponovno nalazenje sebe samog, i to sebe prema istinskoj opstoj biti duha.:< 18 U ovim rijecima direktora gimnazije Hegela spoznacemo klrtsicisticku predrasudu da se upravo kod starih naroda posebno lako nalazi opsta bit duha. No osnovna misao je tacna. U stranom spoznati sopstveno, odomaciti se· u njemu, osnovno je kretanje duha, ciji je bitak samo povratak sebi samom iz drugobitka. Utoliko je sve teoretsko obrazovanje, sva prorada stranih jezika i svjetova predstava, puki nastavak jednog obrazovnog procesa koji zapocinje mnogo ranije. Svaki pojedini individuum, koji se iz svoje prirodne biti uzdize u duhovno, u jeziku, obicaju, tvorevinama svoga naroda nalazi jednu unaprijed datu supstancu, koju on, kao pri ucenju jezika, mora usvojiti. Tako je pojedini individuum neprestano na stazi obrazovanja i uvijek na putu ukidanja svoje prirodnosti, ukoUko je taj svijet, u koji on urasta, svijet ciji jezik i obicaje je obrazovao covjek. Hegel naglasava: U tom svom svijetu narod je sebi dao opstojnost. On je iz sebe iskristalizirao i tako iz sebe izluCio ono sto on po sebi i jeste. Na taj naCin je jasno da je bit obrazovanja ne u otudenju kao takvom, vee u povratku k sebi, sto, naravno, pretpostavlja otudenje. Pri tom obrazovanje ne treba shvatiti kao proces koj[ sprovodi ono povijesno uzdizanje duha u opste, vee je ono istovremeno i elemenat unutar kojeg se krece onaj ko je obrazovan. Kakav je to elemenat? Tu zapocinju pitanja koja smo morali postaviti Helmholcu. Hegelov odgovor nas nece moci zadovoljiti. Jer za Hegela se obrazovanje sprovodi kao pokret otudenja i prisvajanja u potpunom ovladavanju supstancijom, u oslobadanju sve predmetne biti, sto se dostize tek u apsolutnom znanju filozofije. Spoznaja obrazovanja kao elementa duha, medutim, nije vezana za Hegelovu filozofiju apsolutnog duha, isto kao sto ni 17
Hegel, XVIII, str. 62. Hegel, Niirnberger Schriften, izd. J. Hoffmeister, str. 312 (Rede von 1809). 18
ISTINA I Ml!:TODA
41
uvid u povjesnost svijesti nije vezan za njegovu filozofiju svjetske povijesti. Nama samima treba upravo da bude jasno da ideja potpunog obrazovanja ostaje nuzni ideal i za istorijske duhovne nauke, koje se odvajaju od Hegela. Jer obrazovanje je elemenat u kojem se one krccu. Cak i ono sto stariji izraz iz oblasti tjelesnih pojava naziva »potpunim oblikovanjem« nije toliko posljednja faza nekog razvoja, koliko, naprotiv, stanje zrelosti, koJe za sobom ima sav razvoj i koje omogucava harmonicno pokretanje svih udova. Upravo u tom smislu duhovne nauke pretpostavljaju da je naucna svijest vee obrazovana i da bas zato ima onaj pravi takt, koji se ne moze nauciti, takt koji kao elemenat nosi obrazovanje sudova i naCin spoznaje duhovnih nauka. Ono sto Helmholc opisuje kao nacin rada duhovnih nauka, narocito ono sto on naziva umjetnickim osjecanjem i taktom, u stvm'i pretpostavlja ovaj elemenat obrazovanja, unutar kojeg .ie duhu data posebno slobodna pokretljivost. Tako, recimo, Helmholc govori o »Spremnosti, s kojom najrazlicitija iskustva rnoraju da priticu pamcenju istoricara m filozofa«. 19 Ovo je, mozda, opisano veoma povrsno, polazeci od onog ideala >>teskog rada samosvjesnog zakljucivanja«, pod kojim istrazivac prirode podrazumijeva sebe samog. Pojam pamcenja, kako ga on upotrebljava, nije dovoljan da objasni sta je tu na djelu. Ovaj takt iii ovo osjecanje odista necemo- pravilno razumjeti ako pod tim mislimo neku dopunsku dusevnu sposobnost koja se sluzi dobnm pamcenjem i koja tako dolazi do ne bas strogo shvatljivih spoznaja. Ono sto omogucava takvu funkciju takta, sto vodi tome da se on dobije i zadr2i, nije samo neka puka psiholoska oprema koja pristaje duhovno-naucnoj spoznaji. Uostalom, bit samog pamcenja se cak ne shvaca pravilno, ~tko se u tome ne vidi niSta drugo do neka opsta sklonost iii '>posobnost. Zadrzavanje i zaboravljanje i prisjecanje spadaju u povijesno stanje covjeka i sami obrazuju dio njegove povijesti i njegovog obrazovanja. Onaj ko svoje pamcenje vjezba kao pttku sposobnost - a svaka tehnika pamcenja je takva vjezba - taj ga jos uvijek nema kao nesto sto je potpuno njegovo. P:1mcenje semora obrazovati. Jer pamcenje nije pamcenje uopc,t(' i za sve. Mi nesto pamtimo, nesto ne, nesto zelimo da zad6imo u sjecanju, a drugo zelimo da iz njega istisnemo. Bilo '" Helmholc, kao gore, str. 178.
42
HANS GEORG GADAMER
bi vrijeme da se fenomen pamcenja oslobodi niveliranja psihologije sposobnosti i da se spozna kao bitna crta konacnog povijesnog bitka covjekovog. Odnosu zadr2ati i sjeeati se pripada na izvjestan nacin i zaboravljanje, sto je dugo nedovoljno uzimano u obzir, a to nije samo manjak i nedostatak vee, kako je to prije svih naglasio F. Nice, uslov zivota duha. 20 Sarno zahvaljujuci zaboravljanju duh dobija moguenost totalnog obnavljanJa, sposobnost da sve vidi svjezim ocima i tako odavno spoznato s novovidenim sjedini u viseslojno jedinstvo. »Zadrzati« ima upravo dva znacenja. Ono kao pamcenje (!Lvo-1J!L"1J) sad:rzi odnos prema sjeeanju (&:v<X[.LV"I]mc; ). 21 No isto vaZi i za pojam >>takta« koji upotrebljava Helmholc. Pod taktom podrazumijevamo jednu odredenu osjetljivost i sposobnost osjecaja za situacije i ponasanje u njima, za koje iz opstih principa nemamo nikakvih znanja_._ Stoga taktu u biti pripadaju neizrazenost i neizrazivost. Nesto se moze reei s puno takta. Ali to ce uvijek znaciti da se preko necega prelazi s puno takta, da se nesto ostavlja nekazano, a netakticno je reei ono preko cega se moze samo preei. No preci ne znaci: od necega skrenuti pogled, vee nesto imati u vidu tako da se u to ne udari, nego da se pored njega prode. Stoga takt pomaze odrzanju odstojanja, on izbjegava nepristojno, suvisno priblizavanje i povredu intimne sfere licnosti. :rvledutim, takt o kojem Helmholc govori nije jednostavno identican s ovim moralnim i 'svakodnevnim fenomenom. Ipak ima tu necega u biti zajednickog. Jer se i onaj takt koji djeluje u duhovnim naukama ne iscrpljuje u tome da bude osjeeanje i nesvjestan, vee je on istovremeno i nacin spoznaje i naCin bitka. To se bolje moze vidjeti iz gore navedene analize pojma obra2° F. Nietzsche, Unzeitgemiifle Betrachtungen, Zweites Sti.ick, Vom Nutzen und Nachteil der Historie fUr das Leben, 1. 21 Povijest pamcenja nije povijest njegovog vjezbanja. Mnemotehnika, doduse, odreduje jedan dio ove povijesti, no pragmaticna perspektiva, u kojoj se tamo pojavljuje fenomen memoria, znaci njegovo ogranicenje. U centru povijesti ovog fenomena bi, naprotiv, morao biti Augustin, koji, premda je prihvata, potpuno i sasvim preinacuje pitagorejsko-platonsku tradiciju. Mi cemo se kasnije jos vratiti na funkciju tog 1-'-u-fJvl-'-"lJ u problematici indukcije. (Up. u: Umanesimo e Simbolismo, 1958 /izd. Casteli/, radove P. Rosija /Rossi/: La construzione delli imagini nei trattati di memoria artificiale del Rinascimento i Vazolija (C. Vasoli): Umanesimo e simbologia nei primi scriti lulliani e mnemotecnici del
Bruno.)
lSTINA 1 METODA
43
zovanja. Ono sto Helmholc naziva taktom ukljucuje obrazovanje, i funkcija je kako estetskog tako i istorijskog obrazovania. I za estetsko i za istorijsko se mora imati culq ili se to culo mora obrazovati, ako prilikom duhovno-naucnog rada zelimo da imamo pouzdanje u svoj takt. Posto takvo culo nije nesto sto nam priroda jednostavno daje, s pravom govorimo o estetskoj ili istorijskoj svijesti, a ne o culu. No takva se svijest ipak ponasa s neposrednoseu cula, tj. ona zna u pojedinacnom- siticaju sigurno da razlikuje i vrednuje i kad nije u stanju da navede svoje n:tzloge. Tako, onaj ko ima culo za estetsko zna da razlikuje izmedu lijepog i ruznog, dobrog iii loseg kvaliteta, a onaj ko ima culo za istoriju zna sta je za neko doba moguee, a sta ne i ima culo za ono sto je u proslosti drugacije nego danas. Ako sve ovo pretpostavlja obrazovanje, onda to znaci: to :1ije pitanje postupka ili ponasanja, vee postalog bitka. Ako bolje pogledamo, samim temeljnim studiranjem neke predaje to ne postizemo, ukoliko nema prijemcivosti za ono drugo umjetnickog djela ili proslosti. Slijedeei Hegela, mi smo kao opstu oznaku obrazovanja istakli upravo da na taj naCin treba biti otvoren za drugacije, za drugo, za druga opstija gledista. U obrazovanju je opste culo za mjeru i odstojanje prema sebi samom i utoliko za uzdizanje iznad sebe samog do opstosti. Na sebe samog i svoje privatne ciljeve gledati s odstojanja znaci: na njih gledati onako kako ih drugJi vide. Ova opstost zacijelo nije opstost pojma iii razuma. Ne odreduje se nesto posebno iz opsteg, nista se prisilno ne dokazuje. Opsta gledista, za koja je obrazovan covjek otvoren, nisu za njega neko cvrsto mjerilo koje vrijedi, vee su mu prisutna samo kao gledista mogucih drugih. Utoliko obrazovana svijest zaista ima karakter cula. Jer svako culo, npr. culo vida, je vee utoliko opste, sto ono obuhvata svoju sferu i sto je otvoreno za neko polje i unutar toga tako otvorenog prima razlike. Obrazovana svijest prevazilazi svako prirodno culo, samo utoliko sto je ono ograniceno na po jednu sferu. Obrazovana svijest djeluje u svim pravcima. Ona je opste.~~!o. Op$te i zajednicko culo- to je zapravo formula biti obrazovanja, formula koja dopusta da odjekne siroki povfjesn! sk:iop. Shvatanje pojma obrazovanja, kako se on stvarno nalazi u osnovi Helmholcovih razmisljanja, vraca nas daleko u povijest toga pojma. Ako problem koji za filozofiju predstavljaju duhovne nauke hocemo da oslobodimo umjetne uskosti, u kojoj je bilo zapleteno ucenje o metodama 19. vijeka, moramo donekle
44
HANS GEORG GADAMER
pratiti ovaj sklop. Nisu dovoljni moderni pojam nauke i njemu podredeni pojam metode._ Ono sto duhovne nauke Cini naukama bolje se moze razumjeti iz tradicije pojma obrazovanja nego iz ideje o metodi moderne nauke. Upuceni smo na humanisticku tradiciju. U otporu prema zahtjevima moderne nauke ona dobija novo znacenje. Bilo bi korisno jednom posebno prouciti kako se od dana humanizma stvarao sluh za kritiku »skolske« nauke i kako se ova kritika mijenja promjenom njezinog protivnika. Prvotno su bas anticki motivi pri tom ozivljavali. Entuzijazam s kojim su humanisti proklamirali grcki jezik i put eru.ditio znacio je vise nego neka antikvarna pasija. Ponovno budenje klasicnih jezika je istovremeno donijelo nov ugled retorici. Ona se postavila protiv »skole«, tj. protiv sholasticke nauke i sluzila je onom idealu ljudske mudrosti koji se u »skoli« nije dostizao- suprotnost koju, zapravo, nalazimo vee na pocetku filozofije. Platonova kritika sofistike, a jos vise njegovo, svojstveno mu ambivalentno drzanje prema Izokratu, nagovjestava filozofski problem koji ovdje imamo. Suprotstavljen novoj svijesti o metodama prirodnih nauka 17. vijeka, OVHj stari problem je morao jos dobiti na kritickoj ostrini. Suoceno sa zahtjevima iskljucivosti ove nove nauke, jos hitnije se postavilo pitanje nema li istina svoj izvor u humanistickom pojmu obrazovanja. Vidjecemo, u stvari, da je dalji zivot humanisticke misli 0 obrazovanju ono odakle se duhovne nauke 19. vijeka zapravo napaJaju zivotom, mada to sebi ne priznaju. U osnovi je, pri tom, samo po sebi razumljivo da presudna .wdje nije matematika, vee humanisticke studije. Jer sta bi jos novo ucenje o metodama 17. vijeka moglo da znaci za duhovn(;' nauke'? Treba samo u Logique de Port-Royal procitati doticna poglavlja o pr,imjeni pravila uma na istorijske istine, pa da se vidi oskudnost onaga sto se, polazeci od ove ideje metode, moze postici u duhovnim naukama.~ 2 Zaista je trivijalno ono sto odatle proizilazi, kad se, recimo, kaze da se u obzir moraju uzeti okolnosti (circonstances) koje prate neki dogadaj ako hocemo da ga prosudujemo u njegovoj istini. - Jansenisti su ovakvim naCi!10m dokazivania htjeli da daju metodsko uputstvo za to u kojoj mjeri cuda zasluzuju vjerodostojnost. Oni su, suoceni s nekontrolisanim vjerovanjem u cuda, pokusali da duhu ponude nove 22
Logique de Port-Royal, 4' partie, chap. 13 i dalje.
ISTINA I METODA
45
metode i mislili su da ce na ovaj nacin legitimisati ismnska cuda iz biblijske predaje i crkvene tradicije. Nova nauka u sluzbi stare crkve - da ova sprega nije obecavala trajnost jasno je i mozemo pretpostaviti ::ita bi se moralo dogoditi da se pocelo pitati za same pretpostavkc hriscanstva. Metodski ideal prirodnih nauka, da se primjenjivao na vjerodostojnost svjedocanstva biblijske predaje, morao bi dovesti do drugih, za hriscanstvo katastrofalnih rezultata. Put od kritike cuda, u stilu jansenista, do istorijske kritike biblije nije bas dalek. Dobar primjer za to je Spinoza. Kasnije cemo pokazati da bi se konsekventna primjena ove metodike, kao jedine norme duhovnonaucne i,stine uopste, izjednaciJa sa njenim samopotiranjem. (}) Sensus communis Kod ovakvog stanja stvari, zbilja se treba prisjetiti humanisticke tradicije i upitati se sta se iz nje moze nauciti za nacin spoznaje duhovnih nauka. Vrijedno polaziste za ovo predstavlja Vikoov (Vico) spis De nostTi temporis studiorum ratione. 23 Odbrana humanizma, u koju se Viko upusta, pod uticaje:n je, kako vee naslov pokazuje, jezuitske pedagogike i upravljena je isto onoliko protiv Dekarta (Descartes) koliko i protiv jansenizma. Kao i njegova skica jedne »nove nauke«, ovaj Vikoov pedagoski manifest je zasnovan na starim istinama. On se zato poziva na sensus communis, na zajednicko culo i na humanisticki ideal ?loquentiae, na momente koji su postojali jos u antickom pojmu mudrosti. Ono »dobro govoriti« ( Ei5 AEyEw) je odvajkada u sebi dvoznacna formula i ni u kom slucaju nije samo retoricki ideal. Ono podrazumijeva i kazivanje pravilnoga, to znaci istinitoga, a ne samo: vjestinu govora, vjestinu nesto dobra reCi. Ovaj ideal su, kao sto znamo, u staro doba proklamovali i filozofi i retorici. Retorika se odvajkada sulwbljavala sa filozofijom i zahtijevala da se umjesto dokolicarskih spekulacija »sofista« predaje prava zivotna mudrost. Viko, koji je i sam bio predavac retorike, postupa ovdje, dakle, u skladu s humanistickom tradicijom, koja dolazi iz antike. Ta tradicija je ocigledno znacajna i za ono samorazumijevanje duhovnih nauka, a narocito pozitivna dvoznacnost retorickog ideala, koji je ne samo 23 Giovanni Battista Vico, De nostri temporis studiorum ratione, preveo W.F. Otto, 1947.
46
HANS GEORG GADAMER
pod verdiktom Platonovim, vee isto tako pod verdiktom antiretorickog metodologizma novog doba. Utoliko se vee kod Vikoa oglasava mnogo toga sto ee nas zanimati. No njegovo pozivanje na sensus communis ima u sebi, os.im retorickog, jos jedan momenat iz anticke tradicije. Rijec je o suprotnosti izmedu skolskih naucnika i mudraca na koju se on oslanja, o suprotnosti koja je svoje prvo oblicje na8la u cinickoj slici Sokrata, a stvarnu osnovu ima u suprotnosti pojmova sophia: mudrost i phronesis: razboritost, sto je prvi razradio Aristotel i u Peripatosu razvio u kritiku teoretskog zivotnog ideala24 i koja je u helenisticko doba suodredivala sliku mudraca, narocito kad se grcki ideal obrazovanja stopio sa samosvijeseu vodeeeg politickog sloja Rima. Tako se, npr., kao sto je poznato, i rimska pravna nauka kasnijeg doba oslanja na pravnu vjestinu i pravnu praksu koja se vise srece s prakticnim idealom phronesis, nego -s teoretskim idealom sophia. 25 Pocev od renesanse anticke filozofije i retorike, Sokratova slika je u punoj mjeri postala parola protiv nauke, narocito kao sto to pokazuje figura »idiota«, laika, koja preuzima jednu sasvim novu ulogu izmedu naucnika i mudraca. 26 Isto tako se retoricka tradicija humanizma poziva na Sokrata, a skepticka kritika na dogmaticare. Kod Vikoa nalazimo da on stoike kritikuje zato sto su u urn vjerovali kao u regula veri, a obratno, stare akademicare slaVIi sto su branili samo znanje neznanja, a pogotovo tek nove akademicare, zato sto su bili veliki u vjestini argumentacije (koja spada u govornicku vjestinu). Vikoovo pozivanje na sensus communis je, naravno, u okviru ove humanisticke tradicije narocito obojeno. Bas i na podrucju nauka postoji sukob izmedu des anciens et des modernes. Ono sto Viko misli nije vise suprotnost prema »skoli«, vee posebna suprotnost prema modernoj nauci. Viko ne porice prednosti kriticke nauke novog doba, on je samo vraca u njezine granice. Mudrosti starih, njihovog njegovanja prudentiae i eloqueni-iae, ne mozemo se lisiti ni sada, kad imamo novu nauku i njczinu matematicku metodiku. I sada je jos nesto drugo vazno 24 W. Jaeger, Vber Urspr-ung und Kreislauf des philosophischen Lebensideals, Sitzungsberilcht der Preu!3. Akademie d. Wiss., Berlin 1928. 25 F. Wieacker, Vom romischen Recht, 1945. 26 Up.: Nikola Kuzanski (Nicolaus Cusanus), koji cetiri govora: De sapientia I, II, de mente, de staticis experimentis, naziva spisima jednog idiota (Heidelberger Akademie-Ausgabe V, 1937).
ISTIN A I METODA
47
za vaspitanje: obrazovanje toga sensus communis, koji se ne jstinom, vee vjerovatnose\l. No za nas je vazno sljedece: pod sensus com,munis se ovdje oCito ne misli samo na onu opstu sposobnost, koja je u svakom covjeku~ y~(; je on istovrerneno culo koje utemeljava zajednicnos!. Ono sto ljudskoj volji daje pravac, smatra Viko, nije apstraktna opstost uma, vee ona konkretna opstost koja predstavlja zajedniStvo jedne grupe, jednog naroda, nacije ili cijelog ljudskog roda. Zato je obrazovanje ovog zajednickog cula od odlucujueeg znacaja za zivot. Na tom zajednickom culu za istinito i pravo koje nije neko razlozno znanje, ali koje omogueava da se nade ono plauzibilno (verisimile), dokazuje Viko znaoaj i pravo govornistva na samostalnost. Vaspitanje ne moze iei putem kritickog istrazivanja. Omladina trazi slike za fantaziju i za obrazovanje njezinog pameenja. A to, medutim, studij nauka u duhu nove kritike ne pruza. Zato V~ko smatra da je uz kritiku: Critica kartezijanstva kao dopuna neophodna stara Topika. To je vjestina kojom se nalaze argumenti i sluzi obrazovanju cula za uvjerljivo, cula, koje radi instinktivno i ex tempore, i koje, upravo zato, ne moze zamijeniti nauka. Ove Vikoove tvrdnje izgledaju apologeticke. Time sto brane samo pravo vjerovatnog one indirektno priznaju novi pojam naucne istine. Time Viko, kao sto smo vidjeli, slijedi staru retonl\ku fradiciju, koju nalazimo vee kod Platona. No ono sto Viko ke.z:!lie _daleko prevazilazi odbranu retorickog peitho: nagovaranja. Po -sfvari, ovdje, kao sto vee rekosmo, djelotvorna postaje stara aristotelovska suprotnost izmedu prakticnog i teoretskog znanja, suprotnost koja se ne moze redukovati na suprotnost izmedu istinitog i vjerovatnog. Prakticno znanje, phronesis, je druga vrsta znanja. 27 To, najprije, znaci: ono je upravljeno na konkretnu situaciju. Ono, dakle, mora obuhvati.ti »okolnosti-< u svom njihovom beskrajnom varijetetu. To Viko i izricito istice. On, istina, vidi samo to da se avo znanje izmice racionalnom pojmu znanja. No to, uistinu, nije neki puki ideal rezignacije. Pod aristotelovskom suprotnoscu se podrazumijeva i nesto drugo, osim samo suprotnost izmedu znanja iz opstih principa i znanja konkretnog. Ona ne podrazumijeva ni samo moe supsumdje pojedinacnog pod opste, sto nazivamo »moe suhr~IJ.i
27 Aristoteles,Eth. Nic·, Z. 9, 1141 b 33: Er&o~ f-L€v o0v ·n &v er'IJ yv(j)crew<;; ""'' o:•J-n7) d3evoc•. : Trebala bi to, dapace, da bude neka vrsta spoznaje znanja o samom sebi.
HANS GEORG GADAMER
48
denja«. Tu je, naprotiv, na djelu jedan pozitivni, eticki motiv koji ulazi u rimsko-stoicko ucenje o sensus communis. Obuhvatanje i moralno ovladavanje konkretnom situacijom zahtijeva jednu takvu supsumciju datog pod opste, tj. svrhu kojoj tezimo, da sc time dobije pravilno. Ona, dakle, vee pretpostavlja jedan pravac volje, a to znaci jedan moralni bitak ( i:E;tc;t ). Zato je, po Aristotelu, phronesis »duhovna vrlina«. U njoj on ne gleda samo prosto sposobnost (dynamis), vee odredenost moralnog bitka koji ne moze biti bez cjeline »etickih vrlina«, kao sto, obratno, ove ne mogu bez nje. Premda ova vrlina u njezinom ispoljava.nju utice na to da se razlikuje ono sto treba uraditi od onog sto ne treba, ona nije prosto prakticna razboritost i opsta snalazljivos~. Njezino razlikovanje ostvarivog i neostvarivog obuhvaea oduvijek i razlikovanje izmedu primjerenog i neprimjerenog i time pretpostavlja jedno moralno ddanje koje ono, sa svoje strane, dalje tizgraduje. Vikoovo pozivanje na sensus communis u sustini ukazuje unatrag na motiv koji je Aristotel razvio protiv Platonove ideje dobra. U sholastici, recimo, za Tomu Akvinskog - u nastavku De anima 28 - sensus communis je zajednicki korijen vanjskih {~ula, odn. moe koja ih kombinuje, koja prosuduje 0 datom, sposobnost koja je data svim ljudima. 29 Za Vikooa je, medutim, sensus communis culo za pravo i za opste dobro, culo koje zivi u svim ljudima, cak jos i viSe, culo koje se dobija zajednickim zivotom i koje odreduju red i svrha zivota. Ovaj pojam zvuci prirodnopravno, Onako kako ZVUCi i XOLVCX~ ~UVOW.:l : opste misljenje stoe. AH u tom smislu sensus communis nije grcki pojam i njime se uopste ne misli na xotv~ Mvcxtuc; : opsta moe o kojem Aristotel govori u De anima kad pokusava da uskladi ucenje o specificnim culima ( cxtcr-&YJmc; liHcx ) s fenomenoloskim nalazom, koji svako opazanje prikazuje kao razlikovanje i mnjenje opsteg. Viko se, naprotiv, vraea na starorimski pojam senms communis, kakav poznaju narocito rimski klasicari, koji su se, nasuprot grckom obrazovanju, cvrsto ddali vrijednosti i smisla svojih sopstvenih tradicija drzavnog i drustvenog zivota. Kriticki je ton, dakle, ton upravljen protiv teoretske spekulacije filozofa, ono sto se cuje vee u rimskom pojmu sensus 2
~
Aristoteles, De anima. 425 a 14 i dalje. Aq .. Summa Theologiae, I q. 1, 3 ad 2, et q. 78, 4 ad 1.
29 Thom~s
lSTlNA l Mt;TODA
49
communis i sto odzvanja kod Vikoa iz njegovog izmijenjenog suprotstavljanja modernoj nauci (critica). Ima odmah neceg razumljivog u tome sto se filolosko-istorijske studije i nacin rada duhovnih nauka zasnivaju na ovom pojmn sensus communis. Jer njihov predmet, moralna i povijesna egzistencija covjeka, kako se ona uoblicuje u njegovim cinima i djelima, odh:cujuce odreduje bas taj sensus commnnis. Tako zakljucak iz opsteg i razlozan dokaz nisu dovoljni, jer okolnosti odlucuju. No ovo je samo negativna formulacija. Ono 'sto to opste culo posreduje jeste sopstvena pozitivna spoznaja. Nacin spoznaje istorijske spoznaje ne iscrpljuje se nikako u tome da semora dopustati »vjerovanje u tude svjedocenje« (Tetens30) umjesto »samosvjesnog zakljuCivanja« (Helmholc). Takode se uopste ne radi o tome da takvom znanju pripada samo smanjena istinitost. Dalamber (D'Alembert) 31 s pravom piSe: »La probabilite a principalement lieu pour les faits historiques, et en general pour tous les evenements passes, presents et a venir, que nous attribuons a une sorte de hasard, parce que nous n'en demelons pas les causes. La partie de cette connaissance qui a pour objet le present et le passe, quoiqu'elle ne soit fondee que sur le simple temoignage, produit souvent en nou::; une persuasion aussi forte que celle qui nait des axiomes.« »Vjerovatnoca principijelno vazi za istorijske cinjenice i ,opcenito za sve prosle dogadaje, za one sadasnje i buduce, koje pripisujemo nekoj vrsti slucajnosti, jer im ne raspoznajemo uzroke. Dio te spoznaje koja za predmet ima sadasnjost i proslost, makar ova bila zasnovana na jednostavnom svjedocanstvu, proizvodi cesto u nama uvjerenost isto toliko jaku kakvu radaju aksiomi«. _Istorija je upravo sasvim drugaciji izvor istine nego teoretski urn. To je imao u vidu vee i Ciceron kad je naziva vita memoriae. 32 Svojstveno joj pravo zasniva se na tome da ljudskim strastima ne mogu upravljati opsti propisi uma. Zato su, [;tavise, potrebni veoma mnogo uvjerljivi primjeri, koje daje samo povijest. Zato Bekon kaze da je istorija, koja daje takve pri30 Tetens, Philosophische Versuche, 1777, Neudruck der Kant- GeselIschaft, str. 515. 31 Discours preliminaire de l'Encyclopedie izd· Kohler, Meiner 1955, str. 80. '12 Cicero. De oratore, II. 9. 36_
HANS GEORG GADAMER
50
rnjere, zapravo drugi nacm filozofiranja (alia ratio philosophandi).33 No i to je formulisano dosta negativno. Vidjecemo, medu+,im, da je u svim tim izrazima djelatan onaj naCin bitka moralnag znanja koji je spoznao Aristotel. Sjecanje na to bice vazno za primjereno samorazumijevanje duhovnih nauka. Za nas je posebno interesantno Vikoovo vracanje na rimski pojam sensus communis i njegova odbrana humanisticke retorike od moderne nauke, jer nas ovo privodi jednom momentu istine duhovno-naucne spoznaje, koji viSe nije bio pristupacan za samoshvatanje duhovnih nauka u 19. vijeku. Viko je zivio u neprekinutoj tradiciji retoricko-humanistickog obrazovanja i trebalo je samo da obnovi njezino nezastarjelo pravo. Konacno, odvajkada je postojalo znanje o tome da mogucnosti racionalnog dokazivanja i poducavanja ne iscrpljuju potpuno krug spoznaje. Vikoovo pozivanje na sensus communis, kao sto smo vidjeli, pripada utoliko jednom sirem sklopu, koji doseze do antike, i nasa tema je ispitivanje njegovog djelovanja do danas. 34 Mi, naprotiv, moramo s mukom da krcimo put povratka u ovu tradiciju, taka sto cemo najprije ukazati na teskoce do kojih dolazi zbog primjene modernog pojma metoda na duhovne nauke. U tu svrhu pozabavicemo se pitanjem kako je doslo do atrofiranja ove tradicije i kako je time zahtjev za istinom duhovno-naucne spoznaje dosao pod njemu u biti strano mjerilo metodskog misljenja moderne nauke. Za ovaj razvitak, koji je u biti odredivala njemacka »istorijska skola«, nisu neposredno odlucujuci ni Viko ni neprekinuta retoricka tradicija Italije uopste. Vikoov uticaj na 18. vijek jcdva da se moze zapaziti. No nije se jedini Viko pozivao na M'nsus communis. Vazna paralela njemu je bio Seftsberi, Ciji je uticaj na 18. vijek bio ogroman. Ocjenu drustvenog znacaja pojn.ova wit i humour Seftsberi stavlja pod naziv sensus communis i izricito se poziva na rimske klasike i njihove humanisticke mterprete. 85 Sigurno je da pojam sensus communis za nas, kao sto smo vee primijetili, zvuci i stoicki prirodnopravno. Isto tako, neccnlO moci poreci pravilnost humanisticke interpretacije koja 33
Up.: Leo Strauss, The Political Philosophy of Hobbes, chapter VI. Prilikom posredovanja ovog aristotelovskog motiva, vaznu ulogu je, ocito, odigrao Kastiljone; up.: Erich Loos, Baldassare Castigliones vLibro del cortegiano« (Analecta romanica, izd. F. Schalk, H. 2). 35 Shaftesbury, Characteristics, Treatise II, na;:ocito Pmt. III, Sect. I. 34
IS TIN A I METODA
51
se oslanja na rimske klasike i koju slijedi Seftsberi. Humanisti su, prema Seftsberiju, pod sensus communis podrazumijevali culo za zajednicko dobro, ali i love of the community or society, natnrai affection, humanity, obligingness. Oni se vezuju za jednu rijec Marka Aurelija,:l 6 za xoLvovOYJfL- cr'~v'YJ : opsti osjecaj jednakosti. To je veoma rijetka i vjestacki stvorena rijec- ito, u osnovi, potvrduje da pojam sensus communis uopste ne potice iz grcke filozofije, vee da se u njoj stoicki prizvuk toga pojma cuje samo kao gornji ton. Humanist Salmazijus sadrzaj obiju rijeci opisuJe kao »moderatam, usitatam et ordinariam hominis mentem, quae in commune quodammodo consulit nee omnia ad commodum suum refert, respectumque etiam habet eorum, cum quibus versaiur, modeste, modiceque de se sentiens: umjeren, uobicajen i sreden ljudski duh, koji opcenito na neki naCin savjetuje i sve okrece u svoju korist, imajuci u vidu one kojih se tice, razborito i umjereno vodeci raucna o sebi«. Ono, dakle, sto Seftsberi misli nije neka prirodnopravna, svim ljudima data osobina, koliko jedna socijalna vrlina, vrlina viSe srca nego glave. I kad on odatle poima wit i humour, onda on i tu slijedi starorimske pojmove koji u humanitas ukljucuju prefinjeno ponasanje, drianje covjeka koji razumije salu i sali se, jer je siguran u jednu dublju solidarnost s onim koji je naspram njega. U3eftsberi wit i humour izricito ogranicava na drustveno saobracanje medu prijateljima.) Aka sensus communis ovdje skoro i izgleda kao neka socijalna vrlina saobracanja, u njemu je uistinu ipak implicirana jedna moralna, cak metafizicka baza. Seftsberi ima ovdje na umu jednu duhovnu i socijalnu vrlinu, sympathy, i na njoj je on, kao sto je poznato, zasnivao ne samo moral vee i citavu estetsku metafiziku. Njegovi sljediJenici, prije svega Haceson (Hutcheson) 37 i Hjum, od njegovih poticaja napravili su ucenje o moral sense, koje je poslije kao folija posluzilo kantovskoj etici. U stvarno centralnoj sistematskoj funkciji pojam common sense nasao se u filozofiji skotske skole, koja je polemicki upravljena protiv metafizike kao i njezinog skeptickog ukidanja, te na osnovu prvotnih i prirodnih sudova tog common sense
36 37
Marc. Ant. I, 16. Haceson sensus commwois upravo
objasnjava kao sympathy.
HANS GEORG GADAMER
52
sebi izgraduje novi sistem (Tomas Rid- Thomas Reid). 3R Ovdje ·je, bez sumnje, djelatna postala aristotelovsko-sholasticka pojmovna tradicija tog sensus communis. Iz ove tradicije se crpi istrazivanje cula i njihovog spoznajnog ucinka i, na kraju krajeva, treba da posluzi tome da se koriguju pretjerivanja filozofske spekulacije. No pri tom istovremeno ostaje cvrst odnos common sense prema society: They serve to direct us in the common affairs of life, where our reasoning faculty would leave us in the dark.« Filozofija zdravog covjekovog razuma, good sense, u njezinim ocima nije samo lijek od »mjesecarenja« metafizike - ona saddi osnove filozofije morala, koja zbilja pridaje vaznost zivotu drustva. Moralni motiv u pojmu common sense ili bon sens ostao je do dana danasnjeg djelotvoran i on ove pojmove razlikuje od naseg pojma »zdravog ljudskog razuma«. Kao dobar primjer pominjem lijepi govor o bon sens Anri.ja Bergsona, odrzan godine 1895, povodom dodjeljivanja velike nagrade na Sorboni. 39 Njegova kritika, uperena protiv apstrakcija prirodnih nauka, nauke o jeziku i pravne misli, njegov zarki apel na: »energie interieure d'une intelligence qui se reconquiert a tout moment sur elle-meme, eliminant les idees faites pour laisser la place libre aux idees qui se font«: unutarnju energiju koja se stalno stice, eliminisuci gotove ideje da bi ostavila slobodno mjesto idejama koje se stvaraju (88) mogao je u Francuskoj biti krsten imenom bon sens. Odredivanje ovog pojma sadr2avalo je, doduse, kao sto je i prirodno, pozivanje na cula, ali za Bergsona je, ocito, samo po sebi razumljivo da se, za razliku od cula, bon sens odnosi na milieu social. »Tandis que les autres sens nous mettent en rapport avec des choses, le bon sens preside a nos 38
Thomas Reid, The philosophical Works, izd. Hamilton, eight E'di-
tion, 1895. Tamo se u tomu II, str. 774. i dalje, nalazi jedna opsirna Ha-
miltonova biljeska o sensus communis, koja, medutim, tu bogatu materiju obraduje vise klasifikatorski nego istorijski. Kao sto zakljuh1jem iz jedne prijateljske napomene Gintera Pfluga, sistematska funkci.ia sensus communis-a se, u filozofiji, najprije maze dokazati kod Bifijea (Buffier) (1704). To da se spoznaja svijeta putem cula legitimise nadmocno i pragmaticki prema svim teoretskim problernima, predstavlja po sebi jedan stari skepticki motiv. No Bifijer taj sensus communis uzdize do aksioma, koji treba da posluzi kao osnova za spoznaju spoljnjeg svijeta, za spoznaju res extra nos, isto onaka kako je to slucaj s kartezijanskim cogito kad se radi o svijetu svijesti. Bifije je uticao na Rida. 39 Henri Bergson, Ecrits et paroles I (RM Mosse-Bastide), str. 84. i dalje.
ISTINA I METODA
53
relations avec des personnes<<: dok nas druga cula dovode u adnos sa stvarima, bon sens se brine za nase relacije prema licnostima (85). On jeste jedna vrsta genija za prakticni zivot, ali manje dar nego stalni zadatak »ajustement toujours renouvele des situations toujours nouvelles«: stalno obnavljano udesavanje stalno novih situacija, posao prilagodavanja opstih principa stvarnosti, cime se realizuje pravednost, jedan »tact de la verite pratique<<: takt prakticne istine, jedna »rectitude du jugement, qui vient de la droiture de l'a.me<<: pravicnost sudenja koja dolazi iz cestitosti duse (88). Kao zajednicki izvor misljenja i htijenja bon sens je, prema Bergsonu, zapravo sens social, koji iz. bjegava i greske naucnih dogmaticara, koji traze socijalne zakone, i greske metafizickih utopista. »Peut-etre n'a-t-il pas de methode a proprement parler, mais plutot une certaine maniere de faire«: _pravo govoreei, On mozda nije metoda, nego prije izvjestan nacin postupanja. Bergson, doduse, govori i o znacaju klasicnih studija za izobrazbu ovog bon sens- on u njima vidi napor da se razbije »led rijeci« i pod njim otkrije slobodna struja misli l91) - ali ipak ne postavlja obrnuto pitanje, koliko je za same klasicne studije potreban bon sens, tj. ne govori o njegovoj hermeneutickoj funkciji. Njegovo pitanje uopste nije upravljeno nauci, vee samostalnom smislu tog bon sens za zivot. PodvlaCimo samo razumljivost samu po sebi, s kojom moralno-politicki smisao ovog pojma zadr2ava vodeeu ulogu kod njega i kod njegovih slusalaca. Medutim, veoma je znacajno da za samoshvatanje modernih duhovnih nauka u 19. vijeku nije bila odredujuca moralisticka tradicija filozofije, kojoj pripadaju kako Viko taka i Seftsberi i koju reprezentuje prije svega Francuska, klasicna zemlja tog bon sens, vee je odredujuea bila njemacka filozofija u doba Kanta i Getea. Dok u Engleskoj i romanskim zemljama pojam sensus communis jos i danas ne oznacava samo kriticku parolu vee i opsti kvalitet gradanina, pristalice Seftsberija i Hacesona u Njemackoj vee u 18. vijeku nisu preuzeli politicko-socijalni sadrzaj koji se podrazumijeva pod sensus communis. Skolska metafizika i popularna filozofija 18. vijeka, rna koliko da je ucila i podrazavala vodeee zemlje prosvjetiteljstva, Englesku i Francusku, nije se mogla njima prilagoditi, za to su, prosto, nedostajali drustveni i politicki uslovi. ,Pojam sensus communis preuzet je, doduse, ali je potpuno depolizitiran, taj pojam je i?gubio svoje pravo kriticko znacenje. Sad se pod sensus com-
HANS GEORG GADAMER
54
munis podrazumijevala samo neka teoretska moe, teoretska moe sudenja, koja se nasla pored moraine svijesti (savjesti) i ukusa. 'Tako je taj pojam podreden jednoj sholastici osnovnih snaga, ciju je kritiku onda dao Herder (u cetvrtoj Kritickoj .~umici, Kritische Walder, upravljenoj protiv Ridla - Riedel) i zahvaljujuci kojoj je onda Herder i na podrucju estetike postao prethodr.ik istorizma. No ipak postoji jedan. znacajni izuzetak: pijetizam. Nije samo jednom svjetskom covjeku, kao sto je bio Seftsberi, moralo biti vazno da, nasuprot »skoli«, ogranici zahtjeve nauke, tj. zahtjeve demonstratio i da se pozove na. sensus communis, vee je to isto bilo vazno za propovjednika koji zeli da dopre do srca svoje pastve. Tako se svapski pijetist Etinger (Oetinger) izricito oslanjao na Seftsberijevu odbranu sensus communis-a. Za sensus communis nalazimo bas prijevod »srce« i sljedeci opis: >;Sensus communis se bavi. .. samo stvarima koje svi ljudi sva_kog dana vide pred sobom, koje odrzavaju na okupu citavo dru&tvo, koje se ticu kako istina i stavova tako ri ustanova i oblika, da se stvore stavovi« 40 • Etingeru je pri tom stalo da pokaze da sene radi samo o jasnoci pojmova- ona »nije dovoljna za zivu spoznaju«. Naprotiv, moraju postojati »odredena predosjecanja i sklcnosti«. Ocevi sui bez dokaza spremni da se brinu za svoju djecu: »Ljubav ne demonstrira vee vuce srce, cesto uprkos razumu, prema voljenom predmetu«. Etingerovo pozivanje na sensus communis protiv racionalizma »skole« za nas je sada posebno interesantno stoga sto kod njega ono poprima izrazito hermeneuticku primjenu. Prelat Etinger zeli shvatanje Svetog pisma. Posto matematicko-demonstrativna metoda zakazuje,
°
4 Citiram iz: Die Wahrheit des sensus communis oder des altgemeinen Sinnes, in den nach dem Grundtext erkliirtcn Spruchen und Prediger Saloma oder das beste Haus- und Sittenbuch filr Gelehrte und Ungelehrte von Friedrich Christoph Oetinger (novo izdanje pripremio
Ehmann, 1861). Etinger se za svoju generativnu metodu poziva na retoricku tradiciju i zatim citira Seftsberija, Fedona (Feudon), Flerija (Fleury). Prema Fleriju (Discours sur Platon), nadmoc metode govornika je u tome sto ona »odstranjuje predrasude<<, i Etinger mu daje ?.a pravo kad kaze da je ova metoda zajednicka i za govornike i za filozofe (125). Prema Etingeru, prosvjetiteljstvo grijesi ako misli da se uzdigne iznad ove metode. Nase ce nas istrazivanje jos dovesti dotle da potvrdimo ovaj Etingerov sud. Jer kad se on diZe protiv danas vise ne aktuelne ili upravo tek aktuelne forme mos geornetricus, ~j, protiv dem0n~!,·acio:1e1g ideala prosvjetiteljstva, onda to isto vrijedi i za modc:-n~ L'hhPvnc nauke i njihov odnos prema »logici.<<
ISTINA I METODA
55
trazi on drugu, »generativnu metodu«, tj. jedno plodno predavanje o Svetom pismu, kako bi pravednost mogla da se uzgaja kao biljka. Pojam sensus communis je i predmet jednog Etingerovog opsirnog i ucenog istrazivanja, koje je isto tako upereno protiv racionalizma. 41 Tamo on u njemu vidi porijeklo svih istina, pravi ars inveniendi, nasuprot Lajbnicu, koji sve zasniva na pukom calculus metaphysicus (excluso omni gusto interno). Prava osnovica sensus communis-a je, prema Etingeru, pojam vita, pojam zivota (sensus communis vitae gaudens). Nasuprot prisilnom cijepanju prirodc eksperimentima i racunom, on prirodni razvitak od jednostavnog do mnogostrukog poima kao opsti zakon rasta bozje tvorevine i s njom i ljudskog duha. Za porijeklo svog znanja o sensus communis on se poziva na Volfa (Wolff), Bernujija (Bernoulli) i Paskala (Pascal), na Mopertuijeva (Maupertuis) istrazivanja porijekla jezika, na Bekona, Funelona i druge, te sensus communis defirrise kao »viva et penetrans perceptio obiektorum toti humanitati obviorum, ex immediato tactu et intuitu eorum, quae sunt simplicissima«. Vee iz ove druge recenice proizilazi da Etinger humanisticko-politicko znacenje te rijeci otpocetka povezuje s peripatetickim pojmom sensus communis. Gornja definicija mestimicno (immediata tactu et intuitu) podsjeca na aristotelovsko ucenje 0 OUOU<; ; aristotelOVSkO pitanje zajednickog au\IOC[.U<; , kaje objedinjava vid, sluh itd., on preuzima i sluzi mu kao potvrda prave, bozanske tajne zivota. Bozanska tajna zivota je njegova jednostavnost - i ako je covjek i izgubi zbog istocnog grijeha, on se maze ponovo vratiti u jedinstvo i jednostavnost zahvaljujuci bozijoj milosti: ,,operatio Myou.:;, praesentia Dei simplificat rliversa in unum« (162) .•Prisutnost boga postoji upravo u samom zivotu, u ovom »zajednickom culu« koje sve zivo razlikuje od sveg mrtvog - ne spominje Etinger slucajno polipa i morsku zvijezdu, koji se, bilo kako da ih isijecemo, regeneriSu u nove individue. - u covjeku djeluje ta ista bozanska snaga kao instinkt i unutrasnji poticaj da se osjete tragovi boga i da se srozna ono sto je najsrodnije ljudskoj sreci i zivotu. Etinger izriCito razlikuje prijemCivost za zajednicke istine, koje su u c·.·~1ko doba ina svakom mjestu korisne za sve ljude kao "culne« " F. Ch. Oetinger, lnquisitio in sensum commenum et rationem ... 1753). Up.: Oetinger a!s Philosoph, Kleine Schriften III, Idee Sprnche 89-100.
rTiibin.~cn
r::•r!
56
HANS GEORG GADAMER
istine, od racionalnih. Opste culo je kompleks instinkata, tj. prirodna teznja ka onome na cemu pociva istinska zivotna sreca i utollko je djelovanje bozje prisutnosti. Instinkti nisu. kao sto to ispada kod Lajbnica, afekti, tj. confusae repraesentationes, jer oni nisu prolazni, vee su ukorijenjene tendencije i posjeduju diktatorsku, bozju, nezadrzivu snagu. 42 Sensum comrrnmis, koJi se oslanja na njih, od posebnog je znacaja 43 za nasu spoznaju, upravo zato sto su oni dar bozji. Etinger piSe: ratio vlada pravilima cesto i bez boga, culo uvijek s bogom. Onako kako se priroda razlikuje od umjetnosti, razlikuju se i culo i mtio. Bog djeluje kroz prirodu u istovremenom napredovanju rasta koji se ravnomjerno prosiruje na cjelinu- umjetnost, naprotiv, zapocinje s nekim odredenim djelom ... Culo podrazava prirodu, ratio umjetnost (247). Ova recenica je na interesantan nacin u hermeneutickom sklopu kao sto uopste i u ovom ucenom spisu, Sapientia Salomonis, predstavlja zadnji predmet i najvisu instancu spoznaje. Radi se o poglavlju posvecenom upotrebi (usus) sensus communis. Ovdje se Etinger postavlja protiv hermeneuticke teorije volfovaca. Vaznije od svih hermeneutickih pravila je da je neko »Sensu plenus«. Takva je teza, naravno, spiritualisticki ekstrem, no ona ima ipak svoju logicku osnovu u pojmu vita, odn. u pojmu sensus communis. Njezin se hermeneuticki srnisao moze ilustrovati recenicom: »ldeje koje nalazimo u Svetom pismu i djelima bozjim utoliko su plodonosnije i cistije ukoliko se vise u njima pojedinacne prepoznaju u opstim, a opste u pojedinacnim.44 Ovdje je ono sto se u 19. i 20. vijeku rado naziva intuicijom vraceno na svoj metafizicki osnov, naime, na strukturu zivog organskog bitka, da je u svakom pojedinacnom cjelina: »cyclus vitae centrum suum in corde habet, quod infinita simul percipit per sensum communem: Zivotni tok ima svoje srediSte u srcu koje istovremeno, preko zajednickog nacina misljenja opaza beskonacno« (praef.). .. Ono sto prevazilazi svu hermeneuticku mudrost pravila jeste primjena na samog sebe: »aplicentur reguale ad se ipsum ante omnia et tum habebitur davis ad intelligentiam prover42 radicatae tendentiae ... Habcnt vim dictatoriam divlnam, irresistibilem. 43 in investigandis ideis usum habet insignem. 44 sunt foecundiores et dcfaecatiores, quo magis intelliguntur singuale iu omnibus et omnes in singulis.
IS TIN A I METODA
57
biorum Salomonis: pravila prije svega treba primijeniti na samog sebe, pa ce se tada steci kljuc za razumijevanje Salomonovih mudrih izreka.« (207). 45 Odatle Etinger uspostavlja sklad sa Seftsberijevim mislima, koji je, kako on kaze, jedini pod tim naslovom pisao o sensus communis. No on se poziva ina druge koji su zapazili jednostranost racionalne metode, tako, npr., na Paskalovo razlikovanje izmedu »esprit geometrique«: geometrijski duh i »esprit de finesse«: duh finese. Kod svapskih pijetista se, medutim, oko pojma sensus comnmnis kristalisao vise teoloski nego politicki i1i drustveni interes. Ocito je da su pijetisticki teolozi, nasuprot vladajucem racionalizmu, u istom smislu kao Etinger, i inace u prvi plan stavljali aplicatio, kao sto pokazuje Rambahov (Rambach) primjer, cija tada veoma uticajna hermeneutika obraduje i aplikaciju. Potiskivanje pijetistickih tendencija u kasnom 18. vijeku je ipak hermeneuticku funkciju sensus communis-a svelo na puki korektiv: Ono sto u osjecanjima, sudovima i zakljuccima protivurjeci consensus-u, tj. sensus communis-u ne maze biti tacno.46 u poredenju sa znacajem koji Seftsberi pripisuje sensus communis-u za drustvo i drzavu, u ovoj negativnoj funkciji .sensus communis-a se pokazuje oduzimanje sadr2ine i intelekl uiziranje te sadrzine, sto se tom pojmu do gada zahvaljujuci njemackom prosvjetiteljstvu.
y) Moe sudenja U osnovi ovakvog razvitka tog pojma u njemackom 18. vijeku lezi vjerovatno to :ito je pojam sensus commu.nis u najuzoj vezi s pojmom moci sudenja. »Zdravi ljudski razum«, nazi\ an ponekad i »Opsti razum«, zaista je odlucujuce okarakterisan ;JUtem moci sudenja. Razlika izmedu glupaka i pametnog je u ll)me sto onaj prvi nema moci sudenja, tj. sto on nije u stanju ria pravilno supsumira i stoga ne moze i ne zna pravilno da ! lrimijeni ono sto je naucio i sto zna. Uvodenjem izraza »IDOC :tdenja« htjelo se, dakle. u 18. vijeku prikladno prevesti po, tm iudicium, koji trc>ba da bude osnovna duhovna vrlina. U 45 Upravo se tamo Etinger prisjeca aristotelovske skepse prema :;umladim slusaocima prilikom moralno-filozofskih istrazivanja. -- I ·:" ie znak koliko mu je u svijesti prnblem aplikacije. Up. dolje str. :l47
i.~"
d:dk.
'" Pozivam se na: Morus. Hermcmllico. I. II, II. XXITT.
58
HANS GEORG GADAMER
istom smislu engleski filozofi morala naglasavaju da moralna i esteticka prosudivanja ne slusaju reason, vee imaju karakter sentiment-a (odn. taste), a slicno Tetens, jedan od reprezentenata njemackog prosvjetiteljstva, u sensus communis-u vidi »iudicium bez refleksije.« 47 Djelatnost moCi sudenja da supsumira jedno posebno pod jedno opste, da nesto spozna kao slucaj nekog pravila, zapravo se ne moze logicki demonstrirati. Stoga je moe sudenja u principijelnoj nedoumici zbog principa, koji bi moga:o voditi njenu primjenu. Njoj samoj bi, kako to Kant ostroumno primjeeuje, 4R bila potrebna opet jedna druga moe sudenja, da bi slijedila ovaj princip. Stoga se ona ne moze poducavati u opstem, vee obavljati od slucaja do slucaja i utoliko je ona vd.se jedna sposobnost, kao sto su to cula. Ona je nesto sto se prosto-naprosto ne moze mwciti, jer nikakva demonstracija ne maze iz pojmova izvesti primjenu pravila. Konsekventno tome, njemacka prosvjetiteljska filozofija tu moe sudenja ne racuna u viSu moe duha, vee u nizu spoznajnu moe. Time je ona krenula pravcem koji daleko skrece od prvotnog rimskog smisla pojma sensus communis i koji nastavlja sholasticku tradiciju. To ce da bude posebno znacajno za estetiku. Jer kod Baumgartena stoji, recimo, sasvim jasno: Ono sto moe sudenja spoznaje, to je culno-individualno, pojedinacna stvar, a ono sto ona prosuduje na pojedinacnoj stvari je njezino savrsenstvo, odn. nesavrsenstvo. 49 No kod ove odredbe prosudivanja treba paziti na to da se ovdje ne primijeni jednostavno jedan unaprijed dat pojam stvari, vee da ono culno-pojedinacno shvata u sebi, time sto se na njemu zapaza suglasnost mnostvenog prema jednom. Odlucujuee, dakle, ovdje nije primjena neceg opsteg, vee unutarnji sklad. Kao sto vidimo, oygje_ s~ vee radi o onome sto Kant kasnije naziva ~I!~Jlekt~r.f!juea moe sudenja« f sto on raz~ije "kao pr9§.!idiva!lje po re11.ln9j .i fqrmalnoj ~yrsishqdn~sti. Nije dat nikakav pojam, vee se pojedinacno »imanentno« prosuduje. Kant to naziva estetskim prosudivanjem, a kako je Baumgarten iudicium sensitivum oznacio sa gustus, Kant ponavlja: »Culno prosudivanje savrsenstva zove se ukus.«''' 47 Tetens, Philosophische Versuche ilber die menschtiche Natur und ihre Enttl'icklung, Leipzig 1777, I, 520. 48 Kant. Kritik de1· Urteilskraft, 17<)fJ 2 ~tr VII. 19 Baurr.;7,arten. MPtaphysica, & 60o: perfectionem imperfectionemque rerum percipio. i.(;. diiudicn. " 0 Eine Vorlesnng Kants iiber F:thif.:, izcl. Menzer. 1924, str. 34.
ISTINA I METODA
59
Kasnije cemo vidjeti kako ovaj estetski obrat pojma iudicium, koji je u 18. vijeku favorizovan prije svega zahvajujuci Gotsedu (Gottsched), kod Kanta dobija sistematsko znacenje i pri tom ce se pokazati da kantovsko razlikovanje izmedu odredujuce i reflektirajuee mot'i sudenja nije bas bez problema. 51 I sadrzina znacenja u pojmu sensus communis tesko da se moze ograniciti na estetski sud. Jer iz onoga kako Viko i Seftsberi upotrebljavaju ovaj pojam proizilazi: sensus communis nije u prvom redu neka formalna sposobnost, nije duhovna moe koja se mora vrsiti, vee oduvijek obuhvata zbir sudova i mjerila sudova koji ga sadrzajno odreduju. Zdrav urn, common sense, se prije svega pokazuje u sudovima o pravu 1 nepravu, primjerenom i neprimjerenom, koje on donosi. Onaj ko ima zdrav sud, nije uopste u stanju da posebno prosuduje sa opstih stanovista, vee zna o cemu se zapravo radi, tj. on vidi stvari s pravilnih, tacnih, zdravih gledista. Hohstapler koji tacno proracunava ljudske slabosti i za svoje prevare uvijek pogodi ono pravo, takode nema (u eminentnom smislu te rijeci) »Zdrav sud«. Opstost. kojoj se pripisuje moe sudenja, nije, dakle, uopste nesto tako »opste« kako Kant na to gleda. Moe sudenja uopste nije toliko sposobnost koliko zahtjev koji se postavlja pred sve. Svi imaiu dovoljno »op.steg cu[a«, tj. rnOCi sudenja, da se moze od njih Ocekivati dokaz >>Opsteg cula« ciste moralno-gradanske solidarnosti, no to znaci: sud 0 pravu i nepravu i brigu o »opstoj koristi«. Vikoovo pozivanje na humanisticku tradiciju tako impozantnim cini to sto on, nasuprot logiziranju pojma opsteg cula, zadrzava citavu sadr2insku punocu onoga sto je bilo zivo u rimskoj tradiciji ove rijeci (i sto do danasnjeg dana odlikuje latinsku rasu). Isto tako je, kao sto smo vidjeli, Seftsberijevo posezanje za ovim pojmom bilo istovremeno i vezivanje za politicko-drustvenu prirodu humanizma. Sensus communis je momenat gradansko-moralnog bitka. I tamo gdje ovaj pojam, kao u pijetizmu ili filozofiji skotske ·ikole, znaCi polemicki zaokret prema metaflzic1, on jos uvijek <1staje na l!i.niji svoje prvotne kriticke funkcije. Nasuprot tome, Kantovo preuzimanje ovog pojma u Kritici moci sudenja sasvim je drugacije akcentuirano. 52 Osnovni rnoralni smisao ovog pojma kod njega vise nema neko sistematsko mjesto. Kao sto se zna, on je svoju filozofiju morala i ·'' Up. dulje na str. 65. ··" Kritik der Urt<>ilskruft, § ·10.
HANS GEORG GADAMER
60
skicirao upravo suprotstavljajuci se ucenju o »moralnom osjecanju« iz engleske filozofije. Tako je on iz filozofije morala potpuno izluCio pojam sensus communis. Ono sto nastupa s bezuslovnoscu neke moraine zapovijesti ne moze se zasnivati na osjecaju ni onda kada se time ne misli na pojedinacnost osjecanja, nego na sveukupnost moralnog osjecaja. Jer karakter zapovijesti koji je svojstven moralitetu principijelno iskljucuje uporedujucu refleksiju na druge. Bezuslovnost moraine zapovijesti za moralnu svijest sigurno ne znaci da ona smije biti kruta pri1ikom prosudivanja drugih. Moralna je, naprotiv, zapovijest da se apstrahuju subjektivni privatni uslovi sopstvenog suda 1i da se stane na stanoviste drugog. No ova bezuslovnost znaci da se moralna svijest ne smije sama rasterecivati iz pozivanja na sud drugih. Obaveznost zapovijesti je opsta u jednom strozem smislu nego sto moze ikad dostici opstost nekog osjecaja. Primjena moralnog zakona na odredenje volje je stvar moCi sudenja. No posto se ovdje radi o moci sudenja pod zakonima cistog prakticnog uma, njezin se zadatak sastoji upravo u tome da se cuva »empirizma prakticnog uma, koji prakticne pojmove dobrog i loseg ... stavlja u puki slijed iskustava.«" 3 To postize tipiku cistog prakticnog uma. Pored toga se, sigurno, i za Kanta postavlja pitanje kako se moze omoguciti pristup strogom zakonu Cistog prakticnog uma u covjekovu dusu. 0 tome on raspravlja u Methodenlehre der reinen, praktischen Vernuft, ucenje koje treba da ukratko »Skicira metode zasnivanja i kulture pravih moralnih uvjerenja«. Za ovaj zadatak on se odista poziva na opsti ljudski urn i zeli da vjezba i obrazuje prakticnu moe sudenja, i sigurno su u tome djelatni i estetski momenti." 4 Ali to da je na ovaj nacin moguce postojanje kulture moralnog osjecanja ne spada zapravo u filozofiju morala i u svakom slucaju ne pogada njezine osnove. Jer Kant zahtijeva da nase odredenje volje ostane odredeno samo pobudama koje pocivaju na samozakonitosti cistog prakticnog uma. Bazu za to ne moze obrazovati puka skupnost osjecaja vee samo »iako nejasna, ono ipak sigurno vodeca prakticna radnja uma«, cije je razjasnjenje i ucvrscivanje upravo zadatak kritike prakticnog uma. Kritik der praktischen Vernuft, 1787, str. 124. Na gore pomenutom mjestu, 1787, str. 272; Kritik der Urteilskrof[, § 60. ·' 3 "4
61
ISTINA I METODA
Sensus communis ne igra kod Kanta ni u logickom smislu nikakvu ulogu. Ono o cemu Kant raspravlja u transcendentalnoj doktrini moci sudenja, dakle, ucenje o shematizmu i osnovnim principima5 ", nema vise nikakve veze sa sensus communis. Jer ovdje se radi o pojmovima koji treba da se a priori odnose na svoje predmete, a ne re1di se o supsumcij.i pojedinacnog pod opste. A tamo gdje se, nwduiim, stvarno radi o sposobnosti da se pojedinacno spozna kao slucaj opsteg i gdje govorimo o zdravom razumu, imamo, prema Kantu, u najistinskijem smislu te rijeCi posla S necim opstim, tj. »S onim sto nas posvuda pogada, sto dakle, prosto-naprosto, nije neka zasluga iii prednost imati.«56 Takav zdrav razum nema nikakvo drugo znacenje do da bude predstupanj izgradenog i prosvijecenog razuma. On se aktivira, doduse, u nejasnom razlikovanju moci sudenja sto nazivamo osjecanjem, ali on ipak uvijek sudi prema pojmovima, obicno samo prema nejasno predstavljenim principima57 i ni u kom slucaju se ne moze smatrati posebnim opstim culom. Opsta logicka upotreba moci sudenja koju svodimo na sensus communis ne sadr2i nista od nekog vlastitog principa. 58 :;I'ako je od dometa onoga sto bi se moglo nazvati culna moe sudenja za Kanta preostao samo estetski sud o ukusu. Ovdje se moze govoriti o stvarnom opstem culu. Ma koliko se moglo sumnjati u to da li se kod estetskog ukusa .smije govoriti o spoznaji i rna kako bilo sigurno da se u estetskom sudu ne sudi prema pojmovima, ipak je sigurno da se u estetskom ukusu misli :nuznost opsteg odobravanja i kad je on culan, a ne pojmovan. Kant dakle kaze: Pravo opste culo je ukus. To je paradoksalna formulacija, ako pomislimo kako se u 18. vijeku s posebnom ljubavlju raspravljalo o razlicitostima covjekovog ukusa. Ali cak ako se iz razlicitosti ukusa i ne izv lace skepticno-relativisticke konsekvence, vee se drzimo ideje dobrog ukusa, zvuci paradoksalno »dobar ukus«, tu rijetku karakteristiku kojom se pripadnici jednog obrazovanog drustva odlikuju naspram ostalih ljudi, nazvati opstim culom. To bi zaJsta bilo besmisleno u smislu empirijske tvrdnje i mi cemo vidjeti koliko ovaj naziv za Kanta ima smisla u transcendentalnoj ss Kritik de1· reinen Vernuft, B 171. i dalje. s1
Kritik der Urteilskraft, 1799 3 , S. 157. Na istom mjestu, str. 64.
58
Up.: Kantovo priznavanje znacenja primjera (a time
'6
k:111 ·•dubk:t·'
moci sudenja (B
17.'~).
istorije)
HANS GEORG G.\DAME:R
fi2
namjeri, tj. kao apriorno opravdanje za drskost kritike ukusa. Moraeemo se takode upitati i sta suzavanje pojma opsieg cula na sud ukusa o lijepom znaci za zahtjev za istinom ovog opsteg cula i kako je kantovski subjektivni apriori ukusa djelovao na samorazumijevanje nauke. o) Ukus
Jos jednom treba poceti izdaleka. Jer se, uistinu, radi ne samo o suzenju pojma opsteg cula na ukus vee, isto tako, i o suzenju samog pojma ukusa. Duga predistorija ovog pojma, dok ga Kant nije ucinio fundamentom svoje kritike moei sudenja, ukazuje na to da je pojam ukusa prvotno prije moralni nego estetski pojam. On opisuje ideal pravog humanizma i svoje stvaranje zahvaljuje nastojanju da se kriticki pode protiv dogmatizma »skole«. Na »duhovno lijepo« je upotreba ovog pojma suzena tek kasnije. Na pocetku povijesti tog pojma je Baltazar Gracijan (Balthasar Gracian). 59 Gracijan polazi od toga da culni ukus, ovo najanimalnije i najintimnije od svih nasih cula, ipak sadrzi vee jedan zacetak razlikovanja, koje se vrsi u toku duhovnog prosudivanja stvari. Culno razl.ikovanje ukusa koje je na najneposredniji nacin prihvatanje s uzivanjem i odbacivanje, dakle, uistinu nije puki nagon, nego je vee na sredini izmedu culnog nagana i duhovne slobode. Culni ukus upravo odlikuje to sto on sam prema takvom dobija odstojanje izbora i prosudivanja, sto Spada u najnuzniju potrebu zivota. Tako Gracijan u ukusu vee vidi »oduhovljenje animaliteta« i ukazuje s pravom na to da se obrazovanje (cultura) sastoji ne samo od duha (ingenio) nego i od ukusa (gusto). Poznato je da ovo vazi cak i za culni ukus. Ima ljudi koji imaju dobar je~ik, gurmana, koji njeguju ove radosti. Pojam rijeci gusto je poznata tacka za Gracijanovo drustveno obrazovanje ideala. Njegov ideal obrazovanog (discreta) sastoji se u tome da on taj hombre en su punto, prema svim stvarima zivota i drustva dobija pravu slobodu odstojanja, tako da svjesno i nadmoeno umije da razlikuje i bira. 5 " 0 Gracijanu i njegovom uticaju, narocito u Njemackoj, prvi je pisao: Karl Borinski, Balthazar Gracian und die Hofliteratur in Deutschland, 18g4; dopunjava ga u novije vdjeme Sumer (Fr. Schummer,
Die Entwicklung des Geschmacksbegriffs in der Philosophie und 18. Ja.hrh11nderts. Archiv fiir Begriffsgeschichte I, 1955).
des 17.
ISTINA I METODA
63
Ideal obrazovanja koji time postavlja Gracijan izvrsice preokret. On je zamijeaio ideal hriscanskog dvorjanina (Kastiljone). U okviru povijesti zapadnih ideala obrazovanja njegova je odlika u tome sto jc nczavisan od staleskih preddatosti. On je ideal obrazovanog drusiva."° Kao sto izgleda, drustveno idealno obrazovanje se posvuda sprovodi u znaku apsolutizma i njegovog potiskivanja krvnog plemstva. Stoga povijest pojma ukusa slijedi povijest apsolutizma od Spanije do Francuske i Engleske i ide ukorak s pretpovijescu treceg staleza. Ukus nije samo ideal novog drustva, nego se u znaku ovog ideala »dobrog ukusa« prvi put obrazuje ono sto se otada naziva »dobro drustvo«. To drustvo se vise ne spoznaje i ne legitimise rodenjem i rangam, vee u osnovi nicim drugim do skupnoscu njegovih sudova ili, bolje, time sto uopste umije da se uzdigne iznad ogranicenosti intercsa i privatnosti posebnih sklonosti do zahtjeva za sudom. U pojmu ukusa se, dakle, nesumnjivo misli na jedan nacin spozniije. U znaku je dobrog ukusa da je covjek sposoban za odstojanja od sebe samog i od privatnih posebnih sklonosti. Ukus, stoga, po svojoj biti nije nista privatno, on je drustveni fenomen prvog ranga. U ime opstosti, koju on podrazumijeva i zastupa, on cak moze da se, kao sudska instanca suprotstavi privatnoj sklonosti pojedinca. Mi mozemo prema necemu biti posebno skloni, sto sopstveni ukus istovremeno odbacuje. Odlucna je onda sudijska odluka ukusa. Kao sto je poznato, u stvarima ukusa nema mogucnosti za argumentiranjem (Kant ispravno kaze, ima sukoba, ali nema diskusije u stvarima ukusa),61 ali ne samo zato sto se ne bi dala naci pojmovno opsta mjerila, koja svi moraju priznati, vee zato sto se ona cak i ne traze, pa se ne bi cak ni smatrala pravilnim, kad bi i postojala. Ukus semora imati- njega nam niko ne moze demonstrirati, niti ga mozemo zamijeniti pukim podrazavanjem. Ipak, ukus nije puko privatno svojstvo, jer on uvijek zeli da bude dobar ukus. Odsutnost suda ukusa ukljucuje njegov zahtjev za vazenjem. Dobar je ukus uvijek siguran u svoj sud, tj. on je u svojoj biti sigurni ukus: prihvatanje i odbacivanje koje ne zna za "" Izgleda mi da je F. Heer u pravu kad porijeklo modernog izraza obrazovanje trazi u skolskoj kulturi renesanse, reformacije i proturd"rmacije. Up.: Der Aufgang Europas, str. 82. i 570. 61 Kant Kritik der Urteilskraft, 17993 , str. 233. ;;t
64
HANS GEORG GADAMER
kolebanje, za potajno ugledanje na drttgog i za trazenje razloga. Ukus je, dakle, prije nesto kao culo. On ne raspolaze unaprijed razloznom spoznajom. Ako je u stvarima ukusa nesto negativno, onda on nije u stanju da kaze zasto. Ali on to izvrsava s najveeom sigurnoscu. Sigurnost ukusa je, dakle, sigurnost od neukusa. Veoma je cudno zapaziti da smo mi prvenstveno osjetljivi prema ovom negativnom fenomenu u razlicitim izborima ukusa. Njegova pozitivna alternativa nije zapravo ono sto je puno ukusa, vee ono sto ne sablaznjuje ukus. 0 tome, prije svega, ukus prosuduje. Ukus upravo definise to da ga povreduje ono sto je protivno ukusu i sto on to izbjegava, kao sto se izbjegava sve sto prijeti povredom. Prvotni suprotni fenomen »dobrom ukusu«, dakle, nije pojam »loseg ukusa«. Njegova suprotnost je pl'ije »nemati ukusa«. Dobar ukus je osjetljivost koja taka prirodno izbjegava sve sto je napadno da su njegove reakcije onome koji nema ukusa prosto-naprosto nerazumljive. Fenomen koji je najviSe povezan s ukusom je moda. Ovdje momenat drustvenog uopstavanja, koji sadr2i pojam ukusa, postaje odredujuea zbilja. Medutim, upravo u odudaranju od mode je jasno da to, ukusu svojstveno uopstavanje pociva na sasvim drugom osnovu i da ne podrazumijeva samo empiricku opstost. (To je za Kanta ono bitno.) Vee se jezicki u pojmu mode vidi da se tu radi o jednom promjenljivom Kako (modus) u okviru neke stalne cjeline drustvenog ponasanja. Ono sto je stvar puke mode ne sadr2i po sebi nikakvu drugu normu do ono sto je uvedeno cinom sviju. Moda po svojoj volji propisuje samo takve stvari koje bi mogle biti i drugacije. Za nju je odista konstitutivna empiricka opstost, ugledanje na druge, poredenje, prema tome, postavljanje sebe u jedno opste glediste. Utoliko moda stvara jednu drustvenu ovisnost kojoj je tesko oduprijeti se. Kant je sasvim u pravu kad smatra da je bolje biti budala u modi nego budala protiv mode 62 - mada ostaje budalastina shvatati stvari mode previse ozbiljno. Fenomen ukusa, naprotiv, treba odrediti kao duhovnu moe razlikovania. Ukus se, doduse, aktivira u takvoj zajednici, ali on joj ne podlijeze- naprotiv, dobar ukus se odlikuje time sto umije da se prilagodi pravcu ukusa koji repre;;:entuje moda, ili, i obratno, umije zahtjeve mode da prilagodi sopstvenom dob62
Antropo!ogie in pragmatischer Hinsicht, § 71.
ISTINA I METODA
65
rom ukusu. U pojmu ukusa je, stoga, da se i u modi ddimo mjere, dane slijedimo slijepo promjenljive zahtjeve mode, vee da pri tom aktiviramo sopstveni sud. Treba da se ddimo svoga »stila«, tj. zahtjeve mode svodimo na jednu cjelinu koja ima u vidu sopstveni ukus, i prihvatamo samo ono sto i kako odgovara ovoj cjelini. Tako je, prije svega, pitanje ukusa ne samo da se lijepim spozna ovo ili ono sto je lijepo, vee da se pogleda na cjelinu, cemu sve sto je lijepo treba da odgovara. 63 Ukus, dakle, nije zajednic~o culo U tom smislu da se cini OVIisnim od jedne empiricke opstosti, od opste jednodusnosti sudova drugih. On ne kaze da ce se svako sloziti s nasim sudom, vee da treba da se s njim saglasi (kako to utvrduje Kant.) 64 Nasuprot tiraniji koju predstavlja moda, sigurni ukus, stoga, zadrzava specificnu slobodu i premoe. Njegova stvarna i potpuno njemu svojstvena snaga normiranja je u tome sto je siguran u saglasnost s jednom idealnom zajednicom. Tako se, u suprotnosti prema normiranju ukusa putem mode, ocituje idealitet dobrog ukusa. Iz toga slijedi da ukus nesto spoznaje -- naravno, na naCin koji se od konkretnog prizora, na kojem se vrsi, ne da svesti na pravila i pojmove. Upravo to sto se njime oznacava sopstveni nacin spoznaje ocito cini prvotnu sirinu pojma ukusa. On spada u oblast onoga sto, kao reflektirajuea moe sudenja, na pojedinacnom obuhvata opste, u lmje ono mora da se supsumira. Ukus i moe sudenja su prosudivanja pojedinacnoga u pogledu na cjelinu, prosudivanja da li ono pristaje uza sve drugo, da li se ono, dakle, uklapa. 65 Zato oovjek mora imati »culo« - demonstrirati se tone moze . .Jedno takvo culo je, ocito, neophodno svugdje tamo gdje se misli na cjelinu, ali gdje nije dato kao cjelina, odn. gdje sene misli u svrhovitim pojmovima: Tako se ukus ni u kom slucaju ne ogranicava na lijepo u prirodi i umjetnosti, prosudujuCi to lijepo po njegovom dekorativnom kvalitetu, vee obuhvata 63 Up.: A. Bacumler, Einleitung in die Kritik der Urteilskraft, str. :20 i dalje, narocito str. 285. 64 Kritik der Urteilskraft, 1799 3 , str. 67. "" Ovdje je mjesto pojma »stil.« Kao istorijska kategorija on pro•:;li(·c iz toga da se dekorativno ocituje prema »lijepom.« Up.: Exkurs 1, ·.1 r ~:2B. i dillje.
66
HANS GEORG GADAMER
cijelo podrucje obicaja i pristojnosti. Ni pojmovi obicaja nisu nikad dati kao cjelina niti su normativno jasno odredeni. Naprotiv, prozetost zivota pravilima prava i obicaja je nepotpuna, ona zahtijeva produktivnu dopunt!_. Neophodna je moe sudenja da bi se pravilno ocijenili konkretni slucajevi. Ovu funkciju moei sudenja poznajemo narocito iz jurisprudencije gdje se dopunski pravni uCinak »hermeneutike« sastoji upravo u tome da djeluje na konkreciju prava. Pri tom se ovdje uvijek radi o necemu vise nego sto je pravilna primjena opstih principa. I nase znanje o pravu i obicaju uvijek dopunjava pojedini slucaj, on ga upravo produktivno odreduje. Sudija ne primjenjuje samo zakon in concreto, vee svojom presudom sam doprinosi razvitku prava (»precedentno pravo«). Kao pravo, tako se i obicaj stalno dalje obrazuje snagom produktiviteta pojedinog slucaja. Nije, dakle, ni u kom slucaju tacna da je moe sudenja produktivna samo u oblasti prirode i umjetnosti kao prosudivanje lijepog i uzvisenog, niti cak mozemo kao Kant 66 reei da se »Uglavnom« tamo moze prepoznati produktivitet moei sudenja. Naprotiv, lijepo se u prirodi i umjetnosti mora dopuniti cijelim sirokim morem lijepog, koje je rasireno u moralnom realitetu covjeka. 0 supsumciji pojedinacnog pod neko data opste (Kantova odredbena moe sudenja) maze se svakako govoriti kod Cisto teoretskog i prakticnog rada uma. U zbilji, cak d. tu ima estetskog prosudlvanja. Kant ovo indirektno priznaje kad kaze da su pnmJeri korisni za izostravanje moCi sudenJa. On, doduse, tu ubacuje ogranicenje: »Sto se tice pravilnosti li preciznosti uvida razuma, om ga, naprotiv, obiCno ponesto krnje, Jer samo riJetko adekvatno lspunJavaju uslov pravlla (Kao castLs m terrnims).«"' Ali, ipak je oCita druga strana ovog ogranicenja, da je slucaj, koji fungira kao primjer, uis1Jinu jos nesto drugo do samo slucaj ovog pravila. Da bismo pravo sudili o njemu- pa makar i samo u tehnickom ili prakticnom prosudivanju - to, dakle, uvijek ukljucuje estetski momenat. Utoliko razlikovanje odredbene i 6
~
67
Kritik der Urteilskraft, 1799, str. VII. Kritik der reinen Vernunft, B 173.
ISTINA I METODA
67
reflektirajuce moCi sudenja, na kojoj Kant zasniva svoju kritiku moci sudenja, nije bczuslovno. 68 Ocigledno je da se uvijek radi ne samo o logickoj vee i o estetskoj moci sudenja. Pojedinacni slucaj, na koji djeluje moe sudenja, nije nikad samo puki slucaj; on sene iscrpljuje u tome da bude posebicnost nekog opsteg zakona ili pojma. On je, naprotiv, uvijek »individualni slucaj« i oznacavajuci ga mi kazemo: poseban_ shicaj, osobit slucaj, jer ga ne obuhvata pnivilo. Svaki sud 0 necemu sto se misli u njegovom konkretnom individualitetu, kako to od nas zahtijevaju situacije radnje s kojima se srecemo, je strogo uzevsi sud o nekom osobitom slucaju. To ne znaci nista drugo do da se prilikom prosudivanja tog slucaja ne primjenjuje jednostavno mjerilo opsteg, po kojem se vrsi to prosudivanje, vee da se samo suodreduje, dopunjava i ispravlja. Iz toga, na koncu konca, slijedi da sve moraine odluke zahtijevaju ukus - ne kao da je ovo najindividualnije odmjeravanje odluke po njima jedino odredujuce, ali ono je neizbjezni momenat. Stvarno je dostignuce takta, koji se ne moze demonstrirati, pogoditi pravilno i disciplinovati primjenu opsteg moralnog zakona (Kant) onaka kako to sam urn ne moze uciniti. Tako ukus, doduse, nije osnov, ali je sigurno najvise savrsenstvo moralnog suda. Onaj covjek kojem je nepravda protivna ukusu najsigurniji je u prihvatanju dobrog i odbacivanju loseg - siguran isto onoliko kolika je sigurnost najvitalnijega naseg cula, koje odabira ili odbacuje hranu. Pojava pojma ukusa u 17. vijeku, Ciju smo drustvenu funkciju i funkciju koja ga vezuje za drustvo gore natuknuli, prodire time u sklopove odnosa frilozofije morala, a ti sklopovi dopiru do antike. U okviru filozofije morala odredene hriscanstvom, djelatna postaje humanisticka, a time, na koncu, grcka komponenta. Grcka etika - mjerna etika pitagorejaca i Platona, etika me68 Ocito odavde polazi Hegel kad razmislja o Kantovom razliko\"anju odredbene i reflektirajuce moci sudenja. On priznaje spekulativni ~misao u Kantovom ucenju o moci sudenja, ukoliko se tamo opste zamislja kao po sebi samom konkretno, no istovremeno se ogranicava rekavsi da se kod Kanta odnos izmedu opsteg i posebnog jos ne ocituje kao is tina, vee da se taj odnos tretira kao nesto subjektivno (Enz. § 55. i dalje; i slicno Logika, izd. Lasson, II 19). Kuno Fiser i formulise da je u filozofiji identiteta ukinuta suprotnost izmedu datog opsteg i onog opsteg kojc lrd;a rmmaci Logik und Wissenschaftslehre, str. 148.
68
HANS GEORG GADAMBR
sotesa koju je stvorio Aristotel - u jednom dubokom i obuhvatnom smislu je etika dobrog ukusa. 69 Ovakva teza zaista zvuci tude nasem uhu, vee zato sto se u pojmu ukusa najcesce zaboravlja idealni normativni elemenat i sto nam je uhu blisko relativisticko-skepticko rezonovanje o razlicitostima ukusa. No, nasim misljenjem, prije svega, vlada ono sto je Kant stvorio u oblasti filozofije morala, a on je etiku ocislio od svih estetskih momenata i momenata osjecanja. Pogledamo li sada na ulogu koju Kantova kritika moci sudenja igra u okviru povijesti duhovnih nauka, moracemo reci da je njegovo transcendentalno-filozofsko zasnivanje estetike na bazi transcendentalne flilozofije bi1o kobno s obje strane i da predstavlja novo poglavlje. To zasnivanje znaci prekid jedne tradicije, ali istovremeno i uvod u jedan novi razvitak: ono je pojam ukusa ogranicilo na polje na kojem je on kao svojstveni princip moCi sudenja mogao da traii samostalnost i nezavisnost - a time i obratno, pojam spoznaje suzio na teoretsku i pr::~,k ticnu upotrebu uma. Transcendentalna namjera, koja ga je vodila, ispuri.ila se na· ogranicenom fenomenu suda o lijepom (i uzvisenom) i iz centra filozofije izbacila opstiji pojam iskustva .uku_~~ is.lj.elatno.st es_tet~l5:_e 111oci sudenja u oblast prava i morala.70 -· - Znacaj ovoga se ne maze precijeniti. Jer time je ispusteno upravo ono u cemu su zivjele filolosko-istorijske studije i odakle su one, kad su htjele da se pored prirodnih nauka metodski zasnuju pod imenom »duhovnih nauka«, jedino mogle dobiti svoju punu samorazumljivost. Sad je- zahvaljujuci Kantovom transcendentalnom postavljanju pitanja - zakrcen put da se u njoj svojstvenom zahtjevu za istinom prizna predaja, cijem njegovanju i Cijem studiju su se duhovne nauke posvetile. No, 69 Aristotelova posljednja rijec, kad poblize karakteristise vrline i pravilno ddanje, stoga je uvijek <[>~ ?ld 1'1\jem oi'igledno postaje nesto sto je skriveno, u kojem se, dalde, nesto spoznaje. Nic. Hartmann je odaUe, pokusavajuCi da sve normativne rnamente etike svede na »Vrijednosti« izveo »vrijednost sHuacije«, prosirujuCi time na odist'a neobii'an nacin tablicu aristotelovskih pojmova vrline. 7° Kant, razumljivo, ne zaboravlja da je ukus odredujuci za ugladenost kao »moralitet u spoljnoj pojavli.« {Up. Anthropol., § 69), ali ga iskljucuje iz cisto umnog odredenja volje.
ISTINA I METODA
69
time je potpuno iz osnova izgubljena legitimacija opravdanja metodske posebnosti duhovnih nauka. Ono sto je svojevrcmeno Kant opravdavao i htio da opravda svojom kritikom estetske moCi sudenja, bila je subjektivna opstost estetskog ukusa, u kojem vise nema spoznaje predmeta, au oblasti »lijepih umjetnosti« to je bHa premoc genija nad estetikom pravila. Tako romanticarska hermeneutika i historika polaznu tacku za svoju samorazumljivost nalaze jedino u pojmu genija, kojem je vrijednost priznata zahvaljujuci Kantovoj estetioi. To je upravo i bila druga strana Kantovog djelovanja. Transcendentalno opravdanje estetike moci sudenja bilo je osnov autonomije estetske svijesti, odakle je svoju legitimaciju treba1o da 'izvede i istorijska svijest. Tako je radikalno subjektiviranje, koje je ukljucivalo Kantovo novo zasnivanje estetike, zaista znacilo preokret. Time sto je svaku drugu teoretsku spoznaju diskreditovalo kao spoznaju prirodnih nauk3:L ono je samoosvjescenje duhovnih nauka natjeralo da se oslanja na metodsko ucenje prirodnih nauka. Ono mu je, medutim, olaksalo ovo oslanjanje time sto je kao supsidijarno dostignuce pripremilo »umjetnicki momenat«, »osjecanje« i »simpatiju«. Helmholcova karakteristika duhovnih nauka, koju smo gore 71 obra·· divali dobar je primjer za obje strane tog Kantovog djelovanja. Zelimo li da dokazemo ono nedostatno jedne takve samointerpretacije duhovnih nauka i pozelimo li da im otvorimo primjemije moguGnosti, moracemo iCi putem problema estetike. Transcenctentalna funkcija, knju Kant pripisuje estetskoj moci sudenja, dovoljna je za razgranicenje od pojmovne spoznaje i utoliko za odredenje fenomena lijepog i umjetnosti. No smijemo li pojam istine zadrzati za pojmovnu spoznaju? Ne mora 1i se priznati i to da umjetnicko djelo ima svoju istinu? Mi cemo jos vidjeti da priznanje ove strane stav1ja u novo svjetlo ne samo fenomen umjetnosti vee i fenomen povijesti.12
71 Str. 30. i dalje. '" Alfred Baeumler je u svojoj odlicnoj knjizi Kants Kritik der l I rt ciLskraft iznio niz zaklj ucaka o pozitivnoj strani veze izmedu Kanluvc cstetike i problema povijesti. No potrebno je jednom napraviti biLm;; gubitaka.
70
HANS GEORG GADAMER
2. UTICAJ KANTOVE KRITIKE NA SUBJEKTIVIRANJE ESTETIKE a) Kantovo ucenje o ukusu i o geniju
!X) Transcendentalna odlika ukusa
Kant je sam osjetio kao neku vrstu duhovnog iznenadenja sto mu se u vezi s tim sto podlljeze ukusu pojavio jedan apriorni momenat koji prevazilazi empirijsku opstost.l Odatle je nastala,.f(ritika moci sudenja. Ona vise nije puka kritika ukusa u smislu u kojem je ukus predmet kritickog prosudivanja od strane drugog. Ona je kritika kritike, tj. ona pita kakva je opravdanost takvog kritickog drzanja u stvarima ukusa. Pri tom 'se vise ne radi samo o empirijskim principima, koji treba da legitimi:Su jedan prosireni i vladajuei ukus - ne radi se, recimo, 0 rado postavljanom pitanju zasto su ukusi razliciti, vee 0 pravom aprioriu, koji bi uopste i uvijek ,opravdavao moguenost kritike. Ali gdje je takav apriori? Jasno je da se vazenje lijepog ne moze izvesti i ne moze dokazati iz nekog opsteg principa. Niko ne sumnja u to da se pitanja ukusa ne mogu odluciti argumentacijom i demonstracijom. Isto je tako jasno da dobar ukus nikad neee biti zbilja empirijski opsti, tako da pozivanje na vladajuei ukus smeee s uma sustinu ukusa. Vidjeli smo da je u njegovom sopstvenom pojmu sadrzano da se ne podreduje slijepo i da ne podrazava prosjecnost vladajueih mjerila i odabranih uzora. U oblasti estetskog ukusa uzor i uzorak, doduse, imaju svoju vaznu funkciju, ali, kako Kant pravilno kaze, ne na nacin podrazavanja nego slijedenja. 2 Uzor i primjer daju ukusu pravac da bi posao svojim putem, ali ne preuzimaju njegov zadatak. »J er ukus mora biti samosvojstvena moe.« 3 S druge strane je, zahvaljujuei nasoj pojmovno-povijesnoj skic.:i, postalo dovoljno jasno da kod ukusa ne odlucuje partikularna posebna sklonost, vee se, cim se radi 0 estetskom prosudivanju, uzima jedna nadempirijska norma. Moci cemo priznati da Kantovo zasnivanje estetike na sudu ukusa vodi racuna o 1
2 3
Up.: Paul Menzer, Kants Asthetik in ihrer Entwicklung, 1952. Kritik der Urteilskmft, 1799, str. 139; up.: 200. Kritik de1· Urteilskrafi, § 17 (str. 54).
ISTINA I METODA
71
objema stranama fenomena, njegovoj empirijsko ne-.opstosti i njegovom apriornom polaganju prava na opstost. No cijena koju on plaea za opravdavanje kritike na polju ukusa sastoji se u tome da ukusu porice svaki spoznajni znacaj. Opste culo on reducira na subjektivni princip. U njemu se ne spoznaje nista od onih predmeta koje treba prosuditi kao lijepe, nego se samo tvrdi da njima u subjektu apriori odgovara osjecanje zadovoljstva. Kao sto je poznato, Kant ovo osjecanje zasniva na svr.sishodnosbi koju predstava predmeta uopste ima za nasu moe spoznaje. Slobodna igra uobrazilje i razuma, subjektivni odnos koji je pogodan za spoznaju uopste, je ono sto predstavlja osnovu za naklonost prema predmetu. Ovaj svrsishodno-subjektivni odnos je, u stvari, po ideji za sve isti, on je, dakle, opste saopstiv i time zasniva zahtjev suda ukusa za opstim vazenj em. To je princip koji Kant otkriva u estetskoj snazi sudenja. Ona je ovdje samoj sebi zakon. Utoliko se radi o apriornom djelovanju lijepog, djelovanju koje je u sredini izmedu samo culno-empirijskog slaganja u stvarima ukusa i racionalisticke opstosti pravila. Naravno, ukusom se vise ne moze nazvati cognitio sensitiva ako se odnos prema »zivotnom osjecanju« utvrduje kao njegova jedina osnovica. U njemu se ne spoznaje nista od predmeta, ali se isto tako ne sprovodi neka puka subjektivna reakcija, kakvu izaziva draz culno prijatnog. Ukus je »reflektivni ukus«. Kad Kant na ovaj nacin ukus naziva istinskim »Opstim culom«,4 onda on vise ne uzima u obzir bogatu moralno-politicku tradiciju pojma opsteg cula, koju smo gore prikazali. Za njega se, naprotiv, u ovom pojmu objedinjuju dva momenta: prvo, opstost koja ukusu pripada utoliko sto je on djelovanje iz slobodne igre svih nasih spoznajnih snaga i sto nije ogranicen na neko specificno podrucje, kao neko spoljno culo, a drugo, ukus utoliko sadrzi ono zajednicko sto on, po Kantu, apstrahira subjcktivne privatne uslove, kao sto su draz i ganuce. Opstost ovog ,,cula« je, dakle, u oba pravca odredeno privativno, time adaIde se apstrahuje, a ne pozitivno onim sto opravdava zajednicu i sto zasniva to zajednicko . . I za Kanta, doduse, jos ostaje vazeca stara veza izmedu ukusa i drustvenosti. Ali se samo pod nazivom »metodskog uce' Kritik der Urteilskrajt, 1799, str. 64.
72
HANS GEORG GADAMER
nja ukusa« radi dodatno o »kulturi ukusa.« 5 Tamo se »humaniora«, onako kako ih reprezentuje uzor Grka, utvrduju kao covjecanstvu primjerena drustvenost, a kultura moralnog osjecanja se oznacava kao put kojim pravi ukus maze primiti odredenu nepromjenljivu formu. 6 Sadrzajna odredenost ukusa, dakle, ispada iz oblasti njegove transcendentalne funkcije. Kanta interesuje samo ako postoji neki princip svojstven estetskoj snazi sudenja, i stoga se kod njega radi samo o cistom sudu ukusa. Njegovoj trancendentalnoj namjeri sada odgovara da »analitika ukusa« uzima primjere dopadanja potpuno po svojoj volji od prirodno lijepog, od dekorativnog i od umjetnickog prikaza. Nacin opstojanja predmeta, cija se predstava dopada, uopste nije vazan za sustinu estetskog prosudivanja. »Kritika estetske snage sudenja« ne zeli da bude nekakva filozofija umjetnosti - rna koliko da je umjetnost predmet ove snage sudenja. Pojam »cistog estetskog suda ukusa« je metodicka apstrakcija koja izvitopereno stoji prema razlici izmedu prirode i umjetnosti. Stoga, dakle, tacnijim ispitivanjem Kantove estetike, treba na njezinu mjeru vratiti umjetnicko-filozofska razjasnjavanja te estetike, razjasnjavanja koja su povezana narocito s pojmom genija. U tom cilju razmotricemo paznje dostojno i mnogo napadano Kantovo ucenje o slobodnoj i prianjajucoj ljepoti. 7
B)
Ucenje o slobodnoj i prianjajucoj ljepoti
Kant ovdje diskutuje o razlici izmedu »Cistog« i »intelektualnog« suda ukusa, sto odgovara suprotnosti izmedu »Slobodne« i nekom pojmu »prianjajuce« ljepote. Za shvatanje umjetnosti ovo je veoma fatalno ucenje, posto se kao prava ljepota cistog suda ukusa javljaju slobodna prirodna ljepota i - u 5
Isto, § 60. Isto, str. 264. Svakako njemu - uprkos njegove kritike engleske filozofije mo:ralnog osjecanja - nije moglo ostati skriveno da je ovaj fenomen moralnog osjecanja po srodstvu estetski. U svakom slucaju, moze on tamo gdje dopadanje lijepog u prirodi naziva »moralnim po srodstvu« reci da je moralno osjecanje ovo djelovanje praktielne snage sudenja, svidanje apriori (Kritik der Urteils6
kraft, 169). 7 Kritik der UrteUskraft, § 16. i dalje.
ISTINA I METODA
73
oblasti umjetnosti - ornament, posto su oni 1ijepi »po sebi«. Svugdje tamo gdje se taj pojam uzima »U racun« - a to nije slucaj samo u oblasti poezije, vee u svim likovnim umjetnostima, polozaj izgleda 'isti onakav kako je to u primjerima koje Kant navodi za »prianjajueu« Ijepotu. Kantovi primjeri - covjek, zivotinja, zgrada - oznacavaju stvari prirode kako se one pojavljuju u svijetu kojim vladaju Ijudske svrhe iii stvari izradene za potrebe ljudi. U svim ovim slucajevima odredene svrhe znace jedno ogranicenje za estetsko dopadanje. Tako, prerna Kantu, tetoviranje, dakle, ukrasavanje ljudskog tijela izaziva negodovanje, mada bi se ono »neposredno« moglo dopasti. Kant ovdje sigurno ne govori o umjetnosti kao takvoj (ne govori samo o »lijepoj predstavi neke stvari«), vee isto toliko o lijepim stvarima (prirode, odn. arhitekture). RazLika izmedu prirodno lijepog i umjetnicki lijepog, onaka kako je on kasnije sam ohjasnjava (§48), nema ovdje nikakvog znacenja, ali kad on pod primjerima slobodne ljepote osim cvijeea navodi i tapete s arabeskama i muziku (»bez teme« ili cak »bez teksta«), onda je time indirektno opisano sta sve neki »objekat pod jednim odredenim pojmom« predstavlja i stoga se ubraja u uslovljenu, neslobodnu ljepotu: citavo carstvo poezije, likovnih umjetnosti i arhitekture kao i sve prirodne stvari, kod kojih ne gledamo samo na njihovu ljepotu onako kako to cinimo s ukrasnim cvijeeem. U svim ovim slucajevima je sud ukusa pomueen i ogranicen. Priznanje umjetnosti izgleda nemoguee iz osnovnog obrazlozenja estetike u >>cistom sudu ukusa« - sem ako mjerilo ukusa spustimo na nivo pukog preduslova. U ovom smislu se moze shvatiti uvodenje pojma genija u kasnijim partijama Kritike moci suaenja. Ali to bi znacilo naknadno pomjeranje. Jer, najprije nema ni rijeci o tome. Ovdje (u § 16), izgleda, stajaliSte ukusa nije puki preduslov, nego naprotiv, zahtijeva da iscrpi sustinu estetske snage sudenja i da je ,castiti od ogranicenja »intelektualnim« mjerilima. A kad Kant ' vidi da se isti predmet moze prosudivati s oba razlicita stano\·ista, sa stanovista slobodne i sa stanovista prianjajuee ljepote, ()llda ipak izgleda da je idealni sudija ukusa onaj koji sudi prcma onome >>sto ima pred culirna«, a ne prema onome »sto 1111a u mislima.« Prava ljepota bi bila ljepota cvijeea i ornamelila koji se u nasem svrhom ovladanom svijetu od pocetka iz ·.t·IH' predstavljaju kao ljepote i kojima sto.;;a nije uopste pretIHH!no potrebno svjesno odvrneanje od nekog pojma iii svrhe.
74
HANS GEORG GADAMER
Medutim, ako bolje pogledamo, onda se takvo shvatanje ne slaze ni s Kantovim rijecima niti sa onom stvari koju on ima u vidu. Tako, ne postoji ono navodno pomjeranje Kantovog stanovista od ukusa ka geniju; mora se samo nauciti da se spozna vee u pocetku potajna priprema kasnijeg razvoja. Nesumnjivo je vee to da Kant ne optuzuje vee zahtijeva ogranicenja, koja covjeku brane tetoviranje ili crkvi neki odredeni ornamenat, da Kant, dakle, onaj raskid do kojeg na taj nacin dolazi u estetskom dopadanju s moralnog stanovista ocjenjuje kao dobitak. Primjeri slobodne ljepote ocito uopste ne moraju predstavljati pravu ljepotu, vee samo da osiguraju jedno: da dopadanje kao takvo nije prosudivanje potpunosti stvari. I kad Kant, na kraju ovoga paragrafa, vjeruje da moze razlikovanjem one dvije vrste ljepote, ili, bolje, ponasanjem prcma lijepom, da izgladi mnoge sukobe arbitara ukusa o ljepoti, onda je moguenost izgladivanja nekog sukoba ukusa ipak samo posljedica kojoj je u osnovi kooperacija dvaju naCina posmatranja, i to tako da ee cesei slucaj vjerovatno biti ohjedinjenje obaju nacina posmatranja. Ovakvo objedinjenje bice dato uvijek tamo gdje »izgledanje na neki pojam« ne ukida slobodu uobrazilje. Neprotivurjeceei sebi, Kant moze nenastupanje sukoba s odredbama svrhe oznaciti kao opravdani uslov i estetskog dopadanja. I kako je izolovanje za sebe bivstvujucih slobodnih ljepota bilo umjetno (:>ukus« i inace izgleda da se najvise moze dokazati tamo gdje se ne bira samo pravo, vee pravo za pravo mjesto), mozemo i moramo se toliko uzdici iznad stanovista onog Cistog suda ukusa da kazemo: _zacijelo nije rijec o ljepoti tamo gdje se shematskii uobraziljom lmnkretizuje neki odredeni pojam razuma, nego samo tamo gdje je uobrazilja u slobodnoj saglasnosti s razumom, tj. tamo gdje ona moze da bude produktivna. Ali ovo produktivno obrazovanje uobrazilje nije najbogatije tamo gdje je ona prosto-naprosto slobodna, kao kad gledamo uvoje arabeske, vee tamo gdje ona zivi u jednom prostoru gdje joj se teznja razuma za jedinstvom ne postavlja toliko kao granica koliko naznacuje podrazaj njezine igre. y) Ucenje o idealu ljepote
Zadnjim smo opaskama, naravno, daleko unaprijed zahvatlili Kantov tekst, no dalji tok misli (§ 17) pokazuje opravdanost ovog razjasnjavanja. Tek jednim finim naknadnim odmjerava-
ISTINA I METODA
75
njem postaje jasna raspodjela tezine ovog paragrafa. Normalna ideja ljepote, o kojoj se ovdje opsirno govori, zapravo nije ono glavno i ne predstavlja ideal ljepote ka kojem, po svojoj sustini, tezi ukus. Ideal ljepote postoji, naprotiv, samo o ljudskom liku: u »izrazu moralnog«, »bez kojeg se predmet ne bi svima dopao.« Prosudivanje prema nekom idealu ljepote onda, naravno, kako kaze Kant, nije samo puki sud ukusa. No kao znacajna konsekvcnca ovog ucenja ce se pokazati: da bi se dopalo kao umjetnicko djelo, nesto mora biti istovremeno vise nego samo puna ukusa i dopadljivo. _Stvarno je zacudujuce: ako je upravo izgledalo da ce prava ljepota iskljuciti svako fiksiranje pojmom svrhe, ovdje se, obratno, kaze cak za neku lijepu kucu za stanovanje, za neko lijepo drvo, lijepi vrt itd. da o njemu ne mozemo sebi predstaviti nekakav ideal »zato sto ove svrhe svojim pojmom nisu dovoljno (podvukao autor) odredene i fiksirane, posto je svrsishodnost slobodna skoro isto onaka kao kod nejasne ljepote.« Sarno za ljudski lik, upravo zato sto je on jedini sposoban za ljepotu fiksiranu nek,im pojmom svrhe, postoji ideal ljepote. Ovo ucenje, koje su postavili Vinkelman (Winckelmann) i Lesing (Lessing), 8 dobija u Kantovom zasnivanju estetike jednu vrstu kljucne pozicije. Jer upravo se u ovoj tezi pokazuje koliko malo formalna estetika ukusa (estetika arabeski) odgovara Kantovoj misli. Ucenje o idealu ljepote se zasniva na razlikovanju izmedu normalne ideje i ideje uma ili ideala ljepote. Estetska normalna ideja se nalaz,i kod svih rodova prirode. Kako treba da izgleda neka lijepa zivotinja (npr., krava: Myron), to je mjerilo za prosudivanje pojedinog egzemplara. Ova normalna ideja je, dakle, jedno jedino opazanje uobrazilje kao »slika roda koja nam je pred ocima prilikom gledanja pojedinacnih individua.« I Ali prikaz takve normalne ideje se ne dopada zahvaljujuCi ljepoti vee samo »zato sto on ne protivurjeci nijednom uslovu pod kojim neka stvar ovog roda maze da bude lijepa.« On nije prilika ljepote, vee samo pravilnosti. To vazi i za ideju o normalnom ljudskom liku. No kod ljudskog lika postoji zbilja ideal ljepote u »izrazu moralnog.« Taj '•izraz moralnog«: uzmimo ga zajedno s kasnijim ucenjem o es8 Lessing, Entwiirfe ::um Laolwon, br. 2'lb; U: L!ssings siimtl. :'chriften, ed. Lachmann. 1886 i kasnije, tom 14. str. 415.
76
HANS GEORG GADAMER
tetskim idejama i ljepoti kao simbolu moralnosti. Onda cemo spozn_ati da je ucenjem o idealu ljepote pripremljeno i mjesto za sustinu umjetnostiY Umjetnicko-teoretska primjena ovog ucenja u smislu Vinkelmanovog klasicizma je ocigledna kao na dlanu. 111 Ono sto Kant hoee da kaze oCito je ovo: da su kod prikaza ljudskog lika prikazani predmet i ono sto nam u ovom prikazu govori kao umjetnicka sadrzina jedno. Ne moze biti nikakve druge sadrzine ovog prikaza, nego sto do izrazaja dolazi vee u obliku i pojavi toga prikazanoga. Govoreei Kantovim jezikom: intelektuirano i zainteresovano dopadanje kod ovog prikazanog ideala ljepote ne odvaja se od estetskog dopadanja, vee je jedno s njim. Sarno kod prikaza ljudskag lika, citava sadrzina djela govori nam istovremeno kao izraz ovog predmeta.' 1 _Po sebi, sustina sve umjetnosti je u tome - kako je to formulisao Hegel - da ona »covjeka dovodi pred njega samog.«12 I ostali predmeti prirode - ne samo covjekov lik mogu u umjetnickom prikazu izraziti moraine ideje. Sav umjetnicki prikaz, bilo krajolika, bilo mrtve pr;irode, pa cak i svako oduhovljujuee posmatranje prirode prouzrokuje to. No, utoliko je Kant u pravu: izraz moralnog je onda pozajmljeni izraz. Covjek, naprotiv, izrazava ove ideje u svom sopstvenom bitku i zato sto je ono sto jeste. Drvo koje je zakrzljalo uslijed nepovoljnih uslova rasta moze nam :izgledati bijedno, ali ova bijeda nije izraz drveta koje se osjeea bijedno, i sto se tice ideala 9 Pripazimo i na to da Kant od sada ocito misli na umjetnicko djelo, a ne viSe prije svega na prirodno lijepo. 10 Up.: Lesing na datom mjestu o »Blumen und Landschaftsmaler.<< »On podrazava ljepote koje nisu sposobne ni za kakav ideal« i s tim se pozitivno slaze vodece mjesto plastike u okviru rangiranja likovnih umjetnoshl. 11 Kant ovdje slijedi Zulcera, koji, u Clanku >>Schiinheit« svoje Allgemeine Theorie der schonen Kiinste, na slican nacin istice ljudski lik. Jer, po njemu. ljudsko tijelo n~je >>nista drugo do vidlHva dusa.« .T. Siler (Schiller) u svojoj raspravi Ober Matthissons Gedichte pise - u istom smislu - »Carstvo odredenih formi ne prevazilazi zivotinjsko tijelo i ljudsko srce, stoga se samo u njima (misli se, kao sto slijedi iz daljeg teksta, na jedinstvo ovih dvaju elemenata, zivotinjske tjelesnosti i srca, koja su dvostrana sustina covjeka) maze postaviti neki ideal.•< Ipak je Schillerov rad, sto se ostaloga tice, zapravo opravdanje slikarstva i poezije krajolika uz pomoc pojma simbola i time preludira kasniju umjetnicku estetiku. 12 Vorlesungen iiber die Asthetik, ed. Lasson, str. 57: »Opstu neopJ-:odnost umjetnickog djela treba, dakle, traziti u covjekovoj misli, po~to jc on::~ nacin da se oovjeku pred njega stavi ono sto on jeste.«
ISTINA I METODA
77
drveta, zakrzljalost nije >>bijeda.« No bijedni covjek je, mjeren samim ljudski-moralnim idealom, hijedan (i ne samo zato sto uz njega zamisljamo neki ideal ljudskog koji za njega ne vazi, po kojem mjeren bi on za nas izrazavao bijedu i da nije bijedan). Hegel je u svojim Predavanjima o estetici ovo u potpunosti shvatio, kad izraz moralnog prenosi kao »pdvid duhovnosti.«13 Tako formalizam »suhog dopadanja« vodi do odlucujueeg ukidanja ne samo racionalizma u estetici, vee uopste svakog uni• verzalnog (kosmoloskog) ucenja o ljepoti. Upravo onim klasicistickim razlikovanjem izmedu ideje normalnog i ideala ljepote Kant unistava osnovu, odakle estetika savrsenstva, u sa. vrsenoj ociglednosti (jasnosti) svega bivstvujueeg, nalazi svoju neuporedivo jedinstvenu ljepotu. Tek sada »umjetnost« moze postati autonomna pojava. Njezin zadatak nije vise prikaz prirodnih ideala- vee samonalazenje covjeka u prirodi i ljudskom povijesnom svijetu. Kantov dokaz da se lijepo dopada bespoj-movno, dakle, uopste ne sprecava da samo lijepo koje nas se znacajno doima budi nas puni interes. Upravo spoznaja bespojmovnosti ukusa prevazilazi estet>iku pukog ukusa. o) Interes za lijepo u prirodi i umjetnosti
Kad Kant pita za interes koji se lijepom ukazuje ne empirijski vee a priori, onda ovo pitanje o interesu za lijepo, suprotstavljeno osnovnoj odredbi nezainteresovanosti estetskog dopadanja, predstavlja jedno novo pitanje i dovrsava prelaz sa stanovista ukusa na stanoviste genija. To je ono isto ucenje koje se razvija u vezi s oba ta fenomena. U osiguranju osnove radi se o oslobodenju »kritike ukusa« od senzualistickih i racionalistickih predrasuda. Sasvim je u redu sto Kant ovdje uopste jos ne postavlja pitanje 0 nacinu opstojanja estetski prosudivanog (a time i 0 citavoj oblasti pitanja 0 odnosu izmedu prirodno lijepog i umjetnicki lijepog). Ova dimenzija pitanja se, medutim, rmzno otvara ako sc dovede do kraja misao o stanoviStu ukusa, tj. ako se ona prevazide. 14 _Zainteresovana znacajnost lijepog je 13
Vorlesungen iiber die Asthetik, ed. Lasson, str. 213. Zasluga je Rudolfa Odebrehta (Odebrecht) (u: Form und GeistDer Aufstieg des dialektischen Gedankens in Kants Astheiik, Berlin !9:30), sto su ovi odnosi spoznati. 14
78
HANS GEORG GADAMER
zapravo ona pokretna problematika Kantove estetike. Ona je ·uvijek druga za prirodu i umjetnost i upravo poredenje pri·rodno lijepog sa umjetnicki lijepim dovodi do razvijanja tih problema. Ovdje do izrazaja dolazi ono sto je najsvojstvenije KantuY Nairne, ni u kom slucaju nije, kao sto bismo ocekivali, umjetno:>t ono zbog cega Kant zeli da prevazide »nezainteresovano ·dopadanje« i zbog cega postavlja pitanje interesa za lijepo. Mi smo iz ucenja o idealu ljepote dokucili samo jednu prednost umjetnosti prema prirodno lijepom: prednost da je ona neposredni jezik izrazavanja moralnog. Kant, medutim, najprije (§ 42) naglasava prednost priTodno Iijepog pred umjetnicki lijepim. Prirodna ljepota ima prednost ne samo za cisto estetski sud, naime, da ucini jasnim, da lijepo pociva na svrhovitosti predstavljenih stvari za nasu moe spoznaje uopste. Na prirodno lijepom je to taka jasno stoga sto ono nema nikakvog sadrzajnog znacenja, sto, dakle, sud ukusa pokazuje u njegovoj ne-intelektuiranoj Cistoti. No ono nema samo ovu metodsku prednost - ono, prema .Kantu, ima i sadrzajnu prednost, a Kant je, ocito, narocito ponosan na ovu tacku svoga ucenja. Lijepa priroda je u stanju da probudi neposredni interes, naime, moralni intere~. Nalazenje lijepog u lijepim formama prirode ukazuje preko sebe na misao >>da je priroda stvorila ovu ljepotu«. Tamo gdje ova misao probudi interes tamo je rijec o kultivisanosti moralnog osjeeanja. Dok od Rusoa (Rousseau) pouceni Kant odbacuje opsti povratni zakljucak sa profinjenja ukusa prema lijepom uopste na moralno osjeeanje, s culom za ljepotu prirode je, prema Kanlu, drugacije. :ro sto je priroda lijepa, budi interes samo kod onoga koji "je vee ranije zasnovao svoj interes za moralno-dobro«. Interes za lijepo u prirodi je, dakle, »po srodnosti moralan«. Opazivsi nenamjerno slaganje prirode s nasim dopadanjem nezavisnim od svakog interesa, dakle, divnu svrhovitost prirode za nas, on ukazuje na nas kao na posljednju svrhu stvaranja, na nase >>moralno odredenje«. Ovdje se na najljepsi naCin povezuje odbijanje estetike savrsenstva s moralnom znacajnoseu prirodno lijepog. Upravo 15 To je dobro osjetio Siler, kad piSe: »Ko je nauCio da se autoru divi samo kao velikom misliocu, radovace se, jer ovdje ce naici na trag njegovog srca« (Ober naive -und sertimentale Dichtung, Werke, ed. Gi.intter und Wirkowski, Leipzig 1910, i kasnije, dio 17, str. 480.
ISTINA I METODA
79
time sto u prirodi ne susrecemo svrhe po sebi, a ipak srecemo 'ljepotu, tj. jednu svrhovitost u svrhu naseg dopadanja, daje nam · priroda »mig« da smo mi zbilja zadnja, konacna svrha stvaranja, Ukidanje anticke misli o kosmosu, misli koja je covjeku u sveukupnosti bivstvujuceg davala njegovo mjesto i svakom bivstvujucem njegovu svrhu savrsenstva, daje svijetu, koji prestaje da bude lijep, kao red apsolutnih svrha, novu ljepotu, da hude svrhovita za nas. Taj svijet postaje »priroda«, cija se nevinost sastoji u tome ::ito ne zna nista o covjeku i njegovim drustvenim porocima. Ipak, ona ima i da nam kaze nesto. U pogledu ideje jednog inteligibilnog odredenja ljudskog roda priroda dobija, kao lijepa priroda, jedan jezik koji je vodi k nama. Naravno, i znacaj umjetnosti pociva na tome da nas plijeni, da ona covjeku predstavlja njega samog u njegovoj moralom odre<1enoj egzistenciji. Ali produkti umjetnosti jesu samo da bi nas plijenili - objekti prirode, medutim, nisu tu da bi nas plijenili. Upravo je znacaj interesa prirodno lijepog u tome sto narr, ono ipak omogucuje da postanemo svjesni naseg moralnog odredenja. Umjetnost nam ne moze dati ovo sebenalazenje covjeka u besciljnoj zbilji. To sto covjek u umjetnosti srece sebe samog, za njega nije potvrda njega samoga od strane nekog drugog. To je po sebi tacno. No rna kako da je upecatljiva zaokruzenost ove Kantove misli - on fenomen umjetnosti ne stavlja pod prilagodeno mu mjerilo. Moze se napraviti i suprotna racunica. Prednost prirodno lijepog pred umjetnicki lijepim je c;amo nalicje nedostatka odredene izraza.ine snage tog prirodno lijepog. Tako se, obratno, prednost umjetnosti pred prirodno liiepim moze vidjeti u tome sto je jezik umjetnosti pretenciozan iezik, koji se ne nudi slobodno i neodredeno tumacenju u vezi ~ raspolozenjem, vee nas plijeni odredeno ispunjen znacenjem. J\ ono divno i tajanstveno u umjetnosti je to sto ovaj odredeni ·<1htjev ipak nije okov za nasu dusu, nego upravo tek otvara ~'rostor slobodi u igri nase spoznajne moci. Kant to potpuno pravilno oejenjuje kad kaze 16 da bi se um.ietnost morala »gle, l:tti kao priroda«, tj. morala bi se dopasti bez odavanja prisile l'r:tvila. Mi ne obracamo paznju na namjerni sklad prikazanog ·;;) poznatom zbiljom, ne gledamo na to na koga ono lici, ne rn wrimo njegovu pretenziju nekom vee dobro poznatom nam 16
Kritik der
Urtei!.~kraft,
1799s, str. 179. i dalje.
HANS GEORG GADAMER
80
mjerom, vee, naprotiv, ova se mjera, ovaj »pojam«, neograniceno >•estetski prosiruje«. 17 Kantova definicija umjetnosti kao »lijepe predstave o nekoj stvari« 18 vodi racuna 0 tome utoliko sto je cak i ruzno lijepo u prikazu putem umjetnosti. Ipak prava sustina umjetnosti lose prolazi u razlikovanju prema prirodno lijepom. Kad bi pojam neke stvari bio prikazan samo lijepo, onda bi to opet bila samo stvar jednog »skolskog« prikaza i ispunjavala bi samo neizbjezni uslov svega lijepog. Umjetnost je upravo i prema Kantu viSe nego »lijepa predstava neke stvari«: ona je prikaz estetskih ideja, tj. necega sto je iznad svakog pojma. Ovaj Kantov uvid C:e formulisati pojam genija. · Ne moze se poricati da ucenje o estetskim idejama, cijim prikazom umjetnik beskrajno prosiruje dati pojam i ozivljava slobodnu igru snaga duse, za danasnjeg citaoca ima jednu nesrecnu crtu. Izgleda kao da se ove ideje vee vodecem pojmu postavljaju kao atributi nekog bozanstva njegovom obliku. Toliko je jako tradicionalno prvenstvo racionalnog pojma pred ineksponibilnom estetskom predstavom, da cak i kod Kanta nastaje varljivi privid prethodnosti pojma pred estetskom idejom, gdje vodecu ulogu u igri moci ima, medutim, ne razum, vee snaga uobrazilje. 19 Teoreticar umjetnosti ce i inace naci dovoljno svjedocanstava prema kojima ce Kantu, bez nev.oljnog prihvatanja prvenstva pojma, biti tesko da odr:Zi svoj vodeci uvid u neshvatljivost lijepog, koji istovremeno zadrzava svoju obaveznost. No osnovne crte njegovog razmisljanja su bez ovih nedostataka 'i. pokazuju izrazitu dosljednost, koja dostize vrhunac u funkciji pojma genija za zasnivanje umjetnosti. I bez ulazenja u poblizu interpretaciju ove »moci pdkaza estetskih ideja«, moze se nagovijestiti da .Kant ni u kom slucaju ovdje nije protjeran iz njegovog transcendentalno-filozofskog postavljanja pitanja i stjeran na stranputicu psihologije umjetnickog stvaranja. Iracionalnost genija, naprotiv, imenuje jedan momenat produktivnog stvaranja pravila koji se istovremeno iskazuje i za onoga koji stvara 'i za onoga koji uziva: nasuprot djelu lijepe umjet17
Kritik der Urteilskrajt, 17993 , str. 179. i dalje.
1s
Kao gore, str. 194.
19 Kritik der Urteilskraft, str. 161: »Gdje snaga uobrazilje u svo.ioj slobodi budi razum<<; isto na str. 194; >>tako je snaga uobrazilje ovdje stvaralacka i stavlja u pokret moe intelektualnih ideja (um).<<
Ie"'''NA I METODA
81
nosti ne postoji nikakva mogucnost da se njegova sadrZina zahvati drugacije nego kao u jedinstvenom oblicju djela i u tajni njegovog utiska, koji ne moze potpuno dostici nijedan jezi~. Pojam genija stoga odgovara onome na sto Kant u estetskom ukusu gleda kao na odlucujuce, naime, na olaksanu igru snaga duse, rast zivotnog osjecanja koje se stvara u slaganju uobrazilje 1i razuma i prema lijepom poziva na zadr:lavanje. Genije je u potpunosti nacin pojavljivanja ovog ozivljavajuceg duha. Jer nasuprot krutoj pravilnosti skolstva, genije dokazuje slobodan uspon iznalazenja, a time originalnost, koja stvara uzore. E) Odnos izmedu ukusa i genija
Suoceni s ovim stanjem stvari, postavlja se pitanje kako Kant odreduje medusobni odnos izmedu ukusa i genija. Kant ukusu ostavlja njegovo principijelno prvenstvo, ukoliko i djela lijepe umjetnosti, koja je umjetnost genija, stoje pod vodecim stanoviStem ljepote. Mo.Zemo, nasuprot iznalazenju genija, nazvati tegobnim poboljsanjem koje daje ukus - on je ipak numa disciplina koja se trazi od genija. Utoliko, po Kantovom misljenju, u konfliktnim slucajevima ukus zasluzuje prvenstvo. Ali to nije pitanje- principijelnog znacenja. Jer ukus je, u principu, na istoj razini s genijem. Umjetnost genija se sastoji u tome da ucini saopstivom slobodnu igru spoznajnih snaga. To cine estetske ideje koje on pronalazi. Saopstivost stanja duse, zadovoljstva, odlikovala je, medutim, i estetsko dopadanje ukusa. Ukus je moe prosudivanja, dakle, refleksivni ukus, ali ono na sta on ..reflektira je upravo ono stanje duse ozivljavanja spoznajnih snaga koje proizilazi isto tako iz prirodno lijepog kao i iz umjetnicki lijepo,.g. Sistematsko znacenje pojma genija je, dakle, ograniceno na poseban slucaj umjetnicki lijepog, dok je znacenje pojma ukusa uni verzalno. To da Kant pojam genija potpuno stavlja u slliZbu svog transcendentalnog postavljanja pitanja i da ni u kom slucaju ne skrece u empirijsku psihologiju, postaje sasvim jasno na njegovom suzavanju pojma genija na umjetnicko stvaranje. Ako on ovaj naziv uskracuje velikim pronalazacima i otkrivacima u oblasti znanosti i tehnike/ 0 onda je to sasvim neopravdano, gle211
KT'itik der Urteilskraft, str. 183. i dalje.
HANS GEORG GADAMER
82
dajuei empirijsko-psiho1oski. Svugdje gdje se mora »na nesto doei«, sto se ne moze na6i samo ucenjem i metodickim radom, svugdje, dakle, gdje se nalazi inventio, gdje nesto zahvaljujemo nadahnucu, a ne metodickom proracunu, radi se o ingeniumu, o geniju. Isto tako je prav:ilna Kantova intencija: Sarno umjetnicko djelo je po svom smislu odredeno time sto ga ne moze stvoriti niko drugi do genij. Sarno je kod umjetnika slucaj da njegovo »iznalazenje«, djelo, po svom sopstvenom bitku ostaje vezano za duh, za duh k.oji stvara, i za duh koji prosuduje i uziva. Sarno se ova iznalazenja ne daju podrazavati i stoga je - transcendentalno gledajuei- pravilno kad Kant samo ovdje govon o geniju,, a lijep_u umjetnost definise kao umjetnost get
Kritik der Urteilskraft, str. LI. Kao gore, str. LV i dalje.
ISTINA I METODA
83
prosudivanje prirode. Vee iz ovog razloga sistematizacije »Cisti« sud ukusa ostaje neophodna osnova trece kritike. Ali ni u okviru Kritike estetske moci suaenja nema ni rijeci 'o tonie da stanoviste genija konacno potiskuje stanoviste ukusa. Pogledajmo samo kako Kant opisuje genija: Genij je ljubimac prirode - slicno kao sto se na prirodno lijepo gleda kao na milost prirode. Na lijepu umjetnost moramo gledati kao ·na prirodu. Preko genija priroda daje pravila umjetnosti. U svim ovim formulacijama 23 pojam prirode je neosporno mjerilo. Ono sto pojam genija postize to je, dakle, samo da produkte lijepe umjetnosti estetski izjednaci s prirodno lijepim. I na umjetnos_t se gleda estetski, tj. i ona je slucaj za reflektirajucu moe sudenja. Ono sto je stvorenqnarnjerl1Q- i ~toliko syr:_ll.o\'ito - ne mora se, pak, vezati za jedan pojam, ve¢ u pukom pro5u~ivanju zeli -:- 1sto kao & pr1rodnolljepo- _:_ da se dopadne. >'Lijepa umjetnost je umjetnost genija« ne znaCi, dakle, nista dugo do: ni za lijepo u umjetnosti nema drugog principa prosudivanja, nema mjere pojma i spoznaje do mjere svrsishodnosti za osjecanje slobode u igri nase spoznajne moci. Lijepo u prirodi ili u umjetnosti2 4 ima jedan te isti apriorni princip, .koji je sav u subjektivitetu. Neautonomija estetske snage sudenja uopste ne zasniva neku autonomnu oblast vaienja za lijepe objekte. Kantova transcendentalna refleksija na jedan apriori snage sudenja opravdava zahtjev estetskog suda, ali u osnovi ne dopusta filozofsku estetiku u smislu neke filozofije umj_etnosti (Kant sam kaZe: Kritici ovdje ne odgovara nikakva doktrina ili metafizika).25 b) Estetika genija i pojam dozivljaja
d) Prodor pojma genija Zasnivanje estetske moci sudenja na aprioriu subjektiviteta trebalo je da dobije jedno sasvim novo znacenje kad je izmijenjen smisao transcendentalno-filozofske refleksije kod Kantovih sljedbenika. Ako vise ne postoji metafizicka pozadina, koJa je zasnivala prednost prirodno lijepog kod Kanta i koja 2a 24
2s
Kao gore, str. 181. Karakteristicno je za Kanta da radije upotrebljava »ili<< nego »i<<. Kritik der UrteiLskraft, § 48.
HANS GEORG GADAMER
84
je pojam genija povratno vezivala za prirodu, postavlja se u hovom smislu problem umjetnosti. Vee nacin na koji je Siler (Schiller) prihvatio Kantovu Kritiku moci sudenja, i nacin na koji je za misao »estetskog vaspitanja« zalozio svu silinu svoga moralno-pedagoskog temperamenta, postavio je u odnosu na kantovsko stanoviste ukusa i moei sudenja stanoviSte umjetnosti u prvi plan. Sa stanovista umjetnosti se, medutim, iz osnova pomjera odnos izmedu kantovskog pojma ukusa i genija. Pojam genija je morao postati obuhvatniji pojam obratno fenomen ukusa je morao izgubiti od svoje vrijednosti. Kod Kanta nije nedostajalo mogucnostf za koje bi se vezivalo cak i jedno takvo vrednovanje. I prema Kantu, za moe prosudivanja ukusa nije svejedno sto je lijepa umjetnost umjetnost genija. Ukus prosuduje upravo to da li neko umjetnicko djelo zbilja ima duha ili je bez njega. Kant, na jednom mjestu o umjetnicki lijepom, ka2e da se njegova moguenost - dakle, genij u njemu - »mora takode uzeti u obzir u prosudivanju jednog takvog predmeta«, 26 ana drugom mjestu, kao sasvim razumljivo, da je bez genija nemoguca ne samo lijepa umjetnost vee isto taka i pravi, sopstveni ukus koji bi je prosudivao. 2 ' Stoga stanoviste ukusa, ukoliko se ovo primjenjuje na nj~go. vom prevashodnom objektu, na lijepoj umjetnosti, prelazi samo od sebe na stanoviste genija. Genijalnosti stvaranja odgovara genijalnost shvatanja. Kant ovo ne izrazava tako, ali pojam duha koji on ovdje28 upotrebljava na isti naCin vrijedi u oba pogleda. To je baza na kojoj ee se kasnije graditi. Zaista je ocevidno da pojam ukusa gubi svoje znaeenje ako u prvi plan dode fenomen umjetnosti. U odnosu na umjetnicko djelo, stanoviste ukusa je sekundarno. Osjetljivost za izbor, koja ga saCinjava, ima, u odnosu na originalnost genijalnog umjetnickog djela, cesto nivelirajucu funkciju. Ukus izbjegava neobicno i ogromno. On je culo povrsine, on se ne upusta u ovo sto je originalno neke umjetnicke produkcije. Vee uspon pojma genija u 18. vijeku pokazuje polemicku ostricu protiv pojma ukusa. On je, zapravo, bio upravljen protiv klasicisticke estetike, time sto se od ideala ukusa francuske klasike traZilo (Le116
Kritik der Urteilskraft, § 48.
27
Isto, § 60. Isto, § 49.
28
ISTINA I METODA
85
sing) priznavanje Sekspira (Shakespeare). Kant je utoliko staromodan i zauzima mirilacku ulogu sto se drzi u transcendentalnoj namjeri pojma ukusa, koji je, u znaku Sturma i dranga, bio ne samo s elanom odbacen vee i snazno povrijeden. Medutim, kad Kant s ovog opsteg zasnivanja prelazi na posebne probleme filozofije umjetnosti, on prevazilazi samo stanoviSte ukusa. Onda on govori o ideji usavrsenja ukusa. 29 Ali sta je to? Normativni karakter ukusa ukljucuje mogucnost njegovog obrazovanja i perfekcionisanja: savrseni ukus, o Cijem se zasnivanju radi, ce, prema Kantu, uzeti jednu odredenu nepromjenljivu formu. To je - rna koliko nam to apsurdno zvucalo - zamisljeno sasvim dosljedno. Jer, ako je ukus po svom zahtjevu dobar ukus, onda bi zamjena ovog zahtjeva morala stvarno okoncati citav relativizam ukusa, na koji se poziva estetski skepticizam. On bi obuhvatio sva djela umjetnosti koja imaju »kvalitet«, dakle, sasvim .sigurno ona koja su napravljena s genijem. Tako vidimo da bi, po stvari, ideja savrsenog ukusa, koju raspravlja Kant, bolje bila definisana pojmom genija. Bilo bi, ocito, uopste nezgodno ideju savrsenog ukusa primjenjivati u oblasti prirodno lrl.jepog. Za vrtlarsku umjetnost to bi joo nekako islo. Ali vrtlarsku umjetnost je Kant uvijek konsekventno ubrajao u umjetnicki lijepo. 30 Medutim, u odnosu na ljepotu prirode, npr., na ljepotu krajolika, ideja savrsenog ukusa je potpuna deplasirana. Da li da se sastoji u tome da po zasluzi cijeni sve ono sto je u prirodi Lijepo? Moze li tu onda biti nekog izbora? Ima li tu onda nekog rangiranja? Da li je neki krajolik obasjan suncem ljepsi od onog koji je zahvatila kisa? Ima li u prirodi uopste ruznog? IIi samo od promjenljivog raspolozenja zavisi sta nam odgovara, a sta ne, od razlicitog ukusa zavisi sta se dopada, a sta ne? Kant je, mazda, u pravu kad smatra da pitanje da li se nekome priroda uopste moze dopasti ima moralnu tezinu. Ali ima li smisla s njom u vezi razlikovati dobar i los ukus? Tamo gdje je takvo razlikovanje sasvim nesumnjivo, u odnosu na umjetnost i umjetno, tamo je, naprotiv, kao sto smo ~
Kritik der Urte'ilskraft, str. 264.
30
Interesantno, u slikarstvo umjesto u arhitekturu (Kritik der klasifikacija koja pretpostavlja promjenu ukusa sa francuskog na engleski ideal vrta. Up.: Schiller, Vber den Gartenkalender auf das Jahr 1795. Drugacije je kod Slajermahera (Asthetikr, Pd. Odebrecht, str. 204), lwji englesku vrtlarsku umjetnost ubraja opet u arhitekturu kao »horizontalnu arhitekturu.« Urteilskraft, str. 205) -
86
HANS GEORG GADAMER
vidjeli, ukus samo jedan ogranicavajuci uslov lijepog i ne sadrfi svoj sopstveni princip. Tako ideja savrsenog ukusa u odnosu na prirodu i u odnosu na umjetnost ima neceg dostojnog sumnje. Silujemo pojam ukusa ako u njega ne preuzmemo i promjenljivost ukusa. Ako je iSta, onda je ukus svjedocanstvo _promjenljivosti svih ljudskih stvari i relativnosti svih ljudskih vrijednosti. Kantovo zasnivanje estetike na pojmu ukusa od ovog momenta ne moze bas da zadovoljni. Daleko je tacnije pojam genija, koji Kant razvija kao transcendentalni princip za umjetnicki lijepo, prim.ijeniti kao univerzalni estetski princip. Jer on daleko bolje od pojma ukusa ispunjava zaht]ev da u odnosu na mijenu vremena bude invarijantan. Cudo umjetnosti, zagonetno savrsenstvo, koje je svojstveno uspjelim ostvarenjima umjetnosti, vidljivo je u svim vremenima. Cini se da je moguce pojam ukusa podrediti transcendentalnom zasnivanju umjetnosti i pod ukusom shvatati sigurno culo za genijalno u umjetnosti. 'Kantova recenica: »Lijepa umjetnost je umjetnost genija« postaje onda transcendentalni osnovni stav za estetiku uopste. Konacno, estetika i jeste moguca samo kao filozofija umjetnosti. Ovu je konsekvencu izvukao njemacki idealizam. Ma kako da su se Fihte i Seling (Schelling) inace prikljucivali Kantovom ucenju o transcendentalnoj snazi uobrazilje, oni su isto tako na nov nacin poceli ovaj pojam da upotrebljavaju za estetiku. Za razliku od Kanta, stanoviste umjetnosti, kao stanoviste nesvjesne genijalne produkcije, postalo je time sveobuhvatno i ukljucivalo je i prirodu, koja se shvaca kao produkt duha. 31 No time su se pomjerile osnove estetike. Kao sto je na vrijednosti izgubio pojarn ukusa, izgubio ga je, odn. drugacije se shvata, i pojam prirodno lijepog. Moralni interes prema lijepom u prirodi, koji je Kant opisivao s toliko entuzijazma, zaostaje sada iza samonalazenja covjeka u djelima umjetnosti. U Hegelovoj d.ivnoj estetici pojavljuje se prirodno lijepo jos samo kao 31 Do kog stepena je promjena do koje je doslo izmedu Kanta i njegovih sljedbenika, promjena koju ja pokusavam da oznacim formulacijom »stanov
ISTINA I METODA
87
»refleks duha«. U sistematskoj cjelini estetike, u osnovi nema vise nikakvog samostalnog momenta. 32 Ocigledno je neodredenost, s kojom se lijepa priroda predstavlja duhu koji tumaoi i shata, ono sto opravdava, da kaiemo kao i Hegel, da je ona »po svojoj supstanci sadrzana u duhu«. 33 Hegel ovdje, estetski gledajuci, izvlaOi jednu apsolutno pravilnu konsekvencu, koja nam je bila bliska vee kada smo gore govorili o nezgodnosti primjene ideje ukusa na prirodu. Jer, ne moze se poreci da je sud o ljepoti nekog krajolika u zavisnosti od umjetnickog ukusa vremena. Sjetimo se, recimo, samo opisa rliZnoce alpskog krajolika, koji srecemo jos u 18. Viijeku - oC.igledno refleks duha umjetne simetrije koja vlada vijekom apsolutizma. Tako je Hegelova estetika potpuno na stanovistu umjetnosti. u umjetnosti covjek susrece sebe, duh susrece duh. Za ri.!zvitak novije estetike je, medutim, odlucujuce da je i ovdje, kao u cjelini sistematske filozofije, spekulativni idealJizam djelovao daleko jace nego sto mu se to prizna]•e. kao s"to je pozriato, perhoresciranje dogmatskog sematizma Hegelove skole je sredinom 19. vijeka dovelo do zahtjeva za obnovom kritike pod parolom »vra6anje Kantu«. To isto vrijedi i za estetiku. Ma koliko da je bilo velicanstveno koriscenje umjetnosti za istoriju pogleda na svijet, sto je Hegel dao u svojoj estetici - brzo je bila diskreditovana metoda jedne takve aprioristicke istorijske konstrukcije, koja se cesto primjenjivala u Hegelovoj skoli (Rozenkranc - Rosenkranz, Sasler - Schasler i dr.). No zahtjev za vracanjem Kantu, koji je dosao kao reakcija na ovo, nije mogao znaciti stvarni povratak i ponovno zadobijanje onog horizonta koji je ukljucivao Kantove Kritike .. Fenomen umjetnosti i pojam genija su, naprotiv, ostali u centru estetike, a problem prirodno lijepog pa i pojam ukusa su i dalje ostali po strani. To se vidi i u jez:ickoj upotrebi. Kanto~o suzenje pojma genija na pojam umjetnika, sto smo gore obradili, nije prihvaceno. Pojam genija se, naprotiv, u 19. vijeku uspeo do univer.zalnog pojma vrijednosti i - zajedno s pojmom stvarai
HANS GEORG GADAMER
88
svjesne produkcije bio je nosilac ovog razvoja i, zahvaljujuCi Sopenhaueru (Schopenhauer) i filozofiji nesvjesnog, doZivio je veoma siroko polje djelovanja. Mi smo, doduse, pokazali da Kanlovoj estetici uopste nije odgovarala jedna tako sistematska prednost pojma genija prema pojmu ukusa. Iracionalizmu i kultu genija 19. vijeka je d.pak odgovaralo ono do cega je Kantu u sustini bilo sta1o, da postavi temelje autonomnoj estetici oslobodenoj mjerila pojma i da uopste ne postavlja pitanje istinitosti u oblasti umjetnosti, vee da estetski sud zasnuje na subjektivnom aprioriju zivotnog osjecanja, da harmoniju nase moCi zasnuje u »Spoznaju uopste«, koja predstavlja zajednicku sustinu ukusa i genija. Kantovo ucenje o »porastu zivotnog osjecanja« u estetskom dopadanju pomoglo je razvritku pojma »genije« u sveobuhvatni zivotni pojam, naroCito posto je Fihte stanoviSte genija i genijalne produkcije uzdigao do univerzalnog transcendentalnog stanoviSta. Tako je doslo do toga da je novokantovstvo, time sto je pokusalo da sve predmetno VaZenje izvede iz transcendentalnog subjektiviteta, pojam dozivljaja istaklo kao pravu Cinjenicu svijesti. 84 ~)
0 porijeklu rijeCi »dozivljaj«
Istrazivanje pojave rijeei »dozivljaj« (das Erlebnis) u djelima na njemackom jeziku dovodi do iznenadujuceg rezultata, da je, za razliku od rijeci »dozivljavanje« (Erleben), rijee »dozivljaj« postala uobicajena tek 70-ih godina 19. vijeka. U 18. vijeku je nikako nema, ali je ne poznaju Ilii. Siler ni Gete. Najvazniji podatak85 izgleda da je jedno Hegelovo pismo. 36 Ali se, 34 Zasluga je spisa Luidija Parejsona (Luigi Pareyson) L'estetica del idealismo tedesco 1952 sto je otkrio F'ihteov znacaj za idealisticku estetiku. U istoj mjeri moglo bi se u cjelini novokant{)vskog pokreta spoznati skriveno djelovanje Fihtea i Hegela. 35 Prema ljubaznom obavjestenju Njemacke akademije u Berlinu, koja je, medutim, dosad jos sasvim nepotpuno sakupila podatke o rijeci »doZivljaj .« 36 U izvjestaju o jednom putovanju Hegel piSe >>meine ganze Erlebnis« (moj citav doZi.vljaj) (Briefe ed. Hoffmeister, III, 179). Mora se pri tom obratiti paznja na to da se ovdje radi o pismu, gdje se bez predrasuda uzimaju neuobicajeni izra'Zli, a naroeito oni iz govornog jezika, ako se ne uspije naci uobicajenija rijec. Tako Hegel tu upotrebljava jo§ jedan slican izraz (Brieje, III, 55): >>nun von meinem Lebwesen in Wien (sada o mom zivotu u Becu).« On je ocigledno tTaZio neki skupni izraz koji j.os nije postojao (o cemu svjedoci i zenski rod - meine Erlebnis).
ISTINA I METODA
89
koliko mi je poznato, ta rijec i u toku tridesetih i cetrdesetih godina pojavila samo u nekoliko slucajeva (kod Tika, Aleksisa i Guckoa- Tieck, Alexis, Gutzkow). Isto tako rijetka izgleda da je ta rijec hila u toku pedesetih i sezdesetih godina, a tek sedamdesetih godina se iznenada pojavljuje veoma cesto. 37 Njezino uvodenje u opstu jezicku upotrebu pada, izgleda, zajedno s njezinom primjenom u biografskoj literaturi. Posto se ovdje radi o sekundarnoj izvedbenici uz rijec »erleben« (dozivljavati), koja je starija i koja se mnogo srece u Geteovo doba, motiv za obrazovanje ove nove rijeci dobicemo analizom znacenja rijeci »erleben«. Dozivljavati najprije znaci » biti jos Ziv, dok se nesto dogada«. Odatle u rtijeci >>dozivljavati« onaj ton neposrednosti, kojim je obuhvaceno nesto zbiljsko nasuprot onome o cemu vjerujemo da znamo, no cemu nedostaje ovjera sopstvenog dozivljaja, bilo da je preuzeto od drugog i1i da potice iz onoga sto se culo, bilo da je dokuceno, pretpostavljeno i1i uobrazeno. Dozivljeno je uvijek samodozivljeno. Istovremeno se oblik »das Erlebte (dozivljeno)« upotrebljava u smislu oznacavanja trajne saddine onoga sto se dozivljava. Ovaj sadrzaj je nesto poput dobiti ili rezultata onoga koji je iz prolaznosti dozivljavanja stekao trajnost, tezinu i znacaj. u osnovi tvorbe rijeCi >>dozivljaj« su, ocigledno, oba pravca u znacenju, kako neposrednost, koja prethodi svakom tumacenju, obradi i saopttenju i koja samo daje oslonac za trajnost i materijal z:-t oblikovanje, tako i dobit, koja je iz nje stecena, njezin trajni rczultat. Ovom dvostrukom pravcu znacenja rijeci >>doZivljavati« odgovara to sto je zahvaljujuci biografskoj literaturi rijec »dozivljaj« najprije dobila pravo gradanstva. Bit biografije, narohto bit biografija umjetnika i pjesnika 19. vijeka je da se iz zivota shvati djelo. Njezin ucinak se sastoji upravo u tome da dade oba znacenja koja razlikujemo u rijeci >>dozivljaj«, odn. da ih spozna kao jednu produktivnu vez_u: nesto postaje doZivljaj utoliko sto se ne samo dozivljava, vee sto je njegovo biti-doZ.ivljen imalo posebnu upecatljivost, koja mu daje trajno macenje. Ono sto je >>dozivljaj« na ovaj nacin- dobija sasvim novo stanje bitka u izrazu umjetnosti. Naslov Diltajeve knjige nuzivljaj i pjesnistvo (Das Erlebnis tmd die Dichtung), koji je 37 U Slajermaherovoj biografiji koju je napisao Diltaj (1870) kod .Justija u Vinkelmanovoj biografiji (1872), u djelu H. Grima (Hermann <; rimm) Goethe (1877) i vjerovatno jos cesce.
HANS GEORG GADAMEiR
90
postao cuven, dovodi ovu vezu do jedne upecatljive formule. Zapravo je Diltaj toj rijeci dao prvu pojmovnu funkciju, koja ce se ubrzo uspeti do omiljene pomodne 11ijeci i do oznake jednog tako jasnog pojma vrijednosti da su je mnogi evropski jezici preuzeli kao tudicu. No, smije se pretpostaviti da se sam proces u zivotu jezika jedino talozi u terminoloskom poentiranju, koje ta rijec dozivljava kod Diltaja. _Kod Diltaja se, medutim, na posebno srecan nacin daju izolovati motivti. koji su djelatni u novom jezickom i pojmovnom obrazovanju rijeci »dozivljaj«. Spomenuti nas1ov knjige Dozivljaj i pjesnistvo se, naime, pojavio prilicno kasno (1905). Prva verzija Clanka o Geteu u toj knjizi, koju je Diltaj objavio 1377. godine, pokazuje, doduse, vee izvjesnu upotrebu rijeCi »dozivljaj«, ali jos nema one kasnije terminoloske cvrstine ovog pojma. Isplati se detaljnije istraziti prethodne oblike kasnijeg, pojmovno fiksiranog smrisla dozivljaja. Jzgleda da je nesto viSe nego cista slucajnost sto se upravo u jednoj Geteovoj biografiji (i u clanku o njoj) liznenada ova rijec pojavljuje cesce. Gete kao niko drugi navodi na stvaranje ove rijeci, jer njegova djela dobijaju novi smisao i drugacije se shvataju, ako se zna sta je on dozivljavao. Pa nije lion sam o sebi rekao da sva njegova djela imaju karakter jedne ve1ike konfesije. 38 Geteova biografija od Hermana Grima (Hermann Grimm) slijedi ovu recenicu kao metodski princip i tako dolazi do toga da on cesto upotrebljava rijec »dozivljaj«. Diltajev clanak o Geteu omogucava nam pogled u nepoznatu predistoriju te rijeci, jer ovaj clanak postoji u verzijri od 1877.30 i u kasnijoj obradi za Dozivljaj i pjesnistvo (1905). Diltaj u ovom clanku uporeduje Getea s Rusoom i, da bi opisao Rusoovo novovrsno pjesnistvo iz svijeta njegovih intimnih isku-. stava, upotrebljava izraz »das Erleben«. U parafrazi jednog Rusoovog teksta pojavljuje se izraz »die Erlebnisse frtiherer Tage (dozivljaji ranijih dana)«. 40 38
Dichtung und Wahrheit, drugi dio, sedma knjiga, Werke Sophien-
ausgabe, tom 27, str. 110. 39 Zeitschrift fur Volkerpsychologie, tom X; cf. Diltajevu primjedbu uz »Goethe und die dichterische Phantasie« (Das Erlebnis und die Dichtung, str. 468. i dalje). 40 Das Erlebnis und die Dichtung, 6 izd. str. 219; cf. Rousseau, Les Con.fessions, Partie II, Livre 9. Ne moze se dokazati ono sto bi tacna odgovaralo gornjem tekstu. Ocigledno je da se ne radi o prevodu, vee o parafrazi opisa pronadenog kod Rusoa.
ISTINA I METODA
91
Medutim, i kod ranog Diltaja je znacenje TIJeCI dozivljaj jos nekako nesigurno. To posebno lijepo pokazuje jedno mjesto na kojem je Diltaj u kasnijim izdanjima djela izbrisao rijec dozivljaj: »U skladu s onim sto je on do~ivljavao i shodno svom nepoznavanju svijeta izfantazirao kao dozivljaj.« 41 Opet je rijec o Rusou. Ali izfantazirani dozivljaj bas ne odgovara prvotnom smislu rijeci »dozivljavati« - ne odgovara ni Diltajevoj sopstvenoj naucnoj upotrebi jezika kasnijeg vremena, gdje se pod dozivljajem misli upravo neposredno dato, koje je posljednji osnov za sve oblike fantazije. 42 Stvaranje rnjeci »dozivljaj« ocigledno evocira kritiku racionalizma prosvjetiteljstva, koje je polazeci od Rusoa pocelo upotrebljavani ,izraz zivot. Moze biti da je pod Rusoovim uticajem na njemacku k1asiku omoguceno stvaranje rijeCi »dozivljaj«, zahvaljujuCi tome sto je on postavio mjerilo »biti dozivljeno«. 43 No pojam zivota predstavlja i metafizicku pozadinu koja nosi spekulativno misljenje njemackog idealizma, i kod Fihtea i Hegela, pa i kod Slajermahera (Schleiermacher) igra fundamentalnu ulogu. Nasuprot apstrakciji razuma, kao i nasuprot partikularitetu osjecaja i1i predstave, QV;;lj pojam implicira vezu prema totalitetu, beskrajnosti. To se jasno cuje u tonu koji rijec dozivljaj ima do danasnjeg dana. Slajermaherovo pozivanje na zivo osjecanje nasuprot hladnom racionalizmu prQsvjetiteljstva, Silerov poziv na estetsku slobodu nasuprot mehanizmu drustva, Hegelovo suprotstavljanje zivota (kasnije: duha) »pozitivitetu« bili su prethodnici protesta protiv .modernog industrijskog drustva, protesta koji je pocetkom na.Seg vijeka rijeci dozivljaj i dozivljavati pretvorilo u parole sa skoro religioznim prizvukom. U stanak omladinskog pokreta protiv gradanskog obraZO\'anja d. njegovih oblika zivota 41
Zeitschrift fiir ViHkerpsychologie, na gore navedenom mjestu.
Uporedimo, recimo, u kasnijoj verziji clanka o Geteu u Das Erlebnis und die Dichtung, 177: >>Poezija je prikaz i izraz zivota. Ona 42
izraZava dozivljaj i prikazuje spoljnu zbilju zivota.« 43 Sigurno je ovdje odlucujuce djelovanje Geteove terminologije. -Zapitajte se samo kod svake pjesme saddi li ona dozivljeno« (Jubilarno izdanje 38,326); ili: »I knjige imaju svoje dozivljeno« (38,257). Ako $e takVIim mjerilom mjeri svijet obrawvanja i knjige, onda se i on sam shvata kao predmet nekog dozivljaja. Nije sigurno slucajno, sto je opet u jednoj novijoj Getoovcj biografiji, u knjizi o Geteu Fridriha Gundolfa (Friedrich Gundolf), pojam dozivljaja dozivio dalji terminoloski razvitak. Razlikovanje izmedu pra-dozivljaja i obrazovnih dozivljaja konsekventni je nastavak biografske tvorbe pojma, odakle je zapoceo uspon rijei'i »dozivljaj«.
92
HANS GEORG GADAMER
bio je pod ovim znakom, uticaj Fridriha Nicea i Anrija Bergsona jc djelovao u ovom pravcu, ali o istom svjedoci i »duhovni pokret(( kao onaj oko Stefana Georgea (Stephan George), i ne zadnji, seizmografska finoca kojom je na ove procese reagovala filozofija Georga Simela (G. Zimmel). Tako se zivotna filozofija naSih dana prikljucuje njezinim romanticarskim prethodnicima. Otpor mehaniziranju zivota u opstojanju masa sada.Snjice akcentuira jos danas tu rijec s takvom samorazumljivoscu da su ostale sasvim skrivene njezine pojmovne implikacije. 44 Tako ce se Diltajevo stvamnje ovog pojma morati shvatiti iz romanticarske predistorije rijeci i morac~mo se prisjetiti da je Diltaj bio Slajermaherov biograf. Istina, kod Slajermahera se jos ne nalazi rijec »dozivljaj«, cak, kako izgleda, ni rijec »dozivljavati«. Ali ne nedostaje sinonima koji ispunjavaJU krug znacenja dozivljaja 45 i uvijek je jasno vidljiva panteisticka pozadina. Svaki akt ostaje povezan kao jedan zivotni momenat beskrajnosti zivota koja se manifestuju u njemu. Sve konacno je izraz, prikaz beskonacnog. Zaista u Slajermaherovoj biografiji od Diltaja nalazimo, u opisirna religioznih pogleda, posebno pregnantnu upotrebu rijeci »dozivljaj«, koja vee najavljuje pojmovnu saddinu: »Svaki njegov za sebe postojeci dozivljaj, poseban, iz objasnjavajuce \'eze izdvojena slika univerzuma.« 46 44 Up., recimo, Rothakerovo i.Scudavanje zbog Hajdegerove - sasv1m na pojmovnu implikaciju kartezijanizma usmjerene - kritike »dozivljaja«: Die dogmatische De'l'tkform in den Geisteswissenschaften und das Probl-em des Historismus, 1954, str. 431. 45 Akt zivota, akt zajednickog bitka, momenat, sopstveno osjecanje >sjet, uticaj, cuvstvo kao slobodno samoodredenje duse, ono prvotno unutarnje. uzbudenje, itd. "" Dilthey, Das Leben Schleiermachers!, str. 341. Znacajna je, medutim, ispravka, kojom je (1922, Mulert) umjesto rijeci »Ergebnisse« (rezultati) iz originala od 1870 (1, 305), dosla rijee »Erlebnisse« (doZivljaji) (sto ja smatram pravilnim). Pa ako je u 1. izdanju i bila stamparska greska, u njoj se ipak vidi bliskost znacenja izmedu dozivljaja i rezultata, sto smo gore vee konstatovali. Ovo moze razjamiti jedan drugi primjer. Kod Hotoa (Hotho, Vorstudien fur Leben und Kunst, 1835) citamo: •Jedna takva vrsta uobrazilje pociva, medutim, viSe na sjecanju dozivljenih stanja, stecenih iskustava, nego sto bi ona sama bila proizvodna. Sjecanje zadrzava i obnavlja pojedinost i spoljnji nacin dogadanja takvih rezultata sa svim okolnostima i nasuprot tome ne dopusta da opstost istupi za sebe.<< Nijedan se citalac ne bi cudio tekstu u kojem bi ovdje umjesto »rezultati<< stajalo »dozivljaji«.
lSTlNA I METODA
93 y) Pojam dozivljaja
Ako sada u vezi s porijeklom rijeCi istraZujemo istorijat pojma »doZivljaj«, mozemo iz prethodno recenog shvatiti da Diltajev pojam dozivljaja oCigledno obuhvata oba momenta, panteisticki i, jos vise, pozitivisticki dozivljaj, a jos vise njegov rezultat. To sigurno nije slucajno, vee je posljedica njegovog sopstvenog stava izmedu spekulaoije i empirije, 0 cemu cemo kasnije jos govoriti. Posto je njemu stalo da spoznajno-teoretski opravda duhovne nauke, njime posvuda ovladava motiv istinski datog. Spoznajno-teoretski motiv, ili bolje reei motiv same teorije spoznaje je ono sto motiviSe njegovo obrazovanje pojma i sto odgovara jezickom zbivanju koje smo gore pratill. Kao sto uualjenost od dozivljaja i glad za dozivljajem, koji poticu iz ~atnji zbog komplikovane aparature civilizacije preobraZene industrijskom revolucijom, dovode rijec »dozivljaj« u opstu jezicku upotrebu, tako novo odstojanje, koje istorijska svijest zauzima prema predaji, uvodi pojam doZivljaja u njegovu spoznajno-teoretsku funkciju. Razvitak duhovnih nauka u 19. vijeku upravo i karakterise to sto one prirodne nauke priznaju ne samo spolja kao uzor, vee sto, dolazeci iz istog osnova iz kojeg Zive novovjekovne primdne nauke, razvijaju isti patos o iskustvu i istr~ivanju kao one. Ako je otudenost, koju je vijek mehanike morao da osjeti prema prirodi kao prirodnom svijetu, svoj spoznajno-teoretslci !izraz imala u pojmu samosvijesti i pravilu izvjesnosti »jasne i razgovijetne percepcije« koje se razvilo u metod, sli.cnu otudenost su duhovne nauke 19. vijeka osjetile u odnosu na istorijski svijet. Ostvarenje duha u proslosti, umjetnost i istorija ne spadaju vise u po sebi razumljivi saddaj sada8njice, .vee su predmeti prepusteni istraZivanju, datosti iz ko.iih se moze osavremeniti jedna proslost. Takav je i pojam datog koji rukov:odi i Diltajevim stvaranjem pojma dozivljaja. Datosti u oblasti duhovnih nauka su, naime, po,s®ne vrste i to Diltaj zeli da formulise pojmom »doZlivljaj«. U vezi sa Dekartovim isticanjem res cogitans odreduje on pojam dozivljaja refleksivnoseu, unutarnjim bitkom, i polazeei od ovog posebnog nacina datosti zeli da spoznajno-teoretski opravda spoznaju istorijskog svijeta. Primarne datosti, od kojih potice tumacenje istorijskih predmeta, nisu podaci eksperimenta i mjerenja, vee su jedinstvo znacenja. To je ono sto zeli da kaze pojam d<>Zivljaja: rna koliko nam smislene tvorevine koje sreeemo u duhov-
94
HANS GEORG GADAMER
nim naukama mogu izgledati strano i nerazumljivo - one se mogu ipak svesti na posljednja jedinstva u svijesti datog koje same 11.e sadr2e vise nista strano, predmetno, sto i~iskuje tumacenje. To su jedinstva dozivljaja koja su sama smislena jedinstva. Pokazace se kako je za Diltajevo misljenje od odlucujuceg znacaja sto se posljednjim jedinstvom svijesti ne naziva sensation iii osjecaj, kako je to samo po sebi bilo razumljivo u kantijanizmu i jos u pozitivistickoj spoznajnoj teoriji 19. vijeka do Ernsta Maha (E. Mach), vee sto Diltaj to naziva dozivljajem. On time ogranicava konstruktivni ideal jedne gradnje spoznaje od atoma osjeeaja i suprotstavlja mu jednu ostriju koncepciju pojma datog. Jedinstvo dozivljaja (a ne psihicki elementi u kojoj se ono da analizirati) predstavlja zbiljsko jedinstvo datog. Tako se u spoznajnoj teoriji duhovnih nauka javlja jedan pojam zivota koji ogranicava mehanisticki model. Ovaj poji!m zivota je miSljen teleoloski: Zivot je za Diltaja naprosto produktivitet. Time sto se zivot objektivira u smislenim fvorevi:iiama, svako razumijevanje smisla je »povratno provodenje objektivacija zivota u duhovnu zivotnost, odakle su i potekle«. Tako pojam dozivljaja obrazuje spoznajno-teoretsku osnovu za svaku spoznaju objektivnog. Slicna je univerzalna spoznajno-teoretska funkcija pojma do!:ivljaja u Huserlovoifenomenologiji. U 5. logickom istrazivanju (2. poglavlje) izricito se pravi razlika izmedu fenomenoloskog i popularnog pojma dozivljaja. Jedinstvo dozivljaja se ne shvata kao dio realne struje dozivljaja nekog Ja, vee kao intencionalni odnos. Jedinstvo smisla »dozivljaj« je i ovdje teleolosko jedinstvo. Dozivljaj postoji samo ako se u njemu nesto dozivljava j. misli. Huserl1 doduse, priznaje i neintencionalne dozivljaje, ali oni, kao materijalni rnomenti,. ulaze u smisaono jedinstvo intencionalnih dozivljaja. Utoliko kod Huserla pojam dozivljaja postaje obuhvatni naziv za sve akte svijesti cije je sustinsko stanje intencionalitet. 47 Tako se i kod Diltaja kao kod Huserla, u filowfiji zivota kao i u fenomenologiji, pojam dozivljaja najprije pojavljuje kao Cisto spoznajno-teoretski pojam. Oni ga koriste u njegovom teleoloskom znacenju, ali ga pojmovno ne odreduju. Kad kazemo 47 Up. E. Husser!, Logische Vntersuchung, II, 365, prim.; Ide en zu einer reinen Phiinomenologie und phiinomenologischen Philosophie, I, 65.
ISTINA I METODA
95
da je zivot ono sio se manifestuje u dozivljaju, ne znaci da je to onu posljednje na sta se vracamo. Za ovo pojmovno stvaranje, polazeci od ucinka, izvjesnu legitimaciju je dala istorija rijeci. Jer, vidjeli smo da se rijeci »dozivljaj« pridaje jedno zgusnjavajuce, intenzivirajuce znacenje. Ako se nesto nazove dozivlJajem ili kao dozivljaj ocijeni, onda se to, zahvaljujuCi njegovom znacenju, ukljucuje u jedinstvo jedne smisaone cjeline. Ono sto se smatra dozivljajem isto tako se razlikuje od drugih dozivljaja - u kojima se dozivljava drugo - kao i od obicnog toka zivota - u kojem se »niSta« ne dozivljava. Ono sto se smatra dozivljajem vise nije samo povrsno strujanje u struji zivota svijesti - to je Inisljeno kao jedinstvo i time dobija novi nacin da bude dozivljaj. Utoliko je sasvim shvatljivo da se ta rijec pojavljuje u biografskoj N.teraturi i da, konacno, potice iz autobiografske upotrebe. Ono sto se moze nazvati dozivljajem konsiituise se u sjecanju. Time mislimo na sadrzinu znacenja koju neko iskustvo ima za nekog kad je imao neki dozivljaj kao nesto trajno. To je ono sto jos legitimise govor o intencionalnom do?Jivljaju i teleoloskoj strukturi svijesti. No s druge strane u pojmu dozivljaja je sadr:lana i suprotnost izmedu zivota i pojma. Dozivljaj posjeduje jednu naglasenu neposrednost, koja izbjegava svaku ocjenu njegovog znacenja. Sve dozivljeno je samodozivljeno i u njegovo znacenje ulazi to sto ono ~pada u jedinstvo toga samog i time sadrzi nezamjenjivu i nenadoknadivu vezu s cjelinom ovog jednog zivota. Utoliko on kao bit ne ulazi u ono sto se o njemu moze posredovati i za,lr2ati kao njegovo znacenje. Autobiografska ili biografska rel'ieksija, u kojoj se odreduje njegova sadr:lina znacenja, ostaje stopljena u cjelinu zivotnog kretanja i stalno ga dalJe prati. Nacin bitka dozivljaja je upravo da bude tako odredujuci da s njim n~\wl 11ismo gotovi. Nice kaze: »Kod dubokih ljudskih priroda clpzivijajidugo traitt-« 48 Time on misli: oni se n~ zabor::tvljaju brzo,_ njihova je obrada dug proces i upravo je tom.e 'ljihov pr(lyj_})_i~<:tk i njih()v Zf1a~
"Sil.~D~ t oj sadr:lin_t~(Ol() takvoj. Ono sto emfaticki naZ'ivamo dozivljajem .·.r,aci, dakle, nesto nezaboravno i nenadomjestivo, nesto sto je 49 11 principu neiscrpno za pojmovno odredenje njegovog znacaja. Filozofski gledajuci, ta dvostranost, koju smo pokazali u pojmu dozivljaja, znaCi da ovaj pojam, u ulozi koju ima, ne pre-
u
" Gesammelte Werke, Musarionsausgabe, tom XIV, str. 50.
'" Up. Dilthey, VII, 29. i dalje.
96
HANS GEORG GADAMER
lazi u ulogu zadnje datosti i fundamenta sve spoznaje. U pojmu »dozivljaj« imamo jos i nesto sasvim drugo sto zahtijeva priznanje i najavljuje nesavladanu problematiku: njegovu unutarnju vezanost za zivot. 50 Bila su pri.je svega dva zacetka od kojih se i postavila ova tema koja doseze dalje, tema koja se tice sklopa zivota i doZivljaja, a kasnije cemo vidjeti kako su se Diltaj i narocito Huserl zapleli u tu, ovdje prisutnu problematiku. Imamo, prvo, ono osnovno znacenje koje se nalazi u Kantovoj kritici sveg supstancijalnog ucenja o dusi i transcendentalno jedinstvo samosvijesti koje se od nje razlikuje, sinteticko jedinstvo apercepcije. !deja psihologije po kritickoj metodi se daTa vezati za ovu kritiku racionalisticke psihologije, kako je to vee 1888. ucinio Paul Natorp51 i na cemu je kasnije Rihard Henigsvald (Richard Honingswald) zasnovao pojam psihologije misljenja52 Natorp je pojmom svjesnosti, koja iskazuje neposrednost dozivljaja, oznaCio predmet kriticke psihologije i razvio metodu univerzalne subjektivizacije kao nacin istrazivanja rekonstruktivne psihologije. Svoj osnovni stav Natorp je kasnije podupro i dalje razvio opstom kritil:om obrazovanja pojmova savremenog psiholoskog istrazivanja, ali je vee 1888. godine bila utvrdena osnovna misao da konkrecija pradozivljaja, tj. totalitet svijesti predstavlja nerazluCivo jedinstvo koje se tek diferencira i odreduje objektivirajueom metodom spoznaje. >>No svijest znaci zivot, tj. stalni uzajamni odnos.« Ovo se naroCito pokazuje u odnosu svijesti i vremena: »Nije data svijest kao zbivanje u vremenu, vee vrijeme kao oblik svijesti.« 53 Te iste, 1888. godine, kad se Natorp na ovaj nacin suprotsta.vio vladajucoj psihologiji, pojavila se prva knjiga Anrija Bergsona Les Donnees immediates de la conscience, kriticki napad na savremenu psihofiziku, koji je isto tako odlucno kao 60 Diltaj stoga kasnije ograni<'ava svoju sopstvenu definiciju dozivljaja kad pi.Se: »DoZivljaj je kvalitativni bitak = realitet koji sene moze definisati unutarnjim bitkom, vee doseze i u ono sto se ne posjeduje razlicito« (VII, 230). Njemu, zapravo, nije jasno koliko malo je ovdje dovoljna polazna tacka subjektiviteta, ali je svjestan u obliku jedne jezicke sumnje: »mozerrw li reci: posjeduje se?.« 51 Einleitung in die Psychologie nach kritischer Methode, 1888; AlLgemeine Psychologie nach kritischer Methode, 1912 (nanovo obrac1eno). 31 Die Grundlagen der Denkpsychologie, 1921, 2. izd. 1925. 53 Einleitung in die Psychologie nach kritischer Methode, str. 32.
97
ISTINA I METODA
Natorp okrenuo pojam zivota protiv objektivirajuee, a narocito oprostorujuee tendencije obrazovanja psiholoskih pojmova. Ovdje se nalaze sasvim slicni iskazi o »svijesti« i njezinoj nepodijeljenoj konkreciji kao kod Natorpa. Bergson je za ovo stvorio cuveni izraz >>duree<< koji iskazuje apsolutni kontinuitet psihickog. Bergson ovaj kontinuitet poima kao »organisation<<, tj. on je odreduje polazeei od nacina bi:tka zivota (etre vivant), u kojem je svaki elemenat reprezentativan za cjelinu (repn?sentatrim dijelom i suodgovoran za uspon rijeci »dozivljaj« do pomodne rijeci, vidi ono sto se istice u pojmu dozivljaja upra.vo u tome »sto objektivno postaje ne samo slika i predstava, kao u spoznavanju, vee momenat samog zivotnog procesa«. 57 Na jednom mjestu on ukazuje nato da svaki 54
H. Bergson, Les Donnees irnmediates de la conscience, str. 76.
i dalje. 56 Georg Simmel, Lebensanschauung, 2. izd. 1922, cemo vidjeti kako je Hajdeger ucinio odlucujuci korak, lektickog okoliSanja pojma zivota napravio ontolosku ~tr. 274. i dalje). 56 F. Schleiermacher, Ober die Religion, II odeljak. ' 7 Georg Simmel, Briicke und Tiir, ed. Landmann,
str. 13. Kasnije koj
1957, str. 8.
98
HANS GEORG GADAMER
dozivljaj ima nesto od avanture. 58 Ali sta je avantura? Avantura, u svakom slucaju, nije samo jedna epizoda. Epizode su pojedinosti koje se nizu jedna za drugom bez ikakve unutarnje veze, i upravo zato sto su samo epizode nemaju neki trajni znacaj. Avantura, doduse, isto tako prekida uobicajeni tok stvari, ali je pozitivno i sa znacenjem vezana za povezanost koju prekida. Tako avantura omogueava da se zivot osjeti u cjelini, u njegovoj sirini i njegovoj silini. U tome je draz avanture. Ona ukida uslovnosti i obaveznosti obicnog zivota. Ona se usuduje da krene u nesigurno. No istovremeno ona zna za izuzetni karakter koji joj je svojstven kao avanturi i time ostaje vezana· za povratak obicnom u koje avantura ne maze biti preuzeta. Avantura je stoga »polozena« kao proba i kao ispit s kojeg se izlazi bogatiji i zreliji. Neceg od toga ima, zaista, u svakom dozivljaju. Svaki je dozivljaj izdvojen iz kontinuiteta zivota, a istovremeno je vezan za cjelinu sopstvenog zivota. Ne samo da je on, kao dozivljaj, ziv samo onoliko dok u vezi sa sopstvenom zivotnom svijescu nije potpuno razraden, i nacin na koji je on svojom obradom u Cjelini zivotne SVijesti »UkinUt«, prevazilazi U principu svaki »znacaj« o kojem svako misli da mu je poznat. Time sto je on sam u cjelini zivota i u njemu je prisutna cjelina. Na kraju nase pojmovne ana1ize »dozivljaja« postaje jasno kakav afinitet postoji izmedu strukture dozivljaja uopste i nacina bivstvovanja estetskog. Estetski dozivljaj nije samo jedna vrsta dozivljaja pored drugih, vee reprezentuje sustinsku vrstu dozivljaja uopste. Kao sto je umJetnicko djelo kao takvo svijet za sebe, tako je i estetski dozivljeno kao dozivljaj udaljeno od svih zbiljskih veza. Izgleda da je upravo odredenje umjetnickog djela da postane estetski dozivljaj, tj. da onaga koji dozivljava jednim udarcem istrgne iz sklopa njegovog zivota snagom umjetnickog djela, a ipak da ga istovremeno veze za cjelinu njegovog opstojanja. U dozivljaju umjetnosti je prisutna punoea znacenja koja ne pripada samo ovoj narocitoj sadrzini ili predmetu, vee, nap:wtiv, zastupa smisaonu cjelinu zivota. Estetski dozivljaj uvijek sadrzi iskustvo neke beskonacne cjeline. Upravo zato sto se s drugima ne povezuje u je8 " Up.: Simmel, Philosophische Kultur. Gesammelte Essays, 1911, str. 11-28.
ISTINA I METODA
99
dinstvo otvorenog iskustvenog toka, vee sto neposredno reprezentuje cjelinu, njegov je znacaj beskrajan. Posto estetski dozivljaj, kako smo gore rekli, egzemplarno predstavlja sadr:Zaj pojma »dozivljaj«, shvatljivo je da pojam dozivljaja postaje odredben za zasnivanje stanoviSta umjetnosti. Umjetnicko djelo se shvaca kao ispunjenje simbolicke reprezentacije zivota, cemu se vee priblizava svaki dozivljaj. Stoga se samo on istice kao predmet estetskog dozivljaja. Za estetiku to ima kao posljedicu da takozvana umjetnost dozivljaja izgleda kao prava umjetnost. c) Granica umjetnosti dozivljaja. Rehabilitacija alegorije
Pojam umjetnosti dozivljaja sadr:Zi karakteristicnu dvoznacnost. Umjetnost dozivljaja prvotno ocito znaci da umjetnost proistice iz dozivljaja i da je izraz dozivljaja. U jednom izvedenom smislu upotrebljava se zatim pojam umjetnosti dozivljaja i za onu umjetnost koja se pravi radi estetskog dozivljaja. Oboje je ocigledno povezano. Ono sto u tome ima svoje odredenje bitka, da bude izraz nekog dozivljaja, ne moze u svom znacenju ni biti drugacije shvaceno nego kroz dozivljaj. Izraz »umjetnost dozivljaja« je, kao uvijek u takvom slucaju, stvoren polazeci od iskustva granice postavljene njegovom zahtjevu. Tek kad viSe nije samo po sebi razumljivo da je umjetnicko djelo presadivanje dozivljaja, i kad vise nije samo po sebi razumljivo da za takvo presadivanje doZi.vljaja treba zahvaliti dozivljaju jedne genijalne inspiracije, koja u mjesecarskoj sigurnosti stvara umj etnicko dj elo sto ce za onoga koji ga prima jednom postati dozivljaj, postaje poznat u svojoj skici pojam umjetnosti dozivljaja. Vijek Getea je vijek koji nam je oznacen samorazumljivoscu ovih pretpostavki, vijek koji je citavo doba, epoha. Sarno zato sto je on za nas zakljucen i sto mozemo da pogledamo izvan njegovih granica, mozemo da ga sagledamo u njegovim granicama i mozemo 0 njemu ~teCi pojam. Polako postajemo svjesni da je ovo doba u cjelini istorije umjetnosti i pjesnistva samo jedna epizoda. Velicanstvena ist razivanja o knjizevnoj estetici srednjeg vijeka, koja je sa2eo Ernst Robert Kurcijus (Curtius), daju dobru predstavu o
100
HANS GEORG GADAMER
tome. 59 Ako pocnemo da gledamo [znad granica umjetnosti doZivljaja i dopustimo vazenje drugih mjerila, otvaraju se novi siroki prostori u okviru umjetnosti Zapada kojom su od antike do doba baroka vladala potpuno druga mjerila vrijednosti nego sto je dozivljajnost, i isto tako se otvara pogled na sasvim strane svjetove umjetnosti. Zaista, sve ovo moze za nas postati »dozivljaj«. Ovo estetsko samoshvatanje nam se stalno nudi. Ali se ipak ne mozemo zavaravati da to samo umjetnicko djelo, koje za nas na taj nacin postaje dozivljaj, nije bilo odredeno za jedno takvo shvatanje. Nasi pojmovi vrijednosti o geniju i dozivljajnosti ovdje nisu adekvatni. Mi se mozemo prisjetiti i sasvim drugih mjerila i, na primjer, re6i: Umjetnicko djelo ne cirri umjetnickim djelom umjetnicki sklop cvrstih formi i nacina kazivanja. Ova suprotnost mjerila vazi za sve vrste umjetnosti, ali se narocito pokazuje u govornim umjetnostima. 60 Jos u 18. vijeku su na jedan, za modernu svijest iznenadujuci nacin poezija i retorika jedna pored druge. Kant u objema vidi »slobodnu igru uobra-zilje i posao razuma«. 61 Obje, i poezija i retorika, za njega su lijepe umjetnosti i smatra ih »slobodnim« ukoliko u objema nenamjerno dolazi do harmonije ob~ju spoznajnih moci, culnosti i razuma. Mjerilo dozivljajnosti i genijalna inspiracija su protiv ove tradicije morali uvesti jedan zaista drugi pojam »slobodne« umjetnosti, kojem poezija odgovara samo onda ako je iz nje izbaceno sve prigodno, a retorika iz njega potpuno ispada. Obezvredenje retorike u 19. vijeku je time nuzna posljedica primjene ucenja o nesvjesnoj produkciji genija. Ovo cemo pratiti na jednom odredenom primjeru iz ristorije pojmova ~m bol i alegorija, ciji se unutarnji odnos u novije vrijeme pomjera. Cak i oni istrazivaci koji imaju interes za istoriju je2tika cesto ne poklanjaju dovoljno paznje cinjenici da je umjetnicka suprotnost izmedu alegorije i simbola, lmja se nama cinli razumljiva sama po sebi, zapravo rezultat razvitka filo:oofije u 59 E. R. Curtius, Europiiische Literatur und lateinisches Mittelalter, Bern 1948. 60 Up. i suprotnost izmedu jezika simbola i izraza, koju je Paul Bekman (Bi:>ckmann) stavio u osnov svoje Formgeschichte der deutschen
Dichtung. 61 Kritik der Urteilskraft, § 51.
IST.INA I METODA
101
posljednja dva vijeka i da se na njihovom pocetku smije taka malo ocekivati da, naprotiv, treba postaviti pitanje kako je uopste doslo do potrebe pravljenja jedne takve razlike i do suprotstavljanja ovih dvaju pojmova. Ne maze se previdjeti da Vinkelman, ciji je uticaj na estetiku i filozofiju istorije njegovog doba bio odredujuCi, oba ova pojma upotrebljava kao sinonime, a to vazi i za svu estetsku literaturu 18. vijeka. Znacenja obiju rijeCi odista od pocetka imaju neceg zajednickog: u objema rijeCima je oznaceno nesto ciji smisao se ne sastoji u njegovoj pojavnosti, njegovom izgledu, odn. u njegovom zvuku, vee u znacenju koje je izvan nje. Zajednicko im je da nesto na taj nacin stoji za nesto drugo. Takva povezanost po znacenju, kojom neeulno postaje culno, nalazi se kako u oblasti poezije i lik!ovne umjetnosti tako i u oblasti religiozno-sakramentalnog. Moralo bi se izvrsiti detaljnije ispitivanje da bi se ustanovilo koliko je anticka upotreba rijeci simbol i alegorija vee utrla put za kasnije, nama poznato supvotstavljanje ovih pojmova. Ovdje se mogu dati samo neke osnovne linije. Sarno po sebi je razumljivo da oba pojma, najprije, nisu uopste imala nikakve veze jedan s drugim. Alegorija je prvotno spadala u sferu govora, logosa, ona je, dakle, reto:ri.cka, odn. hermeneuticka figura. Umjesto onoga sto se zapravo misli, kaze se nesto drugo, nesto opipljivije, ali tako da se ipak moze shvatiti ono prvo. 62 Simbol, medutim, nije .ogranicen na sferu 1ogosa, jer se simbol svojim znacenjem ne vezuje za neko drugo znacenje; vee njegov ISOpstveni kontekstni bitak ima »znacenje«. Kito predoceno, on je ono na cemu se spoznaje nesto drugo. Tako tessera hospitalis i slicno. Ocito je .da se »simbolom« naziva ono sto vazi ne samo zahvaljujuei svojoj sadrzini vee i svojoj predocljivosti, dakle, ono sto je dokumenat63 po kojem se prepoznaju Clanovi neke zajednice: bilo da je to religioznri simbol iii da se pojavljuje u profanom smislu kao znacka, ili iskaznica. ili lozinka - u svakom slucaju, znacenje symbolon pociva n~ njegovoj prezenciji i tek prisutnoseu svoga bitJi-prikazan ili biti-recen on dobija svoju reprezentativnu funkciju. 62 &:!.);t)yop[>sporazuma« ili na njegovoj dokurnen tacij i.
HANS GEORG GADAMER
102
Mada oba pojma, alegorija i simbol, spadaju u razliCite sfere, oni su bliski jedan drugom ne samo njihovom zajednickom strukturom reprezentiranja necega putem neeeg drugog vee i time sto se prvenstveno primjenjuju u oblasti religije. Alegorija nastaje iz teoloske potrebe da se u religioznoj bastini tako prvotno kod Homera - eliminise neprilicno i da se iza toga prepo:maju vazeee istine. Odgovarajueu funkciju ona dobija u retorickoj upotrebi svugdje tamo gdje izgleda zgodnije opisivanje i indirektno kazivanje. U blizinu ovog retoricko-hermeneutickog pojma alegorije dospijeva sada i pojam simbola (koji se, izgleda, prvo kod Hrisipa moze naei u znacenju alegorije)64 prije svega hriseanskim preoblikovanjem neoplatonizma. Odmah na pocetku svoga glavnog djela, pseudo-Dionisije opravdava neophodnost da se postupa simbolicki (aufL[)oJ.txwc;) zbog neprikladnosti natculnog bitka boga na8em duhu naviknutom na culno. Talro symbolon ovdje dobija anagogijsku funkciju;65 on vodi do spoznaje bozanskog- isto kao sto alegoricki naCin govora vodi do »viseg<~ znacenja. Alegordcki postupak izlaganja i simbolicki postupak spoznaje imaju isti osnov neophodnosti: nije moguee bozansko spoznati drugacije nego polazeei od culnog. No u pojmu simbola odzvanja metafizicka pozadina, koja potpuno nedostaje retordckoj upotrebi alegorije. Moguee je od culnog uspeti se do bozanskog. J er culno nije puka nistavnost i tama, vee istek i odsjaj istinitog. Moderni pojam simbola se bez ove njegove gnosticke funkcije i njezine metafizicke pozadine uopste ne moze shvatitli.. Od svoje prvotne primjene kao dokumenat, znak raspoznavanja, iskaznica »simbol« se samo zato moze uspeti do filozofskog pojma nekog tajanstvenog znaka i time da dospije u blizinu hijeroglifa, cije odg.onetanje uspijeva samo posveeenima, jer simbol nije bilo kakvo oznacavanje iii stvaranje znaka, vee pretpostavlja metafizicku vezu izmedu vidljivog i nevidljivog. Ta nedjeljivost vidljivog opazanja i nevidljivog znacenja, ovaj »skup« dviju sfera, u osnovi je svih formi religioznog kulta. Isto tako je blizak obrt u estetsko. Prema Zolgeru, 66 simbolicko oznacava »egzistenciju u kojoj se na bilo koji nacin spoznaje ideja«, dakle, unutarnje jedinstvo ideala i pojave, sto je specificno za umjetnicko djelo. 6
~
65
00
St. Vet. Fragm. II, 257. i dalje. xed cxvcx ywy~xw~ de Coel hier. I 2. Vor!esungen uber Asthetik, ed. Heyse, 1829, str. 127.
01.liJ.f3oA~xwc;
ISTINA I METODA
103
Naprotiv, kod alegorickog do takvog jedinstva znacenja dolazi samo ukazivanjem na nesto drugo. Ipak pojam alegorije je sa svoje strane bio znatno prosiren, ukoliko alegorijom ne oznacavamo samo govornu figuru i smisao izlaganja (sensus allegorius) vee i odgovarajuee slikovite prikaze apstraktnih pojmova u umjetnosti. Ocigledno je da pojmovi retorike i poetike ovdje sluze kao model i estetskom obraz.ovanju pojmova u oblasti likovnih umjetnosti. 67 Retoricka veza pojma alegorije ostaje djelotvorna za ovaj razvoj znacenja utolii.ko sto alegorija zapravo ne pretpostavlja neko metafizicko pra-srodstvo, kao sto je to kod simbola, vee naprotiv, jedan red zasnovan na konvenciji i dogmatskom fikiSiranju lroji doptiSta da se umjesto neslikovitih upotrebe slikoviti prikazi. Tako bi se, otpri.like, dale sazeti jezicke tendencije znacenja koje krajem 18. vijeka vode tome da se simbol i simbolicko, kao ono unutarnje i sustinski znacajno, suprotstave spoljnjem i umjetno znacajnom alegorije. Simbol je stapanje culnog i neeulnog, a alegorija je znacenjsko odnosenje culnog prerna neculnom. Sada, pod uticajem pojma genija i subjektiviranja »>izraza«, ova razlika u znacenjima postaje suprotnost vrijednosti. Simbol, kao nesto sto se moze usljed neodredenosti tumaCiti neiscrpno, alternativno se suprotstavlja alegoriji, sto stoji u tacnijem odnosu znacenja i u cemu se iscrpljuje, isto kao suprotnost izmedu umjetnosti i neumjetnosti. Upravo neodrede67 Trebalo bi istraziti kad je zapravo doslo do prenosenja rijeci »alegorija« iz sfere jezickog u sferu lik<;>Vnih umjetnosti. Da li tek kao posJjedica amblematike? (Up.: P. Mesnard, Symbolisme et Humanisme, u: Umanesimo e Simbolismo, ed. Castelli, 1958). U 18. vijeku se, obratno, uvijek u prvom redu mislilo na Hkovne umjetnosti kad se govorilo o alegoriji, a ono oslobodenje poezije od alegorije, koje traZi Lesing, znaci, u prvom redu, njezino oslobadanje od uzora likovnih umjetnosti. Osim toga, Vinkelmanov pozitivni stav prema pojmu alegorije nikako se ne slafe niti s ukusom vremena niti s pogledima savremenih mu teoreticara, kao sto su Dibo (Dubos) i Algaroti (Algarotti). On je, izgleda, pod uticajem Volfa i Baumgartena kad trazi da slikareva cetkica »treba da bude umocena u razum«. Tako on ne odbacuje alegoriju uopste, vee se poziva na klasicnu antiku, da bi prema njoj obezvrijedio novije alegorije. Koliko malo je opste optufivanje alegorije u 19. vijeku isto kao samorazumljivost s kojom joj se suprotstavljao pojam simbolickog - moglo da bude pravedno prema Vinkelmanu, vidimo na primjP!"U Justija (I, 430. i dalje).
HANS GEORG GADAMER
104
nost njegovog znacenja je OllO sto riJeCl i pojmu simbolickog omogucava pobjedonosni uspon, kad je racionalisticka estetika doba prosvjetiteljstva podlegla kritickoj filozofiji i estetic!i. genija. Isplati se sebi predociti ovaj odnos u pojedinostima. Odlucujuce je bilo to sto je Kant u § 59 Kritike moCi sudenja dao logicku analizu pojma simbola koja upravo ovu tacku stavlja u prvi plan: kod njega se simbolicki prikaz odvaja od shematskog. On je prikaz (a ne samo puka oznaka kao u takozvanom logickom »simbolizmu«), samo sto simbolicki prikaz ne prikazuje neki pojam neposredno (kao sto to u Kantovoj filozofiji cini transcendentalni shematizam), vee indirektno, »cime d.zraz ne saddi pravu shemu za pojam, nego samo simbol za refleksiju«. Ovaj pojam simbolickog prikaza je jedan od najznacajnijih rezultata Kantovih misli. Time je Kant pridao va2nost teoloskioj istini, koja je sebi u misli analogia entis dala svoje sholasticko oblicje i ljudske pojmove udaljila od boga. Osim toga, otkriva on- izriCito ukazujuci na to da ovaj »posao« zasluzuje »dublje istrazivanje« - simbolicki nacin rada jezika (njegovu stalnu metaforiku) i primjenjuje, konacno, pojam anaLogije posebno da bi opisao odnos lijepog prema moralno-dobrom, sto ne maze biti n.ri. podredivanje niti priredivanje. >)Lijepo je ,simbol moralno-dobrog«: u ovoj, lwliko opreznoj, toliko pregnantnoj formuli Kant objedinjava zahtjev pune slobode refleksije estetske ,snage sudenja s njez1nim humanim znacenjem-misao, koja je veoma snazno istorijski djelovala. Siler je ovdje bio njegov sljedbenik. 68 Kad je ideju estetskog vaspitanja ljudskog mda zasnovao na analogiji ljepote i moralnosti, koju je formulisao Kant, mogao je da slijedi ono na sto je Kant izricito ukazao: »Ukus istoyr~meno omogl1c_ava prelaz sa culnih d_razi _u habi tueln~ m()r:alne interese bez veli_loog :Skoka. << 69 Pitanje je sada kako je taj, taka shvaceni, pojam simbola na nama poznat nacin postao pojam suprotan alegoriji. 0 tome se prvo kod Sd.lera ne maze naCi nista, pa i kad kritikuje hladnu i umjetnu alegoriju, kritiku koju su Klopstok, Lesing i mladi Gete, Karl Filip Marie (Karl-Phillipp Moritz) i drugi tada okre68 On kaze, recimo, u Anmut und Wurde, da lijepi, predmet neke ideje sluzi kao »simbol« (Werke, ed. Giintter und Witkowski, 1910, i kasnije, dio 17, str. 322).
69
Kant, Kritik der Urteilskraft 3, str. 260.
ISTINA I METODA
105
nuH protiv Vinkelmana. 70 Tek u razmjeni mlisljenja izmedu Silera i Getea zapocinje novo stvaranje pojma simbola. U poznatom pismu od 17. 8. 97. Gete opisuje sentimentalno raspolozenje u koje ga bacaju njegovl utisci iz Frankfurta i o predmetima koji izazivaju takav efekat kaze »da su ani zapravo simbolicni, tj. kao sto jedva treba da kazem: oni su eminentni slucajevi koji u karakteristicnoj mnogostrukosti tu stoje kao reprezentanti mnogih drugih, koji u sebe ukljucuju izvjesni totalitet... « On ovo iskustvo smatra vaznim, jer ono treba da mu pomogne da izbjegne »milionostrukoj hidri empirije«. Siler ga u tome podrzava i ovaj sentimentalni namn osjecanja smatra sasvim u skladu s onim »sto smo o tome zajednicki zakljucili«. Kod Getea je to, medutim, ocigledno ne toliko estetsko iskustvo koliko iskustvo zbilje za koje on, izgleda, iz staroprotestantske jezicke upotrebe izvlaCi pojam simbolickog. Siler stavlja svoje ridealisticke primjedbe protiv takvog shvatanja simbolike stvarnosti i time znacenje simbola pomjera u pravcu estetskog. Geteov prijatelj u shvatanju umjetnosti Mejer (Meyer), isto tako, slijedi ovu estetsku primjenu pojma simbola, kako bi istinsko umjetnicko djelo razgranimo od alegorije. No za samog .Getea umjetnicko-teoretska suprotnost izmedu simbola i alegorije ostaje samo jedna posebna pojava opsteg pravca ka znacenjskom, koji on trazi u svim pojavama. Tako on pojam simbola, recimo, primjenjuje na boje, jeri tamo »istinski todnos istovremeno istice znacenje«, pri cemu jasno provejava oslanjanje na tradicionalnu hermeneuticku shemu 1
70 Brizljiva istrazivanja Geteove filologije o upotrebi rijeci »Symbol<< kod njega (Curt Muller, Die geschichtlichen Voraussetzungen des Symbolbegriffs in Goethes Kunstanschauung, 1933) pokazuju koliko je za savremenike bio vazan sukob s Vinkelmanovom estetikom alegorije i kakvo je znacenje dobio Geteov pogled na umjetnost. U svom izdanju Vinkelmana Fernov (I, 219) i Hajnrih Mejer (II, 675. i dalje) pretpostavljaju vee kao sam po sebi razumljiv pojam simbola koji je razraden u vajmarskoj klasici. Ma kako da je brzo Silerov i Geteov jezik ovamo prodro- izgleda da prije Getea ta rijec nije imala jos nikakvo estetsko znacenje. Geteov doprinos stvaranju pojma simbol dolazi, ocigledno, s neke druge strane, naime, iz protestantske hermeneutike i ucenja o sakramentima, sto Looff (Der Symbolbegriff, str. 195) ukazujuCi na Gerharda cini vjerovatnim. Posebno dobar pregled ovoga daje Karl-Filip Moric. Mada je njegov pogled na umjetnost potpuno ispunjen Geteovim duhom, on ipak u kritici alegorije moze da pise da se alegorija »priblizava pukom simbolu, kod koga viSe nije vazna ljepota<< (citat prema Mileru, 201).
HANS GEORG GADAMER
106
allegorice, symbolice, mystice 11 dok lronacno nije u stanju da napis~ za njega tako karakteristicne rijeci; »Sve sto se desava jeste simbol, i time sto sebe samog potpuno prikazuje ukazuje na ostalo. « ' 2 U filozofskoj esteti.ci se ovakva upotreba te rijeci mogla odomaciti zahvaljujuci grckoj »religiji umjetnosti«. To jasno pokazuje Selingovo (Schelling) razvijanje filozofije umjetnosti iz mitologije. Karl Filip Monic, na koga se Seling tamo poziva, je, doduse, za mitoloska djela u SViOID Gotterlehre vee upucivao na »prelaz u puku alegoriju«, ali za ovaj »jezik fantazije« jos nije upotrebljavao izraz simbol. Seling, naprotiv, pise: »Mitologija uopste i svako mitolosko djelo poseb:il.o ne treba shvatiti ni shematski ni alegorijski, vee simbolicki. Jer zahtjev apsolutnog umjetnickog prikaza je: prikaz s potpunom indiferencijom, naime, tako da opste u potpunosti jeste posebno, posebno istovremeno u potpunosti opste, a ne da to znaci. «73 Kad Seling na taj naCin (u kritici Hajneovog shvatanja Homera) uspastavlja istinski odnos izmedu mitologije i alegorije, on pojmu simbola istovremeno priprema centralno mjesto u okviru filozofije umjetnosti. Slicno kod Zolgera sreeemo stav da je sva umjetnost simbolicka. 74 Time Zolger hoce da kaze da je umjetnicko djelo egzistencija same »ideje« - a ne da je njegovo znacenje neka »pored pravog umjetnickog djela iznadena ideja«. Upravo je, naprotiv, za umjetnicko djelo, za stvarala8tvo genija, karakteristicno to da je njegovo znacenje u samoj pojavi, a ne da je proizvoljno postavljeno u nju. Seling se poziva na njemacki sinonim za rijec simbol kao »Sinnbild« (smisaona slika): »tako konkretno, samo sebi samom jednako poput slike, a ipak tako opste i puno smisla kao pojam.« 75 U stvari, u odlikovanju pojma simbola vee kod Getea odlucujuCi ton je u tome da je sama ideja ono sto u tome sebi daje egzistenciju. Sarno zato sto je u pojmu simbola impHcirano unutarnje jedinstvo simbola i simboliziranog, mogao se ovaj pojam UISpeti do univerzalnog estetskog osnovnog pojma. Simbol znaci stapanje 71 72
Farbenlehre, Des ersten Bandes erster, didaktischer Teil, br. 916.
Pismo Subartu od 3. 4. 1818. Slicno kaze i mladi Siegel (Friedrich Schlegel, Neue philosophische Schriften, izd. J. Korner, 1935, str. 123): »Svako znanje je simbolicno.« 73 Schelling, Philosophie der Kunst (1802), (WW. V, 411). 74 Erwin, Vier Gespriiche ii.ber das Schone und die Kunst, II, 41. 75 Na gore navedenom mjestu, V, 412.
ISTINA I METODA
107
culne pojave i natculnog znacenja, i ovo stapanje, kao i prvotni smisao grckog symbolona i njegov dalji zivot u terminoloskoj upotrebi raznih konfesija, nije neko naknadno uvrstavanje, kao kod oznacavanja, vee objedinjuje ono sto spada zajedno: sva simbolika, zahvaljujuei kojoj »svestenstvo odra.Zava vi8e znanja«, po{:iva vise na jednoj »pocetnoj vezi« izmedu bogova i ljudi - tako pise F. Krojcer (Friedrich Creuzer)/6 cija je Simbolika sebi postavila mnogo napadani zadatak da da rijec zagonetnoj simbolici prethodnih vremena. Do prosirenja pojma simbola u estetski univerzalni princip nije, naravno, doslo bez otpora. Jer prisno jedlinstvo slike i znaeenja, koje sacinjava simbol, nije prosto jedinstvo. Simbol ne ukida jednostavno napetost izmedu svijeta ideja i svijeta cula: on omogueava da se misli i na pogresan odnos izmedu iiorme ii sustine, izraza i saddine. NaroCito religiozna funk.cija simbola zivi od ove napetosti. To da je na osnovu ove napetosti moguee momentalno i totalno stapanje pojave s beslronaenim u kultu, pretpostavlja da je neka unutarnja pripadnost ~wnacnog i beskonacnog ono sto simbol ispunjava znacenjem. Religiozni oblik simbola time odgovara upravo prvotnom odredenju symbolona, da je on dijeljenje jednog i ponovo upotpunjavanje iz dvojnosti. Neprimjerenost forme i sustine ostaje utoliko suStinska za simbol sto on svojim znacenjem ukazuje iznad svoje ociglednosti. U njoj nastaje onaj karakter lebdenja, neodlucnosti izmedu forme i su8tine koji je svojstven simbolu; ova je neplii.kladnost, ocigledno, utoliko jaca sto je on nejasniji i puniji znacenja - a utoliko manja sto vise znacenje prozima formu: to je bila ideja koju je slijedio Krojcer. 77 Hegelovo ogranicenje upotrebe simbolickog na simbolicku umjetnost Istoka poeiva u osnovi na ovom nesrazmjeru slike i smisla. Prekomjernost umiSljenog znacenja treba da karakteriSe jedan poseban umietnicki oblik78 koji se od klasicne umjetnosti razlikuje po tome .sto je ova uzviSena iznad takvog pogresn:og odnosa. No to je ocigledno vee svjesno fiksiranje i umjetno suzavanje toga pojma, kojli, kao sto smo vidjeli, neee toliko da izrazi neprimjere76 77 78
F. Creuzer, Symbolik, I § 19. F. Creuzer, Symbolik I, § 30. Jf.sthetik I (Werke), 1832, i kas.nije, tom X, str. 403. i claljt>.
108
HANS GEORG GADAMER
nost koliko stapanje slike i simbola. Mora se, takode, priznati da je Hegelovo ogranicenje pojma simbolickog (uprlros mnogim sljedbenicima) protivrjecilo tendenciji novije estetike, koja je, poeev od Selinga, mislila da u ovom pojmu trazi upravo jedinstvo pojave i znacenja, kako bi njime opravdala estetsku autonomiju prema zahtjevu pojma. 79 Sada cemo da pratimo obezvreaenje alegorije koje odgovara ovom razvitku. Izgleda da je pri tom od pocetka izvjesnu ulogu igrala odbrana francuskog klisicizma, sto je preduzela njemacka estetika od Lesinga i Herdera. 80 Ipak Zolger zadrzava izraz alegorickog jos u veoma V'isokom smislu za cjelokupnu hriScansku umjetnost, a SI~gel ide jos dalje. On kaze: Sva ljepota je alegorija (Gespriich ilber Poesie). I Hegelova upotreba pojma simbolickog (kao i K11ojcerova) jos je sasvim bliska ovom pojmu alegorickog. Ali ovu upotrebu filozofa, koji su za osnov uzimali romanticarske ideje o odnosu nerecivog prema jeZiiku i otkrice alegoricke poezije »Istoka«, nije vise zaddao obrazovani humanizam 19. vijeka. Pozivalo se na vajmarsku klasiku, a, zapravo, obezvredenje alegorije je bilo vladajuce na:stojanje njemacke klasike, sto je sasV'im nuzno proizislo iz oslobodenja umjetnosti od okova racionalizma i iz isticanja pojma genija. Alegorija sigurno nije samo stvar genija. Ona pociva na cvrstim tradicijama i uvijek !i.ma jedno odredeno, navodivo znacenje, koje se cak ne suprotstavlja razumskom obuhvatanju putem pojma - napmtiv, pojam i stvar alegorije su cvrsto povezani s dogmatikom: racionalizacijom mitskog (npr., u grckom prosvjetiteljstvu), ili hriseanskim tumacenjem Svetog pisma u smislu jedinstva jednog ucenja (npr., u patristici) i, konacno, izmirenjem hriscanske predaje s antickim obrazovanjem, koje 79 Sopenhauerov primjer pokazuje ipak da je jezicka upotreba, koja 1818. simbol prihvaca kao specijalni slucaj cisto konvencionalne alegorije, bila moguca jos i 1859. godine (Schopenhauer, Welt als Wine und Vorstellung, § 50). "" Ovdje za Klopstoka (X, 254. i dalje) cak i Vinkelman izgleda da je u pogresnoj ovisnosti: »Dvije glavne greske najveceg broja alegorickih slika su da se ili uopste ne razumiju ili se, pak, razumiju s velikim naporom i da su one, po svojoj prirodi, neinteresantne ... prava svijeta i svjetska povijest su, navodno, ono cime su se najveCi majstori najradije bavili. .. Drugi neka prave povijest svoje otadzbine. Sta se mene tice, cak i povijest Grka i Rimljana, rna koliko ona bila interesantna.« Izricito odbijanje nizeg smisla alegorije (razumske alegorije), narocito kod Francuza u novije doba: Solger, Vorl. z. Asth., str. 133. i dalje. Slicno: Erwin II,49 Nachlass I, str. 525.
ISTINA I METODA
109
je u osnovi umjetnosti i pjesnistva novih naroda, a ciji je posljednji svjetovni oblik bio barok. Lomom ove tradicije bi1o je svrseno i s alegorijom. Jer u onom momentu kad se sustina umjetnosfu oslobodila sve dogmatske vezanooti i kad se mogla definisati nesvjesnom produkcijom genija, morala je alegorija postati estetski sumnjiva. Taka vidimo koliko su jak uticaj imali Geteovi napori u oblasti teorije umjetnosti da simbolicko dobije pecat pozitivnog, a alegoricno negativnog umjetnickog pojma. U tom su pravcu narocito jako djelovala njegova sopstvena djela, ukoliko se u njima gledalo zivotno ispovijedanje, dakle, pjesnicko oblikovanje dozivljaja: Mjerilo dozivljenosti, koje je on sam postavio, postalo je u 19. vijeku vodeCi pojam vrijednosti. Ono sto se u Geteovom djelu nije podvrgava1o ovom mjerilu, npr., Geteova poezija poznih godina - to se u skladu s realistickim duhom toga vijeka zapostavljalo kao alegoricki »pretrpano«. To se, konacno, ispoljava i u razvitku filozofske estetike, koja, doause, recipira pojam simbola u univerzalnom geteovskom smislu, ali sasvim polazeci od suprotnosti izmedu stvarnosti i umjetnosti, tj. misli na »stanovistu umjetnosti« i estetskoj obrazovnoj religiji 19. vijeka. Za to je karakteristican kasni Fridrih Teodor FiSer (F. Th. Vischer), koji, sto viSe prerasta Hegela, utoliko vise prosiruje Hegelov pojam simbola i u simbolu vidi jedan od osnovnih ucinaka subjektiviteta. »Tamna simbolika duse« pozajmljuje po sebi nedusevnom (prirodi ili culnoj pojavi) dusu i znacenje. Posto je estetska svijest nasuprot mitsko-religioznoj - slobodna, »slobodna« je i simbolika koju ona svima pozajmljuje. Ma koliko da je simbolu primjerena mnogoznacna neodredenost, on se vise ne moze karakterisati njegovim privatnim odnosom prema pojmu. On ima, naprotiv, svoj sopstveni pozitivitet kao tvorevina ljudskog duha. On je savrsena saglasnost pojave i ideje, koja se sad - kako kaze Seling - zamislja u pojmu rsimbola, dok je nesaglasnost nezavisna za alegoriju, odn. za mitsku svijest. 81 Jos kod Kasirera (Cassirer) nalazimo u slicnom smislu estetsku simboliku nasuprot mitskoj, time sto je u estetskom simbolu izjedna1 " F. Th. Vischer, Kritische Giinge: Das Symbol. Up. dobru analizu kod E. Folharda (Volhard, Zwischen Hegel und Nietzsche, 1932, str. 157. i dalje), i genetski prikaz V. Elmilera (W. Oelmiiller, F. Th. Vi,scher und das Problem der nachhegelschen Asthetik, 1959).
110
HANS GEORG GADAME.R
cena do ravnoteze napetost izmedu slike i znacenja - posljedodjek klasicistickog pojma, religije umjetnosti. 02 Iz ovog pregleda porijekla rijeci simbol alegorija izvuci cemo jedan konkretni zakljucak. Cvrsta prisutnost pojmovne suprotnosti: »organski« srasli simbol - hladna razumska alegorija, gubi svoju obaveznost ako se spozna njezina povezanost s estetikom genija i dol!ivljaja. Ako je vee ponovno otkrivanje umjetnosti baroka (kao sto se sigurno moze zakljuciti po trzistu antikviteta), a naroeito u toku zadnjih decenija, otkrivanje barokne poezije i novije umjetnicko-naueno ~strazivanje dovelo do izvjesnog spasavanja casti alegorije, sada se moze navesti i teoretski osnov takvog razvoja. Osnov estetike 19. vijeka je bila sloboda simbolizirajuce djelatnosti duse. Al~, da li je to baza koja maze ovo da ponese? Nije li ova simbolizirajuca djelatnost jos i danas ogranicena daljim zivotom mitsko-alegoricke tradicije? No, ako to spoznamo, onda semora ponovo relativirati :suprotnost izmedu simbola i alegorije, koja je, izgleda, apsolutna zahvaljuju6i predrasudi estetike dozivljaja; isto taka jedva da Ce kao apsolutna moCi da VaZi razlika izmedu estetske i mitske svijesti. Moramo biti svjesni toga da postavljanje takvih pitanja \mplicira principijelnu reviziju osnovnih estetskih pojmova . .Jer jasno je da se ovdje radi 0 necem vise nego sto je ponovni obrt ukusa i estetskog vrednovanja. Naprotiv, postaje sumnjiv sam pojam estetske svijesti - a time stanovista umjetnosti u koje on spada. Da li je estetsko ddanje uopste stav primjeren umjetnickom djelu? Ili je ono sto nazivamo »estetskom svijescu« apstrakcija? Nova ocjena alegorije, o kojoj smo govorili, ukazuje na to da, uistinu, i u estetskoj svijesti sVIOju vrijednost dokazuje jedan dogmatski momenat. A ako razlika izmedu mitske i estetske svijesti nije apsolutna, nije 1i onda pod znakom pitanja sam pojam umjetnosti, koji je, kao sto smo vidjeli, tvorevina estetske svijesti? U svakom slucaju, ne moze se sumnjati u to da su velika doba j,storije umjetnosti bila doba u kojima se bez svake estetske svijesti i bez naseg pojma 0 »umjetnosti« okruzivalo oblikovanjima, cija je religiozna ili profana zivotna funkcija bila svakom shvatljiva, ali ni za koga samo radi estetskog uzivanja. Moze li se uopste na nju primjenjivati pojam estetskog dozivJjaja a da jof se ne smanji njezin istinski bitak? nj~
~-b 2 E. Cassirer, Der Begriff der symbolischen Form im Aufbau der Geisteswissenschaften, str. 29.
ISTINA I METODA
111
3. OBNAVLJANJE PITANJA 0 ISTINI U UMJETNOSTI a) Problematicnost estetskog obrazovanja
Da bismo vidjeli koliko je dalekosezno ovo pitanje, najprije cemo izvrsiti istorijsku analizu, koja treba da u svom .specificnom, kroz istoriju stvorenom smislu odredi pojam »estetske svijesti«. Ocigledno je da mi danas pod »estetskim« vise ne podrazumijevamo bas ono za sto je Kant vezivao ovu rijec kad je ucenje o prostoru i vremenu nazvao »transcendentalnom estetikom«, a ucenje o lijepom i uzvisenom u prirodi i umjetnosti shvatao kao »Kritiku estetske snage sudenja«. Tacka na kojoj je doslo do ave promjene izgleda da se nalazi kpd Silera, koji je transcendentalnu misao ukusa obrnuo u moralni zahtjev i formulisao kao imperativ: ponaSaj se estetski.l U svojim estetskim spisima Siler je radikalno subjektiviranje, kojim je Kant transcendentalno opravdavao sud ukusa i njegov zahtjev za opstim vazenjem, od metodske pretvorio u sadrzinsku pretpostavku. On se pri tom, doduse, mogao pozivati na samog Kanta, utoliko sto je vee Kant ukusu priznao znacenje prelaza od culnog uzitka ka moralnom osjecaju. 2 No time sto je Siler umjetnQst proklamovao kao vrsenje slobode, on se vise vezao za Fihtea nego za Kanta. Slobodna igra spoznajne moCi, na kojoj je Kant zasnivao apri:ori ukusa i genija, on je shvatao antropoloski, bazirajuci na Fihteovom ucenju o nagonima, pri cemu poriv za igrom navodno stvara harmoniju izmedu poriva za iormom i poriva za materijom. Kultiviranje ovog poriva je cilj estetslwg vaspitanja. Ovo ima dalekosezne konsekvence, jer sada se umjetnost, kao umjetnost Iijcpog privida, suprotstavlja prakticnoj stvar~;osti i shvata iz ove suprotnosti. Na mjesto odnosa pozitivnog dopunjavanja, koji od davnina odreduje odnos izmedu umjet!>osti i prirode, nastupa sada suprotnost izmedu privida i stvarr:osti. Po tradiciji je odredenje »Umjetnosti«," koja obuhvata i sve svjesno preoblikovanje prirode za covjekovu upotrebu, ' Tako se moze sazeti ono sto je zasnovano u pismima Vber die :;f
hctische Erziehung des Menschen, npr., u 15. pismu: »to treba da
i ~Hie Jt·('ba
zajednica izmedu poriva za formom i poriva za materijom, tj. da bude poriv za igrom.« ' Kritik der Urteilskraft, str. 164.
112
HANS GEORG GADAMER
da u okviru p110stora, koje daje i oslobada priroda, sprovede svoju dopunjujucu i ispunjavajucu djelatno.st. 3 I »lijepa umjetnost« je, dok god je gledamo u ovom horizontu, perfekcioniranje stvarnosti, a ne njezino prividno maskiranje, skrivanje ili preobrazenje. Ali ako supmtnost izmedu stvarnosti i privida stvara pojam umjetnosti, dignut je u zrak obuhvatni okvir koji obrazuje prirodu. Umjetnost postaje vlastito stanoviste i zasniva sopstverri zahtjev za autonomnom vladavinom. Gdje vlada umjetnost tamo vaze zakoni ljepote i prevazidene su granice stvarnosti. To je »idealno carstvo« koje treba braniti od svalmg ogranicavanja i protiv moralnog tutorstva drzave i drustva. Povezano je s unutarnjim pomjeranjem u ontoloskoj bazi Silerove estetike to da se u sprovodenju mijenja i njegov velicanstveni pocetak u Pismima o estetskorn vaspitanju. Poznato je da vaspitanje putem umjetnosti postaje vaspitanje za umjetnost. Na mjesto istinske moraine i politicke s1obode, za koju treba da pripremi umjetnost, dolazi obrazovanje jedne »estetske drzave«, jednog obrazovanog drustva zainteresovanog za umjetnost. 4 No time je i prevazilazenje kantovskog dualizma culnog i moralnog svijeta, koje se reprezentuje slobodom estetske igre i harmonijom umjetnickog djela, natjerano u jednu novu suprotnost. Fomirenje ideala i zivota putem umjetnosti je samo partikularno pomirenje. Lijepo i umjetnost daju stvarnosti samo povrsni i lazni sjaj. Sloboda duse, do koje orri uzdizu, je sloboda samo u estetskoj dr.:Zavi, a ne u stvarnosti. Tako na osnovu estetskog pomirenja kantovskog dualizma bitka i trebanja zjapi jedan jos dublji, ne:cijeseni dualizam. Proza otudene stvarnosti je ona pmtiv koje poeZ'ija estetskog pomirenja mora da trazi sopstvenu samosvijest. Pojam stvarnosti, kojem Siler suprotstavlja poeziju, sigurno vise nije kantovski pojam. Jer Kant, kao sto smo vidjeli, polazi uvijek od prirodno lijepog. Ali ukoliko je Kant za volju svoje kritike dogmatske metafizike pojam spoznaje sasvim suzio na mogucnost »ciste prirodne nauke«, i time do neospornog vazenja doveo nominalisticki pojam stvarnosti, ontoloska sme3 71 -rexv'l) -roc iJ.I:v im-re::A~ & -f) yucnc; &.Suvoc-rd &.n;e:pyacroccrlloc~ "oc Se 1-'-~fLe:h·oc~ ono sto umjetnost dovrsava, priroda nema mogucnosti takvog djelovanja da to oponasa. (Aristot., Phys., B 8, 199. a 15). 4 Vber die iisthetische Erziehung des Menschen, dvadeset sedmo pismo. Up. jos uvijek odlicni Kunov prikaz: H. Kuhn, Die VoUendung der kLassischen deutschen A.sthetik durch HegeL, Berlin 1931.
ISTINA I METODA
113
tenost u kojoj se nasla estehka 19. vijeka, na koncu konca, ipak potice od samog Kanta. Pod vladavinom nominalisticke predrasude estetski bitak moze se pojmiti samo nedovoljno i pogresno. Zapravo, tek fenomenoloskoj kritici psiho1ogije i teorije spoznaje 19. vijeka zahvaljujemo oslobodenje od pojmova koji su onemogucavali primjereno shvatanje estetskog bitka. Ona je pokazala da su V'odili u zabludu svi oni pokusaji koji su mislili da nacin bitka estetskog proizilazi iz iskustva stvarnosti i koji su je poimdi kao njezinu modifikaciju. 5 Svi ovi pojmovi, kao sto su podrazavanje, privid, ukidanje stvarnosti, iluzija, carolija, san, pretpostavljaju vezu s pravim bitkom, od kojeg se razlikuje estetski bitak. lVIedutim, fenomenoloski povratak na estetsko iskustvo uci da ovo iskustvo uopste ne misli na jednu takvu vezu i pravu istinu vidi, naprotiv, u onome sto ono iskusava. Tome odgovara da estetsko iskustvo sustinski ne moze biti razocarano nekim pravim iskustvom stvarnosti. Naprotiv, sve gore navedene modifikacije iskustva stvarnosti karakterise •to sto njima sustinski neophodno odgovara dskustvo razocarenjCI: Ono sto je samo prividno otkrilo se, sto je ukinuto od stvarnosti bilo je stvarno, sto je bilo carolija gubi svoju caroliju, sto je bilo iluzija prozreto je, a sto je bilo san iz toga se budimo. Kad bi estetsko u takvom smislu bilo privid, onda bi njegova vrijednost- kao i more snova - vladala samo onoliko dugo dok se ne bi pocelo sumnjati u stvarnost pojave i budenjem bi izgubilo svoju istinu. Potiskivanje ontoloske odredbe estetskog na pojam estetskog privida ima, dakle, svoj teoretski osnov u tome sto vla-. davina prirodnonaucnog uzora spoznaje vodi diskreditovanju svih mogucnosti spoznaje koje su izvan ove nove metodike. Podsjecam na to da Helmholc na navedenom mjestu, od kojeg smo posli, momenat druge vrste, koji odlikuje rad duhovnih nauka u poredenju s prirodnim naukama, nije znao bolje da okarakterise do pridjevom »umjetnicki«. Ovom teoretskom odnosu pozitivno odgovara ono sto mozemo nazvati estetskom svijescu. Ovo je dato sa »Stanovistem umjetnosti«, sto ga je prvi zasnovao Siler. Jer kao sto je umjetnost »lijepog privida« suprotstavljena stvarnosti, tako i estetska svijest ukljucuje 5 Up.: E. Fink, Vergegenwiirtigung und Bild, Jahrbuch fur Philosophie und phiinomenologische Forschung, tom XI, 1930.
HANS GEORG GADAMER
114
otudenje od 'stvarnosti - to je oblik »otudenog duha«, kako je Hegel shvatao obrazovanje. Momenat je obrazovane svijesti biti u stanju ponasati se estetski. 6 Jer u estetskoj svijesti nalazimo crte koje karakterisu obrazovnu svijest: uzdizanje do opstosti, · uzimanje odstojanja od partikulariteta neposrednog preuzimanja ili odbacivanja, nediranje u ono sto ne odgovara sopstvenom ocekivanju ili posebnoj naklonosti. Gore smo u ovom odnosu razjasnili znacenje pojma ukusa. Medutim, jedinstvo ideala ukusa koji karakterise ~ povezuje neko drustvo karakteristicno se razlikuje od onga sto cini figuru estetskog obrazovanja. Ukus slijedi jos jedno sadr.Zajno mjerilo. Ono sto u nekom drustvu vazi, koji ukus u njemu vlada, to utvrduje zajednica drustvenog zivota. Jedno takvo drustvo odabira 'i zna sta mu pripada, a sta ne. Ni posjedovanje umjetnickog interesovanja nije za njega neko proizvoljno i po ideji univerzalno, vee ono sto umjetnici stvaraju i sto drustvo cijeni spada u jedinstvo stila zivota i ideala ukusa. Ideja estetskog obrazovanja, medutim,- onako kako je izvodimo od Silera - sastoji se upravo u tome da ne dopusta da i dalje vazi sadrzinsko mjerilo i da raskida ono jedinstvo pripadnosti nekog umjetnickog djela njego\liom svijetu. Izraz toga je univerzalno prosirenje posjeda, koji za sebe uzima estetski . obrazovana svijest. Sve cemu ona priznaje »kvalitet« je njezino. Izmedu toga ona vise ne izabira, zato sto sama nije nista, ili neee da bude nesto po cemu bi se mjerio izbor. Ona, kao estetska svijest, reflektirana je izvan svalwg ukusa, bilo odredujueeg, bilo odredenog, te i sama predstavlja nulti stepen odredenosti. Za nju vise ne vazi pripadnost umjetnickog djela njegovom svijetu, vee obratno, estetska .svijest je centar koji dozivljava, polazeei iz koje se mjeri sve ono sto se smatra umjetnoseu. Ono sto nazivamo umjetnickim djelom i sto estetski dozivljavamo pociva time na uCinku apstrakcije. Time sto se ne uzima u obzir sve ono u cemu je ukorijenjeno neko djelo kao u svom prvcotnom zivotnom sklopu, svaka religiozna ili profana funkcija u kojoj je ono bilo i u okviru koje je imalo svoje znacenje, postaje ono vidljivo kao »cisto umjetnicko djelo«. Apstrakcija estetske svijesti utoliko ispunjava neki za nju samu pozitivni ucinak. Ona omogueava da se vidi i da bude za sebe 6
Up. gore str. 35. i dalje.
ISTINA I METODA
115
ono sto je Cisto umjetnicko djelo. Ovaj njezin ucinak ja nazivam »estetskim razlikovanjem«. Time - za razliku od razlikovanja lmje vrsi saddajno puni i odredeni ukus kad bira i odbacuje- treba da bude oznacena apstrakcija, koja izabira samo po estetskom kvalitetu kao takvom. Ona se obavlja u samosvijesti »estetskog dozivljaja«. Ono na sto je upravljen estetski dozivljaj treba da bude samo dje1o - ono sto zanemaruje su vanestetski momenti koji mu prianjaju: svrha, funkcija, sadrzinsko znacenje. Ovi momenti mogu biti i znacajni, utoliko sto oni djelo ukljucuju u njegov svijet i time tek determinisu citavu punocu znacenja koja mu je prvotno svojstvena. Ali umjetnicka sustina djela mora se moci razlikovati od toga. Estetsku svijest upravo i definise to da ona sprovodi bas ovo razlikovanje estetski misljenog od svega sto je izvan estetskog. Ona apstrahuje sve prilazne uslove pod kojima nam se pokazuje neko djelo. Takvo je razlikovanje, dakle, samo specificno estetsko. Ono razlikuje estetski kvalitet nekog djela od svih saddajnih momenata, looji nas odreduju za sadrzajno, moralno ili religiozno stanoviste, i misli samo na njega samog u njegovom estetskom bitku. Ono i kod reproduktivnih umjetnosti takode razlikuje original (pjesnicko djelo, kompoziciju) od njegovog izvodenja, i to tako da kako original tako i reprodukcija u sebi, za razliku od originala ili drugih mogucih shvatanja, moze biti ono estetski zamisljeno. Suverenitet estetske svijesti saCinjava to da posvuda moze da sprovodi takvo estetsko razlikovanje i da na sve moze da gleda »estetski«. Estetska svijest ima karakter simultaniteta zato sto zahtijeva sabiranje svega onoga sto ima umjetnicku vrijednost. Refleksivni oblik, u kojem se ona krece kao estetska, upravo je time ne samo prezents~i oblik. Jer time sto estetska svijest, sve, cemu pridaje vaznost, u sebi uzdize do simultaniteta, ona istovremeno sebe odreduje kao istorijsku svijest. Ne samo da ona ukljucuje poznavanje istorije i to poznavanje kao oznaku upotrebljava 7 ukidanje svakog sadrzajno odredenog ukusa, koje joj je kao estetskoj svojstveno, pokazuje se takode izrazito na stvaranju umjetnika s osloncem na istorijsko. Istorijska slika koja svoje porijeklo ne zahvaljuje nekoj savremenoj potrebi za prikazivanjem, vee reprezentaciji iz istorijskog promis7 Ovdje kao karakteristicno spada ljubav prema citatu kao drustvenoj igri.
116
HANS GEORG GADAMER
ljanja, istorijski roman, ~ :..~.tije svega istoriziirajuce forme u kojima uziva arhitektura 19. vijeka u neprestanim stilskim reminiscencijama, pokazuju uzajamni odnos pripadnosti estetskog i istorijskog momenta u svijesti obrazovanja. Moglo bi se prigovoriti da simultanitet ne nastaje tek estetskim razlikovanjem, vee da je odvajkada integracioni produkt povijesnog zivota. U najmanju ruku, velika djela arhitekture postoje kao zivi svjedoci proslosti u zri.votu sadasnjice, a istoj svrsi, ocuvanju naslijedenog u obicaju i moralu, sluze slike i nakit, ukoliko oni sadasnjem zivotu posreduju nesto sto je starije. Sarna estetska svijest se od toga zaista razlikuje. Ona se ne shvata kao takva integracija vrememi, vee se svojstveni joj simultanitet zasniva na istorijskoj relativnosti ukusa koje je ona svjesna. Tek s principijelnom spremnoscu da ukus koji odstupa od sopstvenog »dobrog« ukusa jednostavno ne smatra losim ukusom, fakticka istovremenost postaje principijelna simultanost. Umjesto jedinstva nekog ukusa, sada 'imamo pokretljivi osjeeaj kvaliteta. 8 Ono »estetsko razlikovanje«, koje svijest aktivira kao estetsku svijest, stvara sebi i sopstveno spoljnje postojanje. Ono dokazuje svoj produktivitet time sto simultanosti priprema njezine 1okalitete: »unri.verzalnu biblioteku« u oblasti knjizevnosti, muzej, stalno pozoriste, koncertnu dvoranu itd. Razjasnimo razliCitost onoga sto sada d:olazi prema starijem: muzej, npr., nije prosto zbirka koja je postala javna. Stare zbirke (dvorova i gradova) su, naprotiv, odrazavale izbor jednog odredenog ukusa i sadr.Zavale su prvenstveno radove iste »skole« koja se smatrala uzornom. Muzej je, medutim, zbirka takvih zbirki i karakteristicno je da svoju perfekciju nalazi u tome da skrije svoj sopstveni rast iz takvih zbirki, bilo istorijskim novim uredenjem cjeline, ili dopunom do sto je moguee obuhvatnijeg. Slicno bi se dalo pokazati na pozoriStima koja su postala stalna iii na koncertnoj djelatnosti zadnjeg vijeka, kako se program priredbi sve vise i vise udaljuje od savremenog stvaralastva i prilagodava potrebi za samopotvrdivanjem, sto je karakteristicno za obrazovano drustvo koje nosi ovu ustanovu. Cak se i umjetnicki oblici koji izgleda da se suprotstavljaju simultanosti estetskog dozivljaja, kao arhitektura, uvlace u nju, bilo preko moderne reprodukcione tehnike, koja gradevine pretvara u 8 Up. u meduvremenu majstorski prikaz ovog razvoja kod V. Vajdlea (W. Weidle, Die Sterblichkeit der Musen).
IS'I'INA I METODA
117
slike, bilo preko modernog turizma, koji putovanje pretvara u listanje slikovnica. 9 Tako estetskim razlikovanjem djelo gubi svoje mjesto i svijet kojem pripada, time sto se pripisuje estetskoj svijesti. Tome, na drugoj strani, odgovara da i umjetnik gubi svoje mjesto u svijetu. To se pokazuje u diskreditovanju onaga sto se naziva umjetnost po porudzbini. U javnoj svijesti, kojom vlada razdoblje umjetnosti dozivljaja, treba da se izriCito sje- · timo da je stvaranje iz slobodne inspiracije bez naloga, bez unaprijed date teme i date prilike bilo prije iznimni slucaj u umjetnickom stvaranju, dok mi danas arhitektu osjecamo kao pojavu sui generis upravo stoga sto on za svoju produkciju nije nezavisan od naloga i prilike kao pjesnik, slikar ili muzicar. Slobodni umjetnik stvara bez naloga. Njega kao da karakterise upravo potpuna nezavisnost njegovog stvaranja, te stoga i drustveno dobija karaktuisticne crte jednog autsajdera, ciji se nacin zivota ne moze mjeriti mjerilom javnog morala. Pojam boemije, koji nastaje u 19. vijeku, odrazava ovaj proces. Otadzbina ljudi koji putuju postaje genericki pojam za stil zivota umjetnika. No istovremeno je umjetnik, koji je »slobodan kao ptica na grani ili riba u vodi«, opterecen svojom misijom, koja ga cini dvoznacnom figurom. Jer obrazovano drustvo, koje je izaslo iz svojih religioznih tradicija, od umjetnosti ocekuje vise nego sto to odgovara estetskoj svijesti na »stanovistu umjetnosti«. Romanticarski zahtjev jedne nove mitologije, zahtjev koji se oglasava fuod F. Slegela, Selinga, Helderlina (Holderlin) i mladog Hegela, 10 ali je isto tako Ziv, na primjer, u umjetnickim pokusajima i refleksijama slikara Rungea, daje umjetniku i njegovom zadatku u svijetu svijest jedne nove posvecenosti. On je nesto kao »svjetovni spasitelj« (K. L. Imerman Immermann), cija ostvarenja treba u malom da omoguce izmirenje zloCina kojem se nada ovaj opaki svijet. Ovaj zahtjev ota9 Up.: Andre Malraux, Le Musee imaginaire, i W. Weidle, Les Abeilles d'Aristee, Paris 1954. Tamo je ipak promasena prava konsekvenca
koja na sebe privlaci nase hermeneuticko interesovanje, utoliko sto Vajdle jos uvijek - u kritici cisto estetskog - zadrzava akt stvaranja kao normu, akt, »koji prethodi djelu, no koji ulazi u samo djelo i koji .ia poimam, koji ja posmatram, kad posmatram i poimam djelo«. (Citirano prema njemackom prevodu Die Sterblichkeit der Musen, str. 181). 10 Up.: Fr. Rosenzweig, Das iilteste Systemprogramm des deutschen ldealismus, 1917, str. 7.
HANS GEORG GADAMER
118
da odreduje tragediju umjetnika u svijetu. Jer to otkupljenje koje dolazi do izrazaja uvijek je samo partikularno. A to, zapravo, znaCi njegovo opovrgavanje. Eksperimentalno traganje za novim simbolima iii jednom novom »sagom« koja sve povezuje maze, doduse, da okupi oko sebe publiku i stvori jedno opstinstvo. Ali posto svaki umjetnik tako nalazi svoju pastvu, partikularitet takvog obrazovanja zajednice samo dokazuje raspad do kojeg dolazi. Ono sto sve ujedinjava je jedino univerzalni oblik estetskog obrazovanja. Pravi tok obrazovanja, tj. uzdizanja do opstosti, ovdje je istovremeno raspad u sebi samom. »Sposobnost mislece refleksije da se krece u opstem, da svaki rna koji sadrzaj stavi pod pridonijeta glediSta i da ih taka opskrbi mislima« jeste, prema Hegelu, naCin da se ne upusti u istinsku saddinu misli. !merman takvo slobodno sebe-izlijevanje duha u sebe naziva necim »rasipnickim«. 11 Time on opisuje situaciju do koje je doslo zahvaljujuci klasicnoj literaturi i filozofiji Geteovog doba, u kojem su epigoni vee zatekli sve forme duha i stoga pravi ucinak obrazovanja, otklanjanje stranog i sirovog, zamijenili uzivanjem u tome. Postalo je lako napraviti dobru pjesmu, i upravo zato je bilo tesko postati veliki pjesnik. b) Kritika apstrakcije estetske svijesti
Obratimo sada paznju na pojam estetskog razlikovanja cije smo obrazovno oblicje opisali, i razmotrimo teoretske teskoce svojstvene pojmu estetskog. Apstrakcija »cisto estetskog« oCigledno ukida samu sebe. Cini mi se da ce to biti jasno na primjeru najkonsekventnijeg pokusaja da se, polazeci od Kantovih razlikovanja, razvije jedna sistematska estetika, za sta zahvaljujemo Rihardu Hamanu (Richard Hamann). 12 Hamanov pokusaj karakteriSe to da on zbilja polazi od Kantove transcendentalne namjere i taka uklanja jednostrano mjerilo umjetnosti dozivljaja. Time sto on svugdje, gdje ga ima, ravnomjerno izvlaci estetski momenat, do svog estetskog prava dolaze oni posebni oblici koji su za svrhu vezani, kao sto su umjetnost monumenata ili umjetnost plakata. Ali Haman i ovdje zadrzava zadatak estetskog razlikovanja. Jer na njima on razlikuje es'' Npr. u: Epigonen. '2
Richard Hamann, Asthetik, 1921 2 •
ISTINA I METODA
119
tetsko od vanestetskih odnosa, u kojima ono stoji, isto onako kao sto i izvan iskustva umjetnosti mozemo govoriti 0 tome da se neko estetski ponasa. Problemu estetike se, dakle, ponovo daje puna sirina i ponovo se uspostavlja transcendentalno pitanje, koje je bilo napusteno zahvaljujuci stanovistu umjetnosti njegovog odvajanja od lijepog privida i grube stvarnosti. Estetski dozivljaj je indiferentan prema tome da li njegov predmet jeste d.li nije stvaran, da 1i je scena pozornica ili zivot. Estetska svijest je nad svim neograniceno suvremena. Hamanov pokusaj ne uspijeva, medutim, na obratnom mjestu u pojmu umjetnosti, koji on konsekventno u tolikoj mjeri istiskuje iz oblasti estetskog da se poklapa sa sferom virtuoznostiY Ovdje je »estetsko razlikovanje« otislo u krajnost. Ono apstrahuje cak i umjetnost. Osnovni estetski pojam od kojeg Haman polazi je »sopstveni znacaj opazanja«. Ovim pojmom je, oCigledno, receno ono isto na sto se misli u Kantovom ucenju o svrsishodnom slaganju sa stanjem nase moci spoznaje uopste. Kao za Kanta, i za Hamana je time za spoznaju suspendovano sustinsko mjerilo pojma, odn. znacenja. Jezicki gledajuci, »znacajnost« je sekundarna tvorevina uz znacenje, koja vezu s nekim odredenim znacenjem znatno pomjera u nesigurno. Ono sto je »Znacajno« d.ma nekro (neiskazano ili) neprijatno znacenje. No »sopstvena znacajnost« ovo jos prevazilazi. Ono sto je sopstveno znacajno umjesto da je strano-znacajno hoce potpuno da prekine vezu s onim odakle bi se dalo odrediti njegovo znacenje. Moze li jedan takav pojam dati osnovu sposobnu da nosi estetiku? Moze li se uopste pojam »sopstvene znacajnosti« upotrebiti za opazaj? Ne mora li se i pojmu estetskog »dozivljaja« dopustiti ono sto pripada opazanju, naime, da on preslusava istinito, da je, dakle, vezan za spoznaju? Dobro je, zapravo, ako se podsjetimo na Aristotela. On je pokazao da se sve !M&'ijo~t; svodi na opste, pa i kad svako culo ima svoje specificno polje i ako ono u njemu neposredno dato utoliko nije opste. Ali specificni opazaj neke culne datosti kao takav je prava apstrakcija. Na ono sto nam je u pojedinostima culno dato uistinu mi uvijek gledamo u nekom opstem. Mi, npr., jednu bijelu pojavu spoznajemo kao covjeka.H Kunst und Konnen, Logos, 1933. u Aristotel, De anima, 425. a 25.
1s
120
HANS GEORG GADAMER
Medutim, »estetsko« gledanje zasigurno karakteri5e to da pogled ne vezuje odmah za nesto opste, za znano znacenje, za planiranu svrhu iii slicno, vee ostaje pri pogledu kao estetskom. Ali mi zbog toga ipak ne prestajemo da u gledanju povezujemo na taj naCin, npr., da ovu bijelu pojavu, kojoj semi estetski divimo, ipak vidimo kao covjeka. Nas opazaj upravo nikad nije jednostavni odraz onoga sto je dato culima. Naprotiv, novija psihologija, narocito ostroumna kritika pojma Cistog »reciprocnog« opazaja, koju je izvrsio Seier (Scheler) prikljucujuei se Keleru (W. Koehler), Strausu (E. Strauss), Verthajmeru (M. Wertheimer) i ostahma/ 5 ucila je da ovaj pojam potice iz spoznajno-teoretskog dogmatizma. Njegov je pravi smisao cisto normativan, ukoliko bi reciprocitet drazi bio idealni krajnji rezultat ukidanja svih nagonskih fantazija, posljedica jednog velikog otreznjenja, lmje bi na koncu, ono sto tu jeste - umjesto pretpostavke onoga sto je pretpostavljala nagonska fantazija - osposobilo za opazanje. A to znaci da Cist opazaj, definisan pojmom adekvacije drazi, predstavlja samo idealan granicm slucaj. No, uz to dolazi jos nesto drugo. I taj kao adekvatni misljeni opazaj, ne bi nikad bio jednostavan odraz onaga sto jeste. Jer on bi uvijek ostao shvatanje kao da je nesto. Svako shvatanje kao... artikulise ono sto je tu, time sto skreee pogled od. . . pogleda na ... , gleda skupa kao. . . - sve to opet moze stajati u centru nekog obraeanja paznje, ili na rubu i u pozadini, samo »sagledano«. Tako nema sumnje da gledanje, kao artikulisano citanje onoga sto je tu, od mnogo toga sto je tu, istovremeno skreee pogled, tako da ono za gledanje upravo viSe tu nije, ali, isto tako, da ono vodeno svojim anticipacijama »projicira« nesto u to sto uopste nije tu. Pomislimo i na tendenciju invarijancije, koja djeluje u samom gledanju, tako da stvari vidimo uvijek sto je moguee vise tako. Ovu kritiku ucenja o cistom opazaju, koja je izvrsena sa pozicije pragmaticnog iskustva, preobratio je onda u principijelno Hajdeger. A time ona vazi i za estetsku svijest, mada ovdje gledanje ne »skreee« jednostavno pogled od videnog, npr., na njegovu opstu upotrebljivost za nesto, vee ostaje kod pogleda. Duze posmatranje i primanje nije prosto gledanje cistog 15 Max Scheler, u: Die Wissensformen und die GesseHschaft, 1926, str. 397. i dalje.
ISTINA I METODA
121
pogleda, vee samo ostaje shvatanje kao ... Vrsta bitka tog »estetski« primljenog nije postojanje. Tamo gdje se radi o prikazu vezanom za znaeenje, npr., kod djela likovne umjetn:osti, ukoliko ona nisu nepredmetno-apstraktna, oCigledno je vodeca znacenjska vezanost za Citanje pogleda. Sarno kad »spoznamo,< predstavljeno, u stanju smo da »citamo« neku sliku, zapravo, samo onda je to u osnovi slika. Gledati znaci ra5clanjavati. Dokle god mi jos isprobavamo varijabilne forme rasclanjavanja ili se kolebamo izmedu njih, kao kod izvjesnih slika skrivalica, mi jos ne vidimo ono sto jeste. Slika skrivalica je tako reci umjetno ovjekovjecenje takvog kolebanja, »muka« gledanja. Slieno je s jezickim umjetnickim djelom. Sarno ako neki tekst razumijemo - dakle, u najmanju ruku, ako vladamo jezikom o kojem se radi - on moze za nas biti jezicko umjetnicko djelo. Pa cak i ako, recimo, slusamo apsolutnu muziku, moramo je »raz.Imjeti«. I samo ako je razumijemo, ako nam je »jasna«, ona je za nas tu kao umjetnicka tvorevina. Mada je, dakle, apsolutna muzika kao takva cista pokretljivost formi, jedna vrsta zvucne matematike, i nema neki sadriaj vezan znacenjem za predmet koji mi u njoj opazamo, razumijevanje ipak zadrzava vezanost za ono sto ima vezu sa znacenjem. Specificni odnos znacenja takve muzike cini neodredenost te vezanosti. 16 Puko gledanje, puko slusanje su dogmatske apstrakcije koje te fenomene umjetno redukuju. Opazaj uvijek obuhvata znacenje. Stoga je pogresan formalizam, koji se, osim toga, ne smije pozivati na Kanta, da se jedinstvo estetske tvorevine, u supnotnosti naspram njezine sadrzine, trazi samo u njezinoj formi. Svojim pojmom forme Kant je imao u vidu sasvim 16 Novija istrazivanja o odnosu vokalne i apsolutne muzike za koja L<1hvaljujemo Georgijadesu (Musik und Sprache, 1954) izgleda da pol vrduju ovaj odnos. Cini mi se da je savremena diskusija o apstraktnoj umjetnosti na putu da se zaleti u apstraktno suprotstavljanje "predmetnog« i »nepredmetnog«. Na pojmu apstraktnosti lezi uistinu jedan polemicki akcenat. Ali polemika uvijek pretpostavlja zajednistvo. Tako se :q)straktna umjetnost prosto ne oslobada veze s predmetnoscu, vee je zadrzava u formi privacije. Iznad toga se uopste ne moze ici, ukoliko nase gledanje jeste i ostaje gledanje predmeta; samo u odustaj;:mju od navika prakticno upravljenog gledanja >>predmeta« moze biti estetskog gledanja - a ono sto se zanemaruje to se mora vidjeti. pa i ddati na oku. Slicne su teze Bernharda Berensona: >>Ono sto obicno oznacavamo l
122
HANS GEORG GADAMER
nesto drugo. Ne protiv znacaJne sadrzine nekog umjetnickog djela, vee protiv pukog culnog nadra2aja materijalnog, kod njega pojam :liorme oznacava gradnju estetske tvorevineY Takozvana predmetna saddina uopste nije materija koja je cekala nato da naknadno bude formirana, vee je u umjetnickom djelu uvijek vezana u jedinstvo forme i znacenja. To moze da ilustruje u jeziku slikara uobicajeni izraz »motiv«. On moze biti i predmetan i apstraktan - kao motiv on je, u svakom slucaju, ontoloski gledajuei, nematerijalan &ve:u iS:A'IJc; ). Ali to uopste ne znaci da je besaddajan. Nesto je, Cnaprotiv, motiv time sto je na ubjedljiv nacin jedinstveno, sto je umjetnik ovo jedinst¥o sproveo kao jedinstvo smisla, upravo onaka kako ga onaj koji prima shvata kao jedinstvo. Kant u vezi s tim, kao sto je poznato, govori 0 »estetskim idejama«, kojima se u mislima pripisuje »mnogo neimenljivog.« 18 To je njegov naCin da prevazide transcendentalnu cistotu estetskog i da prizna nacin bitka umjetnosti. Daleko od toga da je on, kako smo gore pokazali, htio da izbjegne »intelektuiranje« cistog estetskog dopadanja po sebi. Arabeska ni u kom slucaju nije njegov estetski ideal, vee samo omiljeni metodski primjer. Da bi pridala vaznost umjetnosti, estetika mora sebe prevazici i odustati od »cistote« estetskog. 19 Ali nalazi li ona time zbilja cvrsto stajaliste? Kod Kanta je pojam genija imao transcendentalnu funkciju, kojom se opravdavao pojam umjetnosti. Vidjeli smo kako se ovaj pojam genija kod njegovih sljedbenika prosirio u univerzalnu bazu estetike. No da li je pojam genija zbilja pogodan za to? Izgleda da vee svijest danasnjeg umjetnika tome protivurjeci. Doslo je do jedne vrste sumraka genija. Predstava o mje17 Up.: Rudolf Odebreht na gore navedenom mjestu. To sto je Kant, slijedeei klasicisticku predrasudu, boju uopste suprotstavio formi i uracunao je u nadrazaj, neee viSe dovesti u zabludu nikoga ko poznaje novije slikarstvo u kojem se stvara bojama. 18 Kritik der Urteilskraft, str. 197. 19 Trebalo bi jednom napisati istoriju »cistote«. H. Zedlmajer (Die Revolution in der modernen Kunst, 1955, str. 100) upucuje na kalvinisticki purizam i na deizam prosvjetiteljstva. Kant, koji je postao mjerodavan za jezik filozofskih pojmova 19. vijeka, vezuje se, osim toga, neposredno za pitagorejsko-platonsko ucenje antike o cistoti (up.: G. Mollowitz, Kants Platoauffassung, Kantsstudien, 1935). Da li je platonizam zajednicki korijen sveg novovjekovnoga »purizma< 0 katarzi kod Platona up. neobjavljenu hajdelbersku disertaciju Vernera Smica (Werner Schmitz, Elenktik und Dialektik als Katharsis, 1953).
ISTINA I METODA
123
seearskoj nesvjesnosti kojom genije stvara - predstava koja se ipak moze opravdati Geteovim opisivanjem njegovog sopstvenog nacina poetske produkcije - izgleda nam danas kao lazna romantika. Njoj je pjesnik, kakav je Pol Valeri (Paul Valery), suprotstavio mjerila umjetnika i imenjera, kakav je bio Leonardo da Vinci, u cijem totaln:om ingenijumu su jos nedjeljivu cjelinu predstavljali zanat, mehanicki pronalazak i genijalnost umjetnika. 20 Nasuprot tome je opsta svijest jos uvijek odred.ena djelovanjima kulta genija 18. vijeka i sakralizovanja umjetnistva koje smo smatrali karakteristicnim za gradansko drustvo 19. vijeka. To se potvrd.uje u tome sto su pojam genija u osnovi koncipirali posmatraci. Ovaj a:nticki pojam ne izgleda ubjedljiv stvaralackom, vee prosudujucem duhu. Ono sto se posmatracu predstavlja kao cudo, za koje on ne maze da pojmi kako neko moze tako nesto da napravi, preobrazava se u cudo stvaranja zahvaljujuci genijalnoj inspiraciji. Stvaraoci onda mogu, ukoliko posmatraju sami sebe, da se poslliZe istim oblikom shvatanja, i tako, zapravo, i stvaraoci pothranjuju kult genija 18. vijeka. 21 Ali u toj samoapoteozi oni nisu nikada otiSli toliko daleko koliko im je dopustalo gradansko drustvo. Samorazumijevanje stvaraoca ostaje daleko trezvenije. Mogucnosti cinjenja i umijeca i pitanja "tehnike,, vidi on i tamo gdje posmatrac trazi nadahnuce, tajnu i dublje znacenje. 22 Ako hocemo da vodimo racuna o takvoj kritici ueenja o nesvjesnom produktivitetu genija, nanovo nam se postavlja problem, koji je Kant bio rijesio transcendentalnom funkcijom, pripisujuci je pojmu genija. Sta je umjetnicko djelo i kako se ono razlikuje od zanatskog produkta ili cak od nekog »sacinjenja«, tj. od neceg estetski manje vrijednosti? Za Kanta i za idealizam, umjetnicko djelo je bilo definisano kao djelo genija. Odlika savrseno uspjelog i uzornog potvrdila se u tome sto je uZi.vanju i posmatranju pruzala neiscrpan predmet zadrfavanja tumacenja. Da genijalnosti stvaranja odgovara genijalnost uzi20 Paul Valery, Introduction ;on annotatio kardinale, Variete I.
21
a la
methode de Leonard de Vi-nci et
Up. moje studije o simbolu Prometeja: Von geistigen Lauf des
M<.'nschen, 1949. 2Z Ovdje je metodsko pravo »umjetnicke estetike« koje traze De,oar i drugi.
124
HAl\:5 GEORG GADAMER
vanja, receno je vee u Kantovom ucenju o ukusu i geniju, a jos izricitije su to ucili Karl Filip Marie i Gete. Kako sad bez pojma genija misliti bit umjetnickog uzivanja i razliku izmedu zanatski napravljenog i umjetnicki stvorenog? Kako misliti i samu savrsenost nekog djela umjetnosti, njegovu zgotovljenost? Ono sto se inace pravi i izraduje, mjerilo svoje dovrsenosti dobija od svoje svrhe, tj. odredeno je time za sto treba da bude upotrebljeno. Dogotovljavanje je okoncano, napravljeno je gotovo, ako udovoljava svrsi za koju je odredeno.~a .K1:!.kQ_sada zamisliti mjerilo. za dovrsenost nekog umjetnickog djela? Ma-koilko racionalno i frezveno gledali na Uliljetnicku »izradu« - mnogo toga sto nazivamo umjetnickim djelom uopste nije odredeno za neku upotrebu, a nijedno ne dobija od takve svrhe mjerilo za svoju dovrsenost. Prikazuje li se onda bitak djela samo kao krnjenje nekog toka oblikovanja koji virtuelno ukazuje izvan njega? Zar ono nije dovrsivo uopf;te u sebi samom? PoL_Y_gJ~.r_i je zapravo takro gledao stvari. On se isto tako nij~ bojao konsekvence koja iz toga proizilazi za onoga koji stupa pred umjetnicko djelo i nastoji da ga shvati. Ako, naime, treba da vazi to da umjetnicko djelo nije zavrsivo u sebi samom, cime treba onda da se mjeri primjerenost primanja i razumijevanja? Slucajno i proizvoljno prekidanje nekog toka oblikovanja ipak ne moze da sadr2i nrista sto obavezuje. 24 Iz toga, dakle, slijedi da onome koji prima mora biti prepusteno sta ce on sa svoje strane uciniti od onaga sto ima. Jedan nacin da se razumije neka tvorevina onda nije manje legiNmna od nekog drugog nacina. Nema mjerila primjerenosti. Ne samo da ga nema sam pjesnik - u tome bi se slozila i estetika genija. Naprotiv, svaki susret s umjetnickim djelom rima rang i pravo nove produkcije. - Meni ovo izgleda kao neodrzivi hermeneuticki nihilizam. Ako je Valeri za svoje djelo povremeno izvlacio takve konsekvence2;; da bi izbjegao mit nesvjesne produk''' Up. Platonovu primjedbu o prednosti znanja. koju ima onaj koji upotrebljava, nasuprot onome koji izraduje (Rep., X, 601 c). ,.. Upravo interesovanje za ovo pitanje me je vodilo u mojim studijama u Geteu. Up.: Vom geistigen Lauf des Menschen, 1949; i moje predavanje Zv.r Fragwiirdigkeit des iisthetischen Bewusstseins, u Veneciji 1958 (Rivista di Estetica, III-A III 374-383). 23 Variete III, Commentaires des Charmes: ,,Mes vers ont le sens qu'on leur prete."
ISTINA I METODA
125
cije genija, on se uistinu, cini mi se, zapravo tek upleo u njega. Jer sada on na citaoca i tumaca prenosi punomoc apsolutnog stvaranja, koje sam nece da vrsi. Genijalnost razum,ijevanja Ul·· stinu ne daje nekio bolje obavjestenje od genijalnostri. stvaranja. Do iste aporije dolazimo i kad, umjesto od pojma genija, podemo od pojma cstetskog dozivljaja. Ovdje je problem otkrio vee i temeljni clanak E>erda Lukaca (Gyi::irgy Lukacs). »Die Subjekt-Objekt-Beziehung in der Asthetik«. 26 On estetskoj sferi pripisuje herakliticku strukturu i time hoce da kaze: jedinstvo estetskog predmeta uopste nije neka stvarna datost. Umjetniclm djelo je samo oblik praznine, puko cvoriste u mogucoj mnozini estetskih dozivljaja, u kojima je prisutan jedino estetski predmet. Kao sto vidimo, apsolutni diskontinuitet. tj. raspad jedinstva estetskog predmeta u mnostvo dozivljaja. nuzna je konsekvenca estetskog dozivljaja. Vezujuci se za Lukaceve ideje, Oskar Beker (Becker) je direktno formulisao: "Vremenski gledano djelo jeste samo u jednom trenutku (tj. sada), ono je ,sada' ovo djelo i vee sada vise to nije.« 2 ; To je zaista konsekventno. Zasnivanje estetike u dozivljaju vodi do apsolutnog punktualiteta, koji isto tako ukida jedinstvo umjetnickog djela kao i identitet umjetnika sa samim sobom i identitet onaga koji shvata, odn. onoga koji uziva. 28 Kako se meni cini, vee je Kjerkegor (Kierkegaard) dokazao neodrzivost ove pozicije time sto je spoznao razornu konsekvencu subjektivizma i prvi opisao samounistenje estetske neposrednosti. Njegovo ucenje o estetskom stadijumu egzistencije je skicirano sa stanovista eticara, kome je postl::1a jasna neizbavljenost i neoddivost egzistencije u cistoj neposrednosti i diskontinuitetu. Stoga je njegov kriticki pokusaj od osn.ovnog znacaja, posto ovdje iznijeta kritika estetske svijesti otkriva unutarnje protivurjecnosti estetske egzistencije, tako da je ona prisiljena da prevazide samu sebe. Time sto se estetski stadijum egzistencije pokazuje kao neodrziv u sebi, priznaje se da i fenomen umjetnosti po.stavlja egzistenciji zadatak: zadatak naime, da suocena sa sadasnjicom svakog estetskog utiska. koj3 26 U: Logos, tom VII, 1917/1918. Valeri umjetnicko djelo ponekad uporeduje s hemijskim katalizatorom (na gore navedenom mjestu, str. 83). 27 Oskar Becker, Die Hinfiilligkeit des Schonen wnd die AbenteucT' ichke;t des Kiinstlers, Husserl-Fest5chrift, 1928, str. 51. 2ll Vee kod Morica (K. Ph. Moritz, Von der bildenden Nachahmung ;Jps Schonen, 1788, str. 26) citamo: »Djelo je svoju najvisu svrhu do,tiglo vee u svom nastanku, u svom postajanju.«
HANS GEORG GADAMER
126
izaziva i povlaCi za sobom, ipak dobije kontinuitet samorazumijevanja, sto jedino moze da nosi ljudsko opstojanje. 29 Kad bismo, ipak, htjeli pokusati da odredimo bitak estetskog opstojanja koji je to odredenje sagradio izvan hermeneutickog kontinuiteta ljudske egzistencije, ne bi se, mislim, spoznalo pravo Kjerkegorove kritike. Cak i ako mozemo priznati da su u estetskom fenomenu vidljive gran'ice povijesnog samorazumijevanja opstojanja koje odgovaraju granici koju predstavlja primdno, sto je u duhu kao njegov uslov postavljeno l1 raznim oblicima, sto kao mitos, kao san, kao nesvjesna preformacija svjesnog zivota prodire u duhovno, ipak nam nije dato nikakvo stajaliste koje bi nam dozvoh1o da, polazeci od njega samog, vidimo ono sto nas tako ogranicava i uslovljava, i nas izvana kao tako ogranicene i uslovljene. Jos i ono sto je zatvoreno nasem shvatanju mi sami iskusavamo kao ogranicavajuce i time spada u kontinuitet razumijevanja u kojem se krece covjekovo postojanje. Spoznajom »prolaznosti lijepog i avanturizma umjetnika« nije dakle uistinu istaknuto ustrojstvo bitka van »hermeneuticke fenomenologije« opstojanja, vee je viSe £ormulisan zadatak, da, suoceni s takvim diskontinuitetom estetskog bitka i estetskog iskustva sacuvamo hermeneuticki kontinuitet koji sacinjava nas bitak. 30 Panteon umjetnosti nije neka bezvremenska sadasnjost koja se prikazuje cistoj estetskoj svijesti, vee cin povijesno sabirajueeg duha koji sve sabire. I estetsko iskustvo je jedna vrsta samorazumijevanja. Ali sve samorazumijevanje se sprovodi u necem sto se tu shvata i ukljucuje jedinstvo i sopstvo ovog dru29
Up. Hans Sedlmayr, Kierkegaard iiber Picasso, u: Wort und Wahr-
heit, 5, 356. i dalje. 30
Izgleda mi da premalo priznaju duhovite ideje Oskara Bekera o »paraontologiji«, HaJdegerovu »hermeneuticku fenomenologiju« kao metodsku, a previse kao sadrZinsku tezu. Saddinski gledajuci, vraca se nadmasavanje ove paraontologije, kojoj Oskar Beker sam stremi u konsekventnoj refleksiji te »problematike<<, upravo na ovu tacku koju je Hajdeger metodski bio fiksirao. Ovdje se ponavlja sukob oko »prirode<< u kojem je Seling ostao pobijeden od metodske konsekvence Fihteovog ucenja o nauci. Ako skica paraontologije prizna svo.i komplementarni karakter, onda se ona mora uspeti do necega sto ukljucuje oboje, dijalekticko ukazivanje prave dimenzije pitanja bitka, koje je otvorio Hajdeger i koje Beker, naravno, kao da nece da spozna kao takvo kad egzemplificira, »hiperontolosku« dimenziju na estetskom problemu, kako bi time ontoloski odredio subjektivitet umjetnickog genija (up. na kraju njegov clanak »Kunstler und Philosoph« u: Konkrete Vernuft, Festschrift fi.ir Erich Rothacker).
ISTINA I METODA
127
gog. Ukioliko u svijetu srecemo umjetnicko djelo, a u pojedinom umjetnickom djelu svijet, ono ne ostaje neki strani univerzum u koji smo mi nekom carolijom stigli za neko vrijeme i neki trenutak. Mi u njemu, naprotiv, ucimo da se shvatamo, a to znaci ukidamo diskontinuitet i punktualnost dozivljaja u kontinuitetu naseg opstojanja. Treba, stoga, prema lijepom i prerna umjetnosti da se dobije jedno stanoviste koje ne pretenduje na neposrednost, vee odgovara povijesnoj zbilji covjeka. Pozivanje na neposrednost, na genijalnost trenutka, na znacaj »domvljaja« ne moze opstati pred zahtjevom ljudske egzistencije na kontinuitet i jedinstvo samorazumijevanja.. Iskustvo umjetnosti se ne smije stjerati u neobaveznost estetske svijesti. Ovaj negativni uvid pozitivno znaci: umjetnost je spoznaja, a iskustvo umjetnickog djela omogucava da sudjelujemo u ovoj spoznaji. Time je postavljeno pitanje kako se moze pravilno ocijeniti istinitost estetskog iskustva i kako se moze prevazici radikalno subjektiviranje estetskog, koje je zapoeeto Kantovom Kritikom estetske snage suaenja. PokazaH smo da je metodska ap~>trakcija, radi sasvim odredenog transcendentalnog ucinka zasnivanja, bila ono sto je Kanta pokrenulo da estetsku snagu sudenja potpuno poveze sa stanjem subjekta. Ako se ova estetska apstrakcija u slijedu ipak sadrzajno shvatila i pretvorila u zahtjev da se umjetnost shvata »cisto estetski«, onda sada vidimo kako je ovaj zahtjev za apstrakcijom dospio u nerjesivu protivurjecnost prema stvarnom iskustvu umjetnosti. Zar u umjetnosti ne treba da bude spoznaje? Zar u iskustvu umjetnosti nema zahtjeva za istinom, koji je, naravno, drugaciji od zahtjeva koji postavlja nauka, ali koji isto tako sigurno ne zaostaje za njim? I nije li zadatak estetike da upravo dokaze da je iskustvo umjetnosti nacin spoznaje posebne \Tste, naravno, drugaciji od namna culne spoznaje, lmja nauci posreduje posljednje date iz kojeg se izgraduje spoznaja prirode, naravno, drugacije i od sve moraine umske spoznaje i uopste od svake pojmovne spoznaje, ali ipak spoznaja, sto znaci posredovanje istine? Tesk;o je do6i do priznanja ovoga ako, kao Kant, istinu spoznaje mjerimo naucnim pojmom spoznaje ~ pojmom stvarnosti prirodnih nauka. Neophodno je da se pojam isku:stva shvati sire nego sto je to cinio Kant, tako da se i iskustvo umjetnickog djela moze shvatiti kao iskustvo. Za ovaj se zadatak
128
HANS GEORG GADAMER
mozemo pozvati na Hegelova divljenja dostojna Predavanja o estetici. Ovdje je na velicanstven naCin do2Jivjela priznanje saddina istine lmja je u svakom iskustvu umjetnosti i istovremeno je posredovana istorijskom svijescu. Estetika time postaje povijest pogleda na svijet, tj. povijest istine, kakva je vidljiva u ogledalu umjetnosti, Time je u principu priznat zadatak koji smo formulisali: da se u iskustvu umjetnosti opravdava sama spoznaja istine. Nama bliski pojam pogleda na svijet, pojam lmji se k:rod Hegela prvi put pojavljuje u Fenomenologiji duha, 31 da bi oznacio Kantovo i Fihteovo postulatorno upotpunjenje osnovnog moralnog iskustva u moralno svjetsko uredenje, tek u estetici dobija svoj pravi oblik. Mnostvo i moguca mijena pogleda na svijet je ono sto je tom pojmu »pogleda na svijet« dalo nama prisan zvuk. 32 Ali glavni primjer za to je povijest umjetnosti, zato sto se ova povijesna mnozina ne da ukinuti u jedinstvo nekog cilja napretka do istinske umjetnosti. Hegel je, naravno, uistinu umjetnosti mogao priznati samo tako sto je nju nadmasio u pojmovnom znanju filozofije, a povijest pogleda na svijet, kao i povijest svijeta i povijest filozofije konstruisao iz dovrsene samosvijesti sadasnjice. No ni u tome se ne moze gledati samo nesto stranputicno, ukoliko se time daleko prekoracuje oblast subjektivnog duha. U ovom prekoracenju je trajni momenat istine Hegelovog miSljenja. Naravno, ukoliko time istina pojma postaje svemocna i u sebi ukida sve iskustvoJ Hegelova filozofija istovremeno ponovo dezavuise put istine ko}i je spoznala u iskustvu umjetnosti. Pokusamo li da taj pojam odbranimo u njegovom sopstvenom pravu, moramo sami sebi u principu poloziti racun o tome sta ovdje znaci istina. Cjelokupne duhovne nauke su ono u <::emu semora naci odgovor na ovo pitanje. Jer one hoce mnogostrukost svih :iJskustava, bilo estetske iii istorijske, religiozne ili politicke svijesti, ne da nadmase, vee razumiju, to znaci: da ih sebi priuste u njihovoj istini. Mi cemo jos doCi do toga kako se jedan prema drugome odnose ~ 1 G. W. F. Hegel. Phiinomenologie des Geistes, ed. Hoffmeister, str. 424. i dalje. 32 Izraz >>pogled na svijet« (up.: A. Gotze, Euphorion, 1924) u pocetku je jos cvrsto povezan sa mundus sensibilis, cak i kod Hegela, ukoliko je umjetnost ono u cijem pojmu su bitni pogledi na svijet (Aesth. II, 131) Ali, posto je, po Hegelu, odredenost pogleda na svijet za danasnjeg umjetnika nesto proi'ilo, postala je mnostvo a relativnost pogleda na svijet stvar refleksije i nutrenosti.
ISTINA I METODA
129
Hegel i samorazumijevanje duhovnih nauka koje predstavlja »istorijska skola« i kako se na obje strane dijeli to sto omogucuje primjereno razumijevanje onoga sto se u duhovnim naukama naziva istinom. Problem umjetnosti svakako neeemo moci pravilno ocijeniti polazeci od estetske svijesti, vee samo u ovom vecem okviru. Sarno prvi korak smo napravili u tom pravcu kad smo pokusa1i da ispravimo samointerpretaciju estetske svijesti i kad .smo ubnovih pitanJe o i.stini umjetnosti, o kojoj svjedoCi estetsko iskustvo. Nas, dakle, interesuje iskustvo umjetnosti koje hoeemo da vidimo tako da se razumije kao iskustvo. Iskustvo umjetnosti ne treba da se prokrijumcari u posjed estetskog obrazovanja i time neutralise u svom svojstvenom zahtjevu. Vidjeeemo da je u ovome dalekosezna hermeneuticka konsekvenca, ukoliko je svaki susret s jezikom umjetnosti susret sa nezakljucenim dogaaajem i sam dio ovog dogaaaja. To je ono cemu treba pridati vaznost nasuprot estetskoj svijesti i njezinoj neutralizaciji pitanja istine. Kad je spekulativni idealizam pokusao da prevazide na Kantu zasnovani estetski subjektivizam i agnosticizam, uzdignuvsi se u stanoviste beskonacnog znanja, takvo gnosticko samooslobodenje konacnosti je, kao sto smo vidjeli, ukljuCivalo uzdizanje umjetnosti u filozofiju. Mi eemo, umjesto ovoga, morati da zadrzimo stanoviSte konacnosti. Ono sto je n Hajdegerovoj kritici subjektivizma novovjekovlja produktivno, cm1 mi se da je to sto je njegova temporalna interpretacija bitka za ovo otvorila sopstvene moguenosti. Inierpretacija bitka iz horizonta vremena ne znaci, kako se to uvijek pogresno shvata, da bi tubitak bio toliko radikalno ovremenjen da nista vise ne bi moglo da vrijedi kao uvijek bivstvujuee i1i vjecno, vee bi se razumijevao sasvim u odnosu na svoje sopstveno vrijeme i buduenost. Kad bi se tako mislilo na to, onda se uopste ne bi radilo o kritici i prevazilazenju subjektivizma, vee o njegovoj »egZ'istencijalistickoj « radikalizaciji, kojoj, svakako, mozemo proreci kolektivisticku buduenost. Ali pitanje filozofije, o cemu se ovdje radi, upravljeno je bas samom ovom subjektivizmu. S njim samo zato dolazimo do vrhunca, da bismo ga doveli u pitanje. Pitanje filozofije pita sta je bitak samoshvatanja. Ovim pitanjem ona u principu prevazilazi horizont ovog sebe-razumijevanja. Otkrivajuci vrijeme kao njegov skriveni osnov, ona ne propovijeda slijepi angazman iz nihilistickog ocajanja, vee
130
HANS GEORG GADAMER
se otvara jednom do tada zatvorenom iskustvu, koje prevazilazi misljenje iz subjektiviteta, iskustvo koje Hajdeger naziva bitkom. Da bismo pravilno oeijenili iskustvo umjetnosti, zapoceli smo s kritikom estetske svijesti. Iskustvo umjetnosti priznaje za sebe da ono nikad, u nekoj zakljucnoj spoznaji, ne moze doci do potpune istine onoga sto iskusava. Ovdje naprosto nema napretka i nema konacnog iscrpljenja onoga sto je u umjetnickom djelu. Iskustvo umjetnosti zna to samo od sebe. Isto taka ne treba od estetske svijesti jednostavno prihvatiti ono kakvim ona misli iskustvo. Jer ona ga, kao sto smo vidjeli, misli u zadnjoj konsekvenci kao diskontinuitet dozivljaja. A ovu k:onsekvencu smo mi spoznali kao neprihvatljivu. Umjesto toga, mi iskustvo umjetnosti ne pitamo o tome kao st? ono misli sebe samo, vee o tome sta je ono uistinu i sta je njeg:ova istina, i kad ono i ne zna sta je ono i ne moze da kaze sta zna - onako kako je Hajdeger pitao, sta je metafizika nasuprot onoga Cime ona sebe samu misli. U iskustvu umjetnosti vidimo na djelu jedno pravo iskustv:o, koje onoga ko ga stice ne ostavlja nepmmijenjenim, i pitamo za vrstu bitka onoga sto se iskusava na ovaj naCin. Tako se mozemo nadati da cemo bolje razumjeti kakva je to istina koja nas tu srece. Vidjecemo da se time istovremeno otvara dimenzija u kojoj se u razumijevanju, koje obavljaju duhovne nauke, nanovo postavlja pitanje o istini. Ako hocemo da znamo sta je istina u duhovnim naukama, onda cemo u istom smislu morati ovo pitanje filozofije pastaviti cjelini duhovnonaucnog postupka, kao sto ga je Hajdeger postavio metafizici i kao sto ga mi postavljamo estetskoj svijesti. Necemo smjeti da prihvatimo ni odg:ovor samorazumijevanja duhovnih nauka, vee cemo morati da pitamo sta je uistinu njihova razumijevanje. Stoga ce pripremi ovog sireg pitanja moci da posluzi narocito pitanje o istini umjetnosti, jer !~ kustvo umjetnickog djela ukljucuje razumijevanje, samo, dakle, predstavlja hermeneuticki fenomen, ri to sigurno ne u smi. slu naucne inetode. Ra~umijevanfe; §favi~e~- pripada susretu sa samim umjetniCkimajelom, tako da se samo iz ove pripadnosti moze osvrijetliti nacin bitka umjetnickog djela.
II
ONTOLOGIJA UMJETNICKOG DJELA I NJEZINO HERMENEUTICKO ZNACENJE
1. IGRA KAO LINIJA VODILJA ONTOLOSKE EKSPLIKACIJE a) Pojam igre
Izabracemo za avo, kao polaznu tacku, jedan pojam koji je odigrao veliku ulogu u estetici: pojam igre. No nama je bitno da ovaj pojam odvojimo od subjektivnog znacenja, koje on ima kod Kanta i Silera i koje vlada cjelokupnom novijom estetikom i antropo1ogijom. Kad u vezi s iskustvom umjetnosti govorimo o igri, onda pod igrom ne mislimo na ponasanje ill, cak, na dusevno raspolozenje stvaraoca i1i onoga koji u2iva, a pogotovo ne na slobodu nelmg subjektiviteta koji se aktivira u igri, vee na sam z:acin bitka umjetnick~_dju~· u analizi estetske svijesti spoznali smo da suceljenost ne e estetske svijesti i pr~di?e!~ _n_e odrazaya st~nje stvari. To je razlog sto nimi je vazan pojam igre. Sigurno je da se od same igre moze razlikovati drzanje igraca, koje, kao takvo, spada sa drugim nacinima ponasanja u subjektivitet. Tako se, recimo, moze reci da za igraca igra nije neki ozbiljni slucaj i da se upravo zato igra. Mozemo, dakle, pokusati da pojam igre odredimo odatle. Ono sto je puka igra, n:ije nesto ozbiljno. Igranje ima svoju bivstvenu vezu prema ozbiljnom. Ne samo da je u tome njezina_ »svrha«. Do nje dolazi 'radi odmora(<, kako to kaze AristoteP Vaznije je da je u samoj igri jedna njoj svojstvena, cak, sveta ozbiljnost. A ipak u 1
Aristotel. Pol., VIII, 3, 1337 b 39 i jos cesce Up.: Eth. Nic. X, 6,
1176 b 33: t reba
mx!~e:Lv
ilnw~
crnou~&~"IJ
xo:T Ava xo:pcrLv
bp-&w~
~xe:Lv
~oxd:
se igrati kao da se ozbiljno _r;;u:l.i, cini se da je prema Anarhasisu
t:;pravno.
132
HANS GEORG GADAMER
igra~loom
ponasanju nisu jednostavno iScezli svi svrhoviti odnosi koji odreduju djelatno !i brizno opstojanje, vee su zasjenjeni na jedan svojstveni nacin. Igrac sam zna da je igra samo igra, i da se nalazi u jednom svijetu koji je odreden ozbiljnoscu svrha. Ali on to ne zna na taj nacin, da on sam kao igrac jos uvijek misli na ovu vezu sa ozbiljnoseu. Igranje tek onda ispunjava svrhu koju ima ako se igrac unese u igranje. Igru potpunom igrom ne cini veza s ozbiljnoseu koja proizilazi iz igre, vee samo ozbiljnost pri igri. Onaj ko igru ne shvata ozbiljno, kvari igru. Nacin bitka 'igre ne dopusta da se igrac prema igri ponasa kao prema nekom predmetu. Igrac, istina, zna sta je to igra i da je OllO sto on cini »Sarno igra-«, ali on ne zna sta on tu »zna«. Na nase pitanje o biti same igre stoga ne moze biti odgovora ako ga ocekujemo od subjektivne refleksije igraca. 2 Umjesto toga, mi pitamo za nacin bitka igre kao takve. Vidjeli smo da predmet naseg promiSljanja mora da bude ne estetska svijest, vee iskustvo umjetnosti, a t:mc i pitanjt' C> L>Sumnjamo u to da je djecja igra samo igra«, i: >>Igra umjetnosti nije s~m_p_jgra<< (str. 189). 3 F.J.J. Buytendijk, Wesen und Sinn des Spieles, 1933.
ISTINA I METODA
133
Metaforicka upotreba, kao i uvijek, i ovdje ~rna metodsko prvenstvo. Kad se neka rijec prenosi u neku oblast primjene, kojoj prvotno ne pripada, onda se pravo »prvotno« znacenje ispoljava kao istaknuto. Jezik je o·v·djc unaprijed stvorio jednu apstrakciju, koja je po sebi zadatak pojmovne analize. MiSljenje sada ovu prcthodnu tvorevinu samo treba da koristi. Slicno, uostalom, vazi i za etimologije. One su, naravno, daleko nepouzdanije, posto u samom jeziku ne mogu da se verifikuju njihove upotrebe, vee apstrakcije lmje vrsi nauka o jeziku a ne sam jezik. Stoga one nisu, i tamo gdje su tacne, dokazi, vee prethodne tvorevine pojmovne analize i tek u njoj dobivaju svoju cvrstu osnovu. 4 Ako posmatramo upotrebu rijeci igra, tako da prednost damo takozvanim prenesenim znacenjima, proizilazi sljedece: Mi govorimo o igri svjetla, igri valova, o igri dijelova ma5ine u kuglienom lezaju, suigri udova, igri snaga, igri komaraca, pa cak i o igri rijeei. Tu se uvijek misli na neko kretanje tamo-amo, koje nije vezano za neki cilj, gdje bi se zavrsilo. Tome odgovara i prv:otno znacenje rijec'i igra kao pies koje jos zivi u mnogim oblioima rijeci (npr., Spielmannligrac). 5 Kre~anje koje je igra nema neki cilj u kojem se zavrsava, vee se obnavlja u stalnom ponavljanju. To kretanje tamo-amo je, ocigledno, toliko centra1no za odredenje biti igre da je svejedno ko ili sta ga izvodi. Kretanje igre je kao takvo istovremeno bez supstrata. 'Do je igra koja se igra i1i odigrava- nema tu nekog cvrstog subjekta koji igra. Igra je proces kretanja kao takvog. Tako mi govorimo, recimo, o igri boja, i u ovom slucaju cak ne mislimo da je to jedna jedina boja koja se uigrava u neku drugu, vee mislimo na dogadaj kao jedinstvo ili izgled u kojem se pokazuje promenljiva mnogostrukost boja. Nacin bitka igre nije, dakle, te vrste da tu mora biti neki subjekt, koji se ponasa kao da igra, tako da se igra igra. 4 Ova se samorazumljivost mora suprotstaviti onima koji bi iz etimoloskog manira Hajdegerovog htjeli da kritikuju sadrzinu istine njegovih iskaza. 5 Up. J. Trier, Beitriige zur Geschichte der deutschen Sprache und Llteratur 67, 1947.
134
HANS GEORG GADAMER
Najprvotniji smisao igre je, naprotiv, medijalni smisao. Tako, recimo, govorimo 0 tome da se nesto tamo i tamo ili tada i tada >>igra«, da se nesto odigrava, da je nesto u igri. 6 Ovo jezicko razmatranje mi se cini kao indirektno ukazivanje na to da igra uopste ne zeli da bude shvacena kao vrsta ucestvovanja. Za jezik, ocigledno, pravi subjekt igre nije subjektivitet onaga koji se pored ostalih sudjelovanja jos i igra, vee sama igra. Mi smo samo toliko naviknuti da fenomen kao sto je__igr9, vezuietnQ ZQ._SUbjektivitetin)egove-nac1ne ponasa!&a da ostajerno slijepi za _Qva ukazivanja duha jezika. No i novije antropolosko istrazivanje je tako siroko zahvatilo temu igre da je ona odmah vodena na naCin posmatranja koji proizilazi od granica subjektiviteta. Huizinga (Huizinga) je momenat igre istrazio u svim kulturama i prije svega osvijetlio vezu izmedu igre djece i zivotinja sa »Svetim igrama« kulta. To ga je dovelo do toga da spozna svojstvenu neodlucnost u svijesti koja igra, koja prosto cini nemogucim razlikovanje izmedu vjerovanja i nevjerovanja. »Divljak sam ne zna za razlike u pojmo\'ima bitak i igrati, on ne zna ni za kakav identitet, ne zna za sliku ili simbol. I zato ostaje pod znakom pitanja d§! li se duhovnom stanju divljaka, kod njegove sakralne radnje, ne priblizavamo najbolje time sto se drzimo primarnog termina igrati. U nasem pojmu igre ukida se razlika izmedu vjerovanja i pretvaranja«. 7 Ovdje se, u osnovi, priznaje primat igre u poreaenju sa svijescu onoga koji igra i zaista dobijaju upravo i iskustva igranja koja treba da opisu psiholog i antropolog, jedno novo i razja8njavajuce svjetlo, aka se pode od medijalnog smisla igranja. Igra, ocigledno, predstavlja jedan red u kojem samo od sebe dolazi do kretanja igre tamo-amo. U igru spada da je kre6 Huizinga (Huizinga, Homo ludens, Vom Ursprung der Kultur im Spiel, rde. str. 43) ukazuje na sljedece jezicke cinjenice: »U njemackom jeziku se, doduse, moze ein Spiel treiben (tjerati igra) a u holandskom een spel!etje doen, no jedini glagol koji se ovdje uklapa je samo spielen (igrnti). Igra se igra. Drugim rijecima: Da bismo izrazili vrstu djelatnosti, mora se u glagolu ponoviti pojam koji saddi imenica. To, po svemu sudeCi, znaci da je radnja tako posebne vrste i tako samostalna da ona ne spada u obicne vrste aktivnosti. Igranje nije cin u uobicajenom smislu.« - U skladu s tim je izraz ein Spiel machen (praviti igru) simptomatican za disponiranje o svom vremenu, koje uopste jos nije igra. 7 Huizinga, na gore navedenom mjestu, str. 32.
ISTINA I METODA
135
tanje ne samo bez svrhe i namjere vee i hez napora. Ona ide sama od sebe. Lakoea igre, koja, naravn:o, ne treba da bude stvarno nedostajanje napora, vee samo da fenomenoloski misli nedostatak napornosti, 8 subjektivno se iskusava kao rastereeenje. Ustrojstvo igre dopusta igracu da se istovremeno stopi s njim i time od njega preuzima zadatak inicijative, koja je stvarni napor opstojanja. To se vidi i u spontanoj teznji za ponavljanjem, do koje dolazi rood igraca i stalnog obnavljanja igre, koje daje pecat njezinom obliku (npr., refren). No, to sto je naCin bitka igre blizak obliku kretanja pr~ rode dozvoljava fedan vazan metodski zakljucak. Ocigledno, nije tako da se i zivotinje igraju i da se u preilJOsnom smislu cak i za vodu i za svjetlost moze reCi da igraju. Naprotiv, mozemo o covjeku obratno reci, da se i on igra. I njegova je igra prirodni tok: Smisao i njegove igre je, upravo zat(} sto je o~ i onoliko ~olikl() _j~ on priroda, Cisto samopredstavJj_anje. Tako, na koncu, postaje uopste besmisleno da se na ovom j)O<}ru~ju razlikuju pravaTmefaio.dCka upolreba. Ali, prije svega, tek od ovog medijalnog smisla igre proizilazi odno;; pr~ma bi_tku u_mjetnickog djela. Priroda, l.lkolik:o je ona stalno ponavljana igra bez svrhe i namjere, moze upravo da izgleda kao uzor umjetnosti. Tako Fridrih Siegel pis~: »Sve · svete igre umjetnosh su samo daleka podrazavanja J:>eskrajne igre svifeta, uinjetnickog djela, koje se vjeCito samo obrazuje.« 9 I jedno drugo pitanje, koje je naceo Huizinga, razjasnjava se fundamentalnom ulogom tog tamo-amo kretanja igre, naime, igracki karakter takmicenja. Naravno, za takmicara, po njegovoj sopstvenoj svijesti, on se ne igra. Ali kod takmicenja odista dolazi to napeto kretanje tamo-amo, koje daje pobjednika i tako omogueava da cjelina bude igra. To tamo-amo ocigledno tako sustinski spada u igru da u krajnjem smislu uopste nema igranja-jedino-za-sebe. Da bi doslo do igre, ne mora, dodu5e, da stvarno postoji suigrac, ali uvijek mora tu biti neko drugi, s kojim igrac igra i koji potezom igraca od sebe odgovara nekim protupote2'Jima. Tako, macka koja se igra izabira klupko vune, jer ona ucestvuje u igra, a besmrtnost igre loptom poCi" Rilke u petoj Devinskoj elegiji: ... »tamo gdje se cisto premalo _;hvatljivo preobraca- uskace u ono prazno previse.« 9 Friderich Schlegel, Gespriich iiber die Poesie (Friedrich Schlegels .J ".c:vndschriften), izd. J. Minor, 1882, II, str. 364. Jl(
HANS GEORG GADAMER
136
va na slobodnoj svestranoj pokretljivosti 1opte, koja kao sama od sebe prireduje iznenadenja. Primat igre nad igracem koji je izvodi iskusaYa, tamo gdje se radi o ljudskom subjektivitetu koji se igra, na poseban ·.oacin i sam igrac. Opet su to neprave primjcne te rijeCi kole za svoju pravu sustinu daju najbogatije razjasnjenje. Tako mi. recimo, kazemo za nekog da se igra mogucnostima i planovima. Jasno je sta time mislimo. On za te mogucnosti jos nije po.stnvio ozbiljne ciljeve. On jos ima slobodu da se odluci ovako ili onaka, za jednu ili drugu mogucnost. S druge strane, ova sloboda nije neogranicena. Sarna igra je, zapravo, rizik za igra(·a. Igrati se moze samo s ozbiljnim mogucnostima. To jasno znaci da se u nju upustamo utoliko sto ona nekoga moze da proigra i da se probije. Draz igre za igraca je upravo u ov'Om riziku. Time uzivamo u jednoj slobodi odlucivanja koja je ipak istovremeno ogranicena i koja je neopozivo suzena. Pomislimo, recimo, na igre strpljenja, pasijans itd. A i,sto vazi i za oblast ozbiljnog. Za onoga koji za volju uzivanja sopstvene slobode odlucivanja izbjegava hitne odluke ili sc miri s mogucnostima, koje on ozbiljno ne zeli i koje zato i ne saddavaju uopste ritik da ih izabere i time samog sebe ogranicava, kazemo da je zaigran. Odatle se da izvuci jedna opsta crta kako se bit igre reflektuje u igrackom ponasanju: svako igmnje je ocligrac.•anje. DraZ: igre, fascinacija koju ona vrsi, sastoji se upravo u tome da igra zagospodari igracem. Pa i kad se radi o igrama u kojima pokusavamo da rijesimo zadatke koje smo sami postavili, onaj rizik da li »ide«, da li »Uspijeva« i da li ce »opet uspjeti« je ono sto predstavlja draz igre. Onaj koji tako pokusava uistinu je onaj koji biva iskusan. Pravi subjekt igre (to cine evidentnim upravo takva iskustva gdje je samo jedan igrac} nije igrac, vee sama igra. Igra je ono sto igraca ima u vlasti, sto ga uplice i drzi u igri. To se izrazava u tome sto igre imaju svoj vlastiti poseban duh. 10 I ovdje se ne misli na raspolozenje ili duhovno ustrojstvo onih koji 'igraju igru. Mnogo vise je razliCitost duhovnog ustrojstva prilikom igranja raznih igara, odn. kod volje za takvi.m igranjem, posljedica, a ne uzrok razlicitosti samih igara. Same igre se jedna od drugih razlikuju svojim duhom. To ne '0
Up. F.G. Junger,
D~e
Spiele.
ISTINA I METODA
137
pomva ni na cemu drugom do na tome da one ono tamo-amo kretanje igre, koje ovc jesu, drugacije propisuju i odreduju. Pravila i odredbe, kojP propisuje ispunjenje prostora igre, predstavljaju sustinu igre. To u svoj uopstenosti vrijedi svuda tamo gdje uopste ima igre. To vrijedi, npr., za igru vode i1i zivotinja. Prostor igre u kojcm se igra odigrava postaje istovremeno, zahvaljujuei samoj igri, iznutra izmjeren i ogranicava se daleko vise odredbom koja odreduje kretanje igre nego. onim na sto udara, tj. nego granicama slobodnog prostora koje spolja ogranicavaju kretanje. Za covjekovo igranje izgleda mi, nasuprot ovim opstim odredbama, karakteristicno da se nesto igra. To bi znaCilo da odredivanje krebnja, kojem se ona podvrgava, ima jednu odredenost koju igrac »bira«. On najprije svoje ponasanje u igri izricito razgranicava od svog obicnog ponasanja time sto hoce da se igra. Ali u okviru sprcmnosti za igru on bira. On bira ovu iii onu igru. Tome odgovara da prostor kretanja igre nije prosto slobodan prostor onog »naigrati se«, vee za igru ogranicen i obezbijeden prostor. Za covjekovu igru je neophodno mjesto za igru. Ogranil:enje polja igre- isto kao svetog kruga, kako s pravom naglasava Huizinga 11 suprotstavlja svijet igre, kao zatvoreni svijet bez prelaza i posredovanja, svijetu svrha. pa svako igrati znacLrr~~t<J igl'ati vrijed_iiQ.k Qvdie gdje :j§ odredeno tamo-amQ kretanje igre ..1Jtv:r_deno__~'l_opor1asanje _1 gdje se razgrani~_o~_j.rugacijeg ponasanja. Covjek koji igra cak je i u igranju jos o'naJ To]i se· ponasa;!Kad se prava bit igre sastoji u tome da se on rastereti od napetosti u kojima se nalazi radi svojih svrha. Time se poblize odreduje zasto igrati znaci nesto igrati. Svaka igra postavlja igracu neki zadatak. On se istovremeno ne moze upustiti u slobodu toga »naigrati se·< drugacije do pretvaranjem svrha svoga dr2anja u puke zadatke igre. Tako dijete, kad se igra 1optom, samo sebi postavlja svoje z_adatk_~ ___ i__Qv!_ zaciacLs:t!_zadaci igre, posto StVarnasvma:··rgre· !J,Opste nije rjesavanje tih zada.taFa, vee odrechvanje 1 obhko.., __ ~anje samog kretanja igre. Ocigledno je da osebujn_g_ J.skQ~a.L.Qlaks<mje, koje pre.dstavlj_~drzanje u igri}__p_Qciv_a~_!l3! .P~:S~b.l'lQill~Iakt~l.J: z_~datak9:. ]{:oje postavlja igra i proistice iz l!.~.ha u nj_iho_y,~m rjesavanJ.!!: 11
Huizinga. na gore n;:n'Pdenom mjestu, str. 17.
138
HANS GEORG GADAMER
M<2~eg10 r~ei: uspjehn~~()g__z~c;i~tka »ga prikazuje«. Ovaj je nacin govora narocito blizak kad se radi 6'1gri, jer ta:mo ispunjenje zadatka nije ni u kakvoj vezi sa svrhom. I_gra je zaista ograniceJ1a p.a to da se prikazuje. Njezin nacip. bitka je, dakle, samoprikazivanj~. _M~dutim, samoprikazivanje je univerzalni aspekat bitka prirode. Mi danas znamo koliko su malo do-stafiui-bi616ska prikazivimja svrha da ucine shvatljivim oblike zivih biea. 1 ~ Tako i za igru vazi da pitanje o njezinoj zivotnoj funkciji i njezinoj bioloslwj svrsi cilja suvise kratko. Ona je u jednom karakteristicnom smislu samoprikazivanje. Samop:rikazivanje covjekove igre, dodus~, kao sto smo vidjeli, pociva na prividnoj svrsi ponasanja vezanog za igru, ali njezin »smisao« se ne sastoji zaista u dostizanju ovih svrha. Uistinu, naigrati se znaci, naprotiv, samopredavanje zadacima igre. Sqmoprikaz igre djeluje tako da igrac istovremeno dospijeva do svog sopstvenog samoprikazivanja, t_ime sto nesto igra, tj. prikazuje. Sarno zato sto je igranje uvijek prikaz, moze covjekova igra u samom prikazivanju da nade zadatak igre. Tako ima igara koje bismo morali nazvati igrama prikazivanja, bilo zato sto one u zasjenjenom odnosu smisla aluzije imaju nesto od prikaza po sebi (recimo »car«, >>kralj«, >>plemie«), bilo zato sto se igra sastoji upravo u tome da nesto prikazuje (npr., kad djeca izigravaju auto). Medutim, svako je prikazivanje, po svojoj moguenosti, prikazivanje za nekoga. Sto se misli na ovu mogucnost kao takvu predstavlja ono osebujno u karakteru igre umjetnosti. Zatvoreni prostor svijeta igre ovdje kao da dopusta da padne jedan zid. 13 Igra vezana za kult i pozorisna igra ocigledno ne predstavljaju u istom smislu ono sto prikazuje dijete koje se igra. One se ne gube time sto prikazuju, vee ukazuju preko sebe na one koji u tome ucestvuju kao posmatraci. Igra ovdje vise nije puko samoprikazivanje nekog odredenog kretanja, niti, pak, puko prikazivanje u kojem se gubi dijete koje se igra, vee je to »prikaz za ... «. Citavom ovom prikazivanju svojstveno uput12 U mnogim svojim radovima ovo je narocito kritikovao Adolf Portman (Portmann) i nanovo zasnovao pravo morfoloskog nacina posmatranja. 13 Up.: Rudolf Kassner, Zahl und Gesicht, str. 161. i dalje. Kasner napominje da je »krajnje cudnovato jedinstvo i dvojnost djeteta i lutke<< u vezi s tim sto ovdje nema cetvrtog >>uvijek otvorenog zida posmatraca« (kao u nekom aktu kulta). Ja zakljucujem obratno, da je upravo ovaj cetvrti zid posmatraca ono sto zatvara svijet igre umjetnickog djela.
ISTINA I METODA
139
stvo ovdje se, tako reci, zamjenjuje i postaje konstitutivno za bitak umjetnosti. Uopsteno receno, igre, rna koliko da i?lJ. {)n_e _:t!__svojoj . su-:stini prikazivanja i rna koliko se u njima prikazivali oni koji igraju, ne prikazuju se za nekoga, tj. ne misli se na posmatraca. Djeca se igraju za sebe i kad prikazuju. Pa cak ni one igre, kao sto su sportske, koje se igraju pred gledaocima, ne misle na njih. Cak postoji opasnost da one izgube svojstveni im karakter igre kao borilacke igre zato sto postaju igre za gledanje. Tim prije je, recimo, procesija, koja je dico kultne radnje, vise nego neko prikazivanje za gledanje, posto ona po svoj_,r\-e;1om joj s:rr-:islu obuhvata cita\'U kultnu zajednicu. A ipak j e akt ..kul1a_ stYE:IP..Q. prika_LZp.__zaj_ed n i c11, L~o. je. .tako...pozrui.S.-_ na igra jedan tok igre.kQjl_u..s.!J.~tinL1rllzi.z_l~claQca. Prikaz _bQ@ u k~1!u, __ prikaz mit_a1:1:igri 1 sv~_1Q, dakle, nisu igre samo u tom smislu sto ,se igraci, UC(?,S!l:iC:ittako reci, utapaju_.!!_.Q!ikazivackoj
·rgrrT-sto. LI_n]oLll.afcize~~\r_oi~Jlotencirani ~a.ID.Qlll'ikaz.-~_..oni s<-l}'J2i]ld_ se_h~ Qrel_<1~~-J2J:'ekQ___tgg_a, -~1o _ig_r?ci za pQsmatr.aca prlstvarni neu prikaz za ,glet;ia,;t&e~_ Otvorenost prema posmatracu spada, naprotiv, takode u zatvorenost igre. Posmatrac samo vr.Si. ono sto je igra kao takva. 14 To je tacka u kojoj se u svoj svojoj vaznosti pokazuje odredenje igre kao medijalnog dogadaja. Vidjeli smo da igra svoj bitak nema u svijesti ili ddanju igraca, vee njega, naprotiv, uvlaci u sV1oju oblast :i ispunjava svojim duhom .. Igrac igru iskusava kao stvarnost koja ga, nadma5uje. To vazi pogotovo tamo gdje se igra »zamislja» kao takva stvarnost - a to je slucaj tamo gdje se igra pojavljuje kao prikaz za posmatraca. J pozorisna igra ostaje igra, tj. ona ima strukturu igre, da bude u .Sebe zatvoreni svijet. Ah kultna il:i profana pozorisna igra, rna koliko da je svijet koji ona prikazuje svijet zatvoren u sebe, otvorena je prema strani posmatraca. Tek u njernu ona dobija svoje puno znacenje. Igraci igraju svoje uloge kao u .-;\·akoj igri i tako igra postaje prikaz, ali je igra sama cjelina igraca i posmatraca. Cak, nju najbolje iskusava i prikazuje se onaka kako je »zamiSljena« ne onome koji ucestvuje u igri, \TC onome koji je posmatra. U njemu igra kao da se uzdizc do njezinog idealiteta. k~l.lj!L neku srnisao:m.L_cjcli.lw~ Ni~ d
'
4
V nap. 1.3, str. 138.
HANS GEORG GADAMER
140
To za igrace znaci da oni svoje uloge ne ispunjavaju jednostavno kao u svakoj drugoj igri - oni, naprotiv, odigravaju svoje uloge, oni ih prikazuju za gledaoce. Nacin njihovog ucesca u igri nije Vlise odreden time da oni u njoj sasvim nestanu, vee time sto oni svoje uloge igraju vezano i s pogledom na cjelinu pozorisne igre, u koju treba da se utope ne oni, vee posmatraCi .. Ovo je totalni obrat, koji se desava igri kao igri kad ona postaje pozoriSna igra. Ona posmatraca dovodi na mjesto igraca. On je taj - a ne igrac - za koga i u kame se igra igra. To, naravno, ne znaci da i igrac nije u stanju da iskus'i . smisao cjeline u kojoj igra neku ulogu. Posm_atrac ima samo jednu metodsku prednost: Time sto je igra za njega, postaje vidljivo da ona u sebi nasi neku smisaonu saddinu, koju treba shvatiti i koja je, stoga, odvojiva od drzanja igraca. U osnovi, ovdje se ukida razlikovanje izmedu igraca i posrriatraca. Zahtjev da se misli na samu igru u njezinoj smisaonoj saddini vazi za oboje. To je neophodno cak i tamo gdje se zajednica igre zatvara prema svim posmatracima, recimo, zato sto se bori protiv drustvenog institucionaliziranja zivota umjetnosti, kao u takozvanoj domacoj muzici, koja zeli da bude muziciranje u autenticnijem smislu, zato sto se izvodi za same svirace, a ne za publiku. Onaj ko se bavi takvom muzikom uistinu takode tezi za tim da muzika »ispadne« dobra, tj. da bude pravilna za onoga ko bi je slusao. ,Prikaz umjetnosti je u sustini takav da jeste za nekoga, i kad nema nikoga ko bi je slusao ili posmatrao. b) Preobrazaj u tvorevinu i totalno posredovanje
Ovaj obrat u lwjem ljudska igra izgraduje svoje pravo dovr§enje, da bude umjetnost, nazivam preobrazaj u _tvor~pi:nu. Tek ovim obratom igra dobija svoj icfealitet taka da se maze kao takva misliti i razumjeti. Tek sada se ona p<)'Kaiuje kao oslobodena od prikazivackog cina :igraca i postoji u Cistoj pojavi onaga sto oni igraj~. Kao takva igra je - i ono nepredvidivo jedne improvizacije - principijelno ponovljiva i utoliko po!)tojana. Ona :ima karakter djela, ona je spyo'' a ne samo .tu:rpyc:,:z.L> U ovom smislu je nazivam tvorevinom. 15
Sluzim se klasicnim razlikovanjem, kojim Aristotel (Eth. Eud.,. rroi:·'i,~<; od rrpa!;~:;.
B 1; Eth. Nic .. A 1) odvaja
ISTINA I METODA
141
Ono sto je na taj nacin odvojivo od prikazivackog Cina igraca ostaje, medutim, ipak upuceno na prikaz. Takva upucenost ne znaci zavisnost u tom smislu da tek zahvaljujuci nekom prikazivacu, tj. da od prikazivaca, odn. posmatraca igra dobija svoju smisaonu odredenost, pa cak ne dobija ni od onoga ko se kao autor ovog djela naziva njezinim pravim stvaraocem, od umjetnika. Prema svima njima igra je, naprotiv, jednostavno autonomna i upravo na tome treba da se ukaze pojmom preobrazaja. Ono sto time treba da bude receno za odredenje bitka umjemosti pojavljuje se kad se ozbiljno uzme smisao preob!:.O cjelina nesto drugo, da je ovo drugo, preobrazeno, njegov istinski bitak, u poredenju s kojim je njegov raniji bitak nistavan. Ako nekoga smatramo preobrazenim, onda time mislimo upravo da je tako reci postao drugi covjek. Tune moze biti prelaza stalne promjene, koji bi vodio od jedne do druge promjene, posto je ovdje jedno negacija drugog. Tako, pod preobrazajem u tvorevinu mislimo da ono sto je ranije bilo viSe nije. Ali i to da je ovo sto sada jeste, sto se prikazuje u igri umjetnosti, postojana is tina. N ajprije je i ovdje jasno kako polazenje od subj,·:. ti \ ~ te ~J. promasuje stvar. Ono sto vise nije to su, prvo, igraci - pri c·cmu u igrace treba racunati pisca ili kompozitora. Svi oni nemaju sopstveni bitak-za-sebe koji zaddavaju u tom smislu sto bi njihova igra znacila da se »samo igraju<<. Ako se, polazeCi od if~raca, opisuje sta je njegovo igranje, onda ono, oCigledno, nije pn'obrazaj, vee preobuka. Onaj ko se preoblaci nece, dodu5e, da bude prepoznat, nego bi da izgleda kao neko drugi i da vali kao taj drugi. U ocima drugih, on ne bi htio vise da bude on sam, vee da se smatra nekim drugim. On nece, dakle, da pogod imo ili prepoznamo ko je on. On igra drugog, ali tako kal:c, rccimo, mi igramo u prakticnom zivotu, tj. da se mi samo pre!\ :1ramo, zamjenjujemo i dajemo izgled. Na izgled, onaj koji :1;1 ovaj nacin igra neku ulogu porice kontinuritet sa samim so-
HANS GEORG GADAMER
142
born. No, to uistinu znaCi da on ovaj kontinuitet sa sobom pridrzava sam za sebe i drugima samo uskraeuje, onima za kojc nesto odigra va. Po svemu .Sto smo razradili o sustini igre, takvo subjektivno razlikovanje sebe samog od igre u kojem se sastoji izigravanje nije stvarni bitak igre. Sarna igra je, naprotiv, takav preobraZaj da ni za kioga ne postoji dalje ~dentitet onoga koji tu igra. Svako pita samo sta to treba da bude, sta se tu »Zamislja«. Igrac (ili pisac) vise nisu, vee samo ono sto oni igraju. Ono sto vise nije, medutim, je_ prije svega svijet u k()jem zivimo kao u nasem sopstvenom svijetu. Preobrazaj u tvorevinu nije jednostavno prebadvanje u neld drugi svijet. Sigurno, drugi je to, u sebe zatvoreni svijet, u kojem se odigrava igra. Ali ukoliko je igra tvorevina, ona je istovremeno svoju mjeru nasla u sebi samoj li. ne mjeri se nicim drugim sto je van nje. Taka je radnja neke pozoriSne igre- u tome ona jos potpuno liCi na kultnu radnju- prosto tu, kao nesto sto u sebi pociva. Ta radnja ne dopusta viSe nikakvo poredenje sa stvar:noseu ooim skrivenom mjerilu svake odrazive slicnosti. Ona je uzdignuta iznad svakog takvog poredenja - a time i iznad pitanja da li je to sve stvarno - , jer iz nje govori jedna premoena istina. Cak i Platon, najradikalniji kriticar ranga bitka umjetnosti u povijesti filozofije, ponekad, ne praveei razliku, govori o komediji i tragediji zivota kao 0 komediji i tragediji pozornice. 1fi J er ova razlika se ukida, ako znamo da opazimo smisao igre koja se pred nama odigrava. RE-dost koju nam pruza pozorisna igra je ista u oba slucaja: to je radost spoznaje. Time tek ono sto smo nazvali preobrazaj u tvorevinu dobija svoj puni smisao. Ovaj preobrazaj je preobrazaj u istinsko. On nije carolija u smislu zacaranosti, koja ceka na rijec koja ee os1oboditi, vratiti u prvotno stanje, vee je sam oslobodenje i povratak u istinski bitak. U prikazu igre se ispoljava ono sto jeste. u njoj se izvlaci i odnosli na svjetlost dana ono sto se inace stalno skrfva i izmice. O~aj ko zna da opazakomediju i tragediju zivota, taj tek zna da se odupre sugestiji svrha koje skrivaju igru koja se igra s nama. »Stvarnost« je uvijek u buducem horizontu moguenosti koje zelimo i kojih se bojimo, no koje su, u svakom slucaju, jo5 neodlucene. Ona je, stoga, uvijek takva da se bude oeekivanja koja jedno drugo iskljucuju, od kojih se sva ne mogu ispuniti. 16
Platon, Phileb., 50 b.
JSTINA I METODA
143
Neodlucnost buduenosti je ono sto dopusta takvu neumjerenost ocekivanja, da stvarnost nuzno zaostaje iza ocekivanja. Kad se sad u nekom pasebnom slucaju, u stvarnom, neka smisaona veza tako zatvara i tako ispuni, da sve to otpada u-zavrsavanje-uprazno smisaonih linija, onda je sama takva stvarnost kao pozorisna igra. Isto tako ce onaj ko je u stanju da cjelinu stvarnosti vidi kao neki zatvoreni smisaoni krug, u kojem se sve is·punjava, govoriti o komediji i tragediji samog zivota. U tim slucajevima, u kojima se stvarnost shvata kao igra, i'stupa ono sto je stvarnost igre, sto isticemo kao igru umjetnosti. .Bitak svake igre je uvijek izvrsenje, cisto ispunjenje, ~vtpyc.:w; koja svoj .:.<:Aoc; ima u sebi samoj. Svijet umjetnickog djela, u kojem se igra na taj nacin potpuno iskazuje u jedinstvu svoga toka, odista j,e sasvim i potpuno preobrazeni svijet. U njemu svako spoznaje: tako je to. Pojam preobrazaja treba, dakle, da karakterise samostalni i premoeni nacin bitka onoga s~o ~m() naz~_(lli ~v()r~\l"il1()rn.:.. Polaz~cCOd njega_ Odreat1je ie tak!ozvana stvarnost kao nepreQbr~~eJ!()1 a_l1mj e_tD-_Os_t_ ~-1!9 _l1kiid?niG o_ve _stvarnos_ti u nj ezinu istint!_. I anticka teorija umjetnosti, koja je u osnov svake umjetnosti stavljala pojam mimeze CLfLfLYJrikaz bozanskogY -N,o-pojam podr~zav~mjaig_rti umjetl}osti tp,ozed(l opi_se ~ mo ako irnamo u vigg sm.isao spoznaje_} koji je u podrazavanju. Ono p-rfkazano je t u - to je mimicki praodnos. Onaj ko nesto podrazava, dozvoljava da bude tu sto on i kako on to poznaje. Podrazavail1{!L2..~iPie. di~1e. c;lg_ se igra, time sto aktivira ono sto poznaje i time potvrduje sebe samo. I radost preoblacenja kod djece1 na st(l s~_ po_?:iva vee .t\ristotel, neee da _bt1~e skri_-: vanje; · izdaviu1je za !lesix), c!_Lse iza tog!}_p()gadalo i prep()znavalo, ve~ _naprotiv, ta~av pr_ikaz da s.amo pi;ik(l~;mq jeste. Preobuceno dijete ni po kioju cijenu ne zeli da ga pogodimo. Ono t:J;"~b~__!ia. buc;l~ t() -~_t<;>_p_J;"~~-st!lvlja, a ako vee nesto treba da bude pogodeno, onda je to upravo ovo. Prepoznato treba da hude ono sto to »jeste«. 18 . . -· ..... -
17 Up. novo istrazivanje koje je izvrsio Koller, Mimesis, 1954, gdje " dokazuje prvobitna veza izmedu mimeze i plesa. '"Arist., Poet., 4, narocito 1448 b 16: cruA:Aoy(~Ecr~o:~ •t gxo:cr't"ov, olov ,,:,Tf,c £xsi:vo~: Treba spoznati svako napose kakvo ono jest.
HANS GEORG GADAMER
144
Iz ovog razmisljanja zakljucujemo:_ smisao spoznaj~ mimeze je prepoznavan.k_~g sta. je ~:r,-epoZ!!.§LV~~ Tek detaljnija analiza tog fenomenarazfasnice nam sasvim smisao bitka prikaza koji nas interesuje. Kao sto je poznato, vee Aristotel ~stice da umjetnicki prikaz omogucava da cak i neugodno izgleda ugodno/ 9 a Kant umjetnost definise kao lijepu predstavu neke stvari zato sto ona moze da ucini da i ruzno izgleda lijepo.20 Time se, oCigledno, ne misli na artlficijelnost i spretnost kao takve. Ne divimo se, kao kod artista, VJestini s kojom je nesto ucinjeno. To je samo sekundarno interesantno. Ono sto zapravo iskusavamo na umjetnickom djelu, ina sto smo usmjereni, jeste koliko je ono istinito, tj. koliko u njemu spoznajemo i prepoznajemo nesto i same sebe. Ali sta je prepoznavanje po svojoj najdubljoj biti, necemo razumjeti ako gledamo samo na ono- sfo vee pozriajemo, sto se ponovo spoznaje, tj. alm samo prepoznajemo poznato. Radost prepoznavanja je, naprotiv, ~tome sto spoznajel1lo __v_is~ od,_samog poznatog. U prepoznav9,nj_1_:.11 9.!!-0_ sto _poznajemo istupa kao nagro!ii_ sj)oznajom iz svake slu~ajno~ti i varijabilffet_a_-_(?~~Iii~Ji kioje ga uslovlj~\laju i postaje shvaceno u svojoj biti. Ono se spozmiJe kao nesto. Ovdje smo pred centralnim motivom platonizma. U svom ucenjl! _9_ ····--- ±v&.!LY.1'._9:.h;.•. _. .PJatQ.Il ie __wit§lcu predstavu prisjecanja mislio ll.jed_r).Q_ s pJJ.tem svoje dijalektike, koja istinu bitka hazi u )JJ'(O~ tj. u idealitetu jezika. 21 Zapravo je takav ideariZain biti I/€C u fenome:im prepoznavanja. »Poznato« u svoj istinski bitak dolazi 1 pokazuje se kao ono sto jeste tek njegovim pn~poznavanjem. Kao prepoznato ono je ono u svoj()j biti zadrzano, oslobodeno slucajnosti svojih aspekata. To u potpu·· nosti vrijedi za nacin prepoznavanja koji imamo u igri nasuprot prikazu. Takav prikaz izostavlja sve ono sto je slucajno i nebitno, npr., sopstveni posebni bitak glumca. Spoznajom onaga sto on prikazuje, on potpuno iScezava. Ali i ono sto se pri' kazuje, poznati dogadaji iz mitoloske predaje, biva istovremeno. zahvaljujuci prikazu, uzdignuto u svoju vazecu istinu. U pogledu spoznaje istinitog je bitak prikaza vise od bitka prikazane materije, Homerov Ahilje vise neg1o njegov pralik. 1o 2
Isto, 1448, b 10.
° Kant, Kritik 21
der Urteilskraft, § 48.
Platon, Phaid., 73. i dalje.
ISTINA I METODA
145
Mimicki praodnos, koji razjasnjavamo, saddi, dakle, ne samo to da je prikazano tu vee i to da je istinskije doslo u ovo Tu. Podrazavanje i prikaz nisu samo odrazavajuce ponavljanje, vee spoznaja biti. Zato sto oni nisu puko ponavljanje, vee »iZnosenje« u njima se istovremeno primislja i posmatrac. Oni u .sebi sadde bitnu vezu sa svakim za koga je prikaz. Pa, moze se jos vise reCi: prikaz bitij_~tako m!;!~kq__ podrazavanje da oa nuzno nesto pokazuJe. Onai_ke>_EC>Q!'
ne,
Platon, Rep., X. Aristot., Poet., 9, 1451 b 6. " Anna Tumarkin je veoma detaljno prikazala, na osnovu teorije um.wtnosti 18. vijeka, prelaz od »podrazavanja« do »izraza« (Anna Tumarkm, Festschrift fiir Samuel Singer, 1930). 22 23
146
HANS GEORG GADAMER
vati-<se« istinska bit igre - a time i umjetnickog djela. Odigrana rigra je ono sto se svojim prikazom obraea posmatracu, i to tako da posmatrac tu spada uprkos svom rastojanju protivstavljenosti. Ovo je bilo najjasnije u onoj vrsti predstave koja je kultua radnja. Tu je odmah pri ruci veza sa zajednicom. Ma kolika bila reflektirajuca estetska svijest, ona vise ne moze misliti da tek estetsko razlikovanje, koje za sebe postavlja estetski predmet, pogada pravi smisao kultne slike ili religiozne igre. Niko neee moei misliti da je za religioznu istinu izvodenje kultne radnje nesto nebitno. Isto, sada, na slican nacin vrijedi za pozorisnu igru uopste i za ono sto je ona kao pjesnistvo. Ni izvedba neke pozorisns igre nije jednostavno razluciva od nje, kao nesto sto ne spada u njezin bitni bitak, vee je tako subjektivna i tako tekuea kao estetski dozivljaj!i u kojima se ona iskusava. StaviSe, u izvedbi, i samo u njoj se - t o je najjasnije u muzici- sreee samo djelo, onako kako se bozansko sreee u kultu. Ovdje je vidljiva ona metodska dobit koju je donijelo to sto smo posli od pojma igre. Umjetnicko djelo se ne moze prosto izolovati od »kontingencije« prilaznih uslova pod lmjima se ono pokazuje, a gdje do takve izolacije ipak dode, ona je rezultat apstrakcije, koja redukuje pravi bitak djela. Ono samo spada u svijet koji ono sebi prikazuje. Pozorisnu igru imamo zapravo tek tamo gdje se igra, a naroCito muzika mora zvucati. Teza je, dakle, da bitak umjetnosti ne moze biti odreden kao predmet neke estetske svijest_i, zato sto je, obratno, estetsko ponasanje vise nego sto ono o sebi zna. Ono je dio dogadaja bitka prikaza i bitno pripada igri kao igri. · Kakve to ima ontoloske konsekvence? Sta se za blize odredenje nacina bitka estetskog bitka dobija ako na ovaj nacin podemo od igrackog karaktera igre? Ovoliko je jasno: pozorisna igra i umjetnicko djelo, koje se odatle shvata, nije puka shema pravila i propisa 0 ponasanju, u okviru kojih moze da se slobodno ostvaruje igranje. Igranje pozorisne igre nece da bude shvaceno kao zadovoljavanje potrebe za igro.tn, vee kao stupanje-u-postojanje samog pjesnickog djela. Tako se pitamo sta je zapravo jedno takvo pjesnicko djelo po svome bitku, da ono uvijek samo jeste u izvedbi, u prikazu kao pozorisnoj igri, a da je to ipak njegov sopstveni bitak, sto se tako prikazuje.
ISTINA I METODA
147
Sjeeamo se gore upotrijebljene £ormule »preobrazaj u tvorevinu«. Igra je tvorevina - ova teza hoee da kaze: uprkos tome sto je upueena na to da se igra, ona je cjelina puna znacenja, koja se, kao takva, moze ponovo prikazivati i shvatati u svom smislu. Ali i tvorevina je igra, zato sto ona - uprkos njezinom idealnom jedinstvu - svoj puni bitak dostize samo kad se igra. To je ona supripadnost obiju strana koju moramo naglasiti nasuprot apstrakciji estetskog razlikovanja. Ovome upravo sada mozemo dati formu tako sto eemo estetskom razlikovanju, pravom konstitutivumu estetske svijesti, suprotstaviti >•estetslco nerazlikovanje«. Bilo je jasno: ono sto se u podrazavanju podrazava, sto je pjesnik oblikovao, igrac prikazao, posmatrac spoznao toliko je ono misljeno, ono u cemu je znacenje prikaza, da pjesnicko oblikovanje i1i ucinak prikaza kao takav uopste ne dospijevaju do izdvajanja. Tamo gdje ip~k razlikujemo, razlikuje se materija od oblikovanja, pjesnicko djelo od »shvatanja«. No ova su razlikovanja sekundarne prirode. Ono sto igrac igra, a posmatrac spoznaje, to su sama oblikovanja i sama radnja, onaka kako ih je zamislio pjesnik. Imamo ovdje, dakle, jednu dvostruku mimezu: pjesnik prikazuje i igrac prikazuje. No upravo je ova dvostruka mimeza zapravo jedna: i u jednoj i u drugoj je isto ono sto do postojanja dolazi. Tacnije mozemo reei: mimicki prikaz izvedbe dovodi do postojanja ono sto pjesnicko djelo zapravo zahtJijeva. Dvostrukom razlikovanju izmedu pjesnickog djela i njegove materije, te pjesnickog djela i izvedbe odgovara dvostruko nerazlikovanje, kao jedinstvo istine, koja se spoznaje u igri umjetnosti. Ispalo je iz pravog iskustva nekog pjesnickog djela kad se fahula u njezinoj osnovi posmatra, recimo, s aspekta njezinog porijekla, i isto je vee tako ispalo iz pravog i.skustva pozorisne igre kad poomatrac reflektira o shvatanju koje je u osnovi iz\·edbe ili o ucinku prikazivaca kao takvom. Takva jedna refleksija sadrzi vee estetsko razlikovanje samog djela od njegovog prikaza. Ali za sadrzinu iskustva kao takvog je, kao sto smo vid.JCli, cak svejedno da li se tragicna ili komicna scena, koja se pred nama odigrava, odvija na pozornici ili u zivotu- ako smo samo posmatraci. Ono sto smo nazvali tvorevinom jeste to uko1i ko se na taj nacin prikazuje kao smisaona cjelina .. Ona nije po sebi i ne sreee se za to u jednom za nju akcidentalnom po.'>rcdovanju, vee U tom posredovanju dobija SVIOj pravi bitak.
148
HANS GEORG GADAMER
Varijetet izvedbi ili izvodenja jedne takve tvorevine moze pri tom jos toliko polaziti od shvatanja igraca- i shvatanje ne . ostaje zatvoreno u subjektivitetu svoga mnjenja, vee je utjelovljeno tu. Ne radi se, dakle, uopste o nekom pukom subjektivnom varijetetu shvatanja, vee o sopstvenim moguenostima bitka djela, koje se izlaze istovremeno u samom varijetetu svojih aspekata. Time ne treba poricati da je ovdje moguea polazna tacka za estetsku refleksiju. Recimo, pri razlicitim izvedbama iste igre moze se razlikovati jedan nacin posredovanja od drugoga, kao sto promjenljivim mozemo zamisliti i uslove prilaza umjetnickim djelima druge vrste - npr., ako neku gradevinu posmatramo pitajuei se kako bi djelovala kad bi bila »slobodna« ili kako bi trebalo da izgleda njezina okolina. I1i kad smo pred pitanjem restauracije neke slike. U svim takvim slucajevirna se samo djelo razlikuje od svog »prikaza«, 25 ali zaboravljamo na obaveznost umjetnickog djela, aka moguce varijacije u prikazu smatramo slobodnim i proizvoljnim. One se zapravo sve poqvrgavaju kritickom vodecem mjerilu »pravilnog« prikaza.ll6 2 ;; Problem posebne vrste je ne bi li trebalo u toku samog oblikovanja u istom smislu vee na djelu gledati estetsku refleksiju. Neporecivo je da stvaralac, u pogledu ideje svoga djela, moze da izabere razlicite mogucnosti oblikovanja, da ih moze kriticki uporedivati i prosudivati Cini mi se da je ova, samom stvaranju svojstvena, razborita jasnoca ipak nesto sasvim drugo nego estetska refleksija i estetska kritika, koja se moze raspaliti na samom djelu. Moze biti da ono sto je bilo predmet shvatanja stvaraoca: dakle, mogucnost oblikovanja, bude i polazna tacka estetske kritike. Ali cak i u slucaju takvog saddinskog slaganja stvaralacke i kriticke refleksije, mjerilo je drugo. U osnovi estetske kritike je smetnja jedinstvenog shvatanja, dok je estetsko shvatanje stvaraoca upravljeno na uspostavljanje jedinstva samog djela. Vidjecemo kasnije kakve su hermeneuticke konsekvence ovog zakljucka. Cini mi se ipak ostatkom pogresnog psihologizma, koji potice iz estetike ukusa i estetike genija, ako dopustamo podudarnost ideja toka produkcije i toka reprodukcije. Time zaboravljamo na dogadaj koji prevazilazi subjektivitet i stvaraoca i onoga koji uziva, sto predstavlja uspjeh jednog djela. 26 Ne mogu smatmti tacnim kad R. Ingarden (u svojim Bemerkung zur Problem des iisthetischen Werturteils, Rtvista di Estetica 1959), cijim se analizama o »shematici<< knjizevnog djela inace obraca premalo pa2nje, u konkreciji o »estetskom predmetu<< vidi prostor za estetsko vrednovanje umjetnickog djela. Estetski predmet se ne konstituise u estetskom doZivljaju poimanja, vee se samo umjetnicko djelo u njegovom estetskom kvalitetu iskusava njegovom konkretizacijom i konstituisanjem. U tome se potpuno slazem sa estetikom »formativata« L. Parejsona.
IST'INA I METODA
149
Ovo, na primjer, poznajemo u modernom teatru kao tradiciju koja polazi od inscenacije, stvaranja uloge iii prakse neke muzicke izvedbe. Ovdje nema nikakvog proizvoljnog postojanja jednog pokraj drugog, pukog varijeteta shvatanja; naprotiv, od stalnog ugledanja i produktivnog mijenjanja obrazuje se jedna tradicija, s kojom mora da se razracuna svaki novi pokusaj. Svjestan toga je, na neki nacin, i reproduktivni umjetnik. Ono kako on prilazi nekom djelu ili nekoj ulozi uvijek je na neki nacin vezano za uzore, koji su cinili isto. Pri tom se ni u kom slucaju ne radi o slijepom podrazavanju. Tradicija koju je stvorio neki velilci glumac, reziser ili muzicar, time sto njegov uzor ostaje djelotvoran, nije prepreka za slobodno oblikovanje, vee se tako stopilo sa samim djelom da razracunavanje s ovim uzorom ne izaziva manje stvaralacko naknadno oblikovanje svakog umjetnika nego sto to izaziva razracunavanje sa samim djelom. Posebno kod reproduktivnih umjetnostrl. je upravo to sto ta djela, s kojima one imaju posla, izricito dopustaju takvo naknadno oblikovanje i time vidljivo dde otvoren identitet i kontinuitet umjetnickog djela prema njegovoj buducnosti.2 7 Mazda je mjeri1o koje ovdje odmjerava da li je nesto »pravilan prikaz« krajnje pokretljivo i relativno. Ali obaveznost prikaza se ne smanjuje time sto se prikaz mora odreci cvrstog mjerila. Tako interpretaciji nekog muzickog djela ili neke drame sigurno necemo moci dozvoliti slobodu da fiksirani »tekst« uzme kao povod za proizvodenje proizvoljnih efekata, a ipak, obratno, 'isto taka necemo kanonizaciju odredene interpret2cije, npr., snimkom na gramofonsku plocu, kojom je dirigovao kompozitor, iii detaljna uputstva za izvedbu, koja postoje od kanonizirane praizvedbe, smatrati propustanjem pravog zadatka interpretacije. Istinskoj obaveznosti samog djela ne bi odgovarala »pravilnost«, kojoj se na taj nacin tezi, koja svakog interpreta vezuje na svojstveni 'i neposredan naC·in i koja mu oduzima pravo na rasterecenje pukim podraza\·anjem nekog UZOJP. Takode je ocigledno pogresno »slobodu« reproduktivne proizvoljnosti ograniciti na spoljnje i marginalne pojave, a ne misliti, naprotiv, obavezno ti ujedno slobodno na cjelinu jedne :·t·produkcije. Interpretacija odista jeste u izvjesnom smislu na27 Kasnije ce se pokazati da se ovo ne ogranicava na reproduktivne , :mjctnosti, vee obuhvata svako umjetnicko djelo, cak svaku smisaonu 1 vorcvinu koja se budi do novog razumijevanja.
150
HANS GEORG GADAMER
knadno stvaranje, ali ovo naknadno stvaranje ne slijedi poslije nekog prethodnog stvaralackog akta, vee poslije figure stvorenog djela, koje treba da bude prikazano sa onim smislom koji se u njemu nalazi. Zato istorizirajuci prikazi, npr., muzika na starim instrumentima, nisu onoliko vjerni kao sto misle. Postoji, naprotiv, opasnost da se podrazavanjem podrazavanja »trostruko odstupi od istine«. (Platon). Izgleda da ideja o jedino pravilnom prikazu ima, suocena s lronacnoscu naseg povijesnog opstojanja, uopste neceg protusmislenog. 0 tome ce kasnije jos biti govora u drugom kontekstu. O~igledno stanje stvari, da svaki prikaz zeli da bude pravilan, sluzi ovdje kao potvrda da je nenizlikovanje posredovanja od samog djela pravo iskustvo djela. S tim je potpuno u skladu to da estetska svijest estetsko razlikovanje izmedu djela i njegovog posredovanja umije da sprovede, uopsteno receno, samo na nacin kritike, dakle, tamo gdje ne uspijeva ovo posredovanje. Posredovanje je, po svojoj ideji, t()t_a}p.o. Totalno posredovanje znaci da ono sto se posreduje sebe samo ukida kao posrednika. Time se zeli reci da reprodukcija (u slucaju pozorisne igre i muzike, ali i kod citanja epskih ili hrskih djela), kao takva, ne postaje tematska, vee se njome i u njoj prikazuje djelo. Vidjecemo da isto vazi za karakter prilaza i susreta u kojem se prikazuju gradevine i likovna djela. I ovdje sam prilaz, kao takav, nije tematski., ali isto tako ne znaci da bi ove zivotne veze trebalo apstrahovatli kako bi se shvatilo samo djelo. Ono je, naprotiv, tu, u njima samima. To sto djela poticu iz neke pros1osti, iz koje strse kao trajni monumenti u sadasnjost, njihov bitak jos uvijek ne cini predmetom estetske iii istorijske svijesti. Ona su, doklegod su u svojim funkcijama, istovremena ,sa svakom sadasnjicom. Pa cak i kad jos samo kao umjetnicka djela svoje mjesto imaju u muzejima, ona nisu potpuno otudena sama od sebe. Ne samo da umjetnicko djelo ne da da se izbrise svaki trag njegove prvotne funkcije i znalcu omogucava da ih opet spoznajno UiSpostavi, umjetnicko djelo koje ima svoje mjesto pored drugih umjetnickih djela u galeriji je jos uvijek jedno sopstveno izvor-iSte. Ono samo sebe istice, a kako ono to cini- time sto druge >>Ubija«, iii se uz drugo dobra dopunjava - je jos nesto njemu samom svojstveno. Postavljamo pitanje o identitetu ovog >>sopstva« (»Selbst«) sto se u mijeni vremena i prilika tako razlicito prikazuje. Urn-
ISTINA I METODA
151
jetnicko djelo se, ocigledno, ne razbacuje u pmmjenljive aspekte sebe samog tako da bi izgubilo svoj identitet, vee je ono tu u svima njima. Svi ti aspekti pripadaju njemu. Svi su oni istovremeni s njim. Tako se postavlja zadatak temporalne interpretacije umjetnickog djela. c)
Vremenitost estetskog
Kakva je to istovremenost? Kakva je ta vremenitost koja se pripisuje estetskom bitku? Uopsteno, ovu istovremenost i sadasnjost estetskog bitka nazivamo njegovom bezvremenoscu. Ali zadatak je ovu bezvremenost misliti zajedno s vremenitoscu, s kojom ona u biti ide zajedno. Bezvremenost najprije nije nista do dijalekticka odredbenica, koja se pojavljuje na osnovu vremenitosti i nasuprot toj vremenitosti. I govor o dvije vremenitosti, jednoj povijesnoj i jednoj natpovijesnoj, pomocu kojih, recimo, Zedlmajer (Sedlmayr), vezujuci se za Badera (Baader) i pozivajuci se na Bolnova (Bollnow), pokusava da odredi vremenitost umjetnickog djela 28 ne prevazilazi dijalekticko suprotstavljanje. Natpovijesno »neokrnjeno« vrijeme u kojem >>sadasnjost« nije prolazni trenutak, vee punoca vremena, opisuje se iz »egzistencijalne« vremenritosti, bilo da istice nosenost, lakocu, nekrivnju iii bilo sta drugo. Koliko je nedovoljno takvo suprotstavljanje, vidljivo je upravo kad, slijedeci stvar, priznamo da »istinsko vrijeme« zadire u povijesno-egz.istencijalno »privid-vrijeme«. Takvo zadiranje bi, ocigledno, imalo karakter epifanije, tj. ono bi za iskusavajucu svijest bilo bez kontinuiteta. Time se, po samoj stvari, ponavljaju aporije estetske svi.Jesti, koje smo gore prikazali. Jer upravo je kontinuitet ono sto treba da dostigne svako razumijevanje vremena, pa i kad se radi o vremenitosti umjetnickog djela. Ovdje se sveti pogresno razumijevanje Hajdegerove ontoloske ekspoziaije vremenskog horizonta. Umjesto da se ddimo metodskog smisla egzistencijalne analitike tubitka, mi ovu egzistencijalnu, povijesnu vremenitost tubitka odredenog brigom, predbjegom ka smrti, tj. radikalnom konacnoscu, obradujemo kao jednu od mnogih mogucnosti razumijevanja egzistencije, a zaboravljamo da je 11aCin bitka samog rl!zumijevanja ono sto se ovdje otkriva kao •" Hans Sedlmayr, Kunst und Wahrheit, 1958, str. 140. i dalje.
152
HANS GEORG GADAMER
vremenitost. Odvajanje prave vremenitosti umjetnickog djela kao »neokrnjeog vremena« od propadaju6eg povijesnog vremena ostaje, uistinu, puki odraz ljudski-konacnog iskustva umjetnosti. Sarno bi biblij1ska teologija vremena, ne sa stanovista ljudskog samorazumijevanja, vee iz bozanskog otkri venja, mogla da govori o nekom »neokrnjenom vremenu« i da teoloski legitimiSe analogiju izmedu bezvremenosti umjetnit:kog djela i ovog »neokrnjenog vremena«. Bez takve teoloske 1egitimacije govor o »neokrnjenom vremenu« skriva pravi problem, koji nije u udaljavanju vremena umjetnickog djela, vee u njegovoj vremenitosti. Postavljamo, dakle, ponovo pHanje kakva je to vremen:tost.29 Posli smo od toga da je umjetnicko djelo igra, tj. da ono svoj pravi bitak ne moze da odvoji od svoga prikaza ida u tom pl"'l.kazu ipak do izrazaja dolazi jedinstvo i istost tvorevine. Upucenost na sebe-prikazivanje spada u njegovu bit. To znaci da, rna koliko ga u prikazu preobrazavali i izopacavali, ono ipak ostaje ono samo. Obaveznost svakog prikaza upravo i Cini to sto on sadr2i vezu sa samom tvnrevinom i sto se podvrgava mjerilu praVlilnosti, koja odatle proizilazi. To cak potvrduje jos l privativni ekstremni slucaj jednog skroz-naskroz izopacenog prikaza. Te izopacenosti, zapravo, postajemo svjesni zato ;to prikaz zamisljamo i pro,sudujemo kao prikaz same tvorel.'ine. Na jedan neodvojiv, neizbrisiv nacin, prikaz ima karakter ponavljanja istog. Pod ponavljanjem se ovdje, naravno, ne misli da se nesto ponavlja u pravom smislu te rijeci, tj. da se svodi na prvotno. Svalm ponavljanje je, naprotiv, jednako izvorno u odnosu na samo djelo. Na primjeru svecanosti poznata nam je ovdje postojeca veoma zagonetna struktura vremena. 30 Barem za periodicne svecanosti vazi da se one ponavljaju. Kod svecanosti to nazivarna njezinim povratkom. Pri tom, ta svecanost, koja se vraca, nije ni neka druga, niti pak puko prisjecanje neke prvotno slavljenje svecanosti. Prvotni sakralni karakter svih svecanosti ocigledno iskljucuje razlikovanja kakva su nam poznata u is29 Uz ovo sto slijedi treba uporediti solidnu analizu R. i G. Kobnera, o lijepom i njegovoj istini, 1957, za koju je autor saznao tek kad je njegov rad bio vee zavrsen (Up. biljesku u Phil. Rdsch. 7, str. 79). 36 Zasluga je Valtera Otoa (Walter F. Otto) i Karla Kerenjija (Kerenyi) sto su spoznali znacenje svecanosti za povijest religije i antropologije (up.: Karl Kerenyi, Vom Wesen des Festes, Paideuma 1938).
ISTINA I METODA
153
~ustvu
vremena sadasnjosti, u sjecanju i ocekivanju. Ovo iskustvo vremena svecanosti jc, naprotiv, odvijanje, jedna sadasnjost sui generis. Vremenski karakter odvijanja je tesko shvatiti iz uobicajenog iskustva vremena sukcesije. Povezemo li povratak svec·anosti s uobicajenim iskustvom vremena i njegovim dimenzijama, ona ·izgleda kao istorijska vremenitost. Svecanost se svaki put mijenja. Jer uvijek je nesto drugo istovremeno s njom. Ipak bi ona i pod takvim istorijskim aspektom ostala jedna te ista svecanost, koja prozivljava takvu mijenu. Prvotno se proslavljala tako i tako, kasnije drugacije, a kasnije opet drugacije. Medutim, ovaj njezin aspekt uopste ne pogada vremeniti karakter svecanosti, da se ona odrzava. Nje2Jine istorijske veze su za bit svecanosti sekundarne. Kao svecanost ona nije identicna svecanost na nacin neke istorijske zgode, ali isto tako nije ni na taj nacin odredena svoj·im porijeklom, da je nekad bila prava svecanost - za razliku od nacina kako se svetkuje tokom vremena. Naprotiv, njezinim je porijeklom, npr., njezinim zasnivanjem ili postepenim uvodenjem, dato da se redovno svetkuje. Ona je, dakle, po svojoj sopstvenoj originalnoj biti takva da je uvijek drugacija (pa i kad se svetkuje »isto tako«). Bivstvujuca, sto ona jeste samo time sto je uvijek drugacija, ona je vremenita u jednom radikaln'ijem smislu nego sve sto spada u povijest. Svoj bitak ona ima samo u postajanju i u vracanju: 31 !Jt Radi karakteristike nacina bitka apeirona Cir::E(pov ' dakle, pozivajuCi se na Anaksimandera, Aristotel se poziva na bitak dana i takmicenja, dakle, svecanosti (Phys., III, 6, 206, a 20). Zar nije vee Anaksimander to ne-izlazenje apeirona pokusao da odredi u vezi s takvim cisto vremenskim fenomenima? Zar on pri tom nije, mozda, u vidu imao viSe nego sto je obuhvaceno aristotelovskim pojmovima postajanja i bitka? J cr sliku dana srecemo jos u jednoj drugoj vezi u karakteristicnoj funkl'iji: U Platonovom Parmenidu (131 b). Sokrat hoce odnos ideje prema stvarima da predoci prisutnoscu dana koji je za sve. Ovdje se na bitku
154
HANS GEORG GADAMER
Svecanost jeste samo time sto se svetkuje. Time ni u kom slucaju nije receno da je ona subjektivnog karaktera i da svoj bitak ima samo u subjektivitetu slavljenika. Svecanost se, naprotiv, svetkuje zato sto je tu. Slicno je bilo s pozoriSnom igrom, da ona mora da se prikazuje za posmatraca, a ipak njezin bitak uopste nije puko stjeciste dozivljaja gledalaca. Nego je, obratno, bitak posmatraca odreden njegovim »biti-tu«. To biti-tu je vise nego puka suprisutnost s necim drugim sto je isto_vremeno tu. Biti-tu znaCi sudjelovanje~ Onaj ko je pri necemu bio tu, taj u potpunosti zna kako je zapravo bilo. Tek izvedeno iz toga, biti-tu onda znaci i nacin subjektivnog ponasanja, ono »biti-pri-stvari«. Posmatranje je, dakle, pnivi nacin sudjelovanja. Smijemo podsjetiti na pojam sakralne komunije, kakvu imamo u osnovi prvotnog grckog pojma &Ewpl!X. 0Ewpoc:;, kao sto znamo, znaci sudionik u jednom svecanom poslanstvu. Sudionici jednog svecanog poslanstva nemaju nikakvu drugu kvalifikaciju i funkciju do da budu tu. Ekwpoc:; je posmatrac, dakle, u pravom smislu te rijeci, koju u svecanom aktu sudjeluje tim biti-tu i time dobija svoju sakralno-pravnu odliku, tj. svoju nepovredivost. Na isti nacin jos grcka metafizika shvata sustinu pojmova ~lEwpla i voiJc:; kao Cisto biti-tu pri stvarno bivstvujucem,:J 2 a u nasim ocima je sposobnost, moci se teoretski ponasati, definisana time da se o nekoj stvari mogu zaboraviti sopstvene svrhe. 33 Ali .&Ewpl!X ne smijemo primarno misliti kao ddanje subjektiviteta, kao samoodredenje subjekta, vee je moramo promisljati polazeci od onoga sta on posmatra. 0E~p[O'. je zbiljskO UCeSCe, nikakaV Cill, VeC trpljenje TI~.(}oc:; . naime, ponesena obuzetost onim sto se posmatra. Odatle je u novije vrijeme postala razumljiva religiozna pozadina grckog pojma uma. 34 mijenja. Uistinu, svecanost nije ista, vee ona jeste time sto je uvijek druga. Bivstvujuce, sto samo jeste, time sto je uvijek drugo, vremenito Je u jednom radikalnom smislu: svoj bitak ono ima u postajanju. (Up. o karakteru bitka "vremenskog razmaka<< M. Heidegger, Holzwege, str. 322. i dalje). 32 Up. moj clanak »Zur Vorgeschichte der Metaphysik« o odnosu 1zmedu "bitka« i »miSljenja<< kod Parmenida (Anteile 1949). 33 Up. gore str. 35. i dalje ono sto je reeeno o obrazovanju. 34 Up.: Gerhard Kruger, Einsicht und Leidenschaft. Das Wesen des platonischen Denkens, 19491 • Narocito vazne poglede sadrii uvod ove knjige. U meduvremenu je jedno publicirano Krigerovo predavanje
ISTINA I METODA
155
Posli smo od toga, da se istinski bitak posmatraca, koji spada u igru umjetnosti, ne moze primjereno shvatiti iz subjektiviteta, kao nacin drzanja estetske svijesti. Ali to ne treba da znaci da se i bit posmatraca ipak ne moze opisati iz onog biti-tu, koje smo istakli. To biti-tu, kao subjektivno dostignuce ljudskog ponasanja, ima karakter biti-izvan-sebe. Vee je Piaton u svom djelu »Fedar<< oznacio nerazumljivost s kojom, polazeCi od racionalne umnosti, zaboravljamo ekstatiku tog bitka ~izvan sebe, aka u tome vidimo puku negaciju onog bitka-pri-sebi, dakle jednu vrstu pomjerenosti. Uistinu, bitak-izvan-sebe je pozitivna mogucnost, sasvim biti pri necemu prisutan. Takvo biti-tu ima karakter samozaborava, i bit je posmatraca u tome da se samozaboravno preda jednom prizoru. No samozaboravnost je ovdje sve drugo samo ne privativno stanje, jer ( '"Grundfragen der Philosophie<<, 1958) jos razjasnilo autorove sistematske
namjere. Pomenimo ovdje ponesto od toga. Krigerova kritika modernog misljenja i njegove emancipacije od svih veza s »ontickom istinom« izgleda mi fiktivna. Ni filozofija novog vijeka nikad nije mogla zaboraviti cla moderna nauka, rna kako konstruktivno postupala, nikad nije i nikad nijp mogla napu,;titi svoju osnovnu vezanost i iskustvom. Pomislimo samo :1~1 pitanje koje je postavio Kant, kako je moguca cista prirodna nauka. Veoma smo nepravedni, medutim, i prema spekulativnom idealizmu ako C~
•
156
HANS GEORG GADAMER
ono proistice iz okretanja k stvari, koje posmatrac vrsi kao svoje sopstveno pozitivno dostignuee. 35 Ocigledno je da post:oji bitna razlika izmedu gledaoca koji se potpuno predaje igri umjetnosti i posmatranja iz puke radoznalosti. I radoznalosti je o:vojstveno da nju povuce pogled, prizor da se potpuno zaboravi u njemu i da ne moze da se otrgne od njega. Ali predmet radoznalosti odlikuje to da nas se on u osnovi nista ne tice. Za posmatraca on nema nikakvog smisla. U njemu nema niSta na sta bi on zbilja mogao da se vrati i u cemu bi se on sabirao. Jer ono na cemu se temelji draz pogleda je zapravo formalni kvalitet novine, tj. apstraktne drugotnosti. To se vidi u tome sto njemu pripadaju kao dijalekticki komplement postajanje dosadnim i oguglanost. Nasuprot tome, ono sto se posmatracu predstavlja kao igra umjetnosti ne iscrpljuje se u pukoj zanesenosti trenutka, vee ukljucuje zahtjev za trajnoscu i trajnost zahtjeva. Rijec zahtjev ovdje ne dolazi slucajno. U teoloskom osvjeseenju, za koji je poticaj dao Kjerkegor i koji oznacavamo kao ))dijalekticku teologiju«, ovaj pojam omogueava, ne slucajno, teolosku eksplikaciju onoga sto se misli pod Kjerkegorovim pojmom istovremenosti. Zahtjev jeste, doduse, nesto postojece. Prvo je njegova opravdanost (ili promisljanjc opravdanosti). Upravo zato sto postoji, zahtjev se u svako doba moze postaviti. Zahtjev postoji u odnosu na nekoga i zato se kod njega mora postaviti. Ali oCigledno je da pojam zahtjeva sadrzi i to da on sam nije neko utvrdeno trazenje cije je ispunjenje n~ dvosmisleno dogovoreno, vee da on vise utemeljuje takvo tra'15 E. Fink je smisao entuzijastickog bitka-izvan-sebe covjeka pokuSa.o cla objasni razlrikovanjem koje je ocigledno inspirisano Platonovom Fed rom. Ali dok tamo suprotni ideal ciste umnosti odreduje razlikovanje dobrog i loseg ludila, kod Finka ne postoji odgovarajuci kriterij kad »cisto humano odusevljenje« kontrastira entuzijazmu u kojem je covjek u bogu. Jer, konacno, ito »cisto humano odusevljenje<< je jedno biti-odsatan i biti-tu koje covjek ne >>moze«, vee koje ga obuzima, i izgleda mi da se utoliko ne moze odvojiti od entuzijazma. To da u covjekovoj moCi postoji stalno odusevljenje i da je »obratno« entuzijazam iskustvo o jednoj premoCi koja nas prosto premasuje: takva razlikovanja izmedu vladanja samim sobom i biti savladan zamisljaju se samo iz misli o moci i zbog toga ne ocjenjuju pravilno sklop jednog biti-izvan-sebe i biti-pri-necemu, sto vrijedi za svaku formu odusevljenja i entuzijazma. Forme »cisto ljudskog odusevljenja« koje je opisao Fink same su, samo ako ih ne tumacimo pogresno, »narcisticko-psiholoski« nacini »konacnog samoprekoracivanja konacnosti« (up.: Eugen Fink, Vom Wesen des Enthusiasmus, naroeito str. 22-25).
ISTINA I METODA
157
zenje. Zahtjev je pravni osnov za neko neodredeno trazenje. Ako mu se udovolji tako da je ispunjen, onda on mora, kad se ispunjava, da prvo poprimi oblik trazenja. Postojanju zahtjeva, dakle, odgovara da se on konkretJizuje u potraZivanju. Primjena na Luierovu teologiju se sastoji u tome da zahtjev vjerovanja postoji od blagovijesti i da se u prodikama uvijek nanovo postavlja. Rijec propovijedi vrsi upravo ono isto totalno posredovanje, sto je inace svojstvo kultne radnje recimo, bogosluzenja. Jos eemo vidjeti da je rijec i inace pozvana da vrsi posredovanje istovremenosti i da joj, stoga, pripada vodeea uloga u problemu hermeneutike. U svakom slucaju, bitku umjetnickog djela pripada ,>istovremenost«. Ona sacinjava sustinu opstojanja. Ona nije simultanost estetske svijesti. Jer pod ovom simultanoseu se podrazumijeva biti-istovremeno i jednako-vazenje razlicitih estetskih predmeta dozivljaja u nekoj svijesti. »Istovremenost«, naprotiv, ovdje hoce da kaze da neko jedino, koje nam se tu prikazuje, rna koliko daleko mu bi1o porijeklo, u svome prikazu dobija punu sadasnjost. Istovremenost, dakle, nije nacin datosti u svijesti, vee zadatak za svijest i dostignuee koje se od nje trazi. Ona se sastoji u tome da se stvari ddimo tako da ona postaje »istovremena«, tj. da je sve posredovanje ukinuto u botalnoj sadai§njosti. Ovaj pojam istovremenosti, kao sto je poznato. potice od Kjerkegora, koji mu je dao poseban teoloski pecat.au »Istovremeno« kod Kjerkegora ne znaoi biti u isto vrijeme, vee formui:ise zadatak, postavljen vjerniku, da 011.0 sto ne pada u isto vrijeme, sopstvenu sadasnjost i sveto prisustvo Hrista tako totalno posreduje jedno s drugim da se ovo ipak iskusi i ozbiljno .1zme kao savremena (umjesto u razmaku nekadasnjeg). Obratno tome, simultanost estetske svijesti pociva na pokrivanju zadatka postavljenog s istovremenoscu. U ovom smislu, istovremenost spada posebno u kultnu radttJU i blagovijesti u propovijedi. Smisao biti-tu je ovdje pravo til:estvovanje u samom dogadanju spasenja. Niko ne moze sumnpti u to da je na pogresnom mjestu ono estetsko razlikovanje, recimo, »lijepe« ceremonije ili »dobre« propovijedi u pogledu zahtjeva koji nam se postavlja. Ja samo tvrdim da u osnovi 1sto vrijedi za iskustvo umjetnosti. I ovdje se posredovanje mo·"" Soren Kierkegaard, PhiLosophische Brocken, 4. poglavlje, i jos <•·sto.
HANS GEORG GADAMER
158
ra misliti kao totalno. Ni onaj bitak-za-sebe umjetnika-stvaraoca - recimo, njegova biografija - niti bitak-za-sebe prikazivaca, koji izvodi neko djelo, niti pak bitak-za-sebe posmatraca, k.oji igru prima, nema u pogledu bitka umjetnickog djela svoju sopstvenu legitimaciju. Ono sto se pred njim ovdje odigrava, za svakog je tako 1staknuto iz razvojnih linija svijeta i tako zatvoreno u jedan samostalni smisaoni krug, da se ni za koga ne motiviSe izlaz u bilo koju drugu buducnost Hi stvarnost. Onaj koji prima djelo upucen je na jednu apsolutnu distancu, koja mu uskracuje svako prakticno svrsishodno ucesce. Ali ova distanca je u pravom smislu estetska distanca, jer ona znaci odstojanje radi gledanja, sto omogucava pravo i svestrano ucestvovanje u onome sto se pred nama prikazuje. Zato ekstaticlwm samozaboravu posmatraca odgovara njegov kontinuitet sa samrim sobom. Upravo polazeCi od onaga u cemu se on gubi kao posmatrac, od njega se trazi kontinuitet smisla. Ono sto se pred njim prikazuje i u cemu on sebe spoznaje, to je istina njegovog sopstvenog svijeta, religioznog i moralnog svijeta u kojem on zivi. Onaka kako je parusija, apsolutna sadasnjost, oznacavala naCin bitka estetskog bitka i kao sto je umjetnicko djelo ipak posvuda isto gdje god bilo takve sadasnjosti, tako je i apsolutni trenutak u kojem je posmatrac istovremeno samozaborav i posredovanje sa sami sobom. Ono sto ga iz svega izbacuje istovremeno mu vraca cjelinu njegovog bitka. Upucenost estetskog bitka na prikaz ne znaci, dakle, oskudnost, nedostatak autonomne smisaone odredenosti. Ona spada u njegovu pravu b1t. Posmatrac je bitni momenat same igre koju nazivamo estetskom. Sjetimo se ovdje cuvene definicije tragedije koju nalazimo u Aristotelovoj Poetici. Tamo je u definiciju biti tragedije izricito ukljuceno ustrojstvo posmatraca. d) Primjer tragicnog
Aristotelova teorija tragedije, dakle, treba da nam posluzi kao primjer strukture estetskog bitka uopste. Ona je, kao sto je poznato, u sklopu jedne poetike i izgleda da vazi samo za dramsko pjesniStvo. Medutim, tragicno je osnovni fenomen, jedna smisaona figura, koja nije prisutna samo u tragediji, samo u tragicnom umjetnickom djelu u uzem smislu, vee svoje mjesto moze da nade i u drugim radovima umjetnosti, prije sve-
ISTINA I METODA
159
ga u epu. Tragicno, cak, uopste nije samo specificno um}etnicki fenomen, jer ga srecemo i u zivotu. Stoga noviji istrazivaci (Rihard Haman, Maks Seler)~ 7 na tragicno gledaju upravo kao na vanestetski momenat; po njima, ovdje se radi o eticko-metafizickom fenomenu, koji samo spolja zadire u oblast estetske problematike. No, posto nam je pojam estetskog otkDio svoju upitnost, moramo postaviti obratno pitanje: nije li tragicno ipak osnovni estet!')ki fenom.en? Bitak estetskog nam je bio postao vidljiv kao igra i kao prikaz. Tako smijemo i teoriju tragicne igre, poetiku tragedije, da pitamo za bit tragicnog. Ono sto se ogleda u refleksiji o tragicnom koja seze od Aristotela do nasih dana zaista nije neka nepromjenljiva bit. Nema sumnje da se bit tragicnog u atickoj tragediji na jedinstven nacin predstavlja- i drugacije za Aristotela, za koga je Euripid bio »najtragicniji«, 38 a drugacije za onoga za koga, recimo, Eshil otkriva istinsku dubinu tragicnog fenomena - a pogotovo drugacije, tek za onoga ko}i misli na Sekspira ili Hebela (Ch. Fr. Hebbel). Ovakva mijena, medutim, ne znaci, jednostavno, da bi bespredmetno postalo pitanje 0 jedinstvenoj biti tragicnog, vee, naprotiv, da se taj fenomen prikazuje u svojoj skioi vezanoj za neko povijesno jedinstvo. Refleks antickog tragicnog u modernom tragicnom, o cemu Kjerkegor govori, stalno je prisutan u svim novijim razmatranjima o tragicnom. Ako pocnemo od Aristotela, dobicemo odatle pogled na cjelinu tragicnog fenomena. U svojoj cuvenoj definiciji tragedije, Aristotel je za pDoblem estetskog, kako smo zapoceli da eksponiramo, dao odlucujucu uputu, time sto je u odredenje biti tragedije ukljucio djelo;canje na gledaoca. Nas zadatak ovdje ne moze biti da opsirno obradujemo ovu cuvenu i mnogo diskutovanu definiciju tragedije. Ali sama cinjenica da se gledalac ukljucuje u bitno odredenje tragedije razjasnjava ono sto je gore bilo receno o bitnoj pripadno.·.ti gledaoca igri. Nacin na koji gledalac tu spada tek osvjetljava smisaonost figure igre. Tako distanca, koju gledalac zaddava prema pozorisnoj igri, nije neki proizvoljni izbor drzanja, vee ·17 Richard Hamann, Asthetik, str. 97: >>Tragicno, ctakle. nema niknkve •:c/.c s E"Stetikom«; Max Scheler, Vom Umsturz der Werte, ~zum Phanomen
160
HANS GEORG GADAMER
bitni odnos, ClJl Je osnov u smisaonom jedinstvu ,igre. Tragedija je jedinstvo tragicnog toka koji se iskusava kao takav. Ali ono sto se iskusava kao tragicni tok jeste, i kad se ne radi o pozorisnoj igDi, koja se prikazuje na pozornici, vee o tragediji u »zivotu«, u sebe zatvoreni smisaoni krug, koji od sebe uskraeuje svako prodiranje i zahvatanje u njega. Ono sto se shvata kao tragicno je samo ono sto se prihvata. Utolriko je to stvarno osnovni »estetski« fenomen. No, kod Aristotela spoznajemo da prikaz tragicne radnje specificno djeluje na gledaoca. Prikaz djeluje zahvaljujuei S/,goc, i p6~o:;. Tradirani prevod ovih afekata kao saosjecanja i straha dopusta da zazvuce previ.Se subjektivni tonovi. Kod Aristotela se uopste ne radi o saosjeeanju ili ocjeni saosjeeanja koja se mijenjala tokom vjelmva, 39 niti se strah moze shvatiti kao raspolozenje duse. I jedno i drugo su naprotiv dozivljaji, koji spopadaju i povlace za sobom covjeka. E:Ae:oc, je zal koji zahvaea nekog kad je suocen s onim sto nazivamo zalosnim. Tako je za nekoga zalosna Edipova sudbina (primjer koji Aristotel stalno ima u vidu). Njemacka rijec Jammer (zalost) je dobar ekvivalent stoga sto se ovom rijecju ne zamislja samo dusa vee, isto takio, i njezin izraz. U skladu s tim ni cpop.oc, nije samo raspolozenje, vee, kako Aristotel kaze, »jeza« 40 na taj nacin da se covjeku mrzne krv, da ga obuhvata groza. Na poseban nacin, na koji je ovdje, kad govorimo o karakteristici tragedije, govor 0 tp6~oc;-u u vezi s ~:A:::oc,-om znaci 'fl6~oc, jezenje od strepnje koja nas spopada kad gledamo kako neko juri u pnopast i za koga se bojimo. Jad i strepnja su nacini ekstaze onog bitka-izvan-sebe, sto svjedoci o prikovanosti za ono sto se pred nama odigrava. Medutim, kod Aristotela se o O\'im afektima kaze da pomoeu njih pozori5na igra djeluje na prociseenje takvih strasti. Kao sto je poznato, ovaj prevod je sporan, a narocito smisao genitivaY Ali meni se cini da stvar na koju mis1i Aristotel sa39 Maks Komerel (Max Kommerell, Lessitng und Aristoteles) je na zasluzan nacin opisao ovu istoriju saosjecanja, ali nije od toga dovoljno razlikovao prvotni smisao pojma Eo~:A~ Up. u meduvremenu objavljeno djelo: W. Schadewaldt, Furcht und Mitleid, Hermes 83, 1955, str. 129. i dalje, te dopunu ovoga: H. Flashar, Hermes 1956, str. 12---48. 4 0 Arist., Rhet. II 13, 1389 b 32. 41 Up.: M. Komerel, koji daje pregled starijih shvatanja: na gore navedenom mjestu, str. 262-272; i u novije vrijeme se mogu naCi branioci objektivnog genitiva: posljednji je K. H. Folkman-Sluk (Volkmann-Schluck) u Varia Variorum (Festschrift fur Karl Reinhardt 1952).
ISTJNA I METODA
161
svim nezavisno od ovoga, i njezina spoznaja mora na koncu UCiEiti razumljivim zasto gramaticki dva taka raz1icita :,;hva1.2.l1jci na ovaj naC:in dugovjecno mogu stajati jedno naspram drugog. Cini mi se da je jasno da Aristotel misli na tragicnu tugu, koja obuhvaia gledaoca suocenog s jednom tragedijom. A sjeta je jedna vrsta olaksanja i oslobodenja u kojem su na svojstYen nacin pomijesani bol i radost. Kako Aristotel ovo Sl2nje moze l1C\::':Vaii prociscenjem? Sta je to necisto svojstveno afektima, ili 1wCisto, koje oni jesu, i kako se ovo potire u tragicr:oJ potresenosti. Cini mi se da je odgovor u sljedecem: Ta obu;~etost zaloscu i grozom predstavlja bolno razdvajanje. u torr,c je nejedinstvo s onim sto se desava, jedno neprihvatanje istiEE· koje se buni protiv groznog dogadaja. No djelovanje tragicne katastroi'e je upmvo takvo da se oslobadamo ove dvojnosti s onim sto jeste. Utoliko ona polucuje univerzalno oslobodenje stegnutog srca. Oslobadamo se ne samo opcinjenosti u kojoj nas drzi zalost i jez;ovitost ove jedne sudbine, vee smo, ujedno, s tim, oslobodeni od svega onoga sto nas razdvaja od onaga sto jeste. U tragicnoj sjeti se, dakle, ogleda jedna vrsta afirmacije, jedan povratak k sebi samom, i kad je, kako to nije rijetko u modernoj tragediji, junak zaglu.Sen takvom tragicnom sjetom u svojoj sopstvenoj svijesti, onda on u jednoj takvoj afirmaciji sam malo ucest\·uje time sto prihvata svoju sudbinu. No, sta je zapravo predmet ove afirmacije? Sta se tu potvrduje? Sigurno ne pravednost nekog moralnog uredenja svijeta. Ozloglasena teorija tragicne krivice, koja jedva da igra neku ulogu kod Aristotela, nije cak ni za modernu tragediju neko prikladno objasnjenje. Jer nije i.ragedija tamo gdje kriYica i pokajanjc odgovaraju jedno dntgom kao u nekom pravednom odmjcravanju, gdje neki moralni racun krivice rjesava bez ostaika. Ni u modernoj tragcdiji ne moze i ne smije biti p<.me subjr•k'civizacije krivice i sudbine. Naprotiv, karakteristicna je prc~~orniernost tragicnih posljedica za bit tragicnog. Uprkos svem suojektivitetu krivnje, ostaje, cak i u novovjekoj tragediji, jos uvi,iek djelotvoran jedan momenat one: imticke premoci sudbine, koja sc kao ista za sve otkriva upravo u ne-jednakosti krivice i sudbine. Izgledet da je tek Hebel bio na granici onoga sto sc jo.S moze nazvati tragedijom, toliko je hlcno subjektivna krivnja ukomponovana u da]ji tok tragicnog dogadaja. Iz istog razloga je posebno problematicna i misao hriscanske tragedije, posto u svijetu bozanskog spasenja vr-l'cl;w
162
HANS GEORG GADAMER
sreee i nesreee, koje su klo11stitutivne za tragic11i dogadaj, \Ls-c 11e odreduju ljudsku suclbinu. I Kjerkeg.onovo~ duhovito sup1·oistavlja11je anticke pat11je, koja slijedi iz prokletstva ;c;)jc je u nekom rodu, sa bolom koj'l kida sa sobom samim sukc;;.)ljenu, u ko11flikt dovede11u svijest, dodiruje gra11ice tragicr;.o~ uopste. Antigona u 11jegovoj preradi 4 a uopste viSe 11e bi bila tragedija. :;.;Iora se, dakle, ponoviti pita11je: sta gledalac tu potvrck~e .' OCigledno je upravo neprimjere11ost i strahovita veHcina posljedica, koje izrastaju iz ci11a ispu11je11og krivnjom, 0110 ~to predstavlja zapravo presizanje posmatraca. Tragicna afirmacija je ovladava11je ovim presizanjem. Ono ima karakter prave komunije. 011o sto se ·iskusava na takvoj prekomjernosti trag;cne 11eclaee je 0110 isti11sko zajeclnicko. Gleclalac spoz11aje sarnog sebe i svoj sopstve11i ko11ac11i bitak suoce11 s moCi sudbine. 0:-:u ~:to se dogada velikima ima egzemplar11o z11ace11je. Slaganje ,, tragicnorn sjetom 11e odnosi se na tragican tok kao takav, ili na _pravednost sudbe koja sust:ize junaka, vee se misli na dan metafizicki smisaoni red, koji vrijedi za sve. 011o »tako-je-to<< jeste vrsta samospoznaje posmatraca, koji se razbo:·ic;) vraea iz zaslijeplje11osti u kojima zivi kao i svaki drugi. Tragicna afirmacija je uvid<mje pomoeu smisaonog kontirmiteta, koji se sam gledalac postavlja. Iz ove a11a1ize tragic11og zakljucujemo ne snmo da se ovd;l." radi o jednom osnovnom estetskom pojmu, ukoliko oclstojan,;t: toga biti-gledalac spada u bit tragic11og - vaz11ije je da ~JJ odstoja11jc toga biti-glcda]ac, sto odreduje na6in bitka este:skog, u sebe, recimo, ne ukljucuje >>estetsko razlikova11jec, ko.~(" smo bili spoznali kao bitnu crtu >>estetske svijesti«. Gleda ~c: se ne zadrzava 11a distanci estetske svijesti, koju uziva umje'11ost prikaza, 14 vee se zadrzava u komuniji toga biti-prisutan. Prava teZina tragic11og fenomena je, 11a ko11cu, u onome sto se prikazuje i spoz11aje, a ucdce u tome, ocigled11o, 11ije proizyoljno. lVIa koliko da je tragicna pozorisna igra, koja se u pozoristu :weca110 izvodi, izuzet11a situacija u zivotu svakog pojedinca. On<'. ipak nije nesto kao avanturisticki dozivljaj i 11e djeluje i(:.:u droga za otuplje11je od koje se po11ovo budimo u pravi bitak, vee djeluje na uzdiza11je i potrese11ost posmatraca, sto uistinu 2
1
12 Kierkeg::wrd, Enter-Eller I, str. 133 (Diegerichs). "' Isto, str. 139. i dalje. 44 Arist., Poet., 4, 1448 b 18.
ISTINA I METODA
163
produbljuje njegov lwntinuitet sa samim sobom. Tragicna sj;:;ta proizilazi iz samospoznaje, do koje dolazi gledalac. U tragicnom dogadaju on ponovo nalazi sebe, zato sto je to njegov sop~;tveni svijet k'oji niJe poznat iz religiozne i povijesne predaje, i koji ga srece makar za neku kasniju 'svijest - sigurno vee za onu svijest koju pominje Aristotel, a pogotovo za onu koju pominje Seneka ili Kornej (Corneille) -· ova predaja vise nije obavezna, u daljem djelovanju takvih tragicnih djela i gracta jc nesto viSe do samo dalje vazenje nekog literarnog uzora. Ta predaja pretpostavlja ne samo da gledalac :ios poznaje sagu, ona takode ukljucuje da ga njezin govor jos stvarno dostize. Sarno onda susret s takvom tragicnom gradom i takvim tragicnim djelom moze da postane susret sa samim sobom. A1i, ono sto na ovaj nacin vrijedi za tragicno, vrijedi, uistinu, i mnogo sire. Za pjesnika je slobodno izmisljanje uvijek samo jedna strana posrednistva vezanog unaprijed datim vazenjem. On svoj u fabulu ne izmislja slobodno, rna koliko on to sebi uobrazavao. Naprotiv, sve do danasnjeg dana postoji nesto od starog fundamenta teorije mimeze. Slobodno izmisljanje pisca je prikaz jedne zajednicke istine, koJa obavezuje i pi sea. Nista drugaC!je ne stoji stvar s drugim, narocito l·ikovnim umjetnostima. Estetski mit o slobodnoj st\ aralackoj fantaziji, koja dozivljaj pretvara u pjesnicko djelo, 1 kult genija, koji ovdje spada, dokazuju samo da u 19. vijeku mi.tsko-istoPi.J,;ka tradicija vise nije nesto sto se posjeduje kao samo po sehi razumljivo. Ali cak i onda estetsk1 mit fantazije i genijalnog izmisljanja pn"dstavlja pretjerivanje, !::oje se ne odrzava pred onim sto stvarno jeste. Jos uvijek slobodan izbor grade i oblikovanje odabrane grade ne pro~stil:·u iz sloboclne volje c:mjett~ika i nisu IJUki prikaz njegove nutrenosti. Umjetnik se, naprotiv, obraca pripremljenim dusama, i za to odabira ono st:o mu obecava djelovanje. On sam je pri tom u onoj is:oj tradiciji u kojoj je i publika, na koju on misli i koju sakuplja. U ovom s!nislu je istina da on kao pojedinac, kao misleca svijest, ne mora izricito da zna sta on radi i sta kaze njegovo djelo. To upravo nikad nije neki strani svijet car,olije, droge, sna, u koju su uvuceni igrac, kipar ili gledalac, vee je to jos uvijek sopstveni svijet, kojem je on predaniji ukoliko dublje spoznaje i sebe i njega. Smisaoni kontinuitet ostaje ono sto umjetnicko djelo 1 povezuje sa svijetom opstojanja i kojeg se nikad potpuno ne cslobada cak ni otudena svijest jednog obrazovan.og drustva.
162
HANS GEORG GAD.i\MER
srece i nesrece, koje su konstitutivne za tragicni dogadaj, -,-!;-e ne odreduju ljudsku sudbinu. I Kjerkeg.orrovo~~ duhovito c:upl·o~stavljanje anticke patnje, koja slijedi iz prokletstva ;w_jc, je u nekom rodu, sa bolom koji kida sa sobom samim suK.coljenu, u konflikt dovedenu svijest, dodiruje granice tragicr..og uopste. A.ntigona u njegovoj preradi 4 '1 uopste vise ne bi biJa tragedija. :\·:ora se, dakle, ponoviti pitanje: sta gledalac tu potvrch:~e.' OCigledno je upravo neprimjerenost i strahovita velicina posljedica, koje izrastaju iz Cina ispunjenog krivnjom, ono sto predstavlja zapravo presizanje posmatraca. Tragicna afirmacija je ovladavanje ovim presizanjem. Ono ima karakter prave komunije. Ono sto se 'iskusava na takvoj prekomjernosti tragi,~ ne nedace je ono istinsko zajednicko. Gledalac spoznaje ·samo:,; sebe i svoj sopstveni konacni bitak suocen s mob sudbine. o~:o ~:to se dogada velikima ima egzemplarno znacenje. Slaganje ,, tragicnom sjetom ne odnosi se na tragican tok kao takav, ili na pravecnosi sudbe koja sustize junaka, vee se misli na j(cdan metafizicki smisaoni red, koji vrijedi za s\·e. Ono »tako-,Je-to<< jeste vrsta samospoznaje posmatraca, koji se razboc·i'l.l vraca iz zaslijepljenosti u kojima zivi kao i svaki drugi. Tragicna afirmacija je uvidanje pomocu smisaonog kontinuiteta, .: koji se sam gledalac postavlja. Iz ove analize tragicnog zakljucujemo ne s<::mo da se ovdi!? radi o jednom osnovnom estetskom pojmu, uko1iko odstojar:..:c toga biti-gledalac spada u bit tragicnog -- vaznije je da to odstojanje toga biti-gledalac, sto odreduje nacin bitka este:cskog. u sebe, recimo, ne ukljucuje »estetsko razlikovanje<', ko_je smo bili spoznali k2o bitnu crtu >>estetske svijesti«. GledaL:c se ne zadrzava na distanci estetske svijesti, koju uziva umJe~ nost prikaza, 14 vee se zadr2ava u komuniji toga hiti-prisubn. Prava teZina tragicnog fenomena je, na koncu, u onome sto se prikazuje i spoznaje, a ucesce u tome, ocigledno, nije proizn;lj!cO. Ma koliko da je tragicna pozorisna igra, koja se u pozoristu :svocano izvodi, iZ11zetna situacija u Zivotu svakog pojedinca. or<.c: ipak nije nesto kao avanturisticki dozivljaj i ne djeluje ka) droga za otupljenje od koje se ponovo budimo u pravi bitak. vee djeluje na uzdizanje i potresenost posmatraca, sto uistin.u 2 • Kierkcgaard, Enter-Eller I, str. 133 (Diegerichs). "' Isto, str. 139. i dalje. 44 Arist., Poet., 4, 1448 b 18.
ISTINA I METODA
163
produbljuje njegov lcontinuitet sa samim sobom. Tragicna sjeto. proizilazi iz samospoznaje, do koje dolazi gledalac. U tragicnom. dogadaju on ponovo nalazi sebe, zato sto je to njego\· sopstveni svijet k'oji niJe poznat iz religiozne i povijesne predaje, i koji ga srece makar za neku kasniju ·svijest - sigurno vee za onu svijest koju pominje Aristotel, a pogotovo za onu koju pominje Seneka ili Kornej (Corneille) -·- ova predaja vise niJe obavezna, u daljem djelovanju takvih tragicnih djela i grana jc nesto vise do samo dalje vazenje nekog literarnog uzora. Ta predaja pretpostavlja ne samo da gledalac jos poznaje sagu, ona takode ukljucuje da ga njezin govor jos stvarno dostize. Sarno onda susret s takv:om tragicnom gradom i takvim tragicnim djelom moze da postane susret sa samim sobom. Ah, ono sto na ovaj nacin vrijedi za tragicno, vrijedi, uistinu, i nmogo sire. Za pjesnika je slobodno izmisljanje uvijek samo jedna strana posredniStva vezanog unaprijed datim vazenjem. On svoju fabulu ne izmislja slobodno, rna koliko on to sebi uobrazavao. Naprotiv, sve do danasnjeg dana postoj-i nesto od starog fundamenta teorije mimeze. Slobodno izmiSljanje pisca je prikaz jedne zajednlcke istine, kojn obavez~1je i pi sea. Nista drugabje ne stoji stvar s drugim, narocito likm·nir~l umjetnostima. Estetski mit o slobodnoj st\ aralackoj fantaziji. koja dozivljaj pretvara u pjesnicko djelo, i kult genija, koji ovdje spada, dokazuju samo da u 19. vijeku mi.tsko-istor•i.Jska tradicija vise nije nesto sto se posjeduje kao sarno po sebi razumljivo. Ali cak i onda estetskl mit fantazije i genijalnog izmisljanja predstavlja pretjerivanje, kojc se ne odrzava pred onim sto stvarno jeste. Jos uvijek slobodan izbor grade i oblikovanje odabrane grade ne pro:sticu iz sloboclne volje t.:mjet~~ika i nisu ;::n.tki prikaz njegove nulrenosti. Umjetnik se, naprotiv, obraca pripremljenim dusama, i za to odabira ono sto mu obecava djelovanje. On sam je pri tom u onoj istoj tradiciji u kojoj je i publika, na koju on misli i koju sakuplja. U ovom smislu je istina da on kao pojedinac, kao misleca svijest, ne mora izricito da zna sta on radi i sta kaze njegovo djelo. To L:pravo nikad nije neki strani svijet camlije, droge, sna, u koju su uvuceni igrac, kipar ili gledalac, vee je to jos uvijek sopstveni svijet, kojem je on predaniji ukoliko dublje spoznaje i sebe i njega. Smisaoni kontinuitet ostaje ono sto umjetnicko djelo l povezuje sa svijetom opstojanja i kojeg se nikad potpuno ne cs1obada cak ni otudena svijest jednog obrazovanog drustva.
164
HANS GEORG GADAMER
Izvucimo facit iz svega ovoga. Sta je to estetski bitak? Na pojmu igre i preobrazaja u tvorevinu, sto je karakterisalo igru umjetnosti, pokusali smo da dokazemo nesto opste: da jc, nai-me, :@ikaz, odn. izvodenje pjesnickog djela i muzike nesto sustinsko, a nikako nesto akcidentalno. Sarno u njima se dovrsava ono sto sama djela umjetnosti vee jesu: opstojanje onoga sto se njima prikazuje. Specificna vremenitost estetskog bitka, da svoj bitak ima u tome biti-prikazan, u slucaju reprodukcijc postaje egzistentna kao samostalna i izdvojena pojava. Sad se pitamo da li ovo zbilja vrijedi za sve, iako da se odatle moze odrediti karakter bitka estetskog bitka. Moze li se to prenijeti i na umjetnicka djela statutarnog karaktera? Pitanje postavljamo najprije za takozvane likovne umjetnosti. Ali pokazace se da je posebno poucna za nasa pitanja najstatutarnija umjetnost, arhitektura.
2. ESTETSKE I HERMENEUTICKE POSLJEDICE a) Valencija bitka slike
Najprije izgleda kao da je u likovnim umjetnostima identitet djela tako jasan da mu ne odgovara nikakav varijabilitet prikaza. Ono sto varira, izgleda kao da ne pripada samom djelu i da utoliko ima subjektivni karakter. Tako bi od subjekta mogla proisteCi ogranicenja, koja ometaju adekvatno dozivljavanje djela, no u osnovi se takva subjektivna ogranicenja mogu prevazici. Svako djelo likovne umjetnosti mozemo iskusiti kao samo to djelo »neposredno«, tj. nije potrebno nikakvo drugo posredovanje. Ukoliko kod likovnih djela ima reprodukcija, ovc .sigurno ne pripadaju samom umjetnickom djelu. No ukoliko i in1a c
IS'I'IN'A 1 METODA
165
galerija, da pored nje stoji bilo sta drugo. Takva slika na izgled nema po sebi apsolutno nista od one objektivne upueenosti na posredovanje, koju smo isticah kod pjesnickog djela i muzike. Slika koja je naslikana za izlozbu ili galeriju, sto je postalo pravilo ncstajanjem umjetnosti po narudzbini, sasvim vidno protivurjeci zahtjevu za apstrakoijom estetske svijesti i teoriji nadahnuca, koja je formulisana u estetici gcnija. Ta slika, dakle, k:w da daje za pravo neposrednosti estetske svijesti. Ona je JWc.to kao krunski svjedok za njezin univerzalni zahtjev, i ociglcdno nije slucajno sto se estetska svijest, koja razvija pojam umjetnosti i umjetnickog kao oblik shvatanja bastinjenih tvorevina i time sprovodi estetsko razlikovanje, pojavila istovrcmcno sa stvaranjem zbirki, koje sve sto tako posmatramo objedinjavaju u muzeju. Time mi od svakog umjetnickog djela, tako reci, pravimo sliku; time sto ga oslobadamo od svih njegovih zivotnih odnosa i posebnosti njegovih prilaznih uslova, ono se uramljuje kao slika i isto tako vjesa. Tako ostaje da se poblize istrazi nacin bitka slike i da se upitamo da li shvatanje bitka estetskog, onako kako ga opisuje igra, vrijedi i za pitanje o bitku slike. Piianje o naCinu bitka slike, koje ovdje postavljamo, odnosi se na nesto sto je zajednicko svim razlicitim vrstama postavljanja slike. Ono se time laca jedne apstrakcije, no ova apstrakcija nije nikakva proizvoljnost filozofske refleksije, vee nesto sto ona nalazi da je izvrsila estetska svijest, kojoj, u osnovi, postaje slikom sve ono sto se moze podvrgnuti sadasnjoj slikarskoj tehnici. U ovoj primjeni pojma slike sigurno nema istorij.';ke ishne. Sadasnja istrazivanja u oblasti povijesti umjetnosti mogu nas bogato pouciti o tome da ono sto mi nazivamo slikom ima cliferenciranu povijest.l Puna »Suverenost slike« Teodor Hecer (Theodor Hetzer) pripada, zapravo, tek sadrzini slike iz one faze razvitka koju je zapadno slikarstvo dos1Jiglo s kasnom renesansom. Tek ovdje imamo slike koje potpuno stoje same na sebi i koje su vee po sebi, i bez ramova i uokvirene okoline, jedinstvena i zakljucena tvorevina. U trazenju L.B. Alber-iija za concinnitas, koju on postavlja >slici«, mozemo, recimo, prepoznati dobar teoretski izraz novog umjetnickog 'ideala, koji odreduje oblicje slike renesanse. 1 Vrijednu potvrdu i pouku dugujem diskusiji vodenoj sa Volfgangom Seneom (Wolfgang Schone) prilikom razgovora istoricara umjetnosti evangelistickih akademija (Christophorus-Stift) u Minsteru 1956. g.
166
HANS GEORG GADAMER
~0, sad mi se cini karakteristicnim sto upravo klasicne pojmovne odredbe lijepog uopste teoreticar »Slike« ovdje objavlju,ie. Da je ono sto je lijepo takvo, da mu se nista ne smije oduzeti i nista ne smije dodati, ako neeemo da ga kao takvo unistimo. to je znao jos Aristotel, za koga sigurno nije bilo slike u smi~Ju Albertija." Ovo ukazuje na to da pojam »slike<< ipak maze da im8 jedan opsti smisao, koji se ne ogranicava samo na odrec1enu fazu likovne istorije. I otenska minijatura ili vizantijska ikona su i u sirem smislu slike, mada oblikovanje slike. u ovim slucajevima, slijedi sasvim druge principe i pl"ije se moze okrakterisati izrazom »slikovnog znaka«. 3 U istom smislu ce estetski likovni pojam uvijek morati bbuhvatiti i skulpturu. koja se ubraja u likovne umjetnosti. To nije nikakvo proizvoljno uopstavanje, vee odgovara stanju problema filozofske estetike, stanju, koje je povijesno, nastalo, i estetike, koja, na koncu konca, polazi od uloge slike u platonizmu i koja se odraz2.,.8. u jezickoj upotrebi slike. 4 Pojam slike novijih stoljeea, naravno, ne moze vaziti kao samo po sebi razumljivo polaziSte. Ovo istraZivanje, zapravo, /,eJi da se oslobodi te pretpostavke. Ono bi za nacin bitka slike ht]elo da predlozi formu shvatanja koja nju izdvaja iz odnosa prerr:a estetskoj svijesti i pojma slike na koji smo se navikli z
' Up.: Eth. Nic., II, 5, 1106 b 10. Izraz potice od Dagoberta Fraja (Frey) (up. njegov prilog u Festschr"-it Jantzen).
Up.: W. Paatz, Von den Gattungen und vom Sinn der gotischen Abh. der Heidelberger Akademie der Wissenschaften, 1951, str. 24. i daJje. 5 Up.: W. Weischedel, Wirklichkeit und Wirklichkeiten, 1960, str. 158. dalje. 1
i~i.P~.dfigur,
IST:!l"A I METODA
167
Medutim, namjera ove pojmovne analize nije umjetnicko-teo!·etska vee ontoloska. Za nju je kritika tradicionalne estetikE. koju najprije ima u vidu, samo prelaz do postizanja horizonta koji obuhvata i umjetnost i povijest. Prilikom analize po_jma slike, u vidu imamo samo dva pitanja. Najprije pitamo u kor:1 pogledu se ;;lika razlikuje od odslikavanja (pitamo, dakle. ;·~. :Jroblematil:<~ pralika), a ;~atim, lcakav odnos slil:e prema n.'e·1om svijetu proizilm-:i odatle. Tako pojam slike prevazilazi dosad upotrebljavani pojam p'::-:aza, i to lime sto se slika u biti vezuje za njezin pralik. Sto se iice prvog pitanja, tek ovdje se pojam prikaza preph·e s pojmom slike ,-ezanim za njezin pralik. Kod tranzitornih ~;mjetnosti, od kojih smo posli, govorili smo, doduse, o prikaz.:...;. ali ne o slici Prikaz 'Se pri tom takode pojavljivao dvostn;ko. Kako pjesnicko djelo, tako je i njegova interpretaoija, rec:,:r:-,o. na pozornici, prikaz. I za nas je od odlucujuceg znacenJa bilo bas to ~to ove prikaze, zahvaljujul:i tom podvostruc'eEJ tl. pravo 1skustvo umjetnosti prozima a ne razlikuje. S, koji se pojavljuje u igri prikaza ne stoji kao odslikovanje, pored stvarnog svijeta, vee jeste snm taj svijet u pojacanoj istini njegovog bitka. A tek pogotovo reprodukcija; ·npr .. izvodenje na pozornici nije odslikavanje pored kojeg bi prahk same drame zaddavao svoj bitak-za-sebe. Pojam milT)~L:G· koji se primjenjivao za obadva nacina prika:ca, nije poqrazqrnijevao toliko odslikavanje koliko pojavu prikazanog. Bez mirneze djela neme> svijeta kakav je u njemu, a bez reprodukcije nema, s druge strane, djel~. Tako se u prikazu dovrsava preze:1cija prikazanog. Q,;novno znacenje ovog ontoloskog prepliita. .nla.JJriginalnog i reproduktivnog bitka i metodskog prvenst\·a. koje smo dali tranzitornim umjetnostima, spoznacemo kao opravdano kad se tamo dobijeni uvid bude dokazao i u likovnim umjetnostima. Jasno je, doduse, da se tamo ne moze govoriti o reprodukciji kao pravom bitku djela. _Slika, naprotiv, kao original odbija da bude reprodukovana. Isto tako izgieda da je jasno da 0110 sto je u odslikavanju odslikal1i0 po:-'jl"duje bitak nezavisan od slike, i to l.J toj mjeri da ispada da .1e slika, u poredenju s prikazanim, umanjeni bitak. Tako se up1icemo u ontolosku problematiku pralika i odslikavanja. Poci cemo od toga da je prikaz nacin bitka umjetnickog cl. rla, i zapit:=lcemo se kako se smisao prikaza verifikuje na onoc.· ;,to nazivamo siikom. Pod prikazom se ovdje ne moze pod-
168
HANS GEORG GADAMER
razumijevati odslikavanje. Nacin bitka sHke moracemo poblize odrediti tako sto cemo naCin na koji se u njoj prikaz ·:ezuje za pralikovito razlikovati od odnosa odslikavanja, od veze odslikavanja s pralikom. To se da razjasniti jednom detaljnijom analizom, pri koJoj bi se, najp::;-ije, u vidu imalo prvenstvo zivog, tog ~(,ov, a naroCito osobe. 6 U biti odslikanog je saddano da nema nikakav drugi zadatak do da lici na pralik. Mjerilo njegove primjerenosti je da se u odslikanom prepozna pralik. To znaci da je odredenje pralika ukidanje svog sopstvenog bitka-za-sebe i potpuno sluzenje posredovanju odslikanog. Idealna odslikanost utoliko bi b1la slika u ogledalu, jer je nje:zJin bitak zbUja prolazan, ona je tu samo za onoga koji gleda u ogledalo i van svoje ciste pojavnosti je zapravo nista. Uistinu, medutir:1. to nije ni slika ni odslikano, jer nema bitak-za-sebe; ogledalo odbija sliku, tj. ogledalo nam OllO sto se U njemu ogleda ciEi Sarno onoliko dugo vidljivim dok gledamo u ogledalo i opazar.no svoju sopstvenu sliku ili sliku neceg drugog sto se u njemu ogleda. Ipak ne govorimo ovdje slucajno o slici, a ne o odsliku iii o odslikavanju. Jer u slici u ogledalu pojavljuje se samo bivstvujuce u slici, tako da ga samo imamo u slici iz ogled:?..la. Odslikano, nasuprot tome, hoce da se vidi samo ono sto se njime ,misli. Odslikano je on.o sto nece da bude nista drugo do sama iri1erpretacija necega i svoju funkciju ima u identifikaciji istoga (npr., kao fotografija u pasosu ili preslikano u nekom reklamnom katalogu). Ods1ikano ukida sebe samo u tom smislu sto fungira kao sredstvo i sto, kao svako sredstvo, postizanjem svoje svrhe gubi funkciju. Ono je za sebe, da bi se tako ukinulo. Ovo samoukidanje odslikanog je intencionalni momenat na bitku samog odslikanog. Izmjenom intencije, kad se, npr., odslik uporeduje s pralikom, kad zelimo da prosudimo njegovu slicnost, i utoliko razlikujemo od pralika, ono preokrece svoju sopstvenu pojavu, kao svako drugo sredstvo ili orude koje se ne upotrebljava vee provjerava. No svoju pravu funkciju ono zapravo nema u refleksiji poredenja i razlikO\'anja, vee utoliko sto na osnovu njegove slicnosti ukazuje 1:a ,)no, 6 Nc znnci uzalud ';<:Jov jed:1ostnvno »Slika • (lik). Kasnije c~mu dobijene rezultate provjeriti na tome, da li su oni odbacili yez<mos: za ovaj model. Slicno Bauh (Bauch: up. primjer m1 sl•· 169) naglasav;.< za tmago: »Radi se, u svakom slucaju, o slici u ljudskom oblicju. To je jedina tema srednjovjekovne umjetnosti.«
ISTINA I METODA
169
sto je odslikano. Ono sc, dakle, ispunjava u svome samoukidanju. Ono, medutim, sto .ie slika, svoje odredenje uopste nema u svom samoukidanju. Jcr ona nije sredstvo koje sluZi nekoj svrsi. Ovdje je sarna slika ono na sto se misli, ukoliko se radi upravo o tome kako se u njoj prikazuje prikazano. To, najprije, znaC!i da nas ona ne upucuje jednostavno na prikazano. Pr·ikaz, naprotiv, ostaje u biti vezan s prikazanim, on, zapravo, pripada njemu. To i jeste razlog zasto ogledalo odbacuje 1;1iku, a ne odslik: Ona je slika onoga sto se prikazuje u ogledalu i neodvojiva je od njegove prisutnosti. Ogledalo, naravno, moze dati iskrivljenu sliku, ali to je samo njegov nedostatak: ogledalo ne ispunjava svoju funkciju kako treba. Utoliko ogledalo potvrduje ono sto ovdje u osnovi treba reCi: da se u poredenju sa slikom, kod intencije radi o prvotnom jedinstvu i nerazlikovanju prikaza i prikazanog. Ono sto se u ogledalu pokazuje to je slika prikazanog - to je »njegova« shka (a ne slika ogledala). To sto magicnu caroliju slike, koja pociva na identitetu i nerazlikovanju slike i odslikanog, imamo samo na pocetku istorije slike, sto to, tako reCi, spada u njezinu predistoriju, ne znaci da se od nje ikad moze osloboditi svijest slike koja postaje sve diferenciranija, koja se sve vise udalj uje cd mag.icnog identiteta. 7 Nerazlikovanje, naprotiv, ostaje bitna crta svakog iskustva slike. Nezamjenljivost slike, njezina povredivost, njez.ina »svetost<< nalazi, mi,slim, prikladno obrazlozenje u prikazanoj ontologiji slike. Iz tog razloga jos Zivi vee prikazana sa1>urnjetnosti« u 19. vijeku. Estetski pojam slike, medutim, nije u svojoj punoj biti obuhvacen modelom slike u ogledalu. Na tome se samo ocituje ontoloska neodvojivost slike od »prikazanog<<. No to je dovoljilO vazno ukoliko je, zahvaljujuci tome, jasno da primarna intencija u poredenju sa slikom ne razlikuje izmedu prikazanog i prikaza. Na tome se tek sekundarno izgraduje ona svojstve:Ja intencija razlikovanja koju smo nazvali »estetskim« razlikovanjem. Ovo estetsko razEkovanje, onda, prikaz kao takav \·idi u odudaranju od prikazanog. Ono to, naravno, ne cini na [aj nacin sto odslik u prikazu odslikanog prihvata onako kako 7 l!p. u novije vrijeme proucavanu povijest pojma >>imago" na prcod starog u srednji vijek: Kurt Bauch, Beitriige zur Phi!osophie 'lnrl I'> '""''''-"!'/taft (W. Szilasi zum 70 Geburtstag), str. 9--28.
::~.:u
170
HANS GEORG GADAMER
se inace prihvataju odslici. Ona nece da slika ukine samu sebe, da bi omogucila pojavu pnikazanog. Naprotiv, slika istice svoj sopstveni bitak, kako bi omogucila odslikanom da bude. Ovdje i ona vodeca funkcija slike u ogledalu gubi svoje vazenje. Slika u ogledalu je, zapravo, puki privid, tj. nema stvarni bitak i u svojoj prolaznoj egzistenciji se shvata kao zv.visna od ogledala. Slika, medutim, u estetskom smislu rijeci, ima svoj vlastiti bitak. Ovaj njezin bitak kao prikazivanje, dakle, upravo ono u cemu se razlikuje od oc:Lslikanog, daje joj, nasuprot pukom odsliku, pozitivnu odliku da bude slika. Cak i mehanicke tehnike slike naseg doba mogu se upotrijebiti na umjetnicki nacin utoliko sto iz odslikanog izvlace nesto cega nema u pukom pogledu na njega kao takvo. Takva slika nije odslik zato sto prikazuje nesto sto bez nje ne bi bilo tako prikazano. Ona nesto kaze o praliku. Prikaz, dakle, u sustinskom smislu, ostaje vezan za pralik koji je u njemu prikazan. Ah on je vise od odslika. To sto je prikaz slika - a ne samo pralik - nije niSta negativno, nije puko umanjenje bitka, vee, naprotiv, autonomna stvarnost. Taka se odnos slike prema praliku prikazuje u osnovi drugacijim nego sto je taj odnos kod odslika. To vise nije jednostavni odnos. To sto slika ima sopstvenu stvarnost, znaai, medutim, obratno za pralik, da se on prikazuje u prikazu. On u njemu sam sebc prikazuje. To ne mora da znaci da je on upucen bas na ovaj prikaz da bi se pojavio. On se onakav kakav jeste moze prika-· zati i drugacije. Ali kad se tako prikaze, onda to nije vise neki uzgredni proces, vee spada u njegov sopstveni bitak. Svaki takav prikaz je proces bitka i cini rang bitka prika1:anog. Prikazom dolazi istovremeno do porasta bitka. Sopstvena sadrzina slike je ontoloski odredena kao emanacija pralika. U biti emanaoije lezi da je ono sto je emanizovano suvisak. Ono odakle to• izvire time ne postaje manje. Razvijanje ove misli, zahvaljujuci novoplatons~oj filpzofiji, koja tinw unistava oblast grcke onto1o-gije supstancije, zasniva pozitivni ran,:~ biti~a slike. Jer, ako ono prvotno Jedno ne postaje ma;1je kad iz njega istece mnogo, onda to znaci da bitak postajc' vi~;e. Izgleda da su se vee grcki crkveni oci sluzili takvim novoplatom:kim mislima kad su odbacivali ikonoklastiju Starog zavjeta imajuci u vidu hristologiju. U ocovjecenju boga oni su vidjeli principijelno priznavanje vidljive pojave, i time dobili legitimaciju za djela umjetnosti. Ova prevazilazenJe zabrane slike
1STJ:KA I METODA
171
mozemo cak smatraii odlucujuCim dogadajem, koji je omogucio razvitak Jiikovnih umjctnosti na hriscanskom Zapadu.~ U osnovi sivarnosti bitka slike je, prema tome, ontoloskl oclLos izmedu pralika i paslike. Ipak se rccdi upravo o tome da u.vidimo da platonsko shvatanje pojma odslika i pralika ne iscrpljuje valenoiju bitka onoga sto naz·ivamo slikom. Meni se c:Lj da naC~[l njczinog bitka ne mozemo boljg oko.rakterisati do Jednim sakralnopravnim pojmom, naime, pojrrwm Teprezentacij~T---· ·- · · -·-- · · · OCigledno jc da se pojam reprezentacije ne pojavljuje sluC:ajr.o, kad zelimo da odredimo rang bitka slike prema odsliku . .."l,.ko je slika momenat »reprezentacije« i ako time ima ,sopstvei~u_ v;:tJ.enciju bitka, onda mora doci do bitne modifikacije, cak
skor()_ do preokreta ontoloskog_ odnosaizmed·u- pralika 'i odslika. S1ika onda ima samostalnost, koja djeluje ina pralik. Jer, strog,o Jlzevsi, tek zahvaljujuci slici pialik zapravo postaje pra-lik, tJ. tek polazeci od slike prikazano zapravo postaje slikovno. ' Up.: Joh. Damascenus nach Ca mpenhausen, Zschr. f. Til col. tmd
K.·r;:Cce, 1!152, str. 54. i dalje; te: Hubert Schrade, Der ·t·erborgcnc GuU, l\J4Y, ;;tr. 23. ' " Veoma je poucna istorija znacenja te rijeci. Ta rijec, koja je bila b:lioku Himljanima, dozivljava, naime, u sv.Jellu h1·isbmst~.e misli m~ar ,;acije i corpusa mysticuma, jedno sasvim nuvo znacenje. Reprezentac:,a vise ne znaci odslikavanje ili likovni prika~. c.dn. ''fJnkaz,, u trgo\·ackom sinislu ispostavljanja cijene, vee sada znaci ~astupanje, Ova l'lJec, ocito, to znacenje moze primiti zato sto u sarr.om odsliku postaje pr:sutno odslikano. Repraesentare znaci omogucavanje prisutnusti. Kanonsko pravo je ovu rijec upotrebljavalo u smislu pravnog zastupanja, :\:ikola Kuzanski ju je preuzeo u istom smislu i dao joj, kao pcjmu s,:ke, novi sistematski akcenat (up.: G. Kallen, Die poidische Theorie 'm philosophischen System des l'hcoLaus uon Cues, Hist. Zeitscitr .. 1G3 1l ~142), str. 275. i dalje, te njegova objasnjenja uz De cmctoritccte ;Jresi-riendi, Sitzungsber. der Heidelberger Akad., phil. --hist. Klasse, 1935/36, :-:::-. 64. i dalje). Vazno u juristicb::om pojmu .ceprezentacije je to sto je persona repracscntaia samo onaj ko se prikazao i predstavio, i d:.1_ je lT_;::m:;~!'!lta_nt, koji obavlja njegova prava, ipak zavCsari ocl -nJega. Pada ~' oci da ovaj pravni smisao pojma i-epreseittatio kao da nije lgrao ·nil::.l-:vu ul6gu u predistoriji Lajbnicovog pojma reprezentacije. Lajbniccvo dubokomiskno metafizicko ucenje o representat':;; universi, koje se :.:.1az1 u svakoj monadi, ocito se vise prikljucuje matematickoj upoebi tog pojma; representatio ovdje, daklc, podrazumijcva matematicki .~.!·az,, za nesto, jasno "Pribrojavanje<< kao takvo. Obrt ka subjektivl· •m, koji je sam po sebi razumljiv u nasem pojmu predstavljanja, po: Je, medutim, tek iz subjektiviranja pojma ideje u 17. vijeku, pri ccmu , odredujuci za Lajbnica bio lVIalbrans (Malebranche). Uo. Mahnk('. i · • i; wm. Jaheb.; VII, str. 519. i dalje, 589. i dalje.
172
HANS GEORG GADAMER
To se lako moze dokazati na posebnom slucaju reprezentativne slike. Onako kako se vladar, ddavnik, junak pokazuju i prikazuju, dolazi do izrazaja na slici. Sta to znaci? Svakako, ne to da na slici prikazani dobija novi sustinskiji naCin pojavJjivanja. Nego, naprotiv, obrnuto: zato sto se vladar, drzavnik, junak pokazuju i moraju da prikazuju svojima, jer moraju d;:; reprezentuju, sLika dobija sopstvenu stvarnost. Uprkos tome, ovd]e se nalazi tacka preokreta. On sam, vladar, drzavnik, junak mora, kad se pokazuje, da je u skladu s onim sto se od njega ocekuje po njegovoj slici. Sarno zato sto na ovaj naCin ima bitak u samopoke1zivanju, .on je posebno prikazan na slici. Prvo je, dakle, izvjesno prikaz,ivanje sebc, drugo prikaz u slici koji nalazi ovo sebeprikazivanje. Reprezentacija slike je pose·ban slucaj reprezentacije kao javnog dogadaja. No, drugo onda povratno djeluje na prvo. Onaj ciji bitak ta~o bitnQ ukljucuje to pokazivanjE?-sebc, taj vise ne pripada samom sebi. 10 On, npr., ne moze izbje6i da bude prikazan na slici - i, zato sto ovl prikazi odreduju sliku, koju o njemu imamo, mora se on, na koncu, pokazati onaka kako to propisuje njegova sllka. Ivla kako to zvucalo paradoksalno: pralik tek zahvaljujuei slici postaje slika - a ipak slilm nije nista drugo do pojava pralika. 11 Ovu smo »ontologiju« s1ike dosad verifikovali na profanim odnos>ima. OCigledno je, medutim, da tek religiozna slika o_mogueava da do punog izrazaja dode prava moe bitka slike.:'~ Jer 0 pojavi bozanskog stvarno se moze reci da tek zahvaljuj?JCi rijeci i slici ona postaje slikovna. Znacenje religiozne sl1ke je, dakle, egzemplarno. Na ovoj slici postaje nesumnji\·o jasno da sLika nije odslik nekog odslikanog bitka, vee da ona bivstveno komunicira sa odslikanim. N a primjeru takve slike mozemo vidjeti da umjetnost uopste i u jednom univerzabom 10 Dr:Zavnopravni pojam reprezentadje ovdje dobija posebne; ~.:n cenje. Jasno je da njime odredeno znacenje reprezentJcije, u o .cL .. vi, uvijek podrazumijeva zastupljenu prisutnost. Samo zato sto nosilac neke javne funkcije, vladar, cinovnik, itd. tamo gdje se pokazuje 1'1) nastupa kao privatno lice, vee u svojoj funkciji - i nju prikazu"~ maze se o njemu samorn reCi da on reprezentuje. 11 0 produktivnoj mnogoznacnosti pojrna slike i njezinoj po-. i;csnoj pozadini up. primjedbu na sir. :>6. Da za nase je:z:icko osjecanje pect:ik nije slika, ocevidno je kasna posljedica nominalistickog razumijevanja bitka - kako poucava nasa analiza, u tom se pokazuje bitni aspekat >>dijalektike« slike. 1 ~ Izgleda dokazano da je staro visoko njemacko bHidi najprije upotrebljavano u znacenju >>moe«- (tip.: Kluge~Goetze, ·vidi naprijed).
ISTINA I METODA
173
smis1u doprinosi porastu slikovnosti bitka. Rijec :i slika nisu puke :1aknadne ilustracije, vee omogucavaju da ono sto pokazujll iek time bude potpuno ono sto jeste. U nauci o umjetnosti se ontoloski aspekat slike pokazuje na specijalnom problemu nastanka i mijene tipova. Posebnost O\"ih ,odnosa pociva, C:ini mi se, na tome sto ovdje imamo dvostruko postajanje slike, ukoliko likovna umjetnost u poredenju s poetsko-rcligioznom predajom jos jednom dosbze ono isto sto vee ova cini. Poznata Herodotova izjava da su Homer i. Hesiod stvorili Grcima njihove bogove znaci da su oni, u veorna razvijenu religioznu bastinu Grka, unijeli teolosku sistematiku bozanskc porodice i time tek utvrdili likove koji se razlikujt< po liku -- (<=!Jr,~~) i funkciji (-cT~tL) P Poezija je tu izvrsila teoloski posao. Time sto je izrekla rijec o medusobnim odnosima bogo\·a, ona je izdejstvovala ucvrscenje jedne sisterrwtske cjeline. Ona je omogucila stvaranje cvrstih tipova time sto je nalozib i dopustila likovnoj umjetnosti oblikovanje i razradu istih. Kao sto pjesnicka rijec u religioznu svijest dovodi prvo jcdinstYo, koje prevazilazi lokalne kultove, ona likovnu umietnost stavlja pred novi zadatak. Jer poeticno uvijek zadrzava SVOjStYenu nefiksiranost, time sto U duhovnoj opstosti jezika prikazuje nesto sto je jos otvoreno proizvoljnom ispunjenju fantazije. Tek likovna umjetnost utvrduje i utoliko tek stvara tipove. To upravo vazi i onda kad se stvaranje >>slike« bozanskog ne zamijeni izmisljanjem bogova i kad se ne pridrzavarno onog preokret_a imagodei-teze o postanju koju je uveo Fojerbah (Feuerbach). 11 Ovaj antropoloski preokret i u 19. vijeku vladajuca nova interpretacija religioznog iskustva poticu, naproLiv. iz onog i.·;tog subjektiv.izma koji ldi u o.snovi naC:ina rnE:ijenja novijc c· ;tctike. Nasuprot uvom subjektivistickom nacinu misljenja novije '-''lc
Herodot, Hist., II 53. Up.: Karl Barth, Vudu:ig Feuerbach, u: Zwischen den Zeiten, V, str. 17. i dalje.
'
1•::7,
4
174
HANS GEORG GADAME:R
. u njezinoj ontolo.Sk:()j ~tnJ15ttn:i. Slika je dogadanje bitka - u njoj bitak postaje smisaono-vidljiva pojava. Pralikovnost. dakle, nije ogranicena na ods1ikavaju.cu funkciju slike - i ti·f:1!:: na partikularnu oblast ))predmetnog« slikarstva i skulpture :z koje bi, recimo, arhitektura bila potpuno iskljucena. PralikovnoGt je, naprotiv, bitni momenat, koji je zasnovan u prikazivackom karakteru umjetnos1;i. >>Idealitet« umjetnickog djela se ne odrcduje vezom za neku ideju kao bitkom koji se podraza •;a. reprodukuje, vee, kao kod Hegela, kao »privid« same ideje. Na osnovu takve ontologije slike otpada prvenstvo zidne slike. koja spada u zbirku slika i odgovara estetskoj svijesti. Shk:1. naprotiv, sadrzi nerasiDidivu vezu sa svojim svijetom. b) Ontoloska osnova okazionalnog i dekorativnog
Al'-lo podemo od toga da se um.jetnicko djelo ne shvata polazeci od "estetske svijesti«, ondn mnoge pojave, koje za noviju estetiku zauzimaju marginalno mjesto, gube svoju problematicnost, one cak dospijevaju u centar »estetskog« postavljar~ja pitc.mja koje se ne umanjuje na umjetni naCin. Mislim na fc-nomene kao sto 'SU portret, pjesma-posveta ili aluzija u savremenoj komediji. Estetski pojmovi portret, pjesma-posveta, aluzija, su naravno sami obrazovani sa stano<."ista estetske svijesti. Ono sto je zajednicko ovim fenomeninn se, za estetsku svijest, prikazuje u kamkteru okazionaliteto, koji takve umjetnicke forme uzimaju po sebi. O~azionalitet znaci da se_ zna.¢~njE,> iz prihke !l Js-ojoj je ono misljeno saddaj:no- dal]e odreduje, tako da ono vise sadrzi nego bez ove prilike} · Tako p(:n·iret sadrli vezu s prikazanim, a u tu vezu ne dosp')e'.'a, vee se u samom prikazu na nju izricito misli i ona ga karaktePise kao portret. Odlucujuce pri tom ostaje da je oznaceni okazionalitel · samom zahtjevu djela i da mu ga nije, recimo, nametnuo ~;·k r:jeg:w interpret. Upravo stoga, takve umjetnicke forme, kcw sto je portret, kod kojih to postoji ne nalaze pravo mjesto c: estetici zasnovanoj na pojmu dozivljaja. Portret, recimo, u S\'O1" Vezujemo se za smisao okazionaliteta, koji je postao uobicajen u novijoj logici. Za diskreditovanje okazionaliteta estetikom dozivljaja dobar je primjer osakacenje Helderlinove Himne Rajni u izdanju od 1826. Posveta Sinkleru (Sinclair) je djelovala tako tude da su radije bnsane dvije posljednje strofe, a cjelina je oznacena kao fragmenat.
ISTINA I METODA
175
joj sopstvenoj sadrzini slike sadrzi vezu s pralikom. Time se ne misli samo da je slika stvarno naslikana prerna ovom praliku, vee da se njom misli na njega. Ovo ce nam biti jasno ako pomi:slimo na razliku prema modelu koji slikar, recimo, kovisti za zanr-sliku ili figurativnu kompoziciju. U portretu se prikazuje individualitet portretisanog. Ako, medutim, na nekoj slici model djeluje kao individualitet, recimo, kao neki interesantan tip, koji je slikaru dosao pred njegovu cetkicu, onda je to zamjerka slici; jer onda na sLici vise ne vidimo ono sto slikar prikazuje, vee nesto od nepreobrazene materije. Tako ce smisao figurativne slike biti unisten ako se u njoj, recimo, prepozna poznati model nekog slikara. Jer model je shema, koja treba da 1Scezne. U slici se mora izbrisati ve?.:a s pralikom koji je sluzio slikaru. I inace, >>modelom« nazivamo nesto u cemu nesto drugo, sto samo nije opazajno, dolazi do opazanja; recimo, model neke planirane kuce ili model atoma. Slikarov model se nc zamislja kao on sam. On sluZi samo da bi nosio odjecu i1i da se predoce pokreti - kao obucena lutka. Na portretu je, medutim, prikazani toliko '011 sam da ne djeluje kao da je preobucen, cak i kad paznju privlaci bogata odjeca koju nosi: jer bogatstvo nastupa pripada njemu samom. On je ona.J koji je on za druge. 1 (; Interpretacija neke pjesme na osnovu dozivljaja ih izvora, koji su joj u osnovi, sto se njeguje u biografskom ili knjizevnom istrazivanju, koje trazi izvore price, najce;;ce ne cini nista drugo do ono sto bt 6ln1ilo istra~\vanje umjetnosti, koje djela nekog slikara ispituje imajuci u vidu njegove modele. Razlika izmedu modela ~ portreta objasnjava sta ovdje 7na~i okazionalitet. Okazionalitet u ovdje z01misljenom smislu je nedvosrnisleno u zahtjevu za smislom 'samog djela, za razliku od svega OYloga sto se na djelu moze posmatrati nasuprot njegovom zahtjevu i sto se iz njega moze zakljuciti. Portret zeE da bude shvacen kao portret, cak i onda kad je svojstvena sadrzina slike skoro ugusila vezu prema praliku. To je posebno jasno na slikama koje nisu portreti, ali koje ipak, kako se to kaze, sadrze crte portreta. I one daju povod da se pita za pralik, koji se prepoznaje iza slike, i stoga 1su vise nego puki model, koji je, kako rekosmo, samo shema koja treba da iscezne. Isto je tako s knjizevnim djelima u kojima mogu biti uobliceni 1"
Pl<Jton govori o bliskosti prilicnog
z-x//,v), Hippia maior, 293 e.
(;:;psrruv)
prem<J lijcpom
176
HANS GEORG GADAMER
literarni portreti, a da zbog toga ne moraju zapasti u pseudoumjetnicku indiskreciju sifrovanog romana (o savremenim prilikama s prikrivenim imenima). 17 Ma koliko fluidna i cesto napadana bila granica koja o\·ako razlucuje okazionalno zamisljenu aluziju od ostale vremenski dokumentovane sadrzine nekog djela, ipak je otSnovno pitanje da li se podvrgavamo smisaonom zahtjevu koje postav1ja djelo, ili u njemu, prosto, gledamo istorijski dokumenat koji pokusavamo da ispitamo. Istoricar ce svugdje, i uprkos zahtjevu za smislom nekog djela, i:straziti sve odnose koji bi rnCJ. mogli nesto reCi o proslosti. On ce, istovrerneno, u djelima umjetnosti svugdje uci u trag modelima, to znaci otkri.ce vrernenske odnose utkane u djela urnjetnosti, iako su oni savremenorn posmatracu nepoznati i ne nose smisao cjeline. To nije okazionalitet u ovdje misljenom srnislu, okaz,ionalitet cemo imati samo ako je u smisaonom zahtjevu samog djela, da ono ukazuje na neki odredeni pralik. Onda ne zavisi od dobre volje posmatraca da 1i neko djeio irna takve okazionalne momente ili ne. Portret jeste portret, a ne postaje to tek zahvaljujuCi onima i za one koji u njernu prepoznaju portretisanog_. lVIada je veza sa pralikom sadrzana u samom djelu, ipak je pravilno nazvati je okazionalnom. Jer portret sam ne kaze ko je onaj ko je prikazan, vee samo da je to jedna odredena individua (a ne tip). Ko je to mozemo »spoznatl(( samo ako nam je poznat onaj ko je prikazan, a znati mozemo sarno ako nam to bude re:':eno u tekstu pod slikom, ili ako na neki drugi nacin dobijerno informaciju. U svakom slucaju, u samoj slici je nerijeseno, cnada je u osnovi rjesivo, uputstvo koje zajedno s njim daj2 znacenje. Ovaj okazionalitet spada u jezgro sadrzine znacenja , slikev: nezavisno od njegovog rjesenja. To prepoznajemo po tome sto je portret za nas portret (a prika~ neke licnosti na figurativnoj slici izgleda kao portretu -;lican) i ako ne poznajemo portretisanog. Onda je na shci nesio lSWvremeno nerjesivo, upravo prigodno. Ali ono sto nije r.jct;l'm nije da nije tu; ono je cak potpuno jasno tu. Slicno je i i-.J mnogim pjesnickim pojavama. Pindarove pjesme posve(:ene pobjedama, komedija koja uvijek predstavlja kritiku svoga cioba, pa i takva literarna tvorevina kao sto su Uoracij:cve ode i satire, po citavoj svojoj biti su okazionalne prirode. To 17
Ncjusna u ovom pogledu je inace dobra knjiga ,T. Brunsa, Das
{(~e-rurischc
Port riit bei den Griechen.
ISTJNA I METODA
177
okaZJionalno je <1 t(lkvjrn umjetnic~im cljelima postq,~o__ t_g~_ik() traJno _o_'Qli~jc; d~i i lq_q j<; nerijf'Seno j _1:1c;~h~a6eno saddi smisao cjeHne. Rcaln<~ povijcsna vcza, na koju na_m_ moze· ukazati interpret, za pjesmu kao cjelinu je samo sekundarna. Ona samo dopunjava smisaonu :skicu koja je u samom djelu. Treba priznati da ono sto ovdje nazivamo okazionalitetom ne predstavlja umanjenje umjetnickog zahtjeva i umjetnicke jasnace takvih cljela. Jer ono sto se estet,slwm SJ.1pj_e~tivitetu prikazuje »kao prOdQr yremena lJ igTU« 118 i StO j_e Ud()QCJ. UJPjetl10SiJ dozivljaja izgledalo kao povreda estetskog znacenja nekog djela, uistinu je samo subjektivni refieks onog ontoioskog odnosa kpji smo gore razradili. S onim na sta se odnasi umjetnicko djelo ono toliko spada zajedno da ono njegov bitak obogacuje kao nekim novim procesom bitka. Biti ustanovljen u slici. biti oslovljavan u pjesmi, biti predmet neke aluzije na pozornici, to nisu llzgredn_e stvari dalej;{.e od bitJi, vee prikazi sameove biti. Ono sto smo gore uopsteno rekli o valenciji bitka slfke ukljucuje i ove okazionalne momente. Tako se .momenat okazionaliteta, koji srecemo u pomenutim pojavama, prikazuje kao poseban slucaj jednog opsteg odnosa, koji pripada bitku umjetnickog djela: da se iz »prilike« njegovog dolazenja do prikaza iskusi daljnje odreaenje njegovog znacenja. Najjasnije ce to, bez sumnje, biti kod reproduktivnih umjetnosti, prije svega, u pozoriSnom komadu i u muzici, koje formalno cekaju na priliku da bivaju i koje se odreduju tek zahvaljujuci prilici koju nalaze. Pozornica je zato odlicna politicka institucija jer se tek prilikom izvodenja vidi .sta je sve u komadu, na sta aludira, kakav odjek budi. Niko prije ne moze reCi sta ce biti >>prihvaceno« i sta ce odjeknuti u prazno. _§__::£lk_Qi?VOaen~sJQg_Ci_cJ?L ali ne qQgadaj koji hi, kao nesto samostalno, dosao nasu£rot ~elu j1i .. Jlio 1!_z__nj_~_::::::__eamo- _ili~t()J ci_J_osfio- s~-~~-Qogacfa)u izvoiliku. No time on radi po uputstvu pisca, Cije je cijelo djelo uputstvo za --:censku postavu. Izricito jasno ovo vazi za muzicko djelo - partitura je ;:i);]ja samo uputstvo. Estetsko razlikovanje moze izvedenu mu'" Up.: E.rkurs II (str. 532. i dalje).
178
HANS GEORG GADAMER
ziku mjeriti po unutarnjoj slict zvuka procitanoj u partituri ali niko ne moze sumnjati u to da slusanje muzike nije Citanje. U_!Jiti j~, dal5l~, drarnski4 ~li :rp~zi~l~ihdjt:l(l ~C!j~_njihovo izvoaenje u r;:t?;!1>priliku« usmjerena parabaza u antickoj komediji ili karikatura u politickoj borbi - a konacno i portret, oformljenja opsteg okazionahteta, koji umjetnickom djelu pripada time sto se ono od prilike do prilike nanovo odreduje. I jednokratna odreaenost, kojom se u ovom vzem smislu ispunjava okazionalni momenat na umjetnickom djelu, ucestvuje u bitku umjetnickog djela u opstosti, koja ga osposobljava za novo ispunjenje - tako da jednokratnost njegove vezanosti za priliku postaje, doduse, nerazrjesiva, ali veza koja je u samom djelu postala nerazrjesiva ostaje prisutna i djelatna. U ov:om smislu je i portret nezavisan od jednokratnosii svoje vezanosti za pralik, a istu ipak sadd~i u sebi samom time sto je prevazilazi. Slu~aj_portreta je samo zaostravanj.e jednog opsteg ustrojstva biti slike. Svaka je slika _porast bitka i u biti je odredena kao reprezentacija, kao dospijevanje-do-prikaza. U posebnom slucaju portreta, ova reprezentacija dobija licni smisao, utoliko sto se ovdje reprezentativno prikazuje jedan individuaEtet. .Jer to znaci da prikazani u P.Ortretu prikazuje samog sebe i s\·ojim portretom samog sebe reprezentuje. Slika nije samo si ik:1. a pogotovo nije samo odslik, ona pripada sadasnjosti ili sadasnjcm sjec'-:mju prikazanog. To je njezina prava bit. Utoliko je slucaj portreta poseban slucaj opste valencije bitka, sto s:-no pripisali slici kao takvoj. Ono sto u njemu dolazi do bitka nijc sadrzano u onome sto oni koji ga poznaju vide u odshkanom - oni koji pravilno prosuauju portret nisu nikada najblizi ro-
ISTINA I METODA
179
daci portretisanog, a pogotovo ne sam onaj koji je prikazan. Jer portret uopste ne zcli da individualitet, koji prikazuje, predstavi tako kako on zivi u ocima ovog ili onog njemu najblizeg. On, naprotiv. nuzno idealizuje, sto moze da se proteze u beskrajnom stepeno\·;mju od reprezentativnog do najintimnijeg. Takvo 'i_dealizovanje ne mijenja nista u tome sto je u portretu prikazan individualitet, a ne tip, rna koliko portretisani individualitet u portretu bio osloboden slucajnog i privatnog i pri-· kazan u bitnosti njegove vazece pojave. Stoga likovna djela koja su religiozna ili profani monumenti jasnije ocituju opstu valenciju bitka slike nego intimni portret. Jer ta valencija je ono na cemu pociva njihova javna funkcija. Monument zadrzava ono sto je u njemu prikazano u specificnoj lJl'isutnosti, koja je, ocevidno, sasvim drugacija od prisutnosti estetske svijesti.1 9 On ne zivi samo od autonomne ~mage iskaza slike. Na to ukazuje vee cinjenica da i drugo. ono sto nisu slikarska djela, npr., simboli i natpisi, mogu nastupati u istoj funkciji. Pretpostavljano je uvijek poznavanje onoga na sto monument treba da sjeca, istovremeno njegovo potencijalno prisustv:o. Tako i figura bozanstva, slika kralja, spomenik koji se nekom podize, pretpostavljaju da to bozanstvo, taj kralj, taj heroj !i.li dogadaj, pobjeda ili zakljucenje mira vee imaju za sve odredujuce. prisl.!stvo. Likovno djelo koje ih prikazvje utoliko ne cini nista drugo do, npr., nek!i natpis: ono ih u ovom njihovom opstem znacenju oddava prisutnim. Ipak - ako je to umjetnicko djelo, onda to znaCi ne samo da ono tom pretpostavljenom znacenju nesto donosi ve(~ da i ono samo moze nesto da kaze i time bude nezavisno od predznanja koje nosi. Ono sto je slilm ostaje - uprkos svom estetskom razliko:vanju - manifestacija onaga sto ona prikazuje, cak i ako ona, svojom autonomnom snagom kazivanja, dopusti da se pojavi to sto prikazuje. To je neosporno kod kultne slike. Ali je kod samog umjetnickog djela relativna razlika izmedu sakralnog .i profanog. Cak i individualni portret, ako je umjetnicko djelo, ima jos udjela u tajanstvenom zracenju bitka, koje proizilazi iz ranga bitka onaga sto se prikazuje. Ovo se moze ilustrovati jednim primjerom: Justi2° je jednom Velaskezovu (Velasquez) sliku Predaja Brede veoma li10 2
Up. gore sir. 115. Justi, Diego Velazquez und sein Jahrhundert, I, 188?., 366.
° Carl
HANS GEORG GADAMER
180
jepo nazvao »VIOJmm sakramentom«. Time je on htio da kaZe: ova slika nije grupni portret i nije ni puka istorijska slika. Ono sto je na ovoj slici ovekovjeceno nije samo neki svecani dogadaj kao takav. Pompeznost ove ceremonije je, naprotiv, na slici tako prisutna stoga, sto je ona Sarna slikovita i sto se sprovod:i kao sakrament. Ima, upravo, bivstvujuceg, koje zahtijeva i kojg .i~_Y!'Jled:ng__ ~~ _f?ud~ _Qri~_~_zapQ ~liko_J?l.L jkoje je u svoioj _!:>_i_tLt_ajw_ _:r_~¢_i_ _tek doyr~~rw _~!lei_ _se__ p~ikaze slikom. Ne pojavljuju se slucajno religiozni pojmovi kad hocemo da istaknemo rang bitka djela lijepe umjetnosti protiv estetskog nivelisanja. Sasvim je u redu, pri tom, sto se suprotnost izmedu profanog i sakralnog pod nasim pretpostavkama pokazuje kao relativna. Treba samo da se prisjetimo ~nacenja i istorije pojma pr_ofanog:..profano je ono sto leziispreci svetilistct. _Pojam profanog i iz njega izvedeni pojam profanisanja, dakle, uvijek pretpo_stavljaju sakralnost. Zapravo, suprotnost izmedu profanog i sak:ralnog u antickom svijetu, iz kojeg potice, i moze biti samo relativna, posto je citava oblast zivota bila sakralno uredena i odredena. Tek sa stanovista hriscanstva je moguce profano razumjeti u jednom strozem smislu. Jer je tek Novi zavjet tako lisio svijet demonskog da je stvoren prostor za apsolutnu suprotnost profanog prema religioznom. Obecanje spasa od strane crkve znaci da je svijet samo jos »ovaj svijet«. Posebnost ovog zahtjeva time, istovremeno, stvara onu napetost izmedu crkve i drzave koja je dovela do kraja antickog svijeta, i time pojam profanog dobija svoju pravu aktuelnost. Poznato je da cijelom povijescu srednjeg vijeka vlada napetost izmedu crkve i dr:lave. Spiritualisticko produbljivanje misli hriscanske crkve konacno oslobada svjetovnu drzavu. Svjetskopovijesni znacaj kasnog srednjeg vijeka je da se tako obrazuje profani svijet. koji pojmu profanog daje njegovo siroko novovjeko znacenje.~1 No, to nista ne mijenja u tome da je profanost ostala sakralnopravni pojam i da moze biti odredena samo sa stano\'ista sakralnog. PQtpunaprofanQst i~.n~.Qj::grma.~ Relativnost profanog i sakralnog spada ne samo u dijalektiku pojmova, vee se, kao realan odnos, moze prepoznati na fe2
Up.: Friedrich Herr, Der Aufgang Europas. V. Kamiah (W. Kamiah, Der Mensch in der Profanitiit, 1948) pokusao je da pojmu profanog da ovaj smisao, kako bi okarakterisao bit novovjekovne nauke, ali za njega se taj pojam odreduje njegovim protupojmom: »prihvatanje lijepog.<< 21
~2
ISTINA I METODA
181
nomenu slike. Umjetnicko djelo u sebi uvijek ima neceg sa]:{r::;~,l nog P9::~epi. Tacna je, doduse, da neko rehgi6zr10 umjetnicko djelo izlozeno u muzeju, ili neki kip spomenik koji se tamo pokazuje, ne maze biti oskrnavljeno u onom smislu kao djelo koje je ostalo na svom prvobitnom mjestu. Ali to znaci, ·ipak, da je ono uistinu povrijedeno vee time sto je postalo muzejski predmet. Jasno je da se ovo ne odnosi samo na relig~ozna umjetnicka djela. Upravo taka, ponekad, u nekoj antikvarnici, kad se prodaju izlozeni stari predmeti, u koj·ima se jos osjeca dah ·intimnog zivota, osjecamo nekako kao skrnavljenje, kao neku vrstu povrede pijeteta ilci. pl'!ofanisanje. A na k:oncu, svako umjetnicko djelo ima nesto sto se odupire pr:ofanisanj_u. Zato mi se od odlticuji.H~e dokazne snage Cil1l sto i':ak ri. Cista estetska svijest poznaje pojam profanisanja. Ona razaranje umjetnickih djela jos uvijek osjeca kao svetogrde. (Hijec svetogrde - Frevel danas skoro i zivi samo jos u izrazu kao sto je Kunst-Frevel). To je za modernu estetsku religiju obrazovanja znacajna crta, kojoj se mogu pridruZiti mnoga druga svjedocanstva. Taka je, npr., i rijec vandalizam, koja po sebi doseze do srednjeg vijeka, primijenjena zapravo tek kao reakcija na _jakobinska razaranja francuske revolucije. Razaranje umjetnickih djela je kao prQdor u SV'ijet koji stiti svetost. Tako cak i. estetska svijest, koja je postala autonomna, ne moze poreci da je umjetnost nesto vise nego sto ona sama to hoce da prizna. Sva ova r~zmiSJja.nja opravdavaju da se na6in k>itka umjetnosti u cjelini okarakteriSe po_imom prikazivanj~, kojt na isti riacin obuhv(ltaigru_ kao i sHku, komuniju kao i rgprezen-:tacij_u.- Umjetnicko djelo se time misli kao proces hitka j__ t\ki~umje_tn()S~i'<. Forme prikaza su i simboH, i inakovi. I oni imaju strukturu ukazivanja, sto ih Oini prikazima. U sklopu posljec:lnjih decenij~ l?reciuzetih logickih istrazivanja o biti izraza i znacenja, pos~t>no je intenzivno razradena struktura ukazivanja, sto pdpada svim ov;im labiicima pri-
182
HANS GEORG GADAMER
kaza. 23 No, ovih analiza se, u svakom slucaju, prisjecamo u drugoj namjeri. Nas, zasad, ne interesuje problem znacenja, vee bit slike. Mi zelimo da obuhvatJimo njezinu osebujnost. a ne da dopustimo da nas zavede apstrakcija estetske svijesti. Stoga treba pregledati ()ve ~enomgne llk:>Analyse der Weltlichkeit der Well,. :'vi. Hajdegera (Sein und Zeit, §§ 17. i 18). "' Gore je vee naglaseno da pojam slike koji se ovdjc upotreblj>znaku«, no neprevidiva ostaje razlika prema pukom znaku. Slikoviti znaci nisu vrsta znakova, vee jedna vrsta slike.
IST7NA I METODA
183
koje u drugi plan stavlja znakovitost, tj. ulogu znaka te pojave.) Najvise sopstvene stvarnosti od svih Z!l~kovg ima, izgleda, uspomena. Ona znaCi, doduse, proslo, i utoliko je zbilja znak, no ona sama nam je dragocjena jer nam prisutnim cini ono pros1o kao dio proslosti, koji nije prosao. Istovremeno, jasno je da to nije zasnovano u sopstvenom bitku predmeta uspomene. Uspomena kao uspomena ima vrijednost s~Il1oz_a e>:rwza.koji je sam_ vee - a to znaci jos --: y~za11 ZiH_c>~~- Uspomene gube svoju vrijednost kad pros1ost, na koju one podsjeeaju, vise nema nikakvog zna(~aja. Obratno vrijedi za nekoga da je u otmenom odnosu prema zbilji ako se preko uspomena ne samo pod~jeca, vee njima ostvaruje kult i s prosloseu zivi kao u sadasnjosti. Slika, dakle, sigurno nije znak. Cak i uspomena, uistinu, ne dopusta da se zadrzavamo na njoj, vee na proslosti koju nam predstavlja Slika, mequtiii1, niJ. prik(lzano uk.a,?uje ~q~O svojom ~oj)stvenorr1 sad:r_-zino:rn. Time sto se u nju udubljujemo, istovremeno smo kod prikazanog. Slika ukazuje time sto nas zaddava. J er onu valenciju bitka, koju smo naglasili, Cini to sto ona nije prosto odvojena od onaga sto prikazuje, vee ucestvuje u bitku prikazanog. Vidjeli smo da prikazano u slici dolazi do sebe samog. Njegov bitak raste. A to znaci: ono samo je prikazano u slici. Sarno estetska refleksija - mi smo je nazvali cstetskim razlikovanjem - apstrahuje ovu pri,sutnost pralika u slici. Razlika izmedu shke i znaka ima. dakle, ontoloski fundament. Slika se ne iscrpljuje u svojoj funkciji ukazivanja, vee u svom sopstvenorn. bitku uc.estvuje u onome sto odsli]{_ava. Ovakvo ontolosko ucesce, istina, ne pripad_a_ ~-~X!lQ .~.>Hoi ve_c i onome sto naz~va11:1() simbol()m. Za simbol yr:ijed~J k~o i za -.;Jiku, da_s>l1 ne ukazuje na nesto sto nije pr:isutno u njeniu samom. Tako se postavlja zadatak da pov):lcemo razliku izmedu n
184
HANS GEORG GADAMER
nova jedne religi1ozne z;1jednice kojim se df?_l<:::l~l1ie _pripadnost, on_qa jedan ~~ka_~_ si~bol ~ig_ur_n~_ iijla f~!nkijijl1_z~a~_a: _Ali_ on j e ipak viSe od znak~. On ne pokazuje sarr10 pripadnost, on je iskazl1je i cirii je vidljivom. Tessera hospitalis je ostatak nekada zivljenog zivota i svojim postojanjem svjedoci 0 onome na sto ukazuje, tj. samu proslost Cini prisutnom i priznaje je. Pogotovo za religiozne simbole vrijedi to da oni ne fungiraju samo kao znacke, vee da je smisao ovih simbola OnO sto svi razumiJU. sto SVe povezuje i sto, zato, moze da preuzme funkciju Zl:aka. Onom sto se simhoh~e, dakle, sigurno je potreban prikaz, ukoliko je ono samo bez smisla, beskrajno, neprikazivo, ali ono je sp6sobn:o·i za to: Jer samo zat() sto je samci pdsutrio, ono ml'>ze da pos.tane prisutno u simbolu. Si!!).boA, .dakk, _l}E;__sa_rr1_o cia l1Ka;l_uje_,_orl prika~_uj.e, time sto za_s_tu~-- -'1 ~astu_pgti znaci ll¢_initi _p~isutnim ne_sto sto nije tu. T~!s_o____sjmboll.tiil)._e s_tQ __rgpte:z:~-l1~l.li~, :Zil:>_tl.!pa1 _to znaci _~ini cia n~s-~o__ bude _n_~r>o_st~QDQ __ pr_is_':ltn~. Sam.o z_;;t_to_ ~t;Q :sim'f>ol tako pr_i~_a~t}jii -_in:i!S_ll_t_r:lg~t _Ol)_Og~- s_to_ J':C\Stllpa, _njern_l)_ S~ S; >f>r., religi~~~i _simb()li, _~_-,cifl~~!ne:~~ 1ft
ISTINA I METODA
185
Tako je slika, u stvari, na sredini izmedu znaka 'i simbola. Njezino prikazivanje niti je cisto ukazivanje niti Cisto zasfupanje. Upravo ovo. njezino sredisno mjesto uzdiz-e s1iku do jednog sasvim njoj sopstvenog ranga bitka. Umjetni znaci, kao i simboli, svoj funkcwnalni smisao dobijaju ne kao slika, iz njihove sopstvene sadrzine, vee se moraju pl'ihvatiti kao znak ili kao simbol. Ovo ishodiste njihovog funkci,onalnog smisla nazivamo njihovim zasnivanjem. Odlucujuee za odredenje valencije bitka slike, na sto smo usmjereni, je da kod onoga sto je slika nema zasnivanja u ovom smislu. P()d_ z_~S}1jvanjem podrazumijevamo porijek1o oznacavanja, odn., ,simbolicne funkcije. I takozvani primdni znaci, npr., sva obiljezja i svi predznaci neke prirodne pojave su zasnovani u ovom osnovnom smislu. To znaci, oni su u funkciji znakova samo ako ih prihvatimo kao znakove. A kao znaci su oni prihvaceni samo na osnovu prethodnog povezivanja znaka i onoga sto oznacavaju. To vaz,i i za sve umjetne znakove. Ovdje se prihvatanje znakova sprovodi konvencijom, a prvotni akt, kojim se oni m~;ode, jezik naziva zasnivanjem. Tek na zasnivanju znaka pq{:iv_a nj~gov ukazivacki smisao, tako, npr., smisao sa,obr~eajnQg_ ~nalm _pocl.v~ na izd~vanjii ?a.ob..raGajnog _Rropisa, zmika sjecanja (uspomene) na smisaonosti n]egovog. c'uvan~ia itd. Isto tako je i simbol vezan za zasnivanje, koje mu tek daje kara'kter reprezentanta. J er nije njegova sopstvena sadrzina bitka ono sto mu daje znacenje, vee je upravo jedno zasnivanje, postavljenje, posveceJ!j_~_ ono sto necemu po sebi beznacajnom, npr., grbu, zastavi, kultnom simbolu, daje znacenje. !reba sad _t:t_vi_djeti <:l_a lJl11ietni_c_ko djelq svoj_e 12.:t.:
186
HANS GEORG GADAMER
ne i1i profane, javne ili intimne. Ona se samo stoga zasnivaju i postavljaju kao spomenici poboznosti, postovan]a, pijeteta sto sama po sebi propisuju i uoblicavaju jedan takav funkdonalni sklop. Ona, po sebi, traze svoje mjesto, pa i kad su deplasirana, npr., smjestena u moderne zbirke, ne da se izbrisati na n}ima trag koji ukazuje na njihova prvotno odredenje. To odrec1enje spada u sam njihov bitak, jer nj,ihov bitak je prikaz. Kad razmisljamo o egzemplarnom znacenju ovih posebnih formi, spoznacemo da umjetnicke forme, koje su sa stanovista umjetnosti dozivjela granicni slucajevi, dospijevaju u centar· naime, sve one forme cija sadriina prevazilaZ1i njih u cjelinu jednog sklopa koji one odreduju i koji je za njih odreden. Najotmenija i najvelicanstvenija umjetnicka forma koja ovamo spada je arhitektura. Gradevina na dvostruk nacin zahvata iznad sebe same. Ona je veoma pomno odreaena kako svojom svrhom, kojoj treba da sluzi, tako i mjestom koje treba da zauzme u cjel~ni jednag prostornog sklopa. Svaki arhitekta mora voditi racuna i o jednom i o drugom. Njegov je nacrt odreden i time sto gradevina treba da sluzi jednom zivotnom ponasanju i sto mora da se uklopi u prirodne i gradevinske preddatos1:ti. Tako, uspjelo gradevinsko djelo nazivamo »sretnim rjesenjem« i time mislimo da na savrsen naCin ispunjava svoje svrsishodno odredenje, kao i to da svojom izgradnjom donosi nesto novo prostornoj slic i grada ili krajolika. Tim svojim dvostruNim uklapanjem i gradevina predstavlja zbilja porast bitka, to jest: ona je umj etnickJo dj elo. Ona to nije ako samo negdje stoji, kao nekakva zgrada koja unakazuje okolinu, vee samo ako predstavlja rjesenje nekog >gradevinskog zadatka«. Tako i nauka o umjetnosti u obzir uzima samo one gradevine koje sadrze nesto pomena vrijedno i naziva ih »arhitektonskim spomenicima«. Kad je neka grade\·ina umjetnicko djelo, onda ona ne predstavlja samo umjetnic:ko rjc§enje nekog gradevinskog zadatka, koji postavlja svrho\·iti ili zivotni sklop kojem ona izvorno pr
IS't'!NA I METODA
187
jasnim koliko je sekundarno >>estetsko razl!ikovanje«. Gradevinsko djelo nikad u prvom redu nije umjetnicko djelo. Njegovo svrhovito odTedenje, kojim ono spada u sklop zivota, ne moze se odvoj>iti od njega a da ono samo ne izgubi na zbilji. Ako je ono }os saino predmet estetske svijesti, njegova je zbilja kao sjena i svoj i skrivljeni zivot zivi samo u degeneriranoj formi turistickog cilja ili fotografske reprodukcije. >>Vr_nj_e!!l'i~kC>. _cli~lo po sebi« !spada Cista apstrakcija. Uistinu, zadiranje velikih arhitektonsk,ih spomenika pros1osh u moderni saobraeajni zivot i u gradevine koje je on podigao postavlja zadatak kamene integracije nekadasnjeg i sadasnjeg. Djela arhitekture ne stoje nepomjerena na obali povijesne rijeke zivota, vee ih ona nosi sobom. Cak i kad istorijski raspolozena vremena pokusavaju da ponovo uspostave starije arhitektonsko stanje, ona ne mogu zeljeti da vrate tocak povijesti, vee, sa svoje strane, moraju doprinijeti boljem posredovanju izmedu proslosti i sadasnjosti. Cak i restaurator ili konzervator spomenika ostaje umjetnik svoga doba. Posebno znacenje, koje arhitektura ima za nase pitanje, sastoji se, dakle, u tome da se i njoj moze dokazati ono posredovanje bez lwjeg umjetnicko djelo. nema stvarne sada~njosti. I tamo, dakle, gdje do prika2a ne dolaZJi tek reprodukcijom (za koju svako zna da ona pripada svojoj sopstvenoj sadasnjosti) posreduje se u umjetnickom djelu proslost i sadasnjost. To sto svako umjetnicko djelo ima svoj svijet upravo ne znaci da bi ono, kad se njegov prvotni svijet izmijenio, imalo stvarnost samo jos u otudenoj estetskoj svijesti. Tome maze da nas pouci arhitektura, za koju neotudivo prianja njezina pripadnost svi1
jetu.
No, time je data i nesto druga. Arhitektura je, naprosta, ona koja ablikuje prostor. Prastor je ono sto obuhvata sve u prastoru bivstvujuee, Stoga arhitektura obuhvata sve ostale forme prikaza: sva djela likovne umjetnosti, svu ornamentiku - ana povrh toga daje mjesto prikazu pjesnickog djela, mu;ike . mimike 1 i plesa. Time sto obuhvata cjelinl1 urpjetnosti <1!1a svugdje ocituje svoje sopstveno glediste. Ovo glediste jc__ .l~l··diste dekoracije .• Njega arhitektura zadrzava i prema takvim -r;-;r-mama UmJefriosti cija djela nc smij U biti dekorativna, vee koia privlace k sebi zatvorenoscu svaga smisaonog kruga. No\ IJl' Jstrazivanje poCinje da se sjeea da to vrijedi za sva likavrr:l djcla, Cije je mjesto bilo predodredeno narudzbom. Ni spor·wn;k na pociestu Dije zapraVO izbjegaa dekorativni sklop, vee
188
HANS GEORG GADAMER
sluzi reprezentativnom . uzdizanju zivotnog sklopa u koji s.e uklapa ukrasavajuCi ga.~6 Cak ipjesnicko dje1oi muzika, djela koja irnaju najveeu slol:mdu kretanja i svugdje s·e niogu ~izvo diti, nisu pogodna za svaki prostor, vee prikladno injesto rcalaze u ovom Hi onom prostoru, u pozoristu, sali ili crkvi. I ovdje se ne radi o nekom naknadnom spoljasnjem nalazenju mJe·· sta za u 1sebi zavrsenu tvorevtnu, vee mi moramo da slusar:1o prostor:()t:vornu potenciju s9-mog dj~l?, koje · n1ora. d_a _se prilagodi datostima onoliko koliko i samo _po!:)t~vlja uslove. (Pomislimo samo na pr6ble"m aku~hh, koji nije samo tehnicki vee i arhitektonski zadatak.) · Iz ovih razmisljanja pwi?.:ilazi da obuhvatno mjesto, koje arhitektura zauzima prema svim umjetnostima, ukljucuje dvostrano po1sredovanje. Kao umjetnost koja. gradi prostor, Qf!a obli}{:lii~.Prostor isto tako kao sto ga i oslobada. Ona ne samo da obuhvata sva dekorativna gledista organf.zacije prostora sve do ornamenata, vee je sama, po svojoj biti, dekorativna. Bit -:l.ekoracije se sastoji upravo u tome da ona postize ono dvostrano posredovanje, da na sebe privuce paznju posmatraca, da zadovolji njegov ukus, a da ga ipak ponov;o uputi od sebe u veeu cjelinu zivotnog sklopa, koji ona prati. To vazi za Citav raspon dekorativnog, od izgradnje gradova do pojedinog ornamenta. Gradevin...sko djelo treba da bude rj~~epje nek()g ~rnj_etni~l<:()g zadatka,, _i da utoliko na sebe privuce..divlj~oje posma_t):a_c~. Jpak, ono treba da se uklopi u :1eko zivotno porg:ts~pie i 11eee de1 bude svrha sama za sebe. Ono. kao ukras, kao ugodajna pozadina, kao okvir koji ga obuhvata. hoce.da bi.ide.. u s"kladu s nekim zivotnim stavom. Isto vazi i za sva'Ko""po]edinacno . oblikovari]e1«i]evr~T"arhitekta sve do ornamenta, koji uopste ne treba da privlaOi na sebe, vee mora po~- puno da se utopi u svoju prateeu dekorativnu funkciju, No, cak i ekstremni slucaj ornamenta ima na sebi jos nesto od dvostranosti dekorativnog posredovanja. On, doduse, ne treba sam da poziva na zadrzavanje, i da mu se obraca paznja kao dekoranivnom motivu, vee samo da ima pratece djelovanje. On zato. zapravo, uopste neee imati neki predmetni sadrZ:aj, iii ce ga stilizacijom iii ponavljanjem toliko nivelisati. da pogled sklizne preko njega. >'Spoznavanje« prirodnih formi upotrebljenih u 2•6 Da vrtlarska umjetnost ne spada u slikarstvo, vee u arhitekturu, to je, iz istog razloga, pravilno naglasavao Slajermaher kritikujuci Kanta
A.~thetik, 201).
1STINA I METODA
189
ornamentu nije namjeravano. Ako se uzorak koji se ponavlja gleda kao ono sto je on u predmetnom pogledu, njegovo ponavljanje postaje mucna monotonija. S druge strane, on ne treba da djeluje mrtvo ili jednoliko, jer on, kao prateei, treba da djeluje ozivljavajucc, mora, dakle, u izvjesnoj mjeri da priYuce pogled na sebe. Ako na ovaj naCin sagledamo pun raspon dekorativnih zndataka koji se postavljaju arhitekturi, lako spoznajemo da je na njoj najvidljivije omanula predrasuda estetske svijesti, prerna kojoj je pravo umjetnicko djelo orio-sro··Er·va:n-s\i-a:Kog prostora i svakog vremena u prezenciji dozivljavanja bilo predmet estefiskog dozivljaja. Na njoj postaje nesumnjivo da je potrebno preispitati za nas uobicajeno razlikovanje izmedu pravog umjetnickog djela i puke dekoracije. Pojam dekorativnog je ovdje, ocigledno, misljen u suprotnosti prema »pravom umjetnickom djelu«, a polazeei od njegovog porijekla u genijalnom nadahnueu. Argumentise se, otprilike, ovako: ono sto je ,samo dekorativno nije umjetnost genlija, vee umjetnicki zanat. Ono je, kao sredstvo, podredeno onome sto treba da ukrasi i stoga, kao svako nelmj svrsi podredeno sredstvo, moze biti zamijenjeno nekim drugim sredstvima. koja odgovaraju svrsi. Ono ne ucestvuje u jedinstvenosti umjetnickog djela. Uistinu, medutim, pojam dekoracije se mora izdvojiti iz takve 1suprotnosti prerria pojmu umjetnosti dozivljaja i svoj O:i~10V mora naci U Qntoloskoj stmkturi prikazivanja, za koje >mo rekli da je naCin bitkt;t umjetl1ickog djela. Treb? s::p1}o_ 9.?: se P.risjePjni.o d
190
HANS GEORG GADAMER
prikacila necem drugom, vee spada u samoprikazivanje njegovog nosioca. Isto tako, _upravo za ukras vrijedi da on spada u prikazivanje, a prikazivanje je jedan proces bitka, ono je reprezentacija. Ukras, ornamenat, kip, postavljen na nekom istaknutom mjestu, reprezentativni su u istom smislu kao sto je, recimo, reprezentativna crkva na kojoj se oni nalaze. Pojam dekorativnog je, dakle, pogodan da zaokruzimo nase pitanje o nacinu bitka estetskog. Kasnije cemo vidjeti Y.:ako se i s druge strane preporucuje uspostavljanje starog, transcendentalnog smisla lijepog. Ono sto podrazumijevamo pod »prikazom« jeste u svakom slucaju jedan univerzalnl ontolo.ski rnomenat strukture estetskog, jedno dogadanje bitka, a ne neki dogadaj dozivljaja do kojeg bi doslo u trenutku umjetnickog stvaralastva i koji bi duh sto ga prima uvijek samo ponavljao. Polazeci od univerzalnog smisla igre, mi smo ontoloski smisao prikazivanja spoznali u tome sto je >>reprodukcija« izvorni nacin bitka same originalne umjetnosti. Sada se potvrdilo da su i slika i sve statutarne umjetnosti, ontoloski gledajuci, iste vrste bitka. Specificna prezencija umjetnickog djela je dolazenje-do-prikaza bitka. c) Granicna pozicija knjizevnosti
Ispitajmo, na jednom primjeru, da li se ontoloski aspekat koji smo ovdje razradili prostire i na vr~tu bitka knjizevnosti. Ovdje 1izgleda kao da uopste vise nema prikaza koji bi mogao zahtijevati sopstvenu valenciju bitka. Lektira je proces Ciste nutrenosti. U njoj izgleda da je dovrseno ono oslobadanje od svake prilike -i kontingencije koje imamo u javnom predavanju ili u izvedbi. Jedini uslov, pod kojim stoji knjizevnost, jeste jezicka predaja i njezino oslobodenje lektirom. Ne legitimise li ;;e autonomijom citalacke svijesti estetsko razlikovanje, koj-im se estctska svijest postavlja na samu sebe nasuprot djelu? Krlji;':evnost kao da je poezija koja se otuctila od svoje ontoloske valcncijc. Za svaku knjigu - ne samo za onu jednu cuver>_u~' - mo:l.e se reci da je za sve i ni za koga. No, da li je to pravi pojam knjizevnosti? Ili on, na kraj u jedne romanticke povratne projekcije, izvire iz otudene svi"" Friedrich Nietzsche, Also spmch Zaratustro. Ein Buch fur aile und kcinen.
ISTINA I METODA
191
jesti obrazovanja? Jer knjizevnost, kao predmet lektire, jeste, doduse, kasna pojava, ali to ni u kom slucaju nije pismovnost kao takva. Ona, uistinu, pripada prvotnoj datosti svakog velikog pjesnistva. Novija istrazivanja su napustila romanticarske predstave o usmcnosti epske poezije, recimo, Homerove. Pismenost je daleko starija nego sto smo nekad mislili i izgleda da je od svog postanka spad::lla u duhovni elemenat pjesnistva. Pjesnistvo, dakle, cgzistira vee kao knjizevnost i tamo gdje se ono jos ne konzumira kao stivo. Utoliko prodor Jektire, u porcdenju sa pl·edavanjem, sto se moze posmatrati u kasnijim \Temenima (pomislimo, recimo, na Aristotelovo okretanje leda ter:tru), nije nista naprosto novo. To je sasvim jasno dok je Citanje glasno citanje. No, ocigledno je da nema ostre granice prema Citanju u sebi; svako C:itanje s razumijevanjem je uvijek jedna vrsta reprodukcije i interpretacije. Naglasavanje, ritmicko rasclanjavanje i tome sl. ::>padaju u najintenzivnije Citanje u sebi. Ono sto je znacajno i njegovo shvatanje je oCito tako tijesno vezano sa govorno-tjelesnim da razumijeva.nje uvijek sadrzi unutarnji govor. Ako je tako, onda se nikako ne moze izbje6i konsekvenca da knjizevnost - recimo, u njoj svojstvenom umjetnickom obliku romana - u lektiri ima isto tako svoje izvorno opstojanje kao epos u usmenom iznosenju rapsoda iii slika u gledanju posmatraca. Prema tome bi i lektira knjige bila jos dogadanje, c~ kojem sebe prikazuje procitana sadrzina. Naravno, knjizevnost i njezino preuzimanje pri lektiri pokazuje najvisu mjeru 1drijesenosti i pokretljivosti."g 0 tome SVjedoci \leC i Cinjenica i oni su stepeni onoga sto se · ,l;iC·no naziva reprodukcijom, sto, medutim, uistinu predstavip origmalni naCin bitka svih tranzitornih umjetnosti, a sto se I
'" Tacnu analizu jezicke slojevitosti lm.iizevnog umjetnickog djela i · ·kJ-c!ljivostl opazajnog ispunjenja, koje pripada knjizevnoj rijeci, dao ,'· It. Ingan:Ien> Pas literarische Kunstwerk, 1931. Ipak, up. gore pri' ,., :hu n;i ~lr. 143.
HANS GEORG GADAMER
192
pokazalo kao egzemplarno za odrectenje naCina bitka umjetnosfi uopste. No, iz toga slijedi jos nesto. Pojam knjizevnosti nikako nije bez veze s onim koji je prima. ·opstojnost knjizevnosti nije mrtvi nastavak trajanja nekog otudenog bitka, koji bi u simultanitetu. bio dat zbilji dozivljaja nekog kasnijeg doba. Knjizevnost je, naprotiv, funkcija duhovnog ocuvanja i predaje i stoga u svaku sadasnjost donosi svoju skrivenu povijest. Pocev od stvaranja kanona anticke literature, sto su uradili aleksandrijski f ilozofi, Citav slijed prepisivanja i odrzavanja »klasicara« je Zliva obrazovna tradicija koja nece jednostavno da konzerviSe postojece, vee hoce da ga prizna kao obrazac i da ga preda kao uzor. U svim mijenama ukusa obrazuje se tako uticajna velicina koju nazivamo »klasicna knjizevnost<< kao trajni uzor svima koji dolaze, do u dane dv.oznacnog sukoba ,izmedu Anciens et Modernes, pa i kasnije. Tek razvoj istorijske svijesti preobraca OVJO zivo jedinstvo svjetske knjizevnosti iz neposrednosti njezinog normativnog zahtjeva za jedinstvom u istorijsko pitanje povijesti knjizevnosti. No, to je nezakljuceni i, vjerovatno, nikad zakljucivi proces. Kao sto je poznato, Gete je u njemackom jeziku dao prvo znacenje pojmu svjetske knjizevnosti,'30 ali je za Getea normativni smisao jednog takvog pojma bio jos sam po sebi razumljriv. On jos ni danas nije izumro, jer mi i danas, za neko znacajno djelo, kazemo da spada u svjetsku knjizevnost. Ono sto se ubraja u svjetsku knjizevnost ima svoje mjesto u svijesti sviju. Ono pripada »svijetu<<. Medutim, c,vijet koji sebi pripisuje neko djelo svjetske knjizevnosti maze da bude znatno udaljen od izvornog svijeta u koj:i ovakvo djelo spada. To, dakle, sa:s'0im sigurno nije viSe isti »svijet<<. Ali i onda jos, normativni smisao pojma svjetska knjiz.evnost znaci da djela koja spadaju u svjetsku knjizevnost ostaju kao djela koja imaju ncsto da kazu, mada je svijet kojem ona govore sasvim drugi. Isto tako, postojanje prevodilacke knjizevnosti dokazuje da se u tim djelima prikazuje nesto sto je jos i sada i za sve istinito i vrijedno. Ni u kom slucaju, dakle, nije tacno da je svjetska knjizevnost otudeno oblicje onoga sto cini nacin bitka djela po njegovom izvornom odredenju. Naprotiv, bas povijesni nacin 1
" 0 Goethe, Kunst und Altertum, Jub. Ausg. B. :<8, str. 97; i Gesprdch mit Eckermann od 31. jan. 1877.
ISTINA
~
193
:\IETODA
bitka k.njiZ.evnosti omogueava da nesto spada 1,1 svj~tsku knjiZETnost. _ ::\form?tivna odlika, koje je dato s pripadnoseu svj.ei$lwj knjizevnosti, stavlja fenomen knjizevnostil_ jedrio novo glediste. Jer, ako se vee pripadnost svjetskoj knjizevnosti priznaje samo knjizevnom djclu, koje kao pjesnicko iii jezicko umjetnicko djelo ima svoj rang, onda Je,_ na __c:1rug()j__J?~!'_9:_l}i,_p_Qjc:J._m knj~zevnosti mnogo siri od pojma knjizevnog umjetnickog djela. U na&nu bitka knjizevnosti ucestvuje sv?, jezicka pred_aj?, ne samo razne viste religioznih, pravnih, ekonomskih, javnih ili privatr:ih tekstova vee i spisi u kojima se naucno obraduju i objasnjavaju takvi bastinjeni tekstovi, dakle, cjelina _duhovnih na,1,1k<). Cak, formu knjizevnosti imaju sva naucna istrazivanja uopste, ukoliko su bitno povezana s jezicnoscu. Ono sto uokviruje najsiri pojam knjizevnosti jeste mogucnost pismovncisti
u
svegaj~zic~og.
Pitamo se •sad da li se na ovaj siroki smisao knji.Zevnosti jos moze primijeniti ono sto smo zakljucili o nacinu bitka umjetnosti. Da li se normativni smisao knjizevnosti, koji sm.o gore razvili, mora zaddati za ona knjizevna djela koja mogu da vaze kao umjetnricka djela, i da li se samo za njih smije reei da ucestvuju u valenciji bitka umjetnosti? Zar sve ostale forme knjizevnog bitka nemaju principijelnog udjela u tome? I1i ovdje nema tako ostre granice? Ima naucnih djela koja su, zahvaljujuCi svojim spisateljima, zasluz,ila da se cijene kao knjizevna umjetnicka djela i da se uvrste u svjetsku knjizevnost. Sa stanovista estetske svijesti, to je jasno ako ova, kao odredujuee za umjetnicko djelo, ne uzima njegovo sadrzinsko znacenje, vee jedino kvalitet njegovog formiranja. No posto je tlasa kritika estetske svijesti u osnovi suzila domet ovog stanovista, biCe nam sumnjivo avo razgranicenje izmedu knjizevne ~;rnjetnosti i knjizevnosti. Vidjeli smo, cak, da nipjesniclto um_lctnic~o djelo u svoioj bitnoj istini nije <;>buhvaeeno mjerilom c'ctE'tske svijesti. Ono1 · naprotiv, sa svim ostalim knjizevnim t ek:-d.ovima ima zajednicko to da se u svome saddinskom znar, nj Ll obraca nama. N ase razumijevanje nije specificrio okrellllt(J dostignueu forme, koja mu kao umjetnickom djelu pripa
194
HANS GEORG GADAMER
se razlike, naravno, mogu posmatrati i sa stanoviSta knjize\·nog oblikovanja. Ali bitna razlika tih razlicitih »jezika• je oCito u necem drugom, naime, u razlicitosti zahtjeva za istinu:11 koji iz njih proizilaze. Medutim, ima neceg dubljeg zajednil:i~og izmedu svih knjizevnih djela, ukoliko jezicko formiranje omogucava sadrzinskom znacenju, koje treba da bude izreceno, da bude djelotvorno. Tako gledajuci, razumijevanje tekstova. kako to, rccimo, cini istoricar, nije bas tako sasvim razlicito ocl iskustva umjetnosti. I nije pu.ki slucaj kad se pojmom knjizevnosti obuhvataju ne samo knjrizevna umjetnicka djela vee ,,·;1 knjizevna predaja uopste. U svakom slucaju, nije u fenomenu knjizevnosti sluca.Jn::> ona tacka na kojoj umjetnost i nauka prelaze jedna u drugu. Nacin bitka knjizevnosti ima neceg jedinstvenog i neuporedivog. Pretvaranju u razumijevanje ona postavlja jedan specifican zadatak. Nema niceg tako stranog, a 11 stovremeno neceg sto ta!Qo 1iziskuje razumijevanje, kao sto je pismo. Cak ni susret s ljudima stranog jezika ne moze biti uporeden s ovom stranoscu i zacudenoscu, posto jezik gestova i tona uvijek sadrzi jedan momenat neposredne razumljivosti. Pismo ,i ono sto u njemu ucestvuje, knjizevnost, je krajnje otudena razumljivost duha. NEjta nije toliko cisti trag duha kao pismo, ali i nista nije toliko upuceno na duh koji treba da razumije kao ono. U njegovom desifrovanju i njegovom tumacenju dogada se cudo: preobrazavanje neceg stranog i mrtvog u prostu istovremeno.:;t i prisnost. Nijedna druga predaja, koja nam dolazi iz proslosti, ne rrioze se uporediti s tim. Ostaci proslog zivota, 1ostaci zgrad:1. orur1a, saddina grobnica naceti su burama vremena prohujalin1' iznad njih - pisana predaja, medutim, cim je desifrovana i procitana, toliko je Cisti duh da nam se obraca kao da je t11. Stoga je sposobnost Citanja, razum~jevanje napisanog, kao neka tajna vjestina, cak kao madija, koja nas oslobada i vezuje. U njoj kao da su ukinuti prostor i vrijeme. Onaj ~~ ..:n
ISTINA I METODA
195
nje svih tekstova, dakle, i onih, koji nisu umjetnicka djela. Vidi~li_.S~.d~ se umjetnicko djelo dovrsava tek_ u njegovom prikaz_l!;..LtQI_1_fl.S je nuzno dovelo do_ ~or1sekyenc~ sl~ s~ o;vaJmjizevna l1rnJ~tn.ici.:a· d}ela mogu dovrsiti t~k u I~ktil'i. Vazi li to i za razumij0vanje svih tekstova? DovrsaveJ. lise smisao svih tekstova tek kad 1h prihvati onaj ko ihrazumijeya? _Spada "li, drugim rijecima, razumijevanje usmisaoni d_oga~aj je_dnog_t(Oksta i:sto tako kao dovodenje-do-slusanja u muziku? Moze U s:: razumijevanjem nazvati i to kad se prema smislu nekog teksta ocii1Q~imu..§..QD9l.iJw ~l9 b_og~ ..~.<~_Q_X~llmduktivnJ 1l.IDie.tnjJ~ pr~m
Hermeneutika je klasicna disciplina koja se bavi umjesnoscu razumijevanja tekstova. Medutim, ako su nasa razmi::;ljanja tacna, pravi problem hermeneutike se predstavlja sasvim drugaCije nego sto ga mi poznajemo. On onda ukazuje na isti pravac u koji je nasa kritika estetske svijesti pomjerila problem estetike. Hermeneutika bi se, onda, cak morc:Ja shvatiti tako obuhvatnom da ukljucuje cijelu sferu umjetnosti i njezino postavlianje pitanja. Kao svaki drugi tekst koji treba razumjeti, mora se razumjeti svako umjetnicko djelo a ne samo literarno - i takvom razumijevanju treba biti vican. Time her:_meneutlcka svijest dobija ol:mhvatr1ll sirinu kgja p.r:emasl,!j_i ~i~fuu -~i~!i>~i~~~.ie:sti. EstetikcL se. mo_rq 'lJ,topiti. JJc he.rmeneutTkU. To nije samo iskaz, koji se tice obima problema, vec,".zapravo, tek sadrzinski vazi. Nairne, hermeneutika mora, >bratno, u cjelin:i_d_a bl1d.~ t<:l}{Q _oc!redena da pra\riTrio.oc}enfufe tskustvo umjetil()f)~i. RaZl1l!J!ijevanje se "z~az~je i i~p~~J.ay~_ s!_rii_~1l() svih ~s~aza - kakQ .i:'?k.?~.a . umjetnos.ti ta):cq i jskaza sve dru_ge predaje. · · ···· · ··· · ·· Stara teoloska i filoloska pomocna disciplina hermeneutike .JP u 19. vijeku dozivjela sistematsko obrazovanje, koje ju je ucinilo ,osnovicom cjelokupnog posla duhovnih nauka. Ona se principijelno uzdigla iznad svoje prvotne pragmaticne svrhe da omoguci iii olaksa razumijevanje knjrizevnih tekstova. Nije "amo knjizevna predaja otuden i nov duh koji trazi tacnije prisvajan]e, staviSe, sve sto viSe nije neposredno u svome svijetu 1 sto sene iskazuje u njemu ina njemu, dakle, sva predaja, urn-
mora
HANS GEORG GADAMER
196
jetnost kao i sve ostale duhovne tvorev,ine proslosti, pravo, religija, filozofija itd., otudeno je od svoga prvotnog smisla i upuceno na duh koji razotkriva i posreduje, duh, kojem kao i Grci dajemo ime po Hermesu, glasniku bogova. Postanak istorijske svijesti je ono cemu hermeneutika zahvaljuje centralnu funkciju unutar duhovnih nauka. No, postavlja se pitanje da li nam uopste moze postati tacna vidljiv raspon toga problema, koji smo njime postavili, sa stanovista pretpostavki istorijske svijesti. Dosadasnji rad u ovoj oblasti, koji je odreden prije svega Diltajevim hermeneutickim zasnivanjem duhovnih nauka31 i njegovim istrazivanjima o postanku hermeneutike, 32 utvrdio je, na svoj nacin, dimenzije hermeneutickog problema. Danasnji bi zadatak mogao biti da se ona oslobodi nadmoenog uticaja Diltajevog postavljanja pitanja i predrasuda »duhovne povijesti« koju je on zasnovao. Da bismo unaprijed ukazali o cemu se radi i da bi sistematskoj konsekvenci naseg danasnjeg toka misli prikljucili prosirenje, koje nase pitanje upravo dozivljava, dobra cemo uciniti ako se najprije drzimo hermeneutickog zadatka koji je postavio fenomen umjetnosti. Ma koliko da smo mogli dokazati da. je »estetsko razlikovanje« apstrakcija, koja ne moze ukinuti pripadnost umjetnickog djela njegovom svijetu, ipak ostaje nesumnjivo i to da umjetnost nikad nije samo prosla, vee da svojom sopstvenom smisaonom prezencijom umije da premosti vremenske razmake. Utoliko se na primjeru umjetnosti pokazuje na obje strane odlican slucaj razumijevanja. Umjetnost nije samo puki predmet istorijske svijesti, a ipak njezino razumijevanje uvijek ukljucuje istorijsko posredovanje. Kako se, onda, u odnosu na nju odreduje zadatak hermeneutike? Prikazacemo na primjeru Slajermahera i Hegela dvije ekstremne mQgucn.Qsti da se misli odgovor n;:t ovo pita,nj~. Mogli bism,o. ih . oz11aciti p()jrnovima rekonstrukcijg. i integracija. U pocetku, i za Slajermahera i za Hegela upravo svijest o gubitku i otudenju u odnosu na predaju tr;:~.zi .h.ermeneuticko osvjescenje. Oni, ipak, na veoma razlicit nacin odreduju zadatak hermeneutike. SlajermiJher:, cijom cemo se hermeneutickom teorijom kasnije jos pozabaviti, potpuno je us~jere!ll1~_to da ponovo uspo31 32
WiLhelm DHtheys Gesammelte Schriften, tom VII i VIII.
Isto, tom V.
ISTINA I METODA
197
stavi u ];'g:t;lJ.mijeyanju izvorno odreq_e_nje_ n~~gg_ >Tako fe-uriijetnicko djelo zapravo i ukorijenjeno u svoje tlo, u svoju okolinu. Ono gubi svoje znacenje vee i ako se ist.rgne iz SVIOje okoline i prede U saobrac~j~ ODO je kao nesto sto je Spaseno iz vatre i sada ima opek<;>tin_e.« 33 Zar iz toga ne slijedi da umjetnicko djelo ima svoje stvarno znaeenje samo tamo gdje izvorno spada? Da li je, dakle, shvatanje njegovog znacenja jedna vrsta ponovnog uspostavljanja izvornog? Ako spoznamo i priznamo da umjetnicko djelo nije l:>ezvremenski predmet estetskog dozivljavanja, vee da spada u jedan svijet koji tek potpuno odreduje njegovo znacenje, onda, izgleda, slijedi da se istll1Jsko znacenje umjetni.ckog djela moze razumjeti samo iz ovog sV'ijeta, dakle, prije svega. na osnovu njegoV!og _p9r.ij_ekla j samo na osnovu njegovog postanka. Ponovno uspostavljanje tog »svijeta« u koji ono :5pada, pot1ovno uspostavljanje prvot.rtog stanja, koje je »Zamisljao« UIDjetnik stvara_lac, izvo~E!!l.ie u prvotnom stilu, sva ova sredstva tstorijske rekonstrukcije bi onda mogla zahtijevati da uci11e r~ ;umljivill1 isynsko znacenje nekog umjetnickog djela i da ga ustite od pogresnog raz-qmijevanja i pogresnog ~k:tl1al~;z;!rar1jiL - To je, odista, Slajermaherova misao, koju sva njegova hernwneutika precutno pretpostavlja. Povijesno znanje, po Slajermaheru, otvara put da se zamijeni izgubljeno i ponovo uspo'tavi predaja ukoliko ono vraca okazionalno i izvorno. Tako, IH'rmeneu1Jicki napor nastoji da ponovo pnonade >>polaznu ta' ·k ll spajanja« u duhu umjetnika, sto tek treba da ucini pot)l\lll() razumljivim znacenje nekog umjetnickog djela, kao sto Oil inaCe pOStUpa S tekStOV\iffia, time StO nastoji da reprOdUkUje 1/\'ornu produkciju autora. Ponovno uspostavljanje usl.ova pod kojima je neko ba.Stinje11() djelo ispunjavalo svoje izv:orno odredenje je sigurno bitna 11
Sehleier·macher, Asthetik, izd. R. Odebrecht, str. 84. i dalje.
HANS GEORG GADAMER
198
pom{)cna operacija za razumijevanje. No, pitamo se da 1i je to sto se ovdje dob~ja zbilja ono s1:.o trazimo kao znacen.Je umjetnickog. djela2 i da h se razumijevanje pravilno odreduje ako u njemu vidimo jedno drugo stvaranje, reprodukciju izvorne produkcije. Jedno takvo odredenje hermeneutike nije, na koncu, nista manj~ besmisleno od svih restitucija i restauracija proslog zivota. Ponovno uspostavljanje izvornih usJova je, kao s>-aka restauracija, kad smo suoceni s povijesnoscu naseg bitka, ne~ocan p{)cetak. Taj ponovno uspostavljeni, iz otudenja povra.ceni ~ivot nije onaj izvorni. On u daljem trajanju otudenja dobija samo sektindarno postojanje obrazovanja. To moze samo da potvrdi tendencija, koja se javlja u najnovije vrijeme, da se umjetnicka djela iz muzeja ponovo vracaju na izvorno mje-sto njihovog odredenja ili da se arhitektonskim spomenicima da njihova prvotno oblicje. Cak i iz muzeja u crkvu vracena slika ili u njezino staro stanje ponovo uspostavljena gradevina nisu ono sto su bile - one postaju meta turista. Isto bi tako hermeneuticki cin, za koji bi razumijevanje znacilo uspostavljanj~ izvornog, [>i() samo saopstenje jednog izumrlog smisla. Nasuprot ovome, Hegel reprezentuje jednu drugu mogucnost medusobnog izjednacenja. dobitka i_ gubitka hermeneutic· .kog pcic_~J_ka:-N'jemu je -sasvl.in ]asno, uz nemoc svih restauracija, ka-d, -u pogledu na propast antickog zivota i njegove »religije umjetnosti«, pise:-34 Djela muze »su ono sto ona za nas jesu, s drveta otkinuti lijepi plodovi, nama ih je tu pruzila jedna prijazna sudbina, kao sto djevojka pruza one plodove; nema stvarnog zivota njlihovog postojanja, nema drveta koje ih je nosilo, nema zemlje i elemenata, koji su sacinjavali njihovu supstanciju, niti klime koja ih je odredivala, niti mijene godisnjiih doba koja su vladala procesom njihovog postajanja. Take~ narn__ tSudbina, s djelima one umjetnosti ne daje njihov svijet, pg c:l~ie- proljece i ljeto cuqore_qnog f.ivota u kojem su oria cvjetala i sazrijevala, vee_ samo ~~r:iven_o_sj~canje na ovu z biliu << ._ T ·,oii. poiiasanj e kasnijih. p_okolj~nj a prema bastinj enim dJelima urpjetnost'i naziva >>Spoljnjim cinom«, »koji S ovih plodova skida kaplji~e kise ili prasinu i na mjestu unutarnjih ele-menata stvarnosti cudorednog, sto ih je okruzivala, proizvela i njima se odusevljaval(l, podize sir_oke skele mrtvih elemenata nj,ihove spoljnje egzistencije, jezika, povijesnog itd., ne da bi se
-mi
r.• Hegel, Phimomenologie des Geistes, izd. Hoffmeister,
str. 524.
ISTJNA I METODA
199
uzn·io u niib.,_y_ec §C}ffiO da bJ njih predstavio u se_b~«.~.; Ova sto Hegel ovdje opisujc upravo je ono sto je obuhvatao Slajermaherov zahtjev za istorij>:kim ocuvanjem, ali kod Hegela ovo od pocetka ima negativni akcenat. .Istrazivanje okazionalnog, koje dopunjava znacl'njv umjetnickih djela, ne moze ga ponovo uspostaviti. On;1 ostaju plodovi otrgnu~i ()d drveta. Time sto ih \T<,camo u njihov povije:mi sklop ne dobijamo nikakav odnos zi\·ota ·_prema hjima, vee sarno Qdpos p!Jke pr~qsJavi. Hegel time ne porice cla je legitimni zadatak da se prema umjetnosti proslosti odnosimo istorijski na ovaj naoin. On, stavise, iskazuje piincip umjetnickopovijesnog istrazivanja, kojej~ 1 nar~v no, kao svako > istorijsko« ddanje, u Hegelovim oCima spoljnji Cin. Ist'inski zadatak misaonog duha u odnosu na povijest, pa i u oc1nosu na povijest umjetnosti, po Hegelu, naprotiv, ne bi bio spoljnji, ukoliko bi dl!l1, unjoj, vic_l.i()samog seqe pl:ikazanog ii.;ijedan visi na~jn. TkajuCi dalje slikoviti prikaz djevojke, koja pruza s drveta otkinute plodove, Hegel pise: »Ali kao sto je djevojka, koja pruza ubrane plodove, vise nego u n}ihove us]J\·e i elemente, u drvo, vazduh, svjetlost itd., rasclanjena priroda istih, koje je ona neposredno dala, jer ona sve to na jedan visi naCin sabire u zraku samosvjesnog oka i izrazaja, koji nudi, tako je duh sudbine, koji nam pruza ona umjetnicka dje1a. vise nego cudoredni z'ivot i zbilja onoga naroda, jer on je sjecanje (Er-innerung) u njima jo~ otudenog duha - on je duh tragicne sudbine koja sve one individualne bogove i atribute supstancije sabire u taj jedan panteon, u duh koji je svje::;tan sebe kao duha.<, Ovdje Hegel za jednu Citavu dimenziju vis~ ukazuje na ono u cemu je bio problem razumijevanja kod Slajermahera. Hegel ovo podize na bazu na kojoj je wsnovao filozofiju kao najvisi oblik apsolutnog duha. U apsolutnom znanju filozofije se ispunjava ·ova samosvijest duha koja, kao sto kaze tekst, · :1a jedan visi nacin<< u sebe obuhvata i ~istinu umjetnosti. Tako je za Hegela filozofija, tj. povijesno samoprozimanje duha, i)r:o sto ovladava hermeneutickim zadatkom. Ona je krajnja '" No koliko bi to 'uzivjeti se« za Hegel a malo bilo rjesenje, neka , ... ,. pouci ova recenica iz njegove Estetike (Hotho II, 23~): >>Tu nis!a vise " · pomaze cta bi se ponovo, takoreCi supstancijalno, usvojili prosli po- <'di na svijet, tj. da bi pozeljeli da se ubacimo u jedan od ovin nacina .. l·danja, sem, npr., postati katolik, kao sto su to u novije vrijeme .. ·_r,gi cinili zbog umjetnosti, da bi fiksirali njezin duh.- ·"
200
HANS GEORG G.\DAMER
protupozicija prema samozaboravu istorijske svijesti. Z3. nju se ~storijsko drzanje predstave preobraca u misJece drzanje prema proslosti. Hegel izrice jednu odlucujucu istinu~ time sto se bit povijesnog duha ne ,sastoji u restituciji pro~l
DRUG! DIO
PROSIRENJE PITANJA () IST'INI NA RAZUMIJEVi\NJE U DUHOVNINl NATJKAi\1A
(~ui
non inteHigit res, non potest ex verbis sensum
dicere~<
M. Luther
I. POVIJESNA PRIPREMA
1. l)PITNOST ROMANTICKE HERMENEUTIKE I NJEZINE
PRIMJENE NA ISTORIKU
,,.J Bitna mijena hermeneutike izmedu prosvjetiteljstva romantike Ako spoznamo kao zadatak da vise slijedimo Hegela nego Slajermahera, povijest hermeneutike mora biti akcentuirana sasvim nanovo. Njezino dovrsenje nije vise u tome da istorijsko razumijevanje oslobodimo svih dogmatskih preduzetnosti i TJa postanak hermeneutike vise necemo moCi gledati s onog a:;pekta, kako je to prikazao Diltaj slijedeci Slajermahera. Treba. naprotiv, nanovo ici putem koji je probio Diltaj i pri tom imati u vidu druge ciljeve od onih sto ih je imala Diltajeva istordjska samosvijest. Pri tom cemo potpuno zanemariti dogmatskti. interes prema hermeneutickom problemu koji je vee Stari zavj.et nudio za staru crkvu 1 i zadovoljicemo se time da pratimo razvitak hermeneuticke metode u novije vrijeme, razvitak koji uvire u nastanak istorijske svijesti. a) Pretpovijest romanticarske hermeneutike
Nauka o umjesnosti razumijevanja i tumacenja se iz jednag ·analognog poticaja razvijala u dva pravca, u teolo§kqm i fi]oJ<:>skQ!Il: teoloska hermeneutika, kao sto je Diltaj lijepo pokazao,2 nastala je iz samoodbrane reformatorskog shvatanja 1 Sjetimo se samo Avgustinove De doctrina christiania. Up. i u nc.,vije vrijeme objavljeni clanak G. Ebelinga, >>Hermeneutik<<, u RGG'' 2 Dilthey, Die Entstehung der Hermeneutik, Ges. Schriften, tom. V, ::7-338.
204
HANS GEORG G.-\.DAMER
biblije protiv napada tridentskih teologa i njihovog pozivanja _na neophodnost tradicije: filoloska hermeneutika kao instrumentarijum za humanisticki zahtjev da se ponovo otkrije Idasiena literatura. U oba pravca se radi o ponovnom otkrivanju, i to 0 ponovnorri otkrivanju necega sto nije bilo potpuno nepoznato, ali ciji je smisao bio postao stran i nepristupacan: klasicna knjizevnost, kao obrazovna grada, doduse, stalno prisutna, bila je, medutim, sasvim uoblicena u hriscanski svijet. a isto tako je biblija, naravno, bila stalno citana sveta knjiga Crkve, no njeZJino je razumijevanje bilo odredeno dogmatskom tradicijom Crkve i - po ubjedenju reformatora - skriveno. Kod obje ove bastine radi se o stranim jezicima, a ne o univerzalnom jeziku naucnika latinskog srednjeg vijeka, tako da je studij prvotno dobijene predaje zahtijevao ucenje grckog i hebrejskog jezika, kao i ciscenje latinskog. Zahtjev je hermeneutike u oba podrucja, kako za humanisticku knjizevnost tako i za bibliju, da razjasni izvorni smisao tekstova strucnim postuplwm i od odlucujuceg je znacenja bilo sto se, zahvaljuju6i Luteru i Melanhtonu, humanisticka tradicija objedinila s reformatorskim poticajem. Pretpostavka biblijske hermeneutike je - ukoliko biblijska hermeneutika dolazi u pitanje kao pretpovijest moderne duhovnonaucne hermeneutike - prinoip Svetog pisma reformacije. Luterovo stanoviste3 je bilo, otprilike, slijede6e: Sveto pismo je sui ipsius interpres. Nije potrebna tradicija da bi se ono pravilno shvatilo, niti umjesnost tumacenja u stilu antickog ucenja o cetv10rostrukom smiJslu Pisma, vee tekst Pisma ima jednoznacan smisao, kojri se moze dobiti iz njega samog, sensus literalis. Alegorijska metoda posebno, koja je ranije izgledala neophodna za dogmatsko jedinstvo biblijskog ucenja, legitimna je samo tamo gdje je u samom Svetom pismu data alegoricka namjera. Tako je ona, recimo, na mjestu u parabolama. Stari zavjet, naprotiv, ne smije svoju specificno hriscansku relevanc:iju dobiti alegorickom interpretacijom. On se mora doslovno 3 Hermeneuticke principe Luterovog tumacenja biblije je poslije K. Hola detaljno istraii
IS'l'INA I METODA
205
shvatiti, ii upravo time sto se doslovno shvata i u njemu spoznaje stanoviste zakona koje ukida milosrdni cin Hristov Stari zavjef ima hriscansko znacenje. Naravno, doslovni smisao Svetog pisma nije na svakom mjestu i u svakom trcnutku jednoznacno razumljiv. Jer cjelina Svetog pisma je ono sto rukovodi shvatanjem pojedinacnog kao sto se, obratno, ova cjelina moze shvatitisamo ako se ~l:lva te pojedinacna mjesta. Jedan takav kruzni odnos cjeline i dijelova nije, po sebi, nista novo. To je znala vee anticka retorika, koja savrseni govor uporeduje s organskim tijelom, s odnosom izmedu glave i udova. Luter i njegovi sljedbenici4 prenijeli su ovu iz klasicne retorike poznatu sliku n;:t postupak razumijevanja i razvili, kao opsti princip interpretacije tekstova, da se sve pojedinosti nekog teksta imaju razumjeti iz contexhls-a sklopa, i iz jedinstvenog smisla na koji cilja cjelina, iz scopus-a. 5 Time sto se reformatorska teologija za tumacenje Svetog pisma poziva na ovaj princip, ona, naravno, sa svoje strane ostaje sputana u jednoj dogmatski zasnovanoj pretpostavci. Ona pretpostavlja da je sama biblija jedno jedinstvo. Sudeci s i.storijskog stanovista dobijenog u 18. vijeku, i reformatorska je teologija, dakle, dogmaticna i zamece put zdravoj pojedinacnoj interpretaciji Svetog pisma, koja bi uvijek posebno imala u vidu relativni sklop jednog spisa, njegovu svrhu i njegovu kompoziciju. 4, 5
Poredenje sa caput i membra nalazimo i kod Flacija. Nastanak pojma sistema je, ocigledno, zasnovan u istoj teoloskoj situaciji u kojoj i hermeneutika. Za to je veoma poucno istrazivanje 0. Ricla (Ritschl, System und systematische Methode in der Geschichte des wi.ssenschaftlichens Sprachgebrauchs und der philosophi,schen Me~odo!ogie, Bonn 1906). Ono pokazuje da je reformatorska teologija, zato sto vise nije htjela da bude enciklopedijska obrada dogmatske tradicije, vee· je tezila da hriscansko ucenje nanovo organizuje polazeCi od odluC·u.;udh mjesta biblije (loci communes), natjerala na sistematiku - za'''.iucak koji je dvostruko poucan, ako pomislimo na kasniju pojavu te:·ce1ina sistem u filozofiji 17. vijeka. I tamo je u tradicionalnu struk1t
206
HANS GEORG GADAMER
Reformatorska teologija cak nije ni konzekventna. Tin:.c sto, konacno, protestantske vjerske formule uzima kao nit vodilju za shvatanje jedinstva biblije, i ona istice princip Pisma ·- u kor~st jedne, u svakom slucaju kratkorocne, reformatorskc tradicije. Taka je o tome sudila ne samo p11otureformatorska teologija, vee je tako cinio i Diltaj.n On glosira ove protivurjecnosti protestantske hermeneutike iz pukog samoosjecanja tstorijskih duhovnih nauka: Jo~ 6em9 mora1:1i da se zapitamo JC' li ova samosvjesnost - upravo i u pogledu na teoloski smisao biblijske egzegeze - stvarno opravdana, i nema li onaj filolosko-hermeneuticki princip da se tekstovi razumijevaju iz nj ii1 samih i sam nesto nedovoljno i nije li mu potrebna najce~c2 samo nepriznata dopuna nekom dogmatskom niti vodiljom. Jedno ovakvo pitanje se, medutim, moze postaviti tek danas, posto je istorijsko prosvjetiteljstvo sa:svim islmristilo svoje mogucnosti. Diltajeve studije o nastanku hermeneutike razvijaju jedan u sebi jedinstven i pod pretpostavkama naucnog pojma novog vijeka uvjerlj~vi sklop. HermeneutJika se jednom morala otrgnuti od svih dogmatskih ogranicenja i osloboditi sama prema sebi, kako bi se uspela do univerzalnog znacenja jednog i:storijskog organona. Do toga je doslo u 18. vijeku, kad su ljudi kao Semler i Ernesti spoznali da adekvatno shvatanje Svetog pisma pretpostavlja priznavanje razliCitosti njego\·ih autoraJ dakle, napustanje dogmatslmg jedinstva kanon_;:t. Ovim >>oslobodenjem tumacenja od dogme« (Diltaj) je zbirka svebib pis am~ '4i-lscaristva dooila uiogu zbirke istodjskih ·izvora, koj i su, kao pisana. c!iela?. moi~li l?ifi podvrgnuti ne sa.mo gramatickoj vec;jstQyr~m..~_iloJ 'ii.-?torijskoj interpre~aciEtShvatanje iz sklopa cjeline je sad nuzno zahtijevalo i istorijsku restituciju zivotnog sklopa u k()ji sP.adaju ti dokumenti. Sfari prindp tumacenja, da se pojedinacno razumije iz cje1ine, nije se. sada vise odnosio i ogranicavao dogmatskim ie~instvom kanona, vee je isao na obuhvatnost poV'ijesne zbilje, u ciju cjelinu spada pojedini istorijsM dokumenat. ,; Up. Dilthey, II, 126 prim. 3 - kritika koju Rihard Simon upucuje flacijusu. ' Z<>rnle>r. koji postavlja ovaj zahtjev, time jos naravno, ne misli dc1 sluzi srnislu spasenja biblije, ukoliko je onaj koji istorijski razumijeva »Sada U stanju i da 0 tim predmetima govori na takav nacin kako to zahtijevaju izmijenjena vremena i ostali uslovi covjeka pored nas« (citirano prema: G. Ebeling, RGG 3 »Hermeneutik«) - dakle, istorija u sluzbi app!icatio.
ISTINA I METODA
207
I kako sad v1se nema razlike izmedu interpretacije svctih ili profanih spisa i time cg~istira samo jedna hermeneutika, ova hermeneutika, na koncu, nije samo propedeuticka funkcija svakog bavljenja istorijom - kao umjesnost tacnog tumacenja p~sanih izvora - vee preu7Jima jos i C
na
208
HANS GEORG GADAMER
Nauka o hermeneutici, koja je izrasla iz Slajermaherovog sukoba s filozofima F. A. Volfom (Wolf) iF. Astom i iz;_usavrsa\'anja teoloske hermeneutike Errwstija, nije, dakle, prosto samo jedan korak dalje u samoj povijesti umjesnosti razum1jevanja. Po sebi, ovu povijest razumijevanja jos od dana anticke filologije prati teoretska refleksija. No ove refleksije imaju karakter »nauke o umjesnosti«, tj. one hoce da sluze umjdnosti razumijevanja, kao, recimo, retorika govornistvu, poetika pjesnistvu, i da sluze njezinom prosudivanju. U ovom smislu je i teoloska hermeneutika patristike i reformacije bila ucenje 0 umjesnosti. Ali sada je razumijevanje kao takvo postalo problem. Opstost toga problema dokazuje da je razumijevanje postalo zadatak u jednom novom smislu, a time i teoretska refleksija dobija jedan novi smisao. Ona viSe nije ucenje o umjesnosti koja sluzi praksi filologa ili praksi teologa. Slajermaher, doduse, sVJoju hermeneutiku takode naziva »ucenjem o umjesnosti«, ali u jednom sasvim drugom sistematskom smislu. On nastoj1i da dobije teoretsku bazu za postupak koji je zajednicki teolozima i filolozima, time sto se u oba slucaja vraca na prvotni odnos razumijevanja misli. Filolozi, koji su bi1i njegovi neposredni prethodnici, jos su mislili drugaCije. Za njih je hermenel1tika bila odredena sadrzinom (moga S,to treba c1a §e_ razumije - a to je bilo po sebi razumljivo jedinstvo anticko-hl'isc~riske knjizevnosti. Postavljanje cilja jedne univerzalne hermeneutike po Ast~: »jec}ipstvo grckog i hriscan~kog z_iy()t~ ~oie treba s_~oritl«~_jZJ:~C~ 9_1_1_0 sto u osnovi misle ,svi_ »pri§call.?~i huJ'Qapisti:~ - _Slajer:rga.her, naprotiv, jedir1stvo h~r!lle!leuti].(e traz~ ne pise u sadrzajnorn jedin_s_t{)Y,_]perl:c:0e, na koju treba da se primijen! J;";;t~u~ijevanj_e, vee odvojen() od svih saddinskih posebnosti u jedinstvu postupka, koji -?~ .1!~ razlikuje cak ni po nacinu kako su misli bastinjene, p~s~11~~2_i~i_us!Tl~no1 n_a. strano~ .Ui ta.clil g_9v(Jren6m maternjem jeziku~. Do napora razumijevanja dolazi svugdje gdje nema neposrednog razum~jevanja, odn. gdje se mora racunati s mogucnoscu pogre~nograzumijevanja. 8 Diltaj, koji ovo dobro zapaza, ali drugacije ocjenJuJe, piSe vee godine 1859: »Treba imati u vidu da filologija, teologija, povijest i filoLofija. . . jos nikako nisu bile tako razdvojene kako smo mi to navikli. Ta tek je Hajne filologiji dao prostora kao samostalnoj disciplini, a Volf se najprije upisao kao student filologije« (Der junge Dilthey, ,,tr. 88).
1ST1NA I METODA
209
Odatle se odreduje Slajermaherova ideja jedne univerzalne hermer1e_titike. Ona je nastala iz predstave d<:t su iskustvo stranog i mogu¢nost pogrcsnog razumijev('lnja, UI1iv~rz;aln_i. N arav_: no da je to strano kod umjetnickii obradenog govora vece i veca je mogucnost pogresnog razumijevanja nego kod obicnog, i veca kod pismcno fiksir:mog nego kod usmenog govora, koji ziva ri,jec tako re(·i stalno objasnjava. Ali upravo prosirenje hermeneutickog zadatka na ,znacenjski razgovor«, sto je posebno karakteristicno za Slajermahera, pokazuje kako se principijelno izmijenio smisao tog stranog, cije prevazilazenje treba da omo-guCi hermencutika, u poredenju sa dotadasnjim postavljanjem c:adCJ.taka hermeneutici. U jednom novom, _univerzalnom smisln je strano dato nerazdvojivo s individualjt~_t 0 mjed_nQi 'J'i.- - Taj ~ivi, cak genijalni smisao covjekovog individualiteta, koji odlikuje Slajermahera, ne smijemo ipak odmah uzeti kao neku individualnu posebnost koja ovdje utice na teoriju. To je, napnotiv, kriticko odbijanje svegr_ onoga sto je u doba prosvjetiteljstva pod imeno~ >>UJ11Yl_ih rni,sJi« vrij~g_ilQ I~_cl() Z(ljeqni~l~Cl._l>it humaniteta, sto sili na._\A _Q:snovi, novo odredenje odnosa prema p1:e~
se
"- Volf (Chr. Wolff) i njegova skola su >>opstu umjesnost tumacenja<< L;brajali dosljedno u filozofiju, posto "je konacno sve usmjereno tome da se spoznaju i ispitaju druge istine, ako smo razumjeli njihov govor<, (Walch 165). ~licno je i za Bentlija (Bentley) kad od filologa zahtijeva: ,,Jedini njegovi voditelji neka budu urn - svjetlo misli autora i njihova prisilna snaga« (citirano prema Wegner, Altertumskunde, str. 94).
210
HANS GEORG GADA1\1ER
gog najces¢e r:a;;:umUtt !l~.PQ~r~dn<:.:>,_<:>4..n,_:Q_nj ;>~__ sp<;>r_Gt_zl!mijevaju dok ne dode do saglasnosti. Sporazumijevanje je, dakle, uvijek: sporazumijeyanie ~o_: n~~eiim. R~ziupjeti s~ Z_f1aci r<:i~u_IJ:"ljr=ti sebl: u necemu. Vee jezik kaze da OVO 0 cemu 'i u cemu nije 'Sarno po sebi proizvoljni predmet govora, od koga bi nezavisno medusobno razumijevanje trazilo svoj put, vee je to, naprotiv, put i cilj samog m~dusobnog razumijevanj~. I ako se za dva oovjeka, fl€Z3VlSll0 Od toga 0 cemu i U cemu, kaze da jedan drugog razumiju, onda to znaci: oni sene razumiju samo u ovom >ili onom, nego u svemu bitnom sto povezuje Ijude. Pravi zadatak razumijevanje postaje samo tamo gdje je ometen ovaj prirodni zivot u sumiSljenju miSljenog, koji je misljenje zajednicke stvaTi. Tamo gdje j,e doslo do pogresnog razumijevanja, ili se neko iznosenje misljenja pricinja neobicnim kao nerazumljivo, tu je tek prirodni zivot u misljenoj stvari tako ometen da misljenje kao miSljenje, to znaCi kao miSljenje drugog, jednog 'Di ili jednog teksta, uopste dolazi do fiksne datosti. A i onda se jos uglavnom trazi sporazumijevanje ·- ne samo razumijevanje - i to tako da se stvari prilazi na nov naCin. Tek kad su uzaludni svi ti putevi i povratci, koji sacinjavaju umjesnost razgovora, argumentacije, pitanja i odgovora, prigovora i pobijanja i koji i prema nekom tekstu vode unutrasnji dijalog, koji trazi razumijevanje duse, promijeniee se postavljanje pitanja. Tek onda ee se paznja napora razumijevanja obratiti na individualitet tog drugog lica i uzeee u obzir njegovu svojstvenost. Ako se radi o nekom stranom jeziku, tekst ee, naravno, uvijek biti predmet gramaticko-jezickog tumacenja, ali to je samo predusJov. Pravi prql:Jlem razumijevanja oCito nastaje kad se, priHkom napora za sadrzajnim razumijevanjem, postavi refleksivno pitanje: Kako ondolazi do svoga misljenja? Jer jasno je da jedno takvo postavljanje pitanja najav1jujenesto strano sasvim druge vrste i, na koncu, znaci odustajanje od zajednickog smisla. Spinozina kritika biblije je dobar primjer za to (>i istovremeno jedan od najranijih dokumenata). U 7. poglavlju svoga TTactatus theologico-politicus razvija Spinoza svoju metodu interpretacije Svetog pisma oslanjajuei se na interpretaciju prirode: iz istorijskih podataka moramo zakljuCivati o smislu (mens) autora - ukoliko se u OV1im knjigama prica o stvarima (price o cudima, kao i otkrovenja) koje se ne mogu izvesti iz principa poznatih prirodnom umu. I u ovim stvarima, koje su pO sebi nepojmljive (impeTceptibiles), moze Se, ne steteci tome sto Sveto pismo neosporno ima u cjehni moralni smisao, razu-
ISTINA I METODA
211
mjeti S\'e o cemu se radi, samo ako duh autora »istorijski« spoznamo, to znaci, prevazilazeci nase predrasude ne mi:slimo ni na koje druge stvari do na one koje je autor mogao imati na umu. Ovdje, dakle, slijedi neophodnost ,istorijske interpretacije »u duhu pisca« iz hijeroglifskog, nepojmljivog u saddaju. Euklida, po njemu, nikQ nece tako interpretirati da se u obzir uzimaju zivot, studije i obicaji (vita studium et mores) pisca, 111 i to bi vazilo i za duh biblije u moralnim stvarima (circa documenta moralia). Sarno zato sto u biblijskim pricama ima nepojmlj,ivih stvari (res imperceptibiles), njihova razumijevanje, nav:odno, zavisi od toga da se misao autora maze eruirati iz cjeline njegovog spisa (ut mentem auctoris percipiamus). I tu je odista svejedno da li 0110 sto se misli odgovara nasim pogledimu- jer mi hocemo da spoznamo samo smisao recenica (senms orationum), a ne njihovu ~~stinu (veritas). Za to je neophodno .odbacivanje svih pristrasnosti, pa i onih naseg uma {a pogotovo, naravno, pristrasnosti nasih predrasuda) (§ 17). »Prirodnost<< razumijevanja biblije, dakle, pociva na tome da saznajno postane vidljivo, nesaznaino - »istorijski« razumljivo. Smetnja neposrednom razumijevanju stvari u njihovoj istini motivise zaobilazak u istorijsko. Pitanje je za sebe sta time formulisani princip tumacenja znaCi za Spinozin licni odnos prema biblijskoj bastini. U svakom slucaju, u Spinozinim ocima je obim onaga sto se u bibliji samo na ovaj nacin moze istorijski razumjeti veoma vehk, pa i kad je duh cjeline (quod ipsa veram virtutem docea.t) saznajan, a saznajno od preteznog znacaja. Vratimo li se, tako, u pretpovijest istorijske hermeneutike, onda najprije treba istaci da izmedu filologije i prirodne nauke u njeztinom ranom samoosvjescenju postoji uska adekvatnost, koja ima dvostruki smisao. Prvo, »prirodnost« prirodnonauc:wg postupka treba da vazi i za stav prema biblijskoj bastini : tome sluzi istorijska metoda. Ali i obratno, prirodnost filolos:,og umijeca, vrsenog u biblijskoj egzegezi, umJesnosti razulllijevanja iz sklopa, spoznaji prirode daje u zadatak da se de10 Simptomaticno je za trijumf istorijskog misljenja da Slajermau svojnj hcrmeneutici ipak razmatra mogucnost da cak Euklida, po >·llbjcktivnoj strani«, tumaci prema genezi njegovih misljenja (151).
rw:·
212
HANS GEORG GADAMER
sifruje »knjiga prirode.« 11 Utoliko je model filologije vodeci za prirodnonaucnu metodu. On se ogleda u tome sto je znanje neprijatelja, dokazano Svetim pismom i autoritetima, ono protiv kojeg mora da se probija nova nauka o prirodi. Za razliku od toga, nova naukct ima pravu bit u sopstvenoj metodici, koja preko matematike i uma vodi ka uvidu u ono sto je u sebi razumljivo. Istorijska kritika biblije, koja se, u osnovi, probija u 18. vijeku, ima, kako pokazuje ovaj osvrt na Spinozu, cisto dogmatski fundament u vjeri u urn prosvjetiteljstva, i na slican nacin su i drugi prethodnici istorijskog miSljenja, medu kojima u 18. vijeku ima mnogih davno zaboravljenih imena, polmsali da daju uputstva za razumijevanje i tumacenje istorijskih knjiga. Medu njima se posebno Kladenijus (Chladenius)1 2 pokazao13 kao prethodnik romanticarske hermeneutike, i zaisb nalazimo kod njega interesantan pojam »tacke gledanja« (Sehepunkt), kao razlog »zasto neku stvar spoznajemo tako, a ne drugacije«, pojam oije je porijeklo u optici i za koji autor izricito kaze da ga je preuzeo od Lajbnica. Medutim, kako vee pokazuje i pogled na naslov njegovog spisa, Kladenijus bi bio postavljen u pogresno svjetlo ako bismo u njegovoj hermeneutici gledali prethodnu formu istorijske metodike. Ne samo da za njega najvaznija tacka nije »tumacenje istorijskih knjiga« - u svakom slucaju, radi se o stvarnom sadrzaju spisa - vee se citav problem tumacenja, za njega, postavlja u osnovi kao pedagoski problem i okazionalne je prirode. Tumacenje, kako on naglasava, ima posla s »razumnim govorima i spisima,<. Tumaciti za njega znaci >>dati one pojmove koji su neophodni za potpuno razumijevanje nekog mjesta«. Tumacenje ne treba, dakle, da >>oglasava istinsko razumijevanje nekog mjesta«, vee je izricito odredeno za to da tekst oslobodi nejasnoca, koje ucenika ometaju u >>potpunom razumijevanju« (Predgovor). Prilikom tumacenja, moramo se upravljati prema uvidu ucenika (§ 102). Razumijevanje i tumacenje, dakle, za Kladenijusa nije isto (§ 648). Sasvim je jasno da je za njega potreba za tuma11 Tako Bekon svoju novu metodu shvata kao interpretai1o naturae. Up. dalje str. 383. 12 Einleitung zur richtigen Auslegung verniiftiger Redc~ und Schriften, 1742. 13 ZahvaljujuC:i J. Vahu (Wach), cije djelo u tri toma Das Verstehen
ostaje potpuno u Diltajevom horizontu.
ISTINA I METODA
213
cenjem nekog mjesta u osnovi izuzetan slucaj i da, obicno, mi nelw mjesto neposredno razumijemo ukoliko spoznajemo stvar· koja se na tom mjestu obraduje, bilo da nas to mjesto na tu stvar podsjeca, hilo da tek zahvaljujuci tome mjestu dolazimo do spoznaje stvari (§ 682). Nesumnjivo je time za raznrnijevanje jos odlucujuca strucnost, stvarni uvid - to nije neki istorijski, a pogoLovo ne psiholosko-genetski postupak. Isto tako, autoru je jasno da je umjesnost tumacenja dobila novu i ll>bez dokazivanja«) ili >>ima povjerenje u onoga koji tumaCi«._Njemu izgleda da oba uslova u njegovo vrijeme vise nisu ispunJe-na, d1:ugi utoliko sto (u znaku prosvjetiteljstva) »ucenici zele-d_:i gi~ciEl;ju svojim ocima«, prvi, zato sto ?r_as~l}_¢9rri Sf>()?:D(ljorr~ -~t~a.xL on misli: s napretkom nauke - nejasnoca mjesta, koja treba razumjeti, postaje sve veca (§ 668 i aalje):Potrel)a za he'X:mene~ utikom je, dakle, \.lpravo data ne.stankom razumijevanja-po·.sebi. Ovim putem, okazionalna motivacija tumacenja konacno dospijeva do principijelnog znacenja. Kladenijus, naime, dola;~,: do jednog krajnje interesantnog zakljucka. On utvrc;luje_ da 1·azumjeti potpuno nekog autora nije isto sto i potpuno razumJeti neki govor ili spis (§ 86). Norma za razumijevanje jedne .;,njige nije niposto misljenje autora. Jer, >>posto ljudi ne mogu ;\e da sagledaju, mogu njihove rijeci, govmi i spisi _da zn.ace II SfO SfO OBi UOpSie· rllSU hfjeli da kazu ili napiSU«, a Sljed!')t:Vetl<j tome >>mozemo, kad pokusavamo da razumij~rn:o .Qj_i!"lo\''2 "pise, pri tom, i to s fazlogorri, zamisliti stvari koje ti_ pisci nisu , mali u vidu«. · lako, obratno, ima slucajeva >>da je autor vise mislio nec;o sto smo mogli razumjeti«, ipak pravi zadatak hermeneutike /;1 njega nije da se na koncu razumije to »vise«, nego da sc .~wmiju same knjige u njihovom istinskom, tj. stvarnom zna' • n.Ju. Posto »sve knjige ljudri i njihovi govori po sebi imaju 'll'L'l'.~ nerazumljivog« naime, nejasnoca zbog nedostatka .I\ arnog uvida potrebno je pravilno tumacenje: >>neplodna lllll'sta mogu za nas postati. plodna«, tj. mogu »nas navesti na \ ,.;1' misli<. TrPba imati u vidu, da pri svemu ovome Kladenijus nema '1 \ 1d11 poboznu egzegezu biblije, on izricito ne uzima u obzir 1
HANS GEORG GADAMER
214
»svete spise«, za koje je »filozofska umjesnost tumacenja« samo predvorje. Isto tako, svojim izlaganjima on, svakako, ne zeli da legitimise da sve sto se pri tom moze misliti (sve »primjene") spada u razumijevanje neke knjige, vee samo ono sto je u .skladu s namjerama pisca. No, oCito, za njega to nema smisao nekog istorijsko-psiholoskog ogranicenja, vee znaci stvarni adekvat za koji on izricito tvrdi da egzegeticki uvazava novij u teologij u. 11 ~)
Slajermaherov nacrt univerzalne hermeneutike
Kao sto vidimo, pretpovijest hermeneutike 19. vijeka u stvari izgleda mnogo drugacije ako na nju ne gledamo viSe polazeci od Diltajevih pretpostavki. Kakav obrat izmedu Spinoze i Kladenijusa, s jedne, i Slajermahera, s druge strane! Nerazumljivost, koja kod Spinoze motivise zaobilazak u istorijsko, a za Kladenijusa znaci umjesnost tumacenja u jednom sasvim na stvar upravljenom smislu, ima kod Slajermahera sasvirn drugo, univerzalno znacenje. ~ajprije, ako dobra vidim, jednu vee interesantnu razliku cini _to st9. Slajermaher ne govori toliko o nerazumijevanju koliko o pogre~nom razumij_evanju. Ono sto on ima u vidu nije vise pedagos1~a situacija tumacenja koja pomaze necijem razuri'!_ijevc:l.n.i~, 11cenfkovQ:rp; tum~cen.j~ i r(!.ZJ.u:nijevanje ,se, n:::lprotiv, kod njega medusobno najprisnije utkivaju, kao spoljnJaj_)~it!wn
o
., To bi si~urno moglo da vazi i za Zemlera, cija na rana izjava pokazuje kako je njegovo trazenje istorijske mi~ljeno teoloski. 15 koje Ernesti, Institutio interpretis NT (1761), str. 7. uz drugo. 16 J. ,J. Rambach, Inst;tutiones hermeneuticae sacrae ' 7 Hermeneutik, § 15 i 16, Werke I, 7, str. 29. i dalje.
st'r. 206 7 citiinterpretacije stavlja jedno (1723), str. 2.
ISTINA I METODA
215
znac1 nesto principijelno novo. Jer sada s teskocom razumijevanja i s pogresnim razumijevanjem viSe ne racunamo kao s necim sto dolazi s vremena na vrijeme, vee kao s integrirajucim momentima, koje prvenstveno treba ukloniti. Taka, upravo Slajermaher definise: >>Hermeneutika je umjesnost izbjegavanja pogresn9g razumijevanja.<< Ona se izdize iznad pedagoskog okazionaliteta praksc tumacenja u samostalnost jedne metode, ukoliko >>samo od sebe dolazi do pogresnog razumijevanja, a razumijevanje moramo na svakoj tacki da zelimo i da trazimo".1' Izbjeci pogresno razumijevanje- >>U ovom negativnom izraz-:.1 su sadrzani svi zadaci<<. Njihova pozitivno rjesenje Slajermaher vidi u jednom kanonu gramatickih i psiholoskih pravila tumacenja, koja se i u svijesti onoga koji tumaci potpuno OHvajaju od svih dogmatsko-sadrzajnih veza. No, naravno, nije Slajermaher prvi koji zadatak hermeneutike ogranicava na to da ucini razumljivim ono sto su drugi mislili u govoru i tekstu. Umjesnost hermeneutike nikad nije bila organon istrazivanja stvari. To nju odvajkada razlikuje od onoga sto Slajermaher naziva dijalektikom. Ali, indirektno, ipak postoji svugdje gdje je napor posvecen razumijevanju npr., Svetog pisma ili klasicara - djelotvorna veza s istinom, koja je u tekstu skrivena i koju treba objelodaniti. Ono sto treba da se razumije zapravo nije misao kao zivotn1 momenat, vee kao istina. Upravo zato hermeneutika ima pomocnu funkciju i ostaje ukljucena u istrazivanje stvari. 0 tome i Slajermaher vodi racuna ut:oliko sto hermeneutiku, ipak principijelno u sistemu nauka- povezuje s dijalektikom. Stavise, zadatak koji on sebi postavlja upravo je to da se izoluje postupak razumijevanja. On treba dc; se osamostali u jednu svojstvenu metodiku. Ovamo za Slajermahera spada i to da se on oslobada ogranicenih postavljanja zadataka, koji kod njegovih prethodnika, kod Volfa i kod Asta, odreduju bit hermeneutike. Za njega ne vazi ni ogranicenje na strane jezike, niti uopste na pisce, »kao da do istog ne bi moglo doCi i u razc;w:oru i u govoru koji neposredno slusamo.« 19 To je vise nego prosirenje hermeneutickog problema od ra'llrnijevanja pismeno fiksiranog na razumijevanje govora uop.:;te - u tome se odaje jedno principijelno pomjeranje. Ono sto IJl'ba da se razumije nije vise samo tekst i njegov objektivni ' Kao gore, str. 30. ' Schleicrmacher. Werke III, 3, str. 390.
216
HANS GEORG GADAMER
smisao, vee isto tako individualitet onoga koji govori, odn. autora. Slajermaher mE;li da se ti individuaiiteti rriogu stvalTto razumjeti samo ako se vratimo na nastanak misli. Ono sto .1e za Spinozu granicni slucaj razumljivosti i zbog cega cini neophodnim zaobilazak u istorij.sko, za njega je normalan slucaj i predstavlja pretpostavku, odakle on razvija ucenje o razu:-n'jevanju. Ono sto on smatra >>najvise zapostavljenim, cak r:ajvecim dijelom potpuno zanemarenim« je >>da se jedan niz m.isli razumije istovremeno kao ziVlotni momenat, koji izbija i kao Cin koji je povezan s mnogim drugim i drugacijim cinovin:a . 'J~k_c,> . .9?' pored gramaJickQg, po_stavlja psiholosko (telFlicko) tumacenje - i u ovom je njegov najvlastitiji udio. U f'.a· stavk1.l-cerrio ostaviti po strani po sebi vrlo duhovita Slajer:naherova izlaganja o gramatickoj interpretaciji. Ona sadrze odlicne stvari o ulozi koju dati totalitet jezika igra za pisca ~ a time i za njegove interprete - , kao i o znacenju cjeline jedne knjizevnosti za pojedino djelo. JVIozc biti - sto vjerovaLirn Cini jedno novije istrazivanje Slajermaherove zaostavstine"'' ~ da se psiholoska interpretacija u razvoju Slajermaherove mi,;li na taj naCin tek malo-pomalo probija u prvi plan. U svakom slucaju, ova psiholoska interpretacija je ona, koja je za obrazovanje teorija 19. vijeka - za S:winjija (Savigny), Beka (Boeckh), Stajntala (Steinthal), a prije svega za Diltaja - postala zapravo odredujuca.
"' Nase poznavanje Slajerrnaherove hermeneutike je dosad pociva!o na njegovirn akademskim govorima iz godine 1829. i na predavanjim~l o hermeneutici koja je izdao Like (Lucke). Izdanje je komponovano !la osnovu jednog manuskripta iz 1819. godine, a prije svega na osnc.\·u studentskih zabiljezaka iz posljednje decenije Slajermaherovog zivota. Ve:: ovo cinjenicno stanje pokazuje da je to kasna faza Slajermaherovih misli - a ne doba njegovih plodnih pocetaka u dodiru s Fridrihom Slegelom - kojoj pripada ova, nama poznata hermeneuticka teorija. Ona ie povijesno djelotvorna postala - prije svega, zahvaljujuCi Dilta]u. I gornja diskusija polazi od ovih tekstova i pokusava da izvuce njihcn·e bitne tendencije. Medutim, Likeova obrada nije potpuno oslobodena mo .. tiva koji ukazuju na razvoj Slajermaherovih misli o hermeneutici i koji zasluzuju posebno interesovanje. Na moj prijedlog, Hajnc Kimerle (Heinz Kimmerle) je nanovo obradio materijal iz zaostavstine koji se nalazi u Njemackoj akademiji u Berlinu, i u Abhandlungen der Heidelberr;cr .4kademie der Wissenschaften (godiste 1959, 2. rasprava) objavio je jedan kriticki revidirani tekst. U svojoj, tamo citiranoj disertaciji. Kimerle je ucinio interesantan pokusaj da odredi smjernice Slajermaherc)Vog razvoja. Up, njegov napis Kantstudien, 51, 4, str. 410. i dalje.
ISTINA I METODA
217
Cak i prema bibliji, gdje pisoholosko-lj_ndividualno tumacenje pojedinih pisaca daleko zaostaje iza znacenja dogmatski jedinstvenog i zajednickog u njima, 21 Slajermaheru je ipak bitno metodsko razdvajanje filologije i dogmatike. 22 Hermeneutika obuhvata gramaiicku i psiholosku umjesnost tumacenja. Medutim, pravi Slajermaherov doprinos je psiholoska interpretacija. Ona je, na koncu konca, divinatorski stav, jedno samo-}Jo,;tavljalfi~ _1,! ~!t_;wo raspo1ozenjepisca, jedno shvatanje »Uf1U:tarnjeg toka« stvaranja djela,n jedno obnavljanje staralackog akta. Razuinijevanje je, dakle, jedna reprodi.ikdja ve?:arta za prvotri.u produkciju, jedno spoznavanje spciznatog; 24 jedna postkonshukciJa: koja polazi ()c[}i:\io~( mo"rrie~ta,!t()!lcep_~w~_,_ (?(j >>iz\'_O~-~~Cir0.~:§_«JK ei~entsch T1t~)_ 1:~~ :?tg~I:\i~9-c_i~D_e_ t~cl<;~,~~~p<;>ziciJe.7·' Medutlm, _Jedan ovako IzolrraJUCI op1s razumiJevanJa zriacTUa se misaona tvorevina, koju hocemo da razumijemo kao govor ili tekst, razumijeva, ne na osnovu njezine stvarne sadrzine, vee kao estetska tvorevina, kao umjetnicko djelo ili ·>umj.etnicko misljenje«. Ako se toga dr2:imo, onda cemo razumjeti zasto ovdje uopste ne treba da bude bitan odnos prema stvari (bitak). Slajermaher slijedi Kantova osnovna estetska odredcnja kad kaze da se »umjetnicko misljenje<< »razlikuje samo po vecem ili manjem dopadanju« i da je >>zapravo samo momentalni akt subjekta<<. 2 c I sad je, pri:rodno, pretposiavka, ; kojom je tek postavljen z;c,datak razumijevanja, da ovo >>Um-jetnicko misljenje<< nije puki momentalni akt, vee da se ispoi_java. Slajermaher u tom >·umjetnickom misljcnju'< vidi i:::taknute zivotne momente, u kojima je dopadanje tako veliko da ·•ni probijaju napolje; itli i onda - rna koliko da u >>praliko\·ima uti1j'efnickih djeTa« izazivaju dopadanje - ostajl_l i[ldi\~i" I, 7, 262: >>Iako nikad ne mozemo potpuno razumjeti svaku licnu '"'benoEt novozavjetnih mjesta iz Svetog pisma, ipak je moguce ono :~ jvise u tom zadatku, naime, da se zajednicki zivot u njima ... sto je -.. guce potpunije obuhvati.« "Werke. I. 7, str. 83. "' W erl;e, III. :3. str. 3;)5, :358, :364. '' En:iklopiidie und Methodologie der philologischen Wissenschaf-
Bratuschek, 2. izdanje, 1886, str. 83. " Diltaj je za to u sklopu sa svojom studijom o snazi pjesnicke · -i;r
218
HANS GEORG GADAMER
lwj_a n~je y~zana bitkom. Upravo to tekstove od naucniq.~-,- Slajerinaher time, vjerovatno, zeli da kaze da pjesnicki gov.or ne podlijeze mjerilu gore opisanog razumijevanja stvari, jer ono sto je u njemu receno ne moze da se odvoji ,od :onog kako je ono receno. Trojanski rat, npr., jeste u Homerovom epu - onaj ko je uprav1jen na istorijsku stvarnost Homera vise ne cita kao pjesnicki govor. Niko, naravno, neee tvrditi da je Homerov ep dobio na umjetnickom realitetu zahvaljujuei iskopavanjima arheologa. Ono sto ovdje treba da se razumije upravo nije zajednicko stvarno misljenje, vee individualno miSljenje, lmje je, po svojoj biti, slobodna kombinacija, izraz, slobodrio ispoljavanje pojedinca. No, za Slajermahera je karakteristicno da svugdje trazi ovaj momenat slobodne produkcije. T razgovor, o kojem smo upravo govorili, razlikuje Slajermaher u istom .smislu, kad pored »pravog razgovora«, koji se tice zajednicke zelje za poznavanjem smisla i koji je praoblik dijalektike, poznaje >>slobodan razgovor« i ovaj ubraja u umjetnicko miSljenje. Kod ovog drugog razgovora misli po njihovoj saddini ne dolaze »tako reei uopi5te u obzir«. - Razgovor nije nista drugo do naizmjenicni poticaj proizvodnje misli (>.i nema nikakvog drugog prirodnog kl'aja do postepenog iscrpljenja opisanog procesa«)/R neka vrsta umjetnickog stvaranja u naizmjenicnom odnosu saopstavanja. Ukoliko, sad, go\nor nije puki unutarnji produkt proizvodnje misli, vee i saopstenje, i ako kao takav ima neki spoljnji oblik, on nije jednostavno neposredna pojava misli, nego promiSljanje vee unaprijed pretpostavlja. Naravno, to pogotovo vrijedi za ono sto je pismeno fik!sirano, dakle, za sve tekstove. Oni su oduvijek prikazi putem umjetnosii. 29 I sad, gdje je govor umjetnosti, tamo je to i razumijevanje. Svi govori i svaki tekst su, dakle, u osnovi upueeni na umjesnost razumijevanja, na hermeneutiku, i taka se objasnjava povezanost retorike (koja je jedan odio estetike) i hermerieutike: Svaki akt rg,zumijevanja je, po Slajermaheru, preokretanje jednog akta govorenja, postkonstrukcija jedne konstrukcije. Shodno tome je hermeneutika jedna vrsta okretanja ka reiorici i poetici. dualno
misljenj~, ~loboda
razlikuj~ _pj~sni~ke
2 2
'
~
29
Dialektik, str. 470. Dialektik, str. 572. Asthetik (izd. Odebrecht), str. 269.
IST1NA I METODA
219
Sto se na ovaj nacin pjesnistvo uzima zajedno s govornom Umje:nOSCU,:JO ima Za nas neceg CUdnog. Jer nama Se UpraVO Cini da pjesnicku umjetnost odlikuje i cini postovanja dostojnom to sto u njoj je21ik nije govor, tj. sto ona ima jedno jedinstvo smisla i oblika, nezavisno od svakog odnosa govorenja i biti nagovoren ili uvjeren. Slajermaherov pojam ))umjetnickog misljenja«, kojim m: obuhvata i pjesnicku i govornu umjetnost, ne gleda, medutim, na produkt, vee na nacin ponasanja subjekta. Tako je i ovdje govor misljen cisto kao umjetnost, to znaci nezavisno od svake veze sa svrhom i stvari, kao izraz jednog slikovitog produkth·iteta, i onda su, naravno, fluidni prela21i od neumjetnickog ka Emjetnickom - kao i prelazi od neumjetnickog (neposrednog) razumijevanja do razumijevanja na koje utice neki umjetnicki postupak. Ukoliko do takve produkcije dolazi mehanicki, po zakonima i pravilima, a ne nesvjesno-genijalno, onaj koji tumaci svjesno ce naknadno rekonstruisati kompoziciju; a ukoliko je ta produkcija 'individualni, u pravom smislu stvaralacki Cin genija. ne moze biti jedne takve naknadne rekonstrukcije po pravilima. Sam genije je onaj koji stvara uzore i daje pravila: on 1stvara nove forme upotrebe jezika, knjizevne kompozicije itd. Slc<.jermaher u potpunosti vodi racuna o toj razhci. Genijalnoj produkciji sa strane hermeneutike odgovara, da je potrebna divinacija, neposredno odgonetanje, koje, na koncu konca, pretpostavlja jednu vrstu kongenijaliteta. No, sad, ako su granice izmedu neumjetnickog i umjetnickog, izmedu mehanicke ; genijalne produkcije fluidne, ukoliko uvijek dolazi do izrazaja jedan individualitet ,i ukoliko je u tome uvijek djelatan jedan momenat genijaliteta osloboden svih pravila - kao kod djece, koja urastaju u neki jezik - , onda iz toga slijedi da i zadnji osnov !"veg razumijevanja mora uvijek biti jedan divinatorni akt kongenijaliteta, Cija mogucnost pociva na prevashodnoj poveza·· nosti svih individualiteta. Zapravo, Slajermaher pretpostavlja da je svaki individualitet manifestacija sveopsteg zivota i da stoga »svako u sebi no.si jedan minimum svakoga, a divinacija je, dakle, potaknuta poredenjem sa samim sobom«. Tako on moze reCi da individualitet autora treba neposredno shvatiti »time sto tako reCi sebe pretYaramo u tog drugog<<. Time sto na ovaj nacin razumijevanjc zaostrava na problem individualiteta, za Slajermahera zadatak hermeneutike postaje univerzalni zadatak. Jer oba eksfrema, 3o Asthetik, str. 384.
HANS GEORG GADAMER
220
stranost i prisnost, data su s relativnom diferencijom svakog ir:dividualiteta. >>Metoda« razumijevanja ce imati u vidu kako zajednicko- poredenjem, tako i svojstveno- odgonetanjem, sto zmaoi da ce ona biti i komparativna i divinatorna. No, metodD u oba pogleda ostaje »umjetnost« jer se ne moze mehanizovati kao primjena pravila. Divinatorno ostaje neophodno. 31 Na osnovu ove estetske metdizike individualiteta, osnovni hermeneuticki stavovi, koje imaju i filolog i teolog, dozivljavaJU sada narocitu mijenu. Slajermaher slijedi Fridriha Asta i Citavu hermeneuticko-retoricku tradiciju, kad bitnom osnovnom cr·tom razumijevanja smatra to da smisao pojedinacnog uvijek proizilazi iz sklopa, dakle, iz cjeline. Razumije se samo po seb[ da ovaj stav vrijedi za gramaticko razumijevanje svake recenice, sve do njezinog uklapanja u sklop cjeline nekog knjize\-nog djela, pa cak do cjeline knjizevnosti, .odn., doticnog knjizevnog roda - ali Slajermaher ga sada primjenjuje na psiholosko razumijevanje, koje svaku misaonu tvorevinu mora da razumije kao zivotni momenat u totalnom sklopu covjeka. Pri tom je oduvijek bilo jasno da ovdje, logicki gledano. imamo jedan krug, ukoliko cjelina, iz koje treba da se shvati pojedinacno, cak nije data prije pojedinacnog - osim na na-· cin nekog dogmatskog kanona (kakav rukovodi katolickim i, kako smo vidjeli, u izvjesnoj mjeri, i reformatorskim razumijevanjem spisa), i1i na naCin nekog njemu analognog prethodnog pojma o duhu jednog doba (kako Ast duh stamg vijeka pretpostavlja na naCin osvete). Slajermaher, medutim, izjavljuje da takva dogmatska upuustva ne mogu traziti prvenstvo i stoga su samo relativna ogranicenja toga kruga. Principijelno gledajuci, razumijevanje je uvijek samo kretanje u takvom krugu, zbog cega je bitan ponavljani povratak cjeline dijelovima i obratno. Uz to dolazi da se ovaj krug stalno prosiruje, jer je pojam cjeline relati\'a'l pojam i uklapanje u sve vece sklopove tice se uvijek i razurnijevanja pojedinacnoga. Slajermaher na hermeneutiku primjenjuje svojstven mu postupak polarnog dijalektickog opisa i hme vodi racuna o unutarnjoj prethodnosti i besk10nacnosti razumijevanja, razvijajuci taj postupak iz starog hermeneutickog principa o cjelini i djelu. Ali za njega karakteristicno spekulativno relativiranje predstavlja za proces razumijevanja vise jednu deskriptivnu shemu uredenja nego sto bi ono ·~ 1
Schleiermacher, Werke, I, 7, 146. i dalje.
ISTJNA I METODA
221
biJo principijelno zamisljeno. To se pokazuje u tome sto on pn~tpostavlja nesto slicno potpunom razumijevanju, kad divinatorna transpozicija pocinje: >>dok onda tek na kraju kao odjednom sve pojedinacno dobija svoje puno svjetlo.« Mogli bismo se upitati da li takve obrate (koje u istom smi·;;lu sreeemo i kod Beka) smijemo uzeti strogo, ili oni sami treba sctmo da opisu jednu relativnu potpunost razumijevanja. Sig;Jrno je da je za Slajermahera - a jos odlucnije za Vilhelma fon Humbolta individualitet jedna nikad potpuno razjasn.iena tajna. Sarno, upravo ovu tezu treba razumjeti relativno: ograda, koja ovdje ostaje umu i poimanju, nije u svakom smislu nepremostiva. Nju treba pre6i putem osjecanja, dakle, jed:lim neposredno simpateticnim i kongenijalnim razumijevanjem: hermeneutika je zaprav() UrrJ,jetrwst, a ne mehanicki postupak. Tako ona svoje djelo, razumijevanje, sama dovodi do savrsen·'tva kao da je umjetnicko djelo. Granica ove, na pojmu indiV'idualiteta zasnovane hermene·utike pokazuje se sada u tome sto Slajermaher zadatak filologije i biblijske egzegeze: razumijevanje teksta napisanog na stranom jeziku i drugog, koji dolazi iz jednog proslog doba, ne smatra principijelno problematicnijim od svakog drugog razumijevanja. Naravno, i prema Slajermaheru se tamo gdje treba premostiti neko vremensko odstojanje postavlja poseban zadatak. Slajermaher ovaj zadatak naziva »izjednacavanje s prvotnim Citaocem<<. Ali ova »operacija 'istovjetnosti<<, jezicko i istorijsko uspostavljanje ove jednakosti, za njega je samo idealni preduslov pravog akta razumijevanja, akta koji za njega nije izjednacavanje s prvotnim citaocem, vee izjednacavanje s autorom, cime tekst postaje otvoren kao zivotna manifestc:cija svojstvena svome autoru. Slajermaherov problem nije problem neprozirne povijesti, vee problem neprozirnog Ti. Ali, pitamo se maze li se takio praviti razlika izmedu uspostavljanja jednakosti s prvotnim citaocem 'l razumijevanja. Zapravo se idealni preduslov izjednacavanja s Citaocem. ne maze realizovati prije pravog napora razumijevanja, vee je on potpuna upleten u taj napor. I znacenje nekog istovremenog teksta, Ciji nam jezik nije dovoljno poznat ili ciji nam se sadrzaj c:ini stranim, otvara nam se tek na opisani nacin, u kruznom kretanju tamo-ovamo izmedu cjeline i pojedinacnog. To priznaje i ~lajermaher. Uvijek imamo to kretanje, u kojem se uci razumijevanje nekog tudeg misljenja, stranog jezika ili strane ;}roslosti. Do kruznog kretanja dolazi zato »SUO se nista sto tre-
222
HANS GEORG GADAMER
ba pr:otumaciti ne moze odjednom razumjeti«Y Jer, i u okviru sopstvenog jezika jos vazi to da cita]ac vokabular autora mora potpuno da usvoji tek iz samih njegovih spisa, a jos vise osobenosti njegovog miSljenja. No iz ovih konstatacija, koje nalazimo i kod samog Slajermahera, slijedi: Izjednacavanje s prvotnim Citaocem, o cemu je govorio Slajermaher, nije prethodna operacija, koja bi se mogla odvojiti od pravog napora razumijevanja koji Slajermaher shvata kao izjednacavanje s autorom. Osmotrimo sada pobiize sta Siajermaher podrazumijen1 pod takvim izjednacavanjem. Jer, naravno, ono ne moze naprosto znaciti identifikaciju. Reprodukcija u biti ostaje razliCita od produkcije. Tako Slajermr:her dolazi do stava da pisca treba razumjeti bolje nego sto je on samog sebe razumio - do formule, koja se otada stalno ponavlja i u cijoj se razlicitoj interpretaciji ocrtava citava povijest novije hermeneutike. Zapravo je u ovom stavu stvarni problem hermeneutike. Pogledajmo, zato, poblize smisao te formule. Sta ova formula kod Slajermahera zna0i, jasno je. On akt razumijevanja vidi kao rekJonstruktivno izvrsenje jedne produkcije. Takav akt mora uCiniti svjesnim ponesto sto autoru ·moze ostati nesvjesno. Ocito je estetika genija ono sto Slajermaher, ovom formulom, prenosi na svoju opstu hermeneutiku. NaCin stvaranja genijalnog umjetnika je model na koji se poziva ucenje o nesvjesnoj produkciji i nuznoj svjesno,sti u reprodukciji.33 Zaista moze ta, ovako shvacena, formula da vrijedi kao osnovni stav sve filologije, ukoliko je shvatimo kao razumijevanje umjetnickog govora. Ono bolje razumijevanje, koje istice interpreta nasuprot autoru, ne znaCi, recimo, razumijevanje stvari, o kojima se u tekstu govori, vee samo razumijevanje teksta, tj. onoga sto je autor mislio i sto je izrazio. Ovo se razumijevanje moze nazvati boljim utoliko sto izricito - a time i odudarajuce- razumijevanje nekog mnijenja ukljucuje '>'isak spoznaje u poredenju sa sadrzinskim izvr.Senjem. Tako ovaj stav iskazuje nesto sto je skor.o samo po sebi razumljivo. Onaj ko nauci da razumije neki tekst na stranom jeziku, taj ce u 2 Werke I, 7, 33. "" Pac je u meduvremenu tacnije objasnio ranu istoriju romanti-carske hermeneutike (Patsch, Friedrich Schlegels »Philosophic der Philo"
logic« und Schleiermachers friihe Entwurfe zur Hermeneutik, fiir Theologie und Kirche, 1966, str. 434-472).
Zts-~ilr.
ISTINA 1 METODA
223
izrazajnu svijest uzdici gramaticka pravila i kompozicionu formu ovoga teksta, sto je pisac imao u vidu a da ih nije opazao, jer je zivio u tom jeziku i u njegovim umjetnickim sredstvima. Isto, principijelno, vrijedi za svaku pravu genijalnu produkciju i njezino prihvatanje od drugih. Toga se moramo sjecati narocito kad je u p~tanju interpretacija pjesnickog djela. I tu vazi princip da je neophodno jednog pjesnika razumjeti bolje nego sto je on .samog sebe razumijevao, jer on uopste nije »sebe razumijevao« kad mu se formirao oblik njegovog teksta. Iz toga, takode, slijedi - ono sto hermeneutika nikad ne bi trebalo da zaboravi - da umjetnik stvaralac nije pozvani interpret svoga djela. Kao interpret on nema nikakve principijelne prednosti u autoritetu u odnosu na onoga koji stvar samo prihvata. On je, ukoliko sam reflektira, svoj sopstveni citalac. Mnjenje koje on ima kao onaj koji reflektira nije mjerodavno. Mjerilo tumacenja je samo ono sto je smisaona sadrzina njegove tvorevine, sta ona »znaci«. 34 Tako, ucenje o genijalnoj produkciji ovdje postize jedno vazno teoretsko dostignuce, time sto brise razliku izmedu interpreta i autora. Ono legitimise jednakost i jednog i drugog, utolik:o sto reflektirajuce samotumacenje, doduse, nije ono sto treba razumjeti, ali nesvjesno misljenje autora ipak jeste. Sv.ojom paradoksalnom formulom Slajermaher i nece da kaze nista drugo. Nadovezujuci se na Slajermahera, i drugi su, npr., August Bek, Stajntal i Diltaj, u istom smislu ponavljali njegovu formulu: >>Filolog bolje razumije govornika i pjesnika nego ovaj samog sebe i bolje nego sto su ga razumijevali njegovi savremenici. Jer on Cini jasno svjesnim ono stc je u njemu samo nesvjesno, a stvarno tu.« 35 »Spoznajom psiholoske zakonitosti« filologu je, po Stajntalu, moguce da spoznajno razumijevanje jos produbi u pojmovno razumijevanje, time sto dolazi do asnove kauzaliteta, do geneze govornog djela, do mehanike spisateljskog duha. Stajntalovo ponavljanje Slajermaherovog stava pokazuje vee dejstvo istrazivanja psiholoskih zakona koje za uzor uzima istrazivanje prirode. Diltaj je ovdje slobodniji, time sto jace zadrzava vezu sa estetikom genija. On tu formulu narocito pri' 14 Nova moda da se sC~mointcrpretacija nekog pisca uzima kao kanon mterpretacije posljedica je pogresnog psihologizma. S druge strane, mekako moze biti legitimni kanon tumacenja. 3 ·1 Steinthal, Einleitung in die Psychologie und Sprachwissensc/wfl. '~erlin 1881.
HANS GEORG GADAMER
224
mjenjuje na tumacenje pjesnika. »>deju« nekog pjesnickog djela razumjeti iz njegove »unutarnje forme« moze se, naravno, nazvati »bolje razumjeti« nju. Diltaj, cak, u tome vidi >>najveei trijumf hermeneutike«, 36 jer ovdje filozofska saddina velikog pjesnickog djela biva otvorena zahvaljujuei tome sto :::::~ razumije kao slobodno stvaranje. Slobodno stvaranje nije ogra-niceno spoljnjim uslovima ili uslovima materije i stoga se moze shvatiti 1samo kao "unutarnja forma«. Pitanje je, medutim, da li za problem hermeneutike zbilja smije da bude mjerodavan ovaj idealni slucaj »slobodnog stvaranja«, pa i da li se i samo razumijevanje umjetnickog djela moze dovoljno pojmiti prema ovom mjerilu. Moramo pastaviti pitanje da li stav da nekog autora treba bolje razumjeti nego sto je on sebe samog razumijevao jos uopste moze da prepozna svoj prvotni smisao, pod pretpostavkom estetike genija, ili je, mozda, izmijenjen u nesto potpuno novo. Slajermaherova formula odista ima pretpovijest. Bolnov, koji je ovo istrazivao, 37 navodi dva mjesta gdje se ova for' mula moze naei prije Slajermahera: kod Fihtea 3H i kod Kanta.'·V Dokazi koji bi dosezali jos dalje unazad nisu uspjeli. Iz tog razloga Bolnov pretpostavlja da se radi o jednoj usmenoj tradiciji, o nekakvim filoloskim zanatskim pravilima, koja su se vee uobicajeno predavala i koja je Slajermaher prihvatio. "!\'Ieni se ovo Cini veoma nevjerovatnim, kako iz spoljnjih tako i iz unutarnjih razloga. Ova rafinirana metodska formula, koja se danas jos mnogo zloupotrebljava kao opravdanje za proizvoljne interpretacije i na odg.ovarajuCi nacin pobija, lose pristaje cehu filologa. Naprotiv, samo1svijest njihova, kao »humanista«, u tome je da priznaju apsolutnu uzornost klasicnih tekstova. Za istinskog humanistu, autor, sasvim sigurno, nije takav da bi on njegov tekst htio da razumije bolje nego sto je autor razumijevao samog sebe. Za humanistu, to ne smijemo zaboraviti, njegov najveci cilj prvotno uopste nije da »razumije« svoje uzore, vee da cini ono sto su oni cinili, iii, cak. da ih nadmasi. Filolog stoga, prvotno, za svoje uzore nije vezan samo kao tumac vee i kao podrazavalac- ako ne cak i kao rival. Ako je trebalo da po~ao interpreta dode do tako zaostre" v. 335. :n 0. F. Bollnow, Das Verstehen. 3o Werke VI, 337. "" Kr.d.v.V., B 370. 3
ISTINA I METODA
225
ne samosvijesti kao sto to izrazava formula o kojoj govorimo, or:da su morala kako dogmatska povezanost s biblijom, tako i humanisticka povezanost s klasicima, tek napraviti mjesta jednom distanciranom odnosu. Stoga je vee od pocetka vjerovatno da je tek za Slajerr.1ahera, koji je hermeneutiku osamostalio u metodu oslobodenu svih sadrzaja, mogao doei u pitanje obrat, koji bi tako principijelno zahtijevao nadmoe interpreta prema njegovom predmetu. Tome odgovara, ako poblize pogledamo, i pojava te formule kod Fihtea i Kanta. Jer sklop u kojem se to navodno filolosko zanatsko pravilo tamo pojavljuje pokazuje da Fihte i Kant time misle na nesto sasvim drugo. Tu se uopste ne radi o nekom osnovnom stavu filologije, vee o zahtjevu filozofije da se putem veee pojmovne jasnoee prevazidu protivrjecnosti neke teze. To je, dakle, osnovni stav, koji, sasvim u duhu racionalizma, 'izrice trazenje da se samo preko misljenja, razvitkom konzekvenci koje se nalaze u pojmovima nekog autora, dospije do pogleda koji su u skladu s pravim namjerama autora - do pogleda koje bi on morao imati da je mislio dovoljno jasno i razgovijetno. I hermeneuticki nemoguea teza, u koju se Fihte zalijeee u polemici protiv vladajueeg tumacenja Kanta, sasvim drugo je pronalazac nekog sistema, a drugo oni koji ga razjasnjavaju i slijede«, 40 kao i njegov zahtjev da se Kant »razjasnjava po duhu« 41 sasvim su ispunjeni zahtjevom predmetne kritike. Ova sporna formula, dakle, ne formulise nista drugo do zahtjev filozofske predmetne kritike. Onaj koji to o cemu govori autor umije bolje da promisli biee u stanju da ono sto autor kaze vidi u svjetlu njemu samom jos skrivene istine. U ovom smislu je osnovni stav- da nekog autora moramo bolje razumjeti nego sto je on samog sebe razumijevao - prastar, stav, naime, onoliko star koliko je stara naucna kritika uopste,42 svoj pecat on, medutim, dobija kao formula za filozofsku 40
41
Zweite Einleitung in die Wissenschaftslehre, Werke I, 485.
Isto, 479. Primj. H. Bornkamu zahvaljujem lijep primjer za to kako se ova navodna formula filoloske zanatske umjesnosti sama od sebe postavlja tamo gdje ima polemicke kritike. Poslije jedne primjene aristotelovskog pojma kretanja na trinitet Luter kaze (Predigt vom 25. 12. 2514, Weimarer Ausgabe I, 28): >>Vide quam serviat Aristotels in philosophia sua theologiae, si non ut ipse volnit, sed melius intelligitur et applicatur. Nam res veve est eleocotus et eredo quod aliunde furatus sit quae tanta pompa profert et jactat.« Ne mogu zamisliti da bi filoloski zanat htio da prepozna sebe u ovoj primjeni svoga pravila. 42
HANS GEORG GADAMER
226
predmetnu kritiku u duhu racionalizma. Kao takav, taj princip, onda, naravno, ima sasvim drugi smisao nego ono filolosko pravilo kod Slajermahera. Bliska je pretpostavka da je upravo Slajermaher ovom osnovnom stavu filozofske kritike dao znacenje osnovnog stava filoloske umjesnosti tumacenja. 43 Time bi bilo tacno markirano mjesto na kojem stoje Slajermaher i romantika. Time sto stvaraju jednu univerzalnu hermeneutiku, oni kritiku s pozicije razumijevanja stval'i istiskuju iz oblasti naucnog tumacenja. Slajermaherova formula, onako kako je on razumije, ne ukljucuje vise samu stvar o kojoj je rijec, vee iskaz, koji predstavlja jedan tekst, gleda kao slobodnu produkciju ne uzimajuCi u obzir njegovu spoznajnu sadrzinu. To je u skladu s onim da on hermeneutiku, koja se kod njega tice razumijevaU prilog tome govori i uvoden.ie ovog izraza kod Slajermahera: ako je u toj formuli uopste ista istinito ... : onda bi se time moglo zamisljati samo ovo ... «. On takode taj paradoks izbjegava u Akadcmskim govorima (Werke III, 3, 362), gdje pise: "kao da bi on sam o sebi nwgao poloziti racun.<< U manuskriptu predavanja istovremeno (1828) kaze se: »govor najprije razumjeti isto onako, a onda bolje nego njegov autor<< (Abh. d. Heidelberger Akademie 1959, 2. Abhandlung, str. 87). Za gornju pretpostavku zeljenu potvrdu daju i upravo prvi put publicirani aforizmi Fridriha Slegela iz njegovih Philosophische Lehrjahre. Upravo u vrijeme svojih najprisnijih odnosa sa Slajermaherom, Slegcl je zapisao: »Da bismo nekog razumjeli, moramo, prvo, b:ti pametniji od njeg:J., onda, isto tako pametni, a onda, i isto tako glupi. Nije dovoljno d·1 bolje razumijemo pravi smisao nekog konfuznog djela nego sto ga je razumijevao autor. Moramo do principa poznavati i samu konfuziju, moramo je moei okarakterisati i konstruisati<< (Schriftcn und Fragmente, izd. Behler, 158). Ova biljeska dokazuje, prvo, da je ono "bolje razumjeti<< ovdje jos sasvim upravljeno na predmet: bolje, to znaci: ne konfuzno. No ukoliko se onda sama konfuzija uzdigne do predmeta ra;~um!jevanja i >>konstruise>ako neko govol'i o stvarima i tvrdi o stvarima koie nije mogao sasvim prozreti, b'lo zbog doba u kojem je zivio, bilo zbog svojih ostalih izjava, gdje on, dakle, na izgled svjesno izrice ono sto jc mogao izreCi samo ne~vjeono ... " Up. i na str. 2Ul. iz Kladeni,iusa citiranu razliku izmc"c:!<-J: razurnjcti autora i razumjeti tekst. Kao dokaz za prvotno prosvjetiteljski smisao ove formule moze posluziti i to sto u najnovije vrijeme nalazimo slicno priblizavanje ovoj formuli kod jednog sasvim neromanticarskog mislioca, koji time sasvim sigurno povezuje mjerilo predmetne kritike: Husser!iana, tom 6, str. 74. "l
>>DG,
ISTINA I METODA
227
nja sveg jezickog, orijentise po standardnom primjeru samog jezika. Jezik pojedinca je zaista cin koji se slobodno obrazuje, rna koliko da su njegove mogucnosti ogranicene cvrstom izgradenoscu jezika. Jezik je polje izrazavanja i njegova prednost na polju hermeneutike za Slajermahera znaci da on, kao interpret, tekstove gleda nezavisno od njihoVlog zahtjeva za istinom, kao ciste fenomene izrazavanja. Cak i povijest je za njega samo jedna takva pozorisna igra slobodnog stvaralastva, naravno, igra bozanskog produktiviteta, a istorijsko drzanje on shvata kao gledanje ove divne pozorisne igre i uzivanje u njoj. Veoma lijepo ovo romanticarsko refleksivno uzivanje u povijesti opisuje kod Diltaja44 jedna odstampana biljeska iz Slajermaherovog dnevnika: »Pravi istorijski smisao se uzdize iznad povijesti. Sve pojave su tu samo kao sveta cuda, da bi promatraca okrenuli prema duhu, koji ih je proizveo igrajuci se.<< Citajuci jedno ovakvo svjedocanstvo, mozemo izmjeriti velicinu koraka, koji ce od Slajermaherove hermeneutike dovesti do univerzalnog razumijevanja povijesnih duhovnih nauka. Ma koliko da je i bila univerzalna hermeneutika koju je razvio Slajerrriaher - ova je univerzalnost ipak imala jednu veoma osjetnu ogradu. Njegova hermeneutika je podrazumijevala zaprav6 tekstove ciji je autoritet bio utvrden. Naravno, u razvitku istorijske svijesti znaci velik korak naprijed sto su razumijevanje i tumacenje - biblije i knjizevnosti klasicne starine time bili potpuno odvojeni od svakog dogmatskog interesa. Ni istina spasenja Svetog pisma, ni uzornost klasicara nije trebalo da _uticu na postupak, koji je um1o da u svakom tekstu shvati njegov zivotni izraz i da pri tom po strani ostavi istinitost recenog. lVIedutim, interes koji je za Slajermahera motivisao ovu rnetodiku apstra~ciju nije bio interes istoricara, vee interes teologa. On je htio da pouci kako se mora razumjeti govor i pisana predaja, jer je samo jedna, biblijska predaja bitna _za vjeru. Stoga je njegova hermeneuticka teorija jos daleko od istorike, koja bi duhovnim naukama moglq posluziti kao n:tetodoloski orga11on. Njezin je cilj bifo odredeno slwatanje tek:stova,. a tom cilju je trebalo da sluzi i ono opste u istorijskom sklopu. To je Slajermaherova ograda, nakojoj istorijski pogled. na svijet nije ro_ogaoz~stati. " Das Leben Schleiermachers, 1 Aufl. Anhang, str. 117.
228
HANS GEORG GADAMER
b) Nadovezivanje istorijske skole na romanticarsku
hermeneutiku a) Smetenost naspram ideala univerzalne povijesti
;rvforacemo se upitati kako istoricarima, s polazne tacke njihove hermeneuticke teorije, moze biti razumljivo ono sto oni rade. Njihova tema nije pojedinacni tekst, vee univerzalna povijest. Istoricara cini istoricarem zelja za razumijevanjem cjeline sklopa povijesti covjecanstva. Svaki pojedini tekst za njega nemq samostalnu vrijednost, vee mu sluzi samo kao izvorJ a to znaCi samo kao posredni materijal za spoznaju povijesnog sklopa, niSta drugacije nego svi nijemi ostaci proslosti. Tako istorijska skola, zaprav:o, nije mogla dalje graditi na osnovama Slajermaherove hermeneutike. Medutim, istorijski pogled na svijet, koji slijedi veliki cilj razumijevanja univerzalne povijesti, ipak se oslanjao na romanticarsku teoriju individualiteta i na njoj odgovarajucu hermeneutiku. Mozemq to izraziti i negativno: Prethodnost povijesnog zivotnog sklopa, sto za sadasnjost predstavlja predaja, jos i danas nije prihvacena u metodsku refleksiju. Zadatak se, naprotiv, gledao samo u tome da se proslost, istrazivanjem predaje, saopsti sadasnjosti. Stoga, osnovna shema po kojoj istorijska skola zamiSlja metodiku univerzalne povijesti nije nikakva druga shema do ona koja vrijedi za svaki tekst. To je shema cjeline i dijela. Doduse, r~azlika je da li neki tekst, kao ·uterarnu tvorevinu, pokusavamo da razumijemo u pogledu njegove namjere i kompozicije, ili pokusavamo da ga ocijenimo, kao dokumenat za spoznaju jednog veceg istorijskog sklopa 0 kojem on svjedoci, sto treba kriticki ispitati. Ipak se naizmjenicno jedan drugom podreduju ovaj filoloski i onaj istoaijski interes. Istorijska interpretacija moze da posluzi kao sre stVo za razumijevanje jedne takve tekstualne cjeline, premda ona u drugom obratu interesa u njemu vidi puki izvor, koji se ukljucuje u cjelinu istorijske predaje. To, naravno, u jasnoj metodskoj refleksiji ne nalazimo ni kod Rankea niti kod ostrog metodologa Drojzena, nego tek kod Diltaja, koji svjesno prihvata romanticarsku hermeneutiku i prosiruje je u istorijsku metodiku, pa cak i u teoriju spoznaje duhovnih nauka. Diltajeva logicka analiza pojma povezanosti u povijesti je, po samoj stvari, primjena na svijet povijesti hermeneutickog principa: da se samo iz cjeline jednog teksta mo1
ISTINA I METODA
229
ze razumjeti pojedinacno, i samo iz pojedinacnog cjelina. Ne srecemo samo izV1ore kao tekstove, vee je sama povijesna stvarnost jedan tekst koji treba razumjeti. No, ovim prenosenjem hermeneutike na istoriku Diltaj je samo interpret istorijske skole. On formulise ono sto, u osnovi, misle Ranke i Drojzen i sami. Tako su, dakle, romanticarska hermeneutika i njezina pozadina, panteisticka metafizika individualiteta, bile odredujuce za teoretsko osvjestenje povijesnog ,istrazivanja 19. vijeka. To je bilo sudbonosno za sudbinu duhovnih nauka i za pogled na svijet istorijske skole. Jos cemo vidjeti da je Hegelova filozofija svjetske povijesti, protiv koje se bunila istorijska skola, nesrazmjerno dublje spoznala znacenje povijesti za bitak duha i za spoznaju istine nego veliki istoricari, koji nisu htjeli sebi da priznaju svoju zavisnost od njega. Slajermaherov pojam individualiteta, koji se tako dobra udrliZio s onim do cega je stalo teologiji, estetici i filologiji, nije bio samo jedna kriticka instanca protiv apriorne konstrukcije filozofije povijesti, vee je povijesnim naukama, istovremeno, davao metodsku orijent aciju, koja je, ne manje od prirodnih nauka, ukazivala na istrazivanje, tj. na jedinu osnovicu napredujuceg iskustva. Tako je nju otpor filozofiji svjetske povijesti dotjerao u vode filologije. Ona se ponosila time sto sklop svjetske povijesti nije mislila teoloski niti u stilu preromanticarskog ili postromanti"·arskog prosvjetiteljstva, polazeCi od jednog krajnjeg stanja 1 ::oje bi, tako reCi, bilo kraj povijesti, strasni sud svjetske povijesti. Za nju, naprotiv, nema kraja i nema nicega izvan poviJesti. Razumijevanje cjelokupnog toka univerzalne povijesti moze se, stoga, dobiti jedino iz same povijesne predaje. A za!!tjev fi1oloske hermeneutike upmvo i jeste da se smisao teksta ~·;1zumije iz njega samog. Osnovica istorike je, dakle, herme·lcutika. No, ideal univerzalne povijesti mora, naravno, za istorijski l 'ogled na svijet dobiti jednu posebnu problematiku, ukoliko :•' knjiga povijesti za svaku sadasnjicu fragmenat koji se prel:tma u tami. Univerzalnom sklopu povijesti nedostaje zaklju''('!1ost, koju za filologe ima tekst, a za istoricara, npr., ima zi\'Otna povijest ali i povijest neke prosle, s pozornice svjetske 11ovijesti iscezle nacije, pa cak i povijest neke epohe koja je ;;tkljucena i koja je iza nas, kao da cini gotovom smisaonom cje1i nom, u sebi razumljivim tekstom.
230
HANS GEORG GADAMER
Vidjeeemo da je i Diltaj razmisljao polazeei od takvih relativnih jedinstava i time dalje gradio potpuno na podlozi romanticarske hermeneutike. Ono sto tu ili tamo ima da se razumije je cjelina smisla koja i tu i tamo odudara u istoj mjeri od samog onoga koji treba da ga razumije: uvijek je to jedan strani indl.viaualitet. koji se mora prosudivati prema svojim sopstvenim pojmovima, mjerilima vrijednosti itd., a koji se ipak maze nizumjeti, zato sto su Ja i Ti »momenti« istog zivota. Dotle moze da nosi ta hermeneuticka podloga. Ali ni avo odudaranje predmeta od njegovog interpreta, niti saddajna zakljucenost jedne smisaone cjeline ne mogu ponijeti pravi zadatak istoricara, univerzalnu povijest. Jer povijest ne samo da nije na kraju - mi koji hoeemo da je razumijemo sami smo u njoj, kao uslovljena i konacna karika jednog lanca koji se stalno odvija. Bilo bi dosta lako, polazeCi od ove sumnjive situacije problema univerzalne povijesti, izraziti sumnju u to da li hermeneutika zaista moze biti podloga za istoriku. Univerzalna povijest ipak nije puki marginalni i preostaH problem istorijske spoznaje, vee njezino pravo srce. I »istorijska smola« je znala da, u osnovi, ne moze biti neke druge povijesti do univerzalne povijesti, jer se samo polazeei od cjeline pojedinacno odreduje u svom pojedinacnom znacenju. Kako empirijski istrazivac, kojem nikada ne moze biti data cjelina, moze sebi tu pomoei a da ne izgubi svoje pravo u korist filozofa i njegove apriorne proizvoljnosti? Ispitajmo, najprije, kako »istorijska skola« pokusava da rijesi problem univerzalne povijesti. Zbog toga moramo opet poceti izdaleka, pri ceniu eemo unutar teoretskog sklopa, koji predstavlja istorijska skola, slijediti samo problem univerzalne povijesti i stoga se ograniCiti na Rankea i Drojzena. Sjetimo se kako se istorijska skola ogradila od Hegela. Odvraeanje od apriorne konstrukcije povijesti svijeta je istovremeno i njezin rodni list. Njezin je nov zal_!!ie_~ da ne moze spekulativna filozofija, vee jedino istodfs"Ko istrazivanje dovesti do jednog univerzalnog povijesnog pogleda. Odlucujueu pretpostavku za ovaj obrat je stvorila He_rslerova kritika povijesno-filozofsl:re ~hern.e prosvjetiteljstva. Njegovo najostrije oruzje za napad na prosvjeiifeljski ponos na um je hila uzornost klasicne starine, koju je narocito proklamovao Vinkelman. »Povijest umjetnosti starog vijeka« je bila, doduse, nesto nesumnjivo vise od istorijskog prikaza. Ona je
ISTlNA I METODA
231
bila kritika sadasnjice i bila je program. Ali zbog dvoznacnosti svojstvene svakoj kritici sadasnjosti, proklamovanje uzornosti grcke umjetnosti, koja je u sopstvenoj sadasnjici trebalo da uspostavi jedan nov ideal, znacilo je ipak pravi korak do povijesne spoznaje. Proslost, koja se ovdje sadasnjici predocava kao obrazac, dokazuje se kao nesto neponovljivo, jedinsiveno, upravo time sto istrazujemo i spoznajemo uzroke njezinog tako-bitka. Herderu je samo malo trebalo da prevazide podlogu koju je postavio Vinkelman i da spozna dijalekticki odnos izmedu uzornosti i neponovljivosti u svakoj proslosti, kako bi teleoloskom pogledu prosvjetiteljstva na povijest suprotstavio univerzalni istorijski pogled na svijet. Istorijski misliti sada znaci priznati svakoj epohi sopstveno pravo opstojanja, cak i vlastitu savr:senost. Taj korak je, u osnovi, napravio Herder. Naravno, istorijski pogled na svijet se nije jos mogao potpuno obrazovati, dokle god. su klasicisticke predrasude klasicnoj starini priznavale poseban polo~aj uzora. Jer mjedlo, k6je je s one strane povijesti, priznaje ne samo teleologija u stilu vjere u urn prosvjetiteljstva, vee je to slucaj i kod obratne teleologije, koja rezervise savrsenstvq za neku proslost ili za neki pocetak povijesti. Ima mnogo formi da 'se o povijesti misli mjerilom koje je s onu stranu nje same. Klasicizam Vilhelma Humbolta gleda na povijest kao na gu]Jitak i propadanje savrsenosti grckog zivota: Gnosticka povijesna teologija Geteovog doba, ciji je uticaj na- mladog Rankea nedavno prikazan, 45 misli buducnost kao ponovo uspostavljanje izgubljene savrsenosti pradoba. Hegel je estetsku uzornost klasicne starine pomirio sa samosvijescu sadasnjice, time sto je religiju umjetnosti Grka oznacio kao prevazideno oblicje duha i u filozofskoj samosvijesti slobode proklamovao dovrsenje povijesti u sadasnjosti. Sve ovo su forme misljenja o povijesti lmje pretpostavljaju mjerilo koje je \'an povijesti. Medutim, ni poricanje jednog takvog apriornog, nepovi-· wsnog mjerila, do kojeg je doslo u pocetku istorijskog istraz;i\·anja 19. vijeka, nije bez metafizickih pretpostavki, kako ta ~kola vjeruje i tvrdi, kad se ono shvati kao naucno istrazivan.k To se moze dokazati analizom najvaznijih pojmova ovog 45 C. Hinrichs, Ranke und die Geschichtstheologk der Goethezeit '1 'l;i4). Up.: moju biljesku u Philos. Rundschau, 4, str. 123. i dalje.
232
HANS GEORG GADAMER
istorijskog pogleda na svijet. Ti pojmovi su, po svojoj intenciji, doduse, usmjereni na to da koriguju anticipaciju jedne aprioristicke povijesne konstrukcije. Ali, .mada se upravljaju polemicki protiv idealistickog pojma duha, oni ipak ostaju vezani za njega. To cemo najjasnije vidjeti na Diltajevom iilozofskom promisljanju ovog pogleda na svijet. Njegova polazna tacka je, naravno, sasvim odredena njegovom suprotnoscu prema »filozofiji povijestk Zajednicka osnovna postavka svih predstavnika ovog istorijskog pogleda na svijet, kako Rankea tako i Drojzena i Diltaja, sastoji se u tome da ideja, bit, sloboda ne nalaze potpun i adekvatan izraz u povijesnoj zbilji. To, medutim, ne treba razumjeti u smislu nekog pukog nedostatka ili zaostajanja. Oni, naprotiv, konstitutivni princip same povijesti otkrivaju u tome sto je ideja u po\·ijesti uvijek nepotpuno reprezentovana. Sarno zato sto je to tako, neophodno je da istorijsko istrazivanje, a ne filozofija, ooucl covjeka, o njemu samom i o njegovom mjestu u svi:jetu. [deja 0 povijesti koja bi hila cista reprezentacija ideje znacila bi, ujedno, odustajanje od nje kao sopstveni put ka istini. Povijesna zbilja, medutim, s druge strane, nije puki mutni medijum, duhu protivna materija, kruta nuznost, na kojoj se lomi duh i u cijim se okovima on gusi. Takva gnosticko-neoplatonska ocjena dogadanja, kao izlaska u spoljnji svijet pojava, isto tako nije pravedna prema metafizickoj vrijecinosti bitka povijesti, a time i prema spoznajnom rcmgu istorijske nauke. Upravo razvitak covjekove biti u vremenu ima svoj supstveni produktivitet. Punoca i mnogostrukost covjecanskog je ono sto u beskrajnoj promjeni ljudske sudbine postaje rastuca zbilja. Tako bi se, otprilike, mogla formulisati osnovna postavka istorijske skole. Ne moze se previdjeti ni njezina veza s klasicizmom Geteovog doba. _Ono sto je ovdje vodece, u osnovi je humanlsticki ideal. Vilhelm fon Humbolt je specificno savrsenstvo grckog svijeta vidio u bogat,stvu velikih individualnih formi koje on pokazuje. No, veliki istoricari se, sigurno, ne mogu suziti na takav klasicisticki ideal. Oni su, naprotiv, slijedili Herdera. Ali, ;;ta drugo cini za Herdera vezani istorijski pogled na svijet, koji vise ne priznaje prednost jednog klasicnog doba, do sto sada na cjelinu svjetske povijesti gleda istim onim mjerilom koje je Vilhelm fon Humbolt upotrijebio da bi zasnovao prednost klasicne starine? Bogatstvo individualnih pojava nije samo od· lika grckog zivota, to je odlika povijesnog zivota uopste, i
ISTINA I METODA
233
to je ono sto cini vrijednost i smisao povijesti. Time treba da bude odgovoreno na plasljivo pitanje o smislu ov:og igrokaza s.iajnih pobjeda i jezivih propasti, igrokaza koji cini da covjeku srce zadrhti. Prednost tog odgovora je u tome sto se njegovim humanistickim idealom ne misli na nekakvu odredenu sadrzinu, vee je u osnovi formalna ideja najveee mnogostrukosti. Jedan takav ideal je odista univerzalan. Jer ga u osnovi ne moze viSe uzdrmati nikakvo iskustvo povijesti, nikakva rna koliko zaprepaseujuca prolaznost ljudskih stvari. Povijest ima smisao u samoj sebi. Ono sto izgleda da govori protiv ovog smisla - prolaz-nost svega zemaljskog - je zapravo njegov pravi osnov. Jer u samom prolazenju je tajna neiscrpnog produktiviteta povijesnog zi.vota Pitanje je, samo, kako se . u skladu s ovim mjerilom i forlnalnim idealom povijesti, dade zamisliti jedinstvo svjetske povijesti i opravdati njezina spoznaja. Slijedimo najprije Rankea: »Svaka istinska svjetskoistorijska radnja, koja se nikad ne sastoji jednostrano od pukog unistavanja, vee, naprotiv, u prolaznom trenutku sadasnjosti, zna da razvije buduee, uk1jucuje u sebe puno i neposredno osjeeanje svoje neunistive \Ti.i ednosti. 46 S pravom povijesnom mislju su nas nespojivi kako davanje prvenstva klasicnoj starini tako i d<wanje prvenstva sadasnjosti ili buduenosti, na sto se ono svodi, kako propadanje tako i napndak ove tradicionalne osnovne sheme univerzalne povijesti. Obratno, poznata neposrednost svih epoha prema bogu se veoma dobro slaze s idejom sklopa svjetske povijesti. Jer s~>istinska svjetskopovijesna radnja«, a time i na cemu zapravo pociva sklop svjetske povijesti. Ona nema nikakav 46 47
Ranke, Weltgeschichte IX, 270. Ranke, Lutherfragm. 1.
234
HANS GEORG GADAMER
cvrsti telos, koji bi se mogao pvonaci van nje. Utoliko u povijesti ne vlada nikakva a priori ,saglediva nuznost. Ali struktura povijesnog sklopa je ipak teleoloska. Mjerilo je uspjeh. Vidjeli smo da ono sto tu slijedi tek odlucuje 0 znacenju prethodnog. Ranke je to, vjerovatno, mislio kao puki uslov istorijske spoznaje. Uistinu, na tome pociva i svojstvena tezina, koja pripada samom bitku povijesti. Da nesto uspijeva ili ne uspijeva, odlucuje ne samo o smislu ovog jednog cina i dopusta da se neko trajno djelovanje proizvede iii da prode bez ucinka, vee ovo uspijevanje ili neuspijevanje cini da jedan citav sklop djela i dogadaja bude smisaon ili postane besmislen. Ontoloska struktura same povijesti je, dakle, ,iako bez telosa, teleoloska. 48 Upravo time je definisan pojam istinske svjetskopovijesne radnje, pojam koji upotrebljava Ranke. Ta radnja je takva ako pravi povijest, to znaci, ako djeluje tako da joj to djelovanje daje trajno povijesno znacenje. Elementi povijesnog sklopa se, dakle, zaista odreduju u smislu jedne nesvjesne teleologije, koja njih ukljucuje, a iz toga sklopa iskljucuje beznacajno. ~)
Rankeov istorijski pogled na svijet
J ednu ovakvu teleologiju ne mozemo, medutim, dokazati polazeci od filozofskog pojma. Ona od svjetske povijesti ne pr_:~yLnikakav e1priorni sisJem, u koji su akteri postavljeni kao u nekom mehanizmu koji njima nesvjesno upravlja. Ona se, n_aprotivL d()br() slaze sa slobodom djelovanja. Ranke, zapravo, moze reci da su konstruktivni dijelovi povijesnog sklopa, scene slobode. 49 Ovaj izraz znaCi da u beskrajnom spletu dogadaja ima odredenih istaknutih nastupa u kojima se tako reCi koncentrisu povijesne odluke. Odlucuje se, doduse, svugdje gdje se djeluje iz slobode, ali odluka istinski povijesnih trenutaka je da se takvom odlukom zbilja nesto odlucuje, to znaci: da neka odluka pravi povijest i tek u svom djelovanju ispoljava svoje puno i trajno znacenje. Ona artikulise istorijski sklop. Takve momente, u kojima neka slobodna radnja postaje povijesno odlucujuca, nazivamo trenucima koji cine epohu, ili i krizama, a individue, cije je djelovanje tako odlucujuce, mozemo, kao Hegel, nazvati »svjetskopovijesnim individuama«. Ran48
49
Up.: Gerhard Masur, Rankes Beg·riff der Weltgeschichte, 1926. Ranke, Weltgeschichte IX, str. XIV.
ISTINA I METODA
235
~e
ih n~ziya: »originalni duhovi, koji samost~_Ino_ ul:1z~ u borlm ideja i syjetskih sila, koji sazimaju naj:m,oenije od njih, na kojima pociva puduenostc<. To je duh od Hegelovog duha. Imamo jednu veoma poucnu Rankeovu refleksiju o pita.'1ju kako iz takvih odluka slobode proizilazi povijesni sklop: ,-Priznajmo da povijest nikad ne moze imati jedinstvo jednog filozofskog sistema; no ona nije bez unutarnjeg sklopa. Mi pred sobom vidimo niz dogadaja, koji slijede jedan za drugim i koji su jedni drugima uslovljeni. Kad kazem: uslovljeni, onda to, naravno, ne znaci uslovljeni apsolutnom nuznoseu. Velika je stvar, naprotiv, da se svugdje zahtijeva ljudska sloboda: istorija slijedi scene slobode; to Cini njezinu najveeu draz. No slobodi se pridruzuje snaga, i to izvorna snaga; bez nje prestaje sloboda kako u svjetskim dogadajima tako i na podrucju ideja. Svakog trenutka moze opet zapoceti nesto novo, sto se moze svesti samo na prvi i zajednicki izvor svakog ljudskog cina i dopustanja, nista nije tu potpuno zbog neceg drugog; nista se ne utapa sasvim u realitet neceg drugog. Ali, pri tom, ipak, preovladava i jedan dublji unutarnji sklop, od kojeg niko nije potpuno nezavisan, koji prodire svuda. Uz bok slobodi stoji nuznost. Ona je u onom vee obrazovanom, sto se vise ne moze oboriti, sto je podloga svoj djelatnosti, koja ponovo zapocinje. Postalo konstituiSe sklop s onim sto postaje. Ali i sam ovaj sklop nije nesto sto se moze proizvoljno prihvatiti, vee je na jedan odredeni nacin bio takav, a ne drugaciji. Taj je sklop takode objekat spoznaje. Duzi niz dogadaja - koji slijede jedan poslije i jedan pored- drugog - povezan na ovaj nacin predstavlja vijek, epohu .. ~· u ovom izlaganju znacajno je to sto se pored_pojm;;t slobode ovdje stavlja pojam snage. Snaga je, ocito, ce11tr~ln~ kategorija istorljskog pogleda na svijet. Kao takvu je nju vee upotrijebio Hej:der, kad se radilo o tome da se -oslobodi od sheme- napretka prosvjetiteljstva, --a narocito dc:J. se prevaztde pojam uma koji joj leZi u osnovi. 51 Pojam snage ima takvo ceritraTrio mi(~sfo- u okvirli istotijskog pogleda 11a svijet zbog toga sto su u njemu unutarnje i spoljnje u osebujnoj jedinstvenosti hapona. Svaka je snaga samo u njezinom ispoljavanju. To ispoljavanje nije samo poj~va snage vee i njezina zbiso Ranke, Weltgeschichte IX, XIII i dalje.
U svom spisu Volk und Geschichte im Denken Herders (1942) pokazao sam da je Herder sproveo prenosenje Lajbnicovog pojma snage na povijesni svijet. 51
236
HANS GEORG GADAMER
lja. Hegel je bio potpuno u pravu kad je dijalekticki razvijao unutarnju pripadnost snage i ispoljavanja. No, upravo u toj dijalektici je, s druge strane, ~ to da je snaga vise nego njezino ispoljavanje. Njoj pripada i mogucnost djelovanja, to znaCi: ona nije samo uzrok nekog odredenog djelovanja vee i mogucnost da uvijek tako djeluje gdje se god oslobodi~ Njezin nacin bitka je, dakle, upravo razlicit od nacina bitka djelovanja. Ona ima modus »pristajanja« - rijec koja se ovdje pojm·ljuje, jer izrazava, ocito, upravo bitak-za-sebe snage prema neodredenosti u cemu se ona moze ispoljiti. Iz toga slijedi da se snaga ne spoznaje i da nije mjerljiva polazeci od ispoljavanja, vee se moze iskusiti na nacin nutrenosti. Posmatranje nekog djelovanja cini pristupacnim uvijek samo uzrok, a ne snagu. ako je snaga, inace, neki unutarnji visak preko uzroka koji pripada djelovanju. Ovaj visak, koga smo svjesni u onom sto prouzrokuje, moze se sigurno iskusiti i polazeci od djelovanja, u otporu, ukoliko je samo pruzanje otpora ispoljavanje snage. Ali i onda je upravo nutrenost ono u cemu se iskusava snaga. Nutrenost je nacin iskustva snage zato sto se snaga, po svojoj sopstvenoj biti, odnosi na samu sebe. Hegel je u svojoj Fenomenologiji duha ubjedljivo demonstrirao dijalekticko ukidanje misli snage u beskonacnosti zivota, koji se odnosi na sebe samog i koji je sebe svjestan. 52 Sarna Rankeova formulacija time dobija svjetskopovijesni profil, profil u okviru svjetske povijesti misli i filozofije. Vee je Platon, s tim u vezi, prvi opazio refleksivnu strukturu 8{Nu.)p.tc; i time omogucio njezino prenosenje na bit duse. sto je Aristotel ucinio s ucenjem o 0\JocqJ.:::l::: , o moCima duse. 53 Po svojoj onto]oskoj biti, snaga je »unutarnjost«. Utoliko je sasvim pravilno kad Ranke pise: »slobodi se pridruzuje snaga ·. Jer snaga, koja je vise nego njezino ispoljavanje, uvijek je sloboda. To je od odlucujuceg znacenja za istoricara. On zna: sve je moglo doci drugacije, svaki djelujuci individuum je roogao i drugacije djelati. Snaga, koja cini povijest, nije neki mehanicki momenat. Da bi to iskljucio, Ranke izricito kaze: i to prvotna snaga«, te govori o »prvom i zajednickom izvoru svakog ljudskog cina i dopustanja« - a to je, prema nankeu, sloboda. 2 " Hegel, Phdnomenologie des Geistes, str. 120. meister). o3 Plato, Harmid., 169 a.
dalje (izd.
Ho~f
JSTlNA I METODA
237
Slobodi ne protivrjeci to sto je ona suzena i ogranicena. To je vidljivo upravo na biti snage koja umije da se probije. Stoga Ranke moze reCi »UZ bok slobodi stoji nuznost«. Jer nuznost ovdje ne znaCi neku uzrocnost koja iskljucuje slobodu, vee otpor na koji nailazi slobodna snaga. Ovdje se sad pokazuje istinitost dijalektike snage koju je otkrio Hegel. 54 Otpor na koji nailazi slobodna snaga sam je iz slobode. Nuznost, o kojoj se radi, je moe naslijedenog i one mob koja radi suprotno njoj, sto je preddato svakom zacetku slobodne djelatnosti. Time sto mnogo toga iskljucuje kao nemoguce, ona djelovanJe ogranicava na moguee, na ono sto je otvoreno. Nuznost je sama iz slobode i sama uslovljena slobodom, koja racuna s njom. Logicki gledano, ovdje se radi o hipotetickoj nuznosti ~surco ,r;swc; &v:xyxrxov ' a sadrzajno ne 0 nacinu bitka prirode, vee povijesnog bitka: ono sto je postalo ne moze se jednostavno oboriti. Utoliko je to »podloga svakoj djelatnosti koja nanovo zapocinje«, kako kaze Ranke, a ipak je ono samo postalo zahvaljujuCi djelatnosti. Time sto postalo ustrajava kao temelj, ono formira novu djelatnost u jedinstvu nekog sklopa. Ranke kaze: »postalo konstituiSe sklop s onim sto postaje«. Ova veoma nejasna recenica zeli, ocito, da izrazi sta saCinjava povijesnu zbilju: da je ono sto postaje, doduse, slobodno, ali ta sloboda, iz koje ono postaje, uvijek je ogranicena postalim, odnosno prilikama u koje utice. Pojmovi kao sto su snaga, moe, odredbene tendencije itd., sto ih upotrebljavaju istoricari, hoee svi da ucine vidljivim bit povijesnog bitka time sto impliciraju da je ideja u povijesti uvijek samo nepotpuno reprezentovana. Smisao dogadanja ne predstavljaju planovi i pogledi onog koji djela, vee povijesna dejstva, koja Cine spoznatljivijim povijesne snage. Povijesne snage, koje su pravi nosioci povijesnog razlyitka, nisu monadski subjektivitet individuuma. Svaka je individuacija, naprotiv, sama vee suoznacena suprotstavljenim re'alitetom, i upravo stoga individualitet nije subjektivitet, vee ziva snaga. I dr.Zave su za Rankea takve zive snage. On je c 1njima izricito rekao da one nisu »odjeljenja opsteg«, vee individualiteti, »realna duhovna bica«. 5 " Ranke ih naziva »mislima bozjim«, kako bi time oznaCio da je sopstvena zivotna snagc ovih tvorevina ono sto im omogucava da zbilja budu, a ne neko 54 Hegel, Enzyklopiidie, § 136. i dalje; takode: Phiinomeno!ogie (Hoffmeister), str. 105. i dalje; Logik (Lasson), str. 144. i dalje. ·'·' Ranke, Das politische Gespriich (izd. Rothacker), str. 19, 22, 25.
238
HANS GEORG GADAMER
ljudsko postavljanje, iii htijenje, iii neki plan koji ljudi mogu sagledati. Upotreba kategorije snage omogucava da se sklop u povijestl zamisli kao primarna datost. Snaga je uvijek stvarna samo kao igra snaga, a povijest je jedna takva igra snaga koja stvara kontinuitet: Ranke i Drojzen govore, u vezi s tim, o tome da je povijest :mastajuca suma«, da bi time odbacili svaki zahtjev za apriornom konstrukcijom svjetske povijesti, i vjeruju da time stoje potpuno na tlu iskustva. 56 No, pitamo s€ nije li time ipak vise pretpostavljeno nego sto oni sami znaju. To da je univerzalna povijest jedna nastajuca suma ipak znaCi da je ona- premda i nedovrsena - cjelina. No, to ni u kom slucaju nije samo po sebi razumljivo. Kvalitativno nejednake .stavke se ne sumiraju. Sumiranje, naprotiv, pretpostavlja da jedinstvo u koje se ne obuhvataju vee prethodno rukovodi njihovo sabiranje. A ova pretpostavka je jedna tvrdnja. !deja jeqinstYa povijesti"_1listinu, nije tako formalna_ i tako nezayi~r:!a. od sadr2inskog razumijevanja »te« povijesti, kao sto to izgleda.·~· Svijet povijesti nije bas uvijek bio miSljen pod aspektom svjetskopovijesnog jedinstva. On se, npr., - kao kod Herodota - moze posmatrati i kao moralni fenomen. Kao takav, daje on mnogo primjera, ali nikakvo jedinstvo. Sta legitimise govor o jedinstvu svjetske povijesti? Na ovo pitanje je bilo nekoc lako dati odgovor, kad se pretpostavljalo jedinstvo nekog cilja i time nekog plana u povijesti. Ali sta je opsti imenitelj, koji dopusta zbrajanje, ako se ne prihvata jedan takav cilj i jedan takav plan u povijesti? Ako zbilju povijesti mislimo kao igru snaga, onda ova misao, ocigledno, nije dovoljna da ucini nuznim njezino jedinstvo. Ni ono sto je vodilo Herdera i Humbolta, ideal bogatstva pojava ljudskog, kao takvo ne zasniva neko istinsko jedinstvo. Mora biti (necega sto ce se u kontinuitetu dogadaja pokazati kao usmjeravajuci cilj. Zasad je zaista prazno ono mjesto koje je u povijesnofilozofskim eshatologijama religioznog porijekla i njihovim sekulariziranim varijacijama popunjeno. 58 Nikak\·o ,,,; Hanke, na istom mjestu, str. 163; i Droysen, Historik (izct_ R•)thackcr). str. 72. " 7 To sto Ranke i drugi pod sumiranjem zamiSljaju i opisuju supsumiranJc (npr., na gore navedenom mjestu, str. 63), veoma je karakleristicno ;>;a skrivenu ideologiju istorijske skole. ·" Up.: Liiwith, Weltgeschichte und Heilsgeschehcn i moj clanak Geschichtsphilosophie u RGGa.
ISTINA I METODA
239
predmnijenje o smislu povijesti ne treba da stvori predrasudu u istrazivanju iste. Ipak je sama po sebi razumljiva pretpo:;;tav·ka njezii10g istrazivanja - da ona predstavlja jedinstvo. Tako Drojzen maze da samu misao svjetskopovijesnog jedinstva mada ne i upravo sadrzajnu predstavu o planu providenja izricito prizna kao regulativnu ideju. U ovaj postulat je, medutim, ukljucena jos jedna pretpostavka, koja ga sadriajno odreduje. ;Ideja jedinstva svjetske povijesti ukljucuje neprekidni kontinuitet svjetskopovijesnog razvoja. I ova ideja kontinuiteta je najprije formalne prirode i ne implicira nikakvu konkretnu sadrzinu. I ona je kao neki <~priori istrazivanja koji poziva na sve dublje prodiranje u isprepletenost svjetskopovijesnog sklopa. Utoliko treba suditi samo kao o Rankeovom metodoloskom nai vi tetu kad on govori o ,zadivljujueoj postojanosti« povijesnog razvoja. 59 Ono na sto on time zapravo misli uopste nije ovH struktura same te postojanosti, vee ono sadrzajno sto se obrazuje u ovom postojanom razvoju. Njega zadivljuje da je to nesto i jedino sto se konacno obrazuje iz nepregledivo mnogostruke cjeline svjetskopovijesnog razvoja, naime, jedinstvo zapadnog kulturnog svijeta, koje se, postignuto zahvaljujuei germansko-romanskim narodima, siri po Citavoj zemaljskoj kugli. No. ako se i prizna ovaj sadrzinski smisao Rankeovog divljenja i »postojanost«, jos uvijek se pokazuje Rankcov naivitet. To da je svjetska povijest u kontinuiranom razvoju podigla zapadni kulturni svijet, isto ta1~o nije puka iskustvena cinjenica, koju utvrduje istorijska svijest, vee jedan uslov same lstorijske svijesti, dakle, nije nesto sto je moglo izostati ili sto bi moglo biti izbrisano nekim novim iskustvom. Naprotiv, samo zato sto je svjetska povijest iSla tim putem moze svjetskopovijesna svijest uopste i postaviti pitanje o smislu povijesti i samo zato se _moze misliti jedinstvo njezine postojanosti. U vezi s tim, mozemo se pozvati na samog Rankea. Da na Zapadu povijesni kontinuitet obrazuje formu postojanja kulture, Ranke spoznaje kao prvu razliku izmedu orijentalnog i okcidentalnog sistema. 60 Utoliko nije slucajno sto jedinstvo povijesti svijeta pociva na jedinstvu kulture zapadnog svijeta, kojem u cjelini pripada zapadna nauka, a povijest kao nauka posebno. I nije slucajno sto je pecat ovoj zapadnoj kulturi dalo '"Ranke, We!tgeschichte IX, 2, XIII. Ranke, Weltgeschichte IX, 1, 270. i dalje.
60
240
HANS GEORG GADAMER
hriseanstvo, koje svoj apsolutni cas ima u jedinstvenosti spasenja. Ranke je priznao nesto od toga, kad je u hriseanskoj religiji gledao ponovno uspostavljanje covjeka u ))neposrednost spram boga«, koje je na romanticarski nacin stavio u pravremenski pocetak cijele povijesti. 61 Ali, mi eemo jos vidjeti da principijelno znacenje ovog cinjenickog stanja nije dobilo svoju punu vrijednost u filozofskoj refleksiji istorijskog pogleda na svijet. I empirijsko ubjedenje istorijske skole, dakle, nije bez filozofskih pretpostavki. Ostaje zasluga ostroumnog metodologa Droizena sto ih je oslobodio njihove empirijske odore i spoznao u njihovom osnovnom znacenju. Njegovo osnovno glediste je: kontinuitet je bit povijesti zato sto povijest, za razliku od prirode, ukljucuje momenat vremena. Drojzen za to neprestano citira Aristotelov iskaz o dusi, da je ona rast u sebi samoj ~itt3oG~ do srJ.u-r6. Nasuprot pukoj formi ponavljanja prirode, povijest karakteristise takav porast u njoj samoj. A to znaci: cuvanjem i prevazilazenjem toga sacuvanog. A i jedno i · drugo ukljucuju znanje o sebi. Povijest sama, dakle, nije samo predmet znanja, vee je u svom bitku odredena znanjem o sebi. ))Znanje o sebi, to je ona sama« (Historik, § 15). Divljenja dostojna postojanost svjetskopovijesnog razvoja, o kojoj je govorio Ranke, zasnovana je u svijesti kontinuiteta, svijesti koja povijest tek cini povijeseu (Historik, § 48). Bilo bi potpuno pogresno u tome vidjeti samo jednu idealisticku predrasudu. $am ovaj apriori povijesnog misljenja je, naprotiv, jedna povijesna zbilja. _Ja1_<2_l:l Burkhart. (Burckhardt) , ima potpuno pravo kad u kontinuitetu zapadne kulturne predaje vidi egzistencijalni uslov same zapadne kulture. 6 ~ Propast ove predaje, prodor jednog novog varvarstva, o cemu je upravo Jakob Burkhart dao nekoliko mracnih prorocanstava, bila bi za istorijski pogled na svijet ne katastrofa u okviru svjetske povijesti, vee kraj same ove povijesti - harem ukoliko se pokusava da se ona razumije kao svjetskopovijesno jedinstvo. Vazno je sebi razjasniti ovu sadrzajnu pretpostavku univerzalnopovijesnog postavljanja pitanja istorijske skole, upravo zato sto ona sama principijelno porice jednu takvu pretpostavku. 1 " Up.: Hinrichs, Ranke und Geschichtstheologie der Goethezeit, str. 239. i daljc. 62 Up., npr., Liiwith, Weltgeschi.chte und Heilsgeschehen, pogl. I.
ISTINA I METODA
241
Na ovaj naCin hermeneuticko samoshvatanje istorijske skole, onako kako smo to mogli dokazati kod Rankea i Drojzena, nalazi svoje posljednje opravdanje u misli univerzalne povijesti. Nasuprot tome, istorijska skola nije mogla da akceptira Hegelovo obrazlozenje jedinstva svjetske povijesti putem pojma duha. Da se u savrsenoj samosvijesti povijesne sadasnjice dovr5ava put duha k sebi samom, put koji sacinjava smisao povijesti - to je eshatolosko samotumacenje, koje u osnovi ukida povijest u spekulativnom pojmu. Istorijska skola se, umjesto toga, osjetila natjeranom u teolosko razumijevanje sebe same. Ako nij~ htjela da ukine svoju sopstvenu bit, misleci sebe kao napredujuce istrazivanje, ona je morala sopstvenu konacnu i ogranicenu spoznaju vezati za neki bozanski duh, kojem su stvari poznate u njihovom konacnom obliku. Stari je to ideal beskrajnog razuma, koji se ovdje cak primjenjuje jos na spoznaju povijesti. Tako Ranke pise: »Bozanstvo - ako smijem dati ovu napomenu - ja zamisljam tako da ono, posto pred njim nema vremena, ima pregled nad cijelim istorijskim covjecanstvom u njegovoj cjelokupnosti i sve nalazi isto vrijednim.«63 Ovdje je ideja beskrajnog razuma (intellectus infinitus), za koj1 je sve istovremeno (omnia simul), preformirana u pralik istorijske pravicnosti. Njoj se priblizava onaj istoricar za koga su jednake pred bogom sve epohe i sve povijesne pojave. Tako svijest istoricara predstavlja savrsenstvo ljudske samosvijesti. Sto mu vise pode za rukom da spozna sopstvenu neunistivu vrijednost svake pojave, a to znaCi: da istorijski misli, utoliko on misli slicnije bogu. 64 Upravo zato je Ranke poziv istoricara uporedivao sa svestenickim. Ncposrcdnost ka bogu je za luteranca Rankea prava saddina hriscanske poruke. Do ponovnog uspostavljanja ave neposrednosti, kakva je postojala prije istocnog grijeha, dolazi ne samo zahvaljujuci milosrdu crkve - u tome ucestvuje i istoricar, ukoliko on povijescu obuhvaceno covjecanstvo ucini predmetom svoga istrazivanja i spozna ga u njegovoj nikad potpuno izgubljenoj neposrednosti prema bogu. Univerzq.ln9. _povijest, svjetska povijest - to uistinu nisu sumari).i pojmovi formalne prirode u kojima je zamisljena cjelina dogadaja, vee j~ u povijesnoj misli univerzum kao bozanRanke, Weltgeschichte IX, 2, str. 5, str. 7. »Jer to je onda tako reCi jedan dio bozanskog znanja« (Ranke, izd. Rothacker, str. 43; slicno str. 52). 63
64
HANS GEORG GADAMER
242
ska tvorevina uzdignut do svijesti o sebi samom. To, naravno, nije pojmovna svijest: krajnji rezultat istorijske nauke je »su-osjecanje, saznanost sveinira«. 65 Na ovoj panteistickoj po~:a dini je razumljiva cuvena Rankeova formulacija, prema kojoj bi on samog sebe htio da izbrise. Naravno da je takvo samopotira!l.je uistinu, kako je Diltaj 66 tome prigovorio, prosirenje sebe u jedan unutarnji univerzum. No, ipak nije slucajno sto Ranke ne dovrsava jednu takvu refleksiju, koju Diltaj svodi na svoje psiholosko utemeljenje duhovnih nauka. Za Rankea je samopotiranje jos jedna forma zbiljskog ucesca. Pojam ucesca ne smijemo shvatiti psiholoski-subjektivno, vee ga moramo misliti polazeci od pojma zivota koji mu je u osnovi. Posto su sve povijesne pojave manifestacije sveopsteg zivota, ucesce u njima je ucesce u zivotu. Odavde izraz razumijevanje dobij::t svoj skoro religiozni prizvuh:. Razumijevanje je neposredno ucesce u zivotu, bez misaonog posredovanja putem pojma. Upravo je to bitno za istoricara, naime, ({a stvarnost ne vezuje"za pojmove, vee da svuda dospije do ove tacke u kojoj »zivot misli, a misao zivi«. Pojave povijesnog zivota se u razumijevanju obuhvataju kao manifestacija sveopsteg zivota, bozanstva. Takvo razumijevajuce prozimanje istog znaci, odista, vise nego dostignuce ljudske spoznaje i vise nego puko obrazovanje jednog unutarnjeg univerzuma, kako je Diltaj, istupajuci protiv Rankea, preformulisao ideal istoricara. Metafizicki je iskaz, koji Rankea veoma priblizava Fihteu i Hegelu, kad on kaze: »Jasan, puni, dozivljeni uvid, to je srz bitka, koji je postao providan i koji u sebe samog prodire pogledom.« 67 u jednoj takvoj formulaciji ne mozemo nikako precuti kako Ranke, u osnovi, ostaje blizak njemackom idealizmu. Puna samoprovidnost bitka, koju je Hegel zamiSljao u apsolutnom znanju filozofije, legitimise jos i Rankeovu samosvijest kao istoricara, rna koliko da on odbacuje zahtjev spekulativne filozofije. Upravo stoga mu je tako blizak uzor pjesnika i on ne osjeca potrebu da se, kao istoricar, razgranici od pjesnika. Jer ono sto istoricar ima zajednicko s pjesnikom jeste upravo to da on, kao pjesnik, prikazuje elemenat u kojem svi zive, »kao nesto sto je van njega«.u' Cista predanost opazajima stvari, epsko drzanje onaga koji trazi predaju o 65 M
67
Ranke (izd. Rothacker), str. 52. Ges. Schriften V, 281. Lutherfragment 13.
ISTINA I METODA
243
svjetskoj povijesti, 69 smije se, zaista, zvati pjesnickom, ukoliko za istoricara bog u svemu nije prisutan u obliku pojma, vee u obliku »spoljne predstave«. Rankeova samorazumljivost odista ne mozemo bolje opisati nego ovim Hegelovim pojmovima. Istoricar, kako ga Ranke razumije, pripada obliku apsolutnog duha, koji je Hegel opisivao kao oblik religije umjetnosti. y) Odnos izmedu istorike i hermeneutike kod J.G. Drojzena Problematika takvog samoshvatanja je morala postati vidljiva za jednog istoricara koji strozije misli. Filozofsko znacenje Drojze_~_ovog djela Historik je upravo u tome sto _on pokusava da pojam razumijevanja izdvoji i~ neodredenosti estetskopantetsticke komunije, koju on ima kod RankE~a, i da formulise njegove pojmovne pretpostavke. Prva od ovih pretpostavki je pojam izraza. Razumijevanje je razu111ijevanj_e izraza. U izrazu je neposred1io prisutno nesto sustastveno. No to sustastveno, ta >>Urmhirnja hit«, je prvi i pravi realitet. Drojzen je ovdje sasvim na kartezijanskom tlu i slijedi Kanta i Vilhelma fon Humbolta. Pojedimicno Ja j-e ·kao jedna usamljena tacka u svijetu pojava. Ali u svojim ispoljavanjima, prije svega u jeziku i principijelno u svim formama u kojima moze da se izrazi, ono vise nije usamljena tacka. Ono pripada svijetu razumljivog. Istorijsko razumijevanje, dakle, nije, principijelno, druge vrste nego jezicko razumijevanje. Kao i jezik, ni svijet povijesti nema karakter nekog cisto,g duhovnog bitka: >>htjeti razumjeti eticki, povijesni svijet, znaci, prije svcga, spoznati da on nije ni samo doketski ni samo izmjc::1a materije«.~ 0 To je receno protiv plitkog Bukleovog (Buckle) empirizma, ali, obratno, vrijedi i za povijesnofilozorski spiritualizam, npr., jednag Hegela. Dvostruku prirodu povijcsti Drojzen vidi zasnovanu u »svojstvenoj harizmi tako sretno nepotpune ljudske prirode da se ona, duhovna i tjclcsr;a istovremeno, mora ponasa ti eticki «. 71 Ovim pojmovima, koje je pozajmio od Vilhelma fon Humbolta, Drojzen sigurno ne pokusava da kaze niSta drugo do ono .sto je Ranke imao u vidu naglasavanjem snage. Ni on zbilju povijesti ne gleda kao Cisti duh. Eticki se ponasati ukljucuje, 68 69
Isto 1. An Heinrich Ranke, Nov. 182 b (Zur eigenen Lebensgescbichte,
162). 7G
71
Droysen (izd. Rothacker), str. 65. Isto, str. 65.
244
HANS GEORG GADAMER
naprotiv to, da svijet povijesti ne poznaje cisto izrazavanje volje~~-i.(~~l(~L!llaterlfi_ koj_l;l s.~ d~de bez ~ otpora modul~rat_i. Njezina se zbilja s~stgj_t ~ j~~_n_O!l~ __sh.:\Tatarlj_l.J,l~()j~_ duh uvijek nariovo~~!h.Qf~--(1~--I?!'uJi,. i l1. ()]:)likovarij u »neumor~o promj enlji vih kon~~r1o.s_t~«, ~oji~~ pripada sva~o ko djeluje. Drojzenu, sad, n sasvim drugom stepenu, uspijeva da iz ave dvostruke prirode povijesti izvuce zakljucke za istorijsko drzanje. Njemu vise nije dovoljno oslanjanje na drzanje pjesnika, sto je zadovoljavalo Rankea. Samoizrazavanje u gledanju ili pricanju ne dovodi do povijesne zbilje. Jer pjesnici »o dogadaju ispjevaju jednu psiholosku inteq)retaciju istog. A u zbiljama djeluju i drugi momenti sem licnosti« (Historik, § 41). Pjesnici povijesnu zbilju tretiraju tako kao da su je djelatne licnosti takvu htjeli i planirali. No zbilja povijesti uopste nije takva, da bi se na taj nacin »zamiSljala«. Stoga zbiljska zelja i planiranje djelatnih ljudi uopste nije pravi predmet istorijskog razumijevanja. Psiholoska interpretacija pojedinih individua ne moze postici tumacenje smisla povijesnih dogadaja. »Niti se onaj koji nesto hoce potpuno utapa u avo jedno stanje stvari, niti je ono sto je postalo postalo samo zahvaljujuci snazi njegove volje, njegovoj inteligenciji; to nije ni cisti ni potpuni izraz ave licnosti« (§ 41). Psiholoska interpretacija je, stoga, samo podredeni momenat u istorijskom razumijevanju, i to ne samo sto svoj cilj ana zbilja ne postize. Nije stvar samo u tome da se ovdje iskusava jedna ograda. Unutarnji zivot te licnosti, to svetiliste savjesti, nije za istoricara samo nedostizan. To, kuda nadiru samo simpatija i ljubav, nije, naprotiv, uopste cilj i predmet njegovog istrazivanja. On ne treba da prodire u tajne individualnih licnosti. Ono sto on istrazuje nisu pojedinci kao takvi, vee to sta ani znace kao momenti u kretanju cudorednih moci. Pojam moralnih moci zauzima kod Drojzena centralno mjesto (§ 55 i dalje). Taj pojam zasniva kako nacin bitka povijesti tako i mogucnost njezine istorijske spoznaje. Rankeove neodredene refleksije o slobodi, snazi i nuznosti sada poprimaju konkretnu legitimaciju. Isto tako dola2'li kod Drojzena do ispravke Rankeove upotrebe pojma istorijske cinjenice. Pojedini individuum, u slucajnosti svojih partikularnih pobuda i svrha, nije momenat povijesti, izuzev ako se uzdigne do moralnih zajedniStava i ako u njima ucestvuje. U kretanju ovih moralnih moci, koje je izdjejstvovano zajednickim radom !judi, sastoji se hod stvari. Istina je da ono sto je moguce time biva
ISTINA I METODA
245
ogranicen~
Ali t9 bi znacilo sebe izreflektirati iz sops~v~l}e povijesne konacnosti, ako bi se, stoga, govorilo o nekom antagoriizmu izmedu slobode i nuznosti. Djelatni covjek uvijek je pod postuJqt6m siohod_e. Hod stvari nije vanjska ograda njegove ,s~obode, je;r taj hod ne pociva na krutoj nuznosti, vee na kretanju mor:alnih moei, prema kojima se uvijek zauzima stav. On postavlja zadatak, u kojem se potvrduje moralna energija onog koji djeluje. 72 Drojzen, stoga, dalelw prikladnije odreduje odnos iiiiie
246
HANS GEORG GADAMER
nja. Svrha svrha, na koju se odnosi neumorni rad povijesnog covjecanstva, ne moze se saznati preko istorijske spoznaje. Ona je samo predmet naseg naslucivanja i naseg vjerovanja (§§ 80 -86). Q,·oj slici povijesti odgovara stav istorijske spoznaje. No ni nju ne mozemo poimati onako kako ju je Ranke poimao kao estetski samozaborav i samopotiranje na nacin velikog epskog pjesniStva. Panteisticka crta kod Rankea Je ovdje dopustala zahtjev za univerzalnim i, istovremeno, neposrednim ucescem, za sa-znanost svemira. Drojzen, pak, misli na posredovanja, u kojima se krece razumijevanje. Moraine moCi nisu samo prava zbilja povijesti do koje se uzdize pojedinac u djelovanju, one su, istovremeno, ono do C:ega se iznad svoga sopstvenoga partikulariteta uzdize onaj koji istorijski pita i istrazuje. Istoricar je odreden i ogranicen svojom pripadnoscu odredenim moralnim sferama, svojoj otadzbini, svom politickom i religioznom ubjedenju. Ali upravo na ovoj neukidivoj jednostranosti pociva njegovo ucesce. Pod konkretnim uslovima svoje sopstvene egzistencije - a ne u lebdenju iznad stvari -postavlja se pravednost kao njegov zadatak. »Njegova je pravednost da on pokusava da razumije« (§ 91). Drojzenova formula za istorijsko spoznavanje stoga glasi: »razumjeti istrazujuci« (§ 8). U tome su kako beskrajno posredovanje tako i posljednja neposrednost. Pojam istrazivanja, koji Drojzen ovdje u taka znacajnom vidu povezuje s pojmom razumijevanja, treba da markira beskrajnost zadatka, zahvaljujuci kojemu je zadatak istoricara isto tako principijelno odvojen od savrsenosti umjetnickih tvorevina kao i od savrsenog sklada, koji izmedu Ja i Ti postizu simpatija i ljubav. Sarno u »neumornom« ispitivanju predaje, u otvaranju sve novijih izvora i u uvijek novom tumacenju istih priblizava se istrazivanje korak po korak »ideji«. Ovo zvuci kao oslanjanje na postupak prirodnih nauka i kao uzimanje unaprijed novokantovske interpretacije »stvari po sebi« kao »beskrajnog zadatka«. Ali, ako pogledamo poblize, pokazuje se da u tome ima jos neceg. Drojzenova formula, na
ISTINA I METODA
247
da mi mozemo samo istrazivati i nista drugo do istrazivati«. z_istrazivanja« obuhvata, harem polazeci od pojma putnika - istr:a?ivaca koji prodire u nepoznate krajeve, na isti nacin spoznaju prirode i povijesnog svijeta. Sto vise blijedi teoloska i filozofska pozadina spoznaje svijeta, utoliko se vise nauka misli kao prodor u nepoznato i zato naziva istrazivanjem. No, ovo razmisljanje nije dovoljno da objasni kako Drojze!'l moze istorijsku metodu na citirani naCin odvojiti od metode eksperimenta u prirodnim naukama, kad o istoriji kaze da je ona »istrazivanje i niSta drugo do istrazivanje«. Mora biti neke druge beskrajnosti nego sto je beskrajnost nepoznatog svijeta, koja u Drojzenovim ocima odlikuje istorijsku spoznaju kao istrazivanje. Izgleda da je njegova misao ovakva: istrazivanje ima jednu drugaciju, tako reci kvalitativnu beskrajnost, ako ono sto je istrazeno nikad ne moze samo da bude ugledano. To odista vrijedi za povijesnu proslost - nasuprot samodatosti, koju predstavljaju eksperimenat u istrazivanju prirode. Istorijsko istrazivanje pita da bi spoznalo uvijek samo druge: predaju, uvijek neke nove i uvijek nanovo. Njezin odgovor nikad nema, kao eksperimenat, jasnocu licno videnog. Ako se sad upitamo kojeg je ishodista ovaj momenat znacenja u pojmu istrazivanja, koji Drojzen slijedi u iznenadujucem suprotstavljanju eksperimenata i istrazivanja, bicemo, cini mi se, dovedeni do pojma istrazivanja savjesti. Svijet povijesti pociva na slobodi, a ova ostaje konacno neistraziva tajna licnosti. Jedino se samoispitivanje savjesti moze njoj pribliziti, a znati moze ovdje samo bog. Stoga istorijsko istrazivanje nece htjeti spoznaju zakona, i, u svakom slucaju, ne moze da se pozove na odluku donesenu eksperimentisanjem. Jer istoricar je, beskrajnim posredovanjem predaje odvojen od svoga predmeta. No, ova udaljenost je, s druge .strane, upravo blizina. Istortcar je povezan sa svojim »predmetom«, on ga, doduse, ne '·' Johann Gustav Droysen, Historik, izdao R. Hillmer (1935). str. ; :" pc biljeskama Friedricha Mein,c;kea.
248
HANS GEORG GADAMER
vidi kao sto je slucaj s jasnim zakljuckom nekog eksperimenta, ali zato je on na svoj nacin, razumljivoscu i poznavanjem moralnog svijeta, sasvim drugacije povezan sa svojim predmetom nego sto je to slucaj kod prirodoslovca. »Rekla-kazala« ovdje nije neka losa potvrda, vee jedino moguca. »Svako Ja zatvoreno u sebi, svako ukljucujuci svakog drugog u njegovim ispoljavanjima« (§ 91). Ono sto se spoznaje je, na odgovarajuci nacin, u oba slucaja nesto principijelno drugo: Ono sto su za spoznaju prirode zakoni, to su za istoricara moraine moci (16). U njima on nalazi svoju istinu. U neumornom pretrazivanju predaje dolazi se, na kraju, uvijek iznova do razumijevanja. Pojam ra:z;umijevanja zaddq.va, uprkos svakom _2osredovanju, za Drojzena oznaku posljednje
~~~~Vni1t~Jk~?riW~~~~¥.ii~lj~~irtr1~~k6fi~~J-t:~~r ~~~--~i~t~~~~~ 1
mater1ja!<<-:··»P:f!'!"fi1a ljudiina, ljudskiin i"Spo1JavanjTma i oblicjiri:1."a ·m.T.jesmo i osjecamo se u bitnoj istovrsnosti i uzajamnosti« (§ 9). l5:a.9. .. ~JQ.Ja?<"!lmiiev~nje poy_e;>;uie_ poj~dinacno Ja s
~j~~kl~~~~j~~f~~~;aii!6jtar~~~!,r~~r&ij}~ffz~~hfi:t!~ rzraz. Tako se preko pojma izraza povijesni realitet uzdize u sferu smisaonog, a time i u Drojzenovom metodoloskom samopromisljanju hermeneutika ovladava istorikom: »Pojedinaeno se razumijev~ u ~j~}!ni, a cj~lina iz pojedinacnog« (§ 10). To je 3faro reforicko-hermeneuticko osnovno pravilo, koje je sada usmjereno u nutrasnje: »Onaj koji razumijeva, zato sto je on jedno Ja, jedan totalitet u sebi, kao onaj koga treba da razumije, dopunjava sebi njegov totalitet iz pojedinacnih ispoljavanja, a pojedina ispoljavanja iz njegovog totaliteta.« To je Slajermaherova formula. U njezinoj primjeni je da Drojzen dijeli njezinu pretpostavlm, to znaci da mu je povijest, koju on vidi kao cinove slobode, ipak najdublje razumljiva i smisaona kao neki tekst. Savrsenost razumijevanja povijesti je, kao razumijevanje nekog teksta, »duhovna sadasnjica«. Tako vidimo da Drojzen, istina, ostrije nego Ranke, odreduje kakva posredovanja u sebe ukljucuju istrazivanje i razumijevanje, ali i on na koncu zadatak istorije moze da misli samo u estetsko-he::-meneutickim kategorijama. Ono za cim tezi istorika je, i po Drojzenu, da se iz odlomka predaje rekonstruise veliki tekst povijesti.
ISTINA I METODA
249
2. DILTAJEVO ZAPLITANJE U APORIJE ISTORIZMA a) Od spoznajnoteorijskog problema povijesti ka
hermeneutickom utemeljenjn duhovnih nauka Napetost izmedu estetsko-hermeneutickog i povijesno-filozofskog motiva u istorijskoj skoli dostize svoj vrhunac kod Vilhelma Diltaja. Svoj rang Diltaj ima zahvaljujuei tome sto on zbiljski spoznaje spoznajnoteorijski problem., koji, n~suprot ideali.imu, implicira istorijski pogled na svijet. Kao Slajermaherov biograf, kao istoricar, koji romaritfcarskoj teoriji razumijevanja postavlja istorijsko pitanje o nastanku i biti hermeneutike i koji pise povijest zapadne metafizike, on se, doduse, kreee u problemskom horizontu njemackog idealizma ali k:ao ucenik Rank:eov i nove iskustvene filozofije svoga vijek:a, istodobno stoji na jednom toliko drugaCijem tlu da za njega ne mogu ostati vazeei ni Slajermaherova estetsko-panteis-· ticka filozofija identiteta niti Hegelova povijesnofilozofski integrisana metafizika. Istina, mi smo kod Rankea i kod Drojzena nailazili na slican rascjep njihovog stava izmedu idealizma i iskustvenog misljenja, ali k:od Diltaja je ovaj rascjep posebno ostar. Jer kod njega to vise nije puko produzeno djelovanje k:lasicno-romantioarskog duha, unutar nekog empirijsk:og istrazivackog uvjerenja, vee je ova produzena tradicija prekrivena svjesnim ponovnim preuzimanjem prvo slajermaherovskih, a kasnije hegelovskih misli. Cak i ako, u pocetku veoma veliki, uticaj englesk:og empirizma i teorije spoznaje prirodnih nauk:a na Diltaja iskljuCimo k:ao izopacenje njegovih istinskih intencija, ipak nije tak:o lako jedinstveno pojmiti ove intencije. Bitni korak u ovom pravcu zahvaljujemo Georgu Misu (Misch). 1 Ali posto je Mi.Sova namjera bila da Diltajevu poziciju konfrontira s filozofskom tendencijom Huserlove fenomenologije i Hajdegerove fundamentalne ontologije, unutarnji rascjep Diltajeve »zivotnofilozofske« tendencije je opisan polazeei od ovih savremenih protupozicija. Isto vazi i za Bolnovljev zasluzni prikaz Diltaja. 2 Korijen rascjepa, k:oji eemo dokazati kod Diltaja, je vee u oznacenom medupolozaju istorijske skole izmedu filozofije 1 Kako njegovom opsirnom uvodu uz tom V cjelokupnih Diltajevih spisa, tako i njegovom prikazu Diltaja u knjizi Lebensphilosophie und Phdnornenologie (1 1930). 2 0. F. Bollnow, DHthey, 1936.
250
HANS GEORG GADAMER
i iskustva_. Diltajevim pokusajem spoznajnoteorijskog utemeljenja on nije uklonjen, vee je samo svojevrsno zaostren. Diltaj, u zelji da filozofski utemelji duhovne nauke, pokusava da izvuce spoznajnoteorijske konsekvence iz onoga sto Ranke i Drojzen ocituju nasuprot njemackom idealizmu. Toga je Diltaj sam bio potpuno svjestan. Slabosti istorijske skole on je vidio u nedostatku konzekvence njezinih refleksija: » Umjesto da se vrate na spoznajnoteorijske pretpostavke istorijske skole i idealizma od Kanta do Hegela i da taka spoznaju nesjedinjivost ovih pretpostavki, oni su nekriticki povezali ova stanovista.«3 Tako je on sebi mogao postaviti cilj da 1zmedu istorijskog iskustva i cidealistickog nasljeda istorijske skole izgradi jedan novi nosivi spoznajnoteorijski temelj. Smisao njegove namjere je da Kantovu kritiku cistog uma dopuni jednom kritikom istorijskog uma. Vee ovakvo postavljanje zadatka pokazuje okretanje od spekulativnog idealizma. Ono postavlja jednu analogiju, koju treba shvatiti potpuno doslovno. Diltaj zeli da kaze: istorijskom umu je potrebno isto taka opravdanje kao i Cistern umu. Epohalni rezultat kritike cistog uma nije se sastojao samo u tome sto je hila razorena metafizika kao cista umska nauka o svijetu, dusi i bogu, vee sto je istovremeno ukazano na podrucje unutar kojeg je opravdana upotreba apriornih pojmova i omogucena spoznaja. Kritika Cistog uma nije samo razorila sne jednog vidovnjaka, ona je istovremeno odgovorila na pitanje kako je moguca cista prirodna nauka. u meduvremenu je spekulativni idealizam ukljucio svijet povijesti u samoeksplikaciju uma i, povrh toga, narocito zahvaljujuci Hegelu, doveo do genijalnih dostignuca upravo na polju istorije. Time je zahtjev ciste umske nauke principijelno prosiren na povijesnu spoznaju. Ona je bila jedan dio Enciklopedije dnha. Medutim, u ocima istorijske skole je spekulativna filozofija istorije hila isto taka grub dogmatizam kao i racionalna metafizika. Taka je ana od filozofskog utemeljenja povijesne spoznaje morala da trazi isto ono sto je Kant postigao za spoznaju prirode. Ovaj se zahtjev ipak nije mogao ispuniti pukim vracanjem na Kanta, kao sto je to bio dati put za pretjerivanja filozofije prirode. Kant je napore u vezi s problemom spoznaje doveo ao kraja, koji je bio postavljen nastupom nove nauke 17. vijeka. 3
Ges. Schrijten VII, 281.
ISTINA I METODA
251
Matematicka-prirodnanaucna konstrukcija, kojom se sluzila ta nova nauka, naisla je kod njega na opravdanje svoje spoznajne \Tljednosti, koja joj je bi}a patrebna zato sta njezini pojmovi nisu sobom danijeli nikakav drugi zahtjev bitka do zahtjev entia rationis. Stara teorija odslikavanja ocito vise nije bila da',·oljna za njezino legitimiranje. 4 Tako je i inkomenzurabilitetom misli i bitka na jedan novi naCin postavljen problem spoznaje. Diltaj je to jasno vidio, i u njegovoj prepisci s grofom J orkom vee se govori o naminalistickoj pozadini, koju je pitanje teorije spoznaje imalo u 17. vijeku i koju je novije istrazivanje, pocev od Pjera Dijema (Duhem) sjajno verifikovalo.5 Navu aktuelnost problem teorije spoznaje dobija, medutim, zahvaljujuCi istorijskim naukama. To uci vee istorija rijeci, posto je izraz teorija spoznaje nastao tek u epohi poslije Hegela. U upotrebu je taj izraz dosao kad je empirijsko istrazivanje diskreditovalo Hegelov sistem. 19. vijek je postao vijek teorije spoznaje, jer je tek ukidanjem Hegelove filozofije konacno razorena po sebi razumljiva podudarnost lagosa i bitka. Time sto je ucio da je urn u svemu, pa cak i u povijesti, Hegel je bio posljednji i najuniverzalniji predstavnik anticke filozofije lagosa. Sada, suoceni s kritikom aprioristicke filozofije pavijesti, pODOVO ISffiO Se bili Dasli U uticajnoj sferi damasaja kantovske kritike, Ciji se problem sada postavia i za pavijcsni svijet, pasta je odbacen zahtjev za ci:stom umskom konstrukcijom svjetske povijesti, a povijesna spaznaja, ista taka, agranicena na iskustva. Ako pavijest pramislj~mo ista taka malo pojavnim naC:·inom duha kao prirodu, onda je to ista onakav problem, na koji nacin treba ljudski duh da spoznaje pavijest, kao sto je za covjeka bio problem spoznaje prirade putem konstrukcija matematicke metode. Tako je Diltaj, pored Kantovog odgavora na pitanje kako je moguca cista prirodna nauka, morao potraziti odgovor na pitanje kako povijesno iskustvo moze pastati nauka. U jasnoj analogiji prema kantovskom pitanju, on je otu4 Anticka pretforma problema spoznaje, koju nalazimo, recimo, kod Demokrita i koju je novokantovska istoriografija mogla procitati i kod Platona, stajala je na jednom drugom tlu. Diskusija o problemu spoznaje, koja bi se mogla voditi polazeci od Demokrita, zavrsila bi zapravo u antickoj skepsi (up.: Paul Natorp, Studien zum Erkenntnisprob!em im Altertum (1892), i moju studiju u: Urn die Begriffswelt der Vorsokrariker, 1968, str. 512-533. 5 P. Duhem, Etudes sur Leonard de Vinci, 3 toma, Paris 1955; Lc Susteme du monde, tom X.
HANS GEORG GADAMER
252
da postavio pitanje o kategorijama povijesnog svijeta koje bi mogle ponijeti zgradu povijesnog svijeta u duhovnim naukama. Jedno se pri tom istice i odvaja ga ,od novokantovstva koje je, sa svoje strane, pokusavalo da duhovne nauke ukljuCi u obnavljanje kriticke filozofije: _on ne zaboravlja da je iskustvo ovdje nesto principijelno drugo nego u oblasti spoznaje prirode. Na podrucju spoznaje prirode se radi jedino o zakljuccima koji se mogu verifikovati, do kojih se dolazi iskustvom, no to znaci - radi se o onome sto se odvaja od iskustva pojedinca i sto obrazuje pouzdani trajni fond iskustvene spoznaje. Kategorijalna analiza ovog ))predmeta spoznaje« je, u ocima novokantovaca, hila pozitivno dostignuce transcendentalne filozofije.6 Puko preinacenje ove konstrukcije i njezino prenosenje na podrucje povijesne spoznaje, kako je to uCinilo novokantovstvo, recimo, u obliku filozofije vrijednosti, Diltaja nije moglo zadovoljiti. On je sam novokantovski kriticizam smatrao dogmatskim, i u ovom slucaju bio je isto toliko u pravu kao i kad je engleski empirizam nazvao dogmatskim. Jer ono sto nosi gradnju povijesnog svijeta, to nisu iz iskustva uzete cinjenice, koje onda treba vrednovati, njezina je baza, naprotiv, unutarnja povijesnost, koja je svojstvena samom iskustvu. Ona je zivotng _p.Qvijesni dogadaj i njezin model rrije utvrdivanje ·<':1nJeni(:a, vee orio svojstveno stapanje sjecanja i ocekivanja u jed!_!u d~lir:llJ,; koju nazivaJilQ j§'!mstvom i koju sticemo time st
'7 8
Up. istoimenu knjigu: H. Rickert, Der Gegenstand der Erkentnis. Up. dolt' analizu istaricnosti iskustva, stT. 374. i dalje. Ges. Schrijten VII, 278.
ISTINA I METODA
253
prirode koju je ova sumnja zasnovala, utvrdio spoznajnoteoretski primat svijeta povijesti koji su stvorili ljudi. Diltaj ponavIja isti argumenat. On pise: »Prvi uslov mogucnosti povij~sne nauke je u tome da s11m ja sam povijesno bice, da je onaj __ ~oji ist_r:(;!?u]e povijest isti onaj koji stvara povijest.« 9 Istovr_.snost subjekta i objekta je ono sto omogucava istorijsku spoznaju. Medutim, ovaj zakljucak jos nikako ne predstavlja rjesenje spoznajnoteoretskog problema, onaka kako ga je Diltaj sebi postavio. Naprotiv, u ovom uslovu istovrsnosti ostaje jos ski-ivim pravi spoznajnoteorijski problem povijesti. Pitanje je, naime, kako se iskustvo pojedinca i njegova spoznaja uzdizu do povijesnog iskustva. U povijesti se viSe ne radi o povezanostima koje pojedinac kao takve dozivljava, ili ih drugi kao takve naknadno dozivljavaju. Diltajeva argumentacija, najprije, vrifedi samo za dozivljava-nje i naknadno do~1vlja~:anje pojedinca. Stciga rijim. zapocinje spoznajnoteorijsko osvjescerije. DiHaj razvija kako pojedinac postize neki zivotni sklop i pokusava, polazeci od toga, da dobije konstitutivne pojmove, koji su podobni da nose i povijesni sklop i njegovu spoznaju. _Za razlikl.l od kategorija spoznaje prirode, svi su pojmovi pojmovi zivota. Jer dozivljaj je, po Diltaju, zadnja pretpostavka spoznaje povijesnog svijeta, u kojem je identitet svijesti i predmeta, ovaj spekulativni postulat idealizma jos uvijek dokaziva zbilja. Ovdje je neposredna izvjcsnost. Jer ono sto je dozivliaj ne razdvaja se vise u akt, recimo, postati-svjestan, i sadrzaj; ono >o psihologiji koja opisuje i rasclanjava«, Diltaj je zadatak izvodenja »postignutog sklopa dusevnog zivota« razlikovao od formi objasnjavanja spoznaje prirode.U On je upotrebio pojam strukture da bi time razlikovao dozivljenost dusevnih sklopova od uzrocnih veza prirodnih pojava. Ono sto »strukturu« logicki odlikuje bilo je to da se ovdje mislilo na cjelinu odnosa, koja ne pociva na vremenskom redoslijedu postignutosti, vee na unutarnjim odnosima. 9 10
11
Kao gore. Ges. Schriften VII, 27. i dalje; 230. Ges. Schriften V, 177.
HANS GEORG GADAMER
254
Na ovoj bazi je Diltaj mislio da je dobio zacetak sopstven i pogodan za nosenje i da je time premostio neujednacenosti. koje su mutile Rankeove i Drojzenove metodoloske refleksije. No, istorijskoj skoli je davao toliko za pravo: nema nekog opsteg subjekta, vee samo povijesnih individua. Idealitet znacenja ne treba dodijeliti nekom transcendentalnom subjektu, vee on izrasta iz povijesnog realiteta zivota. Sam je zivot ono sto se razvija i uoblicuje u razuml]iva jedinstva, a pojedini je individuum onaj koji ova jedinstva kao takva razumije. To je po sebi razumljiva polazna tacka Diltajeve analize. Sklop ziv:ota, kako se on pojedincu prikazuje (i kako ga u biogafskoj spoznaji drugi naknadno dozivljava i razur'nije), temelji se n3 ·znacajnosti odredenih dozivljaja. Polazeci od njih, kao od jedne sredine koja organizuje, obrazuje se jedinstvo toka zivota. kao sto smisaoni oblik neke melodije proizilazi - ne iz pukog redanja tonova u nizu, vee iz muzickih motiva, koji odreduju njezino jedinstvo oblika. Jasno je da i ovdje, kao i kod Drojzena, lebdi pred oCima nacin postupka romanticarske hermeneutike i da ona sada dozivljava unive:::-zalno prosirenje. Kao i sklop nekog teksta, tako je i strukturni sklop zivota odreden odnosom cjeline i dijelova . . Svaki njegov dio izrazava nesto od cjeline zivota, znacajan je, . da~le, za ejelinu, kao sto je i njegov sopstveni znacaj odreden ovorr1 cjelinom. To je stari hermeneuticki princip interpretacije teksta, koji i za zivotni sklop vrijedi zato sto se u njemu na isti nacin pretpostavlja jedinstvo jednog znacenja, koje do izrazaja dolazi u svim njegovim dijelovima. 9dlucujuei korak kqji treba da ucini Diltajeovo spoznajnoteoretsko utemeljenje duhovnih nauka je, sada, da se izvrsi prelaz od gradnje sklopa u zivotnom iskustvu pojedinca ka povijesnom sklopu, koji vise nece dozivljavati i iskusavati pojedinac. Ovcije _¢_e - uprkos svoj kritici upucenoj spekulaciji - biti neopl_lodn6' se urnjestozbiljskih subjebita stave »logicki subjekti«. Ova nezgoda je Diltaju jasna. Ali on sebi kaze da to, po sebi, ne moze biti nedozvoljeno, ukoliko pripadnost individua - npr., u jedinstvu jedne generacije i1i nacije predstavlja dusevnu zbilju, koju kao takvu moramo priznati., upravo zato sto se objasnjavajuci ne mozemo vratiti iza nje. Ovdje se, naravno, ne radi o realnim subjektima. To pokazuje vee i fluidnost njihovih granica; a tu su i pojedine individue samo sa po jednim dijelom njihove biti. No, ipak, po Diltaju, nema sumnje u to da se o takvim subjektima mogu davati is-
a·a
ISTINA I METODA
255
kazi. Pa istoricar to stalno cini kad govori o djelima i sudbinama naroda. 12 .Pitanje je, samo, kako se takvi iskazi mogu spoznaj ~oteorij ski ()J:>r~ vde1ti. · Ne maze se tvrditi da su potpuno ja:sne Diltajeve misli o ovome, u cemu on sam vidi odlucujuci problem. Odlucujucu tacku predstavlja ovdje problem prelaza od psiholoskog ka hermeneutickom utemeljenju duhovnih nauka. U tome Diltaj nije nikad otisao dalje cid nacrta. Tako u navedenom djelu Gradnja 13 autobiografija i biografija - dva posebna slucaja povijesnog iskustva i povijesne spoznaje - predstavljaju ne bas sasvim opravdanu prevagu. Jer, vidjeli smo: nije problem povijesti kako se uopste dozivljava i spoznaje neki sklop, vee kako da se spoznaju i oni sklopovi koje niko, kao takve, nije dozivio. U svakom slucaju, ne moze biti sumnje u to kako je Diltaj sebi zamisljao objasnjenje ovog problema fenomena razumijevanja. Razumijevanje je razumijevanje izraza. Izrazeno je u izrazu tu na drugi nacin nego uzrok u posljedici. Ono je prisutno usamom izrazu i razumije se, ako se razumije izraz. Od pocetka je Diltaj tezio za tim da odnose duhovnog svijeta odvoji od uzrocnih odnosa u sklopu prirode i stoga je za njega od pocetka bio u centru pojam izraza i pojam razumijevanja izraza. Novu metodsku jasnoeu, koju je dobio oslanjajuCi 1se na Huserla, karakterise to da je on pojam znacenja, koji se istice iz sklopa djelovanja, na koncu intcgrisao s Huserlovim Logickim istmzivanjima. Diltajev pojam strukturiranosti dusevnog zivota je odgovarao ucenju 0 intencionalitetu svijesti, utoliko sto i ovaj fenomenoloski opisuje nc samo jedno psiholosko cinjenicno stanje, vee bitno odrcdenje biti svijesti. Svaka svij.est je_ syijest o necemu, svaki stav je stav prema necemu. Svrha ovog intencionalitda, intencionalni predmet, nije, po Huserlu, neki realni psihicki sastavni dio, vee jedno idealno jedinstvo, nesto misljeno kao takvo. Tako je Huserlovo prvo logicko istrazivanje branilo pojam idealno-jednog znacenja protiv predrasuda logickog psihologizma. Ovaj je dokaz za Diltaja dobio odlucujuce znacenje. Jer, tek zahvaljujuci Hu1" Dilthey, Ges. Schriften VII, 282. i dalje, Isti problem Georg Zimel pokusava da rijesi dijalektikom subjektiviteta dozivljaja i sklopa stvari - dakle, na koncu, psiholoski. Up. G. Simmel, Briicke und Tor, str. 82. i dalje. 13 Der Aufbau der geschichtlichen Welt in den Geisteswissenschaften, Ges. Schriften VII.
256
HANS GEORG GADAMER
serlovoj analizi, On je naucio da odistinski kaze sta »Strukturu« razlikuje od kauzalnog sklopa. Ovo ee biti jasno na jednom primjeru: psihicka struktura, recimo, jedan individuum, izobrazava svoj individualitet tako .sto otkriva svoje svojstvo i pri tom istovremeno iskusava uslovljavajuee djelovanje okolnosti. Ono sto se pri tom pokazuje, pravi >>individualitet«, tj. karakter individuuma, nije_puki slijed uzro~nih faktora i ne moze se razumjeti samo iz ove uzrocnosti, vee predstavlja jedno u sebi razumljivo jedinstvo, jed!lo hvotno jedinstvo, koje se izrazava u svakorn njegovom ispoljavanju i stoga se moze iz svakog razumjeti. Nezavisno oq reda doslignuea, ovdje se nesto sabire u jednu sopstvenu figuru. To je bilo ono sto je Diltaj mislio pod strukturnim sklopom i sto sada, kao Huserl, naziva znacenjem. Diltaj _gda JJJ&Z:.e. ida -~_aze koliko j_e__ stmJ~tllrni sklop dat - to je glavna tacka njegovog- sukoba s Ebinghausom (R Ebbinghaus) - : on, d()dl15~. _Dij_e. c!_at_ u nep()~£~9.1l9~1i doziv:ljaj?, ali nije ni _jedno.stavno konstruis~n .r~_2:1!U.a11ta dj~_l!!i~¢ih faktor? l1.~_()§.1l9.YU_ »Irl.ehanizma« dusevnog ~ivota. t.Jcenje o intencionalitetu svijesti, naprotiv1 omogueava novo ute:meljenje pojma datosti. Otada ne moze viSe biii zadatak da se sklopovi izvocfe "ii_ atqrna dozivljaja i da se ~a __()_~aj ·n.acin objasnjavaju. Svijest je, naprotiv, uvijek kod__ t~~v_i_h_s.Js~opova i ima svoj sopstverif oftak-iConoiri-sto oriCKazuju. Ta]
kao
-- Naravno, Ht!serlov.d.Pkaz idealiteta zna~~nja je ~i() rezultat Cisto logickih istra~iyanja, Q11osto Diltaj qd ovoga pravi je nes_t() !:?asvim drugo. z~ njega._ znacenje nije logicki poj"am, vee biva shvaeeno kao izraz zi'l}o_ta. Sam zivot, o_ya tekJl_¢a._ vr:~ menitos_t, upueen je na uoblicav;:mje postojanih jedinstl:l,va :z~a cenja. Zivotsa@ sebe tumaci. On sam ima herl11eneuticku~tmk turu. Tako zivot obrazuje istinski osnov duho_vnih nauka. Hermeneutika nije romanticarsko nasljede u Diltajevom · _mi~lje _nju, vee dosljedno proizilazi iz zasnivanja filozofije L1 »~~_votu«. Diltaj upravo time misli da j~ u osnovi prevazisao Hegelov »intelektualizam«: Njemu je isto tako malo mogao da bude 14
VII, 13 a.
IST'lNA I METODA
257
dovoljan romantica11sko-panteisticki pojam individualiteta koji vuce porijeklo od Lajbnica Zasnivanje filozofije u zivotu se takod:e opire l..l. rn.etafizici individualiteta i zna da je daleko od Lajbnicovog_ aspekta monada bez prozora, koje razvijaju svoj SORStve~i zakon. Za nju individualitet nije prvotna ic1eja ciji je kod]en u pojavi. Diltaj, naprotiv, instistira na tom da svaka >>dusevna ~ivotnost<< »stoji pod okolnostima«Y' Nema nikakve prvotne snage individualiteta. On je ono sto jeste time sto se probija. 1J bit individualiteta - _kao i ~vih pov,ijesnih pojmova · - spada ogranicenje tokom djelovanja. Ni pojmovi kao svrha i znacenje za Diltaja ne podrazumijevaju ideje u smislu platonizma ili sholastike. l oni su povijesn1 pojmovi, uko1iko se odnose na ogranicenje tokom djelovanja: ani moraju biti pojmovi energije. Za ovo se Diltaj poziva na Fihtea,t 6 koji je na _odredujuci nacin djelovao i na Rankea. Utoliko njegova hermeneutika zivota zeli da ostane na tlu istorijskog pogleda na svijetY Filozofija mu samo daje pojmovne mogucnosti da iskaie njezine istine. Medutim, ovim ovdje objasnjenim ogranicenjima jos nije receno da li se Diltajevo utemeljenje hermeneutike u >>zivotu« zbilja uspjelo osloboditi impLicitnih konsekvenci idealisticke metafizike.Qr"za njega se to pitanje postavlja ovako: Kako se snaga individue povezuje s onim sto je iznad nje i sto joj prethodi: s objektivnim duhom? Kakav se odnos moze zamisliti izmedu snage i znacenja, sila i ideja, fakticiteta i idealiteta zivota? Na ovom pitanju se konacno mora i takode, odluciti kako j_~ rnoguca spoznaja povijesti. Jer covjek u povijesti je, isto tako, u osnovi odreden odnosom izmedu individualiteta i objektivnog duha. Ovaj odnos, ocigledno, nije jednoznacan. On je, prvo, iskustvo o ogradama, pritisku, otporu, zahvaljujuci kojima individuum postaje svjestan svoje sopstvene snage. Ali nisu samo tvrdi zidovi ci'njenica ono sto on iskusava. Kao povijesno bice on, naprotiv, iskusava povijesne zbiljnosti, one uvijek istovremeno r nesto sto ta] individuum nosi, u cemu se on sam izrazajr?- _I_ po_:govo nalazi. _Kao takve, one nisu »tvrdi zidovi «,
a.
su
'" Ges. Schriften V, 266. " VII, 157, 280, 333. 17 VII, 280. 1 ~ 0. F. Bolnov (Bollnow, Dilthey, str. 168. i dalje) je tacno uvidi0 cla pojam snaga kod Diltaja previse stupa u pozadinu. U tome se iska.l.t;je pobjeda romanticarske hermeneutike nad Diltajevom mislju_ 1
HANS GEORG GADAMER
258
vee objektivacije zivota. (Drojzen je govorio o »moralnim silama«.J. Za osebujnost duhovnih nauka ovo je od odlucujuceg metodsKog znacenJa. Pojam datog je ovdje principijelno drugacije struKture. Nasuprot datostima prirodnih nauka, datosti duhovmh nauka karakterise »da iz pojma datog na ovom podrucju moramo izbaciti iz misli sve cvrsto, sve strano, kako je to svojstveno slikama fizickog svijeta<<. 19 Sve dato je ovdje stvoreno (pr01zvedeno). Stara odlika, koju je jos Viko pripisivao povijesnim predmetima, zasniva, po Diltaju, univerzalnost, kojom razumijevanje uspijeva da ovlada povijesnim svijetom. Ipak je pitanje da li na ovoj bazi zaista uspijeva prelaz od psiholoskog ka hermeneutiCkom stanovistu ili se Diltaj pri tom zapetljava u sklopove problema koji ga dovode u nezeljenu i nepriznatu blizinu spekulativnog idealizma. Jer na citiranom mjestu se cuje ne samo Fihte vee, skoro od rijeci do rijeCi, i Hegel. Njegova kritika »pozitiviteta((/ 0 pojam samootudenja, odredenje duha kao samospoznaje u drugobitku lako se mogu izvesti iz ove Diltajeve recenice, i pitarna se gdje je zapravo diferencija koju je naglasavao istorijski pogled na svijet nasuprot idealizmu i koju je Diltaj poduzeo da spoznajnoteoretski legitimise. Ovo se pitanje pojacava kad se sjetimo onog centralnog obrata kojim Diltaj karakterise zivot, tu osnovnu C:injenicu povijesti. On, kao sto znamo, govori o »radu zivota koji obrazuje misli«. 21 Nije lako reCi gdje je ovdje razlika naspram Hegelu. IvTa koliko zivot pokazivao »nedokuCivo lice«/ 2 rna koliko se Diltaj rugao i previse prijatnom pogledu na zivot, pogledu koji u njemu vidi samo napredak kulture - ukoliko se on shvata iz misli koje obrazuje, on je podreden jednoj teleoloskoj shemi tumacenja i misljen je kao duh. S tim se jos slaze i to sto se Diltaj u svojim kasnijim godinama sve vise i vise oslanja na Hegela i o duhu govori tamo gdje je ranije govorio »zivot«. Time on samo ponavlja pojmovni razvoj, koji je Hegel takode proilao. U Evjetlu ove Cinjenice izgleda znacajno da, zahvaljujuci Diltaju, poznajemo Hegelove takozvane Teoloske mladalackc spise. U ovim materijalima o razvoju Hegelovog mislje'"VII, 148. Hcgels theotogische Jugenschriften, izd. Noh!, str. 139. i dulje. Ges. Schriften, VII, 136. 22 Isto, VIII, 224. 2u
21
ISTINA I METODA
259
nja sasvim se jasno vidi da je u. osnovi Hegelovog pojma duha jedan pneumatski pojam zivota. 32 Diltaj je sam pokusao da sebi polozi racun o tome sta ga vezuje za Hegela, a ~ta ga od njega odvaja.~ 4 Ali sta znaci njegova kritika Hegelove vjere u urn, njegove spekulativne konstrukcije svjetske povijesti, njegovog aprioristickog izvodenja sv1h pojmova iz dijalektickog samorazvitka apsolutnog, kad i on pojmu >>objektivnog duha« daje jedno takvo centralno mjesto? Doduse, Diltaj je protiv idealne konstrukcije ovog HegelOvog pojma. »Danas moramo poCi od realiteta zivota«.~;; On pi~·;e: »Njega mi pokusavamo da razumijemo i da ga predstavimo adekvatnim pojmovima. Posto je objektivni duh osloboden jednostranog zasnivanja u opstem umu, koji iskazuje bit svjetskog duha, posto je osloboden i idealne konstrukcije, moguc je jedan novi pojam o njemu: u njemu su jezik, moral, svaki nacin zivotne forme obuhvacene stilom zivota isto tako kao i porodica, gradansko drustvo, drzava i pravo. A sada pod ovaj pojam spada i ono sto je Hegel kao apsolutni duh razlikovao od objektivnog: umjetnost i religija i filozofija ... « Nesumnjivo, ovo jeste preobrazaj Hegelovog pojma. Sta on znaci? Koliko on vodi racuna o »realitetu zivota«? Najznacajnije je, oCigledno, prosirenje pojma objektivnog duha na umjetnost, religiju i filozofiju. Jer to znaci da i u njima Diltaj vidi, ne neposrednu istinu, vee izrazajne forme zivota. Time sto umjetnost i religiju stavlja na isti nivo s filozofijom, on istovremeno odbacuje zahtjev spekulativnog pojma. Pri tom Diltaj uopste ne porice da ovi oblici imaju prednost u poredenju s drugim oblicima objektivnog duha, ukoliko se »upravo u njihovim silnim oblicima« objektivira i biva spoznat duh. Medutim, 23 Diltajeva osnovna rasprava: Die Jugendgeschichte Hegels, koja se prvi put pojavila 1906. godine i koja je u 4. tomu cjclokupnih spisa (1921) prosirena manuskriptima iz zaostavstine, otvorila je novu epohu studija o Hegelu, manje zahvaljujuCi njezinim rezultc>tima, vise zahvaljujuci zadacima koje je postavila. Njoj se ubrzo 11911) pc·idruZilo izdanje Theologische Jugendschriften Hermana Nola, kojem je na pocetku bio upecatljiv komentar Teodora Heringa (Hegel I (1928). Up. od autora: Hegel und der geschichttiche Geist (Zschr. f. die gcs. Staatswissenschaft, 1939) i Herbert Marcuse (Markuze). Hegels Onto1ogie und die Grundlegung einer Theorie der Geschichtlichkeit, J 932, koji je dokazao kakvu je funkciju modela pojam zivota imao za Fe;wrnenologiju duha. 24 Opsirno u popisu zaostavstine uz Jugendgeschichte Hegels (IV, 217-258), dublje u 3. poglavlju djela Der Aufbau . .. (146. i dalje). 25 Ges. Schriften, VII, 150.
HANS GEORG GADAMER
260
upravo ova prednost jedne savrsene samospoznaje duha navela je Hegela da ove oblike pojmi kao pojave apsolutnog duha. U njima vise nije bilo niceg stranog i duh je bio sasvim odomacen kod samog sebe. I za Diltaja su, kao sto smo vidjeli, objektivacije umjetnosti predstavljale pravi trijumf hermeneutike. Tako se oprecnost prema Hegelu reducira na jedno, da se prema Hegelu u filozofskom pojmu dovrsava povratak duha, dok za Diltaja taj filozofski pojam nema znacenje spoznaje vee izraza . . Tako cemo se morati upitati ne postoji li i za Diltaja neki oblik duha koji bi bio istinski »apsolutni duh«, to znaci, potpuna samoprozirnost, potpuno uniStenje sveg stranog i svakog drugobitka. Diltaj ne porice da takav duh postoji i da ovom idealu odgovara povijesna svijest a ne spekulativna filozofija. Ta svijest sve pojave ljudskog povijesnog svijeta vidi samo kao predmete na kojima duh sebe samog dublje spoznaje. Ukoliko ih shvata kao objektivacije duha, ona njih vraca »U duhovnu zivotnost, iz koje su i proizisli«. 26 Oblici objektivnog duha su za istorijsku svijest, dakle, predmeti samospoznaje ovog duha. Istorijska se svijest prosiruje u univerzalno, ukoliko sve datosti povijesti shvati kao ispoljavanje zivota, iz kojeg one poticu; divot ovdje shvata zivot«. 27 Utoliko cjelokupna predaja za istorijsku svijest posta]e sa:inosusretanje ljudskog duha. Ona time povlaci na sebe ono sto je izgledalo rezervisano za posebna ostvarenja umjetnosti, religije i filozofije. Znanje duha o sebi samom se ne ispunjava u spekulativnom znanju pojma, vee u istorijskoj svijesti. Ona opaza u svemu povijesni dul_l. Cak se i filozofija smatra samo izrazom zivota. Ukoliko je toga svjesna, ona time odustaje od svog starog zahtjeva da bude spoznaja posredstvom pojmova. Ona postaje filozofija filozofije, filozofsko obrazlaganje toga da u zivotu- pored nauke- postoji filozofija. U svojim zadnjim radovima Diltaj je skicirao jednu takvu filozofiju filozofije, u kojoj je tipove pogleda na svijet sveo na visestranost zivota, koji se u njima tumaci.2 8 Ovakvom povijesnom prevazilazenju metafizike ide uz bok duhovno-naucna interpretacija velikih pjesnickih djela, u kojima Diltaj vidi trijumf hermeneutike. No, ovo ostaje relativno prvenstvo, koje filozofija i umjetnost imaju za svijest koja 26 27
28
Ges. Schrijten, V, 265. Isto, VII, 136. Isto, V, 339. i dalje, i VIII.
ISTINA I METODA
261
shvata istorijski. One, mazda, imaju posebnu prednost, zato sto iz njih duh ne mora tek da bude izlucen, zato sto su one »cisti izraz« i nece da budu nista drugo do to. Ali i takve one nisu neposredna istina, vee sluze samo kao organ za razumijevanje zivota. Kao sto se izvjesna doba cvjetanja neke kulture isticu kao pogodna za spoznaju njezinog »duha«, ili kao sto velike Jicnosti karakterise to da se u njihovim planovima i cinima predstavljaju istinske povijesne odluke, tako su i filozofija i umjetnost poscbno pristupacne razumijevanju koje tumaci. To je prednost oblika, cistog uoblicenja cjeline znacenja, koje se odvojilo od postajanja, koji ovdje slijedi duhovna povijest. U uvodu svoje biografije Slajermahera, Diltaj pise: »:fovijest duho~IJ.jb k:retanja ima prednost istinskih spomenika.J,J njihov:im se ll!i_.qlj~rama mozemo Rre.v?x.W. nv ne mozemo se-pr€variti u sadrzinL?-opstvenog l1.n..u~ax.n._j~_~ivota izrazenog u tim. djelim3f:~;~rNije riam DiHaj slucajn6 citirao sljedecu Slajermanerovu biljesku: »Procvat je istinska zrelost. Plod je samo haoticni omot onoga, sto vise ne pripada organskom rastinju.« 30 Diltaj, ocigledno, prihvata ovu tezu estetske metafizike. Ona je u osnovi njegovog odnosa prema povijesti. Toj tezi odgovara preobrazavanje pojma objektivnog duha, sto povijesnu svijest stavlja na mjesto metafizike. Ali se postavlja pitanje da li ta povijesna svijest zbilja moze da ispuni ovo mjesto sto ga je kod Hegela zauzimalo apsolutno znanje duha, koji sebe poima u spekulativnom pojmu. Diltaj je sam ukazivao nato da mi povijesno spoznajemo samo zato sto smo sami povijesni. To bi trebalo da bude spoznajnoteorijska olaksica. Ali moze li ono to biti? Da li je uopste tacna cesto pominjana Vikoova formula? Ne prenosi li ona iskustvo covjekovog umjetnickog duha na povijesni svijet, u kojem se, suoceno s tokom stvari, uopste ne moze govoriti o »pravljenju«, tj. o planiranju i izvodenju'? Odakle ovdje moze doci spoznajnoteorijska olaksica'? Niie li to zapravo nesto sto otezava? Ne mora li povijesna uslovljenost svijesti predstavljati nepremostivu pregradu za ono sto se dovrsava u povijesnom znanju'? Hegel je mogao smatrati da je ukidanjem povijesti u apsolutnom znanju prekoracio ovu pregradu. Ali, ako je zivot neiscrpan stvaralacki realitet, kako taj realitet misli Diltaj, ne mora li, 29
Leben Schleiermachers, izd. Mulert, 1922, str. XXX. Leben Schleiermachers, 1. izd. 1870; Denkmale der inneren Entwicklung Schleiermachers, str. 118. Up.: Monologen, str. 417. ~0
~62
HANS GEORG GADAMER
onda, ta stalna promjena sklopa znacenja povijesti iskljuciti znanje koje dostize objektivitet? Nije li, dakle, povijesna svijest, na koncu, utopijski ideal i ne sadrzi li u sebi protivrjecnost! b) Procijep izmedu nauke i filozofije zivota u Diltajevoj analizi
istorijske svijesti Diltaj je neumorno razmisljao o ovom problemu. Cilj njegove refleksije je uvijek bio da, uprkos sopstvenoj uslovljenosti, spoznaju povijesno uslovljenog legitimiSe kao dostignuce objektivne nauke. Tome je trebalo da posluzi ucenje o strukturi, koja svoje jedinstvo izgraduje iz sopstvene sredine. To, da se strukturni sklop da razumjeti polazeci od njegove sopstvene sredine, bilo je u skladu sa starim principom hermeneutike i sa trazenjem istorijskog miSljenja, da se jedno vrijeme mora razumjeti iz njega samog i da se ne smije mjeriti mjerilima jedne njemu strane sadasnjice. Po ovoj shemi - tako je mislio Dilthey31 - dala bi se misliti spoznaja svagda sirih povijesnih sklopova i mogla bi se prosiriti do univerzalnopovijesne spoznaje, isto onako kao sto se jedna rijec moze potpuno razumjeti samo polazeci od cijele recenice, recenica samo u sklopu cijelog teksta, pa cak i u sklopu cjelokupne bastinjene literature. Primjena ove sheme, naravno, pretpostavlja da postoji mogucnost prelmracenja vezanosti za stajaliste onoga koji posmatra istoriju. No, zahtjev istorijske svijesti je upravo da se prerna svemu ima istinsko istorijsko stanoviste. U tome ta svijest vidi svoje ispunjenje. Ona se zato trudi da obrazuje »istorijski smisao«, kako bi mogla uciti da se oslobodi od predrasuda sopstvene sadasnjice. Tako se Diltaj osjecao kao onaj koji odista usavrsava istorijski pogled na swjet, zato sto je poku§avao da legitimise uzdizanje svijesti do istorijske svijesti. Ono sto je njegova spoznajnoteorijska refleksija zeljela da opravda nije bilo u osnoV!i nista drugo do velicanstveni epski samozaborav jednog Rankea. Sarno je, mjesto estetskog samozaborava, dosao suverenitet svestranog i beskonacnog razumijevanja. Zasnivanje istorike u psihologiji razumijevanja, kako je o tome mastao Diltaj, postavlja istoricara upravo u onu idealnu istoat Ges. Schriften, VII, 291: »Kao slova neke rijeci, tako i zivot i povijest imaju jedan smisao.«
ISTlNA I METODA
263
vremenost s njegovim predmetom koju mi nazivamo estetskom i kojoj se divimo kod Rankea.
Naravno, ostaje otvoreno odlucujuce pitanje: kako je konacnoj covjekovoj prirodi moguce da postigne takvo beslwnacno razumijevanje? Da li je Diltaj odista tako mislio? Nije li upravo Diltaj, nasuprot Hegelu, zastupao stav da se mora zadrzati svijest o sopstvenoj konacnosti? Ovo, medutim, moramo podrobnije ispitati. Njegova kritika Hegelovog idealizma uma ticala se samo apriorizma njegove pojmovne spekulacije - u unutarnju beskonacnost duha on principijelno nije sumnjao, ona se pozitivno ispunjavala u ide-· alu istorijski rasvijetljenog uma, koji bi sazrio u genija razumijevanja svega. Za Diltaja, svijest o konacnosti nije zna&la ni okoncenje svijesti ni ogranicenje. Ona, naprotiv, svjedoci 0 sposobnosti zivota da se u energiji i djelatnosti uzdigne iznad svih ograda. Utoliko se upravo u njoj predstavlja potencijalna beskonacnost duha. Medutim, nacin na koji se aktualizuje ova beskonacnost nije spekulacija, vee istorijski urn. Istorijsko razumijevanje se prosiruje na sve povijesne datosti i istinski je univerzalno zato sto SVDjU CVrstu 0Sl10VU ima U unutarnjern totalitetu i beskonacnosti duha. Zato se Diltaj prikljucuje starom ucenju, koje mogucnost razumijevanja izvodi iz istovrsnosti covjekove prirode. Na sopstven svijet dozivljaja on gleda kao na puku polaznu tacku j~dnog prosirenja, koje uskost i slucajnost sopstvenog dozivljaja u zivoj transpoziciji dopunjava beskonacnoscu onoga sto je pristupacn.o u naknadnom dozivljaju povijesnog svijeta, Za njega su, dakle, samo subjektivne prirode one ograde ~zoje povijesna konacnost nase biti postavlja univerzalnosti razumijevanja. Sigurno, on u njima, uprkos tome, moze da spozna nesto pozHivno, sto bi bilo plodno za spoznaju; tako on uvjerava, da tek simpatija omogucava stvarno razumijevanje.:12 No, pitamo se irna li to neko principijelno znacenje. Najprije da utvrdimo jedno: on na samu simpatiju gleda kao na jedan us1ov spoznaje. Kao i Drojzen, mi sad mozemo pitati ne predstavlja 1i .sirnpatija (koja je jedna forma ljubavi) nesto sasvim drugo do afektivni uslov za spoznaju. Ona ipak spada u forme odnosa izmedu Ja i Ti. Sigurno je u takvom realnQm rnoralnom od:JOiiu" djelotvorna i spoznaja i uioilko se odista pokazuje da 32
Ges. Schri,ften, V, 277.
264
HANS GEORG GADAMER
ljubav otvara oci. 33 N<J~ siii1patij:1j~ _ip~~ r1esto mnogo vise do samoj~ci::tn lJS.lQv spoznaje. Njome se istovr~rneno preobrazava g_n() J'i_. Kod _:QrQj~~na__ jmq,mo ___dub.okm:nis.l~DJJ_ r~cenicu: »M_orqiLbiti.takav,. jer takvog te volim; taina sv:akQg vaspitanja«.34 Kad Diltaj govori o univerzalnoj simpatiji i pri tom misli na zrelu jasnocu starosti, on sigurno ne misli na ovaj moralni fenomen simpatije, nego na ideal savr.Sene istorijske svijesti, koja, principijelno, prevazilazi granice postavljene razumijevanju subjektivnim slucajem posebne ljubavi i afiniteta prerna nekom predmetu. Ovdje Diltaj, u stvari, slijedi Rankea, koji je u su-patnji i su-znanju svemira gledao dostojanstvo istoricara. 35 Doduse, izgleda kao da ga on ogranicava kad kao prven:stvene uslove istorijskog razumijevanja istice uslove kod kojih unaprijed postoji »stalna uslovljenost sopstvene zivotnosti zahvaljujuci velikom predmetu«, i kad u njima vidi najvecu mogucnost razumijevanja. 36 Ali, bilo bi pogresno pod takViom uslovljenoscu sopstvene zivotnosti razumjeti nesto drugo do jedan subjektivni uslov spoznaje. To pokazuju vee ovi primjeri. Kad Diltaj navodi odnos Tukidida prema Periklu iii Rankea prema Lutheru, onda on time zamislja jednu kongenijalnu intuitivnu povezanost, kJja istoricaru spontano omogucava inace tesko postizljivo razumijevanje. Principijelno, medutim, takvo razumijevanje, koje u izuzetnim slucajevima uspijeva na genijalan nacin, on smatra uvijek dostizivom metodikom nauke. To sto se duhovne nauke sluze tim uporednim metodama, on izricito opravdava njihovim zadatkom da premoste slucajne ograde, koje predstavlja sopstveni krug iskustva, »i da se uzdignu do istina vece opstosti«.37 35 Ali i Slajermahera, koji starosti samo uslovno nriznaje vrijednost uzora. Up. sljedecu S1ajermaherovtl biljesku (u: Dilthey, Leben Schle:crmachers', str. 417): »Zlovolja starosti, narocito prema zbiljskom svijetu, je pogresno razumijevanje mladosti i njezinih radosti, koja se takode nije odnosila na zbiljski svijet. Nesklonost starosti prema novim el··oharnZJ spada takode u elegiju. Stoga je neophodno istorijsko culo da bi se dospjc;lo c1o vje0i:e r.;·.adosti. ko.)a ne treba da bude dar prirode, vee dostignuC:e slobode .. "" Ges. Schriften, V, 278. 3 " Up. prije svega uputstva o tome u: Mnx Scheler, Zur P 1tchomenologie der Sympathiegefiihle ·und von Liebe und Hass, 1913. 34 Historik, § 41. 37 VII, 99.
ISTINA I METODA
265
Ovdje je jedna od najproblematicnijih tacaka njegove teorije. Bit poredenja vee pretpostavlja nesputanost spoznajnog subfektiviteta, koji raspolaze i jednim i drugim. Ta bit ovo radi na .i.edan jasan naCin istovremeno. Stoga moramo sumnjati da li je metoda poredenja stvarno dovoljna ideji istorijske spoznaje. Nije li ovdje od podredenog pomocnog sredstva uzdignut ·do centralnog znacenja za bice istorijske spoznaje postupak koji je odomacen na odredenim podrucjima prirodnih, a trijumfuje na mnogim podrucjima duhovnih nauka, 38 npr., u istrazivanju jezika, u pravnim naukama, nauci o umjetnosti itd. - sto podaruje laznu legitimaciju cesto samo povrsnoj i neobaveznoj refleksiji? Ovdje mozemo reCi da je_ grof Jork u pravu kad piSe: »Poredenje je uvijek estetsko, prianja uvijek uz oblik«, 39 i treba se prisjetiti da je prije njega Hegel na genijalan nacin kritikovao metodu poredenja. 40 U svakom slucaju, jasno je da Diltaj u vezanosti za stajaliste konacno-povijesnog covjeka nije gledao principijelno krnjenje mogucnosti duhovnonaucne spoznaje. Istorijska svijest bi u sebi trebalo da sprovede jedno takvo uzdizanje iznad sopstvene relativnosti, kako bi bio moguc objektivitet duhovnonaucnc spoznaje. Moramo se upitati kako opravdati ovaj zahtjev a da se ne implicira pojam apsolutnog, filozofskog znanja nad svom povijesnom svijescu. Sta je to sto istorijsku svijE;.'?t._--: u poredenju sa svim drugim oblicima svijesti povijesti -- istice tako da njezina sopstvena uslovnost ne ukida principijeln1 zahtjev objektivne spoznaje? To sto nju istice ne bi se moglo sastojati u tome sto bi ona zbilja u Hegelovom smislu bila >>apsolutno znanje«, to znaci, §to bi u sadasnjoj sJ}mosvijesti objedinjavala cjelinu na,stalo?ti_du_ha. Istorijski pogled na svijet, cak, upravo osporava zahtjev fi1ozofske svijesti da u sebi sadrzi cijelu ist,inu povijesti duha. To je, naprotiv, razlog sto je povijesno iskustvo potrebno j $tQ ljudska svijest nije neki beskonacni intelekt, za koji je sve_isto-vremeno i isto:-sgdasnje. Konacnopovijesna svijest u principu ne moze dostici apsolutni identitet _1)vijesti i predn?efa._ Ona uvijek ostaje upletena u povijesni sklop dje"' Gorljiv zastupnik ovc nnetode<< jc E. Rothakcr (Rothacker), ciji prilozi o toj stvari, medutim, svjedoce obratno: Nc-mctoda duhovitih ideja i smjelih sinteza. '19 Briefwechsel, 1923, str. 193. 40 Wissenschaft der Logik II, izd. Lasson 1934, str. 36. i daljc.
266
HANS GEORG GADAMER
_lovanja. Na cemu, dakle, poc1va ono sto nju isti.ce da se ipak uzdize iznad sebe same i da time postaje sposobna za objektivnu istorijsku spoznaju? Kod Diltaja necemo naci neki izriciti odgovor na ovo pitanje. Ali, indirektno, jedan takav odgovor predstavlja cijelo njegovo naucno djelo. Mogli bismo, otprilike, ovako reci: Istorijska svijest n~je toliko samobrisanje, koliko pojacano posjedovanje sebe samog, posjedovanje koje tu svijest istice u poredenju sa svim ostalim oblicima duha. Ma koliko da je neunistiv osnov povijesnog zivota iz kojeg se ona uzdize, ana je u stanju da povijesno razumije svoju sopstvenu mogucnost, da se ponasa istorijski. Stoga ona nije, kao svijest prije njezinog pobjednosnog razvitka u istorijsku svijest, neposredni izraz neke zivotne stvarnosti. Ona mjerila svoga sopstvenog razumijevanja zivota ne primjenjuje jednostavno na predaju u kojoj stoji i ne obrazuje dalje tako tradiciju u naivnom prisvajanju predaje. Ona je, stavis~, u jednotn refleksivnom odnosu i prema sebi i prema tradiciji u kojoj stoji. Ona sebe samu razumije iz svoje povijesti. Istorijska svijest je jedan nacin samospoznaje. Jedan takav odgovor bio bi putokaz za neophodnost da s~ dublje odredi bit samospoznaje. I kao sto ce se pokazati najzad, zaista su Diltajevi neuspjeli napori bili upravljeni na to da se, "polazeCi od zivota«, uCini razumljivim kako se iz samospoznaje rada naucna svijest. Diltaj polazi od zivota: sam zivot je usmjeren na OSVJeScenje. Zahvaljujemo Georgu MiSu sto je energicno nizradio tendenciju filozofije zivota u Diltajevom filozofiranju. Ova tendencija pociva upravo na tome da je znanje u samom zivotu. Vee ona nutrenost, koja karakterise dozivljaj, sadrzi jednu vrstu vracanja zivota na sebe samog. »Znanje je tu, ono je bez osvjescenja povezano s dozivljavanjem« (VII, 18). No j§ti imanentni refleksivitet zivota odreduje i nacin kako, prema Diltaju, znacenje ulazi u sklop zivota. Jer znacenje se iskusava samo kad istupimo iz »lova na ciljeve«. Uzimanje odstojanja, udaljenost od sklopa naseg sopstvenog djelovanja je ono sto omogucava takvo osvjescenje. Diltaj naglasava - i tu je bez sumnje u pravu - da prije svakog naucnog objektiviteta postoji jedan prirodnd pogled zivota o sebi samom, lmji se tako obrazuje. On se objektivise u mudrosti poslovica i saga, no, prije svega, u velikim umjetnickim djelima, u kojima »se nesto
ISTINA 1 METODA
267
duhovno odvaja od svog stvaraoca«.'~ 1 ·umjetnost je poseban organ razumijevanja zivota stoga sto se u njezinim »konflnijama izmedu znanja i cina« zivot otvara u dubinu, koja nije dostupna posmatranju, refleksiji i teor,iji. Ako je sam zivot usmjeren na osvjestenje, onda cist izraz dozivljaja velike umjetnosti sigurno ima poseban rang. Ali to ne iskljucuje da je u ovakvom izrazu zivota uvijek djelatno znanje i da je time spoznatljiva istina. J er su izrazajne forme, koje vladaju ljudskim zivotom, sve skupa, oblici objektivnog duha. u jeziku, u cudorednosti, u pravnim formama, pojedinac se uvijek uzdizao iznad svoga partikulariteta. Velika moralna zajednistva, u kojima on zivi, predstavljaju nesto cvrsto, u sta se on razumije, nasuprot tekucoj slucajnosti svojih subjektivnih poriva. Upravo podavanje zajednickim svrhama, prelaz u djelatnost za zajednicu »oslobada covjeka partikulariteta i prolaznosti<<. Ovakvo nesto moglo bi da stoji i kod Drojzena, ali kod Diltaja to ima svojstveni ton. U oba pravca, kako u kontemplaciji tako i u prakticnom osvjestenju, pokazuje se, po Diltaju, ista tendencija zivota: »teznja ka cvrstoci«. 42 Odatle razumijemo kako je on objektivitet naucne spoznaje i filozofskog samoosvjestenja mogao smatrati ispunjenjem prirodne tendencije zivota. Ni u kom slucaju Diltajeve refleksije ne vodi spoljnje prilagodavanje duhovnonaucne metodike postupku prirodnih nauka, vee on u oba slucaja opaza pravu zajednicnost. Uzdizanje iznad subjektivne slucajnosti posmatranja je bit eksperimentalne metode, i uz njenu pomoc uspijeva spoznaja zakonitosti prirode. Isto tako, duhovne nauke teze za jedi11im metodskim uzdizanjem izr~.ad subj,ektivne slucajnosti sopstvenog stajalista i iznad predaje koja je pristupacna tom stajalistu, i time postizu objektivitet istorijske spoznaje. I samo filozofsko samoosvjestenje ide u istom pravcu, ukoliko se »kao ljudsko-povijesna ci·_njenica samo opredmeti<< i odustane od zahtjeva za cistom spoznajom iz pojmova. Sklop zivota i znanje su, dakle, po Diltaju, jedna izvorna . datost. To Diltajevu poziciju stiti od svih prigovora koje bi joj mogla uputiti filozof~ja, a narocito od argumenata idealisticke refleksivne filozofije protiv istorijskog »relativizma<<. Njegovo utemeljenje filozofije u pracinjenici zivota ne trazi ne41 42
VII, 207. Ges. Schriften, VII, 347.
HANS GEORG GADAMER
268
protivurjecni sklop stavova koji bi se postavio na mjesto misaonih sistema dosadasnje filozofije. Naprotiv, za filozofsko samoosvjestenje vrijedi isto ono sto je za ulogu osvjestenja u Zivotu dokazao Diltaj. Ovo osvjestenje sam zivot misli do kraja, pri cemu jos i filoZJofiju shvata kao objektivaciju zivota. Ono postaje filozofija filozofije, ali ne u onom smislu i s onim zahtjevom koji je postavljao idealizam - ono neee da jedinu mogueu filozofiju zasniva iz jedinstva nekog spekulativnog principa, vee nastavlja putem istorijskog samoosvjestenja. Utoliko ona nikako ne podlijeze prigovoru relativizma. Sam Diltaj je uvijek razmisljao o tom prigovoru i trazio je odgovor na pitanje kako je, unutar, pored sveg relativiteta, mogue objektivitet i kako se da misliti odnos konacnog prema apsolutnom. »Zadatak je izloziti kako su se ovi relativni vrednosni pojmovi istorijskih razdoblja prosirili u nesto apsolutno. ,. ~:J Ali uzalud eemo kod Diltaja traziti neki zbiljski odgovor na ovaj problem relativizma, i to ne zato sto on nije nikad nasao pravi odgovor, vee zato sto to, zapravo, nije bilo njegovo praViO pitanje. On se, staviSe, u razvitku istorijskog samoosvjestenja, koji ga je vodio od relativiteta do relativiteta, uvijek znao da je na putu do apsolutnog. Utoliko je Ernst Trelc (Troeltsch) sasvin;J.ispravno Diltajevo zivotno djelo sazeo u parolu: Od relativiteta ka totalitetu. Diltajeva formula o tome glasi: »sa svij~s:cu da se bude nesto uslovljeno« 14 - formula koja je otvoreno upravljena protiv zahtjeva refleksivne filozofije, u kojoj uzdizanje do apsolutnosti i beskonacnosti duha, u kojoj dovrsenje i istina samosvijesti ostavljaju za sobom sva ogranicenja konacnosti. Ipak, njegova neumorna refleksija o prigovoru zbog >>relativizma« pokazuje da on zbilja nije bio u stanju da cvrsto zadrzi konsekvencu svoga zivotno-filozofskog zacetka protiv refleksivne filozofije idealizma. Inace bi u prigovoru protiv relativizma morao spoznati »intelektualizam«, kojem je njegova sopstvena polazna tacka 0 imanenciji znanja u zivotu upravo htjela da izvuce tlo ispod nogu. _, Razlog ovoj dvoznacnosti je u unutarnjoj nejedinstvenosti njegovog misljenja, u neprevazidenom kartezijanizmu, od kojeg on polazi. _Njegova spoznajnoteorijska promisljanja o utemeljenju duhovr1ih nauka se zbilja ne slazu_ s njegovom polaznom tacbm iz filozo~ij_e zivota. Za ovo, u njegoyim najkasni43 Ges_ Schriften VII, 290. '"Ges, Schrif:en V, 364.
ISTINA I METODA
269
jim zabiljeskama, postoji jedan podatak koji mn()g()_ govori. Tu Diltaj od fHozofskog utemeljenja zahtijeva da obuhv;_ttCsvako podnJ.cje u kojem je »svijest otresla_ sa sebe autoritativno i tezi da preko stanoviSta refleksije i sumnj~ clQspije do valjanog z.rianja«. 4" Takva recenica izgleda kao bezazleni iskaz o biti nauke i filozofije novog vijeka uopste. U njemu se ne mogu precuti kartezijanski prizvuci. Uistinu, medutim, primjenjuje se ova recenica u sasvim drugom smislu kad Diltaj nastavlja: >>Zivot posvuda vodi ka refleksijama o tome sto je u njemu, refieksija vodi sumnji, i ako, ovome nasuprot, treba da- se potvrdi zivot, ouda misljenje moze zavrsiti tek u valjanom zna-nju.« Ovdje vise nema filozofskih predrasuda koje treba prevazici spoznajnoteorijskim utemeljenjem u stilu Dekartovom, vee su ovdje zbiljnosti zivota, tradicija morala, religije i pozitivnog prava ono sto refleksija rastvara i kojima je potreban novi poredak.46 Kad Diltaj,. ovdje, govori o znanju i refleksiji, on ne misli na opstu imanenCiju znanja u zivotu, vee jedno prema zivotu upravljeno kretanje. Tradicija morala, religije i prava, naprotiv, pociva, sa svoje strane, na znanju zivota o sebi samom. Stavise, vidjeli smo da se u podavanju tradiciji, koje je sigurno hotimicno, dovrsava uzdizanje pojedinca do objektivnog duha. Rado eemo Diltaju dati za pravo kad kaze da uticaj misljenja na zivot »izvire iz unutarnje nuznosti, da se u nestalnoj izmjeni culnih opazaja, zudnji i osjeeaja stabilizuje nesto cvrsto, sto omogueava stalni i jedinstveni zivot«. 47 Ali OVO je dostignuee misljenja imanentno samom zivotu i vrsi se u onim objektivacijama duha koje, kao moral, pravo, religija, nose pojedinca, ukoliko se on upusta u objektivitete drustva. T.o, da za to treba zauzeti »stanoviste refleksije i sumnje« i da se ovaj rad provodi »U svim formama naucnog umovanja« (a inace ne), naprosto se ne slaze sa zivotno-filozofijskim sagledavanjima Diltajevim.-~8 Ovdje se, naprotiv, opisuje poseban ideal Ges. Schriften VII, 6. VII, 6. Ges. Schriften VII, 3. ~ I na to je n:-c ukazano u: Misch, Lebcnsphitosophie und Phiinomenotogie, str. 295. a narocito str. 312. i dalje_ Mis razlikuje postati-svjestan i ciniti-svjesnim. Filozofsko promiSljanje je po njemu i jedno i drugo istovremeno. No Diltaj pogresno trazi kontinuirani prelaz od jednag ka drugom. >>Bitno teorijsko usmjerenje na objektivitet ne moze se izvuCi samo iz pojma objektivacije zivota« (str. 298). Ovo istrazivanje daje toj MiSovoj k;.·itici drugaciji profil. posto ono vee u romanticarskoj hermeneutici otkriva kartezijanizam, koji ovdje cini Diltajcv misaoni tol' dvoznacnim. 45
46
47
HANS GEORG GADAMER
270
naucnog prosvjetiteljstva, ideal koji se tako malo podnosi s zivotno-imanentnim osvjestenjem, jer je to upravo bio »intelektualizam« prosvjetitelj,stva, protiv kojeg je upravljeno Diltajevo utemeljenje u Cinjenici filozofije zivota. Izvjesnosti, uistinu, postoje u veoma razlicitim modusima. Ova vrsta izvjesnosti, koja moze da pruzi provjeru koja je prosla kroz sumnju, razlikuje se od neposredne zivotne izvjesnosti, kojom sve svrhe i vrijednosti nastupaju u covjekovoj svijesti, ako one postave zahtjev bezuslovnosti. A pogotovo se od takve, u samo zivotu stecene, izvjesnosti razlikuje izvjesnost nauke. Izvjesnost nauke uvijek ima jednu kartezijansku crtu. Ona je rezultat kriticke metodike, koja nastoji da samo nesumnjivom dopusti vaznost. Ova izvjesnost, dakle, ne izrasta iz sumnji i njihovog prevazilazenja, vee uvijek prethodi tom biti-obuzet sumnjom. Kao sto se kod Dekarta, u njegovoj cuvenoj meditaciji o sumnji, postavlja umjetna i hiperbolicka sumnja - kao eksperimenat, sto vodi do fundarnenturn inconcussurn samosvijesti, tako metodska nauka sumnja, u osnovi, u sve u sta se UiOpste moze sumnjati, kako bi, na taj nacin, dospjela do sigurnosti svojih rezultata. Za problematiku Diltajevog utemeljenja duhovnih nauka je, medutim, karakteristicno da on ne pravi razliku izmedu ove metodske sumnje i sumnji do kojih dolazi »samo od sebe«. Izvjesnost nauka znaCi, za njega, ~ispunjenje zivotne izvjesnosti. To ne znaci da on, recimo, nije osjeeao neizvjesnost zivota u punoj silini povijesne konkrecije. Naprotiv, sto je vise urastao u m.odernu nauku, utoliko je jace osjeeao napetost izmedu hriscanske tradicije svoga porijekla i povijesnih sila, koje je oslobodio moderni zivot. Potreba za necim cvrstim ima kod Diltaja karakter izrazene potrebe za zastitom od strasnih realiteta zivota. Ali prevazilazenje neizvjesnosti i neosiguranost zivota on ne ocekuje toliko od cvrstine, koju daje zivotno iskustvo, koliko od nauke. Kartezijanska forma, da se preko sumnje dode do sigurnog, za Diltaja je neposredno jasna, posto je on dijete prosvjetitel.istva. Otresanje autoritativnog, o kojem on govori, u skladu je ne samo sa spoznajnoteoretskom potrebom za zasnivanjem prirodnih nauka, vee se tice isto taka i znanja o vrijednostima i svrhama. Ni one za njega viSe nisu nesumnjiva cjelina tradicije, morala, religije, prava, vee »duh mora i ovdje iz samog sebe st_voriti valjano znanje«. 49 49
VII, G.
ISTINA I METODA
271
Privatni proces sekularizacije, koji studenta teologije Diltaja vodi ka filozofiji, pokriva se tako sa svjetskopovijesnim tokom nastajanja modernih nauka. Kao sto moderno istrazivanje prirode na prirodu viSe ne gleda kao na razumljivu cjelinu, vee kao na jedno meni tude dogadanje, u ciji tok ono unosi ograniceno ali pouzdano svjetlo, i time omogucava ovladavanje tim. tokom, tako isto covjekov duh, koji se trudi da stvori zastitu i sigurnost treba »neosnovanosti« zivota, tom »strasnom hcux, da suprotstavi naucno izobrazenu sposobnost razumijevanja. Ona zivot, u njegovoj drustveno-povijesnoj zbilji, treba tako siroko da otvori da znanje pribavi zastitu i sigurnost uprkos nedokucivosti zivota. Prosvjetiteljstvo se dovrsa.va kao is. torijsko prosvjetiteljstvo. Odavde se moze razumjeti sta Diltaja vezuje za romanticarsku hermeneutiku. 50 Uz njezinu pomoc, njemu polazi za rukom da sakrije diferenciju izmedu povijesne biti iskustva i spoznajnog naCina nauke, ili, bolje, da uskladi nacin spoznaje duhovnih nauka s metodskim mjerilima prirodnih nauka. Gore 51 smo vidjeli da ono sto ga je na to navelo nije bilo neko spoljno prilagodavanje. Sada spoznajemo da mu to nije uspjelo bez zapustanja sopstvene, bitne povijesti duhovnih nauka. To se veoma jasno pokazuje na pojmu objektiviteta koji on pridr2ava za njih; on, kao nauka, treba da drzi korak s objektivitetom vazeCim u prirodnim naukama. Stoga Diltaj voli da upotrebljava rijec >>rezultati«;; 2 i da opisivanjcm metodike duhovnih nauka dokazuje njezinu doraslost prirodnim naukama. U tome mu je romanticarska hermeneutika izisla u susret utoliko sto ona, kao sto smo vidjeli, sama uopste nije uzimala u obzir povijesnu bit iskustva. Ona je pretpostavljala da je predmet razumijevanja tekst, koji treba desifrovati i shvatiti u njegovom smislu. Tako je za nju svaki susret s nekim tekstom samosusret duha. Svaki je tekst dovoljno stran da postavlja jedan zadatak, a ipak dovoljno poznat da je njegova principijelna ·' 0 t: materijole iz Diltajeve zaostavstine uz A;tfban (tom VII) uvukao se neprimjetno jedan originalni Slajermaherov tekc-:t: str. 225, Her:neneut~k, sto je Diltaj vee odstampao u dodatku svoje biografij8 Slaiel·mahen ~- indirektni dokaz za to kako Diltaj nije istinski izis:w iz romanticarskog zacetka. Cesto je tesko razlikovati ekscerpt i sopstveno
tumnCenje.
·" Up. str. 266. i dalje. 2 Up. gore lijepu stamparsku gresku na str. 92 46 •
j
HANS GEORG GADAMER
272
rjesivost i onda osigurana kada se o nekom tekstu ne zna nista drugo do da je on tekst, spis, duh. Kao sto smo vidjeli kod Slajermahera, uzor njegove hermeneutike je kongenijalno razumijevanje, koje se postize u odnosu ·Ja i Ti. Razumijevanje tekstova ima istu mogucnost potpune adekvacije kao i razumijevanje toga Ti. Misljenje autara· treba ·sagled.ati ·neposredno iz njegovog teksta. Interpret je apsolutno istovremen sa svojim autorom. Trijumf je filoloske metode da prosli duh shvati kao sadasnji, strani kao poznati.. Diltaj je potpuno prozet ovim trijumfom: Na tome on zasniva doraslost duhoynih nauka. Kao sto prirodnonaucna spoznaja nesto sadasnje uvijek pita za razjasnjenje koje je u njemu, tako to pitanje, onaj ko se bavi duhovnim naukama, posta-vlja tekstovima. Diltaj je vjerovap cia tim_~ _isptmjavR, ono sto je srnatrao svojim zadatkom: da spoz11ajnoteoretskj Qp:r;avda dul}pyne na·uke, i;ako sfo je povijesni svijet mislio kao t.ek;sLk;oji treba desifrovati. Time je on, zapravo, izvukao jednu konsekvencu, koju, kao sto smo vidjeli, istorijska skola nikad nije htjela da prizna. Ranke je, naravno, desifrovanje hijeroglifa povijesti oznacavao kao sveti zadatak istoricara. Ali da je povijesna zbilja jedan tako cist trag smisla da ga samo treha desifrovatl kao neki tekst, to, zapravo, nije hilo u skladu s duhljom tendencijom istorijske skole. Driltaj, interpret ovog istorijskog pogleda na svijet, smatrao se, medutim, (kao povremeno i Ranke i Drojzen) natjeranim na ovu konsekvencu, posto mu je hermeneutika sluzila kao uzor. Posljedica je hila ta da je, na koncu, povijest bila redukovaria na duhovnu povijest - redukcija kojom Diltaj, zapravo, priznaje svoju polovicnu negaciju i svoju polovicnu afirmaciju Hegelove filozofije duha. Dok je Slajermaherova hermeneutika pocivala na jednoj umjetnoj metodskoj apstrakciji, koja je tezila da uspostavi jedno univerzalno oruue duha, ali je pomocu toga oruda htjela da dade rijec snazi spasa hriscanskog vjerovanja, dotle ja za Diltajevo zasnivanje duhovnih nauka hermeneutika hila vise nego sredstvo. Ona je univerzalni medijum povijesne svijesti, za koju nema nikakve druge spoznaje istine nego te da razumije izraz i u izrazu zivot. U povijesti je sve razumljivo. Jer sve je tekst. »Kao slova neke rijeci, tako Zivot i povijest imaju smisao«. 53 Tako je Dil53
VII, 291.
ISTINA I METODA
273
taj, na }~_l:"aj!l_.. istra.Zi:vanje poVIijesne proslosti Inislio kao cresifrovanje, a ne kao povijesnq iskustvo. Nesumnj1vo je da se time nije vodilo dov:oljno racuna o istini istorijske skole. Romanticarska hermeneutika i filoloska metoda, na kojoj se ona zasniva, nisu dovoljne kao baza istorije; isto tako je nedovoljan Diltajev pojam induktivnog postupka pozajmljen od prirodnih nauka. Povijesno iskustvo, kako ga on u osnovi zamislja, nije postupak i nema anonimnost metode. Naravno, iz njega se mogu izvesti opsta iskustvena pravila, ali njihova metodska vrijednost nema vrijednost spoznaje zakona, pod koje bi se jasno mogli supsumirati svi slucajevi. Iskustvena pravila, naprotiv, zahtijevaju samo ~skusenu upotrebu i, u osnovi, samo u takvoj upotrebi su ono sto jesu. Suoceni s ovim stanjem stvari, moramo sebi priznati da spoznaja duhovnih nauka nije spoznaja induktivnih nauka, vee da ima objektivitet sasvim druge vrste i da se sasvim drugacije stice. Diltajevo zasnivanje duhovnih nauka na osnovi filozofije zivota i njegova kritika svakog dogmatizma, pa cak i empiristickog, upravo su tome htjeli da pridaju vaznost. Ali se spoznajnoteorijski kartezijanizam, koji ga drzi u svojoj moei, pokazao jaCim, tako da kod Diltaja povijesnost povijesnog iskustva nije postala istinski odredujuea. Diltaj, doduse, nije zaboravio znacaj koji za duhovnonaucnu spoznaju imaju individualno i opste zivotno iskustvo- ali je i jedno i drugo kod njega odrede110 jedino privativno. Nemetodska indukcija kojoj nedostaje moguenost verifikacije je ono sto vee ukazuje na metodsku indukciju nauke. Ako se sada prisjetimo stanja duhovnonaucnog samoosvjestenja, od kojeg smo bili posli, spoznaeemo da je posebno karakteristican Diltajev prilog tome stanju. Razdor, koji ga je mucio, objasnjava nam kakva prisila proizlazi iz metodskog misljenja moderne nauke, i da je bitno da u duhovnim naukama obavljeno iskustvo i objektivitet, koji se u njima moze dostiei, treba prikladnije opisati.
HANS GEORG GADAMER
274
3. PREVAZILAZENJE SPOZNAJNOTEORIJSKOG POSTAVLJAN.JA PITANJA PUTEM FENOMENOLOSKOG ISTRAZIVANJA a) Pojam zivota kod Huseria i grofa Jorka
U prirodi stvari je da za jedan takav zadatak, kakav se nama postavlja, spekulativni idealizam