Kristologija Prokla Carigradskog

Tomislav Janko Šagi-Bunić

KRISTOLOGIJA PROKLA CARIGRADSKOG Priredio: A n t o Barišić

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST Z A G R E B , siječanj 2009.

Teološka lektura: Tomislav Zdenko Tenšek

PREDGOVOR

Korektura: Andrea Filić i A η to Barišić Prijelom: Marijan Tkalec

Čitajući doktorski rad p r o £ Tomislava Janka Šagi-Bunića ο kristologiji ProGrafičko uređenje i oprema: Tomislav Alajbeg

kla Carigradskog nije dugo trebalo da se s tek ne dojam ο bogatstvu i osebujno­ sti njegove teološke vrijednosti i znanstvene akribije zbog čega sam istodobno osjetio radosnu d u ž n o s t i spontanu obvezu da se taj rad pripremi za tisak te da ga se predstavi i s njim upozna hrvatska teološka, ali i šira javnost. U pripremi za objavljivanje ovoga rada sudjelovali su p r o £ Tomislav Z d e n k o Tenšek, koji je dao inicijativu za ovaj pothvat i koji je napravio teološku redakturu čitavoga teksta, dr. M a r i o Cifrak koji je revidirao brojne grčke citate i Andrea Filić, koja je ispravljala brojne pogreške koje su mi se potkrale tijekom digitalizacije teksta doktorskoga rada. Doktorski rad ptof. Sagi-Bunića do sada nije bio objavljen, osim tek jednoga njegova dijela u ciklostilom objelodanjenom izvatku: Dogmatsko-historijski položaj Proklove histologije, Zagreb, 1951. Original je pisan strojopisom u dva sveska i poprilično je u derutnom stanju: u jednom svesku nalazi se glavni tekst radnje, a u drugom su bilješke. To izgleda vrlo nepraktično i stoga njegov rad objavljuje­ mo kao cjelinu u jednom svesku u koji smo implementirali bilješke u glavni tekst radnje kako već slijede. S obzirom na činjenicu daje doktorski rad pisan 50-ih godina 20. st., na ne­

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Odgovara: dr. Aldo Starić © Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, 2008. Tisak: Zrinski d.d., Čakovec Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-0405-0 CI Ρ zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 688570

k i m smo mjestima načinili blage lektorske zahvate zamjenivši neke riječi, koje danas imaju n e o b i č a n prizvuk, i s t o z n a č n i c a m a koje ne mijenjaju sam smisao teksta. N p r . decenija = desetljeće, skopčani = povezani, rezumirati = rezimi­ rati, mimogred = usput, traktiran = o b r a đ i v a n , itd. Ponegdje smo neke, ne tako neobične riječi, ostavili radi veće originalnosti, prepoznatljivosti i vjerno­ sti i z v o r n i k u .

6

Predgovor

N a k o n dvogodišnjeg rada predstavljamo Šagi-Bunićev doktorski rad cjelokup­ noj javnosti. Ni najmanje ne sumnjam da će biti od koristi svima, a osobito pro­ fesorima i studentima katoličkih učilišta kao nezaobilazan izvor u proučavanju i sagledavanju kristoloških diskusija ranih stoljeća crkvene povijesti, koje uza sav trud marljivih teologa tijekom povijesti, u koje spada i profesor Sagi-Bunić, ipak ostaju izvan dometa misli i riječi jer se radi ο tajni vjere pred kojom se razum prigiba. M e đ u t i m , ovaj rad m o ž e biti od koristi t a k o đ e r i drugima koji se žele bolje upoznati s problematikom kristoloških previranja od samih njezinih p o č e t k a ,

KRISTOLOGIJA PROKLA CARIGRADSKOG

osobito tijekom petoga, ali i kasnijih stoljeća.

Pregled doktorskog rada*

Zahvaljujem svima koji su doprinijeli da se što kvalitetnije ostvari i dogodi objavljivanje ovoga iznimno važnog djela na hrvatskom govornom p o d r u č j u na­ šega koncilskog teologa čija ostala djela tek čekaju daljnje istraživanje, proučava­ nje i objavljivanje. N a d a m se da će ovaj skromni doprinos hrvatskoj teološkoj l i ­ teraturi biti s n a ž a n poticaj svima onima koji se budu željeli baviti mišlju i djelom

K a d sam, ponukan od profesora dr. Marića, prije dvije godine započeo studi­

našega eminentnog, cijenjenog i priznatog hrvatskog teologa Tomislava Janka

jem kristoloških raspri u godinama oko Efeškog sabora (431.), moja je nakana bila

Sagi-Bunića.

izraditi disertaciju u kojoj bi bilo raščišćeno pitanje tzv. antiohijske unije od 433. godine. Raščistiti to pitanje bilo bi od kapitalne važnosti za razumijevanje kristo­ Anto

Barišić

loških borbi i kristološkog razvoja sve do pod konac sedmog stoljeća. Unija je bila sklopljena i z m e đ u C i r i l a Aleksandrijskog, kao predstavnika protunestorijevskog pravovjerja, i Ivana, patrijarha antiohijskog, kao predstavnika antiohijske bogoslovske škole, iz koje je izašao Nestorije. To je bilo prvo primirje između dviju oprečnih kristoloških tendencija i zato je antiohijska unija jedna vrlo važna točka u kristološkom razvoju, koja baca svjetlo na kristološki razvoj do 433. godine, a t a k o đ e r i na sve daljnje kristološke borbe. Harnack negdje kaže, da crna sjena antiohijskog simbola, koji je bio baza te unije, leži na svem daljnjem kristološkom razvoju. M e đ u t i m , tijekom studija brzo sam opazio daje to pitanje veoma složeno i da njegovo rješenje t r a ž i j o š dosta predradnja, koje bi omogućile da mu se pristupi s ispravnog gledišta. Posebno m i j e zapela za oko uska srodnost i z m e đ u simbola antiohijskog sjedinjenja i kalcedonske dogmatske definicije (451.), što je uosta­ lom svima poznata stvar, ali sam opazio i veliku njihovu m e đ u s o b n u različitost, što je t a k o đ e r poznato, ali nije dosta precizirano niti dovoljno ocijenjeno. Mene je posebno zainteresirala ta različitost i tražio sam njezino opravdanje unutar kristološkog razvoja od Efeškoga (431.) do Kalcedonskog (451.) sabora. Tako mi je oko zapelo na osobi Prokla, drugog Nestorijeva nasljednika na stolici carigrad­ skih biskupa (434. - 446.). Ovo je tekst koji je Šagi-Bunić čitao na obrani svoje disertacije 26. rujna 1951.

8

Pregled doktorskog rada

Pregled doktorskog rada

9

Ο P r o k l u k a ž e Leoncije Bizantski, daje on pored Ćirila Aleksandrijskog bio

Drugo poglavlje bavi se pitanjem izvora odakle ćemo crpsti Proklov kristolo­

najžešći protivnik nestorijevskog krivovjerja i l i uopće antiohijskih kristoloških

ški nauk. Tu je na zbit način donesen rezultat svega dosadašnjeg kritičkog rada

nazora (usp. P G , 86 [1], 1381D). Danas će se svakome vjerojatno činiti č u d n i m

na Proklovoj literarnoj ostavštini. Novost jest rasprava ο jednom malom ali zna­

takvo postavljanje P r o k l a uz sv. C i r i l a . O p ć e n i t o se Prokla danas smatra nekim

čajnom odlomku Proklove poslanice Ivanu Antiohijskom, kojemu branim au­

opskurnim teologom tako da ga neke patrologije uopće ne spominju (npr. Cayre).

t e n t i č n o s t protiv francuskog patrologa Richarda. Pojedinosti ne mogu donositi

A l i tako nije bilo u prvom vijeku kristoloških borbi sve do petoga sabora (553.).

u ovom prikazu. U tom poglavlju ujedno postavljam m e t o d i č k a načela po koji­

Proklo je, kako se izražava ο njemu Bardenhewer, tada bio smatran izvrsnim

ma ću se ravnati kod sustavnog prikaza Proklove kristologije. Osnovno značenje

svjedokom katoličkog nauka. Čitajući spise toga biskupa uočio sam da bi prouča­

kod toga prikaza pridajem Proklovu glasovitom pismu A r m e n c i m a (435.), koje

vanje njegove kristologije unijelo mnogo svjetla u kristološku problematiku oko

od svih drugih Proklovih spisa igra najveću ulogu u kristološkom razvoju, te

antiohijske unije i uopće i z m e đ u dva sabora, a sasvim posebno u rješenje kalce-

Proklovoj propovijedi ο Bogorodici, koju je o d r ž a o pred Nestorijem. Ta dva do­

đ o n s k o g problema. Z a t o sam i izmijenio naslov svoje disertacije u: »Kristologija

kumenta po svojoj važnosti zauzimaju sasvim posebno mjesto unutar Proklovih

Prokla Carigradskog«.

spisa. Od njih t a k o đ e r posjedujemo Schwartzovo kritičko izdanje. Tako će biti

Ο Proklovoj kristologiji dosad je vrlo malo pisano. U o p ć e se pravo j o š ne zna,

m o g u ć e fiksiranje onoga što je u n a š e m p r i k a z u Proklove kristologije apsolutno

kojoj je školi pripadao. Ο tom su izrečena različita mišljenja. P r v i sustavni pri­

sigurno, za razliku od onoga što je m o ž d a manje sigurno zajamčeno. T a k o đ e r

kaz p o k u š a o je dati Bauer (1919.). U njegovu prikazu ima nekoliko ispravnih

nastojim u svakom pojedinom pitanju odijeljeno prikazati Proklov stav, kako ga

konstatacija, ali je on ipak samo letimičan a mnoge probleme uopće nije dotak­

donosi propovijed ο Bogorodici, od onoga, kako ga nalazimo u pismu A r m e n ­

nuo; posebno to vrijedi za filozofsku terminologiju (tj. ο terminima narav, bit,

cima. I z m e đ u ta dva dokumenta stoji Efeški sabor (431.). Z b o g toga odijeljeno

hipostaza, osoba). I neki su drugi nešto govorili ο Proklovoj kristologiji (Weigl,

prikazivanje shvaćanja u jednom i drugom pismu omogućuje fiksiranje razvojne

Richard), ali jednog sustavnog prikaza koji bi u tančine proučio Proklovo kristo-

linije u Proklovoj kristologiji, ako takva linija postoji.

loško naziranje i ocijenio njegovu važnost, j o š nemamo. Povrh toga, u spomenu­

D r u g i dio disertacije donosi sustavni prikaz Proklove kristologije. On je po­

t i m prikazima ima nekih i većih n e t o č n o s t i . Z a t o sam poduzeo donijeti iscrpan i

dijeljen na osam poglavlja. U prvom poglavlju govorim nekoliko riječi ο temelj­

precizan pregled Proklove kristologije. Ujedno sam nastojao postaviti P r o k l a na

n i m idejama Proklove kristologije. Proklo kristološkom problemu prilazi kao

njegovo pravo mjesto unutar kristološkog raspona i z m e đ u dva sabora, tj. odrediti

najvećem misteriju. Svu kristologiji! postavlja na soteriološke temelje i to najviše

njegov odnos prema antiohijskoj školi s jedne strane te aleksandrijskoj školi s

u smislu teorije satisfakcije (realističke teorije). Poznaje i obje druge soteriolo­

druge strane. Usto sam p o k u š a o ukazati na utjecaje koji su igrali osnovnu ulogu

ške teorije. U jednom modificiranom smislu dosta upotrebljava teoriju đavlovih

u formiranju Proklova kristološkog sustava. Sasvim osobitu pažnju posvetio sam

prava, ali ona ne igra osnovne uloge. U filozofskoj terminologiji Proklo je š k r t i

pitanju Proklove uloge u k r i s t o l o š k o m razvoju oko Kalcedonskog sabora (451.)

oprezan, ali je otvorio nove putove.

pa sve do petoga općeg sabora u Carigradu (553.). N a d a m se da sam tako uspio

Drugo poglavlje govori ο Proklovu nauku ο B o ž a n s k o m Logosu prije inkarna­

donijeti rješenje kalcedonskog problema, a t a k o đ e r i problema kristologije petoga

cije. To poglavlje ima važnost radi fiksiranja Proklova trinitarnog nauka i trini-

sabora.

tarne terminologije, koja igra glavnu ulogu u Proklovoj kristološkoj terminologi­

S t i m u vezi podijelio sam svoju disertaciju na tri dijela.

j i . Ujedno rješavam neka teška t e r m i n o l o š k a pitanja, koja su u vezi s B o ž a n s k i m

P r v i dio je povijesno-kritički uvod. On nema namjeru donijeti nekih poseb­

Logosom. Proklova je trinitarna terminologija onakva, kako su je izgradili veliki

n i h noviteta, ali nije ni jednostavno prepričavanje. Dijeli se na dva poglavlja. Prvo poglavlje sažimlje ukratko pregled Proklova kristološkog rada. Tu upozoravam

k a p a d o č a n i : jedna ousia, i l i physis, tri hipostaze i l i prosopona. T r e ć e poglavlje donosi Proklov nauk ο ljudskoj naravi, koju je Logos uzeo.

na solidne dokaze, kojima protiv Schvvartza i Richarda branim tradicionalno

Proklo napada manihejce. Apolinariste nigdje ne napada, ali njegova kristologija

mišljenje ο vremenu kada je Proklo o d r ž a o svoju glasovitu propovijed ο Bogoro­

nije apolinaristička. To se dokazuje na temelju citata. Proklo uči da je Logos

dici u Nestorijevu prisustvu.

uzeo ljudsku narav, ali ta narav nikad nije bila samostalna osoba. To p o t v r đ u j e m

IO

Pregled doktorskog rada

Pregled doktorskog rada

citatima i njihovom analizom. T i m e je ujedno dokazano da Proklo i u kristologiji

II

t e r m i n o l o š k i diofizit, tj. da se on tu slaže s antiohijskom bogoslovnom školom.

poznaje pojam naravi, koja nije osoba. Potom raspravljam ο Proklovu nauku ο

On izričito uči da je Kristovo čovještvo »narav« i da je K r i s t nama »istobitan«

podrijetlu i postanku Kristove ljudske naravi. Tu je osobito značajno Proklovo

odnosno, kako se unutar patrističkih kristologa osamljeno izražava, nama »isto-

svjedočanstvo ο M a r i j i n u djevičanstvu.

vrstan«. Tu se osvrćem na jedan Nestorijev prigovor P r o k l u . Tu t a k o đ e r u bilješ­

Č e t v r t o poglavlje govori ο P r o k l o v u nauku ο sjedinjenju i z m e đ u B o ž a n s k o g

ci donosim novo shvaćanje ο »razumskoj razlici« i z m e đ u dviju naravi, koje poku­

Logosa i čovještva. Tu je najprije postavljen problem. R a s t u m a č e n o je kako

šavam potkrijepiti s nekoliko razloga. O p ć e n i t o se zna da takvu razliku uči C i r i l ,

tome problemu p r i l a z i aleksanđrijska a kako antiohijska škola. Antiohijska

ali je manje poznato daje ona općenita kod starih otaca. Citatima dokazujem da

promatra sjedinjenje ponajprije kao sjedinjenje te tako u neku r u k u oba elemen­

je imaju i Teodoret i dakako Proklo, a s njim zajedno i Kalcedonski sabor.

ta izjednačuje i zbog toga u antiohijskoj školi dolazi do nestorijevstva. Aleksan­

Sedmo poglavlje bavi se problemom pridijevanja vlastitosti k o d P r o k l a (com-

đrijska škola, naprotiv, izgrađuje kristologiju s vidika B o ž a n s k o g Logosa. O n a

municatio idiomaturnl). Na temelju citata pokazujem da Proklo uči kompletnu

je promatra baš ukoliko je inkarnacija. Z a t o je u aleksandrijskoj školi pogibao

komunikaciju idiomatum za razliku od antiohijske škole, koja ne dozvoljava

apolinarizma i monofizitizma, kako to uostalom i pokazuje daljnji dogmatsko-

ljudske atribute pripisivati Bogu ni B o ž a n s k o m Logosu. Tu dolazi u pitanje ne

povijesni razvoj. P o t o m raspravljam ο P r o k l o v u nauku. Najprije posvećujem

samo Theotokos, nego i posebno t e r m i n o l o š k i teopashitizam (tj. pripisivanje

jedan dio pitanju k a k v i m usporedbama P r o k l o nastoji osvijetliti sjedinjenje. Te

trpljenja Bogu, npr. izrazom: »Bog je u tijelu trpio«!). Tu ujedno ispravljam u

su usporedbe: ž e n i d b a , stanovanje, oblačenje. Usporedbe ο sjedinjenju i z m e đ u

jednoj stvari francuskog patrologa Richarda. Proklova komunikacija idiomatum

tijela i d u š e k o d čovjeka P r o k l o nema nigdje. Proklo ima jednu usporedbu ο

posve je aleksanđrijska.

nešivenoj haljini, ali n i j e d n a njegova usporedba ne igra k o d njega velike uloge.

U osmom poglavlju bavim se t e r m i n o l o š k i m teopashitizmom u posebnoj for­

Ne m o ž e se reći da ijednu usporedbu upotrebljava kao k a k v u klasičnu uspo­

muli. To je glasovita »teopashitska« formula: »UNUS DE T R I N I T A T E C R U C F

redbu, kao što to imamo k o d drugih suvremenih kristologa. Potom govorim ο

F I X U S S E C U N D U M CARNEM«. Ta je formula u povijesti vrlo usko povezana

formulama. Proklove su formule velikim dijelom aleksandrijske, ali on ne za­

s P r o k l o m . Schwartz je 1914. dokazivao da ta formula potječe od Prokla, što je

bacuje ni umjerenih antiohijskih formula. Formule iz filozofske terminologije

u novije vrijeme p o k u š a o pobiti l i l s k i profesor M. Richard. N a d a m se da sam

većinom su antiohijske. »Jednu narav« ni u kakvom obliku P r o k l o ne poznaje.

Richarda posve pobio i tako uspio utvrditi Schvvartzovo mišljenje ο proklov-

Ne poznaje ni sjedinjenje kath hypostasin ni sjedinjenje kata physin niti physike,

skom izvoru formule, ali s jednom modifikacijom. Smatram daje Proklo d o d u š e

kao k o d C i r i l a . Poznaje, m e đ u t i m , sjedinjenje kat ousian* Toga Antiohija nema.

stvorio tu formulu, ali ne kao posebnu kristološku formulu. On je unutar svoje

K o n a č n o analiziram Proklovo shvaćanje sjedinjenja. Dokazujem daje po P r o ­

poslanice Ivanu Antiohijskom donio tako formuliran teopashitski problem, ali

klovu mišljenju sjedinjenje ujedan subjekt, to jest jednu osobu. P r o k l o smatra

nije tome pridavao značaja jedne zasebne kristološke formule. M e đ u t i m je taj

daje taj subjekt hipostaza i prosopon.

izraz vrlo rano zadobio značaj posebne kristološke formule, već oko sabora u

Peto poglavlje bavi se pitanjem kako Proklo zamišlja K r i s t o v u osobu nakon

Kalcedonu (451.). To je dakako posve p o t v r đ e n o citatima i njihovom analizom.

sjedinjenja. Tu je problem u tome je li Kristova osoba nakon sjedinjenja rezultat

K o n a č n o se u tom poglavlju bavim t u m a č e n j e m te Proklove formule u okviru

jednog sastavljanja i l i ona sjedinjenju predbivstvuje, tj. da se sjedinjenje zbilo u

njegovih kristoloških nazora te pokazujem kako ona izvrsno pristaje u Proklovu

osobu B o ž a n s k o g Logosa, koja je ostala nepromijenjena, samo je usvojila ljudsku

kristologiju. U bilješci se malo osvrćem na pitanje glasovitog himna Trisagion,

narav i tako postala čovjek. Na temelju analiza tekstova dokazujem daje po Pro-

koji je Proklo uveo u liturgiju, te upozoravam na njegovu blisku vezu s proble­

k l u doista K r i s t isti s B o ž a n s k i m Logosom prije inkarnacije i da se sjedinjenje

mom teopashitizma, stoje djelomično već bilo poznato. Tako je prikaz Proklove

zbilo u preegzistentnu b o ž a n s k u hipostazu, koja s ljudskom naravi čini (composi-

kristologije završen i prelazim na treći dio.

tio improprial) samo jednu hipostazu.

T r e ć i dio nosi naslov: » D o g m a t s k o - h i s t o r i j s k i položaj i značenje Proklove

Šesto poglavlje raspravlja ο Proklovu učenju ο dvije naravi nakon sjedinje­

kristologije«. On ima svrhu postaviti P r o k l o v u k r i s t o l o š k u misao na njezino

nja. Tu na temelju tekstova dokazujem da je Proklo doista diofizit i to izričiti

mjesto unutar k r i s t o l o š k o g razvoja i z m e đ u dva sabora, ukazati na njezine izvo-

12

Pregled doktorskog rada

Pregled doktorskog rada

13

re i utvrditi njezin utjecaj. Taj se dio dijeli na tri velika poglavlja. Prvo poglavlje

sjedinjenja ostaju dvije naravi. U trećoj točki pokazujem kako je antiohijskoj k r i ­

raspravlja ο dogmatsko-historijskom položaju Proklove kristologije. N a k o n ne­

stologiji rezultat sjedinjenja dvije naravi a jedan prosopon. Ujedno se u bilješka­

koliko riječi ο P r o k l o v u problemu i pokušaju njegova rješenja tijekom povijesti,

ma bavim malo pitanjem hipostaze kao rezultata sjedinjenja. Tu protiv Richarda

nastojim najprije sintetizirati osobitosti aleksandrijske kristološke škole. N a ­

utvrđujem, i l i bar postavljam sumnje, da bi antiohijska kristologija imala nekih

kon nekoliko rečenica ο o p ć e m njezinom k r i s t o l o š k o m karakteru, donosim tu

sklonosti prema jednoj hipostazi. To je moje mišljenje uostalom tradicionalno. U

sintezu. K a o najjači izraz aleksandrijske kristologije smatram dvanaest anate-

četvrtoj točki govorim ο antiohijskoj filozofskoj terminologiji u kristologiji. O n a

matizama protiv Nestorija, što ih je sastavio Ćiril Aleksandrijski. U o p ć e je C i r i l

uglavnom izjednačuje, koliko je dosad poznato, physis i hypostasis, makar je istina

Aleksandrijski zapravo ono, što mi u tom razdoblju zovemo aleksandrijskom

da hypostasis takoreći ne upotrebljava, osim u nekim slučajevima. Peta točka ra­

školom. Ćirilov nauk (zapravo osobitosti tog nauka) formuliram u pet t o č a k a .

spravlja ο antiohijskom nauku ο komunikaciji idiomatum. Antiohijska škola ne

Prva t o č k a govori ο osnovnoj formuli za inkarnaciju, koja je k o d C i r i l a Ivanova

priznaje kompletne komunikacije idiomatum. O n a ne dozvoljava reći daje »Bog

riječ: »Logos je postao tijelo.« Potom govorim ο određenju sjedinjenja Logosa

u tijelu trpio« i l i daje » B e s m r t n i u m r o « . P r i k a z atiohijske kristologije oslanjam

i čovještva s formalne strane. To je određenje k o d C i r i l a kath hypostasin kata

na »simbol unionis« (433.), za koji s nekoliko riječi dokazujem daje doista pravi

physin, physike. Z a t i m u trećoj točki govorim ο tome, stoje po C i r i l u u K r i s t u

izraz umjerene antiohijske struje. Ukazujem na različitost prijevoda jednoga di­

nakon sjedinjenja. To je »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A LOGOSA«,

jela simbola i neke ispravljam.

»JEDNA U T J E L O V L J E N A H I P O S T A Z A B O G A LOGOSA«, »JEDAN P R O S O -

K a d je tako fiksiran spor i z m e đ u Aleksandrije i Antiohije, prelazim na Pro­

P O N « . U četvrtoj t o č k i govorim nešto ο Ćirilovoj filozofskoj terminologiji. O n a

k l a . K a k o on rješava te sporne točke? Na to je odgovor sustavni prikaz. Ovdje

nije n i p o š t o fiksirana, tako da Ćiril upotrebljava termine physis i hypostasis kao

samo formuliram. Proklo u osnovnoj formuli uči da je jednako vrijedna i po­

sinonime. K o n a č n o , kao peta točka, dolazi pitanje komunikacije idiomatum.

trebna formula »postade«, kao i »uze«. Svaka ima svoju veliku važnost. Ο sjedi­

Ćiril je p r i s t a š a kompletne komunikacije idiomatum tako kako je danas pri­

njenju s formalne strane Proklo se malo izražava. Aleksandrijskih formula ne

znaje katolička kristologija. Tako su fiksirane osobitosti aleksandrijske kristo­

poznaje, ali govori ο sjedinjenju kat ousian, što nije antiohijsko. Formule ο dvije

logije. U bilješci donosim Marićevo rješenje Ćirilova nauka ο sjedinjenju kath

naravi uglavnom su antiohijske; aleksandrijske »iz dvije naravi« ne poznaje. On

hjpostasin i kata physin, potkrepljujući to Ćirilovim riječima. T a k o đ e r i novo

ima specijalnu formulu »u dvije naravi«, koja će doći u kalcedonsku dogmatsku

rješenje formule »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A LOGOSA«, to me­

definiciju. Dokazujem citatima da ta formula ne m o ž e potjecati iz kruga anti­

đ u t i m samo kao hipotezu.

ohijske kristologije, koja dovoljno ne razlikuje i z m e đ u osobe i naravi, pa govori

Nasuprot aleksandrijskoj kristologiji stoji antiohijska sa svojih pet spornih to­

samo ο dvije naravi, ali ne t a k o đ e r ο »nekome, koji je u dvije naravi«, što bi zna­

čaka. U pitanju osnovne formule sjedinjenja antiohijska kristologija upotrebljava

čilo da razlikuje i z m e đ u naravi i osobe. Ta formula vjerojatno ima k a p a d o č k u

formulu »uze« (oblik sluge po sv. Pavlu!), a izbjegava i l i osuđuje formulu »posta­

tradiciju k o d sv. Gregorija iz N i s e . Po P r o k l u nakon sjedinjenja postoje dvije

de«. U drugoj točki, antiohijska kristologija ne voli sjedinjenju davati nikakvih

naravi, jedna hipostaza, jedan prosopon. Filozofska terminologija drukčija je

bližih određenja. U to vrijeme već su uglavnom n a p u š t e n a određenja, kakva je

od aleksandrijske i antiohijske. On izjednačuje hipostazu i prosopon, a s dru­

davao Nestorije i l i Teodor Mopsuestijski, koja su insinuirala moralno sjedinjenje,

ge strane physis i ousia. To je grčka trinitarna terminologija. Proklo je p r i s t a š a

ali ih novi antiohijski teolozi (osobito Teodoret) ne donose. O n i ne priznaju alek-

Aleksandrije, to jest kompletne komunikacije idiomatum. K a k o vidimo, Proklo

sandrijskih određenja kath hjpostasin, kata physin, physike. M e đ u t i m , oni svojom

je u sredini. On nije ni antiohijac ni aleksandrijac. On je diofizit s jednom hipo-

formulom ο dvije naravi ipak donekle određuju sjedinjenje s formalne strane.

stazom i kompletnom komunikacijom idiomatum. Tako je fiksirano Proklovo

Aleksandrija govori ο sjedinjenju »iz dvije naravi«, gdje je nekako insinuirali, ne­

stajalište. To je fiksiranje od velike važnosti. Je li Proklo svjesno stao na sredinu?

ćemo reći baš monofizitizam, ali svakako veliko jedinstvo. Antiohijska formula

T e š k o je reći, ali nije n e m o g u ć e . Odakle je Proklo crpio? Jedna propovijed što ju

»sjedinjenje dviju naravi« uopće ne daje slutiti da bi te naravi sjedinjenjem pre­

je Proklo napisao u zajednici s patrijarhom A t i k o m i za A t i k a dokazuje daje on

stale biti dvije, a po intencijama antiohijskih učitelja ona naznačuje baš da nakon

već prije nestorijevskih borbi priznavao kompletnu komunikaciju idiomatum, a

14

Pregled doktorskog rada

Pregled doktorskog rada

15

homilija ο Bogorodici pred Nestorijem dokazuje daje bio diofizit! N a k o n toga

zaključak da je definicija djelo carigradske tradicije, vjerojatno uz sudjelovanje

govorim potanko ο nekim m o g u ć i m utjecajima na P r o k l a . Ovdje nije mjesto

kojega toj tradiciji bližeg biskupa, kao Euzebija Dorilejskog. To vrijedi t a k o đ e r

da raspravljam ο pojedinostima. Posebno ο k a p a d o č k o m utjecaju, koji se meni

i za formulu in duabus naturiš, a da ne govorimo ο jednoj hipostazi. To je, dakle,

čini najvjerojatnijim. K o n a č n o dajem sud ο P r o k l u . On po svoj p r i l i c i nije veliki

Proklov nauk. Sastavljači definicije su mu se odužili time što su ga pod posebnim

teolog, ali je imao smisao za tradiciju i tako je uveo trinitarnu terminologiju u

okolnostima citirali m e đ u očima, koje sabor prima. Njegov citat u adresi caru

kristologiju. Na temelju prikaza Proklove kristologije pokazujem kako je njegov

Marcijanu ima osamljeni karakter, jer je on jedini tamo izričito i posebno done­

K r i s t smješten unutar Presvetog Trojstva i kako bi zbog toga Proklo i sam bio

sen, dok su drugi svi izvađeni iz Teodoretova spisa Eranistes. Sabor u toj adresi

mogao doći do jedne hipostaze, tj. do uvođenja trinitarne terminologije u k r i ­

govori potvrdno i ο Proklovu dogmatskom pismu Armencima, što će kasnije biti

stologiju. Njegovu misao nastavit će drugi i filozofski opravdati Leoncije. Z a t o

smatrano kao daje sabor usvojio cjelinu nauka toga pisma.

će Leoncije i cijeniti P r o k l a . Ο mnogim pojedinostima, gdje ispravljam netoč­

N a k o n toga prelazim na pitanje povijesti kalcedonske definicije do petoga

ne sudove i l i postavljam kakve hipoteze, koje bi mogle plodno djelovati, neću

sabora (553.). Tu je Proklo t a k o đ e r odigrao značajnu ulogu. Radilo se naime

ovdje govoriti.

ο pitanju komunikacije idiomatum. Sabor je istina upotrijebio termin Theoto-

U drugom poglavlju trećega dijela počinjem govoriti ο Proklovu utjecaju. Tu

kos bez ikakvih restrikcija, što je značilo da priznaje kompletnu komunikaci­

najprije raspravljam ο kristologiji patrijarha Flavijana, koji je 448. vodio sabor

ju u njezinim posljednjim konzekvencijama. Tako m o ž e m o razumjeti da su u

protiv Eutiha. A n a l i z a pokazuje da je Flavijanova kristologija identična s Pro-

prvoj polovini šestoga stoljeća carigradski akoimete, inače kalcedonci, nijekali

klovom, samo što je Flavijan malo skloniji nekim aleksandrijskim formulacija­

Theotokos, ako ga h o ć e m o upotrijebiti u pravom i istinitom smislu. To znači da

ma, kao kath hjpostasin, mia physis tou Theou Logo u sesarkomene, ek dyo physeon.

Proklovi prijatelji na Kalcedonskim saboru nisu mogli Proklovu nauku u cjelini

Flavijan je inače izričiti t e r m i n o l o š k i diofizit s jednom hipostazom. Ο pitanju

pribaviti nedvojbeno odobrenje. Glasoviti po zlu Henotikon cara Zenona k u š a o

komunikacije idiomatum nije se izričito izrazio, ο tom se na saboru 448. šutjelo,

je u toj stvari doskočiti, ali je šutio ο diofizitizmu i zato nije mogao biti prihvaćen

ali je očito daje bio pristaša kompletne komunikacije idiomatum kao i Proklo.

od kalcedonaca. U njemu se inače osjeća nedvojbeni utjecaj Proklova glasovitog

T r e ć e i posljednje poglavlje raspravlja ο problemu kalcedonske dogmatske

pisma Armencima, što dokazujem citatima.

definicije i Proklovu utjecaju na nju. Najprije formuliram kalcedonsko rješenje

N a k o n vraćanja Kalcedonu pod carem Justinom rađa se odmah pitanje ο

onih pet spornih t o č a k a . T a k o pokazujem da kalcedonska definicija nije ni alek­

komunikaciji idiomatum. To je pitanje oko formule »JEDAN OD T R O J S T V A

sanđrijska ni antiohijska nego upravo u osnovici proklovska. Z a t i m prelazim na

R A Z A P E T PO TIJELU«, koju su skitski monasi htjeli postaviti uz kalcedonsku

povijesno ispitivanje pripravljanja kalcedonske dogmatske definicije. Tu najprije

definiciju, kao njezinu nadopunu, te su za to tražili odobrenje R i m a . Borbe oko

analiziram kristološko učenje biskupa koji su uz Flavijana vodili sabor protiv

te formule završile su tako da je papa Ivan II. formulu potvrdio. Jedini otački

Eutiha (448.) Pokazujem, na temelju citata, da je većina tih biskupa i l i posve

citati, koji su fingirali kao dokazni materijal b i l i su citati iz Prokla. O n i su svi

prihvaćala Proklov nauk (kao tužitelj Euzebije) i l i se kod njih osjeća nesumnjivo

autentični (bar vjerojatno), ali je formula bez sumnje od Prokla, kao što smo već

velik utjecaj onih tendencija koje nalazimo u Proklovoj kristologiji. Posebno isti­

prije dokazali.

čem ulogu carigradskog klera u događajima oko Kalcedonskog sabora, osobito

K o n a č n o smo došli do petoga sabora (553.). Nije toliko važno isticati daje u

a r h i đ a k o n a Aecija, koji je bio glavni bilježnik na saboru, a čija se uloga općenito

procesu protiv Teodora i Ibe kao glavni dokaz uz C i r i l a bio Proklo. To je dru­

premalo cijeni. Potom prelazim na samu najužu povijest kalcedonske definicije

gorazredno.

sa saborskih zasjedanja. Prije svega pokazujem daje ideja za definiciju došla iz

V a ž n o je da carigradski dogmatski kanoni znače potpunu pobjedu Proklova

Carigrada, i da ju je car usvojio. Nije došla sa Zapada, odakle je sv. Leon poslao

kristološkog shvaćanja uz one tendencije, koje su pokazivali Proklovi prijatelji

dogmatsko pismo Flavijanu (Tomus ad Flavianum) koje je imalo biti dovoljno.

na saboru 448. To je sjedinjavanje aleksandrijskih formula s diofizitizmom. Tu

Potom analiziram tijek prepirke u okviru pete sjednice, gdje je donesena defi­

analiziram dogmatske kanone petoga sabora i utvrđujem rečenu tvrdnju. N a k o n

nicija. Tako nam je o m o g u ć e n o da shvatimo saborske tendencije. K o n a č n i je

petoga sabora Proklo se brzo izgubio s pozornice. Peti sabor je iscrpio njegove

16

Pregled doktorskog rada

ideje. A l i to, što je Proklo učinio, dovoljno je da mu se prizna časno mjesto u okviru razvoja katoličkoga kristološkog nauka. Konačno, da ukratko formuliram svoj osnovni rezultat; nadam se da sam, ako ne baš otkrio, a ono svakako fiksirao umjereni diofizitizam unutar Grčke crkve i time riješio problem kalcedonske dogmatske definicije u njegovoj osnovi. T i m e je otvoren put daljnjim radovima na tom području, za koje se uzdam da neće pobiti mojih re­ zultata nego će ih samo učvrstiti, da bude konačno posve sužena priča ο tomu kako je u Kalcedonu Zapad nametnuo svoju kristologiju Istočnoj crkvi (Harnack).

KRISTOLOGIJA PROKLA C A R I G R A D S K O G

(434. - 446.) Prinos tumačenju kalcedonske dogmatske definicije (45L)

D O K T O R S K I

R A D

Napisao: Janko Tomislav Sagi, kapucin

Zagreb, 1951. KNJIŽNICA. JURAJ HABDEUC >R.EB r

KRATICE AS = Simbol antiohijske unije (433.) BS = Bogoslovska smotra (Zagreb)

DB = Denzinger - Banmvart - Umberg, Enchiridion sjmbolorum (1932.) Doctrina = Doctrina Patrum de Incarnatione Verhi, hrsg. Diekamp D T C = Dictionnaire de Theologie Catholique (Pariš) HT = Procli ep, Cstplt, Η ο mili a de Theotokos coram Nestor to (PG: Oratio I)

K-EF = Kirch, Ε η c h i r i d i ο η fo η t i u m (1910.) Lietzmann = Lietzmann, Apollinaris von Laodicea (TUbingen, 1904.) L T F = S, Leonis Magni Papae Tomus ad Flavianum

Mansi = Mansi, Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio (prvi broj označuje svezak,

a drugi kolumnu) Martin = Ch. Martin, »Un florilege grec đ'homelies christologiques ...« (vidi medu izvorima) Moss = Moss, »Proclus of Constantinople Homily on the Nativity«, u: Le Museon, 42 (1929.), str. 6T73 M S R = Melanges de science religieuse (Lille) PG = Patrologiae cursus completus, Series graeca PL = Patrologiae cursus completus, Series latina PO = Grafnn - Nau, Patrologia Orientalis R E P = Realencyclopadie fiir protestantische Theologie und Kirche R H E = Revue d'histoire ecclesiastiaue (Louvain)

RJ = Rouet de Journel, Enchiridion patrističum (1932.) Schw. = E. Schwartz, Acta conciliorum oecumenicorum

Silva-Tarouca = S. Leonis Magni Tomus ad Flavianum, ed. Silva-Tarouca, S.I. (vidi medu

izvorima) Silva-Tarouca, I = Eiusdem Epistulae contra Eutjchis haeresim ante conc. Chalced. missae (vidi

medu izvorima) Silva-Tarouca, II = Eiusdem Epistulae de eodem post conc, Chalc. (vidi medu izvorima) TA = Procli ep, Cstplt. Tomus ad Armenios

21

Izvori literatura

1.1, v. 3 (Coll. Casinensis, pars prior), Berolini et Lipsiae, 1929. t. II (Chalcedonense), ν. 1, p. 1-3, Berolini et Lipsiae, 1933. - 1935. t. II, v. 2, ρ. 1 (Coll. Novariensis), Berolini et Lipsiae, 1932. t. IV, v. 2, Argentorati, 1914. SilvaTarouca, C, S.I., S. Leonis Magni Tomus ad Flavianum episc. Costantinopolitanum

(Epistula X X V I I I ) additis Testimoniis Patrum et eiusdem S. Leonis M. Epistula ad Leonem I imp. (Epistula C L X V ) . Ad codicum fidem recensuit C. SilvaTarouca S.I., Romae, 1932. (Textus et documenta, series theol. 9), str. 70. Isti, S. Leonis Magni Epistulae contra Eutjchis haeresim, pars prima, Epistulae quae Chal-

IZVORI I LITERATURA

cedonensi concilio praemittuntur (AA. 449-451). Ad codicum fidem recensuit C. SilvaTarouca S.L, Romae, 1934. (Textus et documenta, series theol. 15), str. ΧΧΧΙΙ+89.

IZVORI

Isti, S. Leonis Magni Epistulae contra Eutjchis haeresim, pars secunda. Epistulae post Chal­

(Izdanja kojima sam se služio) Denzinger, H. - Bannvvart, CL - Umberg, L B., Enchiridion sjmbolorum definitionum et

cedonense concilium missae (AA. 452-458). Ad codicum fidem recensuit C. Silva­ Tarouca S.L, Romae, 1935. (Textus et documenta, series theol. 20), str. X X X I I I X L I I , 93-204. Isti, Epistulae Romanorum Pontificum ad vicarios per Illjricum aliosque episcopos. Collectio

18 20

declarationum de rebus fidei et morum, Friburgi Brisgoviae, ' 1932.

Diekamp, Franz, Doctrina Patrum de Incarnatione Verbu Ein griechisches Florilegium aus der Wende des siebenten und achten Jahrhunderts. Zum ersten Male vollstandig herausgegeben und untersucht von pro£ dr. Franz Diekamp, AschendorfFsche Verlagsbuchhandlung, Miinster in Westf., 1907. Grafrin, R. - F. Nau, Patrologia orientalis, t.13, Pariš, 1919. Kirch, Conr., Enchiridion fontium historiae ecdesiasticas antiquae, Friburgi Brisgoviae, 1910. Lietzmann, H . , Appolinaris von Laodicea und seine Schule. Texte und Untersuchungen, I,

Tiibingen, 1904.

Thessalonicensis. Ad codicum fidem recensuit C. SilvaTarouca S.L, Romae, 1937. (Textus et documenta, series theol. 23). Sanda, Α., Se veri Philalethes Bervti, 1928.

LITERATURA Ales, dAdhemar, De Verbo incarnato, Pariš, 1930. Isti, Le Dogme d'Ephese, Pariš, 193L, str. VI+314. 2

2

Mansi, Johannes Dominicus, Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio, t. IV, V, V I ,

VII, VIII, IX, Florentiae, 1760. - 1763. Martin, Ch., S.J., »Un florilege grec d'homelies christologiques des I V et V siecles sur la Nativite (Pariš gr. 1941)«, u: Le Museon, 54 (1941.), str. 17-57. (To je izdanje dviju Proklovih propovijedi u grčkom izvorniku.) e

e

Martin, M . , Actes du Brigandage d'Ephese, traduction faite sur le texte syriaque contenu dans

le manuscrit 14530 du Musee Britannique. Extrait de la Revue des Sciences ecclesiastiques, Amiens, 1874., 183 str. Migne, J. R, Patrologiae cursus completus. Series Graeca (t. 26, 29, 32, 37, 52, 67, 75, 76, 77,

83, 86[1], 86[2], 103, 104, a sasvim posebno 65!) Isti, Patrologiae cursus completus. Series Latina (t. 48, 67, 68)

Moss, »Proclus of Constantinople homilv on the Nativitv«, u: Le Museon, 42 (1929.), str. 61-73. Nestorius, Le Livre d'Heraclide de Damas, traduit en francais par F. Nau, Pariš, 1910. Rouet dejournel, M. J., S.J., Enchiridion Patristicum, Friburgi Brisgoviae, ' 1932. 8 9

Schwartz, Eduardus, Acta conciliorum oecumenicorum,

t. I (Ephesenum), ν. 1 (acta graeca), p. 1-6 (Coll. Vaticana), Berolini et Lipsiae, 1927. - 1928. 1.1, ν. 1, p. 7 (Coll. Segueriana, Atheniensis, minores), Berolini et Lipsiae, 1929. 1.1, ν. 1, p. 8 (Indices), Berolini et Lipsiae, 1930.

Altaner, Berthold, Patrologie, Leben, Schriften und Lehre der Kirchenvater, Freiburg, 1950. e

Amand, David, »Une homelie grecque inedite antinestorienne du V siecle sur l'Incarnation du Seigneur«, u: Revue Benedictine, 63 (1948.), str. 223-263. Amann, E., »Hormisdas (Saint)«, u: DTC, t. VII, Pariš, 1922,, col. 161-176. Bakšič, Stjepan, Presveto Trojstvo, Zagreb, 1941. Balić, Karlo, »Marija i kršćansko osjećanje«, u: Nova Revija, 10 (1931.), Makarska, str. 310-329. Bardenhewer, Otto, Patrologie, Freiburg im Breisgau, 1901. Isti, Geschichte der akkirchlichen Literatur, Bd. IV, Freiburg im Breisgau, ' 1924,; Bd. V, Frei­ burg im Br., 1932. Baronius, Caesar, Annales ecclesiastici, t. V, Augustae Vindelicorum, 1738., t. V I , Augustae Vindelicorum, 1739. Bauer, Franz X . , Proklos von Konstantinopel Ein Beitrag zur Kirchengeschichte den 5. Jahrhundertes, Munchen, 1919. Bauer, Robert, »Marija na efeškom saboru«, u: Duhovni život, god. 3, knj. 3 (1931.) Zagreb, str. 257-263. Billot, Ludovicus, S.L, De Verbo incarnato, Romae, 1937. Bock, I. P., D.I., »Dr. D. Jakšić i okružnica Pija XI ο efeškom saboru«, u: Život, 14 (1933.), Zagreb, str. 86-93, 131. Bois, J., »Chalcedoine (Concile de)«, u: DTC, t. II, Pariš, 1923., col. 2190-2208. Isti, »Constantinople (I? concile de)«, u: DTC, t. III, Pariš, 1923., col. 1231-1259. 2

1 2

7

22

23

Izvori literatura

Izvori literatura

3

Bomvetsch, N . , »Theodoret, Bischof von Kyrrhos«, u: REP, Bd. X I X , Leipzig, 1907., str. 606-615. Bujanović, Ivan, Kristologija i soteriologija, Osijek, 1922. Cayre, F., Α.Α., Precis de Patrologie, Histoire et doctrine des Pereš et Docteurs de VEglise, t. II,

Pariš - Tournai - Rome, 1930. Cuperus, Guilielmus, Historia chronologica patriarcharum C ο η s t a η t i η ο ρ olit a η ο r u m, Acta

Sanctorum Augusti, 1.1, Parisiis et Romae, 1867., str. ΙΙΙ-Χ, 1-256. Deneffe, August, S.J., »Der dogmatische Wert der Anathematismen Cyrills«, u: Scholastik, 8 (1933.), Eupen (Belgien), str. 64-88, 203-216. Devreesse, Robert, »Les actes du concile d'Ephese«, u: Revue des sciences theologiaues etphilosophiques, Pariš, 1929. (XVIII), str. 223-242, 408-431. Isti, »Apres le concile d'Ephese, Le retour des Orientaux a limite (433-437)«, u: Echos dOrient, 34 (1931,), Juillet-Septembre 1931., str. 271-292. Isti, Essai sur Theodore de Mopsueste (Studi e testi 141), Citta del Vaticano, 1948., str. VIII+439. Dočkal, Kamilo, »Povijest armenske Crkve«, u: BS, 29 (1941.), str. 56-66,156-162, 236-247, 341-361. Isti, »Povijest sirske Crkve«, u: BS, 27 (1939.), str. 55-61, 127-133, 190-209, 288-298, 375-390. Duchesne, L., Histoire ancienne de VEglise, t. III, Pariš, 1929. Isti, L'Eglise au VL'" siecle, Pariš, 1925. Erdin, Franz, »Das Wort Hypostasis«, u: Freiburger Theologische Studien, 52, Freiburg im Breisgau, 1939., str. ΧΙΧ+100. Ermoni, V,, »Antioche (Ecole theologique d')«, u: DTC, 1.1, Pariš, 1923., col. 1435-1439. Fritz, G., »Proclus, archeveque de Cstple«, u: DTC, t. XIII, col. 662-670. Gonzales, Severino, S.L, »La formula ΜΙΑ 'ΟΥΣΙΑ ΤΡΕΙΣ ΎΠΟΣΤΑΣΕΙΣ en san Gregorio de Nisa«, u: Analecta Gregoriana, ν. X X I , Sectio Β (η. 11), Romae, 1939., str. ΧΙΧ+146. Gordillo, Mauritius, S.L, Compendium theologiae orientalis, Romae, 1937. Grabić, Petar, »Majka Božja u objavi i u životu«, u: Nova Revija, 10 (1931.), Makarska, str. 353-362. 5

e

Grott, J. F. de, S.J., Conspectus historiae dogmatum ab acta te PP Apostolicorum usaue ad sate.

13, Romae, 1931. Harapin, Theophilus, O.F.M., Primatus Pontificis Romani i η Concilio Chalcedonensi et Eccle-

siae dissidentes, Ad Claras Aquas, 1923., str. ΧΙ+131. Harnack, Adolf, Lebrbuch der Dogtnengeschichte, Bd. II, Tubingen, 1909. Isti, D ogm e nges ch i ch te, Tubingen, 1914. Hecke, J. van, De S. Proclo, episcopo Constant i η ο ρ olit a no, Commentarius historicus, Acta Sanctorum Octobris, t. II, Bruxellis, 1861., str. 637-649. Hefele, Carl Joseph von, Co η c ili e nges ch i chte, Bd. II, Freiburg im Breisgau, 1875. 4

5

2

Isti, Histoire des Conciles d'apres documents originaux, trad. Dom. H. Leclercq, t. II, p. 2,

Pariš, 1908.; t. III, ρ. 1, Pariš, 1909. Henschenius, Godefridus, S.J., De 5. Flaviano episcopo Cons ta nti η opolita η ο martjre, Com­

mentarius historicus, Acta Sanctorum Februaru, t. III, Parisiis et Romae, 1865., str, 72-80.

Isti, De s. Maximiano patriarcha Co η sta η tin opo l i ta η ο, Acta Sanctorum Aprilis, t. II, Parisiis et Romae, 1866., str. 844-846. Hergenrother - Kirsch, Handbuch der allgemeinen Kirchengeschichte, Bd. I, Freiburg im Breis­ gau, 1911. Jelenić, Jnlijan, Povijest Hristove Crkve, II. knj., Zagreb, 1924. Jugie, M . , »Ephese (Concile d')«, u: DTC, t. V, Pariš, 1924,, col, 137-163 Isti, »Eutvches et Eutvchianisme«, u: DTC, t. V, Pariš, 1924,, col. 1582-1609. Kihn, Heinrich, Patrologie, Bd, II, Paderborn, 1908, Kriiger, G., »Cyrillus, Bischof von Alexandrien«, u: REP, Bd. IV, Leipzig, 1898., str. 377-381, Lebon, J., Le monophjsisme severien, Lovanii, 1909, Isti, »Discours dAtticus de Constantinople sur la Sainte Μ ere de Dieu«, u: Le Museon, 46 (1933,), str, 167-202. Isti, »Les anciens symboles dans la definition de Chalcedoine«, u: RHE, 32 (1936.), str. 809-876. Isti, »Nicee-Constantinople. Les premiers symboles de foi«, u: RHE, 32 (1936,), str. 537-547. Loofs, Friedrich, »Flavianus von Konstantinopel«, u: REP, Bd. V I , Leipzig, 1899., str. 95. Isti, »Eutyches und Eutychianische Streit«, u: REP, Bd. V, Leipzig, 1898., str. 635-647. Isti, »Nestorius«, u: REP, Bd. XIII, Leipzig, 1903., str. 713-749. 5

3

3

3

3

Isti, Leontius von Bjzanz und die gleichnemigen Schriftsteller der griechischen Kirche, Erstes Buch: Das Leben und die polemischen Werke des Leontius von Bjzanz, Leipzig,

1887, Isti, »Christologie, Kirchenlehre«, u: REP, Bd, IV, Leipzig, 1898., str. 15-56. Mahe, J., »Cyrille (Saint), patriarche dAlexandrie«, u: DTC, t. III, Pariš, 1923., col. 2476-2527. 3

Mannucci, Ubaldo - Casamassa, Ρ. Α., Istituzioni di Patrologia, parte II, Epoca Post-Nicena, 4

Roma, 1937. Marić, Dragomir, Hristologija sv. Atanazija Velikog. Pretiskano iz: Bogoslovlje, sv, 2, god. IX,,

Beograd, 1934., str. 88. Marić, Josip, De Agnoetarum doctrina, Zagreb, 1914. Isti, »Novi pogled u monoergetizam i monoteletizam«, u: BS, 8 (1917.), str. 210-223, 316-328; BS, 9 (1918.), str. 280-297; BS, 10 (1919.), str. 27-36. Isti, »Nova exegesis commentarii a Cvrillo Alexandrino in Joannem 6,54 compositi«, u: BS, 11 (1923.), str. 296-306. Isti, »Celebris Cyrilli Alexandrini formula christologica de una activitate Christi i η interpretatione Maximi Confessoris et recentiorum theologorum. Prima quaestio praevia ad Novam apologiam papae Honorii L«, u: BS, 14 (1926.), str, 54-102, Isti, »Pseudo-Dionvsii Areopagitae formula christologica celeberrima de Christi activitate theandrica. Secunda quaestio praevia ad Novam apologiam Honorii I. papae«, u: BS, 20 (1932.), str. 105-173. Isti, »Nova formulae christologicae Leonis I. Magni papae de Christi activitate interpretatio. Tertia quaestio praevia ad Novam apologiam Honorii I. papae«, u: BS, 20 (1932.), str. 433-470. Isti, »Što su učinili Agnoete«, u: BS, 3 (1912.), str. 53-68, 177-195, 276-286, 381-408.

24

Marko vic, Ivan, Papino poglavarstvo u Crkvi za prvih osam vjekova, Ρ ovjestno-kritična prouka,

Zagreb, 1883. Isti, Cezarizam i bizantinstvo u povijesti raskola, Zagreb, 1891.

e

Schnitzler, Theodor, Im Kamp je um Chalcedon, Geschichte und Inhalt des Codex encjclicus

von 458, Romae, 1938. (Analecta Gregoriana, vol. X V I ) , str. VIII+132. Schwane, J., Dogmengeschichte, Bd. II, Freiburg im Br., 1895. Schwartz, E., Konzilstudien, Strassburg, 1914., str. 70 (Schriften der Wissenschaftlichen Gesellschaft in Strassburg, 20). 2

Martin, Ch., S.J., »Proclus de Constantinople, Nestorius et le 'bienheureux ΝίΓ Είς την άνάληψίν (Notes et Melanges)«, u: RHE, 32 (1936.), str. 929-932. Isti, »Hippolvte de Rome et Proclus de Constantinople, ΕΙΣ TO ΑΠΟΝ ΠΑΣΧΑ«, u: RHE, 33 (1937.), str. 255-276. Isti, »Un florilege grec d'homelies christologiques des IV et V siecles sur la Nativite (Pariš gr. 1941)«, u: Le Museon, 54 (1941.), str. 17-57. e

Marx, Benedikt, Pročitana. Untersuchungen iiber den homiletischen Nachlass des Patriarchen

Proklos von Konstantinopel, Aschendorff, Miinster i. W., 1940., str. ΙΧ-104 (Miinsterische Beitrage zur Theologie 23). To djelo nisam mogao dobiti. Mazzarino, Constantino da, OFMCap., La dottrina di Teodor eto di Ciro sulVunione ipostatica delle due nature i η Cristo, Roma, 1941., str. 183.

Michel, Α., »Hvpostase«, u: DTC, t. VII, Pariš, 1922., col. 369-437, posebno 369-407. Isti, »Hypostatique (Union)«, u: DTC, t. VII, Pariš, 1922., col. 437-568. Isti, »Idiomes (Communication des)«, u: DTC, t. VII, Pariš, 1922., col. 595-602. Moller, Ch., »Un representant de la christologie neochalcedonienne au debut du sixieme siecle en Orient: Nephalius d'Alexandrie«, u: RHE, 40 (1944. - 1945.), str. 73-140. Natalis, A. - Roncaglia, C, Historia ecclesiastica veteris noviaue Testamenti, t. V, Venetiis,

1771. Njaradi, Dionizije, Presv. Bogorodica 431Λ931. Poslanica dra Dionizija Njaradi vladike krize-

vačkog, Zagreb, 1931., str. 19. Pagi, Antonius, O.M.Conv., Critica i η Quintum Annalium Baronii Tomum, Augustae Vin­ delicorum, 1738. Isti, Critica in Sextum Annalium Baronii Tomum, Augustae Vindelicorum, 1739.

Pavić, Juraj, Patrologija (skripta), Zagreb, 1946. Petavius, Dion, Opus de theologicis dogmatibus, t. IV, Venetiis, 1747. Petit, L., »Armenie. Histoire religieuse«, u: DTC, t. L, Pariš, 1923., col. 1888s. Pohle-Gierens, Lehrbuch der Dogmatik, Bd. II, Paderborn, 1932. Popović, Jevsevije - Stoj kov, Mojsije, Opća crkvena historija, knjiga I., Srem. Karlovci, 1912. Rehrmann, Anton, Die Christologie des. hl. Cjrillus von Alexandrien, Hildesheim, 1902. Richard, Carolus-Ludovicus, O.P., Analjsis conciliorum, trad. lat. J. A. Dalmasus, 1.1, Ve­ netiis, 1776. Richard, Marcel, »Proclus de Constantinople et le theopaschisme«, u: RHE, 38 (1942.), str. 303-331. Isti, »L'introduction du mot 'Hvpostase' dans la Theologie de l'Incarnation«, u: MSR, 2 (1945.), Lille, str. 5-32, 243-270. Isti, »Le Neo-chalcedonisme«, u : MSR, 3 (1946.), Lille, str. 156-161. Isti, »Le Pape Leon le Grand et les Scholia de Incarnatione Unigeniti de Saint-Cyrille d'Alexandrie«, u: Recherches du science religieuse, t. X L , Pariš, 1952,, pg. 116-128. s

Sartori, Andomenico, II concetto di ipostasi e Veno si dogmatica a i concilii di Efeso e di Chalce-

donia, Torino - Roma, 1927., str. 142.

25

Izvori literatura

Izvori literatura

Isti, Der Prozess des Eutjches, Sitzungsberichte der Bajerischen Akademie der Wissenschaften.

Philosophische-historische Abteilung, Jahrgang 1929., Heft 5, Miinchen, 1929., str. 93. Seider, Andreas, »Allgemeine Einleitung«, u: Des Bischofs Theodoret von Cyrus Monchsgeschichte. Aus dem griechischen iibersetzt von dr. Konstantni Gutberlet, Miin­ chen (Kempten), bez godine (Bibliothek der Kirchenvater, Bd. 50), str. IX-IC. SilvaTarouca, C, S.J., Nuovi studi sulle antiche lettere dei Papi, I, Roma, 1932., str. 198, Srebrenić, J., Sabor u Efezu g. 431. Prigodom 1500-godišnjeg jubileja svečane definicije da je Prebi. Djevica Marija prava istinska Bogorodica. Pretiskano iz: Život, 6 i 7 (1931.),

Zagreb, str. 32. Steidle, Basilius, O.S.B., Patrologia, Friburgi Brisgoviae, 1937. Stilting, Joannes, S.J., De S. Joanne Chrjsostomo episcopo C on stan ti η op 0 lita η ο et Ecclesiae

Doctore, Commentarius historicus, Acta Sanctorum Septembris, t. IV, Parisiis et Romae, 1868,, str, 401-780 (posebno § L X X X I I , str. 656s, De epistola ad Caesarium), Strgačić, Anto Marija, »Efeški koncil promatran sa stanovišta dogme prvenstva vlasti rim­ skog biskupa«, u: BS, 20 (1932.), str. 29-54. Tillemont, L. de, Memoires pour servir ά Γ histoire ecclesiasticjue des six premiers siecles, t. X I V ,

A Venise, 1732. 7

Tixeront, J,, Histoire des Dogmes dans Vantiauite chretienne, t. II, Pariš, 1924.; t. III, Pariš,

1912. Todesco, Luigi, Storia della Chiesa, vol. II, Torino, 1945, Vailhe, S,, »Constantinople (Eglise de)«, u: DTC, t, III, Pariš, 1923,, col, 1307s. Weigl, E., Untersuchungen zur Christologie des heiligen Athanasius, Paderborn, 1914. (Fors-

chungen zur christlichen Literatur und Dogmengeschichte, Bd. 12, Hft. 4), str. VIII+190. Isti, Christologie ν om Τ ode des Athanasius bis zum Ausbruch des nestorianischen Streites

(363-429), Miinchen (Kempten), 1925., str. VIII+216. Zivković, Andrija, »Je li Nestorijeva nauka na efeškom saboru god. 431 nepravedno osuđe­ na«, u: BS, 6 (1915.), str. 397-401.

I. POVIJESNO-KRITIČKI UVOD

1.

POVIJESNI PREGLED P R O K L O V A KRISTOLOŠKOG N A U K A

Kristološki problem se postavlja Kristološke borbe, koje su se takvom žestinom razmahale p o č e t k o m četvrtog desetljeća petoga stoljeća te nisu prestajale sve do pod konac sedmoga stoljeća, nisu cijelo Nestorijevo. Nestorijev istup protiv Djevičina naziva »Bogorodica« samo je razbuktao vatru, koja je već dugo tinjala. Kristološki problem počinje se sjedne strane postavljati s doketima i nastavlja se preko manihejaca, koji niječu pravo i stvarno Kristovo čovještvo, a s druge strane, m o ž e m o reći, već sa Z i d o v i m a preko Pavla Samosatskog (3. st.) te M a r cela Ancirskog i Fotina (4. st ), koji - više i l i manje - niječu njegovo božanstvo. +

Te su zablude m e đ u t i m imale u C r k v i manje ozbiljan i dalekosežan odjek. K r i ­ stološki problem postaje akutan kad kršćani, priznavajući u K r i s t u dva elementa, b o ž a n s k i i čovječji, nastoje p o m o ć u filozofskih pojmova osvijetliti i p r o t u m a č i t i vezu koja ta dva elementa veže u jednoga K r i s t a . U tom se smislu problem rada s arijevcima koji su, priznavajući u K r i s t u nadljudski i ljudski element, spajali ta dva elementa u jednu narav i to tako da su K r i s t u nijekali ljudsku dušu (ψυχή). A l i kod arijevaca kristološko pitanje n e m a j o š svoje oštrine, jer je njihova trinitarna zabluda potisnula u pozadinu kristološku. Tako problem zapravo očito izbija na javu istom s mladim Apolinarom, biskupom u Laodiceji u Siriji (oko 360. 390.), velikim i žestokim arijevskim protivnikom u trojstvenoj teologiji, koji je

30

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

31

m e đ u t i m bio arijevski sumišljenik u k r i s t o l o š k o m nauku. On je arijevsko učenje

tim, brzo osjetila da njezino razdjeljivanje vodi u zabludu, te je u daljnjem ra­

utoliko modificirao, stoje priznao K r i s t u n i ž u ljudsku d u š u (ψυχή), a nijekao mu

zvoju nastojala te razdijeljene elemente opet skupiti i sjediniti. Tako je ona bila

samo ljudsku razumsku d u š u (νους i l i ττν^ΰμα). Apolinar je tako - zastupajući

prisiljena k u š a t i t u m a č i t i sjedinjenje. K o d prve je tendencije, djelilačke, imala u

u K r i s t u jednu narav - bio istaknuti branitelj Kristova jedinstva, ali je okrnjio

vidu apolinarizam, a k o d druge pravovjerje, od kojega su joj prijetile poteškoće

K r i s t a čovjeka. Pravovjerje je preko aleksandrijskog pokrajinskog sabora pod

zbog učenja ο dva sina, kojeje bilo logična posljedica njihove djelilačke tendencije.

sv. Atanazijem (362.) ustalo protiv Apolinarovih nauka ne spominjući njihova

Z a t o su antiohijci nastojali p r o t u m a č i t i sjedinjenje sačuvavši potpunu različitost

1

2

z a č e t n i k a , ali se apolinarizam nije dao ugušiti u korijenu. Bavio se njime i R i m ,

3

b o ž a n s k o g i čovječjeg elementa u K r i s t u , koju su smatrali sigurnim antiapolina-

općenito gaje osudio i drugi opći sabor u Carigradu 381., no satrti ga nije bilo

rističkim zaključkom. K o d toga su, m e đ u t i m , naišli na nepremostive poteškoće.

m o g u ć e . On je, naprotiv, doživio pravu evoluciju s različitim modifikacijama,

Njihova su tumačenja sjedinjenja ostajala uvijek suviše dualistička tako, te se či­

4

od kojih su se neke m o ž d a već samo riječima razlikovale od praznovjerja, ali je

nilo daje njihovo izričito ispovijedanje jednoga Sina samo p u k i verbalizam, a da

činjenica da su apolinaristi uvijek ostali u n i t a r i s t i č k i h tendencija te su tako za­

logika njihova sustava ispovijeda dva sina.

vršili u monofizitizmu. N a k o n mnogih napadaja i osuda, posebno one otvorene

D o k je taj nauk bio unutar granica antiohijske Crkve, on nije uzbudio oz­

u Carigradu (381.), apolinaristi su se p r i k r i l i te su pod imenima različitih orto­

biljnijih sukoba. Bilo je tome više razloga. Prije svega treba priznati daje pred­

5

doksnih otaca širili spise svoga učitelja. T a k o su oni uspjeli da su Apolinarovi

met, ο kojem se ovdje radilo, izvanredno dubok i suptilan, daleko suptilniji od

spisi pod l a ž n i m naslovima odigrali ne malu ulogu u razvoju kristologije. U Siriji

Apolinarovog, te je tako i njihova zabluda bila daleko manje očita od A p o l i n a -

se rodila i najžešća opozicija protiv Apolinarova kristološkog shvaćanja. V o đ a

rove. O d l u č n o m borbom protiv arijevstva i apolinarizma te širinom teološkog

7

je te opozicije bio izraziti predstavnik antiohijske bogoslovske škole Diodor, bi­

rada učitelji te kristologije postigli su zamjeran ugled u Antiohijskom patrijar­

skup u T a r z u u C i l i c i j i (378. - oko 392.), učitelj sv. Ivana Zlatoustoga i Teodora

hatu. T a k o su oni uspjeli svoje kristološko shvaćanje nametnuti antiohijskoj bo-

Mopsuestijskoga. On je, braneći protiv Apolinara cjelovitost ljudske naravi, tako

goslovskoj školi i učiniti ga takoreći njezinim službenim shvaćanjem. Umjereniji

dotjerao u protivnu krajnost je njegov nauk vodio u potpuni kristološki duali­

duhovi u Antiohiji smatrali su, čini se, pojedine pojave izrazitog dualiziranja za­

zam, koji bi umjesto jednoga K r i s t a imao zapravo dva K r i s t a , umjesto jednoga

sebnim teološkim mišljenjem, koje je istina m o ž d a malo pretjerano, ali koje j o š

Sina dva sina: Sina Božjega i sina Marijina. Pravovjerje je zapazilo pretjeranost

uvijek ne prekoračuje granice pravovjerja. K o n a č n o taj nauk j o š uvijek nije imao

6

8

tih antiohijskih tendencija, ο njima se t a k o đ e r čulo u R i m u , ali do jačeg sukoba

svjetskog značenja, zasad je on bio j o š uvijek regionalnog značenja, ograničen na

nije došlo. T r i n i t a r n i su problemi j o š uvijek b i l i u centru pažnje. Tako se anti­

Antiohijski patrijarhat.

ohijska kristologija mogla mirno razvijati, a daje nitko nije smetao. Diodorovu misao nastavio je njegov u č e n i k Teodor, biskup u Mopsuestiji (392. - 428.), koji je razvio veoma veliku djelatnost i okupio m n o š t v o učenika. K a o reakcija na apolinarizam antiohijska je kristologija najprije provela pot­

Istom kad je Nestorije, antiohijski monah i zagrijani sljedbenik Teodora Mopsuestijskoga, zasjeo na carigradsku patrijaršijsku stolicu (428.) te kad je nauk svoga učitelja počeo propovijedati s propovjedaonice prijestolnoga grada, problem je došao u k r i z u i svratio na sebe pogled cijele Crkve. Č i m je Nestorije

puno razdjeljenje K r i s t a u dva kompletna elementa, b o ž a n s k i i ljudski. Do toga

10. travnja 428. introniziran u Carigradu, moglo se po njegovu impulzivnom

ju je razdjeljenja dovelo isticanje potpunosti ljudskoga elementa. O n a je, m e đ u -

karakteru zaključiti da će za njegova patrijarhata biti većih događaja. Nestorije je ubrzo istupio protiv Marijina naziva »Theotokos« koji je, čini se, bio u Carigra­ du u d o m a ć e n , a koji nije bio posve u skladu s kristološkim naukom antiohijske

1

Tixeront, Histoire des Dogmes, t. II, Pariš, 1924., str. 97.

2

S. Athanasii Tomus ad Antiochenos, P G , 26, 804-805.

3

Can. 7 rimskog sabora oko g. 379. pod Damazom, D B , 65.

4

Can. 1, D B , 85. Leontius Bvzantinus, Adversus fraudes Apollinaristarum, P G , 86 (2), 1947-1976.

5

6

7

Usp. caru 6 Damazovog sabora 379., D B , 64.

7

A k o pod predmetom Apolinarove zablude promatramo njegovo učenje ο Kristo­ vu ljudskom razumu. Usp. pismo antiohijskog patrijarha Ivana i njegova sabora Proklu Carigradskom (PG, 65, 877-878) i Ćirilu (PG, 77, 329-332). 8

32

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

33

škole. N e k i su antiohijski bogoslovi gledali u njemu arijevsku i apolinarovsku

neće smatrati n e m o g u ć i m da su spisi antiohijskih teologa imali svojih čitatelja i u

zabludu, a prije svih je mislio tako Nestorije. Po njihovu shvaćanju nije se moglo

glavnom gradu. Tijek događaja oko Efeškog sabora pokazao je daje u Carigradu

reći daje Marija rodila Boga, jer ona nije rodila b o ž a n s k u narav, nego je rodila

bilo nešto - iako malo - teološki n a o b r a ž e n i h ljudi, koji su podupirali Nestorija.

samo ljudsku narav, koja s b o ž a n s k o m naravi sastavlja jednoga K r i s t a . N a r a v i se

Tako je m o g u ć e da su neki neprijatelji »Theotokosa« pokušali pokrenuti to pita­

sjedinjenjem nisu pomiješale, dakle ne mogu se miješati ni njihovi atributi.

nje kod ljudi koji su s Nestorijem došli iz Antiohije. Na taj je način onda došlo

Ο tome, kako je buknula prepirka oko »Theotokosa«, imamo dvije nešto različite verzije. Jedna potječe od crkvenog povjesničara Sokrata, Nestorijeva suvremenika i C a r i g r a đ a n i n a , a druga od samog Nestorija. Po Sokratu bi pi­ tanje imalo biti pokrenuto od antiohijskog svećenika Anastazija, Nestorijeva

do intervencije Anastazija, koji je o d l u č n o stao na stanovište protivnika »Theoto­ kosa«. Nestorije se u citiranim spisima trudio prikazati svoje stanovište kao neko posredništvo, ali je svakako sigurno daje on podigao glavnu oporbu protiv sebe u krugu onih koji su branili »Theotokos«, tako da se m o ž e reći da s druge strane 14

prijatelja, koji je s N e š t o rij em došao iz Antiohije. Taj je svećenik jednoga dana u C r k v i otvoreno napao termin »Theotokos«. K a d je radi toga nastala zabuna 9

i prepirka, Nestorije je uzeo svoga prijatelja u zaštitu. N e š t o drukčije razlaže

nije bilo neprijatelja. Prema tome, nije nimalo krivo reći daje Nestorije uzeo u zaštitu Anastazija s time daje nastojao kako ne bi pretjerao u protivnu krajnost, te je zato preporučivao izraz » C h r i s t o t o k o s « .

i u svojoj

Ο pitanju »Theotokosa« o d r ž a o je Nestorije nekoliko propovijedi, u kojima

Po Nestorijevu tvrđenju prepirka oko

nalazimo ovakvih izjava: »Ima li Bog majku? Dakle, treba ispričati pogane kad

»Theotokosa« postojala bi u Carigradu već prije njegova dolaska. C a r i g r a đ a n i su

bogovima uvode majke? ... Nije stvorenje rodilo Stvoritelja, nego je rodilo čo­

b i l i razdijeljeni na dvije grupe. Jedna je bila za »Theotokos«, a druga naprotiv za

vjeka, o r u đ e b o ž a n s t v a . . . «

» a n t h r o p o t o k o s « . Prva je drugu optuživala za fotinstvo, a druga prvu za mani-

je ostao u onome, koji je r o đ e n od Marije. Nije imao p o č e t a k iz Djevice, nego je

heizam. K a d su se obje grupe obratile na Nestorija, on je, videći da ni jedna ni

kroz cijelo vrijeme neodjeljivo bio povezan s onim, koji je rastući kroz mjesece

p o č e t a k sukoba sam Nestorije u jednom pismu Ivanu A n t i o h i j s k o m apologiji Knjiga Heraklida Damaščanina}

1

10

1 5

»Božanski dakle Logos nije r o đ e n od Marije nego

16

druga ne misle krivo vjerno, p r e p o r u č i o da se ne upotrebljava ni jedan ni drugi

polako sastavljen u Djevičinoj u t r o b i . «

termin, nego da se uzme termin »Christotokos« koji je posvećen Svetim pismom

stavlja formulu: »Dijelim naravi, ali vežem poštivanje!« T a k v i i slični Nesto­

i koji naznačuje obje naravi u K r i s t u , te zbog toga isključuje i apolinarovsko i

rije vi govori ubrzo su uzbudili duhove u Carigradu. M e đ u klerom su se mnogi

Fotinovo krivovjere.

direktno suprotstavili biskupovu naučavanju, čak se i m e đ u laicima našlo ljudi

12

M i s l i m da se te dvije verzije dadu uskladiti. Sigurno je, da se u Carigradu prije dolaska Nestorijeva propovijedalo ο tome da je Marija Bogorodica.

13

A sasvim

je lako vjerovati da se t a k o đ e r našlo ljudi koji su imali protiv toga svojih prigo­ vora, makar je posve sigurno da ih je u Carigradu bilo vrlo malo. N i t k o valjda

K a o neku temeljnu tezu Nestorije po­ 17

koji su Nestorija optuživali za herezu. Iz Aleksandrije se uskoro digao patrijarh sv. C i r i l , jedan od najjačih bogoslova svoga vremena, i stavio se na čelo borbe protiv Nestorija.

18

Od carigradskih laika ustao je protiv Nestor ij a j av no za vrijeme jedne Nestorijeve propovijedi advokat (scholasticus) Euzebije koji će kasnije postati biskup

9

Socrates, Historici teci, lib. V I I , c. 32, PG 67,808; K-EF, 782, 783. Mansi, V, 753-754, cap. 3. Nestorius, Le Livre d'Heraclide de Damas, trad. par F. Nau, Pariš, 1910., str. 91. Tako piše Nestorije u Livre d'Hćraclide, str. 91. A l i u svoja dva pisma papi sv. Celestinu (Ep, I et II) on izričito optužuje dio svoga klera za apolinarističko i arijevsko krivovjerje radi termina »Theotokos«, Mansi, IV, 1021-1022; 1024; P L , 48, 176-178, 180. Ο tom nam svjedoči Atikova (t426.) propovijed ο Bogorodici, koja dolazi pod Proklovim imenom kao On V, P G , 65, 716-721. Usp. J. Lebon, »Discours dAtticus de Constantinople sur la Sainte Mere de Dieu«, u: Le Museon, 46 (1933.), str. 167-202. 10

11

12

13

14

Ο tom svjedoče već dva spomenuta pisma papi sv. Celestinu, vidi bilj. 12. U tre­ ćem pismu Celestinu Nestorije tvrdi daje njegovo mišljenje posredničko, Mansi, V, 725; PL, 48, 842. Nestoru sermo I, P L , 48, 760-761 (Marius Mercator). 15

16

Nestorii sermo III, P L , 48, 769.

17

Nestoru sermo I, P L , 48, 762.

18

Ne kanim pisati povijest sve te borbe, jer bi to bilo izvan okvira ove studije. Dotak­ nut ćemo se samo onih detalja, koji su potrebni da se razumije uloga koju je u okviru te borbe odigrao Proklo.

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

34

dorilejski i kao takav će biti jedna od najvažnijih osoba na Kalcedonskom sabo­ 9

r u / Danas se općenito smatra daje isti Euzebije pismeno proširio u Carigradu 20

35

je stalno bio uz biskupa A t i k a , kad je dospio u m u ž e v n u dob, te daje bio A t i k o v osobni tajnik. A t i k gaje zaredio za đ a k o n a , a poslije i za svećenika.

26

o p t u ž b u protiv Nestorija kao obnovitelja zabluda Pavla Samosatskog. Ne m i ­

Poslije Atikove smrti Proklo je uz svećenike Filipa i Sizinija bio kandidat za

slim govoriti ο tome koliko ima stvarnosti u o p t u ž b a m a koje Nestorija dovode u

carigradskog biskupa. N a r o d je, m e đ u t i m , ovaj put bio većinom na strani S i z i ­

vezu s Pavlom Samosatskim i Fotinom, a koje su j o š nedavno bile ponovljene.

21

nija, koji je bio svećenik u jednom carigradskom p r e d g r a đ u . Po Sokratovim rije­

Po svoj prilici nema prave kauzalne i l i genetičke veze i z m e đ u jedne i druge zablu­

čima, »nadjačala je težnja svjetovnjaka« i tako je Sizinije bio z a r e đ e n za biskupa

de, ako i postoji stanovita sadržajna sličnost. Od fotinstva se brani sam Nestori­

prijestolnice. Proklo je, m e đ u t i m , stupio u dobre odnose sa Sizinijem. K a d je u

22

27

j e . Najistaknutiji predstavnik carigradskog klera, koji je ustao protiv Nestorija,

C i z i k u , metropoli provincije Helespont, umro biskup, Sizinije je, služeći se ne­

bio je Proklo, posvećeni tada biskup cizički.

k i m pravom carigradske Crkve, zaredio P r o k l a za biskupa cizičkog. A l i Cizičani nisu b i l i sporazumni s time da im Carigrad imenuje biskupe te su oni sami na svoju r u k u izabrali sebi za biskupa nekog monaha Dalmacija, kojega su p o d r u č n i

Nestorije i Proklo

biskupi zaredili. Tako je Proklo ostao bez biskupije. On je i nadalje živio m e đ u 28

carigradskim klerom i postigao priličnu slavu svojim propovijedima. N a k o n S prilično vjerojatnosti m o ž e m o zaključiti da se Proklo rodio u samom C a ­

smrti biskupa Sizinija Proklo je opet bio kandidat za patrijarha. A l i uslijed velike

rigradu i l i u njegovoj najbližoj okolici, koja je spadala pod carigradsku biskupiju,

nesloge i podvojenosti u kleru, jer je jedan dio tražio P r o k l a a drugi svećenika

jer Sokrat piše da je Proklo od rane mladosti služio u carigradskoj C r k v i kao

F i l i p a , da prepriječi trvenja i mržnje, car je odlučio uzeti biskupa iz druge C r ­

29

lektor. Njegovo rođenje treba staviti svakako prije godine 390., jer je k o d smrti

kve i to čak iz antiohijskog patrijarhata. Tako je došao na patrijaršijsku stolicu

patrijarha A t i k a (426.) Proklo kao prezbiter i vrlo viđena osoba m e đ u carigrad­

Nestorije (428.).

23

30

skim klerom bio kandidat za biskupa. To je svakako dokaz daje on već neko vri­

Ne znamo ništa ο tome kakav je odnos vladao i z m e đ u Nestorija i P r o k l a .

jeme morao biti prezbiter. Po crkvenim propisima koji su vladali na Istoku, u to

Jedino, što znamo, jest to da se oni nisu slagali u pitanju »Theotokosa«. M o ž e se

24

vrijeme nitko nije mogao biti r e đ e n za svećenika prije tridesete godine ž i v o t a . Je

m e đ u t i m uzeti kao sasvim sigurno daje Proklo u p o č e t k u bio u dobrim odno­

li Proklo bio učenik sv. Ivana Zlatoustog i l i ne, ne m o ž e se sa sigurnošću utvrditi,

sima s Nestorijem. Istom nakon gotovo jedne godine, otkad je Nestorije zasjeo

25

ali je svakako bio veliki štovalac svetog propovjednika. Sokrat k a ž e ο P r o k l u da

na patrijaršijsku stolicu, ustao je Proklo u jednoj propovijedi otvoreno protiv pa­ trijarhova naučavanja. Tu je propovijed Proklo izrekao za vrijeme velike liturgije pred patrijarhom, koji je sjedio na prijestolju. M o ž e se postavljati različite hipo­

19

P L , 48, 769-770; Hefele, Conciliengeschichte, Bd. II, Freiburg im Br., T875., str.

teze ο tome, u čije je ime i po čijem je nagovoru Proklo ustao da govori ο pogibelj-

153. 20

To je znamenita Διαμαρτυρία (Contestatio), Schw., t. I, v. 1, ρ. 1, n. 18, pg. 101-102; Mansi, IV, 1008-1012. A. d'Ales, Le Dogme d'Ephese, Pariš, T931., str. 24. 21

22

Nestoru strmo IV, P L , 48, 785B.

23

Socrates, nav. dp, lib. V I I , c. 41, P G , 67, 820-821.

24

V i d i Tillemont, Memoires pour servir ά Vhistoire ecclesiastique, t. X I V , Venise,

1732., str. 704; J. van Hecke, Acta Sanctorum Octobris, t. X, Bruxellis, 1861., str. 638-639. Prvu vijest ο tome da bi Proklo bio u direktnim vezama sa sv. Ivanom, čak da bi bio njegov komornik (cubicularius), imamo iz životopisa Ivanova, što gaje napisao Juraj II., patrijarh aleksandrijski (625. - 631.). Sokrat ο tome ne zna ništa. Činjenica je daje Proklo bio u dobrim vezama s Atikom, koji je u početku bio veliki Ivanov neprijatelj. 25

Sigurno je, međutim, daje Proklo mnogo poštivao sv. Ivana. To se vidi iz toga, stoje on dao prenijeti u Carigrad svete ostatke velikoga patrijarha, Socrates, nov. dj., lib. V I I , c. 45, P G , 67, 835-836. Socrates, nav. dj., lib. V I I , c. 41, P G , 67, 829. Isto, c. 26, P G , 67, 799-800. Isto, c. 28, P G , 67, 801-802. Taj je Filip također bio ugledan čovjek i povjesničar. Dolazi pod imenom Filip Sidetes. V i d i Bardenhewer, Geschichte der altkirchlichen Literatur, Bd. IV, Freiburg im Br., 'T924., str. 135-137. Socrates, nav. dj., lib. V I I , c. 29, P G , 67, 801-804. Nestorije opisuje te događaje u 26

27

28

29

30

Livre d'Heraclide, str. 242-244.

36

Povijesni pregled Proklova histološkog nauka

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

31

37

nom pitanju, ali ostaje izvan svake sumnje da bez Nestorijeve privole i l i protiv

i bogatstvu usporedbi, koje su m e đ u t i m uvijek kratke i zbite. Njegovi su dokazi

njegove volje ne bi bio mogao govoriti. To je dakako znak da njihovi m e đ u s o b n i

uopće uvijek odmjereni, sentenciozno kratki, što propovijedi daje jedan uzvišeni

odnosi tada još nisu bili poremećeni.

ton, ali ne pridonosi razumijevanju. O s i m toga, Proklo se na istu stvar više puta

Proklov je napadaj bilo vrlo fin i neobično umjeren. On govori ο »naravima« u

vraća, umeće ideje koje će kasnije šire obraditi, i slično. Sve to nije u korist jasnoće

pluralu, a druge filozofske terminologije takoreći niti nema. Ipak je propovijed

i preglednosti. A l i uza sve to treba istaknuti daje propovijed bogata u z v i š e n o m

uzbudila veliku buku i imala silan odjek. Sam će Nestorije u svojoj apologiji s

retorikom i stanovitom teološkom dubinom.

32

gorčinom ukazivati na tu propovijed kao na p o č e t a k svoje žalosne tragedije,

33

a

P o k u š a t ću ovdje zacrtati njezin plan, kako ga zamišljam, iako ne bih mogao

kasniji će kroničar reći daje od toga dana sve »počelo Nestorija m r z i t i « . Prije

tvrditi da je Proklo svoju propovijed doista tako planirao. Cijela se propovijed

nego bude što više rečeno, bit će zgodno donijeti sadržajni pregled te glasovite

dijeli na dva velika dijela s duljim uvodom i kratkim zaključkom.

34

homilije.

35

U uvodu Proklo svečanim riječima i bogatstvom slika u z d i ž e Marijinu veli­

Prije svega treba reći daje homilija po svojoj osnovnoj ideji d o d u š e mariološ-

činu, jer je danas njezin blagdan. Mnoge od tih slika nisu izgubile svoje svježine

ka, ali je njezina zamisao veoma široka. O n a je obuhvatila osnove kristologije,

do danas. Posebno se ističe slika koja M a r i j u uspoređuje s tkalačkim stanom, na

soteriologije i mariologije. Teško bi bilo reći kojemu je od tih triju vidika dano

kojem je istkana »haljina sjedinjenja«. K a o opravdanje toga uvoda Proklo po­

više prednosti. Uostalom, propovijed nema pravoga progresivnoga nacrta. Nje­

stavlja tezu, zbog čega je Marija tako velika: jer se iz nje rodio Bog i čovjek. Tu

zina snaga nije u tome što bi strogim logičkim slijedom izvela dokaz daje Marija

tezu Proklo ne formulira tako jednostavno. To bi bilo premalo precizno. Teza

doista Bogorodica. Sva je sastavljena iz kratkih dijelova, koji svaki za sebe znače

kod njega glasi: »Iz žene se rodio Θ^ός ού γ υ μ ν ό ς και ά ν θ ρ ω π ο ς ού ψιλός«,

jednu cjelinu, jedan jedinstveni dokaz da K r i s t nije samo čovjek nego ujedno i

mi bismo rekli: »Bog, ali ne samo Bog, i čovjek, ali ne p u k i čovjek.« Cijela se

Bog, pa je prema tome Marija Bogorodica. Sam termin »Theotokos« dolazi jedva

propovijed kreće oko te teze. Propovijed ne dokazuje daje K r i s t naprosto Bog.

jednom, i to na koncu propovijedi.

36

Snaga propovijedi je u divnim antitezama

Ona, naprotiv, dokazuje da K r i s t ne m o ž e biti samo Bog, ali da ne m o ž e biti ni p u k i čovjek.

31

V i d i ο tom Bauer, Proklos von Konstantinopel, Miinchen, 1919., str. 26. Pod filozofskom terminologijom mislimo izraze, koji su direktno filozofskog po­ rijekla, te su u teologiju preneseni iz grčke filozofije. To su termini »narav«, »osoba«, »hipostaza«, »bit« i slični. Livre d'Heraclide, str. 92. Nestorije tu kaže da su se duhovi bili posve smirili od prvih rasprava oko »Theotokosa« i njegovi su vjernici bili u slozi »do dana, kad su pali u zamku onih koji su težili za episkopatom«. Nema sumnje da Nestorije pod tim anoni­ mnim ambicioznim ljudima ima na umu u prvom redu Prokla. Na to upućuju sve okol­ nosti, pod kojima je Nestorije došao za biskupa i pod kojima je to prestao biti. Proklo je bio kandidat za Nestorijeva nasljednika, on je konačno nakon Maksimijana sjeo na carigradsku stolicu. Nestorije će oprostiti i Euzebiju (isto, str. 296s), ali Prokla će napa­ sti u pismu stanovnicima Carigrada (isto, str. 374-375). Theophanes, ed. de Boor, 88; vidi Bauer, nav. dj., str. 31. Propovijed se nalazi medu aktima Efeškog sabora (431.), Schw., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103-107; Mansi, IV, 577-588; P G , 65, 680-692. Mi ćemo je citirati pod siglom 32

N a k o n navještaja teme, koja je naviještena postavljenjem teze ο onome koji se rodio od Djevice, Proklo polazi na prvi dio propovijedi. Taj je prvi dio veoma nepregledan. Gotovo je n e m o g u ć e donijeti njegov sadržaj, jer su ideje unakrsno veoma pomiješane. Proklo pobija prigovore, a ujedno postavlja dokaze. On ni­

33

ječe da bi rođenje od Djevice Boga okaljalo, i l i da bi to bilo za nj nešto sramot­ no. M e đ u t i m , tu izbjegava dati Bogu ime »Bog«; on ga naziva »Čovjekoljubivi«, »Graditelj«, »Neoskvrnjeni«. Ujedno donosi i pozitivne dokaze: »Da majka nije ostala Djevica«, k a ž e Proklo, »onaj, koji se rodio, bio bi p u k i čovjek ... A ako je iza rođenja ostala Djevica, onaj se rodio koji je kroz zatvorena vrata nesmetano ušao.« Tako je Proklo formulirao svoj omiljeni dokaz za Kristovo božanstvo iz Marijina djevičanskog rođenja. Tu se on poziva na apostola T o m u koji je riječi­

34

35

ma: » G o s p o d i n e moj i Bože moj« (Iv 20,20) ispovjedio »tijesnu svezu, z d r u ž e -

HT = Homilia de Theotoko* 36

Tako po Schwartzovu kritičkom izdanju koncilskih zapisnika. Po Mansiju i PG dolazio je termin »Theotokos« također odmah na početku propovijedi u navještaju teme. Bez obzira na kritičke razloge, koji su vodili Schwartza da je iz uvoda izbrisao

termin »Theotokos«, psihološki razlozi također govore u prilog tome da taj termin bude samo na svršetku. Teško bi se moglo zamisliti daje Proklo odmah na početku navijestio frontalni rat, posebno kad poznajemo njegov karakter.

38

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

39

φ ύ σ ε ω ν ) . N a k o n pobijanja prigovora

iz nje!« Doista nitko neće zanijekati dubinu takvog izražavanja. O n o je dakako

protiv toga da bi se Bog rodio od Djevice, Proklo apostrofira djevičansko krilo

manje propovjednički jasno. O d m a h na to Proklo nađovezuje: »Ako je drugi

upotrijebivši nekoliko vrlo lijepih slika. M e d u ostalim, tu on naziva Marijino

Krist, a drugi Bog Logos, nije više trojstvo, nego četvorstvo. Nemoj cijepati halji­

krilo » h r a m o m , u kojem je B o g postao svećenik, ne promijenivši naravi, nego iz

nu ekonomije, koja je odozgo izatkana. Nemoj biti A rije ν učenik. On b e z b o ž n o

samilosti obukavši onoga, koji je po redu M e l k i z e đ e k o v u « . Te će riječi odigrati

cijepa bit (ούσίαν), ti nemoj razdjeljivati sjedinjenje da ne b u d e š razdijeljen od

stanovitu ulogu u tijeku nestorijevskih borbi. Tako će Proklo ući u središte

Boga.« T k o je dakle Krist? Proklo se poziva na Davida, Ps 117,27; » D o m i n u s

nauka ο K r i s t u . On tvrdi: » D a Logos nije stanovao u k r i l u , ne bi tijelo sjelo na

Deus virtutem, Deus D o m i n e et inluxit nobis.« Zajedno su došle naravi, ali je

prijestolje. Jer ako je B o g u uvreda ući u utrobu, svakako je a n đ e l i m a uvreda čo­

sjedinjenje ostalo nepomiješano.

nje« Kristovih »naravi« ( σ υ ζ υ γ ί α

των

vjeku služiti. Onaj dakle po naravi netrpljiv postao je iz m i l o s r đ a mnogotrpljiv.

Tu bi imao biti konac toga drugoga dijela. Proklo još jednom rekapitulira nje­

N i j e K r i s t po napredovanju postao Bog, nego je po m i l o s r đ u postao čovjek

gov rezultat: »Došao je spasiti, ali je trebalo i trpjeti. K a k o je bilo moguće jedno

... Ne naviještamo čovjeka p o b o ž a n s t v e n j e n a , nego Boga utjelovljena.« Dalje

i drugo? P u k i čovjek nije mogao spasiti, a Θ^ος γ υ μ ν ό ς nije mogao trpjeti. Sto

prelazi na riječ Poslanice Hebrejima ο K r i s t u , daje on »bez oca i bez majke«

dakle? Sam onaj, koji je Bog (Emanuel) postade čovjek, i spasi onim, što je bio i

(Heb 7,3), te iz toga izvodi da K r i s t ne m o ž e biti ni samo Bog ni samo čovjek.

trpi onim, što je postao.«

Proklo j o š navodi ime anđela Gabrijela kao dokaz daje K r i s t Bog i čovjek, a tada prelazi na drugi dio.

Tada Proklo prelazi na zaključak. Tu on na temelju izloženoga pripisuje istom subjektu jedna i druga svojstva, i ljudska i b o ž a n s k a , vrativši se pri kraju j o š jed­

D r u g i je dio propovijedi mnogo jedinstveniji. On je sav oslonjen na soteriolo-

nom na dokaz iz djevičanskog rođenja te zaključuje: »Eto očevidnog dokaza svete

giju. Proklo će tu na temelju soterioloških razloga dokazati da K r i s t ne m o ž e biti

Bogorodice Marije! N e k a se unaprijed prestane sa svakom prepirkom i rasvijetli­

ni samo Bog ni samo čovjek. On je već i prije nekoliko puta dotaknuo soterio-

mo se proučavanjem Svetoga pisma, da budemo usrećeni kraljevstvom nebeskim

loške misli, ali ovaj drugi dio posvećenje isključivo razvoju soteriološke ideje, na

u K r i s t u Isusu Gospodinu našem, Njemu slava u vijeke vjekova. Amen!«

kojoj će biti izgrađen sav dokazni postupak. Uvodna rečenica drugog dijela for­

N a k o n svršetka propovijedi u crkvi je nastao veliki pljesak. M a k a r je Proklo­

mulira njegovu tendenciju: »Nauči razlog dolaska u tijelu (παρουσίας) i proslavi

va propovijed bila vrlo umjerena i nipošto jednostrano orijentirana, Nestorije se

silu utjelovljenoga σ α ρ κ ω θ έ ν τ ο ς ! « Proklo t u m a č i razloge utjelovljenja. Čovjek je

ipak osjetio p o g o đ e n i m . On je osjetio da taj pljesak znači da u narodu postoji

sagriješio. N a č i n i o je veliki dug. Taj dug čovjek nije mogao otplatiti, jer je sam

velika opozicija protiv njegova shvaćanja. Proklo nije samo dokazivao daje K r i s t

bio pod dugom. Nije mogao ni anđeo, jer ni on nema tolike otkupnine. Preostalo

Bog. On je u propovijedi jednako oštro nastupio i protiv onih koji su umanjivali

je, dakle, da sam »Bezgrješni« umre za grješne. I Stvoritelj je »postao čovjek« i

Kristovo čovještvo. Zato bi vrlo teško mogao netko p o k u š a t i optuživati HT za

» u m r o je onim, što je postao i otkupio je onim, što je bio«. Jedini taj je imao sve

apolinarizam. A l i je ipak bilo jasno da Proklo tvrđi kako M a r i j i pripada naziv

stoje potrebno za spasenje. Proklo to našire razlaže.

»Theotokos« u pravom i istinitom smislu. Z a t o je Nestorije u svom govoru, što

Tada se opet vraća na to da p u k i čovjek nije mogao spasiti. U k r a t k i m citira­

gaje bez priprave d r ž a o odmah nakon Prokla, pokazao stanovito negodovanje.

njima donosi misli proroka, koji su zazivali »liječnika s neba«. M i l o s r d n i Bog nije

No nije d o d u š e oštro i direktno nastupio protiv Prokla - toliko je i sam imao

prezreo ljudske naravi, nego je »onaj, koji je uvijek prisutan, došao i prolio je kao

najelementarnijega takta -, ali nije prešutio upozoriti narod kako u propovijedi

otkupninu vlastitu krv i dao je ... kao plaću smrti ... tijelo«. Otkupitelj, dakle,

cizičkoga biskupa ima stanovitih pretjeranosti i netočnosti.

nije p u k i čovjek. A l i , obraća se Proklo manihejcima, nije ni samo Bog. Jer je on

Marije Mercator sačuvao nanije Nestorijeve riječi.

37

T e š k o je reći predstav­

morao na neki način imati obličje krivca. » D a nije mene obukao, ne bi me bio niti

ljaju li one cjelinu onoga što je Nestorije rekao ο Proklovoj propovijedi, i l i su

spasio!« Tu onda Proklo donosi izvanredno duboko teološko mjesto: »... u utrobi

m o ž d a kakva k r a ć a preradba Nestorijeva govora. Ne treba zaboraviti da govor

Djevice ... dogodila se uzvišena i strašna razmjena; jer davši D u h a uze tijelo: isti nad Djevicom iz Djevice: onim je naime osjenio, nad njom, a ovim se utjelovio, Nestorii sermo IV, P L , 48, 782-785.

40

nije bio pripremljen. On je dakle u h v a ć e n po brzopiscima i l i ga je Nestorije

41

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

je on nasljednik Fotina. U zaključku ponovno upozorava vjernike da budu pa­

sam kasnije zapisao po svome sjećanju. Najprije se patrijarh osvrće na pljesak,

žljivi ispitavači nauka i da ne plješću niti se dadu privući zavodljivim govorom.

koji je požnjela Proklova homilija. On k a ž e da nije č u d n o ako ljudi plješću

Jednako neka promišljeno t u m a č e n j e dogme ne smatraju preuzetnom novošću,

onome, koji slavi M a r i j u , ali da treba paziti da se ne bi pretjeralo u slavljenju

nego neka ga radije d r ž e slavom istine.

Marije na taj n a č i n da bi se kazalo kako se B o g Logos dvaput rodio. Z a t o će

M o ž e se ο Nestorijevu govoru reći daje umjeren i »ljubazan« , ali ostaje izvan

to jednostavno r a z l o ž i t i . T k o bez daljnjega k a ž e da se Bog rodio od Marije, taj

svake sumnje da ta ljubaznost i nije tako očita. N e m a sumnje daje Nestorija naj­

38

k r š ć a n s k i nauk izlaže pogrdama i smijehu pogana. Onaj, koji je r o đ e n , imao

jednostavnija razboritost priječila da otvoreno i oštro nastupi protiv govornika

je ljudsku narav, ali dakako povezanu s Bogom. »A drugo je reći daje Bog, koji

koji je netom bio aplaudirali. A l i j e on ipak jasno istaknuo da ne treba aplaudirati

je O č e v Logos, bio povezan s onim, koji se rodio od Marije ... a drugo da je

i dati se zavesti ljepotom govora. A k o izraz »Theotokos« nije izričito zabačen, to

samo b o ž a n s t v o trebalo rođenja ...« Z a t i m je pohvalio P r o k l o v u tezu da onaj,

i nije nešto osobito. Nestorije nije nikada zabacivao taj izraz sa svakoga v i d i k a .

koji se rodio od Djevice, nije bio ni samo Bog ni p u k i čovjek, ali ju je ujedno i

On samo nije dozvoljavao njegovu potpunu ispravnost i htio je da ga se izbaci,

39

modificirao: »Jer ne treba kazati da se Bog nude et utcumque rodio; nitko naime

jer je smatrao da on vodi. u apolinarizam. A l i je svakako očito da cijeli Nestori-

ne r a đ a starijega od sebe; a ne treba opet niti reći da se rodilo puko čovještvo,

jev govor ima namjeru pobiti »Theotokos«, ako se taj izraz hoće upotrijebiti u

nego čovještvo povezano s Bogom.« Posebno se j o š zaustavio na jednom mje­

pravom i istinitom smislu. I tkogod nepristrano i pažljivo pročita jednu i drugu

stu. Upozorava vjernike na onu P r o k l o v u riječ da je »Bog postao svećenik«.

propovijed, nije m o g u ć e da ne zapazi kako su one jedna drugoj protivne, i koli­

»To«, veli Nestorije, »ne mogu podnijeti; si enim Deus opifex et pontifex est,

ko Nestorijeva ide za t i m da ispravi Proklovu. M o ž e m o se bez straha složiti s

cujus a pontificibus legatio exhibenda est?« Rekao bi i više ali se boji da se ne bi či­

Garnierom, koji Nestorijeve prigovore protiv HT sažimlje u tri točke: 1. pitanje

nilo da govori protiv crkvenih učitelja. T i m e su direktni ispravci P r o k l a gotovi.

»Theotokosa«, 2. pitanje ο Bogu, koji je trpio i 3. pitanje ο Bogu-svećeniku. To

Nestorije je istaknuo samo najteže stvari, ali je izričito kazao da ima toga i više.

su tri teze koje igraju veliku ulogu u nestorijevskim borbama. P r v i m dvjema je

40

Ο samom pitanju »Theotokosa« nije P r o k l a direktno o p t u ž i o , ali je očito k u š a o

Proklova propovijed posvećivala mnogo pažnje, a treće se jedva dotakla i to u

njegovu tezu p r o t u m a č i t i malo drukčije. U pitanju Boga-svećenika prekorio

sasvim nevažnoj prilici i beznačajnoj suvislosti.

gaje direktno. U daljnjem dijelu govora Nestorije nastavlja govoriti apsolutno, ne osvrćući se na P r o k l a , ali je svakome jasno da i taj dio ide zapravo P r o k l a . Patrijarh upozorava vjernike da moraju biti vrlo oprezni i pažljivi u ispitivanju vjerskih istina. Posebno ističe: » Z a r je B o g Logos uskrsnuo od m r t v i h ? « » A k o je oživotvoritelj ubijen, tko će dati život?« T a k o nas i arijevci mogu k u d i t i da ih nemamo pravo grditi k a ž u daje S i n manji od O c a i stvorenje, jer mi k a ž e m o daje onaj, koji se rodio od Marije, B o g Logos. » O n a j , koji je r o đ e n od Marije,

K a d tako imamo pregled Proklove propovijedi i Nestorijeva odgovora, m o ž e ­ mo se malo pozabaviti pitanjem datuma, kad se zbio taj dvoboj. Gotovo se opće­ nito mislilo da ga treba smjestiti u drugu godinu Nestorijeva pontifikata, 429.

41

42

E. Schwartz se u novije doba odlučio za godinu 430., i to zato, što C i r i l u svojim djelima protiv Nestorija ne navodi nijednoga mjesta iz Nestorijeve replike protiv Prokla. A C i r i l je 429. dao sebi slati Nestorijeve govore. Marcel Richard odlučio se na temelju j o š nekih drugih razloga, koji nisu baš vrlo uvjerljivi, čak za godinu

po čovještvu je nama d o d u š e istobitan, ali po tome stoje povezan s Bogom, bio je daleko bolji od n a š e biti, jer je Bog.« » D r u g i je Bog Logos, koji je bio u hra­ mu ... a drugo je hram od Boga, koji stanuje u njem. H r a m u pripada da se po smrti raspadne, a onome, koji stanuje u hramu, to da vlastiti (tj. hram) uskrisi.« Poziva se na Iv 2,19: » P r i z n a j m o , dakle, jedinstvo povezanosti, ali dvije naravi i hipostaze.« »Jer ako je B o g Logos nudus ac solus onaj, koji je r o đ e n ... B o g Logos je stvorenje D u h a Svetoga. Čuvajmo se dakle zablude toga pomiješanja:

38

M. Richard, »Lintroduction. du mot 'Hvpostase' dans la Theologie de l'Incarnation«, u: MSR, 2 (1945.), Lille, str. 257. To on tvrdi već u prvoj poslanici papi Celestinu, Mansi, IV, 1022-1023; P L , 48, 178. P L , 48, 785, bilj. e. To mišljenje ima za sebe i kroničara Theophanesa. V i d i ο tom Bauer, nav. dj., str. 25. Schw., 1.1, v. 1, p. 8, pg. 7. 39

40

4 1

recimo daje n a š G o s p o d i n K r i s t po naravima dvostruk, a po tome, po č e m u je S i n , j e d a n . « K o n a č n o se Nestorije sa smiješkom obazire na one, koji k a ž u da

42

42

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

431.

43

HT ipak se bez sumnje mora smjestiti najkasnije u godinu 429. Za takvo

kristološkim pitanjima o b r a đ i v a n .

49

43

Proklo govori ο tom problemu u HT samo

mišljenje vojuju vrlo dobri razlozi. Ne samo da sam Nestorije, kako je već spome­

usput. Posve je nevjerojatno da bi HT tako mirno taknula taj problem, daje on

nuto, tvrdi da su se prepirke oko »Theotokosa« posve smirile, dok nisu njegovi vjer­

već prije bio obrađivan u Nestorijevoj propovijedi. Tada bi Proklo ο toj stvari bio

nici pali u z a m k u onih »koji su težili za episkopatom«, što svakako pretpostavlja

rekao svakako nešto jače, bar s k a k v i m dokazom, i l i bi uopće bio prešutio pro­

daje Proklo govorio već u p o č e t k u teške borbe, a koja otvoreno počinje već 429. s

blem, koji nije ulazio u najuži okvir njegove propovijedi. T a k o đ e r je nevjerojatno

44

C i r i l o v o m uskrsnom poslanicom i posebno s pismom egipatskim monasima,

45

nego jednako govori i Ne sto rije ν prijatelj Irenej. On u svome Synodiconu o p t u ž u ­

da bi Nestorije ο tom problemu bio rekao samo ono, što čitamo u njegovu odgovo­ ru: »...ferre η on possum ...«, daje on već prije govorio svojini vjernicima ο Bogu-

je P r o k l a daje on C i r i l u pomogao započeti boj protiv Nestorija. To se ne bi ο

-svećeniku. Tada bi vjernicima već bilo jasno da patrijarh »ne m o ž e podnijeti«

P r o k l u moglo reći, daje on govorio protiv Nestorija istom 430., a pogotovo kad

takve tvrdnje, pa bi u najmanju r u k u bilo malo č u d n o ponovno ih upozoravati

bi to bilo istom 431., kako hoće Richard. I sam sadržaj HT govori za p o č e t a k

da on »to ne m o ž e podnijeti«. Najnaravnijim puteni, kako je taj problem ušao u

nestorijevskih borbi. O n a je vrlo široko zamišljena, tako da obuhvaća sveukup­

okvir nestorijevske problematike, čini se ipak put koji mu je zacrtao Garnier.

nost kristološkog, soteriološkog i mariološkog problema, ali je zanimljivo da u

M e đ u t i m , takva jednostavnost, kojom ο njem govori Proklo, kod kojega to i nije

46

50

njoj problem jednoga i l i dva sina uopće nije niti taknut. Daje propovijed kasnijeg

nekakav problem, nego nešto što je k r š ć a n i m a jasno, očito upućuje na to da je

datuma, kad je problematika od osnovnog pitanja ο »Theotokosu« već bila vrlo

kod Prokla počelo raspravljanje ο njemu. Proklo je trebao lijepu sliku ο M a r i j i i

narasla i postala široka, ne bi se moglo razumjeti kako Proklo ne bi govorio ο dva

zato je rekao daje Marija »hram«, ali ne samo u tom smislu stoje u njoj stanovao

sina, kad je poznato koliko je to pitanje bilo važno i značajno te koliko se ο njemu

Bog, nego i u tom smislu, što je Bog u njoj postao svećenik. Nestorije se ο tu

47

rečenicu zakvačio i istaknuo daje ona neispravna, u svom govoru, kojim je htio

ipak se čini veoma vjerojatnom njegova hipoteza ο tome kako je u okvir nestori­

umanjiti neke Proklove »pretjeranosti«. Poslije je u posebnom govoru nastojao

govorilo. Š t o g o d bilo s Garnierovom kombinacijom Nestorijevih propovijedi,

jevskih borbi ušao problem ο Bogu-svećeniku. Teško je razumjeti što bi Nesto­

opravdati svoje shvaćanje. C i r i l je tada pobijao Nestorijevo shvaćanje. T o je naj-

48

rija, kad vodi polemiku oko »Tlieotokosa« i osnova kristološkog problema, bilo

ispravniji - a po mom mišljenju i jedino ispravan - put, kojim je problem ο Bogu

ponukalo da govori ο problemu Boga-svećenika, koji je problem posve soteriološ-

svećeniku ušao u tijek kontroverzije. To dakako vrlo jasno pokazuje da HT valja

ki i tako specijaliziran nema najuže veze s kristološkim problemom, niti je bio u

postaviti, kako je postavlja tradicija, na p o č e t a k nestorijevskih borbi. Bilo bi t a k o đ e r u najmanju ruku vrlo č u d n o daje Proklo na pitanje ο »Theoto­

43

Richard, nav. dj., str. 256-257. P G , 77, 768-789. Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, η. 1, pg. 10-23; P G , 77, 9-40, ep. I. Irenej opisuje početak borbi oko Teodora Mopsuestijskog i kaže za Cirila da je u tu svrhu poslao u Carigrad (svoje ljude dakako), te nastavlja: »... eo$que ad solatium consuete aggregans quorurn patrocinio et a principio fretus inierat bellutn contra Nestor inu assumit etiam nunc su i propositi participes. Hi igitur scientes quae ab orientalibus ρ aulo ante fuerant acta ... Maximum quendam ... cum litteris imperialibus ... ad orientem dirigunt...«, Mansi, V, 971. Dakako da se tu očito radi ο Proklu, tada patrijarhu cari­ gradskom. Garnier je kušao ne samo neke Nestorijeve propovijedi, nego uopće i veći dio nestorijevske problematike grupirati oko Proklove HT (vidi P L , 48, 785, bilj. e). Drugi su u to sumnjali, te se konačno danas, nakon Loofsa (Nestoriana, Halle, 1905., str. 133), Garnierovo mišljenje smatra proizvoljnom konstrukcijom. V i d i ο tom Bauer, nav. dj., str. 34. V i d i Garnierovu bilješku u P L , 48, 960B. 44

45

kosu« tako dugo šutio, kad danas već sigurno znamo daje on igrao veliku ulogu u pripravljanju terena za tu polemiku. Propovijed, koja je u PG izdana m e đ u Proklovim propovijedima Or. V

5 1

te koja se o d l u č n o zalaže za termin »Theo-

46

tokos«, a nosi istaknute retoričke osobine Proklovih propovijedi, napisana je bar nekoliko godina prije Nestorijeva nastupa na patrijaršijsku stolicu u Carigradu. N j u je napisao Proklo u zajednici s patrijarhom A t i k o m i za A t i k a .

5 2

Ta homi­

lija bjelodano dokazuje daje A t i k propovijedao ο tom daje Marija Bogorodica. Na to ukazuje Nestorije, kad k a ž e : »U Carigradu nije to pitanje počelo istom u

47

48

49

Nestorije ο tome drži jednu propovijed, Sermo VI, P L , 48, 787-789. Iz te propo­ vijedi uzeo gaje Ćiril (X. anatematizam, D B , 122, i drugdje). V i d i bilj. 48. Po Garnieru problem potječe od Prokla. P G , 65, 716-721. V i d i naprijed bilj. 13. 50

51

52

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

44

53

mojim propovijedima, nego u vrijeme onih, koji su bili prije m e n e . « Zanimljiv

45

ožujka. To bi dakako moglo biti samo 429., kako se općenitije i misli. V e l i k dio

karakter te homilije pokazuje t a k o đ e r koliko je to propovijedanje bilo povezano

tradicije upućuje na taj datum. M e đ u t i m , ima kodeksa gdje je u naslovu rečeno da

s P r o k l o m , i koliko je Proklo morao stvar »Theotokosa« smatrati svojom, ako ju

je propovijed o d r ž a n a na »Rođenje«. Na temelju tradicije mnogo je vjerojatnije

je itko u carigradskom kleru imao smatrati svojom. Z a t o je razumljivo da sma­

daje propovijed doista o d r ž a n a na sam dan 25. ožujka i l i dan prije u nedjelju.

tramo daje Nestorije, pišući papi Celestinu ο dijelu carigradskoga klera, koji je

A l i nije posve isključena m o g u ć n o s t daje HT o d r ž a n a već 428. za Božić, kako se

59

60

61

braneći »Theotokos« z a r a ž e n arijevstvom i apolinarizmom, imao t a k o đ e r na

odlučuje F r i t z . Za povijest kristologije ta pojedinost i nije toliko važna. Z a n i m ­

umu cizičkoga biskupa, i to m o ž d a njega baš u prvom redu. Čini se, dapače, da

ljivo je i važno utvrditi da su nestorijevske borbe počele s jednim takvim kristo-

54

- a dakako i teologija, kako ćemo kasnije vidjeti

loškim dokumentom, koji sadrži specifičan kristološki nauk. Potankosti ο tom

- upućuje više na to da je cizički biskup u godinama 430. i 431. zašao malo u

nauku ispitivat ćemo kasnije. Ovdje je dosta reći da se taj nauk prilično razlikuje

Proklov smirujući karakter

55

pozadinu i povukao se iz centra borbi, kad su iz Aleksandrije došli napadaji, koji

od kristologije koja se protiv Nestorija podigla iz Aleksandrije. HT predstavlja

su u mnogima b u d i l i sumnje, da se radi ο obnavljanju apolinarističkih težnji.

istina antinestorijanizam, ali nipošto jedan ekstremni antinestorijanizam. Ek­

Svakako je zanimljivo znati da Proklova imena ne susrećemo nigdje u najbližoj

stremni antinestorijanizam javio se iz Aleksandrije. Odatle su došli mnogo jači i

b l i z i n i efeških događaja (431.). K a d Efeški sabor piše carigradskom kleru, m e đ u

dalekosežniji napadaji, koji su u terminologiji pokazivali ekstremne unitarističke

imenima koja se spominju u toj korespondenciji nigdje ne nalazimo Proklovo

tendencije. U centralnom položaju HT jest posebna njezina v a ž n o s t .

ime, a ne spominje ga t a k o đ e r ni sabor u svojim zapisnicima. To dakako ne znači daje Proklo bio protivnik Nestorijeva svrgnuća, jer ga po Sokratu ipak susreće­ mo m e đ u kandidatima za Nestorijeva nasljednika.

56

62

Ο daljnjim odnosima i z m e đ u Nestorija i. P r o k l a ne znamo ništa sigurno.

63

K a d je vodstvo borbe protiv Nestorija preuzeo sv. C i r i l , tada se više ne susrećemo s Proklovim imenom sve dok nije Nestorije svrgnut, kad je Proklo m e đ u kan­

To je samo znak da on nije htio aktivno uzimati učešća u borbi, kad je ona došla u preveliki zamah i kad mu se vjerojatno učinila opravdanom bojazan daje 57

Aleksandrija u u n i t a r i s t i č k i m tendencijama otišla predaleko. On je tada volio

didatima za njegovo mjesto. V r l o je vjerojatno da kao biskup nije doživio većih represalija s Nestorijeve strane, premda znamo da je Nestorije s nekim svojim protivnicima postupao prilično oštro.

biti malo po strani. Takav se tijek događaja čini η aj vj e r oj a t η ij i m. HT treba dakle smjestiti na p o č e t a k nestorijevskih borbi. O n a je manifest umjerene struje u katoličkoj kristologiji. Ujedno je manifest carigradske kristolo­

Proklo kao patrijarh carigradski (434* - 446*)

58

gije. Pitanje samoga datuma t a k o đ e r nije sasvim jednostavno. Sadržaj propovi­ jedi, u kojem se govori ο M a r i j i n u blagdanu, upućuje na blagdan Navještenja, 25.

Na prvoj sjednici Efeškoga sabora 22. lipnja 431. Nestorije je bio svrgnut s biskupske stolice u Carigradu i o s u đ e n kao heretik. N a k o n mnogih i teških tr-

53

»A Constantinople ce n'est pas encore dans mes discours que cette question a commence, mais au temps de ceux qui m'ont preceđe«, Livre d'Heraclide, str. 91. Ep. I Nestorii ad Caelestinum, Mansi, IV, 1022B-C; P L , 48, 176. Socrates, nav. dj., lib. V I I , c. 41, P G , 67, 429s. Isto, c. 35, P G , 67, 817-818. Riječ je dakako u prvom redu ο Cirilovih dvanaest a η at e m a ti ζ a m a, koji su bili pravi kamen smutnje. Pitanje, zašto C i r i l ne citira ništa iz Nestorijeva odgovora Proklu, najvjerojatnije treba riješiti, kako je slično pitanje s Kasijanom rješavao već Garnier. V i d i P L , 48, 783, bilj. b. Nestorijev govor nije bio pripremljen, te je posve razumljivo da ga Nestorije nije stavio među svoje govore, koje je dao na svjetlo. A C i r i l , ako je i došao do toga govora, nije trebao iz njega vaditi dokazni materijal, kad je toga materijala imao inače dosta. 54

55

56

57

58

59

V i d i ο tom Bauer, nav. dj., str. 25-26; usp. Schw., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103. Uskrs je te godine bio 7. travnja. Schvvartz na temelju vrlo dobrih razloga smatra posve sigurnim daje to bilo baš 25. ožujka, 1.1, ν. 1, p. 8, pg. 7. Takva je konstatacija vrlo važna za povijest liturgike, jer pokazuje daje u to doba već postojao blagdan Navještenja u Carigradu. G. Fritz, »Proclus, archeveque de Cstple«, u: DTC, t. XIII, col. 663s. On smatra daje HT održana već 23. prosinca 428. Više literarnih i historijskih podataka ο HT može se vidjeti kod Bauer a, nav. dj., str. 23-33. U starini je HT bila vrlo cijenjena. Ona je prevedena takoreći na sve stare kršćanske jezike. Bauer, nav. dj., str. 34. 60

61

62

63

46

47

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

zavica, koje ovdje mimoilazimo, istom u listopadu te godine moglo se pristupiti

pisao protiv Nestorija, bar ne formalno. Tako je unija s antiohijskim biskupima

izboru novoga patrijarha. K a k o piše Sokrat, Proklo je i ovaj puta uz svećenika

sklopljena na temelju jedne formule, što su je antiohijski biskupi sastavili, i koja

Filipa bio kandidat. Većina je bila na Proklovoj strani, i on bi tom p r i l i k o m bio

je bila dosta različita od anatematizama, ali C i r i l nije dvanaest anatematizama

dobio patrijaršijsku stolicu, da se nisu protivile ugledne osobe navodeći stari ka­

formalno opozvao. U poslovima oko unije trebao je Maksimijan na dvoru pripra­

non, po kojemu biskup ne m o ž e prijeći s jedne stolice na drugu, a Proklo je bio

viti što bolji teren ortodoksiji.

64

bar nominalni biskup cizički. Tako je izbor k o n a č n o pao na Maksimijana, koji

0

Unija je sklopljena u proljeće 433., ali je to zasad bilo i z m e đ u Ivana, patrijarha

je bio svećenik i monah. Njega su 25. listopada 431. zaredila u Carigradu ona

antiohijskog, i C i r i l a Aleksandrijskog, a priličan dio antiohijskog episkopata nije

sedmorica biskupa, koji su b i l i poslani caru kao predstavnici ortodoksnog dijela

htio slijediti svoga patrijarha. Tako je bilo j o š vrlo daleko od toga da unija bude

65

Efeškog sabora. Maksimijan je bio miran čovjek, sveta života, ali nije imao go­

općenito prihvaćena, a pogotovo je bilo daleko od toga da obje strane d o đ u do

vorničkih sposobnosti niti je bio čovjek za velike akcije. Tako u ta burna vremena

zajedničke kristologije i l i bolje, kristološke terminologije. U jeku borbi oko pri­

nije niti mogao mnogo što učiniti osim paziti, da se duhovi j o š više ne uzbude.

hvaćanja unije umro je Maksimijan na veliki četvrtak 12. travnja 434. godine.

Ο njegovoj kristologiji ne znamo takoreći ništa. On nije bio dogmatičar. Liberat

71

Ni u Carigradu j o š nisu bile zamrle borbe oko Nestorija. Bilo se bojati ne­

piše da su biskupi, koji su se s Maksimijanom nalazili u Carigradu, i koje je car

mira. Z a t o je car Teodozije odlučio tome doskočiti. Isti dan, kad je Maksimijan

pitao na koji bi se način moglo doći do mira u C r k v i , pisali sv. C i r i l u neka opozo­

umro, zapovjedio je on da prisutni biskupi introniziraju na patrijaršijskoj stolici

ve stoje napisao protiv Nestorija.

66

P r o k l a . Tako je Proklo pokopao mrtvo tijelo svoga p r e d š a s n i k a .

D a k a k o da su oni s druge strane tražili da Ivan, patrijarh antiohijski, koji

72

Proklov je izbor za patrijarha bio općenito vrlo dobro primljen. Osobito je

je bio u raskolu, osudi Nestorija. A k o je taj podatak Liberatov istinit, iz njega

dvor sebi mnogo obećavao od toga izbora. Pretorijanski prefekt Tauro odmah je

bi se moglo vidjeti kako Maksimijan i njegova carigradska okolina nije bila baš

javio intronizaciju patrijarhu Ivanu. Sačuvalo nam se pismo, kojim je Ivan odgo­

posve aleksandrijskih kristoloških nazora. P o d C i r i l o v i m spisima, koje je C i r i l

vorio visokom č a s n i k u . U njemu Ivan ističe kako gaje vrlo obradovala vijest da

67

73

trebao opozvati, misli se njegovih dvanaest a η at e m at i ζ a m a , što ih je sastavio

je carigradska Crkva dobila poglavara i to radi dobra, koje će iz toga nastati za

protiv Nestorija, i koji su b i l i glavni predmet antiohijskih napadaja. K o d toga

sve Crkve Kristove. To je uostalom i sam Tauro istaknuo u svome pismu. N e k a

prijedloga - ako je postojao - bez sumnje je sudjelovao i cizički biskup, koji je

zna Tauro da Ivan dobro pozna onoga m u ž a (tj. Prokla) i zna, kako se lijepo i

za Μ ak s i m ij a novo vrijeme učestvovao u protunestorijevskim borbama, kako se

prikladno odnosi prema svemu. On bez straha k a ž e daje Bog dao carigradskoj

m o ž e s prilično sigurnosti zaključiti iz njegove prve sinodičke poslanice, kad je

C r k v i veliku stvar po Taurovu nastojanju i carevoj b r i z i . Car je dobro vidio i zato

68

sam postao carigradski patrijarh. Tako bi se mogla p r o t u m a č i t i činjenica, što

je odluku brzo izvršio, da ne bi kakva zavist dobar sud pokvarila.

će antiohijski biskupi govoriti ο tome, daje Proklo zabacio Cirilove anatematiz69

me. C i r i l nipošto nije bio sklon i u najmanjoj točki odstupiti od onoga stoje na-

64

Socrates, nav. dj., lib. V I I , c. 35, P G , 67, 817-818. Mansi, V, 256 i 658; Schvv., 1.1, ν. 1, p. 3, n. 109, pg. 67; Socrates, nav. dj., lib. V I I , c. 37, P G 67, 825. Breviarium causae Nestorianorum et Eutjchianorum, c. VIII, PL, 68, 983A-B; Man­ si, I X , 668B-C. Schw., 1.1, ν. 1, p . l , n. 6, pg. 40-42; P G , 77, 120-121, ep. 17; D B , 113-124. P G , 65, 885-886, ep. 17; Mansi, V, 929-930. Ep. Alexandri ep. Heirap. ad Theodoretum ep. Cyri, Mansi, V, 928-929, cap. 149. To se posve slaže s Tillemontovim mišljenjem (nav. dj., str. 707), koji smatra daje Proklo mogao ne odobravati dvanaest a η a te mati ζ a m a, ali da ih nije mogao anatematizirati. 65

66

67

68

69

Dakako, da bi se jedva moglo misliti da je Proklo formalno odbacivao anatematizme. On je vjerojatno bio među onima, koji su predložili da C i r i l anatematizme opozove radi njihove nejasnoće. A to je dakako prilično različito od formalnog odbacivanja ili anatematiziranja! 70

V i d i Ep. Epiphanii archidiaconi et sjncelli Cyrilli ad Maximianum ep, Cstplt., Man­

si, V, 987-989, cap. 203. Socrates, nav. dj., lib. V I I , c. 40, P G , 67, 829-830. Sokrat (isto) spominje da je tom prilikom izneseno na vidjelo neko pismo pape Celestina upravljeno Cirilu Aleksandrijskom, Ivanu Antiohijskom i Rufu Solunskom, po kojemu na biskupsku stolicu može biti postavljen biskup, koji je već bio posvećen za biskupa na drugoj stolici. Tako je Proklo došao za patrijarha pomoću Rima. Mansi, V, 904, cap. 123. 71

72

73

48

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

Tako se ο Proklovu nastupu na patrijaršijsku stolicu sudilo medu umjere­

49

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

78

u m r o « . Bez dvojbe ima u Partenijevu izvještaju mnogo pretjerivanja, ali je ipak

n i m krugovima u Antiohiji. Da je s intronizacijom bio zadovoljan C i r i l Alek­

sigurno da je položaj bio ozbiljan, kad je okorjeli Nestorijev pristaša Dorotej,

sanđrijska ο tom t a k o đ e r ne m o ž e biti ozbiljnih sumnja, kad se znade kakvu je

biskup Marcianopola i metropolit Mezije, nešto kasnije smatrao daje došao tre­

prvorazrednu ulogu Proklo odigrao u borbi protiv Nestorija. Laskave izjave, koje

nutak koji bi mogao biti iskorišten u Nestorijevu korist, te je u tom smislu pisao

će C i r i l nekoliko puta dati na adresu carigradskog patrijarha, samo nas mogu

Aleksandru Hierapolskom i Teodoretu C i r s k o m .

utvrditi u tom uvjerenju.

74

79

On je predlagao da svi ne-

storijevski biskupi p o đ u zajedno u Carigrad i govore caru »pro ortodoxa fiđe«.

Nade, koje su bile postavljene u Prokla, nisu bile bez temelja. A k o i nije bio

Treba se sjetiti daje to bilo nakon toga stoje car uložio toliko truda da d o đ e do

sposoban svojom govorničkom vještinom natkriliti Nestorija, ipak je bio već

sjedinjenja, i nakon što je sjedinjenje bilo već sklopljeno. Proklo je dakle imao

stekao mnogo ugleda kao izvrstan govornik, koji je dakako daleko nadvisivao

prebroditi velike poteškoće već i u tome da se o d r ž i na svom položaju. On se,

Maksimijana. A k o govorničkoj vještini dodamo i solidnu teološku naobrazbu te

m e đ u t i m , ne samo o d r ž a o na patrijaršijskoj stolici, nego je t a k o đ e r uspio ugled

izvanrednu privlačnost karaktera, kojom je osvajao ljude i činio ih svojim prija­

svoje stolice tako visoko podići, da kalcedonski 28. k a n o n neće biti drugo, nego

teljima, neće nam se činiti pretjeranom tvrdnja daje Proklo bio za patrijaršijsku

samo pravna potvrda činjeničnog stanja, koje je Proklo stvorio. O s i m t i h uspjeha

80

stolicu u Carigradu u tom trenutku najpodesnija osoba. Ugled, što gaje novi pa­

u administrativnom pogledu Proklo je uspio odigrati jednu od važnih uloga u

trijarh već tada uživao, on će tijekom svoga patrijarhata samo povećavati svojom

k r i s t o l o š k o m razvoju. Mi nemamo na umu donijeti ovdje iscrpnu povijest Pro­

finom t a k t i č n o š ć u i miroljubivom p o l i t i k o m .

75

klova patrijarhata, nego ćemo samo letimično upozoriti na neke detalje koji su za

N a k o n svoje intronizacije Proklo je redigirao sinodičko pismo, koje je po obi­ čaju poslao ostalim stolicama. Od toga nam se pisma sačuvao samo p o č e t a k i to 76

u latinskom prijevodu. U njemu Proklo ističe kako su Nestorijevi pristaše u

nas od veće važnosti. P r o k l o je prije svega imao veliki udio u učvršćenju sjedinjenja. M a k a r je bila p r o š l a već godina dana otkad je sjedinjenje i z m e đ u C i r i l a i Ivana formalno

Carigradu j o š j a k i i buntovni. Maksimijan se, dok je bio živ, sa svim marom tru­

sklopljeno, ipak je u A n t i o h i j s k o m patrijarhatu bilo j o š vrlo mnogo biskupa

dio iskorijeniti zlo, ali mu nije uspjelo. A kad je Maksimijan umro, nestorijevci

koji nisu htjeli pristupiti. To je bilo već dozlogrdilo i. samom patrijarhu Ivanu,

su digli glavu. I to ne samo tajno i skriveno, nego su u mnogim dijelovima grada

te je t r a ž i o da se p o č n e postupati protiv nepokornih biskupa. Proklov nastup

81

javno okupljali mase naroda, koji je v i k o m t r a ž i o da se natrag vrati Nestorije, i

na patrijaršijsku stolicu bio je posebno pogodan trenutak da se sjedinjenje do

prijetio p a l e ž o m crkve. Iznošenjem tih događaja u sinodičkom pismu ο intro-

kraja provede u djelo. U centru problematike, koja je stvorila raskol i koja gaje

nizaciji, Proklo je vjerojatno htio donekle opravdati veliku naglost i neobičnost

p o d r ž a v a l a , bio je carigradski patrijarh. Od antiohijskih se biskupa t r a ž i l o da

svoga ustoličenja. No da je p o č e t a k Proklova pontifikata doista bio buran, do­

pristanu na Ne sto rij evo svrgnuće i da osude njegov b e z b o ž n i nauk. S time je

kazuju nam i pisma nestorijevca, arhimandrita Partenija, koji je u to doba pisao

dakako usko bilo povezano priznanje činjeničnog stanja u carigradskoj C r k v i ,

iz Carigrada hierapolskom biskupu Aleksandru, daje u Carigradu veliki nered,

koje je nastalo Efeškim saborom (431.). R a d i l o se ο tome da oni priznaju novog

čak da se veliko m n o š t v o

patrijarha. D o k je to bio M a k s i m i j a n , oni su se nećkali. R a z l o g odlaganja bio

vjernika odijelilo od Crkve, jer se u C r k v i propovijedalo da je »onaj besmrtni

im je taj, stoje M a k s i m i j a n bio r e đ e n od ćirilovskih biskupa, koje su antiohijci

te da je svakome dozvoljeno sve kazati i sve č i n i t i ,

77

smatrali krivovjercima. N o v i j e patrijarh kao bivši cizički nominalni biskup bio r e đ e n prije Efeškog sabora, te je tako otpadao taj antiohijski prigovor. Povrh 74

Usp. Epist. Cyrilli ad Joannem Ant. P G , 77, 336A, ep. 67; Schw., 1.1, ν. 1, p. 4, n. f

133, pg. 38. Sokrat (nav, dj., lib. V I I , c. 41-43, P G , 67, 829-834) osobito hvali njegovu bla­ gost prema krivovjercima, koje je htio pridobiti više dobrotom i lijepim načinom, nego silom. Mansi, V, 929-930; PG 65, 885-886, ep. 17. Mansi, V, 931-932, cap. 153. 75

76

77

78

79

80

Mansi, V, 945B, cap. 167. Mansi, V, 918, cap. 137. V i d i Theophilus Harapin, Primatus Pontificis Romani i η concilio Chalcedonensi et

Ecclesiae dissidentes, Ad Claras Aquas, 1923., str. 105s. U spomenutoj poslanici ρ r e t ο r ij a η s k ο m prefektu Tauru, Mansi, V, 904, cap. 123. 81

50

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

5i

toga se ο P r o k l u u A n t i o h i j i pronosio glas daje on »pravovjeran«, stoje značilo

njemu s molbom da se već jednom prestane s traženjem potpisa od njih, te da ih

da nije p r i s t a š a Ćirilovih anatematizama. Dvor, koji je stajao uz P r o k l a , isticao

se pusti na m i r u .

je ta Proklova svojstva.

87

M e đ u t i m je Proklo odigrao posebno važnu ulogu u pitanju

Nestorijeva učitelja Teodora. M o ž e se reći, da je 437. pitanje Nestorija već bilo

82

S time u vezi pristupilo se određenijim mjerama. Proklo je poslao u Antiohiju

posve riješeno. Sjedinjenje je bilo učvršćeno, sam Nestorije prognan, njegove pri­

svoju prvu sinodičku poslanicu, koja je trebala biti potpisana od antiohijskog

stalice skinute s biskupskih stolica. Tako je tragični carigradski patrijarh bio ski­

Me­

nut s dnevnog reda. No tada je djelo sjedinjenja zamalo moglo biti u n i š t e n o radi

đ u t i m , izgon nepokornih biskupa bio je proveden istom u proljeće 435., čitavu

drugoga pitanja, jer je u središte bila dovedena druga osoba, Teodor. N e ć e m o

godinu dana nakon Proklove intronizacije. A l i je s Proklovom intronizacijom

potanko opisivati kako je mopsuestijski biskup postao kamen smutnje. Dostaje

ipak započela protunestorijevska borba i bit će r u k o v o đ e n a djelomično t a k o đ e r

spomenuti daje njegovo ime počeo u vezi s Nestorijem spominjati edeški biskup

iz Carigrada, a ne kao prije iz same Aleksandrije. Iste godine 435., Teodozije je

Rabula odmah nakon sabora u Efezu 431. te daje s Rabulom u uskoj vezi put,

izdao zakon protiv Nestorija, koji je nestorijevcima zabranjivao k r š ć a n s k o ime

kojim je Teodor doveden u centar sukoba. Taj je put uostalom vrlo zanimljiv. On

biskupa. T k o god je ne bi potpisao, imao je biti izagnat iz svoje C r k v e .

i okrstio ih imenom »simonovci« po Simonu M a g u .

8 4

83

Taj je zakon t a k o đ e r za­

branjivao čitanje Nestorijevih knjiga, koje su imale biti spaljene. Ne m o ž e biti

88

vodi iz Sirije u V e l i k u Armeniju, a odatle u Carigrad, da k o n a č n o zapali oštri sukob vrativši se preko Carigrada u Siriju.

sumnje da je patrijarh glavnoga grada imao bar neki mali udio k o d donošenja

Negdje u godini 435. poslali su biskupi Velike Armenije carigradskom pa­

toga zakona, iako se to ne m o ž e s potpunom sigurnošću tvrditi. K a k o je velika

trijarhu P r o k l u poslanstvo na čelu kojega su se nalazila dva svećenika, Leoncije

bila Proklova uloga u tijeku t i h događaja, m o ž e nam vrlo lijepo pokazati posla­

i A b e l , s molbom da ih pouči ο ispravnosti kristološkog nauka Teodora M o p ­

nica, što suje biskupi Cilicije poslali caru, kad su pod uplivom careva poslanika

suestijskoga. A r m e n c i u molbi k a ž u da oni slijede nicejski simbol, ali da su ih

tribuna Aristolaja nešto kasnije pristupili uniji. O n i u toj poslanici m e đ u bisku­

zbunili neki od orijentalaca, koji su im donijeli spise Teodora Mopsuestijskoga,

pima, koje slijede, stavljaju P r o k l a na drugo mjesto odmah iza rimskoga biskupa,

za koga su saznali po pismima Rabule i Akacija, biskupa u M e l i t e n i u Maloj

a istom tada dolazi aleksandrijski te antiohijski biskup. Tako su cilicijski biskupi

Armeniji, daje čovjek perverzan i kvaritelj prave vjere. N e k i iz Cilicije (Mopsue-

85

već tada navijestili kalcedonski 28. kanon. Posebno su antiohijski biskupi znali ocijeniti Proklov ugled na dvoru.

86

Nije zato čudo, da se patrijarh Ivan obraća

89

90

stijaje u Ciliciji) upozorili su ih da Rabula i Akacije napadaju Teodora iz osobne mržnje, a ne iz vjerskoga žara. Tako su oni sada u nedoumici, te zato mole P r o k l a neka ih pouči koga treba slijediti, Teodora i l i Akacija i Rabulu. Ujedno šalju P r o k l u jedan Teodorov spis.

82

»Sunt vero, quae mandata sunt, haec. Quia et orthodoxe docet Proclus, et patrocinator est, et multam habet fiduciam apud imperatorem ...«, Epist. Helladii ep. Thars. ad Meletium ep. Mops., Mansi, V, 923-924, cap. 144. Aleksandar Hierapolski kaže ο Proklu: »Et si hic qui nunc communicat ei, dicatur orthodoxus, et vel nunc ab ortho-

91

Tako je Proklo bio stavljen u jednu prilično tešku situaciju. On je morao do­ nijeti sud ο jednom pitanju, koje se nije ticalo samo Armenaca. Nije se čak radi-

doxis ordinatus, vel ante confusionem et iniauitatem quae Ephesi facta est consecratus, etsi

87

Mansi, V, 972-974, cap. 197.

ipse milibus vicibus anathematizet impia Cjrilli capitula, no η vero etiam communionem Cvrilli confutet, quicumque tališ est, meus communicator esse vel dići no η poterit«, Ep.

88

Epistola Ibae ad Marim Persam, Schw., t. II, ν. 1, p. 3, n. 138, pg. (392) 33; Mansi,

Alexandri ad Theodoretum ep. Cyri, Mansi, V, 928-929, cap. 149. 83

»Et missurus est ad Antiochenum cum sacris svnodicam suam, ut eam suscipi ante omnia praeparet; et quam qui non receperint, pellantur Ecclesiis«, Epist. Helladii ad Meletium, Mansi, V, 923-924, cap. 144. Schw., 1.1, ν. 1, p. 3, n. 111, pg. 68; Mansi, V, 413. Pismo se nalazi u: Mansi, V, 972-974, cap. 197. O n i su se obraćali na Prokla, da posreduje na dvoru, usp. Teodoretovu poslani­ cu 47. 84

85

86

V I I , 245B-C; Epist. Rabbulae ad Cyrillum, P G , 77, 347-348. 89

Tekst te molbe sačuvan je samo u sirskom prijevodu, izd. Bedjan: Nestorius, Le Livre d'Heradide de Damas, Leipzig, 1910., str. 594-596. E. Schvvartz pokušao je prema tome prijevodu retroverzijom obnoviti grčki original, Schw., t. IV, v. 2, pg. X X V I I X X V I I I . Francuski prijevod msgra Diba može se čitati kod R. Devreesse, Essai sur Theodore de Mopsueste, Citta del Vaticano, 1948., str. 136-137. Pod »Orientales« misle se u to doba biskupi antiohijskog patrijarhata. Kod άντίγραφον τ ω ν Θεοδώρου συνταγμάτων έ'χομ^ν μβτά χ α ρ ά ς ..., Schvv., t. IV, ν. 2, pg. X X V I I I . 90

91

52

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

53

Ιο ο jednom i l i drugom biskupu. Proklo je morao dati sud ο cijeloj antiohijskoj

U prvom dijelu Proklo najprije ukratko donosi sve, stoje Bog za čovjeka uči­

školi, jer je morao prosuditi njezina prvog učitelja. I carigradski se patrijarh u

nio prije utjelovljenja i onda prelazi na samo utjelovljenje. Utjelovljenje se zbilo

tom trenutku pokazao doraslim tome delikatnom pitanju. N a k o n zrelog pro­

tako daje Bog Logos uzeo oblik sluge i postao čovjek. Proklo osobito naglašava

mišljanja sastavio je on svoje glasovito kristološko pismo Armencima, Tomus

daje Logos postao čovjek, ali se ipak nije promijenio u svome b o ž a n s t v u . Da se to

ad Armmios? To zapravo nije odgovor na pitanje, što su ga postavili A r m e n c i .

m o ž e jasno uočiti, tvrdi Proklo, treba imati na umu oba svetopisamska izraza:

Proklo je htio izbjeći sud ο osobama. Z a t o TA ne spominje Teodorova imena.

»postade čovjek« (Iv 1,14) i »uze oblik sluge« (Fil 2,7). »Postade« pokazuje jed­

TA je prikaz kristoloskog nauka, jedna vjeroispovijest, i to je sve. Ta je vjero­

n o m osobe, a »uze« neprοmjeηljivost naravi. Po tako p r o t u m a č e n o m utjelovlje­

92

3

ispovijest istina očito napisana protiv dualističkih tendencija antiohijske škole,

nju postoji jedan S i n i Trojstvo ostaje Trojstvo, jer nije uveden četvrti. Da m o ž e

ali ona ostaje j o š uvijek na terenu t e r m i n o l o š k o g diofizitizma. To je njezino sret­

tako biti (tj. da ne bude četvorstvo), K r i s t ne smije biti drugi od Boga Logosa.

no svojstvo, koje će joj o m o g u ć i t i da dobije općenito priznanje. Donijet ćemo

D r u g i dio pobija protivničke prigovore. N e k i se sablažnjavaju nad patnjama.

ovdje ukratko pregled te poslanice, koja će P r o k l u trajno osigurati časno mjesto

A k o je Logos uzeo narav, uzeo je i patnje. A k o je jedan Sin, onda je jedna hipo-

medu učiteljima grčke C r k v e .

94

staza, i prema tome istome pripadaju i čudesa i patnje. D r u g i prigovaraju da se

Proklo najprije izriče svoju žalost radi vijesti daje neprijatelj ljudskog roda po­

pripisivanjem trpljenja Logosu n u ž n o mora pripisati trpljenje Trojstvu. Proklo

čeo po Armeniji sijati novi kukolj. Z a t i m u prilično dugačkom uvodu raspravlja ο

odgovora da Logos nije trpio u božanskoj naravi. Mi u č i m o da se Logos, jedan od

krepostima. On se buni protiv onih, koji sve kreposti po svojoj ljudskoj mudrosti

Trojstva, utjelovio, i to baš zato, jer b o ž a n s t v o nije moglo trpjeti. Z b o g toga je u

sažimlju u četiri vrste: pravednost, razboritost, umjerenost i hrabrost. One su istina

svome tijelu nadvladao patnje sačuvavši netrpljivim svoje b o ž a n s t v o .

dobre, ali ureduju samo zemaljski život i ne d i ž u čovjeka prema nebu. Po kršćan­

K a d Gabrijel k a ž e : » O n će spasiti narod svoj od grijeha njegovih« ( M t 1,21),

skom shvaćanju krepost mora čovjeka dizati prema Bogu. Zato sv. Pavao nabraja

time jasno k a ž e daje on Bog, jer narod nije čovjekov nego Božji. Prema tome je

mnogo kreposti, ali prije svih ističe tri: vjeru, ufanje i ljubav. Proklo ukratko govori

jedan te isti i Bog i čovjek. K a k o bi uostalom Pavao mogao reći, daje po K r i s t u

ο svakoj od tih triju kreposti, a sasvim posebno ističe m e đ u njima vjeru. U okviru

sve (1 K o r 8,6), kad K r i s t ne bi bio Bog Logos?

toga raspravljanja on već postavlja svoju kristološku tezu, da se »Bog Logos netrplji-

N e k i će donijeti prigovor, da ga Sveto pismo naziva čovjekom. K r i s t i jest čo­

vo utjelovio«, i da nije »pretrpio promjenu naravi niti je učinio dodatak Trojstvu«.

vjek, ali je to postao, a da prije nije bio nego Bog. On je jedan te isti istobitan

T k o god nije bogat t i m (tj. bogoslovskim) krepostima, neće postići vijenca pobjede.

O c u po b o ž a n s t v u , a nama istovrstan po čovještvu. Uostalom, kad Djevica ne bi

Proklo posebno naglašava kako vjera, koja je glava svih kreposti, mora biti iskrena

bila rodila Boga, u č e m u bi njezino rađanje bilo nešto osobito? I druge su žene

i nepromijenjena, nepokvarena kakvim novotarijama. N a k o n takvog uvoda (pogl.

rodile pravednike! Treba dakle priznati da je »isti i svijet stvorio i dao zakon i

I - IV po P G ) Proklo prelazi na sam dogmatski prikaz kršćanske kristologije.

nadahnuo proroke, i u posljednje se dane utjelovio, i apostole kao ribe ulovio

95

Taj bismo prikaz m o ž d a mogli s Bauerom podijeliti na dva dijela. P r v i dio (pogl.

za spasenje plemena i n a r o d a « (pogl. X I I ) . Izbjegavajmo dakle Arija, Eunomija,

V - V I I I po P G ) ima pozitivan karakter. Proklo tu pozitivno dokazuje odnosno

Makedonija, ali i tu novu herezu, koja uči dva sina.

t u m a č i jedinstvo u K r i s t u . D r u g i dio (pogl. IX - X I I I po P G ) ima više negativan značaj, u tom smislu, što Proklo u njem pobija neke prigovore.

K o n a č n o Proklo (pogl. X I V po P G ) na temelju R i m 9,5 donosi kompendij nauka ο jednom S i n u . On je pravi čovjek ali nije počeo bivati, otkad se utjelovio, nego nema početka, te je Gospodar svega stvorenja, Bog s besmrtnom naravi.

92

Liberatus diaconus, Breviarium causae

cap. X, P L , 68, 990C; Mansi, I X ,

Na završetku Proklo j o š jednom žali što su pokvareni ljudi došli k A r m e n c i ­ ma i upozorava Armence neka ostanu u pravoj vjeri nicejskih otaca te Bazilija i

672D. 93

Mi ćemo ga navoditi pod siglom T A . Ono se nalazi kod Schw., t. IV, v. 2, pg. 187-195; P G , 65, 855-874; Mansi, V, 421-438. Bauer, nav. dj., str. 70.

Gregorija kao i drugih, koji misle jednako s t i m očima (pogl. XV po P G ) . TA je po svojoj umjerenoj odlučnosti bio veoma prikladan da se svidi teolozi­

94

95

Isto, str. 75.

ma koji nisu bili oduševljeni pretjerivanjima kristoloških shvaćanja dviju škola.

54

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

Povijesni pregled Proklova kristoloskog nauka

55

To će mu pribaviti veliku cijenu u kršćanskoj starini. Do nas je došao u četiri

djela Teodora Mopsuestijskoga, koje je Proklo dodao svome TA i poslao u A n t i ­

jezika, grčkom, latinskom, sirskom i armenskom. Sam C i r i l dao je ο njemu vrlo

ohiju, da ih antiohijski biskupi zabace.

96

pohvalan sud.

101

Na taj korak odvažio se Proklo naveden

velikom propagandom, koju su neki vodili protiv Teodora Mopsuestijskoga.

97

Proklo je TA poslao u Antiohiju, da ga potvrde antiohijski biskupi u znak

102

No Proklo je htio poštedjeti Teodorovo ime. Zato je Capitula ostavio anonimna

On je bez sumnje svojim dogmatskim pismom kanio dati

i htio je, da ih se osudi kao anonimna. To je bio Proklov taktički potez, kojim

ispravan prikaz kristologije, koji neće biti natrunjen nekim aleksandrijskim ter­

je htio izbjeći nezadovoljstvo koje bi zbog Teodorove osude moglo bilo izbiti u

m i n o l o š k i m pretjeranostima i m o ž d a se nadao, da će TA doista biti takav spis,

Antiohiji, a koje nije bilo teško predvidjeti.

zajedničke vjere.

98

103

A l i j e uza sve to došlo do sukoba.

koji će biti prikladan da se na temelju njega provede zbliženje i pomirenje dvaju o p r e č n i h kristoloških nazora. Je li se Proklo varao u toj svojoj nadi i l i nije, to 99

ćemo dosta jasno moći vidjeti tijekom cijele studije. Svakako je sigurno da je TA nakon svoga objelodanjenja doista naišao na opće odobravanje. Spomenuli smo da gaje odobrio C i r i l , a i antiohijski su se biskupi na čelu sa svojim patrijar­ hom Ivanom pohvalno ο njemu i z r a z i l i .

100

M e đ u t i m , ipak TA zamalo da nije dao povoda da se djelo sjedinjenja i zbliže vanja dviju kristologija potpuno razbije. Razlogom tome b i l i su neki odlomci iz

96

Više ο ugledu TA može se vidjeti kod Bauer a, isto. Usp. Epist. ad Acacium Melitinensem, P G , 77, 337C: »... bonis sensibus et rectis dogmatibus plenum«. »••• pro servanda communis fiđei societate ...«, Facudnus ep. Herm., Pro defensi97

98

one trium capitulorum, lib. I, c. 1, P L , 67, 530A. 99

Ne mislim ovdje ništa reći ο pitanju, je li Proklo slao TA u Antiohiju jedan ili dva puta. Devreesse (nav. dj., str. 143, bilj. 6) misli daje to bilo dva puta. M. Richard (»Proc­ lus de Constantinople et le theopaschisme«, u: RHE, 38 [1942.], str. 305, bilj. 1) smatra takvu hipotezu apsolutno neodrživom. Epist. Joannis Antiocheni ad Proclum: »Tomum qui ad Armenios factus est... et petivimus, et cum om ni delectatione ej us fecimus mentionem. Faciebat autem nobis delectationem no η pulchritudo compositionis sola, neque argumentorum multitudo contra utramque partem adversantium pertractata, quantum ipsa sacrorum dogmatum cautela simul et pietas. Pietas quidem, quia regalem divinarum Scripturarum viam i η his quae dicebantur, verbum veritatis recte confitens, pergebas, non sine testimoniis Scripturae praesumens aliquid ex potestate propria praedicare: cautela vero, quia cum divinis Scripturis etiam Patrum dicta, ad probandum quae dicebantur, proponebas«, P G , 65, 877, ep. 5. Iz toga se pisma vidi da današnji tekst TA vjerojatno nije potpun, jer u njemu nema »Patrum dicta«, ο kojima govori Ivan. Možda je to bio ka­ kav mali florilegij, koji bi svakako bio veoma zanimljiv, kad bismo ga imali. Usp. tako­ đer Ivanovu poslanicu C i r i l u Aleksandrijskom; »Sanctissimo enim episcopo Proclo tomum recte revera, et pie habentem, quem ad Armenios scripsit, nobis destinante, et nostrum quaerente consensum, omnia facta sunt a nobis, et in nullo minus fecimus«, P G , 77, 529-530. 100

1 0 1

Teško bi bilo reći je li Proklo te odlomke (Capitulal) dodao TA odmah, kod nje­ gove redakcije 435., ili istom 438., kad je radi njih nastala prepirka. Iz Liberata (cap. X, P L , 68, 991; Mansi, I X , 673C) slijedi, da nije bilo odmah kod izrađivanja TA nego kasnije. M. Richard (nav. dj.), čini se, pretpostavlja, da su Capitula bila s TA povezana od početka. Ne čini mi se posve vjerojatnim da bi ta Capitula potjecala od armenskih poslanika, koji su došli Prokla pitati za savjet, kako misle neki (Schwartz, Konzilstudien, Strassburg, 1914., str. 25; Bauer, nav. dj., str. 69, bilj. 3). Schvvartz drži da su te ekscerpte iz Teodorovih djela načinili Rabula i Akacije iz Melitene. Pismo Armenaca govori do­ duše ο nekom Teodorovom spisu (Schvv., t. IV, v. 2, pg. X X V I I I ) , ali ne znam, bi li taj spis mogao biti Capitula, koja je Proklo 438. poslao zajedno s TA u Antiohiju. Iz Proklovih riječi u Ep. XI (PG, 65, 879C), čini se, slijedi da Capitula nisu bili odlomci samo iz Teodora, iako je iz njega bio pretežni dio. Mislim da se taj podatak ne može bez daljnjega omalovažiti. Liberat na označenom mjestu govori ο nekim drugim armenskim monasima, koji bi bili načinili ekscerpte iz Teodora, »vel aliorum sanctorum patrum«. Pitanje je, je li opravdano odbacivati Liberatov izvještaj, kako to neki čine nakon Baronija (Annales ecclesiastici, t. V, Augustae Vindelicorum, 1738., col. 784-785, annus 435). Baronije uostalom nije Liberatov izvještaj posve odbacivao, nego samo ukoliko je taj izvještaj in javor em trium capituloruml 1 0 2

Posebno su se u tom istaknuli neki đakon i monah Bazilije (vidi njegov spis kao Ep. 1, među Proklovim djelima, P G , 65, 851-856) i Maksim (vidi Ćirilove poslanice 55, P G , 77, 289D; 57, isto, 520-521; 58, isto, 521; 64, isto, 3327-330; 70, isto, 341 itd.). Dakako da bi Proklo bio pokazao rijetku naivnost, kad bi bio mislio da će se anonimnost Capitula moći održati u tom smislu, te se ne bi znalo na koga se to odnosi, kao što ističe M. Richard (nav. dj., str. 304). Međutim, tu se radilo samo ο jednoj fikciji. Proklo je vjerojatno mislio da će antiohijci možda i sami fingirati da ne znaju, ο kome je riječ, nakon što su toliko bili pod pritiskom za vrijeme rada oko sjedinjenja. Sličnih primjera imamo više u ono vrijeme. Ivan Antiohijski piše na primjer nakon Cirilovih dvanaest anatematizama Firmu, biskupu kapadočke Cezareje: »Transmisit autem nobis et capitula quaedam ... tamcpam quae ... Cvrilli; quae quidem eius esse non cređo, eo quođ ipsa compositio ab eius discrepet charactere, et multum sint peregrina ab his qui piam doctrinam discendo nutriti sunt«, Mansi, V, 756, cap. 4. Pa ipak Ivan nije mogao ne znati, čiji su anatematizmi, koje su Cirilovi poslanici službeno predali Nestoriju na potpis! 1 0 3

56

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

Povijesni pregled Proklova kristološkog nauka

Prije svega neki su Proklovi p o m o ć n i c i stavili na čelo Capitula Teodorovo ime na svoju r u k u ,

104

i tako je stvar postala očita, te su antiohijski biskupi podigli veliku

oporbu protiv traženja da njihov prvi učitelj bude o s u đ e n . Z b o g toga se tako rodila prva kontroverzija ο Teodoru Mopsuestijskom. N j e z i n tijek ne kanimo ovdje opisivati, jer je to izvan okvira ove studije.

105

prvu b i t k u ,

110

57

ali mir, koji je carskim pismom uspostavljen, nije bio pravi mir,

nego samo primirje. Sudbina Teodorova imena bit će zapečaćena istom osudom na petom o p ć e m saboru u Carigradu (553.). Iako Proklo nije uspio u borbi protiv Teodora Mopsuestijskog, ipak se već u

Pogibeljna uzbuna, koja je

tijeku te borbe pokazalo kako je on postao dominantna ličnost. On je uostalom

prijetila ponovnom shizmom, završila je tako da se sam C i r i l zauzeo za to da

znao tu borbu časno svršiti tako, da on k o n a č n o nije izašao pobijeđenim, makar

C i r i l je inače bio otvoreni Teodorov neprijatelj i

se njegovi nacrti nisu u potpunosti izvršili. Ipak je njegov TA uspio dobiti svo­

to je otvoreno i pokazao, ali se prepao raskola, koji bi neminovno bio buknuo, te

je opće odobrenje. A to je značilo mnogo za ugled carigradskoga biskupa. Taj

je zaključio daje bolje šutjeti ο Teodoru. Proklo je u pismu Ivanu Antiohijskom

će ugled za čitava Proklova patrijarhata neprestano rasti. Tu imam na umu ne

istaknuo kako on nije nikada t r a ž i o da se anatematizira Teodor i l i bilo koji uči­

samo njegov ugled u administrativnom smislu, koji je stvorio preduvjete za prav­

telj, koji je umro u m i r u s C r k v o m , nego samo da se zabace Capitula, koja nisu po­

no formiranje carigradskog patrijarhata, kako je to učinjeno k a l c e đ o n s k i m 28.

Teodor bude p u š t e n na m i r u .

sve u skladu s p o b o ž n o š ć u .

107

106

Proklo je osim toga za utjehu antiohijcima izradio

k o d cara, daje taj izdao ant ioh ij ci m a j ed no pismo, koje ih je u m i r i l o .

kanonom,

111

nego t a k o đ e r i u doktrinarnom smislu.

108

K a d je Proklo 446. umro, ugled je carigradskog patrijarha - to m o ž e m o bez

Proklo je dakle bio precijenio sile, kad je mislio da će uspjeti da antiohijci osude specijalne kristološke teze svoga prvoga učitelja, jer iz svega tijeka kon­

straha reći - bio bar jednak onome, što ga je uživao patrijarh aleksandrijski, a svakako veći od ugleda antiohijskog patrijarha.

112

troverzije slijedi da antiohijci k o n a č n o ipak nisu dali nikakva preciznoga suda ο Capitulima. O n i su d o d u š e priznali da u njima ima nešto pretjerano i l i tamno,

109

ali se nisu dali skloniti, da ih formalno zabace. Tako je antiohijski učitelj dobio

1 0 4

V i d i Proklove poslanice X i X I , P G , 65, 879-880. Ti su se događaji odigrali u godini 438. Od mnogih pisama, koja su napisana tijekom kontroverzije, do nas su došla neka samo u odlomcima, a neka se uopće nisu sačuvala. Tako je tijek prve bitke ο Teodoru nemoguće sigurno fiksirati. Stoje ο tom do­ sad napisano, sve je više ili manje problematično. Prvi je kušao staviti neki red u tijek tih događaja Tillemont (nav, dj., str. 631-642), međutim, radi manjka dokumenata, s malo pravog uspjeha. Schvvartz je pronašao neke dokumente i kušao iznova fiksirati krono­ logiju kontroverzije u: Konzilstudien, str. 26-36. M. Richard (nav. dj., str. 303-322) s mnogo je truda izradio povijest kontroverzije pristajući uglavnom uz Schvvartza, daka­ ko s dosta korektura (iz Richardove bilj. 1, na str. 303 vadim djelomično podatke za ovu bilj.!). Bauerov prikaz kontroverzije (nav. dj., str. 82-92) tijesno se oslanja na Schvvartza. R. Devreesse je također dao prikaz kontroverzije u djelu Essai sur Tbeodore de Mopsueste (str. 140-152), veoma različit od spomenutih. On je prije toga već dva puta pokušao zacrtati tijek kontroverzije (vidi nav. dj., str. 140, bilj. 3), ali prilično drukčije. Upućujem zainteresirane na te prikaze. Ep. ad Proclum, P G , 77, 344-345. Ep. X, P G , 65, 879B. Ep. XII, P G , 65, 880-882. Ep. ad Cjrillum, P G , 77, 329-332. 105

106

107

108

109

110

U tijeku te kontroverzije pisao je Proklo Ivanu Antiohijskom svoju Ep. IV, od koje je sačuvan znameniti odlomak ο terminološkom teopashitizmu (PG, 65, 876-877), a kojom ćemo se još baviti u ovoj studiji. Jednako bi u tijeku kontroverzije imalo biti napisano pismo Ivanu Antiohijskom ο Ibi Edeškom (Ep. III, P G , 65, 873-876), ako je autentično. Ο njemu više u sljedećem poglavlju! To pitanje još uvijek nije dovoljno istraženo. V i d i nešto ο njemu kod Bauera u nav. dj., § 7. Bedeutung fiir die Entvvicklung des Patriarchates von Konstantinopel, str. 95-114. U druge pojedinosti Proklova života, kao što su uvođenje Trisagiona u liturgiju, pomirenje Ivanovaca s Crkvom, ređenje Irenej a za biskupa u Tiru, sabor ο prvenstvu carigradskog patrijarha, nećemo se ovdje upuštati. Neka se ο tom konzultira Bauerovo djelo. Napominjem da se Proklo u Crkvi oduvijek slavi kao svetac. Rimski martirologij donosi ο njemu na dan 24. studenog ovaj kratki elogium: »Constantinopoli sancti Pro­ cli Episcopi«. Nadam se da će ova studija doprinijeti tome da se pravilno ocijeni važnost jednog od najznačajnijih biskupa na carigradskoj biskupskoj stolici, a možda se nađe netko, tko će započetim radovima nastaviti, te svestrano proučiti njegov zanimljiv lik. 1 1 1

112

2.

IZVORI PROKLOVE KRISTOLOGIJE

Proklova literarna ostavština, koliko je do nas došla, nije velika. Njegovi spisi u P G , 65 zauzimaju svega stotinjak kolumna grčkoga teksta, a i to nije sve od Prokla. A l i je usprkos toga i u tako malom opsegu njegovih djela s a d r ž a n o za­ o k r u ž e n o kristološko shvaćanje, jer je kristološka problematika osnovni pred­ met, kojim se Proklo bavi. Sve, stoje od P r o k l a sačuvano, jesu njegove propovijedi i pisma. M e d u propovijedima istaknuto mjesto zauzima homilija ο Bogorodici, što ju je Proklo d r ž a o pred Nestorijem ( H T ) , a medu pismima njegovo kristološko pi­ smo Armencima ( T A ) . K a o temeljni izraz Proklova kristološkog shvaćanja pro­ matramo u studiji ta dva njegova najglavnija djela, HT i T A . Osobite okolnosti, pod kojima su ta dva spisa nastala, daju nam pravo da ih smatramo izrazitim svjedocima Proklove misli. Tekst HT uzimamo i citiramo onako, kako gaje i z ­ 1

dao E. Schvvartz u kritičkom izdanju Zapisnika efeškog općeg sabora. Schvvartz je t a k o đ e r donio kritičko izdanje TA m e đ u aktima petoga općeg sabora, i ja ću 2

slijediti to izdanje.

1

Schw., 1.1, v. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103-107. Radi veće mogućnosti kontrole donosim ujedno indikacije za HT iz PG i Mansija. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 187-195. Tu također navodim indikacije po PG i Mansiju. 2

6o

61

Izvori Proklove kristologije

Izvori Proklove kristologije

Propovijedi

pripada P r o k l u .

13

U novije doba je J. L e b o n dosta d o b r i m argumentima utvr­

dio da ona pripada A t i k u , patrijarhu carigradskom (406. - 426.). O s i m H T donosi P G p o d P r o k l o v i m imenom 2 0 propovijedi p o d naslo­ 3

vom » O r a t i o n e s « i 5 propovijedi p o d z a j e d n i č k i m naslovom » H o m i l i a e . « Ο rat i ο II - » D e incarnatione D o m i n i nostri Jesu C h r i s t i , et de i n f u s o r i i s «

4

5

6

bila je već T i l l e m o n t u sumnjiva. Bauer dozvoljava m o g u ć n o s t da ta propovi­ 7

j e d bude a u t e n t i č n a , ali se ο t o m ne i z r a ž a v a o d r e đ e n o . K o d p r i k a z a P r o k l o ­

m e đ u t i m , bio slab govornik, a P r o k l o je bio njegov tajnik.

15

14

A t i k je,

Iz toga smijemo

zaključiti daje P r o k l o pomagao A t i k u k o d sastavljanja govora, te se tako ra­ zumije z a š t o A t i k o v govor po stilu i formi posve odgovora P r o k l o v i m govo­ rima.

16

Z a t o m o ž e m o reći, m i s l i Lebon, daje govor A t i k o v , ali po Proklovoj

formulaciji.

17

K r i s t o l o š k a je v a ž n o s t propovijedi Oratio V vrlo velika. N a k o n

ve kristologije ne u z i m a m je u o b z i r , ali bez nakane, da i z r a z i m bilo kakav

Lebonovih z a k l j u č a k a ne samo da njezina v a ž n o s t za P r o k l o v u kristologiju

sud ο njezinoj a u t e n t i č n o s t i . Orati ο III - » D e incarnatione D o m i n i nostri

nije bitno umanjena, nego je ona u nekom smislu i p r o š i r e n a . Ne m o ž e naime

8

Jesu C h r i s t i « o p ć e n i t o se smatra P r o k l o v o m , bar joj nitko do sada nije ospo­

biti sumnje da ona s a d r ž i teološki nauk koji usvaja P r o k l o , ako bar d o b r i m

rio a u t e n t i č n o s t . O n a j e z a P r o k l o v u kristologiju p r i l i č n o v a ž n a zbog n e k i h

dijelom u svojim formulacijama ovisi ο P r o k l u . A l i j o š više, ona nam otvara v i ­

osobitosti u terminologiji. T i l l e m o n t je t a k o đ e r postavio sumnje u Orati ο

dike u fiksiranje razvojnog smjera Proklove m i s l i , ako takav razvoj u njegovoj

IV - »In natalem D o m i n i nostri Jesu C h r i s t i « ,

kristologiji postoji. U tom smislu u z i m a m tu propovijed kao izvor za p r i k a z

9

10

koja i m a j e d n a k i p o č e t a k s

j e d n o m h o m i l i j o m Teodota, biskupa A n c i r s k o g , č i t a n o m na E f e š k o m sabo­

Proklova kristoloskog naziranja.

I tu propovijed u studiji m i m o i l a z i m , b u d u ć i da njezina a u t e n t i č n o s t

Protiv povelike marijanske Oratio VI - »Laudatio sanctae D e i genetricis

Za marijansku Orado V m i s l i l o se da je z a s l u ž n i i z d a v a č

M a r i a e « , koja je inače u novije vrijeme uzbudila mnogo pažnje kod literarnih

P r o k l o v i h djela V i n c e n t i u s Riccardus (Richard) sigurno dokazao, kako ona

historičara radi nekih svojih posebnosti i ο kojoj postoji opsežna literatura, T i l ­

ru.

11

nije nedvojbena.

12

18

19

20

lemont se vrlo oštro izrazio, kako mu se ona »čini nedostojnom sv. P r o k l a « .

3

Te su propovijedi u PG preuzete iz Galland., Vet. Patr. Biblioth., t. I X . Daljnju povijest najnovijih izdanja ne mislim ovdje pisati. V i d i ο tome Bauer, Proklos von Koristantinopel, Miinchen, 1919., str. 1-5. Te su propovijedi preuzete u PG iz Spicilegium Romanum od Angela Maia, t. IV. Razlog, zašto se prve zove Orationes, a druge Homiliae, nije unutarnje naravi, nego jedino taj, što su ih izdavači tako nazvali. U citiranju ću se radi jednostavnosti i lakšeg snalaženja držati tih naslova iz P G . P G , 65, 692-704. »J'avoue que la seconde me paroist peu digne de S. Procle, et pour le style et pour

V i d i Tillemont, nav, dj,, str. 800; P G , 65, 715 bilj. 48. Richard se pozivao na svjedočanstvo sv. Ivana Damaščanskog. J. Lebon, »Discours dAtticus de Constantinople sur la Sainte Mere de Dieu«, u: Le Museon, 46 (1933.), str. 167-202. Lebon izdaje sirski prijevod Or. V p o manuskriptu, što ga je našao u British Museumu, Addit. 14516, te na temelju naslova toga manu­ skripta i svjedočanstva sv. Cirila Aleksandrijskog, koji citira iz te homilije pod Atikovim imenom jedan odlomak, koji je identičan sa sirskim tekstom u Addit. 14516, dokazuje da ona ne potječe od Prokla nego od Atika. Citat se kod Cirila nalazi u spisu De recta

les choses«, Tillemont, Memoires pour servir a Υ histoire ecclesiastiaue, t. X I V , Venise,

fide ad reginas (PG, 77,1213A-B) i u spisu Apologeticus pro XII cap, c, orientales (PG, 76,

1732., Notes sur Saint Procle, Note III, str. 800. Bauer, nav, dj., str. 114, bilj. 1; usp. isto, str. 129, bilj. 8. Makar postoji stanovita vjerojatnost u njezinu autentičnost, budući da jedan odlomak iz nje citira pod Proklovim imenom već Doctrina Patrum, pg. 245-246, n. VI-VII. P G , 65, 703-708. P G , 65, 707-716; Tillemont, nav, dj„ str. 800. V i d i Mansi, V, 185. V i d i također Bardenhevver, Geschichte der altkirchlichen Literatur, Bd. IV, Frei­ burg im Br., 1924., str. 205.

341B-C). »Cum autem ad virilem pervenisset aetatem, versabatur assidue cum Attico episcopo, ejusđemque notar ius fuit«, kaže Sokrat, Historia eccl, lib. V I I , c. 41, P G , 67, 829. V i d i P G , 65, 715, bilj. 48. »DAtticus par Proclus«, kaže Lebon, nav, dj,, str. 174. P G , 65, 721-758. V i d i Bardenhevver, nav, dj,, str. 205-206. »La 6 paroist indigne de Saint Procle, soit pour les pensees, soit pour le style, et quelquefois mesme pour la doctrine. Richard ne la luy attribue que sur lautorite dun seul manuscrit«, Tillemont, nav, dj,, str. 800.

4

5

6

7

8

9

10

11

12

,2

13

14

15

16

17

18

19

20

e

62

Bardenhevver smatra da ona bez sumnje ne potječe od Prokla, nego da je treba smjestiti u dosta kasnije vrijeme.

21

63

Izvori Proklove kristologije

Izvori Proklove kristologije

Oratio XIV - »In sanctum P a s c h a «

3 0

literarno je ovisna ο jednoj h o m i l i j i

H i p o l i t a R i m s k o g a , kako j e dokazao C h . M a r t i n ,

Zato je u studiji ne uzimam u obzir.

On VII-XI bez sumnje su Proklove i svaka od njih i m a veću i l i manju 22

3 1

što m e đ u t i m n i najmanje

ne smeta da u njoj bude s a d r ž a n o P r o k l o v o t e o l o š k o shvaćanje. Oratio XV 3 2

k r i s t o l o š k u v a ž n o s t . Posebno se ističu Oratio VIII - »Iη transfigurationem

»In sanctum Pascha et in i l l u d , in principio erat V e r b u m «

D o m i n i ac D e i et Salvatoris nostri Jesu C h r i s t i « i Oratio XI - »Iη D o m i n i c a m

dij P r o k l o v a trinitarnog nauka, ali je ona t a k o đ e r k r i s t o l o š k i veoma v a ž n a .

m a l i je kompen-

passionem, in sancta ac magna Parasceve«. Oratio XII - »Iη D o m i n i nostri

O p ć e n i t o je smatraju a u t e n t i č n o m . Oratio XVI - »In sanctam P e n t e c o s t e n «

33

Jesu C h r i s t i r e s u r r e c t i o n e m « vrlo je kratka (samo k o l u m n a i pol u P G ) , te je

nema posebne k r i s t o l o š k e v a ž n o s t i , ali je v a ž n a za P r o k l o v t r i n i t a r n i nauk,

vjerojatno radi toga P. Combefis smatrao daje ona prije jedan izvadak negoli

osobito za b o ž a n s t v o D u h a Svetoga. A u t e n t i č n o s t joj nitko ne niječe. Oratio

23

24

cijela h o m i l i j a . P r i l i č a n odlomak homilije hvali neku kraljicu djevicu, koja će

XVII - » L a u d a t i o sancti protomartvris S t e p h a n i «

3 4

u z b u d i l a je sumnje u

vjerojatno b i t i carica Pulherija, kako su m i s l i l i već M. R i c h a r d i T i l l e m o n t .

T i l l e m o n t u , kojemu se njezin stil činio previše afektiranim i lošim, a da bi

A l i makar tako kratka, ona ipak ima p r i l i č n u v a ž n o s t za poznavanje Proklove

bio Proklov, premda mu je mnogi m a n u s k r i p t i pripisuju.

kristologije.

a u t e n t i č n o s t i ne u z i m a m je u obzir. Oratio XVIII - » L a u d a t i o sancti P a u l i

25

Oratio XIII - »In sanctum P a s c h a «

27

26

vrlo je važna i kristološki i sotetiološ-

k i , posebno radi izvrsno provedene komunikacije idiomatum i isticanja K r i s t o ­ va b o ž a n s t v a . U koptskom prijevodu ta homilija nosi naslov, u kojem se k a ž e da ju je Proklo rekao na posljednju nedjelju u k o r i z m i , kad je bio ustoličen na patrijaršijskoj stolici, a Nestorije je bio prisutan.

28

Bauer sumnja u historijsku

apostoli«

36

35

Z b o g sumnjive

i Oratio XIX - » L a u d a t i o sancti A n đ r e a e a p o s t o l i «

37

imaju jed­

38

no p r i l i č n o v a ž n o k r i s t o l o š k o mjesto. D r u g a i m a osim toga j o š p r i k o n c u jedan v a ž a n k r i s t o l o š k i o d l o m a k .

39

Tu d r u g u Oratio XIX neki kodeksi p r i ­

pisuju sv. Ivanu K r i z o s t o m u , ali je već M. R i c h a r d na temelju kodeksa i stila dokazivao da je svakako P r o k l o v a .

40

Obje u z i m a m kao a u t e n t i č n e . Oratio

29

vj e r ο do s t oj η ο s t toga naslova. 1 ne bez razloga: naslov stavlja zajedno Proklovu intronizaciju i Nestorijevu prisutnost u Carigradu, dvije stvari koje nikako ne idu zajedno. Nije m e đ u t i m n e m o g u ć e , da je Proklo tu homiliju doista izrekao 30

prigodom svoje intronizacije. To mi se, štoviše, čini vrlo vjerojatnim. U studiji ću se d r ž a t i grčkoga izvornika, kako je donesen u P G .

P G , 65, 795-800. C h . Martin, »Hippolvte de Rome et Proclus de Constantinople ΕΙΣ TO ΑΓΙΟΝ ΠΑΣΧΑ«, u: RHE, 33 (1937.), str. 255-276. P G , 65, 799-806. G. Fritz (»Proclus, archeveque de Cstple«, u: DTC, t. X I I I , col. 667) kaže za tu homiliju, daje ona na liniji sv. Gregorija Nazijanskog. P G , 65, 805-808. P G , 65, 809-818. Tillemont, nav. dj., str. 800-801. Tillemont govori ο toj homiliji kao ο On 18. To je po izdanju M. Richarda, koji je kao On XVII imao jednu drugu propovijed u čast sv. Stjepana, u čiju je autentičnost i sam sumnjao. Ima posve sigurnih razloga da ona pripada Asteriju iz A mase je, a ne Proklu. Zato ju Combefis, a za njim Gallandi, nisu izdali među Proklovim propovijedima. V i d i P G , 65, 809-810, bilj. 13. Tako su se broje­ vi ostalih propovijedi pomaknuli za jedan, te je ona, ο kojoj govori Tillemont kao ο 18., po PG 17. Combefis je smatrao da ta druga (današnja) On XVII ima posve Proklov stil i način. P G , 65, 817-822. P G , 65, 821-828. P G , 65, 820C, 825A-B. P G , 65, 828B-C. V i d i P G , 65, 821, bilj. 21. 31

32

33

21

Bardenhevver, nav, dj., str. 205. Ima ih, međutim, koji misle drukčije. Usp. što ο tom sudi M. Jugie, »Immaculee Conception dans l'Eglise grecque apres le concile d'Ephese«, u: DTC, t. V I I , Pariš, 1922., col. 909. P G , 65, 757-788. P G , 65, 787-790. V i d i Tillemont, nav. dj., str. 800. V i d i P G , 65, 787-788, bilj. 88. Tillemont, nav. dj., str. 800. P G , 65, 789-796. E. A. Wallis Budge, Coptic Homilies i η the Dialect ofUpper Egypt, London, 1910., str. 90 i 235; cit. Bauer, nav. dj., str. 34, bilj. 4. Jedan odlomak te homilije citira pod Proklovim (Barqlos!) imenom monofizit Sever Ibn Al-Moqaffa, biskup iz Aschmouna'ina u svome arapskom djelu Povijest koncila, P O , t. V I , 573-574. 22

23

24

25

26

27

28

29

Isto,

34

35

36

37

38

39

40

6

XX - » L a u d a t i o s. Joannis C h r v s o s t o m i « /

41

65

Izvori Proklove kristologije

Izvori Proklove kristologije

4

s a č u v a n a samo latinski, nema

neke varijante i z m e đ u Vat. syr. 368 i Orient. Brit. 8606.

48

Za grčki se izvornik

mislilo da je izgubljen. M e đ u t i m je C h . M a r t i n p r o n a š a o grčki original obiju

kristološke važnosti.

49

A. M a i izdao je u svome Spicilegium Rom a η um pet Proklovih propovijedi

homilija i publicirao ih 1941. godine u Le Museon. Kodeks Pariš gr. 1491, fol. V

pod zajedničkim nazivom »Homiliae«. Hom. I - » S e r m o de D o m i n i nostri ascensione«

42

i Hom. II — » S e r m o de C h r i s t i Jesu D o m i n i nostri circumcisione,

octava post nativitatem d i e «

43

donosi M a i (a za njim i P G ) u grčkom izvorniku.

20 0 - 207', koji M a r t i n izdaje u citiranom članku, posebno je zanimljiv. On ne s a d r ž i samo dvije spomenute Proklove homilije, nego je zapravo skup od 5 i l i 6 različitih k r a ć i h dijelova, koji se svi odnose na Rođenje, a pripadaju različitim autorima.

Kristološka vrijednost tih homilija je neosporno velika. Osobito veliko značenje za Proklovu kristološku terminologiju imaju dvije nje­ gove homilije, koje u PG dolaze kao Hom. III - » S e r m o de dogmate incarnatio44

nis, dictus in Sabbato ante q u a d r a g e s i m a m « i Hom. IV - » S e r m o de Nativitate

50

Svi se ti dijelovi nalaze u Pariš gr. 1491 pod j e d n i m zajedničkim

naslovom: Π ρ ό κ λ ο υ α ρ χ ι ε π ι σ κ ό π ο υ Κ ω ν σ τ α ν τ ι ν ο υ π ό λ ε ω ς άς τό γ ε ν ε θ λ ι ο ν τ ο υ Κ υ ρ ί ο υ η μ ώ ν Ί η σ ο ΰ Χ ρ ί σ τ ο υ . Taj naslov kao i p o č e t a k odgovara Pro­ klovoj propovijedi, koja se u PG nalazi kao Hom. IV - » S e r m o de Nativitate 51

D o m i n i « . One imaju svoju veliku povijest. PG donosi samo latinski prijevod tih

Domini«,

homilija, što gaje priredio M a i prema sirskomu kodeksu iz Vatikanske biblioteke

Na nju se odmah naslanja Proklova Hom. III » S e r m o de dogmate incarnati-

Vat. syr. 368, koji je on p r o n a š a o . Sam sirski tekst M S . Vat. syr. 368 objavio je J.

onis, dictus in Sabbato ante q u a d r a g e s i m a « . Obje homilije nalaze se u P a r i š

45

ali je Proklova Hom. IV - samo jedan dio kodeksa P a r i š gr. 1491. 52

Kasnije je Moss p r o n a š a o u British Museumu drugi sirski kodeks

gr. 1491 u cjelini. Na njih manuskript nado vezuje, po M a r t i n o v u mišljenju, j o š

(Brit. M u s . O r . M S . 8606), koji donosi čitavu drugu homiliju (»Sermo de N a t i v i ­

četiri heterogene homilije, odnosno dijelove homilija, koje pripadaju različitim

tate«), dok je Vat. syr. 368 u drugoj homiliji imao jednu prazninu, koja je po C h a -

autorima.

B. Chabot.

46

53

47

botovu mišljenju iznosila oko »jedan list« ( M a i kaže: » u n u m saltem folium« ), što je o t k r i ć e m Orient. Brit. 8606 p o t v r đ e n o . Moss je čitav manuskript Orient. Brit. 8606 prostudirao usporedivši ga s Vat. syr. 368 te je u Le Mu se on publicirao odlomak, koji manjka u Vat. syr. 368 (a prema tome i u P G ) . Usto je notirao j o š

48

Moss, »Proclus of Constantinople homily on the Nativitv«, u: Le Museon, 42 (1929.), str. 61-73. Moss donosi uz sirski tekst također engleski prijevod spomenutog odlomka i varijanti. C h . Martin, »Un florilege grec d'homelies christologiques des IV et V siecles sur la Nativite (Pariš gr. 1491)«, u: Le Museon, 54 (1941.), str. 17-57. Martin je uz tekst dodao jednu povijesno-kritičku raspravu (str. 17-40), iz koje donosim najglavnije rezul­ tate, koliko se tiču Prokla i koliko je to potrebno za svrhu studije. Sto se tiče različitih pojedinosti, upućujem na Martinov članak. Tako misli Martin, nav. dj., str. 17-18. P G , 65,843-846. P G , 65, 841-844. Evo kako je po Martinovu (nav. dj., str. 17-18) mišljenju sastavljen taj homiletički dossier: 1. Govor Prokla Carigradskog De Nativitate Domini (latinski u P G , 65, 49

41

P G , 65, 827-834. P G , 65, 833-838. V i d i što piše ο toj homiliji C h . Martin, »Proclus de Constan­ tinople, Nestorius et le 'bienheureux N i l ' Εις την Ανάληψιν«, u: RHE, 32 (1936.), str. 929-932. On umanjuje, odnosno posve pobija svjedočanstvo Focija ( P G , 104, 253-256), koji donosi početak te homilije pod imenom »blaženog Nila«. Martin od­ lučno odbacuje mišljenje da bi ta homilija pripadala N i l u , kako na temelju kodeksa (poznata su samo dva; oba homiliju pripisuju Proklu, str. 930-931), tako na temelju unutarnjih razloga. U zaključku se Martin ipak vrlo oprezno izražava ostavljajući konačni sud dubljem studiju cjeline Proklova djela. Međutim, iz njegova članka sli­ jedi da nema opravdane sumnje u autentičnost te homilije. Zato je u studiji smatram autentičnom. P G , 65, 837-840. P G , 65, 841-844. P G , 65, 843-846. 42

43

44

45

46

U »Rendiconti della R. Accademia dei Linča«, Classe di scienze morali, storiche e

filologiche, serie 5, vol. 5, Roma, 1896., 178-197. V i d i Bardenhevver, nav. dj., str. 206. P G , 65, 844, bilj. 40. 47

e

50

51

52

53

843-846). 2. Govor istoga autora De dogmate incarnationis, dictus i η sabbato ante qua-

drage simam (latinski u P G , 65, 841-844). 3. Skup izvadaka (un centon đ'extraits), koji potječe iz homilije In Salvatoris Domini nostri Jesu Christi Nativitatem, koju sva tradicija

pripisuje sv. Ivanu Zlatoustom (PG, 59, 385-394). 4. Kratka homilija ili fragment homi­ lije od nepoznatog autora i nepoznatog izvora. 5. Homogena egzegeza retka »In principio erat Verbum« (Iv 1,1), koja ima prilične analogije s dvije homilije Pavla iz Ε me se In Nativitatem Domini Jesu Christi (PG 77, 1433-1444). 6. Konačno, jedna homilija Antioha iz Ptolemaide Ο Rođenju, koja dosad nije bila poznata, osim izvadaka koji su bili sa­ držani u florilegiju pape Gelazija De duabus naturiš ili u onom Te odore tova Era niste sa,

66

Izvori Proklove kristologije

Izvori Proklove kristologije

67

Hom. III — » S e r m o de dogmate i n c a r n a t i o n i s « dolazi u P a r i š gr. 1491 na

p r i l a g o đ e n a k o r i z m i . Samo preostaje pitanje koja je redakcija starija, da li re­

drugom mjestu, iza Hom. IV - » S e r m o de N a t i v i t a t e « . Ο njoj (o Hom. IIIl)

dakcija iz koje je pisan cod. P a r i š gr. 1491 (tj. redakcija po kojoj je homilija

54

M a r t i n n a š i r o k o raspravlja sa željom, da t o č n o utvrdi odnos grčkoga teksta,

više p r i l a g o đ e n a za Božić), i l i ona iz koje su načinjeni istočni prijevodi i koju

kako ga donosi cod. P a r i š gr. 1491 prema sirskome, kako ga donosi V a t . syr.

je pred o č i m a imao Efrem i kompilator Doctrina Patrum. M a r t i n zaključuje,

368 (a po njemu i P G ) . Treba spomenuti da H o m . III imamo i u koptskom

oslanjajući se posebno na naslov u koptskom prijevodu, da je starija i jedina

Treba t a k o đ e r istaknuti da je jedan

izvorna redakcija ona p r i l a g o đ e n a za k o r i z m u , a koja je uvjetovana historij­

njezin k r i s t o l o š k i veoma v a ž a n odlomak bio i prije poznat g r č k o m i z v o r n i k u

skom o k o l n o š ć u daje P r o k l o p o l e m i č k i iskoristio liturgijsku prigodu, kad je

prijevodu što gaje izdao W a l l i s Budge.

55

po citiranju k o d r a z l i č i t i h autora. T a k o je a u t e n t i č n o s t homilije mnogostru­

propovijedao p o č e t a k korizme, da udari na Nestorija. Tradicija P a r i š gr. 1491

ko z a j a m č e n a . Pitanje je samo kako p r o t u m a č i t i razlike koje postoje i z m e đ u

bila bi prema tome sekundarna i kasnija.

teksta homilije » D e i n c a r n a t i o n e « , kako ga imamo u V a t . syr. 368 i teksta

sigurni, što se tiče prioriteta teksta V a t . syr. 368 i okolnosti, da je Hom. III

56

59

M a r t i n o v i su i z v o d i gotovo posve

P a r i š gr. 1491. M a r t i n je ustanovio da H o m . III, kako je predstavljena u P a r i š

izrečena kao homilija za p o č e t a k korizme, jer je to mnogostruko zajamčeno.

gr. 1491, ima jedan značajan »plus« i j e d a n manje značajan » m i n u s « vis a vis

Ne čini mi se m e đ u t i m tako vjerojatnim podatak koptskog prijevoda ο N e ­

teksta PG (to je tekst V a t . syr. 368). »Plus« je gotovo sav u razvijanju aluzija

što rije voj n a z o č n o s t i . Po raznim detaljima čini se da H o m . JU pretpostavlja

na R o đ e n j e , a » m i n u s « u tome što su izostavljene formalne aluzije na k o r i z ­

simbol antiohijskog sjedinjenja (433.).

60

mu, koje postoje u tekstu, kako ga č i t a m o u i s t o č n i m prijevodima. Sve u sve­

K a k o se iz svega m o ž e vidjeti, mi smo još vrlo daleko od toga da bismo imali

mu, tekst P a r i š gr. 1491 više je u s k l a đ e n s Božićem, a tekst Vat. syr. 368 više

sasvim siguran tekst H o m . III. U interesu sigurnosti uzimamo u studiji tekst

je p r i l a g o đ e n k o r i z m i . Naslov homilije u sirskom t a k o đ e r govori ο k o r i z m i

H o m . III kao izvor za prikaz Proklove kristologije samo toliko, koliko se obje

( » d i c t u s i η Sabbato ante q u a d r a g e s i m a m « ) , jednako kao i naslov u koptskom

redakcije slažu. Služimo se pritom M a r t i n o v i m grčkim tekstom i tekstom PG

te naslov u g r č i m citatima k o d Efrema Antiohijskog i u Doctrina

(to je Maiev latinski prijevod Vat. syr. 368) uzevši u obzir dakako grčki tekst

prijevodu

57

Patrum. Iz svega toga, m i s l i M a r t i n , proizlazi daje u g r č k o m i z v o r n i k u , već 58

prije prijevoda na sirski i l i koptski, postojala redakcija H o m . III koja je bila

glasovitoga odlomka homilije, kako ga citiraju patristički florilegiji. Ο Hom. IV - » S e r m o de N a t i v i t a t e « , koju Pariš gr. 1491 donosi na prvome mjestu, M a r t i n t a k o đ e r raspravlja, iako ne tako n a š i r o k o . Već je spomenuto

i poslije reproducirani u kasnijim florilegijima (Leoncije Bizantski, Anastazije Sinajski itd.). Martin u tom članku izdaje cijeli dossier i ο svakom dijelu nešto kaže. Ovdje se osvrćemo samo na ono, što kaže ο prva dva govora, koji pripadaju Proklu. To je u izdanju Martin, str. 44-48. Wallis Budge, nav. dj., str. 97-104, 241-247. V i d i Bauer, nav. dj., str. 34, bilj. 4. i Bardenhevver, nav. dj., str. 206. Koptski prijevod ima naslov: »Homilija, koju je Pro­ klo, biskup cizički, govorio u prisutnosti heretika Nestorija, dotičući se njegova gadna nauka, u nedjelju, koja predilazi svetu četrdesetnicu«. Bauer umanjuje historijsku vri­ jednost toga naslova. Štoviše, on zaključuje daje Hom. III održana poslije 433., i to iz rečenice: »Corpus eius animam intellectumque assumpsit« (PG, 65, 844A), koja bi po Baueru pretpostavljala simbol antiohijskog sjedinjenja. Leoncije Bizantski, P G , 86 (1), 1309C-D; Leoncije Jeruzalemski, P G , 86 (2), 1836B; Efrem Antiohijski kod Focija, P G , 103, 996A; Doctrina, pg. 48-49, η. V, itd. V i d i Martin, str. 46, bilj. 27. V i d i naprijed bilj. 55! Doctrina citira odlomak iz Hom. III pod lemmom: Πρόκλου Κωνσταντ ινουπόλεως ev τη τεσσαρακοστή (Doctrina, pg. 48, n. V ) . Jednako Efrem Antiohijski kod Focija, PG

da se ta homilija nalazi u dva sirska kodeksa Vat. syr. 368 i B r i t . M u s . O r . M S . 8606. Njihove su m e đ u s o b n e razlike tolike, da ρ r e t ρ ο s t a ν lj aj u različite grčke p r e d l o š k e iz kojih su načinjeni. M a r t i n utvrđuje da se njegov grčki tekst

54

(Pariš gr. 1491) približuje više Vat. syr. 368 (to je tekst kakav latinski donosi

55

PG).

6 1

T a k o đ e r je već spomenuto da u Vat. syr. 368 (a prema tome i k o d M a i a

u P G ) postoji u toj homiliji jedna veća praznina, te da je ona n a d o m j e š t e n a M o s s o v i m izdanjem teksta, koji manjka u P G , po Orient. B r i t . 8606 u sir­ skom j e z i k u i engleskom prijevodu. M S . P a r i š gr. 1491. donosi t a k o đ e r taj tekst, koji manjka u P G . Sto se tiče a u t e n t i č n o s t i Hom. IV - » D e N a t i v i t a t e « ,

56

57

58

103, 996A. Tillemont (nav. dj., str. 718) je krivo shvatio Efremov navod, kao da on smatra daje to četrdeseta homilija, a riječ je ο homiliji koja je izrečena prilikom korizme. Martin, str. 28-30. Ο tom ćemo govoriti više na drugom mjestu. Martin, str. 23. 59

60

61

68

Izvori Proklove kristologije

M a r t i n smatra da je ona izvan svake sumnje.

62

69

Izvori Proklove kristologije

Treba t a k o đ e r istaknuti da

Kalcedonski sabor (451.) citira iz nekoga Proklova govora na Izaijine riječi:

jedan odlomak iz te homilije citira Doctrina Patrum, " stoje dosad izbjeglo pa­

»Dijete nam se rodilo i S i n nam je dan« jedan kratki citat, koji dakako ima emi­

žnji patrologa i d o g m a t i č a t a , makar taj odlomak pripada dijelu homilije koji je

nentno kristološko značenje. Tillemont je mislio daje kalcedonski citat iz homi­

6

sačuvan u cod. Vat. syr. 368. M a r t i n je prvi zapazio to citiranje.

64

B u d u ć i da

67

lije kv τη τ ε σ σ α ρ α κ ο σ η .

ni k o d te homilije nemamo k r i t i č k i sigurnoga teksta, i tu nastojim usporediti

Leoncije B i z a n t s k i

69

68

Vjerojatno gaje zaveo naslov, kako ga H o m . III daju 70

i Leoncije Jeruzalemski , koji je jednak s naslovom homilije

sve varijante te kao siguran izvor Proklova kristoloskog učenja promatram

iz koje su oci Kalcedonskog sabora izvadili spomenuti citat. Danas je m e đ u t i m ,

samo dijelove, gdje se tekstovi slažu. P r i t o m se služim M a r t i n o v i m g r č k i m

nakon Martinovog grčkog teksta, vjerojatno ipak već poznata cijela H o m . III, a

i z v o r n i k o m i M a i e v i m l a t i n s k i m prijevodom u P G , a u z i m a m u obzir i M o s -

u njoj nema kalcedonskog citata. K a k o god bilo, ne m o ž e biti dvojbe daje kalce­

sov engleski prijevod.

donski citat autentičan i da ima neosporno izrazito kristološko značenje.

H o m . V — » D e sancto Clemente Martyre s e r m o «

65

donosi PG t a k o đ e r u la­

tinskom prijevodu Angela M a i a , koji je načinjen prema sirskom kodeksu Vat. syr. 368. Sirski je tu homiliju prema spomenutom kodeksu izdao J. B. C h a b o t .

66

O n a je kristološki prilično važna. U studiji je uzimam u obzir, dakako sa stano­

Nedavno je David A m a n d izdao jednu homiliju u grčkom izvorniku i francu­ skom prijevodu,

71

za koju se ne zna čija je. A m a n d postavlja kao radnu hipotezu

mišljenje da bi ta homilija mogla biti Proklova, jer smatra da se u njoj m o ž e vidje­ ti stil i nauk Proklov.

vitom rezervom, s obzirom na to da nema grčkog izvornika.

72

N i s a m se mogao njime pozabaviti.

Bez sumnje Proklova homiletska ostavština mora biti veća od te, ο kojoj smo dosad govorili. Pojedine se njegove propovijedi vjerojatno j o š nalaze u neotkrive­ nim rukopisima, a nemali broj će ih biti m e đ u »spuria« različitih drugih aukto-

62

»U autenticite de la piece, bien garantie par le temoignage externe, et appuvee par multiples considerations de critique interne est indiscutable«, Martin, str. 24. 63

Doctrina, pg. 49, η. V I .

ra.

73

Bauer je u svojoj studiji ο P r o k l u navijestio svoja daljnja istraživanja u tom

smislu,

74

ali obećanje nije o d r ž a o . U novije je doba Benedikt M a r x objavio znat­

nu studiju ο Proklovoj literarnoj ostavštini, u kojoj je posebno istraživao »spuria«

64

Martin, str. 23, bilj. 16. Donekle je potrebno korigirati ono, što kaže M a r t i n na istoj stranici u bilj. 17: »Par contre, M a i do η ne en note u ne fausse citation. Cfr. P G , L X V , 845, n. 41. 'Hune locum II s'agit la en realite d'une citation faite par Ephrem dAntioche de l'Epistola ad Seleucum dAmphiloque d'Iconium ( P G , CIII, 1020A), qu'on retrouve deja chez Leonce de Byzance, Contra monophysitas ( P G , L X X X V I , 1837C) et qui na absolument rien a voir avec notre homelie.« Slažem se s Martinom da navod, ο kojem je riječ, nema nikakve veze s Hom. IV, ali se ne slažem s time da na spomenutom mjestu kod Focija uopće nije riječ ο kakvom na­ vodu iz Prokla. Na spomenutom se naime mjestu: 1. najprije citira tekst iz A m f i lohija; 2. kaže se daje C i r i l iz toga muža (tj. Amfilohija) uzeo svjedočanstva protiv Nestorija za sv. III. sinod; 3. tvrdi se da isto ima Proklo Carigradski (i to u govoru εν Πουλχεριαναΐς μετά τό γενέθλιον) i Cyriacus ep. Paphi (i to u govoru εις τά Θεοφάνια), P G , 103, 1020B. Nema sumnje daje na spomenutom mjestu riječ ο Proklovu navodu. Teško je, međutim, utvrditi što znači ono: »isto« (τα αύτα). Dakako da je navod, kako ga je zamišljao M a i , vrlo nategnut. Čini se, također, da M a i nije pravo shvatio, kad je ono εις τα Θεοφάνια povezao s Proklom, a ne s C i rijakom. V i d i Tillemont, nav. dj,, str. 801: »Saint Ephrem dAntioche dans Photius cite une oraison faite apres N o e l dans l'eglise de Poulquerie.« Usp. Bauer, nav. dj., str. 46. 65

66

P G , 65, 845-850. V i d i Bardenhevver, nav. dj., str. 206.

sv. Ivana Zlatoustog.

75

On je na taj način na temelju unutarnjih kriterija pripisao

67

U adresi na cara Marcijana: Του μ α κ α ρ ί ο υ Π ρ ό κ λ ο υ εξ Ομιλίας της εις το παιδίον έγεννήθη ήμΐν, υιός και εδόθη ή μ ΐ ν και τάς φύσεις τώι λόγω ι δίελε και την ενωσιν του μυστηρίου θεολόγησον, Schw., t. II, ν. 1, ρ. 3, pg. (474) 115, n. 11; Mansi, V I I , 472Β. Tillemont, nav. dj., str. 718-801. Πρόκλου επισκόπου Κωνσταντινουπόλεως εις τό »Παιδίον εγεννήθη ήμΐν«, P G , 86 (1), 1309C. P G , 86 (2), 1836. D. Amand, »Une homelie grecque inedite antinestorienne du V sieele sur rincarnation du Seigneur«, u: Revue Benedictine, 63 (1948.), str. 223-263. Isto, str. 262-263. Bauer, nav. dj., str. 132. 68

69

7 0

71

72

73

74

Isto, str. X l s .

75

B. Marx, Pročitana. Untersuchungen iiber den homiletischen Nachlass des Patriar-

ehen Proklos von Konstantinopel, AschendorfF, Miinster i. W., 1940., str. ΙΧ-104 (Miinsterisehe Beitrage zur Theologie, 23). To djelo nisam mogao nikako dobiti. Iz Munstera je odgovoreno da je naklada kod bombardiranja potpuno uništena. Podatke vidi u: Altaner, Patrologie, Freiburg, 1950., str. 295. 2

7θ

71

Izvori Proklove kristologije

Izvori Proklove kristologije

P r o k l u više od 80 detaljnih propovijedi. Od toga su dvije do sada neizdane. A l t a -

Sva se tri izvora slažu daje poslanica, ο kojoj je riječ, bila upravljena Ivanu, biskupu

ner izriče općenito nepovjerenje u Marxove dokaze. U studiji se nisam mogao

antiohijskom. Za grčki se izvornik mislilo daje izgubljen, m e đ u t i m cijeli se grčki

obazirati na rezultate Marxova istraživanja.

fragment nalazi u Doctrina Patrum pod imenom C i r i l a Aleksandrijskog.

76

84

Povijest

grčkoga teksta, kako ga prikazuje izdavač Doctrine Diekamp, vrlo je zanimljiva.

85

Citat se ne m o ž e naći kod Cirila, a ni kod Bazilija, kome ga pripisuje cod. Pariš

Poslanice

v

v

gr. 1115, f. 122 . Isti Pariš gr. 1115 pripisuje na drugom mjestu (f. 174 ) fragment »Pamfilu biskupu Abida« (Παμφίλου ε π ι σ κ ό π ο υ Α β ύ δ ο υ προς Ί ω ά ν ν η ν έπ'.

O s i m homiletičke ostavštine ostalo nam je od Prokla i nekoliko pisama, medu

Αντ.), na temelju čega je učeni dominikanac Lequien kao autora fragmenta odre­

Proklova su

dio nekog biskupa »Pamfila iz Amida«, koji bi imao biti suvremenik patrijarha

nam pisma sačuvana samo fragmentarno, u djelima drugih autora i u zapisnici­

Ivana Antiohijskog (između godine 431. i 448.). Bez obzira na to što je Lequien

ma petoga sabora. O p ć e n i t o ih je sačuvano vrlo malo. Sva su povezana s pitanji­

zabunom Αβύδου pročitao kao Ά μ υ δ ο υ , Diekamp zabacuje njegovo mišljenje već i

ma kristoloških raspri, ali sva nemaju dogmatskog karaktera.

radi toga, što fragment po sadržaju upućuje na vrijeme teopashitskih kontroverzija,

kojima, kako je već istaknuto, najodličnije mjesto zauzima T A .

7 7

78

86

Posebnu p a ž n j u patrologa i povjesničara dogmi u novije doba skrenuo je

te je adresa »Ivanu Antiohijskom« - tako misli Diekamp - neispravna. Uosta­

na sebe fragment jedne Proklove poslanice, koji u PG dolazi p o d oznakom

lom, ime »Pamnl iz Abida« susrećemo u neautentičnoj korespondenciji više bisku­

Epistola IV. Taj je k r a t k i fragment bio donedavna poznat samo latinski po

pa s Petrom Fulonom, patrijarhom antiohijskim. Zajedno s ostalima i Pamfil se

79

87

i po

oštro izražava - k a ž e Diekamp - protiv formule ενα τ η ς τ ρ ι ά δ ο ς κατά σάρκα

t i m ga citiranjima donosi P G . Fragment se m e đ u t i m nalazi i u florilegiju Se-

ε σ τ α υ ρ ώ σ θ α ι . N a š fragment tu formulu izričito odobrava. Diekamp ne spominje

citiranju k o d Fakunda, biskupa hermijanskog

80

i k o d Liberata đ a k o n a

8 1

88

82

vera Antiohijskog, koji je dosad poznat samo u sirskom prijevodu. Sever do­ nosi i p o č e t a k poslanice, iz koje je uzet fragment: » U t uidetur, insignis poetae 84

instar.«

83 85

86

87

76

»... Kriterien, die allerdings oft wenig uberzeugend sind ...«, Altaner, isto. V i d i što piše ο Marxovoj knjizi Lebon, u: RHE, 1941., str. 298-299. On knjigu kao cjelinu hvali, ali mnoge Marxove hipoteze dovodi u sumnju. M. Richard (MSR, 1 [1944.], str. 187-189) donosi također recenziju knjige. On smatra neispravnim, što se Marx oslanja jedino na unutarnje kriterije, a ne obazire se na tradiciju i vanjske dokaze. Dakako da se uopće ne obazirem na spis Tractatus de traditione divinae Missae, koji je po općem sudu patrologa neautentičan, a koji uostalom nema nikakva kristološ­ kog značenja. V i d i Bardenhevver, nav. dj., str. 207; Altaner, nav. dj., str. 295. Ovdje mimoilazim TA, ο kojemu je već bilo dosta govora. P G , 65, 876-877. 77

78

79

80

Tro defensione trium capitulorum, lib. I, c. 1, P L , 67, 530A-B.

81

Breviarium causae

82

Severi Antiocheni Liber contra impium Grammaticum III, 41. izdanje: J. Lebon, u:

c. 10, P L , 68, 990D; Mansi, I X , 672-673.

Corp us Scriptorum christ. Orient., Scriptores Syri, series IV, t. V I , 1933., pg. 235 (tekst);

pg. 247 (prijevod); vidi M. Richard, »Proclus de Constantinople et le theopaschisme«, u: RHE, 38 (1942.), str. 324, bilj. 3. Isto. 83

Doctrina, pg. 48, n. IV. To je prvi zapazio M. Richard, nav. dj., str. 324. Doctrina, pg. X L V I - X L V I I . Ivan je bio patrijarh od 429. do 441. godine. Onje uveo u Trisagion dodatak »Qui crucifixus es pro nobis«, Theodorus Lector,

Eccl. hist. lib. I, P G , 86 (1), 176A-B. 88

Bardenhevver (nav. dj., str. 299-300) protiv Diekamp a primjećuje da korespon­ dencija protiv Petra Fulona ne udara na formulu »JEDAN O D T R O J S T V A R A Z A P E T P O TIJELU«, nego na dodatak »QUI C R U C I F I X U S ES PRO NOBIS«, koji je Petar Fulon dodao Trisagionu. Ta pisma, misli Bardenhevver, ne poznaju i l i ne spominju naše ortodoksne formule, nego se okreću samo protiv formule Petra Fulona. To je istina, što se tiče Pamfila iz Abide (vidi Ep i štula Pamphili episcopi Abjdarum, Mansi, V I I , 1129-1134), koji doista ne spominje u svome pismu naše formule. Prema tome, Die­ kamp tu ima krivo. Bardenhewerovo je mišljenje također ispravno, ako on hoće reći da ko r e sp ο n de n c ij a protiv Petra Fulona nije prvotno upravljena protiv naše formule. Također je ispravno reći da spomenuta korespondencija ne spominje i ne pobija našu formulu u cjelini, tako kako ona glasi u Ep. IV. A l i je spominje i pobija u malo monofizitskoj modifikaciji (bez onoga κατά σάρκα). Protiv tako modificirane formule izražava se pismo pape Feliksa: και σύ έτόλμησας ε ί π α ν ε π ' εκκλησία δτι εις της, άκτίστου και αδιαιρέτου τριάδος τό πάθος ύπεμεινε (Mansi, V I I , 1039-1040B); δια του λέγειν τεθνάναι τον ενα της τριάδος (Mansi, V I I , 1041-1042A); άλλ' δ τ ι ό εις της τριάδος άπέθανεν (Mansi, V I I , 1043-1044C); pismo Kvincijanovo:

72

Izvori Proklove kristologije

Izvori Proklove kristologije

73

ni jednom riječi da bi Proklo mogao doći u obzir kao autor fragmenta. Fragment

Skitski monah Ivan Maksencije, poznat kao vođa skitskih monaha u borbi

se m e đ u t i m od riječi do riječi podudara s fragmentom Ep. IV kako se taj saču­

za priznanje formule »JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU« od strane

K a k o je iz dosad rečenog jasno, najvažnija

pape H o r m i z d a , citira u svojoj »De Christo professio« tri odlomka pod Proklo­

značajnost fragmenta jest u tome što u njemu nalazimo glasovitu »teopashitsku«

vim imenom u potvrdu spomenute formule. Iz uvodnih riječi, koje Maksencije

formulu: »JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU«.

stavlja pod svoj citat, slijedi da su ti odlomci uzeti iz Proklova pisma Armencima,

vao latinski kod Fakunda i Liberata.

89

Tillemont je mislio daje taj fragment izvađen iz iste poslanice, iz koje je C i r i l izvadio jedan odlomak — t a k o đ e r vrlo značajan za Proklovu kristologiju - koji on citira u svojoj poslanici ο tumačenju nicejskoga simbola

90

i koju je Proklo poslao

Ivanu, kad je tražio da istočni biskupi odobre i potpišu T A . složio E. Schvvartz,

92

9 1

S t i m se mišljenjem

koji je s tim fragmentom povezao još neke fragmente, koji

govore ο istom predmetu, a citiraju ih pod Proklovim imenom Ivan Maksencije i Inocent, biskup Maronije.

93

94

što ga je patrijarh napisao na traženje samih Armenaca.

95

U TA uzalud ćemo

tražiti te fragmente. Inocent iz Maronije, jedan od ortodoksnih biskupa s glasovite konferencije sa severijancima (532. - 533.), Crkve

97

96

donosi u svojem pismu T o m i , svećeniku solunske

pod Proklovim imenom četiri fragmenta kao dokaz daje Proklo doista

učio daje »JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU«. M e đ u t i m citatima na prvom je mjestujedan odlomak iz T A , gdje ne dolazi naša formula, nego samo izraz »JEDAN OD T R O J S T V A UTJELOVLJEN« (c. 24). D r u g i odlomak bio bi po 98

Inocentu izvađen iz druge Proklove poslanice A r m e n c i m a . Ni u tom odlomku και εί εις της τριάδος απέθανε ποτέ δυάς ή τριάς. Και εί δυάς ή τριάς ού γάγονέ ποτε, πώς εις της τριάδος άπέθανεν (Mansi, V I I , 1113B); pismo Flacijana, biskupa Rodopskog (sačuvano samo latinski): »Dixisti enim: unum Trinitatis reor passibilem, sed non Patrem nec Spiritum Sanctum, sed Filium Dei. Ecce factus es Arianae haeresis a temetipso convictus ...« (Mansi, V I I , 1120C). Dapače i pismo Akacija, patrijarha carigradskog, udara na tako modificiranu formulu: ... επι τους μύθους έξετράπης, κατά τον Ά ρ ε ι ο ν και Απολινάριον λέγων τον ε να της τριάδος παθεΐν (Mansi, V I I , 1124Α). Istina, tu nije govor samo ο trpnji i raspeću, nego i ο smrti, ali to po mom mišljenju bitno ne mijenja stvar. Veća je razlika između tih formula i naše formule, što ove nemaju dodatka κατά σάρκα i l i σαρκί, koji uvodi drugu narav. Time one postaju daleko više »teopashitski« sumnjive od naše formule. V i d i uostalom, što ο takvim formulama piše Lebon, Le monophjsisme severien, Lovanii, 1909., str. 481-483. Treba, međutim, dodati još (a to je u prilog Diekampu) da Pamfilovo pismo, ako i ne govori ο našoj formuli, ipak »teopashitizam« izričito odbacuje u smislu formule τον άθάνατον σταυρουσθαι (Mansi, V I I , 1132B-C). Tekst po Fakundu malo se razlikuje od Liberatova, i to tako, da bolje odgovara grčkom tekstu. M. Richard (nav. dj., str. 324-325) je usporedno izdao grčki tekst i latin­ ski Fakundov prijevod. Ep. 55, Schw., 1.1, ν. 1, p. 4, n. 135, pg. 60, c. 29; P G , 77, 316C. Tillemont, nav. dj., str. 631. Tillemont uostalom misli, da ni ο jednom od Pro­ klovih pisama, kako ih je izdao M. Richard, ne može biti nikakve sumnje, što se tiče autentičnosti, nav. dj., str. 719. Schvvartz, Konzilstudien, Strassburg, 1914., str. 28, bilj. 3; vidi M. Richard, nav. dj., str. 325. P G , 86 (1), 81-83. Schw., t. IV, v. 2, pg. 72-73; c. 25-27. Ti su odlomci poznati samo u latinskom pri­ jevodu. Po prijevodu, kakav je kod Inocenta iz Maronije, citira jedan odlomak papa Ivan 89

90

91

92

93

94

nema izričite naše formule, nego odlomak razlaže najprije trinitarni nauk a onda dodaje da nas b o ž a n s k o pismo uči » u n u m ex trinitate iuxta personae (proprietatem) id est deum uerbum factum h o m i n e m « . Treći odlomak imao bi biti iz Proklove »treće knjige ο vjeri«.

99

Taj je odlomak naglašene polemičke naravi i

izričito brani formulu da je »JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU«. Č e t v r t i fragment, što ga donosi Inocent, imao bi biti iz nekoga Proklova »govora 100

ο v j e r i « . 1 taj odlomak brani izričito spomenutu formulu. Inocentovo pismo a prema tome dakako i citati - sačuvano je samo u latinskom prijevodu. D v a posljednja fragmenta što ih citira Inocent, koji kao da pripadaju jedan nekom djelu »De fide« a jedan nekakvom govoru »de fide«, posve odgovaraju tri­ ma fragmentima što ih donosi Maksencije, samo što ih kod Maksencija čitamo

II. u poslanici senatorima, kojom odobrava formulu »JEDAN O D T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU«, III. Ep. ad senator es, Mansi, VIII, 803-806. Razlika je samo u tome, što je u citatu kod pape Ivana II. na jednom mjestu nepotrebno umetnuta riječ »deitate«. Tekst po Maksenciju prilično se razlikuje. P G , 86 (1), 81-82. Maksencije je svoja djela pisao latinski, vidi Altaner, nav. dj., str. 432. V i d i Mansi, VIII, 817. Schw., t. IV, v. 2, pg. 72-73, c. 24-27. 95

96

97

98

Eiusdem sancti Procli ex epistola secunda ad Armenios destinata, Schw., isto, pg. 72,

c. 25. 99

Item eiusdem ex libro tertio defide, Schvv., isto, pg. 73, c. 26.

100

Item eiusdem sancti Procli ex sermone defide, Schw., isto, pg. 73, c. 27.

74

75

Izvori Proklove kristologije

Izvori Proklove kristologije

u drugom prijevodu, i što ih Maksencije citira kao da pripadaju Proklovu pismu

patrologom. Š t o se tiče fragmenta Ep. IV, smatram da ga treba d r ž a t i sasvim

Armencima. Schvvartz je mislio, kako smo spomenuli, da ti fragmenti pripadaju

sigurno a u t e n t i č n i m . Ο datiranju te poslanice i naslovnika slažu se sva četiri

istom spisu, kojemu i fragment Ep. IV} I nema sumnje da m e đ u fragmentima

izvora koja je donose (Fakundo, Liberat , Sever A n t i o h i j s k i i Doctrina), Svi

102

je stavljaju u doba Ivana Antiohijskog (429. - 441.), kome je naslovljuju. T r i

svi sadrže istu formulu, čak se m o ž e reći da — bar djelomično - imaju istu ar­

od njih izričito svjedoče da potječe od P r o k l a . Posebno je v a ž n o svjedočan­

01

postoji neka unutarnja srodnost: svi se bave istim problemom teopashitizma, gumentaciju.

103

107

Ipak smatram, usprkos protivnoga Richardova mišljenja, da

stvo monofizita Severa. Njegovo je svjedočanstvo naime sigurno neovisno od

medu fragmentima što ih citiraju Maksencije i Inocent, te fragmentom Ep. IV

svjedočanstva Liberata i Fakunda, odnosno svjedočanstvo te dvojice latinskih

postoji prilična različitost, koja dozvoljava da se ο njihovoj autentičnosti zasebno

teologa sigurno ne ovisi ο monofizitskom patrijarhu.

108

A za P r o k l a na sasvim

raspravlja. Tu različitost nije teško uočiti. Ep. IV raspravlja ο problemu »teopas-

osebujan n a č i n svjedoči i Doctrina, Posve je jasno da Pamfil iz A b i d a otpa­

hitizma« općenito. Izraz »JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU« nije u

da kao autor fragmenta. A k o bi, naime, on i bio historijska osoba, bez sum­

njoj nikako posebno istaknut i l i polemički naglašen. U Ep. IV taj izraz ne figu­

nje ne bi u sklop njegovih antiteopashitskih shvaćanja pristajao izraz θ ε ό ν

rira kao problem nego više kao dio rješenja.

104

Sasvim je drukčije s fragmentima

παθητόν.

109

kod Inocenta i Maksencija, koji u centar stavljaju problem naše formule i oko nje

Bazilije ne m o ž e b i t i autor fragmenta, jer za nj govori usamljeno svje­

grupiraju dokaze, i to oštro polemički. Zato razlučujem pitanje autentičnosti

d o č a n s t v o tek jednoga kodeksa ( P a r i š gr. 1115, f. 122 ), koji uostalom na

fragmenta Ep. IV od pitanja a u t e n t i č n o s t i tih drugih fragmenata.

drugom mjestu pripisuje fragment P a m f i l u iz A b i d a . Sto je s C i r i l o m ? Za

M. R i c h a r d je p o k u š a o oboriti dosadašnje mišljenje da fragment Ep. IV potječe od P r o k l a .

105

Njegovi su argumenti uglavnom unutarnje i negativne

v

C i r i l a govori samo Doctrina, a t r i druga svjedočanstva govore za P r o k l a . A k o R i c h a r d o v i d o k a z i iz Teodoretove šutnje ο f o r m u l i

110

vrijede što za

naravi. Posebno mu se čini j a k i m argumentom protiv a u t e n t i č n o s t i činjenica

P r o k l a , onda oni imaju daleko veću vrijednost za C i r i l a , kad se znade u ka­

da P r o k l o v i suvremenici nigdje ne spominju spomenutu formulu, pogotovo

k v i m su odnosima b i l i C i r i l i Teodoret, i da su Teodoretovi napadaji protiv

ne kao P r o k l o v u .

106

Ne mogu se u toj stvari složiti sa z a s l u ž n i m francuskim

» t e o p a s h i t i z m a « v e l i k i m dijelom odgovarali b a š C i r i l u , odnosno njegovim formulama. Š t o bi dakle Teodoret mogao eventualno p r e š u t j e t i P r o k l u ,

101

Fritz (nav. dj., col. 664) prihvaća to mišljenje kao vrlo vjerojatno. 102 Tu zasad mimoilazim prva dva fragmenta, što ih citira Inocent. Jedan je iz TA, a nijedan nema formule. Zbog toga M. Richard misli da nitko neće sumnjati, nakon što ih pročita, da po­ tječu od istoga pera. »Si done ce premier fragment (Ep. IV, nap. m.) est authentique, les deux autres le sont egalement«, Richard, nav. dj., str. 325. Evo grčki tekst Ep. IV: »Λεγοντες δε θεόν παθητόν τουτεστι τον Χριστό ν όμολογούμεν αυτόν ού τούτω παθόντα ω ή ν άλλ' ω γε'γονε τουτεστι τη οικεία σαρκί. Και ούτω κηρύττοντες ούδ' όλως σφαλλόμεθα, επείπερ και τον ενα της τριάδος κατά σάρκα εσταυρώσθαι όμολογοϋμεν και θεότητα παθητήν ού συκοφαντοϋμεν, Doctrina, pg. 48, n. IV. Na prvi se pogled vidi da u tom odlomku pro­ blem »JEDAN O D T R O J S T V A RAZAPET« nije postavljen u centar! 105 Richard, nav. dj., str. 326-331. 106 Ο tim Richarđovim dokazima bit će govora kasnije, kad proučimo u potanko­ stima Proklovo kristološko naziranje, jer Richard zapravo više dokazuje kako formula »JEDAN O D T R O J S T V A R A Z A P E T P O TIJELU« ne može potjecati od Prokla, a manje se bavi našim fragmentom kao takvim. Ovdje ο samom fragmentu toliko, koliko se za­ sad može reći. 103

toga ne bi p r e š u t i o Ć i r i l u . D a je C i r i l autor fragmenta, bilo bi posve ne­ razumljivo kako to da se Sever pozivlje na P r o k l a , a ne na C i r i l a . K a k o je dakle u Doetrini Ć i r i l d o š a o na mjesto Prokla? Po m o m uvjerenju radi se ο jednoj posve m e h a n i č k o j zabuni nekoga p r e p i s i v a č a . Prije toga fragmenta Ep. IV dolazi naime u Doetrini nekoliko odlomaka iz C i r i l o v e adrese caru Teodoziju,

111

a o d m a h i z a toga fragmenta Ep, IV dolaze č e t i r i o d l o m k a iz

104

r a z l i č i t i h propovijedi P r o k l a C a r i g r a d s k o g .

112

N e k i j e prepisivač zabunom

promijenio redoslijed P r o k l o v i h citata, a lemme ostavio, kako su bile prije.

1 0 7

Njihovi su prijevodi različiti. I M. Richard (nav, dj,, str. 326) priznaje veliku važnost Severova svjedočanstva. V i d i bilješku 88 u ovom poglavlju! Richard, nav, dj„ str. 327. Κυρίλλου εκ του προς Θεοδόσιον τον βασιλέα προσφωνητικού, Doctrina, pg. 47-48, n. Ι-ΙΠ. Πρόκλου Κωνσταντινουπόλεως εν τη τεσσαρακοστή, Doctrina, pg. 48, n. Vs. 1 0 8

109

110

111

112

7

6

Izvori Proklove kristologije

Izvori Proklove kristologije

77

T a k o j e lemma Τ ο υ α ύ τ ο υ π ρ ο ς Ί ω ά ν ν η ν έ π ί σ κ ο π ο ν Α ν τ ι ο χ ε ί α ς o z n a č a ­

M n o g o je teže pitanje autentičnosti fragmenata koje citiraju Maksencije i Ino­

vala P r o k l a , k a d je citat stajao i z a sljedećeg fragmenta, koji pripada P r o k l u ,

cent iz Maronije. Ostavljam to pitanje otvorenim, ali moram kazati da su moje

a sada k a d je citat z a b u n o m stavljen prije sljedećeg, τ ο υ α ύ τ ο ΰ n a z n a č u j e

simpatije k o d toga na strani M. Richarda. Čini mi se, naime, da ima vrlo mnogo

C i r i l a , jer njemu pripadaju fragmenti, koje Doctrina citira prije toga. P o ­

razloga koji govore protiv autentičnosti. Ne m o ž e se d o d u š e reći da bi nauk tih

sebno j o š i s t i č e m v e l i k u srodnost formulacije n a š e g a fragmenta s omiljelom

fragmenata bio u kakvom sukobu s ostalom Proklovom kristologijom, štoviše

z b i t o m Proklovom formulacijom, kad se radi ο razlici dvaju elemenata u K r i s t u :

smatram daje on u potpunom skladu s Proklovim u č e n j e m ,

116

ali se ipak čini da

T a k o i Doctrina zapravo svjedoči

ti tekstovi ne potječu od Prokla. Najprije, kako smo već kazali, oni ne potječu

za P r o k l a kao autora fragmenta Ep. IVI Po m o m mišljenju fragment posve

nipošto iz TA, kako veli Maksencije. Jednako tradicija inače ne zna za bilo ka­

odaje P r o k l a - a to će kasnije b i t i j o š pokazano - te nema n i k a k v a opravda­

kvo drugo Proklovo pismo Armencima, iz kojega bi po Inocentu imao biti izva­

nog razloga gledati u njemu falsifikat.

đ e n jedan fragment, što ga on c i t i r a .

ω ην - φ γ έ γ ο ν ε ν (sic! ne δ nego b a š ω ) .

1 1 3

Posebno je pitanje u kakvom odnosu stoji taj fragment (Ep. IV) s o n i m frag­ mentom, što ga iz Proklove poslanice »istočnim biskupima« citira C i r i l u svo­ j e m t u m a č e n j u nicejskog simbola.

114

Već je spomenuto kako neki historičari

117

Otpada prema tome hipoteza da bi oni

pripadali nekom drugom kristološkom pismu, koje bi carigradski patrijarh bio upravio klericima Velike Armenije.

118

Naslovi k o d Inocenta veoma su zagonetni.

D o k po Maksenciju sva tri odlomka, što ih on citira, pripadaju istoj poslanici

smatraju da oba fragmenta potječu iz iste, u cjelini inače nepoznate, poslanice

»Ad A r m e n i o s « , dotle po Inocentu jedan odlomak pripada trećoj knjizi nekog

Ivanu Antiohijskom. To mišljenje d o d u š e nije sigurno, ali se ono ipak čini vrlo

misterioznog djela » D e fide«, a drugi (to je Maksencijev drugi i treći odlomak

vjerojatnim.

uzet zajedno) potječe iz nekog ne manje misterioznog » S e r m o de fide«. Zaista

115

mi se čini č u d n o tvrditi da bi neki pisac, citirajući jedan za drugim dva citata iz jednog te istog spisa, dao tako različite indikacije ο naslovu toga spisa, pogotovo 113

V i d i npr. fragment, koji se citira kod Cirila, P G , 77, 316C; Schw., 1.1, ν. 1, p. 4, pg. 60, c. 29: ούχ ωι ην, ύπομείνας τάς ύβρεις, αλλ δι γέγονε καταδεξάμενος τα του σώματος πάθη ili u H T , Schw., 1.1, ν. 1, ρ. 1, pg. 105, c. 6: και άποθνήισκει ω ι έγένετο και λυτροΰται ω ι ύπήρχεν. Schw., 1.1, ν. 1, ρ. 4, pg. 60, α 29; P G , 77, 316C, ep. 55. Μ. Richard (nav. dj., str. 325), pozivajući se na Severa, pobija to shvaćanje, jer bi poslanice, iz kojih su uzeti fragmenti, trebale po Severu imati različit naslov i različiti incipit. Poslanica, iz koje je uzet fragment Ep. IV, bila je upravljena Ivanu Antiohijskom, a počinjala bi: »Ut videtur, insignis poetae instar«. Ona opet poslanica, iz koje je citira C i r i l , imala bi biti upravljena svim istočnim biskupima, a počinjala bi: »Multifariam re vera, multisque modis«. Richard vjerojatno pridaje preveliku važnost slovu naslova i incipita. Naslov je poslanice vjerojatno bio: »Ivanu Antiohijskom«, ali ona nije bila upravljena samo njemu, nego zajedno s njime cijelome episkopatu njegova patrijarhata. Prema tome ni Cirilov naslov ne bi bio neispravan. Imamo i inače primjera takve zamje­ ne naslova. Cirilova poslanica ο sjedinjenju (433.) Laetentur caeli upravljena je »Ivanu, biskupu Antiohijskom« (Schw., t. I, ν. 1, p. 4, n. 127, pg. 15; P G , 77, 173-174), a na carigradskom saboru protiv Eutiha (448.) spominju je također pod naslovom Ad orimtales episcopos (Mansi, V I , 736A). To i nije čudno, jer je poslanica istina formaliter bila upravljena Ivanu, ali je valjala svim biskupima Antiohijskog patrijarhata. Dakako da je malo čudnovato, da bi isti pisac (u ovom slučaju Sever) citirao jedan te isti spis pod različitim naslovom i različitim incipitom, ali mislim da to ipak nije odlučujući dokaz protiv mišljenja da fragmenti pripadaju istome spisu. Dakako da to daleko manje pred5

ako se pretendira da istome spisu pripada i trinitarni citat, što ga Inocent navo­ di kao odlomak iz »Epistola secunda ad A r m e n i o s « . To su m e đ u t i m problemi, koji j o š čekaju svoje rješenje. Svakako mi se čini nevjerojatnim da bi fragmenti pripadali nekoj poslanici, koja bi bila upravljena antiohijskom patrijarhu. Protiv

1 1 4

takve hipoteze govori stil t i h fragmenata, koji je na mjestima p r i l i č n o agresi­

115

van i bez imalo kurtoazije.

119

T e š k o je vjerovati da bi P r o k l o , toliko poznat po

stavlja bilo kakav dokaz protiv autentičnosti našega fragmenta, bilo jednoga ili drugoga. Primjećujem, da se ne mogu složiti s Devreessovom hipotezom (Essai sur Theodore de Mopsueste, Citta del Vaticano, 1948., str. 132, bilj. 1), po kojoj bi fragment, što ga citira Ciril, spadao u prvu Proklovu sinodičku poslanicu, od koje se sačuvao početak u Synodiconu, Mansi, V, 929-930, cap. 150; usp. P G , 65, 885-886, ep. 17. Ep. 17. kao sinodičko pismo, koje javlja intronizaciju, nije bila naslovljena »istočnim biskupima«. To će se vidjeti iz prikaza Proklove kristologije. Taj fragment ne postoji kod Maksencija. U njemu ne dolazi izraz »JEDAN OD 116

1 1 7

T R O J S T V A R A Z A P E T P O TIJELU«, nego samo »JEDAN O D T R O J S T V A ... P O S T A O

ČOVJEK«, Schvv., t. IV, v. 2, pg. 72, c. 25. To bi inače bila najplauzibilnija hipoteza, kad bi imala kakvu potvrdu u starini! Sed sciscitaris me fortassis illum novicium vanumque sensum seu vaniloquium dicens ... Si autem proferas mihi ... super aquam scribis et super arenam aedificas. 118

1 1 9

78

Izvori Proklove kristologije

Izvori Proklove kristologije

20

svojoj finoći/ pisao takvo pismo svome biskupskom kolegi u Antiohiju i l i uopće i s t o č n o m episkopatu/

121

Najvažniji m e đ u t i m i najteži prigovor protiv autentič­

79

E. Schvvartz je m e đ u aktima petoga sabora donio jednu Proklovu poslanicu upravljenu biskupima » Z a p a d a « ,

123

koja je nedavno bila poznata samo po jednom

nosti tih fragmenata iznio je Richard u citiranom članku, a sastoji se - m o ž e m o

citatu što gaje iz nje citirao papa Ivan II. u pismu, kojim je potvrdio formulu »JE­

reći - u tome što P r o k l o v i suvremenici ne znaju ništa ο kakvoj prepirci ο formuli

D A N O D T R O J S T V A R A Z A P E T P O TIJELU«.

124

V e l i k i dio poslanice posvećenje

» U N U S DE T R I N I T A T E C R U C I F I X U S CARNE«. Taj prigovor istina nema snage protiv Ep. IV, ali je prilično jak protiv tih fragmenata. O n i naime pretpostavljaju veliku raspru oko spomenute formule. Izraz »JEDAN OD T R O J S V A R A Z A P E T PO TIJELU« u t i m je fragmentima iznesen kao jedna posebno važna i prikladna kristološka formula, koja je u njima branjena s mnogo žestine, što pretpostavlja da su protiv nje morali biti postavljeni t a k o đ e r prilično oštri prigovori, te bi na­ kon jedne takve rasprave jedva bilo shvatljivo da Teodoret u Eranistesu m i m o i đ e tu formulu. Z b o g toga smatram da ti fragmenti ne potječu od Prokla, uza sve to što d r ž i m daje Ep. IV sigurno a u t e n t i č n a .

122

Razumljivo je, prema tome, da se

sigurni prikaz Proklove kristologije ne m o ž e graditi na njima.

Attende igitur catholicae fidei nervos et ablue impudentiam tuam ... Fragmente citiram kako ih donosi Maksencije, P G , 86 (1), 81-82. Socrates, nav, dj., lib. V I I , c. 41-42; P G , 67, 829-834. Možda će tko prigovoriti, da sličnih rečenica ima i T A . To je istina, ali TA nije napisan protiv prigovora, koje bi učinili Armenci, pa Proklo ne napada Armence, nego treće osobe. Nekome će se možda učiniti previše nategnutim razlikovanje između Ep. IV i spome­ nutih fragmenata. Razlog je u tome, što se Ep. IV obično promatra u svjetlu teopashitskih borbi šestoga stoljeća. Ako se, međutim, postavimo na sasvim neovisno stanovište, posve sigurno ćemo morati priznati da Ep. IV ne treba biti tako usko vezana za te fragmente, kako se to obično čini. Ona je osim toga zajamčena tolikim izvanjskim svjedočanstvima, da bi po mom mišljenju zaista bilo čudnovato odricati je Proklu, dok se ο spomenutim fragmentima to ne može reći. Ja, uostalom, ne želim posve odbaciti mogućnost da i ti fragmenti budu autentični, pogotovo kad se njihov nauk slaže s cjelinom Proklove kristologije, ali mi se na temelju dosad poznatog materijala ipak čini daje njihova autentičnost bar dvojbena. Osim spomenutih prigovora može se također reći da su fragmenti dobrim dijelom neka vrsta ρri 1 agodbe jednoga odlomka TA (koji govori ο pripisivanju trpljenja Božan­ skom Logosu) formuli »JEDAN O D T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU«. Usp. fragmente s odlomkom T A , P G , 65, 865BC-D (c. X ) . Najzanimljivije je ponavljanje nekih inače za sam dokazni postupak beznačajnih izraza i usporedbi. TA: Α λ λ α π ά ν τ ω ς έκείνο 1 2 0

1 2 1

122

τ ό π ο λ υ θ ρ υ λ λ η τ ό ν μ ο ι ερουσι, π λ ε κ ο ν τ έ ς συλλογισμούς α ρ ά χ ν η ς α σ θ ε ν έ σ τ ε ρ ο υ ς .

Fragment (po Inocentu Εχ libro III defide, Schvv., t. IV, v. 2, pg. 73, c. 26): »Sed iterum forsitan interrogabis me, novum illud atque ineptum uaniloquium proferens ...« TA: »καί κ α θ ' υδάτων γ ρ ά φ ο υ σ ι ν ... Fragment II (po Maksenciju, P G , 86 [1], 82B): »... super aquam scribis ...« Teško je vjerovati da bi Proklo u jednom eksplikativnom pismu

(koje bi tumačilo TA) pokazao takvo siromaštvo misli, da ponavlja beznačajnu uspo­ redbu. Stil mi se također čini premalo koncizan, a previše rječit za Prokla. Ο samim fragmentima kako ih danas imamo, trebalo bi još nešto reći. Već je spomenuto da je latinski prijevod kod Maksencija različit od onoga, u kojem nam je sačuvano Inocentovo pismo. Također je spomenuto da papa Ivan II. citira jedan odlomak iz drugoga frag­ menta točno po prijevodu, u kojem nam je sačuvano Inocentovo pismo (izuzevši nepo­ trebni dodatakjedne riječi, koji je očito htio bolje eksplicirati rečenicu i nipošto ne spada u izvorni tekst). Čini mi se boljim prijevodom onaj monaha Maksencija, jer je koncizniji i zbitiji. Inače Maksencijev prijevod pokazuje više aleksandrijske tendencije (»carne, qua .,, factus est; car ne autem, qua ipse solus est factus ...«), dok je onaj kod Inocenta više antiohijski nastrojen (ista mjesta glase kod Inocenta: »carne, quam ... assumpsit ex no­ bis; carne vero, quam solus ipse suscepit«). Jednako Maksencijev tekst na koncu prvog fragmenta poslije riječi: »quomodo ... chirographum peccatorum destruxit in cruce, qui non habet potestatem dimittere«, dodaje riječi: »si non est secundum te Deusf« Uko­ liko bi fragmenti potjecali od Prokla, bez sumnje bi Maksencijev prijevod morao biti smatran točnijim. Za autentičnost govori specifično proklovski izraz: »carne, qua (ne: quae, grčki je to σ α ρ κ ί , ή ι , usp. ώι γέγονε!) factus est«. Izraz dolazi kod Maksencija više puta, a jedanput i kod Inocenta. Manje je u skladu s Proklovom terminologijom izričaj: »hoc crucifixum est, quod incarnatum est« (neutrum! Neosobni izraz, daje dojam stvarnog teopashitizma!). Da se može reći konačna riječ, potreban je još detaljniji studij i možda otkriće još ko­ jeg teksta, pogotovo epistole, odakle je uzet fragment Ep. IV. Zasad neće biti nevjerojat­ no reći, da su fragmenti djelo kakvog pristaše terminološkog teopashitizma (ali ujedno kalcedonca, jer ističe dodatak »CARNE«, što ne čine monofiziti!), kojemu se fragment Ep, IV nije činio dosta jakim dokazom za važnost i izvrsnost formule, a opet je mislio da će zbog TA i Ep, IV pod Proklovim imenom fragmente najlakše popularizirati i pribaviti im vjeru suvremenika. U tom se uostalom uglavnom i nije prevario. Ne znam, bismo li mnogo pogriješili, ako kažemo da taj autor nije bio daleko od skitskih monaha, koji su se za formulu tako žestoko borili, jer su je smatrali najzgodnijom nadopunom kalcedonske definicije. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 65-68: »Incipit epistola sancti Procli Constantinopolitani episcopi directa uniformis ad singulos occidentis episcopos.« Prvi je tu poslanicu donio A. Amelli u: Spicilegium Casinense, c, 1 (1888.), 144-147; vidi Bardenhevver, nav, dj,, str. 208. III, Epistola ad senatores, Mansi, VIII, 804-805: »Item ex epistola Procli ad occicientales: Super haec etiam confitemur unum ex trinitate increata atque ineffabili Deum 1 2 3

124

8o

Izvori Proklove kristologije

Izvori Proklove kristologije

trinitarnom nauku, a nešto i kristologiji. N e m a sumnje da bi i njezina važnost za Proklovu kristologiju bila velika, kad bi bilo sigurno daje a u t e n t i č n a . N j e z i n u je a u t e n t i č n o s t o d l u č n o pobijao E. Schvvartz, ne d o d u š e odlučujućim r a z l o z i m a ,

81

nju r u k u vrlo č u d n o to da taj dokument, i l i bar spomen ο njem, nigdje ne dolazi do izražaja u onom b e s k o n a č n o m i zapletenom procesu koji se ο Ibi vodio u

125

godinama 448. - 451. počevši od Antiohije preko Carigrada, T i r a , Beiruta, Efe-

ali ipak tako, da pitanje j o š uvijek ostaje otvoreno. Zato je ne smatram sigurnim

za (sabor pod Dioskorom, 449.) do Kalcedona, i od kojega su zapisnici prilično

izvorom Proklove kristologije, te ako je kada uzimam u obzir, uvijek imam u vidu

dobro s a č u v a n i .

da ona ne predstavlja posve siguran dokument.

130

Z a t o autentičnost Ep. III ostaje bar donekle sumnjiva, a i ona

126

ne m o ž e poslužiti kao neprijeporna osnovica na kojoj će se izgraditi kristologija

M e d u aktima petoga sabora (553.) sačuvala nam se pod P r o k l o v i m imenom

carigradskog patrijarha.

131

jedna poslanica, koja je u PG otisnuta kao Ep. III} O n a je upravljena »Ivanu,

Druga pisma, koliko ih j o š od P r o k l a imamo, imaju više historijsku vrijed­

biskupu antiohijskom«, a tiče se Ivanova sufragana, eđeškog metropolita Ibe.

nost, koja je dakako usko povezana s razvojem kristologije i z m e đ u dva sabora

Proklo u njoj govori ο o p t u ž b a m a koje su podignute protiv Ibe, da on naime

(431. - 451.), ali ona nisu teološki izvori u u ž e m smislu.

27

na sirskom j e z i k u širi Capitula što ih je carigradski biskup dodao svome T A , da budu o s u đ e n a . Proklo t r a ž i od Ivana da prisili Ibu na potvrdu TA i anatematiziranje spomenutih Capitula. U poslanici postoji mali ekspoze kristološkg nauka.

Metoda

Poslanica je općenito bila smatrana a u t e n t i č n o m . Istom u novije doba zabacio Devressovi razlozi nipošto nisu odlučujući. U poslanici se

Od svega toga Proklova kristološkog materijala u ovoj studiji postavljam glav­

dapače m o ž e naći prilično podudaranje nauka s P r o k l o m (istaknuto povezivanje

no težište na HT i T A , jer ta dva dokumenta smatram najautentičnijim i prvo­

M a r i j i n a djevičanstva s K r i s t o v i m b o ž a n s t v o m , potpuno provedena komunika­

razrednim izvorima, u kojima se ogleda kristološko shvaćanje našega patrijarha.

ju je R. Devreesse.

128

cija idiomatum uz o š t r o razlikovanje b o ž a n s t v a i čovještva, kao počela po kojima

D v a su razloga koji opravdavaju taj postupak. Prvo, jedino od tih dvaju spisa

jednom te istome [Kristu, koji nije alter praeter Deum Verbum] pripadaju protivni

posjedujemo danas kritičko izdanje teksta, i njihova a u t e n t i č n o s t povrh toga ne

atributi), m o ž e se vidjeti u njoj i neke crte Proklova karaktera (on »ne vjeruje« da

m o ž e biti dovedena ni u najmanju sumnju. Drugo, ta se dva spisa odvajaju od

bi Iba bolovao od bolesti onih Capitula, drži » e u m prudentem constitutum et a pueritia divinis Scripturis n u t r i t u m « ) .

129

M e đ u t i m , treba priznati daje u najma­

ostalih po svom sasvim zasebnom dogmatsko-historijskom značenju i važnosti, koju im je neosporno pridavao sam Proklo. K a d se Proklo odvažio javno pred Nestorijem ustati protiv njegove kristologije, kao što je to učinio u HT, nema

Verbum factum hominem ...« Napominjem da je u D B , 201 krivo navedeno: »Procli ad orientales«. Papa Ivan II. citira: »ad occidentales«, vidi Mansi, isto. Ivanov citat se doslovno nalazi u poslanici, kako je donosi Schvv,, isto, pg. 66. U tom je smislu dakako također neispravan navod P G , koja povezuje citat s fragmentima citiranim kod Maksencija, P G , 65, 887-888C. Schvvartz, Konzilstudien, str. 47s. Usp. Bardenhevver, nav. dj., str. 207-208. V i d i što ο tom piše Bauer, nav. dj., str. 108, bilj. 4. Bauer po Diekampu (Theol. Rev., 16 [1917.], str. 355s) stavlja u sumnju Schvvartzovo mišljenje. Usp. uostalom tu poslanicu s fragmentom koji citira Inocent iz Maronije pod naslovom: »Eiusdem sancti Procli ex epistola secunda ad Armenios destinata«, Schw., t. IV, v. 2, pg. 72, c. 25. Upozoravam na veliku sličnost. Mansi, I X , 270-271 (djelomično), 301-304 (u cjelini); P G , 65, 873-876. Devreesse, nav. dj., str. 236, bilj. 6. Sve P G , 65, 875. Devreesse smatra daje poslanica dobrim dijelom sastavljena od odlomaka iz drugih Proklovih spisa! 125

1 2 6

1 2 7

128

1 2 9

130

V i d i M. lAbbe Martin, Actes du Brigandage d'Ephese, Amiens, 1874., str. 12-76; Schvv., t. II, ν. 1, p. 3, pg. 11 (370)-42 (401); Mansi, V I I , 193-270 (Kalcedon). Nigdje ne nalazimo traga kakvoj optužbi, daje već Proklo ustao protiv Ibe. Teško je vjerovati da se koji od Ibinih tužitelja ne bi bio pozvao na uglednog i općenito cijenjenog carigrad­ skog patrijarha i dodao riječ: »Nulla emendatio«, kojom komentira Proklovo pismo peti sabor, Mansi, I X , 304C. Jedino jedan sirski prijevod TA (u M s . A d d . 12156 iz British Museuma) povezuje Prokla s Ibom (vidi Devreesse, nav. dj.), ali ne u smislu naše posla­ nice, nego veli da je Iba prevodio i slao Armencima Teodorove spise, a Proklo je tada napisao TA. Napominjem da tekst ο kojem govori Andre Bremond u članku: »Un texte de Proclus sur la priere et lunion divine (iη Tim., 64ssq., ed. Diehl, I, 207ssq.)«, u: Recherches de Science religieuse, 19 (1929.), Pariš, str. 448-462, pripada Proklu, neoplatonskom filozofu (410. - 485.), a ne našem Proklu, patrijarhu carigradskom, kao što zabunom misli Steidle, Patrologia, Friburgi Brisgoviae, 1937., str. 131. Zbog istoimenosti često se dogodi, da tko zamijeni tu dvojicu. 1 3 1

82

Izvori Proklove kristologije

sumnje daje dobro pripremio i zrelo promislio tekst svoje propovijedi. A k o obič­ na homilija i ne mora uvijek biti i z r a đ e n a s najvećom pomnjom, pa ako u njoj m o ž e govorniku pobjeći koji izraz i l i rečenica, koja ne odgovara preciznosti ka­ kva se t r a ž i u znanstvenim raspravama i l i vjeroispovijestima, ipak se ne m o ž e isto reći za Proklovu H T . O n a d o d u š e nije baš vjeroispovijest, ali nije ni sasvim obična homilija. Trenutak i okolnosti u kojima je izrečena, odjek, koji se od nje imao očekivati, tražili su od njezina autora da dobro odvagne svaku riječ te da ponovno i ponovno promisli m o ž e li se nešto reći i l i ne. Tako bi se uistinu za HT moglo reći, daje ona u neku r u k u vjeroispovijest. Ne treba niti spominjati da to, što je rečeno za H T , j o š na sasvim poseban način vrijedi za T A . Proklo je sam smatrao TA nekakvim kristološkim katekiz­ mom ortodoksije, jer gaje slao na potpis antiohijskim biskupima i (ako je pismo ο Ibi autentično) t r a ž i o da ga potpisuju oni, kojih je vjera bila sumnjičena. Po­ znavajući Proklov karakter i zamašaj stvari, ο kojoj se radilo prigodom redakcije T A , ne m o ž e m o nijekati misao što ju je ο TA iznio Tillemont (bar drugu njezinu polovicu!): » S m a t r a se da uopće nema spisa ο inkarnaciji koji bi bio tako egzak­ tan i tako pomno i z r a đ e n . «

132

Ta dva dokumenta, dakle, postavljam kao osnovicu, na kojoj ću izgraditi Pro­ klovu kristologiju. D a k a k o da ne m i m o i l a z i m druge Proklove spise, ali ih upo­ trebljavam uvijek tako da se m o ž e jasno lučiti ono, što je s a d r ž a n o u ta dva spisa od onoga, što u njima nije s a d r ž a n o . T a k v o m je metodom o m o g u ć e n o fiksiranje onoga što je u studiji apsolutno sigurno i što će ostati kao takvo i nakon even­ tualnog kritičkog studija, kojemu trebaju biti podvrgnuti ostali Proklovi spisi. N a d a m se da će moj rad na taj način nešto pridonijeti t a k o đ e r k r i t i č k o m istraži­ vanju, jer će utvrđivanjem sigurnog kristoloskog učenja našega patrijarha kritički studij dobiti jedan siguran unutarnji kriterij. Potrebno je t a k o đ e r napomenuti da ću tijekom studija Proklove kristologije paziti i na to da ne i z b r i š e m razlike i l i nijanse, koje bi eventualno mogle postojati i z m e đ u kristoloskog nauka, kako je s a d r ž a n u H T , i kristoloskog nauka, kako ga otkriva T A . I z m e đ u ta dva dokumenta stoji događaj, koji za povijest kristologije ima prvorazrednu važnost: Efeški sabor (431.). Z a t o će pojedinačno prikazivanje elemenata kristoloskog učenja u HT od onih u TA imati neosporno posebno značenje za uočavanje razvojne linije u Proklovoj kristologiji, ako takva linija po­ stoji.

1 3 2

»On pretenđ qu il n'y a guere de piece si exacte et si travaillee que celle-ci sur rincarnation«, Tillemont, nav. dj., str. 630.

SUSTAVNI PRIKAZ PROKLOVE KRISTOLOGIJE

1.

OSNOVNE IDEJE PROKLOVE KRISTOLOGIJE

Proklo prilazi kristološkom problemu kao najvećoj tajni, koja nadilazi sve mogućnosti ljudskog razuma. O n a je za nj čudo, ali ne samo u tom smislu što se zbila nad prirodnim zakonima, nego t a k o đ e r i zato stoje ljudski razum ne m o ž e razumjeti niti p r o t u m a č i t i . To vrijedi za inkarnaciju uzetu u cjelini, sa svime što na nju spada, ali i sasvim posebno za samu inkarnaciju u njezinom formalnom 1

smislu. Proklo utjelovljenje naziva jednostavno »misterijem« , i to » n e p r o t u m a 2

3

čivim misterijem« , kojemu »ne m o ž e p r o t u m a č i t i načina« . Zato je svjestan i upozorava svoje slušače na to da je »glineni jezik, koji kuša p r o t u m a č i t i Božje 4

misterije« , b u d u ć i »da um posrče, kad istražuje, kako je Bog nepromijenjeno postao čovjek i kako se Logos nepomiješano sjedinio s glibom i kako se Bog ne5

6

trpljivo oblikovao u tijelu« . To je zato, jer je »ekonomija u tijelu nedokučiva« . S inkarnacije kao takve prenosi Proklo riječ »misterij« na samoga Krista, te govori 7

ο »nepodijeljenom misteriju naravi« i k a ž e ο M a r i j i daje ona »bez m u ž a rodila 8

misterij« .

1

H T , Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684C (malo drukčije čitanje); Mansi, IV, 580E. Or. III, P G , 65, 705C. Isto, 708B. Isto, 705C. Hom. III, Martin, pg. 46, n. 10; P G , 65, 842B. Isto, Martin, pg. 45-46, n. 9; P G , 65, 842B. Or. III, P G , 65, 708B. Or. XIII, P G , 65, 792C. 2

3

4

5

6

7

8

86

87

Osnovne ideje Proklove kristologije

Osnovne ideje Proklove kristologije

Proklo se u HT ne čudi što Židovi i G r c i ne razumiju utjelovljenja, jer je taj

postavio soteriološki temelj inkarnacije. On to više pozitivno a s manje špeku­

»misterij čudo nad r a z u m o m « , te je razumljivo da ga ljudski razum ne m o ž e

lacije prikazuje u TA ovako: »Bog je riječju svijet stvorio i proizveo je stvorenje,

shvatiti. K r i s t jedini, tvrdi H T , m o ž e znati i zna (a nijedan drugi čovjek), kako

koje prije nije postojalo ... naravnim je zakonom počastio razumno živo biće ...

9

se zbilo utjelovljenje: »... i postade čovjek, kako znade sam (jer razum ne m o ž e p r o t u m a č i t i čuda) . . . «

10

Jednako se izražava i T A , koji inkarnaciju zove »ču­ 11

dom, koje je nad shvaćanjem« , do kojega m o ž e m o doći samo »vjerom, a nikako istraživanjem« bilo.

12

13

ono je »iznad r a z u m a « , a samo Bog Logos znade kako je to

dao je njegovoj slobodnoj volji nalog pokazujući što je korisno, da najboljim iz­ borom izbjegne štetno ... svojevoljna težnja čovjekova za gorim istjerala je neposlušnika iz raja . . . preko otaca i patrijarha i po zakonu i preko proroka Stvoritelj (ο πλάστης) je narav odgajao, da odbaci grješenje i da se trudi oko pravednih djela . . . n a koncu, kad je nad nama po našoj volji zavladao grijeh, đavao je kao ka­

14

Neizrecivu uzvišenost tajne utjelovljenja rasvjetljuje patrijarh s više slika. O n a

znu za grijeh tražio cijelu narav, b u d u ć i daje naime naravni zakon bio potamnio

K a d govori ο

a napisani je bio prezren, i budući da su proroci kao ljudi opominjali što treba

tome kako je Logos trpio u tijelu, on veli da, jednako kao što krmeljavo oko ne

činiti, ali nisu mogli izbaviti od gorega, sam Bog Logos, koji nema oblika ni po­

je po njemu slična tome kao da je oko obuhvatilo čitavo sunce.

15

m o ž e čisto primati sunčevih zraka, tako ni slabi razum ne m o ž e primiti u se 16

uzvišenosti vjere (a ne samo znanje, nap. m.!). Sve što smo ο tom rekli dovoljno pokazuje kako po P r o k l u ljudski razum doista i stvarno ne m o ž e dokučiti niti r a s t u m a č i t i utjelovljenja, tj. daje inkarnacija za našega patrijarha tajna u strogom

četka ni granica i koji je svemogući došavši utjelovi se . . . «

18

Taj tekst, koji u sebi

u malom uključuje takoreći sve ono što grčka teologija zove »ekonomijom«, kao i onaj iz H T , postavlja temelj utjelovljenja, ako i ne u tako preciznoj formulaciji. R a z l i k a je m e đ u njima samo u tome što onaj iz HT sav dokazni postupak stro­ go logički temelji na samom Adamovu grijehu kao ishodištu, a u ovom drugom

smislu riječi (mvsterium stricte dictum). Sav kristološki nauk postavlja Proklo na posve soteriološke temelje. U tom se on uostalom ništa ne udaljuje od drugih otaca. K a o razlog i svrhu utjelovljenja

slučaju Proklo uključuje sve osobne grijehe cijeloga čovječanstva kao razlog, zbog kojega je bilo potrebno da se Bog utjelovi.

Proklo navodi otkupljenje ljudskoga roda. U A d a m u smo svi sagriješili, napisali

N e ć e biti bez interesa, da ukratko iznesem kako Proklo dalje izvodi soterio-

grijeh kao zadužnicu, postali smo robovi đavla i trebali smo pasti pod smrt. Đ a ­

lošku potrebu utjelovljenja. Izneseni dokazi pokazali su, doduše, daje čovječan­

vao je tražio za nas osudu, a kao dokazom našega grijeha služio se našim tijelom,

stvo mogao spasiti samo Bog, ali j o š nisu strogo pokazali da je potrebno da se

kojeje podvrgnuto mnogim strastima. Stoje dakle preostalo? I l i da svi pomremo,

Bog utjelovi. To je pitanje dakako u najužoj vezi s tumačenjem kako nas je K r i s t

jer smo svi sagriješili, i l i da bude dana nadoknada, u kojoj bi bio potpuni pravni

otkupio. Poznato je daje to tumačenje imalo stanovitih nijansi u grčkoj teologiji

zahtjev za opravdanjem. T a k v u nadoknadu nije mogao dati čovjek, jer je on sam

četvrtoga i sljedećih vjekova, koje se obično grupiraju u tri teorije: 1. mistička

bio pod dugom. Ni a n đ e o to nije mogao, jer ni on nije imao tolike otkupnine,

i l i fizička teorija, koja glavnu soteriološku važnost polaže na samu inkarnaciju,

koja bi bila ekvivalentna dugu. Preostalo je dakle i l i da svi pomremo, i l i da sam

kao daje naša narav otkupljena već time što je sjedinjena s B o ž a n s k i m Logosom

17

Bezgrješni umre za grješne. Drugoga rješenja tome zlu nije bilo. T i m e je Proklo

došavši tako u najintimniji dodir sa životvornom i bezgrješnom b o ž a n s k o m na­ ravi, 2. realistička teorija, koja naglašava Spasiteljevo trpljenje, jer je trpljenjem, posebno smrću, dana zadovoljština za čovjekov grijeh, te je tako ljudska narav

9

otkupljena, i 3. teorija đavlovih prava, koja - više-manje govornički pretjerano

Schw., isto, P G , 65, 684C; Mansi, IV, 580E. Schvv., isto, pg. 105, c. 6; P G , 65, 685C; Mansi, IV, 584A. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 190, c. 15; P G , 65, 861C; Mansi, V, 428C.

otplata bila dana Kristovom smrću. Đavao bi K r i s t a po smrti kušao zarobiti, ali

12

Isto.

mu to ne bi bilo uspjelo, jer bi se K r i s t svojim u s k r s n u ć e m izbavio.

13

Schvv., isto, c. 16; P G , 65, 864A, Mansi, V, 428D. Schvv., isto, pg. 192, c. 21; P G , 65, 865C; Mansi, V, 432A. Or. III, P G , 65, 708A. TA, Schvv., isto, pg. 192, c. 20; P G , 65, 865B; Mansi, V, 429E. H T , Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 105, c. 5; P G , 65, 685B-C; Mansi, IV, 581C-E.

T A , Schvv., t. IV, v. 2, pg. 189, c. 11-12; P G , 65, 860C-D; Mansi, V, 425C-D. V i d i Tixeront, Histoire des Dogmes, t. II, Pariš, 1924., str. 149-150. Možda bi bilo pravilnije reći da postoje zapravo dvije teorije: fizička i ona, koju zovu realističkom,

10

11

14

15

16

17

- otkupljenje predstavlja kao otplatu duga što gaje čovjek đavlu dugovao. Ta bi

18

19

7

19

88

89

Osnovne ideje Proklove kristologije

Osnovne ideje Proklove kristologije

P r e m d a P r o k l o poznaje fizičku teoriju, on ο njoj ipak vrlo malo g o v o r i ,

20

B o g trebao podnijeti umjesto l j u d i .

24

Da se m o ž e z b i t i ta supstitucija, te B o g

tako da gotovo iščezava iz njegova misaonog svijeta. P r o k l o v o s o t e r i o l o š k o

trpi namjesto krivca čovjeka, B o g je na neki n a č i n morao postati »krivac«.

utemeljenje inkarnacije počiva na naziranju da je K r i s t trebao umjesto nas

On je morao o b u ć i »krivca«, kako se izražava P r o k l o u HT , »nositi obličje

podnijeti trpljenje i smrt. To je dakle teorija supstitucije (ili r e a l i s t i č k a ) . U

krivca«, kako veli Oratio IIL T a k o je inkarnacija i s te pravne strane bila

tom smislu k a ž e on u H T : » D o š a o je spasiti, ali je trebalo i trpjeti. K a k o je

potrebna.

25

26

bilo m o g u ć e jedno i drugo? P u k i čovjek nije mogao spasiti, B o g n e o b u č e n

Proklo u govorničkom zanosu ističe i treći razlog, koji je iziskivao inkarnaciju,

(tj. bez čovještva) nije mogao trpjeti. Sto dakle? S a m (Emanuel), koji je B o g ,

a koji je u vrlo uskoj vezi s teorijom ο đavlovim pravima, kako su je prikazivali

postade čovjek i spasi o n i m , što je bio, a trpi onim, što je p o s t a o . «

21

A već je

dogmatičari petoga stoljeća.

27

On u Oratio XIII ističe kako je b o ž a n s k a narav

prije rekla H T : » D a se od ž e n e nije rodio, ne bi bio umro; a da nije umro,

morala biti prekrivena, da se đavao uopće usudi s njome zametnuti boj. Protiv

TA

same b o ž a n s k e naravi pakao se uopće ne bi usmjelio podići, te je zbog toga bilo

ne bi s m r ć u bio u n i š t i o onoga, koji je imao vlast smrti, to jest đ a v l a . «

22

i z v o d i taj dokaz za utjelovljenje jasnije i s više spekulativne snage: » B u d u ć i

potrebno da božanstvo uzme »oblik ovce« i tako primami »ljudoždera v u k a « .

28

daje naime B o g Logos htio svladati trpljenja, kojima je s v r š e t a k bila smrt, a

Tako se Proklu soteriološka potreba inkarnacije ukazuje s tri točke: 1. bez

opet n e u n i š t i v a narav nije mogla na sebe uzeti trpljenja: ako je naime svako

utjelovljenja ne bi b o ž a n s k a narav mogla trpjeti, 2. da Bog m o ž e umjesto nas

trpljenje zavada i borba sastavljenih stvari, a k o d onoga, stoje nematerijalno i

trpjeti, on mora nas stvarno predstavljati, i 3. da Bog nije bio obučen u čovještvo,

jednostavno, nema nikakve sastavljenosti, nikakvo dakako trpljenje ne m o ž e

uopće ne bi bilo moglo doći do sukoba sa zlom, koji je okončao otkupiteljskom

prodrijeti tamo, gdje nema ni sastavljenosti. H o t e ć i dakle u n i š t i t i trpljenja, koja su vladala nad r a z u m s k i m tijelom, kao što smo rekli, (i) kojima je najviša t v r đ a v a bila smrt, B o g Logos se utjelovio od Djevice ... tako je spasio cijeli ljudski rod, u svome tijelu svladavši t r p l j e n j a . «

23

R a z l o g dakle utjelovljenja

bio je taj, što je B o g h o t e ć i spasiti ljudski rod trpljenjem, svakako morao postati čovjek, da m o ž e trpjeti, jer kao B o g nije mogao trpjeti. To je trpljenje

'

29

smrću. Premda Proklo vrlo naglašava soteriološku potrebu utjelovljenja, ipak se iz sačuvanih njegovih spisa ne m o ž e zaključiti da bi on bio učio apsolutnu n u ž n o s t utjelovljenja u slučaju, da je Bog htio palog čovjeka natrag podići. Ο tom pro­ blemu naš patrijarh uopće ne govori. On uzima u obzir samo činjenicu da Bog zahtijeva zadovoljštinu ekvivalentnu grijehu. A u tom je slučaju inkarnacija po P r o k l u bez sumnje neophodno n u ž n a .

ali bi joj možda bolje pristajalo ime »teorija supstitucije«. Prva ističe samu inkarnaciju, a druga traži da Bog umjesto ljudi podnese trpljenje i smrt. U tom slučaju je teorija ο otplati duga đavlu samo jedna zasebna eksplikacija teorije supstitucije. Druga općeniti­ ja eksplikacija teorije supstitucije jest teorija satisfakcije Bogu za nanesenu uvredu. Po takvoj podjeli stvar bi postala mnogo preglednijom. Upliv te teorije osjeća se u Hom. I (PG, 65, 833-837). Usporedi također Proklovu tvrdnju; »Da nije mene obukao, ne bi me bio niti spasio« (HT, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 106, c. 8; P G , 65, 688D; Mansi, IV, 585B), koja očito podsjeća na glasoviti otački princip: »Sto nije uzeto, nije izliječeno«, usko povezan s fizičkom teorijom. Proklova je rečenica međutim na citiranom mjestu ipak uzeta i u drukčijem smislu. Usp. također rečenicu iz T A ; »... i naravi dade prvotnu plemenitost time, što je učovječenjem poča­ stio narav, koju je on iz zemlje formirao«, Schw., t. IV, v. 2, pg. 190, c. 15; P G , 65, 816D; Mansi, V, 428C. Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 107, c. 9; P G , 65, 698B-C; Mansi, IV, 585D. Schvv., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684A; Mansi, IV, 580D. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 192, c. 21; P G , 65, 865C-D; Mansi, V, 432A-B. 20

21

22

23

24

άναμάρτητος

ύπερ

των ήμαρτηκότων

απόθαναν

ώ φ ε ι λ ε ν , HT, Schvv., t. I,

ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 105, c. 5; P G , 65, 685C; Mansi, IV, 581D; Τ ώ ι imep α π ά ν τ ω ν ά π ο θ α ν ε ι ν , TA, Schw., t. IV, v. 2, pg. 190, c. 15; P G , 65, 861C; Mansi, V, 428C. Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 106, c. 8; P G , 65, 688-689; Mansi, IV, 585B. P G , 65, 708A. V i d i Tixeront, nav. dj., t. III, Pariš, 1912., str. 216-217. P G , 65, 792-793. Tu ne mislim proučavati Proklovu soteriologiju; zato se neću na tim pitanjima više zadržavati. Na pitanje, koja je od triju soterioloških teorija kod Prokla dominantna, treba bez oklijevanja odgovoriti da je to teorija zadovoljštine Bogu. Proklo na mnogo mjesta donosi misli, koje su u vezi s teorijom đavlovih prava, ali cjelina Proklova nauka ipak daje pravo zaključiti daje u temelju njegove soteriologije teorija satisfakcije Bogu. Đavla Proklo predstavlja kao »tužitelja«, koji pred Bogom optužuje čovječanstvo, a čo­ vječanstvo je po Proklu »krivac«! V i d i HT, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 105, c. 5; P G , 65, 685B-C, Mansi, IV, 581; Schvv., isto, pg. 106, c. 8; P G , 65, 688-689; Mansi, IV, 585. 25

26

27

28

29

90

Osnovne ideje Proklove kristologije

U Hom. II patrijarh k a ž e daje K r i s t »preodređen i predspoznat prije p o č e t k a 30

svijeta, a pojavio se u posljednja v r e m e n a « . Te riječi upozoravaju na problem Kristove predestinacije. Ne mislim da se iz toga mjesta ne da ο inkarnaciji ništa više zaključiti, nego samo to, daje Bog odvijeka unaprijed odlučio da druga bo­ ž a n s k a osoba postane čovjek. Je li ta odluka ontološki prije i l i poslije odluke ο stvaranju svijeta, to prisutni tekst ne misli rješavati. Tako je soteriološka ideja osnovna ideja, na kojoj Proklo izgrađuje čitavu kristologiju. Vjeran toj ideji Proklo će sebi preuzeti kao glavnu osnovnu misao

2.

isticanje Kristova jedinstva usprkos nepremostivoj različitosti elemenata, koji to

Ο BOŽANSKOM LOGOSU

jedinstvo sastavljaju. K r i s t mora biti Bog i čovjek. To je soteriološko ishodište. O n o je m e đ u t i m ishodište t a k o đ e r za Nestorija. N o dok je Nestorije pitanje K r i ­ sta »Boga i čovjeka« rješavao s naglašenom protuapolinarovskom tendencijom, b r i ž n o nastojeći oko toga da ne umanji ni čovještva ni božanstva, Proklo je protiv Nestorija gledao u prvom redu na to da ne razdijeli Kristovo jedinstvo. Za njega je bilo jasno da K r i s t mora biti Bog i čovjek, ali je smatrao da se soteriološka

Nestorije je u j e d n o m svojem govoru o p t u ž i o branitelje izraza » T H E O -

pitanja nikako ne mogu riješiti, ako su Bog i čovjek dva subjekta, jedan uz dru­

T O K O S « , da p o d i z l i k o m obrane djevičanske časti žele obraniti A rij evo, E u -

goga. Z a t o je Proklo sav zauzet isticanjem njihova jedinstva. S druge strane opet

nomijevo i Apolinarovo krivovjerje. O n i , naime, i z r a z o m » T h e o t o k o s « h o ć e

ideja ο Bogu, koji trpi, a ne m o ž e trpjeti u vlastitoj naravi, postaje za Prokla ideja

reći da se svi atributi pridaju K r i s t u kao jednome radi same naravi (ipsius

1

vodilja, koja ga čuva da ne pretjera u isticanju jedinstva. Svakako će zanimljivo

ratione naturae), a ne radi dostojanstva, koje slijedi iz povezanosti naravi.

biti istražiti, u kolikoj je mjeri Proklo uspio staviti te dvije ideje u ravnotežu.

T a k o oni uvode p o m i j e š a n o s t . A kad nema više razlike i z m e đ u dviju nara­

Već unaprijed se m o ž e istaknuti osebujnost toga pitanja, kad znamo da se radi

vi, onda se oni atributi, koji su nedostojni b o ž a n s k e naravi, ne pridaju više

ο teologu koji je stvorio formulu koja najdublje zasijeca u tajnu Kristove osobe

čovještvu, nego je otvoren put p o n i ž e n j u samoga b o ž a n s t v a (adversus ipsam

(»JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU«), a koji je s druge strane jasni

divinitatem). Da su te riječi u p r v o m redu o p t u ž i v a l e P r o k l a , to ne treba

terminološki diofizit.

posebno isticati. Već u govoru, koji je Nestorije d r ž a o tik iza H T , da u n i š t i

T a k n u l i smo pitanje terminologije. Posebno je važno to pitanje, ako se radi

dojam što gaje ona na narod učinila, Nestorije veli kako bi arijevci mogli reći:

ο terminima koji su u kristologiju uneseni iz filozofije. Proklo je u filozofskoj

» N e o p r a v d a n o nas grdite, kad velimo daje S i n manji od O c a i daje stvorenje,

terminologiji vrlo umjeren, mogli bismo reći bojažljiv. D o k je sv. C i r i l bogat fi­

kad to isto i vi ispovijedate govoreći daje onaj, koji se rodio od Marije, B o g

lozofskim terminima, Proklo je veoma škrt. M o ž d a je tu odigrao ulogu njegov

Logos.«

pomirljiv karakter, koji gaje čuvao od prevelikog isticanja spornih točaka, a baš je pitanje filozofske terminologije bilo jedno od najbolnijih pitanja u tadanjim kristološkim borbama. Z a t o se Proklo na tom skliskom terenu filozofske termi­ nologije kreće veoma bojažljivo. Mi ćemo m e đ u t i m vidjeti daje on, usprkos svojoj

2

N e ć e dakle biti krivo i b e z r a z l o ž n o , ako razlaganje i proučavanje Proklove kristologije p o č n e m o s P r o k l o v i m naukom ο B o ž a n s k o m Logosu prije utjelov­ ljenja. To će zapravo biti letimični pogled u trojstveno shvaćanje našega patri­ jarha.

bojažljivosti, utro nove putove u problemu filozofske terminologije. O v a će studija u potankosti ispitati Proklovu kristološku misao.

Nestoru sermo V P L , 48, 786A-B. 30

P G , 65, 837D.

Nestoru sermo IV, P L , 48, 784A-B.

Ο Božanskom logosu

92

93

Ο Božanskom logosu

Proklov nauk ο Logosu

na više mjesta onome, koji se utjelovio, posve b o ž a n s k a svojstva. On je »onaj, 14

koga nebo nije obuhvatilo« . Njemu se pripisuje stvaranje, jer Proklo veli: »Nije HT neprestano zove onoga, koji se utjelovio, Bog Logos. Imena »Bog« i »Lo­

se okaljao stanujući u udovima, koje je sam bez pogrde stvorio.« 16

15

Za nj Pro­ 17

gos« ona naizmjence upotrebljava i time najljepše dokazuje da za P r o k l a Božan­

klo kaže, da je svu narav doveo u bivstvovanje , on je »po naravi netrpljiv« ,

ski Logos nije stvorenje, nego doista Bog. HT k a ž e : »Logos se oženio tijelom« ,

po naravi kralj , »uvijek p r i s u t a n « . TA t a k o đ e r govori ο B o ž a n s k o m Logosu,

3

4

»Logos je postao tijelo« (Iv 1,14) , ali češće naziva onoga, koji se utjelovio, B o ­ 5

6

gom. »Bog je na neopisivi način stanovao u utrobi« , »Bog je postao svećenik« , 7

8

»Bog je nosio oblik čovjeka« , »Boga, koji se utjelovio« , »sam (Emanuel), koji je 9

Bog, postade čovjek« .

18

19

20

da je »bez oblika i bez početka i neograničen i svemoguć« , »na zemlji uvijek 21

22

p r i s u t a n « , »Svedržitelj« . Oslonjen na Iv 1,1-3 i 1 K o r 8,6, P r o k l o pretpostavlja daje Logos vječan i on je Stvoritelj, jer ovako dokazuje: »Ako je K r i s t p u k i čovjek, i on nije Bog

U cijelom TA jedva ćemo naći tri i l i četiri mjesta gdje imenu »Logos« nije izričito dodana apozicija »Bog«. Pogledajmo samo nekoliko mjesta: »Vjerujemo, 10

da se Bog Logos netrpljivo utjelovio . . . « ; »... sam Bog ... Logos došavši utjelo­ 11

vi se« ; »... tako Bog Logos prodrijevši do samog početka i korijena čovječjeg 12

13

rođenja ... postade tijelo . . . « ; »... Bog Logos po istini postade čovjek« . Jed­

Logos, kako je u p o č e t k u sve stvorio, kad ga onda nije bilo?«

23

K o n a č n o , po TA

»mi priznajemo, da je isti i svijet proizveo i dao zakon i proroke nadahnuo i u posljednje se vrijeme utjelovio i apostole na spas plemena i naroda kao ribe 24

u l o v i o « . Nije potrebno iznositi više citata. Izneseni očito pokazuju da je po P r o k l u onaj, koji je postao čovjek, doista pravi Bog. No time j o š nije riješe­

nako tako se izražavaju i drugi Proklovi spisi. Svi nam oni jasno daju znati da

no pitanje B o ž a n s k o g Logosa. U cijeloj HT P r o k l o samo na jednom mjestu

po n a š e m autoru Logosu pripada apozicija Bog tako, da se ta dva pojma mogu

naziva B o ž a n s k o g Logosa izričito Sinom, a na jednom mjestu naziva ga tako

naizmjence upotrebljavati.

ekvivalentnim riječima. H T j e u o p ć e u trinitarnom nauku oskudna. P a ipak

No da za P r o k l a Logos nije Bog samo po imenu i l i u nekom širem i nepravom smislu, to se vidi po tome, kakve atribute on pripisuje Logosu. U HT pridaje 14

όν ουρανός ουκ έ χώρεσε ν, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681B; Mansi, IV, 580A. άπερ αυτός άνυβρίστως έδημιούργησεν, Schvv., isto, pg. 104, c. 2; P G , 65, 681-684; Mansi, IV, 580B. ό πασαν φύσιν εις τό είναι παραγάγω ν, Schvv., isto, pg. 105, c. 6; P G , 65, 685C; Mansi, IV, 584A; usp. Schvv., isto, P G , 65, 688A; Mansi, IV, 584B. ό ... κατά φύσιν απαθής, Schvv., isto, pg. 104, c. 4; P G , 65, 684C; Mansi, IV, 581A. ό φύσει βασιλεύς, Schvv., isto, pg. 106, c. 7; P G , 65, 688C; Mansi, IV, 584E. ό αεί παρών, isto, malo niže. ... ό Θεός ό ασχημάτιστος και άναρχος και απερίγραπτος και παντοδύναμος λόγος ..., Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860D; Mansi, V, 425D. αεί παρόντα, Schvv., isto, pg. 188, c. 8; P G , 65, 857D; Mansi, V, 424E. ως παντοκράτωρ, Schvv., isto, pg. 191, c. 17; P G , 65, 864B; Mansi, V, 429A. εί δε ό Χριστός φιλός εστίν άνθρωπος και ούκ αυτός ό θεός λόγος, πώς ε κτίσε ν τά πάντα εν άρχήι, τότε ούκ ών, Schvv., isto, pg. 192, c. 23, P G , 65, 868A; Mansi, V, 432C. όμολογοΰμεν τοίνυν τον αυτόν και τον κόσμον παραγαγόντα και τον νόμον δεδωκότα και εν προφήταις εμπνεύσαντα και έπ' εσχάτων σαρκωθεντα και τούς αποστόλους εις σωτηρία ν εθνών τε και λαών άλιεύσαντα ..., Schvv., isto, pg. 193, c. 27; P G , 65, 869A; Mansi, V, 433B. 15

3

ό Λόγος ενυμφεύσατο την σάρκα, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681A; Mansi, IV, 577. ό Λόγος σαρξ έγένετο, Schvv., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 580E. Schvv., isto, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681B; Mansi, IV, 580A. Schvv., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 580E. 4

5

6

7

8

Isto.

Schvv., isto, pg. 104, c. 4; P G , 65, 685A; Mansi, IV, 581B. Schvv., isto, pg. 107, c. 9; P G , 65, 689C; Mansi, IV, 585C. ό Θεός λόγος απαθούς έσαρκώθη, Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 188, c. 8; P G , 65, 857D; Mansi, V, 424E. αυτός ό θεός ... λόγος έλθών έσαρκώθη, Schvv., isto, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860D; Mansi, V, 425D. οΰτως ό Θεός λόγος έπ' αυτήν την αρχήν και ρίζα ν της ανθρωπείας γενέσεως άναδραμών ... γέγονε σαρξ, Schw., isto, pg. 189-190, c. 13; P G , 65, 861A; Mansi, V, 425E. ό ... Θεός λόγος κατά άλήθειαν γέγονεν άνθρωπος, Schvv., isto, pg. 191, c. 18; P G , 65, 864D; Mansi, V, 429B. 9

10

11

12

13

16

17

18

19

20

21

22

23

24

94

Ο Božanskom logosu

Ο Božanskom logos u

95

se Proklovo trinitarno shvaćanje dade izvesti i iz same H T , izuzevši filozofsku

stvo Očevo prema K r i s t u također naravno, jer ih Proklo stavlja usporedo. Prema

terminologiju.

tome, m o ž e m o reći da HT uči daje Božanski Logos pravi naravni Sin Božji te da

HT razlikuje Božanskog Logosa od prve božanske osobe. O n a veli za onoga, koji je postao čovjek: »Ukoliko je naime Sin, čuva nepromjenljivost prema O c u . «

25

ona razlikuje O c a i Sina. Od nje je daleko svaki monarhijanizam i l i patripasijanizam, budući da uči da se utjelovio Božanski Logos, koji je različit od Oca.

Iz toga se mjesta očito vidi daje Logos prije Sin, nego je postao čovjek. Daje tome

H T razlikuje B o ž a n s k o g Logosa t a k o đ e r o d D u h a Svetoga. O n a n a više

doista tako, potvrdit će nam jedno drugo mjesto iz H T . Evo cijeloga odlomka:

mjesta govori ο D u h u Svetom, ali je za nas v a ž n o jedno mjesto. O n o se odlikuje

26

»Vlastitu je sluškinju dao sebi za majku Onaj, koji je po biti bez majke i po ekono­

izvanrednom k o n c i z n o š ć u i t e o l o š k o m dubinom. »... I ondje (tj. u Djevičinoj

miji bez oca. Jer kako je isti bez oca i bez majke po Pavlu? A k o je puki čovjek, nije

utrobi) odigrala se u z v i š e n a i s t r a š n a zamjena; jer davši D u h a uze tijelo: isti

bez majke, jer ima majku. A k o je samo Bog, nije bez oca, jer ima O c a . A sada je isti

nad Djevicom i iz Djevice; ovim je naime osjenio, nad njom, a onim se utjelovio,

bez majke kao Stvoritelj, a bez oca kao stvorenje.«

27

Proklo tu svoje dokazivanje

iz nje. A k o je drugi K r i s t , a drugi Bog Logos, nije Trojstvo, nego četvorstvo.«

29

temelji na Poslanici sv. Pavla Hebrejima (7,3), gdje se kaže da je Melkizedek tip

Proklo na tom mjestu crta sam događaj utjelovljenja. K a o propovjednik, koji

Kristov medu ostalim zato, što se u Post 14,18-20 Melkizedek opisuje tako da mu

voli zapanjujuće slike i koga osobito vesele neočekivani kontrasti, on pripisu­

se ne spominje ni otac ni majka, to jest daje ά π ά τ ω ρ ά μ ή τ ω ρ . Oslonjen na taj tekst

je istome Logosu i aktivno i pasivno utjelovljenje, ali ipak tako da u njegovu

sv. Pavla, Proklo dokazuje da K r i s t nije puki čovjek, a ni samo Bog, nego daje i Bog

opisu n a đ e mjesta i tradicionalni način govora, kojim se aktivno utjelovljenje

i čovjek. Jer daje samo Bog, ne bio bio ά π ά τ ω ρ , jer ima Oca. Proklo dakle očito

pripisuje D u h u Svetome. Z a t o veli daje u Djevičinoj utrobi Bog Logos učinio

drži daje Božanski Logos Sin Božji neovisno ο njegovu rođenju od Djevice. U k o l i ­

zamjenu, koja nas puni svetim s t r a h o p o č i t a n j e m . On je Djevici dao D u h a , a od

ko bi naime K r i s t bio samo Bog, bio bi ά μ ή τ ω ρ , ali ne bi bio ά π ά τ ω ρ . Z n a č i da ima

nje je uzeo tijelo. Na taj je način isti Logos Djevicu osjenio i isti. se Logos iz nje

O c a u onome, u čemu je ά μ ή τ ω ρ , i l i drugim riječima da majka nema nikakva udjela u njegovu sinovstvu prema O c u .

2 8

utjelovio. Osjenio je Djevicu D u h o m , kojega je dao, a utjelovio se tijelom, koje

Da se tu radi ο pravom naravnom očinstvu, vidi

je od nje uzeo. A k o te riječi i ne dokazuju očito daje D u h Sveti različita osoba

se iz paralelizma i z m e đ u očinstva Očeva i majčinstva Marijina. A k o je majčinstvo

od Božje Riječi, ipak one očito daju naslutiti daje D u h Sveti netko drugi nego

Marijino prema K r i s t u , ukoliko je čovjek, naravno, a što očito jest, onda je i očin-

S i n . A sljedeće riječi to jasno pokazuju. » A k o je drugi K r i s t , a drugi Bog L o ­ gos, nije Trojstvo nego četvorstvo.« Proklo tu na neki način t u m a č i i popravlja ono, što bi se m o ž d a iz prijašnjih riječi bilo moglo krivo shvatiti. Tamo je stavio

25

έν μέν τώι υιός eTvoa τό άπαράλλακτον σώζων προς τον πατέρα, Schvv., t. I, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 105, c. 6; P G , 65, 688A; Mansi, IV, 584B. »Nepromjenljivost prema Ocu« znači toliko, koliko i »potpuna jednakost s Ocem«. Usp. S. Basilii ep. IX, 3, P G , 32, 272A; Adv. Eunomium lib. I, P G , 29, 552C. V i d i također kod Prokla, Hom. III, Martin, pg. 46, n. 13; P G , 65, 843B. Protivno je krivovjerje učio Marcel Ancirski. V i d i Tixeront, Histoire des Dogme s, t. II, Pariš, T924., str. 39; Bardenhevver, Patrologie, Freiburg im Br., T901., str. 211. την οίκ^ίαν δούλην έπ^γράψατο μητέρα ό κατ' ούσίαν άμήτωρ και κατ οίκονομίαν άπάτωρ. έπ^ί πώς ό αυτός κατά ΙΙαΰλον άμήτωρ και άπάτωρ; ύ φίλος άνθρωπος, ουκ αμήτμρ* έ'χβι γάρ μητέρα, ύ γυμνός 06ος, ουκ άπάτωρ έ'χ*Ξΐ γάρ πατέρα, νυν δέ ό αυτός άμήτωρ μέν ώς πλάστης, άπάτωρ δέ ώς πλάσμα, Schvv., isto, pg. 104, c. 4; P G , 65, 685A, Mansi, IV, 581B. Proklu se ta ideja ο Kristu, koji je bez oca i bez majke, izuzetno sviđa. On se često na nju vraća, npr. Or. VITI, P G , 65, 796A; Or. XV, P G , 65, 804D; Hom. III, Martin, pg. 47, n. 18, P G , 65, 844A. Ima je već i Or. V, P G , 65, 717C, koja je zajedničko vlasništvo Prokla i Atika.

D u h a u usporedbu s tijelom, govorio je ο zamjeni, u kojoj je Logos D u h a dao, a tijelo uzeo. A k o je sada isti odnos i z m e đ u Logosa i tijela, kao što je i z m e đ u Logosa i D u h a , onda imamo četvorstvo. O č i t a je pretpostavka takvoga izraža­ vanja da se Logos i D u h odnose kao drugi i drugi, tj. da i z m e đ u njih postoji

26

27

28

29

»... έκ6Ϊ τό φρικτόν γέγον^ συνάλλαγμα, δούς γάρ πνεύμα έ'λαβ^ν σάρκα* ό αυτός μζτά της παρθένου και έκ της παρθένου* ω ι μέν έπ^σκίασ^ν, μβτ' αυτής* ω ι δέ έσαρκώθη έξ αυτής, ei άλλος ό Χριστός και άλλος ό θ^ός Λόγος, ούκέτι τριάς, άλλά τβτράς ...«, Schvv., isto, pg. 106, c. 8; P G , 65, 689A; Mansi, IV, 585B. Tekst navodim po Schvvartzu, koji je jedino ispravan. Mansi i PG u jednoj se rečenici prilično razlikuju od Schvvartza (Mansi: τό μέν έπ€σκίασ<Εν ό δέ έσαρκώθη; P G : »ό μέν ... επισκίασε ν αυτήν* ό δέ έσαρκώθη έξ αυτής), ali njihova čitanja nipošto ne odgovaraju, pogotovo ne ono Gallandijevo iz P G , koji gaje čak i nategnuto tumačio, kao daje Krist kao čovjek uzeo tijelo (vidi P G , 65, 689, bilj. 20). Način izražavanja, kako ga donosi Schvvartz, tipično je proklovski. Nalazimo ga kod Prokla na mnogo mjesta.

96

Ο Božanskom logosu

Ο Božanskom logosu

onaj odnos, koji Proklo isključuje i z m e đ u Logosa i tijela, da ne bi od Trojstva

97

niti je iz nečega što postoji pretvorbom izveden nepromjenljivi Logos.«

36

Božan­

37

ski je Logos »bez oblika i bez početka i neograničen i svemogući« . On je ko­

nastalo četvorstvo. A k o m e đ u t i m prvi odlomak tog citata (odlomak, koji govori ο zamjeni) ne

načno O c u po b o ž a n s t v u istobitan,

38

kao stoje uopće cijelo Trojstvo istobitno,

39

40

izriče jasno osobnu različitost D u h a od Logosa, on to više utvrđuje njihovu me­ đ u s o b n u povezanost, a da ipak ne tvrdi identičnost. Jasno naime pokazuje, da 30

je D u h Logosov, jer ga Logos daje. T i m e smo se več dotakli pitanja, kako Pro­

i moramo bježati »od Arijeve ludosti, koja dijeli nedjeljivo T r o j s t v o « . Samo je jedan S i n ,

41

42

J e d i n o r o đ e n i , jer b o ž a n s k a narav ne pozna dva sina,

Proklo uz Trojstvo osoba i jedinstvo biti. Već smo spomenuli kako HT veli za Logos, da čuva nepromjenjivost prema O c u , ukoliko je S i n ,

31

što se m o ž e razum­

i treba se

čuvati krivovjeraca, koji »sramote narav, koja se ne da smiješati, kao da m o ž e više r o d i t i « . 1 TA dakle propovijeda pravovjerni trojstveni nauk. B o ž a n s k u narav 44

klo shvaća m e đ u s o b n i odnos triju osoba Presvetog Trojstva. To je pitanje, uči li

43

TA naziva »božanstvo« i »narav«,

45

46

ali ni na jednom mjestu izričito ne k a ž e da

je b o ž a n s k a narav samo jedna. To je m e đ u t i m ekvivalentno s a d r ž a n o u citira­

R e k l i smo, povrh toga, da HT pripisuje Logosu

nim mjestima. Izraz »bit« (ουσία) dolazi samo u pridjevnom obliku ο μ ο ο ύ σ ι ο ς .

b o ž a n s k e atribute. A l i HT govori i izričito ο jedinstvu biti. M a l o niže od netom

T e r m i n i »hipostaza« i »prosopon« dolaze svaki samo najednom mjestu, koja su

jeti jedino ο jednakosti b i t i .

32

citiranog mjesta ο D u h u Svetome, Proklo kaže: »Nemoj biti učenik Arijev! On

mjesta eminentno kristološka, te ćemo ο njima raspravljati na drugom mjestu.

Te riječi ne treba komentirati. Arije je učio daje S i n

T e r m i n o l o š k i izrazitije raspravlja Proklo ο B o ž a n s k o m Logosu u svojoj pro­

druge biti nego Otac. Protiv njega u t v r đ e n je u Niceji (325.) ο μ ο ο ύ σ ι ο ς . Jasno

povijedi Or. XV, koja je u svom prvom dijelu (više od polovice!) izrazito trinitar-

je, prema tome, da Proklo uči da su sve t r i b o ž a n s k e osobe jedne biti, da postoji

na, kao mali kompendij Proklova nauka ο Presvetom Trojstvu.

samo jedna b o ž a n s k a supstancija (ουσία). To je i jedini filozofski trinitarni ter­

sintetički prikazati nauk te homilije ο B o ž a n s k o m Logosu. Po njoj je Božanski

min, koji dolazi u HT HT ne daje nigdje pojedinim b o ž a n s k i m osobama filozof­

Logos j e d i n o r o đ e n i S i n Boga Oca, »koji je u k r i l u Očevu«, rođen na neshvatljiv

ski termin »hipostaza«.

način, koji znadu samo Otac i Sin, »prije vjekova i bez svjedoka«. On je iz »očin-

b e z b o ž n o cijepa bit . . . «

33

47

Ovdje ćemo

M o ž e m o dakle reći da HT uči ο B o ž a n s k o m Logosu daje on S i n Božji razli­ čit od O c a i D u h a Svetoga, ali s njima iste biti, i da se utjelovio sam Logos, a ne Otac ni D u h Sveti. Po TA Božanski Logos, koji se utjelovio, jest jedan od Troj­ 34

stva. On je »... Sin, koji je bez p o č e t k a od O c a rođen, po kojem, vjerujemo, jest stvoren svijet« (Heb 1,2). On je »mladica su-vječna korijenu«. On »bez preticanja

36

ούτε γαρ έξ ούκ όντων παρήχθη ό αεί άναρχος ούτε έξ όντων έτράπη ό αναλλοίωτος λόγος·, Schvv., isto, pg. 190, c. 14; P G , 65, 861B; Mansi, V, 428. Usp. završetak nicejskog simbola, D B , 54! Schvv., isto, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860D; Mansi, V, 425D. Schvv., isto, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868C; Mansi, V, 432E. Schvv., isto, pg. 190, c. 16; P G , 65, 861D; Mansi, V, 428D i Schvv., isto, pg. 191, c. 20; P G , 65, 865B; Mansi, V, 429D-E. φύγωμεν ... τήν Αρείου μανίαν διαιροΰσαντήν άμέριστον τριάδα, Schvv., isto, pg. 193, c. 27; P G , 65, 869B; Mansi, V, 433C. Citirano na petom općem saboru (Mansi, I X , 243, 270) i u pismu pape Pelagija Iliji Akvilejskom (Mansi, I X , 444E). Schvv., isto, pg. 190. c. 16; P G , 65, 861D; Mansi, V, 428D. Schvv., isto, pg. 190, c. 17; P G , 65, 864A; Mansi, V, 428E. δύο γαρ υιούς ή θεία φύσις ούκ ο ΐ δ ε ν , isto. στηλιτεύοντες ως πολύγονον τήν ακήρατο ν φύσιν, Schvv., isto, pg. 193, c. 27; P G , 65, 869B; Mansi, V, 433C. Ο Duhu Svetome kaže T A , da treba izbjegavati »Μ akedo n ije ν u mahnitost, koja odjeljuje od božanstva Duha, koji neodjeljivo izlazi« ... χωρίζουσαν της θεότητος τό άχωρίστως έκπορευόμενον πνεύμα, isto. Usp. bilj. 40. θεότης, φύσις. P G , 65, 779-806. 37

38

iz O c a istječe, Riječ, koja neodjeljivo iz uma proizlazi i ostaje . . . «

35

Za Božanski

39

Logos TA veli: »Nije naime onaj, koji je uvijek bez početka, iz ničega proizveden,

40

30

Iz toga se mjesta također može izvesti Proklovo mišljenje ο izlaženju Duha Sve­ toga i od Sina! V i d i gore bilj. 25. Usp. S. Basilu ep. IX, 3, P G , 32, 272A. ασεβώς εκείνος την ούσίαν τέμνει, Schvv., isto, P G , 65, 689A; Mansi, IV, 585B. όμολογοΰντες τον θεόν λόγον, τον ένα της τριάδος, σεσαρκώσθαι, Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 192, c. 21; P G , 65, 865C; Mansi, V, 429E. »... Υιός ό άναρχος έκ Πατρός γεννηθείς ... ό συναΐδιος τήι ρίζηι κλάδος ό άρεύστως έκ πατρός έκλάμψας, ό άχωρίστως του νου προιών τε και μένων λόγος· ...«, Schvv., isto, pg. 190, α 16; P G , 65, 861-864; Mansi, V, 428D. 31

32

33

34

35

41

42

43

44

45

46

47

98

Ο Božanskom logosu

Ο Božanskom logosu

skoga krila bez strasti (άπαθώς) izašao«, »sam od samoga« (μόνος έ γ ε ν ν ή θ η ) , Bog od Boga r o đ e n « ;

48

εκ

μόνου

99

Nešto ο terminologiji

Njegova je opstojnost bez početka, jer je O c u

suvječan, i nije postao nego je bio (ουκ ... έ γ έ ν ε τ ο ό Λόγος, άλλ' ... ήν), njegova je opstojnost dakle nedokučiva, Sinova je hipostaza nepočeta (τό

άναρχο ν

U t v r d i l i smo, osim toga, da Proklo u trinitarnoj teologiji poznaje i usvaja ter­

της

minologiju, što su je izgradili veliki kapadočani. U Bogu su tri hipostaze ijedna

υ π ο σ τ ά σ ε ω ς του Υ ί ο ΰ ) , On je neizreciva Riječ, koja nije odijeljena od Očeva k r i ­

bit (μία ο υ σ ί α ) i l i narav (μία φύσις). U daljnjem ćemo istraživanju ispitati je li

la, nego je S i n Roditelju istobitan, jer je b o ž a n s k a bit nepodijeljena (της ο υ σ ί α ς

i kakvu je ulogu odigrala trinitarna terminologija u izgrađivanju njegove kristo­

τό ' α δ ι α ί ρατον) i narav najuže nepromijenjena (τό τ η ς φ ύ σ ε ω ς ά π α ρ ά λ λ α κ τ ο ν ) ,

loške terminologije.

te je Riječi vlastita m o ć stvaranja i sve je po njoj postalo. Saževši čitav trojstveni

Zasad, kad raspravljamo ο B o ž a n s k o m Logosu prije inkarnacije, m o ž e se reći

nauk Proklo veli: » O t a c (jest) Bog, Sin, Riječ i Bog, ali i D u h Sveti i broj hipo­

samo toliko da Proklo uglavnom ostaje na liniji trinitarne terminologije, kad pro­

staza nije naravi štetio niti je Trojstvo razdijelilo bit, nego je Trojstvo istobitno u

matra B o ž a n s k i Logos u vezi s inkarnacijom. Ovdje imam na umu pitanje, kako

4 9

moći, u b o ž a n s t v u , u dobroti . . . « 1 opet: »Trojstvo se slavi u jedinstvu i u t r i m je hipostazama podijeljeno i u naravi ujedinjeno.«

Proklo određuje B o ž a n s k i Logos kao subjekt inkarnacije. Poznato je, na primjer,

50

Isto Proklo k a ž e u propovijedi Or. XIII, kad ističe da više nema žrtava pa­ ljenica ni obrezanja, nego vjera, koja »tri hipostaze u jednoj biti slavi i klanja im 51

se« . Ostali Proklovi spisi ne donose ništa novo, što u rečenome ne bi već bilo sadržano.

kako sv. C i r i l na više mjesta identificira termine »narav« i »hipostaza« s Božan­ 52

skim Logosom. Poznato je, također, kako Nestorije zamjenjuje izraze »božan­ stvo« i »Božanski Logos«. Logos« monofiziti.

54

53

Jednako identificiraju izraze »narav« i »Božanski

Tu pojavu kod Prokla ne nalazimo. K a d god govori ο Bo­

ž a n s k o m Logosu u vezi s inkarnacijom, on ga uvijek označuje kao osobu. N a z i v a

U k r a t k o m o ž e m o reći da Proklo poznaje u Bogu tri osobe, Oca, Sina i D u h a

ga »Bog Logos«, »čovjekoljubivi« , »onaj, koji je uvijek p r i s u t a n « , »Svevišnji« ,

Svetoga, koje su m e đ u s o b n o različite (distinctae), ali su sve tri jedno, jer sve tri

» Z a k o n o d a v a c « , »Jedinorođeni Sin« i l i jednostavno »Bog« te s mnogo drugih

imaju jedno božanstvo, jednu b o ž a n s k u bit. Utjelovio se Božanski Logos, druga

izraza na različitim mjestima, ali su ti izrazi uvijek konkretni, osobni, prikladni

b o ž a n s k a osoba, S i n , O c u u svemu jednak, osim u tome stoje od O c a bez počet­

da naznačuju osobu. Apstraktne termine i uopće termine, koji su po sebi takvi,

ka r o đ e n . Proklo je, dakle, u trinitarnom nauku daleko od Arija. Vidjet ćemo,

da naznačuju narav, Proklo ne upotrebljava da njima označi Božanski Logos.

m o ž e li se to reći za njegovu kristologiju.

Za nj nije isto reći »Božanski Logos« kao i reći »božanstvo«, on ta dva izraza

48

Usp. nicejski simbol, D B , 54. Izdanje DB od 1932. ne donosi ispravan tekst nicejskog ni nicejsko-carigradskog simbola, vidi J. Lebon, »Nicee-Constantinople. Les premiers svmboles de foi«, u: RHE, 32 (1936.), str. 537-547. ό Πατήρ, Θεός· ό Υιός, Λόγος και Θεός· άλλά και τό Πνεύμα τό άγιον Θεός* και αριθμός της υποστάσεως τήν φύσιν ουκ ήμβλυνεν ουδέ ή Τριάς τήν ούσίαν έμερίσατο* άλλ έστι Τριάς ομοούσιος έν δυνάμει, έν θεότητι, έν άγαθότητι ..., P G , 65, 801Α. Inače ne navodim reference, jer se sve ne nalazi u toj kratkoj propovijedi; svega četiri kolumne grčkog teksta u P G , 800, 801, 804, 805 i to ne cijele! τήν Τριάδα έν μονάδι δοξαζομένην και έν τρισίν ύποστάσεσιν διαιρουμένην, και φύσει ήνωμένην, P G , 65, 804Α. T i k prije toga veli: »Vidje (tj. sv. Ivan!) Svetoga Duha, koji se s Ocem i Sinom časti.« Usp. nicejsko-carigradski simbol, D B , 86, vidi gore bilj. 48. Πίστις ... ή έν μια ουσία τρεις υποστάσεις δοξολογούσα λατρεύεται, P G , 65, 792C. 49

50

51

55

56

57

58

59

52

Usp. Obrana ΙΕ anatematizmaprotiv Teodoreta: »... Logosova narav, ili hipostaza, to jest sam Logos«, Schvv., 1.1, ν. 1, p. 6, pg. 115, n. 20; P G , 76, 401A. 53

Usp. Ep, II ad Caelestinum papam, Mansi, IV, 1024; Ep. II ad Cyrillum, Schvv., t.

I, v. 1, ρ. 1, n. 5, pg. 29 i dalje, P G , 77, 49D i dalje. Nestorije tu dokazuje da se ne može reći daje Marija rodila Božju Riječ, jer bi to značilo daje rodila božanstvo! V i d i J. Lebon, Le monophjsisme severien, Lovanii, 1909., str. 254. ό φιλάνθρωπος, HT, Schvv., t. I, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 104, c. 2; P G , 65, 681C; Mansi, IV, 580B. ό άεί παρών, HT, Schvv., isto, pg. 106, c. 7; P G , 65, 688C; Mansi, IV, 584E. "Υψιστος, Or. III, P G , 65, 708A. ό νομοθέτης, Or. V, P G , 65, 720C. Pod osobnim terminima uvijek mislim na izraze koji su po sebi prikladni da označavaju osobu. Ako ti izrazi označavaju koje svojstvo, to je uvijek i η concreto. Za­ mjenice u muškom rodu također su osobni termini, dok su zamjenice u srednjem rodu neosobni termini, budući da nisu prikladne za označavanje osobe nego naravi. 54

55

56

57

58

59

Ο Božanskom logosu

ΙΟΟ

ιοί

Ο Božanskom logosu

i u Hom. IV, te u Hom. III, u tekstu koji je u starini mnogo 65

nigdje ne zamjenjuje. »Božanstvo«, »narav«, »božanska narav« jest po P r o k l u

caru M a r c i j a n u

nešto što pripada B o ž a n s k o m Logosu, što on ima, stoje njemu vlastito, ali što se

citiran, a dolazi i u samo sirski sačuvanoj Hom. V .

64

66

6 7

ipak u nekom smislu od njega razlikuje. To je neposredni dojam, što ga mora do­

Te formule, ovako kako glase, izjednačuju B o ž a n s k i Logos i ljudski ele­

biti svatko, tko čita Proklove spise. Razgraničenje, koje je medu tim terminima

ment, koji su ušli u neizrecivo ujedinjenje k o d inkarnacije i za nas nastaje

grčka teologija več bila provela u trinitarnom nauku, i koje je Proklo poznavao i

ozbiljno pitanje, nije li P r o k l o ovdje identificirao termin »narav« s osobom

usvajao, prenio je on tako u kristologiju. Ta naša prva stvarna konstatacija u pi­

B o ž a n s k o g Logosa. Bez obzira na to, kakvo su značenje t i m i sličnim diofizit-

tanju Proklove kristološke terminologije bit će ključ za razumijevanje sveukupne

s k i m formulama pridavali učitelji antiohijske škole, m i s l i m da nam P r o k l o v i

Proklove kristologije. Ni aleksanđrijska ni antiohijska škola nisu provele toga

spisi daju pravo, te ustvrdimo da P r o k l o usprkos t i h formula i u kristologi­

uravnoteženja terminologije najednom i drugom području.

ji poznaje r a z l i k u i z m e đ u B o ž a n s k o g Logosa i b o ž a n s k e naravi, pa ni u t i m

Ima, m e đ u t i m , nekoliko poteškoća u vezi s tim. Takva je ozbiljnija poteškoća

formulama ne m i s l i formalno posve pojmovno izjednačiti B o ž a n s k i Logos i

jedno mjesto iz Or. I I I gdje Proklo misterij inkarnacije ovako formulira: » O b l i k

b o ž a n s k u narav. Po m o m sudu termin »narav« u citiranim P r o k l o v i m for­

To se izražavanje te­

mulama z n a č i doista »narav«, onako kako mi danas s h v a ć a m o taj pojam, a ne

melji na F i l 2,7. Proklo je Pavlov izraz »in forma Dei« utoliko izmijenio, što je

osobu. P r o k l o d o d u š e govori ο ujedinjenju dviju naravi, znajući da jedna od

b o ž a n s k i element, koji je u ujedinjenju ušao, jednostavno nazvao »forma Dei«

t i h dviju naravi jest u sebi subzistentna, to jest daje ona osoba, ali on od toga

i tako je na neki način izraz »forma« poosobio (božanski element ujedinjenja

apstrahira u samom postavljanju i d o n o š e n j u formule. T a k o postavljena for­

nije puka narav, nego uosobljena narav, osoba!), pogotovo, kad mu je pridao sam

mula ujedinjenja jest d o d u š e nepotpuna, krnja, ali ju je P r o k l o tako postavio,

je uzeo oblik i Trojstvo se nije u m n o ž i l o u četvorstvo.«

60

čin inkarnacije kao počelu, kome (principium quod) se taj čin pripisuje. A izraz

no ipak s time, da je u daljnjem obrazlaganju ovoga kristoloskog poimanja

μ ο ρ φ ή je po sebi prikladniji, da označi narav, negoli osobu te ga u tom smislu

stvar kompletirao. D a j e m e đ u t i m to doista tako, da naime P r o k l o p o d riječju

i upotrebljava sv. Pavao. No Proklo očito ne misli takvoj formulaciji pridavati

»narav« ovdje doista m i s l i b o ž a n s k u i ljudsku narav K r i s t o v u te da ne identi­

kakvo veliko kristološko značenje. O n a dolazi kod njega samo jedanput u jednoj

ficira formalno termin »narav« s B o ž a n s k i m Logosom, to ne m o ž e biti već ov­

propovijedi i po svemu se vidi, daje sve njezino značenje u govorničkom efektu,

dje riješeno. Pitanje pojmovnog sadržaja, što ga P r o k l o daje terminu »narav«,

koji je Proklo htio postići više zvukovnom figurativnošću formule, negoli dubi­

jest od kapitalnog značenja za shvaćanje Proklove kristologije. Odgovor na to

Ta se formula uostalom veže s

pitanje bit će dan tijekom narednih raspravljanja. Z a s a d je dosta istaknuti da

Proklovim formulama koje inkarnaciju prikazuju kao »ujedinjenje dviju nara­

P r o k l o nigdje izričito ne identificira ni B o ž a n s k o g Logosa ni K r i s t a s termi­

vi« i koje su očito antiohijskog porijekla. U HT Proklo govori na tri mjesta ο

nom »narav« i l i » n a r a v i « .

nom i l i preciznošću njezina stvarnog sadržaja.

Kristovim »naravima«,

62

61

takve formule donosi dvaput Or. I I I ,

63

68

nalazimo ih u

citatu iz jedne Proklove propovijedi, koju citira Kalcedonski sabor u svojoj adresi 64

και τάς φύσεις τω λόγω δίελε, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 3, pg. 115 (474), n. 11; Mansi, V I I , 472Β; vidi P G , 65, 885D. Δύο ... φύσεων ένωσις γέγονε ..., Martin, pg. 43, Doctrina, pg. 49, n. V I ; P G , 65, 846A; Moss, pg. 70-71. Formula εν δύο φύσεσιν koja se nalazi u istoj homiliji, odvaja se od te grupe formula, kako ćemo to kasnije na svome mjestu vidjeti. ... των φύσεων ... τάς δύο φύσεις εις μιαν ύπόστασιν, Martin, pg. 46; Doc­ trina, pg. 48-49, n. V; P G , 65, 842-843. »de duarum naturarum unione ...«, latinski Maiev prijevod, P G , 65, 849A. M i s l i m da nije potrebno posebno isticati da dokaz protiv iznesene tvrdnje ne može predstavljati činjenica, ako Proklo na nekoliko mjesta u govorničkom i pjesničkom zamahu naziva Božanskog Logosa »životom« (Or. VII, P G , 65, 761D) ili, po svetom Ivanu, »istinitim svjetlom« (Or. XII, P G , 65, 789B). 65

60

μορφή μορφήν προσλαβοΰσα, P G , 65, 750D. Proklo je uopće volio zvukovne figure: ... και τον θανάτου δια Θανάτου θανατώσας, ώς αθάνατος ζωής τους θανόντας ήξίωσεν, Or. VII, P G , 65, 761D; i l i . . . ό φιλάνθρωπος δι ανθρώπους ένανθρωπήσας, Or. XV, P G , 65, 804D; usp. također P G , 65, 792C. ένότης των φύσεων, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103, c. 3; P G , 65, 681A; Man­ si, IV, 577C; συζυγία των φύσεων, Schvv., isto, pg. 104, c. 2; P G , 65, 684A; Mansi, IV, 580C; συνήλθον αί φύσεις, Schvv., isto, pg. 107, c. 8; P G , 65, 689B; Mansi, IV, 585C. δύο φύσεων σύνοδος, P G , 65, 708A; φύσεων άδιαίρετον μυστήριον, isto, Β. 61

62

63

66

67

68

102

103

0 Božanskom logosu

0 Božanskom logosu

Ima j o š nekoliko formula, koje su u vezi s B o ž a n s k i m Logosom prije inkarna­

Takav n a č i n govora po sebi ne isključuje m o g u ć n o s t da P r o k l o i K r i s t o v u

cije i za koje smatram da im se ovdje m o ž e fiksirati značenje. To je u prvom redu

čovještvu dade naziv φ ύ σ ι ς , dakako s time, da ono L o g o s u ne pripada »po

formula »po naravi« (κατά φύσιν) te druge njoj slične, koje imaju istu pojmovnu

naravi«, nego po » m i l o s r đ u « i l i - kako se on i d r u k č i j e i z r a ž a v a - »po eko­

vrijednost. Takve formule dolaze kod Prokla na mnogo mjesta. V e č j e po sebi ja­

nomiji«. R a z l o g je u tome, što P r o k l o tu - kao što smo uostalom netom

sno da one mogu imati mnogovrsno nijansirano značenje. U kakvom ih značenju

vidjeli - ne u s p o r e đ u j e dvije Kristove naravi, nego u s p o r e đ u j e razloge zbog

upotrebljava Proklo?

kojih naravi L o g o s u pripadaju. Na j e d n o m mjestu, čini se, P r o k l o stavlja

F o r m u l a κ α τ ά φ ύ σ ι ν ima najveće k r i s t o l o š k o značenje, k a d se njome pre­

u opoziciju dvije naravi, ali tu se on osjeća p r i n u ž d e n i m svoju misao tako

c i z i r a koje svojstvo B o ž a n s k o g Logosa. T a k v i h mjesta ima nekoliko. P r o k l o

m o d i f i c i r a t i da bude jasno koju narav i m a pred o č i m a , k a d k a ž e »po n a r a v i « .

na primjer k a ž e u H T : » O n a j dakle po naravi netrpljiv postade iz m i l o s r đ a

To je mjesto u H o m . II, gdje n a š autor veli: » U z e dakle o b l i k sluge onaj, koji

mnogotrpljiv.«

69

S l i č n o je mjesto u Or. XIX: »... jedan je K r i s t , koji je po

je po vlastitoj naravi s l o b o d a n . «

73

Već smo prije vidjeli da je za P r o k l a isto 74

naravi B o g (τη φ ύ σ ε ι Θεός) i po smilovanju čovjek« . K a k o se m o ž e vidjeti

μ ο ρ φ ή kao i »narav«, ako i nismo to posebno i s t a k n u l i .

iz t i h P r o k l o v i h formulacija, on ne stavlja u opoziciju K r i s t o v o b o ž a n s t v o i

ovdje stvarno k a ž e da je Logos uzeo »narav« sluge, a i n a č e je slobodan po

70

On prema tome

K r i s t o v o čovještvo, nego p r i r o d n u n u ž n o s t i slobodnovoljno o d r e đ e n j e B o ­

svojoj vlastitoj naravi. Po sebi bi bilo i tu m o ž d a dosta k a z a t i » s l o b o d a n po

ž a n s k o g Logosa. P r o k l o ovdje ne pita za p o č e l o (principium quo), po kojem

naravi«, bez dodatka »vlastitoj«, jer i tu P r o k l o zapravo govori ο Logosu,

je Logos trpljiv i l i netrpljiv, B o g i l i čovjek, nego pita za razlog, zbog kojeg

koji istom u z i m a ljudsku narav, pa je prema tome dosad j o š u svakom smislu

je Logos trpljiv i l i netrpljiv, B o g i l i čovjek. Odgovor na to pitanje nalazi da

po naravi slobodan, ali ipak P r o k l o osjeća da treba stvar malo bolje p r e c i z i ­

je Logos po prirodnoj n u ž n o s t i , prije svakog voljnog čina, po onome, što ga

rati, jer je ovdje upravo pitanje dviju naravi.

75

n u ž n o konstituira, B o g i netrpljiv. Čovjek i mnogotrpljiv postao je istom po

Inače, kad Proklo hoće označiti počelo, po kojem Božanski Logos nešto djelu­

svojem slobodnovoljnom o d r e đ e n j u . K a k o se v i d i , P r o k l o tu u o p ć e ne us­

je i trpi, i l i uopće ima neko svojstvo, onda on to redovito čini tako da upotrebljava

p o r e đ u j e j e d n u i d r u g u K r i s t o v u narav nakon već d o v r š e n e inkarnacije, on

formule κατά θ ε ό τ η τ α i κατά σάρκα i slične.

se m e t o d i č k i stavlja u sam čas inkarnacije i promatra B o ž a n s k i Logos, koji

Filozofski termin κατά φ ύ σ ι ν dolazi kod Prokla još i u malo drukčije nijan­

po svojoj naravi jest B o g i netrpljiv, a taknut m i l o s r đ e m dobrovoljno postaje

siranom značenju, ali u kontekstu, koji nema tolike važnosti za shvaćanje samog

čovjek i podvrgnut patnji. Izraz »po naravi« u tom slučaju z n a č i ono, što je

utjelovljenja kao takvoga. To su mjesta, gdje Proklo ima pred očima uspoređiva­

p r i r o đ e n o , što nekom subjektu pripada n u ž n o , neovisno ο njegovoj volji i l i

nje nekih učinaka i l i događaja i njihovih najbližih uzroka te utvrđuje odgovaraju

ο bilo čijoj volji, u k o l i k o bi htjela n e š t o nadodati već konstituiranoj nara­

li učinci uzrocima. U tom smislu »narav« znači sveukupni opseg elemenata, koji

vi.

7 1

Isto z n a č e n j e i m a i z r a z κ α τ ά φ ύ σ ι ν i na d r u g i m mjestima, gdje P r o k l o

govori ο K r i s t o v i m svojstvima, koja p r o i s t j e č u iz njegove b o ž a n s k e naravi.

na bilo kakav način pripadaju biću, ο kome je riječ, i sve što u bilo kojem od tih

72

elemenata i l i njihovoj sveukupnoj cjelini nalazi svoje opravdanje, to je »po naravi« (κατά φύσιν), a ostalo je »mimo naravi» (παρά φύσιν) i l i »iznad naravi.« (υπέρ

69

ό ουν κατά φύσιν απαθής γέγονε δι' οΐκτον πολύπαθης, Schw., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 104, c. 4; P G , 65, 684C; Mansi, IV, 581Α. Εις ... ό Χριστός ό τή φύσει Θεός, και δι' εύσπλαγχνίαν άνθρωπος, P G , 65, 828C. Odmah se može zapaziti daje to značenje, koje izrazu κατά φύσιν daje antiohij­ ska bogoslovska škola. V i d i Teodoretovo pobijanje III. anatematizma sv. Cirila Aleksandrijskog, Schvv., 1.1, ν. 1, p. 6, pg. 116s., n. 23; P G , 76, 401-404. ό φύσει βασιλεύς, H T , Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1,11. 19, pg. 106, c. 7; P G , 65, 688C; Mansi, IV, 584E; ό φύσει Σωτήρ, Or. X, P G , 65, 781A; φύσει Θεόν, Hom III, Martin, pg. 46,11.13; P G , 65, 843A. 70

71

72

73

... μορφήν ... ό κατά φύσιν ιδίαν ελεύθερος, P G , 65, 840C. Το za Prokla svjedoči i Efrem Antiohijski kod Focija, P G , 103, 980B. Izraz ιδία ne znači da Proklo niječe daje ljudska narav Logosu vlastita, kao što je narav osobi vlastita. Taj ιδία nema ovdje toliko predikativni, koliko kvalitativni zna­ čaj. »Vlastita« ovdje označuje narav, koja po svom sadržaju (svojstvima) po sebi pripada Logosu. U tom je smislu Logosova ljudska narav više »naša« negoli »Logosova«. Inače Proklo priznaje, da je Kristova ljudska narav vlastita Božanskom Logosu. Ο tom na drugom mjestu. 74

75

104

0 Božanskom logosu

φύσιν).

76

U kakvom drugom značenju izraz κατά φ ύ σ ι ν i l i koji najbliže srodni

izraz filozofske terminologije ne dolazi. Izraz κ α τ ούσ'ιαν dolazi kod Prokla najednom mjestu u ekvivalentnom zna­ čenju sa značenjem, što smo ga malo prije izložili kao prvo značenje izraza κατα φύσιν. To je mjesto iz H T , gdje Proklo veli: »Vlastituje sluškinju sebi dao za majku onaj, koji je po biti bez majke i po ekonomiji bez oca.«

77

Tu je termin ο υ σ ί α pot­

puno ekvivalentan terminu φ ύ σ ι ς . Proklo je i tu ostao vjeran svojoj trinitarnoj 78

terminologiji. Izraz κατ' ούσ'ιαν i s njim srodan izraz σ υ ν ο υ σ ι ώ μ ε ν ο ς dolaze i u

^

drukčijem značenju u Or. III. To je značenje m e đ u t i m sasvim osobito u određiva-

Q KRISTOVU ČOVJEŠTVU

nju neizrecivog ujedinjenja, te ćemo ο njima govoriti na mjestu, gdje spadaju.

Budući daje glavni protivnik, kojega je Proklo imao u vidu izgrađujući svoju kristologiju, bilo nestorijevsko krivovjerje, nije č u d n o ako je on uložio daleko više truda u to da d o k a ž e kako je K r i s t pravi Bog u punom i potpunom smislu, negoli da d o k a ž e kako je K r i s t pravi i potpuni čovjek, budući da u borbi s nestorijevcima nije bilo u pitanju Kristovo čovještvo, koje su oni dovoljno isticali, nego je bilo u pitanju Kristovo božanstvo. No ako i nije težište Proklove kristologije na K r i ­ stovoj ljudskoj naravi, ipak ćemo vidjeti daje on i u tom pitanju dao z a o k r u ž e n i teološki odgovor. K a k o glasi taj odgovor i do kojeg stupnja u razvoju kristološke teologije dosiže, to ću kušati odrediti tijekom raspravljanja. Kristovo se čovještvo m o ž e promatrati s dva vidika. S jednoga vidika pro­ matramo Kristovo čovještvo, ukoliko se logički pomišlja prije inkarnacije, s drugoga v i d i k a promatramo to isto čovještvo nakon stoje inkarnacija već izvr­ šena. Razlikovanje tih vidika je samo logičko (distinctio rationis), koje istina sa strane same stvari i m a svoj temelj (fundamentum in re), ali u stvari neovisno ο umu to razlikovanje ne postoji, jer čovještvo Kristovo nije nikad postojalo tako, da ne bi već bilo ujedinjeno s B o ž a n s k i m Logosom. Ipak je razlikovanje tih vidika korisno za bolje uočavanje teoloških problema i za jasniju formulaciju 76

Takva terminologija dolazi na mnogo mjesta. Nema smisla da ovdje ta mjesta nabrajam. Proklo u takvom značenju upotrebljava i pridjevski oblik φυσικός, npr. νόμω φυσικω, Schvv., t. IV, v. 2, pg. 189, c. 11; P G , 65, 860C; Mansi, V, 425C. ... ό κατ' ούσίαν άμήτωρ και κατ' οίκονομίαν άπάτωρ, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 104, cc 4; P G , 65, 685A; Mansi, IV, 581B. U posve istom značenju dolazi termin ουσία i u Hom. III: Ή οικονομία πολύτροπος, ... και ή ουσία άναλλοίοτος, Martin, pg. 47, n. 18; P G , 65, 843-844. 77

78

njihovih rješenja. A k o h o ć e m o odrediti što je B o ž a n s k i Logos k o d inkarnacije uzeo od ljudske naravi, n u ž n o moramo promatrati Kristovo čovještvo, dok uje­ dinjenje j o š nije izvršeno. T i m e razlikovanje dvaju vidika dobiva svoje oprav­ danje. U ovom ćemo poglavlju promotriti što Proklo uči ο K r i s t o v u čovještvu, ukoliko se ono pomišlja logički prije samog ujedinjenja s drugom b o ž a n s k o m osobom.

ιο6

107

Ο Kristovu čovještvu

Ο Kristovu čovještvu

pijenjima? Jedno dakle od ovoga neka izaberu: i l i stideći se trpljenja neka zanije-

Protiv manihejaca

ču narav te pristajući uz nauke manihejske neka budu svrstani u red b e z b o ž n i k a , 6

Od svih krivovjerskih kristologija, kad se radi ο Kristovu čovještvu, najprije se susrećemo s kristologijom doketa, koji nisu K r i s t u priznavali prave ljudske

i l i . . . « Za Prokla je, dakle, očito daje manihejstvo krivi nauk i onaj, koji pristaje uz manihejske zablude, jest b e z b o ž a n (impius).

naravi ni uopće pravoga materijalnog tijela, nego su učili daje K r i s t imao samo

Od ostalih Proklovih spisa vrijedno je spomenuti propovijed Or. XV u kojoj

prividno tijelo. T a k o danas postupaju sustavne kristologije, jer to iziskuje sama

Proklo na dva mjesta izričito spominje manihejce kao krivovjerce, i H o m . III,

logika stvari. A k o K r i s t uopće nije uzeo pravoga čovještva, nego samo prividno,

koja ističe da ono, stoje Logos postao, nije bila utvara i da nije bio lažno čovjek.

7

8

onda otpada svako daljnje raspravljanje. K a o glavni predstavnici doketizma u 5.

Stvarno, ne prividno, u tj elo vlj e nj e j e s t prema tome za P r o k l a neosporno isho­

stoljeću vrijedili su manihejci. Budući da je ishodište manihejskog nauka bilo

dište kristologije. D a j e Bog stvarno uzeo materijalno ljudsko tijelo te da njegovo

naziranje ο dva vrhovna suprotna principa, od kojih je princip zla materijalan i

bivanje m e đ u ljudima nije bilo samo prividno, Proklo smatra tako temeljnim, da

začetnik materije, nije č u d n o da su K r i s t u nijekali materijalno i pripisivali mu 1

samo prividno tijelo. Poznato je, koliko je spisa protiv manihejaca napisao sveti 2

m e đ u onima, koji žele biti pravovjerni, ne m o ž e ο tome biti pokrenuto ni naj­ manje pitanje. Za nj je stvarna inkarnacija tako osnovna, da m o ž e bez ikakva

Augustin pod konac 4. i p o č e t k o m 5. stoljeća. O n i su bili heretička sljedba, s

dokazivanja biti upotrijebljena kao premisa u dokaznom postupku protiv drugih

kojom se bilo vrijedno pozabaviti. Zato se nećemo čuditi, ako Proklo češće u

krivovjeraca.

svojim propovijedima otvoreno napada manihejce. Već u H T , voden soteriološkim razlozima, pobija manihejsku kristologiju re­ torički apostrofirajući maniheizam: »Ali nije (onaj, koji nas je otkupio) ni samo Bog bez čovještva (Θεός

Protiv apolinarista

γ υ μ ν ό ς ά ν θ ρ ω π ό τ η τ ο ς ) : imao je naime tijelo, ο ma­

nihejce! Jer da nije mene obukao, ne bi me bio niti spasio!« U TA se Proklov

K a d je jednom u t v r đ e n a stvarna inkarnacija, nastaje daljnje pitanje ο tome,

antimaniheizam još jače očituje. Ne samo da Proklo na više mjesta ističe da je

stoje materijalni objekt toga čina. To je pitanje, čime se B o ž a n s k i Logos utjelovio.

Logos po istini postao čovjek, i ne samo da posebno naglašava daje K r i s t »kako

N a u k ο stvarnoj inkarnaciji tvrdi daje K r i s t »stvarno čovjek«, a ovo daljnje pita­

3

4

Bog ne stvoren, tako isti i čovjek ne prividan« , nego najednom mjestu t a k o đ e r

nje ima istražiti ono što opravdava atribut »čovjek«, koji pridajemo K r i s t u . Pita

protiv nestorijevaca, koji neće dozvoliti daje Bog Logos trpio neka trpljenja, ova­

se, dakle, po čemu je K r i s t čovjek, što je on od čovještva uzeo, da ima pravo na

ko argumentira: »Ako je takav p o č e t a k zajedničke naravi, a Bog Logos je uistinu

taj atribut. Već je spomenuto kako su to pitanje rješavali arijevci i Apolinar. To

postao čovjek, radi čega se oni, koji zajedno s nama priznaju narav, podruguju tr-

je bila jedna krajnost. U protivnu krajnost upali su Nestorije i njegovi istomišlje­

5

nici. K a k o ο tome uči Proklo? Nije li on u ž a r u protunestorijevske borbe m o ž d a 1

A. Natalis - C. Roncaglia, Historia ecclesiastica ν eter i s noviaue Testamenti, t. IV,

Venetiis, 1771., str. 18; Hergenrother - Kirsch, Handbuch der allgemeinen Kirchengeschichte, Bd. I, Freiburg im Breisgau, 1911., str. 331s; J. Jelenić, Povijest Hristove Cr­ kve, sv. I, Zagreb, 1931., str. 107s. V i d i Bardenhevver, Geschichte der altkirchlichen Literatur, Bd. IV, Freiburg im Br., -T924., str. 463s. Schvv., 1.1, v. 1, p. 1,11.19, pg. 106, c. 8; P G , 65, 688D; Mansi, IV, 585A. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860D; Mansi, V, 425D; Schvv., isto, pg. 191, c. 18; P G , 65, 864C; Mansi, V, 429A; Schvv., isto; P G , 65, 864D; Mansi, V, 429B; Schvv., isto, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868C; Mansi, V, 432E. ό αυτός και άνθρωπος ού φανταστός, Schvv., isto, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868C; Mansi, V, 432E. 5

prekoračio granicu pravovjerja i prešao u tabor apolinarista? Sveti oci gotovo bez razlike govore ο tome kako se Logos »utjelovio«, kako 9

je »postao tijelo«, oslanjajući se na Iv 1,14. O n i takvim izražavanjem nisu

2

2

]

3

4

5

6

Schvv., isto, pg. 191, c. 18; P G , 65, 864D; Mansi, V, 429B. P G , 65, 799-806. Jedno je od tih mjesta trinitarno i napada manihejce kao here­ tike, koji niječu suvječnost Sina s Ocem. Martin, pg. 46, n. 10-11; P G , 65, 842C. Premda bi izrazu σαρξ u hrvatskom točno odgovarao izraz »put«, ipak sam sma­ trao daje bolje ostati kod izraza »tijelo«, da se izbjegne svaka nejasnoća koja bi mogla nastati s izvedenicama izraza »put« (npr. »uputiti se«). Istina, Proklo upotrebljava 7

8

9

109

Ο Kristovu čovještvu

Ο Kristovu čovještvu

ιο8

13

m i s l i l i tvrditi da je B o ž a n s k i Logos uzeo samo dio čovještva, a ne cijelo čo­

Kristovoj ljudskoj d u š i . No s druge je strane potrebno t a k o đ e r spomenuti da on

vještvo, kao što to nije mislio tvrditi ni sv. Ivan na citiranom mjestu svoga

nigdje K r i s t u ne niječe ljudske duše ni razuma. Mi ćemo se ovdje malo pozaba­

Evanđelja, nego su htjeli samo istaknuti u z v i š e n u dubinu misterija. U z i m a j u ć i

viti tim pitanjem. Posebnu ćemo pažnju posvetiti H T , da se vidi kako Proklovo

per sjnecdochen ... »tijelo« umjesto »čovještvo« i imenujući tako ljudsku narav

kristološko ishodište nije apolinarizam. U nekim kasnijim spisima naći ćemo

po njezinu gorem i n i ž e m dijelu oni su j o š više naglasili neizrecivu veličinu

Kristovu razumsku d u š u izričito priznatu.

Božjega sniženja u inkarnaciji, jer ako nije svakome očita nepremostiva ra­

HT na nekoliko mjesta tvrdi da je Logos »postao čovjek«. Ne samo, da je

z l i k a i z m e đ u Boga i d u š e , jaz i z m e đ u Boga i tijela svakome je očit. No oci

»postao tijelo«. A l i i apolinaristi su tvrdili da je Bog postao potpuni čovjek, a

nisu pod i z r a z o m σαρξ m i s l i l i mrtvo, neoživljeno tijelo, koje bi bilo lišeno

da ipak nisu odstupili od svoje zablude. Po njihovu je shvaćanju Božanski L o ­

14

Za njih je

gos zamijenio tako savršeno ljudsku razumnu dušu, da se onaj, koji je r o đ e n od

σαρξ isto što i ά ν θ ρ ω π ό τ η ς . Istom kad su krivovjerci počeli zlorabiti takvo

Djevice, ima pravo nazivati potpunim čovjekom i potpunim Bogom. Zato takva

izražavanje o d r i č u ć i K r i s t u ljudsku d u š u i l i ljudski razum, pravovjerni su b i l i

formula stvarno ne znači mnogo. A l i u HT ima više mjesta koja očito pokazuju

ljudske duše, bilo u o p ć e bilo njezina višega umnoga dijela (νους).

prisiljeni pažljivije se izražavati ο tome.

11

10

Na toj općoj liniji izražavanja nalazi

kako je Proklova misao daleko od apolinarizma.

se i P r o k l o . I on najradije Kristovo čovještvo naziva σάρξ. Taj naziv dolazi k o d

HT ističe: »... kojega nebo nije obuhvatilo, tome nije bila tijesna utroba Djevi­

njega u r a z l i č i t i m oblicima: σάρξ έ γ έ ν ε τ ο , έ λ α β ε σ ά ρ κ α , Θ ε ό ν σ α ρ κ ω θ έ ν τ α ,

ce, nego se iz žene rodio Bog, ali ne samo Bog, i čovjek, ali ne puki čovjek« . Već

έσαρκώθη,

ένυμφεύσατο

τήν σάρκα

1 2

Rjeđe daje K r i s t o v u čovještvu naziv

15

sam jednom istaknuo tu Proklovu formulu. On se na nju često vraća. Zato ona

σ ώ μ α . A l i on t a k o đ e r u o p ć e ne izbjegava, nego često upravo consulto upotreb­

izvrsno pokazuje osnove njegova kristoloskog shvaćanja. Analizirajmo taj tekst! Iz

ljava t a k o đ e r izvedenice od izraza ά ν θ ρ ω π ο ς ( έ ν α ν θ ρ ώ π η σ ε , ά ν θ ρ ω π ό τ η ς ) .

žene se rodio Bog. A l i , Bog, koji se iz žene rodio, nije bio nudus, neobučen (θεός

A p o l i n a r o v c i su taj drugi red izraza izbjegavali, dok ih je antiohijska škola

ού γυμνός). Taj je način izražavanja klasičan. Bazira se na klasičnoj usporedbi in­

preferirala.

karnacije s odijevanjem. Bog se obukao u čovještvo. Proklo dakle tvrdi, da Bog nije

K a k v o je Proklovo mišljenje ο Kristovoj ljudskoj duši? Prije svega moramo

bio neobučen, kad se rodio od žene. On očito ne misli tvrditi daje Bogu, kakav se

konstatirati da Proklo ni u jednom svom spisu izričito ne napada Apolinara, ma­

rodio od žene, nedostajalo nešto, što Bogu kao Bogu pripada. To slika »neobučen

kar često napada različite krivovjerce. No to i nije toliko važno. Proklo se borio

Bog« bjelodano dokazuje. Odijelo je nešto što baš ništa ne doprinosi unutarnjem

protiv nestorijevstva, koje je antipod apolinarizma, te nije morao doći u p r i l i k u

savršenstvu bića. Bog neobučen jest potpuno savršeni Bog, kome ništa ne nedosta­

da se ο apolinarizmu očito izražava. A l i treba dodati t a k o đ e r i to, da Proklo

je. A l i ukoliko se rodio od žene, on nije bio »Bog neobučen« nego je imao odijelo.

nigdje kroz HT i TA - ta dva svoja toliko značajna spisa - ne govori izričito ο

Mi bismo ovdje očekivali da će Proklo razviti sliku, koju je započeo izrazom »Bog ne neobučen«, te da će nastavak rečenice tvrditi kako je Bog bio obučen u ljudsko tijelo i l i čovještvo, ali on neočekivano prelazi u drugu formulaciju, koja je u jednom

također izraz σώμα, koji odgovara našemu »tijelo«, ali razlikovanje između σαρξ i σώμα nema veće važnosti u kristološkim pitanjima. Drukčije je s razlikovanjem izraza σάρξ i άνθρωπότης, koje je vrlo značajno. To vrijedi jednako i za izvedenice tih dvaju izraza. Zbog toga sam se osjećao prisiljenim zadržati manje poznat i malo tvrd izraz »učovječenje« za έ νανθρώπησις. Koliko je opravdan taj postupak, vidjet će se iz cijele studije. V i d i što ο tom piše sv. Gregorije Nazijanski, Ep. ad Cledonium I, P G , 37, 189, ep. 101. Sv. Ćiril npr. najradije veli: »tijelo oduhovljeno razumskom dušom«, σαρξ έμψυχομένη ψυχή λογική. Svi su ti izrazi iz H T . 10

11

12

smislu vrlo precizna i bez sumnje antiapolinaristička.

13

Čini se da bi, iz riječi Cirila Aleksandrijskog u jednom pismu Ivanu Antiohijskom (PG, 77, 335, ep. 67), slijedilo daje Proklo dao u TA izričitu izjavu ο Kristovoj razum­ skoj duši, ali u današnjem tekstu TA takve izjave ne nalazimo. S. Athanasius (?), C. Apollinarium, RJ, 800; Timotej apolinarist u Epistola ad Prosdocium: τέλειος θεός εν σαρκί και τέλειος άνθρωπος έν πνεύματι, Lietzmann, Ρ&284, ... άλλ έγεννήθη έκ γυναικός θεός ού γυμνός και άνθρωπος ού ψιλός ..., Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103, c. 1-2; P G , 65, 681B-C; Mansi, IV, 580A-B. 14

15

?

Ο Kristovu čovještvu

Ο Kristovu čovještvu

IIO

O n a je a n t i a p o l i n a r i s t i č k a u tolikoj mjeri, da ju je Nestorije u svom odgo­

osobni termin.

20

III

»Onaj, koji je po redu Melkizedekovu« očito jest svećenik. Pre­

U tom drugom dijelu rečenice Proklo postavlja

ma Proklovu izražavanju na tom mjestu, Bog je postao na taj način svećenik, što

paralelizam s onim »Bog ne n e o b u č e n « te tvrdi, da onaj, koji se rodio, bijaše

je obukao svećenika. N i t k o neće nijekati daje iz toga mjesta jasno daje Logos po

čovjek, ali ne p u k i ( ά ν θ ρ ω π ο ς ού ψιλός). ' Ά ν θ ρ ω π ο ς ού ψ ι λ ό ς je čovjek, ko­

P r o k l u uzeo potpuno čovještvo. Proklo to čovještvo čini tako potpunim, da mu

jemu n i š t a ne nedostaje, da bude potpun čovjek. To je čovjek sa svim svojim

daje oznake, koje pripadaju osobi. A p o l i n a r se tako ne bi nikad izrazio. C i t i r a n i

b i t n i m dijelovima. Riječ ψ ι λ ό ς ne oduzima čovjeku nijednoga dijela njegove

tekst prije bi P r o k l a prikazao kao nestorijevca, negoli apolinarista, jer je sensus

naravi. A k o Proklo k a ž e , da K r i s t jest »čovjek«, ali ne »puki«, onda K r i s t u

ohvius tih riječi dvoosobni K r i s t . Da Proklo m e đ u t i m nema na umu đvoosobnog

voru na HT javno pohvalio.

16

čovjeku ne o d r i č e ni jednoga naravnoga dijela, koji je potreban da bude pot­

Krista, vidi se po tome što on ipak tvrdi daje Bog doista postao svećenik, makar je

pun čovjek, nego samo tvrdi daje on povrh čovjeka j o š n e š t o više. Paralelizam

to postajanje relativno slabo p r o t u m a č i o .

je ovdje kompletan i njegov se a n t i a p o l i n a r i s t i č k i karakter ne da zanijekati.

HT poznaje i priznaje otački antiapolinaristički princip: »Sto nije uzeto nije

Taj će karakter j o š j a č e o d s k o č i t i , ako nauk toga mjesta HT usporedimo s na­

izliječeno« i on ga donosi u ovoj formulaciji: » D a nije mene obukao, ne bi me bio

21

u k o m A p o l i n a r o v i m ujednom tekstu, što ga donosi pisac spisa Adversusfraudes

niti spasio!« Cijeli kontekst glasi: »Onaj dakle, koji je otkupio, nije p u k i čovjek,

Apollinaristarum: » A k o je isti posve potpun čovjek ( ά ν θ ρ ω π ο ς έξ

ολοκλήρου)

ο Židove, jer je ljudska narav služila grijehu. A l i nije niti Bog bez čovještva, jer je

i Bog, p o b o ž a n razum ne klanjajući se čovjeku, a klanjajući se Bogu, reći će se,

imao tijelo, ο manihejce; jer da nije mene obukao, ne bi me bio niti spasio. Nego

kako se istome i klanja i ne klanja. N e m o g u ć e je dakle, da isti bude B o g i po­

je u k r i l u Djevice onaj, koji je osudu izrekao, obukao krivca . . . «

17

sve potpun čovjek.« A p o l i n a r dakle ne d o p u š t a , da K r i s t bude posve potpun

2 2

Cijeli se kon­

tekst m o ž e razriješiti u tri tvrdnje: 1. Otkupitelj nije p u k i čovjek, 2. Otkupitelj

čovjek (ex toto). Proklov »čovjek ne p u k i « jest čovjek posve potpun (ex to to), sa

nije ni samo Bog, 3. Otkupitelj je Bog i čovjek. P r v u tvrdnju Proklo dokazuje

svim dijelovima ljudske naravi.

time što ističe da p u k i čovjek ne bi mogao otkupiti. A otkupiti ne bi mogao zato,

Na isti nas zaključak sili ono mjesto iz HT, koje govori ο Bogu-svećeniku.

što bi i sam bio pod ropstvom, b u d u ć i da bi bio morao imati samo ljudsku narav,

Proklo apostrofira Djevici no krilo: »O hrame, u kojem je Bog postao svećenik,

koja bi tako bila pod vlašću grijeha. Ljudska narav (ή

ne promijenivši naravi, nego iz milosrđa obukavši onoga, koji je po redu M e l k i -

nije ovdje uzeta esencijalno i apstraktno, kao apstraktna specifična bit, nego h i ­

των α ν θ ρ ώ π ω ν φύσις)

ali su one

storijski, kao specifična bit, koja biva historijski uozbiljena u onima, koji su p u k i

ipak dosta jasno antiapolinarističke. P r o k l u je veoma jasno da Bog ne m o ž e biti

ljudi. Dakle ljudska narav tako promatranajest pod vlašću grijeha i nitko tko ima

svećenik kao Bog. A k o je u M a r i j i ipak postao svećenik, svakako se moralo nešto

samo tu ljudsku narav (= p u k i čovjek!), ne m o ž e biti otkupitelj. K a d Proklo tvrdi

s njime dogoditi. Sto se to dogodilo? Nije se dogodila promjena naravi. Bog je

da Otkupitelj ne m o ž e biti »puki čovjek«, on daje naslutiti da će Otkupitelj biti

postao svećenik tako, daje obukao onoga, koji je po redu Melkizedekovu. Ujedi­

»čovjek«, ali ne »puki«. Tako se druga tvrdnja logički veže s prvom i logički je na-

njenje dviju naravi tu je opet predstavljeno slikom oblačenja. Zasad ne mislimo

đopunja. Otkupitelj ne samo da ne m o ž e biti ά ν θ ρ ω π ο ς ψιλός, nego on ne m o ž e

ulaziti u ispitivanje, kakvo je Proklovo shvaćanje hipostatskog ujedinjenja na tom

biti ni Θεός γ υ μ ν ό ς . Bog Otkupitelj mora imati čovještvo, jer ne smije biti γ υ μ ν ό ς

zedekovu.«

18

Nestorije je t i m riječima zamjerio formulu »postao«,

19

mjestu. Ο tom će drugdje biti govora. Zasad je najvažnije upozoriti da Proklo upotrebljava za Kristovo čovještvo, ukoliko se zamišlja prije ujedinjenja, posve 20

16

P L , 48, 782-783. Lietzmann, pg. 206, n. 9; P G , 86 (2), 1973. ω ναός έν ω ι ό θεός γέγονεν ιερεύς, ού τήν φύσιν μεταβαλών, άλλά τον κατά τήν τάξιν Μελχισεδέκ δι' οίκτο ν ένδυσάμενος, Schvv., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 380E. P L , 48, 783A. 17

18

19

τον κατά τήν τάξιν! Zamjenica u muškom rodu! To je inače jedno od iznimnih mjesta, gdje Proklo u toj stvari nije dosta precizan! Gregorije Nazijanski, Epist ad Cledonium, RJ, 1018. ό τοίνυν άγοράσας ού ψιλός άνθρωπος, ω Ιουδαίε· ή γ ά ρ των ανθρώπων φύσις τήι άμαρτίαι δεδούλωτο. άλλ' ουδέ Θεός γυμνός άνθρωπότητος· σώμα γάρ εΐχεν, ω Μανιχαϊε* εί μή γάρ ένεδύσατο έμέ, ουκ αν έσωσεν έμέ. άλλ' έν τήι γα στ ρ ί της παρθένου ό άποφηνάμενος τον κατάδικον ένεδύσατο ..., Schvv., isto, pg. 106, c. 8; P G , 65, 688-689; Mansi, IV, 585A-B. 21

22

112

Ο Kristovu čovještvu

113

Ο Kristovu čovještvu

ά ν θ ρ ω π ό τ η τ ο ς . Tu tvrdnju Proklo dokazuje principom: » D a nije mene obukao,

HT dakle izričito istina ne spominje da je K r i s t imao ljudsku razumsku

ne bi. me bio niti spasio«, što je očito govornički (= u konkretnim slikama) izra­

dušu, ali ona to ekvivalentno nedvojbeno utvrđuje, kad uči da je K r i s t uzeo

žen otački princip, da Bog nije spasio onoga, što nije uzeo. Bogu dakle, da bude

kompletno čovještvo. Spomenimo j o š jednu rečenicu iz H T , koja po sadržaju

otkupitelj, bilo je potrebno čovještvo. »Čovještvo« je ovdje očevidno isto, što i ή

spada ovamo. O d m a h n a p o č e t k u H T iza uvoda, P r o k l o k a ž e : »Gdje j e naime

τ ω ν α ν θ ρ ώ π ω ν φ ύ σ ι ς , ako je promatramo apstraktno i specifički. Trebalo je

zmija po n e p o s l u š n o s t i otrov ulila, tamo je Logos ušavši po poslušnosti hram

otkupiti ono, što je bilo privrženo ropstvu grijeha, a ropstvu grijeha bila je pod­

oživotvorio.«

vrgnuta ljudska narav (ή

24

Te bi riječi m o ž d a tkogod mogao na prvi pogled t u m a č i t i apo-

τ ω ν α ν θ ρ ώ π ω ν φύσις), ukoliko je historijski uzbiljena

linaristički, ali su one zapravo dokaz bar protiv starije a p o l i n a r s t i č k e i arijev­

u p u k i m ljudima ( ά ν θ ρ ω π ο ι ψ ι λ ο ί ) . Da se tu ljudsku narav m o ž e otkupiti, treba

ske kristologije, što se tiče kompletnosti Kristove ljudske naravi. One bi imale

je obući, ali ne ukoliko je uzbiljena u nekome, koji je p u k i čovjek (jer bi onda i

a p o l i n a r i s t i č k i smisao, kad bi se imale shvatiti tako, daje Riječ oživjela tijelo u

ona bila pod grijehom!), nego u nekome, koji jest »čovjek«, ali ne »puki« i »Bog«,

Djevici noj utrobi formaliter (tj. kao forma), a ne efficienter (tj. kao tvorni uzrok,

ali ne γ υ μ ν ό ς ά ν θ ρ ω π ό τ η τ ο ς .

koji je učinio da tijelo bude živo time, što mu je stvorio i dao dušu). Da se to

Tako dobivamo kao logički zaključak treću Proklovu tvrdnju, koja pokazuje

m e đ u t i m ima shvatiti baš efficienter, a ne formaliter, dokazuje već sam glagol

Otkupitelja kao onoga, koji je uzeo sve ono što je trebalo otkupiti (i tako je bio

πλάσσω, koji uvijek označuje neku pravu radnju (obrazovati, tvoriti, izmisliti,

čovjek), a da nije bio pod grijehom (= nije bio p u k i čovjek), b u d u ć i daje bio Bog.

fingere, uvijek u z r o č n o s t tvornog uzroka). Proklo nije kazao ε ζ ω ο π ο ί η σ ε ν , jer

T k o se pomno zadubio u ovu analizu toga Proklova teksta, morat će priznati

π ο ι έ ω znači općenito »činiti«, pa bi se mogao upotrijebiti i za u z r o č n o s t , koja

da je njegova antiapolinaristička logika očita, i da Proklo u njemu nedvojbeno

nije tvorna. P r o k l o i na drugom mjestu u HT pripisuje inkarnaciju promatra­

utvrđuje kompletnost Kristove ljudske naravi. A k o na jednom mjestu ne izriče

nu aktivno samome L o g o s u .

svoju misao dosta precizno, kad veli daje Bog imao »tijelo« (σώμα), a ne veli i

ter, dokazuje i paralelni tekst iz Proklove Or. III, gdje se ista radnja pripisuje

ovdje »čovještvo« ( α ν θ ρ ω π ό τ η τ α ) , ta se riječ ne m o ž e tumačiti neovisno ο svome

D u h u Svetome: » D u h Sveti je hram oživotvorio.«

kontekstu, nego »tijelo« treba per sjnecdochen značiti cijelu ljudsku narav. A k o

kazuju da je Kristovo ljudsko tijelo bilo živo, to jest da je K r i s t imao ljudsku

pak u živom govorničkom zamahu za K r i s t o v u ljudsku narav umjesto neosobnih

d u š u (ψυχή). N i š t a manje jasno m o ž e m o vidjeti u TA, kako je Proklo daleko

termina (koji daju dojam apstrakcije) upotrebljava posve osobne (»mene« je obu­

od apolinarizma.

kao, »krivca« je obukao), onda to nije na štetu antiapolinarovskog smisla kontek­

25

Da se έ ζ ω π λ ά σ τ η σ ε ν 26

ima ovdje shvatiti efficien­ T a k o te riječi zapravo do­

O d m a h u p o č e t k u raspravljanja ο utjelovljenju nalazimo u TA ovaj tekst:

sta, nego na š t e t u antinestorijevskog njegovog smisla. Ta nepreciznost - koja je

»... i uzevši oblik sluge postade tijelo i rodi se iz Djevice, svuda hoteći pokazati

uostalom za Prokla iznimka, kako ćemo još vidjeti - biva popravljena time, što

daje uistinu postao čovjek: jer narav n u ž n o prate i početci i svojstva i trpnje. Ne

Proklo izričito tvrdi identičnost osobe.

kaže naime evanđelist, da je ušao u savršena čovjeka, nego da je postao tijelo,

Iste su misli s a d r ž a n e i u ovim riječima H T : »Došao je spasiti, ali je trebalo i

prodrijevši do samog temelja naravi i doprijevši do p o č e t k a rođenja. K a o što i čo­

trpjeti. K a k o je bilo m o g u ć e jedno i drugo f P u k i čovjek nije imao snage, da spasi,

vjek, koji se po prirodi rađa, ne ide odmah kao savršen na poslove, nego najprije

Bog n e o b u č e n nije mogao trpjeti. Sto dakle? Sam (Emanuel) b u d u ć i Bog posta­

sam p o č e t a k naravi postaje tijelo, zatim s vremenom malo po malo poprima sile,

de čovjek i spasi onim, stoje bio, a trpi onim, stoje p o s t a o . «

23

23

ήλθε ν σώσαι, άλλ' έχρήν και παθεΐν. πώς ή ν δυνατόν έκάτερα; άνθρωπος ψιλός σώσαι ούκ ίσχυε ν θεός γυμνός πάθει ν ούκ ήδύνατο. τί ου ν; αυτός ων θεός (ό Εμμανουήλ) γέγονεν άνθρωπος, και δι μεν ή ν, έσω σε ν, ω ι όέ γέγονεν, έπαθεν, Schw., isto, pg. 107, c. 9; P G , 65, 689B-C; Mansi, IV, 585D. Tekst navodim po Schvvartzu.

koje p o m a ž u za vršenje opažanja i djelovanja. Tako je i Bog Logos doprijevši do

24

έκεΐ ό λόγος διά της ακοής εισέλθω ν τον ναό ν έζωοπλάστησεν, Schvv., isto, pg. 103, c. 2; P G , 65, 681C; Mansi, IV, 580B. Schw., isto, pg. 106, c. 8; P G , 65, 689A; Mansi, IV, 585B. έζωοπλάστει, P G , 65, 708A. Taje homilija inače terminološki najbliža apolinarizmu. Ο njoj će biti još govora. 25

26

ιΐ4

samog p o č e t k a i korijena čovječjeg rođenja najprije postao tijelo, ne promijenivši se u tijelo, to ne, jer b o ž a n s t v o ostaje iznad promjene.«

115

Ο Kristovu čovještvu

Ο Kristovu čovještvu

27

U tom tekstu Proklo, oslonjen na Iv 1,14, dokazuje daje Logos doista postao čo­

tijelo, nego je za nj taj σαρξ već potpuno čovještvo u specifičnom smislu, kojemu onda još trebaju nadoći neki proprijeteti i l i s njim spojeni akcidenti. To se vidi iz toga što Proklo ne veli samo daje Logos postao tijelo, nego ističe također i to, da

vjek. Postupak je ovakav: Logos je postao čovjek i rodio se od Djevice. Rodio se zato,

i svaki čovjek najprije postaje tijelo (σαρξ). To m o ž e imati nekakav realan smisao

da pokaže daje doista postao čovjek. A k o je naime uzeo narav, morao je uzeti sve ono

jedino onda, ako naglasak nije na riječi σαρξ, nego na riječi postaje, tako daje smisao

što narav kao takvu prati i što iz nje slijedi, kao što su: njezin početak, njezina svoj­

konteksta ovaj: Logos nije ušao u nekog potpunog i savršenog odraslog čovjeka,

stva i njezina trpljenja. Početak ljudske naravi jest rođenje. Zato, ako je Logos postao

nego je najprije postao čovjek i njegovo čovještvo počinje upravo od toga, što Logos

čovjek, to jest uzeo ljudsku narav, morao je uzeti i njezin početak, roditi se dakle od

postaje čovjek, kao što i kod drugog čovjeka sve počinje s time, što postaje čovjek.

žene. T i m e je posebno pokazao daje doista postao čovjek. Evanđelist ne kaže (kao

Uostalom, kako god netko tumačio te riječi, uvijek će iz njihova smisla slijediti da

što to hoće nestorijevci) da je Logos ušao u savršena čovjeka, nego kaže da je postao

Proklo priznaje K r i s t u ljudsku dušu. Da se to dokaže, dovoljno je uočiti da Proklo

tijelo (= čovjek), da tako označi daje prodro do samog početka naravi. Proklo kaže

u dotičnom tekstu tvrdi daje K r i s t uzeo ljudsku narav i sve njezine posljedice.

daje to isto tako kao i kod drugih ljudi, koji se rađaju po prirodi, to jest po zakonima

Da drugo m i m o i đ e m o , navest ć e m o j o š jedno mjesto iz T A . U kulminaciji

prirode. Ni takav čovjek, koji se rađa po zakonima prirode, nije odmah toliko potpun

diskusije s nestorijevcima P r o k l o veli: »A ako iznose izraze Svetoga pisma, u

i savršen, da bi odmah mogao poći na posao, nego najprije postaje tijelo (= čovjek), a

kojima se naziva čovjekom, kao Petra, kad k a ž e : Isusa N a z a r e ć a n i n a , m u ž a ...'

onda polako dobiva snage da može opažati (= spoznavati) i djelovati. Kao što, dakle,

(Dj 2,22) i Pavla kad veli: 'Po čovjeku, koga je odredio i dao vjeru

takav običan čovjek, koji se rađa po prirodi, tako i čovjek, koji se nije rodio po prirodi,

i samoga Gospodina, kad k a ž e ο sebi:

to jest Krist (ili Božanski Logos) nije ušao u već potpuna čovjeka, nego je najprije

neka znadu, da su i l i radi krivotvorenosti oduzeli svetopisamskom smislu, i l i

postao tijelo (= čovjek), ne promijenivši dakako božanske naravi. Ta parafraza, koja je ujedno i analiza, pokazuje najprije antinestorijevsku ten­ denciju toga teksta. A l i se iz nje t a k o đ e r prilično jasno vidi i antiapolinarovsko

(Dj 17,31)

'Sto hoćete ubiti čovjeka ...' (Iv 8,40),

su iz zlobe okrenuli po svojoj zloći ono, što je dobro napisano. Jer i čovjek je po istini K r i s t , ali je to postao, a da prije nije bio nego samo B o g . «

28

Sensus

obvius tih riječi jest, daje K r i s t bio potpun čovjek kao i drugi ljudi, što se tiče

Proklovo shvaćanje u pitanju kompletnosti Kristove ljudske naravi. Pažljivu oku

samoga čovještva, ali da je bio i Bog. N e m a m o nikakva razloga odstupiti od

neće izbjeći da Proklo tu tvrdi kako je Logos uzeo narav sa svim njezinim n u ž n i m

toga smisla.

posljedicama, i to ne narav tijela (= tijelo), nego baš narav ljudsku (= čovještvo).

A k o Proklo u TA kaže: »Ako tko hoće upoznati po istini, da je jedan i jedini

Proklo istina svjesno ostaje kod evanđeoskog izražavanja ponavljajući daje Logos

S i n onaj, koji je bio prije nego je A b r a h a m postao' (Iv 8,58) i koji je u posljednje

postao tijelo (σαρξ), ali očito ne smatra daje taj σαρξ neoživljeno, neoduhovljeno

vrijeme' napredovao u mudrosti i dobi' (Iv 2,52) po tijelu (jer njegovo b o ž a n s t v o 29

uvijek ima savršenstvo)« , onda on time samo potvrđuje da smatra daje K r i s t 27

... και λαβών τήν του δούλου μορφήν, έγένετο σαρξ και έτέχθη έκ παρθένου, πανταχού βουλόμενος δεΐξαι δτι κατά άλήθειαν γέγονεν άνθρωπος, άναγκαίως γάρ τήι φύσει παρέπονται αί άρχαί και τά σχήματα και τά πάθη. ουδέ γάρ λέγει ό ευαγγελιστής δτι είσήλθεν εις τέλειον άνθρωπο ν, άλλ' έγένετο σαρξ, έπ' αυτήν τήν καταβολήν της φύσεως φθάσας και εις τήν αρχήν της γενέσεως άναδραμών. ώσπερ γάρ ό τικτόμενος κατά φύσιν άνθρωπος ουκ ευθύ τέλειος ταΐς ένεργείαις πρόεισιν, άλλ' αυτή ή καταβολή της φύσεως πρώτον γίνεται σαρξ, είτα τώι χρόνωι κατά μικρόν προσλαμβάνει τάς προς άπαρτισμόν των αισθήσεων τε και ενεργειών συντελούσας δυνάμεις, οΰτως ό θεός λόγος έπ' αυτήν τήν αρχήν και ρίζα ν της ανθρωπείας γενέσεως άναδραμών πρώτον γέγονε σαρξ, ού τραπείς εις σάρκα, μή γένοιτο μένει γάρ ή θεότης αλλοιώσεως ανωτέρα ..., Schw., t. IV, ν. 2, pg. 189-190, α 12-13; P G , 65, 860-861; Mansi, V, 425-428.

bio u specifičnom smislu potpun čovjek. A k o k a ž e da je K r i s t napredovao po

28

Εί δέ προφέροιεν τάς έν ταΐς θείαις γραφαΐς φωνάς έν αΐς κέκληται άνθρωπος, του Πέτρου λέγοντος Ίησοΰν τον άπό Ναζαρέτ άνδρα, και του Παύλου λέγοντος έν άνδρί ω ι ώρισεν πίστιν παράσχων, και αύτοΰ του δεσπότου περί εαυτού λέγοντος τί με ζητείτε άποκτεΐναι άνθρωπο ν, ϊστωσαν ώς ή διά νωθείαν άπελείφθησαν της γραφικής έννοίαις ή διά πονηρία ν προς τήν εαυτών μοχθηρίαν διαστρέφουσι τά καλώς γραφέντα και άνθρωπος γάρ έστι κατά άλήθειαν ό Χριστός ..., Schvv., isto, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868B-C; Mansi, V, 432E. έπ' έσχατων προκόψας σοφίαι και ήλικίαι κατά σάρκα (εχει γάρ άεί ή θεότης αυτού τό τέλειον), Schvv., isto, pg. 194, α 29; P G , 65, 869C; Mansi, V, 433D. 29

π6

117

Ο Kristovu čovještvu

Ο Kristovu čovještvu

tijelu (κατά σάρκα), onda mu tu σάρξ očito ne znači samo tijelo, nego cijelo čo­

drugi ljudi, kao neki skup svih ljudskih proprijeteta, skup elemenata, koji se

vještvo, jer veli daje K r i s t κατά σάρκα napredovao ne samo u dobi nego i u mu­

mogu nazvati »čovještvo« samo u nekom širem smislu, jer im nedostaje bitna

drosti. K a k o se ima shvatiti to napredovanje u mudrosti, to nije ovdje moj posao

povezanost i l i i supstancijalnost. C i t i r a n i Proklovi antiapolinaristički tekstovi

utvrditi. Ovdje je dosta konstatirati da Proklo pripisuje K r i s t u kakvo takvo na­

dovoljno pokazuju koliko Proklo koncipira Kristovo čovještvo kao jednu cje­

predovanje u mudrosti secundum naturam humanam, drugim riječima: priznaje

linu, jednu cjelovitu bitnost. Jednako kao i čovještvo ostalih ljudi, tako i ono

K r i s t u ljudski razum.

ima svoje moći, svoja djelovanja, svoje zakone ( ά ν θ ρ ω π ο ς ού ψ ι λ ό ς ) . P r o k l o mu

Sto m e đ u t i m Proklo u HT i TA uči samo implicite, to u njegovim drugim spi­

se štoviše ne boji dati i sam naziv »narav« (φύσις) i to već u HT u doba nesto­

sima nalazimo i izričito rečeno. U propovijedi Or. III Proklo kaže: »Onaj, koji

rije vskih borbi. Poznato je koliko je sv. C i r i l izbjegavao, da Kristovoj ljudskoj

je u utrobi Djevice svoje vlastito tijelo (σώμα) ... samome sebi formirao, onaj je

naravi dade naziv »narav«, da ne dade dojam kao da u K r i s t o v u čovještvu gleda

t a k o đ e r u tri dana od vlastitog tijela razdijeljenu d u š u opet sjedinio i tako pokazao

posebnu osobu, b u d u ć i da su nestorijevci ističući različitost naravi (φύσεις)

svoje vlastito uskrsnuće.« Da ne bi tko sumnjao, daje ta Kristova duša bila samo

nijekali opravdanost komunikacije idiomatum. P r o k l o m e đ u t i m u samoj H T

osjetilna, a ne i razumna, Proklo u istoj propovijedi malo niže ističe: »I onaj, koji je

u ono malo filozofske terminologije koja se u njoj nalazi, čak t r i puta izričito

30

stvorio prah, na neprotumačivje način obukao ono, stoje stvorio, čijeje tijelo život, krv otkupnina, a duh pečat, božanska pak narav bez početka.«

31

K r i s t je dakle

naziva Kristovo čovještvo »narav« uza sve to, što čvrsto stoji k o d komunikacije idiomatum i svih posljedica prave hipostatske unije. Već u p o č e t k u H T , u uvo­ 33

osim božanske naravi imao i duh (πνεύμα), to jest razumnu dušu. Sve što smo dosad kazali ο Proklovu naziranju ο čovještvu, što ga je K r i s t uzeo, jasno pokazuje da n a š patrijarh nije poput apolinarista nijekao K r i s t u razumske ljudske d u š e . A k o s a d j o š dodamo Proklovu izričitu izjavu ο toj stva­ r i , koja se nalazi u H o m . III, i u kojoj on tvrdi daje Logos uzeo tijelo, d u š u i razum,

32

onda će to biti samo k o n a č n a potvrda nama već inače jasna Proklova

nauka.

du, apostrofira M a r i j u kao »radionicu, u kojoj je izvedeno jedinstvo n a r a v i « . A k o i riječima »jedinstvo naravi« ne promatra direktno ujedinjenje u času sa­ mog izvršenja (in fieri), te dosljedno ni naravi, ukoliko se logički pomišljaju prije ujedinjenja, ipak samom usporedbom Marije kao radionice, gdje se to je­ dinstvo proizvelo, on ekvivalentno govori ο samom času nastanka ujedinjenja i tako govori ο »naravima«, koje su u M a r i j i ušle u »jedinstvo«. Jedna je od tih naravi očito ljudska narav, čovještvo. Drugo je takvo mjesto u HT već b l i z u koncu propovijedi, gdje Proklo veli: » Z a j e d n o d o đ o š e naravi i n e p o m i j e š a n o 34

ostade sjedinjenje.« Tu se naravi promatraju u času samog ujedinjenja i očito

Narav ali ne osoba

im se naziv »naravi« daje, ukoliko logički predilaze samo ujedinjenje. T r e ć e 35

takvo mjesto iz H T , gdje P r o k l o govori ο » z d r u ž e n j u n a r a v i « , spada po svome smislu više u raspravu ο dvjema naravima poslije ujedinjenja. HT dakle i z r i P r o k l o dakle smatra daje B o ž a n s k i Logos uzeo stvarno kompletno čovješ­ tvo. K a k o on p o b l i ž e shvaća to kompletno čovještvo, to se uglavnom s prilično j a s n o ć e m o ž e vidjeti iz onoga, što je dosad rečeno ο pitanju Kristove ljudske naravi. O č i t o je, da ta kompletnost ne m o ž e biti shvaćena tako da bi P r o k l o d r ž a o daje Logos uzeo samo sadržajno ista svojstva i l i elemente, koje imaju i

30

τήν λύσιν της ψυχής αυτού άπό του Ιδίου σώματος πάλιν ένώσας, P G , 65,

792Α. 31

ού ή μεν σάρξ ζωή ... τό δε πνεύμα σφραγίς ... ή δε θεία φύσις, άναρχος, P G , 65, 792Α-Β. 32

Σώμα, ψυχή ν, νουν ανέλαβε ν, Martin, pg. 47, n. 18; sirski tekst po Maiu, P G , 65, 844A (lat. prijevod) ima malo drukčije, ali supstancijalno isto.

33

τό εργαστήριον της ένότητος τών φύσεων, Schvv., t. I, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103, c. 1; Mansi, IV, 577C; P G , 65, 681A. Mansi i PG imaju ενώσεως mjesto ένότητος, kao što ima kritičko izdanje Schvv., ali se stvar bitno ne mijenja. "Ενωσις je ένότης in fieri. K a d Proklo kaže ένοτης, onda on hoće istaknuti učinak one radnje, koja se izvršila u Mariji kao radionici. Množina τών φύσεων naznačuje da ένότης ne znači jednu narav, nego ovdje tek toliko, da su dvije naravi ušle u jedinstvo i sastavile nešto, što se ovdje ne zove narav, ali se ne kaže, stoje. συνήλθον αί φύσεις και άσύγχυτος έμεινε ν ή ένωσις, Schvv., isto, pg. 107, c. 8; P G , 65, 689B; Mansi, IV, 585C. συζυγία τών φύσεων, Schvv., isto, pg. 104, c. 2; P G , 65, 684A; Mansi, IV, 580C. 34

35

π8

119

Ο Kristovu čovještvu

Ο Kristovu čovještvu

čito govori ο čovještvu, koje je Logos uzeo, kao ο »naravi«. N e m a sumnje da

daje »uzvišena ekonomija ujedinila dvije naravi u jednu h i p o s t a z u « , a i H o m . V

P r o k l o tu narav zamišlja kao konkretnu narav (substantia prima), a ne samo

govori ο »ujedinjenju dviju naravi« jednako kao i Hom. I V .

38

39

4 0

kao apstraktnu specifičnu bit (substantia secunda). To se pogotovo dobro v i d i

N e m a sumnje: Proklo uči daje Logos uzeo kompletnu ljudsku narav kao cje­

iz formule: » Z a j e d n o d o đ o š e naravi i n e p o m i j e š a n o ostade ujedinjenje«, gdje

linu, a ne samo dijelove i ne samo čovještvo kao skup svojstava, nego baš čovještvo

P r o k l o govori ο dvjema naravima kao ο dva realna elementa, koji se ujedinju­

kao narav. D o k l e seže ta potpunost Kristove ljudske naravi, koja je njezina po­

ju pridolazeći jedan drugome. Proklo dakako ne misli tvrditi da je Kristova

sljednja perfekcija, ukoliko se promatra logički prije sjedinjenja? Sto znači ono

ljudska narav vremenski predilazila samo ujedinjenje, kao daje ona vremenski

usporedno postavljanje Božanskog Logosa i ljudske naravi, kad Proklo kaže: »Za­

prije postojala, kao što ćemo j o š vidjeti. Njegova formula hoće reći samo da

jedno dođoše naravi i nepomiješano ostade ujedinjenje«? Nije li tu riječ »narav«

Kristovo čovještvo nema od ujedinjenja to, da bude potpuna ljudska narav, ona

istoznačna s »hipostazom«, te je P r o k l u čovještvo jednako osoba kao stoje osoba

je φ ύ σ ι ς formalno neovisno od samoga ujedinjenja.

Božanski Logos? To su pitanja, ο kojima treba ovdje govoriti i koja treba riješiti.

Isto shvaćanje s u s r e ć e m o i u T A , iako u malo drukčijoj formulaciji. N e m a sumnje da TA uči daje Logos uzeo ljudsku narav u tekstu: »A ako je takav p o č e t a k z a j e d n i č k e naravi, a B o g Logos je uistinu postao čovjek, radi čega se oni, koji zajedno s nama priznaju narav podruguju t r p l j e n j i m a ? «

36

Te riječi

Treba odrediti, što Proklo misli ο osobnosti Kristove ljudske naravi prije ujedinje­ nja. To će biti rješenje pitanja: Je li Logos uzeo samo osobu i l i samo narav? Prije svega treba istaknuti da Proklo ni u jednom svom a u t e n t i č n o m spisu ne daje Kristovoj ljudskoj naravi naziv »hipostaza« i l i »osoba« (ύπόστασις

ili

d o d u š e formalno promatraju B o ž a n s k u Riječ, ukoliko je već utjelovljena i

π ρ ό σ ω π ο ν ) . O n a je za nj σαρξ, ά ν θ ρ ω π ό τ η ς , φ ύ σ ι ς . Vrijedno je t a k o đ e r naglasiti

govore ο ljudskoj naravi nakon utjelovljenja, ali se iz njih ipak m o ž e jasno

da ni najednom mjestu Proklo ne k a ž e daje Logos »uzeo čovjeka«. A k o tek na

izvesti Proklovo mišljenje da K r i s t o v o čovještvo nije »narav« istom po for­

nekoliko mjesta, posebno u H T , upotrebljava za Kristovo čovještvo nedovoljno

malnoj ovisnosti ο inkarnaciji. K a d to tako ne bi bilo, sav bi P r o k l o v dokaz

precizirane termine, koji daju dojam da se radi ο osobi (npr. » o b u k a o je onoga koji

pao u vodu. On h o ć e dokazati da K r i s t o v o čovještvo mora biti podvrgnuto

je po redu M e l k i z e d e k o v u « ) , on izričito protestira protiv toga da bi se Kristova

41

ljudskim trpljenjima i to dokazuje time, što ističe da su trpljenja n u ž n a po­

ljudska narav shvatila kao da opstoji za sebe, odijeljeno od B o ž a n s k o g Logosa.

sljedica z a j e d n i č k e naravi (της

κ ο ι ν ή ς φ ύ σ ε ω ς ) , to jest naravi, k a k v u imaju

HT tvrdi: »Nije po napredovanju K r i s t postao Bog, nipošto, nego je radi milosr­

svi ljudi. Da P r o k l o v z a k l j u č a k m o ž e vrijediti, mora biti sigurno da je K r i s t

đa postao čovjek, kao što vjerujemo. Ne naviještamo čovjeka pobožanstvenjena,

uzeo takvu narav, k a k v u imaju svi ljudi, to jest njegovo čovještvo mora b i t i

nego priznajemo Boga utjelovljena.«

potpuna narav sa svojim z a k o n i m a i svojim vlastitostima formalno neovisno

stojalo kao čovjek za sebe, koji bi onda postao Bog. To je očiti smisao tih riječi.

42

Kristovo čovještvo nije nijednoga časa po­

i o n t o l o š k i prije samoga ujedinjenja. A k o je ona narav, stoje s nama priznaju

O n o je postojalo samo kao Logosovo čovještvo, čovještvo, po kojem je Bog bio

K r i s t u nestorijevci, postala narav istom po ujedinjenju, onda ona nije n i p o š t o

čovjek (Θεός σαρκωθεΐς). O n o uopće nije subjekt prediciranja (= suppositum), i

»zajednička narav«. U drugim svojim spisima Proklo na više mjesta ponavlja isti način izražavanja ο Kristovu čovještvu. »Dviju naravi sastavljanje i rođenje jednoga Sina«, k a ž e u Or. III,

37

što je sadržajno isto s formulom »zajedno dođoše naravi«, u H o m . III,

38

της φρικτής οικονομίας τάς δύο φύσεις εις μίαν ύπόστασιν ένωσάσης, Martin, pg. 46, n. 11; Doctrina, pg. 49, n. V. »de duarum naturanim unione«, P G , 65, 849A. Δύο ... φύσεων έ'νωσις γέγονε, Martin, pg. 43; Doctrina, pg. 49, n. V I ; Moss, pg. 70-71; P G , 65, 846A. V i d i gore bilj. 18. ουκ έκ προκοπής γέγονε Θεός ό Χριστός, μή γένοιτο, άλλά δι οΐκτον γέγονεν άνθρωπος ώς πιστεύομεν. ουκ άνθρωπο ν άποθεωθέντα κηρύττομεν, άλλά θεόν σαρκωθέντα ομολογούμε ν, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 104, c. 4; P G , 65, 684685; Mansi, IV, 581B. 39

40

41

36

εί δέ αύτη της κοινής φύσεως ή άρχή, ό δέ θεός λόγος κατά άλήθειαν γέγονεν άνθρωπος, του χάριν συνομολογουντες τήν φύσιν σκώπτουσιν τά πάθη, Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 191, c. 18; P G , 65, 864D; Mansi, V, 429B. δύο φύσεων σύνοδος και ενός Υιού τόκος, P G , 65, 708Α. 37

42

120

0 Kristovu

0 Kristovu

čovještvu

ujedinjenje se njemu ne m o ž e pripisati, kao da se radi ο pobožanstvenjenju. Uje­

121

čovještvu

Porijeklo Kristove ljudske naravi

dinjenje se pripisuje Bogu (Θεόν σ α ρ κ ω θ έ ν τ α ) , koji je identičan s K r i s t o m , jer je »Krist po m i l o s r đ u postao čovjek«. Kristovo čovještvo prema tome promatrano za sebe nije osoba.

Ljudska narav, koju je B o ž a n s k i Logos sa sobom ujedinio, nije posebno za nj stvorena, nego je uzeta od nas, od Adamova potomstva. Taj Proklov nauk dodu­

Istu tvrdnju ponavlja Proklo u TA: »... nije najprije u z a š a o nego sišao, bu­

še još n u ž n o ne slijedi iz riječi, koje on stavlja u usta Bogu O c u kod preobraženja,

dući eto nije po napredovanju Bog, nego radi smilovanja čovjek, to smo naime

da je Božanski Logos »ostajući što je bio, postao što ste vi« , jer se to m o ž e

43

t r e b a l i « . Ista je misao s a d r ž a n a i u ovim Proklovim riječima: »Krist je doista

46

t u m a č i t i ο samoj jednakosti bez krvnoga srodstva. A l i se Proklo ο tom izričito

čovjek, ali je to postao, a da prije nije bio nego samo B o g . « I tu vidimo identič­

izražava. Ne samo da u HT veli daje Bog »obukao mene« i »obukao krivca«,

nost K r i s t a kao osobe prije i poslije inkarnacije, te jasno z a p a ž a m o kako Proklo

nego t a k o đ e r ističe da je »haljina ujedinjenja« izatkana od »vune«, koja je bila

o d l u č n o niječe da bi K r i s t ikada i jedan čas postojao kao čovjek za sebe. U dnu

»staro Adamovo r u n o « . A u TA, oslonivši se na riječi sv. Pavla ( R i m 9,5), veli da

istu misao sadrži t a k o đ e r i Proklova tvrdnja daje Božanski Logos »prodro do

je K r i s t »po tijelu od Ž i d o v a « , daje uzeo »zajedničku n a r a v « . K r i s t je »čovjek

44

45

samih temelja naravi i dopro do p o č e t k a r o đ e n j a « . Prema P r o k l u dakle Kristovo čovještvo nije nijednoga časa opstojalo kao čo­ vjek za sebe i ono se ne smije tako shvatiti. O n o nikada nije bilo posljednji subjekt prediciranja, kome bi pripadala djelovanja i trpnje kao takvome (»Ne naviješta-

47

48

49

50

po onome, što je od mene uzeo«, k a ž e Or. I l i ,

5 1

52

»uzeo je sjeme A b r a h a m o v o «

(Heb 2,16) i »jednako je s nama imao zajedništvo krvi i tijela«

53

i postao je naš

54

»rođak« . B u d u ć i daje uzeo n a š u narav, uzeo je i njezin p o č e t a k te se rodio od žene. To

mo čovjeka pobožanstvenjena«). O n o nije ništa dodalo osobnosti Božanskoga

Proklo osobito odlučno ističe u T A . » N e k a ti pravdaši p o k a ž u , da je ikada od

Logosa, ukoliko je osobnost, kad se s njime ujedinilo, jer je posve isti, koji je bio

postanka svijeta ikoji čovjek upao u život došavši drugim putem izvan toga puta

Bog i koji je postao čovjek. Prema tome čovještvu, koje je B o ž a n s k i Logos uzeo,

naravi, i tada neka izmišljaju svoje brbljarije« , upravlja on na adresu onih, koji

55

nedostaju specifične oznake osobe, i ono očito nije osoba. K o n a č n i je zaključak

nisu htjeli dozvoliti da se Bog rodio. Kristova je dakle narav uzeta od žene i to

dakle taj, da Proklo pod riječju »narav« u formuli »zajedno dođoše naravi« i dru­

rođenjem, jer je to opći put naravi. Proklo u TA kaže daje Logos »stanovao u

gim sličnim formulama, što se tiče čovještva, misli doista na narav a ne na osobu.

materinoj utrobi, koja je zajednička vrata n a r a v i « . 1 na drugim mjestima Proklo

Iz toga pak dalje izvodimo da silom paralelizma ni ona druga »narav« u formu­

govori ο stanovanju u majčinoj utrobi. A k o u HT k a ž e daje Bog prošao preko

56

57

li »zajedno d o đ o š e naravi« nema značiti Božanski Logos kao hipostazu, nego samo Logosovu narav (φύσις του Λόγου). Proklo dakle u t i m formulama stavlja­ j u ć i usporedno dvije naravi apstrahira od njihovih osobnosti i promatra ih samo

46

μάνας ό ην, γέγονεν όπερ έστέ ύμεΐς, Or. VIII, P G , 65, 769C. Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 106, c. 8; P G , 65, 688-689; Mansi, IV, 585A-B. τό αρχαίο ν τού Αδάμ κώ ίδιον, Schvv., isto, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681B; Mansi, IV, 580A. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 194, c. 29; P G , 65, 869C; Mansi, V, 433E. Schvv., isto, pg. 191, c. 18; P G , 65, 864D; Mansi, V, 429B. P G , 65, 708A. Hom. II, P G , 65, 840B. Isto, συγγενής, Hom. I, P G , 65, 837A. Schvv., isto, pg. 191, c. 18; P G , 65, 864C; Mansi, V, 429B. μήτραν οίκήσας τήν κοινή ν της φύσεως πύλη ν, Schvv., isto, pg. 190, c. 16; P G , 65, 864A; Mansi, V, 428D. Na primjer u HT, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103, c. 1, P G , 65, 681B; Mansi, IV, 580A, ili Or. V, P G , 65, 720C. 47

kao naravi bez obzira na koji način subzistiraju. To je veoma važan zaključak za

48

k o n a č n o razumijevanje Proklove kristološke terminologije. On nas je poučio da Proklo poznaje pojam »naravi«, koja je konkretna narav (substantia prima), a da zato ipak nije osoba. Treba priznati da on nigdje ne ulazi u filozofsko obraz­ laganje i tumačenje toga pojma, ali mislim da nitko neće nijekati da je Proklo doista poznavao taj pojam i pridavao ga K r i s t o v u čovještvu. To promatram kao neosporni rezultat dosadašnjih analiza Proklovih kristoloških tekstova.

49

50

51

52

53

54

55

56

Schvv., t. IV, v. 2, pg. 194, c. 30; P G , 65, 872B; Mansi, V, 436B. Schvv., isto, pg. 193, c. 24; P G , 868C; Mansi, V, 432E. Schvv., isto, pg. 189, c. 12; P G , 65, 861A; Mansi, V, 425D-E.

57

Ο Kristovu čovještvu

122

123

Ο Kristovu čovještvu

materine utrobe, onda time ne misli reći da Logos nije od žene uzeo čovještvo

On u HT ističe: » O d a k l e je prvi učenik grijeha K a i n proizašao, odanle je

kao od prave majke, nego da je to čovještvo samo prošlo preko nje. Kristova je

Otkupitelj roda K r i s t bez sjemena i z n i k a o . « 1 na drugom mjestu: »O njivo, na

ljudska narav uzeta od žene, potječe od žene, kao što i svaka druga ljudska narav

kojoj je obrađivalac naravi kao klas bez sjemena n i k n u o ! «

potječe od žene.

riječima lijepo vidi što za nj znači djevičansko začeće. Smisao tih mjesta biva

58

Ne samo da Proklo na mnogobrojnim mjestima tvrdi da se K r i s t rodio od 59

ž e n e , nego on taj nauk i izrazitije donosi u svojim spisima. HT k a ž e daje »osno­ va«, od koje je isukana »haljina sjedinjenja« bila »iz Djevice neokaljano tijelo«.

60

Marija je »najčišće runo nebeske rose (Suci 6,37), iz kojega je pastir sebi obukao

67

68

U t i m se Proklovim

kompletiran u istoj HT otačkim načinom izražavanja, kad se kaže daje Božan­ 69

70

ski Logos ušao u Djevicu »po slušanju« i »bez strasti« . U TA P r o k l o taj nauk ο djevičanskom začeću formulira tako, da k a ž e da se K r i s t rodio ά σ υ ν δ υ ά σ τ ω ς , to jest »bez roditeljskog z d r u ž e n j a «

71

i na dru­

HT

gom mjestu, gdje veli daje p o č e t a k » n a r a v n o g a rođenja pokvarenje, jer i pred

k a ž e za K r i s t a : »Ako je p u k i čovjek, nije bez majke, jer ima majku« , koje riječi

pokvarenjem dolazi z d r u ž e n j e , a ovdje se ta uvreda ne m o ž e n i t i p o m i s l i t i ,

očito pretpostavljaju da Kristovo čovještvo potječe od Marije kao od majke u

nego se č u d o zbilo nad r a z u m s k i m s h v a ć a n j e m « . T a k o P r o k l o i u TA vrlo

pravom smislu. K a d Proklo k a ž e u T A : »Božanski Logos ... rodio se od Djevice

jasnim riječima uči djevičansko začeće. Jednako izbija Proklovo shvaćanje i

hoteći svuda pokazati, daje uistinu postao čovjek: jer narav n u ž n o slijede početci

iz drugih njegovih spisa. Or. IV k a ž e ο M a r i j i daje »ona djevica, koja r a đ a ,

61

ovcu« . O n a je »njiva«, na kojoj je obrađivalac naravi K r i s t ... n i k n u o ! «

62

63

72

. . . « , onda je jasno da on u t i m riječima razumijeva pravo i stvarno rođenje (i

a da njezino djevičanstvo ne biva p o k v a r e n o « , ona je »majka, koja nije bila s

začeće). A k o je Logos uistinu postao čovjek, onda je uzeo ljudsku narav, a ako je

m u ž e m « , ona je »jedina bez naslade postala t r u d n a « , k a ž e Or. V .

6 4

uzeo ljudsku narav, morao je uzeti i njezin početak; njezin pak je p o č e t a k pravo

7 3

n a č i n e izražavanja nalazimo i drugdje.

75

7 4

Slične

Prema P r o k l u dakle djevičansko za-

rođenje od žene - to je Proklova misao, koju je razvio u tim riječima. Ljudska dakle Kristova narav potječe od žene pravim rođenjem. A l i je to rođenje bilo nadnaravno, nadprirodno. bez sudjelovanja m u ž a , bez oca.

66

65

Bilo je nadprirodno, jer se dogodilo

Proklo je uopće odličan svjedok k r š ć a n s k e

67

Χριστός άσπόρως έβλάστησε, Schvv., isto, pg. 103-104, c. 2; P G , 65, 681C; Man­ si, IV, 580B. Schvv., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 580E. δι' ακοής, Schvv., isto, pg. 103, c. 1-2, pg. 107, c. 9; P G , 65, 681B, 681C, 692A; Mansi, IV, 580A-B, 588A. Άπαθώς, Schvv., isto, pg. 107, c. 9; P G , 65, 692A; Mansi, IV, 588A. Taj bi se άπαθώς mogao po sebi tumačiti i u drugom smislu, tako da bi značio da Božanski Lo­ gos nije ništa pretrpio, kad se začeo, a ne da Djevica nije bila taknuta dahom požude, kad je začela. A l i mislim, da kontekst sili na smisao, kakav sam ja izabrao i to poglavito radi opozicije začeća s rođenjem. Proklo kaže: »Emanuel je otvorio vrata naravi kao čo­ vjek, ali nije razbio bravu djevičanstva kao Bog, nego je iz materine utrobe tako izašao, kao stoje po slušanju i ušao. Tako se rodio, kako se i začeo. Άπαθώς je ušao, na neizreciv način (var. lect.: bez povrede) je izašao ...« Budući daje u drugom dijelu paralelizma riječ ο Mariji, imamo pravo zaključiti daje ο Mariji riječ i u prvom dijelu. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 192, c. 22; P G , 65, 868A; Mansi, V, 432C. φυσικού τε τόκου τό προοίμιον φθορά επειδή και μίξις προηγείται της φθοράς, ένθάδε δέ της ύβρεως ταύτης ουδέ έννοια, άλλ' έσχεδιάσθη υπέρ λόγον τό θαΰμα, Schvv., isto, pg. 193, c. 26; P G , 65, 869A; Mansi, V, 433B. μητέρα άλόχευτον, Or. XV, P G , 65, 804B. P G , 65, 720C. Hom. III, Martin, pg. 48, n. 20; P G , 65, 844B; Hom. IV, Martin, pg. 43, n. 19; P G , 65, 845B. 68

starine ο djevičanstvu M a r i j i n u ante partum i i η partu. Ne samo da M a r i j u stalno naziva cum emphasi »Djevica« (ή

Π α ρ θ έ ν ο ς ) , nego i p o b l i ž e određuje

što mu to znači.

58

ήν γάρ πλάσσω ν ουκ έμολύνθη, διά ταύτης προελθών ουκ έμιάνθη, Schvv., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 580D. έγεννήθη. Grčki glagol γέννα ν ne znači samo »roditi« u užem smislu, tj. »iznijeti na svijet«, nego bolje »roditi« tako, da je u tome uključeno i začeće; »iz sebe proizve­ sti«. Schvv., isto, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681B; Mansi, IV, 580A. Schvv., isto, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681B; Mansi, IV, 577C. Schvv., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 580E. Schvv., isto, pg. 104, c. 4; P G , 65, 685A; Mansi, IV, 581B. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860D; Mansi, V, 425D. ό υπέρ φύσιν τόκος, ΤΑ, Schvv., isto, pg. 190, c. 16; P G , 65, 864A; Mansi, V, 428D. »... bez oca kao stvorenje«, kaže H T , Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 104, c. 4; P G , 65, 685A; Mansi, IV, 581B. 59

60

61

62

63

64

65

66

69

70

71

72

73

74

75

Ο Kristovu čovještvu

124

125

Ο Kristovu čovještvu

čeče Kristove ljudske naravi u utrobi B l a ž e n e Djevice sastoji se u tome, što

Č u d o djevičanskog začeća Kristove ljudske naravi u Djevičinoj utrobi Proklo

je K r i s t o v a ljudska narav z a č e t a u M a r i j i 1. bez sudjelovanja m u ž a , 2. bez

pripisuje D u h u Svetome oslanjajući se na Evanđelje ( L k 1,35), ali ga pripisuje i

m u š k o g sjemena, 3. bez strasti i naslade. I Kristovo čovještvo kao čovještvo

samome B o ž a n s k o m L o g o s u . Jednako tako i stvaranje duše i oživljavanje tijela

nema oca.

u utrobi Proklo pripisuje D u h u Svetome, a i samome B o ž a n s k o m L o g o s u .

84

85

86

87

Dodat ć u j o š n e š t o ο tome, kako P r o k l o uči ο n a č i n u Kristova rođenja iz Dje­

K o n a č n o , da rezimiram rezultate ovoga poglavlja: Proklo uči daje B o ž a n s k i

vice (virginitas in partu). P r o k l o je i u toj točki izvanredno jasan. U HT k a ž e

Logos uzeo pravo, stvarno, a ne fiktivno čovještvo. O n o je bilo kompletno, sa

daje »djevica i nakon rođenja ostala djevica« te uspoređuje Kristovo rođenje s

svim bitnim elementima koje ima svako čovještvo drugih ljudi, uključivši tu i ra­

76

zumsku d u š u . O n o nije bilo samo skup elemenata i l i svojstava, nego je doista bila

Tu se očevidno radi ο djevičanskom rođenju. Posebno jasno je s a d r ž a n taj nauk

prava ljudska »narav«. Proklo mu izričito daje taj naziv. No ono nije bilo osoba.

u HT u riječima: »... Emanuel je otvorio vrata naravi kao čovjek, ali nije razbio

Proklo poznaje pojam naravi, koja je konkretna, a da ipak nije osoba. Kristova je

bravu djevičanstva kao Bog, nego je iz majčine utrobe tako izašao, kao stoje po

ljudska narav uzeta od nas ljudi, i to od žene, pravim rođenjem, koje je ipak bilo

slušanju i u š a o . T a k o se rodio, kako se i začeo. Bez strasti je ušao, na neizrecivi

nadnaravno s tog vidika, što je Kristova ljudska narav začeta bez sudjelovanja

n a č i n j e izašao po riječima proroka Ezekiela: Odvede me, k a ž e , G o s p o d i n po

m u ž a , to jest na djevičanski način te tako ona, ukoliko se za sebe promatra, nema

njegovim dolaskom preko zatvorenih vratiju nakon u s k r s n u ć a (Iv 20,26-28).

putu k izvanjskim vratima svetišta, koja gledaju na istok, i ona su bila zatvo­

oca. To čudo proizvelo je u Djevičinoj utrobi Presveto Trojstvo, jer ga Proklo

rena. I reče mi G o s p o d i n : Sine čovječji, ova će vrata biti zatvorena, neće se

pripisuje čas jednoj čas drugoj božanskoj osobi.

otvoriti. N i t k o neka ne prolazi kroz njih nego G o s p o d i n Bog Izraelov, j e d i n i on će ući i izaći i vrata će biti zatvorena' (Ez 44,1-2).«

77

U TA P r o k l o k a ž e daje

To je ukratko pregled Proklova shvaćanja ο Kristovu čovještvu, ukoliko se logički pomišlja prije inkarnacije.

78

K r i s t »čuvao Djevicu, koja gaje r a đ a l a « . Drugdje k a ž e daje »djevica rodila i 79

da se djevičanstvo nije p o k v a r i l o « te daje B o g »neokaljanu utrobu svojim sta­ novanjem posvetio« i »slabine očuvao n e p o v r i j e đ e n e « ,

80

gdje je očito i z r a ž e n a

ista misao, makar malo manje jasno. M a r i j a je »djevica n e p o k v a r e n a « ,

81

ona je

rodila »bez boli«, ona je jedina »koja je začela bez naslade i rodila bez t r p n j e « ,

82

83

njezino je »rađanje bilo b e z b o l n o « . Djevičansko se dakle rođenje (virginitas i η partu) po P r o k l u sastoji u tome stoje 1. K r i s t izašao iz Djevice tako, da nije raskinuo znaka djevičanstva (»bravu djevičanstva«) i što je 2. Djevica rodila bez p o r o đ a j n i h b o l i .

76

Schw., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 104, c. 2; P G , 65, 684A; Mansi, IV, 580B-C. Schvv., isto, pg. 107, c. 9; P G , 65, 692A; Mansi, IV, 588A. φυλάξαι τήν τεκοΰσαν Παρθένο ν, Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 192, c. 22; P G , 65, 868A; Mansi, V, 432C. Or. X V , P G , 65, 804B. Isto,O. Martin, pg. 48, n. 20. άνευ πάθους τεκουσα, Or. V, P G , 65, 720C. τόκον άνώδινον, Or. XV, P G , 65, 804B. 77

78

79

80

81

82

83

84

»Tkalac«, koji je izatkao »haljinu ujedinjenja«, bio je »Duh Sveti«, H T , Schvv., t. I, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681B; Mansi, IV, 577-580. Djevica je »začela od Duha Svetoga«, Or. V, P G , 65, 720C. »Onaj naime, koji je u utrobi Djevice svoje vlastito tijelo, kako on zna, samome sebi oblikovao ...«, Or. XIII, P G , 65, 792A. Or. III, P G , 65, 708A. HT, Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 103, c. 2; P G , 65, 681C; Mansi, IV, 580B. 85

86

87

4.

Ο SJEDINJENJU

Sva t e ž i n a kristološkog problema sastoji se u tome, kako p r o t u m a č i t i ne­ shvatljivo sjedinjenje B o ž a n s k o g Logosa s njegovim čovještvom. R a z l o ž i t i u čemu se sastoji to sjedinjenje, znači razložiti inkarnaciju. Iako pojmovi »sjedi­ njenje« i »utjelovljenje« nemaju formalno sasvim isti sadržaj, ipak su onijedna te 1

ista stvar. U pojmu »utjelovljenje« promatramo sjedinjenje Logosa s tijelom sa strane Logosa i s osobitim obzirom na sami Logos (Logos postaje utjelovljen!), dok se u pojmu »sjedinjenje« stavljamo na stajalište i od b o ž a n s k o g a i od ljud­ skoga elementa neovisno te promatramo samu akciju kao takvu. Stvarno dakle promatramo jedan te isti događaj, samo svaki puta s malo drukčijeg vidika. O b a su pojma m e đ u s o b n o u najužoj ovisnosti, ne samo zato što promatraju jednu te istu stvar, nego i zato što jedan bitno nadopunjuje drugi. Utjelovljenje ne m o ž e biti potpuno r a z l o ž e n o , ako se ne razloži samo sjedinjenje, a opet sjedinjenje ne m o ž e nikako biti ispravno r a s t u m a č e n o , ako rezultat nije pravo utjelovljenje. Ta uska m e đ u s o b n a ovisnost jednoga i drugoga pojma t r a ž i da se ο njima zajedno raspravlja i da ih se više-manje identificira, pazeći dakako na razlike, gdje je to potrebno. J o š ima jedna značajna nijansa. Pojam »utjelovljenje«, b u d u ć i da promatra uzimanje ljudske naravi sa strane samoga Logosa, uvijek jasno sa sobom nosi istaknuti dominantan položaj b o ž a n s k o g elementa u sjedinjenju. B i l o da se k a ž e da se utjelovila Logosova narav (ή φ ύ σ ι ς τ ο υ Λόγου) i l i da se utjelovio

Ο tom govori Teodoret, Eranistes, Dial. II, P G , 83, 137-140.

128

129

Ο sjedinjenju

Ο sjedinjenju

sam Logos, S i n Božji - kako god imenovali subjekt utjelovljenja - dominantan

stoloskog shvaćanja, razvoj, koji ga je k o n a č n o doveo do formulacije nauka ο

je položaj b o ž a n s k o g elementa uvijek izvan svake sumnje. Pojam »sjedinjenja«,

zamjeni » p r o s o p o n a « .

2

nasuprot, ne ističe taj dominantan položaj. Razlog tome jest u samoj naravi poj­

S druge je strane aleksanđrijska škola promatrala inkarnaciju uglavnom pod

ma »sjedinjenje«. Pojam »sjedinjenje« promatra elemente, koji se sjedinjuju, s

t i m vidikom, ukoliko je inkarnacija, čuvajući tako uvijek dominantan položaj

jednog sasvim zasebnog, od njih neovisnog stajališta. Mi se postavljamo izvan

b o ž a n s k o g elementa. Pogibao je takvog promatranja da previše umanji značenje

njih i promatramo i h , kako ulaze u zajednicu. Z b o g takvog neovisnog staja­

ljudskog elementa, kako se to lijepo vidi u razvoju aleksandrijskog monofizitiz-

lišta, k o d pojma »sjedinjenje« uvijek smo u pogibli da elemente, koji se sjedi­

ma. A k o imamo na umu tu tendenciju aleksandrijske škole, bit će nam jasnije

njuju, posve izjednačimo, da im p r i p i š e m o jednaku ulogu vis a vis cjeline, koja

mnoge točke kristologije sv. C i r i l a Aleksandrijskog i dakako sam razvoj aleksan­

sjedinjenjem nastaje. D a j e to naravna tendencija pojma »sjedinjenje«, m o ž e se

drijskog

monofizitizma.

3

vidjeti već i iz našega načina govora ο sjedinjenju b o ž a n s k e i ljudske naravi u

Za kristologiju Prokla Carigradskog ne bi se moglo reći da bilo koji od tih

K r i s t u . »Sjedinjenje dviju naravi«, to je najobičnija formula, kojom postavljamo

dvaju načina gledanja u njoj dominira. On ne izbjegava nijedan od tih vidika,

kristološki problem. Na prvi je pogled očito da se tu u toj formuli oba elementa

ali t a k o đ e r ne naglašuje nijedan na štetu drugoga. Da je takav sud ο Proklovoj

pojmovno izjednačuju u tom smislu, što se jednome i drugome daje naziv »na­

kristologiji opravdan, pokazat će cijela studija. Formule ο dvije naravi pokazuju

rav«. Pa ipak b o ž a n s k i element, koji je ušao u sjedinjenje, nije gola narav, nego

koliko je Proklovo kristološko shvaćanje bilo vezano uz pojam »sjedinjenja«, ali

osoba (= narav, koja u sebi subzistira). Mi smo u toj formuli, slijedeći tendenciju

i neprestana svijest ο dominantnom položaju Božanskog Logosa u t e a n d r i č k o m

pojma »sjedinjenje«, izjednačili b o ž a n s k i element s ljudskim u tom smislu, da

kompozitu pokazuje t a k o đ e r koliko je Proklo imao u vidu i drugo shvaćanje.

smo i b o ž a n s k o m e dali naziv »narav« ne uzimajući odmah u obzir i l i apstra­

U toj opravdanoj ravnoteži m o ž e m o s pravom gledati osnovnu odliku Proklova

hirajući od njegove osobnosti. Z b o g toga se formula »sjedinjenje dviju naravi«

kristoloskog shvaćanja.

4

m o ž e d o d u š e smatrati postavljanjem kristoloskog problema, ali ona nikako nije

Treba odmah od početka istaknuti: Proklo relativno malo govori ο samom sjedi­

njegovo rješenje, jer ona ne izriče kompletno tajnu inkarnacije. D o k je formula

njenju i l i ο samoj inkarnaciji, a mnogo više ο posljedicama sjedinjenja. To je donekle

»utjelovljenje Logosa« posve kompletna, ako i ne daje nikakva tumačenja, dotle

i razumljivo, budući daje većina njegovih spisa, koji su došli do nas, propovjedničke

formula »sjedinjenje dviju naravi« n u ž n o traži nadopunu: »u jednu hipostazu B o ž a n s k o g Logosa«, da istom onda bude kompletna. Dakako, daje sada stvar i protumačena. D o b r o je zapaziti tu različitu svojstvenost pojmova »utjelovljenje« i »sjedi­ njenje«. O n a bi nam m o ž d a mogla mnogo pridonijeti za razumijevanje opreč­

naravi, te utoliko po sebi nisu bili prikladni za duboku spekulaciju ο sjedinjenju, 5

koju široka publika ne bi razumjela. M e đ u t i m bi bar TA morao bio dublje zahvatiti u samu srž problema s njegove formalne strane. A l i ako Proklo i ne govori mnogo ο samom sjedinjenju kao takvom, ipak on daje dosta jasno znati kakvo je njegovo shvaćanje sjedinjenja, donoseći rezultate i posljedice i opredjeljujući elemente.

nosti k r i s t o l o š k i h formulacija u doba p o č e t a k a kristoloških borbi. K a d je an­ tiohijska bogoslovska škola u borbi protiv apolinarizma razdijelila K r i s t a na dva kompletna elementa, ona se našla pred zadatkom da p r o t u m a č i njihovu m e đ u s o b n u vezu, da ih tako ujedini da se ne k a ž e da ona uči dva K r i s t a . Taj je zadatak k u š a l a riješiti proizlazeći od pojma »sjedinjenje«. To bi bilo dobro stanovište, da nije bilo uzimano previše isključivo. Tako je ono dobrim dijelom vodilo u nastranosti, koje su svojstvene antiohijskoj školi: izjednačavanje ele­ menata i kao posljedicu previše labavu vezu m e đ u njima. N e m a sumnje da je p r i l i č n u ulogu k o d toga odigrala prirodna tendencija pojma »sjedinjenje«. A k o se stvari promatraju s toga vidika, m n o g o š t o nejasno u antiohijskoj kristologiji postat će nam jasnije. M o ć i ć e m o donekle razumjeti i razvoj Nestorijeva k r i ­

2

V i d i Nestorius, Le Livre d'Heraclide de Damas, trad. par F. Nau, Pariš, 1910., str. 266 i drugdje. Dakako da se to ne smije uzimati previše isključivo. Takvo je gledanje u aleksandrijskoj školi dominantno, ali postoje elementi i drugoga gledanja. A l i C i r i l Aleksandrijski, makar promatrao inkarnaciju u vidu sjedinjenja, nikad neće zaboraviti istaknuti dominantni položaj Božanskog Logosa. Kad Bauer (Proklos von Konstantinopel, Miinchen, 1919., str. 116) kaže daje Pro­ klova kristologija »teologija sjedinjenja«, onda je to samo djelomično istina. Uostalom, i sam Bauer kaže: »eine Unionstheologie im hesten Sin ne des Wortes«. Premda - usput budi rečeno - Proklove propovijedi nisu uvijek bile dovoljno shvatljive širokoj carigradskoj publici. 3

4

5

0 sjedinjenju

130

Ο sjedinjenju

Već je bilo govora ο tom kako Proklo ističe da je utjelovljenje Sina Božjega

131

K a o svaka usporedba, tako i ona ima svojih pozitivnih i svojih negativnih strana.

misterij, koji nadvisuje svako shvaćanje našeg razuma, jasno je da će to vrijediti

O n a je zgodna, da istakne dominantan položaj b o ž a n s k o g elementa u sjedinje­

u prvom redu za samo sjedinjenje kao takvo. K a d Proklo u Or. III kliče: »O

nju, jer se postavlja na stanovište Božanskog Logosa. Zgodna je, osim toga, da

6

misterija, kojemu način p r o t u m a č i t i ne mogu!« , onda se to ne tiče jedino ču­

ilustrira odnos dviju naravi u K r i s t u prema našem načinu spoznavanja. Čovječja

desnoga rođenja i drugih okolnosti inkarnacije, nego u prvom redu inkarnacije

narav Kristova jest kao odijelo, koje mi najprije vidimo, a onda spoznamo da se

same. N e m a sumnje daje Proklo bio svjestan da on pred narod iznosi » t r e m e n d a

pod odijelom krije nešto drugo, b o ž a n s k a narav. O n a je prikladna također, da

mvsteria« pa da nijedna njegova slika ni usporedba, nikakva njegova spekulacija

p r o t u m a č i kako su oba elementa u sjedinjenju ostala nepomiješana i da jedan

neće moći r a s t u m a č i t i kako se sjedinjenje zbilo i u čemu se ono sastoji, tako da

u drugi nije prešao (radi toga je p r e p o r u č a Tertulijan). A l i je vrlo neprikladna,

bismo mogli reći da to više za nas nije tajna. Jedino Bog, onaj sam, koji je postao

da p r o t u m a č i pravo jedinstvo, jer ostavlja dojam kao da je i z m e đ u dvije naravi

7

čovjek, on zna kako je to bilo, a razum ne m o ž e toga čuda p r o t u m a č i t i . A l i

akcidentalnojedinstvo, kao stoje i z m e đ u odijela i odjevenoga. R a d i svojih po­

je ipak Proklo smatrao da i razum m o ž e do neke stanovite granice, rasvijetljen

zitivnih svojstava usporedba se sačuvala do danas.

8

12

9

poznavanjem Svetoga pisma i predajom svetih otaca utjelovljenje razjasniti,

P r o k l o se tom usporedbom služi u svojim propovijedima. U TA je ne na­

pojmovno odrediti i opredijeliti. On to sam u svojim spisima čini. On nastoji

lazimo. Osobito je mnogo upotrebljava u H T . Nigdje, m e đ u t i m , formalno ne

inkarnaciju osvijetliti prije svega različitim slikama i usporedbama.

u s p o r e đ u j e sjedinjenje s odijevanjem, kao što je već rečeno da on mnogo ne t u m a č i izričito samo sjedinjenje. H o ć u reći ovo: P r o k l o nigdje ne veli: »sjedi­ njenje B o ž a n s k o g Logosa i ljudske naravi jest kao odijevanje, jest slično odi­

Usporedbe

jevanju«. On jednostavno tu usporedbu u z i m a u k l j u č n o i ο inkarnaciji go­ vori kao daje to neko odijevanje. Ne samo da na mnogo mjesta upotrebljava

M o ž e se reći da Proklo posebno voli dvije usporedbe. Jedna promatra inkar­

za Boga, ukoliko ne bi bio sjedinjen s tijelom, naziv » n e o b u č e n i Bog« (Θεός

naciju više s gledišta ukoliko je to baš inkarnacija, a druga više s vidika samog

γ υ μ ν ό ς ) , naziv koji. bazira na slici oblačenja, nego on t a k o đ e r direktno govori

»sjedinjenja« kao takvoga. Prva je usporedba inkarnacije s odijevanjem, a druga

ο oblačenju. M a r i j a je po njemu »najčišće runo nebeske rose, iz kojega je pastir

usporedba sa ž e n i d b o m .

sebi obukao o v c u « . B o g je postao svećenik, ali ne tako, da bi promijenio na­

13

Usporedba utjelovljenja s odijevanjem vrlo je stara. Čini se da je inspirirana

rav, nego tako, stoje »obukao onoga, koji je po redu M e l k i z e d e k o v u « . Onaj,

j e d n i m mjestom sv. Pavla iz Poslanice Filipljanima (Fil 2,7). Tertulijan smatra da

koji je otkupio, nije bio »Bog n e o b u č e n « . »Jer da nije mene obukao, ne bi me

10

treba reći daje Riječ postala tijelo tako, daje u tijelo o b u č e n a . Usporedba je bila općenito poznata i upotrebljavana kao zajedničko dobro svih škola i shvaćanja.

11

14

bio niti spasio. Nego je u k r i l u Djevice onaj, koji je osudu izrekao, obukao krivca.«

15

16

B o ž a n s k i Logos je »kralj, koji je obukao g r i m i z n u haljinu tijela« ,

koji nosi odijelo k r i v c a .

17

P r o k l o veli: » O n a j , koji je stvorio prah, na nepro-

6

P G , 65, 708B. H T , Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 105, c. 6; P G , 65, 685D; Mansi, IV, 584A. H T , Schvv., isto, pg. 107, c. 9; P G , 65, 692B; Mansi, IV, 588B. T A , Schvv., t. IV, v. 2, pg. 195, c. 33; P G , 65, 873B; Mansi, V, 437A. »Indutus carnem«, Adv. Prax., c. 27; RJ, 379. Iz aleksandrijske škole: Atanazije, vidi citat u Ćirilovu djelu Apol. XII cap, adv. orient., P G , 76, 384C-D: »Bilo je prikladno da Gospodin oblačeći to ljudsko tijelo obu­ če ga čitava s njegovim trpljenjima«, i Ćiril, vidi drugu poslanicu Ad Successum, P G , 77, 240B i Adversus nolentes P G , 76, 264B. Za antiohijsku školu: Nestorije, vidi Uvre d'Heraclide, str. 159. Za kapadočku tradiciju: Gregorije Nisenski, vidi citat kod Ćirila, P G , 76, 384; Gregorije Nazijanski, vidi citat kod Teodoreta, Eranistes, Dial. II, P G , 83, 7

8

9

10

11

189C. Usp. kod Apolinara, Lietzmann, pg. 237, n. 124: »exinantio se zbila κατά τήν περιβολήν« i kod arijevca Euzebija iz Emese, citat kod Teodoreta, Eranistes, Dial. III, P G , 83, 313D. 12

13

14

15

16

17

Radi toga Ćiril napada Nestorija, vidi Livre d'Heraclide, str. 159. HT, Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681B; Mansi, IV, 577C. Schvv., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 380E. Schvv., isto, pg. 106, c. 8; P G , 65, 688-689; Mansi, IV, 585A-B. Or. VII, P G , 65, 757D. Or. III, P G , 65, 708A.

132

Ο sjedinjenju

t u m a č i v je n a č i n obukao ono, što je s t v o r i o . «

133

Ο sjedinjenju

18

Svakako treba spomenuti j o š

to mjesto shvatio i Nestorije, koji odmah iza HT ustaje protiv tvrdnje daje »Bog

ono mjesto gdje P r o k l o ističe kako se B o g morao obući u ljudsku narav, da se

postao svećenik«,

davao u o p ć e usudi stupiti s njime u borbu. Trebao je obući se u ovčji oblik, »da

klo na drugim mjestima jasnije t u m a č i svoje shvaćanje sjedinjenja.

19

primami ljudoždera vuka« . K a k o se m o ž e vidjeti, Proklo tu usporedbu većinom upotrebljava radi toga što

20

a poslije protiv toga govori cijelu homiliju.

21

Uostalom, Pro­

A k o usporedba s oblačenjem i jest jedna od dragih Proklovih usporedbi, ipak se ne m o ž e reći da bi je Proklo upotrebljavao kao temelj svoga shvaćanja ο sje­

je prikladna da p o k a ž e kako je Božanski Logos nakon sjedinjenja zadobio novu

dinjenju. O n a je samo usporedba, a svaka usporedba m o ž e stvarnost samo ilu­

vanjštinu, novi izvanjski oblik. To su evidentno mjesta, gdje se govori ο oblačenju

strirati, nipošto potpuno rastumačiti. Uvijek ostane nešto, u čem se usporedba i

ovce. Jednako mjesta ο oblačenju krivca. T o m slikom Proklo želi istaknuti da

stvarnost razilaze.

22

Bog nije stvarno postao krivac, nego daje samo postao posve sličan krivcu. Slika,

Svakako je zanimljivo pitanje, kakvu važnost kod Prokla ima usporedba in­

kako je »kralj obukao g r i m i z n u haljinu tijela«, nema dublje tendencije, nego je

karnacije sa ž e n i d b o m . Ta usporedba potječe od Origena, koji u djelu De princu

samo zgodna slika koja je P r o k l u dobro došla, kad prigodom krštenja u Jordanu

piis k a ž e da se ο inkarnaciji »više nego ο ičemu drugome m o ž e reći, stoje pisano,

govori ο K r i s t u kao Kralju, pa zato veli da je K r i s t prigodom rođenja obukao

da će dvoje biti u jednom tijelu, i više nisu dvoje nego jedno tijelo (Post 2,24; Mk

tijelo, kao što kraljevi oblače grimiz, kad zadobiju kraljevsku vlast. K a d Proklo

10,8). Treba naime držati, daje većma Božja Riječ s d u š o m u jednom tijelu, ne­

k a ž e daje Bog » o b u k a o prah«, to će biti vjerojatno zato, što mu se m o ž d a činilo

goli m u ž sa ž e n o m . «

previše smjelim reći daje Bog »postao prah«, jer je postao živi čovjek, pa je zato

škole, odnosno posebno Teodora Mopsuestijskog, koji ju je uzeo kao jednu od

to figurativnim n a č i n o m izražavanja donekle umanjio. Na onom mjestu gdje veli

najboljih ilustracija svoje kristologije. On ju je upotrijebio da p o k a ž e kako su u

daje Bog » o b u k a o onoga, koji je po redu Melkizedekovu«, očito taj način izraža­

K r i s t u dvije potpune naravi (i osobe?), ali daje k o n a č n o ipak jedna osoba. Jedan

23

Kasnije je ona postala klasičnom usporedbom antiohijske 24

vanja upotrebljava u smislu Tertulijanovu, da naime istakne kako se naravi nisu

tekst Teodora Mopsuestijskog u tom smislu i s tom usporedbom č i t a n j e na pe­

jedna u drugu pretvorile.

tom općem saboru u Carigradu (553. g.), gdje je Teodor Mopsuestijski o s u đ e n .

Nijedno od t i h mjesta ne daje pravo zaključiti da bi Proklo učio akcidentalno sjedinjenje b o ž a n s t v a i čovještva u K r i s t u . N e k a mjesta uopće ne govore prvotno

25

K o d sv. C i r i l a ne nalazimo te usporedbe. Usporedba inkarnacije sa ž e n i d b o m promatra inkarnaciju baš pod vidom sje­

ο sjedinjenju kao takvom, nego imaju više u vidu neke okolnosti i l i posljedice sje­

dinjenja, ukoliko je to sjedinjenje dvaju različitih elemenata.

dinjenja. Tako ona mjesta ο oblačenju »ovčjeg oblika« i ο »grimizu tijela« ističu

kladna da p o k a ž e različitost naravi i u tu je svrhu vrlo dobro poslužila Teodoru

vidljivost ljudske naravi. A i na drugim je mjestima vidljivo što izraz »obukao«

Mopsuestijskom, ali veoma slabo ilustrira jedinstvo jednoga i drugoga elementa

26

O n a je veoma pri­

hoće sjedinjenju zanijekati (»obukao je krivca« niječe daje Logos uzeo krivnju; »da nije mene obukao, ne bi me bio niti spasio« niječe da bi Logos uzeo to, da 20

bude potreban spasenja!). M a l a bi se poteškoća mogla roditi k o d teksta ο obla­ čenju »onoga, koji je po redu Melkizedekovu«, koji svojim osobnim terminom daje dojam kao da se radi ο sasvim različitom subjektu, posebnom od B o ž a n s k o g Logosa. A l i Proklo ističe daje Bog postao svećenik, i to baš time, što je svećeni­ ka obukao. Identificiranje osobe prije i poslije sjedinjenja (Bog prije nego oblači jest onaj, koji je svećenik poslije oblačenja!) očito pokazuje da postoji sigurno

Sermo IV, P L , 48, 783A. Sermo VI, P L , 48, 787-789. S usporedbom ο oblačenju u vezi je, kad Proklo kaže da je »Stvoritelj bio σοφκοφορών« (Or. XIII, P G , 65, 793C), izraz, koji u malo drukčijoj formi dolazi već kod sv. Ignacija Antiohijskog, Ad Smyrm, c. 5: σοψκοφόρος (Hefele, Patrum apostolicorum opera, Tubingae, 1847., str. 228). Nalazimo taj izraz kod Prokla i u ovoj drugoj formi, Hom. III, Martin, pg. 47, n. 19: Θεό ν σαρκοφορον. 21

22

3

23

jedinstvo subjekta, iako je način izražavanja premalo precizan i točan. Tako je 24

Or. XIII, P G , 65, 792A. Isto, P G , 65, 792-793.

De principiis, RJ, 460. 2

Hefele, Co η c i l ie nges chich te, Bd. II, Freiburg im Br., 1875., str. 147; Tixeront, Hi­ stoire des Dogrnes, t. III, Pariš, 1912., str. 22, bilj. 1; Devreesse, Essai sur Theodore de Mopsueste, Citta del Vaticano, 1948., str. 114. Mansi, I X , 215C-D. Tako ju je Origen i zamislio, kako se može vidjeti iz citata iz De principiis. 25

26

134

135

Ο sjedinjenju

Ο sjedinjenju

nakon sjedinjenja. Još slabije nego usporedba s oblačenjem. No ako se uvidi nje­

i porod je bio u s k r s n u ć e . Za Prokla je dakle ženidba jedno sjedinjenje različitih

zine slabosti i ako se s time računa, ona nije po sebi vrijedna osude.

elemenata. Kakav je bliži karakter toga sjedinjenja, on to ovdje pobliže ne odre­

Proklo je upotrebljava na više mjesta. U HT kaže ο Mariji, daje ona »bračna 27

ložnica, u kojoj se Logos oženio s tijelom« . U Or. III kliče: »O utrobo, bračna

đuje, on tom usporedbom ο tome ne misli ništa pobliže kazati.

32

No ako ta usporedba Proklu ne znači mnogo za tumačenje jedinstva b o ž a n s k e

Na drugom mjestu k a ž e da se treba »diviti pobjedi

i ljudske naravi u K r i s t u , ipak je zanimljivo znati daje on toliko puta upotreb­

Djevice, jer kome sve stvorenje sa strahom i trepetom pjeva himne, njemu je ona

ljava i da mu se sviđala. Ima ijedno za sjedinjenje značajno mjesto, koje je u vezi

ložnico gline i lončara!«

28

29

jedina na n e p r o t u m a č i v način bila bračna ložnica« . U istoj propovijedi malo niže k a ž e se opet, da je Marija bila »bračna ložnica« Gospodinova, »jer je Bog Logos stanovao u njoj kao u bračnoj ložnici«.

30

s tom usporedbom, no ο njemu će biti govora kasnije. Proklo poznaje i usporedbu inkarnacije sa stanovanjem, koja je tako mnogo 33

3 4

značila za bogoslove antiohijske škole, a upοtrebljavao j u je i C i r i l . Proklo daje

Nije teško vidjeti da usporedba inkarnacije sa ž e n i d b o m za Prokla nema dub­

Kristovoj ljudskoj naravi naziv » h r a m «

35

koji potječe od samoga Gospodina (usp.

ljega značenja. Ni na jednom citiranom mjestu on je ne upotrebljava da istakne

Iv 2,19). No taje usporedba t a k o đ e r od sekundarnog značenja za Proklovo shva­

kako duboko seže jedinstvo dvaju elemenata. Jedino mjesto ο »glini i lončaru«

ćanje

sjedinjenja.

36

ima jače pred očima sjedinjenje dvaju elemenata, ali ni tu Proklo nema nakane

HT donosi m e đ u t i m jednu usporedbu, koja po Proklovim intencijama ima

t u m a č i t i kako je tijesno sjedinjenje, nego više želi istaknuti izvanrednost toga da

pobliže p r o t u m a č i t i odnosno ilustrirati najuže jedinstvo i z m e đ u oba elementa

su dva tako različita elementa uopće ušla u sjedinjenje. Sva ostala mjesta govore

u K r i s t u . To je usporedba inkarnacije s Kristovom haljinom odozgo do dolje

više ο Mariji, negoli ο sjedinjenju. Da se vidi kako Proklo ne misli toj usporedbi

izatkanom (usp. Iv 19,23-24). Već u uvodu HT, kad Proklo posebno oduševljeno

pridavati neko dublje značenje, spomenut ću jedno mjesto, gdje Proklo njome

govori ο Mariji, kaže za djevičansku M a j k u da je ona »uzvišeni tkalački stan

inspiriran uspoređuje Kristovo u s k r s n u ć e sa ž e n i d b o m . To je mjesto u Or. XIII,

ekonomije, u kojem je na neizreciv način izatkana haljina sjedinjenja« .

gdje Proklo veli: » N i k a d zemlja nije bila urešena grobom, koji bi bio posuda živo­

37

Kasnije tu haljinu pobliže određuje, kad veli: » N e m o j cijepati haljine ekono­

ta, štoviše, ne grobom, nego b r a č n o m ložnicom (αλλά ν υ μ φ ώ ν ι ) . Jer se pokopani

mije koja je odozgo i z a t k a n a ! «

nije pokvario, nego je sišavši slavio ž e n i d b u (ένυμφεύσατο). N i k a d se nije u tri

veze s usporedbom ο oblačenju, ali je njezin smisao sasvim drugi. Haljina sje­

dana i tri noći narav porodila na uskrsnuće. Onaj, koji je u Djevičinoj utrobi svoje

dinjenja nije Kristovo čovještvo, nego cijeli teandrički kompozitum, b o ž a n s k a

vlastito tijelo samome sebi oblikovao, on je t a k o đ e r u tri dana ponovno sjedinio

i ljudska narav zajedno sjedinjene. To se lijepo vidi iz konteksta drugog mjesta

svoju d u š u razdijeljenu od vlastitoga tijela i pokazao svoje uskrsnuće.«

31

38

N e m a sumnje da ta usporedba ima asocijativne

Proklo

tu uspoređuje sjedinjenje duše i tijela sa ž e n i d b o m . K a o što se Logos u utrobi 32

Djevice oženio s tijelom, tako je u utrobi zemlje svoju d u š u opet oženio s tijelom

To je inače jedino mjesto u Proklovim sigurno autentičnim spisima, gdje on, ma­ kar ovako izdaleka, uspoređuje inkarnaciju sa sjedinjenjem duše i tijela. V i d i npr. pobijanje I. Cirilova anatematizma, Apol XII cap. adv. orient, Schvv., t. I, v. 1, p. 7, n. 24, pg. 34, c. 6; P G , 76, 320A. Usp. Tixeront, nav. dj., str. 16. C i r i l upotrebljava za Kristovo čovještvo naziv »hram« na mnogo mjesta, npr. Apol. XII cap. adv. orient., Schvv,, isto, p. 43, c. 43; P G , 76, 337C i drugdje. ό Λόγος ... τον ναόν έζωοπλάστησεν, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103, c. 2; P G , 65, 681C; Mansi, IV, 580B. U TA Proklo izričito odbacuje tumačenje sjedinjenja time, daje čovještvo hram Božji, Schvv., t. IV, v. 2, pg. 190, c.17. ό της ενώσεως χιτών, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681B; Mansi, IV, 577D. τον οικονομίας χιτώνα τον άνωθεν ύφαντόν, Schvv., isto, pg. 106, c. 8; P G , 65, 689A; Mansi, IV, 585B. 33

27

ή παστάς εν ή ό λόγος ένυμφεύσατο τήν σάρκα, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681A; Mansi, IV, 577. "Ω κοιλία πηλού και πλαστού νυμφών!, P G , 65, 708Α. PG očito ima pogrešni naglasak πλαστού umjesto πλαστού. Πλαστού nema nikakva smisla. Latinski prijevod u PG veli: »figuli«, isto, 707B. αΰτη μόνη άνερμηνεύτως έθαλάμευσε, Or. V, P G , 65, 720A. To je Atikova homilija, koja je stvarno također i Proklova. Θάλαμος, ώς εν νυμφώνι γάρ ό Θεός λόγος εν αυτή κατασκήνωσε, P G , 65, 720B-C. P G , 65, 792Α. 28

29

30

31

34

35

36

37

38

136

137

Ο sjedinjenju

Ο sjedinjenju

ο »haljini ekonomije«, gdje Proklo izričito niječe da bi drugi bio K r i s t a drugi

ipak ne zapušta izraze koji su izvedeni od ά ν θ ρ ω π ο ς , a koje je posebno cijenila

B o ž a n s k i Logos i zabranu cijepanja haljine ekonomije motivira time, što bi onaj,

antiohijska škola.

koji bije cijepao, bio učenik Arijev.

41

Osnovna formula »postade« spojena je s time u vezi ne samo s izrazom σαρξ

Arijev zato, jer bi takav na isti način cijepao haljinu ekonomije, kao što je Arije cijepao supstanciju Presvetog Trojstva. Po toj je usporedbi dakle b o ž a n ­

nego na brojnim mjestima t a k o đ e r s izrazom ά ν θ ρ ω π ο ς .

42

Iako izrazi, koji su povezani s Iv 1,14 kod Prokla brojčano prevladavaju, ipak

stvo i čovještvo zajedno takva jednota, kakva je jednota nešivena haljina. To je

kod njega nalazimo i drugi red izraza, koji se oslanjaju na F i l 2,7 (μορφήν δούλου

doista najuže jedinstvo, gdje nema ni traga kakvoj podijeljenosti. Usporedba ο

λαβών), a m o ž e m o reći da ih Proklo ništa manje ne cijeni od onih iz prvoga reda.

haljini sjedinjenja promatra inkarnaciju s gledišta, ukoliko je to sjedinjenje dvaju

To su izrazi π ρ ό σ λ η ψ ι ς ,

elemenata i ona to sjedinjenje zaista pokazuje najužim, ali k o d nje posve nestaju i gube se elementi, koji su ušli u sjedinjenje. To je njezina velika mana i zato ona

μορφήν.

43

άναλαβεΐν i λαβείν najviše povezani s τ ή ν

δούλου

44

T a k o đ e r izraz » o b l i k o v a t i «

45

vuče svoj korijen od tog mjesta sv. Pavla.

nije prikladna da postane klasična usporedba ο inkarnaciji. Proklo je ni sam ne

Osnovna formula »uze« (ελαβεν), koja se oslanja na F i l 2,7, a koja je bila to­

ponavlja u drugim spisima.

liko draga A n t i o h i j i , ima za P r o k l a jednaku vrijednost i k r i s t o l o š k o z n a č e ­

K a k o smo vidjeli, Proklo nema u svojim djelima nijedne usporedbe koja bi mu služila kao glavni t u m a č njegova shvaćanja inkarnacije. Jedino usporedbu ο

nje kao i formula »postade«, makar je istina da on više upotrebljava formulu »postade«.

46

haljini ekonomije upotrijebio je Proklo izričito za tumačenje najužeg sjedinjenja,

K a o i drugi bogoslovi njegova vremena tako i Proklo upotrebljava više izra­

ali ona nije imala sva svojstva koja su potrebna za jednu takvu usporedbu i zato je

za da njima označi neizrecivo sjedinjenje, ako ga se promatra s formalne stra­

i nju Proklo upotrijebio samo u jednom svome djelu. Usporedbu sjedinjenja d u š e

ne. Ipak se m o ž e reći da dominira naziv »ενωσις«, koji od nestorijevskih bor­

i tijela, koja je u to vrijeme bila općenita, i koju C i r i l toliko puta ponavlja, Proklo z a č u d o uopće ne upotrebljava, kao daje ne poznaje.

bi kasnije postaje klasičan, nakon što je C i r i l proskribirao nestorijevski izraz

39

σ υ ν ά φ ε ι α (sveza).

Prije k o n a č n e analize Proklova shvaćanja sjedinjenja b o ž a n s k e i ljudske naravi

47

Zanimljivo je da taj nestorijevski izraz, koji ima uostalom i

sam C i r i l najednom mjestu,

48

Proklo ne upotrebljava nigdje.

49

A l i osim ε ν ω σ ι ς

u K r i s t u potrebno je j o š promotriti formule, kojima Proklo postavlja kristološki problem i nazive, kojima naziva sjedinjenje. 41

Npr. ένανθρωπήσαι, P G , 65, 789B. Proklo inkarnaciju često zove οικονομία i παρουσία, ali ti termini nemaju posebne kristološke važnosti. Npr. T A , Schvv., t. IV, v. 2, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860D; Mansi, V, 425D; Schvv., isto, pg. 191, c. 18; P G , 65, 864D; Mansi, V, 429B.

Formule i nazivi sjedinjenja

42

43

Proklova terminologija, kojom on označava sam čin utjelovljenja, oslanja se u prvom redu na Iv 1,14 (ό Λόγος σαρξ έ γ έ ν ε τ ο ) . Odatle potječe jedan red nazi­ va za sjedinjenje (σάρκωσις, itd.) i osnovna formula, daje Logos »postao« tijelo i l i čovjek, koji kod Prokla brojčano prevladavaju, sasvim u stilu aleksandrijske škole. Izrazi, koji su izvedeni od σαρξ

dolaze u mnogo varijanata,

40

ali Proklo

44

Npr. P G , 65, 760D, 840. έμόρφωσε, P G , 65, 793A. Na nekoliko mjesta Proklo se izražava da je Logos »postao s nama zajedničar krvi i tijela«, npr. P G , 65, 768A. U TA uzima obje formule zajedno: λαβών τήν του δούλου μορφήν, έγένετο σαρξ, Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860D; Mansi, V, 425D. U nastavku do­ kazuje jednaku kristološku važnost jedne i druge formule. III. anatematizam, P G , 77, 120C; D B , 115. P G , 75, 1032D. V i d i ο tom A. Rehrmann, Die Christologie des hl. Cy rili us von Alexandrien, Hildesheim, 1902., str. 312. Tako danas stoji, nakon stoje E. Schvvartz izdao kritičko izdanje Η Τ U HT kod Mansija i PG ima najednom mjestu izraz συνάφεια i to kad Proklo kaže: »Nemoj biti Arijev učenik! On bezbožnički cijepa bit (ουσίαv): ti nemoj dijeliti (συνάφειαν), da ne 45

46

47

39

Osim možda na onom mjestu u Or. XIII, koje je citirano gore u bilj. 32. A l i to je mjesto tako blijedo, da ne može doći u obzir. σαρκωθήναι, npr. H T , Schvv., isto, pg. 104, c. 4; P G , 65, 684-685; Mansi, IV, 581A; σαρξ έγένετο, npr. Schvv., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 580E; σάρκωσις, P G , 65, 840; έν σοφκί γεγονώς, P G , 65, 840A itd. 40

Doctrina, pg. 49, n. V.

48

49

ι8

139

Ο sjedinjenju

Ο sjedinjenju

3

upotrebljava Proklo i druge nazive, od kojih su neki i z n a č a j n i Mi ćemo ih re­ dom razmotriti.

Ter minus technicus, kojim Proklo označuje sjedinjenje kao takvo jest έ'νωσις. On je za to i najprikladniji. Proklo upotrebljava taj termin i njegove izvedenice u

Veoma je značajan naziv sjedinjenja, koji dolazi na jednom mjestu u H T , a

svim svojim djelima, da označi inkarnaciju s formalne strane, ukoliko je to sjedi­

ima usku vezu s usporedbom inkarnacije sa ž e n i d b o m . To je naziv συζυγία τ ώ ν

njenje dvaju elemenata. U HT dolazi najednom mjestu i riječ έ ν ό τ η ς , u izrazu 55

φ ύ σ ε ω ν - »združenje n a r a v i « . Riječ σ υ ζ υ γ ί α dolazi od συν - s, sa i riječi ζυγόν

ένότητος τών φύσεων.

i l i ζυγός

se reklo »jedinstvo« nasuprot »sjedinjenju« kao akciji, kojom nastaje »jedinstvo«.

50

-

»jaram«, te znači izvorno »zajedničko ujarmljenje« (lat. coniugium),

a onda »bračnu svezu« i l i uopće svaku tijesnu svezu, koja je slična bračnoj svezi. C i n i se, da bi hrvatski tome najbolje odgovarao izraz »združenje«. Da taj izraz ima doista to značenje, pokazuje sam Proklo, kad u TA upotrebljava tu riječ ne­

Έ ν ό τ η ς je produljena, nastavljena ε ν ω σ ι ς . Hrvatski bi

Druge bitnije razlike nema. K a k o Proklo pobliže određuje sjedinjenje? Na nekoliko mjesta ga zove άκρα έ'νωσις - »najuže sjedinjenje«.

56

Ο άκρα

έ ν ω σ ι ς govorili su apolinaristi, kako

osporno u značenju b r a č n e sveze. On tamo dokazuje da B o ž a n s k i Logos i K r i s t

ističe Lietzmann , ali to nije nikakva apolinaristička posebitost. Ο njoj govori i

nisu dva sina, jer b o ž a n s k a narav ne m o ž e roditi dva sina. Tu drugu tvrdnju

jedan od jačih predstavnika antiohijske škole Andrija Samosatski u spisu protiv

dokazuje time, što veli: »Gdje nema združenja (συζυγία) onih, koji rađaju, tamo

dvanaest anatematizama. Inače Proklo redovito pozitivno ne određuje kakvo je

nema ni đvojstva r o đ e n i h . «

51

Proklo upotrebljava taj izraz u H T , da označi kako

57

58

to sjedinjenje, osim u Or. III, koja se po tome odjeljuje od ostalih njegovih spisa.

K r i s t nije samo čovjek, nego je i Bog. To donosi tekst. A k o taj naziv ne t u m a č i

U toj propovijedi on naziva sjedinjenje ε ν ω σ ι ς

dobro jedinstvo subjekta, on t u m a č i izvrsno dvojstvo naravi. K o d C i r i l a nemamo

ενωσις.

toga izraza, pogotovo ne u takvom kontekstu (τών φ ύ σ ε ω ν ! ) .

52

U o p ć e se čini da

je on k o d P r o k l a jedinstven.

59

κατ'

ούσίαν i συνουσιωμένη

O b a ta izraza trebaju tumačenja, pogotovo posljednji, koji ovako, kako

glasi, zvuči prilično apolinaristički. Ο njima će biti riječi kasnije, kad budemo promatrali kakav je nauk te homilije ο sjedinjenju, da se ne prekine logički red

»zajedno dođoše

raspravljanja. Izraze ε ν ω σ ι ς κ α θ ' ύ π ό σ τ α σ ι ν (hipostatsko sjedinjenje) ΐ ε ν ω σ ι ς

Proklo u drugom dijelu rečenice dodaje ε ν ω σ ι ς , da njegova misao

κατά φύσιν, ε ν ω σ ι ς φ ν σ ι κ ή (naravno sjedinjenje), koje C i r i l toliko ističe, Proklo

bude kompletno izražena. Tako onda cijela rečenica glasi: »Zajedno dođoše

ne donosi nigdje. Inače Proklo pozitivno određuje sjedinjenje jedino time, što

(συνήλθον) naravi i nepomiješano ostade sjedinjenje (ενωσις).«

određuje termin i l i rezultat sjedinjenja. Taj je rezultat po njemu »jedna hiposta­

H T donosi t a k o đ e r formulu σ υ ν ή λ θ ο ν naravi«.

53

αί

φύσεις

-

Toj je formuli posve slična - m o ž e m o reći sinonimna - ona, gdje Proklo na­ ziva sjedinjenje σύνοδος, što bismo točno hrvatski m o ž d a mogli reći »slaz«* To

za« i »jedan prosopon«. Negativno Proklo prilično precizno određuje sjedinjenje. P o d negativnim

K a k o vidimo, i

određenjem mislim one izraze, koji odbacuju kriva shvaćanja ο sjedinjenju, odriču

tu Proklo odmah bolje određuje naziv u drugoj polovici rečenice. A u sljedećoj

da bi se sjedinjenje imalo shvatiti na jedan i l i drugi netočan način, te tako zapravo

je mjesto u Or. III: »Slaz dviju naravi i rođenje jednoga S i n a . «

54

rečenici opet dolazi kao u paralelizmu tumačenje prve rečenice: »Nepomiješano

određuju više što inkarnacija nije, negoli što ona jest. N e k i su od tih izraza po svo­

sjedinjenje (ενωσις) Logosa i tijela, i onaj, koji se jučer po tijelu rodio, Bog je

joj tendenciji antimonofizitski (άτρέπτως,

ukoliko je od Oca, i čovjek ukoliko je od mene.«

(αδιαιρέτως,

άσυγχύτως), a drugi antinestorijevski

ά χ ω ρ ί σ τ ω ς ) . P r v i (nepromijenjeno, nepomiješano) imaju isključiti

da bi se sjedinjenje moglo shvatiti na bilo koji način tako, te bi nestalo razlike naravi, a drugi, antinestorijevski (nepodijeljeno, nerastavljivo) isključuju da bi se budeš odijeljen od Boga.« Tako je bilo u: Mansi, IV, 585B i u P G , 65, 689A. Schwartz je u kritičkom izdanju donio umjesto συνάφειαν čitanje ένωσιν, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, 11. 19, pg. 106, c. 8. Schvv., isto, pg. 104, c. 2; P G , 65, 684A; Mansi, IV, 580B. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 190, c. 17; P G , 65, 864A-B; Mansi, V, 428E. V i d i Rehrmann, nav, dj., str. 302-333. Schvv., 1.1, v. 1, p. 1,11.19, pg. 107, c. 8; P G , 65, 689B; Mansi, IV, 585C. P G , 65, 708A. 50

51

52

53

54

sjedinjenje moglo razumjeti tako, te bi naravi ostale podijeljene u dva subjekta. Ti

Schvv., isto, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681A; Mansi, IV, 577C. TA, Schvv., t. IV, v. 2, pg. 190, c. 14; P G , 65, 861B; Mansi, V, 428A. Lietzmann, pg. 41. Schvv., 1.1, v. 1, p. 7, n. 24, pg. 58, c. 94; P G , 76, 372A. P G , 65, 708A-B.

140

Ο sjedinjenju

0 sjedinjenju

izrazi dolaze kod otaca u različitoj formi. Četiri navedene forme dobile su svoje posvećenje stavljanjem u dogmatsku definiciju Kalcedonskog sabora (451.). 61

141

p r o t u m a č i t i sjedinjenje? U čemu se ono sastoji?« Ovo poglavlje neće dati konačni i kompletni odgovor na to pitanje. O n o će biti samo prvi korak, a dva sljedeća

60

62

U HT Proklo kaže: »Nemoj dijeliti sjedinjenje« i »nepomiješano sjedinjenje« . Drugdje veli: »nepomiješano sjedinjenje«, »nepromijenjeno se sjedinilo« i »nepo­

kompletirat će njegove rezultate. HT je bila po svoj prilici prva prigoda, gdje je Proklo bio primoran pod sa­

K a k o se već tu vidi, naš autor ne veže uvijek te izraze

svim ozbiljnim okolnostima okušati svoju intelektualnu snagu i donijeti rješenje

uz riječ ε ν ω σ ι ς , nego i uz druge izraze koji označuju samu inkarnaciju kao takvu.

u pitanju, koje je bilo toliko uznemirilo duhove. K a d je cizički biskup odlučio

U Or. XII dolaze t r i izraza zajedno (dva antimonofizitske tendencije ijedan anti-

javno u Nestorijevoj prisutnosti braniti Marijino pravo na naziv »Bogorodica«,

dijeljeni misterij naravi«.

63

nestorijevske): »... iz svete se Djevice nepromijenjeno, nepomiješano i neodijelje64

no učovječio« . TA donosi posebni izraz τό α ν α λ λ ο ί ω τ ο ν ,

65

da označi kako se

koje je Nestorije nijekao, moralo mu je biti jasno kakvu ozbiljnost t r a ž i od nje­ ga takav čin. On nije mogao sebi zamišljati da će dokazati Marijino pravo na

b o ž a n s k a narav nije ni najmanje promijenila prigodom inkarnacije i kako se ona

»Theotokos«, ako nedvojbeno ne d o k a ž e jedinstvo Božanskoga Logosa i Isusa

uopće ni najmanje ne m o ž e mijenjati. "Ατρεπτον

i ά τ ρ έ π τ ω ς isključuje po sebi

iz Nazareta. No i patrijarh je učio jedinstvo, a ipak je nijekao da bi »Theotokos«

samo potpunu promjenu i l i pretvorbu (conversio), dok α ν α λ λ ο ί ω τ ο ν isključuje

bio dozvoljen bez stanovitih rezervi. Sve dakle ovisi ο tome kako p r o t u m a č i t i

svako i najmanje mijenjanje (alteratio). Izraz ού φ υ ρ μ ό ς (ne miješanje) u H o m .

jedinstvo, da se m o ž e opravdati »Theotokos«. Analizirajmo HT s toga vidika.

66

IV ne donosi sadržajno ništa novo. Izraz ά χ ω ρ ί σ τ ω ς , koji u kalcedonskoj defi­

Ne treba ponavljati cijeli pregled homilije, ograničit ćemo se samo na mjesta koja

niciji ima značiti »nerastavljivo«, to jest da Božanski Logos nikada neće napustiti

posebno govore ο sjedinjenju.

ljudsku narav, koju je jednom sa sobom sjedinio, ne nalazimo k o d P r o k l a u tom smislu. A l i nauk, koji sadrži taj izraz, Proklo uči. Proklo ne poznaje nikakve formule ο jednoj naravi nakon sjedinjenja.

Cijela homilija obiluje slikama i usporedbama, koje se većinom m e đ u t i m mogu per se t u m a č i t i i tako, da sjedinjenje bude samo akcidentalno i l i moralno. Tako kad Proklo govori ο oblačenju čovještva (na više mjesta) i l i kad čovještvo naziva hramom itd. Cijeli uvod u propovijed Nestorije m o ž e potpisati bez ika­ kvih ispravaka izuzevši m o ž d a , kad Proklo upotrebljava za sjedinjenje izraz τ η ς

Analiza Proklova shvaćanja sjedinjenja

έ ν ό τ η τ ο ς τ ω ν φ ύ σ ε ω ν , koji bi Nestorije radije zamijenio s izrazom σ υ ν ά φ ε ι α . N e m a sumnje, da izraz έ ν ό τ η ς daje dojam pravoga jedinstva. A l i n u ž n o j o š iz

Tako smo se približili samoj jezgri kristologije. Pregledali smo mnogo ele­ menata, koji igraju važnu ulogu u Proklovu rješenju centralnoga pitanja: »Kako

samoga toga izraza ne bi slijedilo, da to jedinstvo mora biti jedinstvo jednoga re­ alnoga subjekta. Ni tvrdnja da se iz Djevice rodio »Bog ali ne neobučen i čovjek ali ne puki«, kojem je σ υ ζ υ γ ί α ν τ ω ν φ ύ σ ε ω ν priznao T o m a govoreći: » G o s p o ­ 67

dine moj i Bože moj!«, još uvijek ne unosi dovoljno jasnoće. Istina, tu Proklo 6 0

D B , 148. τήν ενωσιν μή μέριζε, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, π. 19, pg. 106, c. 8; P G , 65, 689A; Mansi, IV, 585B. άσύγχυτος ... ή ενωσις, Schvv., isto, pg. 107, c. 8; P G , 65, 689B; Mansi, IV, 585C. άσύγχυτος ένωσις ... άτρέπτως ήνώθη ... φύσεων άδιαίρετον μυστήριο ν, Oratio III, P G , 65, 708Α-Β. P G , 65, 789Β. άτρεπτον ... άδιαίρετον ... τό άναλλοίωτον, Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 190, c. 14; P G , 65, 861B; Mansi, V, 428A. ενωσις γέγονε ού σύγχυσις, ένωσις ού τροπή, ενωσις ού φυρμός, Doctrina, pg. 49, n. V I ; Martin, pg. 43, n. 22; P G , 65, 846A: »non permistio«. 61

62

63

izričito tvrdi da se Bog rodio od žene, ako i ne bez čovještva (Θεός ού γυμνός), što se ne bi nikako moglo ispravno reći, kad bi i z m e đ u onoga, koji se rodio, i Boga bila samo moralna veza, ma kako se ona poimala. Jednako singularni oblik (}κάνος ... έγεννήθη ... ού τήν συζυγίαν τ ώ ν φύσεων) rečenica, ο kojima je riječ, insinuira stvarno jedinstvo subjekta. V e l i m insinuira, ali ne dokazuje strik­ tno, jer temeljna riječ σ υ ζ υ γ ί α , koja je upotrijebljena kao izraz sjedinjenja odno­ sno jedinstva, n u ž n o po sebi ne prekoračuje moralnoga i l i bilo kakvog akciden-

64

65

talnogjedinstva. M i m o i ć i ćemo ostalo da se zaustavimo najednom mjestu, koje

66

Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 103-104, c. 2; P G , 65, 681-684; Mansi, IV, 580B-C.

142

143

Ο sjedinjenju

Ο sjedinjenju

već dobro poznamo, a koje je izazvalo dosta negodovanja. »O hrame (taj hram

jedino u tom smislu, što ne dozvoljava da bi se b o ž a n s k a narav bila promijenila

je Djevica, nap. m.), u kojem je Bog postao svećenik, ne promijenivši naravi,

u ljudsku, a m o ž d a i u tom smislu, što odbacuje da bi se ljudska bila promije­

Nestorije

nila u b o ž a n s k u . O s o b n i termin (onoga, koji!) jest samo jedna rijetka Proklova

se oborio na te riječi prilično žestoko već u prvom govoru, što gaje govorio ex

nepreciznost! Drugo tumačenje tome ne m o ž e postojati. A k o bi onaj, koji je po

nego iz milosrđa obukavši onoga, koji je po redu M e l k i z e d e k o v u . « abrupto nakon H T

6 9

i kasnije je d r ž a o cijelu homiliju

t i h riječi o d l u č n o branio

71

70

68

ο tom. C i r i l je misao

i sastavio je ο tome deseti anatematizam.

72

Sto je

redu Melkizedekovu, doista bio netko, a ne samo nešto, prije nego gaje Bog obu­ kao, onda bi svećenik bio i ostao taj, a Bog se ne bi mogao nazvati svećenikom.

dakle u t i m riječima tako osobito? U njima se sjedinjenje t u m a č i usporedbom

»Po milosrđu« (a u tom i ne postoji pravi problem!) znači samo motiv sjedinje­

s oblačenjem. Usporedbom, koja nije najprikladnija da p o k a ž e stvarno jedin­

nja, a ne formalni uzrok sjedinjenja. Taj izraz pokazuje da je inkarnacija bila

stvo subjekta. Štoviše, tu se k a ž e da je B o g obukao »onoga«, objekt utjelovlje­

slobodan čin B o ž a n s k o g Logosa.

nja je shvaćen osobno, jer je upotrijebljen osobni termin. Još više: zar ona riječ

» D a Logos nije stanovao u utrobi«, kaže Proklo malo niže, »ne bi tijelo sjelo na

»iz milosrđa« (δι ο ί κ τ ο ν) ne insinuira samo moralno sjedinjenje, koje je slično

prijestolje; ako je za Boga uvreda unići u majčinu utrobu (jamačno) je i anđelima

sjedinjenju, kako ga shvaća Nestorije κατ' ε ύ δ ο κ ί α ν ? Proklo k o n a č n o izričito

uvreda čovjeku služiti« . Iz toga teksta imamo najprije dokaz da HT priznaje da

ističe, da Bog nije svoje naravi promijenio. Stoje dakle u t i m riječima smetalo

je K r i s t zajedno s tijelom u z a š a o na nebo, dakle da sjedinjenje nije prestalo uza-

73

Nestorija? U z a sve nepriličnosti, m i s l i m t e r m i n o l o š k e nepriličnosti - koje ta

šašćem. Inače prvi dio rečenice ne dokazuje mnogo ο sjedinjenju, jer nije odmah

rečenica ima u sebi, ona ipak utvrđuje stvarno jedinstvo subjekta, utvrđuje da

očito što Proklo smatra pod stanovanjem u utrobi. To se m o ž e shvatiti i po N e -

je u K r i s t u Bog i čovjek jedan te isti. Proklo k a ž e : »Bog je postao svećenik.«

storiju (θεοδόχος). Dakako, sav kontekst dokazuje da Proklo tu ne misli reći da

T o l i k o rečeno, dostaje rečeno. Svećenik ne m o ž e biti isto s onim, kome prinose

je Logos tako stanovao u utrobi, kao što čovjek stanuje u zgradi, nego daje Logos

žrtve. A k o dakle Bog jest svećenik, on očito mora biti isti subjekt s onim, koji

tako stanovao u utrobi, kao što obično ljudsko dijete stanuje u utrobi. D r u g i dio

jest svećenik, jer je n e š t o drugo nego Bog. Imamo dakle isti subjekt, koji je Bog

rečenice, m e đ u t i m , utvrđuje jasno jedinstvo subjekta. K r i s t čovjek je na nebu, na

i nešto drugo nego Bog. Rezultat je: isti i prinositelj i primalac ž r t v e . Nestorije

prijestolju. A k o je on netko drugi od Božje riječi, onda su anđeli prisiljeni služiti

je k o d toga stao i nije mogao razumjeti, kako bi isti mogao biti i prinositelj i p r i ­

čovjeku, a to je za njih nepravda (tu se pod riječju »čovjek« očito misli ono, što

malac žrtve, jer nikako nije pravo mogao razumjeti kako bi isti mogao biti Bog i

Proklo inače naziva » ά ν θ ρ ω π ο ς

nešto drugo nego Bog. Proklo je ostalim svojim riječima htio to r a s t u m a č i t i , ali

nije samo čovjek, nego daje isti i Bog.

ψιλός«). Slijedi da onaj, kojemu anđeli služe,

je stvarno vrlo slabo r a s t u m a č i o . Z a t o bi Nestorije bio imao pravo, kad bi ga bio

Tijekom propovijedi Proklo postaje jasniji. »Onaj dakle, koji je po naravi ne-

napao jedino radi toga, što svoje tvrdnje nije dovoljno o b r a z l o ž i o . No iz toga,

trpljiv, postade iz milosrđa mnogotrpljiv. Nije K r i s t po napredovanju postao Bog,

što je Proklo očito tvrdio istost subjekta, kako su ga slušatelji - m e đ u prvima

nipošto, nego je po milosrđu postao čovjek, kao što vjerujemo. Ne naviještamo

sam Nestorije - i shvatili, mi imamo siguran dokaz da se ona obrazloženja,

čovjeka pobožanstvenjena, nego priznajemo Boga utjelovljena.«

kojima je on nastojao poduprijeti svoju tvrdnju, imaju uzeti u tom smislu, da

gi put dolazi izraz δl

tu tvrdnju doista podupiru, a ne da budu s njom u protivnosti. Sasvim ispravno

slobodna, a nije n u ž n a . Bogje slobodnom voljom, radi svoje milostivosti, postao

74

Ovdje već dru­

οίκτον, koji znači motiv inkarnacije i pokazuje daje ona

Proklo ističe da B o g nije promijenio svoje naravi (to je ά τ ρ έ π τ ω ς kalcedonske definicije). S l i k a oblačenja je samo slika, koja se ne smije uzeti doslovno, nego 73

68

69

Schw., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 380E. P L , 48, 783A: »Deus pontifex factus est, ferre non possum.«

70

Sermo VI, P L , 48, 787-789.

71

Adv. Ν est. blasph. lik III; Schw., 1.1, ν. 1, p. 6, n. 166, pg. 53s; P G , 76, l l l s . D B , 122.

7 2

Εί μή ό Λόγος ώικησεν γαστέρα, ούκ αν έκαθέσθη ή σάρξ έπί του θρόνου* εί τώι Θεώ ι ΰβρις εις μήτρα ν είσελθειν [άρα] και τοις άγγελο ι ς ΰβρις άνθρώπωι διακονεΐν, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684C; Mansi, IV, 581A. ούκ έκ προκοπής γέγονε Θεός ό Χριστός, ... άλλά δι οίκτον γέγονε άνθρωπος ... ούκ άνθρωπο ν άποθεωθέντα κηρύττομεν, άλλά θεόν σαρκωθέντα ομολογούμε ν, Schvv., isto, pg. 104, α 4; P G , 65, 684-685; Mansi, IV, 581 Α. 74

144

Ο sjedinjenju

145

Ο sjedinjenju

mnogotrpljiv. Z a t i m taj tekst izričito pokazuje da se inkarnacija zbila u času za­

77

smatra najjačim : »Ako je drugi K r i s t , a drugi Bog Logos, nije Trojstvo, nego

čeća, jer nijednoga časa čovjek nije postojao kao čovjek za sebe. K a d bi i jednoga

četvorstvo. Nemoj cijepati haljinu ekonomije, koja je odozgo izatkana; nemoj biti

časa čovjek postojao za sebe, odijeljeno od Božanskoga Logosa, onda bismo imali

Arijev učenik! On b e z b o ž n o cijepa b o ž a n s k u bit (ούσιαν), ti nemoj dijeliti sjedi­

pravo govoriti ο »pobožanstvenjenom čovjeku«, što Proklo izričito niječe. Proklo

njenja (evcooLv), da ne budeš odijeljen od Boga.«

78

Prije svega treba napomenuti

negira da bi K r i s t postao Bog »po napredovanju« (β κ π ρ ο κ ο π ή ς ) . T i m e je isklju­

daje taj dokaz, ukoliko dokazuje jedinstvo osobe u K r i s t u iz toga što bi inače

čeno ponajprije svako moralno sjedinjenje, koje bi se shvaćalo sa strane K r i s t a

bilo uvedeno četvorstvo u Bogu, u starini općeniti dokaz protiv nestorijevaca.

čovjeka prema B o ž a n s k o m Logosu, a sastojalo bi se u sklonosti volje i l i u jedin­

On se bazira na vjeri u Kristovo uzašašće ( M k 16,19) i Božje sjedanje na prije­

stvu volje, koje bi moglo postajati veće. Svejedno, bi li ono postojalo od samoga

stolje (Ako nije uzašao K r i s t čovjek, onda se uopće ne m o ž e govoriti ο pravom

začeća i l i od kojeg kasnijeg momenta. C i m bi ono moglo postajati veće i rasti, te

uzašašću!). Budući daje K r i s t sjeo na sveto prijestolje, on je primljen u Presveto

bi defacto i raslo (a što se n u ž n o mora pretpostaviti u slučaju takve mogućnosti),

Trojstvo, izjednačen s Bogom. A k o je on dakle drugi nego B o ž a n s k i Logos, onda

mi bismo mogli govoriti ο pobožanstvenjenju i ο čovjeku, koji postaje B o g .

75

Nije

imamo u Bogu četiri osobe, a ne tri. Taj dokaz ovdje Proklo sentenciozno iznosi.

teško odgovoriti ni na pitanje, kako se taj tekst odnosi prema moralnom sjedinje­

K r i s t i Logos ne mogu biti dva subjekta, nego moraju biti jedan te isti subjekt, jer

nju, ukoliko bi ono postojalo sa strane Božanskoga Logosa prema čovjeku, koji

bismo u protivnom slučaju uvodili četvrtu osobu. Slika, kojom će Proklo to ra­

bi bio subjekt za sebe. O č i t o je, da bi se i onda moglo govoriti ο čovjeku, koji je po

svijetliti, jest »ne š ive na haljina«. K a o što na ne š ive noj haljini ne postoje dva plat­

Božjoj volji pobožanstvenjen, bilo daje kod toga sam sudjelovao i l i nije. K o n a č n i

na, koja bi m e đ u s o b n o bila povezana, sašita, tako nema u K r i s t u dva subjekta,

rezultat je taj, da čovjek nije subjekt za sebe, da nema dva subjekta. Jer kad bi

koji bi m e đ u s o b n o bili povezani, nego postoji samo jedan, isti i Bog Logos i K r i s t .

bila dva subjekta, onda bi se dvojici mogla inkarnacija predicirati kao zadnjim

Štoviše onaj, koji dijeli Logosa od Krista, povodi se za A rij em, koji je cijepao

subjektima predikacije. A to Proklo isključuje. Prema tome taj tekst sasvim jasno

b o ž a n s k u supstanciju. Arije stvarno nije cijepao Božje biti, nego je učio daje B o ­

uči realno jedinstvo subjekta, uči u K r i s t u jednu osobu.

ž a n s k i Logos sasvim druge biti, nego O t a c . No Proklo (jednako kao i za K r i s t a

79

»Vlastitu je sluškinju sebi dao za majku«, nastavlja Proklo, »onaj, koji je po

čovjeka) pretpostavlja daje b o ž a n s t v e n o s t Logosa izvan sumnje, pa prema tome

biti bez majke, a po ekonomiji bez oca. Jer kako je isti (ό αυτός) bez majke i bez

Arije, kad uvodi za Logosa sasvim drugu bit, u tom smislu cijepa b o ž a n s k u bit,

oca po Pavlu? A k o je p u k i čovjek, nije bez majke, jer ima majku. A k o je samo

štoviše sada nemamo jednu bit, nego dvije različite biti. Jednako i onaj, koji uči

Bog, nije bez oca, jer ima oca. A sada je isti (ό αυτός) bez majke kao Stvoritelj,

daje K r i s t drugi subjekt nego Bog Logos i time uvodi četiri subjekta umjesto tri,

a bez oca kao stvorenje.«

76

Te riječi ne trebaju mnogo komentara. O n e dosta

dijeli sjedinjenje. Proklovo uspoređivanje jedinstva subjekta u K r i s t u s j e đ n o t o m

rječito govore, da po P r o k l u postoji u K r i s t u jedan subjekt, koji je i Bog i čovjek.

Božje biti daje nam ponešto pozitivnog uvida u njegovo shvaćanje sjedinjenja.

To je jedinstvo takvo, da se sasvim lijepo m o ž e reći da onaj koji je bez majke

K a o što arijevcima nije moglo za tumačenje Logosova b o ž a n s t v a - a prema tome

(kao Bog) ima majku (kao čovjek). To je doista ά κ ρ α ε ν ω σ ι ς , ο kojoj će Proklo

i pravoga Trojstva - nimalo pomoći nikakvo jedinstvo po volji i l i po pravu, po

govoriti u T A .

stanovanju i l i uopće kakvo akcidentalno sjedinjenje i z m e đ u Logosa i Oca, nego

N a k o n izvođenja soterioloških razloga inkarnacije, u kojima Proklo doka­

jedino jednota biti (ομοούσιος), tako ni ovdje krivovjercima ništa ne p o m a ž e ni­

zuje da je za spasenje potrebno da Bog postane čovjek (jer nitko drugi nema

kakvo sjedinjenje po stanovanju i l i moralnom i pravnom odnošaju, nego jedino

potrebne snage osim Boga, a opet onaj, koji otkupljuje, mora biti na neki način u

jednota subjekta. Ta je jednota mogla nastati jedino po sjedinjenju, koje se zbilo

vezi s krivcem!), on donosi za jedinstvo subjekta u K r i s t u dokaz, koji on osobno

unutar samih supstancija. Je li Proklo po toj usporedbi imao nakanu dokazati i više? Je li iz toga izvodio i istost supstancije, to jest naravi (ομοούσιος i z m e đ u

75

Takvo učenje ο sjedinjenju pripisuju Teodoru Mopsuestijskom, Tixeront, nav. dj., str. 19. Schvv., isto, pg. 104, c. 4; P G , 65, 685A; Mansi, IV, 581B. 76

To vidimo iz toga, što on njime operira i drugdje kao glavnim dokazom. Schvv., isto, pg. 106, c. 8; P G , 65, 689A; Mansi, IV, 585B. Fragm. ex Thalia, RJ, 649.

146

Ο sjedinjenjt

Ο sjedinjenju

147

čovještva i Logosova božanstva, kao sinuziasti)? Kontekst cjeline HT dokazuje,

mentom. Sjedinjenje nije takvo, da bi bila dva subjekta, dvije osobe, kako bismo

da nije. Na tom se mjestu to t a k o đ e r m o ž e vidjeti, ako i ne m o ž d a posve nedvoj­

očekivali nakon što je rečeno da se narav nije promijenila, nego je ipak samo je­

beno. Proklo jasno razlikuje ούσ'ιαν od έ'νωσιν. On zna daje istobitnost O c a i

dan subjekt. To Proklo k a ž e na taj način, što ističe kako uzimanje ljudske naravi

Sina nešto drugo negoli sjedinjenje Sina i čovještva, makar su te dvije stvari b l i z u .

nije značilo dodatak Trojstvu. Trojstvo je za Prokla ime, koje direktno označuje

Zato »biti učenik Arijev« na tom mjestu očito ne znači »učiti isto, što i Arije«,

tri osobe, a tek indirektno jednu bit. Zato » d o d a t a k Trojstvu« znači uz tri osobe

nego samo »učiti nešto poput Arija«.

j o š jednu osobu. K a d bi utjelovljenje dodalo što Trojstvu, onda trojstvo ne bi bilo

Da sad m i m o i đ e m o druge manje važne stvari, spomenut ćemo daje zanosni

više trojstvo, nego četvorstvo.

konac HT s dosad izloženim Proklovim naukom u najljepšem skladu, kad on

Da se dotični tekst m o ž e i smije shvatiti samo u tom smislu, lijepo se vidi iz

jednome te istome pripisuje ono, što pripada ljudskoj naravi kao i ono, što pripada

jednoga mjesta malo kasnije, gdje Proklo izričito tvrdi da se bar u nekom smislu

božanskoj naravi. »Isti (ό

m o ž e reći daje Božanski Logos dobio iz inkarnacije neki »dobitak« (κέρδος).

αυτός) u k r i l u Očevu i u utrobi Djevice, na rukama

82

majke i na k r i l i m a vjetrova, kome se anđeli klanjaju i koji sjeda s carinicima, koga

On dakle za Logosa priznaje dobitak, to jest priznaje nesubzistentni dobitak za

se serafini ne usude pogledati i kogaje Pilat pitao, koga je sluga udario i pred k i m

jednu osobu, ali ne priznaje subzistentni dodatak broju osoba.

je narav drhtala . . . «

8 0

Tu osnovnu ideju sjedinjenja Proklo kasnije razvija. Logos je »postao tijelo«, ali

K a o rezultat te analize m o ž e m o , dakle, reći da HT uči ο sjedinjenju Božan­

ne tako da bi se »pretvorio u tijelo«, jer »božanstvo ostaje iznad svake promjene«,

skog Logosa i tijela ovo: to se sjedinjenje zbilo u prvom času začeća i nije presta­

božanskoj je naravi »nepromjenljivost« vlastita. Proklo smatra da sjedinjenje naj­

lo K r i s t o v i m u z a š a š ć e m na nebo. O n o se sastoji u tom, što su se dva elementa

bolje određuju oba svetopisamska izraza, i Ivanov (Iv 1,14) i Pavlov (Fil 2,7), ako se

sjedinila u jedan realni subjekt, u jedno realno individualno biće, kome se kao

uzmu zajedno. Ivanov način izražavanja (»postade tijelo«) izriče jedinstvo subjekta

jednome te istome pridijevaju svojstva kako b o ž a n s k e tako i ljudske naravi kao

nakon inkarnacije, a Pavlov (»uze oblik sluge«) naznačuje da se inkarnacija zbila

posljednjem subjektu predikacije. A to je isto kao i reći: u jednu osobu. To se sje­

tako da se b o ž a n s k a narav nije pretvorila u tijelo i da se uopće nije izmijenila. »Jer

dinjenje zbilo unutar samih supstancija, a ne po n e č e m u njima izvanjskom. K a k o

riječju postade' evanđelist hoće natuknuti nepodijeljenost najužeg sjedinjenja (τό

se preciznije ima p r o t u m a č i t i to sjedinjenje, ο tom će biti govora kasnije.

ά δ ι α ί ρ ε τ ο ν τ η ς άκρας ενώσεως). K a o što se naime jedinica ne može rasjeći na

Stoje taj jedan te isti subjekt jedne i druge naravi, to HT t e r m i n o l o š k i uopće ne određuje. U njoj izrazi π ρ ό σ ω π ο ν i ύ π ό σ τ α σ ι ς uopće ne dolaze.

83

dvije jedinice, jer ona, koja bi tako bila podijeljena, ne bi bila jedinica nego dvojstvo, tako ono, što je jedno po najužem sjedinjenju, ne treba dijeliti na dva. A »uze« na­ 84

Još veća, nego H T , jest dogmatska važnost T A , kako ga je Proklo zamislio.

glašava nepromjenljivost naravi. ' Ά κ ρ α ε ν ω σ ι ς prema tome znači usko sjedinje­

S r ž TA jest t a k o đ e r pokazati jedinstvo K r i s t a . Zato je razumljivo da će pitanje

nje, da u njemu nema i ne m o ž e biti nikakve podjele, kao što se ni jedna jedinica ne

sjedinjenja zauzimati glavno mjesto u T A . Jezgra nauka TA ο sjedinjenju B o ž a n ­

m o ž e dijeliti, a da ostane jedinica. K r i s t je prema Proklu dakle stvarno jedan. On

skog Logosa s ljudskom naravi formulirana je u ovoj Proklovoj rečenici: »... ali i

tu čak kaže, daje »jedno« (»ono što je jedno [εν] po najužem sjedinjenju, ne smije se

ljubimo onoga, koji je radi nas uzeo oblik sluge, i nije pretrpio promjenu naravi

dijeliti na dva!«). N e m a sumnje, da taj εν Proklu ne znači jednotu, koja bi sa svakog

81

niti je načinio dodatak T r o j s t v u « . P r v i m dijelom te rečenice Proklo niječe da bi

vidika bila jedno, kao što ćemo još vidjeti. Taj neosobni izraz izazvan je uspored-

se b o ž a n s k a narav time, stoje Logos postao čovjek, pretvorila u ljudsku narav te time daje znati da sjedinjenje nije takvo, da bi se koja od naravi na bilo koji način izgubila. D r u g i dio rečenice tvrdi jedinstvo subjekta omiljelim Proklovim argu-

82

83

84

80

Schw., isto, pg. 107, c. 9; P G , 65 689C; Mansi, IV, 585E. μήτε φύσεως τροπήν ύπομείναντα μήτε προσθήκην τήι τριάδι έργασάμενον, Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 188, c. 8; P G , 65, 857D; Mansi, V, 424E. 81

Schvv., isto, pg. 191, c. 18; P G , 65, 864D; Mansi, V, 429B.

μένει ... ή θεότης αλλοιώσεως ανωτέρα ... τό άτρεπτον ίδιον, Schvv., isto, pg. 190, c. 13; P G , 65, 861A; Mansi, V, 425-428. ώσπερ ... ή μονάς ούκ αν τμηθείη εις μονάδας δύο* ή γάρ εις ταύτας διαιρούμενη ούκ αν εϊη μονάς, άλλά δυάς· ούτως τό έν κατά τήν άκραν ένωσιν ούκ αν διαιρεθείη εις δύο. τό δέ ελαβεν βοαι τό άτρεπτον τής φύσεως, Schvv., isto, pg. 190, α 14; P G , 65, 861Β; Mansi, V, 428A.

148

Ο sjedinjenju

Ο sjedinjenju

149

bom s »jedinicom«, a ne znači ništa drugo, nego što bi značio izraz εις upotrijebljen

Logički plan toga dokaza nije teško uočiti. Proklo postavlja tezu, daje samo

na istom mjestu. Proklo uostalom odmah kaže, stoje to »jedno«, koje je po njemu

»jedan Sin«. To za njega znači da kod utjelovljenja nije Logosu pridošao još je­

rezultat najužeg sjedinjenja. To je »jedna osoba« (τό έ ν ι κ ό ν του προσώπου), jer

dan, koji bi se mogao pribrojiti Trojstvu tako, da ne budu u istobitnom Trojstvu

Proklo rezimira svoju analizu jednoga i drugoga svetopisamskog mjesta ovako:

na broj samo tri, nego da budu četiri. Da ostanu samo tri, m o g u ć e je jedino tako

»... radi toga naznačujući jednim i drugim i nepromjenljivost božanstva i neodije-

da K r i s t ne bude drugi od Logosa. Jer kad bi K r i s t bio drugi od Logosa, onda

ljenost misterija božansko Pismo kaže postade i naviješta uze', da prvim razloži

bi to moglo u pretpostavci biti jedino tako, da on bude t a k o đ e r Bog (tj. Sin), i l i

85

jednotu osobe, a drugim da naglasi nepromjenljivost naravi« . »Jedan je dakle Sin«,

tako, da ne bude Bog, nego p u k i čovjek. K a d bi on bio Bog, onda bi to značilo da

i tu tvrdnju ovako tumači i dokazuje: »Klanjajući se

je b o ž a n s k a narav rodila dva sina, što se nikako ne m o ž e dozvoliti, jer b o ž a n s k a

naime istobitnome Trojstvu ne uvodimo brojem četvrtoga, nego jedan je Sin, koji

narav ne m o ž e više roditi, nego »jedan (Otac) rodi jednoga (Sina)«. A da K r i s t

se bez početka rodio od O c a ... mladica suvječna korijenu ... Logos, koji neodje­

bude p u k i čovjek, tome se protivi Sveto pismo. Tako na koncu izlazi na to, da

ljivo iz uma proizlazi i ostaje ... stanujući u utrobi majčinoj, zajedničkim vratima

Logos i K r i s t budu jedan te isti i l i , drugim riječima, da se b o ž a n s k a i ljudska

naravi... pokazao je ... da se ... učovječio. Nije K r i s t drugi, a Bog Logos drugi (to

Kristova narav sjedinila ujedan subjekt, u jednu osobu.

nastavlja malo kasnije P r o k l o

86

ne), jer dva sina b o ž a n s k a narav ne poznaje. Jedini je rodio jedinorođenoga, jer gdje

Taj nam dokaz lijepo pokazuje kakvo jedinstvo Proklo pridaje K r i s t u . On

nema združenja onih, koji rađaju, tamo se ne nalazi dvojstvo rođenih. 'U ime Isusa

izričito govori ο »istobitnom Trojstvu«, što je za njega isto kao i reći »Trojstvo u

Krista sagiba se svako koljeno onih, koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom' (Fil

jednoj naravi«, te na to dodaje da K r i s t nije brojem četvrti u Trojstvu. Narav i l i

2,10). A ako je K r i s t drugi posebno od Boga Logosa, n u ž n o je K r i s t puki čovjek (pa

bit je u Trojstvu jedna; ono što je u Trojstvu tri, to su osobe i l i hipostaze. Pro­

makar bio hram Božji), kako k a ž u nerazboriti. A ako je K r i s t puki čovjek, kako

klo ne dozvoljava uvođenje četvrtoga, to jest četvrte osobe i l i hipostaze. On ο

ga nebeščani više časte nego mu po naravi pripada, i kako klecaju pred imenom

naravima tu ništa ne govori. Sva je sila njegova dokaza upravo u tome, da Logos

manjega od sebe? I kako ćemo razumjeti proročke riječi, koje naglašavaju: N a š Bog

uzimanjem čovještva ne dobije još jednu osobu, jer to očito znači izraz »četvrtoga

je bio viđen na zemlji i m e đ u ljudima je boravio?«

87

brojem«. Jedinstvo dakle, što ga Proklo pridijeva K r i s t u , jest osobno, u jednu 88

osobu. To je on inače već izričito rekao, kad je tvrdio da Ivanova riječ »postade« 89

izriče »jednotu o s o b e « , a malo kasnije će to kompletirati uvodeći za Kristov 85

διά τοΰτο δι' έκατέρων και τό άτρεπτον της θεότητος και τό άδιαίρετον του μυστήριου ή θεία ύπεμφαίνουσα γραφή τό έγένετο είπε ν και τό έλαβεν έκήρυξεν ίνα διά μέν του προτέρου τό ένικόν του προσώπου παραστήσηι, διά δέ του έτερου τό άναλλοίωτον της φύσεως έκβοήσηι, Schvv., isto, P G , 65, 861C; Man­ si, V, 428B. Dionizije Exiguus prevodi to mjesto ovako: »Idcirco per haec et deitatis immutabilitatem et individuum sacramenti divina Scriptura testatur, quod factum est demonstrans et quod assumpsit insinuans, ut per primum personae singularitatem naturae utriusque commendet, per alterum vero incommutabilitatem substantiae divinae pronuntiet«, Schw., isto, pg. 200, c. 14. 86

Schvv., isto, pg. 190, c. 16; P G , 65, 861D; Mansi, V, 428D. ... τέταρτον τώι άριθμώι ουκ έπεισφέρομεν, άλλ' έστιν εις υιός ... ό άχωρίστως του νου προιών τε και μένων λόγος ... μήτραν οικήσας τήν κοινή ν της φύσεως πύλην ... Ούκ άλλος ... ό Χριστός και άλλος ό θεός λόγος ... δύο γάρ υιούς ή θεία φύσις ούκ οιδε* ό μόνος μονογενή έγέννησεν ... έν τώι ονόματι Ίησοΰ Χρίστου ... εί δέ άλλος εστίν ό Χριστός παρά τον θεόν λόγον, άναγκαίως ψιλός άνθρωπος ό Χρσιτός [καν ή ι ναός του θεου] ... εί δέ ψιλός άνθρωπος ό Χριστός, πώς του κατά φύσιν αυτόν προτιμαι τά ουράνια ... πώς καν δεξώμεθα 87

... ό θεός ημών έπί γης ωφθη ..., Schvv., isto, pg. 190-191, c. 16-17; P G , 65, 861-864; Mansi, V, 428. Zanimljivo je upozoriti na osebujan način, kojim Proklo dokazuje da se iz bo­ žanske naravi ne može roditi više nego jedan Sin: »Gdje god nema združenja onih, koji rađaju, tamo nema ni dvojstva rođenih.« Istu ideju Proklo ponavlja malo kasnije u T A , kad veli da novi krivovjerci, »uvodeći uz onoga (tj. Sina), koji jest, i drugoga, sramote narav, koja se ne da smiješati, kao da može više roditi«, Schvv., isto, pg. 193, c. 27; P G , 65, 869B; Mansi, V, 433C. Proklo dakle smatra da u Trojstvu može biti samo jedan Sin radi toga, stoje božansko rađanje bez spolnog združenja te »Jedan rađa jednoga«. Čini se da Proklo hoće istaknuti kako Očevo rađanje Sina biva po nužnosti same naravi, a ne iz proizvoljnosti roditelja, kao kod rađanja po spolnom združenju. Ο »jednoj osobi« govori Proklo i u Hom. V, P G , 65, 849A: »Die iam aliquid, ο propheta, de duarum naturarum unione, deque unica Filii persona.« O d te nam se homilije nije sačuvao grčki tekst, te zbog toga nije moguće točno ustanoviti kako je to terminološki glasilo u izvorniku. PG donosi latinski prijevod sa sirskoga. 88

89

150

151

Ο sjedinjenju

0 sjedinjenju

kompozitum termin »hipostaza«: »Ja naime budući da znam i p o b o ž n o sam na­

tijelo, ne promijenivši se u tijelo, to ne, jer božanstvo ostaje iznad promjene.«

96

90

P r i koncu TA Proklo k a ž e : »Nije najprije uzašao, nego sišao, budući eto nije po

N e m a sumnje, daje za P r o k l a ύ π ό σ τ α σ ι ς ovdje doista hipostaza i da ona znači

napredovanju Bog, to ne, nego po milosrđu čovjek.« Ti tekstovi isključuju svako

isto što i π ρ ό σ ω π ο ν . To je vidljivo iz dosad rečenoga, a Proklo to daje znati i

moralno i pravno sjedinjenje te jasno uče da K r i s t čovjek nije nijednoga časa po­

učio, da je jedan S i n , priznajem jednu hipostazu utjelovljenoga Boga L o g o s a . «

97

odmah u rečenici, koju neposredno nadovezuje na citiranu: »... priznajem jednu

stojao kao čovjek za sebe, nego daje čovještvo samim časom, kad je nastalo, bilo

hipostazu ...te b u d u ć i da je jedan i onaj, koji je podnosio trpljenja i onaj, koji je

već sjedinjeno s Logo som, i da to sjedinjenje nije bilo po prirodnoj n u ž d i , nego po

činio čudesa ...«, i kad malo kasnije zaključuje: »Priznajemo dakle jednoga i isto­

slobodnoj volji Logos ovoj (»po milosrđu!«).

91

ga Sina, koji je takav odvijeka i koji je u posljednja vremena utjelovljen.«

Isti je nauk ο sjedinjenju sadržan u svim Proklovim spisima koji imaju koliko

To realno jedinstvo subjekta i l i jedinstvo osobe pokazuje čitav T A . Evo samo

toliko kristološki karakter. A k o on i ne t u m a č i mnogo samo sjedinjenje s nje­

još nekoliko mjesta: »Nego n u ž n o isti, budući Bog i čovjek, ne podijeljen na dva,

gove formalne strane, on ipak neprestano ima na umu misao ο najužem jedin­

nego ostajući jedan, time naime, što se rodio od žene pokazujući daje čovjek, a

stvu K r i s t a . Ta je izrazita antinestorijevska tendencija vidljiva u svim njegovim

time, što (se rodio) bez roditeljskog združenja i stoje očuvao Djevicu, koja gaje

djelima. Pogotovo on voli gomilati m n o š t v o oprečnih atributa, koje s posebnim

K r i s t je »sam Bog L o g o s « .

naglaskom pripisuje »jednom te istom« i k o d toga nema na umu samo postizanje

»Kao stoje . . . B o g nestvoren, tako je isti i čovjek ne prividan, i kao stoje O c u po

govorničkog efekta, nego očito želi obraniti osnovnu istinu ο jedinstvu utjelov­

rodila, svjedočeći, daje Bog, spasio je svijet . . . «

9 2

93

94

b o ž a n s t v u istobitan, tako je isti i Djevici po tijelu i s t o v r s t a n . « N e m a sumnje da

ljene Riječi.

je to potpuno i stvarno jedinstvo subjekta, jedinstvo osobe u pravom smislu, i da

T e r m i n o l o š k i je osobito važna Hom. III, koja donosi jednu izrazitu kristološ­

se ti tekstovi ne dadu nikako t u m a č i t i u moralnom smislu, pogotovo kad Proklo

ku formulu: »I jedan je Sin, ne da bi naravi bile podijeljene na dvije hipostaze,

rezultat sjedinjenja izričito naziva »jedna hipostaza«.

95

Ο času sjedinjenja Proklo i u TA izričito uči da je taj čas identičan s časom začeća Kristova. On veli: » N e k a ž e evanđelist, da je ušao u savršena čovjeka,

nego jer je zapanjujuća ekonomija dvije naravi sjedinila u jednu hipostazu, zato je jedan S i n . . . «

9 8

T i m e je rezultat sjedinjenja terminološki jasno u t v r đ e n . On je

»jedna hipostaza«, koju Proklo suprotstavlja naravima.

nego: postade tijelo', prodrijevši do samih temelja naravi i doprijevši do p o č e t k a

Proklo nigdje ne naziva rezultat sjedinjenja μ ί α φ ύ σ ι ς ni u kakvom obliku.

rođenja. K a o što i čovjek, koji se po prirodi rađa, ne ide odmah kao savršen na

Zasebno je pitanje Proklove terminologije ο sjedinjenju u Or. III? Ta vrlo

poslove, nego najprije sam p o č e t a k naravi postaje tijelo, zatim s vremenom malo

kratka propovijed svojom je polovicom eminentno kristološka. U njoj je Pro­

pomalo poprima sile, koje p o m a ž u za vršenje opažanja i djelovanja. Tako je i Bog

klo nastojao sjedinjenje pozitivno odrediti i s formalne strane, a ne samo s ter­

Logos doprijevši do samog p o č e t k a i korijena čovječjeg rođenja najprije postao

9

minološke. Njezina je tendencija potpuno antinestorijevska. Ideje vodilje jesu pokazati jedinstvo K r i s t a , ali i utvrditi potpunu nepromijenjenost b o ž a n s k e naravi usprkos pravoga i stvarnoga utjelovljenja. On utjelovljenje naziva: »nepro-

90

εγώ γαρ ένα είδώς τε και διδαχθείς εύσεβώς υ ιόν, μίαν ομολογώ τήν του σαρκωθέντος θεού λόγου ύπόστασιν, Schw., isto, pg. 191, c. 19; P G , 65, 864-865; Mansi, V, 429C. Schvv., isto, pg. 191, c. 19; P G , 65, 865A; Mansi, V, 429D. Schvv., isto, pg. 192, c. 22; P G , 65, 868A; Mansi, V, 432C. Schvv., isto, pg. 192, c. 23; P G , 65, 868A; Mansi, V, 432C. Schvv., isto, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868C; Mansi, V, 432-433. Termin πρόσωπον, koji je bio kazališnog podrijetla u smislu »uloge«, mogao je biti upotrijebljen i za samo moralno sjedinjenje, odnosno jedinstvo. Drukčije je s termi­ nom »hipostaza«, koji je po svom podrijetlu posve ontološkog reda. Zato on ne može biti upotrijebljen u moralnom ili pravnom smislu.

tumačivi misterij božanstva i čovještva«, »neodjeljivi misterij naravi« (φύσεων ά δ ι α ί ρ ε τ ο ν μυστήριον). Najzanimljivije je da Proklo u toj propovijedi k a ž e da

91

92

93

94

95

96

Schvv., isto, pg. 189-190, c. 12-13; P G , 65, 860-861; Mansi, V, 425-428. Schvv., isto, pg. 194, c. 30; P G , 65, 872B; Mansi, V, 436B. ... ού τών φύσεων εις δύο υποστάσεις διαιρουμένων, άλλά ... τάς δύο φύσεις εις μίαν ύπόστασιν ένωσάσης, Doctrina, pg. 49, n. V; Martin, pg. 46, n. 11; P G , 65, 842-843; citirano kod Leoncija Bizantskog, P G , 86 (1), 1309C-D, Leoncija Jeruzalem­ skog, P G , 86 (2), 1836B i Efrema Antiohijskog, vidi Focije, P G , 103, 996A. P G , 65, 703-708. 97

98

99

Ο sjedinjenju

152

153

Ο sjedinjenju

je tijelo (σαρξ) bilo Bogu sjedinjeno κατ' ο ύ σ ί α ν i da naziva sjedinjenje t a k o đ e r

posebno naglašava da se ni najmanja promjena nije dogodila b o ž a n s k o j naravi.

Taje terminologija problematična.

On čak k a ž e da rođenje od Djevice »svemu narodu poklanja i navješćuje neodije-

A k o se ona shvati terminativno, naime tako da ono κατ' ο ύ σ ί α ν označuje termin

ljeni misterij naravi« (φύσεων ά δ ι α ί ρ ε τ ο ν μυστήριον!), koja formula tako, kako

akcije sjedinjenja u tom smislu da bi naš auktor učio jednu supstanciju nakon

je izrečena, neposredno daje dojam da Proklo priznaje dvije naravi nakon sje­

sjedinjenja, onda nastaje pitanje ο Proklovu pravovjerju u toj homiliji. Jednako i l i

dinjenja, koje su neodijeljene, dakle sasvim ortodoksno u smislu Kalcedonskog

Θεου και σαρκός σ υ ν ο υ σ ι ω μ έ ν η ε ν ω σ ι ς .

100

j o š više poteškoća p r u ž a drugi atribut sjedinjenja σ υ ν ο υ σ ι ω μ έ ν η , koji daje do­

sabora. Proklo naime tu govori ο elementima (φύσεων, pl.), koji su na neshvatljiv

j a m kao da Proklo uči istobitnost Logosa i tijela kao sinuzijasti. M e đ u t i m , treba

način (μυστήριον!) spojeni i koji nisu odijeljeni (άδιαίρετον!). Te bi se riječi vrlo

uzeti kao sigurno da Proklo tu sjedinjenje ne misli determinirati terminativno

teško mogle p r o t u m a č i t i tako, da ti elementi ne budu stvarni, konkretni (kon­

nego formalno, to jest da ti termini ne označuju učinak akcije, nego način akcije.

kretna narav, substantia prima!), nego samo apstraktni (substantia secunda).

101

Usporedbe, kojima Proklo osvjetljuje sjedinjenje u toj propovijedi, jesu: uspo­

koji je bez sumnje bio antiapolinaristički orijentiran. Taj je izraz upotrijebljen

redba s oblačenjem (»Tko je ikada vidio daje kralj nosio obličje sluge?«), uspo­

u fluktuaciji terminologije, kad se pravi izraz istom tražio. On ne znači ništa

redba sa stanovanjem ( » D u h Sveti je hram oživotvorio!«) i usporedba sa ženid­

više, nego pravo stvarno sjedinjenje, koje zahvaća same supstancije neposredno.

bom (»O utrobo, b r a č n a ložnico gline i lončara!«),

Dakako da je po takvom shvaćanju termin toga čina u o n t o l o š k o m redu bar u

dojam akcidentalnog i l i moralnog sjedinjenja, negoli sjedinjenja u jednu narav

nekom vidu jedno, ali n u ž n o ne slijedi daje to jedna supstancija. Proklo u do­

i l i jednu bit. Izraz σ υ ν ο υ σ ι ω μ έ ν η ε ν ω σ ι ς znači sigurno posve isto što i izraz

Izraz κ α τ ' ο ύ σ ί α ν za sjedinjenje nalazimo već kod sv. Gregorija Nazijanskog,

104

sve usporedbe koje više daju

tičnoj homiliji ne misli t i m izrazom ništa više tvrditi, nego samo to da je K r i s t

έ ν ω σ ι ς κ α θ ' ο ύ σ ί α ν , samo što on više ističe zajedništvo dviju supstancija. Pro­

jedan realni subjekt. On je taj izraz upotrijebio u pomanjkanju boljega, ali je bio

klo je dakle i ovdje htio utvrditi samo jedinstvo subjekta, jedinstvo osobe, što

svjestan da on potpuno ne odgovara. Z a t o u propovijedi na više mjesta ističe

uostalom i sam lijepo ističe, kad ponavlja, makar letimično, svoj omiljeli dokaz:

i naglašava misterioznost inkarnacije. Bio je svjestan t a k o đ e r da taj izraz daje

»Oblik, koji uzima oblik, i Trojstvo se nije u m n o ž i l o u četvorstvo.«

dojam, kao da se radi ο sjedinjenju u jednu supstanciju, te je zato odmah uza nj stavio izraz »nepromijenjeno« (άτρέπτως) da bar tako izbriše taj dojam. Izraz ά τ ρ έ π τ ω ς upotrijebljen je na tom mjestu, čini se, namjerno tako, da nije posebno

105

Ostala kristološka mjesta u Proklovim spisima ne donose ništa novo u rješa­ vanju problema sjedinjenja. P r i koncu ovog poglavlja donosim j o š sažeti prikaz njegovih rezultata. Po

istaknuta nepromijenjenost nijedne naravi, nego je i taj izraz upotrijebljen, da

P r o k l u Carigradskom sjedinjenje i z m e đ u Božanskog Logosa i čovještva zbilo se

označi formalni način sjedinjenja.

u času začeća u Djevičinoj utrobi i Kristovo čovještvo nije ni jednoga trenutka

Cijeli tekst glasi ovako: »Tijelo je Bogu po biti nepromijenjeno sjedinjeno.«

102

postojalo kao čovjek za sebe, koji bi onda postao Bog. To se sjedinjenje nije zbilo

Izraz »nepromijenjeno«, ovako kako stoji, znači stvarno nepromijenjenost jedne

n u ž n o , nego je Božanski Logos po slobodnoj odluci radi milosti prema ljudima

i druge naravi. D a j e tome tako, pokazuje čitav ostali Proklov rad, a prilično je

sebi sjedinio ljudsku narav. To sjedinjenje i z m e đ u b o ž a n s k o g i ljudskog elementa

vidljivo i iz same dotične homilije, ako i apstrahiramo od samoga izraza »ne­

jest najuže (άκρα ε ν ω σ ι ς ) i supstancijalno. Proklo ga u jednoj propovijedi sa sv.

promijenjeno« na citiranom mjestu. H o m i l i j a dobro razlikuje »čovještvo«, koje »ima početak« i »božanstvo«, koje je »bez početka«, sjedinjenje Logosa i tijela je »nepomiješano« (άσύγχυτος), ona dobro razlikuje u K r i s t u »ono iz Oca« i »ono

1 0 4

Isto.

105

100

P G , 65, 708.

μορφή μορφήν προσλαβοΰσα, και ή Τριάς ούκ έπλεόνασεν εις τετράδα, P G , 65, 705-708. Je li izraz συνουσιωμένη kod Prokla plod apolinarističkog utjecaja ili ne, ne bih znao reći. Svakako je sigurno da smisao toga izraza u okviru cijele propovijedi nije apolinaristički ni monofizitski. E. Weigl (Christologie ν om Tode des Athanasius bis

1 0 1

Ep. ad Cled. I, P G , 37, 180.

zum Ausbruch des nestorianischen Streites [363-429], MUnchen [Kempten]), 1925., str.

102

Θεω σαρξ κατ' ούσίαν άτρέπτως ήνώθη, P G , 65, 708Α. Θεός έστι τό έκ Πατρός, και άνθρωπος τό έξ έμοΰ, isto.

89) misli da je taj izraz u Proklovu kontekstu (tj. povezan s έ'νωσις) jedinstven kod Prokla.

iz mene«, jer K r i s t je »Bog po onom iz O c a i čovjek po onom iz m e n e « .

103

103

Proklo

Ο sjedinjenju

154

Gregorijem Nazijanskim naziva ε ν ω σ ι ς καθ' ούσίαν. Takvo m e đ u t i m formalno određenje sjedinjenja jest k o d Prokla, m o ž e se reći, iznimno. Redovito on sjedi­ njenje određuje tako, što mu određuje rezultat i l i termin. Taj je rezultat sjedinje­ nja po P r o k l u jedan realni subjekt predikacije, jedan individuum ( ά δ ι α ί ρ ε τ ο ν ) , jedna osoba. On izričito naziva rezultat sjedinjenja jednom osobom (τό ε ν ι κ ό ν του π ρ ο σ ώ π ο υ ) i j e d n o m hipostazom (μία ύ π ό σ τ α σ ι ς ) . Sjedinjenje se dakle po P r o k l u zbilo u jednu osobu ijednu hipostazu. To najuže sjedinjenje nije prestalo u z a š a š ć e m na nebo

106

niti će prestati sudnjim danom.

107

5.

Za rasvjetljenje najužeg

sjedinjenja Proklo nema neke osobite i stalne usporedbe. Usporedbe ο inkarna­

KRISTOVA OSOBA N A K O N SJEDINJENJA

ciji, koje on donosi, uglavnom su od sekundarnog značenja, a klasičnu usporedbu ο sjedinjenju i z m e đ u duše i tijela kod čovjeka Proklo uopće ne upotrebljava. K a o glavni dokaz za sjedinjenje u jednu osobu ijednu hipostazu Proklo u z i m a činje­ nicu, što bi inače u Bogu bilo umjesto Trojstva četvorstvo, jer bi bila uvedena j o š četvrta osoba. D o s a d a š n j e je raspravljanje pokazalo daje po Proklovu učenju rezultat sjedi­ njenja B o ž a n s k o g Logosa s čovještvom jedan realni subjekt, jedno individualno biće, jedna stvarna osoba. Sto m e đ u t i m Proklo pobliže uči ο toj osobi, koja se zamišlja kao rezultat sjedinjenja, i kakav je po njemu njezin odnos prema B o ­ ž a n s k o m Logosu prije inkarnacije, ο tome do sada nismo izričito govorili. O v o poglavlje posvećeno je tome pitanju. Proklovo učenje ο osobi nakon inkarnacije, to jest ο tome, tko je K r i s t , mo­ ž e m o svesti na ove tri tvrdnje: 1. K r i s t nije samo čovjek, nego je t a k o đ e r Bog. 2. K r i s t je Bog i čovjek t a k o đ e r tako, da mu se ti predikati mogu posebice predicirati. 3. K r i s t je posve isti s B o ž a n s k i m Logosom prije inkarnacije, on je jedna osoba Presvetoga Trojstva.

K r i s t nije samo čovjek, nego također Bog

Dokazivanje i isticanje Kristova b o ž a n s t v a zauzima velik dio Proklova rada. To je i razumljivo, jer se ο tome, je li K r i s t u pravom i potpunom smislu Bog i l i nije, i radilo u borbi s nestorijevcima. U tome i jest sva borba oko termina »Theo­ tokos«. Z a t o je jasno, da će osnovica HT biti: dokazati daje K r i s t doista Bog. 1 0 6

U toj točki važna je osobito Proklova Hom. i, P G , 65, 833-838. Hom. i, P G , 65,837. Proklo tu govori kako na nebu imamo kralja rođaka (βασιλέα συγγενή), koji će se opet nama pojaviti. Ne kaže izričito da će on i dalje ostati u nebu kao naš srodnik, ali cjelina ne daje razloga da ο tom sumnjamo. 1 0 7

Cijela HT nije ništa drugo, nego niz dokaza daje K r i s t Bog, a nije samo čo­ vjek. Treba dakako spomenuti da Proklo ne niječe s nestorijevcima zajedničku p o č e t n u poziciju, daje K r i s t doista čovjek, on štoviše u HT to izričito ističe pro-

ι6

Kristova osoba nakon sjedinjenja

5

Kristova osoba nakon sjedinjenja

157

tiv manihejaca/ ali dokazuje daje K r i s t t a k o đ e r Bog. Ti su dokazi sktiptutistič-

biti Bog. Čovjek je po grijehu postao sluga smrti i načinio je veliki dug. Taj dug

ki i spekulativni. Iz Svetoga pisma iznosi Proklo u dokaz svoje teze oba glasovita

nije mogao nijedan od ljudi platiti, jer je svaki čovjek pod grijehom, svaki je rob

teksta ο inkarnaciji: Ivanov (Iv 1,14): »Riječ je postala tijelo«, i Pavlov (verbalno

smrti. Nije mogao taj dug platiti ni anđeo, jer anđeo nema tolike otkupnine. Je­

2

malo akomodiran): »Bogje nosio oblik čovjeka« (Fil 2,7). Navodi riječ sv. Tome

dino je Bog mogao dati dostatnu otkupninu i prema tome je jedino Bog mogao

apostola: » G o s p o d i n e moj i Bože moj« ističući, daje Toma t i m riječima označio

spasiti. A k o je dakle K r i s t doista spasio svijet, on je morao biti Bog. Uporedo s

3

združenje naravi (συζυγία τ ω ν φ ύ σ ε ω ν ) . K a o dokaz daje K r i s t Bog i čovjek,

t i m dokazivanjem Kristova božanstva Proklo t a k o đ e r soteriološkim razlozima

uzima Proklo u HT tipički misao Melkizedekove pojave u Starome zavjetu oslo­

t u m a č i zašto je K r i s t ujedno morao biti i čovjek. Da Bog m o ž e dati otkupninu,

njen na sv. Pavla (Heb 7,3), posebno to, što se Melkizedek u Post 14,18-20 pojav­

mora biti bar nekako isti s onim, koji je načinio dug. Zato je Bog u utrobi Djevice

ljuje tako, da mu se ne spominju ni otac ni majka (άπάτωρ i ά μ ή τ ω ρ ) . Proklov

» o b u k a o krivca«. Za otkupljenje je trebalo trpjeti. A Bog bez čovještva nije mo­

je dokaz iz toga mjesta Svetoga pisma ovaj: K r i s t ne m o ž e biti samo čovjek, jer

gao trpjeti. Zato je bilo potrebno da Bog postane čovjek i da »spasi onim, što je

onda istina jest bez oca, ali nije bez majke. A ne m o ž e biti ni samo Bog, jer bi u

bio, a trpi onim, što je p o s t a o « .

tom slučaju bio d o d u š e bez majke, ali ne bez oca. Da m o ž e dakle biti bez oca i bez majke, mora biti i Bog i čovjek, pa da kao Bog bude bez majke a kao čovjek

9

D r u g i spekulativni dokaz za Kristovo božanstvo u HT jest iz djevičan­ skog rođenja. »Da majka nije ostala djevica, rođeni bi bio p u k i čovjek (ψιλός

4

bez oca. Daje K r i s t Bog i čovjek, dokazuje P r o k l u i ime anđela, koji je navijestio

ά ν θ ρ ω π ο ς ) i rođenje ne bi bilo čudesno: a ako je i poslije poroda ostala djevica,

Djevici njezino začeće. Taj se anđeo zvao Gabrijel. Ime Gabrijel znači P r o k l u

onaj se na neizrecivi način rodio, koji je i kroz zatvorena vrata nesmetano ušao, i

»Bog i čovjek«. »Budući daje onaj, koji je od njega naviješten, Bog i čovjek, (zato)

kojem je združenje (usku svezu) naravi T o m a istaknuo govoreći: 'Gospodine moj

5

je naziv pretekao čudo, da se lakše vjeruje ekonomiju.« Proklo navodi i različite proročke tekstove za Krista, m e đ u ostalim riječi Psalmistove: »Deus manifeste

i Bože moj!'«

10

Isti dokaz Proklo ponavlja i u T A . Tu on postavlja sebi objekciju:

»Ali oponiraju ... ovako: sve što se rađa, k a ž u , iste je vrste (ομόφυλο v) s onom,

6

veniet, Deus noster et non silebit« (Ps 49,3). Jednako primjenjuje na K r i s t a Psal­

koja rađa: ako je dakle ona, koja rađa, čovjek, n u ž n o je i rođeni čovjek. Dobro

mistove riječi: » D o m i n u s Deus virtutum, Deus Dominus et illuxit nobis« (Ps

k a ž e t e vi, koji tako kažete: ali istovrsno rodi ona, koja rađa s bolovima, kada se

117,27)7 K o n a č n o Proklo u HT primjenjuje K r i s t u riječi proroka Ezekijela ο » G o s p o d i n u Bogu Izraelovu«, koji će jedini ući kroz »vrata«, koja »će ostati za­ tvorena« (Ez 44,2).

rađanje zbiva po prirodi (κατά φύσιν). A p o č e t a k je naravnog rođenja (φυσικού ... τόκου) pokvarenje (φθορά), jer pred pokvarenjem dolazi združenje (μίξις).

8

Proklovi spekulativni dokazi (ex ratione theologica) u HT za Kristovo bo­ žanstvo jesu, m o ž e se reći, dva. Jedan je soteriološki, izveden u čitavom drugom

A ovdje se ta uvreda ne m o ž e niti pomisliti, nego se čudo zbilo nad razumskim shvaćanjem. Gdje je iznad naravi (υπέρ rodio, Bog.«

φύσιν) rođenje, tamo je onaj, koji se

11

dijelu homilije. Sintetički prikazan taj bi dokaz glasio otprilike ovako: A k o je

K a k o Proklo izvodi dokaz za Kristovo božanstvo iz djevičanskog rođenja?

K r i s t Spasitelj ljudskog roda (a to Proklo ne dokazuje nego tvrdi), onda on mora

S njegovim je imenom u patrologiji povezan fragment jedne homilije, što ju je »in magna ecclesia Constantinopolitana sedente beato episcopo Proclo« o d r ž a o

1

Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 106, c. 8; P G , 65, 688D; Mansi, IV, 585A. Schvv., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 580E. Schvv., isto, pg. 104, c. 2; P G , 65, 684A; Mansi, IV, 580B. Schvv., isto, pg. 104, c. 4; P G , 65, 685A; Mansi, IV, 581B. Schvv., isto, pg. 104, c. 5; P G , 65, 685A-B; Mansi, IV, 581C. Danas je općenito tumačenje imena »Gabrijel«: »Snaga Božja«. Proklo usvaja drugo tumačenje, koje ime »Gabrijel« rastavlja na židovske riječi Ί 2 a = muž i b X = Bog. Schvv., isto, pg. 106, c. 7; P G , 65, 688C; Mansi, IV, 584E. Schvv., isto, pg. 107, c. 8; P G , 65, 689B; Mansi, IV, 585C. Schvv., isto, pg. 107, c. 9; P G , 65, 692A; Mansi, IV, 588B. 2

3

Erehtije, biskup Antiohije Pizidijske, i u kojem se fragmentu kaže: »Kad bi K r i s t bio zametak ljudskog sjemena, složio bih se, da plod naravi imitira (μιμεΐσθαι) korijen: a ako je (Krist) od D u h a Svetoga, po riječima arkanđela, (onda) onaj, koji

4

5

6

7

8

9

Schvv., isto; P G , 65, 689B-C; Mansi, IV, 585D. Schvv., isto, pg. 104, c. 2; P G , 65, 684A; Mansi, IV, 580B-C. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 193, c. 26; P G , 65, 868-869; Mansi, V, 433A-B. Nestorije na­ pada te riječi kao monofizitske u Pismu stanovnicima Carigrada, vidi Nestorius, Le Uvre d'Heraclide de Damas, trad. par F. Nau, str. 375. Na to ćemo se vratiti na svom mjestu. 10

11

158

je rođen, jest Bog, jer je Bog i uredio rođenje (Θεός ό τ η ς γ ε ν ν ή σ ε ω ς πρόξενος).

12

Najvjerojatniji smisao t i h Erehtijevih riječi jest daje K r i s t Bog radi toga, što nije imao ljudskog oca, što se dakle začeo na djevičanski način.

159

Kristova osoba nakon sjedinjenja

Kristova osoba nakon sjedinjenja

13

sumnje da H T , TA i uopće čitav Proklov rad, dokazuju da K r i s t nije samo čo­ vjek, nego je doista i Bog.

M e đ u t i m , nas ovdje

Od svetopisamskih dokaza TA dovoljno je spomenuti da Proklo na Krista pri­

ne zanima Erehtije, nego za nas nastaje pitanje nije li Proklo, inzistirajući toliko

mjenjuje Baruhove riječi: »Bog naš bio je viđen na zemlji i boravio je m e đ u ljudima«

na djevičanskom rođenju kao dokazu za Kristovo božanstvo, t a k o đ e r smatrao

(Bar 3,38).

da je K r i s t Bog radi toga što se začeo bez ljudskog sjemena, bez ljudskog oca?

K r i s t po tijelu, koji je nada sve Bog blagoslovljen u vijeke« ( R i m 9,5). Proklo uop­

15

U dokaz Kristova božanstva on citira Pavlove riječi: »... iz kojih je 16

17

Smatram, da se m o ž e nijekati takav zaključak. Na to nas ovlašćuju tekstovi, koji

će iz R i m 9,4-5 izvodi veliki dokaz, daje Krist Bog i čovjek. Svrhu toga dokaziva­

su gore citirani. Iz njih se vidi da Proklo silu svoga dokaza ne stavlja u djevičan­

nja on ovako formulira: »... neka upita Pavla, i on ... pokazavši da (Krist) također

sko začeće, nego u djevičansko rođenje. U HT to najljepše pokazuje činjenica,

nakon stoje izašao od Zidova po tijelu, jesi Bog, koji je prije vjekova« .

18

što naš autor djevičansko rođenje povezuje s prolaženjem kroz zatvorena vrata.

O s i m spekulativnog dokaza iz djevičanskog rođenja, koji smo već spomenuli,

Tako vidimo da se tu očito radi prvotno ο djevičanskom rođenju, a tek drugotno

Proklo i u TA ponavlja soteriološki dokaz, ali vrlo kratko: »Radi toga i Gabrijel

ο djevičanskom začeću. Ista se stvar vidi t a k o đ e r iz citiranog odlomka T A , gdje

navješćujući vlast i snagu onoga, koji se rodio, reče M a r i j i : On će naime, veli,

Proklo posebno ističe kako je p o č e t a k naravnoga rođenja »pokvarenje« (φθορά),

spasiti narod svoj od njegovih bezakonja. A narod nije čovjekov nego Božji. N i t i

a tek drugotno, kao razlog pokvarenja, navodi spolno združenje (μίξις). K a d bi

bi mogao osloboditi svijet od grijeha takav, koji bi uz pokvarenje ušao u život i

Proko imao na u m u pokazati daje K r i s t Bog radi toga, što se začeo bez sudjelo­

koji ne bi imao p o č e t a k rođenja besprijekoran, nego n u ž n o (onaj), koji je isti i Bog

vanja m u ž a , onda bi on svoj dokaz baš na to upravio. Prema tome, smisao toga

i čovjek, ne podijeljen na dva, nego ostajući j e d a n . «

Proklova dokaza nije iznijeti formalni razlog, zašto je K r i s t Bog, nego iz č u d a djevičanskog rođenja dokazati da jest Bog.

19

I ostali Proklovi spisi rječito govore daje K r i s t doista Bog. »Ovaj (je) doista 20

Bog i ne lažno čovjek.« » K a ž e m o , daje Bog trpljiv, to jest K r i s t . . .

Djevičansko rođenje je za Prokla dokaz Kristova božanstva, a ne razlog; ono

21

» S a m dakle

Gospodin i Bog naš udijelio nam je život vječni po ... svom u s k r s n u ć u . «

22

Krist

je posljedica Kristova božanstva, a ne uzrok. Da Proklo doista tako shvaća svoj

je »kralj nebesa, Bog n a š « . On je Stvoritelj: »... vidio je (tj. sv. Ivan), kako je

dokaz, pokazuje on sam, kad u TA k a ž e daje K r i s t time, što »se rodio od žene,

pred Pilata stavljen onaj, koji je Pilata iz gline oblikovao« . On je svemogući, jer

pokazao da je čovjek, a time, što (se rodio) bez roditeljskog združenja i što je

mu Ivan Krstitelj govori: »Sto me siliš, ο svemoćni (ό π α ν τ ο δ ύ ν α μ ο ς ) , mene ne­

14

23

24

sačuvao Djevicu, koja (ga) je rađala, posvjedočio daje Bog« . Erehtijev fragment,

moćnoga, da radim, što nadilazi (moje) moći?«

ako je autentičan, nimalo ne oslabljuje tih dokaza, jer činjenica, stoje Erehtije go­

život sviju, i s m r ć u je smrt usmrtio, te b u d u ć i daje besmrtan, životom je smrtne

vorio »sedente Pro cio« ne k a ž e ujedno i »approbante Proclo«, kao stoje i Proklo

obdario.«

25

On je »život sviju«: »Pojavio se

26

govorio pred Nestorijem, ali nauk, koji je bio drukčiji od Nestorijeva. Za k r i t i k u toga Proklova dokaza treba reći, da on strogo ne dokazuje, što bi imao dokazati.

15

Na dnu toga dokaza leži pretpostavka da se Kristovo rođenje zbilo po Kristovoj

16

snazi, jer istom uz tu pretpostavku m o ž e vrijediti Proklov dokazni postupak. No ovdje nemam namjere kritički ispitivati vrijednost pojedinih Proklovih dokaza, nego želim točno fiksirati Proklovo kristološko učenje. A što se toga tiče, nema

17

18

19

20

21

22

12

23

13

24

14

25

P G , 86 (2), 3321B. V i d i što ο Erehtiju kaže Leoncije, P G , 86 (1), 1257B. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 192, c. 22; P G , 65, 868A; Mansi, V, 432C. V i d i također: Schvv., isto, pg. 190, c. 16; P G , 65, 864A; Mansi, V, 428D.

26

Schvv., isto, pg. 191, c. 17; P G , 65, 864B; Mansi, V, 428-429. Schvv., isto, pg. 194, c. 31; P G , 65, 872B; Mansi, V, 436C. Schvv., isto, pg. 194, c. 29; P G , 65, 869-872; Mansi, V, 436. Θεός προαιώνιος, Schvv., isto; P G , 65, 869C; Mansi, V, 433E. Schvv., isto, pg. 192, c. 22; P G , 65, 865-868; Mansi, V, 432B. Hom. III, Doctrina, pg. 48, n. V; P G , 65, 842C; Martin, pg. 46, n. 11. Ep. IV, Doctrina, pg. 48, n. IV; P G , 65, 876D. Or. XII, P G , 65, 789B. Or. XIV, P G , 65, 796B. Or. XV, P G , 65, 804C. Or. VII, P G , 65, 761A. ή πάντων ςωή, Or. VII, P G , 65, 761D.

i6o

Kristova osoba nakon sjedinjenja

Kristova osoba nakon sjedinjenja

Da ne duljim, nema sumnje daje K r i s t za P r o k l a doista i stvarno pravi B o g i

vlastitu krv . . . iskupio svijet od prokletstva zakona . . . « rodio od Djevice na nadnaravni način, jest B o g .

pravi čovjek.

I6I

od Zidova« jest »Bog prije vjekova«.

32

31

Ivan Krstitelj govori K r i s t u : » K a k o ću p33

Bog svijeta.«

34

Po TA onaj, koji se

K r i s t »i. nakon stoje po tijelu

ja, zablaćen čovjek, čistiti Boga, Boga bezgrješnoga«. K r i s t u se p r e d i k a t i »Bog« i »čovjek« m o g u posebice predicirati

3 0

»Navijestio sam, da si

M n o g o ima sličnih mjesta, iz kojih se jasno i očito vidi da se po

P r o k l u m o ž e reći daje K r i s t Bog, a da ne treba odmah dodati daje i čovjek, to M e đ u t i m , K r i s t nije našemu autoru Bog i čovjek samo u tom smislu, ako se ta dva predikata uzmu zajedno, nego je on Bog i čovjek također, ako se ta dva pre­ dikata uzmu svaki za sebe (suppositio sensus divisi). D r u g i m riječima, ne samo da m o ž e m o ispravno reći: »Krist je Bog i čovjek«, nego je također ispravna i ova rečenica: »Krist je Bog«, a jednako i ova: »Krist je čovjek«. »Bog« i »čovjek« nisu dijelovi, koji bi u pravom i potpunom smislu Krista sastavljali, kao što na primjer »tijelo« i »duša« sastavljaju u pravom i potpunom smislu čovjeka. R a d i toga se ne m o ž e ispravno reći daje čovjek tijelo, i l i daje čovjek duša, ako se i m o ž e reći, daje čovjek »tijelo i duša«. Već citirani Proklovi tekstovi lijepo pokazuju da K r i s t nije P r o k l u samo »Bog i čovjek«, nego da se m o ž e reći također naprosto, daje on Bog. Proklo brani M a r i j i n naziv »Bogorodica«.

27

Iz toga naziva logično slijedi da

je K r i s t naprosto Bog, a ne samo »Bog i. čovjek« uzeto zajedno. K a d bi K r i s t bio samo »Bog i čovjek« uzeto zajedno, kao što je čovjek »tijelo i duša« uzeto zajedno, onda se Marija ne bi mogla nazvati Bogorodicom, nego jedino K r i s t o -

jest, da je K r i s t B o g i čovjek ne samo ako se ti predikati prediciraju zajedno, nego i ako se prediciraju posebice. Iz toga nam je opet jasno da K r i s t za P r o k l a nije compositum, kojemu bi »Bog« i »čovjek« b i l i pravi adekvatni dijelovi, jer se dio ne m o ž e ispravno predi­ cirati cjelini. A k o pak to nisu pravi adekvatni dijelovi Kristova kompozituma, onda znači da oba, i B o g i čovjek, antecedentno samome sjedinjenju (dakako ontološki antecedentno, ovdje nije pitanje ο vremenu!) ne mogu postojati. K a d bi »Bog« i »čovjek« ušli u sjedinjenje, oni bi očito bili pravi dijelovi sastavljene cjeline. Prema tome prije sjedinjenja nema i l i »Boga« i l i »čovjeka« i l i nijednoga ni drugoga. Mi iz našeg dosadašnjeg raspravljanja već znamo, da ontološki, pri­ je sjedinjenja nema »čovjeka«, to jest ljudske osobe. O n t o l o š k i prije sjedinjenja postoji po P r o k l u samo »čovještvo«, ljudska »narav«, a ta ljudska narav postaje »čovjek« istom po sjedinjenju. A l i s druge strane Proklo tvrdi daje »Bog« bio ontološki prije sjedinjenja i daje K r i s t bio »Bog« i prije sjedinjenja, a »čovjek« je

rodicom, kao što se obična ljudska majka ne m o ž e nazvati »dušorodicom«, nego

postao istom po sjedinjenju. »I čovjek je uistinu K r i s t , ali to je postao, a da prije

samo »čovjekorodicom«. To je m e đ u t i m mišljenje Nestorijevo, da M a r i j i zapravo

nije bio nego samo B o g . «

35

A k o sad imamo na umu te dvije stvari: 1. da P r o ­

28

pripada samo ime » K r i s t o r o d i c a « . Iz toga, dakle, što Proklo daje M a r i j i naziv

klo smatra da »čovjek«, koji se kao predikat pridaje K r i s t u , nije ontološki prije

»Theotokos« bez rezerve, imamo pravo zaključiti daje njemu K r i s t Bog također,

sjedinjenja, a 2. »Bog«, koji se predicira K r i s t u , jest ontološki prije sjedinjenja i

ako se taj predikat uzme bez obzira na predikat »čovjek«.

K r i s t jest Bog prije sjedinjenja, onda je očito, da se po P r o k l u sjedinjenje zbilo

M e đ u t i m , i m i m o toga m o ž e se navesti brojna mjesta iz P r o k l o v i h spisa, gdje on k a ž e ο K r i s t u daje Bog, a da ne dodaje ujedno daje i čovjek. Ο tom su nas djelomično mogla p o u č i t i već citirana mjesta. U HT k a ž e da se onima, koji

u b o ž a n s k u osobu. To treba j o š malo rasvijetliti. Da se m o ž e nekom subjektu predicirati neki predikat, mora i z m e đ u njih postojati stvarni identitet. A k o se, dakle, za K r i ­

29

sjede u tami, javio » G o s p o d i n Bog s n a ž n i , Bog G o s p o d i n ...« (Ps 117,27) i ne smatra potrebnim za istinitost tvrdnje dodati daje taj G o s p o d i n B o g ujedno

sta m o ž e kazati daje »Bog« jednostavno i bez dodatka, onda mora postojati stvarni identitet i z m e đ u subjekta »Krist« i predikata »Bog«. Jednako ako se

i čovjek. Po HT je » m i l o s r d n i Bog . . . onaj, koji je vječno prisutan . . . prolio

27

H T , Schw., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 107, c. 9; P G , 65, 692B; Mansi, IV, 588B; T A , Schvv., t. IV, v. 2, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868C; Mansi, V, 433A; Atiko-Proklova Or. V, P G , 65, 717B. Nestorii sermo II, P L , 48, 765B; Ep. I ad Caelestinum, Mansi, IV, 1022C; Ep. ad Joannem Ant., Mansi, V, 754A. Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 107, c. 8; P G , 65, 689B; Mansi, IV, 585C. 28

29

30

31

32

33

34

35

Schvv., isto, pg. 106, c. 7; P G , 65, 688C-D; Mansi, IV, 584-585. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 193, c. 26; P G , 65, 869A; Mansi, V, 433B. Schvv., isto, pg. 194, c. 29; P G , 65, 869C; Mansi, V, 433E. Or. VII, P G , 65, 761C. Isto, P G , 65, 761B.

Schvv., isto, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868C; Mansi, V, 432E.

l62

Kristova osoba nakon sjedinjenja

0 K r i s t u m o ž e kazati daje »čovjek«, onda mora postojati k o n k r e t n i identitet

Kristova osoba nakon sjedinjenja

163

Krist je posve isti s Božanskim Logosom

i z m e đ u subjekta » K r i s t « i predikata »čovjek«. A k o se osim toga izričito doda daje identitet i z m e đ u » K r i s t « i »Bog« postojao i prije nego je postojao identitet

To nam je razlaganje dakle pokazalo, daje Kristova osoba nakon sjedinjenja

i z m e đ u » K r i s t « i »čovjek« (vidi gornji citat iz T A ! ) , onda iz svega toga slijedi

ostala potpuno ista kao i prije sjedinjenja, samo što je sada j o š počela bivati kao

ovo: Τ »Čovjek« kao k o n k r e t n i čovjek ne postoji o n t o l o š k i prije sjedinjenja.

čovjek, a da se ipak u sebi nije promijenila. Ta je osoba B o ž a n s k i Logos, jedna

K a d bi naime predikat »čovjek« kao takav bio o n t o l o š k i prije i neovisno od

osoba Presvetoga Trojstva, koja je prije inkarnacije bila samo Bog, a poslije i n ­

časa, kad je postao » K r i s t « , to jest prije nego je postao predikat, onda ne bi

karnacije jest usto i čovjek.

bilo konkretnog identiteta, i prediciranje » K r i s t je čovjek« ne bi bilo ispravno. Prema tome čovjek nije osoba za sebe i prije sjedinjenja ne postoji kao osoba za sebe. 2. K r i s t B o g je osoba i prije sjedinjenja te potpuno ista osoba ostaje 1 poslije sjedinjenja. Predikat »Bog« postoji i prije sjedinjenja«, prema tome i k o n k r e t n i identitet i z m e đ u »Krist« i »Bog« prije sjedinjenja ( K r i s t je bio Bog!) i taj se identitet poslije sjedinjenja nastavio ( K r i s t jesi Bog). 3. A k o je tako, da postoji identitet p o t p u n i i posve k o n k r e t n i i z m e đ u »Krist« i »Bog«, a s druge strane postoji k o n k r e t n i identitet i z m e đ u »Krist« i »čovjek«, očito je da mora postojati k o n k r e t n i identitet i z m e đ u »Bog« i »čovjek«, to jest i z m e đ u b o ž a n s k e Kristove osobe i osobe K r i s t a čovjeka te da ta osoba m o ž e b i t i samo b o ž a n s k a osoba, ona ista, koja je sjedinjenju antecedentna i koja nakon sjedinjenja na­ stavlja biti s K r i s t o m i d e n t i č n a . Prema tome je očiti z a k l j u č a k te analize da se sjedinjenje b o ž a n s t v a i čovještva zbilo u b o ž a n s k u osobu. A to je isto kao reći da K r i s t o v a osoba nije istom po sjedinjenju nastala, da ona nije osoba sastavlje­ na iz b o ž a n s t v a i čovještva u tom smislu, da bi to bila neka nova osoba. T i m e je dakle isključena od Kristove osobe svaka prava sastavljenost iz dijelova, koji bi se m e đ u s o b n o nadopunjavali.

Da to nije samo jedna spekulacija, koja bi bila P r o k l u posve strana, pokazat će nam sam Proklo. On K r i s t u imenovanome po čovještvu pripisuje b o ž a n s k a djela izvršena p r i ­ je utjelovljenja. Sv. Ivan E v a n đ e l i s t je vidio » k a k o je pred Pilata stavljen onaj, 37

koji je P i l a t a iz gline o b l i k o v a o « . Te riječi imaju ovaj smisao: Onaj k o n k r e t n i čovjek, koji je stavljen i doveden pred Pilata, bio je Pilatov stvoritelj. D r u g i m riječima, osoba, koja je bila onaj čovjek, ista je osoba bila Stvoritelj. U TA k a ž e P r o k l o : » P r i z n a j e m o , daje isti i svijet proizveo i dao zakon i proroke nadahnuo i u posljednje se vrijeme utjelovio i apostole na spas plemena i naroda kao ribe 38

u l o v i o . « Po P r o k l u je dakle onaj k o n k r e t n i čovjek, koji je apostole izabrao za svoje vjesnike, bio posve isti s onom osobom koja je nekada u p o č e t k u stvorila svijet. Štoviše, P r o k l o izričito identificira K r i s t a čovjeka s B o ž a n s k i m Logo­ som. Ovdje i m a m na u m u identificiranje, gdje je B o ž a n s k i Logos uzet prije inkarnacije. HT k a ž e : »Nije K r i s t postao B o g po napredovanju, nego je po m i l o s r đ u postao čovjek . . . «

3 9

Subjekt jedne i druge rečenice je isti: K r i s t . K a d

P r o k l o k a ž e daje Krist postao čovjek, očito je da mu je K r i s t posve isti s B o ­

36

ž a n s k i m Logosom prije inkarnacije. Jednako i u TA P r o k l o identificira K r i s t a i B o ž a n s k i Logos. On se poziva na Pavla: »Jedan G o s p o d i n Isus K r i s t po kome

36

Time ne mislim tvrditi da bi Proklo od Krista otklanjao svaku sastavljenost, i u nepravom smislu, kakvu danas općenito priznaje katolička teologija i kakvu je učio peti opći sabor u Carigradu (553.), koji tumači »unionem κ α θ ' ύ π ό σ τ α σ ι ν « kao »unionem κ α τ ά σ ύ ν θ ε σ ι ν « , D B , 216. Po mom sudu peti sabor, učeći sastavljenost Kristove hipostaze, nije imao u vidu one koji su naučavali posvemašnju jednotu Kristove hipostaze i njezinu identičnost s Božanskim Logosom prije inkarnacije, nego je imao u vidu one koji su kalcedonsku dogmatsku definiciju ο jednoj hipostazi ijednom prosoponu tako tumačili, da su riječ ύ π ό σ τ α σ ι ς pridavali Kristu Logosu, a riječ π ρ ό σ ω π ο ν Kristu čovje­ ku, te tako nisu dozvoljavali za Kristovu hipostazu nikakvu sastavljenost, ali su također razdijelili nerazdjeljivo sjedinjenje. V i d i što ο tom govori Ivan Maksencije, skitski monah iz vremena borbe oko formule » U N U S D E T R I N I T A T E C R U C I F I X U S CARNE«, nešto prije petoga sabora u spisu De Christo professio: »... impie quiđam personam quidem homini, subsistentiam vero Deo Verbo credunt a svnodo deputatam. N o n quođ nesci-

sve« (1 K o r 8,6) i k a ž e : » A k o je po K r i s t u sve, očito je, daje K r i s t Bog Logos,

ant apud svnodum idipsum esse subsistentiam quod et persona, sed ne aperte videantur duas subsistentias aut duas personas introducere, hoc pessimo abituntur argumento«, P G , 86 (1), 81B. Zbog toga je peti sabor jednu hipostazu (subzistenciju) kalcedonske definicije protumačio tako, da je to hipostaza Božanskog Logosa s kojom se doista i stvarno sjedinila ljudska narav. Sjedinjenje κ α τ ά σ ύ ν θ ε σ ι ν znači da je čovještvo doista sjedinjeno u božansku hipostazu, daje sada dio hipostaze, da pripada hipostazi. Sjedi­ njenje κατά σ ύ ν θ ε σ ι ν j e isto, to ističe sam sabor, kao i sjedinjenje κ α θ ' ύ π ό σ τ α σ ι ν . Or. XV, P G , 65, 804C. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 193, c. 27; P G , 65, 869A; Mansi, V, 433B. Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 104, c. 4; P G , 65, 684-685; Mansi, IV, 581B. 37

38

39

ι64

Kristova osoba nakon sjedinjenja

165

Kristova osoba nakon sjedinjenja

b u d u ć i da evanđelist veli: 'U p o č e t k u bijaše Riječ i Riječ bijaše k o d Boga i Riječ

oblikovao«) i »Uskrsavatelj« (»koji je sjedinio«). Tijelo je Bogu »vlastito«, duša

bijaše Bog! O n a je u p o č e t k u bila k o d Boga. Sve je po njoj postalo' (Iv 1,1-3).

je »njegova«. Po Proklu je dakle Kristovo čovještvo vlastito B o ž a n s k o m Logosu.

A k o , dakle, evanđelist tvrdi da je po Riječi sve postalo, a Pavao t u m a č e ć i to

N e m a sumnje da se tu ne radi ο vlasništvu u pravom smislu, jer bi se to protivilo

k a ž e : Jedan G o s p o d i n Isus K r i s t , po kome sve, očevidno jest, daje K r i s t B o g

cijelom ostalom Proklovom kristološkom nauku, nego je sigurno daje tijelo i krv

Logos.«

40

To ne treba daljnjega komentara.

i duša vlastita B o ž a n s k o m Logosu tako, kao stoje čovjeku vlastito njegovo tijelo i

Proklo konstantno pridijeva B o ž a n s k o m Logosu posve ljudske atribute. »...

duša i krv i uopće njegova narav. T o se vlasništvo sastoji u tome, što ljudska K r i ­

Logos se rodio od Djevice . . . « , »Logos ...je bio viđen na zemlji« . »Onaj, koji je

stova narav pripada B o ž a n s k o m Logosu kao svome principium quod, i l i drugim

prije vjekova stvorio vjekove, koji je riječju s vlašću svemir usavršio, neizrecivi Očev

riječima: Božanski Logos jest osoba, koja ima božanstvo i čovještvo. Osoba, koju

Logos, Roditelju istobitan Sin, koji je bez početka i ne m o ž e imati početka i koji

mi zovemo »Krist«, jest upravo ona osoba, koja se naziva »Božanski Logos«, jedna

41

je uzeo početak bivanja . . . «

43

42

44

»... K a d je Bog Logos postavši čovjek bio razapet ...

50

osoba Presvetoga Trojstva, i l i , kako Proklo voli reći, »jedan od Trojstva« . K r i s t 51

Onaj, koji je »savršen iz savršenoga rodio se kao dijete iz ž e n e « . Sve što je K r i s t

je upravo »vječni Logos, koji je u tijelu«

trpio kao čovjek pripada po Proklu osobi Božanskoga Logosa. Ona je principium

ticali su se utjelovljenoga onoga, koji nema oblika, slijedili su, kad je išao, onoga,

quod svih trpljenja i djelovanja Kristova čovještva. To logično slijedi iz činjenice da

koji je svuda prisutan, sjedili su zajedno s onim, koji je bezgraničan, slušali su glas

je po P r o k l u B o ž a n s k i Logos principium quod i samome čovještvu, koje je Božan­

onoga, koji je riječju sve stvorio . . . «

ski Logos uzeo. Ne samo da Proklo smatra daje čovještvo vlastito K r i s t u , nego

inkarnacije, ona postoji prije inkarnacije i ona je prije i poslije inkarnacije ista oso­

on također tvrdi daje ono vlastito B o ž a n s k o m Logosu. »... Onaj, koji je uvijek

ba: Božanski Logos. Čovještvo je k njoj zapravo prisjedinjeno, ono je za nju jedan

45

prisutan ... prolio je kao otkupninu vlastitu krv«, kaže H T .

4 6

Božanski je Logos

spasio ljudski rod »u svome tijelu uništivši trpljenja, a sačuvavši netrpljivo svoje 47

48

b o ž a n s t v o « . Bog je trpio »u vlastitu tijelu« . U propovijedi Or. X I I I nalazimo

5 2

i apostoli, kad su živjeli s Kristom, »do­

Kristova osoba prema tome nije produkt

53

»dobitak« (κέρδος - lucrum) , koji je m e đ u t i m s njome u najužem jedinstvu, po kojem Božanski Logos zajedno s tim svojim čovještvom sačinjava jednu ontološku jednotu, jer je Božanski Logos doista postao čovjek.

ovu rečenicu: »Onaj, koji je u Djevičinoj utrobi svoje vlastito tijelo ... samome sebi oblikovao, on je t a k o đ e r u tri dana ponovno sjedinio svoju d u š u razdijeljenu od vlastitoga tijela i pokazao svoje u s k r s n u ć e . «

49

Skriveni subjekt te rečenice jest

Filozofska terminologija

Bog Logos. To pokazuju njegovi atributi, koji su ovdje: »Stvoritelj« (»onaj koji je K a k o to izgleda preneseno u Proklovu filozofsku kristološku terminologiju, pokazat će nam kratki pregled jednog odlomka T A . Po P r o k l u je rezultat sje­ 40

41

42

43

44

45

Schvv., t. IV, v. 2, pg. 192, c. 23; P G , 65, 868B; Mansi, V, 432C-D. Schvv., isto, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860D; Mansi, V, 425D. Schvv., isto, pg. 190, c. 16; P G , 65, 864A; Mansi, V, 428C. ό ... Λόγος ... αρχήν του είναι λαβών, Or. XV, P G , 65, 805A. Or. XIII, P G , 65, 792D. τον έκ τελείου τέλειον βρέφος τεχθήναι έκ γυναικός ..., Or. VII, P G , 65,

760C. 46

τό οικείο ν αίμα, Schvv., isto, pg. 106, c. 7; P G , 65, 688D; Mansi, IV, 584-585. Citiram po Schvvartzu; varijantna lekcija kod PG i Mansija ima τό ίδιον αίμα. _ έν τήι σαρκί αύτοΰ... αύτοϋ... τήν θεότητα, Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 192, c. 21; P G , 65, 865D; Mansi, V, 432B. τή οικεία σαρκί, Doctrina, pg.48,11. IV; P G , 65, 876-877, ep. IV. _ τ ό ί δ ι ο ν αύτοΰ σώ μα ... της ψυχής αύτοΰ ... από τοΰ ιδίου σώματος ... τήν έαυτοΰ άνάστασιν εδειξεν, P G , 65, 792Α. 47

48

49

dinjenja, kako smo već vidjeli, jedna hipostaza. M n o g o citirani tekst u crkvenoj tradiciji iz Hom. I I I

54

ne k a ž e nam jasno, u kakvom je odnosu ta jedna hipostaza

prema B o ž a n s k o m Logosu prije inkarnacije. M e đ u t i m , iz TA se m o ž e veoma

50

T A , Schvv., isto, pg. 192, c. 21; P G , 65, 865C; Mansi, V, 429E; Ep. IV, Doctrina, pg. 48, n. IV; P G , 65, 876-877; P G , 86 (1), 82; usp. P G , 65, 887-888; Mansi, VIII, 805 itd. Prva dva dokumenta su sigurno autentična. έν σαρκί γεγονώς ό προαιώνιος Λόγος, Hom. II, P G , 65, 840Α. Or. XIX, P G , 65, 825Λ; usp. Or. XVIII, P G , 65, 820C. Schvv., isto, pg. 191, c. 18; P G , 65, 864D; Mansi, V, 429B. ...ού των φύσεων εις δύο υποστάσεις διαιρουμένων, άλλά ... τάς δύο φύσεις εις μίαν ύπόστασιν ένωσάσης, Doctrina, pg. 48-49, n. V; Martin, pg. 46,11.11. 51

52

53

54

166

Kristova osoba nakon sjedinjenja

Kristova osoba nakon sjedinjenja

167

jasno vidjeti što P r o k l u znači jedna hipostaza nakon sjedinjenja. On u TA otpri­

narav nije neki drugi subjekt od B o ž a n s k o g Logosa. To je u T A , odmah u

like ovako izvodi dokaz za jedinstvo K r i s t a : »Postao je dakle Bog Logos potpuni

p o č e t k u k r i s t o l o š k e ekspozicije, gdje P r o k l o dokazuje osnovne pozicije teze ο

čovjek . . . jedan je S i n . Jer klanjajući se istobitnome Trojstvu ne uvodimo brojem

jednom K r i s t u . Tajnu inkarnacije vidi on najljepše i z r a ž e n u u objema svetopi-

četvrtoga, nego je jedan Sin, koji se bez p o č e t k a rodio od O c a . . . Logos, koji iz

samskim formulama: » p o s t a d e tijelo« (Iv, 1,14) i »uze oblik sluge« (Fil 2,7), jer

uma neodjeljivo proizlazi i ostaje . . . Taj . . . j e pokazao . . . da se na način, koji

»postade« označuje »jednotu p r o s o p o n a « (τό ε ν ι κ ό ν του π ρ ο σ ώ π ο υ ) , a »uze«

nadilazi razum, učovječio. Nije K r i s t drugi, Bog Logos drugi . . . Bog je Logos

neprοmjenljivost naravi.

doista postao čovjek . . . B u d u ć i da ja znam i bogobojazno sam naučio, da je jedan

na stvarna osoba, a ne m o ž d a kakva moralna jedinica. Proklo vidi jedinstvo

57

Prosopon je ovdje doista jedan stvarni subjekt, jed­

Taj fragmen­

prosopona u tome, što je Logos »postao« tijelo i l i , drugim riječima, što se ο

tarni prikaz jednog dijela TA vrlo jasno pokazuje Proklovo shvaćanje ο jednoj

njemu sada m o ž e reći da jest čovjek (tijelo, tj. čovještvo, poosobljeno!). O n na

Sin, ispovijedam jednu hipostazu utjelovljenoga Boga L o g o s a . «

55

hipostazi u K r i s t u . On ispovijeda u K r i s t u jednu hipostazu radi toga, jer ispovi­

to dodaje » n e ρ r ο mj e n lj i ν ο s t«, koja je istina tu shvaćena primarno kao nepro­

jeda jednoga Sina. Za njega je dakle ispovijedanje jedne hipostaze isto, što i ispo­

mjenljivost Logosova b o ž a n s t v a , ali concomitanter označuje nep r ο mj e n lj i vo s t

vijedanje jednoga Sina. A taj jedan S i n mu je onaj, koji se bez p o č e t k a rodio od

samoga Logosa kao osobe. Logos je nakon što je postao čovjek ostao Logos.

Oca, jedan od triju u Trojstvu. Proklo ne dozvoljava uvoditi u Trojstvo brojem

I tu su dakle dani elementi, iz kojih se n u ž n o izvodi da se sjedinjenje zbilo u

četvrtoga. T r i su brojem u Trojstvu hipostaze; hipostaze se broje, a narav se ne

preegzistentni subjekt, ali P r o k l o tome subjektu formalno i eapressis verbis ne

broji, kako se to m o ž e vidjeti iz prikaza Proklova trinitarnog nauka u poglavlju

daje naziv » p r o s o p o n « . On pod » p r o s o p o n o m « ovdje shvaća K r i s t a kao jedan

»O B o ž a n s k o m Logosu«. Jedan S i n za Prokla dakle znači jednu b o ž a n s k u hipo­

subjekt bez izričitog daljnjeg preciziranja. Na tom mjestu TA P r o k l o postavlja

stazu. K a d je dakle iz toga, stoje učio jednoga Sina poslije utjelovljenja, izvodio i

osnovnu tezu ο jednome prosoponu, koja je zajednička svim š k o l a m a , i alek-

jednu hipostazu, očito je ta hipostaza b o ž a n s k a hipostaza, jedna hipostaza Pre­

sandrijskoj i antiohijskoj. T i j e k o m daljnjeg razlaganja on tu osnovnu tezu ο

svetoga Trojstva. Prema tome, kad Proklo kao rezultat sjedinjenja navodi jednu

jednom subjektu (ili jednom K r i s t u i l i jednom Sinu) razvija tako, da k o n a č n o

hipostazu, onda to nije u tom smislu, što bi ta hipostaza inkarnacijom istom

jedinstvo subjekta p r o t u m a č i kao jedinstvo jedne preegzistentne hipostaze u

nastala, nego je ona inkarnaciji preegzistentna, ona je jedna hipostaza Presvetoga

koju se izvršilo sjedinjenje. Taj logički put očito pokazuje da je za Proklovo

Trojstva. Sjedinjenje se zbilo u jednu hipostazu, ali ne tako, da bi sjedinjenjem

shvaćanje prosopon i hipostaza jedno te isto, makar on to nije izričito i forma­

nastala jedna hipostaza, nego tako, daje usprkos sjedinjenja ostala jedna hipo­

liter i z r a z i o .

56

58

staza, jer se sjedinjenje zbilo u preegzistentnu b o ž a n s k u hipostazu. N e m a sumnje da Proklojednako shvaća i »jedan p r o s o p o n « u K r i s t u , iako to nije tako jasno rekao, kao u slučaju jedne hipostaze. P r o k l o termin π ρ ό σ ω π ο ν 57

upotrebljava samo jedanput i to u kontekstu gdje h o ć e istaknuti kako ljudska

Schw., isto, pg. 190, c. 14; Mansi, V, 428; P G , 65, 861. Vjerojatno je isti izraz πρόσωπον bio također u grčkom izvorniku Η onu V, P G , 65, 846A. Maiev latinski prijevod sa sirskoga veli: »de unica persona Filii«. Ovdje je ta persona trinitarno povezana i vrlo je blizu shvaćanju, kako smo ga vidjeli u TA za hi­ postazu. Proklo veli: »... unum Filium profiteor; credo increatam Trinitatem, nec Filii unitatem confusione aliqua aut permistione conflatam iudico ...«, a malo kasnije poziva Izaiju: »Dic iam aliquid, ο propheta, de duarum naturanim unione, deque unica Filii 58

55

εγενετο τοίνυν ό θεός λόγος τέλειος άνθρωπος ... εις ... εστίν υιός· τριάδα γάρ όμοούσιον προσκυνοΰντες, τέταρτον τώι άριθμώι ούκ επεισφερομεν, άλλ' εστίν εις υιός ό άνάρχως εκ πατρός γεννηθείς ... ό άχωρίστως του νου προιών τ ε και μένων λόγος ... ούτος ... ε δείξε ν ... εαυτόν ύπε ρ λόγον ενανθρωπήσαντα. Ούκ άλλος ... ό Χριστός και άλλος ό θεός λόγος ... ό ...θεός λόγος κατά άλήθειαν γέγονεν άνθρωπος ... εγώ γάρ ενα είδώς τ ε και διδαχθείς εύσεβώς υ ιόν, μίαν ομολογώ τήν του σαρκωθεκτος θεού λόγου ύπόστασιν ..., Schw., isto, pg. 190-191, c. 15-19; P G , 65, 861-865; Mansi, V, 428-429. To je za Prokla isto, kao reći da je Krist »jedan od Trojstva u tijelu«, usp. Ep, IV, Doctrina, pg. 48, n. IV; P G , 65, 876-877. 56

persona.« U trinitarnom kontekstu Epistola uniformis ad omnes occidentis episcopos, koja

je sumnjiva s autentičnosti, izričito se identificiraju termini »persona« i »subsistentia« (πρόσωπον i ύπόστασις). Poslanica je sačuvana samo latinski, Schvv., t. IV, v. 2, pg. 66. Sumnjivi fragment citiran kod Inocenta iz Maronije (Schvv., isto, pg. 72, c. 25) također podupire izloženo shvaćanje, kad kaže: »... unum ex trinitate iuxtapersonae (proprietatem) id est deum uerbum factum hominem«.

ι68

Kristova osoba nakon sjedinjenja

Sažetak: Krist je naravni Sin Božji Proklo nigdje izričito ne kaže za Krista nakon inkarnacije daje naravni S i n Boga Oca. To je m e đ u t i m očito mišljenje našega patrijarha, koje n u ž n o slijedi iz cjeline 59

njegova nauka. K r i s t je po Proklu »jedan Sin« , koji je »isti od vijeka i u posljednje 60

se vrijeme utjelovio« , on je »jedan i jedini«, koji je »bio prije nego je Abraham po­ 61

stao« i koji je u posljednje vrijeme »napredovao u mudrosti i dobi po tijelu« . Tome 6.

»jednome i jedinome Sinu« pripada po Proklu i »bezpočeta opstojnost i rođenje 62

od Djevice po tijelu« . On je i nakon inkarnacije sačuvao potpunu jednakost (τό άπαράλλακτον) s O c e m ,

63

Ο DVJEMA NARAVIMA

on je i nakon inkarnacije »dobar i od dobroga rođen 64

Sin« i »jedinorođeni S i n O č e v « . K a k o se može iz navedenih citiranja jasno vidjeti, Proklo, smatrajući daje »Sin« ime, koje pripada osobi, ostaje vjeran svome nauku ο istovjetnosti Kristove osobe prije i poslije inkarnacije, pa mu je zato K r i s t nakon inkarnacije potpuno jednako S i n Boga O c a kao i prije inkarnacije. Dobivanje nove naravi nije njegova sinovskog odnosa nimalo promijenilo.

65

A k o imamo pred očima kako se čvrsto i s koliko odlučnosti i preciznosti Pro­ klo zalaže za jedinstvo osobe u K r i s t u , ne bi nas uopće smjelo začuditi, ako bi on bio manje precizan, i manje o d l u č a n u pitanju dviju K r i s t o v i h naravi, pogoto­

59

U HT Proklo još ne postavlja problem ο jednom Sinu, bar ne izričito, nego taj nauk izriče problemom četvorstva u Bogu. A l i već u Η onu III, koja vjerojatno spada u doba prije TA, Proklo izričito ističe »jednoga Sina«, Martin, pg. 46, n. 11; Doctrina, pg. 49, η. V; P G , 65, 843. Općenito postavljena tvrdnja ο jednome Sinu nakon inkarnacije jest zajednička teza svih škola. Jednako je nalazimo kod Prokla u Hom. IV (Martin, pg. 43, n. 22; P G , 65, 846A; Doctrina, pg. 49, η. V I ; Moss, pg. 70-71), a pogotovo u T A , gdje se može smatrati kao jedna od osnovnih teza. Usp. i Or. III, P G , 65, 708A-B. i Ep. III (ή, P G , 65, 875B-C itd. T A , Schvv., t. IV, v. 2, pg. 191, c. 19; P G , 65, 865A; Mansi, V, 429D. T A , Schvv., isto, pg. 194, c. 29; P G , 65, 896C; Mansi, V, 433D. Or. III, P G , 65, 708B. H T , Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 105, c. 6; P G , 65, 688A; Mansi, IV, 584B. Or. VII, P G , 65, 761C-D. Kažem: »i nakon inkarnacije«, jer te izjave Proklo stav­ lja u usta Ivanu Krstitelju, kad pred njega dolazi Krist da ga on krsti. U Hom. III on kuša taj sinovski odnos terminološki bolje protumačiti riječima koje po sirskom prijevodu, što ga latinski (u prijevodu A. Maia) donosi P G , glase ovako: »Dicimus eum Filium, non tamquam deificatum per gratiam, etenim Verbum natura propria Deus est«, P G , 65, 843A. Te riječi sasvim očito kažu daje Krist nakon inkar­ nacije »naravni«, a ne »po milosti« Sin Božji, i to radi toga, što je Verbum »po naravi« Sin Božji. Grčki tekst, kako gaje izdao Martin (pg. 46, n. 13), donosi malo drukčije te riječi: »Nazivamo ga Sinom, ne po milosti Bogom, nego po naravi Bogom, Riječju, koja je kao Očev um po naravi neodjeljiva«, Υίόν λέγομεν αυτόν, ουχί χάριτι Θεόν άλλά φύσει Θεό ν, Λόγο ν ..., ali je stvarni smisao jedne i druge varijante posve isti! 60

vo kad je čitava njegova kristološka misao u osnovi antinestorijevska. M e đ u t i m , protiv takvog očekivanja Proklov je nauk i u toj točki neobično jasan i izričito diofizitski. U tom i jest sasvim zasebno značenje Proklove kristologije, stoje ona neobično spretno i logično povezala elemente koji su u svojoj historijskoj suvislosti naoko bili tako oprečni. K a o i u ostalim t o č k a m a Proklove kristologije, tako se ni kod nauka ο dvjema naravima ne m o ž e reći da postoji kakav stvarni napre­ dak i l i prelaženje npr. od antiohijske k aleksandrijskoj kristologiji i l i obratno. Osnovne teze postavljene su već u H T , i napredak se očituje jedino u tome, što se

61

osnovne teze produbljuju i jače razvijaju. Napredak je imanentan samoj osnovnoj

62

63

64

kristološkoj misli. Tako se jedino m o ž e p r o t u m a č i t i činjenica da Proklov diofizitizam, jednako kao i nauk ο jednoti osobe, biva jače osvijetljen i razjašnjen u TA negoli u H T .

65

Stvarni diofizitizam R a z l i k u i z m e đ u b o ž a n s k o g i ljudskog elementa u K r i s t u Proklo ima nepre­ stano u svijesti. N e o b i č n o precizno znade ih on jedan od drugoga razgraničiti, a da ih opet u jednoj osobnosti najuže poveže. Pojam deifikacije ljudske Kristove naravi, koji je tako naglašen kod sv. C i r i l a Aleksandrijskog, ukoliko kod Prokla

0 dvjema naravima

0 dvjema naravima

170

i dolazi, to je tako rijetko da se gotovo gubi iz vida. Proklo govori ο »božanskoj

171

smislu, koji Proklo na citiranom mjestu pridaje toj riječi, niti kao »ono, što su

krvi« , ο »svetom čovještvu« , ο » b o ž a n s k o m porođenju« , ali su to rijetki sluča­

ljudi«. Istaknuo sam ovdje posebno K r i s t o v u ljudsku narav, jer je ionako jasno

jevi. Proklo poznaje deifikaciju, ali u interesu jasnoće nauka ο dvjema naravima ο

da Proklo K r i s t u priznaje b o ž a n s k u narav, pa je tako zapravo centralni problem

njoj malo govori. O n , naprotiv, ne jedanput povlači oštru granicu i z m e đ u »onoga,

ovog poglavlja Proklovo shvaćanje ο Kristovoj ljudskoj naravi. M e đ u t i m , težište

1

2

3

što je (Logos) bio« i »onoga, stoje p o s t a o « te to dvoje određuje kao dva sasvim

Proklove kristološke misli nije na Kristovoj ljudskoj naravi, nego baš nasuprot na

različita principa, od kojih je jedan princip Kristovih b o ž a n s k i h djela a drugi

njegovoj božanskoj naravi. I to zbog antinestorijevskog značaja Proklova nauka.

4

5

princip trpljenja. Ono, što je K r i s t bio, jest »iz Oca« i po tom je K r i s t »Bog«, a 6

ono, stoje K r i s t »postao«, jest »iz mene« i po tom je K r i s t »čovjek.« Zato Proklo stavlja u usta O c a nebeskoga riječi, koje K r i s t a određuju kao onoga, koji je »iz 7

mene i iz vas« (tj. ljudi). Te se riječi u njihovu izvornom značenju imaju uzeti

Bila su tome, m o ž e se reći, dva razloga: 1. Protiv nestorijevaca trebalo je dokazati daje K r i s t doista Bog, što nikako ne bi moglo biti u slučaju da K r i s t nema bo­ žanske naravi, i l i u slučaju da se njegova b o ž a n s k a narav bilo kako inkarnacijom promijenila. 2. S druge je strane trebalo protiv nestorijevskih o p t u ž b i obraniti

tako, da naznačuju odakle K r i s t potječe, ali one t a k o đ e r u kontekstnom proši­

svoje pravovjerje u tom smislu, da bude jasno kako Proklo nipošto poput ari-

renom smislu znače daje K r i s t jedan »između nas ljudi«. To se vidi iz toga što

jevaca ne umanjuje Kristova božanstva. Ta su dva razloga vodila Prokla, kad je

Proklo malo niže na usta istoga O c a nebeskoga k a ž e ο K r i s t u daje on » A d a m ,

neprestano isticao kako je Logos ostao, što je bio, iako je postao čovjek, kako

8

koji nema Oca« i »Bog, koji nema majke« te daje »ostavši, stoje bio, postao, što

10

je Logos postao čovjek na »nepromjenljivi način« ( ά τ ρ έ π τ ω ς )

11

i »bez miješanja«

ste vi« (tj. ljudi). Ne veli Proklo daje K r i s t postao sličan nama i l i daje postao

(άσυγχύτως), te kako se božanstvo uopće ne m o ž e nikako mijenjati ili. na bilo

»kao mi«, nego daje postao »ono, što smo mi«. N e m a sumnje, daje po P r o k l u

koji način ograničiti i l i trpjeti.

K r i s t subjekt definicije čovjeka. To citirana mjesta pokazuju. K r i s t je »jedan od

Proklo je uglavnom smatrao dovoljnim tvrditi protiv manihejaca daje K r i s t bio

onih, koji su ljudi«, K r i s t je »ono, što su ljudi«. Zato nas već ta mjesta ovlašćuju,

doista i stvarno čovjek, a ne samo prividno, ali je ipak u svojim spisima i ljudsku

9

12

Za stvarnu opstojnost Kristove ljudske naravi 13

da smatramo, da naš patrijarh neosporno priznaje u K r i s t u specifičnu ljudsku

K r i s t o v u narav veoma precizno odredio, mada nije to smatrao glavnom z a d a ć o m

narav i to ne samo u apstraktnom smislu nego i u konkretnom smislu (substan-

svoga kristoloskog učenja.

tia prima), jer da K r i s t nema konkretne ljudske naravi kao i svaki drugi čovjek, on se ne bi mogao ispravno determinirati kao »jedan od nas«, kao »Adam« u

Terminološki diofizitizam 1

Or. XIV, P G , 65, 796B. Hom. i, P G , 65, 837B. H T , Schw., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681A; Mansi, IV, 577C. H T , Schw., isto, pg. 107, c. 9; P G , 65, 689C; Mansi, IV, 585D; T A , Schvv., t. IV, v. 2, pg. 191, c. 19; P G , 65, 865A; Mansi, V, 429C-D; Schvv., isto, pg. 191, c. 17; P G , 65, 864B; Mansi, V, 429A; Or. V i l i , P G , 65,769C; Or. X, P G , 65, 777B; Hom. III, Martin, pg. 46, n. 12; P G , 65, 843A; Martin, pg. 47, n. 16; P G , 65, 843B; Hom. IV, Martin, pg. 43, n. 18; P G , 65, 845A; Martin, pg. 43, n. 22-23; P G , 65, 846A-B itd. U HT kaže: »I spasio je onim, što je bio, a trpio onim, što je postao«: και ώι μέν ην, εσωσεν, ωι δέ γέγονεν, έ'παθ
3

K r i s t o v u b o ž a n s k u narav Proklo označuje redovito imenom »božanstvo« 14

15

(θ<ΕΟτης), rjeđe » b o ž a n s k a narav« (ή θ<Τα φ ύ σ ι ς ) , i l i samo »narav« ( φ ύ σ ι ς ) .

4

5

6

7

8

9

10

Usp. još T A , Schvv., t. IV, v. 2, pg. 191, c. 17.19; P G , 65, 864B, 865A; Mansi, V, 429A, C. 11

Na brojnim mjestima, koja nema smisla nabrajati. Mnoga će još biti navedena. Mnoga mjesta bit će navedena tijekom raspravljanja. H T , Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 106, c. 8; P G , 65, 688D; Mansi, IV, 585A; u TA na više mjesta; Hom. III, Martin, pg. 46, n. 10; P G , 65, 842C. V i d i Or. XIII, P G , 65, 792B, 792D; Hom. III, Martin, pg. 46, n. 11; P G , 65, 842D; Doctrina, pg. 49, n. V. Usp. Or. III, P G , 65, 708B; TA, Schvv., t. IV, v. 2, pg. 188, c. 8; P G , 65, 857D; Mansi, V, 424E. Sasvim posebnu važnost ima taj naziv u formulama ο dvije naravi! 12

13

14

15

172

173

Ο dvjema naravima

Ο dvjema naravima

K r i s t o v u ljudsku narav P r o k l o redovito naziva izrazom »tijelo« (zapravo »put«

i z m e đ u jednoga i drugoga elementa. Po jednom je K r i s t bez majke, a po drugom

= σαρξ), nešto rjeđe »čovještvo« ( ά ν θ ρ ω π ό τ η ς ) , a na više mjesta t a k o đ e r »na­

bez oca, po jednom je Stvoritelj, a po drugom stvorenje, po jednom je elementu

23

24

rav« ( φ ύ σ ι ς ) . Takvo t e r m i n o l o š k e određivanje dviju K r i s t o v i h naravi nakon

K r i s t spasio i otkupio, a po drugome trpio i u m r o . Jedan je od tih elemenata po­

sjedinjenja odjeljuje P r o k l a od aleksandrijske škole i približuje ga antiohijskoj.

čelo čudesa, a drugi počelo trpljenja.

To vrijedi za filozofsku terminologiju, odnosno da bude jasnije: to vrijedi za

nipošto nije izgubilo i l i pretvorilo u b o ž a n s k u narav. Štoviše, Proklo mu izričito

16

25

Kristovo se dakle čovještvo sjedinjenjem

t e r m i n o l o š k e određenje Kristova čovještva, kad mu Proklo nakon sjedinjenja

daje termin φ ύ σ ι ς i nakon sjedinjenja. On naziva Kristovo čovještvo φ ύ σ ι ς u tri.

daje termin φ ύ σ ι ς . Po tome je P r o k l o ne samo stvarni nego i t e r m i n o l o š k i dio-

formule, koje dolaze u H T . No dok se iz dviju takvih formula m o ž e s potpunom

fizit. Od Antiohije ga m e đ u t i m dijeli činjenica, što K r i s t o v u čovještvu nikada

sigurnošću tvrditi ne samo to daje za Prokla Kristovo čovještvo φ ύ σ ι ς prije sje­

ne pridaje termin ύ π ό σ τ α σ ι ς n i t i pokazuje takve sklonosti u poznatim spisima.

dinjenja, iz jedne je formule očito da je ono φ ύ σ ι ς i nakon sjedinjenja. Formu­

Da se sasvim jasno i pozitivno d o k a ž e takav Proklov diofizitizam, potrebno je

la »jedinstvo n a r a v i «

26

izriče jedino to da je jedinstvo nastalo iz više naravi, ali

u ovom poglavlju potanko analizirati glavne izvore Proklove kristologije s tog

se ništa ne veli, koliko je naravi sada u času samoga jedinstva. Jednako vrijedi

vidika.

i za formulu »zajedno dođoše naravi i nepomiješano ostade sjedinjenje« . Isti­

27

Iako je HT u cjelini upravljena na to da d o k a ž e »Theotokos« i s time u vezi jedinstvo Krista, ipak je Proklov diofizitizam došao u njoj sasvim jasno do izra­ žaja. Već formulacija osnovne teze, da se »iz žene rodio Bog ne neobučen i čovjek 17

ne p u k i « , pokazuje koliko je Proklova kristologija uza sve odlučno zalaganje za jedinstvo subjekta ipak diofizitska.

18

Usto što je ta formulacija antiohijskog

karaktera, ona t a k o đ e r pokazuje da je Proklo svjestan kompletnosti i potpune različitosti jednoga i drugoga elementa u K r i s t u . Posebno on ističe da »Bog nije promijenio naravi« kad je postao čovjek

19

i da se sjedinjenje zbilo tako, da su

naravi istina zajedno došle, ali se nisu smiješale.

20

Božanska je Logosova narav

ostala prema tome u sjedinjenju posve nepromijenjena, ali taj, koji nas je spasio,

na, tvrdnja ο »nepomiješanom sjedinjenju« upozorava da su nepomiješane ostale »naravi«, ali to nije toliko jasno da bi bilo izvan diskusije, bar kod Prokla ne. No treća formula, koja ο sjedinjenju in facto esse govori kao ο »združenju naravi«, συζυγία των φύσεων,

28

ima neosporno diofizitsko značenje. Izraz σ υ ζ υ γ ί α stoji

u neposrednoj vezi s usporedbom inkarnacije sa ženidbom, koju uostalom Pro­ klo t a k o đ e r poznaje, kako je na svome mjestu pokazano. Taj izraz po sebi poka­ zuje d o d u š e usku vezu elemenata, ali ipak takvu, gdje elementi zadržavaju svoju različitost. Zato tu formulu m o ž e m o smatrati nedvojbenim dokazom Proklova diofizitizma u H T . Jednako ju je shvaćao i Leoncije Jeruzalemski, koji to mjesto citira u potvrdu nauka ο dvjema naravima

29

i kompilator Doctrina Patrum, koji

30

nije bio Bog bez čovještva, nego je stvarno imao »tijelo« (σώμα) i »obukao je 21

22

m e n e « ; zato je i »tijelo sjelo na prijestolje« . Proklo postavlja preciznu razliku

t a k o đ e r citira te riječi. Prema tome, m o ž e se reći daje Proklo u HT izričiti diofizit. Treba inače spomenuti da HT ne govori ο broju naravi, nego upotrebljava samo m n o ž i n u .

16

U formulama ο dvije naravi i posebno u T A ! Θεός ού γυμνός και άνθρωπος ού ψιλός, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 103, c. 2; P G , 65, 681C; Mansi, IV, 580A-B. Usp. s tom Proklovom formulom Teodoretovu formulu, što je on donosi u po­ bijanju I. anatematizma sv. Ćirila, P G , 76, 393C; Schvv., t. I, v. 1, p. 6, pg. 109, c. 7; ... Εμμανουήλ ... ούτε θεός ανθρωπείας κεχωρισμένος φύσεως ούτε άνθρωπος γεγυμνωμένος θεότητος. Sv. C i r i l odobrava tu formulu, vidi njegov odgovor: Schvv., isto, pg. 113-114, c. 17; P G , 76, 397C-D. Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 580E. Schvv., isto, pg. 107, c. 8; P G , 65, 689B; Mansi, IV, 585C. Schvv., isto, pg. 106, c. 8; P G , 65, 688D; Mansi, IV, 585A-B. έκαθέσθη ή σαρξ έπί του θρόνου, Schvv., isto, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684C; Mansi, IV, 581A. 17

18

19

20

21

22

23

Schvv., isto, pg. 104, c. 4; P G , 65, 685A; Mansi, IV, 581B. και άποθνήισκει ω ι έγένετο και λυτροΰται ω ι υπήρχε ν, Schvv., isto, pg. 105, c. 6; P G , 65, 685D; Mansi, IV, 584A; και ωι μέν ήν, εσωσεν, ωι δέ γέγονεν, ε πα θ ε ν, Schvv., isto, pg. 107, α 9; P G , 65, 689C; Mansi, IV, 585D. βλέπω τά θαύματα και ανακηρύττω τήν θεότητα ορώ τά πάθη και ούκ άργοϋμαι τήν ανθρωπότητα, Schvv., isto, pg. 107, c. 9; P G , 65, 692A; Mansi, IV, 588A. ένότης των φύσεων, Schvv., isto, pg. 103, c. 1. συνήλθον αί φύσεις και άσύγχυτος έμεινε ν ή ένωσις, Schvv., isto, pg. 107, c. 8; P G , 65, 689B; Mansi, IV, 585C. Schvv., isto, pg. 104, c. 2; P G , 65, 684A; Mansi, IV, 580C. Leontius Hieros., Contra monophjsitas, P G , 86 (2), 1836C. 24

25

0

26

27

28

29

30

Doctrina, pg. 49, n. V I I .

174

175

Ο dvjema naravima

Ο dvjema naravima

U vrijeme prije TA spada vjerojatno Proklova Hom, IIL I u toj homiliji Proklo 1

precizno razgraničuje ono što je Krist »bio« i »što je postao«/ te kaže da je Krist

razliku od HT ovdje se govori ο »dvije« naravi, ali bi se možda moglo prigovoriti, da nije baš posve očito da se radi ο dvije naravi nakon sjedinjenja. Tekst izričito zabacuje

»činio čudesa kao Bog, a trpljenja podnio u tijelu kao čovjek« i tako očito razlikuje

dvije hipostaze te izričito tvrdi daje sjedinjenje sjedinilo dvije naravi u jednu hipostazu.

32

u K r i s t u dva principa djelovanja. Posebnu je pažnju posvetio tome da točno odredi

M e đ u t i m se ekvivalentno tvrdi također i »dvije naravi«, jer Proklo izričito zabacuje

kako božanska narav nije inkarnacijom pretrpjela nikakve promjene, pa ni najmanje.

da bi bilo dozvoljeno dijeliti »naravi« (τών φύσεων, kao više njih!), a ne »narav« (kao

Jedan Sin, koji postoji nakon inkarnacije, nije se od Oca odijelio (μή χ ω ρ ι σ θ ε ί ς ) , nije

ο jednoj!) u dvije hipostaze. Ο dijeljenju se može govoriti istom nakon sjedinjenja.

se nikako promijenio (ούκ αλλοιωθείς), niti je ikako podijeljen (ού μερισθείς), jer

Prema tome taj tekst, koji inače jasno stavlja naravi nasuprot jedne hipostaze, ekviva­

Ono, što Bogu

lentno tvrđi da »naravi« postoje i »nakon sjedinjenja«. Takvo tumačenje tih Proklovih

pripada po njegovoj biti, jest nepromjenljivo. Posebno je to lijepo istaknuto u tročla­

riječi dobiva svoje opravdanje u ostalom Proklovom radu. Zato je razumljivo da su

nom paralelizmu na početku kristološke ekspozicije u toj homiliji, gdje Proklo kaže;

one bile citirane u potvrdu nauka ο dvjema naravima.

se božanska narav ne može cijepati (ή Gela φύσις ού τέτμηται).

33

34

»Jer um posrče, kad istražuje, kako je Bog na nepromjenljiv način postao čovjek i kako

U T A , koji predstavlja najodličniji izvor Proklova kristoloskog učenja, n a š

35

patrijarh ne donosi istina ni jedne formule ο dvjema naravima, ali je ipak u

Jednako se Proklo odlučno zalaže u toj homiliji za to daje Bog doista i stvarno, a ne

tom spisu d i o f i z i t i z a m najjače osvijetljen. Ni u j e d n o m se naime drugom

samo prividno postao čovjek, te time misli utvrditi nedvojbenost Kristove ljudske

spisu nije P r o k l o tako o d l u č n o založio za cjelovitost i n e p r ο m i j e n j e n u op­

je Logos nepomiješano bio sjedinjen s glibom, i Bog bez trpnje bio oblikovan tijelom.«

36

naravi. Striktna filozofska terminologija za dvije naravi dolazi u toj homiliji na gla­

stojnost b o ž a n s k e naravi u K r i s t u sjedne strane, a u isto ν r i j e m e j e d n a k ο od­

sovitom mjestu, koje je u starini bilo mnogo citirano kao dokaz za dvije naravi ijednu

l u č n o t a k o đ e r za stvarnu i neumanjenu istinitost prave ljudske naravi s druge

hipostazu. »I jedan je Sin, ne tako da bi naravi bile razdijeljene u dvije hipostaze, 37

nego (tako) daje uzvišena ekonomija dvije naravi sjedinila u jednu hipostazu.« Za

strane. Ne samo da on i u ovom spisu, kao i drugdje, t o č n o razlikuje ono, što je Logos bio i što je postao

58

te da s time u vezi t o č n o znade razlučiti p o č e ­

la p r o t i v n i h svojstava odnosno djelovanja i trpnji K r i s t o v i h , od kojih jedna pripadaju Logosu po b o ž a n s t v u , a druga po čovještvu (odnosno »tijelu«),

39

31

Martin, pg. 46, n. 11; Doctrina, pg. 48, n. V. Martin, pg. 47, n. 16; usp. Martin, pg. 46, n. 12; P G , 65, 843B. Martin, pg. 46, n. 12. ή ουσία άναλλοίοτος, Martin, pg. 47, n. 18. πώς ό θεός άτρέπτως γέγονεν άνθρωπος και Λόγος άσυγχύτως ήνώθη τω πηλω και Θεός άπαθώς έμορφώθη σαρκί, Martin, pg. 46, n. 10. Tu su zajedno uzeta tri načina izražavanja ο inkarnaciji: »postade«, koji se temelji na Iv 1,14, »bi obli­ kovan« (έμορφώθη), koji se temelji na Fil 2,7 i »bijaše sjedinjen« (ήνώθη), koji je teološki ter minus technicus za inkarnaciju. Formalno određenje (ovdje negativno), koje je Proklo spojio s pojedinim od tih izraza, u uskoj je vezi s njime. Izraz »postade« daje dojam da se Bog pretvorio (tj. promijenio = έτράπη) u čovjeka; zato Proklo veli: άτρεπτως. Izraz »bijaše sjedinjen« daje dojam pomiješanja; zato Proklo veli: άσυγχύτως. Izraz »bijaše oblikovan« daje dojam daje Bog nešto pretrpio; zato Proklo kaže: άπαθώς. ό δέ γέγονεν ούκ έπεφάντασεν ... άνθρωπος άψευδώς ... ή έξ έμού πρόσληψις ανόθευτος, Martin, pg. 46, n. 10-11; Doctrina, pg. 49, n. V; P G , 65, 842C. Martin u n. 11 ima: ή έξ ημών φϋσις ανόθευτος, ali se čini vjerojatnije daje izvorniji tekst po Doetrini, koji se slaže sa sirskim prijevodom, vidi P G ! και έ'στιν ας υιός, ού τών φύσεων εις δύο υποστάσεις διαιρουμένων, άλλά της φρικτής οικονομίας τάς δύο φύσεις εις μίαν ύπόστασιν ένωσάσης, Doctrina, pg. 49, n. V; Martin, pg. 46, n. 11; P G , 65, 842-843, usp. 885C; citirano kod Leoncija

nego on t a k o đ e r sasvim potanko o d r e đ u j e b o ž a n s k u narav, odbijajući od nje

32

33

34

35

36

37

sve nijanse promjenljivosti i promijenjenosti te dajući i spekulativne razloge tome. B o ž a n s k i se Logos utjelovljenjem »nije pretvorio u tijelo«,

40

n i t i je pre­

41

trpio promjenu naravi, jer to nije ni m o g u ć e , b u d u ć i daje b o ž a n s k a narav 42

nepromjenljiva (u smislu nep r e t vo r lj i vo s t i: ά τ ρ ε π τ ο ς ) , njoj je nepretvorljivost vlastita.

43

Promjenljivost pripada naravi »koja teče«, a vječnoj naravi i

Bizantskog, P G , 86 (1), 1309C-D, Leoncija Jeruzalemskog, P G , 86 (2), 1836B i Efrema Antiohijskog, vidi Focije, P G , 103, 996A. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 191, c. 17, 19; pg. 193, c. 24; P G , 65, 864B, 865A, 868C; Mansi, V, 429A, C, 432E. Schvv., isto, pg. 190, c. 15; pg. 192, c. 21; pg. 193, c. 24; pg. 194, c. 29, 31; P G , 65, 861C, 865B-D, 868C, 869C, 872A, 872C. Schvv., isto, pg. 190, c. 13; P G , 65, 861A; Mansi, V, 425E. Schvv., isto, pg. 188, c. 8, pg. 191, c. 19; P G , 65, 857D, 865A; Mansi, V, 424E; 429C. Schvv., isto, pg. 190, c. 14,15; P G , 65, 861; Mansi, V, 428. τό άτρεπτον ίδιον, Schvv., isto, pg. 190, c. 13; P G , 65, 861A; Mansi, V, 428A. 38

39

40

41

42

43

176

Ο dvjema naravima

Ο dvjema naravima

koja je uvijek u j e d n a k u stanju, »nepromjenljivost je v l a s t i t a « .

44

177

Štoviše, ne

šenje opažanja i djelovanja. Tako je i Bog Logos doprijevši do samog p o č e t k a i

samo da se b o ž a n s k a narav ne m o ž e pretvoriti u što drugo, nego se ona ne

korijena čovječjeg rođenja najprije postao tijelo, ne promijenivši se u tijelo, to ne,

m o ž e ni najmanje promijeniti, onaje i z n a d svake promjenljivosti (alteratio).

45

jer božanstvo ostaje iznad promjene.«

51

Da je »narav«, ο kojoj je tu riječ, kon­

S time je u uskoj vezi dakako potpuna netrpljivost b o ž a n s k e naravi, koju

kretna narav (substantia prima), mislim da nije teško uočiti. Proklo obrazlaže

P r o k l o posebno o b r a z l a ž e spekulativnim r a z l o z i m a : »... a opet n e u n i š t i v a

zašto se Logos rodio od Djevice time, što je uzeo narav, a narav n u ž n o slijede

(besmrtna) nije mogla na sebe uzeti trpljenja. A k o je naime svako trpljenje

njezina svojstva. No rođenje Logosa od Djevice jest konkretno, a ne apstraktno.

zavada i borba sastavljenih stvari, a k o d onoga, što je nematerijalno i jedno­

Dakle je i »narav«, koja je uzrok rođenju, t a k o đ e r konkretna. Diofizitsko zna­

stavno, nema n i k a k v i h sastavljenosti, nikakvo dakako ne m o ž e prodrijeti tr­ pljenje tamo, gdje nema ni s a s t a v l j e n o s t i . «

46

R a d i toga se i utjelovljenje zbilo

tako, da b o ž a n s k a narav nije n i š t a pretrpjela ( ά π α θ ώ ς ) . uvijek savršena i ona ne m o ž e nikako napredovati.

48

47

B o ž a n s k a je narav

čenje tih Proklovih riječi dobro je uočio sirski prevodilac T A , monofizit, koji je rečenicu »narav n u ž n o slijede početci, stanja i trpljenja« jednostavno izostavio.

52

T a k o đ e r narav, kojoj je Logos prodro do samoga temelja i početka, jednako kao

U vezi s u t v r đ e n o m ne-

narav svakoga drugog čovjeka, nije nipošto apstraktna narav ljudska, nego sa­

trpljivošću b o ž a n s k e naravi, jasno je da P r o k l o mora iz s o t e r i o l o š k i h razloga

svim konkretna narav, kojoj je Logos inkarnacijom postao nosilac. Bez sumnje

p r i z n a t i K r i s t u pravu ljudsku narav. Već je tijekom studije više puta istaknu­

se ο konkretnoj naravi radi t a k o đ e r onda, kad Proklo k a ž e daje Logos »stano­

to kako P r o k l o i u TA protiv manihejaca dokazuje da je Logos doista, a ne

vao u utrobi, zajedničkim vratima naravi« . M e đ u t i m , neosporno najjače i očito

samo fiktivno postao i jest č o v j e k .

49

Ovdje preostaje samo da se s nekoliko

53

diofizitski govori Proklo ο Kristovoj ljudskoj naravi u sljedećem odlomku T A ,

citata t o č n o p o k a ž e , kako TA shvaća Kristovo čovještvo i kako ga termino­

koji treba donijeti in extenso: »A ako neke smućuju pelenice i stavljanje u jasle i

loški o d r e đ u j e . N a k o n d o s a d a š n j i h raspravljanja neće nas nimalo z a č u d i t i ,

tjelesni (κατά σάρκα) rast u vremenu i spavanje u lađici i umor radi putovanja i

k a d budemo vidjeli daje po TA K r i s t o v o čovještvo i nakon inkarnacije doista

stoje katkada bio gladan i što god pripada (onome), koji je uistinu postao čovjek,

»narav« ( φ ύ σ ι ς ) u k o n k r e t n o m smislu, iako nije hipostaza, kako je to do sada već u t v r đ e n o .

50

U p o č e t k u kristološke ekspozicije TA k a ž e da se »Bog ... Logos ... rodio

neka znadu, da p o d r u g u j u ć i se trpljenjima niječu narav, a niječući narav, da ne vjeruju u ekonomiju, ne vjerujući pak u ekonomiju, čine to na štetu spasenja. N e k a ti pravdaši p o k a ž u , daje od postanka svijeta (ikoji) čovjek upao u život do­

iz Djevice, svuda hoteći pokazati da je uistinu postao čovjek, jer narav n u ž n o

šavši drugim putem izvan toga puta naravi, i tada neka izmišljaju svoje brbljarije.

slijede početci i stanja i trpnje. Ne k a ž e naime evanđelist, daje ušao u savršena

A k o pak je taj p o č e t a k zajedničke naravi, a Bog Logos je uistinu postao čovjek,

(odraslog!) čovjeka, nego daje postao tijelo, prodrijevši do samog temelja naravi

radi čega se oni, koji zajedno s nama ispovijedaju narav, podruguju trpljenjima?

i doprijevši do p o č e t k a rođenja. K a o što i čovjek, koji se po prirodi rađa, ne ide

Jedno dakle od dvoga neka izaberu: i l i stideći se trpljenja neka zaniječu narav

odmah kao savršen (= odrastao) na poslove, nego najprije sam p o č e t a k naravi

te pristajući uz nauke manihejske neka budu svrstani u red b e z b o ž n i k a , i l i ako

postaje tijelo, zatim s vremenom malo pomalo poprima sile, koje p o m a ž u za vr-

dopuštaju dobitak iz učovječenja priznavajući narav, neka se ne stide trpljenja, koja pripadaju naravi. A i č u d i m se bezumnosti onih, koji otvaraju nove putove

44

Isto.

zablude. Ja naime, b u d u ć i da znam i bogobojazno sam naučio, da je jedan Sin,

45

μένεν γάρ ή θεότης αλλοιώσεως ανωτέρα, isto; διά δέ του έτερου (sc. έλαβεν) τό άναλλοίωτον της φύσεως έκβοήσηι, Schvv., isto, pg. 190, c. 14; P G , 65, 861C; Mansi, V, 428B. Schvv., isto, pg. 192, c. 21; P G , 65, 865C; Mansi, V, 432A. Schvv., isto, pg. 188, c. 8; P G , 65, 857D; Mansi, V, 424E. Schvv., isto, pg. 194, c. 29; P G , 65, 869C; Mansi, V, 433D. V i d i npr. Schvv., isto, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868C. Da TA pridaje termin φύσις Kristovoj božanskoj naravi, nije, mislim, potrebno posebno spominjati. 46

47

48

49

50

51

... λόγος ... έγένετο σαρξ και έτέχθη έκ παρθένου ... άναγκαίως γάρ τήι φύσει παρέπονται αί άρχαί και τά σχήματα και τά πάθη ... έπ' αυτήν τήν καταβολήν της φύσεως φθάσας ..., Schvv., isto, pg. 189-190, α 12-13; P G , 65, 860-861; Mansi, V, 425-428. V i d i Schvv., isto, pg. 189, u aparatu teksta Σ k vv. 30/31. τήν κοινήν της φύσεως πύλην, Schvv., isto, pg. 190, c. 16; P G , 65, 864A; Mansi, V, 428D. 52

53

7

179

Ο dvjema naravima

Ο dvjema naravima

ι8

ispovijedam jednu hipostazu utjelovljenoga Boga Logosa. A b u d u ć i da je jedan i

M e đ u t i m , kod Prokla nalazimo izričito diofizitsku formulu, kakvu je usvojio

onaj, koji je podnio trpljenja i onaj, koji je činio čudesa, radi čega prešućujući ona

Kalcedonski sabor. To je u propovijedi, koja je u PG označena kao H o m . IV i l i

(svojstva), koja su više Božja (τά θειότερα), podruguju se onima, koja su gora (τά

»Sermo de Nativitate«. Pošto je Proklo u toj homiliji iznio osnovicu svoje k r i ­ 57

η τ τ ο ν α ) . « Ovdje ne treba nikakve posebne analize i l i bilo kakvog dokaznog po­

stologije ostajući u pitanju dviju naravi na svojoj općoj liniji,

stupka, da se uvidi kako je »narav«, ο kojoj Proklo ovdje govori kao ο zajedničkoj

sažimlje svoj nauk u jednu formulu ο jednom Sinu i dvije naravi. Najprije, kao

točki s nestorijevcima i koju postavlja kao temelj svoga dokaza za opravdanost

uvod u samu formulu, Proklo ponavlja svoju omiljelu tvrdnju da »onaj, koji se

shvaćanja, koje B o ž a n s k o m Logosu pridijeva trpljenja, doista prava konkretna

rodio, nije p u k i čovjek, ni samo Bog (Bog neobučen!)« . Na tu tvrdnju nađove-

54

pod konac homilije 58

59

ljudska Logosova narav i to nakon inkarnacije. Ne samo daje to jasno iz činjeni­

zuje: »Shvaćamo dakle, da treba ispovijedati jednoga K r i s t a u dvije naravi poslije

ce što Proklo to priznavanje ljudske naravi smatra tezom, koja mu je zajednička

sjedinjenja, božanstva i čovještva iz duše i tijela, jednoga te istoga, jedinorođenoga

s vodom antiohijske škole Teodorom Mopsuestijskim (protiv kojega je napisan

Sina, G o s p o đ i n a Isusa K r i s t a . Jer je nastalo sjedinjenje dviju naravi u jedno si-

T A ! ) - a stoje već za sebe dovoljan dokaz da se radi ο konkretnoj ljudskoj naravi

novstvo i gospodstvo: nastalo je sjedinjenje, ne miješanje, sjedinjenje ne pretvorba,

nakon inkarnacije! - nego je to jasno t a k o đ e r iz samoga dokaznog postupka.

sjedinjenje ne smjesa.«

Proklo naime k a ž e da onaj, koji niječe trpljenja, niječe time i narav (kao nešto

έ ν ω σ ι ν , ipak njezin posve kalcedonski diofizitizam ostaje izvan sumnje. Ne samo

što kao takvo stvarno opstoji). Tekst bi se mogao m o ž d a t u m a č i t i ο naravi u

daje istaknuto »sjedinjenje dviju naravi«

apstraktnom smislu, kad bi Proklo bio rekao da onaj, koji niječe trpljenja, niječe

pomiješanje i svaka promjena, nego je također K r i s t izričito shvaćen kao »jedan u

»uzimanje naravi« i l i »sjedinjenje« (tj. ekonomiju odnosno inkarnaciju!), ali Pro­

dvije naravi« (ένα ... νοουμεν τ ο ν Χ ρ ι σ τ ό ν εν δύο φύσεσιν) i jedna je od tih

klo tu ne govori ο inkarnaciji kao činu (in fieri), nego ο naravi, koju Logos ima,

naravi »božanstvo« a druga »čovještvo«. Determinacija »poslije sjedinjenja« ovdje

60

A k o u toj formuli i apstrahiramo od izraza μετά 61

τήν

i isključeno od toga sjedinjenja svako

odnosno ο inkarnaciji kao ο svršenom činu (in facto esse). To je t a k o đ e r dobro uočio sirski monofizitski prevodilac T A , koji je u tom tekstu na mjestima, gdje termin φ ύ σ ι ς nedvojbeno znači » k o n k r e t n u narav poslije sjedinjenja«, taj termin konstantno zamijenio s terminom ο ι κ ο ν ο μ ί α i tako od inkarnacije in facto esse učinio inkarnaciju in fieri, jednako tako kao što je malo niže u istom citatu ter­ m i n μ ί α ύ π ό σ τ α σ ι ς zamijenio terminom μ ί α φ ύ σ ι ς .

55

T i m e dobiva svoje opravdanje mišljenje Bardenhewera, koji k a ž e da se Proklo 56

u TA »zalaže za tvrdnju ο jednom K r i s t u u dvije naravi« , premda formula ο dvije naravi u TA ne dolazi izričito nijedanput.

54

... ΐστωσαν ώς κωμωιδοΰντες τά πάθη αρνούνται τήν φύσιν ... φύσεως ... όδόν ... της κοινής φύσεως ή άρχή, ... του χάριν συνομολογοΰντες τήν φύσιν σκώπτουσιν τά πάθη; ... όμολογοΰντες τήν φύσιν ... μίαν ... ύπόστασιν ..., Schvv., isto, pg. 191, α 18-19; P G , 65, 864-865; Mansi, V, 429. V i d i Schvv., isto, pg. 191, u aparatu teksta Σ k vv. 10/11, 15, 17, 21. Uopće su istočni monofizitski prijevodi nastojali iz Prokla diofizita učiniti monofizita, što je za prijevode Hom. IV dobro opazio Moller, »Un representant de la christologie neochalcedonienne au debut du sixieme siecle en Orient: Nephalius dAlexandrie«, u: RHE, 40 (1944. - 1945.), str. 112, bilj. 4. 55

56

,2

Bardenhevver, Geschichte der altkirchlichen Literatur, Bd. IV, Freiburg im Br.,

1924., str. 206: »... fiir den Satz von dem einen Christus in zvvei Naturen eintritt«.

57

Martin, pg. 40-43; P G , 65, 843-846; Moss, pg. 65-66. Dobro je utvrđena razlika dvaju elemenata općim terminima. Proklo oštro luči dva rođenja (Martin, pg. 42, n. 15; Moss, pg. 66): jedno je κατά τήν θεότητα, a drugo κατά τήν ανθρωπότητα, isto, itd. Martin, pg. 43, n. 22; P G , 65, 846A; Doctrina, pg. 49, n. V I ; Moss, pg. 70-71. Formula nema ništa ο jednoj hipostazi, te prema tome nije kompletna u smislu Proklove kristologije, kako smo dosad već vidjeli. A l i j e njezina važnost veoma velika. Martin, pg. 43; P G , 65, 846A. "Ενα νοουμεν τον Χριστό ν εν δύο φύσεσι ομολογεί ν μετά τήν ένωσιν, θεότητός τ ε και άνθρωπότητος, έκ ψυχής και σώματος ένα και τον αυτόν, υίόν μονογενή, Κύριον Ίησοϋν Χριστόν. Δύο γάρ φύσεων ένωσις γέγονεν εις μίαν υίότητά τε και κυριότητα* ένωσις γέγονεν, ού σύγχυσις, ένωσις, ού τροπή; ένωσις, ού φυρμός. Το je tekst iz Martina, pg. 43, n. 22. Tekst kako ga citira Doctrina, pg. 49, n. V I , ima neke varijante: izostavljen je glagol όμολογεΐν, a jače je istaknuto je­ dinstvo: εις υιός, εις μονογενής, εις κύριος Ιησούς Χριστός. Oba sirska prijevoda (Vat. syr. 368, lat. Maiev prijevod, P G , 65, 846A i Br. Mus. Or. M S . 8606, izd. Moss, pg. 70-71) razlikuju se od grčkih tekstova iz Doctrine i Martina po tome, što nemaju izraza μετά τήν ένωσιν i έκ ψυχής και σώματος (druge inačice su sitnije i stvarno ne dolaze u obzir!). Μετά τήν ένωσιν je vjerojatno pokalcedonski umetak. On kida logičnu vezu između έν δύο φύσεσιν i θεότητός τ ε και άνθρωπότητος, međutim, ne treba zaboraviti da ga imaju oba grčka teksta. 58

59

60

61

V i d i formulu AS, Schvv., 1.1, ν. 1, p. 4, n. 127, pg. 17, c. 5; P G , 77, 177A!

ι8θ

Ο dvjema naravima

Ο dvjema naravima

više nema što modificirati, ona m o ž e samo nešto, što je ionako već jasno rečeno,

N a k o n što je tako u t v r đ e n stvarni i terminološki Proklov diofizitizam, nije

j o š izričitije i nedvojbeno determinirati. M e đ u t i m , to nije potrebno. Proklo tu ima

potrebno provoditi analize ostalih Proklovih spisa s tog vidika. Dostaje reći daje

pred očima Krista, kakav postoji nakon inkarnacije, to jest »nakon sjedinjenja«.

naš patrijarh svuda ostao vjeran svome stvarnome diofizitizmu, ako i nije to svu­

Takav K r i s t je za nj »ne p u k i čovjek« (ού ψιλός ά ν θ ρ ω π ο ς = potpun, pravi čovjek

da terminološki izričito izrazio. To se uostalom moglo već lijepo vidjeti iz svega

i nešto povrh toga) i »ne neobučen Bog« (ού γυμνός Θεός = pravi, potpuni Bog i

dosadašnjega raspravljanja, posebno iz poglavlja »O sjedinjenju«, gdje je t a k o đ e r

još nešto k tome). A k o je tako, zaključuje Proklo iz te tvrdnje, onda moramo sma­

ispitano shvaćanje sjedinjenja u Or. III, u kojoj dolaze terminološki malo nejasna

trati K r i s t a u dvije naravi, u božanskoj (da bude Bog) i čovječjoj (da bude čovjek),

određenja ε ν ω σ ι ς κατ' ο ύ σ ί α ν i σ υ ν ο υ σ ι ω μ έ ν η ε ν ω σ ι ς . Tamo je pokazano da

a ipak da je jedan. Do toga je došlo tako (Proklo t u m a č i inkarnaciju infacto esse

ta određenja nemaju za posljedicu nijekanje dviju naravi, nego daje Or. III dapa­

inkarnacijom infieri), što je nastalo sjedinjenje dviju naravi, ali nije nastalo pomi-

če prilično jasna u smislu diofizitizma.

65

ješanje i l i promjena tih naravi. Naravi su se sjedinile, ali su ostale nepomiješane, nepromijenjene, doista dvije sjedinjene naravi! Jasnije diofizitski ne m o ž e se i ne treba govoriti. Ostali dio homilije do konca ponavlja nam već poznato razlikova­ nje i z m e đ u onoga, stoje K r i s t bio i stoje postao.

Dvostruka istobitnost

62

Kalcedonski oci poznavali su Proklov diofizitizam i zato u adresi caru Marcijanu

K a o posljedica Kristovih dviju naravi, od kojih jednu ima zajedno s Ocem, a

citiraju jedno mjesto iz Proklove sada izgubljene homilije na Izaijine riječi: »Dijete

druga mu je jednaka s nama, neposredno slijedi daje K r i s t O c u i nama istobi-

nam se rodilo i Sin nam je dan«, koje glasi: »I razumom razdijeli naravi, i teološki

tan.

66

67

Po b o ž a n s t v u , tj. po božanskoj naravi, K r i s t je Ocu istobitan, Tvrdnja, da

utvrdi jedinstvo misterija!« Pomanjkanje konteksta ne dozvoljava provođenje stroge

je K r i s t iste biti s nama, poznata je u starini uglavnom u dvije temeljne varijan­

teološke analize i donošenje preciznog smisla tih riječi, koje bi mogle uzbuditi misao,

te. Jedna uspoređuje K r i s t a s njegovom Majkom te k a ž e da je K r i s t »istobitan

kao da Proklo priznaje samo razumsku razliku između dviju naravi (đistinctionem

Majci«, a druga ga uspoređuje s nama te k a ž e daje K r i s t »istobitan n a m a « . K o d

rationis), a ne i stvarnu (đistinctionem realem). Međutim, da Proklo te riječi nije

P r o k l a tvrdnja, daje K r i s t nama istobitan, dolazi samo jedanput i to u H o m . J V .

shvaćao tako, kao da se radi samo ο razumskoj razlici u našem današnjem skolastič-

Izraz »istobitan Majci« ne dolazi niti jedanput u sačuvanim spisima. A l i Proklo

kom smislu, dovoljno pokazuju ostali Proklovi diofizitski tekstovi, a i činjenica da su

upotrebljava jedan drugi izraz, da označi istu stvar. Taj drugi izraz nije ništa

63

kalcedonski oci u tom tekstu gledali dokaz protiv monofizitizma.

62

64

Ovdje je potrebno upozoriti na osebujni značaj formule »u dvije naravi«! Ona se od svih drugih Proklovih diofizitskih formula razlikuje po tome što jasno postavlja razliku između osobe i naravi, jer govori ο »jednome Kristu« (osoba!), koji je u dvije na­ ravi! Taje formula dakle dobro precizirala Proklovu misao, koja inače nije bila dovoljno jasno izražena u drugim formulama. Και τάς φύσεις τώι λόγωι δίελε και τήν ένωσιν του μυστηρίου θεολόγησον, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 3, pg. 115 (474), n. 11; Mansi, V I I , 472Β. Uvođenjem Proklovih citata s izrazom τώι λόγωι δίελε u svoj dokazni materijal, Kalcedonski je sabor na neki način usvojio terminologiju ο »razumskoj razlici« dviju naravi. Poznato je koliko se raspravljalo ο »razumskoj razlici dviju naravi« kod sv. Cirila. V i d i Rehrmann, Die Christologie des hl Cjrillus von Aleaandrien, Hildesheim, 1902., str. 274s; Lebon, Le monophysisme severien, Lovanii, 1909., str. 355s; Hefele, Conciliengeschichte, Bd. II, Freiburg im Br., 1875., str. 274s. Po mom mišljenju trebalo bi kod rješavanja toga pitanja svakako imati na umu također tu Proklovu formulu citiranu na 63

64

2

6 8

manje prikladan da utvrdi Kristovu istobitnost s nama. To je izraz ομόφυλος,

Kalcedonskom saboru, kao i činjenicu da takvo shvaćanje, bar u nekom smislu, nalazi­ mo i u krilu antiohijske škole, kod Teodoreta (Eranistes, Dial. III, Impatibilis, P G , 83, 237A: τω λόγω μόνω διέγνωμεν), te da prema tome takva terminologija nije nipošto osamljena kod sv. Cirila. Za ilustraciju Proklova diofizitizma posebno je vrijedno spomenuti i da on u Hom. I (o uzašašću) veli daje prilikom uzašašća Bog dao nebo »čovjeku« (PG, 65, 837B) i da smo mi Kristovim uzašašćem stekli na nebu kralja rođaka: βασιλέα συγγενή (PG, 65, 837A). Όμοουσιος. Proklo uopće ne poznaje pravu razliku između ουσία i φύσις. V i d i kraj poglavlja »O Božanskom Logosu«. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868C; Mansi, V, 432E; Hom. III, Martin, pg. 46, n. 11; Doctrina, pg. 48, n. V; P G , 65, 842C; isto, Martin, pg. 46, n. 13; P G , 65, 843B; Hom. IV, Martin, pg. 43, n. 18; P G , 65, 845A; Or. XV, P G , 65, 805A. Martin, pg. 43, n. 18; P G , 65, 845B. 65

66

67

68

Ο dvjema naravima

182

Ο dvjema naravima

»istovrstan«. Po P r o k l u je ljudski rod »po tijelu istovrstan« Logosu, koji je postao čovjek.

69

70

K r i s t je »meni po onome, što je postao, istovrstan izuzevši grijeh« .

Ta su dva mjesta ekvivalentna izrazu »istobitan nama«. U TA m e đ u t i m dolazi 71

t a k o đ e r tvrdnja daje K r i s t »po tijelu Djevici istovrstan« . Izraz ο μ ό φ υ λ ο ς znači

183

72

stima, Bog.« K a d bi se taj odlomak imao t u m a č i t i ovako za sebe, izolirano od svog konteksta, onda bi on doista bio neispravan. A k o ga, naprotiv, postavimo u okvir u koji gaje postavio njegov autor, onda on nipošto nema krivovjerno zna­ čenje, nego biva jasan. Ovako naime osamljen, on k a ž e jednostavno da K r i s t nije

ovdje u konačnici isto kao i izraz ο μ ο ο ύ σ ι ο ς , samo malo bolje precizirano. N e m a

s M a r i j o m iste vrste, to jest jednake biti. Posebno nije nikako precizirano. K r i s t

sumnje, naime, da oni koji spadaju zajedno u istu vrstu, imaju ujedno jednu bit.

prema tome uopće nije čovjek, i mi imamo čudesno rođenje, kojemu nedostaje bit

Postoji, m e đ u t i m , razlika i z m e đ u ο μ ό φ υ λ ο ς i ο μ ο ο ύ σ ι ο ς . Ό μ ο ο ύ σ ι ο ς po sebi

rođenja, naime sličnost naravi. A l i Proklo nije tako shvaćao svojih riječi. Najbolji

označuje nekoga, koji s drugim ima potpuno istu bit, numerički istu bit. Takvo

dokaz tome jest činjenica, što on tek nešto malo prije tih riječi izričito tvrdi daje

je naime značenje taj izraz dobio u grčkoj trojstvenoj teologiji. Z a t o ga zapravo

K r i s t »Djevici po tijelu istovrstan i to jednako Djevici istovrstan kao što je O c u

ne m o ž e m o posve u istom smislu upotrijebiti, kad se radi ο odnosu K r i s t a prema

istobitan« . Očito je prema tome da Proklo, kad u n a š e m tekstu niječe da bi

nama, što se tiče ljudske naravi, jer naša ljudska narav nije s Kristovom ljudskom

Djevičin S i n bio njoj istovrstan, nema na u m u narav, nego osobu u formalnom

naravi n u m e r i č k i ista nego samo vrsno. A to baš označuje izraz »istovrstan«.

smislu kao osobu, jer se ne m o ž e zamisliti kako bi se mogao čovjek nakon dvije

73

On k a ž e isto, što su htjeli reći oni, koji su tvrdili da je K r i s t ljudima »istobi­

rečenice tako zaboraviti, da sam sebi. očito i izričito proturječi. K r i s t je po Proklu,

tan«, a opet onemogućuje svako krivo shvaćanje. K o l i k o mije poznato, taj izraz

dakle, Djevici istovrstan, što se tiče ljudske naravi, ali joj nije općenito istovrstan,

ο μ ό φ υ λ ο ς u tom kontekstu ne upotrebljava nijedan drugi patristički pisac.

to jest nije u svakom pogledu s njom jednak, nego je on osoba, koja je per se iznad

Potrebno je da se ovdje obazremo na jednu objekciju, koju protiv P r o k l a po­

Djevice, drukčija od Djevice, per se Bog, a samo secundum quid jest jednaka Dje­

diže Nestorije. To on čini u svome pismu stanovnicima Carigrada nešto prije

vici, istovrsna s njome. Taj tekst prema tome nije nikakav dokaz protiv Proklova

Kalcedonskog sabora, kad je Proklo već bio umro. On citira jedan odlomak T A ,

diofizitizma, premda se m o ž e dozvoliti da za sebe nije dovoljno jasan.

po kojem bi Proklo nijekao da je K r i s t imao istu narav s Blaženom Djevicom,

T i m e završava poglavlje ο Proklovom nauku ο dvjema naravima poslije sjedi­

odnosno da je bio s njome istovrstan, pa da je prema tome Proklo, bar u tom

njenja. K a o rezultat m o ž e se reći, daje raspravljanje utvrdilo: 1. Proklo je stvarni

odlomku, krivovjerac. Evo toga odlomka, kako ga citira Nestorije: »Sve, što se

diofizit, koji uči realnu, nepromijenjenu i nepomiješanu opstojnost b o ž a n s k e i

rađa, k a ž u neki, iste je vrste s onom, koja je rodila. A k o je dakle ona, koja je

ljudske naravi u K r i s t u nakon inkarnacije. 2. Proklo je t a k o đ e r i terminološki

rodila, žena, n u ž n o je t a k o đ e r i onaj, koji se rodio, čovjek. Vi ne k a ž e t e sve, uzvi­

diofizit s dodatkom, da kod njega dolazi već kalcedonska formula »in duabus na­

šeni, nego ona koja trpi r a đ a (nekoga) svoje vrste, kad je rođenje bilo naravno (po

turiš«. 3. K a o posljedicu svog diofizitizma, Proklo priznaje daje K r i s t istobitan

naravi), jer su boli p o č e t a k naravnoga rođenja, a tjelesno je združenje predilazilo

O c u po b o ž a n s t v u i nama odnosno Majci po čovještvu.

bolove. A l i kad tu nema ni sjenke te sramote i kad se dogodilo čudo, koje nadilazi jezik i kada rođenje nadilazi narav, onda je onaj, koji se rađa pod t i m okolno­

69

To όμόφυλον γένος, T A , Schvv., t. IV, v. 2, pg. 190, c. 15; P G , 65, 861C; Mansi, V, 428C. Και έμοί καθ' ό γέγονεν άνευ αμαρτίας ομόφυλος, Hom. III, Doctrina, pg. 48-49, η. V; Leontius, P G , 86 (1), 1309CD; vidi P G , 65, 842C. Grčki tekst, kako ga donosi Martin, pg. 46, n. 11: και τ ή μητρί όμοιος κατά πάντα χωρίς αμαρτίας vjerojatno potječe od nekog mlađeg redaktora te homilije. V i d i ο toj homiliji u poglavlju »Izvori Proklove kristologije«. τ ή παρθένω κατά τήν σάρκα ομόφυλος, Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868C; Mansi, V, 433A. 70

71

72

Nestorius, Le Livre d'Heraclide de Damas, trad. par F. Nau, Pariš, 1910., str. 375. Citat je stvarno točan, iako postoje neke modifikacije u izražavanju, Schvv., t. IV, v. 2, pg. 193, n. 26; P G , 65, 868-869. ώσπερ τώι Πατρί κατά τήν θεότητα όμοούσιος, ούτως ό αυτός και τήι παρθένωι κατά τήν σάρκα ομόφυλος ..., Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868C; Mansi, V, 433A. 73

7.

PRIDIJEVANJE VLASTITOSTI

P o š t o je jednom u t v r đ e n o daje K r i s t sastavljen od dva elementa, b o ž a n s k o g i čovječjeg, štoviše, kad je u t v r đ e n o da su ta dva elementa doista prave naravi, koje svaka n u ž n o sa sobom nose svoja svojstva, onda odmah nastaje pitanje, kako će se K r i s t u pridijevati svojstva jedne i druge naravi. To je takozvano pitanje ο pridijevanju vlastitosti (communicatio idiomatum). O n o je u najužoj vezi s tuma­ čenjem samoga sjedinjenja i jedinstva dvaju elemenata, jer ono se bazira na tome, kakva je veza i z m e đ u jedne i druge naravi. O n o je neposredna logična posljedica tumačenja sjedinjenja tako, te se m o ž e reći da su te dvije stvari, sjedinjenje naravi i pridijevanje vlastitosti, korelativne. Zato jedna drugu t u m a č e . Baš radi toga korelativiteta pojma sjedinjenja i pridijevanja vlastitosti mi smo se već dosad mnogo susretali s Proklovim shvaćanjem pridijevanja, jer nanije ono bilo znak i dokaz, kako Proklo shvaća sjedinjenje. M e đ u t i m , neće biti bez koristi i bez smisla, ako se u ovom poglavlju j o š posebno pozabavimo samo t i m problemom. Teoretsko rješavanje problema ο pridijevanju vlastitosti počinje od Origena

1

2

i kasnije ga se s više i l i manje jasnoće dotiču mnogi o c i , da k o n a č n o bude očito postavljeno u središte kristoloških borbi upravo u vrijeme, gdje se sada nalazi­ mo. Zapravo se sav problem oko Nestorija prvotno i vrti oko toga, kako treba K r i s t u pridijevati vlastitosti jedne i druge naravi. Pitanje ο ispravnosti naziva

1

RJ, 460; vidi A. Michel, »Iđiomes (Communication des)«, u: D T C , t. V I I , Pariš, 1922., col. 596. V i d i isto. 2

186

»Theotokos« samo je odraz toga drugoga općenitijeg pitanja ο komunikaciji i d i ­ omatum, a ono opet vuče sa sobom najdublje pitanje ο sjedinjenju dviju naravi.

187

Pridijevanje vlastitosti

Pridijevanje vlastitosti

3

kao k o ž u ; bio je m e đ u mrtve u r a č u n a t i pakao je oplijenio. Dolje je bio oklevetan kao varalica a gore je bio proslavljen kao svet.«

6

U rješavanju toga pitanja glavnu su ulogu odigrali Nestorije (koji je m e đ u t i m

Jače se ne m o ž e istaknuti jedinstvo subjekta. No da ne bi tko mislio, da Pro­

odmah izbačen s pozornice osudom na Efeškom saboru), Teodoret C i r s k i i C i r i l

klo pridavajući jednome te istome tako različita svojstva uvodi pak pomiješanje

4

Aleksandrijski. N a š Proklo nije sudjelovao u teoretskom rješavanju pitanja ο

i konfuziju, on odmah dodaje: »O čuda: gledam nebesa i naviještam b o ž a n s t v o ,

pridijevanju vlastitosti time, da bi sam igdje izričito razvijao teoriju ο tome. On je

v i d i m trpljenja i ne zabacujem čovještva, nego Emanuel je vrata naravi otvorio

ipak ne malo pridonio rješenju toga pitanja p r a k t i č n o m uporabom komunikacije

kao čovjek, ali kao Bog nije razbio bravu djevičanstva!« Tako daje znati, da on

idiomatum.

poznaje razliku m e đ u naravima, ali vlastitosti naravi pripisuje jednome te isto­

7

me, kao što jednome te istome pripisuje i same naravi. 8

I po TA je »jedan i onaj, koji je podnio patnje i onaj, koji je činio č u d e s a « . Isti

P r v i stupanj komunikacije

je i onaj, koji »se rodio« i onaj, koji je Djevicu sačuvao neozlijeđenu kad je rađala, isti je O c u »istobitan« i Djevici »istovrstan«.

10

9

»Jedan i jedini Sin« je onaj, koji

U skladu sa svojim učenjem ο jednome subjektu u K r i s t u , naš patrijarh sma­

je »bio prije nego je A b r a h a m postao« i koji je »u posljednje vrijeme napredovao

tra da jednome te istome treba pripisati i ona svojstva, koja pripadaju čovještvu,

u mudrosti i dobi po tijelu«. Po Or. III, »jedan i jedini Sin« ima » b e z p o č e t u

11

5

kao i ona, koja pripadaju b o ž a n s t v u , i to on ne prestaje činiti, u svojim spisima.

opstojnost i rođenje iz Djevice po tijelu« i rođenje Kristovo je »početak i ne

K o d toga, m e đ u t i m , on gotovo redovito ne zaboravlja napomenuti t a k o đ e r razli­

p o č e t a k onoga, koji se r o d i o « . Isus se rodio od Marije, ali je on t a k o đ e r prije

ku, kako ta svojstva pripadaju jednome te istome subjektu, da je naime različit

Marije; on je S i n i Stvoritelj Marije. On je »kralj, koji se gore vozi nad keru-

principium quo jednih i drugih atributa. Posebno se to lijepo vidi u jednom od­

bima, a dolje sjedi na mladetu m a g a r i č i n u « . On je iz O c a i od nas. H o m . III

12

13

14

15

16

l o m k u H T , gdje Proklo u u z v i š e n o m govorničkom zamahu ističe: »Jer on sam

nabraja niz imena, koja K r i s t u pripadaju po božanskoj naravi, a onda istome pri­

je nosio trnov vijenac i razriješio je sud trnja. Isti u k r i l u O c a i u utrobi Djevice,

pisuje niz imena, koja mu pripadaju po ljudskoj naravi. N e m a nikakve sumnje

17

na rukama majke i na k r i l i m a vjetrova, (isti je) kome su se klanjali anđeli i koji

da Proklo priznaje i d r ž i se tog osnovnog zakona ο komunikaciji idiomatum, da

je sjedao s carinicima (za stol), koga se serafini nisu usudili gledati i koga je Pilat

naime jednome te istome subjektu pripadaju svojstva odnosno vlastitosti jedne i

ispitivao; koga je sluga udario i pred kirnje stvorenje drhtalo. Bio je na k r i ž pribi­

druge naravi. S druge strane on opet jasno razlikuje te atribute i znade, da jedni

jen i prijestolje slave se nije ispraznilo, u grobu je bio zatvoren i nebo je razapinjao

K r i s t u pripadaju po njegovoj božanskoj naravi, a drugi mu pripadaju po njegovoj ljudskoj naravi. On prema tome ne uvodi nikakva pomiješanja m e đ u atribute

3

Bila bi svakako hvale vrijedna stvar, kad bi se netko pobliže pozabavio samim problemom komunikacije idiomatum u tom razdoblju. Ovdje ne spominjem starije predstavnike antiohijske kristologije Diodora i Teo­ dora. U tom razdoblju antiohijsku kristologiju predstavlja Teodoret. Antiohijci su i sami priznavali da je Teodor u nekim stvarima predaleko otišao, vidi Ep. Joannis Ant. et synodi ad Cjrillum, P G , 77, 331, ep. 66. Teodoret je u oštrog polemici branio pozicije antiohijske škole, koliko je najbolje mogao. Međutim, njegov nauk ο komunikaciji idio­ matum nije pobijedio. Peti je opći sabor (553.) dao u pitanju komunikacije idiomatum konačno pravo Ćirilu A1 e k s a η d r ij s k ο m. V i d i posebno kan. 2, 3, 6, 10, D B , 214, 215, 218, 222. To je uostalom zajednička teza kako aleksandrijske tako i antiohijske škole. V i d i IV. anatematizam sv. Cirila, D B , 116; P G , 77, 120C-D i A S , RJ, 2060; P G , 77, 177A-B. 4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 107, c. 9; P G , 65, 689C-D; Mansi, IV, 585-588. Schvv., isto, P G , 65, 692A; Mansi, IV, 588. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 191, c. 19; P G , 65, 865A; Mansi, V, 429C. Schvv., isto, pg. 192, c. 22; P G , 65, 868A; Mansi, V, 432C. Schvv., isto, pg. 194, c. 29; P G , 65, 868C; Mansi, V, 433A. Schvv., isto, pg. 194, c. 29; P G , 65, 869C; Mansi, V, 433D. P G , 65, 708B. P G , 65, 705B. Hom. V (Atik!), P G , 65, 848D. Or. IX, P G , 65, 773B. Or. VIII, P G , 65, 769A. Martin, pg. 46-47; P G , 65, 843-844.

ι88

189

Pridijevanje vlastitosti

Pridijevanje vlastitosti

jednako kao što ne uvodi pomiješanje medu naravi. M o g l o bi se osim toga, što

osnovnoga zakona. Problem naime ο pridijevanju vlastitosti nije se mogao zau­

je u potvrdu te tvrdnje doneseno iz HT, donijeti t a k o đ e r brojna druga mjesta.

staviti samo na onim imenima, koja po sebi direktno označuju Krista, tj. Kristov

N e k a bude samo nešto; » Č u d e s a je činio kao Bog i trpnje je podnio u tijelu kao 18

19

čovjek« ; » O c u je po b o ž a n s t v u istobitan, a Djevici je po tijelu i s t o v r s t a n « ; trpljenje mu pripada po tijelu, a ne po b o ž a n s t v u .

20

teandrički kompozitum. Pitanje se neposredno proširivalo na ime »Božanski L o ­ gos« i s njime odmah u vezi na ime »Bog«. K a k o će se atributi pridijevati t i m ime­ nima, koja po sebi označuju primarno drugu b o ž a n s k u osobu prije inkarnacije?

Sva dakle svojstva, koja pripadaju ljudskoj naravi, i sva, koja pripadaju b o ž a n ­

Tu su dvije škole otišle svaka svojim putem. Antiohijska škola nije dozvoljavala

skoj naravi, ma kako bila različita, pripadaju jednome te istome subjektu, jednoj

B o ž a n s k o m Logosu ni Bogu pridijevati atribute, koji izviru iz ljudske naravi; alek­

te istoj osobi. Ovdje ne p o l a ž e m nikakvu važnost na to, naziva li Proklo tu osobu

sanđrijska je škola nasuprot smatrala to pridijevanje n u ž n o m posljedicom isprav­

K r i s t i l i S i n i l i G o s p o d i n i l i Emanuel, jer su to imena, kojima je bilo dozvoljeno

nog shvaćanja utjelovljenja. A k o se Logos utjelovio, onda se Logos po tijelu i rodio,

pridijevati jedne i druge atribute po mišljenju sviju. Č a k Nestorije dozvoljava da

trpio i umro. Po C i r i l o v u se mišljenju jedinstvo K r i s t a ne m o ž e dobro p r o t u m a č i t i

se svi atributi pripisuju K r i s t u , Sinu, G o s p o d i n u .

21

samo time, da se k a ž e kako Logos i čovjek nakon inkarnacije nisu dva nego jedan,

V a ž n o je, m e đ u t i m , za kristologiju utvrditi na čemu pojedini teolog više i n z L

nego se mora t a k o đ e r kazati, da Logos nakon inkarnacije jest čovjek; ako pak je

stira, na razlici atributa te na tome, da oni pripadaju različitim naravima, i l i na

Logos čovjek, onda je on kao čovjek t a k o đ e r trpio i uopće mu pripada sve, što

tome, da oni svi zajedno pripadaju jednoj te istoj osobi. D o k je antiohijska škola

pripada njegovu čovještvu. U tom se shvaćanju jasno ističe dominantni položaj

više isticala razliku atributa, ukoliko oni pripadaju različitim naravima, aleksan­

B o ž a n s k o g Logosa u t e a n d r i č k o m kompozitu K r i s t a . Protivno tome je antiohij­

đrijska je škola na čelu s C i r i l o m glavnu brigu uložila na to da p o k a ž e kako jedni

ska škola, slijedeći svoje zasebno shvaćanje inkarnacije, inzistirala na tome da bi

i drugi atributi pripadaju jednoj te istoj osobi te je izbjegavala svako dijeljenje.

pridijevanje ljudskih vlastitosti B o ž a n s k o m Logosu i l i Bogu značilo miješanje na­

Dosadašnji je prikaz Proklove kristologije već jasno pokazao gdje su u toj točki

ravi, ponizivanje božanstva. To se posebno tiče pridijevanja trpljenja B o ž a n s k o m

bile veće Proklove simpatije. To su uostalom pokazali i netom navedeni citati.

Logosu, što bi po mišljenju antiohijaca značilo teopashitizam. Proklove su sim­

Ne da se zatajiti daje Proklo tu više bio aleksandrijac, negoli antiohijac, premda

patije u toj točki na strani Aleksandrije. Ο tom ne m o ž e biti nikakve sumnje. To je

ne smijemo smetnuti s uma daje on daleko više od aleksandrijacajasno isticao

prvi dojam, što će ga dobiti, svatko, tko čita Proklove spise. To uostalom pokazuje

t a k o đ e r razliku m e đ u atributima, koja se bazira na njegovu neobično preciznom

već i tako otvoreno njegovo istupanje za M a r i j i n naziv »Bogorodica« bez rezerve,

razlikovanju naravi. T a k o se m o ž e reći da je naš patrijarh kao svoju osnovnu

koji upravo počiva na tome da se Bogu pripisuju svojstva ljudske naravi. A l i treba

z a d a ć u smatrao to, da p o k a ž e kako uistinu jednome te istome pripadaju jedni i

svakako istaknuti, da je Proklo kod toga neobično brižan, da ne dade nikome

drugi atributi, ali je ujedno t a k o đ e r b r i ž n o nastojao, da uvijek precizno označi

povoda ni za kakvu sumnju da bi on samoj božanskoj naravi pripisivao kakvo

različnost počela, po kome ti atributi bivaju K r i s t o v i .

svojstvo ljudske naravi. D o k C i r i l često jednostavno tvrdi daje Logos i l i Bog u

22

23

tijelu (σαρκί) trpio, a da ujedno to ne precizira j o š posebnije, Proklo se takoreći uvijek trudi unaprijed označiti da je to utjelovljeni Logos, koji je u tijelu trpio, a

Drugi stupanj komunikacije A k o imamo na umu taj Proklov stav prema osnovnom zakonu ο komunikaciji idiomatum, neće nam biti teško pogoditi kakve će posljedice on izvući iz toga

Hom. III, Martin, pg. 47,11. 16; P G , 65, 843B. TA, Schw., t. IV, v. 2, pg. 193, c. 24; P G , 65, 868C; Mansi, V, 433A. Or. X, P G , 65, 781; Or. XII, P G , 65, 792D itd. Nestorii sermo VII, P L , 48, 794A, 798D, 799, 800; Nestorii sermo II, P L , 48, 765A.

22

Takav »teopashitizam«, gdje se trpljenje pripisuje »Bogu« ili »Božanskom Lo­ gosu« (Bogu imenovanom konkretnim terminima tako, da označuje osobu!), nazivam terminološkim teopashitizmom za razliku od stvarnoga teopashitizma, kad se trpljenja pripisuju božanskoj naravi. Dakako daje terminološki teopashitizam ispravan i oprav­ dan, a stvarni teopashitizam je hereza. Antiohijci su se bojali terminološkog teopashi­ tizma u prvom redu zato, što nisu dobro razlikovali među osobnim i neosobnim termi­ nima. V i d i npr. X I I . anatematizam, D B , 124; P G , 77, 121D. 23

190

191

Pridijevanje vlastitosti

Pridijevanje vlastitosti

gotovo redovito ujedno dodaje daje njegovo božanstvo ostalo netrpljivo. Bitno se

prvom dijelu homilije Proklo je postavio bez daljnjeg tumačenja tvrdnju da je

stvar nije izmijenila, jer se konačno ipak trpljenje pripisuje B o ž a n s k o m Logosu, a

»onaj, koji je po naravi netrpljiv, postao iz sažaljenja m η ο go t r ρ lj i v« , koja bi se

ni C i r i l nije mislio Logosa prije utjelovljenja, ali se iz toga ipak vidi nastojanje, da

ovako za sebe mogla shvatiti i teopashitski, ali je u daljnjem razvoju propovije­

bude isključen svaki nesporazum. D o k bi Cirilovu formulu, ako je uzmemo bez

di j o š u nekoliko navrata pobliže t u m a č i o smisao te tvrdnje. Samo nešto poslije

28

njezinih daljnjih tumačenja, koja je C i r i l morao davati - često natjeran na to od

toga P r o k l o tvrdi kako je nakon grijeha preostalo samo to rješenje ljudskoga

protivnika - mogli m o ž d a shvatiti i tako, daje Logos i po božanskoj svojoj naravi

zla, »da Bezgrješni za grešnike u m r e « (taj Bezgrješni je očito sam Bog, jer je

preko tijela (kao instrumenta!) nešto trpio, dotle je Proklo gotovo uvijek nastojao

Proklo već prije od aktivnog spasenja isključio ljude i anđele). »Sto dakle?« -

sa svih strana stvar tako formulirati, te bude jasno, daje božanstvo ostalo netrplji­

nastavlja P r o k l o - »sam onaj, koji je svu narav doveo u bivstvovanje, kome n i ­

vo. Pogledat ćemo tu stvar na tekstovima.

šta nije n e m o g u ć e za davanje, našao je o s u đ e n i m a najsigurniji život i od smrti

Već je Loofs upozorio da HT nije teološki toliko daleko od Nestorija, koliko se to većinom m i s l i .

24

Proklo je u HT vrlo umjeren, što se tiče komunikacije idio­

matum. O p ć e n i t o ostaje na liniji osnovnog zakona u tom smislu, da jedne i druge

najprikladnije rješenje i postade čovjek, kako znade on sam (...) i umre o n i m stoje postao i otkupi onim, stoje b i o . «

29

N e m a sumnje, daje u cijelome sklopu

isti subjekt »Bog«, koji je osim prvotnog određenja »Bezgrješni« dobio j o š dva

vlastitosti pripisuje jednome subjektu i da što jače i određenije utvrdi stvarno

druga (»Stvoritelj« i »Svemoćni«), te da se u posljednjem dijelu sklopa njemu

jedinstvo toga subjekta. Ima m e đ u t i m nekoliko mjesta, gdje je Proklo prekoračio

pripisuje smrt, koja je atribut ljudske naravi. Samo ime »Bog« nije d o d u š e re­

granice osnovnog zakona komunikacije tako, daje s manje i l i više j a s n o ć e pripi­

čeno, ali malo n i ž e će Proklo reći i to ime: »... nije milosrdni Bog pustio, da do

sao Bogu atribute ljudske naravi. Ta mjesta Nestorije nije mogao prešutjeti, a da

kraja bude (čovjek) đavlu odgovoran, nego je došao onaj, koji je uvijek prisutan

na njih odmah ne replicira. O s i m samoga termina »Theotokos« Nestorije mu je

i prolio je kao otkup vlastitu krv i dao je za rod (sc. ljudski) kao cijenu smrti

posebno zamjerio tvrdnju da je »Bog« u Djevičinoj utrobi »postao svećenik«.

25

tijelo, što gaje iznio iz Djevice . . . «

3()

Proklo je dakle očito smatrao da K r i s t o ­

Svećeništvo je svojstvo, koje pripada K r i s t u po njegovoj ljudskoj naravi. Proklo

vo trpljenje treba pripisati Bogu, ali je ipak ο tom tako promišljeno i pažljivo

je to svojstvo komunikacijom prenio na b o ž a n s k u osobu, jer je b o ž a n s k a osoba

govorio, da odmah bude jasno da trpljenje nije svojstvo b o ž a n s k e nego ljudske

onaj čovjek, koji je svećenik. A l i je on tu svoju tvrdnju izrazio takvom b r i ž n o m

naravi. P o d konac homilije j o š se jednom vratio na to pitanje te je j o š jednom

pažljivošću, da je unaprijed posve isključio sumnju ο bilo kakvom pomiješanju

istaknuo r a z l i k u m e đ u naravima i atributima. Ovaj puta je to tako i z r a ž e n o ,

m e đ u dvjema naravima: »Bog je postao svećenik, ne promijenivši naravi, nego

daje p r i l i č n o umanjena j a s n o ć a kome se zapravo pridijeva trpljenje: » D o š a o je

po milosrđu obukavši onoga, koji je po redu M e l k i z e d e k o v u . « Izražavanje ο sa­

spasiti, ali je trebalo i trpjeti. K a k o je bilo m o g u ć e jedno i drugo? P u k i čovjek

mom sjedinjenju je posve antiohijsko i diofizitsko, toliko diofizitsko, daje gotovo

nije mogao spasiti, B o g n e o b u č e n nije mogao trpjeti. Sto dakle? (On) sam bu­

na štetu samoj tvrdnji ο Bogu-svećeniku.

dući Bog (Emanuel) postade čovjek i spasi onim, što je bio, a trpi onim, što je

26

Nestorije je j o š posebno izričito zamjerio P r o k l u to što je on pripisao Bogu trpljenje.

27

P r o k l o je, m e đ u t i m , i ο tome izuzetno oprezno govorio. Istina, u 28

»... steht... theologisch dem Nestorius nicht so fer 11, wie zumeist angenommen wird« Loofs, »Nestorius«, u: REP, Bd. XIII, Leipzig, T903., str. 742. »Deus pontifex factus est, ferre non possum, si enim Deus opifex et pontifex est, cujus a pontificibus legatio exhibenda est?«, P L , 48, 783A. Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 104, c. 3; P G , 65, 684B; Mansi, IV, 380E. »Si autem vivificator mortificatus est, quis erit, qui conferat vitam? ... Templi est morte dissolvi; inhabitantis autem templum id ut resuscitet proprium est«, P L , 48, 784-785. 24

25

26

27

ό ουν κατά φύσιν απαθής γέγονε δι' οίκτον πολύπαθης, Schvv., isto, pg. 104, c. 4; P G , 65, 684C; Mansi, IV, 581A. άναμάρτητος υπέρ των ήμαρτηκότων απόθαναν ώφειλεν ... αυτός ό πάσαν φύσιν εις τό είναι παραγαγών ... έξεΰρε ... τώι θανάτωιμ λύσιν εύπρεπεστάτην και γίνεται άνθρωπος ... και άποθνήισκει ώι έγένετο και λυτροΰται δι υπήρχε ν ..., Schvv., isto, pg. 105, c. 5-6; P G , 65, 685C-D; Mansi, IV, 581-584. ... ό φιλοικτίρμων Θεός, άλλ' ήλθε ν ό άεί παρών και κατέβαλεν λύτρον τό οικείο ν αίμα και έδωκε ν ... τω θανάτω ... σώμα, Schvv., isto, pg. 106, c. 7; P G , 65, 688C-D; Mansi, IV, 584-585. 29

30

192

193

Pridijevanje vlastitosti

Pridijevanje vlastitosti

p o s t a o , « Bez obzira na to, spada li riječ » E m a n u e l « u izvorni tekst i l i ne, treba

bilo u Antiohiji daleko prihvatljivije, negoli Ćirilovo izvođenje, koji se bojao pri­

priznati daje u toj rečenici manje jasno i z r a ž e n o kome se pridijeva trpljenje, a

znati narav (bar terminološki), ali je silom htio pripisati ljudska svojstva.

31

j a č e je i z r a ž e n a razlika naravi. N e m a sumnje, daje to Proklovo nastojanje oko

34

Proklov je plan komunikacije bio od prve jasan: Logos uzima sebi ljudsku

j a s n o č e i umjerenosti u pridijevanju ljudskih svojstava Bogu uvjetovano pole­

narav.

m i č k i m karakterom H T . On je s jedne strane morao pokazati kako ljudska

pripada naravi. No naravi pripadaju njezina svojstva. Dakle su i ta svojstva L o ­

svojstva doista pripadaju b o ž a n s k o j osobi, jer inače ne bi dokazao osnovne teze

gosova. M e đ u t i m , da to pripadanje ne bude shvaćeno samo pravno, nego stvar­

ο terminu »Theotokos«, ali je s druge strane opet morao tako pažljivo i umjere­

no, kao pripadanje u smislu osobnog prediciranja, Proklo ne ostaje k o d izraza

no govoriti, te p r o t i v n i k u ne dade povoda, da ga o p t u ž i zbog arijanizma.

32

M e đ u t i m , kako god bilo, izvan diskusije ostaje činjenica da Proklo u HT sma­

35

Ljudska narav je dakle Logosova. Z n a č i da je Logosovo i sve ono, što

»uze« nego ujedno s njim veže izraz »postade čovjek«, da bude jasno da se radi ο stvarnome jedinstvu osobe (τό έ ν ι κ ό ν του π ρ ο σ ώ π ο υ ) , kako će to sam Proklo 36

tra da se svojstva Kristove ljudske naravi mogu, a i trebaju, pripisati božanskoj

malo kasnije r a s t u m a č i t i .

T i m e je Proklo u neku ruku s antiohijskog stanovišta

osobi.

pokazao ono, stoje u njihovoj školi bilo nerado gledano i l i zapravo o p t u ž i v a n o .

U TA postaje Proklo u pitanju pridijevanja još jasniji, baš što se tiče pridije-

Nastavljajući svoje kristološko razlaganje Proklo pripisuje Logosu ljudske

vanja ljudskih svojstava B o ž a n s k o m Logosu, ali nipošto ne gubi s vida potrebnu

atribute jednako kao i b o ž a n s k e . »Postade dakle Bog Logos potpuni čovjek ... i

umjerenost. Gotovo kroz polovicu TA neprestano je subjekt »Bog Logos« i nje­

postavši čovjek, spasi po tijelu istovrsni rod onim, stoje bilo podvrgnuto sličnim

mu se pridijevaju jedna i druga svojstva, ali to biva s upravo nevjerojatnom pažlji­

trpljenjima ... umro za sve kao čovjek, svladao ... đavla ... kao Bog.«

vošću, da ne d o đ e do nesporazuma. Vrijedno je to promotriti iz bližega.

koji neodjeljivo iz uma proizlazi i ostaje, ako je i bio viđen na zemlji, ali se od R o ­

U p o č e t k u kristološke ekspozicije Proklo veli: »... Bog ... Logos došavši utje­ lovi se ... i uzevši oblik sluge postade tijelo i rodi se od Djevice ...jer narav n u ž n o

ditelja nije odijelio.«

38

37

»Logos,

Posebno Proklo razvija svoj plan ο komunikaciji ljudskih

atributa B o ž a n s k o m Logosu u jednom odlomku, koji sam već citirao u prijaš­

slijede početci i stanja i trpnje.« Ne samo da Proklo pripisuje B o ž a n s k o m L o ­

njem poglavlju: »Ako neke smućuju pelenice i stavljanje u jasle i tjelesni rast u

gosu jedan ljudski atribut (rođenje), nego on odmah daje i opravdanje za to. On

vremenu i spavanje u lađici i umor od putovanja i što je katkad bio gladan i što

najprije tvrdi daje Logos postao čovjek, to jest uzeo ljudsku narav, a b u d u ć i da

god pripada onome, koji je uistinu postao čovjek, neka znadu, da podrugujući se

je uzeo narav, morao je uzeti i sve što naravi pripada. Prema tome, b u d u ć i daje

trpljenjima niječu narav, a niječući narav, da ne vjeruju u ekonomiju, ne vjerujući

ljudska narav nakon utjelovljenja Logosova, zato su i svojstva naravi t a k o đ e r L o -

pak u ekonomiju čine to na štetu spasenja. N e k a ti pravdaši p o k a ž u daje od po­

gosova. Priznajući K r i s t u pravu ljudsku narav (i terminološki), Proklo je priznao

stanka svijeta (ikoji) čovjek upao u život došavši drugim putem izvan toga puta

33

antiohijsku tezu. K a d je sad iz činjenice, što je priznao narav, izvodio da treba priznati i ono, što iz naravi slijedi (to jest svojstva naravi!), njegovo je izvođenje

31

ήλθε ν σώσαι, άλλ' έχρήν και παθεΐν πώς ήν δυνατόν έκάτερα; άνθρωπος ψιλός σώσαι ούκ ίσχυε ν θεός γυμνός παθεΐν ούκ ήδύνατο ... αυτός ων θεός (ό Εμμανουήλ) γέγονεν άνθρωπος, και ωι μέν ήν έσωσεν, ωι δέ γέγονεν έπαθεν, Schw., isto, pg. 107, α 9; P G , 65, 689C; Mansi, IV, 585D. Riječ »Emanuel« Schvvartz je stavio u zagradu, što bi imalo značiti daje nesigurna! To svojstvo polemičke umjerenosti Proklo je zadržao, možemo reći, bar općenito u svemu svome radu. Nestorije je, čini se, opazio tu Proklovu brigu oko umjerenosti; zato je i on dosta neodređeno odgovorio na tvrdnju ο Bogu, koji trpi. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860D; Mansi, V, 425D: ... Θεός ... λόγος ... έγένετο σάρξ ... και έτέχθη έκ παρθένου ... άναγκαίως γάρ τήι φύσει παρέπονται αί άρχαί και τά σχήματα και τά πάθη. 32

33

34

Međutim, treba priznati da u pripisivanju ljudske naravi Kristu Proklo nije bio jedinstven s antiohijcima. O n i su više bili mišljenja da ljudska narav pripada Kristu, dok po Proklu ona pripada Logosu, To je kapitalna razlika između Prokla i Antiohije. Na nju se Proklo nigdje ne osvrće. Već je istaknuto da su antiohijci inkarnaciju promatrali više kao sjedinjenje i time bili u pogibli da previše izjednače elemente Kristova kompozita. No to je bila samo misaona osnovica, koja leži na dnu, iza onoga što se raspravljalo; ona je više mentalitet, negoli fiksirano mišljenje. Sama formula »uze« Proklu je zajednička s Antiohijom. »Uze« je vaše iznašašće, kaže Eranistes pravovjernome u Eranistesu, Dial. I, P G , 83, 40B. Antiohijci, međutim, ne tumače to kao Proklo. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 190, c. 14; P G , 65, 861C; Mansi, V, 428B. Schvv., isto, pg. 190, c. 15; P G , 65, 861C-D; Mansi, V, 428. Schvv., isto, pg. 190, c. 16; P G , 65, 864A; Mansi, V, 428. 35

36

37

38

Pridijevanje vlastitosti

194

Pridijevanje vlastitosti

195

naravi, i tada neka izmišljaju svoje brbljarije. A k o pak je taj p o č e t a k zajedničke

Ne treba nikakvog posebnog umovanja, da se vidi kako Proklo u tom velikom od­

naravi, a Bogje Logos uistinu postao čovjek, radi čega se oni, koji zajedno s nama

lomku pripisuje trpljenje Bogu Logosu. To se ponajprije očito vidi iz postavljanja teze,

ispovijedaju narav, podruguju trpljenjima? Jedno dakle od dvoga neka izaberu: i l i

koja ima biti kontradiktorna prigovoru. Zaključak prigovora jest: Bog Logos nije tr­

stideći se trpljenja, neka zaniječu narav, te pristajući uz nauke manihejske neka

pio nego je trpio netko, koji je drugi od Boga Logosa. Proklo hoće pobiti taj prigovor.

budu svrstani u red b e z b o ž n i k a , i l i ako dopuštaju dobitak iz učovječenja prizna­ j u ć i narav, neka se ne stide trpljenja, koja pripadaju naravi!«

Očito je, dakle, da će njegov zaključak glasiti da onaj, koji je trpio, nije drugi od Boga Logosa, nego je upravo sam Bog Logos trpio. Proklo rješava prigovor tako, da postavlja

39

Nije potrebno isticati, kako taj odlomak potvrđuje prikaz Proklova plana ο

distinkciju između božanstva i tijela. Logos je netrpljiv po božanstvu, jer božanska

komunikaciji ljudskih atributa Logosu, kako je malo prije iznesen. N e m a sumnje

narav ne može osjetiti nikakvo trpljenje. K a d dakle kažemo, daje Logos trpio, onda

da se u cijelom tom majstorskom logičkom postupku radi ο B o ž a n s k o m Logosu,

tu najprije dodajemo da se utjelovio i onda je u svome tijelu trpio, a svoje je božanstvo

koji je dobio »dobitak« uzevši ljudsku narav, i kojemu onda logično pripada sve,

očuvao netrpljivo. Treba priznati daje Proklovo izvođenje izuzetno precizno i ne­

što pripada na taj njegov »dobitak«. K a d Proklo i ne bi bio izričito spomenuo B o ­

dvojbeno u smislu diofizitizma, tako da se jasnije jedva dade zamisliti. Iako u početku

žanski Logos (stoje m e đ u t i m on učinio!), bilo bi ipak jasno, da se ο njemu radi,

upotrebljava nekoliko oštrih riječi na račun protivnika (»tkaju platno pauka«, »pišu

jer je čitav dokazni postupak upravljen protiv Teodora, odnosno pretjeranosti

po vodi«), ipak ga polemika ne odvodi tako daleko, da bi zaboravio da piše ne zato da

antiohijske škole. A antiohijci nisu nijekali trpljenja K r i s t u , nego Logosu.

protivnika prisili na popuštanje, nego da mu protumači, stoje nejasno.

M a l o poslije Proklo će pristupiti rješavanju jednoga antiohijskog prigovora. »Ali

Z b o g toga je TA u Antiohiji naišao na dobar prijem

41

i nije n e m o g u ć e , daje

42

dakako reći će mi ono toliko razvikano sastavljajući silogizme slabije od paučine:

on bio razlogom, te se Teodoret u Eranistesu izrazio tako, kao da bi on dozvolio

A k o je Trojstvo', kažu, 'istobitno, onda je Trojstvo netrpljivo. A Bog Logos se pro­

da se trpljenja pripišu »utjelovljenome Logosu«, ako i ne dozvoljava, da se pripišu

matra u Trojstvu. Dakle je i Logos netrpljiv. A k o pak je Bog Logos netrpljiv, slijedi,

»Logosu«, dok je u p o č e t k u kristološkog sukoba antiohijska škola a limine od­

daje razapet drugi od Boga Logosa, koji je netrpljiv/ Doista tkaju platno paukovo,

bijala svako pripisivanje ljudskih atributa B o ž a n s k o m Logosu.

43

A svakako se,

koji to kažu, i pišu po v o d i . . . Što dakle mi kažemo? Daje Trojstvo istobitno i netr­

mislim, m o ž e reći daje u vezi s TA Teođoretovo pomirljivo stanovište u njego­

pljivo po svome b o ž a n s t v u (secundum rationem deitatis). Jer kad kažemo, daje on

vim Demonstrationes per sjllogismos, gdje veli: » O n e , koji tvrdoglavo ostaju kod

trpio, ne k a ž e m o daje trpio po božanstvu (secundum rationem deitatis), jer božan­

toga daje Bog Logos trpio u tijelu (σαρκι), treba upitati kako shvaćaju tu izreku.

ska narav ne m o ž e prihvatiti nikakvo trpljenje, nego ispovijedajući da se Bog Logos,

I ako bi se usudili reći da je b o ž a n s k a narav podnijela muku tijela, koje je bilo

jedan od Trojstva, utjelovio, dajemo . . . razlog, da se razumije, zašto se utjelovio. Budući daje naime Bog Logos htio svladati trpljenja, kojima je svršetak bila smrt, a opet neuništiva narav nije mogla na sebe uzeti trpljenja: ako je naime svako trpljenje zavada i borba sastavljenih stvari, a kod onoga, što je nematerijalno i jednostavno, nema nikakve sastavljenosti, nikakvo dakle trpljenje ne može prodrijeti tamo, gdje nema ni sastavljenosti: hoteći dakle uništiti trpljenja, koja su vladala nad razum­ skim tijelom, kao što smo rekli, (i) kojima je najviša tvrđava bila smrt, Bog Logos se utjelovio iz Djevice ... oblikovao se kao čovjek... i poništio je sebe u obliku sluge ne pretrpjevši nikakvo ograničenje božanstva i tako je spasio cijeli ljudski rod, u svome

σταυρωθείς έτερος παρά τον θεόν λόγον τον απαθή ... κατά τον λόγον της θεότητος ή τριάςόμοούσιός έστι και απαθής, ουδέ γάρ φάσκοντες αυτόν πεπονθέναι, τώι λόγωι τής θεότητός φαμεν αυτόν πεπονθέναι ... όμολογοΰντες τον θεόν λόγον, τον ένα τής τριάδος, σεσαρκώσθαι ... έν τήι σαρκι ... αύτοΰ καταργήσας τά πάθη, φυλάξας δέ αυτού απαθή τήν θεότητα ... Schvv., isto, pg. 191-192, α 20-21; P G , 65, 865C-D; Mansi, V, 492-432. Daje to antiohijski prigovor, ο tome ne može biti sumnje. On se nalazi supstancijalno u napadu orijentalaca protiv X I I . anatematizma Ćirilova (PG, 76, 377C-D), a ponavlja ga i Teodoret, Eranistes, P G , 83, 329B. Pismo Ivana Antiohijskog Proklu, P G , 65, 877A-B, ep. V. Kažem: »zbog toga«, a možda bi trebalo reći: »bar djelomično zbog toga«, jer nema sumnje da su kod odobrenja TA igrali ulogu i drugi momenti, koji nisu svi bili znanstvenog karaktera. Eranistes, Dial. III, P G , 83, 264 Β, 233B; usp. 280C. V i d i pobijanje IV. anatematizma, P G , 76, 409-413 (Teodoret) i pobijanje X I I . anatematizma, 377-380 (orient.), 449 (Teodoret). 41

naime tijelu svladavši trpljenje, a sačuvavši netrpljivo i svoje božanstvo.«

39

40

40

Schw., isto, pg. 191, c. 18; P G , 65, 864C-D; Mansi, V, 429.

εί ή τριάς ... ομοούσιος, ή τριάς απαθής* ό δέ θεός λόγος έν τήι τριάδι όραταν και ό λόγος άρα απαθής, ει δέ ό θεός λόγος απαθής, εύρεθήσεται ό

42

43

196

Pridijevanje vlastitosti

197

Pridijevanje vlastitosti

pribijeno, neka budu p o u č e n i da b o ž a n s k a narav nije ispunjavala ulogu d u š e . Jer

XIII, »bilo je trpljenje tijela, a snaga b o ž a n s t v a « . I malo kasnije govori: »Bog

je Bog Logos zajedno s tijelom uzeo i d u š u . A ako bi takvo shvaćanje zabacivali

je bio, koji se utjelovio, i koji je u tijelu razapet... Gospodar moj bijaše, koji je u

kao bogohulno, a kazali bi daje po naravi trpjelo tijelo, a Bog Logos je usvojio

tijelu razapet, jer ja sam bojeći se sjaja njegova božanstva, povukao svoje zrake

48

trpljenje kao (ono, koje) pripada (njegovu) vlastitu tijelu, neka ne iznose zago­

(to stavlja Proklo u usta suncu) ... Stvoritelj je bio (to govori zemlja) u tijelu

netne i tamne izričaje, nego neka jasno k a ž u smisao izreke, koja zlo zvuči. K a o

(σαρκοφορών), koji je u tijelu ( σ α ρ κ ί ) razapet, jer ako sam i tijelo (σάρκα) u

pristaše naime toga tumačenja imat će one, koji su izabrali, da slijede b o ž a n s k o

jaslama zakrila, ali snage njegova božanstva nisam ograničila ... Onaj, koji je ne­

Pismo.«

kad u meni bio čašćen kao Bog (to govori hram), taj je onaj, koji sada u tijelu trpi

44

Teodoret tu iznosi dva m o g u ć a tumačenja izreke »Bog Logos je trpio u tije­

4 9

pogrde . . . « 1 k o n a č n o pita Proklo: »Recite nam, anđeli, arkanđeli i sve sile ne­

lu«, od kojih je jedno krivovjerno, a drugo pravovjerno. O b a ta tumačenja stavlja

beske, tko je onaj, koji se pojavio na zemlji i razapet je u tijelu? I svi će odgovoriti

u usta onih, koji ispovijedaju inkriminiranu formulu. On dakle d o p u š t a da bi

vičući za prorokom Davidom: » D o m i n u s Deus virtutum, ipse est rex gloriae.«

50

mogla postojati ortodoksna eksplikacija te formule. N e m a sumnje daje Teodo­

Or. VII k a ž e daje u Jordanu »Bog od čovjeka posvećen« . »Rodio se od žene

ret, pišući taj pasus Eranistesa, imao pred očima svoga inače prijatelja, tada već

i bio je u k r i l u majčinu kao netom r o đ e n o dijete vječni Logos postavši tijelo (po­

pokojnog patrijarha P r o k l a i njegov T A .

stavši u tijelu!)«, ističe Hom II? »Gledaj pobjedu«, veli Or. XI, »i dršci pred tr­

1

U nekim drugim spisima Proklo je katkada manje suzdržljiv. Brojna su mjesta gdje on otvoreno pripisuje ljudska svojstva Bogu i l i B o ž a n s k o m Logosu. »Logos 45

51

46

je vidljiv po ekonomiji u tijelu« , Djevicaje rodila »utjelovljenoga L o g o s a « , »Bog 47

se rodio iz Djevice« . » K a d je Bog Logos postavši čovjek bio razapet«, k a ž e Or.

pljenjem Boga Logosa, koji je svojevoljno trpio u tijelu, a bio je netrpljiv«.

53

Doista, svatko tko čita Proklove spise, m o ž e se vrlo lako uvjeriti da on smatra opravdanim pripisivanje ljudskih svojstava Bogu i Božanskom Logosu. A l i će ujed­ no i opaziti daje Proklo uvijek, uz koji taj izuzetak, kadgodje pridijevao koji ljudski atribut Bogu i l i B o ž a n s k o m Logosu brižno nastojao istaknuti daje to Logos nakon inkarnacije, Logos, koji je postao čovjek, te da njegovo božanstvo nije taknuto od toga svojstva, nego je to svojstvo njegove ljudske naravi, koje se njemu pripisuje radi

44

Οί σαρκί πεπονθέναι τον θεόν λόγον Ισχυριζόμενοι, έρωτάσθωσαν του ρητού τήν δ ι ά ν ο ι α ν και εί μεν φάναι τολμήσαιεν, ώς του σώματος προσηλομένου τήν όδύνην ή θεία φύσις ύπέμεινε, μανθανέτωσαν ώς ού ψυχής χρείαν ή θεία φύσις έπλήρου. Και ψυχήν γάρ ό Θεός λόγος μετά του σώματος άνειλήφει. Εί δέ τόνδε τον λόγον ώς βλάσφημον άποστρέφοιντο, φήσαιεν δέ φύσει πεπονθέναι τήν σάρκα, τον δέ Θεόν Λόγον ωκειώσθαι τό πάθος ώς ίδιας σαρκός, μή γριφώδεις και (οφώδεις προφερέτωσαν λόγους, άλλά σαφώς του κακεμφάτου ρητού λεγέτωσαν τήν διάνοια ν. Τήσδε γάρ της ερμηνείας συμψήφους έξουσι τούς έπεσθαι τή θεία Γραφή προαιρουμένους, P G , 83, 332C-D. Μ. Richard (»Proclus de Constantinople et le theopaschisme«, u; RHE, 38 [1942.], str. 339) krivo prevodi drugu polovicu toga pasusa: »... S'ils rejettent cette explication comme un blaspheme, qu ils disent done (φήσαιεν δέ, druga pogodbena eventualna rečenica povezana s prvom adverzativnom česticom δέ!) que la ehair a souffert par nature et que le Dieu-Verbe s est approprie (ωκειώσθαι, dod. Richard) cette souffrance en tant que (souffrance) de sa propre ehair. Qu'ils evitent les explications obscures et enigmatiques, mais qu ils nous expliquent clairement le sens de leur expression malsonnante ...« Hom. IV, Martin, pg. 43, n. 17; P G , 65, 845A. Isto, Martin, pg. 43, n. 19; P G , 65, 845B. Hom. I, P G , 65, 836A. 45

46

47

najužeg sjedinjenja s ljudskom naravi u jednu hipostazu. Tu se očito vidi da Proklu njegova »jedna hipostaza« nije samo riječ, import iz drugog kristoloskog kruga, nego daje stvarno to poimanje izraslo iz cjeline njegove kristologije.

48

54

ήνίκα ό Θεός Λόγος άνθρωπος γενόμενος έσταυροΰτο σαρκός μέν τό πάθος, θεότητος δέ τό κράτος, P G , 65, 792D. P G , 65, 793C-D. P G , 65, 796Α. Or. XIII spada među najsigurnije zajamčene Proklove propovijedi. V i d i naprijed u poglavlju »Izvori Proklove kristologije«. Ona bi po natpisu u koptskom prijevodu imala biti Proklova nastupna propovijed prigodom ustoličenja na patrijaršijskoj stolici. P G , 65, 760A. έγεννήθη έκ γυναικός κάι ήν έν κόλποις μητρός ώς παιδίον άρτιγενές, έν σαρκί γεγονώς ό προαιώνιος λόγος, P G , 65, 840Α ... βλέπε τήν νίκην και φρίξον τό πάθος του εκουσίως παθόντος σαρκί, απαθούς δντος Θεού Λόγου, P G , 65, 784C. Tko ima pred očima to stoje dosad rečeno ο Proklovoj komunikaciji idiomatum, mislim da nipošto neće odobriti tvrdnje M. Richarda: »On peut, je crois, conelure que 49

50

51

52

53

54

198

Pridijevanje vlastitosti

Pridijevanje vlastitosti

T r e ć i stupanj komunikacije

199

je takva komunikacija idiomatum nešto posve domaće, dapače se m o ž e reći da

:

mu je takva komunikacija vrlo draga. Navest ću samo nekoliko mjesta. Ne tre­ Proklo je, međutim, u komunikaciji idiomatum pošao još korak dalje. A k o se

ba ponovno spominjati ono mjesto iz HT, gdje se k a ž e da je »netrpljivi postao

ime »Božanski Logos« može promatrati kao posve osobno ime i apstrahirajući od

mnogotrpljiv« , i l i gdje se k a ž e da »utroba nije bila pretijesna za onoga, kojega

naravi, kojoj je ono nosilac, ime »Bog« je po sebi ime, koje n u ž n o unosi božansku

nebo ne m o ž e o b u h v a t i t i « . U Or. XV k a ž e se za sv. Ivana evanđelistu: »Vidje

narav. Tako je »Bog« ime koje K r i s t u pripada po njegovoj božanskoj naravi. K a d

dijete, onoga, koji je prije vjekova savršen! Vidje u pelene povijena samog onoga,

smo dakle Bogu pridavali koje svojstvo ljudske naravi, onda smo već imali taj daljnji

koji je zapovijeđu razriješio Lazarove p o v o j e ! « 1 malo dalje: »Vidje, kako je hra­

izvod iz komunikacije idiomatum: mi smo izjednačavali konkretno ime, koje K r i s t u

njen onaj, koji hrani hraniteljicu; vidje u majčinu k r i l u onoga, koji se nije odijelio

pripada po njegovoj božanskoj naravi s konkretnim imenom, koje mu pripada po

od Očeva krila; ... vidje kako u tijelu (σαρκί) bježi u Egipat onaj, koji d r ž i zem­

56

57

58

njegovoj ljudskoj naravi. Ili drugim riječima: mi smo K r i s t u imenovanom po jednom

lju u šaci; vidje kako se vodom krsti onaj, koji čini da vode iz zemlje izviru; . . .

svojstvu božanske naravi pridavali koje svojstvo, koje mu pripada po ljudskoj naravi.

vidje svezanoga onoga, koji nije razriješio djevičanstva majčina; ... vidje trnjem

Takvo je uzajamno pridijevanje vlastitosti dozvoljeno, dok god se te vlastitosti izriču

ovjenčana onoga, koji je zemlju cvijećem napunio; vidje kako je na zemlji na k r i ž

konkretnim terminima i to radi jedinstva subjekta, kojemu pripada jedna i druga

pribijen onaj, koji je uzvišen na nebesima; vidje u grobu kao mrtvaca onoga, koji

narav. D o k god je naime u jednom i drugom terminu sadržan isti subjekt (a to je u

je iz groba budio mrtve; vidje uskrsnuloga onoga, koji je u s k r s n u ć e unaprijed

slučaju, kad su termini konkretni!), tako dugo se oni mogu uzajamno jedan drugome

navijestio . . . « 1 nešto poslije: »Onaj, koji je bez p o č e t k a i koji ne prima p o č e t k a

pridijevati, odnosno međusobno se izjednačavati, jer postoji m e đ u njima konkretni

i koji je uzeo p o č e t a k bivanja.«

5 9

60

Or. XIX kaže za apostole da su oni »doticali

identitet. Tako dolazimo do formulacije gdje se izjednačuju dva oprečna svojstva, od

se utjelovljenoga onoga, koji je bez oblika; slijedili, dok je hodao, onoga koji je

kojih jedno pripada K r i s t u po božanstvu, a drugo po čovještvu, izražena dakako

svuda prisutan; sjedili su s onim, koji je neograničen; slušali su glas onoga, koji je

konkretnim terminima. Takva je formulacija na primjer: »Netrpljivi je trpio!« A n t i ­ 55

ohijska škola nije dozvoljavala - sasvim razumljivo - ni takve komunikacije. P r o k l u

Proclus, si sa prudence bien connue la empeche de se prononcer publiquement contre le theopaschisme, comme l'a fait Theodoret, η etait cepenđant pas loin de penser sur ce sujet comme leveque de Cyr« (nav. dj., str. 330), ako bi to imalo značiti daje Proklo mislio da nije dozvoljeno Božanskom Logosu ni u kakvom obliku pripisivati trpnje. Ta njegovi spisi sasvim protivno dokazuju. Bauer je dobro uočio Proklovo mišljenje u toj stvari, kad piše: »Dieser Gott Logos ist nun bei Proklos der Trager der gottlichen und menschlichen Natur« (Proklos von Konstantinopel, Munchen, 1919., str. 119), ali je to dakako samo u osnovi. Richard se na Bauera ne osvrće. To se može vidjeti iz Eranistesa, Dial. III, P G , 83, 221B, iz ovog odlomka: »Dakle je Bog podnio trpljenje? Orth. A k o je bez tijela na križ bio pribijen, božanstvu pridaj trpljenje, ako pak se uzevši tijelo učovječio, zašto ono, što je trpljivo, ostavljaš netrpljivim, a netrpljivo podvrgavaš trpljenju? Eran. A l i j e tijelo zato uzeo, da preko trpljivoga netrpljivo podnese trpljenje (ΐνα διά του παθητοΰ τό απαθές ύπομείνη τό πάθος). Orth. Zoveš ga netrpljivim i trpljenje mu pripisuješ? (Απαθή καλείς, και πάθος αύτω προσαρμόττεις). Eran. Rekao sam, daje uzeo tijelo, da trpi.« U tom je odlomku istina Eranistes uzeo neosobni termin (neutrum: τό απαθές), ali ga je Orth. (=Teodoret!) vratio natrag u osobni (masculinum: απαθή, ak. sing. m. roda!), kao što je s osobnim terminom (Θεός) i počeo taj odlomak. Ili drugi odlomak: »Orth. Cesto smo pokazali 55

da ono, što je po naravi besmrtno, ni na kakav način ne može umrijeti. A k o je dakle umro, nije jamačno besmrtan (εί τοίνυν τέθνηκεν, ούκ άρα αθάνατος) ... Eran. Po naravi je besmrtan, a utjelovivši se jest trpio. Orth. Dakle je pretrpio promjenu ... Jer kako bi drukčije onaj, koji je besmrtan, primio smrt?«, P G , 83, 261D. Teodoret istina i tu malo miješa osobne i neosobne termine, ali je konačno očito, da ne dozvoljava reći da je »besmrtan umro« (osobnim terminima!). Može se još usporediti: »Eran. Kažemo da je on trpio, netrpljivo. Orth. I tko će od onih, koji su pametni, podnijeti takve smiješne zagonetke? Jer za netrpljivo trpljenje nije nitko nikada čuo, niti za besmrtnu smrt!«, P G , 83, 268A. V i d i također pismo nestorijevca arhimandrita Partenija Aleksandru Hierapolskom, Mansi, V, 945. Neispravno je dakle, kad Richard (nav, dj„ str. 330) piše da Teodoret ne bi mogao naći nikakve sumnjivosti u tekstu Proklove poslanice što ga citira Ćiril Aleksandrijski (PG, 77, 316C; Schvv., 1.1, ν. 1, p. 4, n. 135, pg. 60, c. 29), koji obiluje takvim kontrastima. Taj ću odlomak odmah citirati. Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 104, c. 4; P G , 65, 684C; Mansi, IV, 581A. Schvv., isto, pg. 103, c. 1; P G , 65, 681B; Mansi, IV, 580A. PG,56,804B. P G , 65, 804B-C. ο άναρχος και αρχήν μή δεχόμενος, και αρχήν του είναι λαβών, P G , 65, 805Α. 56

57

58

59

60

Pridijevanje vlastitosti

200 61

riječju sve stvorio« . K o d uzašašćaje »u Očevo krilo primljen onaj, koji se nikad 62

nije odijelio do O c a « . » D a n a s je smrt«, k a ž e se u Or. XI, »primila kao mrtvaca onoga, koji uvijek živi«.

63

»Koja će dakle biti plaća za onoga, koji je nenaplativ?«, 64

pita Or. X, »kakva je cijena za onoga, koji je nad svaku cijenu?«. Tu bi se moglo pribrojiti ono mjesto iz TA, gdje se veli da je »sam Bog Logos bez oblika i bez 65

početka i neograničen i svemogući došao i utjelovio se ... i rodio se od Djevice . . . « , a nadasve tu spada odlomak iz izgubljene Proklove poslanice orijentalnim bi­ skupima, koji citira Ćiril Aleksandrijski u svojem tumačenju nicejskog simbola.

8.

Taj odlomak glasi: »I utjelovi se nepromjenljivo onaj, koji je bez obličja, a i rodi

»JEDAN OD TROJSTVA RAZAPET PO TIJELU«

se po tijelu onaj, koji je bez početka; i napreduje po tjelesnoj dobi onaj, koji je po naravi posve savršen; i trpljenje pretrpi onaj, koji je iznad trpljenja, ne da bi pogr­ de podnio onim, stoje bio, nego je patnje tijela prihvatio onim, što je p o s t a o . «

66

K a k o smo mogli vidjeti iz ovoga poglavlja, Proklo je praktički priznavao kom­ pletnu komunikaciju idiomatum, ako i nije stvarao nikakvih teoretskih pravila za nju.

67

O n a je sasvim u skladu s cijelim njegovim kristološkim učenjem, poseb­

no s učenjem ο jednoj hipostazi nakon sjedinjenja. Proklo je mogao tako provesti komunikaciju idiomatum, jer je dobro razlikovao medu osobom i naravi, medu osobnim i naravnim terminima.

Sasvim posebni način komunikacije idiomatum, koji u povijesti dogmi dolazi povezan s Proklovim imenom, izražen je u glasovitoj formuli »JE­ D A N O D T R O J S T V A R A Z A P E T P O TIJELU« (εις τ η ς τ ρ ι ά δ ο ς κατά σάρκα έ σ τ α υ ρ ο υ τ ο ) , koja je u prvoj polovini šestoga stoljeća, posebno u godinama 519. - 534., bila toliko uznemirila duhove, te koja je bez sumnje mnogo do­ prinijela interpretaciji kalcedonske definicije, kakvu joj je dao peti opći sabor 1

61

... έψηλάφησαν σαρκωθέντα τον ασχημάτιστο ν ..., P G , 65, 825Α. Gotovo od riječi do riječi isto nalazimo u Or. XVIII, P G , 65, 820C. Hom. I, P G , 65, 836D. P G , 65, 784A. P G , 65, 780A. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860D; Mansi, V, 425D. και σαρκοΰται μεν άτρέπτως ό άνείδεος, τίκτεται δε κατά σάρκα ό άναρχος προκόπτει δέ τήι κατά σώμα ήλικίαι ό φύσει παντέλειος και παθών ανέχεται ό παθών ανώτερος, ούχ ω ι ή ν, ύπομείνας τάς ύβρεις, άλλ' ω ι γέγονε, καταδεξάμενος τά του σώματος πάθη, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 4, n. 135, pg. 60, c. 29; P G , 77, 316C, ep. 55. M. Richard (nav. dj., str. 330) misli da Teodoret ne bi tome odlomku imao ništa prigo­ voriti i to posebno ne stoga jer je božanska narav nazvana terminima koji od nje posve isključuju svako umanjenje ili trpljenje. V i d i gore bilj. 55! Proklo iznimno upotrebljava komunikaciju, gdje je Krist po božanskoj naravi imenovan apstraktnim terminima, što danas teolozi dozvoljavaju za pjesničko izražava­ nje, budući da naime između božanske naravi i osobe ne postoji stvarna razlika. »Nikad nije na drvetu«, kaže Or. XIII, »visio život, koji bi u tijelu bez oca trijumfirao nad tirani­ nom«, P G , 65, 789D. Ovdje ću spomenuti da Proklo odbacuje da bi se Kristu reklo da je »sluga kao i mi«, TA, Schvv., t. IV, v. 2, pg. 194, c. 31.

2

(553.). Ο izvoru te formule postojala su najrazličitija mišljenja. U novije se doba E. Schvvartz z a l o ž i o za njezin proklovski. izvor a Proklov je biograf 3

62

Bauer smatrao Schwartzove rezultate k o n a č n i m a . U najnovije vrijeme poku­

63

šao je l i l l s k i profesor M. Richard pobiti mišljenje ο proklovskom izvoru formu­

64

4

le, koje je već postalo o p ć e . U č e n i je patrolog uložio mnogo truda u svoj inače

65

66

67

znanstveno veoma koristan i instruktivan č l a n a k (pogotovo što se tiče historij­ skog materijala), da p o k a ž e kako je pripisivanje spomenute formule patrijarhu

1

V i d i ο tom Tixeront, Histoire des Dogmes, t. III, Pariš, 1912., str. 130-133; Amann, »Hormisdas«, u: DTC, t. V I I , Pariš, 1922., col. 161-175; Devreesse, Essai sur Theodore de Mopsueste, Citta dei Vaticano, 1948., str. 176-193. V i d i ο tom Bauer, Proklos von Konstantinopel, Miinchen, 1919., str. 126. Schvvartz, Konzilstudien, Strassburg, 1914., str. 44s. V i d i Bauer, nav. dj., str. 126-127. Richard, »Proclus de Constantinople et le theopaschisme«, u: RHE, 38 (1942.), str. 303-331. Za mišljenje ο proklovskom izvoru formule kaže: »On ladmet couramment«, str. 303. 2

3

4

202

203

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

10

P r o k l u bilo neopravdano i na koncu je smatrao, da m o ž e iznijeti tvrdnju kako

pashitsku« formulu upravo vješto isključenu.

je P r o k l o u pitanju teopashitizma vjerojatno mislio jednako kao i Teodoret,

ove studije ο Proklovu shvaćanju ο komunikaciji idiomatum i tko se pobliže po­

5

ako se i nije očito izjasnio protiv teopashitskih formula. Richardovi razlozi 6

ipak nisu uvjerljivi. P o k u š a t ću u ovom poglavlju iznijeti razloge zbog kojih smatram da Richardovi izvodi nemaju dokazne m o ć i .

T k o je pomno pročitao poglavlje

zabavio Proklovim spisima s toga vidika, neće, mislim, suditi kao Richard. K a d Richard tvrdi da je Proklo »teopashitske« formule »očito izbjegavao«, ako on pod tim misli reći daje Proklo izbjegavao takvu nejasnoću, koja bi dala povoda

7

krivim shvaćanjima njegove misli, onda je ta tvrdnja ispravna i s njom se slažem. A k o ona m e đ u t i m tvrdi da Proklo nigdje ne pripisuje trpljenja Bogu i l i Božan­ Unutarnji r a z l o z i

skom Logosu, onda ona nije ispravna. Dostaje ponovno spomenuti samo očita mjesta: »Kad je Bog Logos postavši čovjek bio razapet, bilo je trpljenje tijela a

Richardovi su razlozi protiv Proklova »teopashitizma« u smislu formule »JE­

snaga b o ž a n s t v a . «

11

»Bog je, koji se utjelovio i koji je u tijelu r a z a p e t . «

12

»Gledaj

D A N OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU« unutarnje i vanjske prirode. U n u ­

pobjedu i dršci pred trpljenjem Boga Logosa, koji je svojevoljno trpio u tijelu a

tarnji se razlozi sažimlju u tvrdnju daje Proklo bio jednaki protivnik svake takve

bio je netrpljiv.« Više se ο tom, kao i uopće ο Proklovu shvaćanju ο pridijevanju

formule kao i Teodoret, a jedino iz oportuniteta nije ustao protiv njih. Richard

ljudskih atributa B o ž a n s k o m Logosu i Bogu, m o ž e vidjeti u prijašnjem poglavlju

nije ni u jednom Proklovu spisu (osim dakako fragmenata, koji su sačuvani kod

ove studije.

13

Inocenta Maronite, Ivana Maksencija i Ep. IV, a kojima on niječe autentičnost!)

N e m a sumnje daje Proklo veoma, m o ž e m o reći čak neobično brižljiv u nači­

mogao pronaći formulu, koja bi bila analogna ovoj, ο kojoj je ovdje riječ, a ni bilo

nu izražavanja, ali se ne m o ž e tvrditi da po njemu ne vrijedi reći daje trpio Bog

kojoj drugoj formuli terminološkoga teopashitizma. Štoviše, on nije mogao pro­

Logos, bilo to sad u kojem god obliku. Sto se tiče TA, Richard posve ispravno

naći u Prokla nikakve tendencije prema takvim formulama, posebno nema ta­

upozorava da je Schvvartzova argumentacija dogmatsko-historijski neispravna,

8

9

k v i m formulama ni traga u T A . Osobito je u jednom odlomku HT vidio »teo-

kad taj iz same činjenice, što patrijarh tvrdi daje Logos jedan od Trojstva i da se jedan od Trojstva utjelovio, izvodi daje za nj iz toga neposredno morala slijediti 14

tvrdnja da je »jedan od Trojstva t r p i o « . A l i ipak mislim, da u duhu Proklo­ 5

Isto, str. 330. Pod riječju »teopashitizam« Richard (str. 323, bilj. 4) shvaća takvo apliciranje principa komunikacije idiomatum, koje pripisuje trpljenje »Bogu«. Mi to zo­ vemo »terminološki teopashitizam«. U literaturi je Richardov članak različito primljen. Altaner (Patrologie, Frei­ burg, 1950., str. 295) ga usvaja bez prigovora. Jednako Moller, »Un representant de la christologie neochalcedonienne au debut du sixieme siecle en Orient: Nephalius dAlexandrie«, u: RHE, 40 (1944. - 1945.), str. 73-140. Devreesse (nav. dj., str. 182, bilj. 4) se izražava kritički, više za to, daje formula Proklova! Formula se nalazi u Ep. IV (Doctrina, pg. 48, η. IV, P G , 65, 876-877) i u od­ lomcima, koji su citirani kod Ivana Maksencija (PG, 86 [1], 81-82) i Inocenta biskupa Maronije (Schvv., t. IV, v. 2, pg. 72-73, c. 24-27). Ο tim sam fragmentima raspravljao u poglavlju »Izvori Proklove kristologije« te ovdje ne kanim ponavljati, što je već rečeno. Tamo sam branio autentičnost Ep. IV, a ο ostalim fragmentima nisam htio reći nikakva decizivnog suda. Ovdje branim proklovski izvor same formule, i to kako je nalazimo u Ep. IV. Tako se izvodi ovoga poglavlja i poglavlja »Izvori Proklove kristologije« u toj stvari međusobno nadopunjuju. Richard, nav. dj., str. 330. PG,65,689C. 6

2

ve kristologije iz cjeline onoga odlomka T A , gdje Proklo rješava nestorijevsku objekciju protiv terminološkog teopashitizma, slijedi da je »jedan od Trojstva trpio«, iako Proklo to u TA nije izričito rekao. A k o se naime uzme u obzir cijeli odlomak, onda bi kompletni silogizam glasio ovako: »Bog Logos je trpio u tijelu. No Bog Logos je jedan od Trojstva. Dakle je jedan od Trojstva trpio u tijelu.« Gornjak toga silogizma Proklo brani, odnosno eksplicira u cijelom odlomku. Richard i sam priznaje da se radi ο nestorijevskoj objekciji.

15

Nestorijevci nisu

7

8

9

10

»... proprement escamotee«, Richard, nav. dj., str. 330. P G , 65, 792D. Θεός ην ό ένανθρωπήσας και σαρκί σταυρωθείς, P G , 65, 793C. PG,65,784C. »Aus εις τής τριάδος έσαρκώθη folgt dann sofort εις τής τριάδος έσταυρώθη, da dieses die Zvveckursache von jenem ist«, Schvvartz, Konzilstudien, str. 47. V i d i Richard, nav. dj., 326. »... par lobjection nestorienne ...«, Richard, nav. dj., str. 326. 11

12

13

14

15

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

204

205

zabranjivali pripisivati trpljenja »Kristu«, nego »Logosu«. U dokaz te tvrdnje nije

lomak probabilissime nema glasiti onako, kako ga donosi Richard, koji citira po

potrebno donositi citate. A k o je dakle Proklo uopće govorio protiv nestorijevske

P G , a ne po Schwartzovu kritičkom izdanju.

18

Da je Richard imao pred očima

objekcije, onda je govorio za tvrdnju da je B o ž a n s k i Logos trpio, i l i se trudio

Schwartza, bio bi se svakako mnogo umjerenije izrazio ο tom odlomku. O n d a

u vjetar. I cijeli odlomak nastoji opravdati tu tvrdnju i to p o m o ć u distinkcije

bi neminovno bio zapazio t a k o đ e r i to, kako se Ep. IV u jednom svom detalju

i z m e đ u trpljenja »po b o ž a n s t v u « (secundum rationem deitatis) i po čovještvu.

neočekivano precizno podudara s t i m odlomkom HT, i to baš u detalju, gdje se

Proklo daje nestorijevcima (odnosno ovdje zapravo teodorovcima) pravo u tome

radi ο razgraničenju principa, po kojima Logosu pripada trpljenje.

19

daje b o ž a n s t v o po sebi netrpljivo (to dapače i sam dokazuje, daje tome razloge!),

Sve u svemu, čini se da cjelina Proklove kristologije daleko više opravdava

ali upozorava daje Logos utjelovljen i to baš zato utjelovljen, da m o ž e trpljenjem

mišljenje daje Proklo stvorio inkriminiranu formulu, negoli, što bi nas utvrđivala

spasiti (eto tu ona »Zvveckursache« Schwartzova!) te k o n a č n o rezimira smisao

u protivnom, kako to misli M. Richard. To će se poslije još bolje vidjeti, kad pri­

tvrdnje ο trpljenju B o ž a n s k o g Logosa riječima (koje uostalom Richard ne citira):

stupimo t u m a č e n j u same formule.

»... Bog Logos se utjelovio iz Djevice ... oblikovao se kao čovjek ... i poništio je sebe u obliku sluge ne pretrpjevši nikakvo ograničenje b o ž a n s t v a i tako je spasio cijeli ljudski rod, u svome naime tijelu svladavši trpljenja, a sačuvavši netrpljivo svoje b o ž a n s t v o . «

16

Izvanjski razlozi

U tom dakle odlomku TA ne dolazi d o d u š e izričito formula

»Bog Logos je trpio«, ali se zato nalazi njezin smisao, odnosno sadržaj. Ο njoj se

Izvanjski se razlozi Richardovi protiv proklovskog izvora formule »JEDAN

radi i Proklo očito dokazuje njezinu ispravnost, ali vrlo pažljivo, kako bi isključio

OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU« svode na argumentum ex sikntio. On se

svaki nesporazum. Donjak nalazimo u tom odlomku izričito. Prema tome se

općenito oslanja na Teodoreta, koji ο toj formuli ništa ne govori u svome Era-

zaključak logičkom n u ž d o m nameće, makar ga Proklo nije u TA iznio, nego gaje

nistesu, gdje pobija i napada različite formule t e r m i n o l o š k o g teopashitizma, što

iznio u jednom drugom spisu, pismu Ivanu Antiohijskom, koje m e đ u t i m sasvim

je za Richarda svakako znak da Teodoret nije poznavao naše formule, pa da je

sigurno nije imalo svrhu stvoriti novu teopashitsku formulu, nego je Proklo tu

prema tome u to vrijeme j o š nije niti b i l o .

17

20

S druge strane, Richard misli da bi

formulu tamo iznio samo m i m o g r e đ (en passant). N i p o š t o se ne m o ž e reći da u

ta formula, proizišla iz pera jednoga carigradskoga patrijarha, morala bila imati

TA nema »ni traga« bilo kakvoj teopashitskoj formuli!

velik odjek u krugovima aleksandrijske kristologije, ο čemu nemamo nikakvog

Što se tiče odlomka, što ga Richard citira iz H T , ο njem je već bilo govora u prijašnjem poglavlju. T a m o sam priznao da je manje jasan. A l i se u njemu ne

traga.

21

K o n a č n o , Richard misli da Antiohija ne bi tako spremno prihvatila i

odobrila TA, da se u pismu Ivanu Antiohijskom nalazila spomenuta formula.

22

m o ž e vidjeti ono, stoje vidio Richard. Svakako, naime, treba istaknuti da taj od18

16

Cijeli se odlomak nalazi u: Schvv., t. IV, v. 2, pg. 191492, c. 20-21; P G , 65, 865C-D; Mansi, V, 429-432. In extensoje donesen u prijašnjem poglavlju, bilj. 40. V i d i tamo više ο njemu. Posve odobravam Bauerovo mišljenje, kad on veli: »Das Bindeglied zwischen beiden Satzen (naime »jedan od Trojstva utjelovljen« i »jedan od Trojstva razapet«) war fur Proklos das metaphvsische Axiom: άναγκαίως τη φύσει παρέπονται αί άρχαί και τά σχήματα και τά πάθη, Bauer, nav. dj., str. 127, bilj. 4. Proklovi »teopashitski« izvodi uopće proizlaze iz diofizitizma, a ne iz »monofizitizma«, kao kod Cirila Aleksan­ drijskog, što sam uostalom već pokazao u prijašnjem poglavlju! Treba spomenuti da iz dotičnog odlomka TA slijedi neposredno logički samo tvrdnja daje »jedan od Trojstva trpio po tijelu«, a ne daje »jedan od Trojstva razapet po tijelu«. A l i između te dvije vari­ jante nema bitne razlike. 17

Richard, nav. dj., str. 330. Odlomak, što ga citira Richard, glasi po Schvv. ovako: ήλθεν σώσαι άλλ' έχρήν και παθεΐν πώς ήν δυνατόν έκάτερα; άνθρωπος ψιλός σώσαι ούκ ϊσχυεν θεός γυμνός παθεΐν ούκ ήδύνατο. τι ουν; αυτός ών θεός [ό Εμμανουήλ] γέγονεν άνθρωπος, και ωι μέν ήν έσωσεν, ωι δέ γέγονεν επαθεν, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 107, c. 9. Razlika je samo u posljednjoj rečenici, koja po PG glasi ovako: Αυτός ών θεός ό Εμμανουήλ γέγονεν άνθρωπος, και ο μέν ήν, έσωσεν. δ δέ γέγονεν επαθεν, P G , 65, 689C. 19

Η Τ : και ώί μέν ήν, έσωσεν, ώι δέ γέγονεν, επαθεν; Ep. IV: ού τούτω παθόντα ώί ήν άλλ' ώ γέγονε, Doctrina, pg. 48, n. IV. Srodnost tih dvaju mjesta po mom je mišljenju očita! Richard, nav. dj., str. 327. 20

21

Isto, str. 329.

22

Isto.

206

207

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

Nije teško uvidjeti kako su ti razlozi slabi i kako je njihova vrijednost mala. To

moralo biti radi toga, što se nisu slagali s patrijarhovom kristologijom. Izvještaj je uostalom vrlo u skladu s onim što inače znamo ο Proklovoj kristologiji, ne samo

će ubrzo biti jasno. Prije svega Richard, čini se, pretpostavlja da nitko od suvremenika nije P r o k l a

po formuli, koju donosi, nego i po načinu iznošenja, koje je kod Prokla bilo uvijek

ni najmanje optuživao kao teopashita. On to pitanje uopće mimoilazi, ali kad

tako pažljivo, da je jedan skrajnji antiohijac mogao dobiti dojam kao da Proklo

se pročita njegov članak, dobiva se dojam kao daje to Richardovo mišljenje. Ne

jedan čas niječe, a drugi čas opet tvrdi »teopashitske« formule. Č i n i se, također, daje Nestorije pišući posljednje stranice svoje apologije bez

treba ipak mimoići to pitanje. Istina je, da Teodoret nigdje ne optužuje Prokla zbog teopashitizma. A l i ću

sumnje imao u prvom redu pred očima patrijarha Prokla, kad je pisao kako je

ovdje bar upozoriti na neke suvremene dokumente koji insinuiraju, ako već di­

Bog sam objavio svoju besmrtnost onima, koji su je nijekali. Po Nestorijevu

rektno ne optužuju našeg patrijarha, daje pristaša teopashitske hereze. Ne treba

mišljenju Bog je to učinio tako, daje objavio molitvenu formulu Trisagion, koja

sad ponovno spominjati poluotvoreni Nestorijev napad na Prokla odmah nakon

glasi: »Sveti Bože, sveti j a k i , sveti besmrtni, smiluj se n a m a . «

26

Bog je po N e ­

H T , ο kojem je već bilo govora i koji je dovoljno poznat. U b r z o nakon Proklove

storijevu mišljenju tu formulu objavio zastupnicima teopashitizma zato, da im

intronizacije na patrijaršijskoj stolici u Carigradu u jeku najtežih borbi oko unije s

p o k a ž e kako je njihov » t e o p a s h i t i z a m « neispravan. Tradicija općenito označuje

preostalim nestorijevskim biskupima, piše iz Carigrada nestorijevski raspoloženi

P r o k l a kao uvoditelja te molitvene formule u liturgiju.

prezbiter i arhimandrit Partenije hierapolskom biskupu Aleksandru, da u C a r i ­

daje u Nestorijevoj knjizi m e đ u teopashitima uz cara Teodozija u prvom redu

gradu »oni koji su t a m o « napreduju u zabludi »sad d o d u š e propovijedajući, daje

mišljen Proklo.

23

netrpljivo ono, što je b o ž a n s k o , a sad opet kao da se kaju i l i da su zaboravili, što

27

Z a t o nema sumnje,

Z a š t o pomirljiviji dio antiohijskih bogoslova s Teodoretom na čelu ne napada

su rekli, izvrću ono, što su prije rekli, te niječući inkarnaciju, propovijedaju privid-

nigdje P r o k l a kao »teopashita«? To pitanje i nije tako teško, kako bi se to m o ž ­

24

nost. I svakome je slobodno sve k a z a t i . « N e š t o poslije piše isti Aleksandar Teo-

da moglo kome učiniti. Jedan od najdosljednijih antiohijaca, Aleksandar biskup

doretu, da mu je Partenije pisao kako u Carigradu oni koji dogmatiziraju, smjelo

hierapolski, izrazio se u jednoj svojoj poslanici, kao da bi on tolerirao pripisiva­

govore »daje onaj besmrtni umro«, a pred nekoliko dana je sam došao i javio, kako

nje trpljenja Bogu Logosu u slučaju, daje pritom izvan sumnje priznanje dviju 28

se »radi te hereze od crkve odijelilo neizmjerno m n o š t v o ljudi« . Partenijevi izvje­

naravi. K o l i k o su onda blaže ο tom sudili ljudi kao Teodoret, koji su se mnogo

štaji istina izričito ne spominju Prokla, ali nema sumnje daje njima u prvom redu

t r u d i l i da u C r k v i vlada mir i da se izbjegnu nepotrebne dogmatske raspre. Pro­

tangiran baš on, patrijarh carigradske Crkve. A k o su se naime neki ljudi odijelili

klov je »teopashitizam« baziran na dionzitizmu i zato je u Antiohiji bio daleko

od Crkve radi dogmatsko-kristoloških razloga, to je onda svakako u prvom redu

manje sumnjiv od aleksandrijskog teopashitizma.

25

29

Antiohija istina nije takav

teopashitizam odmah usvojila, ali ga je ona bila prisiljena tolerirati. Z b o g toga je razumljivo da se Teodoret osjećao na neki način primoranim, da u dodatku 23

P L , 48, 784-785. »Scito ... quod hi qui hic sunt, proficiunt magis i η reprobam mentem, nunc quidem impassibile id quod divinum est praedicantes, nunc autem velut ex paenitentia aut 24

oblivione evertunt id quod paulo ante dixerunt, et dispensationem denegantes, praedicant

phantasiam ...«, Part h e η i i pre s by t e r i et archimandritae ad Alexandrum, Mansi, V, 932B, cap. 153. »... Parthenius et mihi et tuae religiositati direxit epistolam, quia cum fiducia nunc in Constantinopolitana dogmatizantes Ecclesia dicunt quia ille immortalis est m or­ nim. Et ante paulum quam susciperem tuae religiositatis epistolam, undecimo quidem die veniens indicavit quod propter hane haeresim ab ipsa Ecclesia infinitae multitudines se separarint«, Epist Alexandri ad Tbeodoretum, Mansi, V, 945B-C, cap. 167. Zanimlji­ vo je da optužuje za teopashitizam upravo formulu sličnu onima, koje je Richard sklon osloboditi svake sumnje: I M M O R T A L I S M O R T U U S . V i d i Richard, nav. dj., str. 330. 25

26

Nestorius, Le Livre d'Heraclide de Damas, trad. par F. Nau, Pariš, 1910., str. 319s. V i d i ο tom Bauer, nav, dj., str. 50-55; Altaner, nav. dj., str. 295. Epistola ad Acacium ep. Berrhoensem, Synod. cap. 57, posebno: »Hoc enim i η totis fere ponit capitulis suis, carnem Deum Verbum ubique factum dicens, tamquam sit ante dispensationem quidem impassibilis, post dispensationem vero passibilis; per seipsum namque inquit, impassibilis, caro autem factus est ut homo sustinuit passionem. Si vero confessus ftierit evidentissime duas naturaš, liberat semetipsum ab haeretico sensu«, Mansi, V, 836-837. No, treba priznati daje mjesto prilično tamno. U tom smislu odobravam ono, što piše Devreesse, nav. dj., str. 182: »... il pouvait aller jusqu a prononcer que cet Un de la Trinite avait souffert, - on comprenait et on ne s'indignait pas«. 27

28

29

2θ8

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

Eranistesa (Demonstrationes per sjllogismos) donekle r e t u š i r a izvjesne svoje tvrd­

209

sandrijski bogoslovi bili morali biti posebno razdragani radi te nove formule,

31

nje: » O n e , koji tvrdoglavo ostaju k o d toga da je Bog Logos trpio u tijelu, treba

i l i da bi Antiohija morala radi nje biti daleko više ozlojeđena, negoli radi drugih

upitati, kako shvaćaju tu izreku. I ako bi se usudili reći da je b o ž a n s k a narav

sličnih formula terminološkog teopashitizma. Ne bi li tako zaključivati značilo

podnijela m u k u tijela, kojeje bilo pribijeno, neka budu poučeni da b o ž a n s k a na­

prenijeti kristološko shvaćanje šestoga vijeka za sto godina unatrag? N i t k o neće

32

rav nije ispunjavala ulogu d u š e . Jer je Bog Logos zajedno s tijelom uzeo i d u š u .

nijekati da različite dogmatske formule imaju u različito vrijeme različitu dog-

A ako bi takvo shvaćanje zabacivali kao bogohulno, a kazali bi daje po naravi

matsko-historijsku važnost, već prema tome tko ih brani i u kakvom kontekstu

trpjelo tijelo, a Bog Logos je usvojio trpljenje kao (ono, koje) pripada (njegovu)

i s kakvom u p o r n o š ć u . A k o dakle Richardovi izvodi imaju takvu stvarnu vrijed­

vlastitom tijelu, neka ne iznose zagonetne i tamne izričaje, nego nekajasno k a ž u

nost protiv autentičnosti onih agresivnijih tekstova ο toj formuli, što ih donose

smisao izreke, koja zlo zvuči. K a o pristaše naime toga tumačenja imat će one,

Inocent i Maksencije, oni nemaju vrijednost protiv Ep. IV, koja je više eksplika-

koji su izabrali da slijede b o ž a n s k o P i s m o . «

30

Teodoret je d o d u š e u tom odlom­

ku izrazio nezadovoljstvo s »teopashitskom« formulom, ali i priznanje da ona

tivne, a manje polemičke naravi. Formula »Jedan od Trojstva razapet po tijelu« dolazi u njoj dosta nenametljivo i bez nekog posebnog naglaska.

m o ž e biti shvaćena u ortodoksnom smislu. A Proklo se baš očigledno trudio da

Richard se čudi, kako to, da taj odlomak (Ep, IV) ne citira Ćiril, kad u Ep. 55

njegove formule budu uvijek jasno r a s t u m a č e n e u tom drugom ortodoksnom,

sebi u potvrdu citira jedan odlomak iz Prokla. Po Richardu bi Ćiril neminovno

diofizitskom smislu.

bio morao citirati baš taj odlomak, budući da je on najjača Proklova potvrda

Treba m e đ u t i m dodati, da su u t i m dogmatskim borbama uz doktrinarne razloge igrali ulogu t a k o đ e r motivi, koji nisu bili doktrinarne prirode. Ne treba

Cirilove kristologije.

33

K a k o ga Ćiril ne citira, Richard smatra daje iz toga jasno,

da taj odlomak ne potječe od Prokla. T k o će m e đ u t i m postaviti zakone u tome,

zaboraviti daje Proklo po svom položaju bio prirodni saveznik, za kojega se mo­

što će netko citirati, a što će izostaviti? Sto će smatrati važnijim, a što manje

rala otimati Antiohija kao i Aleksandrija, ako su htjele svoje nazore učiniti opće­

važnim? Duchesne na primjer misli, daje Proklova formula »JEDAN OD TROJ­

nitima. Pogotovo je Proklo Antiohiji bio neprocjenjiv radi toga, stoje on dobrim

S T V A R A Z A P E T PO TIJELU« prikladnija kristološkoj problematici od Ćirilove

dijelom svoga nauka, kao izričiti diofizit, bio na antiohijskoj strani. Povrh svega

»Jedna utjelovljena narav Boga Logosa« , pa ipak Ćiril ni te formule ne citira,

toga, Proklova je riječ na dvoru imala neospornu vrijednost. Nije nipošto č u d n o ,

makar ο njezinoj autentičnosti ne m o ž e biti baš nikakve sumnje. O n a se nalazi

34

ako je Antiohija znala ocijeniti položaj, te nije napadala tvrdnje ni izraze, koji su

u T A . Z a š t o C i r i l citira baš onaj odlomak, gdje dolazi izraz »i trpljenja podnosi

njima d o d u š e zvučali strano, ali ni po njihovim kristološkim koncepcijama nisu

onaj, koji je iznad trpljenja«, tko bi mogao sa sigurnošću odgovoriti na to pitanje?

bili očito heterodoksni.

M o ž d a mu se posebno sviđao baš taj odlomak radi toga, što su u njemu nanizana

Što se tiče same formule »JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU«, treba priznati daje nijedan suvremenik - bar koliko je meni poznato - ne pripi­

različita ljudska svojstva pripisana Bogu, te je prema tome problem cjelovitije zahvaćen negoli ondje, gdje dolazi samo trpljenje.

35

suje P r o k l u . To, m e đ u t i m , ne m o ž e biti smatrano dovoljnim dokazom da ona ne potječe od Prokla. Iz te bi se šutnje moglo zaključiti samo to, da izraz »Jedan od Trojstva razapet po tijelu« nije u to doba bio stavljen u središte kristoloških bor­

31

V i d i Richard, nav. dj., str. 329.

bi, kao neka posebno glasovita formula, za koju bi se netko bio posebno borio, a

32

Usp. isto, str. 327.

33

Isto, str. 329.

netko je o d l u č n o pobijao, ali se iz te šutnje nipošto ne m o ž e zaključiti da taj izraz nije mogao biti zapisan u jednoj poslanici P r o k l a Carigradskog onako usput, bez posebnog naglaska. M i s l i m da nipošto nije logički n u ž n o smatrati da bi alek-

34

»••• la formule Unus de Trinitate incarnatus mieux accomodee aux donnees du probleme que celle de Cvrille, Una natura Dei Verbi incarnata«, Duchesne, Histoire ancienne de VEglise, t. III, Pariš, 1929., str. 386. Citat se nalazi kod Cirila u Ep. 55, P G , 77, 316C; Schvv., 1.1, ν. 1, p. 4, n. 135, pg. 60, c. 29. U prošlom je poglavlju donesen u cjelini, bilj. 66; usp. bilj. 55! Tamo je poka­ zano kako i te formule, usprkos protivnog Richardova mišljenja, imaju po shvaćanju antiohijske škole »teopashitski« karakter. 5

35

30

P G , 83, 332C-D. Taj sam odlomak in extenso citirao u prijašnjem poglavlju, bilj. 44. Tamo sam spomenuo da Richard citira to mjesto iz Teodoreta, ali ga netočno pre­ vodi.

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

210

K a k o god bilo, Ćirilova i Teodoretova šutnja ο toj formuli ne m o ž e se nipošto

daje onaj, koji je trpio, iz T r o j s t v a « .

38

211

D o b r o je dodati daje Dorotejeva vjero­

ispravno upotrijebiti kao dokaz protiv proklovskog izvora spomenute formule.

ispovijest prošla bez ikakve primjedbe sa strane saborskih otaca. A u njoj i nema

Jedino što ta šutnja m o ž d a m o ž e dokazati, jest to, da izraz »JEDAN OD TROJ­

ništa osobita, što ne bi bilo u to vrijeme općenito prihvaćeno, osim formula koje

S T V A R A Z A P E T PO TIJELU« nije u tom historijskom razdoblju još bio smatran

su netom citirane. Nijedan se glas ne diže, da radi samih t i h formula osudi

osobitom i istaknutom k r i s t o l o š k o m formulom, pa da ga ni sam Proklo nije u

Dorotejevu vjeroispovijest. Nije li to znak, da naša formula u tom času j o š nema

tom smislu i s tom nakanom iznio. A to je sasvim nešto drugo, negoli izvoditi iz

onog akutnog značenja kao u prvoj polovini šestoga stoljeća? N a k o n Dorotejeve

nje tvrdnju, da taj izraz u to doba j o š uopće nije postojao.

36

izjave biskupi (»svi«, k a ž u akta) pitaju Doroteja, je li spreman potpisati pismo

K a k o se iz rečenoga m o ž e vidjeti, ne m i s l i m nijekati Richardove izvode, ako

sv. Leona pape Flavijanu (LTF). O n i ga ne o p t u ž u j u daje njegova vjeroispovijest

je on njima želio dokazati samo to, da P r o k l o nije izraz »JEDAN OD T R O J ­

krivo vjerna, na to se uopće ne osvrću, nego jednostavno t r a ž e da potpiše Leo-

S T V A R A Z A P E T PO TIJELU« zamislio i iznio kao jednu posebnu k r i s t o l o š -

novo pismo.

ku formulu. To pitanje zasad ostavljam otvorenim ne odlučujući se ni za ni 37

39

Richard konačno ističe, kako su antiohijski biskupi (na saboru u kolovozu 40

protiv. A l i će svatko priznati, daje n e š t o drugo iznijeti jednu novu formulu

438.) naglasili »svoje potpuno i neograničeno prianjanje uz Proklov n a u k « , što

b a š kao formulu, s nakanom da to bude formula koja će posebno stringentno

bi po njegovu mišljenju bilo nemoguće i neshvatljivo, kad bi u pismu Ivanu A n t i ­

izražavati nečije shvaćanje, a opet je n e š t o drugo iznijeti u tijeku svojih tuma­

ohijskom bio s a d r ž a n spomenuti izraz. Štoviše, on smatra da bi sud antiohijaca ο

čenja i l i raspravljanja neki izraz, kojemu autor hic et nunc ne pridaje posebno

TA bio u tom slučaju veoma modificiran.

41

Dosadašnja su raspravljanja prilično

veliku v a ž n o s t niti ga smatra nekom novom formulom, ali koji će to kasnije

rasvijetlila to pitanje i Richardov je problem po njima ne malo izgubio na svo­

postati, jer je netko drugi i l i m o ž d a sam autor kasnije u o č i o posebnu v a ž n o s t i

joj oštrini. Treba uvijek imati na umu da Proklova komunikacija idiomatum, a

stringentnost toga izraza. Treba uzeti kao potpuno sigurno da izraz »JEDAN

prema tome i Proklov terminološki teopashitizam - proizlazi iz diofizitizma, a

OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU« bar u tom drugom smislu nedvojbeno

ne iz terminološkog monofizitizma kao u Aleksandriji. Tu su kapitalnu razliku

potječe od P r o k l a . Protiv te tvrdnje Richardovi izvodi nemaju nikakve dokaz­

neminovno morali uočiti antiohijski bogoslovi i zato su Proklove formule nji­

ne m o ć i .

ma morale daleko drukčije zvučati od aleksandrijskih formula. O s i m toga, treba

Potrebno je m e đ u t i m istaknuti, daje izraz »JEDAN O D T R O J S T V A R A Z A ­

spomenuti da nam suvremeni historijski dokumenti ne daju pravo na tvrdnju

P E T PO TIJELU« vrlo rano dobio značenje posebne i osobite kristološke formu­

ο » p o t p u n o m i neograničenom prianjanju« antiohijskih biskupa uz »nauk Pro­

le. To se moralo dogoditi j o š prije Kalcedonskog sabora (451.), jer ga na Kalce-

klov«. U sinodičkom pismu samome P r o k l u sa sabora u kolovozu 438. antio­

donskom saboru iznosi u svojoj usmenoj vjeroispovijesti monofizitski monah

hijski biskupi govore ο T A , a ne općenito ο Proklovu nauku. O n i hvale njegovu

Dorotej (govoreći u ime svoje i svojih drugova). On k a ž e za K r i s t a , koji je »ra­

ljepotu kompozicije, obilje argumenata, a i sam nauk. Ta je pohvala uostalom

zapet radi nas pod Poncijem Pilatom«, daje »taj iz Trojstva« te da »priznajemo, 38

36

Richard doduše ne ide izričito tako daleko. On iz Teodoretove šutnje ο formuli zaključuje da Teodoret formulu nije poznavao. On misli da bi Teodoret svakako bio morao poznavati formulu, kad bi se ona bila nalazila u pismu Ivanu Antiohijskom (Ep. IV), stoje dakako istina. A l i ostaje pitanje, bi lije on bio sigurno morao citirati u Branistesu, ako ona nije stekla veću popularnost i uzbudila osobitu buku i zainteresiranost u krugu samih suvremenih »teopashita« jednako kao i u krugovima njihovih protivnika! Na to pitanje, mislim, treba bez daljnjega odgovoriti niječno. Dakako s onim eksplikacijama, koje su dane u poglavlju »Izvori Proklove kristo­ logije«. 37

σταυρωθέντα τε υπέρ ημών έ π ί Ποντίου Πιλάτου ... τούτον έκ τής τριάδος είναι ομολογούμε ν, Mansi, V I I , 77C. Όμολογοΰμεν ουν τον παθόντα έκ τής τριάδος είναι, Mansi, V I I , 77-80. Zanimljivo je daje Dorotej upotrijebio formulu bez onog »JEDAN« (εις, ένα) i bez dodatka P O TIJELU (κατά σάρκα). To je Proklov izraz transponiran u jezik aleksandrijske kristologije. Nije li to m o ž d a znak da je veliki dio biskupa smatrao kako je moguće ispovije­ 39

dati daje »JEDAN O D T R O J S T V A RAZAPET« uz »DVIJE NARAVI« iz Leonova pisma?

U tom slučaju imali bismo j o š posebni dokaz za proklovski diofizitski izvor izraza »JEDAN O D T R O J S T V A R A Z A P E T P O TIJELU«, Mansi, VII, 80A. 40

Richard, nav. dj., str. 327.

41

Isto, str. 329.

212

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

213

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

42

doista potpuna, bez i k a k v i h modifikacija. Iz pisma koje je s istog sabora posla­

takvoj formulaciji, ima svoj izvor u okviru kristologije našega patrijarha. To se

no Ćirilu Aleksandrijskom, m o ž e se m e đ u t i m s dosta vjerojatnosti zaključiti da

m o ž e bez bojazni promatrati kao siguran i neoboriv dobitak znanosti. Preosta-

ni to priznavanje i potpisivanje TA nije u Antiohiji prošlo bez stanovitih p o t e š ­

je samo ispitati u kakvom smislu i s kakvim značenjem upotrebljava Proklo izraz,

koća.

43

N e m a sumnje, daje gomilanje pohvala TA bilo dobrim dijelom taktički

46

ο kojem raspravljamo.

potez antiohijaca, koji su tako htjeli psihološki djelovati na Prokla, da odustane od daljnjih traženja oko osude Capitula Teodora Mopsuestijskog. No nigdje u su­ vremenim dokumentima nema spomena da bi Antiohija bila prihvatila Proklov

Proklovo shvaćanje formule

nauk općenito, i l i da bi posebno bila pohvalila bilo koje drugo Proklovo pismo. Jedino su antiohijski biskupi morali potpisivati prvo Proklovo sinodičko pismo, 44

koje je on sastavio odmah nakon svoje intronizacije (434.), a koje je t a k o đ e r bilo kristoloskog sadržaja.

45

Formula »JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU« nije ništa drugo, nego jedna primjena komunikacije idiomatum, kao što je rečeno na p o č e t k u

M e đ u t i m , fragment Ep. IV sigurno nije iz toga sinodič-

ovoga poglavlja. O n a se od drugih primjena komunikacije idiomatum razliku­

kog pisma. Historijski nam dokumenti prema tome svjedoče samo ο tome, da

je tek po tome, što ona predstavlja najviši stupanj komunikacije. O n a je načelo

su antiohijski biskupi potvrdili i prihvatili TA i prvo sinodičko pismo, ali nigdje

komunikacije provedeno do posljednjih konzekvencija. Tako ju je shvaćao i naš

nema solidne potvrde za mišljenje da su antiohijski biskupi potvrdili Proklov

patrijarh. Formula, kako ju je donio Proklo i kako su je branili skitski monasi ,

nauk u cjelini i l i bilo koji drugi njegov kristološki dokument. A nitko neće nije­

ima tri člana: 1. J E D A N OD T R O J S T V A , 2. R A Z A P E T (to m o ž e biti zamijenjeno

kati da su antiohijski biskupi mogli i prešutjeti neki izraz, za koji se od njih nije

s TRPIO), 3. PO T I J E L U (κατά σάρκα i l i σ α ρ κ ί ). O d m a h se vidi, da drugi član

tražio potpis niti bilo kakvo izričito odobrenje, a koji nije bio očito heterodoksan

( R A Z A P E T ) ne iziskuje nikakva tumačenja, ali da prvi i treći stupanj moraju biti

u ustima onoga, koji gaje izrekao, u trenutku, kad je trebalo spašavati najvažnije

razjašnjeni, da se formula m o ž e dobro razumjeti.

47

48

pozicije svoje škole, naime njezina glavnog učitelja. A k o netko dakle i ne bi htio

N i t k o , tko je p r o č i t a o ovu studiju ο Proklovoj kristologiji do ovoga mjesta,

dozvoliti da bi antiohijci b i l i mogli izraz »JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO

neće vidjeti ništa strano i neobično u tome, da K r i s t bude nazvan nazivom

TIJELU« u Proklovim ustima smatrati nevinim u smislu teopashitizma, ipak će

»JEDAN OD TROJSTVA«. Proklo je u TA B o ž a n s k o m e Logosu izričito dao

morati dozvoliti da su ga oni bar mogli tolerirati i šutke mimoići, kad njegova

taj naziv.

krivovjernost za njih ipak nije bila očita.

sta i B o ž a n s k o g Logosa.

49

Inače se naš patrijarh opet čvrsto založio za identitet i z m e đ u K r i ­ 50

A k o je dakle K r i s t identičan s B o ž a n s k i m Logo­

Tako smatram, da M. Richard nije uspio pobiti mišljenje da glasovita formula

som, a B o ž a n s k i Logos je jedan od Trojstva, nema sumnje daje K r i s t jedan od

potječe od Prokla. D r ž i m posve sigurnim da izraz »JEDAN OD T R O J S T V A R A ­

Trojstva. To je logika Proklova kristoloskog sustava. Ovdje ć e m o progovoriti ο

Z A P E T PO TIJELU«, ne d o d u š e kao posebna kristološka formula, ali svakako u

tome nekoliko riječi.

42

P G , 65, 877A-B, ep. V; Mansi, V, 1185C-D. »Sanctissimo enim episcopo Proclo tomum recte revera, et pie habentem, quem ad Armenios scripsit, nobis destinante, et nostrum quaerente consensum, omnia facta sunt a nobis, et in nullo minus fecimus. Erat autem et hoc in praesenti tempore supervacuum, proptera quodjam Dei gratia ubique unum et eundem custodiunt pium intellectum. 43

Solent enim aliauoties res quae quasi necessariae videntur, nisi opportune fiant, augmentum

perturbationis accipere«, P G , 77, 329-330C-D, ep. 66; Mansi, V, 1183-1184. V i d i Mansi, V, 923-924, cap. 144; isto, 936, cap. 158. Usp. Mansi, V, 928-929, cap. 149. Početak te poslanice nalazi se u Mansi, V, 929-930, cap. 150; ostalo nije saču­ vano. Usp. što piše Teodoret Aleksandru, Mansi, V, 927-928, cap. 148. 44

45

46

Dakako da time ne mislim umanjiti opću vrijednost spomenutog članka učenog patrologa, koja je, što se tiče historijskih problema, velika. V i d i Tixeront, nav. dj., str. 131. V i d i Doctrina, pg. 48, η. IV; P G , 65, 877A. To je za razliku od monofizita, koji izostavljaju treći član (σαρκί), te njihova formula glasi »JEDAN OD T R O J S T V A RAŽAPET«, vidi Lebon, Le monophjsisme severien, Lovanii, 1909., str. 481. όμολογοΰντες τον θεόν λόγον, τον ένα της τριάδος, σ^σαρκώσθαι, Schw., t. IV, ν. 2, pg. 192, α 21; P G , 65, 865C. V i d i ο tom u poglavlju »Kristova osoba nakon sjedinjenja«. 47

48

49

50

214

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

Osnovna ideja vodilja Proklove kristologije jest utvrditi jedinstvo Krista. To je dakako antinestorijevska ideja.

51

O n a je neprestano u patrijarhovoj podsvijesti

215

T r i su dakle brojem u Bogu i l i Trojstvu. A k o pak su u Trojstvu t r i brojem, nije nipošto č u d n o reći daje Logos jedan od tih triju brojem u Trojstvu, to jest

te se ona u svakom spisu više i l i manje jasno očituje. K a k o je Proklo dokazuje?

da je Logos jedan od Trojstva. Zato Proklo to izričito u istom TA i kaže, slije­

Postoji li k o d njega kakav centralni i temeljni dokaz za tu tvrdnju? Takav dokaz

deći samo dosljedno logiku svojih premisa. A k o se sada naviještani dokaz dalje

nije teško pronaći. Posebno je jasno formuliran u Proklovim teološki najjačim

izvodi, onda imamo ovakav logički postupak: Logos je jedan od Trojstva i on se

spisima HT i T A . On se sastoji u priznavanju Trojstva i isključenju četvorstva

utjelovio. K r i s t ne smije biti drugi od Logosa, da ne bude četvrti, jer onda više

u Bogu. K r i s t je jedan, on mora biti jedan, jer bismo u protivnom slučaju bili

ne bi bilo Trojstvo. Da ostane dakle i nakon inkarnacije u Bogu Trojstvo, po

prisiljeni uvesti u Boga četvorstvo.

52

M o ž e se reći daje to Proklova osnovna k r i -

Proklovu shvaćanju mora K r i s t biti Logos, to jest jedan od Trojstva. U toj logici 58

stološka misao. Sto ona njemu znači, ako je potanko raščlanimo? Sto je za nj

nema ništa č u d n o ni zagonetno.

M e đ u t i m , treba priznati da determiniranje

»Trojstvo«? U trinitarnoj Or. IV on k a ž e : »I broj hipostaze nije naravi oštetio niti

B o ž a n s k o g Logosa kao »jednoga od Trojstva« daje dojam, kako je Trojstvo raz­

N e m a sumnje, daje po P r o k l u u Bogu samo jedna

dijeljeno. To je i bio najteži prigovor podignut protiv formule u »teopashitskim«

bit i l i jedna narav. »Trojstvo«, koje Proklo stavlja nasuprot »biti« (ουσία), jest za

borbama šestoga stoljeća. No taj je prigovor, što se tiče Prokla, sasvim neute­

nj termin, koji direktno (in recto) označuje ono, što je u Bogu različito, što nije

meljen. Ne m o ž e se ni najmanje sumnjati da on uči u Trojstvu jednu narav i da

jedno. To je jasno iz činjenice, što Proklo u »Trojstvu« vidi pogibao, da bi se zbog

mu je cijelo Trojstvo istobitno. Ovdje nije potrebno ponovno donositi dokaze

njega morala podijeliti b o ž a n s k a supstancija. »Trojstvo« označuje dakle direktno

za to. Vidjeli smo, da je za Prokla isto reći »JEDAN OD TROJSTVA« kao i reći

je Trojstvo razdijelilo b i t . «

53

59

54

ona »tri« u Bogu, a tek indirektno (in oblkjuo) naznačuje jednu supstanciju. Sto su ta »tri«? To su hipostaze, k a ž e Proklo izričito,

55

one se broje.

56

A l i patrijarh

»jedna od triju hipostaza u T r o j s t v u « .

60

»JEDAN OD TROJSTVA« je prema tome

ime hipostaze kao stoje ime hipostaze »Logos« i l i »Sin«. No »JEDAN OD TROJ­

smatra da se m o ž e reći »tri« t a k o đ e r tako, da se izostavi termin »hipostaza«. To

STVA« sasvim na poseban način uključuje u svom formalnom sadržaju jednu

se vidi iz T A , gdje patrijarh k a ž e : »Klanjamo se istobitnome Trojstvu i četvrtoga

b o ž a n s k u narav. Taj izraz formaliter znači hipostazu, koja ima istu b o ž a n s k u

brojem ne u v o d i m o . «

57

narav s drugim dvjema b o ž a n s k i m hipostazama. Istina, ni termin »Logos« ne m o ž e se isključivo uzeti kao termin, koji bi naznačivao golu osobu, a da ne bi ujedno na neki način označivao i narav, ali je u terminu »JEDAN OD TROJSTVA«

51

No ne smije se smatrati da bi naglašenost te ideje kod Prokla bila uvjetovana samo njegovim antinestorijanizmom, a da ne bi inače pripadala Proklovu naziranju, ka­ kvo je on stekao svojim dogmatskim odgojem. Hom. V koju je Proklo izradio zajedno s Atikom za Atika (406. - 426.) nosi u sebi osnovne elemente Proklova shvaćanja. U njoj, istina, još nema riječi ο jednom ili dva Krista, ο jednom ili dva sina, ali je njezin duh već prije Nestorija antinestorijevski. Ta se homilija nalazi u P G , 65, 715-722. H T , Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 19, pg. 106, c. 8; P G , 65, 689A; Mansi, IV, 585B; T A , Schvv., t.IV,v.2,pg. 188, c.8.ipg. 190, c. 16:τέταρτον τώι άριθμώι ούκ έπεισφέρομεν, P G , 65, 857D, 861D; Mansi, V, 424Ε, 428D; Or. III, P G , 65,705-708; Hom. V P G , 65, 848D. και αριθμός τής υποστάσεως τήν φύσιν ούκ ήμβλυνεν ουδέ ή Τριάς τήν ούσίαν έμερίσατο, P G , 65, 801Α. τήν Τριάδα έν μονάδι δοξαζομένην, P G , 65, 804Α. έν τρισίν ύποστάσεσιν, isto. αριθμός τής υποστάσεως, P G , 65, 801Α. Τριάδα γάρ όμοούσιον προσκυνοΰντες, τέταρτον τώι άριθμώι ούκ έπεισφέρομεν, Schvv., t. IV, ν. 2, pg. 190, c. 16; P G , 65, 861D; Mansi, V, 428D. 52

53

54

55

56

57

58

Ovdje sam se oslonio dakako samo na spise, koji su posve sigurno autentični. Nesigurna Epistola ad occidentis episcopos izričito ističe: »trinitatis numerus, no 11 essentiae, sed personarum demonstratiuus existit« (Schvv., t. IV, v. 2, pg. 65) i s time u skla­ du ponavlja misao T A : »Super haec etiam confitemur unum ex trinitate increata atque ineffabili deum uerbum factum hominem« (isto, pg. 66). Jednako i nesigurni fragment

kod Inocenta iz Maronije, što ga on citira pod naslovom Epistola secunda ad Armenios destinata govori ο brojenju osoba (enumeratio personarum) te zaključuje: »... unum ex trinitate iuxta personae (proprietatem), id est deum uerbum factum hominem«, Schvv.,

isto, pg. 72, n. 25. Dakako da je to u punom skladu s Proklovim shvaćanjem, kako je razloženo. 59

Ivan Maksencije, De Christo professio, P G , 86 (1), 83A; Praefatio Dionjsii Exigui u

njegovu latinskom prijevodu TA, PL, 67, 408-409; Trifolii presbyteri epistola ad beatum Eaustum senatorem, Mansi, VIII, 583-586. Primjećujem da je formula uopće bila više napadana kao trinitarna negoli kao kristološka zabluda. V i d i ο tome još Leontii Hierosolymitani Adversus Nestorianos, lib. V I I , P G , 86 (1), 1757-1768J. 60

2l6

217

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

to označenje naravi i trojnog odnošaja daleko jače izraženo. Teško da bi se jače

to Proklo i sasvim izričito ističe, kako svuda tako i u tekstu Ep. IV, gdje dolazi

i preciznije uopće našim jezikom mogla determinirati b o ž a n s k a hipostaza, da

naša formula. M o ž e m o donijeti cijeli fragment, koji će sada biti sasvim jasan: »A

bude tom determinacijom zahvaćena sama srž trojstvene tajne. Prema tome je

nazivajući Boga to jest K r i s t a trplj ivi m, priznajemo daje on trpio ne onim stoje

»JEDAN OD TROJSTVA« ime b o ž a n s k e hipostaze po njezinoj božanskoj naravi,

bio, nego onim stoje postao, to jest vlastitim tijelom. I tako naviještajući nipošto

i to ime, koje najbolje zadire u tajnu.

61

K a d se dakle taj termin pridaje K r i s t u

u vezi s trpljenjem, nema sumnje da se radi ο komunikaciji idiomatum. O n a je moguća, jer je »JEDAN OD TROJSTVA« ime hipostaze, direktno označuje hipo­

ne padamo u bludnju, b u d u ć i da ispovijedamo i da je jedan od Trojstva bio po tijelu razapet i ne klevećemo božanstvo, kao da je trpljivo.« tumačenje toga teksta nepotrebno.

65

Svako je daljnje

66

stazu, a indirektno narav. A hipostaza je po P r o k l u jedna te ista i u ljudskoj i u

Raspravljanje ο pitanju te formule dozvoljava formulirati ove zaključke: 1.

božanskoj Kristovoj naravi. Z a t o je ispravno reći daje po tijelu trpio onaj, koji

N e m a sumnje, da je Proklo prvi iznio formulu »JEDAN OD T R O J S T V A R A ­

je po b o ž a n s t v u »JEDAN OD TROJSTVA«. To je komunikacija idiomatum i to u

Z A P E T PO TIJELU«, ne d o d u š e kao izričitu formulu, ali ipak kao izraz, koji

kulminantnoj točki, jer zadire u dno kristološke i trinitarne tajne. Razumljivo je

će postati glasovita kristološka formula. 2. T a j e formula u najljepšem skladu s

da su se skitski monasi baš za tu formulu toliko založili. Onaje bila najpodesnija, da do kraja izbriše ostatke pretjeranog dualizma antiohijske škole.

62

Da se radi ο komunikaciji idiomatum, s time je Proklo potpuno na čistu. On znade, da je K r i s t po ljudskoj naravi (po tijelu) »jedan od nas«, a ne »jedan od Trojstva«,

63

cjelinom njegova nauka te ona iz tog nauka slijedi kao logična posljedica. 3. Taje formula u sklopu Proklove kristologije posve diofizitska i bazira se na najstrožoj komunikaciji idiomatum. 4. Proklo nije ni u kom slučaju realni teopashit, nego samo t e r m i n o l o š k i .

ali jer se radi ο jednome te istome, on mu se ne boji dati naziv, koji

mu pripada po b o ž a n s k o j naravi. Da m e đ u t i m bude jasno, da se radi baš ο komu­ nikaciji idiomatum, a ne ο konfundiranju naravi, Proklo ne izostavlja treći član formule: »PO TIJELU« (κατά σάρκα). Izraz »PO TIJELU« naznačuje princip, po kojem (principium quo) Logosu pripada trpljenje i r a s p e ć e .

64

T i m e je trpljenje

isključeno od božanstva u smislu jasne Proklove kristološke terminologije. No

65

Λέγοντας δέ θεόν παθητόν τουτεστι τον Χριστόν. όμολογοΰμεν αυτόν ού τούτω παθόντα ω ήν άλλ' ω γέγονε τουτεστι τή οικεία σαρκί. Και οΰτω κηρύττοντας ούδ' δλως σφαλλόμεθα, έπείπερ και τον έ'να της τριάδος κατά σάρκα έσταυρώσθαι όμολογοΰμεν και θεότητα παθητήν ού συκοφαντοϋμεν, Doctrina, pg. 48, n. IV. U cijelom sam poglavlju uglavnom imao pred očima formulu, kako glasi u citira­ nom fragmentu Ep. IV, dakle s trećim članom κατά σάρκα. Postoji i njezina varijanta s trećim članom σαρκί. Ta varijanta trećeg člana vjerojatno potječe iz Aleksandrije, vidi X I I . anatematizam, P G , 77, 121D, ep. 17. Daje Proklo usvaja i upotrebljava u posve istom smislu kao i κατά σάρκα, vidi se iz mnogih mjesta u njegovim spisima, a i malo više u samom citiranom fragmentu Ep. IV: τή οικεία σαρκί. Ovdje svakako treba upozoriti na vezu, koja u povijesti dogmi postoji između liturgijskog himna Trisagiona i problema »teopashitizma«. Problem te veze je akutan u vrijeme antiohijskog patrijarha, monofizita Petra Fulona (on je bio patrijarh u tri maha između godina 468. i 488.), koji je himan teopashitski proširio (to je bilo oko godine 470.). On je iza riječi: »Sanctus Deus, Sanctus fortis, Sanctus immortalis« dodao riječi »Qui crucifixus es pro nobis«, Theodorus Lector, Eccl. hist., lib. I, P G , 86 (1), 176A-B. No povezivanje Trisagiona s problemom »teopashitizma« počelo je mnogo ranije. Čini se da ono potječe iz kruga antiohijske teologije. Posve je očita ta veza iz jednog mjesta Nestorijeve apologije Liber Heraclidis, koje je već navedeno, vidi gore bilj. 26 (Nestorius, Livre d'Heraclide, str. 319s). Na Kalcedonskom saboru kliču orijentalni biskupi Trisagion na koncu prve sjednice, kad su carevi povjerenici predložili svrgnuće onih biskupa, koji su bili vođe Dioskorova sabora (razbojnički sabor, 449.), Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, n. 1071, pg. 195; Mansi, V I , 936C. To je bilo s očitom antiteopashitskom tendencijom, 66

61

Usp. ο tom Duchesneovo mišljenje, bilj. 34. u ovom poglavlju. Izraz je u grčkom izvorniku najjasniji i najprecizniji: εις της τριάδος, Doctrina, pg. 48, n. IV. Latinski oblici dodaju prijedloge »ex« i »de«, što je na štetu jasnoći i nedvojbenosti. Usp. u Or. VIII izraze, što ih Bog Otac govori ο Kristu: σκηνήν τω έξ έμοΰ και έξ υμών, σκηνήν, τω έν έμοί, και μεθ' υμών; σκηνήν, τω άπάτορι Αδάμ; σκηνήν, τω άμήτωρι Θεω; ... μείνας δ ήν, γέγονεν δπερ έστέ ύμεΐς, P G , 65, 769A-C. Antiohijska škola nije bila voljna priznati taj izraz, ako se radilo ο Logosu (vidi Synodicon, Mansi, V, 901C, cap. 121): »Et quomodo ei stabit quod ait: Genuit secundum carnem Emmanuelemf N i s i forte dixerit, quođ virgo peperit carnem secundum car­ ne m« - to je iz pera Nestorijeva, ali je taj izraz, odnosno ekvivalentan, priznavala, ako se radilo ο Kristu (vidi AS, P G , 77, 177A): κατά τήν θεότητα, κατά τήν ανθρωπότητα. Kako Proklo ο tome misli, to smo već dovoljno vidjeli. Po njemu Kristova ljudska narav pripada Logosu, pa se prema tome može reći ne samo da je »Krist« po ljudskoj naravi trpio, nego i daje »Logos« po ljudskoj naravi trpio. 62

63

64

67

67

2l8

Jedan od Trojstva razapet po tijelu

Završavajući ovo poglavlje eto nas pri koncu sustavnog prikaza Proklove k r i ­ stologije. N j e z i n je jedinstveni i osobit značaj u sklopu suvremenih kristoloških previranja bio već više puta istaknut. Njime će se ponovno pozabaviti sljedeći odsjek studije.

III

JL JL JI -f

DOGMATSKO-HISTORIJSKI POLOŽAJ I ZNAČENJE PROKLOVE KRISTOLOGIJE

koju su istočni biskupi pridavali Trisagionu, kako nam daje naslutiti Nestorije. Antiteopashitski smisao toga klicanja, upravljen na adresu onih koji su vodili sabor na kojem je trijumfirala »jedna narav«, ima svoje posve razumljivo opravdanje. Svakako možemo biti sigurni da povezivanje Trisagiona s problemom »teopashitizma« ne počinje istom kod Petra Fulona. Petar Fulonje monofizitska reakcija. Dakako daje uvođenjem Trisa­ giona u liturgiju Proklo također pokazao da on ne pridaje trpljenja božanskoj naravi, te je u tom smislu i to također dokaz da Proklo nikada nije bio realni teopashit makar je bio terminološki. Ovdje ponavljam Bauerovu napomenu (nav, dj., str. 50, bilj. 2.), da bi jedna specijalna studija ο Trisagionu bila vrlo korisna i potrebna. Ovdje mislim posebno na studiju, koja bi Trisagion promatrala baš s tog vidika, koliko on ima veze s dogmat­ skim pitanjima »teopashitizma«.

1. D O G M A T S K O - H I S T O R I J S K I POLOŽAJ P R O K L O V E KRISTOLOGIJE

Proklov problem Već je Leoncije Bizantski postavio Prokla uz bok C i r i l u kao najoštrijega borca 1

protiv nestorijevske kristologije i uopće protiv antiohijskih pretjeranosti. Povije­ sni događaji potvrđuju takvo shvaćanje. O n i nam govore ο tome, kako je cizički a kasnije carigradski biskup više i l i manje neprestano stajao u odlučnoj opoziciji protiv tragičnog učenika Teodora Mopsuestijskog. O n i nas štoviše uvjeravaju i ο tome da je Proklo - rado i l i nerado, svejedno - prenio stav opozicije, koji je zauzeo prema učeniku, t a k o đ e r i na učitelja, te tako i ne sluteći započeo dugi i strastveni historijski proces, koji je mopsuestijskog biskupa k o n a č n o lišio časne uspomene i okončao njegovom osudom na petom o p ć e m saboru (553.). Posve je razumljivo, da se smatralo da je Proklova kristologija sasvim blizu onoj C i r i l a Aleksandrijskoga. No već je Loofs zapazio da u Proklovom kristološkom nauku 2

- bar što se tiče HT - ima dodirnih točaka čak sa samim Nestorijem. K o l i k o m i j e poznato, Bauer je bio prvi, koji je p o k u š a o razraditi Proklovu kristologiju

1

. . . τ ω ν (ηλωτικωτάτων κατά τής υμών ασεβείας Κυρίλλου τ ε και Πρόκλου,

Contra Nestorianos et Eutychiarws, lib. III, P G , 86 (1), 1381D. 2

Loofs, »Nestorius«, u: REP, Bd. XIII, Leipzig, T903., str. 742. Isti Loofs među­ tim ipak smatra, daje Proklo stajao posve blizu Cirila, vidi »Eutyches«, u: REP, Bd. V, Leipzig, T898., str. 693.

222

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatska-historijski položaj Proklove kristologije

proučivši same njegove spise, i koji je nastojao smjestiti P r o k l a na njegovo pravo

223

trenutku više ne igraju ulogu. K a n i m zacrtati samo temeljne linije kristoloskog

mjesto u k r i s t o l o š k i m previranjima i z m e đ u dva sabora. On je uočio da Proklo

sukoba, kako se on odigrava nakon Efeza (431.), jer se jedino u pravilno postav­

pripada centralnoj liniji, koja se razlikuje i od Aleksandrije i od Antiohije. M e ­

ljenim elementima, koji podržavaju taj sukob, m o ž e shvatiti daljnji tijek kristo­

đ u t i m , po Baueru je Proklo j o š uvijek više aleksandrijski, negoli antiohijski bo­

loških borbi.

3

4

6

goslov, iako smatra da Proklo pripada nekoj carigradskoj tradiciji. U novije doba

Već je istaknuto da se dvije kristologije razlikuju po svojoj osnovnoj ten­

M. Richard se relativno više od svih bavio različitim pitanjima, koja su povezana

denciji. A n t i o h i j a , a n t i a p o l i n a r i s t i č k i orijentirana, podvlači razlike i z m e đ u

s P r o k l o m . On je udaljavanje P r o k l a od aleksandrijske kristologije dotjerao do

b o ž a n s k o g i ljudskog elementa s posebnim naglaskom na cjelovitosti ljudskog

5

krajnje točke: nakon njegovih radova Proklo je antiohijski bogoslov, samo što

elementa, koji su apolinaristi umanjivali, a s druge strane opet ističe protiv

je vrlo pomirljiv i spreman prihvatiti neke elemente aleksandrijske kristologije.

arijevaca nep r ο mj e η lj i ν u netaknutost b o ž a n s k o g elementa. K a d je tako do­

Tako nam teologija m o ž e veoma slabo poslužiti za razumijevanje povijesti; nasu­

spjela u p r e o č i t i dualizam, prisiljena na obranu svoje ortodoksije, ona se ne

prot, povijest nam postaje mnogo nejasnija.

povlači natrag i ne k u š a mijenjati i s h o d i š t e . R a z g r a n i č e n j e Boga i čovjeka u

N e m a sumnje, povijest p r u ž a sigurne podatke ο an t i ne s to r ij e vsko m stavu

K r i s t u ona promatra kao sigurnu a n t i a p o l i n a r i s t i č k u stečevinu. K a d je dakle

n a š e g patrijarha, ali - što je j o š važnije - i ο njegovim u n i o n i s t i č k i m nasto­

pritiješnjena braniti se, jer je o p t u ž u j u da uči dva K r i s t a , ona p o k u š a v a skupiti

janjima i pomirljivoj u l o z i u m e t e ž u i kome sanji ma, koja u godinama i z m e đ u

i povezati dva elementa. O n a povezuje, sjedinjuje, ujedinjuje. Inkarnacija je za

Efeza i Kalcedona drmaju k r š ć a n s k i Istok i koja će tako t r a g i č n o odjeknuti

nju u p r v o m redu sjedinjenje, to je formalni v i d i k p o d kojim je promatra an­

u povijesti I s t o č n e crkve. Sto z n a č i ta pomirljiva Proklova uloga za njegovu

tiohijska škola. Z a t o antiohijsku kristologiju m o ž e m o nazvati »histologijom

osobnu kristologiju, i m a li ona upliv na njegovo k r i s t o l o š k o shvaćanje i kakav

sjedinjenja«,

je u o p ć e stvarni položaj njegove kristologije? Ta smo pitanja već nekoliko puta

Aleksandrija, naprotiv, osjeća manje antiapolinaristički. O n a čuva jedinstvo

d o t a k l i tijekom ove studije. Ovdje ć e m o se njima posebno pozabaviti, k o l i k o

Krista, a manje pažnje svraća na t o č n o razgraničenje dvaju elemenata. Tako

je to zasad m o g u ć e . Ο m n o g i m potankostima ne k a n i m raspravljati. N e k e su

ona najprije ima u vidu osobu, a onda istom naravi, dok je kod Antiohije upravo

bile već istaknute tijekom d o s a d a š n j e g raspravljanja. M n o g e potankosti i nisu

obrnuto. Z a t o Aleksandrija polazi od osobe, od B o ž a n s k o g Logosa, koji postaje

toliko v a ž n e .

čovjek. N j e z i n je formalni vidik, pod kojim promatra inkarnaciju, sama inkarna­

Najprije ću ovdje p o k u š a t i dati osnovne linije kristoloskog raspona, kako on

cija kao takva, utjelovljenje B o ž a n s k o g Logosa. Z b o g toga, dok je za antiohijsko

postoji i z m e đ u dva sabora. To je doba kad Proklov rad dobiva svjetski značaj i ši­

shvaćanje K r i s t u prvom redu »Bog i čovjek«, po aleksandrijskom poimanju on je

roke razmjere, jer mu to omogućuje njegov položaj na carigradskoj patrijaršijskoj

u prvom redu »utjelovljeni Logos«. Aleksanđrijska kristologija u svojoj osnovici

stolici. Nestorijem se ovdje ne k a n i m posebno baviti. Njegovi su specijalni vidici

jest »kristologija inkarnacije«.

nakon Efeza izbačeni s pozornice. Jednako me posebno ne zanima njegov učitelj Teodor Mopsuestijski. Različite pojedinosti njegova nauka u tom historijskom

Na t i m osnovnim različitim tendencijama izgradile su jedna i druga škola svoje partikularne - u temelju t e r m i n o l o š k e - vidike. K o j i su to vidici?

3

Bauer, Ρ r oki os von Konstantinopel, Miinchen, 1919., § 8. Christologie und Mariologie, str. 114-130. To je »tradicija« za razliku od antiohijske i aleksandrijske »škole«. Bauer tu tra­ diciju posebno povezuje sa sv. Ivanom Zlatoustim (str. 115). Zlatousti je uostalom od­ gojen u antiohijskoj školi. Posebno nas sili na takav zaključak Richardov članak »Proclus de Constanti­ nople et le theopaschisme«, u: RHE, 38 (1942.). Taj sam članak već citirao i mnogo se njime bavio. 4

5

6

Vrijedno je istaknuti da aleksanđrijska kristologija ne odstupa nakon Efeza ni za jotu od svojih pozicija i svojih terminoloških osobitosti. To će se uostalom još vidjeti. Antiohija je, naprotiv, žrtovala niz terminoloških zasebnih vidika, zadovoljna s time da brani svoje osnovne poglede, a izluči sve formule i izraze, koji mogu bitipetra offensionis. To će joj ovako općenito priznati svaki historičar, makar kako bio nenaklonjen anti­ ohijskom shvaćanju. To imam na umu, kad kanim prikazati osnovne linije kristoloskog sukoba između Efeza i Kalcedona.

225

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

224

Treći anatematizam t u m a č i smisao drugoga negativnim n a č i n o m zabacujući

Osobitosti kristologije sv* Ćirila Aleksandrijskog

neka shvaćanja, koja su nedovoljna, da p r o t u m a č e tezu ο »Bogu, koji je postao K a d je u tom razdoblju govor ο aleksandrijskoj kristologiji, onda to znači k r i ­

čovjek«. On tvrdi da je neispravno nakon sjedinjenja tako podijeliti hipostaze,

stologiju Ćirila Aleksandrijskog. Starija aleksandrijska shvaćanja ne igraju u tom

da one budu povezane pukom vezom dostojanstva, autoriteta i l i vlasti, nego da

11

moraju biti povezane svezom, kakva nastaje po fizičkom sjedinjenju ( σ υ ν ό δ ω ι

povijesnom trenutku takoreći nikakve uloge. Aleksandriju predstavlja C i r i l i on

τ ή ι καθ' έ ν ω σ ι ν φ υ σ ι κ ή ν ) .

ćeje predstavljati i dalje kroz svu povijest kristologije, izuzevši neke modifikacije, koje će sa sobom donijeti monofizitizam. A Ćirilovu kristologiju u najizrazitijem

Pošto je C i r i l tako ontološki utvrdio smisao inkarnacije, koliko mu je to bilo

smislu predstavlja sigurno njegovih dvanaest anatematizama, što ih je redigirao

moguće, on prelazi u četvrtom anatematizmu na logičko područje te postavlja zakon, kako će se K r i s t u predicirati vlastitosti. Č e t v r t i anatematizam zabranjuje

430. godine na svojoj sinodi u Aleksandriji i poslao Nestoriju zajedno sa šinod i č k i m pismom ο ekskomunikaciji i koje je Nestorije imao potpisati u znak, da

dijeliti (διανέμει) dvjema osobama i l i hipostazama (προσώποις

se odriče svoje hereze. Ti su nam anatematizmi pribavili najviše neugodnosti i

ύποστάσεσιν) izraze, koji govore ο K r i s t u , i to tako, da bi se jedne pridavalo

neprilika. N e k o l i k o puta ih je bio prisiljen eksplicirati počevši od samog sinodič-

čovjeku, koji bi se shvaćao posebno uz B o ž a n s k i Logos, a druge opet samome

kog pisma, kojem ih je dodao, i koje je bilo prvo njihovo tumačenje. On se trudio

B o ž a n s k o m e Logosu kao Boga dostojne.

7

δυσίν

ήγουν

12

8

Dvanaesti je anatematizam samo posebna primjena četvrtoga, ali koja je uz­

ali ih se odrekao nije nikada. Štoviše, on je i nakon antiohijske unije (433.) stu­

budila najviše buke. Taj anatematizam tvrdi da je B o ž a n s k i Logos po tijelu

razjasniti ih, d o p u š t a o je m o g u ć n o s t da neke stvari u njima mogu biti nejasne,

pao putem, koji je utrt s dvanaest anatematizama i namro ih je svojim vjernim

(σαρκί) trpio i bio razapet i okusio smrt i postao p r v o r o đ e n i od mrtvih, kao što

učenicima. Š t o dakle sadržava tih dvanaest anatematizama?

je život i životvoran kao Bog.

9

M o ž e m o reći daje sva njihova snaga sažeta u prva četiri anatematizma, ako im dodamo j o š dvanaesti radi njegove zasebne važnosti. Svi su ostali samo aplici­ ranje principa, koji su u tima izloženi. P r v i anatematizam postavlja osnovnu tezu u vezi s terminom »Theotokos«.

U istoj sinodičkoj poslanici, koja je tumačenje anatematizama, Ćiril govori ta­ k o đ e r ο sjedinjenju κατά φ ύ σ ι ν

13

14

i ο »jednoj utjelovljenoj Logosovoj h i p o s t a z i « .

Dodajmo još da C i r i l , počevši već od prve poslanice Ad Reginas, govori ο »JED­ 15

N O J U T J E L O V L J E N O J N A R A V I B O G A LOGOSA« , te da ni te formule nikad ne

On ističe da je Emanuel doista Bog a zato i sveta Djevica Bogorodica. O n a je naime »rodila po tijelu Božanskog Logosa, koji je postao tijelo« (γεγέννηκε γάρ σ ο φ κ ι κ ώ ς σάρκα γ ε γ ο ν ό τ α τ ο ν έκ Θεου Λόγον). D r u g i anatematizam t u m a č i tezu: »Logos je postao tijelo.« To se zbilo tako, da se Logos sjedinio s tijelom hipostatski (καθ' ύπόστασιν) te daje on s vlastitim tijelom jedan K r i s t ,

7

10

Bog i čovjek zajedno.

Ep. 17 - tertia ad Nestorium (sjnodica), Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 6, pg. 33, 42; P G ,

77, 105-121; Mansi, IV, 1068-1084; D B , 113-124 (samo anatematizmi). 8

Epist. ad Acacium ep. Berrhoensem, Schvv., 1.1, ν. 1, p. 7, n. 107, pg. 149, c. 8; P G ,

77, 161A-B, ep. 33. 9

J E D N A U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A L O G O S A , Ep. ad Acacium Melitenensem,

Schvv., 1.1, v. 1, p. 4, n. 128, pg. 26; P G , 77,192-193; Ep. I et II ad Successum, Schvv., 1.1, v. 1, p. 6, n. 171, pg. 153, n. 172, pg. 158s; P G , 77, 232, 240s i drugdje. τον έκ Θεού πατρός λόγον ένα τε είναι Χριστό ν μετά τής ίδιας σαρκός ... Tu se rečenicu katkada netočno prevodi tako, da joj se oduzme ćirilovski smisao. Tu 10

+++

je još uvijek subjekt Logos, a ne Krist, i tijelo je vlastito Logosu, a ne Kristu. Usp. npr.: »... que le Christ ne fait quun avec sa propre chair...«, A. dAles, Le Dogme d'Ephese, Pariš, 1931., str. 111; »... e che il Cristo con la sua carne e uno ...«, C. da Mazzarino, La dottrina 2

di Teodoreto di Ciro sull'unione ipostatica delle due nature in Cristo, Roma, 1941., str. 49. 11

μόνηι συναπτών αύτάς συνάφεια ι τήι κατά τήν άξίαν ή γουν αύθεντιαν ή δυναστείαν. Το su izrazi antiohijske škole. Usp. Tixeront, Histoire des Dogmes, t. III, Pariš, 1912., str. l l s , posebno str. 17, bilj. 2; str. 25. Antiohijski će se bogoslovi nakon Efeza uglavnom čuvati tih izraza. τάς μέν ώς άνθρώπωι παρά τον έκ Θεοΰ λόγον ίδικώς νο ο υ μένω ι προσάπτει, τάς δέ ώς θεοπρεπεΐς μόνωι τώι έκ θεοΰ πατρός λόγωι. Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 6, pg. 36, c. 4; P G , 77, 112B. μίαι ύποστάσει τήι του λόγου σεσαρκωμένηι, Schvv., isto, pg. 38, c. 8; P G , 77, 116C; Mansi, IV, 1077. μία φύσις του θεοΰ λόγου σεσαρκωμένη, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 5, n. 150, pg. 65, c. 10; P G , 76,1212A. To je citat iz Pseudo-Atanazija, zapravo Apolinara, vidi Lietzmann, pg. 251, 12

13

14

15

226

napušta,

16

227

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

pa smo tako u osnovi skupili sve osobitosti, koje su karakteristične za

Ćirilovu (a prema tome i aleksandrijsku) kristologiju. Ne k a n i m ovdje rasprav­

O n o je sjedinjenje supstancija, slično sjedinjenju d u š e i tijela, i to neposredno i unutarnje.

ljati ο tome, kako treba razumjeti te zasebne t e r m i n o l o š k e osobitosti, niti k a n i m braniti Ćirilovu ortodoksiju. Njegova je ortodoksnost izvan sumnje, a ο zaseb­ 17

18

23

3. N a k o n sjedinjenja imamo u K r i s t u jednu osobu nu utjelovljenu hipostazu Boga Logosa (μία

(έν

ύπόστασις

π ρ ό σ ω π ο ν ) , jed­ του

θεού

λόγου

n i m vidicima njegove kristologije mnogo se raspravljalo i j o š se raspravlja. Za

σεσαρκωμένη), jednu utjelovljenu narav Boga Logosa (μία

svrhu ove studije dovoljno je da te osobitosti dobro u o č i m o da tako fiksiramo

λ ό γ ο υ σ ε σ α ρ κ ω μ έ ν η ) . Ćiril se općenito trudi, da uz termin φ ύ σ ι ς i ύ π ό σ τ α σ ι ς

temeljne karakteristike aleksandrijske kristologije. One se mogu sažeti u neko­

nakon sjedinjenja uvijek dade takve i l i slične modifikacije.

liko točaka.

inkarnacije uzima Ivanov evanđeoski izraz: »Αόγος

σάρξ

έγίι^το« (Iv 1,14).

19

θεού

2. Da p r o t u m a č i , kako je Logos »postao« čovjek, Ćiril upotrebljava izraze ύ π ό σ τ α σ ι ν (II. anat.), έ'νωσις

φυσική

koća. Čovjek dobiva dojam, kao da filozofski termini kod C i r i l a nemaju nekog o d r e đ e n o g i ustaljenog značenja, nego da ih on naizmjence upotrebljava sad u jednom sad u drugom značenju. Posebno bi to vrijedilo za ύ π ό σ τ α σ ι ς i φ ύ σ ι ς .

To je klasični izraz, kojim Ćiril izražava inkarnaciju. καθ'

του

4. K a k o se iz toga vidi, Ćirilova filozofska terminologija p r u ž a mnogo poteš­

L Ćiril polaže glavno težište na jedinstvo K r i s t a . Zato kao osnovnu formulu

ένωσις

φύσις

(III. anat.) i l i t a k o đ e r

έ'νωσις κατά φ ύ σ ι ν . Ti izrazi Ćirilu znače način, kako su se sjedinila dva ele­ menta. O n i su po njegovu shvaćanju sinonimi. To nam on sam kazuje, kad u eksplikaciji trećeg anatematizma tvrdi da mu je »fizičko sjedinjenje« isto kao

Za

π ρ ό σ ω π ο ν je malo drukčije. Φύσις

m o ž e njega zamijeniti, ali on ne m o ž e

zamijeniti φ ύ σ ι ς . Takvo je otprilike tumačenje Ćirilove filozofske terminologije, kako ga po Petaviju i drugima usvaja i R e h r m a n n .

24

Lebon je naprotiv iznio m i ­

šljenje, da sva tri spomenuta filozofska termina (πρόσωπον, ύπόστασις, φύσις) imaju kod Ćirila posve isto značenje i to uvijek značenje konkretne naravi, koja u sebi subzistira, to jest značenje, koje mi danas pridajemo terminu »osoba« i l i

20

i »pravo, stvarno sjedinjenje« , a u obrani drugog anatematizma protiv Teo-

»hipostaza«.

25

Ne kanim reći nikakva suda ο tom teškom pitanju. Za nas je ovdje

21

doreta tvrdi isto za » h i p o s t a t s k o sjedinjenje« . U sinodičkoj poslanici, kojoj su anatematizmi dodani, Ćiril pobliže t u m a č i što mu znači to sjedinjenje.

dosta utvrditi, da filozofska terminologija sv. Ćirila ne poznaje pravih razlika

22

i z m e đ u tri termina. A to je najmanje i to priznaju svi. 5. Ćirilova kristologija poznaje kompletnu komunikaciju idiomatum. Č e t v r t i se anatematizam d o d u š e m o ž e m o ž d a t u m a č i t i i tako, da se svi atributi pripisuju

16

Ona dolazi rjeđe i u ovoj formulaciji: μία φύσις του Θεού λόγου σεσαρκωμένου,

usp. Ep. ad Acacium Melitenensem, Schvv., t. I, ν. 1, p. 4, n. 128, pg. 26; P G , 77,

192-193. V i d i posebno A. Rehrmann, Die Christologie des hl Cjrillus von Alexandrien, H i l desheim, 1902.; Lebon, Le monophjsisme severien, Lovanii, 1909., Etude theologicpe, str. 176-526. 17

18

Npr. H. du Manoir de Juaye, Dogme et spiritualite chez Saint Cjrille dAlexandrie,

Pariš, 1944.; vidi recenziju iz peraj. Lebona, u: RHE, 1946., str. 476. σάρκα γεγονότα ... λόγον, I. anat. καθ' ένωσιν φυσικήν τουτέστιν αληθή, Explicatio duodecim capitum Ephesi pronuntiata, Schvv., 1.1, ν. 1, p. 5, n. 148, pg. 19; P G , 76, 300C. _ τήν καθ' ύπόστασιν ένωσιν γενέσθαι φ α μέν, του καθ' ύπόστασιν ουδέν έτερον ύποφαίνοντος πλήν δτι μόνον ή του λόγου φύσις ή γοϋν ύπόστασις, δ έστιν αυτός ό λόγος, άνθρωπείαι φύσει κατά άλήθει,αΐ' ενωθείς τροπής τίνος 19

20

21

δίχα και συγχύσεως ..., Apologeticus contra Lheodoretum pro XII capitibus, Schvv., 1.1,

v. 1, p. 6, n. 167-169, pg. 115, c. 20; P G , 76, 401A. Schvv., 1.1, v. 1, p. 1, n. 6, pg. 36; P G , 77, 112B-C. 22

23

»Unio secundum hvpostasim est unio substantiarum immediata et interna.« Ta­ kvu bismo formulaciju mogli dati smislu Ćirilova izraza. Ona je cjuoad rem sadržana u navedenom mjestu Ćirilova sinodičkog pisma. Ćiril sjedinjenje uspoređuje sa stanova­ njem duše u tijelu; radi se očito ο sjedinjenju supstancija. Potom isključuje svako sjedi­ njenje, koje bi bilo preko nekog akcidenta, bio on statičkog (kao jedinstvo časti ούχ ώς συνάφεια ν ... ώς έν ένότητι της άξιας ή γούν αυθεντίας jer je to po Ćirilovu smislu samo ισοτιμία), ili dinamičkog reda (kao sklonost i ljubav ούτε ... ώς κατά μέθεξιν σχετική ν). Time je isključeno svako moralno sjedinjenje. Konačno, Ćiril isključuje sva­ ku jukstapoziciju ούτε κατά παράθεσιν, te time supstancije unutarnje sjedinjuje u nji­ ma samima. Ne čini se da bi ένωσις καθ' ύπόστασιν značila Ćirilu što više od toga. Rehrmann, nav. dj., str. 288s. J. Lebon, nav. dj., str. 242s, posebno 250-253, 274-280. Po Lebonovu se mišljenju s velikom lakoćom tumače neke formule ne samo Ćirilove nego i monofizitske. Zato je ono u krugovima patrologa i povjesničara dogmi naišlo na široki prijem. Međutim, ono nije još općenito prihvaćeno. V i d i Lebon, u: RHE, 1946., str. 476. 24

25

228

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

229

samo jednome te istome subjektu, ali je Ćiril u samim anatematizmima dostajasno

sjedinjenju Laetentur caeli, te ga tako odobrio i usvojio. Taj su simbol sastavili

dao znati, da muje taj subjekt Bog Logos. K a k o , to je on p r o t u m a č i o u eksplikaci­

antiohijski biskupi u Efezu (431.) i poslali ga caru Teodoziju kao dokument svoje

ji drugog anatematizma: »... Logos iz Boga O c a postade tijelo, ne po preinačenju

vjere. To je bilo vrijeme njihove najžešće borbe protiv anatematizama sv. Ćirila, u

i l i pretvorbi svoje n a r a v i . . . već učinivši vlastitim tijelo iz svete Djevice jest jedan

času kad su postigli svoj najznačajniji uspjeh: carsku potvrdu njihove osude Ćirila

te isti Sin, naime prije učovječenja još kao Logos bez tijela (άσαρκος λόγος), a

i Memnona, biskupa efeškoga.

poslije utjelovljenja isti u tijelu (ό αυτός ε ν σ ώ μ α τ ο ς ) .

26

29

30

Formula bi imala biti »ortodoksna« p r o t u t e ž a

Po njegovoj teologiji K r i s t

C i r i l o v i m »heretičkim« anatematizmima. Posljednji odlomak simbola, koji nije

jest utjelovljeni Logos, posve isti s Logosom prije inkarnacije. Jedina je razlika,

bio s a d r ž a n u formuli, kako je 431. poslana caru Teodoziju, a tiče se komunika­

stoje Logos prije inkarnacije ά σ α ρ κ ο ς a poslije ε ν σ α ρ κ ο ς . Vjeran tome k a ž e on

cije idiomatum, j o š je manje od ostaloga naklonjen Ćirilu. Z b o g toga m i s l i m da

u anatematizmima, da se Logos »rodio« (I. anat.), »trpio«, »bio razapet« ( X I I .

imamo pravo smatrati taj simbol a u t e n t i č n i m izrazom antiohijskog kristološ­

anat.) i drugo. Tijelo je vlastito Logosu, a ne K r i s t u (ne da bi to drugo nijekao, kad muje K r i s t isti s Logosom, ali on ističe prvo!) (II. anat.).

27

kog shvaćanja, kako se ono izrazilo u kristološkim borbama i z m e đ u dva sabora i poslije.

31

U t i h pet t o č a k a s a d r ž a n e su sve osnovne crte, koje karakteriziraju aleksandrijsku kristologiju.

28

One će biti jače osvijetljene, kad ih usporedimo s kristološ­ 29

Osnovne ideje kristološkog nauka, kakav je k a r a k t e r i s t i č a n za antiohijsku bo-

Ta se formula nalazi u poslanici Ivana Antiohijskoga Ćirilu, koju muje taj poslao po Pavlu, biskupu iz Emese, Schvv., 1.1, ν. 1, p. 4, n. 123, pg. 8, c. 3; P G , 77,172-173, ep. 38; Mansi, V, 292B-C. Odatle ju je Ćiril stavio u svoju poslanicu Laetentur caeli, Schvv., isto, n. 127, pg. 17, c. 5; P G , 77, 176-177, ep. 39; Mansi, V, 305A-B. Car je, doduše, u isto vrijeme potvrdio i osudu Nestorija. To međutim za njih ne znači gubitak u doktrinarnim pitanjima. Osuda nad Ćirilom je potvrđena i sabor je stajao pred raspustom. Formula se nalazi u poslanici Epistola Joannis Antiocheni ... et

goslovsku školu, formulirane su u glasovitom simbolu antiohjiske unije (433.),

synodi quae cum eo convenit ad imp. Theodosium ... perJoannem Comitem, Schvv., 1.1, v.

koji su antiohijski biskupi poslali Ćirilu i koji je Ćiril uklopio u svoje pismo ο

1, p. 7, n. 48, pg. 70, c. 6; Mansi, V, 783C-D (latinski). Nema sumnje da formula ne stoji na lijevom krilu antiohijske škole. Ona je sa­ stavljena po načelu koje su antiohijski biskupi izložili caru iz Efeza (431.) u jednom drugom pismu, što ga je nosio comes Irenej. O n i tu upozoravaju cara neka traži od biskupa da potpišu nicejsku vjeroispovijest i »ne uvode ništa, što bi njoj bilo strano: niti govoreći daje Gospodin naš Isus Krist puki čovjek (ψιλός άνθρωπος) (jer je pot­ puni Bog i potpuni čovjek) niti da uvode »trpljivo božanstvo Kristovo« (παθητήν τήν θεότητα του Χρίστου), Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 5, n. 136, pg. 135, α 3; Mansi, V, 1373E. Oni su zato izlučili sve izraze koji su mogli davati dojam da oni uče dva sina ili daje Krist puki čovjek, a s druge strane su opet čvrsto ostali na svojoj liniji protiv Ćirilova »teopa­ shitizma«. U tom smislu simbol u osnovi predstavlja antiohijsku kristologiju. Ljevičarski raspoloženi elementi u krugu antiohijske škole prigovarali su jedino tome, što je u simbolu priznat izraz »Theotokos«, a da nije ujedno stavljen uza nj »anthropotokos«. V i d i pisma Aleksandra Hierapolskog, Mansi, V, 874-875; usp. Epistola Theodoreti ad

k i m shvaćanjem antiohijske bogoslovske škole.

Osobitosti antiohijske kristologije

30

31

26

Explicatio duodecim capitum Ephes i ρ ro η u ntia ta, Schvv., 1.1, ν. 1, p. 5, n. 148, pg. 18,

c. 8; P G , 76, 297C-D. IV. anatematizam govori samo ο zajedničkom pridijevanju jednih i drugih atri­ buta istom subjektu, a ništa ο različitom načinu, kako se pridijevaju. U tom smislu je taj anatematizam nepotpun. U žaru polemike protiv Nestorija, Ćiril je prešutio razli­ kovanje, da što više istakne jedinstvo. No on razlikuje jedno i drugo pridijevanje. V i d i medu ostalim obranu IV. anatematizma protiv Teodoreta, Schvv., 1.1, ν. 1, p. 6, n. 169, pg. 123-125; P G , 76, 413-417. Moglo bi se još napomenuti da u svih 12 anatematizama dolazi za ljudski element neprestano naziv σαρξ, samo jedanput γέγονε καθ' ήμας άνθρωπος. Ćiril je taj izraz upotrijebio radi Iv 1,14, a i radi toga što mu se činio vrlo prikladnim da uništi svaki dojam da se radi ο čovjeku, koji se zamišlja ίδικώς pored Božanskog Logosa. Uostalom, taj σαρξ za Ćirila nije bez duše. Ćiril na tisuću mjesta govori ο »tijelu oduhovljenom razumskom dušom«. Takvo je izražavanje inače veoma udomaćeno u aleksandrijskoj kristologiji. 27

28

Irenaeum, P G , 83, 1193B; Epistola Eutherii Thyanensis ad Alexandrum Hierap., Mansi,

V, 980D. Jedino taj detalj simbola unesen je pod dojmom Nestorijeve osude. A l i j e i taj izraz donesen simbolu veoma brižno i pažljivo, ne bez dobre modifikacije. Općenito se misli da AS potječe od Teodoreta Cirskog, koji je bio najveći tadanji teolog antiohijske škole. Svakako, bez njegova sudjelovanja nije sastavljen. Usp. P G , 83, 1320A, ep. 151. Posljednji odlomak je sastavljen u Antiohiji: »Quae enim nos dictavimus, quaedam qu-

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Donijet ću ovdje AS u cijelosti: »Ispovijedamo dakle G o s p o d i n a našega Isusa K r i s t a , Sina Božjega j e d i n o r o đ e n o g a , Boga potpunoga i čovjeka potpu­ noga iz razumne d u š e i tijela, prije vjekova iz O c a r o đ e n o g a po b o ž a n s t v u , a u posljednje dane istoga zbog nas i zbog n a š e g a spasenja (rođenoga) iz M a r i j e Djevice po čovještvu, istoga istobitnoga O c u po b o ž a n s t v u i istobitnoga nama po čovještvu. Nastalo je naime sjedinjenje dviju naravi: radi toga ispovijedamo jednoga K r i s t a , jednoga Sina, jednoga G o s p o d i n a . Po takvom shvaćanju nep o m i j e š a n o g a sjedinjenja priznajemo, daje sveta Djevica Bogorodica, b u d u ć i da se B o g Logos utjelovio i učovječio i od samoga začeća sebi sjedinio hram, koji je uzeo iz nje. A za e v a n đ e o s k e i apostolske izraze ο G o s p o d i n u znamo, da ih teolozi jedne uzajamno upotrebljavaju, b u d u ć i da n a z n a č u j u j e d n u oso­ bu, a druge razlikuju, b u d u ć i da n a z n a č u j u dvije naravi, te shvaćaju one, koji su Boga dostojni, po K r i s t o v u b o ž a n s t v u , a one, koji pokazuju sniženje, po njegovu čovještvu.«

231

nos ti i ovdje ću formulirati pet osnovnih točaka, kao što je to učinjeno u pitanju aleksandrijske kristologije. 1. Nije teško zapaziti da ta formula ima dvije tendencije: jednu unitarističku a drugu dualističku. T a k o đ e r je vrlo lako uočiti daje temeljna ona dualistička, da je ona osnovica simbola, a unitaristička daje sekundarna, ali t a k o đ e r jako nagla­ šena. Jednako će spekulativno oko brzo zapaziti, da cijela formula nema izraza »postade« (γέγονε).

33

Upotrijebljeni su izrazi σ α ρ κ ω θ ή ν α ι i έ ν α ν θ ρ ω π ή σ α ι , koji

mnogo ne govore, i έ'νωσις. Sto antiohijska škola misli ο izrazu »postade«, rekla nam je na usta svojih teologa više puta. Veoma umjereni Andrija Samosatski u pobijanju Ćirilova prvoga anatematizma smatra da se »postade« vrlo lako m o ž e shvatiti kao pretvorba Logosa u tijelo, te zaključuje: »... jer to, daje Togos po­ stao tijelo' sasvim dobro po evanđeoskom shvaćanju uzimamo za stanovanje u 34

tijelu« . Teodoret je oštriji. On se poziva na riječi sv. Pavla iz F i l 2,5-7, te veli:

32

Koje su osnovne karakteristike kristoloskog nauka, kako ga donosi taj simbol, posebno u svjetlu kristoloških nazora njegovih sastavljača? R a d i veće pregled-

»Nije dakle B o g Logos postao tijelo, nego je uzeo živo i razumom obdareno tije­ lo.« I taj izraz »uze« on j o š osam puta ponavlja u pobijanju prvog anatematizma. Izraz »postade« značio bi promjenu Logosa u tijelo.

35

Antiohijski biskupi ustaju

protiv Ćirilova »postade tijelo« i govore ο »uzimanju« u pismu, što su ga iz K a l ­ 36

37

cedona pisali solunskom biskupu R u f u . Nije potrebno navoditi, mnogo citata. idem in Epheso de recta fide componentes, quaedam vero hic, id est, i η Antiochia, tractatu inter nos habito ...«, Mansi, V, 751D (Epistola ...Joannis ... depacefacto). Ćiril nije bio potpuno zadovoljan s formulom (PG, 77, 197A, ep. 40 [Ad Acacium Melitenensem}; 225D, ep. 44 [Ad Eulogium)), ali je pod pritiskom različitih okolnosti popustio. To mu je pribavilo mnogo neprilika sa strane njegovih sumišljenika. On se trudio tumačiti AS u smislu svoje kristologije, često s mnogo napora. S toga vidika treba prosuđivati, što se više puta znade pisati ο tome, kako su antiohijci kod antiohijske unije popustili! Όμολογοΰμεν τοιγαροΰν τον κύριον ημών Ίησοΰν Χριστόν, τον υίόν του θεοΰ τον μονογενή, θεόν τέλειον και άνθρωπον τέλειον έκ ψυχής λογικής και σώματος, προ αιώνων μέν έκ του πατρός γεννηθέντα κατά τήν θεότητα, έπ' έσχατων δέ τών ήμερων τον αυτόν δι' ημάς και διά τήν ήμετέραν σωτηρίαν έκ Μαρίας της παρθένου κατά τήν ανθρωπότητα, όμοούσιον τώι πατρί τον αυτόν κατά τήν θεότητα και όμοούσιον ήμΐν κατά τήν ανθρωπότητα, δύο γάρ φύσεων ένωσις γέγονεν δι' ό ένα Χριστόν, ένα υίόν, ένα κύριον όμολογοΰμεν. κατά ταύτην τήν της άσυγχύτου ενώσεως έννοιαν όμολογοΰμεν τήν άγιαν παρθένον θεοτόκον διά τό τον θεόν λόγον σαρκωθήναι και ένανθρωπήσαι και έξ αυτής της συλλήψεως ένώσαι έαυτώι τον έξ αυτής ληφθέντα ναόν. τάς δέ έυαγγελικάς και άποστολικάς περί τοΰ κυρίου φωνάς ΐσμεν τους θεολόγους άνδρας τάς μέν κοινοποιοΰντας, ώς έφ' ενός προσώπου, τάς δέ διαιροΰντας ώς έπί δύο φύσεων, και τάς μέν θεοπρεπεΐς κατά τήν θεότητα τοΰ Χρίστου, τάς δέ ταπεινάς κατά τήν ανθρωπότητα (αύτοΰ) παραδίδοντας. 32

Antiohijskoj školi nije bio drag izraz »postade«. O n i su kao klasični termin za inkarnaciju uzimali Pavlov izraz »uze«. AS nema nijednog ni drugog izraza. On se ograničio na »sjedinjenje«. A l i ne treba zaboraviti, da »sjedinjenje« - ovako općenito formulirano - ima više dodirnih točaka s »uze« negoli s »postade«. 2. Ο »sjedinjenju« govori AS s formalne strane sasvim o p ć e n i t o . On to sjedinjenje n i k a k o posebno ne p r e c i z i r a . Preciziranje sjedinjenja, koje bi davalo dojam da se radi samo ο moralnoj vezi, kakvo je, prije nego š t o je

33

Liberatov latinski prijevod ima »homo factus« (Breviarium causae Nestorianum et Eutjchianorum, P L , 68, 983C; Mansi, I X , 668D), ali je to samo znak, kako latinski teolog nije shvatio grčke suptilnosti, te je tako i nehotice falsificirao izvornu misao. Schvv., 1.1, v. 1, p. 7, n. 24, pg. 34, c. 6; P G , 76, 320A. Schw., 1.1, v. 1, p. 6, n. 167-169, pg. 108-110, c. 4-7; P G , 76, 392-393. U Eramstesu će Teodoret biti malo blaži prema izrazu »postade«, ali u osnovi neće promijeniti svoga mišljenja, vidi Eranistes, Dial. I, P G , 83, col. 37, 40, 69, 72-73. To je bilo u tijeku prvoga efeškog sabora, poslije nego što su sastavili AS, kad je car pozvao predstavnike jedne i druge stranke u Kalcedon k sebi na audijenciju. Mansi, IV, 1413E; P G , 83,1477D-1480A. Usp. npr.još Epist Alexandri ep. Hierap. ad Acacium ep. Berrhoensem, Mansi, V, 836E. 34

35

36

37

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

232

38

planuo sukob oko Nestorija, postojalo u k r u g u antiohijske š k o l e , jednako kao i p r o s k r i b i r a n i i z r a z σ υ ν ά φ ε ι α

(koji je i z r a z uostalom Teodoret j o š

branio u pobijanju Ć i r i l o v i h anatematizama)

39

izostavljeni su u AS. O n i će 40

odsad veoma rijetko b i t i na ustima antiohijskih bogoslova. M e đ u t i m , ć i t i lovski i z r a z ε ν ω σ ι ς κ α θ ' ύ π ό σ τ α σ ι ν i l i φ υ σ ι κ ή dakako nije n a š a o mjesta u 1

ASA N i j e ga n a š a o ni i z r a z κ α τ ' ο ύ σ ί α ν , koji se nalazi već k o d sv. Gregorija Nazijanskog.

42

A n t i o h i j c i govore prema tome jednostavno ο »sjedinjenju«,

i l i kakvo pretvaranje. »Ex q u i b u s « po mišljenju antiohijaca unaprijed daje dojam p o m i j e š a n j a , to unaprijed insinuira, da će nastati jedna narav. A k o to t u m a č e n j e i p o t j e č e od nepomirljive antiohijske grupe, ipak ono ne gubi zbog toga na vrijednosti, k a d se radi ο njihovoj f o r m u l i . N e m a sumnje da su antiohijski bogoslovi »sjedinjenje dviju naravi« shvaćali u i z l o ž e n o m smislu, naime da formula z n a č i dvije naravi. To dokazuje činjenica da AS u E f e z u nema ο dvije naravi n i k a k v a drugoga o d r e đ e n j a , a ipak on i m a b i t i diofizit­

a da to dalje n i k a k o ne o d r e đ u j u . M e đ u t i m , nije posve ispravno, ako se veli

s k i odgovor C i r i l o v u » m o n o f i z i t i z m u « u anatematizmima i i n a č e .

da njihova ε ν ω σ ι ς nema b a š nikakve determinacije. AS veli d a j e ona δ υ ο

smo m e đ u t i m došli do pitanja

φ ύ σ ε ω ν ε ν ω σ ι ς (sjedinjenje dviju naravi). To je u pojmovnom svijetu anti­ ohijskih bogoslova već j e d n a p r i l i č n a precizacija. Ć i r i l je te riječi u Laeten­ 43

233

45

Time

3. kako antiohijska škola t e r m i n o l o š k i shvaća rezultat sjedinjenja. AS uči daje u K r i s t u nakon sjedinjenja »jedna osoba« (έφ' ε ν ό ς π ρ ο σ ώ π ο υ ) i dvije naravi (δύο

tur caeli shvatio kao »iz kojih (tj. naravi) je nastalo s j e d i n j e n j e « . V e ć i n a je

φ ύ σ ε ω ν έ ν ω σ ι ς , ώς ε π ί δύο φύσεων). Formula, da su u K r i s t u »dvije naravi i

antiohijskih biskupa istina m i m o i š l a tu interpretaciju, a l i skrajnja ljevica

jedna osoba«, jest i ostaje temeljna formula antiohijske kristologije. Antiohijska

nije p r e š u t j e l a pretvaranje njihove formule u ć i r i l o v s k u .

44

»Sjedinjenje d v i ­

škola neće je nikada prestati braniti. Shvaćanja pojedinih antiohijskih učitelja

ju n a r a v i « za antiohijce z n a č i takvo sjedinjenje, gdje naravi ostaju nepomi-

često pružaju materijal, koji zahtijeva vrlo podrobne analize da se t o č n o precizira

j e š a n e . T a formula p o njihovu s h v a ć a n j u unaprijed isključuje p o m i j e š a n j e

koji smisao ima ta formula u njihovu k r i s t o l o š k o m sustavu. M o r a m o priznati da u toj točki povijest dogmi j o š uvijek nije došla do rezultata, koji bi b i l i općenito prihvaćeni, ali sama formula ipak neprijeporno ostaje zajednička svojina antio­

38

hijskih teologa, kako onih skrajnje ljevice (Nestorije, Euterije), tako i onih, koji

39

su pošli pomirljivim putem (Teodoret, A n d r i j a Samosatski itd.). Š t o je, m e đ u ­

Usp. III. anatematizam Ćirilov, Tixeront, nav. dj., str. l l s , 17, bilj. 2, 25. Schvv., 1.1, v. 1, p. 6,11.167-169, pg. 116s; P G , 401-404. Dakako da tu mimoilazimo antiohijske ljevičare, Nestorija, Euterija itd. O n i u razvoju kristologije prema Kalcedonu i dalje imaju drugorazrednu važnost. Antiohijci vrlo oštro osuđuju te izraze, ne samo prije unije 433. (Schvv., isto, pg. 114, c. 19; pg. 116, c. 23-25; P G , 76, 400, 401-404 [Teodoret]; Schvv., 1.1, ν. 1, p. 7, n. 24, pg. 38, c. 20; P G , 76, 325C-D [Andrija Samosatski]), nego i poslije unije (Mansi, V, 876, cap. 95; P G , 83, 1484A-B). Epistola I ad Cledonium, P G , 37,180. Zanimljivo je spomenuti da Gregorije ne veli ένωσις κατ' ούσίαν, nego κατ' ούσίαν συνήφθαί τε και συνάπτεσθαι, tj. συνάφεια κατ' ούσίαν. 40

41

42

43

tim, s filozofskim terminom »hipostaza«? Sto uči antiohijska kristologija ο broju hipostaza u Kristu? Smatralo se daje antiohijska škola, identificirajući u kristo­ logiji »hipostazu« i »narav«, tvrdila da su u K r i s t u dvije hipostaze. Bilo je i razlo­ ga za takvo mišljenje. N e m a sumnje da su neki pristaše i nastavljači antiohijske 46

kristologije doista učili dvije hipostaze. M o r a se t a k o đ e r priznati daje antiohij­ ski pretjerani dualizam, koji nije d o p u š t a o kompletnu komunikaciju idiomatum, doista bio više u skladu s učenjem ο dvije negoli ο jednoj hipostazi. Z a t o se ne m o ž e nijekati da ima dosta logike u razvoju, kakav je doživjela antiohijska ljevica.

έξ ων τήν απόρρητον ένωσιν πεπραχθαι φαμέν, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 4, n. 127,

pg. 19, c. 8; P G , 77, 180B, ep. 39 »Rursus id, quod dixit, ex quibus, tamquam partes sint invicem naturae dominicae in unum quiddam factae, sic addidit. Oportebat namque ut diceret, non ex 44

quibus, sed quarum die im us unitionem inejfabilem factam. N o n enim ex naturiš sed

ipsarum naturanim ineffabilis est unitio«, Mansi, V, 902B, cap. 121 (Nestorije). »Hoc ipso namque quod dixisti ex quibus, alterum rursus praeter naturaš significas, quod ex ipsis est. Vides quomodo in eisdem volveris? ... Nos namque ... non ex ipsis unitionem dicimus factam, sed ipsarum tantummodo naturarum confitemur unitionem«, Eutherius Thjanensis ad Alexandrum Hierap., Mansi, V, 984-985, cap.

201.

45

Usp. pismo Ad Rufum episcopum, Mansi, IV, 1413E; P G , 83, 1480A. (Antiohijci napadaju Cirila kao monofizita!) Ne mislim ovdje nipošto rješavati pitanje je li skrajnja ljevica, kao npr. Euterije, u tom slučaju, a i inače, shvaćala pod riječju narav »osobu« ili ne. Za našu problematiku to je posve svejedno. Radi se ο tome, unosi li formula dvojstvo onoga, što antiohijci zovu »narav« ili ne. Inače, nema sumnje da Euterijeva terminologi­ ja daje neposredni dojam veoma naglašenog dualizma! Za Nestorija {Livre d'Heraclide, str. 284, 202, 87s itd.) i odijeljene nestorijevce (Tixeront, nav. dj., str. 56-60) je to sigurno. 46

Ό οgmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

234

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

S t i m u vezi je u teologiji mišljenje, da Antiohija uči dvije hipostaze, veoma sta­ 47

r o i nije teško shvatiti zastoje postalo općenito. M e đ u t i m , nakon novijih istra­

235

otvoreno i oštro ustaje protiv hipostatskog sjedinjenja i protiv jedne hipostaze,

51

ni A n d r i j u Samosatskog, koji je u toj stvari pomirljiviji od Teodoreta, ali ter-

48

živanja ο antiohijskoj kristologiji, posebno onih M. Richarda, ispravnije je reći da antiohijska teologija ne poznaje u kristologiji termin »hipostaza«. O p ć e n i t o se m o ž e reći da Antiohija u kristologiji ne govori ni ο jednoj ni ο dvije hiposta­ ze. A l i , po mom mišljenju, nije m o g u ć e nijekati da u krugu antiohijske teologije postoji stanovita sklonost učenju ο dvije hipostaze, bar veća negoli učenju ο jed­ 49

noj hipostazi. To bjelodano dokazuje Nestorijev slučaj, slučaj Ivana Egejskog i 50

d r u g i . Tu ne isključujem Teodoreta, koji u pobijanju C i r i l o v i h anatematizama

nalaziti jedan odlomak s jednom hipostazom. Ne radi li se tu ipak ο interpolacijama monofizita, koji su tako htjeli Kalcedon prikazati obnoviteljem nestorijevske hereze? Usp. P O , X I I I , pg. 184-185., kod Devreessa, nav. dj., str. 170, bilj. 1. Prvi sigurni spo­ men na Teodorovo učenje ο jednoj hipostazi nalazimo u povijesti istom u 8. stoljeću kod nestorijevskog teologa Teodora bar Konija, koji se tome čudi! Teodor ove spise su apolinaristi već za autorova života prepravljali, vidi citat iz Teodora kod Fakunda, nav. dj., lib. X, c. 1, P L , 67, 769-770 . Za »sjedinjenje καθ' ύπόστασιν« smatra, da C i r i l tim izrazom uvodi po miješanje, a zabacuje ga uopće zato, što ga nema Sveto pismo ni oci, Schvv., t. I, ν. 1, p. 6, n. 169, pg. 114-115, c. 19; P G , 76, 400A-C. U pobijanju III. i IV anatematizma hipostazu bez oklijevanja izjednačuje s terminom »narav«, te dokazuje da su u Kristu dvije hipostaze (djelomično argumentom ad homineml) i ne dozvoljava pridijevati vlastitosti jednoj hi­ postazi. U pobijanju III. anatematizma veli: »Tko prihvaća sjedinjenje, prihvaća i dije­ ljenje. Kako dakle kaže, da ne treba dijeliti hipostaze ili naravi (Ćiril ništa ne veli ο nara­ vima, nego ο hipostazama, nap. m.)? I to znajući, daje hipostaza Boga Logosa od vijeka bila potpuna i daje ona uzela potpuni oblik sluge; radi toga je i rekao 'hipostaze«, a ne 'hipostazu. A k o dakle svaka narav' ima potpunost, a obje su se skupile (συνήλθον) u isto, tako dakako da. je forma Dei uzelaformam servi, pobožno je priznavati jednu osobu (prosopon) i jednoga Sina i jednako Krista, a nije ludo reći dvije sjedinjene hipostaze ili naravi...«, Schvv., isto, pg. 117, c. 24; P G , 76, 404B. Teodoretovaje formula: dvije nara­ vi, jedna osoba. Hipostaza mu znači isto što i narav. U pobijanju IV. anatematizma Teo­ doret uopće ne spominje riječi hipostaza, nego pobija Cirila kao da se radi ο naravi. A u IV. anatematizmu Ciril posve očito poistovjećuje hipostazu i prosopon, jedino što opet govori ο hipostazama u pluralu (to je jedna nepreciznost, koju C i r i l često čini!). Ne čini mi se dosta uvjerljivim ono, što ο tome piše Richard, nav. dj., str. 253. Istina je da cirski biskup inače ne upotrebljava u kristologiji riječ »hipostaza« (osim nakon Kalcedonskog sabora u pismu Ivanu Egejskom!). Dozvoljavam također, daje Teodoret morao govoriti ο hipostazi, jer ο njoj govori Ciril. Također nemam ovdje nakane reći bilo što protiv Richardova mišljenja da Teodoret ne niječe jednu hipostazu u smislu koji mi dajemo toj riječi, nego da niječe jednu hipostazu u smislu jedne naravi, ali nipošto ne vidim, kako bi gornji citat opravdao shvaćanje da Teodoret inače (i u kristologiji?!) pod hipostazom misli baš hipostazu, a u dotičnom slučaju daje on posve zaveden terminologijom Ćirila Aleksandrijskoga. Odakle bi onda došlo da on Ćirilovu jednu hipostazu tumači tako oštro in sinistram partem? Čak štoviše, on u opoziciji IV. anatematizmu i »jedan proso­ pon« tumači i η sinistram partem, bez sumnje zaveden hipostazom (Ćiril kaže: »dvama prosoponima ili hipostazama«). Ne treba zaboraviti da Antiohija dozvoljava pripisivati sve atribute jednoj osobi (προσώπω). Može se usput također upozoriti da Teodoret na navedenom mjestu malo niže od spomenutog citata dva puta govori ο »uzetom čovjeku«. Čini mi se sigurnim daje Teodoret, ako i nije u kristologiji govorio ο hipostazi, ipak bio 51

47

Usp. što kaže autor knjige De sectis (Leoncije? Theođor Raithuensis?): »...

ε υ ρ έ θ η σ α ν δ ύ ο υ π ο σ τ ά σ ε ι ς τ ο ΰ Χ ρ ί σ τ ο υ κ α ι δ ι α ί ρ ε σ ι ν ε ί σ ά γ ο ν τ ε ς (sc. Diodorus et

Theodorus), act. IV, P G , 86 (1), 1221B. M. Richard, »Lintroduction du mot 'Hvpostase' dans la Theologie de l'Incarnation », u: M S R , 2 (1945.), Lille, str. 5-32, 243-270. Pismo Teodoretu ο jednoj hipostazi nakon Kalcedonskog sabora, P O , X I I I , pg. 48

49

189. 50

U novije doba pronađeni su neki tekstovi, po kojima bi Teodor Mopsuestijski učio »jednu hipostazu« uz »dvije naravi«. V i d i Richard, nav. dj., str. 21-29; usp. Devreesse, Essai sur Theodore de Mopsueste, Citta dei Vaticano, 1948., str. 276, bilj. 6 i str. 170, bilj. 1. Ο toj stvari ne kanim i ne mogu dati nikakva određena suda. Svakako je sigurno da je mopsuestijski biskup kao vođa antiohijske škole učio vrlo umjerenu komunikaciju idiomatum, vidi prikaz njegove kristologije kod Devreesse, nav. dj., str. 109-120.1 nikako ne mogu razumjeti, kako toga ne bi znali njegovi najbolji sljedbenici kao Nestorije, Teodoret, Iba (vidi glasovitu poslanicu Marisu Perzijancu, Schvv., t. II, v. 1, p. 3, n. 138, pg. [392] 33; Mansi, V I I , 244B) i drugi, koji i l i uče dvije hipostaze i l i ο hipostazi šute. Čini mi se posve nevjerojatnim da ti Teodorovi učenici ne bi u času, kad su se morali braniti da ne uče dva sina, bili došli do toga da očito i jasno ispovijede dvije naravi ijednu hipostazu, kad bi već njihov učitelj bio poznavao tu formulu. Po­ gotovo je nerazumljivo kako bi Nestorije bio tako odlučno i nepomirljivo ustao protiv jedne hipostaze, kao što je učinio posebno u Livre d'Heraclide, kad bi njegov učitelj bio drukčije učio. Bar bi negdje morao spomenuti da Teodor govori ο jednoj hipostazi, makar s kakvim modifikacijama. A ne treba zaboraviti da Nestorije pravi nekakvu stanovitu razliku između naravi i hipostaze (»des natures ... sans hvpostase«, Livre d'Heraclide, str. 284; usp. što govori Nestorije ο hipostatskom sjedinjenju, str. 138s). Kako razumjeti čuđenje i oporbu, koju je protiv kalcedonske »jedne hipostaze« po­ kazao ljevičarski raspoložen antiohijac Ivan Egejski u svome pismu Teodoretu, P O , X I I I , pg. 189? Također je nevjerojatno da tekst ο jednoj hipostazi ne bi bio citirao Fakundo u spisu Pro defensione trium capitulorum, kad kao kalcedonac brani Teodora od optužbi da uči dva sina. Ο jedinstvu osobe kod Teodora piše Fakundo u lib. I X , c. 3, P L , 67, 746-755. Fakundo je poznavao spis De incarnatione, gdje bi se navodno imao

236

D οgmatsko-historijski položaj Proklove

237

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

kristologije

minološki nipošto o d r e đ e n . Čini se, naime, da on u svojem pobijanju Ćirilovih

bila antiohijska formula: δύο φύσεις, δύο υποστάσεις, έν πρόσωπον, kao što se

anatematizama priznaje na dva mjesta jednu hipostazu, ali je t a k o đ e r sigurno da

to često ističe,

je na dva mjesta i zabacuje. I stoje najzanimljivije, jedanput se tu radi ο jednom

sklonija dvjema negoli jednoj hipostazi, a mišljenje, koje bi tvrdilo daje Antiohija

te istom slučaju.

52

Historijski materijal ne d o p u š t a d o d u š e tvrditi, daje općenito

53

ali ipak p r u ž a prilično opravdanja mišljenju daje Antiohija bila

bila sklonija jednoj hipostazi više nego dvjema, lišava svakog oslonca.

54

4. N a k o n rečenoga nije više potrebno nešto posebno kazati ο antiohijskoj fi­ lozofskoj terminologiji u kristološkim pitanjima. Antiohija poznaje u kristologiji skloniji shvaćanju daje hipostaza i narav u kristologiji isto, možda tek s kakvim sitnim razlikama, koje je bio kadar uočiti samo grčki spekulativni duh. Ο tom kako je Andrijino osobno mišljenje da u Kristu postoje dvije naravi, a jedna hipostaza, piše A. Michel (»Hvpostase«, u: DTC, t. V I I , Pariš, 1922., col. 389), pozivajući se na Petavija (De incarnatione, lib. II, c. 3, n. 6), a tako misli i Richard (nav, dj., str. 254-255). Replika, što ju je Andrija napisao II. anatematizmu, nije nam se saču­ vala. Tako ne znamo, kako on točno misli ο sjedinjenju καθ' ύπόστασιν. U replici na III. anatematizam Andrija ustaje protiv jedne hipostaze argumentom ad hominem. On kuša Ćirilu dokazati da i sam Ćiril kaže dvije hipostaze u Ep. ad monachos Egypti, P G , 77, 25D. Eto tih Andrijinih riječi: »Opet ga sjećamo njegovih riječi, pokazujući da on kaže dvije hipostaze u onom, što je rekao u prvom tomusu: 'Dakle što se tiče vlastite naravi, sam Bog Logos iz Boga Oca nije posvećen. A ako bi tko mislio daje pomazan i posvećen samo onaj, koji je rođen iz svete Djevice, i da se radi toga naziva K r i s t K a k o , dakle, kao daje zaboravio na svoje riječi, sastavlja (συνάγει) naravi u jednu hipostazu miješa­ jući ih i nazivajući božansko sjedinjenje naravnim (φυσικήν ... έ'νωσιν)?«, Schvv., 1.1, v. 1, p. 7, n. 24, pg. 38, c. 20; P G , 76, 325C-D. Nema sumnje da Andrija u tom tekstu uči dvije hipostaze. On štoviše, upotrebljavajući osobne termine u citatu, koji je okrnjen (i zato netočan), daje dojam da se radi ο dvije hipostaze u našem smislu (tj. ο dvije prave osobe). U svojoj obrani Ćiril optužuje Andriju za učenje ο dvije hipostaze: »... kažu: i sam je rekao dvije hipostaze. I da će njima za pobijanje biti dosta to, da sam i ja pristao, da tako kažem, kako i oni misle«, Schvv., isto, pg. 39, c. 27; P G , 76, 329B. U napadu na IV. anatematizam Andrija jednako postupa, nastojeći najprije Ćirilovim riječima dokazati da i on sam govori ο dvije hipostaze. Nato nastavlja: »Da pokažemo, kako i on kaže dvije hipostaze, i samome sebi protuslovi, donijeli smo, što je on nekad rekao. A pridavati izraze dvjema osobama (προσώποις δυσίν) ili hipostazama ili dvama sino­ vima tako, da razdijelimo sjedinjenje ili jednoga sina, ne treba. Jer je najuže sjedinjenje nepodijeljeno i nepodjeljivo i jedan je Sin po svemu ...«, Schvv., isto, pg. 41, c. 33-34; P G , 76, 333A. T k o će sada točno utvrditi, stoje za Andriju hipostaza? Priznaje li on jednu ili dvije? Sigurno je da priznaje jednoga Sina, i da ne dozvoljava reći »dvije hipostaze« u slučaju, da time sjedinjenje bude razbijeno, ali što on misli, hoće li time sjedinjenje biti razbijeno ako se kaže »dvije hipostaze«? Je li ga Ćiril razbio time, što on navodno govori ο dvije hipostaze? Andrija očito također nije na čistu, što je zapravo s tom hipostazom. Ćirilovi anatematizmi stavili su ga u nepriliku, da mora ο toj stvari reći svoje mišljenje. Da se gdje ne oklizne, on je uzeo tu riječ u oba moguća značenja. U replici na V I I I . anatematizam on govori opet ο hipostazi: »Ne kažemo to zajedno se klanjati' i zajedno slaviti' kao ο dva prosopona ili hipostaze ili sina, kao da bi na drukčiji način bilo klanja-

termine φ ύ σ ι ς i π ρ ό σ ω π ο ν i ta su dva termina u antiohijskoj kristologiji odije­ ljena. Ter m i n ύ π ό σ τ α σ ι ς izvorno ne pripada u sklop antiohijskih kristoloških

52

pojmova. U k o l i k o se on različitim putovima kuša infiltrirati, naići će na različit prijem, prema tome, u kakvom je odnosu s terminom φ ύ σ ι ς u kristološkom shvaćanju onih, koji ga kušaju unijeti. Ne da se m e đ u t i m zanijekati, da nas histo­ rijski materijal objektivno promatran sili na to, da priznamo daje Antiohija sklo­ nija u hipostazi gledati narav negoli osobu, mada će si shvaćanje, koje izjednačuje hipostazu i prosopon, vrlo teško utrti put u antiohijsku kristologiju. To pogotovo

nje tijelu, a na drukčiji Bogu Logosu«, Schvv., isto, pg. 48, c. 63; P G , 76, 348C. Te riječi svakako dokazuju da se klanjamo cijelome Kristu samo jednim i jednakim klanjanjem. One također dozvoljavaju da bi to možda mogao biti smisao Ćirilove hipostaze. Govore li one više od toga i daju li one Andrijino osobno mišljenje ο hipostazi? Meni se ne čini. Ne smije se smetnuti s uma da Andrija odlučno dokazuje Ćirilu da i on sam govori ο dvije hipostaze. Andrija je svoju kristološku formulu izrazio u jednom pismu kle­ ru hierapolske Crkve; »Et confiteor Dominum Christum Deum esse atque hominem, duas naturaš unam personam, humilia et sublimia de eo divinis Scripturis inserta, haec quidem ut de homine, illa vero ut Deo inconfusa unitate obtinente, et uno existente, ut dixi, Domino et Christo ... Clare enim sententiam meam a principio aperui, et nunc nihil novi deliberavi...«, Mansi, V, 886B-C. Andrija je bio vrlo miroljubiv čovjek i sklon popuštanju. Citirani tekstovi ne daju nam nikakva prava na tvrdnju da je u njegovoj kristologiji postojala određena razlika između naravi, i hipostaze ili daje njegovo osobno mišljenje bilo daje u Kristu nakon sjedinjenja jedna hipostaza. 53

V i d i među ostalima i A. Harnack, Lehrbuch der Dogm e nges ch ichte, Bd. II, Tubin­ gen, 1909., str. 358, bilj. 3. Stoje rečeno ο Teodoretu, vrijedi jednako ili još u većoj mjeri za anonimnog bogo­ slova (nije li to Euterije, vidi Mansi, V, 851C: »... sicut factum est in contradictionibus, quae a multis et quae a nobis ipsis factae sunt...«), a koji u napadu na II. anatematizam izričito identificira hipostazu i narav te se izjašnjava protiv jedne hipostaze, Schvv., 1.1, v. 5, pg. 289. V i d i Richard, nav. dj., str. 254. U napadu na III. anatematizam on se također izjašnjava protiv jedne hipostaze približavajući se Nestoriju (naturanim substantiae les hvpostases des natures!), Schvv., isto, pg. 290; Richard, isto. 4

54

238

vrijedi u slučaju, ako pod jednom hipostazom nakon sjedinjenja gledamo znače­

57

5. Od kapitalne je važnosti pitanje komunikacije idiomatum, koje je tako usko povezano s terminom »Theotokos« i t e r m i n o l o š k i m teopashitizmom. AS je donio u svojem posljednjem odlomku zakon ο komunikaciji idiomatum, 55

Antiohijska je kristologija postavljala glavni naglasak na pridijevanje, gdje se izrazi dijele, ali je u simbol trebalo staviti kompletno njezino shvaćanje. Z a t o je

nje, koje je k o n a č n o potpuno fiksirao peti opči sabor (553.).

kako su je shvaćali antiohijski teolozi.

239

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Taj odlomak glasi: »A za evanđeoske

i apostolske izraze ο G o s p o d i n u znamo, da ih teolozi jedne uzajamno upotre­

uneseno i izjašnjenje ο izrazima, koji su objema naravima zajednički (što znači isto kao reći »izrazi, koji naznačuju osobu«). K o j i su najprije ti izrazi, koji naznačuju osobu, po shvaćanju antiohijske k r i ­ stološke škole? To su izrazi »Isus«, »Krist«, »Gospodin«, »Spasitelj«, »Sin«, »Jedinorođeni«, »Emanuel«, i t d . 59

58

Antiohijci su ta imena stavili u svoj simbol

bljavaju (κοινοποιοΰντας), budući da naznačuju jednu osobu, a druge razlikuju

za označenje jedne osobe.

Ti se izrazi po shvaćanju AS mogu kazati ο jed­

( δ ι α ι ρ ο υ ν τ α ς ) , b u d u ć i da naznačuju dvije naravi, te shvaćaju one (παραδίδοντας),

noj i drugoj naravi, a dakako da se onda i viceversa jedna i druga narav m o ž e

koji su Boga dostojni (θεοπρεπεΐς) po Kristovu božanstvu, a one, koji pokazuju

pridijevati t i m izrazima, te t a k o đ e r svojstva jedne i druge naravi reći ο K r i s t u

sniženje (ταπεινάς) po njegovu čovještvu.« AS dijeli dakle izraze ο K r i s t u na

imenovanom po kojemu od tih imena. To znači njihovo uzajamno pridijevanje

dvije glavne vrste: 1. izrazi, koji direktno označuju osobu, i 2. izrazi, koji di­

( κ ο ι ν ο π ο ι ο ΰ ν τ α ς ) . Prema tome bi se po antiohijskom shvaćanju moglo reći daje

rektno označuju narav. Ti se dijele na dvije podvrste: a) Boga dostojni, i b) oni,

K r i s t Bog, daje on čovjek, daje on trpio, daje on svemogući i t d . P r a k t i č k i je to

koji pokazuju sniženje (ταπεινάς).

56

AS zatim poznaje u vezi s t i m izrazom dva

načina pridijevanja: a) pridijevanje, koje je uzajamno za obje naravi, i b) pridije­

60

provedeno u cijelom simbolu, gdje svojstva jedne i druge naravi govore ο jednoj osobi imenovanoj spomenutim imenima.

vanje, koje je dozvoljeno samo jednoj naravi. Po prvom se pridijevanju izrazi na neki način zajedno povezuju, a po drugom se dijele. To je potrebno malo pobliže protumačiti.

55

Odlomak ne pripada onom dijelu simbola, koji je sastavljen u Efezu nakon do­ laska comesa Ivana. On je pridodan simbolu u Antiohiji prije odlaska Pavla iz Emese u Aleksanđriju. Tamni tekst pružao je uvijek patrolozima i dogmatičarima mnogo po­ teškoća. To najljepše pokazuje bezbrojna raznolikost prijevoda, koja često nije mala ni beznačajna. Navedimo ih samo nekoliko: Liberatus, Breviarium causae ...; Mansi, I X , 668D; P L , 68, 983C; PG 77, 178A-B, odatle je prijevod u RJ, 2060; Mansi, V, 291; Hefele, Conciliengeschichte, Bd. II, Freiburg im Br., 1875., str. 262, s njim se posve slaže, što se tiče odlomka, Schvvane, Dogmengeschichte, Bd. II, Freiburg im Br., 1895., str. 334. (prijevod je vrlo manjkav!); Rehrmann, nav. dj., str. 126-127, njemu je blizu Tixeront, nav. dj., str. 50-51 (oni vežu κοινοποιοΰντας s φωνάς, a ne s τους θεολόγους άνδρας. To je krivo, jer je κοινοποιοΰντας muški rod!); J. Mahe, »Cvrille (Saint)«, u: DTC, t. III, col. 2511-2512; Duchesne, Histoire ancienne de VEglise, t. III, Pariš, 1929., trad. par F. Nau, Pariš, 1910., str. 376, bilj. 2; Devreesse, nav. dj., str. 179; Nestorius, Le Livre d'Heraclide de Damas, str. 281; C. da Mazzarino, nav. dj., str. 130. Ne mislim se upuštati u kritiku različitih prijevoda. Izrađujući svoj prijevod imao sam pred očima kako duh grčkog jezika, tako smisao antiohijske teologije. 2

2

5

56

Po tome ih zapravo ima tri vrste. Tako tumači taj odlomak simbola i sam C i r i l , vidi Commonitorium ad Eulogium, Schvv., 1.1, ν. 1, p. 4, n. 132, pg. 36; P G , 77, 228.

57

V i d i već spomenuto pismo biskupu Rufu, gdje se posljednji odlomak AS ο di­ jeljenju nalazi takoreći doslovno: προς τούτοις αναθεματίζει τούς διαιροΰντας τάς εύαγγελικάς και άποστολικάς περί τοΰ Δεσπότου Χριστού φωνάς, και τάς μέν ταπεινάς κατά τήν ανθρωπότητα, τάς δέ θ ε οπ ρέπεις κατά τήν θεότητα εκλαμβάνοντας, Mansi, IV, 1416Α; P G , 83, 1480Α. Uopće im je najviše bilo stalo do toga da C i r i l prizna razlikovanje atributa, jednako kao i naravi: »... dividere vero divi­ li as voces similiter ut naturaš ...«, Epistola Joannis... ad orientales episcopos defactapace,

Mansi, V, 752A, cap. 2. Teodoret, Eranistes, Dial. III, Impatibilis, P G , 83, 284C; usp. Nestorije, Ep. II ad Cjrtllum, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 5, pg. 29, c. 3; P G , 77, 52A: Κύριος και Ίησοΰς και Χριστός και μονογενής και υιός πρόθερον θ έ ντε ς τά κοινά τής θεότητος και άνθρωπότητος ... ονόματα. C i n i j e osjećao manjkavost takvog određenja Kristove osobe u smislu svoga teo­ loškoga shvaćanja; zato on na svoju ruku u poslanici Ad Acacium Melitenensem dodaje riječ »Bog«: ό μέν γάρ δύο φησίν έναργώς, οϊ δέ Χριστόν ένα και υίόν και 0ebi και κύριον όμολογοΰσι, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 4, n. 128, pg. 25, c. 11; P G , 77, 191C. U sa­ mom simbolu nema izraza »Emanuel«, »Spasitelj« i drugih sličnih, ali je posve sigurno da oni antiohijcima također znače Krista kao osobu. Sto izuzimaju, vidjet će se malo niže. Valja, međutim, priznati da antiohijska kristologija želi da se ti izrazi uvijek vežu zajedno tako, da se kaže; »Krist je Bog i čovjek«, a ne naprosto: »Krist je Bog«. Teodo­ ret, Eranistes, Dial. II, Inconfusus, P G , 83, 109A: »Eran. Isusa Krista čime treba zvati? Čovjekom? Orth. Nijedno bez drugoga nego oboje zajedno.Jer se Isusom Kristom Bog Logos nazvao utjelovivši se.« 58

59

f

60

240

Oogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

241

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

A koja su imena naravi? To su ona imena, koja u sebi nikako ne isključuju po­

Logos na bilo koji način rodio od nje i l i začeo od nje, on se naprosto utjelovio i

j a m inkarnacije. O n a su, vidjeli smo, dvovrsna: jedna označuju b o ž a n s k u narav,

uzeo iz nje svoj hram u samom času, kad se taj hram u njoj začeo. N o , AS nije ni

a druga ljudsku narav. Najvažnije je reći da su takva imena za b o ž a n s k u narav:

najmanje izdao osnovicu antiohijskog kristološkog shvaćanja.

Bog, B o ž a n s k i Logos, a za ljudsku narav: čovjek.

61

Dakako da su zatim takva

K a k o se dakle vidi, Antiohija priznaje samo prvi stupanj komunikacije idio­

imena naravi i sva druga svojstva pojedinih naravi. Božanskoj naravi pripadaju

matum, kad se svi atributi pridaju jednome te istome subjektu. O n a ne ide da­

ona imena, koja su Boga dostojna, a ljudskoj naravi ona, koja znače sniženje. T a ­

lje. O n a ne dozvoljava pripisivati ljudskih svojstava Bogu ni B o ž a n s k o m Logosu.

k v i se izrazi ne mogu m e đ u s o b n o pridijevati. O n i pripadaju samo svaki svojoj na­

U tome se i sastojao sav problem t e r m i n o l o š k o g teopashitizma. Sav razlog ta­

ravi, i oni se mogu samo ο njoj reći. AS ne donosi precizno formuliran nauk ο t i m

kvom shvaćanju antiohijske škole bio je u tome, što Antiohija j o š nije bila provela

izrazima, koji se ne mogu m e đ u s o b n o predicirati. On se zadovoljava samo time

potpunu razliku i z m e đ u osobnih i neosobnih, konkretnih i apstrakntih termi­

da tvrdi, kako ima takvih izraza. A l i on ipak p r a k t i č k i pokazuje, koji su to izrazi.

na.

62

63

64

Z b o g toga nije mogla provesti ni kompletne komunikacije idiomatum.

U cijelom tekstu simbola nigdje nećemo naći da bi se koji ljudski atribut pripisi­

Tako smo dobili osnovne crte antiohijske kristologije, kako će se ona očitovati

vao Bogu i l i koji b o ž a n s k i atribut K r i s t u čovjeku. Posebno je to pitanje akutno u

u vrijeme poslije Efeškog sabora i dalje. Ujedno smo dobili osnovnu teološku ana­

vezi s terminom »Theotokos«. Antiohijska je ljevica ustala protiv toga izraza, jer

l i z u simbola sjedinjenja (433.). Sve drugo, što se može još iz njega istaknuti u vezi

on pobija njihovo shvaćanje komunikacije idiomatum. A k o je Marija Bogorodica

s problemima unije, jest sekundarne važnosti. Tako smo konačno dobili također u

u pravom smislu, ona je morala svakako roditi B o ž a n s k i Logos. Logos je po nji­

svoj oštrini postavljen problem, koji je daljnji razvoj kristologije trebao riješiti. N e m a

ma ime naravi, ne m o ž e mu se dakle predicirati svojstvo druge naravi, kao stoje

sumnje, da se takva različitost kristoloških koncepcija neće moći održati. Samom se

to tjelesno rođenje od Djevice. Z b o g toga su oni željeli da svakako d o đ e uz izraz

antiohijskom unijom problemi nisu riješili. Preostalo je dakle samo dvoje: i l i da na

»Theotokos« u AS t a k o đ e r izraz » a n t h r o p o t o k o s « , koji će bar malo paralizirati

štetu objektivne istine pobijede partikularni vidici jedne i l i druge kristologije, i l i da

m o ž e b i t n a kriva shvaćanja, koja bi mogla nastati iz izraza »Theotokos«. U tom

se nađe srednji put, koji će asimilirati pozitivne elemente jedne i druge teologije, a

bi slučaju Djevica zapravo bila » a n t h r o p o t o k o s « , a »Theotokos« samo u nekom

isključiti njihove ekstremne vidike. K a k v u je ulogu odigrao Proklo u rješavanju toga

daljnjem nepravom smislu. AS donosi »Theotokos« bez » a n t h r o p o t o k o s « . Z a t o

problema? To je u prvom redu pitanje ο položaju Proklove kristologije između tih

nepomirljivi antiohijci nisu b i l i s njime zadovoljni. A l i treba priznati da A S , ako i

dviju oprečnih kristologija, a zatim i ο njezinu dogmatsko-historijskom značenju.

donosi »Theotokos«, ipak ni za dlaku ne odstupa od svojih kristoloških koncep­ cija. Citirajmo tu rečenicu: »Po takvom shvaćanju nepomiješanoga sjedinjenja priznajemo, daje sveta Djevica Bogorodica, b u d u ć i da se Bog Logos utjelovio i učovječio i od samoga začeća sebi sjedinio hram, koji je uzeo iz nje.« T k o g o d čita tu rečenicu, morat će zapaziti kako je b r i ž n o izbjegnuto da se B o ž a n s k o m L o ­ gosu ne pripišu ljudski atributi. Djevica nije Bogorodica zato, što bi se B o ž a n s k i

62

To simbol nije izričito istaknuo, ali je to njegov ekvivalentan nauk, kako je izložen. Antiohijci su, priznavajući istome Kristu jednu i drugu narav, što je izričito u simbolu istaknuto, dali dovoljno jamstvo da svi atributi pripadaju istome Kristu, kome pridaju obje naravi, kojima se pridaju atributi. Ne treba prezreti ogromnu važnost kompletne komunikacije idiomatum. Antio­ hijci će se truditi uvijek i svugdje isticati »jedan prosopon« u Kristu, ali napadaji na njih, da oni uče dva subjekta, Logosa i Krista, neće prestati. Taj je prikaz kristološkog stanja u vrijeme antiohijske unije (433.) dovoljno po­ kazao, kako su labavi bili temelji na kojima je sjedinjenje provedeno. Nema sumnje da je kristološka važnost unije i AS neusporedivo velika u vezi s pobjedom diofizitizma u Kalcedonu, ali treba također priznati da sama unija nije riješila takoreći nijednoga problema. Ona je bazirana na prešućivanju i izbjegavanju da se problemi ne postave u njihovoj osnovnoj oštrini. Tako je antiohijska unija i po svojem značaju otvorila niz veli­ kih kristoloških unija, koje su se sve od reda bazirale na prešućivanju i zatvaranju očiju pred problemima. 63

61

τό Θεός ... όνομα ... τής απλής εστί φύσεως όνομα, Teodoret, Epistola ad Timotheum, P G , 83, 1344D, ep. 130. τό δέ γέ Θεός Λόγος, ούτωσί λεγόμενον, τήν άπλήν φύσιν ... σημαίνει ..., Isti, Eranistes, Dial. III, Impatibilis, P G , 83, 264C; To δέ άνθρωπος όνομα φύσεως όνομα έστιν, isto, Dial. II, Inconfusus, P G , 83, 120A. Takvo razlikovanje između Krista i Božanskog Logosa uvijek je davalo dojam da anti­ ohijska škola ne priznaje jedinstvo Krista. Razlog razlikovanju bio je u načinu gledanja na inkarnaciju. Antiohija je - kao teologija sjedinjenja - promatrala jednoga Krista kao rezultat, koji sjedinjenjem nastaje, dok je Aleksandriji jedan Krist bio Logos, koji uspr­ kos inkarnaciji ostaje Logos.

64

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

242

Položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

243

ali on neće ništa manje cijeniti t a k o đ e r izraz »uze«. Na brojnim mjestima on će ga ponavljati, često u lijepoj koordinaciji s izrazom »postade«. K a o što pokazuje

Kakav je dakle položaj Proklove kristologije u okviru dviju ekstremnih k r i ­

već i sam navedeni tekst iz T A , ne m o ž e se reći daje Proklo kojemu od t i h izraza

stoloških koncepcija? R a d i jednostavnosti i jasnoće formulirat ću i ovdje pet to­

dao sekundarno značenje. On ne smatra da bi izraz »postade« značio zapravo

čaka.

»uze«, niti da bi »uze« značilo jednostavno »postade«. Svaki izraz ima svoje

65

opravdano mjesto, oni su kao dva utega na vagi, koji oba trebaju p r o t u m a č i t i L K a o osnovnu formulu za inkarnaciju Aleksandrija uzima izraz »postade«, Antiohija nasuprot »uze«. Š t o ο tom misli Proklo? U p o č e t k u kristološke ek­ spozicije u TA on donosi svoju osnovnu formulu inkarnacije: »... i uzevši oblik

treću stvar, misterij, koji i odgovara i ne odgovara onome, što m o ž e reći naš ljudski jezik. 2. K a k o Proklo to dalje tumači? Dakako da je i njemu tehnički izraz za čin,

66

sluge postade čovjek« . Tu su zajedno povezane obje formule, i antiohijska i aleksandrijska. Smisao tog koordiniranja obiju formula izražava patrijarh malo kasnije: » K a ž e m o , dakle, služeći se obojim izrazima Svetoga pisma, daje i po­ stao tijelo' i uzeo oblik sluge': i oba izraza su nam sjeme spasenja, ako se pravo shvate. Jer (izrazom) postade' evanđelist je natuknuo neodjeljivost najužeg sje­ dinjenja ... a (izraz) uze' nepromjenljivost naravi ... radi toga naznačujući jed­ n i m i drugim i nepromjenljivost b o ž a n s t v a i neodjeljenost misterija b o ž a n s k o Pismo k a ž e postade' i naviješta uze', da prvim razloži jednotu osobe, a drugim da naglasi nepromjenljivost n a r a v i . «

67

K a k o se vidi, za P r o k l a nijedan od tih

izraza nije važniji, nego je svaki jednako potreban, da se inkarnacija pravilno

kojim je Logos postao čovjek, »sjedinjenje«. K a k o on to sjedinjenje determinira s formalne strane? U sustavnom prikazu njegove kristologije vidjeli smo da je njegova formalna precizacija sjedinjenja veoma mršava. On ne poznaje ni sjedi­ njenja καθ' ύ π ό σ τ α σ ι ν ni κατά φ ύ σ ι ν ni φ υ σ ι κ ή . A k o k a ž e άκρα έ'νωσις, to se ne m o ž e nazvati nekim posebnim formalnim određenjem. To je općeniti izraz, koji poznaju sve kristologije. Ipak, ima u Prokla na jednom mjestu određenje sjedinjenja, koje je vjerojatno u vezi sa sv. Gregorijem Nazijanskim: έ'νωσις κατ' ούσιαν.

69

U istoj propovijedi dolazi i izraz σ υ ν ο υ σ ι ω μ έ ν η

έ'νωσις, koji treba

imati isto značenje. Sasvim je vjerojatno da ti izrazi imaju kod Prokla isto zna­ čenje koje C i r i l pridaje svojoj έ'νωσις καθ' ύπόστασιν. U H T j e takvo određenje

68

shvati. Jedan drugog nadopunjuju i t u m a č e . Shvaćanje inkarnacije m o ž e biti ispravno i pravilno u r a v n o t e ž e n o jedino onda, ako se obojim izrazima dade jed­ naku v a ž n o s t . A k o je potrebno osigurati jedinstvo K r i s t a , nije zato ništa manje važno sačuvati razliku i nepomiješanost dvaju elemenata. To su osnovne ideje, koje P r o k l a vode u izricanju njegovih kristoloških shvaćanja. Ne treba pretjerati ni na jednu ni na drugu stranu. Proklo će se istina više služiti izrazom »posta­ de«, b u d u ć i da se njegov kristološki rad odvijao kao reakcija na nestorijanizam,

natuknuto kad se oni, koji razdjeljuju sjedinjenje, uspoređuju s Arijem, koji dijeli b o ž a n s k u supstanciju.

70

Na taj način je sjedinjenje po P r o k l u takvo, da njime

nastaje jedna ontološka jednota, koja pobliže nije o d r e đ e n a . M e đ u t i m se m o ž e reći, da Proklo takvo određenje promatra kao nešto osobito prikladno, kako je to slučaj s έ'νωσις καθ' ύ π ό σ τ α σ ι ν kod C i r i l a . Cirilovsku formulu έκ δύο φ ύ σ ε ω ν uzalud ćemo tražiti u Proklovim spisima. Njegove su diofizitske formule uglav­ nom više antiohijski orijentirane.

71

skim, kod Prokla uopće ne dolaze.

Izrazi, koji se smatraju specifično nestorijan72

65

Ovdje uglavnom ne mislim više dokazivati pojedine tvrdnje, koje ću iznijeti ο Proklovoj kristologiji. Dokazao sam ih tijekom sustavnog prikaza patrijarhova kristo­ loškog shvaćanja. Ovdje će se uglavnom raditi samo ο sintezi, a u pojedinostima upuću­ jem na sustavni prikaz. Schw., t. IV, v. 2, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860D; Mansi, V, 425D. Schvv., isto, pg. 190, c. 14; P G , 65, 861B-C; Mansi, V, 428B. Bauer (nav. dj., str. 116, 124) je dobro uočio važnost toga vezivanja dviju formula u Proklovoj kristologiji. Međutim je posve premalo reći, daje Proklo »έ'λαβ£ν τήν του δούλου μορφήν izričito proglasio ortodoksnim«. On toj formuli daje jednaku vrijed­ nost kao i formuli »έγέν€το σάρξ«. Bauer, međutim, i sam opaža da Proklo tu formulu vrlo često upotrebljava. 66

67

68

69

Or. III, P G , 65, 708A; usp. bilj. 42. K o d Ćirila taj izraz rijetko dolazi, P G , 76, 1453B. Antiohijska ga škola ne poznaje. Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 106, c. 8; P G , 65, 689A; Mansi, V, 585B. Posebno; δύο ... φύσεων ένωσις (Hom. IV), to je formula iz AS, Martin, pg. 43; Doctrina, pg. 49, n. V I ; P G , 65, 846A; Moss, pg. 70-71; τάς δύο φύσεις €ΐς μίαν ύπόστασιν (Hom. III), Martin, pg. 46; P G , 65, 842-843; Doctrina, pg. 48-49, n. V; »de duarum naturanim unione«, P G , 65, 849A itd. Zasebni je slučaj s formulom έν δύο φύσ^σιν. Npr. συνάφεια, κατ' ευδοκία ν, κατά σχέσιν itd. 70

71

72

Dogmatska-historijski položaj Proklove kristologije

244

Dogmatska-historijski položaj Proklove kristologije

245

3. Š t o sjedinjenjem nastaje? N a k o n sjedinjenja po učenju našeg patrijarha po­

logija ima s Ć i r i l o m zajedničku »jednu h i p o s t a z u « (bar nominalno!) i »jedan

stoje u K r i s t u dvije naravi, jedna hipostaza i jedan prosopon. Tu je dobro ista­

p r o s o p o n « , a razlikuje se po »dvije naravi«. S A n t i o h i j o m opet ima zajedničke

knuti osebujnost njegove formulacije diofizitizma formulom έν δύο φ ύ σ ε σ ι ν .

73

»dvije naravi« i »jedan p r o s o p o n « , a povrh toga η ado daje j o š »jednu hiposta­

O n a je sasvim sigurno Proklova, jer potječe iz propovijedi, koja je mnogostruko

zu«, da točnije determinira značenje »jednog p r o s o p o n a « , koje je po sebi vrlo

zajamčena. To je dakako kalcedonska diofizitska formula. O b i č n o se misli da bi

prikladno za mnoge fluktuacije i za označivanje samog moralnog sjedinjenja.

ona imala biti antiohijskog porijekla. To je tek djelomično istina, naime ukoliko

T e r m i n ο υ σ ί α , koji Proklo manje upotrebljava, ekvivalentan je izrazu φ ύ σ ι ς .

ona materijalno znači da su u K r i s t u dvije naravi, a diofizitizam je sasvim po­

To je sada potpuno u r a v n o t e ž e n j e terminologije na oba polja, trinitarnom i

sebno branjen po antiohijskoj školi. Navest ću ovdje jedan odlomak iz Euterija,

k r i s t o l o š k o m . Uostalom, Proklo nigdje ne t u m a č i svoju terminologiju. On je

antiohijskog ljevičara, da se vidi koliko je formula zapravo strana izvornom anti­

uzima kao gotovu činjenicu.

ohijskom shvaćanju. Euterije citirajednu rečenicu iz Ćirilove Laetentur caeli, koja

5. K o n a č n o , pitanje komunikacije idiomatum. Sustavni p r i k a z Proklove

glasi: » N o m i n a t u s vero est et homo de caelo, perfectus existens in deitate et per-

kristologije jasno nam je pokazao, kako je P r o k l o proveo komunikaciju idio­

fectus idem ipse in h u m a n i t a t e . «

74

N a t o Euterije nadovezuje: »Et quid est quod

matum do njezinih posljednjih konzekvencija, čak više nego Ćiril, doprijevši

in divinitate et in humanitate cognoscitur esse perfectus? Q u i d est alterum quod

do kulminacije formulom »JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU«.

praeter illas quae unitatae sunt n a t u r a š inducitur? Q u i d est praeter ipsas quod in

R a z l i k a je i z m e đ u njega i C i r i l a samo u tome, što se Proklova komunikacija

ipsis speculandum sit? N a m quod in alique est perfectum, alterum praeter ipsum

bazira na izričitom t e r m i n o l o š k o m diofizitizmu, dok je Ćirilova više mono­

est in quo ostenditur esse perfectum. Q u o m o d o nobis in tres duas sadisti naturaš?

fizitski obojena. Do tako savršene komunikacije idiomatum mogao je P r o k l o

D i c quid sit praeter deitatem et humanitatem alterum quod in eis perfectum debeat speculari?«

75

Eto, tu imamo izričito zabačenu formulu έν δύο φ ύ σ ε σ ι ν sa

strane jednoga nepomirljivoga pristaše antiohijske kristologije. T e š k o je vjerovati da bi Antiohija bila stvorila formulu έν δύο φ ύ σ ε σ ι ν . O n a je mogla pomirljivo pristati na nju, naći u njoj svoju misao, ali je posve ne­

doći zato jer je, za r a z l i k u od antiohijskih bogoslova, dobro razlikovao i z m e đ u konkretnih i apstraktnih termina. P r i t o m mu konkretni uvijek označuju oso­ bu, a apstraktni narav. K a m o nas je dovelo ovo raspravljanje ο k r i s t o l o š k o m rasponu i z m e đ u dvaju sabora? Koje je dakle mjesto kristoloskog shvaćanja našega patrijarha u sukobu

vjerojatno, da bi ta formula izrasla iz pojmovnog svijeta antiohijske kristologije.

dviju kristologija? N e m a sumnje, položaj je njegove kristologije sasvim osebu­

Antiohija je premalo jasno uočila razliku i z m e đ u osobe i naravi; zato je formuli­

jan. Treba priznati da se on p r i l i č n o odjeljuje od jedne i druge kristologije, a

ranje έν δύο φύσεσιν, koje pretpostavlja takvu razliku, njoj posve strano. N j e z i ­

opet se veoma približuje i jednoj i drugoj. O č i t o centralni položaj. P r o k l o nije

no je δύο φύσεις, aliev δύο φ ύ σ ε σ ι ν ne. Έν δύο φ ύ σ ε σ ι ν je stvarno diofizitska

ni aleksandrijac ni antiohijac. On je udario svojim posrednim putem. T e š k o

verzija Ćirilove kristologije.

bi m e đ u t i m bilo reći, je li on više aleksanđrijski i l i više antiohijski bogoslov. U

Da bi nakon sjedinjenja u K r i s t u bila jedna narav u bilo kojem obliku i l i for­ mulaciji, toga Proklo ne poznaje. 4. O p ć e n i t o pitanje k r i s t o l o š k e terminologije, posebno filozofske termino­

osnovi je povezao oba shvaćanja (»postade« i »uze«). Inače m o ž e m o općenito reći, da zajedno s A n t i o h i j o m ima t e r m i n o l o š k i diofizitizam, a zajedno s Aleksandrijom jednu hipostazu i komunikaciju idiomatum. K a ž e m »zajedno«, a ne

logije, k o d n a š e g patrijarha sad je već jasno. Njegova filozofska terminologija

»od«. To bi bilo nešto drugo. To bi bilo pitanje, odakle i kako je Proklo došao

izjednačuje π ρ ό σ ω π ο ν

i ύ π ό σ τ α σ ι ς , a odjeljuje od njih φ ύ σ ι ς . To je grčka tri-

do svoje kristologije. To je pitanje vrlo usko povezano s d r u g i m pitanjem: Je li

nitarna terminologija, kako su je posebno naglašavali k a p a d o č a n i . Ta termino-

Proklo bio svjesni pomiritelj, je li on svjesno povezivao i pomirivao dvije k r i ­ stologije, i l i u izgrađivanju njegova kristoloskog shvaćanja nisu motivi, pomirivanja igrali n i k a k v u ulogu, i l i bar ne primarnu ulogu? T e š k o je na ta pitanja

73

74

75

Doctrina, pg. 49, η. V I ; Martin, pg. 43; P G , 65, 846A; Moss, pg. 70. V i d i P G , 77, 180B. Eutherii Thyanensis ep, ad Alexandrum ep. Hierap., Mansi, V, 983D-E, cap. 201.

decizivno odgovoriti. Antiohijski su biskupi zapazili Proklov centralni položaj. O n i izričito primjećuju daje Proklov TA imao u vidu dva o p r e č n a pretjerana vidika, i oni ga na neki n a č i n osokoljuju na tom putu. O n i hvale njegov rad.

246

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Č i n i se, da su od njega ipak mnogo očekivali u svojoj borbi protiv ofenzive 6

aleksandrijskog s h v a ć a n j a / M e đ u t i m , to j o š nije dokaz da je P r o k l o svjesno

vi, koje je Proklo dodao svome T A .

7 8

247

Dakako daje danas zbog njihove propasti

pitanje prilično o t e ž a n o .

uzimao elemente iz jedne i druge kristologije s nakanom da ih tako približi,

P o k u š a t ću ipak ovdje dati bar nekoliko indicija, koliko je to zasad m o g u ć e .

bar ne u tom smislu da to ne bi imalo o r g a n i č k e veze s cjelinom njegova kristo­

Odakle počinje Proklo izgrađivati svoju kristologiju? Bar malo upozorenje ο

loškog shvaćanja. Njegova mi se kristologija n i p o š t o ne čini »krparijom«. Ne

tom m o ž e nam p r u ž i t i homilija ο Bogorodici, koju je Proklo napisao zajedno s

treba zaboraviti daje sasvim n e š t o drugo djelovati pomirljivo u administraciji

A t i k o m za A t i k a . O n a svojom kompletnom komunikacijom idiomatum (Theo­

biskupije i u administrativnim i l i bilo k a k v i m p r a k t i č n i m zahvatima u upravu

tokos!) j a m č i da Proklo u osnovici nije antiohijski đ a k .

7 9

80

N e m a sumnje čak, da

Crkve, a sasvim drugo opet teoretski izgrađivati znanstveni sustav, makar tre­

su propovijedi, kao stoje Or. V, pripravile u Carigradu teren, koji je bio prilično

ba priznati da m o ž e postojati m e đ u s o b n a veza i z m e đ u ta dva polja i da često

neprijateljski prema antiohijskoj kristologiji i na kojem je pretjerani antiohijac

takva veza stvarno i postoji.

77

Nestorije doživio tragični slom, kad je k u š a o unijeti svoje kristološko shvaćanje,

Svakako je Proklova kristologija organički povezana i unutarnje opravdana.

koje je bilo previše dualističku, a borba protiv nazora, koji su vladali u carigrad­

A k o je dakle naš patrijarh i uzimao elemente iz jedne i druge škole, on svakako

skoj C r k v i , samo je potencirala taj dualizam i dovela nesretnog čovjeka do toga

nije ostao k o d pukog izvanjskog povezivanja. On je u tom slučaju birao elemente

da u času, kad su njegove formule ugrozile ispravnost njegove vjere, strastvena

po svom unutarnjem uvjerenju, po svome smislu za katoličku tradiciju i opravda­

narav nije više našla snage, da se povuče i pokori. Or. V dokazuje da je Proklo

nu dogmatsku umjerenost.

već prilično prije Nestorija sudjelovao k o d pripremanja tog terena. Z b o g toga mislim, da unaprijed mora otpasti svaka hipoteza, koja bi htjela iz P r o k l a učiniti antiohijskog bogoslova, bar u njegovoj početnoj etapi. N e m a sumnje daje Proklo

Problem Proklovih izvora

kasnije prihvatio dosta elemenata koji su postojali u okviru antiohijske kristolo­ gije, m o ž d a ih je dobar dio primio čak već u p o č e t k u svoje teološke izobrazbe, ali

K a k o je dakle s porijeklom Proklove kristologije? Odakle ona potječe? Gdje, u kojoj tradiciji i l i u kojoj školi treba tražiti ishodišnu točku, odakle Proklo počinje izgrađivati svoje shvaćanje inkarnacije? To su pitanja, koja će u potankostima morati j o š ostati neriješena. O n a zahtijevaju dugačak i pažljiv studij cjeline Pro­ klova djela, k o d kojega neće malu ulogu odigrati pitanje egzegeze svetoga teksta i pitanje govorničkih kvaliteta našega patrijarha. Ο tom dosad postoji malo i l i ništa. Od ne male bi važnosti k o d toga bilo, da su nam se sačuvali otački teksto-

se ne m o ž e reći daje njegov p o č e t n i kristološki odgoj jednostavno antiohijski. Bauer govori ο carigradskoj tradiciji, koja bi velikim dijelom nosila obilježje teoloških shvaćanja sv. Ivana Zlatoustog. Dakako da pitanje te carigradske tra­ dicije nije j o š nikako p r o u č e n o . Pogotovo je nije proučio Bauer. Ne m o ž e se kao ozbiljan dokaz ovisnosti P r o k l a ο Ivanu Zlatoustom uzeti činjenica, što jedan i 81

drugi ističu Božje »čovjekoljublje« k o d utjelovljenja, jer to čine više i l i manje svi oci. Literarnom i r e t o r i č k o m ovisnošću t a k o đ e r se nitko j o š nije pozabavio, a nema sumnje da bi i to bio jedan od dobrih putova da se utvrdi koliko je Proklo stvarno sljedbenik velikog propovjednika. Ne treba uostalom zaboraviti daje sv.

76

»

+tt

argumentorum multituđo contra utramque partem adversantium pertracta-

ta«, Ep, V, P G , 65, 877A. Ne čini mi se zato posve ispravnim kad Moller (»Un representant de la christologie neochalcedonienne au debut du sixieme siecle en Orient: Nephalius dAlexandrie«, u: RHE, 40 [1944. - 1945.], str. 112), iznijevši u nekoliko riječi događaje oko T A , ovako zaključuje: »Proclus est done un conciliateur. Or dans certains textes, il parle de deux natures, ce qui est bien antiochien, mais unies en u ne seule hvpostase', ce qui le rapproche de la tradition alexandrine«. Moller je nakon Richarda dobro zapazio daje Proklova kristologija stvarno koncilijatorna, ali je drugo pitanje, je li ju Proklo izgrađivao s tom nakanom. 77

78

»... quia cum divinis Scriptoris etiam Patrum dicta, ad probandum quae dicebantur proponebas«, Ep. V, P G , 65, 877B. U današnjem tekstu TA nema ni traga ka­ kvim otačkim svjedočanstvima. Or. V, P G , 65, 715-722. Nije mi jasno na temelju čega Pohle-Gierens (Lehrhuch der Dogma tik, Bd. II, Paderborn, 1932., str. 59) tvrdi daje Proklo bio učenik Teodora Mopsuestijskoga. Usp. Bauer, nav. dj. str. 115, bilj. 4. 79

80

8

81

248

Ivan učenik antiohijske škole i da u njegovim spisima nigdje ne nalazimo naziva »Theotokos«.

249

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

tako su uglavnom antiohijskog porijekla i formule ο jedinstvu K r i s t a . » U n u s Filius, unus D o m i n u s . . . unitarum naturarum unam dominationem, unam

82

K a d je riječ ο tome, odakle je Proklo crpio svoje kristološke nazore, onda je tu

93

94

p o t e s t a t e m « , »... unum F i l i u m , unam personam utraque haec f e c e r u n t « ,

u prvom redu pitanje »jedne hipostaze«, koja ga posve odjeljuje od obiju kristo­

» u n u m F i l i u m unigenitum non dividendum in filiorum dualitatem ... unum et

logija. Odjeljuje ga u tom smislu, što jedino kod njega dolazi »jedna hipostaza«

eundem D o m i n u m Jesum . . . «

u oštroj razlici od »naravi«. U pitanju »jedne hipostaze« t a k o đ e r se susrećemo

či čisto antiohijski »per i n h a b i t a t i o n e m « .

s imenom sv. Ivana Zlatoustog. P o d njegovim je imenom sačuvano jedno k r i ­

teoriju ο komunikaciji idiomatum, koja je stopostotno antiohijska. Navedimo

stološko pismo, Epistola ad Caesarium monachum, koje uči da su u K r i s t u dvije

cijeli odlomak: »Kada dakle kažeš ' B o g ' . . . spomenuo si ono, stoje po naravi jed­

9 5

Riječi Ivanove »Verbum caro factum est« tuma­ 96

A l i najvažnije od svega je istaknuti

Poslanica je sačuvana u cjelini samo

nostavno, stoje nesastavljeno, nepretvorljivo, nevidljivo, neumrlo, što se ne m o ž e

u latinskom prijevodu, tek fragmentarno sačuvala se grčki po citacijama k o d ra­

ograničiti niti shvatiti i slično. A kad kažeš čovjek', naznačio si ono, stoje po na­

naravi, jedan prosopon ijedna hipostaza.

83

zličitih patrističkih pisaca i u florilegiju Doctrina Patrum, O d l o m a k s »jednom

ravi slabo, glad, žeđ, suze nad Lazarom, strah, znojenje i tome slično, od čega je

h i p o s t a z o m « došao je do nas u izvorniku. N e m a sumnje, da bi taj dokument

ono, stoje b o ž a n s k o , slobodno. A kad kažeš ' K r i s t , povezao si oboje, i zbog toga

imao prvorazrednu važnost za kristologiju našega patrijarha kad bi bio autenti­

se kaže, daje isti i trpljiv i netrpljiv: trpljiv naime po tijelu (σαρκί), a netrpljiv po

84

čan. M e đ u t i m , on sigurno nije a u t e n t i č a n .

85

Po mom mišljenju poslanica posve

sigurno spada u drugu polovinu petog stoljeća, poslije Kalcedonskog sabora. Da se vidi, kakav je njezin odnos prema Proklovoj kristologiji, donijet ću sintezu

b o ž a n s t v u . A isto se pripisuje (κατηγορείται) i Sinu i Isusu i Gospodinu. Ta su imena naime zajednička i pokazuju dvije biti.« pobija svako pripisivanje trpljenja B o g u .

98

97

S time u vezi poslanica najoštrije

Nije potrebno iznositi više detalja, da

njezina kristoloskog shvaćanja. O d m a h moram reći daje kristologija poslanice

se p o k a ž e kako je kristologija poslanice Ad Caesarium posve u okviru antiohijske

Cezariju u biti posve antiohijska, jedva nekoliko detalja odjeljuje je od A n t i o h i ­

teologije. Tek nekoliko detalja znači približavanje jednom općenitijem shvaćanju

je. Sva je njezina tendencija u tome da pobije one, koji uče »jednu narav poslije

i popuštanje u strogosti svojih partikularnih vidika. Tako se kaže: τ ο ν

sjedinjenja« i one, koji Bogu pripisuju trpljenja (dakle protiv teopashita!). U tu 86

svrhu ona zabacuje »supstancijalno sjedinjenje« , govori čak ο σ υ ν ά φ ε ι α

87

ili 88

ο » u n i t a r u m naturarum unam dominationem, unam potestatem p o s s i d e n s « . Ne treba spominjati da na brojnim mjestima o š t r o zabacuje »jednu n a r a v « . 90

Formule su većinom antiohijske: »inconfusa sunt d u o « , τ ώ ν δύο

91

φύσεων , διττή

ή

κ ύ ρ ι ο ν Χ ρ ι σ τ ό ν Bebu λόγον ή μ φ ι ε σ μ έ ν α . Jednako je tako skretanje u desno formulacija: ούκ έν μια μ ό ν η φύσει 'αλλ' έν δυσί τελεί α ι ς .

φ ύ σ ι ς . K a o što su te dvije formule ο dvije naravi,

2

84

85

86

87

8 8

89

90

91

92

Isto.

Α dakako daje

najvažnije formuliranje jednoga K r i s t a kao δ ι τ τ ή ή φύσις, άλλ' ουν α δ ι α ί ρ ε τ ο ς

αχώριστων

92

Altaner, Patrologie, Freiburg, 1950., str. 286. P G , 52, 755-760; formula ο jednoj hipostazi nalazi se na 760. Doctrina, pg. 18, n. X X V ; pg. 19, n. X X V I I I ; pg. 66, n. III. V i d i In Ep. ad Caesarium monachum, PG (latine tuni edita), t. 28, col. 747-754. συνδρομήν ουσιώδη, P G , 52, 757; Doctrina, pg. 18, n. X X V . συνήψας έκάτερα, P G , 52, 757; Doctrina, pg. 18, n. X X V I . P G , 52, 758. Npr.: ποιος ... α δη ς εξηρεύξατο μίαν επί τοΰ Χρίστου λέγειν φύσιν, P G , 52, 759; Doctrina, pg. 19, n. X X V I I . PG,52,758. P G , 52, 760; Doctrina, pg. 19, n. X X V I I I . 83

100

89

93

P G , 52, 758. Sjedinjenje je zamišljeno posve antiohijski, jedna osoba je rezultat sjedinjenja!, P G , 52, 758. P G , 52, 760; Doctrina, pg. 19, n. X X V I I I . Nijedna od tih formula ο jednom K r i ­ stu ne prelazi antiohijskih ideja, posebno vidi ASl P G , 52, 759. δεικτικά τών δύο ουσιών, P G , 52, 757-758. Odlomčić ο imenu »Krist« sačuvan je grčki; usp. također Doctrina, pg. 18, n. X X V I . Tu inače dolazi u kristologiji malo upotrebljavana formula δύο ούσίαι. P G , 52, 757, 758, 760. Posebno 758: »Si enim Deum dixeris pertulisse aualicumque cogitatione, quod impossibile est dixisti: id quod blasphemum est et immane.« P G , 52, 760; Doctrina, pg. 19, n. X X V I I I . Slika je doduše u stilu Antiohije, ali je značajno posvemašnje identificiranje Krista i »Logosa u tijelu«. P G , 52, 758; Doctrina, pg. 19, n. X X V I I . To je kalcedonska diofizitska formula έν δύο φύσεσιν! 94

82

αυτόν

99

95

9 6

97

98

99

100

250

και

άπαράσπαστος ή

έ'νωσις έν έ ν ί

τής

υ ί ό τ η τ ο ς ... προσώπω και

251

Όogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Ό οgmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

μια

Z b o g toga smatram sigurnim, da se ne m o ž e govoriti ο utjecaju poslanice Ad

ύποστάσ^ί} T a k o izgleda kristološki nauk poslanice Ad Caesarium. Nije teško

Caesarium na izgradnju Proklove kristologije, nego bi se prije moglo govoriti ο

pogoditi, zašto smatram da ta poslanica spada u vrijeme poslije sabora u Kalce-

protivnom. Proklova jedna hipostaza posve spada u okvir njegove kristologije, dok

donu, kad je antiohijska teologija bila prisiljena prihvatiti jednu hipostazu, a opet

je s poslanicom Ad Caesarium posve drugi slučaj, te se očito vidi daje jedna hipo­

je mogla ostati k o d svoje komunikacije idiomatum, b u d u ć i da sabor nije ο tome

staza strani import, strani element za kristološku cjelinu, koju poslanica uči.

01

dosta o d r e đ e n o ništa formulirao. Jedino tako se m o ž e shvatiti očita nepoveza­

M. Richard, koji se dosad jedini pozabavio pitanjem odakle Proklo dolazi, na

nost kristologije poslanice Ad Caesarium. Njezina »jedna hipostaza« nije izrasla

jednu hipostazu (ne ulazeći uostalom u ispitivanje cjeline Proklova kristološkog

iz cjeline njezina kristološkog shvaćanja.

102

mišljenja), misli daje Proklov izvor sv. C i r i l Aleksandrijski.

103

O n misli daje Pro­

klo prvi puta upotrijebio riječ »hipostaza« u kristološkom smislu u svojoj Hom, 101

III (De incarnatione). Oslanjajući se na naslov te homilije u koptskom prijevodu,

1 0 2

on je stavlja na p o č e t a k korizme 431. (dakle u doba, kad je pitanje C i r i l o v i h ana­

P G , 52, 760; Doctrina, pg. 19, n. X X V I I I . G. Barđy je u svome članku ο Teodoretu (DTC, t. X V , Pariš, 1943., col. 316317) iznio mišljenje da bi Teodoretovo pismo Ivanu Egejskom dozvoljavalo da istome Teodoretu pripišemo i poslanicu Ad Caesarium. Usp. Moller, nav. dj., str. 115, bilj. 2, koji kaže na to: »Nous avons cherche en vain les arguments qui justifieraient son hvpothese«. Ne bih se složio s Mollerovim mišljenjem, nego mi se Bardvjeva hipoteza čini doista vrlo vjerojatnom. U pismu Ivanu Egejskom (PO, X I I I , 190-191) Teodoret tumači kalcedonsku jednu hipostazu kao »jedan prosopon« u smislu, koji je uobi­ čajen u antiohijskoj školi. To se vidi po tome, što on razuvjerava Ivana Egejskog da Kalcedonski sabor nije ovjerovio Cirilovu kristologiju (usp. Leontius Bvzantinus (ή, De sectis, act. I X , P G , 86 [1], 1257C-D) uvodeći jednu narav pod nazivom jedne hi­ postaze. Svatko će rado priznati daje komunikacija idiomatum, kako ju je konačno definirao peti sabor, usko povezana s kalcedonskom jednom hipostazom, a pogotovo da su te dvije stvari usko povezane u kristologiji Prokla Carigradskog, kako se može vidjeti u sustavnom prikazu. A k o je Teodoret tumačio kalcedonsku jednu »hiposta­ zu« kao antiohijski »jedan prosopon«, nema sumnje da tu nije uključena potpuna komunikacija idiomatum. A takav je baš slučaj poslanice Ad Caesarium. Ona ima »jednu hipostazu« uz previše umjerenu komunikaciju idiomatum, dakle dva hete­ rogena elementa, te time očito pokazuje daje sastavljena poslije sabora u Kalcedonu i donekle upućuje na Teodoreta kao sastavljača, kad znamo da je on u pismu Ivanu Egejskom kalcedonsku jednu hipostazu tako tumačio. Uostalom, dovoljno je uspore­ diti kristologiju poslanice Ad Caesarium s kristologijom cirskoga biskupa, pa će svat­ ko morati zapaziti prilične sličnosti. Posebno upozoravam na tumačenje sjedinjenja pomoću euharistijske promjene, koje je cirski biskup tako volio (Eranistes, P G , 83, 56; 165D-168). Osobito neka se usporede ova dva mjesta: »Sicut enim antequam sanctificetur panis, panem nominamus: divina autem illum sanctificante gratia, mediante sacerdote, liberatus est quidem ab appel latio ne panis; dignus autem habitus dominici corporis appellatione, etiamsi natura panis in ipso permansit, et non duo corpora, sed unum corpus Filii praedicamus«, Ep. ad Caesarium, P G , 52, 758. Ουδέ γάρ μ€τά τον άγιασμόν τά μυστικά σύμβολα τής οικείας έξίσταται φύσεως- μένει γάρ έπί τής uporeρας ουσίας, και του σχήματος, και του είδους και ορατά έστι και απτά; οία και πρότερον Eranistes, Dial. II, Inconfusus, P G , 83, 168C. Vjero-

tematizama bilo najakutnije!), te pojavu jedne hipostaze u toj homiliji povezuje s C i r i l o v i m t r e ć i m i č e t v r t i m anatematizmom.

104

Formulu ο jednoj hipostazi iz

TA Richard povezuje sa sličnom C i r i l o v o m formulom u Ep. III ad Nestorium (svnođica).

105

M e đ u t i m , i sam Richard z a p a ž a daje k o d Prokla »jedna hiposta­

za« u očitoj opoziciji prema »dvije naravi«, što kod C i r i l a nije slučaj. Tako se svi Richardovi izvodi ο ćirilovskom izvoru Proklove »jedne hipostaze« k o n a č n o svode zapravo na to, da je C i r i l bio samo prigoda, koja je P r o k l a ponukala na formuliranje jedne hipostaze, a nipošto izvor, odakle bi Proklo nauk ο jednoj hipostazi. jednostavno prenio u svoj kristološki sustav. Tome nemam ništa prigo­ voriti, makar mi se Richardovo izvođenje ne čini u cjelini posve uvjerljivim.

106

Ne

jat no nitko neće nijekati daje poslanica u svojoj biti antimonofizitska, ako i govori ο Apolinaru. Svoditi monofizitizam. na apolinarizam, to nije bila nikakva novost u kon­ troverzijama onoga vremena, pogotovo kad su između apolinarizma i monofizitizma doista postojale stvarne veze. Uostalom, ako i neće autor poslanice biti sam Teodoret, ono će svakako biti netko iz njegova kruga, nakon Kalcedonskog sabora. Richard, nav. dj., str. 259-263. Richard stavlja kao mogućnost tri imena: Teodora Mopsuestijskog, Apolinara i sv. Cirila (str. 260). Teodora opravdano isključuje već radi Proklova stava prema mopsuestijskom biskupu u godinama 435. - 438. V i d i uostalom gore bilj. 50! Apolinara također isključuje i odabire Cirila. Potankosti ο toj homiliji vidi u poglavlju »Izvori Proklove kristologije«. Svaki put se dakle radi ο toj trećoj glasovitoj poslanici! Prije svega mislim, daje veoma malo opravdano pridati toliku važnost podatcima, koje pruža naslov koptskog prijevoda. Nemamo nijednoga drugog svjedočanstva, koje bi govorilo za to da je Proklo govorio Hom. III pred Nestorijem. Nepoznata je bilo kakva Nestorijeva replika, koja ne bi bila izostala, daje propovijed izgovorena pred Ne­ storijem, jer je, čini se, bio običaj da nakon propovjednika patrijarh kaže nekoliko riječi (Ciril nakon Pavla iz Ε me se, Schvv., 1.1, ν. 1, p. 4, n. 126, pg. 14-15; Mansi, V, 301C-D; 1 0 3

1 0 4

105

1 0 6

252

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

253

treba zaboraviti da nema gotovo nikakve veze i z m e đ u Ćirilove i Proklove filozof­

jednako kao antiohijski bogoslovi svoj »jedan prosopon«. Ο tom se m o ž e dosta

ske terminologije, kolikogod postoji velika sličnost u shvaćanjima i terminologiji,

vidjeti u sustavnom prikazu Proklove kristologije.

koja nije filozofska. Uostalom, ako bi i bilo tako, kako misli Richard, Proklo ipak

tome, biti smatran izvorom odakle je Proklo crpio svoj nauk ο »jednoj hipostazi«

ne bi bio oslobođen od potrebe za spekulacijom kod uvođenja jedne hipostaze

i »dvije naravi«. Vjerojatno uopće ne treba Proklove izvore tražiti u aleksandrij-

u svoj kristološki misaoni svijet. Jedna je stvar naći se od nekoga ponukanim

skoj školi,

109

108

Sv. Ćiril ne može, prema

bar ne u mlađoj.

da razmisliš ο nekom pitanju, a druga je stvar ο tom pitanju doista razmisliti i riješiti ga. A k o je Proklo na razmišljanje ο pitanju jedne hipostaze bio ponukan od Ćirila, on je dakako od Ćirila bio ponukan t a k o đ e r na razmišljanje ο jednoj 108

naravi. I to je pitanje Proklo riješio sasvim drukčije nego C i r i l , dakle od C i r i l a neovisno. Richard posve ispravno upozorava na različitost formulacija ο jednoj hipostazi, kako ih donosi Proklo, od onih kod Ć i r i l a .

107

K o d Prokla je jedna

hipostaza zamišljena kao rezultat sjedinjenja, dok to nije tako k o d Ćirila. M e đ u ­ tim, Richard se vara, kad smatra da Proklo svoju »jednu hipostazu« shvaća posve

Nestorije nakon Proklove H T ! ) , a Hom. JU pružala bi Nešto rij u dosta materijala. Sadr­ žaj Hom. III upućuje na A S , ne samo po tome što se u njoj kaže daje Logos uzeo »dušu i razum«, što ističe Bauer (nav. dj., str. 34, bilj. 4), nego i radi raznih drugih detalja. Tako Proklo izričito određuje Kristov odnos prema Ocu i nama, neposredno jedno za drugim, kao što ima i AS (Hom. III: τω πατρί ... όμοούσιος και έμοί ... ομόφυλος, Doctrina, pg. 48, η. V; AS: όμοούσιον τω πατρί ... και όμοούσιον ήμΐν, vidi gore bilj. 32). Ο sjedinjenju dviju naravi govori se formulom koja je, što se tiče baš samih dviju naravi, sličnija formuli AS negoli tipičnim ćirilovskim formulama (Hom. III: τάς δύο φυοεις εις μίαν ύπόστασιν ένωσάσης, εστίν εις υιός, Doctrina, pg. 49, n. V; AS: δύο φύσεων ένωσις ... ένα υίόν ... Nema έκ δύο kao Ep. III ad Nestor ium, Schw., t. I, v. 1, p. 1, n. 6, pg. 38, c. 8; P G , 77, 116B). Veliki dio druge polovice homilije govori ο Kristovim atributima podijeljenima po naravima, što je vrlo vjerojatno reminiscencija odnosno eksplikacija posljednjeg odlomka AS ο komunikaciji idiomatum (vidi P G , 65, 843-844; Martin, pg. 46-47). Rečenica ο duši i razumu (Σώμα ψυχήν, νουν άνέλαβεν ΐνα δι όσον ό θάνατος, τοσούτον και ό λυτρούμενος, Martin, pg. 47, n. 18, ili po Vat. syr. 368: »Corpus ejus animam intellectumque assumpsit, ut in cunctis similis nobis evaderet«, P G , 65, 844A, Maiev prijevod), koja najbolje ne pristaje u kontekst, priklopljenaje blizu kraja propovijedi onako, kao što to čini čovjek koji svakako još nešto mora reći, ali za to prije nije imao mjesta, a nikako ne bi htio izostaviti. Zato mi se čini vrlo vjerojat­ nim daje Hom. III izgovorena iza simbola unionis (AS), dakle iza 433., najvjerojatnije u početku korizme 434. Da Proklo početkom korizme govori baš ο kristološkim pitanjima, tome je bilo dovoljno razloga u ono doba, kad su kristološke borbe bile još uvijek u svojoj najtežoj fazi. Hom. III bila bi prema tome Proklovo tumačenje ili i nadopuna AS. Nešto slično iz sličnih razloga treba reći i ο Hom. IV de Nativitate, koju Richard, po mom mišlje­ nju bez ikakva razloga, stavlja također pred Nestorija u božično doba 430. g. V i d i Richard, nav. dj., str. 262-263. 107

Da se bolje vidi razlika između Prokla i Ćirila, evo ovdje Proklovih formulacija: ού τών φύσεων εις δύο υποστάσεις διαιρουμένων, άλλά ... τάς δύο φύσεις εις μίαν ύπόστασιν ένωσάσης, Hom. III, Doctrina, pg. 49, n. V (po Doetrini navodim jer je najpristupačnija; druge reference već sam više puta naveo!); μίαν ομολογώ τήν του σαρκωθέντος θεού λόγου ύπόστασιν, ΤΑ, Schw., t. IV, ν. 2, pg. 191, c. 19; P G , 65, 861-865; Mansi, V, 428-429. Ako s tim formulama usporedimo Ćirilovu: ύποστάσει μίαΐ τήι τοΰ λόγου σεσαρκωμένηι (Ep. III ad Nestor ium [sjnodica], Schw., 1.1, v. 1, p. 1, n. 6, pg. 38, c. 8; P G , 77, 416C), odmah ćemo opaziti da među tim formulacijama postoji velika razlika. Ćirilova formula mora se neosporno promatrati u vezi s njegovom posve sličnom formulom: μία φύσις τοΰ θεοΰ λόγου σεσαρκωμένη. Το neće nitko zanijekati. One su u Ćirilovoj kristologiji blizanci. Kako, međutim, Ćiril shvaća svoju formulu »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A LOGOSA«? To je teško reći. Ο tom

je dosad napisano mnoštvo literature, počevši od prvih njezinih tumačenja kod monofizita te kod Teodoreta i Flavijana. Kako tu formulu tumači sam Ćiril? Poznato je daje Ćiril najjače nastojao eksplicirati je u vrijeme napadaja, koje su na nj upravljali njegovi vjerni pristaše, nakon stoje potpisao AS, u kojem je dozvolio »dvije naravi«. Ja dobivam dojam da Ćirilu ta formula zapravo nije rezultat, koji nastaje sjedinjenjem dviju naravi. Ona njemu ne znači ništa drugo, nego što je sadržano u formuli »utjelovljeni Logos«. To se vidi iz toga što Ćiril priznaje dvije naravi, kao što ih imaju antiohijci u AS, ali ipak radije kaže daje na koncu samo jedna »utjelovljena narav«. On neprestano ističe daje ta narav utjelovljena (Ad Acacium Melitenensem, ep. 40, P G , 77, 193B; Schw., 1.1, ν. 1, p. 4,

n. 128, pg. 26, c. 13; Ad Successum II, ep. 46, P G , 77, 244A, 241B; Schvv., 1.1, ν. 1, p. 6, n. 172, pg. 160, c. 4; pg. 160, c. 3) i time misli daje dosta rečeno da se zadovolji onome, što antiohijci misle pod drugom naravi (Ad Acacium Melitenensem, ep. 40, P G , 77,193A-B; Schw., 1.1, v. 1, p. 4, n. 128, pg. 26). Ćiril se naime boji, da terminološku uvođenje druge naravi ne bi Krista podijelilo; zato on ne voli reći »dvije naravi«, nego radije ostaje kod toga da tvrdi da je jedna Logosova narav, koja se utjelovila. Kako se utjelovila, to jest stoje ono drugo, čime se utjelovila - je li narav ili nije - to Ćiril ne misli riješiti. On je per condescensionem dozvolio antiohijcima da bi se to moglo nazvati narav, međutim je njemu draže, da tako ne bi bilo. Prema tome, Ćirilova formula zapravo ne daje rezultat sjedinjenja u smislu teologije sjedinjenja; ona nije ni diofizitska ni monofizitska. Ona je samo formulacija sjedinjenja, ali ne formulacija rezultata sjedinjenja. Takvo se Ćirilovo shvaćanje bazira na Ćirilovu promatranju inkarnacije pod vidom inkarnacije a ne pod vidom sjedinjenja.

254

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

255

Proklovo izbjegavanje ekstremističkih vidika i koncilijantna umjerenost u

predstavljena u k a p a d o č k i m učiteljima. Sam Proklo daje naslutiti, gdje su njegovi

terminologiji upućuje m o ž d a već sama po sebi na posrednu tradiciju, koja bi bila

uzori, kad na koncu TA potiče Armence da se d r ž e nauka sv. Bazilija i Gregorija.

110

N e m a sumnje daje on te oce spomenuo zato, jer su oni b i l i posebno pove­

zani s A r m e n i j o m , Prema tome bi smisao Ćirilove formule bio ovakav: »Narav«, ο kojoj je tu riječ, jest Logosova božanska narav. Taj termin uzet nude i bez drugih određenja Cirilu ozna­ čuje doista narav, a ne osobu. No on nije tu uzet posve nude, on je određen riječju »Lo­ gosova«. Određenje »Logosova« stavlja se kao opozicija neodređenom izrazu »božan­ ska narav«. Dok je izraz »božanska narav« osobno neodređen, izraz »Logosova narav« osobno je posve određen. Dakako da je »Logosova narav« jedna. Ona je ostala jedna, makar se utjelovila (zato nema dva Krista!). A l i se ona doista i stvarno utjelovila. Kad bismo je promatrali kao osobno neodređenu (»božanska narav«!), ne bi se moglo reći, bar ne sasvim ispravno, da se utjelovila, ali kad je promatramo kao osobno određenu (»Logosova narav«), sasvim se ispravno može reći da se utjelovila (usp. D B , 392). Tako na koncu imamo »jednu Logosovu narav«, ali »utjelovljenu«, ili jednostavno »jednu utje­ lovljenu Logosovu narav«. To je čisto promatranje inkarnacije pod vidom inkarnacije, gdje se božanskom elementu pridaje apsolutno dominantan položaj, jer se sve gleda s vidika božanskog elementa. Tako formula »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A LOGOSA« ne znači stvarno ništa više, nego »JEDAN U T J E L O V L J E N I LOGOS«. Per se ne bi niti bilo potrebno govoriti ο »naravima«, ali kad se već počelo ο tom govoriti, onda je najbolje, misli Ćiril, da izbjegnem svako dijeljenje, reći da imamo »JEDNU U T J E L O V ­ L J E N U L O G O S O V U NARAV«. Stoje u filozofskom smislu ono, čime se Logos utjelovio, Ćiril u formuli ne misli precizirati. On je dozvolio antiohijcima, kako je spomenuto, da bi se moglo reći daje i to »narav«, pa bi onda u smislu njihova promatranja pod vidom »sjedinjenja« bile dvije naravi, ali on preferira svoje gledanje i zato svoju formulu, koja posve spašava jedinstvenu identičnost Krista i Logosa i ne stavlja nas u pogibao, da K r i ­ sta podijelimo. Pitanje, dakle, monofizitizma ili diofizitizma u Ćirilovoj je formuli još uvijek otvoreno (mislim, dakako, na terminološki monofizitizam ili diofizitizam!). M i s l i m da bi se takvim shvaćanjem glasovite formule konačno mogla riješiti većina problema, koji su s njome u vezi. Dakako da Ćiril ο tome ne govori posve jasno; zato su i nastala kojekakva shvaćanja, koja su pod formulom podrazumijevala rezultat sje­ dinjenja, u smislu »teologije sjedinjenja«. Teodoret je znao za shvaćanje formule, kako je ovdje prikazano, i protiv takvoga shvaćanja nije imao ništa reći (usp. Eranistes, Dial. II, Inconfusus, P G , 83, 144A-B), ali je ustao protiv formule, jer je smatrao da se ona shvaća kao rezultat sjedinjenja u smislu »teologije sjedinjenja«. Ćiril je i sam možda bio donekle sklon tom drugom shvaćanju, jer katkad (ali rijetko) donosi formulu također u formi »JEDNA N A R A V U T J E L O V L J E N O G A B O G A LOGOSA«, gdje je »utjelovljen« po­

vezano s Logosom, a ne s naravi kao inače; to daje dojam da se radi u svakom pogledu ο jednoj naravi. No mislim da tome ne treba pridavati preveliku važnost. To treba shvati­ ti kao Ćirilovu nepreciznost, kad je očito da on glavnu snagu polaže na formulu, gdje je »utjelovljen« vezan uz »narav«. Nitko neće nijekati da formulu »JEDNA U T J E L O V L J E ­ N A H I P O S T A Z A B O G A LOGOSA« treba tumačiti u najužoj povezanosti s formulom

111

ali nije li on u isto vrijeme dao time znati t a k o đ e r i to, da se

i njegov nauk posve slaže s naukom tih učitelja, čak daje njihovoj jednak, od njih uzet? Tradicija carigradske Crkve ionako je bila posebno povezana s kapadočanima po sv. Gregoriju Nazijanskom, koji je u njoj proživio najsjajnije razdob-

»JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A LOGOSA«, kad se znade koliko je kod Ćirila

neodređena razlika između naravi i hipostaze, ako takva razlika uopće postoji. Zato isto, stoje rečeno ο formuli »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A LOGOSA«, treba reći i ο formuli »JEDNA U T J E L O V L J E N A H I P O S T A Z A B O G A LOGOSA«. (To tuma­

čenje Ćirilove formule nisam mislio iznijeti kao tezu, nego samo kao hipotezu, koja mi se čini vrlo vjerojatnom, gotovo sigurnom. Ne moramo misliti daje Ćiril svuda dao ili mislio dati konačne rezultate. Njemu je bilo glavno da pobije Nestorija, te protiv njega utvrdi daje Krist doista jedan, ali ne moramo svuda odmah od Ćirila tražiti i više od toga, pogotovo ako nas na to ne sili njegov kristološki materijal. Držim, da se u tom nerijetko griješi.) Proklove formule ο jednoj hipostazi pokazuju daje njemu jedna hipostaza doi­ sta rezultat. On je formulom ο »jednoj hipostazi« doista htio riješiti, stoje rezultat inkarnacije u smislu »teologije sjedinjenja«. To osobito pokazuje citat iz Hom. J U . Taj rezultat međutim kod Prokla nije shvaćen u smislu antiohijskog »jednog prosopona«. To najbjelodanije pokazuje cjelina Proklove kristologije. Njemu je jedna hipostaza doista božanska hipostaza, koja s čovještvom sastavlja samo jednu hi­ postazu. To je pokazano u poglavlju ο Kristovoj osobi nakon sjedinjenja, a sasvim na poseban način to pokazuje Proklovo shvaćanje komunikacije idiomatum, koje Božanskog Logosa stavlja kao subjekt ljudskih atributa i koje Prokla posve odje­ ljuje od Antiohije. U tom smislu smatram, da Richardova tvrdnja ο identičnosti Proklove »jedne hipostaze« i antiohijskog »jednog prosopona« nije posve ispravna ni točna. 109

A. Michel (»Hvpostase«, u: DTC, t. V I I , Pariš, 1922., col. 388) hoće, da već sv. Petar Aleksandrijski (f 311.) uči »dvije naravi, jednu hipostazu, jednu osobu«. Michel se poziva na svjedočanstvo Efrema Antiohijskog, koje bi imalo biti reproducirano kod Focija, P G , 103, 996. Efrem doduše spominje na citiranom mjestu (996B) Petra Aleksandrijskoga u potvrdu nauka ο dvije naravi, ali se iz njegovih riječi ne može ništa izvesti ο jednoj hipostazi, kako to izvodi Michel. Schvv., t. IV, v. 2, pg. 195, c. 33; P G , 65, 873B; Mansi, V, 437A. Bauer, nav. dj., str. 79, bilj. 3. Bauer, nakon Tillemonta (Memoires pour servir a ΐhistoire ecclesiastique, t. X I V , Venise, 1732., str. 630), misli da je Gregorije, ο kojem govori T A , Bazilijev brat Gregorije Nisenski. 110

111

256

lje svoga života (379. - 381.).

112

U Carigradu je on o d r ž a o svojih glasovitih pet

teoloških govora ο Presvetom T r o j s t v u

113

257

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

i poznatu propovijed p r i l i k o m svoga

kako smo vidjeli, daje ima P r o k l o . bljava termin ο υ σ ί α ,

123

122

Istina, Proklo u kristologiji rijetko upotre­

ali ipak toliko, da se vidi da mu je on identičan s φύσις, 124

odlaska iz Carigrada, za vrijeme sabora 3 8 L , u kojoj je posebno svratio pažnju na

kao što su ta dva termina identična t a k o đ e r u trinitarnoj teologiji.

žalosne razlike u grčkoj trinitarnoj terminologiji, te se izričito i odlučno izjasnio

m o ž e d r ž a t i mogućim, i to je dapače vrlo vjerojatno, daje Proklo za svoju »jednu

za identičnost termina ύ π ό σ τ α σ ι ς i π ρ ό σ ω π ο ν .

114

Nije li s k a p a d o č k o m tradici­ 115

j o m bilo m o ž d a povezano i Proklovo čvrsto zalaganje za termin »Theotokos« , i sjedinjenje κατ' ο ύ σ ί α ν

116

117

, i »Bog-svećenik« , i inspiracija za razlikovanje medu

osobnim i neosobnim t e r m i n i m a

118

119

te formula »u dvije naravi« ? D a k a k o da

je tu potrebno j o š mnogo istraživanja. Doctrina Patrum donosi pod imenom sv. Bazilija jedan odlomak iz neke izgubljene poslanice A m f i l o h i j u ,

120

koji bi mogao

Pritom se

hipostazu« dobio inspiraciju u krugu kapadočke teologije. K a k o se m o ž e vidjeti odmah na prvi pogled, Bazilijev fragment iz Doctrina Patrum nosi na sebi očiti pečat trinitarne teologije. On upravo smješta K r i s t a u okvir Trojstva. To ga j o š posebno čini prikladnim, da bude promatran kao izvor Proklova shvaćanja ο »jednoj hipostazi«. Svatko naime, tko je pažljivo pra­ tio izlaganje ove studije ο Proklovoj kristologiji, morao je zapaziti daje ona posve

po svome smislu biti označen kao izvor, odakle Proklo dolazi do jedne hipo­

trinitarno obilježena, najuže oslonjena na trinitarnu teologiju. Samo da spome­

staze u kristologiji. Taj fragment glasi: » N e g o se spoznaje Sin, koji ima vlastitu

nem jedan detalj, koji je uostalom već bio na svome mjestu istaknut. N i t k o tko je

hipostazu u jednoj i drugoj biti (supstanciji), dakako u onoj od O c a i u onoj od

čitao kristološke spise iz vremena velikih kristoloških borbi, neće se začuditi ako

Djevice M a j k e . «

121

Tu je »jedna hipostaza« upotrijebljena posve u istom smislu,

k a ž e m da u centru kristologije, kad je pitanje ο jedinstvu Krista, stoji usporedba ο sjedinjenju Logosa s čovještvom sa sjedinjenjem duše i tijela kod čovjeka.

125

Različiti su je autori prema svojim osobnim tendencijama i l i tendencijama svoje 112

G. Fritz (»Proclus, archeveque de Cstple«, u: D T C , t. XIII, col. 666) misli daje u Proklovu propovijedanju pronašao utjecaj sv. Gregorija Nazijanskog. Altaner, nav. dj., str. 258. V i d i F. Erdin, »Das Wort Hvpostasis«, u: Freiburger Theologische Studien, 52, Frieburg im Br., 1939., str. 77s, 83. Usp. Gregorije Nazijanski, Ep. ad Cledonium I: Εΐ τις ού Θεοτόκον τήν άγίαν Μαρίαν ύπολαμβάνει χωρίς έστι της θεότητος, P G , 37,117C.

škole upotrebljavali u različite svrhe: jedni da više istaknu jedinstvo, drugi da po­ k a ž u kako se atributi ne miješaju. Posebno je bila draga aleksandrijcima, koji su

113

branili jedinstvo, jer to jedinstvo sjajno t u m a č i dovodeći čak do jedinstva naravi.

114

No zanimljivo je da Proklo uopće ne upotrebljava usporedbu ο duši i tijelu, kao daje ne poznaje, makar je bio izraziti protunestorijevski borac za jedinstvo K r i -

115

116

Isto, 180.

117

Gregorije Nazijanski, Car mina, lib. I, sect. 1, P G , 37, 407, v. 75. Λέγω δέ άλλο και άλλο έμπάλιν ή επί τής τριάδος έχει.Έκεΐ μέν γάρ άλλος

118

και

άλλος, Ινα μή τάς υποστάσεις συγχέω μ ε ν ούκ άλλο δέ

και

άλλο, έν γάρ

τά

τρία και ταυτόν τή θεότητι, Gregorije Nazijanski, Epist. ad Clcdonium I, P G , 37, 180B. Velim »inspiracija«, jer sam Gregorije toga razlikovanja nije do kraja proveo, kao što vidimo kod Prokla. Gregorije veli: φύσεις μέν γάρ δύο Θεός και άνθρωπος, isto, 180Α. Tako neprecizno izražavanje uzalud ćemo tražiti kod Prokla. Leoncije Jeruzalemski citira u spisu Contra monophjsitas jedno mjesto iz nekog pisma Gregorija Nisenskog monahu Filipu, u kojem dolazi formula: έν δυο φυσεσι νοείται, P G , 86 (2), 1828Β. Doctrina, pg. 55, n. I. Izdavač Diekamp nije mogao toga fragmenta identificirati, vidi »Verzeichnis der Zitate ...«, isto, pg. 346. To međutim ne mora biti dokaz protiv au­ tentičnosti. Upotreba termina ουσία umjesto φύσις posebno preporuča fragment kao Bazilijev. Αλλ ιδίαν έχων ύπόστασιν ό υιός έν έκατέρα ουσία, δηλαδή έν τή τοΰ πατρός και έν τή τής παρθένου μητρός, γνωρίζεται, Doctrina, pg. 55, n. I. 119

120

121

1 2 2

To bi uostalom, ako je fragment autentičan, bilo prvi puta, koliko dosad znamo, daje jasno i izričito formulirana »jedna hipostaza« uz »dvije biti«, što u Bazilijevu jeziku znači »dvije naravi«. Neće tako biti u jeziku sever ijanskih monofizita, kojima će »narav« značiti drugo, nego »bit«, Lebon, nav. dj., str. 257. U formi όμοούσιος ήμΐν (Hom. IV, Martin, pg. 43, n. 18; P G , 65, 845B), gdje očito znači »narav«, ako se usporedi s drugim mjestima, na kojima je Proklo izričiti dio­ fizit. U drukčijem obliku i značenju dolazi taj termin u HT (Schw., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 104, c. 4; P G , 65, 685A; Mansi, IV, 581B); κατ' ούσίαν i Hom. III (Martin, pg. 47, n. 18; P G , 65, 844A): ή ουσία άναλλοίοτος, ali je i tu taj izraz terminološki izjednačen s izrazom φύσις. V i d i poglavlje »O Božanskom Logosu« pri svršetku. Or. XV, P G , 65, 800-801. Posebno to vrijedi za Cirilovsku kristologiju, vidi npr. A. Michel, »Hypostatique (Union)«, u: DTC, t. V I I , Pariš, 1922., col. 499: »Cependant la comparaison de fame et du corps reste au centre de la theologie cvrillienne; le docteur alexandrin la pousse aussi loin q u i l est possible de le faire sans franchir les limites de lorthodoxie.« N o , mnogo je upotrebljavaju, dakako aliter et aliter, također učitelji antiohijske škole. 123

1 2 4

125

258

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

259

sta i premda je kao propovjednik imao mnogo p r i l i k a da istakne tu usporedbu,

svjedočanstva u njegovim sačuvanim djelima. A l i cjelokupnost njegovih kristo­

koja je propovjednički odlična, jer nam dočarava nešto empirijsko. K a k o to, da

loških ideja očito upućuje na taj proces, te m o ž e m o sa sigurnošću smatrati da

je ta usporedba strana n a š e m patrijarhu? Samo je jedan mogući odgovor. Proklo

Proklova misao ovim izvodom toga procesa nije ni najmanje falsificirana. U TA

nije osjećao potrebe za njome. N j e m u se jedinstvo K r i s t a činilo dovoljno jasno

je Proklo vrlo zgodno izrazio osnovice toga intelektualnog procesa, kad je dozvo­

u t v r đ e n i m sa samim idejama, koje je on posjedovao. Te su ideje posve trinitarne.

lio da se inkarnacijom uvede k Trojstvu pojam »dobitak« (κέρδος), ali ne »do­

D o k usporedba ο duši i tijelu promatra K r i s t a posve neovisno od Presvetog Troj­

datak« ( π ρ ο σ θ ή κ η ) .

127

T i m se izrazima on sasvim približio pravnom shvaćanju

latinske kristologije.

128

D o k »dodatak« označuje jukstapoziciju nečega novoga

stva, izvan Trojstva, zasebno i na neki način odijeljeno, Proklo je svojega K r i s t a smjestio u okvir Trojstva i tamo gaje promatrao. Već je više puta spomenuto da

uz ono, što već postoji, »dobitak« se usko naslanja na ono, što već postoji, jer

je glavni Proklov dokaz za jedinstvo K r i s t a (i zapravo sav dokaz) u tome, što bi

pripada nečemu, što već postoji, inače nije dobitak. Proklo izričito k a ž e da muje

u Bogu moralo biti umjesto Trojstva četvorstvo, kad K r i s t ne bi bio jedan. Ta se

»dobitak«, koji dobiva Logos, ljudska narav. O n a tako ne znači novu hipostazu,

razvijena je od mnogih

jer pripada hipostazi, koja već postoji, B o ž a n s k o m Logosu. » D o d a t a k « bi značio

otaca, a k o d P r o k l a je ona glavna ideja, koja ga vodi u kristološkim izvođenjima,

nešto postaviti uz Trojstvo, nešto što ne bi pripadalo drugome, što bi u tom smi­

ideja vjerojatno prvi puta pojavljuje k o d sv. Atanazija,

126

kad je u pitanju jedinstvo K r i s t a . Dakako da bi ga ta ideja bila mogla zavesti na

slu bilo samostalno. To bi očito bila nova hipostaza, koja je svoja i nikome ne pri­

stranputicu, da nije bilo sretnog pridodatka dualističkih elemenata iz antiohij­

pada. Z a t o Proklo isključuje »dodatak«, jer bi dodatak značio četvorstvo. T i m e

ske kristologije. Takva oslonjenost Proklove kristologije na njegovu trinitarnu

je po mom mišljenju uhvaćena srž Proklove kristologije. N a k o n toga više nije

teologiju vodi nas do jednostavnog spekulativnog procesa, što gaje naš patrijarh

nimalo č u d n o , ako Proklo smatra daje K r i s t »jedan od Trojstva«. On je Logos sa

vjerojatno proveo bez mnogo muke, ali koji je bio sretno sjeme, koje će izrasti

svojim dobitkom. Taj dobitak je narav, ali je on ipak u neku r u k u dobitak i on nije

plodom u kasnijoj katoličkoj kristologiji. A k o u Trojstvu dolaskom inkarnacije

samostalan, on pripada Logosu. Tako je K r i s t posve smješten u okvir Trojstva

ne smiju biti četiri, nema sumnje da ne smije priđoći u Trojstvo ono, čega u Troj­

i dva su polja, trinitarno i kristološko, sjedinjena. Dakako da smo j o š daleko od

stvu ima tri, tj. ne smije priđoći ono, po čemu je Trojstvo trojstvo. Svaki i najma­

toga da taj osnovni i jednostavni izvod bude spekulativno p r o t u m a č e n , koliko je

nje teološki obrazovan G r k znao je u ono vrijeme, da su u Trojstvu tri prosopona

to m o g u ć e n a š e m u razumu. Na tome će raditi stoljeća.

i l i tri hipostaze, i daje po njima Trojstvo trojstvo. Nije trebalo nikakve osobite

Trebalo bi se j o š svakako pitati, ne postoji li m o ž d a gdje u patristici izveden

intelektualne dubine, da se iz toga izvede jednostavni zaključak: ako po inkar­

takav spekulativni izvod kod kojeg drugog pisca? M i s l i m , da se m o ž e afirmativ-

naciji ne smije nastati četvorstvo, jasno je da inkarnacijom ne smije priđoći nova

no odgovoriti na to pitanje, ako i ne u cjelini. Spis Quod unus sit Christus, koji je

hipostaza i l i novi prosopon. K a d je riječ ο »Tr oj s t vu« fo rmaliter nemamo na umu

u starini k r u ž i o pod imenom sv. Atanazija, a za koji se danas općenito misli da

jednu »narav«, Trojstvo nije trojstvo po naravi. Z a t o ne izgleda evidentno, da bi

sigurno pripada nekome iz kruga Apolinarova, vjerojatno samome A p o l i n a r u ,

dolazak nove naravi n u ž n o morao proširiti Trojstvo u četvorstvo. A l i j e očito, da

donosi taj izvod potpuno, što se tiče »jedne hipostaze«, ali posve šuti ο pitanju

bi dolazak nove hipostaze i novog prosopona neophodno proširio Trojstvo i uči­

dviju naravi. M o ž e li se taj spis promatrati kao izvor (bar djelomični) odakle je

129

nio od njega četvorstvo. K r i s t prema tome nikako ne m o ž e biti »dvije hipostaze«, ako h o ć e m o da ostane u Bogu Trojstvo. M o ž e nasuprot biti u dvije naravi, što očito nije krivo, a P r o k l u su za to govorile jasno i otvoreno bar dvije tradicije, ona preko k a p a d o č k i h otaca i ona preko Antiohije i sv. Ivana Zlatoustog. T a k o bismo i m a l i izveden spekulativni proces, kako je u kristologiju ušla jed­

1 2 7

Schw., t. IV, v. 2, pg. 188, c. 8; pg. 191, c. 18; P G , 65, 857D, 864D. Pojam »doda­ tak Trojstvu« također nalazimo već kod sv. Atanazija, Ep. ad Epictetum, P G , 26, 1065. Radi li se ο utjecaju ili ne, ne bih znao reći. Spis se nalazi kod Lietzmanna, pg. 294-302. Lequien je prvi dokazivao da taj spis pripada nekome iz apolinarovskih krugova (PG, 94, 304), što je kasnije prihvatio Voisin, LApollinarisme, Louvain, 1901., str. 224s; usp. Lietzmann, pg. 159. Lietzmann misli da je autor spisa vjerojatno sam Apolinar. Altaner (nav. dj., str. 271) navodi spis pod Apolinarovim imenom. 1 2 8

1 2 9

na hipostaza uz dvije naravi. Je li ga Proklo gdje izveo? N e m a m o ο tom izričitog

Ep. ad Epictetum, P G , 26,1049-1069.

26θ

Dogmatske--historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

261

Proklo dobio ideju ο »jednoj hipostazi« povezanu s pitanjem četvorstva? Teško je

se vidi, ta je formulacija vrlo uvjerljiva i ima velike sličnosti s mišljenjem našega

nešto decizivno reći. Spis Quod unus sit Christus imao bi biti propovijed. Njegove

patrijarha. Zato smatram, da se m o ž e dozvoliti umjereni upliv na Prokla, ali taj

govorničke kvalitete nemaju nikakve sličnosti s govorništvom našega patrijarha.

upliv nipošto nije siguran, jer postoje veoma velike razlike. Svakako, ako i dozvo­

Sadržajno postoje neke sličnosti i z m e đ u Proklove kristologije i toga pseudo-ata-

limo takav upliv, on ne umanjuje značenja Proklova shvaćanja, koje je otvoreno

nazijevskog spisa, ali postoje t a k o đ e r velike, m o ž d a još veće razlike.

130

Djelomični

diofizitsko, usto što o d l u č n o zastupa jednu hipostazu.

se utjecaj m o ž d a m o ž e dozvoliti. K a ž e m : »djelomični«, jer ako Apolinarov spis nije baš posve očito monofizitski, on nije ni izričito diofizitski.

131

Tako je »jedna

hipostaza« u okviru diofizitizma posve sigurno ipak rezultat Proklova kristolos­ kog shvaćanja.

Proklo teolog

132

D o k a z za jednu hipostazu po formulaciji spisa Quod unus sit Christus glasi

T a k o smo raspravili, što se dosad m o ž e reći ο utjecajima koji su na P r o k l a

ovako: »... i umjesto utjelovljenja upriličuju (heretici!) nastavanje ( έ ν ο ί κ η σ ι ν ) ,

djelovali prigodom izgrađivanja njegove kristologije. Pokazano je t a k o đ e r ,

nedolično i n e d o p u š t e n o shvaćaju umjesto sjedinjenja i sastavljanja ljudsko djelo­

koje je mjesto zauzimao P r o k l o u sklopu suvremenih k r i s t o l o š k i h strujanja.

vanje, i umjesto jedne hipostaze Gospodina našega Isusa K r i s t a dvije hipostaze i

Svatko će p r i z n a t i daje to mjesto zasebno i u stanovitom smislu originalno,

prosopona, i umjesto Svetoga Trojstva četvorstvo; nedolično naime, jer s Bogom

a t a k o đ e r veoma v a ž n o za b u d u ć i razvoj kristologije. P r o k l o je uspio pove­

povezuju (συνάπτουσιν) čovjeka i gospodaru pribrajaju slugu, i u isti red stavljaju

zati dva suprotna k r i s t o l o š k a shvaćanja i to tako, da je u svojoj kristologiji

stvoreni prosopon s nestvorenim, a n e d o p u š t e n o je jer jednu hipostazu čine dvje­

ujedinio sve ono, što je bilo n u ž n o uzeti iz jedne i druge kristologije, da se

ma, uvodeći u Trojstvo č e t v r t u hipostazu, koja je posve strana i drukčije vrste

k a t o l i č k a tradicija ispravno p r o t u m a č i i da se k r i s t o l o š k o shvaćanje uskladi s

i od svih razumskih stvorenja posljednje (stvorenje) i skrajnje i m a l o . «

133

Kako

t r i n i t a r n i m . M o g l o bi se pitati, je li P r o k l o bio veliki teolog i l i nije. Po m o m mišljenju, P r o k l o je imao više smisla za tradiciju negoli za spekulaciju. Nje­ gova je spekulacija jednostavna i priprosta. On više tvrdi, a manje dokazuje

1 3 0

Čudi me daje Richard (nav. dj., str. 260) tako brzo obračunao s pitanjem Apolinarova utjecaja na Prokla. Richard ima pravo, da kod Prokla nalazimo vrlo malo tragova kakva apolinarističkog utjecaja, ali takav utjecaj ne može apriori biti isključen. Uosta­ lom, Richard ne govori ο tome decizivno; on kaže daje Apolinarov utjecaj na Prokla u pitanju jedne hipostaze »peu probable«. Čovještvo nije nikada nazvano φύσις, čak ni άνθρωπότης, nego samo σάρξ, σώμα, μορφή, σχήμα. Utjecaj spisa Quod unus sit Christus ne bi za Prokla značio nikakvu sramotu. Spis je kružio pod Atanazijevim imenom i nije uvijek bilo lako otkriti pravoga autora. A k o treba oprostiti Ćirilu, što se dao zavesti Atanazijevim imenom za »UNA N A T U R A DEI V E R B I INCARNATA«, daleko prije bi to trebalo oprostiti Proklu, kojega Apolinarov spis nije zaveo ni na kakve strane formulacije, ako je uopće postojao utjecaj toga spisa na carigradskog patrijarha. Lietzmann, pg. 296. Premda se utjecaj toga spisa na Proklovu kristologiju preporu­ čuje po velikoj sličnosti shvaćanja ο potrebi, da se isključi četvorstvo, ipak među njima već i u tom odlomku ima priličnih razlika. Kod Prokla nigdje ne nalazimo formalno pojma »sastavljanje« (σύνθεσις) za Kristovu hipostazu. Posljednja Apolinarova rečenica, čini se, isključuje od Krista ljudsku dušu (»posljednje i skrajnje među razumnim stvorenjima«), čemu kod Prokla ne nalazimo ni traga. Treba, međutim, priznati da u TA postoji jedno mjesto, kojim smo se već dosta bavili, a koje podsjeća na taj odlomak, kad Proklo tvrdi 131

132

1 3 3

i j o š manje t u m a č i . Nigdje se nije upustio u opravdanje svoje filozofske ter­ minologije, uzalud ć e m o t r a ž i t i gdje raspravu ο hipostazi i l i ο naravi (osim

da Krist nije istovrstan (τό ομόφυλο ν) Djevici, Schw., t. IV, v. 2, pg. 193, c. 26; P G , 65, 868-869. (Smisao tih riječi raspravljen je na svome mjestu!) Slične ideje kao u spisu Quod unus sit Christus nalazimo kod Prokla i u pitanju trpljenja Kristova u vezi s jedinstvom Krista. Apolinar kaže: »Vidiš i čuješ, daje isti ujedno i Bog i čovjek. Jer ako je bio samo Bog (θεός μόνον), kako je trpio, kako je bio razapet i umro? Jer to je Bogu tuđe. A ako je samo čovjek (άνθρωπος μόνον), kako je kroz trpljenje pobijedio, spasio, oživotvorio (έ ζωοποιέ 1)? To je bilo iznad čovjeka. Nego je isti i trpio i spasio i kroz trpljenje pobije­ dio«, Lietzmann, pg. 298. Pojam »oživotvorenja«, koje bi Krist proveo, Proklo ne poznaje. Proklo također ne poznaje rasprave ο »popunjavanju« (συμπληρωτικόν) Logosove hipo­ staze po tijelu, protiv kojega prigovora Apolinar mnogo govori (Lietzmann, pg. 299-300), niti mu je poznata ideja ο usavršenju, koje bi tijelo trebalo, te bi mu to Logos učinio, kao što to govori Apolinar (Lietzmann, pg. 300-301), što bi Proklo vjerojatno bio izveo u svo­ jim propovijedima, bar u kakvoj modificiranoj diofizitskoj formi, kad bi mu to bilo pozna­ to. Također kod Prokla ne dolazi pojam ένυπόστατος, Lietzmann, pg. 301. Uopće je cijeli spis vrlo unitaristički nastrojen te u tom smislu daleko različit od Proklovih spisa.

262

263

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

rudimentarno ο tom posljednjem pojmu u p o č e t k u k r i s t o l o š k e ekspozicije u

Nešto ο utjecaju

TA). Nigdje ne raspravlja ο teoriji komunikacije i d i o m a t u m . Htjelo se u nje­ mu p r o n a ć i aristotelovca

134

1

i jednog od p r e t e č a skolastičke metode. " N e m a

T i m e nam se n a m e ć e pitanje Proklova utjecaja. Sigurno je, daje takav utjecaj

sumnje, da k o d njega postoje elementi g r č k e filozofije, posebno Platona i

postojao. Već smo se s njime nekoliko puta sreli. Taj se utjecaj u prvom redu

Aristotela, ali to mora j o š biti p r o u č a v a n o . N e m a sumnje t a k o đ e r , da se p r i ­

očitovao na Flavijanu, Proklovu nasljedniku na carigradskoj stolici,

lično služio dijalektikom, posebno u T A . Ipak m i s l i m , da on nije neki oso­

biti posvećeno posebno poglavlje. Potankosti ο utjecaju Proklovih spisa, osobito

bito d u b o k i t e o l o š k i mislilac, i u tom se potpuno s l a ž e m s M. R i c h a r d o m .

138

kojemu će

136

To pokazuje na primjer i njegovo omiljelo dokazivanje K r i s t o v a b o ž a n s t v a iz djevičanskog r o đ e n j a . A l i je ipak u neku r u k u bio dubok. Imao je zdrav smisao da r a z l u č i mnoge stvari, kojih nije mogla razlučiti m i s t i č k a spekula­ cija Aleksandrije ni r e a l i s t i č k a spekulacija Antiohije. Razdijelio je filozofske termine, što nisu učinili aleksandrijci, i shvatio je r a z l i k u i z m e đ u osobe i naravi, što, bar t e r m i n o l o š k i , nisu uočili antiohijci. Je li to bilo više nagon­ ski i l i l o g i č k i m dedukcijama? Bile su vjerojatno dedukcije, ali jednostavne, pune smisla za tradiciju. Š t o dakle treba reći ο njemu? Ne v e l i k i spekulativ­ ni teolog, n e ć e m o reći ni b a š v eliki govornik - to je njegova drugorazredna v a ž n o s t . Njegovo je prvorazredno značenje u tome, daje on bio p o č i m a t e l j , inceptor. Uveo je t r i n i t a r n u terminologiju u kristologiju. A to je vrlo mnogo. N i j e to opravdao n i t i p r o t u m a č i o . On je čekao svoga Leoncija. A l i temelj je postavljen, sjeme je b a č e n o . N e ć e m o se č u d i t i da će se Proklovo ime nepre­ stano spominjati tijekom k r i s t o l o š k i h borbi do petoga sabora (553.). Tu će k o n a č n o njegove ideje posve pobijediti. Kasnije će tijekom stoljeća njegovo ime b i t i uglavnom zaboravljeno. D r u g o on nije n i t i radio, bio je teolog i n ­ karnacije u njezinoj osnovi. A l i tu je odigrao j e d n u od k a p i t a l n i h uloga. I to je dosta. Z a t o ć e m o donekle razumjeti Leoncija Bizantskog, koji ga je bez oklijevanja postavio uz sv. C i r i l a A l e k s a n d r i j s k o g .

137

N e m a sumnje, da se on

po spekulativnoj d u b i n i , a pogotovo po plodnosti i mnogostrukosti rada, ne m o ž e mjeriti s v e l i k i m aleksandrijskim učiteljem. A l i ne treba prezreti n i t i umanjiti njegovo z n a č e n j e . On je odigrao neosporno v a ž n u ulogu u pobjedi d i o f i z i t i z m a u K a l c e d o n u i pomogao izbrisati posljednje tragove pretjeranog d u a l i z m a na petom saboru.

1 3 4

Usp. Bauer, nav. dj., str. 9.

135

Isto, str. 10.

1 3 6

Richard, nav. dj., str. 259. P G , 86 (1), 1381D.

137

138

Ο Marku Eremiti ne kanim posebno govoriti. Njega neki autori, počevši od J. Kunze (Marcus Eremita, ein neuer Zeugefur altkirchliche Taufbekenntnis, Leipzig, 1895.), smatraju posrednim kristologom, vidi Bauer, nav, dj., str. 115. Moller (nav, dj., str. 112) je stavio Marka Ere mitu uz Prokla. On govori ο tri teologa, koji bi bili proveli približa­ vanje dviju kristologija. To bi imali biti: Proklo, Flavijan i Marko Eremit. Ο Flavijanu ćemo govoriti posebno. Sto se tiče Marka Eremite, smatram da se pretjeruje njegova važnost. Njega ne spominje nijedan sabor. On u svojim spisima nema »dvije naravi« (to veli sam Moller). On, istina, kaže: »uze čovjeka« (ό Λόγος σαρξ έγένετο, ού τραπείς εις άνθρωπο ν, άλλά άνθρωον e ίς αυτόν προσλαβόμενος, De Melchisedech, P G , 65, 1121C), što je dakako veoma dualistički, ali on ima tekstova koji su, onako kako glase, posve monofizitski, i to u smislu, kakav se pripisuje Eutihu. On uspoređuje sjedinjenje s miješanjem rijeke i mora (isto, 1124C), izražavajući se ovako: »Jer se svidjelo, da u njemu stanuje sva punina božanstva corporaliter. A ako sva punina, očito ništa od bo­ žanstva nije preostalo, što ne bi sveto Kristovo tijelo imalo, bilo da rečeš bespočetnost, bilo božanstvo, bilo besmrtnost, bilo svedržiteljsku moć, bilo vlast, bilo gospodstvo, bilo besmrtnu mudrost, sve ima ...«, isto, 1124C. Nitko neće poreći da takve izjave zvuče veoma monofizitski, ako se i mogu razumjeti u ortodoksnom smislu. Marko pita: »ima li sjedinjenje početak?« I odgovara: »Ima i nema ... Pobožnije je reći da nema, jer one stvari, koje su hipostatski sjedinjene, ako se i shvaćaju kao iz dva, čim je jedno prisajedinjeno naravi moćnijega, smatra se i naziva onim« (... δ σα γάρ ύποστατικώς ηνωται, καν έκ δύο νοείται, δμως τό τη του δυνατωτέρου φύσει συνενωθέν, εκείνο και νοείται και ονομάζεται, isto, 1124B); usp. to s odlomkom Er artiste sa, gdje Teodoret stavlja krivovjercu u usta isto takvu tvrdnju: »Eran. Treba imenovati po jačoj (tj. naravi).« Tada Orth. to pobija. Dial. II, Inconfusus, P G , 83, 109-117. Ο jednoj hipostazi Marko nema išta. Njegovo »hipostatsko sjedinjenje«, shvaćeno posve aleksandrijski (έκ δύο) vjerojatno ne prelazi nikakva stvarnoga sjedinjenja. Usp. u istome spisu: Άφομοίωσις δέ και ύπόστασις, ταυτόν ούκ έστι* τό μέν γάρ τύπος τό δέ αλήθεια τυγχάνει (PG, 65, 1120D), gdje hipostaza ne znači ništa više nego stvarnost (αλήθεια). »Homo assumptus« je u toj suvislosti samo jedna prilična nepreciznost, i velika različitost te formule s ostalim materijalom po svoj prilici ne znači nikakvu težnju za sjedinjavanjem kristologija, nego možda samo znak manje verziranosti Marka Eremite u kristološkim pitanjima. Svakako da se tako neuravnotežena kristologija, kao što pokazuju citirana mjesta, ne može usporediti s Proklovom kristologijom.

264

Όogmatsko-historijski položaj

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

Proklove

265

kristologije

TA, na njegove suvremenike t r a ž e još dosta istraživanja. Takav se utjecaj m o ž e

po razdijeljenju razvučenih hipostaza ne više. Mi naime naviještamo takvo sjedi­

zapaziti i k o d samog Teodoreta.

njenje b o ž a n s t v a i čovještva, da se shvaća jedan nerazdijeljeni prosopon te da se

Dobiva se neposredni dojam da je Teodoret imao pred očima Proklov gla­ soviti spis, kad je sastavljao prvi dijalog Eranistesa* Posve u Proklovu stilu on tu koordinira dvije osnovne kristološke formule: »postade« i » u z e « .

139

On ovdje po­

znade, daje isti Bog i čovjek, vidljiv i nevidljiv, o m e đ e n i n e o m e đ e n , a i sve drugo, stoje znak b o ž a n s t v a i čovještva, pripisujemo, što se tiče prosopona, j e d n o m e . « M. R i c h a r d

142

141

vidi u tom tekstu uključno priznanje identičnosti hipostaze i pro­

svećuje formuli »postade« daleko više pažnje nego je to bilo u pobijanju C i r i l o v i h

sopona te priznanje jedne hipostaze u K r i s t u . Nije isključeno takvo tumačenje,

anatematizama. Sad mu formula zapravo glasi: σάρκα

σάρξ.

ali se ono ipak nipošto ne čini sigurno. Ne treba mimoići da cirski biskup ne veli

Το terminološki zvuči posve proklovski. M e đ u t i m , Teodoret takvu formulaciju

da slika pristaje po razlici naravi, a ne pristaje po »dvojstvu hipostaza«, nego po

shvaća prilično drukčije nego Proklo. Njemu nisu oba termina jednakopravna.

»razdjeljenju razlučenih hipostaza«. On dakle nije postavio dvije hipostaze kod

C i r s k i biskup svodi ono έ γ έ ν ε τ ο σάρξ posvema na σάρκα λαβών, tako te je zna­

Izaka i ovna u opoziciju s jednim prosoponom kod Krista, nego je stavio u opo­

čenje formule, daje Logos postao tijelo na taj način, stoje uzeo tijelo. To je dakako

ziciju »razdjeljenje razlučenih hipostaza« kod Izaka i ovna s »jednim prosopo­

prilično različita modifikacija od one Proklove, gdje oba izraza imaju jednaku

n o m « kod K r i s t a . Prema tome se taj tekst m o ž e vrlo dobro p r o t u m a č i t i i tako, da

λαβών

έγένετο

važnost i neophodnost. Teodoretovo tumačenje je istina razumljivije, ali je pita­

hipostaza znači konkretnu narav u smislu onoga tumačenja, koje je Teodoret ο

nje je li ispravnije i točnije. K a d je Teodoret u prvom dijalogu formulu »postade

pojmovima ο υ σ ί α (koju tamo poistovjećuje s φύσις) i ύ π ό σ τ α σ ι ς iznio na počet­

tijelo« p r o t u m a č i o u smislu uzimanja tijela, on se kasnije više na nju ne vraća. U

ku Eranistesa za trinitarnu teologiju.

drugim dijalozima govori on j o š samo ο uzimanju naravi.

bilo ovakvo: S l i k a ο Izaku i ovnu odgovara K r i s t u po različitosti njihovih naravi

Reminiscencije na TA osjećaju se na više mjesta u Eranistesu. U drugom di­ jalogu cirski se biskup očito inspirirao na T A , kad preokreće Proklov dokaz ο trpljenju, koje pripada Logosu, jer mu pripada narav. Proklo ističe da bi nijeka­ nje patnja značilo nijekanje naravi, a Teodoret formulira taj dokaz obrnuto: »A čovjek'je ime naravi. Z a š u t j e t i to ime znači zanijekati narav. A nijekanje naravi znači uklanjanje trpljenja. A uklanjanje ovih besmislenim čini spasenje«.

140

Ne znam, bi li se u jednom odlomku Teodoretova trećega dijaloga (Impatibi-

143

Ne vidim zašto ne bi značenje odlomku

(to je uzeto sensu specificol), ali ne po tome, što su njihove hipostaze (tj. konkretne naravi) odijeljene, dok kod Krista, b u d u ć i da je jedan prosopon, hipostaze nisu odijeljene. M i s l i m , da nas stroga logika ne sili ni na kakav dalekosežan zaklju­ čak. A l i priznajem, daje mjesto nejasno, pa da nije isključeno t a k o đ e r tumačenje, koje mu daje M. Richard. U tom drugom slučaju svakako bi se u tom primjeru t a k o đ e r očitovao utjecaj TA na antiohijskog učitelja. Da se ne gubim u mnogim sitnicama, najvažnije će biti spomenuti daje posve

lis) moglo vidjeti poistovjećivanje hipostaze i prosopona, što bi za cirskog biskupa

vjerojatno da je Teodoret baš pod utjecajem Prokla dozvolio m o g u ć n o s t da se

značilo priličnu evoluciju prema Kalcedonu, a koja vjerojatno ne bi bila bez utje­

izraz »Bog Logos je trpio u tijelu« shvati i u ortodoksnom smislu,

caja sa strane carigradskog patrijarha i njegova T A . Teodoret tu uspoređuje K r i ­

otvorio m o g u ć n o s t za potpunu komunikaciju idiomatum.

145

144

te je time

N e m a sumnje, da

sta, koji se sastoji od dvije naravi, s Izakom i ovnom, od kojih je jedan pošteđen, a drugi ubijen. To bi po njemu imala biti slika dviju Kristovih naravi, od kojih je jedna p o š t e đ e n a trpljenja (božanska!), a druga je trpjela i umrla (ljudska!). K a d Eranistes prigovara takvom dijeljenju, Teodoret brani svoju usporedbu time, što pokazuje, kako slika ne odgovara uvijek po svemu onome, što prikazuje. N a t o t u m a č i svoju sliku: »Jer Izak i ovan odgovaraju slici po različitosti naravi, ali

141

... κατά μέν τό διάφορον τών φύσεων τή είκόνι συμβαίνουσι, κατά δέ τό διηρημένον κεχωρισμένων τών υποστάσεων ούκ έτι. Θεότητος γάρ ήμεΐς και άνθρωπότητος τοιαύτη ν κηρύττομεν ένωσιν, ώς έννοεΐν έν πρόσωπον άδιαίρετον, και τον αυτόν Θεόν τέ είδε να ι και άνθρωπον ... τών προσώπων τω ένί προσαρμόττομεν ..., Eranistes, Dial. III, P G , 83, 252. Richard, nav. dj., str. 263-264. Eranistes, Dial. I, Immutabilis, PG, 83, 33s. Demonstrationes per syllogi$mos, P G , 83, 332C-D. Ο tom smo odlomku već govo­ rili, kad je bila riječ ο Proklovoj komunikaciji idiomatum. Mislim da se utjecaj Proklova TA na Teodoreta vidi također u Teodoretovu pi­ smu, što ga je on pisao carigradskim monasima poslije Dioskorova sabora (449.), gdje 142

143

144

1 3 9

P G , 83, 37 i dalje. P G , 83, 120A. Dakako da se tu ne shvaća narav kao da pripada Logosu, kao kod Prokla, nego Kristu. 1 4 0

145

266

Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije

bi p o m n i studij otkrio dosta primjera, gdje se očitovao Proklov utjecaj na razvoj kristoloških shvaćanja i z m e đ u dva sabora. Mi ćemo se posebno pozabaviti naj­ važnijim plodom toga utjecaja u kristologiji Flavijana, Proklova nasljednika na patrijaršijskoj stolici.

2.

PROKLO I FLAVIJAN

Carigradskog patrijarha Flavijana, koji je 448. osudom arhimandrita Eutiha za­ 1

počeo borbu protiv monofizitizma, ne smatraju velikim teologom. A l i se u povije­ sti teologije nerijetko dogodilo, daje i koji manji teolog odigrao veliku ulogu. Takav je upravo njegov slučaj. Ne samo daje on svojom akcijom protiv Eutiha pokrenuo tako važno pitanje, kao stoje pobjeda diofizitizma, nego je također sigurno i to da je on dao značajan prinos formulacijama diofizitizma, kako je taj definiran na K a l cedonskom saboru (451.). Zato smatram da neće nipošto biti bez interesa posvetiti nešto pažnje Flavijanovim kristološkim formulacijama, tim više, što se njegovom kristologijom — koliko mije poznato - još nitko nije ozbiljnije pozabavio. Dakako da ću kod toga imati na umu svrhu cijele studije. Z b o g toga se ne kanim upuštati u mnoge suptilnosti, koje ne zasijecaju u okvir naše problematike. Tako će ova ra­ sprava ο Flavijanovoj kristologiji obuhvatiti samo osnovne probleme, koji su uosta­ lom i jedini važni za Flavijanovo značenje u općem razvoju kristološkog pitanja.

Izvori Flavijanova je literarna ostavština vrlo oskudna. O n a se sastoji od njegovih 2

izjava na saboru, što gaje vodio protiv Eutiha (448.), m e đ u kojima se posebno on vrlo umjereno razlaže svoje shvaćanje, te ponavlja neke osnovne misli iz T A ; Η γαρ ένανθρώπησις του Μονογενούς τον τής Τριάδος ούκ ηύξησεν αριθμόν, και τετράδα τήν τριάδα πεποίηκεν, άλλά μενένηκε και μετά τήν ένανθρώπησιν Τριάς ή Τριάς. Ένανθρωπήσαι δέ πιστεύοντες τον μονογενή Υίόν του Θεού, ούκ άρνούμεθα ή ν έλαβε φύσιν, Epist. ad monachos Consta η tin op olit a η os, P G , 83, 1388C, ep. 145.

1

»... kein entschieđener Christologe«, A. Harnack, Dogm e nges ch ich te, Tubingen, T914., str. 246. Zapisnik je kao dio zapisa prve sjednice Dioskorova sabora (449.) sačuvan unutar zapisnika prve sjednice Kalcedonskog sabora, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, pg. 100-179; Mansi, V I , 649-828. 2

268

269

Proklo i Flavijan

Proklo i Flavijan

Prije svega valja priznati daje vrlo teško stvoriti opću sliku Flavijanove kristo­

3

ističe kratka vjeroispovijest, zatim triju pisama sv. Leonu papi, od kojih su dva 4

pisana prije sabora u Efezu pod Dioskorom (449.), a jedno nakon osude u Efezu 5

kao pismo apelacije, te od jedne vjeroispovijesti, što ju je patrijarh podnio caru

logije, jer je dokumenata vrlo malo, a svi, koji postoje, sadrže zapravo samo neko­ liko osnovnih formula, ο kojima se vodila rasprava s Eutihom. Tako je vrlo teško

Teodoziju na njegov zahtjev u vremenu i z m e đ u sabora u Carigradu (448.) i Efe­

reći, koje je temeljno svojstvo Flavijanove kristologije: promatra li ona inkarnaci­

zu (449). Ta posljednja vjeroispovijest predstavlja krajnju granicu, dokle je Flavi­

ju kao sjedinjenje i l i radije upravo kao inkarnaciju. Budući daje Flavijan uzimao

6

jan smatrao da smije izaći ususret Eutihu, odnosno aleksandrijskoj kristologiji,

7

što dakako nimalo ne umanjuje njezinu važnost, jer se kristološko shvaćanje,

kao osnovicu svojih kristoloških formulacija A S , bar većim dijelom, dobiva se do­ j a m daje njegova kristologija u temelju antiohijska, dakle »teologija sjedinjenja«.

koje je u njoj sadržano, stvarno ne razlikuje od shvaćanja koje je s a d r ž a n o u osta­

Ima m e đ u t i m prilično elemenata, koji govore protiv takvog shvaćanja. Stoga već

l i m dokumentima Flavijanove kristologije. U ovom ću prikazu posvetiti jednaku

unaprijed treba reći daje Flavijanova kristologija posredna, kao što smo to dosad

pažnju svim t i m dokumentima, a slijedit ću kritičko izdanje E. Schvvartza.

vidjeli za Proklovu kristologiju.

Smatram da je za svrhu studije najzgodnije da se i Flavijanovo kristološko učenje sažme u pet točaka, kako je to u prošlom poglavlju učinjeno s antiohij­ skom i aleksandrijskom kristologijom.

Temeljna formula Pitanje, koja je za Flavijana osnovna formula za inkarnaciju, t a k o đ e r nije lako riješiti. Njegov kristološki materijal nigdje ne donosi formulu »postade«. U pr­ 8

Schw., isto, n. 271, pg. 114; Mansi, V I , 680. Schw., isto, n. 3, pg. 36-37; n. 5, pg. 38-40; Mansi, V, 1329-1338, 1351-1358. Schw., t. II, v. 2, p. 1, n. 11, pg. 77-79. Schvv., t. II, v. 1, p. 1, η. 1, pg. 35; P G , 65, 889-892; Mansi, V I , 540-541. R. Devreesse (Essai sur Theodore de Mopsueste, Citta dei Vaticano, 1948., str. 185, bilj. 3) neopravdano niječe autentičnost te vjeroispovijesti. On je smatra falsifikatom koji bi, čini se, imao biti sastavljen negdje početkom šestoga stoljeća, prije godine 518., a dokazom mu je činjenica što bi po toj vjeroispovijesti Flavijan »au mepris de toute vraisemblance« dopuštao formulu »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A L O GOSA«. Dakako daje takav razlog već po sebi vrlo slab, a svaku mu vrijednost oduzima svjedočanstvo Eustatija, biskupa beritskog (Bevrouth), koji se na Kalcedonskom saboru (451.) poziva na taj Flavijanov spis. On se zalaže za Ćirilovu formulu i tvrdi da ju je prihvatio i Flavijan u spisu koji je dao caru, te moli da se pročita Flavijanov autograf: ... αυτά ξηρά έλαβεν ό μακάριος φλαυιανός, και έπέδωκε τω ευσεβέστατα) βασιλεΐ. και κελεύσατε άναγνώναι τό ιδιόχειρο ν αυτού..., Mansi, V I , 677B-C. Carski su povjerenici zaskočili na to Eustatija pitanjem: »Zašto si onda Flavijana ... svrgao?« Eustatije postiđen odgovori: »Pogriješio sam.« Nema sumnje da se tu radi baš ο vjeroispovijesti, koju je Flavijan dao Teodoziju i koja dozvoljava aleksandrijsku formulu. U tom trenutku još nije bilo razloga za kakvo falsificiranje Flavijanove vjero­ ispovijesti u takvom smislu, a da posebno ni ne ističem daje to upravo bilo nemoguće, jer bi flasifikat bio preočit. Sasvim bez temelja Harnack (Lehrbuch der Dogmengeschichte, Bd. II, Tiibingen, 1909., str. 376, bilj. 1) tvrdi daje ta vjeroispovijest upravljena papi sv. Leonu, te iz toga izvodi za Flavijana nepravedan zaključak. 3

4

5

4

vom pismu papi sv. Leonu govori m e đ u t i m ο »uzimanju« tijela, a jednako se 9

izražava i u vjeroispovijesti, koja je upravljena caru Teodoziju. Iz toga bi se lo­ gično m o ž d a moglo zaključiti daje njegova formula »uze«, dakle antiohijska. No

6

teško bismo se odlučili za takav zaključak, jer mnoge pojedinosti upućuju na to

7

da Flavijan nije isključivao drugu formulu. Te pojedinosti, koje ga znatno udaljuju od Antiohije, bit će istaknute kasnije. Dakako da citirana mjesta dokazuju da Flavijan nije zabacivao formulu »uze«, a najmanje da bije bio smatrao sumnjivom i l i krivo vjernom. Posve je vjerojatno da je njegovo mišljenje u toj točki bilo isto kao i kod njegova p r e d š a s n i k a Prokla, iako za to nemamo izričitog svjedočan­ stva. Izrazi σ ά ρ κ ω σ ι ς i έ ν α ν θ ρ ώ π η σ ι ς Flavijanu su posve jednako vrijedni.

8

10

σάρκα ... προσληφθεΐσαν ..., είληφέναι... σάρκα, Schvv,, t. II, ν. 1, ρ. 1, n. 3, pg. 37; Mansi, V, 1332D, 1333A. έν προσλήψει ψυχής λογικής και σώματος, Schw., isto, n. 1, pg. 35; Mansi, V I , 541B; P G , 65, 829B. Istina, ένανθρώπησις Flavijan više upotrebljava (Schw., isto, n. 3, pg. 37; Mansi, V, 1332C; Schw., isto, n. 5, pg. 38; Mansi, V, 1352C; Schvv., isto, n. 271, pg. 114; Mansi, V I , 680B; Schvv., isto, n. 1, pg. 35; Mansi, V I , 541B; P G , 65, 892B), ali upotrebljava i drugi izraz (Schvv., isto, n. 517, pg. 142; Mansi, V I , 741B), čak i u jednom specificiranom značenju (Schvv., isto, n. 1, pg. 35; Mansi, V I , 541B; P G , 65, 892B). Flavijan više puta naziva Kristovo čovještvo σαρξ. 9

10

270

271

Proklo i Flavijan

Proklo i Flavijan

Rezultat sjedinjenja

Sjedinjenje s formalne strane

N a č i n , kako se Logos utjelovio, odnosno kako je uzeo tijelo, naziva Flavijan

N a k o n sjedinjenja postoje po Flavijanu u K r i s t u dvije naravi, jedna hipostaza i

redovito »sjedinjenje« (έ'νωσις). Drugoga izraza on uopće ne poznaje, osim jedan

jedan prosopon, i l i bolje, da se izrazimo Flavijanovom formulom: K r i s t je nakon

jedini puta, kad govori ο dvjema naravima, koje su »zajedno došle«, ali i tu govori

sjedinjenja sastavljen iz dvije naravi, koje su u jednoj hipostazi i u jednom proso-

zapravo ο »sjedinjenju« tih naravi.

11

O n tako ostaje na terenu AS. Pa i kad govori ο

»sjedinjenju dviju naravi, koje su zajedno došle«, on se još uvijek nije pomaknuo iz

ponu.

18

Flavijanov je nauk u tom pitanju posve isti s onim njegova predšasnika

Prokla; dijele ih tek neke specifičnosti u formulacijama. Obojica su diofiziti s

što se tiče formalnog određenja sjedinjenja.

izrazitim isticanjem jedne hipostaze u K r i s t u . M e đ u t i m , dok Proklove diofizit-

To je m e đ u t i m za Flavijana iznimno. On se inače u determiniranju sjedinjenja s

ske formule imaju uglavnom više aniohijski prizvuk, jer ostavljaju neposredni

formalne strane redovito približuje aleksandrijskoj kristologiji, kada govori ο sjedi­

dojam da su dvije naravi ostale dvije i nakon sjedinjenja, Flavijan je prihvatio

okvira AS i antiohijske kristologije,

12

19

njenju »iz dvije naravi« , usvajajući tako jednu formulu koja je posve aleksandrij-

aleksandrijsku formulu έκ δύο φύσεων, koja je po sebi takva, da nekako daje na­

skog izvora. Ta formula odjeljuje Flavijana i od Prokla, koji je ne poznaje. Flavijan

slućivati kao da su dvije naravi nakon sjedinjenja prestale biti dvije.

13

je u formalnom određenju sjedinjenja stupio još bliže Aleksandriji, kad najednom

20

Z b o g takve

formulacije, kao i zbog činjenice da vođa monofizitske stranke, aleksandrijski 21

mjestu govori ο »hipostatskom sjedinjenju« . Pojam hipostatskog sjedinjenja Fla­

patrijarh Dioskor, nije zabacivao takvu formulaciju, mogle bi se postaviti sum­

vijan je usvojio iz druge Ćirilove poslanice Nestoriju, i to radi ugleda, koji je toj

nje u Flavijanov terminološki diofizitizam.

14

15

poslanici dao Efeški sabor (431.), kao što se može vidjeti već i na citiranom mje­ stu Flavijanova pisma.

16

Takve sumnje m e đ u t i m ne bi bile opravdane, ako bi se i mogli za njih navoditi

Nije sigurno da bi Flavijan tome izrazu pridavao dublji

neki prividni razlozi. Da to d o k a ž e m , potrebno je najprije upozoriti na jednu

smisao nego što mu ga pridaje C i r i l , ali također nije nemoguće, da je već Flavijan

distinkciju, koja se obično ne uzima u obzir. Treba naime dobro imati na umu

počeo tome izrazu pridavati terminativno značenje. To je dapače vjerojatno, kako

da je nešto posve drugo priznavanje t e r m i n o l o š k o g diofizitizma, a drugo opet

ćemo malo kasnije vidjeti. Samo najednom mjestu Flavijan ističe nepomiješanost

priznavanje jedne i l i druge diofizitske formule. K r i v o bi prema tome bilo tvrditi

17

sjedinjenja, inače ο tome ne govori. Sigurno nije to smatrao potrebnim, jer mu se

da netko nije diofizit već zato, što mu se ne sviđa stanovita diofizitska formula, i l i

činilo daje ta stvar dovoljno jasna iz onoga, stoje on učio ο rezultatu sjedinjenja. 18

11

ή ένωσις των συνελθουσών επί Χριστώ δύο φύσεων, Schvv., isto, n. 5, pg. 38; Mansi, V, 1332-1333. Izraz συνέλθει ν u takvom značenju nije nikakva posebnost. Nalazimo ga kod Prokla u H T : συνήλθον cd φύσεις, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 107, c. 8; P G , 65, 689B. δύο γάρ φύσεων ένωσις γέγονε, kaže antiohijski simbol (AS), Schvv., isto, p. 4, n. 127, pg. 17, c. 5; P G , 77,177A. έκ δύο φύσεων έ'νωσις, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, n. 488, pg. 140; Mansi, V I , 737B. Inače s izrazom έκ δύο φύσεων nije kod Flavijana povezan izraz ένωσις, ali »iz dvije naravi« očito uvijek znači sjedinjenje, bilo infieri ili infacto esse. 12

13

14

σάρκα ... ένωθεΐσαν τώι θεώ ι λόγωι καθ' ύπόστασιν, Ep. I ad Leonem, Schvv., isto, n. 3, pg. 37; Mansi, V, 1332-1333. Schw., 1.1, v. 1, p. 1,11. 4, pg. 25-28; P G , 77, 44-49, ep. 4. Usp. također drugu poslanicu Leonu (Schw., t. II, ν. 1, ρ. 1, n. 5, pg. 39) i saborske zapisnike iz godine 448. (Schvv., isto, n. 271, pg. 114; Mansi, V I , 677-680). Ep. II ad Leonem, Schw., isto, n. 5, pg. 38; Mansi, V, 1352-1353. 15

16

17

έκ δύο φύσεων ομολογούμε ν τον Χριστό ν είναι μετά τήν ένανθρώπησιν, έν μια ι ύποστάσει και ένι προσώπωι, vjeroispovijest na saboru 448. (Schvv., isto, n. 271, pg. 114; Mansi, V I , 680). Usp. Ep. I ad Leonem (Schw., isto, n. 3, pg. 37; Mansi, V, 1332C) i vjeroispovijest Teodoziju (Schvv., isto, n. 1, pg. 35; P G , 65, 892; Mansi, V I , 541B). 19

Usp. npr. formulu iz Hom. III: τής ... οικονομίας τάς δύο φύσεις ... ένωσάσης ..., Doctrina, pg. 49, n. V; Martin, pg. 46, n. 11; P G , 65, 842-843. Mi danas možda više pravo ne osjećamo te nijanse, ali ju je dobro osjećao speku­ lativni grčki duh. Proklova formula έν δύο φύσεσιν (Hom. IV, Doctrina, pg. 49, n. V I ; Martin, pg. 43, n. 22; P G , 65, 846A; Moss, pg. 70-71), koja će kasnije postati znakom ortodoksije po kalcedonskoj definiciji, odjeljuje se i od aleksandrijskih i od antiohijskih formula, jer ona uključuje priznanje dviju naravi, a usto izričito tvrdi potpunu jednotu onoga, koji je u dvije naravi. Takva formula pokazuje precizno razlikovanje između oso­ be i naravi, kao stoje već istaknuto! On je izjavio na Kalcedonskom saboru: τό έκ δύο δέχομαι τό δύο, ού δέχομαι ..., Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, η. 332, pg. 120; Mansi, V I , 692Α. 20

21

Proklo i Flavijan

Proklo i Flavijan

272

23

273

što izvjesnu diofizitsku formulu smatra manje prikladnom. Ta tvrdnja neće biti

je K r i s t nama istobitan po tijelu i l i ne?«

nikakva novost za onoga koji je pažljivo proučavao kristološke borbe petog, pa i

smatra svoju formulaciju ekvivalentnom s onom, koju iz AS proponira Euzebije,

K a k o se iz tog odlomka vidi, Flavijan

kasnijih stoljeća. A k o budemo držali na pameti tu distinkciju, neće nam biti teško

samo mu se njegova čini očito mnogo zgodnijom od Euzebijeve. K a d E u t i h pri­

uvidjeti daje Flavijan doista t e r m i n o l o š k i diofizit, pa da nije posve neopravdana

znaje Flavijanovu formulu, Euzebije je nezadovoljan, on smatra da pitanje nije

Dioskorova tvrdnja u Kalcedonu, kad Flavijana optužuje za diofizitizam govore­

bilo dovoljno precizirano, te zbog toga sam postavlja pitanje, koje sadrži otvore­

ći: »Flavijan je očito zato svrgnut, što je rekao nakon sjedinjenja dvije n a r a v i « ,

nu antiohijsku diofizitsku formulu. Na tu formulu dakako E u t i h neće pristati,

iako treba bez daljnjega priznati da u sačuvanom materijalu ne nalazimo nigdje

kao što na nju neće pristati uopće strogi pobornici aleksandrijskog kristoloskog

formule »dvije naravi«. To je antiohijska diofizitska formula. O n a u cjelini ima

shvaćanja.

22

24

Flavijan m e đ u t i m ne ispravlja Euzebija. On je očevidno d r ž a o obje

glasiti ovako: »Poslije sjedinjenja jesu dvije naravi, jedan prosopon«, i l i »Krist je

formulacije u osnovici identičnima, samo mu se antiohijska formulacija činila

nakon sjedinjenja dvije naravi, jedan pros opon«. M o ž e biti i više nijansiranja. Na

pogibeljnijom i više izložena napadajima sa strane protivnika diofizitizma od

primjer: »Krist je sjedinjenje dviju naravi«, i l i »Krist su dvije sjedinjene naravi«,

njegove formulacije. Treba dodati daje Euzebije t a k o đ e r smatrao obje formula­

itd. Aleksanđrijska je kristologija u t i m formulama nazrijevala nestorijanizam,

cije jednako vrijednima, ako on sam i nije upotrebljavao aleksandrijske formule.

jer su one premalo izricale jedinstvo Krista, a previše su davale dojam da su dvije

To pokazuje čitav Eutihov proces, a posebno se to vidi iz Euzebijeva vladanja u

naravi postavljene jedna kraj druge.

Kalcedonu. K a d je tamo Dioskor izjavio, da on Flavijanovu formulu p r i m a ,

25

Flavijan je u tom pitanju zauzeo svoj posebni stav, koji ga odjeljuje i od alek-

Euzebije misli daje time nastala pogibelj da Dioskor ne bude suđen, b u d u ć i da

sandrijskih bogoslova jednako kao i od antiohijskih, a u nekom smislu i od Pro­

je pravovjeran. Z b o g toga Euzebije odmah na to ponovno ističe, kako Dioskor

kla. On nije zabacivao antiohijsku diofizitsku formulu, kao što to čini Dioskor

ima odgovarati za ono, što je njemu zlo učinio u E f e z u ,

i strogi aleksandrijci (tj. monofiziti), ali je ipak nije upotrebljavao, kao što su je

traži, da bude kažnjen. Jednako na petoj kalcedonskoj sjednici, gdje se raspravlja

upotrebljavali antiohijci, a s njima i Proklo te neki drugi bogoslovi, ο kojima će

ο Anatolijevu predlošku dogmatske definicije, koji nema formule »dvije naravi«,

još biti riječi. M o ž e se reći da se on te formule nekako bojao, je mu se vjerojatno

nego samo »iz dvije naravi«, Euzebije se izražava u prilog takve definicije; on je

činila doista previše djelilačkom prema nestorijanizmu.

s njome posve zadovoljan, iako u kristološkom materijalu, koji nam je od njega

26

te da on poradi toga

27

A l i nigdje nemamo dokaza da bi je bio izričito zabacivao, čak štoviše, on je

sačuvan, nigdje ne nalazimo formule »iz dvije naravi«, nego uvijek samo »dvije

š u t k e priznaje. Za dokaz tome dosta je navesti jedan odlomak rasprave s E u -

naravi«. To očito pokazuje daje za Euzebija jedna i druga formula značila isto,

tihom na saboru u Carigradu 448. N a k o n čitanja Ćirilove poslanice Laetentur

bar u onim modifikacijama koje je aleksanđrijska formula imala kod Flavijana,

caeli, gdje se nalazi A S , Eutihov tužitelj Euzebije Dorilejski postavlja na E u t i -

a sasvim sigurno t a k o đ e r i u Anatolijevu predlošku definicije na K a l c e đ o n s k o m

hovu adresu pitanje: »Pristaje li na ovo, što je netom čitano iz blaženog C i r i l a ,

saboru. Tako je Euzebije, taj očiti diofizit, siguran svjedok Flavijanova diofizitiz­

i ispovijeda li daje nastalo sjedinjenje dviju naravi u jednom prosoponu i jednoj

ma. Spomenuto je daje formula έκ δύο φ ύ σ ε ω ν kod Flavijana modificirana. U

hipostazi, i l i ne? Na to Flavijan, kao predsjednik sabora, upravlja pitanje Eutihu,

čemu se sastoji ta modifikacija? Flavijan je načinio razliku i z m e đ u onoga, što je

ali modificirano: »Jesi li čuo, prezbitere Eutihe, što k a ž e tvoj tužitelj? K a ž i da­

»prije sjedinjenja« i onoga, što je »poslije sjedinjenja«. Takvo razlikovanje m o ž e

kle, ispovijedaš li sjedinjenje iz dviju naravi?« E u t i h odgovara: » D a k a k o iz dviju naravi« (tj. priznajem). Euzebije je nezadovoljan Flavijanovom formulacijom, jer 23

mu se čini neprecizna. Zato sad on sam postavlja direktno pitanje E u t i h u : »Ispo­ vijedaš l i , gospodine arhimandritu, dvije naravi poslije učovječenja i k a ž e š l i , da

... δύο φύσεων ένωσιν ... εί έκ δύο φύσεων ένωσιν ομολογείς; ... ναι έκ δύο φύσεων ... ομολογείς δύο φύσεις ... μετά τήν ένανθρώπησιν, Schvv., isto, pg. 140, Mansi, V I , 737B-C. V i d i izjave na saboru u Efezu (449.) i Kalcedonu (451.), isto, i dalje. Bar općenito, vidi gore bilj. 21! Schvv., isto, pg. 120; Mansi, V I , 692A. Schvv., t. II, ν. 1, p. 2, n. 19, pg. 124 (320); Mansi, V I I , 104C. 24

25

22

... όχι μετά τήν ένωσιν δύο φύσεις είπε ν, Schw., isto, n. 299, pg. 117; Mansi,

V I , 684D.

26

27

Proklo i Flavijan

274

275

Proklo i Flavijan

imati neki smisao jedino u slučaju, ako uzmemo da ono »prije sjedinjenja« zna­ či zapravo promatranje samoga sjedinjenja i η fieri, a ono »poslije sjedinjenja«

28

znači promatranje sjedinjenja infacto esse. A k o se radi ο inkarnaciji infieri, nema

tihovoj tvrdnji, pa da nakon sjedinjenja nije jedna narav, što dakako znači, da su dvije. To on u istom pismu papi Leonu dokazuje tako ističući da se sjedinjenjem nisu pomiješale svojstvenosti (dviju) naravi.

32

Tvrdnja da su nakon sjedinjenja

sumnje da tu imamo posla s dvije naravi, i da inkarnacije ne m o ž e biti, a da ne

ostale nepomiješane svojstvenosti dviju naravi ne m o ž e se u kontekstu nipošto

bude iz dvije naravi. To su priznavali i svi monofiziti (oni su dakako pojam »na­

promatrati kao teza, koja bi ekskluzivno determinirala što je ostalo, nego samo

rav« uzimali u apstraktnom smislu!). Monofiziti, m e đ u t i m , ne dozvoljavaju da bi

kao dokaz protiv prijašnje Eutihove teze. Inače bi cijeli odlomak imao vrlo malo

se moglo govoriti ο dvije naravi, kad promatramo inkarnaciju kao gotov čin (iη

smisla. Prema tome je smisao toga odlomka ovaj: E u t i h uči daje u K r i s t u poslije

facto esse), tj. kad promatramo K r i s t a nakon utjelovljenja. K a d dakle Flavijan

sjedinjenja jedna narav. To nije istina, jer su svojstvenosti naravi ostale nepomi­

29

neprestano ponavlja da je za njega K r i s t »iz dvije naravi poslije učovječenja« ,

j e š a n e . A k o pak su svojstvenosti naravi ostale nepomiješane, ostale su nepomi­

onda se tu mora raditi doista ο pravom diofizitizmu, ako n e ć e m o reći daje takva

ješane i naravi. Jedino tako je E u t i h pobijen. A k o bi se protiv Eutiha tvrdilo, da

modifikacija besmislena. K a d bi izraz »iz dvije naravi nakon sjedinjenja« imao

nakon sjedinjenja postoje samo svojstvenosti jedne i druge naravi, to bi bilo mimo

značiti samo daje K r i s t iz dvije naravi u tom smislu, što je sjedinjenje nastalo iz

njega, jer on ο svojstvenostima ništa ne govori. K a d Flavijanovo mišljenje ne bi

dvije naravi, onda razlikovanje na »prije« i »poslije« sjedinjenja ne bi imalo nika­

bilo terminološki diofizitsko, cijeli bi proces protiv Eutiha bio besmislen.

kva smisla. Flavijanova formulacija m o ž e imati neki smisao jedino u slučaju, ako

M o g l o bi se m e đ u t i m tvrditi daje Flavijan učio dvije naravi samo u apstrak­

ona znači daje K r i s t nakon sjedinjenja sastavljen iz dvije naravi, ne samo tako da

tnom smislu. U tom slučaju ljudska Kristova narav ne bi bila konkretna čovječja

je to sastavljanje nekad nastalo, nego da ono hic et nunc postoji. T a k o je očito daje

narav, nego bi bila ljudska narav samo u apstraktnom smislu (substantia secun-

Flavijan modifikacijom »poslije utjelovljenja« dodatkom formuli »iz dvije naravi«

da). Tako se on ne bi mnogo udaljio od monofizitizma. Flavijan je ο tome iznio

imao nakanu ispovjediti ne samo stvarni nego i t e r m i n o l o š k i diofizitizam.

svoje mišljenje dosta jasno i o d r e đ e n o . Poznato je da je E u t i h suđen radi toga,

Jedino tako m o ž e m o razumjeti i čitav njegov rad u Eutihovu pitanju. On osu­

što je tvrdio daje poslije utjelovljenja samo jedna narav i da Kristovo čovještvo

đuje Eutiha, jer je taj rekao daje »... K r i s t prije učovječenja dvije naravi, b o ž a n ­

nije nama istobitno. Flavijan je b r i ž a n u tome da istakne kako je K r i s t nama po

stva i čovještva, a poslije sjedinjenja daje nastala jedna narav«, kao što Flavijan

čovještvu istobitan.

poručuje sv. Leonu papi.

30

33

A l i to m o ž e još uvijek imati posve apstraktni smisao, kao

To su dvije tvrdnje, koje mogu biti pobijane. Prva go­

da se radi ο čovječjoj biti Kristovoj u apstraktnom smislu (substantia secunda), a

vori ο tome koliko je naravi prije učovječenja, a druga ο tom, koliko ih je nakon

ne ο biti u konkretnom smislu (substantia prima). A l i Flavijan svoju misao u toj

učovječenja. Flavijan se na prvu tvrdnju uopće ne osvrće.

31

Cijeli se proces vodio

točki sasvim izričito i jasno precizira. K a o razlog Eutihove osude navodi on u oba

samo oko druge tvrdnje, naime oko tvrdnje da je »poslije sjedinjenja jedna na­

pisma papi Leonu t a k o đ e r to, što E u t i h ne priznaje da je Kristovo tijelo »tijelo

rav«. A k o dakle Flavijan zabacuje Eutihovo mišljenje, da je »nakon sjedinjenja samo jedna narav«, onda nema sumnje daje po njemu istina kontradiktorna E u 32

μένουσι και έν τήι ενώσει ακέραιοι των φύσεων αί ιδιότητες, Schvv., isto, n. 5, pg. 38; Mansi, V, 1352. On to obično izražava drukčije: ομοούσιος τήι μητρι = istobitan majci. Vjero­ ispovijest na saboru, Schvv., isto, n. 271, pg. 114; Mansi, V I , 680; jednako u vjeroispo­ vijesti Ad Theodosium, Schvv., isto, n. 1, pg. 35; P G , 65, 892 i drugo pismo Ad Leonem, Schvv., isto, n. 5, pg. 39; Mansi, V, 1353. A l i govori i ομοούσιος ήμΐν = istobitan nama, na saboru 448., Schvv., isto, n. 515, pg. 142; Mansi, V I , 741Β; Epist. I ad Leonem, Schvv., isto, n. 3, pg. 37; Mansi, V, 1332C; Epist. II ad Leonem, Schvv., isto, n. 5, pg. 39; Mansi, V, 1353. Iz toga, što te dvije formule uzajamno upotrebljava, dosta se jasno vidi da mu jedno i drugo znači stvarno isto. Zato se ne kanim obazirati na različitost formulacije, a još manje ću se upuštati u povijest njezina postanka, koju bi uostalom bilo vrlo korisno proučiti. 33

28

Flavijan zapravo ne kaže »poslije sjedinjenja«, nego »poslije utjelovljenja« i »posli­ je učovječenja«. έκ δύο φύσεων μετά τήν ένανθρώπησιν, vjeroispovijest na saboru, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, n. 271, pg. 114; Mansi, V I , 680; isto u pismu (prvom) Leonu, Schvv., isto, n. 3, pg. 37; Mansi, V, 1332C; jednako u vjeroispovijesti Ad Tbeodosium imperator em, Schw., isto, n. 1, pg. 35; P G , 65, 892; Mansi, V I , 541B. Drugo pismo, Schvv., isto, n. 5, pg. 38; Mansi, V, 1352C. To mu papa Leon vrlo zamjera, LTF (coll. Ballerini, ep. 28), Silva-Tarouca, pg. 32, v. 178-182; Mansi, V, 1387A. 29

30

31

276

Proklo i Flavijan

277

Proklo i Flavijan

čovjeka«, iako priznaje daje ono »tijelo ljudsko«.

34

U drugoj poslanici Leonu on

jednoga Sina, jednoga G o s p o d i n a . «

3 8

I u prvom pismu papi L e o n u Flavijan

to posebno ovako formulira: »(Eutih kaže) ... da iz Marije nastalo Gospodinovo

k a ž e da on »shvaća K r i s t a iz dvije naravi nakon učovječenja u jednoj hipo­

tijelo nije naše biti (ουσία) niti iz čovječjeg tijesta, nego ga naziva ljudskim, naime

stazi i j e d n o m p r o s o p o n u « . Te se diofizitske formulacije bitno razlikuju od

ne nama istobitnim niti onoj, koja gaje po tijelu rodila . . . «

35

39

N i t k o neće nijekati

antiohijske formulacije po tome što uz dvije naravi priznaju ne samo jedan

da je smisao te tvrdnje da je K r i s t sasvim konkretan čovjek, a ne samo nekako

prosopon, nego i j e d n u hipostazu. To je dakako formulacija, koju je Flavijan

»ljudski« u nekom apstraktnom smislu. A k o pakje K r i s t konkretan čovjek, onda

očito b a š t i n i o od svoga p r e d š a s n i k a P r o k l a .

ona »naša bit« nije nipošto mišljena samo u apstraktnom smislu, nego t a k o đ e r

Teško bi bilo reći, što za Flavijana točno znači jedna hipostaza. Sačuvani mate­

i konkretno (kao substantia prima). T i m e je Flavijan najbolje pokazao da je on

rijal ne omogućuje nam nikakav apsolutno siguran zaključak. M o ž e m o ipak kao

doista diofizit, i to u posve konkretnom smislu. Da ukratko formuliram izvode,

gotovo sigurno uzeti da Flavijan nije jednu hipostazu shvaćao drukčije negoli Pro­

koji su ovdje izvedeni: 1. Flavijan je terminološki diofizit. 2. Z b o g toga osuđuje

klo, od kojega ju je i naslijedio. A to onda znači da Flavijanova jedna hipostaza nije

Eutiha, koji ne priznaje terminološki diofizitizam. 3. A l i Flavijan izbjegava anti­

shvaćena kao rezultat koji je sjedinjenjem nastao, nego kao preegzistentna Logo­

ohijske diofizitske formule.

sova b o ž a n s k a hipostaza, koja s Kristovom ljudskom naravi sastavlja samo jednu

Svakako je zanimljivo promatrati kako je Flavijan u svojim vjeroispovije­

hipostazu. M o ž d a bi se moglo reći da takvo mišljenje donekle opravdava Flavija­

stima b r i ž n o nastojao što više istaknuti jedinstvo K r i s t a . On u obje vjerois­

nova konstantna formulacija: »ujednoj hipostazi ijednom prosoponu«, koja daje

povijesti - jednako u onoj na saboru, kako u onoj, koju je podnio caru - po­

naslutiti da hipostaza i prosopon nisu rezultat sjedinjenja, nego da se u njima zbi­

navlja t a k o r e ć i doslovce AS (uz neke manje k r i s t o l o š k i n e v a ž n e promjene) sve

lo sjedinjenje. No m o ž d a bi bilo pretjerano tvrditi da takva formulacija jedne hi­

do onog mjesta, gdje u simbolu dolazi spomen ο »sjedinjenju dviju naravi«.

postaze mora imati baš to značenje. K a k o god bilo, svakako ostaje blizu potpune

Flavijan osjeća daje tu slaba t o č k a A S . Z a t o on to mjesto potpuno mijenja.

sigurnosti tvrdnja daje Flavijan, slijedeći Prokla, jednu Kristovu hipostazu doista

AS k a ž e : »Jer je nastalo sjedinjenje dviju naravi, zato priznajemo jednoga

shvaćao kao b o ž a n s k u Logosovu hipostazu, u kojoj se zbilo sjedinjenje.

K r i s t a , jednoga Sina, jednoga G o s p o d i n a . «

3 6

40

Flavijan to k a ž e ovako: »Jer

Još jedan detalj u Flavijanovim izjavama donekle potvrđuje to mišljenje. To je

priznajemo, daje K r i s t nakon učovječenja iz dviju naravi u jednoj hipostazi

njegovo dopuštanje da se m o ž e kazati i »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A

i j e d n o m prosoponu, ispovijedajući jednoga K r i s t a , jednoga Sina, jednoga

LOGOSA« - njegovo najveće približavanje aleksandrijskoj kristologiji i najveći

37

G o s p o d i n a . « A u vjeroispovijesti caru Teodoziju veli ovako: »Jer (prizna­

ustupak E u t i h u . Flavijan se ο toj formuli izričito izrazio u svojoj vjeroispovijesti

vajući) K r i s t a iz dvije naravi nakon utjelovljenja iz svete Djevice i učovječe­

caru Teodoziju. N a k o n što je ispovjedio vjeru u »jednoga K r i s t a iz dvije naravi

nja u jednoj hipostazi, i u j e d n o m prosoponu ispovijedamo jednoga K r i s t a ,

... nakon učovječenja u jednoj hipostazi i jednom p r o s o p o n u « , on dodaje: »I ne

38

34

... άλλά τό του κυρίου σώμα μή είναι μέν σώμα άνθρωπου, ανθρώπινο ν δέ σώμα τό έκ τής παρθένου ..., Ep. I ad Leonem, Schw., isto, n. 3, pg. 37; Mansi, V, 1333A. Usp. Ep, II ad Leonem, Schvv., isto, n. 5, pg. 39; Mansi, V, 1353A. 35

... τό έκ Μαρίας σώμα γενόμενον του κυρίου μή είναι τής ημετέρας ουσίας μή δέ του ανθρωπείου φυράματος, άλλ' άνθρώπινον μέν αυτό άπεκάλει ... V i d i tekst AS u prijašnjem poglavlju, bilj. 32. και γάρ έκ δύο φύσεων όμολογοΰμεν τον Χριστό ν είναι μετά τήν ένανθρώπησιν, έν μια ι ύποστάσει και έν ένί προσώπωι, ένα Χρσιτόν, ένα υ ιόν, ένα κύριον ομολόγουντες ... Το je vjeroispovijest na saboru, Schvv,, t. II, ν. 1, ρ. 1, n. 271, pg. 114; Mansi, V I , 680A-B. 36

37

και γάρ έκ δύο φύσεων (ομολόγου ντες) τον Χριστό ν μ^τά τήν σάρκωσιν τήν έκ τής άγιας παρθένου και ένανθρώπησιν έν μιαι ύποστάσει, και ένί προσώπωι, ένα Χριστόν, ένα υ ιόν, ένα κύριον όμολογοΰμεν, Schvv., isto, n. 1, pg. 35; P G , 65, 892. Tu Flavijan još malo jače nijansira sjedinjenje dviju naravi, kad postavlja stanovitu razliku između σάρκωσις i ένανθρώπησις, te veže σάρκωσις s έκ τής άγιας παρθένου. Tu on jasno podsjeća na Proklovu spekulaciju u TA, gdje Proklo govori kako Krist nije ušao u savršena čovjeka, nego je »postao tijelo« doprijevši do početka naravi, Schvv., t. IV, v. 2, pg. 189, c. 12; P G , 65, 860-861. Flavijan želi istaknuti daje Logos od prvoga časa sjedinjen s tijelom. 39

... τον Χριστόν ... έκ δύο φύσεων μ^τά τήν ένανθρώπησιν έν μια ι ύποστάσει και έν ένί προσώπωι, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, η. 3, pg. 37; Mansi, V, 1332C. Proklovo shvaćanje jedne hipostaze raspravili smo prije. 40

278

Proklo ι Flavijan

Proklo i Flavijan

zabacujemo reći jednu narav Boga Logosa, utjelovljenu dakako i učovječenu, jer

279

nejasnoći. Z a t o Flavijan i ne odobrava formulu u svakom pogledu nego samo

K a k o se odmah vidi, Flavijan

utoliko, ukoliko ona lijepo pokazuje daje K r i s t jedan te isti. To »jedan te isti«

samo dopušta, tolerira Ćirilovu formulu, a nipošto je ne smatra najboljom. O d ­

u toj suvislosti m o ž e imati samo to značenje, daje K r i s t jedan s Logosom i isti

mah dodaje u kojem se smislu ona m o ž e dopustiti, da ukloni svaki nesporazum.

s Logosom i to baš u specijalnom značenju, da je Logos subjekt cjeline, koja je

O n a se m o ž e upotrijebiti zato, jer je K r i s t jedan te isti, te joj se jedino to značenje

nastala sjedinjenjem.

je iz obiju jedan te isti naš Gospodin Isus K r i s t . «

41

smije pripisati. Tu imamo jedno od prvih diofizitskih tumačenja Ćirilove formu­ 42

45

Tako priznanje formule »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A LOGOSA«

le. To je tumačenje natuknuo Teodoret, ali je formulu ipak odbacivao. Sigurno

donekle potvrđuje mišljenje daje Flavijan pod jednom hipostazom mislio - jed­

mu se nije činilo da bi ona imala to značenje u ustima onih, koji su se za nju bo­

nako kao i Proklo - b o ž a n s k u hipostazu Logosovu. Formula naime, kao što se

r i l i . Vjerojatno je takav Teodoretov stav bio dobrim dijelom uvjetovan njegovim

moglo vidjeti, pokazuje da je u Kristovu kompozitu subjekt Božanski Logos, a

kristološkim shvaćanjima.

ne samo Krist u smislu antiohijske škole.

Flavijan je, m e đ u t i m , drukčije mislio. Ni on nije bio zagrijan za formulu, ali je smatrao da ona m o ž e imati ortodoksni smisao. K o j i bi to bio smisao?

Ne treba posebno isticati da je Flavijan priznavanjem te formule pristupio Aleksandriji, koliko je najviše bilo moguće, a da ipak još uvijek sačuva diofiziti­

K o d Flavijana je »narav« iz te formule Logosova b o ž a n s k a narav. N e p r o m i ­

zam. N e m a sumnje da bi u takvom tumačenju, koje je posve diofizitsko, Ćirilovu

jenjena narav, kakva je bila prije inkarnacije. I to je po svom formalnom smislu

formulu odobrio i Proklo, ali dakako ne s više žara, negoli je to učinio Flavijan.

doista narav, a ne osoba. Poosobljuje ju njezino određenje »Logosova«. Logosova

M e đ u t i m , Proklo nije došao u p r i l i k u gdje bi se bio morao ο njoj izjasniti, te joj

narav, to je sam Logos. D a k a k o da je ta narav samo jedna. O n a se utjelovila.

tako u. Proklovim spisima nema traga. Flavijana su prilike prisilile da ο njoj izre-

K r i v o bi bilo reći da se utjelovila »božanska narav«, jer bi ona tako bila shvaćena

kne svoje mišljenje. Bilo je to u času, kad je bio u nemilosti dvora, koji je aleksan-

bez osobnosti, ali nije uopće krivo reći, da se utjelovila »Logosova narav«. C i r i l

drijsku kristologiju smatrao svojom s l u ž b e n o m kristologijom. Z b o g toga treba

je ostavio otvorenim pitanje, stoje ono, čime se Logosova narav utjelovila. Takvo

dakako priznati da je Flavijan bio na neki način ponukan da se izjasni za alek-

43

sandrijsku formulu. A l i to ipak u biti ne umanjuje gornjih izvoda. Jer on stvarno

Ćirilu je bilo glavno da se p o k a ž e kako je utjelovljeni Logos jedan, i da se ista­

nije nimalo odstupio od svoga shvaćanja. On se nije odrekao diofizitizma. I daje

njegovo shvaćanje Apolinarove formule nije bilo ni monofizitsko ni diofizitsko.

kne dominantan položaj Božanskog Logosa u cjelini, koja je nastala sjedinjenjem

smatrao, da aleksanđrijska formula ne m o ž e imati nikakva ortodoksnog smisla,

Logosa i čovještva. A za to je ta formula vrlo prikladna. K o d Flavijana ona nije

malo je vjerojatno da bi joj ga on bio kušao silom nametnuti. A u svakom slučaju

izgubila značenje koje joj je davao Ćiril, ali je to značenje prošireno, nadopunjeno

Flavijan je priznanjem formule pokazao, da je po njegovu shvaćanju Božanski

tako da se u njoj podrazumijeva diofizitski smisao. Flavijan misli da je i tije­

Logos subjekt, kojem pripada Kristova ljudska narav.

lo, odnosno čovještvo, kojim se Logosova narav utjelovila, t a k o đ e r »narav«. To je diofizisko tumačenje. A k o formulu promatramo u svjetlu onih eksplikacija, koje su u studiji iznesene ο aleksandrijskoj kristologiji,

44

Tako smo iscrpili sve, što se m o ž e reći ο temeljnim crtama Flavijanova učenja ο K r i s t u nakon sjedinjenja.

46

to tumačenje neće nam

se činiti tako nategnutim, kako se to često misli. A l i dakako da ono boluje na 45

41

και μιαν μέν τοΰ Θεού Λόγου φύσιν, σεσαρκωμένην μέντοι και ένανθρωπήσασαν λέγειν ούκ άρνούμεθα διά τό έξ άμφοΐν ένα και τον αυτόν είναι κύριον ημών Ίησούν τον Χριστόν, Schvv., isto, n. 1, pg. 35; P G , 65, 892. Eranistes, Dial. II, Inconfusus, P G , 83, 144A-B. Ο Ćirilovu shvaćanju formule vidi u prijašnjem poglavlju bilj. 108. Mislim na svojstvo aleksandrijske kristologije da promatra inkarnaciju kao in­ karnaciju, to jest sa stanovišta Božanskog Logosa. 42

43

44

Takvo izlaganje Flavijanova shvaćanja spomenute formule, ako možda i nije apso­ lutno sigurno, ipak je najvjerojatnije. Formulu έν δυο φύσεσιν Flavijan ne donosi nigdje. Ona je ušla kasnije u grčki tekst vjeroispovijesti Ad Theodosium imperator em, kako ga donosi P G , 65, 892B. V i d i isto, bilj. 2. Usp. Liberatus, Breviarium causae Mansi, I X , 677C; P L , 68, 1001C i kritičko izdanje vjeroispovijesti, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, n. 1, pg. 35. Ρ rip ο minjem da Flavijan u istoj vjeroispovijesti i negativno utvrđuje jedinstvo Krista time, što odlučno odbacuje dijeljenje na dva sina, ili dvije hipostaze ili dva prosopona. On baca anatemu na one, koji bi Krista tako dijelili. 46

280

Proklo i Flavijan

Proklo i Flavijan

F i l o z o f s k a terminologija

281

meni se čini jedini vjerojatan. Bar prema onome, što dosad znamo ο Flavijanovoj kristologiji.

Ο pitanju Flavijanove terminologije, posebno filozofske terminologije, nije

Na takvo uvjerenje sili nas više detalja iz Flavijanova kristološkog učenja. On

više potrebno mnogo rasprave. Taje terminologija posve jednaka kao i k o d P r o ­

uči hipostatsko sjedinjenje ( έ ν ω σ ι ς κ α θ ' ύπόστασιν) i »jednu h i p o s t a z u « nakon

k l a . Flavijan dobro razlikuje i z m e đ u naravi i hipostaze. Identificira li hipostazu

sjedinjenja. Posebno nas na to sili dopuštanje »jedne utjelovljene Logosove nara­

i prosopon? To je po sebi gotovo posve sigurno, iako bi bilo teško to dokazati

vi«, jer ta formula osobito jasno ističe dominantan položaj B o ž a n s k o g Logosa u

iz samih njegovih tekstova. M o ž e biti, da prosopon ima jedan stanoviti moral­

t e a n d r i č k o m kompozitu, stoje glavni preduvjet za m o g u ć n o s t kompletne komu­

ni prizvuk, ali nema sumnje, da oba pojma imaju kod Flavijana u temelju isto

nikacije idiomatum. Dakako da očita povezanost Flavijanove kristologije s Pro­

značenje.

klovom, a i s aleksandrijskom, t a k o đ e r upućuje na to daje Flavijan bio pristaša

K a k o smo vidjeli, Flavijan s pojmom naravi veoma usko veže pojam biti (ουσία). M o ž e m o reći, da mu ta dva termina znače isto.

kompletne komunikacije idiomatum,

47

to dapače već za sebe predstavlja jedan

solidan dokaz u prilog takvom shvaćanju.

Tako imamo rezultat, da je Flavijanova kristološka terminologija u osnovici posve jednaka s g r č k o m trinitarnom terminologijom, jednako kao stoje to slučaj s Proklovom terminologijom.

O p ć i sud i z n a č e n j e

M o ž e se j o š spomenuti da Flavijan dobro razlikuje apstraktne termine od konkretnih, uopće osobne od neosobnih. Ο tom m e đ u t i m nije imao prilike mno­ go se izražavati, jer se - kako je već spomenuto - sav njegov sačuvani kristološki materijal sastoji od tek nekoliko dogmatskih obrazaca.

Tako smo u osnovnim crtama prošli Flavijanovu kristologiju. O n a se usko vezuje uz AS u onim pitanjima, koja u njemu ne predstavljaju posebna mišljenja antiohijske škole. O n a je dakako điofizitska, ali taj diofizitizam po svojim for­ mulacijama nije antiohijski. Flavijanov se diofizitizam usko naslanja na Proklov diofizitizam i s njime zajedno Flavijan priznaje uz dvije naravi t a k o đ e r jednu

Pridijevanje vlastitosti

hipostazu. Od Proklove kristologije Flavijana dijele samo neke sklonosti pre­ ma a 1 e k s a η drijski m formulama, jer on od Aleksandrije prihvaća »sjedinjenje κ α θ ' ύ π ό σ τ α σ ι ν « i formulu έκ δύο φύσεων, te se izričito izražava za m o g u ć n o s t

Sto se tiče pridijevanja vlastitosti, nije potrebno reći da Flavijan priznaje

ortodoksnog tumačenja aleksandrijske formule: Μ ί α φ ύ σ ι ς του Θεοΰ Α ό γ ο υ

osnovni zakon, po kojem se vlastitosti jedne i druge naravi pripisuju jednoj te istoj osobi, jednome te istome Kristu, To je posve očita stvar, za nju j a m č i cijela Flavijanova ostavština. A l i j e mnogo teže pitanje s daljnjim izvođenjem komuni­ kacije idiomatum. Ni u jednom Flavijanovom spisu ne nalazimo slučaja komuni­ kacije idiomatum, gdje bi se ljudska svojstva izričito pripisivala Bogu i l i Božan­ skom Logosu. Č a k štoviše, ni termin »Theotokos« ne dolazi niti jedanput. A l i s druge strane nema nijednog mjesta u svemu, što imamo od Flavijana, koje bi nam davalo i najmanje pravo da zaključimo kako on ne priznaje potpunu komu­ nikaciju idiomatum. Potpuno siguran zaključak ο tom pitanju ne m o ž e m o dakle stvoriti na temelju Flavijanova materijala, koji nam stoji na raspolaganju. A l i ipak smatram da neće biti neopravdano ako, imajući u vidu cjelinu Flavijanove kristo­ logije, ipak zaključimo daje on priznavao kompletnu komunikaciju idiomatum. Takav zaključak nema d o d u š e apsolutne sigurnosti, ali je on ipak najvjerojatniji,

47

Zanimljivo je s time u vezi istaknuti da Flavijan — kao uostalom i Euzebije — nigdje ne optužuje Eutiha zbog teopashitizma. Pravi antiohijci toga ne prešućuju. Usp. Teodoretov Eranistes, cijeli treći dijalog Impatibilis. A da je Eutih bio teopashit (tu se, dakako, ograničujem samo na terminološki teopashitizam!), to je po sebi razumljivo. Ako ga Flavijan i Euzebije ne napadaju radi toga, ne znači li to da teopashitizam nije za njih bio nešto, stoje po sebi vrijedno osude? Nije li zanimljivo daje Flavijan u svo­ jim νj e r ο i s ρ ο ν ij e s t i m a, koje toliko sliče na AS, mukom mimoišao posljednji odlomak simbola, gdje antiohijci utvrđuju različitost pridijevanja, posebno s težnjom da isključe teopashitizam? Mislim da bi šutnja ο teopashitizmu, kad je u pitanju Eutih, već sama mogla biti dovoljan dokaz da su glavni borci za diofizitizam na saboru 448. dozvoljavali kompletnu komunikaciju idiomatum, pa prema tome i terminološki teopashitizam. To je, dakako, također proklovska baština.

282

283

Proklo i Flavijan

A l i dakako treba istaknuti da ta Flavijanova sklonost prema

Treba samo još nešto spomenuti pri koncu ovog poglavlja. Teško m i j e nakon

a 1 eksandrijskim formulacijama nimalo ne miienia osnove F'aviianova kristolos­

toga studija pristati na mišljenje, koje Flavijana smatra »umjerenim antiohijcern«?

σεσαρκωμένη,

48

kog shvaćanja, koje je posve isto s Proklovim. F L v i t ^ n mV i s h o d i o samo stoli­

0

Flavijan je očito teolog centralne grupe, koja se grupira oko Prokla, te koja nije ni

cu, nego je naslijedio i kristologiju* A k o bi se moglo dok? zari d/ . je Proklo svjesno

antiohijska ni aleksanđrijska, nego je krenula srednjim putem, koji će značiti put

išao za t i m da približi dvije kristologije, onda ni Flaviisnova sklonost prema alek-

kasnije katoličke kristologije. N e š t o više ο tom reći, bilo bi vrlo teško,

j

51

sandrijskim formulacijama ne bi trebala biti smatrana n ^ c i n , ste se ne bi moglo spojiti s P r o k l o v i m poimanjem (kao što se uostalom i m o ž e spojio). Flavijan bi onda i u toj točki bio zapravo Proklov nastavljač. Svakako, Flavijanova kristologija očito dokazuje da je Proklova misao bila shvaćena i da je našla ljudi koji su je usvojili, nastavljah 1 b o r i l i se za nju, N i t k o neće zanijekati da je Flavijan bio jedna od najvažnijih ličnosti koje su pripravile K a i c e d o n . K a d ovdje k a ž e m » K a l c e d o n « , ne m i s l i m u prvom redu na pobjedu d i o f i z i t i z m a . Uvjeren sam, da mi nitko neće osporiti, da je ova studija pokazala da u grčkoj C r k v i postoje u to doba ne jedan nego dva dio­ fizitizma. Z a t o k a d k a ž e m » K a l c e d o n « , ne m i s l i m p o d time jednostavno na pobjedu d i o f i z i t i z m a in gen ere, nego upravo na pobjedu diofizitizma, kakav je u K a l c e d o n u pobijedio. D a k a k o da je kalcedonski d i o f i z i t i z a m i d e n t i č a n s diofizit i zrnom kakav je ispovijedala latinska C r k v a . A l i latinska teologija nije bila dosta u p u ć e n a u suptilnosti g r č k e teologije. L a t i n s k a bi teologija bila zato mogla odigrati ulogu u tome, da pobijedi diofizitizam o p ć e n i t o , ali da pobijedi d i o f i z i t i z a m upravo takav, kakav je u K a l c e d o n u pobijedio, za to je bilo potrebno da u grčkoj C r k v i bude pripravljen.

49

U tom je kapitalna uloga

Flavijanova, a j o š više Proklova, odakle je Flavijan crpio svoj nauk. Ο tom će nam više reći sljedeće poglavlje.

48

Tako se uostalom jasno vidi koliko ima istine u sudu, što ga nerijetko ο Flavijanu iznose historičari, kad ističu kako je on bio skloniji antiohijskoj kristologiji negoli njegov predšasnik Proklo. Npr. Duchesne (Histoire ancienne de VEglise, t. III, Pariš, 1929., str. 396). sudi ο Flavijanu, daje on bio »plus porte que son predecesseur vers les formules des Orientaux«, Jednako Loofs (»Eutvches«, u: Β EP, Bd. V, Leipzig, 1898., str. 639) smatra da je to, što je Flavijan naslijedio Prokla, bilo epohalno, jer je on bio jedan od onih koji su aleksandrijskoj stranci bili manje skloni, dok je Proklo stajao blizu Ćirilu Analize su pokazale daje Flavijan bio više sklon aleksandrijskim formulama, negoli je to bio njegov predšasnik. Posebno to vrijedi za pitanje »jedne hipostaze«. 3

49

Lebon, Le monophysisme severien, Lovanii, 1909,, str. 3, bilj. 3; usp. Harnack, nav, dj., str. 377. Loofs (»Flavianus von Konstantinopel«, u: REP, Bd. V I , Leipzig, T899., str. 95) smatra posebno vjerojatnim da je Flavijan izašao iz antiohijske škole radi toga, što je Dioskor već od početka njegova episkopata bio prema njemu neprijateljski raspoložen. A l i ne treba misliti da je na dnu sve borbe morala biti uvijek baš kristologija. Dioskor je imao dovoljno razloga da se bori protiv Flavijana, kad i ne bi bili u pitanju kristološki problemi. On bi bio neprijatelj svakoga carigradskoga patrijarha, pogotovo takvoga, koji na dvoru ne bi bio dobro viđen, kao što je to bio slučaj s Flavijanom. Izvanredno veliki ugled, koji je carigradskom biskupu stekao Proklo (to pitanje još uvijek nije dovoljno proučeno, makar se ο njemu pisalo, vidi F. X. Bauer, Proklos von Konstantinopel, M i i n ­ chen, 1919., str. 95-114), nije nipošto bio po ćudi a 1 eksandrijskοm takmacu. Za Proklova života nije se moglo započeti borbu, jer je Proklo bio i previše ugledan, a ujedno je imao izvanredno zaleđe na dvoru. A l i j e nakon Proklove smrti nastao za Aleksandriju pogo­ dan trenutak. Usp. pismo antiohijskog biskupa Domna Flavijanu (PG, 83, 1280-1281, ep. 86), koje se krivo pripisuje Teodoretu. To su dokazala sirska Akta Dioskorova koncila u Efezu (449.), vidi M. Martin, Actes du Brigandage d'Ephese, Amiens, 1874., str. 139, bilj. (a), 142, bilj. c. Bauer (nav. dj., str. 111-114) raspravlja ο tom pismu kao da pripada Teodoretu. 50

51

3.

PROKLO I KALCEDONSKA DOGMATSKA DEFINICIJA

Promatranje Flavijanove kristologije dovelo nas je posve b l i z u problema kal­ cedonske dogmatske definicije. Kalcedonski sabor nije bio ništa drugo doli reha­ bilitacija Flavijana. Z a t o je posve razumljivo, da ce njegova dogmatska definicija biti najuže povezana s Flavijanovim saborom protiv Eutiha (448.). Proučavanje te veze bit će dakako najnaravnije ishodište odakle treba početi kod rješavanja problema kalcedonske definicije. Prije svega, m e đ u t i m , treba biti nacistu s time što mislimo pod problemom kalcedonske dogmatske definicije.

Problem kalcedonske definicije Bez sumnje bi vrlo zahvalan posao bio proučiti kalcedonsku definiciju u svim njezinim pojedinostima i historijski r a s t u m a č i t i njezinu genezu. T k o bi izvršio taj posao, moglo bi se reći da je zahvatio srž svih kristoloških problema i do­ nio njihovu sintetičku povijest od prvih p o č e t a k a sve do sabora u Kalcedonu. A l i kad ovdje govorim ο kalcedonskom problemu, onda nemam na umu cjeli­ nu kalcedonske definicije u takvom smislu. Tako shvaćeni kalcedonski problem nije nikakav specifični kalcedonski problem, nego zapravo problem kristologije u o p ć e . Specifični kalcedonski problem jest mnogo uži. Taj problem ima u vidu kristološki raspon, koji postoji i z m e đ u dva sabora, te nastoji opredijeliti pravo mjesto, koje pripada kalcedonskoj definiciji unutar toga raspona. Tako shvaćen kalcedonski problem p u š t a po strani sva pitanja, koja su u to doba našla jedin-

286

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

287

2. Š t o se tiče formalnog određenja sjedinjenja s pozitivne strane, kalcedon­

srveno rješenje unutar obiju kristologija te nastoji posebnu pažnju usredotoči­ ti na ona pitanja, koja su i z m e đ u Aleksandrije i Antiohije bila prijeporna, jer

ska definicija nije samo vrlo s i r o m a š n a , nego naprosto m o ž e m o reći da ona

će jedino tako moći dodijeliti kalcedonskoj definiciji njezino pravo mjesto, ako

ne poznaje nikakva takva određenja. O n a govori ο »sjedinjenju« ( έ ν ω σ ι ς ) više

točno odredi, kako kalcedonska definicija shvaća ta prijeporna pitanja. U okvir

puta, ali taj termin nikako posebno ne o d r e đ u j e . O n a ne zna za » h i p o s t a t s k o «

kalcedonskog problema pripadat će zatim pitanje, koji su faktori bili odlučujući

ni »fizičko« sjedinjenje ( ε ν ω σ ι ς κ α θ ' ύ π ό σ τ α σ ι ν ,

u rješenju prijepornih pitanja, kako gaje dala kalcedonska definicija. Odgovoriti

upotrebljava t a k o đ e r nikakvog drugog naziva za inkarnaciju. To je posve u

κατά φ ύ σ ι ν , φ υ σ ι κ ή ) . Ne 4

na ta pitanja znači riješiti kalcedonski problem i dogmatsko historijski protuma­

stilu AS, koji t a k o đ e r ostaje samo k o d »sjedinjenja« bez daljnjih precizacija.

čiti kalcedonsku dogmatsku definiciju. O v o poglavlje bit će pokušaj da se dade

M e đ u t i m , treba dodati da se kalcedonska definicija ipak prilično razlikuje od

odgovor na ta pitanja.

AS, jer samom svojom diofizitskom formulom daje »sjedinjenju« jednu precizaciju, koja je dosta različita od one u A S . D o k AS govori ο »sjedinjenju dvi­ ju naravi«, kalcedonska definicija postavlja sve težište na formulu »u dvjema n a r a v i m a « (εν δύο φ ύ σ ε σ ι ν ) , koja istina daje znati daje to takvo sjedinjenje,

Kalcedonsko rješenje s p o r n i h t o č a k a

gdje su dvije naravi ostale dvije i nakon sjedinjenja, ali ujedno ističe njihovo Dosadašnja su raspravljanja jasno pokazala koja su osnovna prijeporna pitanja

posvemašnje jedinstvo, jer otvoreno ističe jednotu onoga, koji je u dvije naravi.

i z m e đ u aleksandrijske i antiohijske kristologije. Tako ovdje preostaje samo pro­

Po tom se kalcedonska definicija razlikuje i od aleksandrijske formule έκ δύο

vesti analizu kalcedonske dogmatske definicije s toga vidika.

1

1. Kalcedonska definicija ne misli ništa odrediti ο tome, koja od dviju svetopisamskih formula bolje odgovara kristološkom problemu. Tako se ne m o ž e ο tom

φ ύ σ ε ω ν , koja ističe jedinstvo, ali po sebi ne čuva diofizitizam, i od antiohijske δύο

φύσεων

ε ν ω σ ι ς , koja čuva diofizitizam, ali ne jedinstvo. To je već više

puta spomenuto.

5

reći ništa drugo, nego da kalcedonski oci prigodom definicije nisu imali u vidu

S negativne strane kalcedonska definicija vrlo precizno određuje sjedinje­

pitanje, koja je bolja osnovna formula inkarnacije. Ipak smijemo zaključiti toliko,

nje, kad zabacuje κ ρ ά σ ι ν i σ ύ γ χ υ σ ι ν i kada protiv jedne i druge protivničke

da su sastavljači definicije smatrali daje dobra formula »uze« (Fil 2,7) jer tu for­

strane govori ο tome, da se K r i s t shvaća kao »jedan te isti ... έν δύο φ ύ σ ε σ ι ν

mulu jednom upotrebljavaju, kad ističu, kako poslanica pape sv. Leona Flavijanu

άσυγχύτως,

6

άτρέπτως,

αδιαιρέτως,

7

ά χ ω ρ ί σ τ ω ς « . T a negativna određenja

( L T F ) pobija one, koji k a ž u daje »oblik sluge, što gaje uzeo od nas, druge neke 2

supstancije« . Formulu »postade« (Iv 1,14) ne upotrebljavaju sastavljači d o d u š e nigdje, ali iz te šutnje nemamo pravo zaključiti da su je zabacivali. Definicija se jednostavno ne bavi t i m problemom.

3

4

Osim dakako ένανθρώπησις i οικονομία, što međutim ovdje nema posebne važ­

nosti. 5

1

Definicija se nalazi u zapisniku pete kalcedonske sjednice, Schvv., t. II, ν. 1, p. 2, n. 31-34, pg. 126 (322)430 (326); Mansi, V I I , 107-118. U D B , 148 nalazi se samo glavni - mogli bismo reći formalni dio definicije. Τ ή ν έξ ημών ληφθεΐσαν αύτώι του δούλου μορφήν, Schvv., isto, n. 34, pg. 129 (325); Mansi, V I I , 116A. Uostalom, upοtrebljavanje formule »uze«, kako je to očito iz definicije, usko je povezano s LTF, u kojem se na jednom mjestu nalazi formulacija koja je jako blizu posrednoj proklovskoj formulaciji u TA: »Proinde qui manens in forma Dei fecit homi­ nem, in forma servifactus est homo«, Silva-Tarouca, pg. 25, vv. 72-73. U grčkom prijevodu to mjesto glasi:... αυτός έν μορφή δούλου γέγονεν άνθρωπος, Mansi, V, 1373C, ep. 28 (coll. Bali). 2

3

Usp. kako u tom smislu tumači kalcedonsku formulu opat Eutimije (t 473.), su­ vremenik koncila u Kalcedonu: ... κατά τούτον τοίνυν τον τής ορθής διανοίας σκοπόν τήν, έν δύο, λέξιν τω εαυτής δρω ένέθηκεν ή σύνοδος, ούχ ώς ίδια και άνά μέρος χωρίζουσα τον Χριστόν άλλά τον αυτόν έν έκατέρω ομολογούσα και έν ταυτω τό έκάτερον. όθεν και ήμεΐς ότ' άν ταύτης άκούωμεν λεγούσης έν δύο φύσεσι τον Χριστόν, ού διαίρεσίν τινα ή τομή ν έπιφέρειν οίόμεθα τή μια του Χριστού συνθέτω ύποστάσει. Eutimijeve se riječi nalaze u njegovoj biografiji, što ju je napisao C i r i l Scitopolit, vidi taj odlomak u Mansi, V I I , 776B-C. Napominjem da se, što se toga tiče, uopće ne obazirem na Mansijev grčki tekst, koji ima έκ δυο φύσεων, jer je već dosta dokazano daje to posve neispravno i historijski ne­ točno. V i d i Hefele, Co η cilie ngesch ichte, Bd. II, Freiburg im Br., 1875., str. 470, bilj. 1. Schvv., t. II, v. 1, p. 2, n. 34, pg. 128 (324), pg. 129 (325); Mansi, V I I , 113A, 116A. Schvv., isto, pg. 129 (325); Mansi, V I I , 116B; D B , 148. 2

6

7

288

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

289

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

nemaju m e đ u t i m važnosti za kalcedonski problem, jer se obje škole, što se njih tiče, stvarno slažu.

K r i s t a . Ne samo da jednako o š t r o osuđuje Nestorija kao i E u t i h a daje M a r i j i naziv »Theotokos« bez i k a k v i h t u m a č e n j a

13

12

te dva puta

i izričito odobrava LTF 14

3. U pitanju rezultata sjedinjenja kalcedonska definicija je diofizitska, ali s ve­

t a k o đ e r radi toga, što taj pobija one, koji dijele inkarnaciju na dva sina, nego

oma naglašenom težnjom da dualistički dojam diofizitizma, stoje više moguće,

su i sve ostale formulacije b r i ž n o birane s očitim nastojanjem da se jedinstvo

umanji. O č i t o se vidi da su njezini sastavljači nastojali jedinstvo K r i s t a pokazati

K r i s t a što jače utvrdi. To se jasno očituje u samom formalnom dijelu definici­

stoje m o g u ć e u ž i m , a da ipak radi toga ne izbrišu dvojstvo naravi. To je ovdje da­

je.

leko drukčije nego u AS, ali t a k o đ e r sasvim različito od Ćirilovih anatematiza-

ga ... Sina G o s p o d i n a našega Isusa K r i s t a « , što se dakako oslanja na AS, s

ma. D o k u C i r i l o v i m anatematizmima dvojstvo naravi ne nalazi nikakva mjesta,

tom razlikom, što definicija ističe da je K r i s t »jedan te isti«. T i h riječi nema

a AS inzistira u prvom redu na diofizitizmu i tek drugotno ističe Kristovo jedin­

u A S . Daljnje formulacije j o š jače pokazuju razlike od AS u u n i t a r i s t i č k o m

15

Kalcedonska definicija tu »slijedeći svete oce« ispovijeda »jednoga te isto­

stvo, kalcedonska se definicija očevidno trudi te dvije težnje staviti u opravdanu

smjeru. Antiohijska formula ispovijeda K r i s t a kao » p o t p u n o g a Boga i potpu­

r a v n o t e ž u . M o g l o bi se čak reći da su redaktori definicije nastojali neprestano

noga čovjeka« . Kalcedonska definicija izbjegava takvu formulaciju, očito radi

imati u vidu jednu drugu tendenciju.

bojazni da se »Bog i čovjek« ne bi shvatili kao jedan kraj drugoga postavljeni

Definicija izričito osuđuje one, koji » n e r a z u m n o izmišljaju daje jedna narav

16

i samo povezani m e đ u s o b n o . Z a t o je ona zamjenjuje drugom formulacijom:

tijela i b o ž a n s t v a « , te hvali LTF, što se protivi onima, koji pripisuju dvjema

»(ispovijedamo) daje K r i s t ... isti potpun u b o ž a n s t v u i isti potpun u čovješ­

K r i s t o v i m naravima bilo kakvo pomiješanje, i zato osuđuje one, koji pričaju

tvu, doista Bog i isti doista čovjek iz razumne d u š e i tijela«. Svatko će odmah

da su prije sjedinjenja dvije Gospodinove naravi, a poslije sjedinjenja izmišljaju

zapaziti kako je velika razlika i z m e đ u obiju formulacija i kako je ova kalce­

8

9

jednu, te definira daje K r i s t »u dvije naravi«, ističući da »razlika naravi nije radi sjedinjenja u k i n u t a « , nego da su »obje naravi sačuvale svoju svojstvenost«.

donska daleko više u n i t a r i s t i č k a , ali j o š uvijek tako da nije u n i š t i l a opravdane

10

Ističe također, slijedeći AS, daje K r i s t »istobitan O c u po b o ž a n s t v u i isti isto­ 12

11

bitan nama po čovještvu« . A l i s ne manjom brižljivošću inzistira na jedinstvu

Schvv., isto, pg. 128 (324)429 (325); Mansi, V I I , 113B-C. Schvv., isto; Mansi, V I I , 113A, 116B. υιών δυάδα, Schvv., isto, pg. 129 (325); Mansi, V I I , 116A. Evo ovdje formalni dio definicije u cijelosti: Επόμενοι τοίνυν τοις άγίοις πατράσιν ένα και τον αυτόν όμολογεΐν υίόν τον κύριον ημών Ίησοΰν Χριστόν συμφώνως άπαντες έκδιδάσκομεν, τέλειο ν τον αυτόν έν θεότητι και τέλειο ν τον αυτόν έν άνθρωπότητι θεόν αληθώς και άνθρωπο ν αληθώς τον αυτόν έκ ψυχής λογικής και σώματος, όμοούσιον τώι πατρί κατά τήν θεότητα και όμοούσιον ή μι ν τον αυτόν κατά τήν ανθρωπότητα, κατά πάντα όμοιον ήμΐν χωρίς αμαρτίας, προ αιώνων μέν έκ τοΰ πατρός γεννηθέντα κατά τήν θεότητα, έπ' έσχατων δέ τών ήμερων τον αυτόν δί ή μας και διά τήν ήμετέραν σωτηρία ν έκ Μαρίας τής παρθένου τής Θεοτόκου κατά τήν ανθρωπότητα, ένα και τον αυτόν Χριστόν υίόν, Κύριον μονογενή, έν δύο φύσεσιν άσυγχύτως άτρέπτως αδιαιρέτως άχωρίστως γνωριζόμενον, ούδαμοΰ τής τών φύσεων διαφοράς άνη ψημένης διά τήν ένωσιν, σωιζομένης δέ μάλλον τής ιδιότητος έκατέρας φύσεως και εις έν πρόσωπον και μίαν ύπόστασιν συντρεχούσης, ούκ εις δύο πρόσωπα μεριζόμενον ή διαψούμενον, άλλ' ένα και τον αυτόν υίόν και μονογενή θεόν λόγον κύριον Ίησοΰν Χριστόν, καθάπερ άνωθεν οί προφήται περί αύτοΰ και αυτός ημάς Ιησούς Χριστός έξεπαίδευσεν και τό τών πατέρων ήμΐν παραδέδωκε σύμβολον, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 2, η. 34, pg. 129 (325)430 (326); Mansi, V I I , 116, D B , 148. 13

14

15

8

και μίαν είναι φύσιν τής σαρκός και τής θεότητος άνοήτως άναπλάττοντες ..., Schw., isto, pg. 128 (324); Mansi, V I I , 113A. και τοις επί τών δύο φύσεων τοΰ Χριστού κράσιν ή σύγχυσιν έπινούσιν άνθίσταται ... και τούς δύο μέν προ τής ενώσεως φύσεις τοΰ κυρίου μυθεύοντας μίαν δέ μετά τήν ένωσιν άναπλάττοντας αναθεματίζει, Schw., isto, pg. .129 (325); Mansi, V I I , 116Α. έν δύο φύσεσιν ... ούδαμοΰ τής τών φύσεων διαφοράς άνηψημένης διά τήν ένωσιν, σωζόμενης δέ μάλλον τής ιδιότητος έκατέρας φύσεως, Schvv., isto; Mansi, V I I , 116Α; DB, 148. Rečenica: ούδαμοΰ τής τών φύσεων διαφοράς άνηιρημένης διά τήν ένωσιν jest iz druge Ćirilove poslanice Nestoriju (Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 4, pg. 27, c. 3; P G , 77, 45C, ep. 4), a rečenica: σωζόμενης δέ μάλλον τής ιδιότητος έκατέρας φύσεως jest iz LTF (SilvaTarouca, pg. 24, ν. 54; grčki tekst Mansi, V, 1372D; Schvv., t. II, v. 1, p. 1, n. 3, pg. 13; D B , 143). Taje rečenica uostalom usko povezana s jednim mjestom iz drugoga Flavijanova pisma papi Leonu: άλλά μένουσι και εν τήι ενώσει ακέραιοι τών φύσεων αί ιδιότητες ..., Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, η. 5, pg. 38; Mansi, V, 1353Α. Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 2, η. 34, pg. 129 (325); Mansi, V I I , 116Β. V i d i cijeli tekst formalnog dijela definicije malo niže! 9

10

11

16

Χριστόν ... Θεόν τέλειο ν και άνθρωπον τέλειον ..., RJ, 2060

290

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

291

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

razlike m e đ u naravima. O n a dobro razlikuje i z m e đ u osobe i naravi, te ističući

4. P r o b l e m filozofske terminologije kalcedonske definicije nije b a š sasvim

dvojstvo naravi jednako o d l u č n o naglašava jedinstvo osobe, koja je u dvije na­

lak, jer je definicija u preciziranju svoje filozofske terminologije n e š t o krnja,

ravi. D a k a k o , to ovdje nije i z r a ž e n o filozofskom terminologijom. Ne m o ž e se

ali se ipak m o ž e s dovoljno sigurnosti u t v r d i t i značenje pojedinih filozofskih

nijekati daje u t o m detalju definicija o čev id n o izišla ususret aleksandrijskom

termina. Ponajprije je posve sigurno da kalcedonska definicija t o č n o r a z l i k u ­

shvaćanju. U n i t a r i s t i č k a tendencija vidi se t a k o đ e r iz rečenice, gdje se k a ž e da

je i precizno r a z g r a n i č u j e pojmove naravi i hipostaze te prosopona (osobe).

je K r i s t doista B o g i doista čovjek. Premda izraz »doista B o g i doista čovjek«

Sto se tiče razlikovanja i z m e đ u naravi i prosopona, kalcedonska definicija nije

nema toliko d u a l i s t i č k o g p r i z v u k a kao izraz » p o t p u n B o g i potpun čovjek«,

donijela nikakav novitet. Tu je r a z l i k u dobro poznavala antiohijska bogoslov-

ipak su redaktori definicije smatrali potrebnim i tu istaknuti kako se radi ο

ska škola, bar u većini svojih predstavnika. N o v i t e t je u razlikovanju i z m e đ u

istome subjektu.

naravi i hipostaze, koje je prije bilo u kristologiji nepoznato, osim k o d P r o k l a

N a k o n jednog odlomka iz A S , koji je donekle nadopunjen, definicija ponovno

i Flavijana. K a k a v je odnos i z m e đ u termina hipostaza i prosopon? Definicija

ističe da »shvaća jednoga te istoga K r i s t a Sina Gospodina J e d i n o r o đ e n o g a « i to

sama izričito ο tome ne k a ž e n i š t a . Iz nje bi se m o ž d a moglo i z v o d i t i da postoji

»u dvije naravi«. Tu je donesena kalcedonska diofizitska formula, koja se usko

stanovita r a z l i k a m e đ u hipostazama i prosoponom, jer ona govori ο » j e d n o m

naslanja na prijašnju formulaciju, koja je govorila ο »istome«, koji je » p o t p u n u

prosoponu tjednoj h i p o s t a z i « , a ne ο » j e d n o m prosoponu ili jednoj h i p o s t a z i « .

b o ž a n s t v u i potpun u čovještvu«. K o l i k o ta formula uz svoje diofizitsko značenje

M e đ u t i m , ipak sama definicija pobija takvo shvaćanje kad, zabacujući dijelje­

ima ujedno i u n i t a r i s t i č k i smisao, ο tom je već bilo dosta govora.

nje jednoga K r i s t a na dva prosopona, ne smatra potrebnim istaknuti, da se

M a l o zatim definicija će u u n i t a r i s t i č k o m nastojanju postići vrhunac, tvrdeći

jednako ne smije dijeliti jednoga K r i s t a na dvije hipostaze, te time pokazuje

da d o d u š e »razlika naravi radi sjedinjenja nije ukinuta, nego da se sačuvala svoj-

da joj je hipostaza i prosopon isto. A k o je naime definirala, da su se dvije nara­

stvenost jedne i druge naravi«, ali da se (jedna i druga narav) sastavila u »jednu

vi sjedinile u j e d n u hipostazu, očito tu j e d n u hipostazu nije dozvoljeno dijeliti 19

T a k o je kalcedonska definicija t o č n o formulirala,

na dvije, jer bi u takvom slučaju bilo fiktivno govoriti ο jednoj h i p o s t a z i . A k o

koji je rezultat neizrecivog sjedinjenja; što je nakon inkarnacije jedno, a što nije

su redaktori definicije izostavili izričiti spomen hipostaze, k a d je govor ο dije­

jedno. J o š će samo zabraniti dijeljenje na dvije osobe te ponovno istaknuti da se

ljenju jednoga K r i s t a , to je očiti znak daje njima hipostaza i prosopon isto, pa

radi »o jednom te istome S i n u j e d i n o r o đ e n o m e Bogu Logosu, G o s p o d i n u Isusu

nisu smatrali potrebnim ponovno izričito isticati ono, što je prije već uključ­

osobu i jednu h i p o s t a z u « .

17

K r i s t u « . Z n a č a j n o je u toj posljednjoj tvrdnji definicije to, što ona izričito uvodi jedno novo ime za K r i s t a , koje nije s a d r ž a n o u A S : »Bog Logos«. T k o je p r o č i t a o 18

t u m a č e n j e antiohijskog simbola u ovoj studiji, odmah će zapaziti kolika je važ­ nost jednoga naizgled tako sitnoga umetka.

ilo r e č e n o . D a j e za kalcedonce hipostaza bila isto s prosoponom, pokazuje i Teodoret u svojem pismu Ivanu Egejskom, koje je pisano malo poslije sabora. U tom pismu on izričito tvrdi daje sabor u definiciji identificirao hipostazu s prosoponom.

Takva analiza kalcedonske definicije stavila je pred oči dvije stvari: a) rezultat

T e r m i n ο υ σ ί α definicija približuje pojmu »naravi«, a vjerojatno ga t a k o đ e r

sjedinjenja po kalcedonskoj definiciji jest jedna osoba i jedna hipostaza u dvije

potpuno identificira s pojmom naravi. To se prije svega vidi iz toga što definicija

naravi; b) kalcedonska je formula diofizitska, ali njezin diofizitizam ima prilič­

utvrđuje diofizitizam, a ujedno i dvostruku istobitnost te t a k o đ e r iz toga, što

n i h razlika od diofizitizma antiohijske škole. Još ćemo govoriti ο t i m dvjema

smatra da je krivovjerno tvrditi da je oblik sluge, što ga je K r i s t uzeo od nas,

tvrdnjama. 19

17

Ta se formulacija najuže oslanja na LTF, odakle je zapravo uzeta s jednom veo­ ma važnom nadopunom. LTF: »Salva igitur proprietate utriusque naturae, et in unam coeunte personam ...«, Silva-Tarouca, pg. 24. Redaktori definicije dodali su samo jedan neprocjenjivi detalj: και μίαν ύπόστασιν. U poglavlju »Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije«. 18

Smatram da je neopravdano kad Harnack (Lehrbuch der D ogm e nges ch ichte, Bd. II, Tubingen, 1909., str. 396) predbacuje kalcedonskoj definiciji, što nije izričito osu­ dila dijeljenje na dvije hipoteze. Tvrdeći jednu hipostazu nakon sjedinjenja ona je time dosta jasno implicite zabacila dijeljenje na dvije hipostaze. 4

20

P O , XIII, pg. 190-191; Šanda, Severi PhilalethesBeryti, Typ. Soc.Jesu, 1928., str. 43.

292

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

neke druge b i t i ,

21

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

293

što ima značiti daje Kristovo čovještvo ljudske biti. Dakako da

genezu definicije. U samom svom formalnom dijelu definicija ne govori ništa ο

postoji stanovita nijansa medu značenjima tih dvaju pojmova, kao što ona postoji

teopashitizmu, ali se dvaput osvrće na nj prije. No svaki puta je to tako formuli­

22

i u skolastičkoj filozofiji. K a d definicija govori ο »biti«, ona ima pred očima više

rano, da bi to potpisao vjerojatno i C i r i l i svaki aleksandrijski bogoslov. Jedanput

specifični sadržaj, a kad govori ο »naravi«, onda shvaća taj pojam više d i n a m i č k i

definicija kaže, kako krivovjerci govore daje b o ž a n s k a n a r a v J e d i n o r o đ e n o g a po

s obzirom na djelovanje i na vanjske manifestacije.

pomiješanju trpjela, a drugi put hvali L T F , stoje osudio one, koji se usude go­

Filozofska dakle terminologija kalcedonske definicije razlikuje se i od termi­

23

voriti, daje božanstvo J e d i n o r o đ e n o g a trpljivo.

24

K a k o ti citati pokazuju, tu se

nologije aleksandrijske kristološke škole i od terminologije antiohijaca. O n a se,

svaki puta radi samo ο isključenju stvarnoga teopashitizma. N e m a ni najmanjega

naprotiv, usko povezuje s g r č k o m trinitarnom terminologijom, ona zapravo jest

znaka, da bi redaktori bili imali nakanu zabaciti i p u k i terminološki teopashiti­

prenošenje grčke trinitarne terminologije na kristološko područje.

zam, i l i ono, što je antiohijska škola smatrala teopashitizmom. Definicija nigdje

5. Sto se tiče komunikacije idiomatum, treba priznati daje kalcedonska defi­

ne zabacuje izreku »Bogje trpio« i l i koju njoj sličnu. U definiciji se govori samo ο

nicija manje precizna. Ipak smatram, da sam uspio otkriti koje je bilo shvaćanje

»božanskoj naravi« i ο »božanstvu«. A definicija pokazuje savršeno poznavanje

njezinih redaktora ο tom pitanju. D a k a k o da ovdje nije uopće problem priznaje

razlike medu terminima, koji naznačuju osobu i onima, koji naznačuju narav.

li definicija komunikaciju idiomatum u njezinom osnovnom načelu, kad se radi

Z b o g toga se m o ž e sa sigurnošću reći da su redaktori definicije priznavali

ο pridijevanju jednih i drugih svojstava jednom te istom subjektu. T k o g o d je

potpunu komunikaciju idiomatum, a dakako da je većina kalcedonskih otaca

pročitao samo jedanput definiciju i l i ovu njezinu analizu, neće imati nikakvih

definiciju tumačila u tom smislu. To će mišljenje daljnjim istraživanjem biti po­

sumnja ο tome. Tu se, m e đ u t i m , ne radi ο osnovnom zakonu komunikacije nego

tvrđeno.

ο njezinim daljnjim izvodima. Pitanje je, jesu li redaktori kalcedonske definicije

K a k o se iz tih analiza vrlo lako m o ž e vidjeti, kristologija kalcedonske definici­

priznavali kompletnu komunikaciju idiomatum, kao aleksanđrijska škola, i l i su

je nije aleksanđrijska, ali ona nije ni antiohijska. O n a je u pravom smislu posred­

priznavali samo osnovni zakon, a daljnje izvode zabacivali, kao što je to činila

na, smještena i z m e đ u dva ekstrema.

25

antiohijska škola. Definicija ne daje na to pitanje direktnog odgovora. A l i j e ona

Tako se jedan dio kalcedonskog problema m o ž e smatrati riješenim. A n a l i z e

dala prilično jasan indirektan odgovor. Na dva mjesta definicija daje M a r i j i naziv

su odgovorile na pitanje, kako kalcedonska definicija rješava sporne točke u k r i ­

»Theotokos« bez ikakve modifikacije. Treba se sjetiti samo modifikacije, koju je

stološkom rasponu i z m e đ u dvaju sabora. Pokazalo se daje kalcedonsko rješenje,

tome terminu dao A S . Marija po antiohijskom mišljenju nije rodila Boga; ona je

uzeto kao cjelina, posve osebujno. Kalcedonska definicija nije pobjeda aleksan­

Bogorodica samo radi toga, stoje Bog od nje uzeo tijelo.

drijske škole, ali ona nije pobjeda ni antiohijske škole.

Kalcedonska definicija govori ο M a r i j i kao Bogorodici bez ikakvih daljnjih precizacija, što očito znači da su redaktori definicije smatrali da se m o ž e reći kako je Marija Boga rodila. A u tom slučaju radi se ο najkompletnijoj komunika­ ciji idiomatum. A k o se prizna taj početni stavak, da se Bog rodio od Djevice, onda logično treba priznati daje Bog trpio i tako dalje. Činjenica, da su redaktori na­ zvali K r i s t a t a k o đ e r »Bog Logos«, bez sumnje t a k o đ e r očito pokazuje da su oni htjeli reći daje isto kazati »Krist« kao kazati »Bog Logos«, a to je temelj komu­

22

Redaktori očito nisu tome problemu pridavali veliku važnost. και παθητήν τοΰ μονογενούς τήν θεία ν φύσιν τήι συγχύσει τερατευόμενοι, Schw., isto, pg. 128 (324); Mansi, V I I , 113A. και τούς παθητήν τοΰ μονογενοΰς λέγειν τολμώντας τήν θεότητα τοΰ τών ιερέων απωθείται συλλόγου, Schw., isto, pg. 129 (325); Mansi, V I I , 116Α. Već to, što je dosad rečeno ο kalcedonskoj definiciji, jasno pokazuje koliko je kriva Harnackova (nav, dj., str. 397) tvrdnja: »... das war nicht eine Compromissformel wie die v. J. 433«. Mislim daje ova studija dokazala da formula iz godine 433. stvarno nije bila nikakva kompromisna formula, nego posve antiohijska, a kalcedonska formula je doista kompromisna, bar u tom smislu što povezuje elemente jedne i druge kristologije te odbacuje sve njihove pretjeranosti. Ta će tvrdnja biti još bolje osvijetljena i dokazana. 23

24

25

nikacije idiomatum. N e m a t a k o đ e r sumnje, da prisutnost »jedne hipostaze« u definiciji uvelike potvrđuje to mišljenje, ali to će još biti p o t v r đ e n o , kad p r o u č i m o

21

ετέρας τινός ... ουσίας 116Α.

Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 2, η. 34, pg. 129 (325); Mansi, V I I ,

294

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

O d a k l e takva definicija?

295

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Kristologija protueutihovskog sabora (448*)

Preostaje j o š drugi dio kalcedonskog problema, koji se sastoji u pitanju kako

Već je istaknuto da je kalcedonska definicija usko vezana uz Flavijanov sabor

je došlo do takve definicije. Svatko, tko je pratio razlaganje ove studije, morao

protiv Eutiha. Moglo bi se reći da ona nije ništa drugo nego formuliranje kristolo­

je zapaziti veliku sličnost sadržaja i tendencija, koja postoji i z m e đ u kristologije

gije, koju zastupa taj sabor po svojim glavnim teolozima. D u š a sabora bio je sam

kalcedonske definicije te Proklove odnosno Flavijanove kristologije. O p ć e n i t o se

Flavijan. Proučavanje njegove kristologije pokazalo nam je kako je postojala uska

m o ž e govoriti ο identičnosti jedne i druge kristologije s time, daje kalcedonska

veza između nje i Proklove kristologije. Daljnja proučavanja još će više pokaza­

definicija bliža P r o k l u nego Flavijanu, jer u njoj nema Flavijanova t e r m i n o l o š k o g

ti kako je veliki utjecaj odigrao Proklo na tom saboru. Da je Proklo bio smatran

aleksandriniziranja (έκ δύο φ ύ σ ε ω ν έ ν ω σ ι ς κ α θ ' ύ π ό σ τ α σ ι ν ) . Već sama ta

autoritetom prvoga reda, vidi se najljepše po tome što se obje protivničke strane

činjenica dozvoljavala bi nam da ustvrdimo kako postoji stvarna ovisnost kal­

pozivaju na nj. Eutihov tužitelj Euzebije, biskup frigijskoga grada Dorileje, m e đ u

cedonske definicije ο kristologiji P r o k l a Carigradskog. Posebno govori za takvu

autoritetima, koje on slijedi, spominje i P r o k l a , a isto čini začudo i E u t i h . To je

tvrdnju povezanost P r o k l a i Flavijana s jedne strane te Flavijana i Kalcedona s

svakako znak, daje Proklo odmah nakon svoje smrti (446.) bio autoritet, koji treba

druge strane. A l i ne k a n i m ostati k o d tako općenitih tvrdnji. Nastojat ću ovdje u

respektirati. K o l i k o je bilo opravdano Eutihovo pozivanje na Prokla, ο tom ovdje

26

27

kratkom pregledu orisati u ž u povijest definicije počevši od carigradskog sabora

ne kanim raspravljati. A l i ću pokazati, da se Euzebije posve opravdano pozivao na

protiv Eutiha (448.), kad je pokrenuto pitanje diofizitizma i l i monofizitizma, pa

pokojnog patrijarha, jer su se njihove kristologije doista posve slagale.

do njezina svečanog odobrenja na petoj kalcedonskoj sjednici. To će zapravo biti u ž a povijest njezine geneze. Ne m i s l i m pisati povijest historijskih zbivanja, koja su se dogodila unutar t i h

Euzebije

dviju granica - to su stvari poznate i za nas u ovom trenutku nisu važne - nego ću glavnu pažnju svrnuti na to da otkrijem kristološku struju, koja je izradila de­

Euzebije i Proklo b i l i su stari suborci j o š iz Nestorijevih vremena, kad je Pro­

finiciju, odnosno, koja je pripremila p r o b l e m a t i č n e elemente, koji su ušli u defini­

klo bio vakantni biskup cizički, a Euzebije j o š nije bio ni svećenik, nego je živio

ciju. R a d i se dakle ο tome, da se otkrije grupa teologa, koji su najbliže surađivali

u Carigradu kao advokat. On je kao laik digao svoj glas protiv Nestorija u punoj

k o d priređivanja definicije i dali joj takvu formulaciju.

crkvi za vrijeme jedne Nestorijeve propovijedi i sastavio glasoviti oglas, u kojem

28

29

N e m a sumnje da je presudnu ulogu k o d formuliranja definicije odigrao

je Nestorija o p t u ž i o kao obnovitelja nauka Pavla Samosatskoga, zbog čega je

L T F . A l i pismo sv. L e o n a kao djelo latinske teologije nije dosezalo do r a z l i ­

dio kalcedonskih biskupa rekao ο njemu, da je on »svrgnuo N e s t o r i j a « . K a k o

30

č i t i h suptilnosti g r č k i h formulacija, pogotovo ono ne govori n i š t a ο jednoj hipostazi. Z a t o je papino pismo moglo p o m o ć i grčkoj teologiji do pobjede d i o f i z i t i z m a i η gen ere, ali je manje vjerojatno, da bi ono bilo kadro izvesti pobjedu d i o f i z i t i z m a u takvoj formulaciji, k a k v u muje dala kalcedonska de­ finicija. Z a t o smatram daje kalcedonskoj definiciji potrebno t r a ž i t i i druge

26

... Κυρίλλου του τής Αλεξανδρέων ... επισκόπου και Αθανασίου του μεγάλου και Γρηγορίου, και Γρηγορίου, και Γρηγορίου, και Αττικού, και Πρόκλου, Schw., t. II, ν. 1, ρ. 1, η. 225, 230, pg. 101; Mansi, V I , 652-653; usp. Schvv., t. II, ν. 2, ρ. 1, η. 1, pg. 3. »Cvrillus ... Alexandrinae ecclesiae ... episcopus ... Gregorii maioris, Gregorii et Gregorii, Basilii et Athanasii, Attici et Procli...«, Schvv., t. II, v. 2, ρ. 1, n. 7, pg. 35; Mansi, V, 1016B., cap. 223. P L , 48, 769B (Marius Mercator) To je njegova glasovita Διαμαρτυρία, Schvv., t. I, ν. 1, ρ. 1, 11. 18, pg. 101-102; Mansi, IV, 1008-1012. Εύσέβιος Νεστόριον καθεΐλε, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, η. 250, pg. 111; Mansi, V I , 673C. 27

izvore, uza sve to, što n i p o š t o ne m i s l i m umanjivati presudnu ulogu koju je u K a l c e d o n u odigrao L T F . Ta će stvar m e đ u t i m b i t i jasnija iz daljnjih i z l a ­ ganja. D a k a k o da bi se izvor kalcedonske definicije mogao t r a ž i t i i u o k v i r u antiohijske diofizitske bogoslovske škole, ali definicija dovoljno pokazuje, da ona nije antiohijskog izvora, osim dakako u n e k i m detaljima, a to će p o t v r d i ­ ti i povijest njezina postanka.

28

29

30

296

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

297

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

je Euzebije od carigradskog advokata postao biskup u Frigiji, ο tom ne znamo

vidi, takva kristološka formulacija prilično je daleko od one u A S . O n a d o d u š e

ništa pozitivno. Nije n e m o g u ć e , daje k o d toga imao svoj udio Proklo, kad znamo

ispovijeda diofizitizam i to, što se tiče samih naravi, formulom koja je uzeta iz

kakav je bio njegov utjecaj na upravu Crkve u Maloj A z i j i . D a k a k o da Euzebi-

AS (δύο φ ύ σ ε ω ν έ'νωσις), ali je jedinstvo izraženo daleko drukčije, negoli je to

daje dojam da se radi ο čovjeku čija je kristologi­

bio običaj u antiohijskoj školi. Prije svega Euzebije ne govori samo ο »jednom

ja nepomirljivo aleksanđrijska. M e đ u t i m , činjenica daje Euzebije nastupio kao

p r o s o p o n u « , kao što je govorila Antiohija, nego t a k o đ e r i ο »jednoj hipostazi«,

jev oštri antinestorijanizam

31

diofizit protiv svoga inače prijatelja Eutiha, svakako stavlja teologe pred jedan

što očito potječe od P r o k l a . O s i m toga je formulacija jednog prosopona ijedne

problem. Z b o g toga je već Loofs tvrdio da Euzebije nije aleksandrijac, nego da

hipostaze po načinu različita od antiohijskih sličnih formulacija. »Jedan pro­

je on u sredini. Ovdje ću pokazati daje ta sredina posve jednaka s Proklovom

sopon« nije tu shvaćen na antiohijski način kao rezultat, koji nastaje sjedinje­

sredinom i l i , drugim riječima, da se dorilejski biskup u kristološkom shvaćanju

njem, nego kao nešto, što se donekle razlikuje od naravi i u č e m u se dogodilo

posve oslonio na svoga suborca iz godina 428. - 431.

sjedinjenje. T a k o se dobiva neposredni dojam, da jedan prosopon ijedna hipo­

32

Z n a m e n i t i Euzebijev protunestorijevski oglas (Contestatio), ako i ne predstav­ lja izgrađeno kristološko mišljenje, koje će Euzebije imati kao biskup dorilejski,

33

ipak nam apsolutno j a m č i da je Euzebije vjerovao u opravdanost kompletne

staza postoji prije sjedinjenja i u njoj se zbilo sjedinjenje dviju naravi tako daje i nakon sjedinjenja ostao jedan prosopon i jedna hipostaza. Takve formulacije istina nismo našli u sačuvanim P r o k l o v i m spisima, ali je studija pokazala daje

komunikacije idiomatum. Već ta činjenica, povezana s njegovim jasnim diofi-

Proklo učio taj nauk, koji je izražen takvom formulacijom. M a l o poslije postav­

zitizmom u borbi protiv Eutiha, približuje Euzebijevu kristologiju Proklovoj*

lja Euzebije na istom saboru ovakvu formulaciju: »Priznaješ li dvije naravi ...

M e đ u t i m je on na protueutihovskom saboru (448.) i otvoreno ispovjedio svoje

poslije učovječenja i k a ž e š l i , daje K r i s t nama istobitan po tijelu i l i ne?«

kristološko uvjerenje, koje po nekim pojedinostima upućuje na proklovski izvor.

vidimo očito poistovjećivanje pojma φ ύ σ ι ς i ο υ σ ί α , a ujedno nam to pokazuje

D o k se na sedmoj sjednici carigradskog sabora čitala Ćirilova poslanica Laetentur caeli i p o š t o se u njoj p r o č i t a o AS do odlomka, koji govori ο komunikaciji idiomatum, Euzebije je prekinuo čitanje rekavši, da E u t i h to ne priznaje. Tako je Euzebije očito ispovjedio, daje njegovo vjerovanje ono, što govori A S . Po tom bi Euzebije zapravo bio antiohijac. M e đ u t i m on će se eksplicirati. K a d je na to bilo z a t r a ž e n o da se upravi pitanje Eutihu, priznaje li on nauk, koji je p r o č i t a n iz Ćirilove poslanice, Euzebije je ukratko formulirao taj nauk ovako: »Pristaje

35

Tu

daje Euzebije samu formulaciju dviju naravi postavljao na antiohijski n a č i n . On je priznavao ispravnost Flavijanove formulacije diofizitizma, koja ima aleksandrijski prizvuk (έκ δύο φ ύ σ ε ω ν μετά τ ή ν ε ν ω σ ι ν ) , kako se to vidi iz događaja oko Anatolijeva p r e d l o š k a kalcedonske definicije, koji je imao έκ δύο φ ύ σ ε ω ν ,

36

ali sam nije upotrebljavao te formulacije. On je u tom bliži P r o k l u nego Flavija­ nu. Nije potrebno više dokaza: Euzebijevo je kristološko shvaćanje očito najuže povezano s P r o k l o v i m .

li na ovo, što je netom p r o č i t a n o iz blaženoga Ćirila, i priznaje li da je nastalo sjedinjenje dviju naravi u jednoj osobi i u jednoj h i p o s t a z i ? «

34

K a k o se odmah

Bazilije Seleucijski

31

Euzebijev karakter bio je prilično različit od Proklova. On nije bio baš mnogo sklon pomirljivosti, bar ne u životu. On je u crkvenoj povijesti zabilježen kao tužitelj Nestorijev, Eutihov, Dioskorov! Drugo ο njemu ni ne znamo. Loofs, »Eutvches«, u: REP, Bd. V, Leipzig, T898., str. 640. Sastavio ga je još kao laik, te je bez sumnje njegova terminološka naobrazba u to vrijeme bila još nešto uža. Sam spis ima terminoloških nedostataka; pitanje apstraktnih i konkretnih termina! Međutim, taj spis ne treba promatrati toliko u sadržajnim pojedi­ nostima, koliko više kao izraz jedne osnovne tendencije: Marija je Bogorodica! _ ομολογεί δύο φύσεων ένωσιν γεγενήσθοα έν ένί προσώπωι και μιάι ύποστάσει ..„ Schw., t. II, ν. 1, ρ. 1, η. 487, pg. 140; Mansi, V I , 737Β. 32

33

34

Najmarkantnija ličnost na saboru u Carigradu (448.) iza Flavijana i Euzebija svakako je Bazilije, metropolit iz Seleucije u Izauriji. Taj se prelat istaknuo na sa­ boru značajnom vjeroispoviješću koja t a k o đ e r ima veze s kalcedonskom definici­ j o m . A l i za razliku od Euzebija i Flavijana, Bazilije nije ostao dosljedan u svome uvjerenju. On je u Efezu (449.) opozvao svoju vjeroispovijest iz Carigrada, od-

35

f

Ομολογείς δύο φύσεις ... μετά τήν ένανθρώπησιν και όμοούσιον ήμΐν είναι τον Χριστόν λέγεις κατά σάρκα ή ού; Schvv., isto, n. 490; Mansi, V I , 737C. Schw., t. II, v. 1, p. 2, n. 19, pg. 124 (320); Mansi, V I I , 104C. 36

298

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

3

lučio se za »jednu narav« i potpisao Flavijanovu osudu. ' U Kalcedonu se poka­

299

trijarhu učenje ο dva prosopona i dva sina. Ne treba zaboraviti daje to bilo prije

jao i dobio oproštenje. Najvažniji dokumenti njegova kristološkog uvjerenja jesu

godine 449. i prije Kalcedona. U to vrijeme jedva bi se moglo zamisliti, da bi

izjave u Carigradu, Efezu i Kalcedonu. Ovdje ćemo ukratko pregledati te izjave.

pravi antiohijski bogoslov tako tvrdo sudio ο Ne sto rij u. Ima m e đ u t i m u toj izjavi

Vidjet ćemo nešto što ne bismo očekivali: Bazilije nije svoje kristološko shvaćanje

i drugih detalja, koji odvode od Antiohije. Onaj, koga Nestorije dijeli na

nikada u temelju promijenio. On se u Efezu vještim manevriranjima izvukao od

dvije osobe, nije samo Krist i G o s p o d i n i Spasitelj, nego je t a k o đ e r naprosto

o p t u ž b e zbog terminološkog diofizitizma, ali nije priznao monofizitizam. N e ć e

»i Bog«, Ljudska je narav d o d u š e »uzeta« iz majke, ali je t a k o đ e r »sjedinjena καθ'

trebati mnogo truda, da se to p o k a ž e . Dovoljno je konfrontirati izjave. Svakako je najznačajnija i temeljna njegova vjeroispovijest ona na protueuti-

ύπόστασιν«, te zbog toga »potpuni Bog i S i n Božji« jest » p o t p u n i čovjek i S i n čo­ vječji«. K r i s t je shvaćen tako, daje isti onaj, koji je »uzeo« kao i onaj, koji se »ro­

hovskom saboru u Carigradu. N a k o n što su na saboru pročitane Ćirilove glaso­

dio«. Svatko će priznati da te formule djelomično ne zvuče nipošto antiohijski,

vite poslanice (Druga Nestorija i Laetentur caeli), pojedini su biskupi ispovjedili

pogotovo ne formula »hipostatsko sjedinjenje«. Najznačajnije u cijeloj formuli

svoj sud ο njima. Najprije je iznio Flavijan svoju vjeroispovijest, a odmah nakon

jest ispovijedanje diofizitizma i to formulom, koja - kako je već pokazano — nije

Flavijana uzeo je riječ metropolit Bazilije: »Tko m o ž e prekoravati riječi blaže­

antiohijskog izvora (ali je zato nalazimo kod Prokla). Bazilije ispovijeda K r i s t a

noga oca našega Ćirila, koji je po svojoj mudrosti zaustavio Nestorijevo b e z b o š -

»u dvije naravi«. Kasnije će Bazilije na sedmoj sjednici istoga sabora svoju diofi-

tvo, koje je htjelo poplaviti čitav svijet, te dok je onaj dijelio na dvije osobe i dva

zitsku vjeroispovijest amplificirati tako, što će joj izričito dodati priznanje, daje

sina jednoga Gospodina našega Boga i Spasitelja Krista, on (tj. Ćiril) je pokazao,

K r i s t »nama po tijelu istobitan« .

39

da treba spoznavati u jednoj osobi i S i n u i Gospodinu i Gospodaru stvorenja

U Efezu (449.) je Bazilije povukao svoju vjeroispovijest iz Carigrada ovakvom

potpuno b o ž a n s t v o i potpuno čovještvo. Primamo dakle sve što je on napisao i.

izjavom: »Slažem se s vjerom svetih otaca onih u Niceji i onih, koji su u Efezu

poslao kao istinito i pravovjerno i klanjamo se jednome Gospodinu n a š e m Isusu

istu (vjeru) potvrdili. A one, koji u čemu misle protivno bilo onome, što je u

K r i s t u , koga spoznajemo u dvije naravi. Jednu je naime imao u sebi prije vjekova,

Niceji, bilo onome, što je o d r e đ e n o u Efezu, otklanjam. Anatematiziram one,

b u d u ć i daje odsjev Očeve slave, a drugu, b u d u ć i da se rodio od majke, uzevši je

koji poslije sjedinjenja dijele na dvije naravi i l i hipostaze i l i prosopona jednoga

iz nje, sjedinio je sebi hipostatski (καθ' ύπόστασιν), te je potpuni Bog i S i n Božji

Gospodina našega Isusa Krista, prekoravajući i poništavajući svoju riječ, što sam

nazvan t a k o đ e r potpunim čovjekom i Sinom čovječjim, jer je htio sve nas spasiti

je ο dvije naravi rekao u zapisnik, koji je sastavljen u kraljevskom gradu i klanjam

time, stoje postao po svemu nama sličan osim po grijehu.«

38

40

se jednoj naravi božanstva jedinorođenoga, koji se učovječio i utjelovio.« To je

Prije svega, osobito je značajno da jedan prelat iz antiohijskog patrijarhata

opoziv, što gaje izazvala slabost Bazilijeve duše, ali on nije značio stvarno zataje-

tako oštro osuđuje Nestorija otvoreno pripisujući svrgnutom carigradskom pa-

nje Bazilijeva kristološkog shvaćanja. Seleucijskije metropolit istina tom izjavom osudio svoju carigradsku formulaciju, ali novom formulacijom nije rekao ništa, što bi se carigradskoj formulaciji stvarno protivilo. N o v a formulacija ne isključuje

37

Pojedinosti ο Baziliju vidi kod Bardenhevver, Geschichte der altkirchlichen Literatur, Bd. IV, Freiburg im Br., T 9 2 4 . , str. 300-304. _ κάκείνου (sc. Nestoru) όιαιροΰντος εις δύο πρόσωπα και δύο υιούς τον ενα κύριον ημών και Oebv και σωτήρα Χριστόν αυτός (sc. Cvrillus) έδειξε ν επί ενός προσώπου και υιού και κυρίου και δεσπότου τής κτίσεως θεότητα τε γνωριζομένην τελείαν και ανθρωπότητα τελείαν. άποδεχόμεθα τοίνυν πάντα τά παρ' αυτού γεγραμμένα και απεσταλμένα ώς αληθή και τής ευσέβειας έχόμενα και προσκυνούμεν ένα κύριον ημών Ίησούν Χριστόν έν δύο φύσεσι γνωριζόμενον, τήν μέν γάρ εΐχεν έν έαυτώι προαιώνιον ... τήν δέ ώς έκ μητρός δι' ημάς γεννηθείς λαβών έξ αυτής ήνωσεν έαυτώι καθ ύπόστασιν και κεχρημάτικεν ό τέλειος θεός και υιός του θεού και τέλειος άνθρωπος και υιός άνθρωπου, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, η. 301, pg. 117; Mansi, V I , 685. J

diofizitizam (pa ni terminološki!). O n a anatematizira one, »koji dijele K r i s t a na

38

9

39

... και αυτός κατά σάρκα ομοούσιος ήμΐν έστιν, Schvv., isto, n. 519, pg. 142; Mansi, V I , 741B. ... ά ν α θ φ α τ ί ς ω ν τούς διαιροΰντας μετά τήν ένωσιν εις δύο φύσεις ή υποστάσεις ή πρόσωπα τον ένα κύριον ημών Ίησούν Χριστόν μεμφόμενος και έπιλαμβανόμενος τής φωνής τής έμαυτού, ην περί τών δύο φύσεων κατεθέμην έν τοις πραχθείσιν ύπομνήμασιν ... προσκυνώ τήν μιαν φύσιν τής θβότητος του μονογενούς ένανθρωπήσαντος και σεσαρκωμένου, Schvv., isto, n. 850, pg. 179; Mansi, V I , 828B-C. 40

300

301

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

dvije naravi«. Carigradska formulacija nije »dijelila« K r i s t a na dvije naravi, nego

formulaciji, kako ju je Bazilije izrazio u Carigradu, 46

45

kako u formulaciji, koju joj

je spoznavala K r i s t a u dvije naravi. Bazilije će u Kalcedonu dati izjavu, koja je s

je dao u Kalcedonu,

time posve u skladu: »Spoznajemo dvije naravi, ne dijelimo. N i t i k a ž e m o , da su

komunikaciju idiomatum. Njemu nije samo »jedan te isti« ujedno »Sin Božji i

podijeljene, niti da su pomiješane.«

41

Po efeškoj izjavi Bazilije se klanja »jednoj

naravi«, ali je formulacija te »jedne naravi« sasvim osebujna i vrlo zanimljiva.

vrlo uvjerljivo govori da je Bazilije poznavao kompletnu

S i n čovječji«, nego je »Sin Božji« naprosto »Sin čovječji«. Svatko tko je čitao ovu studiju, priznat će da su Bazilijeve formulacije prilično različite od antiohijskih.

Bazilije ne govori ο »jednoj naravi Logos ovoj« i l i »Kristovoj« naprosto, čak ni

Treba dodati m e đ u t i m , daje seleucijski biskup u Carigradu izrazio diofizitizam

ο »jednoj utjelovljenoj naravi«, nego ο »jednoj naravi božanstva« Logosova (zapra­

t a k o đ e r jednom formulom, koja je antiohijska. Pošto se E u t i h izjasnio za jednu

vo: »Jedinorođenoga«), koji se utjelovio. Dakako da Logos, pa i utjelovljeni, ima

narav nakon sjedinjenja, Bazilije gaje upozorio: »Ako ne rečeš dvije naravi nakon

samo jednu narav »božanstva«, tj. b o ž a n s k u . Ο načinu utjelovljenja Bazilije

sjedinjenja, kažeš pomiješanje i slijevanje.«

nije rekao u Efezu ni riječi. K a d se u Kalcedonu on vraća opet na svoju vjero­ ispovijest iz Carigrada, on je dakako ponovno odobrava,

42

ali je i malo dopu­

jiti

4 8

47

U Efezu je kušao tu formulu zata­

(očito mu se činila previše antiohijskom), ali ju je u Kalcedonu priznao.

49

U

Efezu je rekao da se ne sjeća te formule, nego da se sjeća, kako je rekao E u t i h u :

njuje i to u u n i t a r i s t i č k o m smislu. Svoju temeljnu diofizitsku formulaciju sada

»... ako kažeš iz dvije naravi, a poslije sjedinjenja rečeš jednu i ako ne d o d a š utje­

izražava ovako: »... klanjam se jednome Gospodinu n a š e m Isusu K r i s t u , Sinu

lovljenu i učovječenu, sumnja se, da kažeš slijevanje i pomiješanje. A k o pak d o d a š

Božjemu j e đ i n o r o đ e n o m e , Bogu Logosu, koji se poslije utjelovljenja i učovječenja

utjelovljenu i učovječenu, kažeš isto kao i naši oci, jer je jasno, da je po rastu-

spoznaje u dvije n a r a v i « . Istina, tu su dodane determinacije »poslije utjelovlje­

mačenju otaca nešto drugo b o ž a n s t v o njegovo, to jest jednoga Gospodina Isusa

nja i učovječenja«, ali te determinacije nemaju mnogo važnosti za diofizitsku for­

Krista, i drugo nešto njegovo tijelo, koje je iz Majke.«

43

mulu, kakva je Bazilijeva. T i h determinacija neće imati kalcedonska definicija, jer one stvarno ne kazuju ništa više, negoli kazuje sama formula. Nije t a k o đ e r od prevelike važnosti ni umetak »Sina Božjega jedinorođenoga«, koji se nalazi već u antiohijskom simbolu (AS). Od velike je m e đ u t i m važnosti umetak τ ο ν

θεόν

λόγον, koji postavlja kompletnu identičnost K r i s t a i Logosa, te u takvoj suvislosti

50

U Kalcedonu je tu izjavu

supstancijalno jednako ponovio i dodao: »I oni, koji su prije osuđivali, poslije su odobrili, što sam rekao.«

51

Bazilije ne opoziva u Kalcedonu tu svoju izjavu, što se

tiče njezina sadržaja. On je već u Carigradu stvarno priznavao Ćirilovu formulu. To dokazuje zapisnik s rasprave p o č e t k o m travnja 449., kad se vodila istraga ο pitanju, jesu li saborski zapisnici od 448. krivotvoreni. T o m prilikom je Bazilije

omogućuje kompletnu komunikaciju idiomatum. To je daleko od antiohijskog mišljenja i od A S . Bazilije ne shvaća samo Krista u dvije naravi, nego on shva­ ća i samoga Logosa u dvije naravi. Taj će umetak imati kalcedonska definicija, ali na drugom mjestu.

44

Posljednja kristološka fraza vjeroispovijesti jednako u

45

και κεχρημάτικεν ό τέλειος θεός και υιός τοΰ θεοΰ και τέλειος άνθρωπος και υιός άνθρωπου, Schvv., isto, 11. 301, pg. 117; Mansi, V I , 685. και κεχρημάτικεν ό υιός τοΰ θεοΰ υιός άνθρωπου; Schvv., isto, n. 176, pg. 93; Mansi, V I , 636D. 'Εάν μή δύο φύσεις μετά τήν ένωσιν εΐπηις, σύγκρασιν λέγεις και σύγχυσιν, Schvv., isto, n. 545, pg. 146; Mansi, V I , 745. U Kalcedonu je i tu formulu malo unitari­ stički modificirao:έάν μή μετά τήν ένωσιν αχώριστους και άσυγχύτους εΐπηις δύο φύσεις; Schvv., isto, n. 176, pg. 93; Mansi, V I , 637A. Schvv., isto, n. 546, pg. 146-147; Mansi, V I , 745-748. Schvv,, isto, n. 176, pg. 93; Mansi, V I , 637A. έάν μή προσθήις σεσαρκωμένην και ένανθρωπήσασαν, ύπονοήι σύγχυσιν, λέγειν και σύγκρασιν έάν δέ προσθήις σεσαρκωμένην και ένανθρωπήσασαν τά αυτά τοις πατράσιν ημών λέγεις, δ ήλο ν γάρ δτι κατά τήν έκθεσιν τών πατέρων (ότι) άλλο μέν τί έστιν ή θ ε στη ς αύτοΰ, τουτέστιν τοΰ ενός κυρίου Ίησοΰ Χρίστου, και άλλο τι ή σάρξ αύτοΰ ή έκ μητρός, Schvv., isto, n. 546, pg. 146-147; Mansi, V I , 745-748. Schvv. isto, n. 176, pg. 93; Mansi, V I , 637B. 46

47

41

Γνωρίζομεν τάς δύο φύσεις, ού διοαρούμεν. ούτε διηιρημένας ούτε συγκεχυμένες λέγομεν, Schvv., isto, n. 532, pg. 143; Mansi, V I , 744C-D. Schvv., isto, nn. 169, 172, 176; pg. 92-93; Mansi, V I , 636; Schvv., isto, n. 851s, pg. 176; Mansi, V I , 828-829. προσκυνώ τον ένα κύριον ημών Ίησοΰν Χριστόν, τον υίόν τοΰ θεοΰ τον μονογενή, τον θεόν λόγον, μετά τήν σάρκωσιν, και τήν ένανθρώπησιν έν δύο φύσεσι γνωριζόμενον, Schvv., isto, n. 169, pg. 92-93; Mansi, V I , 636A-B. Tumačeći istu vjeroispovijest Bazilije u Kalcedonu kaže: ανάθεμα τώι μερίζοντι, ανάθεμα τώι διαιροΰντι τάς δύο φύσεις μετά τήν ένωσιν, ανάθεμα δέ και τώι μή γνωρίζοντι τό ιδιάζον τών φύσεων, Schvv., isto, n. 172, pg. 93; Mansi, V I , 636B. To je dakako samo potvrda tvrdnje da se Bazilije u Efezu nije odrekao svoga nauka. 42

43

44

48

49

50

51

302

303

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

56

priznao daje on E u t i h u na sedmoj sjednici sugerirao priznanje »jedne utjelovlje­

Bog Logos, koji se iz Djevice utjelovio, obukavši meni istobitno tijelo.«

ne naravi Boga Logosa« riječima: »A ako kažeš jednu narav Boga Logosa utjelov­

je naime imao drugo tijelo mimo mene, da nije postao zajedničar mojega tijela,

ljenu i učovječenu, jednako k a ž e š kao mi i oci. Jasno je naime, daje nešto drugo

ne bi me bio životom obdario. Da nije isprosio moju bit, ja se ne bih obogatio

b o ž a n s t v o , koje je iz Oca, a nešto drugo tijelo, koje je iz majke, kojim je samoga

b o ž a n s k i m kraljevstvom.«

52

sebe utjelovio.« Č a k je rekao, da se Euzebije na nj ljutio radi toga, što E u t i h u

57

»Da

Citati pokazuju jedan malo plašljivi diofizitizam,

ali ipak diofizitizam. Ujedno spajaju pojmove φ ύ σ ι ς i ο υ σ ί α . D a j e propovijed

sugerira. N e m a sumnje, dakle, daje Bazilije priznavao C i r i l o v u formulu i daju

doista diofizitska, pokazuju i druga mjesta. Ο »oblačenju« tijela govori se više

je dakako posve diofizitski tumačio, jednako kao što smo vidjeli kod Flavijana.

puta. Upotrebljavaju se obje osnovne formule, »postade« i »uze«, t a k o đ e r spoje­

53

Izneseni prikaz Bazilijeve kristologije pokazuje, kako je seleucijski biskup u

ne zajedno na proklovski način: »Uze opet prah iz Djevice, mislim tijelo iz nje, 58

kristološkom shvaćanju bio t a k o đ e r u sredini između dviju kristologija i kako je

. . . i postade čovjek.«

S druge strane opet priznaje kompletnu komunikaciju

njegov diofizitizam bio doista različit od antiohijskog diofizitizma. Raspravljeni

idiomatum. Ne samo na nekih sedamnaest mjesta naziva M a r i j u bez rezerve

materijal vrlo jasno daje znati, daje Bazilijevo kristološko uvjerenje bilo u nekim

Bogorodicom, nego t a k o đ e r i izričito kaže, da se Bog rodio. »Jer se Bogorodicom

vezama s Flavijanovim, a prema tome bar posredno s Proklovim. Bazilije d o d u š e

naziva zato, što je rodila Boga utjelovljenoga . . . « , »... kako si rodila utjelov­

59

60

61

nema »jedne hipostaze«, bar ne izričito, ali njegove izjave očituju daje uz diofizi­

ljenoga Logosa . . . « , »... rađanje utjelovljenoga Boga« . Tako se sa sigurnošću

tizam priznavao kompletnu komunikaciju idiomatum. A to je ono, što Proklov

m o ž e reći daje Bazilijev diofizitizam isti kao i Proklov diofizitizam. Taj je dio­

diofizitizam posve dijeli od antiohijskoga. Od Bazilijevih kristoloških formula­

fizitizam okarakteriziran priznavanjem kompletne komunikacije idiomatum.

62

63

cija svakako je najvažnija formulacija diofizitizma formulom έν δύο φύσεσιν. Je li Bazilije uzeo tu formulu iz Prokla, i l i ne, teško bi bilo dokazati. K a k o god bilo, posve je sigurno da i z m e đ u Proklove i Bazilijeve kristologije postoji unutarnja srodnost. U tom nas uvjerenju utvrđuje jedna Bazilijeva homilija, koja je kristo­ loški vezana s Bazilijevim izjavama na saborima. To je homilija ο Navještenju, otisnuta u PG m e đ u propovijedima koje se pripisuju n a š e m u biskupu kao Or. 54

XXXIX.

Ο jednoj i l i dvije naravi, ta homilija ne govori nigdje izričito. Uopće

je vrlo siromašna filozofskom terminologijom. A l i se ipak vidi, daje ona diofizit­ ska. Evo nekoliko mjesta: » K a k o je nestvorena i neshvatljiva Logosova bit, koja se ne m o ž e komunicirati nijednom stvorenju ... sklopila zajedništvo sa slabom i zemljanom naravi čovještva?«

55

»Jer nije bio p u k i čovjek onaj, koji se rodio, nego

56

Ού γάρ ήν ψιλός άνθρωπος ό τεχθείς. άλλά θεός Λόγος έκ παρθένου σαρκωθείς, τήν όμοούσιον έμοί σάρκα περιβαλλόμενος, P G , 85, 445C. Εί γάρ έτερον έσχε σώμα παρ' έμέ εί μή τής έμής σαρκός έκοινώνησεν, έμέ τής ζωής ούκ ήξίωσεν εί μή τήν έμήν έπτώχευσεν ούσίαν, έγώ θε'ΐκήν ούκ αν έπλούτησα βασιλεία ν, P G , 85, 445C. Upozoravam na sličnu formulaciju u HT: »da nije mene obukao, ne bi me bio niti spasio!«, Schvv., 1.1, ν. 1, ρ. 1, n. 19, pg. 106, c. 8; P G , 65, 688-689. "Ελαβε πάλιν τον έκ Παρθένο ν χουν, τήν σάρκα λέγω τήν έξ αυτής, και ώς οΐδεν έαυτω πέπλακέ και άνθρωπος γέγονε, P G , 85, 437Β. Usp. Bazilijeve riječi u Kalcedonu: κατά πρόσληψιν σαρκός οΐδε τον θεόν λόγον γ^νόμενον άνθρωπο ν, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, η. 167, pg. 92; Mansi, V I , 633C. li!πει ούν θ ε ό ν σαρκωθέντα τεκοΰσα Θεοτόκος ονομάζεται, P G , 85, 429Β. ... πώς έτεκες σαρκωθέντα τον Λόγον ..., P G , 85, 436Β. ... Θεόν σαρκωθέντος γέννησιν, P G , 85, 440Α. U homiliji ima više mjesta koja podsjećaju na Prokla, kao npr. P G , 85, 444B, gdje se kaže daje Marija »hram« u kojem je stanovao veliki svećenik po redu Melkizedekovu, άπάτωρ i άμήτωρ. Posebno ističem mjesta, gdje se finom retorikom stavljaju u paralelnost božanska i ljudska Kristova svojstva, da se istakne kontrast, vidi P G , 85, 445-448, 445C, 437C-D. Kad Bazilije govori ο Božjoj brizi za čovječanstvo prije utjelovljenja po stvorenjima, naravnom zakonu, pisanom zakonu, prorocima, itd., to nas veoma podsje­ ća na sličan odlomak u T A . Inače se homilija retorički toliko razlikuje od Proklovih, da ona po mom sudu ne može nikako biti pripisana Proklu. Ο tom daje Bazilije doista priznavao kompletnu komunikaciju idiomatum govori i njegov spis De vita et miraculis s. Theclae na nekoliko mjesta, P G , 85, 481A, 484C, 500A. 57

58

59

60

61

52

Έάν δέ εϊπηις του θεού λόγου μιαν φύσιν σεσαρκωμένην και ένανθρωπήσασαν, τά αυτά λέγεις και ήμΐν και τοις π α τ ρ ά σ ι ν δ ήλο ν γάρ, ότι άλλο μέν τί έστιν ή θεότης ή έκ του πατρός, άλλο δέ τι ή σαρξ ή έκ τής μητρός, ήι έσάρκωσεν εαυτόν, Schvv., isto, n. 791, pg. 173; Mansi, V I , 813B. To je dakako znak, daje i Euzebije smatrao da Cirilova formula ima ortodoksni smisao, Schvv., isto, n. 798, pg. 174; Mansi, V I , 813D. P G , 85, 425-452. Πώς ή άχτιστος και αχώρητος ουσία του Λόγου και προς πάσαν άκοινώνητος κτίσιν ... αύτη κοινωνία ν ήσπάσατο προς τήν ασθενή και γεώδε τής άνθρωπότητος φύσιν, P G , 85, 445Β. 53

54

55

62

63

3θ4

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Srodnost s P r o k l o m pokazuje i Bazilijevo pismo caru Leonu u pitanju patrijarha

305

stvorio neovisno od Prokla, nema sumnje daje on kasniji svoj razvoj povezao s

Timoteja A i l u r a i Kalcedonskog sabora. Iz tog pisma ističemo isključenje če-

Proklom, odnosno s kristologijom, koja je vladala u Carigradu, a koja je potjecala

tvorstva u Bogu: » n e q u a q u a m adsumptum a D o m i n o carnem, alterum filium i η

od P r o k l a .

67

64

glorificatione Trinitatis introducens, quod Nestorius noviter a s s e r e b a t « . N a k o n svega, mogli bismo ovako rezimirati mišljenje ο Bazilijevoj kristologiji: L Bazilijeva je kristologija bez sumnje srodna s Proklovom kristologijorm T a j e

Seleuk i z Amasije

k a r a k t e r i s t i č n a srodnost u priznavanju diofizitizma uz kompletnu komunikaciju idiomatum, po č e m u se ta kristologija razlikuje i od antiohijske i od aleksan­

M e đ u biskupima na protueutihovskom saboru istaknuo se i Seleuk, metro­

drijske kristologije. 2. Nije mnogo manje sigurno daje Bazilijeva kristologija ο

polit iz Amasije. Taj pontski biskup, koji je ređen od carigradskog patrijarha,

Proklovoj i ovisna. Smatram, daje ta ovisnost direktna.

sasvim sigurno od P r o k l a , izjasnio se t a k o đ e r u jednoj vjeroispovijesti ο svome

68

M o ž d a će se kome činiti manje uvjerljivom ta druga tvrdnja ο ovisnosti Ba­

shvaćanju utjelovljenja. T a j e vjeroispovijest t a k o đ e r prilično zanimljiva. Seleuk

zilija ο P r o k l u . Doista, dokazi, koji su izneseni, nisu takve naravi da bi isklju­

najprije hvali Ćirilovu, zatim Flavijanovu te k o n a č n o Bazilijevu vjeru, a anatema-

čivali svaku sumnju. Po sebi i nije n e m o g u ć e , da bi takvo kristološko shvaćanje

tizira svakoga, koji ne misli tako. Na to donosi svoju vjeroispovijest, koja glasi:

u velikim potezima bilo formulirano i neovisno od P r o k l a . D a p a č e mislim, da

»Jer i mi vjerujemo, da (treba) učiti jednoga Gospodina našega Isusa K r i s t a , L o ­

je takvog shvaćanja bilo dosta unutar grčke Crkve u ono doba, samo to j o š nije

gosa iz Boga, svjetlo od svjetla, život od života, u dvije naravi nakon učovječenja i

dovoljno i s t r a ž e n o . M e đ u t i m , što se tiče Bazilija, mnoge pojedinosti upućuju na P r o k l a . K a k o god bilo, ako i priznamo daje Bazilije svoje shvaćanje već donio u Carigrad sa sobom kao mišljenje, koje nije ništa dugovalo carigradskoj tradiciji s P r o k l o m na čelu, ipak je Bazilije prigodom svoga boravka u Carigradu imao prilike upoznati se s P r o k l o v i m spisima i tako se utvrditi u svome shvaćanju. Bazilije je bar za vrijeme polemika oko Eutiha boravio dugo vremena u Carigra­ du. On se nalazi na saboru u studenom, kad je E u t i h suđen, a boravi j o š uvijek u 65

glavnom gradu, kad car u travnju naređuje reviziju saborskih zapisnika. Položaj je neprestano bio vrlo napet. N i t k o neće sumnjati, da su Flavijan i ljudi oko njega 66

upozorili Bazilija na P r o k l a . A k o je dakle Bazilije osnovicu svoje kristologije i

hipostazu«. Usko povezivanje tih dviju formulacija ukazuje se već na samom protu­ eutihovskom saboru ujesen 448. S tim u vezi neće biti teško pogoditi koje je moje mišljenje ο autentičnosti Oratio­ nes 1-37, koje P G , 85 donosi pod Bazilijevim imenom. Batiffol ih je pripisao Nestoriju, ali je Bardenhevver (nav. dj,, str. 302-303) nakon drugih osporio taj sud. Priznajem da mi je vrlo teško vjerovati u autentičnost tih homilija, jer one sadrže sasvim drukčije kristološko shvaćanje od ovoga, koje je netom prikazano. Njihov je diofizitizam posve antiohijski, komunikacija idiomatum vrlo umjerena. Posebno se obaraju na terminolo­ ški teopashitizam. Gotovo je neshvatljivo kako bi čovjek, koji je tako lako rekao: »Bog se rodio«, tako malo logički mislio! Antiohijska je škola dobro znala: ako se naprosto rekne da se utjelovljeni Bog rodio, onda neminovno treba reći i da je utjelovljeni Bog trpio. Ne treba zaboraviti daje Bazilije bio čovjek koji je Eutiha htio spasiti time što mu 67

64

je sugerirao neka kaže »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A LOGOSA«! To se nalazi

65

u saborskim zapisnicima, koji su sigurno autentični! Ako, međutim, literarni i retorički razlozi govore za autentičnost Orationes 1-37, onda bi se ona mogla spasiti jedino tako, da Orationes 1-37 budu smještene u doba koje je prethodilo Bazilijevu dolasku u Cari­ grad za vrijeme početka polemike ο Eutihu. To bi značilo daje Bazilije kod dolaska u Carigrad izmijenio svoje shvaćanje, stoje u prilog mom mišljenju ο proklističkom izvoru Bazilijeve kristologije na saborima. Svakako, kristolog koji je formulirao vjeroispovi­ jest, koja među ostalim priznaje »hipostatsko sjedinjenje« i koji se više-manje slaže s formulom »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A LOGOSA« i tako dalje, nije mogao formulirati dualističkih tekstova u Orationes 1-37. (Te tvrdnje baziraju se na Bazilijevoj kristologiji; ο literarnim i retoričkim kvalitetama nije na meni, da sudim.)

Mansi, V I , 561D. Vrlo je vjerojatno da Bazilije kroz cijelo to vrijeme nije uopće odlazio u svoju bi­ skupiju. Seleucija nije bila blizu. Za uskrsne blagdane sigurno nije bio u Seleuciji. Uskrs je te godine bio 27. ožujka, a u prvoj polovici travnja on sjedi kod revizije zapisnika. Možemo zamisliti kako se u to doba grozničavo radilo u Carigradu. Eutihova je stvar bila zauzela svjetske razmjere. Nitko se nije mogao nadati da će se stvari jednostavno okončati, nego je trebalo očekivati teške borbe. Zato je i kristološki rad u to vrijeme sigurno bio neobično živ. Pogotovo su za njega bili zainteresirani bisku­ pi, koji su sudjelovali na protueutihovskom saboru. Uspoređivalo se kristološke spise različitih otaca, konfrontiralo formule, prikupljalo dokazni materijal. Pogotovo, kad je car zakazao opći sabor. Nema sumnje da su u to vrijeme nastala prva tumačenja koja povezuju Cirilovo »hipostatsko sjedinjenje« s Proklovim »sjedinjenjem u jednu 66

68

Schvv., t. II, v. 1, p. 3 (act. X V I I ) , n. 24, pg. 97 (456); Mansi, V I I , 448B.

30ό

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

307

Proklo i kalcedonska dogmatska definicije

uzimanja tijela, onoga iz svete Marije.« K o n a č n o osuđuje.svakoga, koji bi drukči­ 69

vo isticanje K r i s t o v a b o ž a n s t v a uz potpuno prešućivanje njegova čovještva

je m i s l i o . Posebno tumačenje te formule nije potrebno. Ističem samo, kako je u

(osim dakako u k o l i k o je priznato d i o f i z i t s k o m formulom!) dovoljno poka­

nju umetnuto otvoreno ispovijedanje da K r i s t jest Bog Logos tako, te vjeroispo­

zuje u n i t a r i s t i č k u , t e ž n j u k r i s t o l o š k i h shvaćanja toga biskupa. 5

74

Mimoići

vijest k a ž e daje »Bog Logos u dvije naravi«, a ne samo daje »Krist u dvije naravi«.

ć e m o druge biskupe.

Dakako da to nije antiohijski diofizitizam. Takav diofizitizam očito upućuje na

preko sabora 4 4 8 . govorila zapravo t r e ć a k r i s t o l o š k a struja, koja je krenula

priznavanje kompletne komunikacije idiomatum. To je dakle t a k o đ e r diofiziti­

p o s r e d n i m putem, a koji je zacrtan od patrijarha P r o k l a . To svakako do­

zam, koji potječe iz Carigrada, konkretno od Prokla. Potječe li sama formula έν

kazuje da se takva struja p o č e l a f o r m i r a t i . Najsvjesnije su t i m putem išla

δύο φ ύ σ ε σ ι ν direktno od Prokla, ne m o ž e se reći. C i n i se, daje Seleuk formulu

dva glavna predstavnika carigradskog sabora, t u ž i t e l j Euzebije i predsjednik

preuzeo od Bazilija, koji je netom prije njega izgovorio svoju vjeroispovijest.

sabora Flavijan, koji su slijedeći P r o k l a došli pored d i o f i z i t i z m a do formu­

U Efezu su Seleuka oštro napali. Pale su t a k o đ e r o p t u ž b e zbog nestorijaniz-

O n o , što je r e č e n o , dovoljno nam je pokazalo da je

lacije nauka ο jednoj hipostazi. Ujedno su se tu već p o k a z a l i p r v i tragovi

m a . Seleuk se vrlo prepao, te je opozvao svoju carigradsku vjeroispovijest, jedna­

shvaćanja koje će f o r m u l i »sjedinjenje κ α θ '

ko kao i Bazilije, te bacio anatemu na sve one, koji »dijele Gospodina našega Isusa

smisao »sjedinjenje u j e d n u h i p o s t a z u « . T a k o je carigradski sabor u osnov­

70

ύ π ό σ τ α σ ι ν « dati terminativni

K r i s t a poslije sjedinjenja na dvije naravi i l i dvije hipostaze i l i dva p r o s o p o n a « . Je

n i m crtama o z n a č i o smjer, kojim će p o ć i kalcedonska definicija i daljnji ra­

li Seleuk u Efezu zabacio diofizitizam? Vjerojatno nije. Samo gaje disimulirao.

zvoj kristologije.

71

Što se tiče Nestorija, Seleuk gaje osuđivao jednako oštro kao i E u t i h a . '

2

Drugi biskupi

74

Od vjeroispovijesti ostalih biskupa na saboru protiv E u t i h a značajnija je j o š ona biskupa M e l i f t o n g a iz Juliopola, koji je bacio anatemu na one, koji ne bi ispovjedili »dvije k i s t i n i t o m j e d i n s t v u skupljene naravi u jednoga te 73

istoga S i n a Božjega, Boga pravoga od Boga pravoga, K r i s t a I s u s a « . Brižlji-

69

... πιστεύομεν γάρ και ημείς εις τον ένα κύριον ημών Ίησούν Χριστόν τον έκ θεού λόγον, τον έκ του φωτός φώς, τον έκ τής ζωής ζωήν, έν δύο φύσεσιν μετά τήν ένανθρώπησιν και τήν τής σαρκός τής έκ τής άγιας Μαρίας πρόσληψιν δογματίζεσθαι, και τον παρά ταύτα φρονοΰντα ώς αλλότριο ν τής εκκλησίας άποκηρύττομεν, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, η. 302, pg. 117-118; Mansi, V I , 685C. Schvv., isto, η. 303, pg. 118; Mansi, V I , 685D. άναθεματίζων τούς εις δύο φύσεις ή δύο υποστάσεις ή δύο πρόσωπα μετά τήν ένωσιν διαιροΰντας τον κύριον ..., Schvv., isto, n. 864, pg. 181; Mansi, V I , 832. To se vidi iz njegova pisma caru Leonu u pitanju Kalcedonskog sabora i Timoteja Ailura, Mansi, V I I , 607A. και οι μή όμολογούντες τάς προς ενότητα τήν αληθινή ν συνενεχθεΐσας δύο φύσεις εις ένα και τον αυτόν υίόν του θεού, θεόν άληθινόν έκ θεού άληθιύ, Χριστόν Ίησούν, ανάθημα έστωσαν, Schvv., isto, n. 339, pg. 121; Mansi, V I , 692B-C. 70

71

72

73

Na sedmoj sjednici istoga sabora, tik pred osudom Eutiha, on je predlagao da se stvar odloži, Schvv., isto, n. 764, pg. 170; Mansi, V I , 805C. Pojedinci nisu dali nikakvih izričitih kristoloških izjava. Od onih, koji su ku­ šali dati neke formulacije ovdje još spominjem biskupa Longina iz Herzoneza, koji je svoju vjeroispovijest izričito oslonio na Flavijana, te ispovjedio da treba »poslije učovječenja klanjati se božanstvu jedinoroctenoga Sina Božjega i Spasitelja našega Isusa Krista, koje je iz dvije naravi«: μετά τήν ένανθρώπησιν τήν έκ δύο φύσεων προσκυνεΐσθαι θεότητα του μονογενούς υιού του θεοΰ και σωτήρος ημών Ιησού Χριστού, Schvv., isto, n. 331, pg. 120; Mansi, V I , 689D. Tu se očito radi ο nepozna­ vanju precizne razlike između osobnih i neosobnih termina, jer je inače neshvatljivo, što bi to značilo »božanstvo, koje je poslije učovječenja iz dvije naravi«. Sličnu nepre­ ciznost u protivnom dualističkom smislu pokazuje Eudoksije, biskup bosforski, koji u svojoj izjavi ima izreku »uze potpuna čovjeka«: άνθρωπον τέλειον ανέλαβε, Schvv., isto, n. 346, pg. 122; Mansi, V I ; 696A. Vjeroispovijest latinskog biskupa Julijana iz Kosa nema za grčku teologiju posebnog značenja, jer je ona samo odraz toga, kako su latini slabo shvaćali suptilnost grčkih spekulacija. Njegova formulacija u grčkom zvuči antiohijski: όμολογοΰμεν τοίνυν τάς δύο φύσεις έν ένί προσώπωι, δι δ ένα υίόν, ένα κύριον Ίησούν Χριστόν, Schvv., isto, 340, pg. 121; Mansi, V I , 692. To je prijevod s latinskog, gdje je »persona« prevedena s πρόσωπον. Napominjem da je Saturnin, biskup marcianopolski i metropolit Mezije, koji je Eutihovu osudu potpi­ sao odmah iza Flavijana, onaj isti, kojega je Proklo zaredio i poslao u Marcianopol na mjesto pronestorijevskog biskupa Doroteja, glasovitoga iz nestorijevskih borbi, vidi Mansi, V, 823-825. 75

3θ8

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

309

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Carigradski kler i Anatolije

Posebno je značajna njegova diskusija s monasima, koji su se bunili protiv sabora i pledirali za D i o s k o r a .

80

K r i v o bismo učinili, kad bismo mimoišli ulogu koju je tijekom tih kristoloških

Negdje pod konac 452. i l i p o č e t k o m 453. Aecije je došao u sukob sa svojim

borbi odigrao carigradski kler. Već u tijeku samog carigradskog sabora (448.), a

patrijarhom i Anatolije gaje zaredio za svećenika te mu oduzeo službu a r h i đ a k o -

onda i poslije u Kalcedonu, kler carigradske Crkve uzimao je aktivnog učešća u

na. Tada se za Aecija zauzeo sv. Leon papa, i to u prvom redu zato, stoje Aecije

k r i s t o l o š k i m raspravama. Za razumijevanje geneze kalcedonske definicije to je

bio pravovjeran čovjek, a njegov nasljednik Andrija bio je eutihijanist. 82

od neprocjenjive važnosti. Gotovo sav taj kler bio je zapravo Proklov kler. N e š t o

za Aecija pisao caru i carici.

ih je sigurno bilo i starijih, koji su potjecali j o š od A t i k a i Sizinija, gdjekoji i od

koja je za njega na Leonovo zadovoljstvo dobro završila,

81

Papa je

U vezi s time vodila se protiv Aecija i neka parnica, 84

83

te je on opet stupio

u dobre odnose s A n a t o l i j e m ,

skoj stolici. Dakako da se nestorijevci nisu mogli o d r ž a t i za Proklovo vrijeme,

Aeciju povjeravao velike d u ž n o s t i kao nekom svome predstavniku uz biskupa Ju-

osim tek djelomično. A vjerojatno nije niti bilo mnogo nestorijevski orijentiranog

lijana iz K o s a ,

86

što je Leonu bilo vrlo drago.

85

Nestorija, ali je velika većina bila iz vremena kad je Proklo sjedio na patrijarsi]'-

Papa je kasnije

stoje svakako znak daje papa posebno cijenio toga predstavnika

klera s obzirom na to, daje Nestorije bio kratko vrijeme biskup, a prijašnja tra­

carigradskoga klera. To je t i m značajnije, što se Aecije na Kalcedonskom sabo­

dicija s A t i k o m nije bila antiohijska. N e m a sumnje, daje uplivni Proklo uživao

ru istaknuo t a k o đ e r u borbi za 28. kanon, protiv kojega se papa toliko b o r i o .

87

velike simpatije u svom kleru, posebno zbog njegova velikog uspjeha na podiza­

Z n a k , da je papa mimoišao tu okolnost radi žara, koji je Aecije pokazivao za

nju ugleda carigradske Crkve. Njegov je kler bio na nj ponosan. To će se pokazati

obranu dogmatskog nauka Kalcedonskog koncila. C i t i r a n i dokumenti pokazuju

više puta u. Kalcedonu. I z m e đ u carigradskog klera posebno ističem jednoga čovjeka, koji je u Kalce­ donu više puta sudjelovao u k r i s t o l o š k i m raspravama. U o p ć e se pridaje premalo važnosti tome čovjeku u povijesti Kalcedonskog sabora. Bio je to a r h i đ a k o n ca­

zapaziti da oba mjesta, kojima se bavi Aecije, govore ο komunikaciji idiomatum. Prvo mjesto iz Cirila izričito utvrđuje komunikaciju idiomatum u smislu, kako je uči Proklo, dakako bez terminološkog diofizitizma! Schvv., isto, pg. 118 (314)s; Mansi, V I I , 72, 73, 76. Jedan od monaha, Karoso, veli mu; »Biskupi sjede, a zašto ti govoriš?«, Schvv., t. II, ν. 1, p. 3, n. 18 (2, 7, 8, 9, 10), pg. 99 (458)400 (460); Mansi, V I I , 81, 84. 80

rigradske Crkve Aecije. Čovjek, koji se u Kalcedonu istaknuo slično kao nekad đ a k o n Atanazije u Niceji. K a d je postao a r h i đ a k o n , ne m o ž e se iz meni poznato­ ga materijala sa sigurnošću zaključiti. Sigurno je, daje već za Proklova vremena 76

imao prilično uvida u upravu biskupije. A l i se čini, da j o š za Flavijanova vreme­ na nije bio a r h i đ a k o n , jer u saborskim zapisnicima s protueutihovskog sabora dolazi samo kao đ a k o n . Prema tome bi on postao a r h i đ a k o n negdje za Anatolija.

81

Epist. Leonis ad Julianum (col. Bali., ep. 117); Silva-Tarouca, II, pg. 125 (ep. 47);

Mansi, V I , 236. Ta se pisma po mišljenju Silva-Tarouce nisu sačuvala, Nuovi studi sulle antiche lettere dei Papi, I, Roma, 1932., str. 173. Epist ad Julianum od 9. siječnja 454. (col. B a l i , ep. 127); Silva-Tarouca, II, pg. 137 (ep. 52); Mansi, V I , 268B. 82

83

77

Bio je vrlo energičan čovjek i u osudi Eutiha slagao se sa svojim biskupom. Čini se, daje bio i u Efezu 449., jer u Kalcedonu znade da LTF nije u Efezu č i t a n .

78

U

Kalcedonu, gdje je bio prvi saborski bilježnik, više puta je uzeo aktivno učešće u

84

Epist. Anatolii ad Leonem papam, Mansi, V I , 278A-B.

85

Epist. Leonis ad Anatolium od 29. svibnja 454., Mansi, V I , 291A (coll. Bali.,

kristološkim raspravama. Tako na trećoj sjednici, kad se čitao L T F , on citatima

ep. 135); usp. Silva-Tarouca, Nuovi studi

iz sv. C i r i l a dokazuje i l i r s k i m i palestinskim biskupima, koji sumnjaju ο nekim

29. svibnja 454., Silva-Tarouca, II, pg. 146 (ep. 57); Mansi, V I , 293B (coll. B a l i , ep. 136). Epist. Leonis ad Aetium presb. (coll. B a l i , ep. 153), Silva-Tarouca, II, pg. 158-159 (ep. 68); Mansi, V I , 318-319; Epist. Leonis ad Julianum (coll. B a l i , ep. 152); Silva-Ta­ rouca, II, pg. 158 (ep. 67); Mansi, V I , 317-318. Oba su ta pisma datirana 1. rujna 457.; usp. Ep. Leonis papae ad Leonem Augustum (coll. Bali. 156); Mansi, V I , 327A; Silva-Ta­ rouca, Nuovi studistr. 172.

mjestima poslanice, da ta mjesta nisu krivovjerna.

79

str. 172; Epist. Leonis ad Marcianum od

86

76

Schvv., t. II, v. 1, p. 3 (act. XII), n. 59, pg. 52 (411)-53 (412). Schvv., t. II, v. 1, p. 1, pg. 153s; Mansi, V I , 765s. Schvv., isto, 11. 90, pg. 83; Mansi, V I , 616. Schvv., t. II, v. 1, p. 2, 11. 24, 25, pg. 82 (287); Mansi, V I , 972-973. Aecije tuma­ či dva mjesta. Treće tumači Teodoret Cirski, također citatom iz Cirila. Zanimljivo je 77

78

79

87

Schvv., t. II, v. 1, p. 3,11. 6, 7, pg. 88 (447); isto, n. 13,16, pg. 95 (454); Mansi, V I I , 425, 428, 441, 444.

3io

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Pmklo i kalcedonska dogmatska definicija

da se Aecijeva kristologija kretala na istoj liniji, na kojoj i Flavijanova, to jest na liniji, kojom je pošao P r o k l o .

311

cije u to doba a r h i đ a k o n carigradske Crkve - a posebno ako je on to postao pod Anatolijem - stavlja svakako njegovu osobu u posebno svjetlo u t i m zbivanjima.

88

N i t k o neće zanijekati da je Aecijevih, to jest zapravo Flavijanovih istomišljeni­ ka bilo prilično m e đ u carigradskim klerom, pa da su takvi ljudi svakako odigrali

Tako bi otprilike bilo bačeno svjetlo na neka pitanja, koja će nam omogućiti da donekle razumijemo najužu povijest geneze kalcedonske definicije.

veoma veliku ulogu t a k o đ e r u Anatolijevoj preorijentaciji, koji je kao pristaša i Dioskorov apokrizijar postao carigradskim biskupom, a naskoro poslije toga okrenuo Dioskoru leđa te pošao Flavijanovim putem potpisavši LTF. Anatolije

N a j u ž a povijest geneze definicije

se sam izgovara papi Leonu radi 28, kanona uplivom, koji je na nj i na druge iz­ vršio carigradski kler.

P o d najužom poviješću geneze kalcedonske definicije mislim na njezin posta­

89

Carigradski kler pripravljao je dakle t a k o đ e r kalcedonske događaje, Taj se taci 90

svakako posebno odrazio na dvoru i u carigradskoj sredini. Činjenica, daje A e -

nak unutar koncilskih zasjedanja u Kalcedonu počevši od treće saborske sjed­ nice 10. listopada 451., kad su carski povjerenici saboru predložili da donese jednu definiciju pravovjerne kristologije. Biskupi su se žestoko oduprli bilo ka­ kvom donošenju nove definicije.

88

SilvaTarouca kušao je pobiti autentičnost Leonovih poslanica 111, 112, 113 (po c o l l Bali), vidi Nuovi studi str. 161 i dalje, posebno što se tiče našega problema str. 171478. Njegovi su razlozi protiv autentičnosti doista ozbiljni i jaki, ali i sam priznaje da nisu stringentni, SilvaTarouca, I, Introductio, pg. X V I . Nema sumnje da ep. 117 (coll. Bali), pretpostavlja pisma pisana caru i carici u kojima bi Aecije bio njima prepo­ ručen: »... possit pro tempore satis esse praedicto (sc. Aetio), quod c 1 emeηtissimοrum principum fauore munitur, quibus proxime eum litteris meis ita commendaui, ut apuci religiosissimas me η te s gratiam ipsius augendam esse non dubite m«, SilvaTarouca, II, pg. 125. Pismo, iz kojega vadim taj odlomak, datirano je 21. ožujka 453. Pisma 111, 112, 113 nose datum 10. ožujka 453.! Kako god bilo, SilvaTarouca nije nikako protu­ mačio nepostojanje preporučenih Leonovih pisama. Ako su pisma 111, 112, 113 ipak autentična, onda bismo iz njih imali i pobliže indicije ο kristološkom shvaćanju đakona i tada već prezbitera Aecija. Papa u poslanici 111 kaže za nj: »Virum catholicae fidei et Nestorianis atque Eutvchianis haereticis constanter etiam adversum ...« (Mansi, V I , 218-219), te veli na adresu Anatolijevu: »Cesset catholicos insectari, cesset eos qui ... Flaviano placuere conterere« (isto, 219B). Stalni Nestorijev i Eutihov protivnik, a Flavi­ janov sljedbenik, to je dakako pozicija koja proizlazi od Prokla. Epist. Anatolii ad Leonem papam, u travnju 454., Mansi, V I , 279A (coll. B a l i , ep. 132), Mislim daje bar vrlo vjerojatno, da iz toga carigradskog kruga, koji misli kao Pro­ klo, potječe glasoviti spis Contra Nestorium ad Sporacium, koji krivo dolazi pod Te odoretovim imenom, P G , 83, 1153-1164. Kristologija toga spisa jest diofizitska s komplet­ nom komunikacijom idiomatum, dakle kristologija, koja je karakteristična za Prokla i njegove sumišljenike, a koja se osjetljivo razlikuje od kristologije drskoga biskupa. Ο caru Teodoziju govori se kao ο pokojnom (1156B), a Kalcedonski koncil se ne spominje. Spis bi imao svoje opravdanje u tome, što su neki vjerojatno u to vrijeme bili u dvojbi ka­ kva je razlika između ortodoksnog nauka i nauka Nestorijeva s obzirom daje Eutihov monofizitizam kriv, te se vjerojatno u nekim krugovima postavljalo također pitanje Ne89

90

91

Po općenitom mišljenju trebalo je ostati kod

onoga, što su oci rastumačili. Svakako, sabor sam pokazuje da saborska većina nije nipošto bila raspoložena za sastavljanje bilo kakve nove definicije. Saborski, zapisnici k a ž u da su biskupi općenito prihvatili mišljenje biskupa Kekropija iz Sebastopolisa, koji je izjavio daje protiv Eutiha dovoljan L T F , koji biskupi slijede i koji su potpisali.

92

K a d imamo na umu to raspoloženje sabora, dakako da nam se nameće pitanje, odakle potječe ideja ο definiciji, koju bi imao dati Kalcedonski sabor. Sabor je sam dovoljno pokazao, da ta ideja ne potječe od saborske većine. Teško bi također bilo vjerovati daje ideju ο saborskoj definiciji dao papa i l i papinski poslanici. Sv. Leonje 93

najprije smatrao sabor nepotrebnim za neko vrijeme, a u pismu, što gaje upravio samome saboru, strogo je zabranio svako diskutiranje ο pitanjima, koja su njego­ 94

vim LTF riješena. Ne može se uopće misliti da bi veliki papa bio došao na ideju

storijeve rehabilitacije. Sporacije je bio »comes domesticorum« na Marcijanovu dvoru, vidi Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 1, n. 2, pg. 55; Mansi, V I , 564B. Moglo bi, međutim, biti također daje spis nastao u istim prilikama i u istom krugu nešto poslije sabora u Kalcedonu, jer se iz jednoga pasusa (PG, 83, 1157B) može zaključiti daje Nestorije već bio umro. εκθεσιν αλλτχν ουδείς ποιεί, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 2, pg. 78 (274); Mansi, V I , 952-953. Schvv., isto, n. 4, pg. 78 (274); Mansi, V I , 953A-B. Epist. ad Marcianum (coll. Bali. 83); SilvaTarouca, I, pg. 67 (ep. 26); Mansi, V I , 1115C; usp. SilvaTarouca, I, pg. 77 (ep. 31) (coll. Bali. 90); Mansi, V I , 127-128; te Silva­ Tarouca, I, pg. 79 (ep. 31b) (coll. Bali. 89); Mansi, V I , 126. »... nec liceat defendi, quod non licet credi ...«, SilvaTarouca, I, pg. 84 (ep. 34) (coll. Bali. 93); Mansi, V I , 134B. 91

92

93

94

312

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

313

Proklo i kalcedonska dogmatska definiciji

95

96

o kakvoj posebnoj saborskoj definiciji koja bi bila druga od L T F . Saborski nam za­

vjeri, po prijedlogu carevih ljudi, kod njega je izrađen prvi p r e d l o ž a k definicije

pisnici kažu, tko je želio definiciju. To je bio car. Njegovi su povjerenici biskupima

i kad taj nije naišao na odobrenje, s Anatolijem je posebno povezano t a k o đ e r

predložili da se dade definicija, da car od njih očekuje definiciju. I kad su naišli na

formuliranje k o n a č n o g njezinog teksta.

priličan otpor saborske većine, oni ipak nisu odustali od ideje ο definiciji. Pitanje ο

skoj sredini t r a ž i m o one, koji su carsko me paru sugerirali ideju ο definiciji.

97

A i posve je naravno, da u carigrad­

njoj bilo je samo odloženo na nekoliko dana, da biskupi dobiju vremena. I Marcijan

O n i su carski dom uspjeli uvjeriti da LTF svojim formulacijama nije dovoljno

nije odustao od definicije, makar muje bez sumnje bilo javljeno raspoloženje sabo­

precizan da u k l o n i svaku p o l e m i k u iz g r č k e Crkve. A car je upravo to htio.

ra. To je svakako zanimljivo. Moglo bi se to carevo postupanje tumačiti time, da

On je htio definiciju, koja će o n e m o g u ć i t i svaku daljnju dvoličnost. U tom h i ­

je on htio imati jednu o d r e đ e n u formulu vjere, da m o ž e raspoznati pravovjerne od

storijskom trenutku, kad je trebalo krenuti srednjim ispravnim putem i z m e đ u

krivovjernih, ali to tumačenje smatram nedostatnim. C a r u nije moglo biti sakri­

dviju krajnosti, Nestorijeve i Eutihove, dakako da je najplauzibilniji put bio

to papino mišljenje ο L T F . Počevši od njegova stupanja na prijestolje biskupi su u

onaj, koji je zacrtan preko dvaju pokojnih carigradskih patrijarha, Flavijana

znak ortodoksije i zajednice s papom potpisivali L T F . Č a k štoviše, saborska se ve­

i P r o k l a . Posebno se za takav smjer u pitanju definicije mogla zainteresirati

ćina odlučila za to, da znak ortodoksije bude potpisivanje i odobravanje L T F . Car

Pulherija, koju je s P r o k l o m vezalo prijateljstvo i koja je zajedno s P r o k l o m

je dakle imao formulu, po kojoj bi mogao raspoznati pravovjerne od krivovjernih.

bila neprijateljica Nestorijevim idejama, a s druge je strane bila t a k o đ e r vrlo

Tu mu je formulu sugerirao papa i sam sabor. M e đ u t i m , on ipak ne odustaje od

naklonjena Flavijanu, što se dobro v i d i iz činjenice daje njezino stupanje na

ideje ο definiciji. Postojali su bez sumnje i drugi razlozi osim samog materijalnog

prijestolje z n a č i l o neposrednu promjenu religiozne politike. Anatolije u tom

98

razloga potrebe za jednom o d r e đ e n o m formulom. Očito je Marcijan smatrao da

slučaju nije drugo nego predstavnik jedne ideje, kojoj je on sam m o ž d a ovdje

L T F ne m o ž e biti takva formula.

zastupao lijevo k r i l o , više sklono Aleksandriji, a tu je ideju u cijelosti zastupao

D o b r o je naglasiti tu okolnost. D o k je Marcijan kao laik u teologiji i sam

njegov carigradski kler i m o ž d a dio episkopata, posebno s Euzebijem D o r i -

mogao doći na misao ο potrebi jedne o d r e đ e n e formule, ne m o ž e se m i s l i t i da

lejskim. D o g a đ a j i s t r e ć e kalcedonske sjednice mogli su Marcijana i P u l h e r i -

bi on sam bio d o š a o na misao ο nedostatnosti papinoga pisma za grčke p r i l i k e .

ju samo utvrditi u namjeri, koja im je u Carigradu bila sugerirana, usprkos

Z a t o se m o ž e smatrati potpuno sigurnim da su iza cara stajali teolozi, koji su

toga što je saborska većina bila protiv definicije. K a ž e m » s a m o u t v r d i t i « , jer

mu sugerirali misao ο definiciji i koji su ukazali na njezinu potrebu. U kojoj

je t r e ć a sjednica pokazala da L T F doista neće m o ć i biti uvijek promatran kao

ć e m o grupi t r a ž i t i te teologe? Jesu li to b i l i aleksandrijski teolozi? N i t k o neće

nedvojben znak grčkoj C r k v i je li netko ortodoksan i l i nije, te da će postojati

sumnjati u to, ako k a ž e m , da nisu. Čitav tijek sabora i događaja oko sabora

stanovite p o t e š k o ć e , da ga prihvate svi g r č k i biskupi, jer on doista nije u š a o u

pokazuje da ideja ο definiciji ne m o ž e potjecati iz kruga aleksandrijske kristo­

suptilnost g r č k i h diskusija.

logije. L j u d i , koji su t r a ž i l i definiciju, očito su pretpostavljali ispravnost L T F ,

To se pokazalo k o d njegova čitanja na trećoj sjednici, kad su palestinski i

a nitko neće zanijekati da je dosljedni aleksandrijski teolog imao mnogo što

i l i r s k i biskupi digli nekoliko prigovora, jer im se tekst LTF činio na tri mjesta

reći protiv L T F . K a d m e đ u t i m tu govorim ο aleksandrijskim teolozima, onda

previše d u a l i s t i č k i m .

i m a m pred o č i m a samo stroge aleksandrijce, a ne one, koji su m o ž d a pokazi­

pravovjernost, te se potpuno s njime složili, bez rezerve,

99

O n i su istina kasnije potpisali LTF i priznali njegovu 100

ali je njihovo vlada-

vali stanovitih sklonosti prema aleksandrijskoj kristologiji, ali nisu ujedno b i l i tvrdoglavo zaljubljeni u aleksandrijske osebujne formule. T e š k o bi bilo reći da je ideja ο definiciji, različitoj od L T F , n i k n u l a u antiohijskom krugu, i l i da je iz toga kruga ona prodrla na carski dvor i postala toliko draga carsko me paru

95

Schvv., t. II, v. 1, p. 2, n. 33, pg. 83 (279); Mansi, V I , 973-976. Tu carevi povjere­ nici predlažu da Anatolije u tu svrhu sastavi komisiju biskupa. Mansi, V I I , 100C. Schvv., isto, n. 10, pg. 123 (319); n. 29, pg. (321) 125; Mansi, V I I , 101C, 105D. Usp. Proklovu homiliju Or. XXI, P G , 65, 788A-C. Schvv., isto, pg. 82 (278); Mansi, V I , 972-973. Schvv., isto, pg. 102 (298)-103 (299); Mansi, V I I , 29-30, 33. 96

Marcijanu i Pulheriji. M i s l i m , da sami saborski zapisnici dovoljno pokazuju, odakle potječe ideja ο definiciji. Sav je posao oko definicije najuže povezan s carigradskim patrijarhom. K o d Anatolija se trebaju rješavati p r o b l e m a t i č n a pitanja iz L T F , u o p ć e rasprave ο

97

98

99

1 0 0

Proklo

314

315

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

10

nje dovoljno pokazalo da slične poteškoće vjerojatno neće bit! osamljene, te je

i nepomiješano« ^. M i s l i m da nam to jasno pokazuje kako sabor nije htio a? se

treća sjednica tako dala pravo carevim savjetnicima

definicija u cjelini mijenja, ali je ipak pristao da se u definiciju stavi umetak u. 01 i-

ο definiciji.

koji su mu predložili ideju

slu prijedloga carevih ljudi. P o u č n o će, m e đ u t i m , biti analizirati cijelu polern:^α

101

,4

N a k o n razmaka od nekoliko d a m Aef^'vr-"^ toj sjednici 22, listopada,

102

oko definicije, da se jasno vidi koje su točke u Anatolijevu predlošku dale povoda

Na toj i* . ^ V d n H nna t-V^a«- kan^.v.n -ιΗ H c r - ^ n a

Sjednica je bila vrlo burna. Najprije

1,1

^ i ' - n n A si L-, • "-ίο " . V ;

cije, koji je bio sastavljen kod Anatolii? i koji ί?

:

; :

.-.<.ιν:[ 1ρ
l-anr^it A'-uA:-

,ι~, ••.-χ'ί™ Ι ο se n

:

vidi iz načina, kojim se patrijarh za nj zalagao. P< c ; i c A v * r e ^ O L ^ / ' -' neki antiohijski biskupi, poimence T e o đ o '=r w . νή· i •

A

i

?. ;n ; • : in -03 ' - i A e , te

papinski poslanici.

sumnjama i neslaganjima. Već je rečeno da su se protiv Anatolijeve definicije poimence digli Ivan iz Ο -r man ičije, koji je govorio u ime svojih orijentalnih drugova, i papinski posl?/oV. koji su predstavljali Zapad. Sto je protiv definicije imao Ivan, a što papinski po­ slanici, to nije izričito rečeno u saborskom zapisniku. A l i iz vike saborske ve< ov; te interveniranja carskih povjerenika mi jasno vidimo, stoje u definiciji bilo stav­

Saborski zapisnici nisu nam sačuvali tekst toga predloška definicije, l a k o ne

ljeno u sumnju. Svi su se prigovori predlošku definicije sastojali iz dviju točka-

m o ž e m o posve sigurno znati, kako je on izgledao. Ipak smatram, da se m o ž e s

ka: 1. definicija je M a r i j u nazivala Bogorodicom, i 2. nije nedvojbenim riječima

prilično sigurnosti reći da je on bio uglavnom isti s definicijom, kako ona da­

ispovjedila diofizitizam.

nas izgleda, ako izuzmemo jednu jedinu rečenicu, u kojoj je formalno ispovjeđen

Ne m o ž e biti nikakve sumnje, odakle su potekli prigovori terminu » l l i e o -

diofizitizam. Takvo mišljenje potvrđuje sama debata oko Anatolijeva predloška,

tokos«. O n i sigurno nisu potjecali sa Zapada, iz R i m a . R i m s k a teologija do­

koja se stišava, kad carevi povjerenici p r e d l a ž u da se u tekst definicije slijedeći sv.

bro je poznavala taj termin; zato je u R i m u Nestorije bio bez daljnjega o s u đ e n .

Leona doda da su »u K r i s t u dvije naravi sjedinjene nepromijenjeno i neodijeljeno

Prigovori tome terminu mogli su poteći jedino iz antiohijskog kruga, iz grupe teologa, kojima je duša bio Teodoret. Sam Teodoret, koji je dočekan s mnogo negodovanja, kad je na želju carskih povjerenika uveden u sabor,

105

nije istupio

101

Toj teoriji ο izvoru ideje ο definiciji moglo bi se možda prigovoriti ukazujući na činjenicu da saborska akta pretpostavljaju potpunu jednodušnost saborskih otaca u od­ bijanju definicije, kakva se jednodušnost ne bi mogla naći, kad bi ma i najmanji dio biskupa bio za novu definiciju. Međutim, tu jednodušnost treba uzeti s prilično rezerve, Saborska akta govore ο jednodušnosti, kojom su biskupi prihvatili da kao znak pravo­ vjerja vis a vis Eutiha bude L T F , a malo kasnije vidimo da u tom trenutku ta jednoduš­ nost još nije bila potpuna, jer su ilirski i palestinski biskupi još imali neke prigovore protiv L T F . Anatolije i l i Euzebije nisu posebice spomenuti, da bi bili bilo što rekli protiv nove definicije. U međuvremenu se održala četvrta sjednica, na kojoj su biskupi svečano poje­ dinačnim glasovanjem prihvatili L T F . Na početku četvrte sjednice čini se, kao da je komisija biskupa, koja se sastajala kod Anatolija, odbacila svaku misao ο definiciji, jer papin poslanik Pashazin, nabrojivši dosadašnje kristološke dokumente, koje sabor slije­ di, s L T F na posljednjem mjestu, kaže: και ούδε-ν περαιτέρω ούτε προσθεΐναι, ο ih ε μείωσα ι ανέχεται (Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 2, η. 6, pg. 93 (289); Mansi, V I I , 9), ali se pod kraj sjednice vidi da misao ο definiciji nipošto nije likvidirana. Carevi povjerenici još uvijek inzistiraju na παρά της άγιας συνόδου τύπος δοθήσεται, Schvv., isto, n. 116, pg. 121 (317); Mansi, V I I , 80. Taj je bio kao Anatolijev poslanik prije sabora u Rimu s nekim drugim predstav­ nicima carigradskog klera i Euzebijem Dorilejskim, vidi Epist Leonis papae ad Anatolium (coll. Bali. 80); SilvaTarouca, I, pg. 61 (ep. 24); Mansi, V I , 108D. 1 0 2

1 0 3

protiv definicije otvoreno, nego je po svoj prilici on zajedno sa svojim prijateljima angažirao za to Ivana iz Germanicije, biskupa Nestorijeva rodnoga grada i svoga prijatelja.

106

Ivanov otvoreni istup protiv Anatolijeve definicije pribavio mu je to,

daje na osmoj sjednici morao izričito anatematizirati Nestorija.

107

Sto su antiohijski biskupi, odnosno Ivan, imali protiv termina »Theotokos«? Po tijeku prepirke moglo bi se misliti da su oni tražili da se termin »Theo­ tokos« uopće briše iz definicije. Saborska većina naime viče: »Treba napisati, da je sveta Djevica Bogorodica, to mora doći u s i m b o l ! «

1 0 4

108

»Sveta M a r i j a je

δύο φύσεις είναι ηνωμένα ς άτρεπτως και άμερίστως, και άσυγχύτως εν τώι Χρσιτώι, Schvv., isto, pg. 125 (321), n. 28; Masni, V I I , 105D. Schvv., t. II, v. 1, p. 1, pg. 69s; Masni, V I , 589s. V i d i Te odore tovu Epist. ad joannem ep. Germaniciae, P G , 83, 1409-1412, ep. 147, Schvv,, t, II, v, 1, p. 3, pg. 11 (370), n. 28, 29; Mansi, V I I , 193A. ή άγια Μαρία Θεοτόκος γραφή ι* εν τώι συμβόλωι ούτω προσεθήι, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 2, η, 8, pg. 123 (319); Mansi, V I I , 101Β. 1 0 5

1 0 6

1 0 7

1 0 8

3i6

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Bogorodica! T k o tako ne misli, jest h e r e t i k ! «

109

317

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

M e đ u t i m , nitko neće vjerovati

da su antiohijci došli tako daleko, te bi nijekali termin »Theotokos« u o p ć e . To

vrijeme diskusija kod Anatolija, smatrali daje definicija doista diofizitska i da se slaže s L T F , kako tvrdi Anatolije i saborska većina.

114

m i s l i t i bio bi pravi besmisao, nakon njihova odobrenja prvoga Efeškog sabora,

M i s l i m daje tako otprilike jasno, kako je izgledala Anatolijeva definicija. Nje­

koje su ispovjedili na četvrtoj sjednici. Tu se moglo raditi jedino ο stanovitim

z i n sastav ne treba pripisati njegovoj aleksandrijskoj prošlosti, nego tome, što je

eksplikacijama, koje je antiohijska grupa htjela dodati terminu »Theotokos«.

011 slijedio teologiju svojih predšasnika, ovdje u prvom redu Flavijana. Je li 011

Mi već znamo te eksplikacije. One nisu m o ž d a prelazile onih eksplikacija, koje

sam sastavio tekst definicije? To je manje vjerojatno. Ne treba baš misliti, daje

je terminu »Theotokos« dodao A S . M o ž d a su antiohijci htjeli da se terminu

tekst definicije donesen već gotov u Kalcedon iz Carigrada, alije njegov sastav ne­

»Theotokos« doda » a n t h r o p o t o k o s « i l i kakvo slično određenje. Radilo se očito

dvojbeno usko vezan uz Carigrad. Ne znamo koji su biskupi ušli u komisiju, koja

ο tome, da se umanji komunikaciju idiomatum. Saborska većina bila je odluč­

se sastajala k o d Anatolija, ali je sigurno daje sastav komisije bio posve ovisan ο

no protiv takvih eksplikacija. O n a je u vezi s terminom »Theotokos« o d l u č n o

Anatoliju.

tvrdila: »Krist je B o g ! «

110

115

K o d Anatolija su se vodile diskusije ο definiciji,

116

u kojima su mogli

Iz toga se očito vidi, što je saborska većina mislila ο

učestvovati svi biskupi, koji god su htjeli. A l i j e posve sigurno, da kod sastavljanja

komunikaciji idiomatum, a dakako t a k o đ e r , kako je u tom pitanju bila formu­

osnovnog teksta definicije nisu trebali imati udjela svi biskupi iz »komisije«, a još

lirana Anatolijeva definicija.

manje svi biskupi sabora. Tekst definicije bez dvojbe jest djelo samoga Anatolija i

D r u g i problem Anatolijeva predloška, koji je naišao na negodovanje sabor­

njegovih najbližih suradnika iz carigradskog klera, uz sudjelovanje kojega bliže­

ske manjine, bilo je ispovijedanje diofizitizma. K a k v u je formulaciju dao dio-

ga biskupa, m o ž d a Euzebija Dorilejskog. Tako sastavljen tekst stavio se tada na

fizitizmu Anatolijev predložak, ο tom su nas prilično točno informirali carevi

uvid komisiji i svim biskupima, da mu mogu stavljati prigovore i primjedbe. Po

povjerenici koji, nastojeći smiriti duhove svojim posredništvom, k a ž u : »Dioskor

mom sudu uplivni Aecije nije kod toga odigrao najmanju ulogu.

je rekao daje Flavijana osudio zato, stoje rekao da su dvije naravi, a definicija ima iz dvije naravi.«

111

To je bilo u skladu s onim, što je car želio da se dade definicija koja će biti

Anatolijev je dakle p r e d l o ž a k ispovijedao diofizitizam alek-

općenito prihvaćena, a koja će ujedno biti nedvojbena. Osnovna razboritost je

sandrijskom formulom »iz dvije naravi«. No posve je sigurno daje ta formulacija

tražila od Anatolija da sastav samoga teksta definicije ne povjerava m n o š t v u bi­

morala biti j o š nekako modificirana, jer reći samo »iz dvije naravi« nije nikakvo

skupa različitih nazora, jer bi se na taj način vrlo teško došlo do jedinstva. Prema

ispovijedanje diofizitizma. A Anatolijeva je definicija sigurno ispovijedala diofi­

tome, Anatolijeva definicija, ako već nije djelo jednoga jedinog čovjeka, sigurno je

zitizam, ako i ne tako nedvojbeno, kako su to željeli orijentalni biskupi i papinski

djelo jednoga vrlo uskog kruga ljudi, koji su imali jedinstveni kristološki nazor.

poslanici. D o k a z za to nanije Euzebije Dorilejski, taj sigurni diofizit, koji smatra

Sve što je dosad ο njoj rečeno, pokazuje nam daje taj kristološki nazor bio onaj,

daje Anatolijeva definicija ispravna i da ne treba druge definicije,

112

kao i sabor­

koji potječe od Prokla i razvija se preko Flavijana i carigradskog sabora 448.

13

ska većina, koja je tvrdila da se definicija slaže s LTF} To je siguran znak daje

Redaktori definicije pokazali su kod njezina sastava tendenciju, koju je m o ž d a

Anatolijeva definicija u ispovijedanju diofizitizma slijedila Flavijanovu formu­

već nesvjesno i l i svjesno imao Proklo, a svakako svjesno Flavijan, da se spoje ele­

laciju: »Iz dvije naravi poslije sjedinjenja.« I sami su papinski poslanici prije, za

menti jedne i druge kristologije, te se tako d o đ e do nekog posrednog, umjerenog

109

Schvv., isto, n. 12, pg. 124 (320); Mansi, V I I , 104A-B. ή Θεοτόκος Μαρία τώι όρωι προσεθήι τους Νεστοριανούς έ'ξω βάλε. ό Χριστός θεός ε'στι, Schvv., isto, n. 12, pg. 124 (320); Mansi, V I I , 104B. Διόσκορος έλεγε ν ότι διά τούτο καθεΐλον Φλαβιανόν, επειδή δύο φύσεις είπε ν είναι ό δέ όρος έκ δύο φύσεων ε χει, Schvv., isto, 11. 13, pg. 124 (320); Mansi, V I I , 104B. Schvv., isto, n. 19; Mansi, V I I , 104C. Isto. 110

111

112

113

114

Izričitoga svjedočanstva ο tome nemamo. A l i kad Anatolije srdito veli da se »jučer definicija svima svidjela« (Schw., isto, n. 7, pg. 123 (319); Mansi, V I I , 101A), a biskupi to kasnije ponavljaju (Schvv., isto, n. 12, pg. 124 (320); Mansi, V I I , 101D), onda se to u prvom redu odnosi na papine poslanike. Oni su vjerojatno bili zadovoljni s definicijom, dok ih orijentalci (tj. antiohijci) nisu upozorili da definicija ne ispovijeda izričito i ne­ dvojbeno dvije naravi, te da se stoga ne slaže s L T F . Schvv., t. II, v. 1, p. 2, n. 31, pg. 83 (279); Mansi, V I , 973-976. To pokazuje Anatolijeva tvrdnja da se »jučer definicija svima svidjela«. 115

116

3i8

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

rješenja. Koci redaktora definicije ta je tendencija bez sumnje bila svjesna. O n i

svome pismu Teodot ern ust-io orotiv Kalcedonskog sabora.

319

120

Teodoret u svome

su formalni dio defincije, kako je već spomenuto, sastavili iz različitih odlomaka,

odgovoru m č e da je r i ^ c d a pod hipostazom mislila isto, što i pod osobom,

koji potječu od različitih kristoloških shvaćanja. Priličan dio definicije usko se

Takav Teodor ero ν odgovor očito pretpostavlja da se u Kalcedonu raspravljalo

naslanja na A S . Jedan je odlomak uze*: iz Ćirilove druge poslanice Nestoriju, a

ο problemu jedne hipostaze. O n a je bila p r o t u m a č e n a tako, da joj se dalo isto

jedan je odlomak t o č n o preuzet iz L T F . Samu ispovijest diofizitizma u osno­

značenje, kao i osobi, dakle značenje, koje joj je već prije dala grčka trinitarna ter­

vi redaktori su preuzeli od Flavijana, ali je ona dakako bliza aleksandrijskom

minologija. Diskusije ο jednoj hipostazi bile su po svoj prilici već gotove, kad se

;

121

shvaćanju. T a k o je s formulacijama, a osnovno shvaćanje, koje sve te formulacije

na petoj sjednici pristupilo tome, da se Anatolijeva definicija odobri, jer ο jednoj

povezuje i koordinira, jest ono koje potječe od proklovske carigradske tradicije.

hipostazi nema više govora, kad je u pitanju samo prihvaćanje definicije.

S time u vezi je unošenje jedne hipostaze u definiciju. M o ž d a je taj odlomak,

N e m a sumnje, dakle, da je Anatolijeva definicija bila diofizitska i da se ona

koji govori ο jednoj hipostazi, pretrpio kakve modifikacije, jer se iz odobrenoga

doista supstancijalno slagala s L T F . N e m a t a k o đ e r sumnje, daje ona vukla svoju

teksta definicije vidi da je jedna hipostaza donekle nasilno smještena u okvir jed­

liniju od Prokla, ali s većim priklonom Aleksanđriji, kao stoje to bilo s Proklo­

nog odlomka, koji je u definiciju doslovno prenesen iz LTF} Formulacija jedne

vom kristologijom k o d Flavijana. Iako formulacija jedne hipostaze u definiciji

hipostaze u definiciji nije n i p o š t o tako jasna, kao što je to u Proklovoj kristolo­

nije posve jasna, ipak je očito da su redaktori definicije shvaćali jednu hipostazu

17

giji, čak ni toliko kao stoje k o d Flavijana. Jedna je hipostaza formulirana tu kao

posve na proklovski način. Ο tom nam svjedoči priznavanje kompletne komuni­

rezultat sjedinjenja, slično kao što su antiohijci formulirali svoj jedan prosopon.

kacije idiomatum, koje istina nije izričito formulirano, ali je ipak jasno iz prizna­

Razlog tome jest, što je jedna hipostaza, kako je rečeno, jednostavno umetnuta

vanja termina »Tlieotokos« bez rezerve.

u jedan odlomak L T F , koji govori ο jednom prosoponu i gdje je taj prosopon

Tako nam je jedino razumljivo t a k o đ e r to, daje saborska većina o d l u č n o bila

formuliran u smislu rezultata sjedinjenja. Taje formulacija slična onoj k o d Pro­

za definiciju, kako ju je predložio Anatolije. U njoj je uz umjereno priznavanje

kla u Hom. III.

118

Iz formulacije se ne vidi daje ta hipostaza b o ž a n s k a Logoso­

va hipostaza, koja utjelovljenju predbivstvuje. Redaktori su b i l i vrlo umjereni,

diofizitizma bilo dosta jasno zajamčeno jedinstvo Krista, i to prilično nedvojbe­ no potpuni identitet K r i s t a s B o ž a n s k i m Logosom.

te su u Leonovu formulaciju, koja je ovdje posve antiohijska, jednostavno samo

Ipakje definicija, kako je spomenuto, naišla na oporbu manjine, koja je isticala

umetnuli »jednu h i p o s t a z u « . Dakako, da su tako oduzeli svaku m o g u ć n o s t da se

dva njezina nedostatka. P r v i nedostatak, koji se sastojao u priznavanju termina

jedna osoba definicije shvati u moralnom smislu. Umjerenost redaktora vidi se i

»Theotokos« bez daljnjih tumačenja, na koji su ukazivali antiohijski bogoslovi,

po tome što su smatrali da nije potrebno opet isticati jednu hipostazu, kad se u

nije našao p o d r š k e na saboru. Taj će prigovor biti posve odbačen i k o n a č n i tekst

drugom dijelu iste rečenice zabranjuje dijeljenje na dvije osobe. Ne sumnjam, da nitko neće zanijekati, da je jedna hipostaza u definiciju ušla iz P r o k l a odnosno 1 2 0

Flavijana. Mi smo u studiji pažljivo pratili njezin put do same kalcedonske defi­ nicije. Ljudi iz Carigrada i Euzebije Dorilejski bili su pobornici njezina unošenja u definiciju. To unošenje nije prošlo bez diskusije. Ο tom nas uvjerava Teodoretovo već više puta spomenuto pismo Ivanu Egejskom. Ivan Egejski, Nestorijev pristaša,

117

119

smatrao je daje kalcedonska definicija posve aleksandrijska i zato je u

V i d i ο tom naprijed u bilj. 17 ovog poglavlja! τής φρικτής οίκομίας τάς δύο φύσεις εις μίαν ύπόστασιν ένωσάσης, Doctrina, pg. 49, n. V; Martin, pg. 46, n. 11. Leontius Bvzantinus (?), De sectis, act. I X , P G , 86 (1), 1257C-D. 118

1 1 9

P O , X I I I , 188-189. Odlomci toga pisma sačuvali su nam se kod Severa Antiohijskog: »li igitur qui duas naturaš commemorant unitatemque inconfusum, iterum illi noti sunt, qui unam hvpostasim non essentiam nec naturam, sed personam esse intelligunt.« Et post alia: »Praeterea, unam hvpostasim svnodus sancta posuit, non cum naturam, ut dixi, hvpo­ stasim esse intelligeret, sed personam. Hoc enim et ipsum svmbolum docet. Cum voće persona videlicet converte voćem hvpostasis«, A. Sanda, Se veri Philalethes Bervti, 1982., str. 43. Odlomci se nalaze i u tekstovima iz British Museuma, A d d . 12155: »Ceux done qui font mention de deux natures et de Pun ion sans confusion, les reconnaissent eneore en u ne hypostase qui n'est ni essence ni nature, mais personne. Et plus loin: Le saint concile a place u ne hvpostase non pas, come je l'ai dit, que par hvpostase il ait entendu la nature, mais la personne, car l'hvpostase suit la personne«, P O , X I I I , 190-191. 1 2 1

320

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

321

definicije imat će termin »Theotokos« bez ikakvih modifikaciija. D r u g i nedo­

koga slijede, Leona i l i Dioskora? K a d su biskupi vikali, da su oni svi za Leona,

statak, na koji su uz antiohijce osobito ukazivali papini poslanici, sastojao se u

povjerenici su im predložili neka u definiciju stave dodatak da su »dvije naravi u

tome, što definicija nije bila dovoljno jasna u pitanju diofizitizma. Taj je prigovor

K r i s t u sjedinjene nepromijenjeno, nepodijeljeno i nepomiješano«. Tako su otpali

bio p o d r ž a n od carevih povjerenika.

drugi ispravci i ostalo se samo kod ispravaka formulacije diofizitizma. Na to se

Bilo je očito da definicija, kako ju je izradio carigradski krug, ipak neće naići na opći prijem. Posebno je nezgodno bilo to, što se očito vidjelo da će papa, a vjerojatno i cijeli Zapad, biti protiv nje. Z a t o su carevi povjerenici, znajući želje

odmah ustanovila komisija i ušlo zajedno s povjerenicima u oratorij svete Eufemije, da u tom smislu ispravi definiciju.

125

Zanimljivo je pogledati sastav komisije. U njoj su dakako bili papini predstav­

papinih poslanika, inzistirali na tome da se sastavi komisija od cjelokupnog epi­

nici i Anatolije. Od šestorice orijentalnih biskupa bili su u komisiji antiohijski

skopata, koja će izraditi novi tekst definicije (ili bar staru popraviti, koliko bude

patrijarh M a k s i m , čovjek koji je došao za patrijarha na temelju svrgnuća patri­

trebalo). Ta bi komisija bila po njihovu prijedlogu sastavljena od šest orijentalnih

jarha D o m n a u Efezu 449., zatim jeruzalemski patrijarh Juvenal, jedan od vođa

biskupa (tj. iz Antiohijskog i Jeruzalemskog patrijarhata), tri maloazijska, tri iz

efeških događaja 449., potom Teodor iz Tarza, Konstantni iz Bostre, Teodor iz

K a k o se vidi,

Klaudiopolisa u Izauriji te K i r iz Anazarba, svi osim K i r a učesnici Dioskorovog

carevi su ljudi željeli da definicija doista predstavlja vjeru cijele Crkve. K a d nije

sabora i potpisnici Flavijanove osude. Od njih se jedino Teodor iz Klaudiopolisa

Ponta, tri tračka, tri ilirska, te od Anatolija i papinih poslanika.

122

uspjela prva metoda, da se donese definicija koju bi izradili C a r i g r a đ a n i , trebalo

nešto istaknuo u tijeku saborskog rada. M a l u A z i j u i Pont predstavljalo je tako­

je dati definiciju, koju bi sastavili biskupi svih krajeva. Osnovni tekst je ionako

đer šest biskupa. To su b i l i : Talasije, biskup k a p a d o č k e Cezareje, ređen i poslan

bio već izrađen, na kojem bi se vršile diskusije.

na metropolitsku stolicu u Cezareju od P r o k l a ,

No saborska je većina bila o d l u č n o protiv svakog daljnjeg vijećanja. O n a je htjela ostati kod definicije, kako je p r e d l o ž e n a . Carski su činovnici ukazali na

126

koji je t a k o đ e r bio jedan od

najbližih Dioskorovih suradnika na zloglasnom saboru, Euzebije, biskup iz A n cire u Galaciji, jednako z a r e đ e n od P r o k l a 1 2 8

127

te i on jedan od vođa Flavijanove

njezin glavni nedostatak, što ona ne k a ž e »dvije n a r a v i « . ' Ne treba prezreti tu

osude, Diogen, biskup C i z i k a ,

formulaciju. O n a je bila posve antiohijska. Biskupi su ostali kod toga daje defi­

sva trojica potpisnici Flavijanove osude, ali u Kalcedonu odmah od p o č e t k a na

nicija dobra i da ne treba druge definicije, jer se ta posve slaže s L T F . Budući da

strani R i m a , te k o n a č n o toliko glasoviti Euzebije iz Dorileje. I l i r i k su zastupala

su papini poslanici zaprijetili da će uzeti svoje papire i otići, da se u Italiji obavi

tri biskupa: K v i n t i l iz Herakleje, A t i k iz N i k o p o l a i Sozon iz Filipa, t a k o đ e r

sabor, a buka se nije dala stišati, carevi su zastupnici poslali caru obavijest ο do­

sva trojica učesnici Dioskorova sabora i potpisnici Flavijanove osude. K v i n t i l i

12

Leoncije iz Magnezije te Florencije iz Sarda,

gađajima na saboru. C a r je pristao uz Rimljane. On je t r a ž i o definiciju, s kojom

Sozon b i l i su u Kalcedonu najprije uz Dioskora, ali su nakon čitanja Flavijanove

će svi biti zadovoljni. Z a t o je odobrio prijedlog svojih zastupnika ο komisiji bi­

carigradske vjeroispovijesti prešli na stranu R i m a .

skupa za ponovnu redakciju definicije. A k o biskupi ne bi htjeli tako, onda neka

bolestan.

130

1 2 9

A t i k je za prve sjednice bio

Na trećoj kalcedonskoj sjednici, kad se čitao L T F , oni su s drugim

svaki po svome metropolitu ispovjedi svoju vjeru, da ne bude nikakve sumnje. A k o sabor ne prihvati nijedan od tih prijedloga, onda će se na Zapadu o d r ž a t i drugi sabor.

124

K a d se ni nakon toga nije buka stišavala i biskupi su ostajali kod

svoga, daje Anatolijeva definicija dobra, carevi su predstavnici stavili sabor pred dilemu da izabere i z m e đ u Dioskora i Leona. Dioskor je rekao »iz dvije naravi

125

Schvv., isto, pg. 125 (321); Mansi, V I I , 105. Socrates, Historia eccl, lib. V I I , c. 48; P G , 67, 839-842. Talasije je prije toga bio prefekt ilirskih provincija. Kad su Cezarejci došli da od Prokla dobiju metropolita, Pro­ klo im je iznenada odredio i zaredio visokoga carskog činovnika. Schvv., t. II, v. 1, p. 3, pg. 98 (457), n. 41; Mansi, V I I , 452B. On se u Kalcedonu zalagao za to, da azijski metropoliti budu ređeni od carigrad­ skog patrijarha, Schvv., isto, pg. 52 (411), n. 56; Mansi, V I I , 292-293; Schvv., isto, pg. 96 (455), n. 20; Mansi, V I I , 448A. Vje roj at 110 je i sam bio zaređen od Prokla kao nasljed­ nik onoga Dalmacija, koji je Proklu bio preuzeo cizičku metropoliju. Schvv., t. II, v. 1, p. 1, n. 291, pg. 116; Mansi, V I , 681D. Schvv., isto, n. 298, pg. 116-117; Mansi, V I , 684C. 1 2 6

1 2 7

primam, ali dvije ne p r i m a m « . Leon naprotiv kaže, da su »dvije naravi u K r i s t u

1 2 8

sjedinjene nepomiješano i nepromijenjeno i nepodijeljeno«. N e k a biskupi reknu,

1 2 2

123

1 2 4

Schvv., t. II, v. 1, p. 2, n. 10, pg. 123 (319); Mansi, V I I , 101C. Schvv., isto, n. 13, pg. 124 (320); Mansi, V I I , 104B. Schvv., isto, n. 22, pg. 124 (320)425 (321); Mansi, V I I , 104-105.

1 2 9

1 3 0

322

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

323

i l i r s k i m biskupima postavili neke sumnje, i nakon Aecijeve i Teodoretove eks­

μ ο ν ο γ ε ν ή έν δύο φύσεσιν ά σ υ γ χ ύ τ ω ς , ά τ ρ ε π τ ω ς , α δ ι α ι ρ έ τ ω ς , ά χ ω ρ ί σ τ ω ς

plikacije zatražio je A t i k , koji je tada bio prisutan, odgodu k o n a č n o g suda za

γνωριζόμενοΐΛ

nekoliko dana. Ujedno je zamolio da im se dade Cirilovo treće sinodičko pismo Nestoriju s anatematizmima.

131

K o n a č n o su na četvrtoj sjednici zajedničkom

izjavom, koju je pročitao Sozon, potvrdili L T F i suglasili se s njime.

132

T r a č k e su

136

Bazilije u Carigradu veli: φύσεσι

γ ν ω ριζόμ ε ν ο ΊΑ

137

hm

κύριον

ημών

Ίησοΰν

Χριστόν

έν

δύο

Razlike su u tome, što je kalcedonska definicija na­

stojala posebno još jače istaknuti jedinstvenu identičnost Krista, te u negativnim

biskupe predstavljala t a k o đ e r trojica: Francion iz Filipopola, Sebastijan iz Bereje

određenjima sjedinjenja, koja su predložili carski predstavnici, a koja u grčkoj

i Bazilije iz Trajanopola. O n i su u Kalcedonu od početka sjedili uz rimsku stru­

teologiji nisu bila nikakva novost. Posve je razumljivo da su ih članovi komisije

ju, ali je Bazilije prisustvovao t a k o đ e r Dioskorovu saboru i potpisao Flavijanovu

s najvećim zadovoljstvom, i l i dapače s izričitim zahtijevanjem, dali unijeti u de­

osudu. On se i u Kalcedonu, kad su carevi predstavnici dali uvesti Teodoreta,

finiciju.

izjasnio protiv cirskog biskupa.

133

Takav je bio izgled komisije, koja je trebala

provesti ispravak Anatolijeve definicije.

134

U njoj nije bilo nijednoga jačega pred­

stavnika antiohijske kristologije. Od carigradskog klera ušao je s komisijom u oratorij svete Eufemije bar glavni bilježnik sabora a r h i đ a k o n Aecije, koji će defi­ niciju nakon ispravka čitati saboru.

138

T a k v u je formulaciju diofizitizma komisija općenito prihvatila. Papini joj po­ slanici nisu imali što prigovoriti. U LTF nalazi se jedno mjesto, koje je srodno takvoj formulaciji.

139

O n i su bili s njom zadovoljni, jer je očito da ispovijeda dvije

naravi, koje sjedinjenjem nisu prestale biti dvije. Većina u komisiji t a k o đ e r je bila

135

njome zadovoljna, jer je jedinstvo K r i s t a njome potpuno zajamčeno. A to je bila

K a k o je dugo komisija boravila u oratoriju i što se raspravljalo, ο tom nema­

glavna ideja, koja je saborsku većinu vodila u borbi protiv formule »dvije naravi«.

mo nikakvih podataka. N a k o n izvjesnog vremena, ona je izašla s ispravljenom

Daje saborska većina priznavala diofizitizam, to je jasno iz toga, stoje potvrdila i

definicijom, koja je umjesto »iz dvije naravi« imala »u dvije naravi«. Diofizitizam

prihvatila L T F . Ipak se bojala u definiciju staviti zloglasnu formulu, koja je imala

je dakle u njoj bio ispovjeđen očito i otvoreno, ali ne antiohijskom formulom,

prizvuk dijeljenja. Formula »u dvije naravi« m o ž e se m e đ u t i m smatrati praved­

kako su to predlagali carevi povjerenici. Saborska većina nije imala povjerenja

nom sredinom. A k o je C i r i l rekao »isti u tijelu i u božanstvu«, njegovi prijatelji,

u formulu da su »u K r i s t u dvije naravi« i l i da »Krist jest dvije naravi«. Tako je

koji su se otvoreno p r i k l o n i l i diofizitizmu, nisu smatrali ničim čudnovatim, ako

došlo do toga, da je u kalcedonsku definiciju ušla formula, koja je do onda bila

oni reknu »isti u dvije naravi«. Jedinstvo K r i s t a je očito. K a o što je C i r i l razli­

malo poznata. K a k o se to zbilo? M i s l i m , da neću pogriješiti, ako k a ž e m d a j u

kovao K r i s t a od njegova tijela i njegova božanstva, tako ta formula eto razlikuje

je glavni saborski bilježnik predložio komisiji. Svi momenti upućuju na takvu

K r i s t a od njegovih dviju naravi. Ne treba prezreti to svojstvo kalcedonske formu­

tvrdnju. On ju je očito uzeo iz zapisnika sa sabora u Carigradu 448, iz vjero­

le. O n a dokazuje, da su redaktori kalcedonske definicije dobro razlikovali m e đ u

ispovijesti biskupa Bazilija iz Seleucije. To nam pokazuje velika sličnost formu­

naravi i osobom.

lacije. Kalcedonska definicija kaže: hm και

1 3 1

132

133

τ ο ν α υ τ ό ν Χρίστου υ ί ό ν κ ύ ρ ι ο ν

Schvv., t. II, v. 1, p. 2, pg. 82 (287)-83 (279); Mansi, V I , 972-973. Schvv., isto, pg. 101(297)403 (299); Mansi, V I I , 28-32. »I od nas je Teodoret osuđen«, Schw., t. II, ν. 1, ρ. 1, n. 42, pg. 70; Mansi, V I ,

592C. 1 3 4

Od 19 biskupa, koji su osim papinih poslanika sudjelovali u komisiji, jedva ih je bilo šest koji nisu potpisali Flavijanovu osudu i suglasili se s Dioskorovim saborom. Od toga broja četvorica u vrijeme Efeza (449.) još nisu bili biskupi (Anatolije, Maskim, K i r i Sebastijan). Za Franciona se ne može ustanoviti je li već bio biskup ili ne. U Efezu nije bilo filipopolskog biskupa. Jedino je Euzebije Dorilejski bio sigurni i nepokolebivi protivnik onoga, što se u Efezu dogodilo. Schw., t. II, v. 1, p. 2, n. 29, pg. 126 (322); Mansi, V I I , 108B. 135

1 3 6

D B , 148; Schvv., isto, n. 34, pg. 129 (325); Mansi, V I I , 116B. Schvv., t. II, v. 1, p. 1, n. 301, pg. 117; Mansi, V I , 685. Formula je, dakako, kako nam je već poznato, u uskoj vezi s Proklovom teolo­ gijom. A l i u definiciju nije uzeta direktno od Prokla, makar je onaj, koji je takvu for­ mulaciju predlagao, sigurno imao i Prokla pred očima. K o d Prokla formulacija glasi malo drukčije: "Eva νοουμεν τον Χριστόν έν δύο φύσεσιν (μετά τήν ενωσιν) θεότητός τε και άνθρωπότητος (εκ ψυχής και σώματος) ένα και τον αυτόν, Doctrina, pg. 49, n. V I . Ono, što je u zagradi, nije sigurno. Razlika od definicije je u osnovnom glagolu, inače ima i većih sličnosti u jačem isticanju jedinstva Krista. »Propter hane ergo unitatem personae in utraejue natura intelligendam«, Silva­ Tarouca, pg. 28, v. 126; Mansi, V, 1379C (coll. Bali. 28). 1 3 7

1 3 8

139

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

324

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

325

Predstavnici antiohijske škole t a k o đ e r su zadovoljni takvom formulacijom.

drukčije nijansiran od antiohijskoga. Najvažnije razlike svakako jesu priznavanje

Umjerenija je struja s Teodoretom na čelu već odavno bila n a u č e n a u sličnim

jedne hipostaze i kompletna komunikacija idiomatum. Treba m e đ u t i m priznati,

formulacijama prepoznavati ispravno shvaćanje. To je počelo j o š od prihvaćanja

daje kalcedonska definicija u t i m dvjema stvarima (koje uostalom idu zajedno) nekako bojažljiva. O n a ne daje sasvim precizne jasnoće. Ta će j a s n o ć a biti formu­

40

Ćirilove poslanice Laetentur caeli}

Tako je rad komisije na ispravljanju Anatolijeve definicije bio okrunjen pot­

lirana istom sto godina kasnije.

p u n i m uspjehom. Posve je sigurno da komisija nije Anatolijev p r e d l o ž a k ništa

Studij je osim toga pokazao, da je kalcedonski nauk pripravljen od P r o k l a

ispravljala u pitanju Marijina naziva »Theotokos«, jer današnji tekst donosi taj

Carigradskog. M i s l i m da to nitko neće nijekati. I sami redaktori kalcedonske

termin bez i k a k v i h rezervi. Antiohijska je kristologija i tu morala uzmaknuti

definicije dobro su znali, koliko duguju P r o k l u . O n i su mu se odužili tako, da su

pred o p ć i m uvjerenjem saborske većine. N a p o k o n je komisija izašla iz oratorija

njegovu vrijednost za katoličku tradiciju dali ovjeroviti po saboru. Poslije sabor­

svete Eufemije noseći novi tekst definicije. G l a v n i bilježnik sabora, a r h i đ a k o n

ske definicije i l i poslije sabora saborski su oci dali izraditi jednu adresu upravlje­

carigradske Crkve Aecije, pročitao je definiciju cijelome saboru. A r h i đ a k o n u ca­

nu caru Marcijanu, koja ima svrhu pobiti prigovor onih, koji k a ž u daje LTF no­

rigradske Crkve doista je pripadalo, da čita tu definiciju. O n a je bila djelo cari­

votarija.

gradske teologije.

»velikim«.

Saborski su oci aklamacijom prihvatili novi tekst.

141

Zapisnici nam ne spo­

143

U toj adresi govore s odobravanjem ο Proklovu TA nazivajući P r o k l a 144

Još više: adresi, su dodali mali dossier o t a č k i h mjesta, koja govore ο

dvjema naravima i ο tome, daje » O c u istobitan Logos postao nama istobitan iz 145

minju nijedan znak negodovanja. Na sljedećoj sjednici 25. listopada 451. isti je

Marije po tijelu«, kako k a ž e naslov.

Aecije u n a z o č n o s t i carskoga para pročitao definiciju, koja je već bila potpisana

jedan vrlo kratki odlomak iz Proklove homilije »Dijete nam se rodilo i S i n nam

od 355 biskupa u ime njihovo i njihovih odsutnih kolega.

142

T o m p r i l i k o m je ona

opet bila aklamirana.

je d a n « .

146

I z m e đ u 16 kratkih odlomaka citiran je i

Citat je u florilegij unesen pod sasvim zasebnim okolnostima. Od 16

citata, koliko ih ima florilegij, petnaest se nalazi u Teodoretovu Eranistesu, te su vjerojatno u ovisnosti od Eran iste sa sastavljeni u florilegij. Jedino se citat iz Pro­ kla nije nalazio u Eranistesu, K a r a k t e r i s t i č n a osamljenost njegova u tom smislu,

Definicija i Proklo

što nije izvađen iz Eranistesa, svjedoči nam ο tom daje kod redakcije adrese su­ djelovao netko, tko je mislio na P r o k l a .

147

T k o je bio taj, koji je želio, da carigrad-

T i m e bi prikaz geneze kalcedonske definicije bio završen. On nam omogućuje da t o č n o fiksiramo rješenje onoga, što sam nazvao kalcedonskim problemom. Studij je pokazao da kalcedonska definicija doista nije pobjeda antiohijske škole,

143

Schvv., t. II, v. 1, p. 3, n. 20, pg. 110 (469)414 (473); Mansi, V I I , 456-465. τ ο ν μ έ γ α ν - Π ρ ό κ λ ο ν , Schvv., isto, pg. 113 (472); Mansi, V I I , 464D. To je u tradiciji bilo promatrano kao saborsko odobrenje sadržaja T A . Jedino u tom smislu mo­ žemo razumjeti kad Efrem, patrijarh antiohijski, tvrdi da Kalcedonski sabor ispovijeda »da se jedan od Trojstva Bog Logos utjelovio«, kod Focija, P G , 103, 964-965. Izraz »JEDAN O D T R O J S T V A UTJELOVLJEN« nalazimo u TA i nigdje drugdje na Kalcedonskom saboru, izuzev u TA, ukoliko je odobren od Kalcedonskog sabora! Liberatus diaconus (Breviarium causae ,,,, c. 10, P L , 68, 990D) izričito govori daje Kalcedonski koncil TA prihvatio i potvrdio. Schvv., isto, pg. 114 (473)416 (475); Mansi, V I I , 468-473. 1 4 4

kao što se to često misli i tvrdi. Kalcedonska je kristologija istina diofizitska i to joj je zajedničko s antiohijskom kristologijom. A l i j e taj diofizitizam prilično

140

U vrijeme oko Kalcedona već je i Nestorije gledao u formuli εν δυο φύσεσιν ispravnu ispovijest diofizitizma (Livre d'Heraclide, str. 309-311), makar je on 433. pisao: »non dicit: perfectus Deus existens i η hom ine perfecto, sed perfectus existens in deitate. Et iterum, perfectus idem ipse i 11 humanitate, ut ipsas naturaš tamauam partes ponens invicem completivas, bene sonantem naturanim confusionem auribus intromittat«, Mansi, V, 902A, cap. 121. Schvv., t. II, v. 1, p. 2,11. 35, pg. 130 (326); Mansi, V I I , 117A. Schvv., t. II, v. 1, p. 2, pg. 141 (337)455 (351); Mansi, V I I , 136-170; vidi Hefele, nav. dj., str. 475. 141

142

145

1 4 6

Τ ο υ μ α κ α ρ ί ο υ Π ρ ό κ λ ο υ ε ξ ο μ ι λ ί α ς τ ή ς ύ ς τ ό π α ι δ ί ο ν ^ γ ε ν ν ή θ η ήμΐν, υ ι ό ς

και εδόθη ήμΐν και τάς φύσεις τώι λ ό γ ω ι δίελε και τήν ε ν ω σ ι ν του μυστηρίου

θ ε ο λ ό γ η σ ο ν , Schvv., isto, n. 11, pg. 115 (474); Mansi, V I I , 472B. Tillemont i Ceillier držali su daje ta adresa izvorno napisana na latinskom jeziku od papinskih legata, vidi Hefele, nav. dj,, Bd. II, str. 474. Schvvartz je iznio mišljenje 1 4 7

326

ski patrijarh na svaki način bude citiran medu očima? To nam sad već nije teško

327

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

komunikaciji idiomatum. Istaknuo sam, doduše, daje posve sigurno da su redak­

pogoditi. B i l i su to redaktori definicije, nasljednici Proklove kristologije. K o d

tori kalcedonske definicije kao i većina otaca priznavali kompletnu komunikaci­

toga ih je vodila želja, da P r o k l u dadu saborski ugled. Tako je Proklo uvršten

ju idiomatum. To pokazuje termin »Theotokos« upotrijebljen bez modifikacija

u red otaca, koje je prihvatio i implicite odobrio Kalcedonski sabor. A nama ta

i identificiranje imena »Krist« s imenom »Logos«. Na svoj način to pokazuje i

njihova briga za Proklov ugled svjedoči, koliko su oni b i l i svjesni Proklove uloge

»jedna hipostaza«, koja je očito po intencijama redaktora definicije Logosova bo­

u k r i s t o l o š k i m fo r mu 1 ac ij am a, koje je sankcionirao Kalcedonski sabor.

ž a n s k a hipostaza, ako se njezina pojava u definiciji poveže s terminom »Theoto­

Ugled, koji je Proklo stekao uvrštenjem u saborsku adresu Marcijanu, ne malo

kos« i s poviješću njezina pojavljivanja u kalcedonskoj definiciji.

148

No svakako

je pripomogao tome, daje on mogao odigrati j o š jednu važnu ulogu u daljnjem

je značajno da kalcedonska definicija nije ništa teoretski precizno odredila ο ko­

razvoju kristologije. T a j e uloga t a k o đ e r u vezi s kalcedonskom definicijom.

munikaciji idiomatum.

149

Poznato je, koliko je C i r i l u bilo stalo utvrditi kako svi

atributi pripadaju jednome te istome Logosu,

150

a jednako odlučno inzistirali su

antiohijci na podjeli atributa po naravima, koje su oni, kad se radilo ο komunika­

Nedovoljno riješeni problem

ciji, uzimali po konkretnim terminima. Kalcedonska definicija, koja je prilično ovisila ο antiohijskom simbolu, mukom je mimoišla posljednji odlomak, gdje se

U jednom g o r u ć e m pitanju kalcedonska formula nije donijela jasno rješenje.

govorilo ο zakonu komunikacije. Tako se doista m o ž e reći, daje to pitanje osta­

Mi to pitanje već dobro poznajemo. To je pitanje terminološkog teopashitizma.

lo u kalcedonskoj definiciji u neku ruku neriješeno. Saborska većina zadovoljila

T k o poznaje suvremena kristološka previranja i probleme, oko kojih su se stav­

se unošenjem termina »Theotokos«, koji doista - upotrijebljen bez rezerve, kao

ljale borbene pozicije, morat će se začuditi daje Kalcedonski sabor tome pitanju posvetio tako malo mjesta. Istina, kalcedonska definicija na dva mjesta govori ο teopashitizmu, ali - kako je već istaknuto - riječima, koje isključuju samo stvarni teopashitizam. D o d u š e , pobornici antiohijske kristologije mogli su te riječi tu­ mačiti tako, da one budu isključenje terminološkog teopashitizma, ali su jednako pobornici ćirilovske kristologije mogli s t i m riječima biti posve zadovoljni, jer one defacto nisu isključivale terminološki teopashitizam, a tako će ih i shvaćati pred­ stavnici kalcedonske kristologije (mi m o ž e m o sad već reći: predstavnici proklovske kristologije). U samom formalnom dijelu definicija nema ni spomena ο pitanju teopashitizma. Kalcedonska je definicija, kao i uopće Kalcedonski sabor, ostala u toj točki na istim pozicijama, na kojima je bio i protueutihovski sabor u C a ­ rigradu, gdje se t a k o đ e r ο pitanjima terminološkog teopashitizma posve šutjelo. Dakako daje pitanje t e r m i n o l o š k o g teopashitizma zapravo pitanje ο kompletnoj

daje adresu sastavio Teodoret (Schvv., isto, str. X I V - X V [Praef.]), ne osvrćući se uopće na Tillemontovo mišljenje. On se oslanja na florilegij i na neke druge pojedinosti. Ne mislim se ovdje baviti pitanjem sastava adrese, premda mi se njezina latinska izvornost ne čini mnogo vjerojatnom. Ni Schvvartzovi me razlozi nisu mogli posve uvjeriti zbog nekih detalja. A l i kako god bilo, ako Teodoret i jest autor adrese, to je samo meni u prilog, jer u tom slučaju sasvim posebno odskače osebujnost Proklova odlomka unutar odlomaka, koje je Teodoret jednostavno izvadio iz svoga djela!

1 4 8

S tim u vezi je jasno, kako treba suditi ο Mollerovoj tvrdnji da je Teodoretovo pismo Ivanu Egejskom »prvo poznato teološko tumačenje kalcedonske formule«, »Un representant de la christologie neochalcedonienne au debut du sixieme siecle en Orient: Nephalius dAlexandrie«, u: RHE, 40 (1944. - 1945.), str. 115. Ne možemo misliti da je Teodoret drukčije shvaćao svoje tumačenje »jedna hipostaza = jedan prosopon«, nego na svoj antiohijski način, gdje se »jedan prosopon« shvaća kao rezultat, koji sjedinjenjem nastaje, te s tim u vezi cirski biskup ne dozvoljava kompletnu komunikaciju idiomatum. Pismo Ivanu Egejskom jest doista teološko tumačenje kalcedonske definicije i to vrlo skupocjeno, jer nam otvara vidik u njezino shvaćanje, ali to pismo ipak nije takvo tuma­ čenje definicije, kako su je shvaćali njezini redaktori i saborska većina. Takvo tumačenje kalcedonske formule mi imamo izrađeno 16 godina prije Kalcedonskog sabora u Pro­ klovom T A . Već je dovoljno istaknuto koliko je redaktorima definicije bilo na srcu utvrditi je­ dinstvo Krista i koliko je općenito bilo jasno, da po definiciji treba sve atribute pridavati jednome te istome utjelovljenome Logosu. Zbog toga monofiziti neće uvijek jednako oštro napadati kalcedonsku definiciju, kako će oštro napadati LTF, koji je na samome saboru na par mjesta uzbudio sumnje u tom pitanju. Usp. npr. izjavu, koja se pripisuje Jakobu iz Saruga, gdje bivaju anatematizirani Nestorijevi pristaše i Kalcedonski koncil, jer je taj upotrijebio termine koji favoriziraju Nestorija, a što se tiče LTF, on je osuđen već time što su osuđeni Nestorijevi pristaše. V i d i kod Lebon, Le monophjsismc se ν er ten, Lovanii, 1909., str. 341, bilj. 1. Usp. samo IV. i X I I . anatematizam, D B , 116, 124. 1 4 9

150

328

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

329

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

što je to u definciji - daje pravo onima, koji priznaju kompletnu komunikaciju

glasiti kristološka vjeroispovijest Henotikon a. To će biti pitanje jedinstva K r i s t a

idiomatum. A l i ako je činjenica, da Kalcedon nije terminu »Theotokos« dodao

i pitanje kompletne komunikacije idiomatum, jer su to bila pitanja, zbog kojih

nikakvih bližih određenja, imala svoje dobre strane, ona je ujedno imala i svoje

su monofiziti optuživali Kalcedonski koncil (ako dakako izuzmemo sam diofi­

loše strane, jer je davala m o g u ć n o s t p r i s t a š a m a antiohijske kristologije da pojavu

zitizam, u koji Henotikon namjerno ne dira). Za nas je zanimljivo istaknuti da

toga izraza u definiciji t u m a č e na svoj način, tako da Djevica ne bude u pravom i

je redaktor Henotikon a imao pred sobom Proklov T A . On je iz TA naglasio u

potpunom smislu Bogorodica, to jest majka b o ž a n s k e osobe. Tako je pitanje ko­

Henotikonu one točke, koje Kalcedonski koncil nije dosta oštro naglasio. N e ć u

munikacije idiomatum za mnoge još uvijek bio problem. Posebno je to važno, ako

ovdje donositi cijeli tekst vjeroispovijesti, nego samo istaknuti mjesta, koja su

se radi ο t e r m i n o l o š k o m teopashitizmu, kad znamo koliko je to pitanje povezano

očito u najužoj vezi s T A .

sa soteriologijom. K a k o je ο terminološkom teopashitizmu mislio Proklo, to je

Henotikon tvrdi daje K r i s t »jedan a ne dva. Jer k a ž e m o , da jednome pripa­

nama dobro poznato. N e m a sumnje da su jednako mislili i Proklovi učenici, re­

daju i č u d e s a i patnje, koje je svojevoljno podnio u tijelu ...jer ... utjelovljenje iz

daktori kalcedonske defincije. Z a š t o to pitanje na saboru nije tangirano i riješeno,

Bogorodice nije učinilo dodatak Sina. Trojstvo je naime ostalo Trojstvo, iako

to ne bih znao reći. A l i j e činjenica da nije riješeno te da su i m e đ u kalceđoncima

se jedan od Trojstva B o g Logos utjelovio.«

zbog toga ostala neka razilaženja i podvojenost. Proklova je kristologija i u toj

iz TA: »Budući da je jedan, i koji je patnje podnio i koji je čudesa činio ... isti i

točki odigrala jednu od važnih dogmatsko-historijskih uloga. Ovdje ću istaknuti

čudesa čini i pati . . . «

samo najeminentnije prigode, a u pojedinosti se neću niti mogu upuštati.

1 5 3

152

N e k a se s time usporede mjesta

»I nije načinio dodatak T r o j s t v u . «

se Bog Logos jedan od Trojstva utjelovio.«

155

154

»Priznavajući, da

Osebujni proklovski izrazi kao

π ρ ο σ θ ή κ η i είς τ ή ς τ ρ ι ά δ ο ς očito pokazuju, daje redaktor Henotikona imao pred sobom Proklove spise, osobito T A , kad je sastavljao taj toliko glasoviti Henotikon

dekret. Posebno izraz »jedan od Trojstva« odsad će igrati veliku ulogu u k r i s t o l o š k i m borbama.

N e k i su G r c i , slijedeći primjer antiohijske unije (433.), kušali slomiti upor­

Henotikon, jednako kao i unija 433., nije riješio n i š t a . Preko K a l c e d o n ­

nu monofizitsku kampanju protiv ortodoksije time da disimuliraju, p r e š u t e

skog koncila nije se moglo prijeći š u t n j o m , n i t i se moglo zatajiti filozofsku

sporne t o č k e u Kalcedonskom koncilu, pa da se nade, da tako k a ž e m o , modus

terminologiju, koja je t r a ž i l a o d l u č n u riječ i l i za d i o f i z i t i z a m i l i za monofi-

vivendi oslanjajući se na one točke, koje su jednima i drugima zajedničke. Iz

zitizam.

te je težnje nastao glasoviti » d e k r e t sjedinjenja« (Henotikon), što ga je godine 482. izdao u suglasnosti s carigradskim patrijarhom A k a c i j e m car Z e n o n . Na temelju toga dekreta sjedinio se veći dio egipatskih i sirskih monofizita s cari­ gradskom C r k v o m , ali je taj dekret proizveo t a k o đ e r prvi veliki raskol i z m e đ u Istoka i Zapada, jer R i m nije mogao tako lako dozvoliti da se prešati kalcedon­ ski diofizitizam, što je p r a k t i č k i značilo, koliko i odreknuće. Henotikon šuti ο dvije i l i ο jednoj naravi, on se u o p ć e ne u p u š t a u sporna pitanja. P r i m a Nicejski, Carigradski, Efeški sabor, a Kalcedonski direktno ne zabacuje, ali ga ni ne prihvaća. D o n o s i kratku vjeroispovijest te osuđuje sve, koji misle protivno, pa makar b i l i oni »u Kalcedonu i l i gdjegod drugdje«. Izričito prihvaća dvanaest anatematizama sv. C i r i l a .

1 5 1

Ne treba mnogo mudrosti, da pogodimo što će na-

mo ga kod Liberata đakona, Breviarium causae c. 18, Mansi, I X , 687-688; P L , 68, 1023-1024 (cap. 17). ε να τύγχανε iv και ού δύο, Ε ν ό ς γάρ είναι φαμεν τά τ ε θαύματα και τά πάθη, άπερ εκουσίως ύπε μείνε σαρκί ... σάρκωσις εκ τής Θεοτόκου προσθήκη ν Υιού ού πεποίηκε. Μεμενηκε γάρ Τριάς ή Τριάς, και σαρκωθεντος τοΰ evo ς τής τριάδος Θεού Αόγου ..., P G , 86 (2), 2624Β; K-EF, 884. ενός τ ε 6 ντο ς του τε τά πάθη ύπομείναντος, και του τά θαύματα τελεσιουργήσαντος ... ό αυτός και θαυματουργεί και πάσχει ..., Schw., t. IV, ν. 2, pg. 191, c. 19; P G , 65, 865A. μήτε προσθήκην τήι τριάδι εργασάμενον, Schw., isto, pg. 188, c. 8; P G , 65, 857D. όμολογοΰντες τον θεόν λόγον τον ε να τής τριάδος σεσαρκώσθαι, Schvv., isto, pg. 192, c. 21; P G , 65, 865C. 152

153

1 5 4

151

Henotikon nam je u grčkom izvorniku sačuvao crkveni povjesničar Evagrije Skolastik, Hist eccl, lib. III, c. 14, PG 86 (2), 2620-2625. U latinskom prijevodu nalazi-

155

330

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

Pobjeda terminološkog teopashitizma

»JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU«,

162

331

m o ž e m o reći da su tada ideje

Proklove kristologije dobile konačno priznanje i postale općom svojinom kršćan­ K a d su, m e đ u t i m car Justin i nećak mu Justinijan počeli vraćati Kalceđon-

ske Crkve. Priznanje te formule nije značilo nikakav ispravak kalcedonske defi­

skom saboru njegovu čast uspostavljajući crkveno jedinstvo s R i m o m (518.), mi

nicije, ono je bilo samo eksplikacija onoga, stoje već u kalcedonskoj definiciji kao

ćemo već naći kalcedonce (519.), koji će braneći Kalcedon p o k u š a t i jasno utvrditi

u k l i c i bilo rečeno i što su njezini redaktori imali na umu, kad su je sastavljali.

kompletnu komunikaciju idiomatum, koja u Kalcedonu nije bila dovoljno jasno

T o m je formulom k o n a č n o jasno označeno, da kalcedonska jedna hipostaza ima

formulirana. To su bili skitski monasi.

156

O n i su upeli sve sile da donesu rješenje

pitanja ο t e r m i n o l o š k o m teopashitizmu i to rješenje, koje će terminološki teopa­

biti shvaćena kao B o ž a n s k a Logosova hipostaza, koja s tijelom sastavlja samo jednu hipostazu.

shitizam dozvoliti, isključivši dakako stvarni teopashitizam. O n i su tu stvar za­ mislili tako, da su prihvatili Proklovu formulu »JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A ­ P E T PO TIJELU«, te joj nastojali pribaviti opće priznanje i najviši autoritet. Zato

Peti opći sabor u Carigradu (953*)

su za nju htjeli dobiti potvrdu samoga pape. Ne mislim tu ulaziti u pojedinosti njihova nastojanja. V a ž n o je istaknuti da je jedini otački autoritet za tu formulu

M e đ u t i m , teološko nastojanje kalcedonaca u razdoblju, u kojem se sada na­

bio Proklo. Nije toliko važno jesu li fragmenti, što ih pod Proklovim imenom

lazimo, donijet će ono, stoje P r o k l u nedostajalo: teološko-filozofsko tumačenje

autentični i l i nisu. Ovdje je glavno

onih formulacija, koje je P r o k l o unio u svoju kristologiju te ih tako usmjerio

istaknuti daje formula doista Proklova i da za nju nije bio naveden nijedan i z r i ­

— da se tako izrazimo - prema kalcedonskoj definiciji. Ujedno će to nastojanje

citiraju skitski monasi u prilog formule,

157

čiti otački dokaz osim tekstova iz Prokla, bilo sigurnih,

158

bilo nesigurnih.

159

Kad

provesti do kraja proces, koji je po nastojanju Proklovih u č e n i k a započeo u C a ­

je k o n a č n o papa Ivan II. (533. - 535.) najustinijanovo traženje potvrdio formulu,

rigradu prije stotinu godina: potpuno povezivanje dviju kristologija. Potvrdom

160

formule: »JEDAN OD T R O J S T V A R A Z A P E T PO TIJELU« izbačen je iz kristo­

T o m će p r i l i k o m će Ivan osuditi nauk monaha akoimeta, koji su kao pristaše

loških kontroverzija posljednji trag antiohijskog pretjeranog dualiziranja, jer je

i kod njega će najjači, zapravo jedini izričiti, otački dokaz biti citati iz P r o k l a .

Kalcedonskog sabora tumačili kalcedonsku definiciju, što se tiče komunikacije

time k o n a č n o u t v r đ e n a kompletna komunikacija idiomatum u diofizitizmu. S

idiomatum, na antiohijski način. O n i su došli do toga da su, oslonjeni na antio­

druge strane je to razdoblje potpuno provelo diofizitsko t u m a č e n j e C i r i l o v i h

hijsku kristologiju, nijekali daje Marija u pravom i istinskom smislu Bogorodi­

formula, koje je t a k o đ e r počelo u Carigradu prije sto godina. Nije bilo potreb­

ca.

161

K a d je bila po najvišem crkvenom autoritetu p o t v r đ e n a Proklova formula

no isticati da je to u prvom redu formula: »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A LOGOSA«, te jednako važna i l i j o š važnija stvar; potpuna identifikacija Cirilovog »sjedinjenja κ α θ ' ύττόστασιν« s Proklovom »jednom h i p o s t a z o m « . Ta se identifikacija zbila u tom smislu, daje » h i p o s t a t s k o sjedinjenje« zadobi­

156

V i d i ο tom Amann, »Hormisdas«, u: D T C , t. V I I , Pariš, 1922., col. 161-175. Joannes Maxentius, De Christo professio, P G , 86 (1), 81-82. V i d i ο tom u poglavlju »Izvori Proklove kristologije«. Facundus ep. Hermianensis, Pro def trium capitulorum, lib. I, c. 1, P L , 67, 53GVVB; Liberatus diaconus, Breviarium causae c-LO; Mansi, I X , 672E-673A; P L , 68, 990-991. K o d Maksencija, vidi bilj. 157. K o d Inocenta iz Maronije, Schw., t. IV, v. 2, pg. 72-73, n. 25-27. III Ep. ad senatores, Mansi, VIII, 804E-805A. 157

158

lo terminativno značenje Proklove »jedne hipostaze«, ali je i korelativno tom identifikacijom jače istaknuto daje Proklova »jedna h i p o s t a z a « o n t o l o š k a jed­ nota u kojoj je uključeno čovještvo. To će biti jasno iz dogmatskih kanona pe­ toga sabora, koje ć e m o odmah donijeti. Ne smije nas zavaravati činjenica, stoje ovo doba svojom borbom oko triju glava izgledalo veoma neprijateljsko prema antiohijskoj kristologiji, dok je doba oko sa-

159

160

161

Isto, 805-806; usp. Ep. Justiniani imper. ad Joannem papam, Mansi, V I I I ,

795-797

1 6 2

Povrh potvrde vrhovnog crkvenog autoriteta Justinijan joj je dodao i državnu sankciju uvrstivši je u svoju Professio fidei catholicae (533.), i tako je došla u njegov »Codex«, vidi K-EF, 911.

332

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

333

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

bora u Carigradu (448.) i Kalcedonu (451.) borbom protiv Eutiha bilo nasuprot ne­

Kanoni petoga sabora

prijateljsko prema aleksandrijskoj kristologiji, pa da bismo iz toga zaključili, da se u ta dva različita vremenska razdoblja događao i bitno različiti dogmatsko-historijski

P r v i kanon ima posve trinitarno obilježje. On tvrdi daje u Bogu jedna narav

proces. M i s l i m daje ova studija dokazala, kako bi takvo shvaćanje bilo neispravno.

(φύσις) i l i bit (ουσία) u tri hipostaze i l i osobe (εν τ ρ ι σ ί ν ύποστάσεσιν ήγουν

Vidjeli smo da su osnovne ideje, koje će se provesti u prvoj polovini šestoga stoljeća,

πρόσωποις).

168

Tako je grčka trinitarna terminologija, kako su je izgradili veliki

bile u Carigradu već formulirane u prvoj polovini petoga stoljeća. Radilo se samo

kapadočani - inače već davno općenito prihvaćena - prvi puta sankcionirana od­

ο različitim osobama, protiv kojih je bila usmjerena borba, već prema tome, što je

lukom jednoga općeg sabora. Sabor je u tom kanonu točno determinirao značenje

trebalo potisnuti, da pobijedi umjereno posredno shvaćanje, koje je uostalom jedi­

pojedinih filozofskih termina u tom smislu, stoje izričito identificirao termin φύσις

no bilo u lijepom skladu s kršćanskom tradicijom.

163

i ο υ σ ί α s jedne strane, a termin ύπόστασις i π ρ ό σ ω π ο ν s druge strane. Stavljanje

D o k t r i n a r n i kanoni petoga općeg sabora u Carigradu (553.) formulirali

kanona s takvim sadržajem na čelo kristoloških kanona, koji slijede, nije slučajno i

su rezultate teološkog rada kalcedonaca kroz stotinu godina. O n i su kalcedon-

bez značenja. Taj kanon ovdje ima značenje uvodnog kanona, koji daje opravdanje

skoj definiciji dali tumačenje, kako su ga zamišljali njezini redaktori. Kristologija

terminologije ostalih kanona. Pred kanone, koji su konačno proveli potpuno urav­

tih kanona jest Proklova kristologija uz potpuno provedene ideje, koje je započeo

noteženje filozofske terminologije na kristološkom i trinitarnom području, trebalo

provoditi teološki krug, pod čijim su se vodstvom odigrali burni događaji oko

je staviti kanon, koji predicira značenje trinitarne terminologije, jer se to uravnote­

Eutihove osude. Dakako daje po sebi razumljivo, daje Proklo na petom saboru

ženje zbilo tako, daje trinitarna terminologija prenesena na kristološko polje.

odigrao ne malu ulogu. Ne samo daje on bio upotrijebljen kao jedan od glavnih

D r u g i se kanon bavi pozitivnim tumačenjem termina »Theotokos« u kalce­

»svjedoka« u procesu protiv Teodoreta i Ibe (što smatram manje važnim), nego se

don skoj definiciji. U tom smislu on nadopunjuje ono, što u kalcedonskoj definici­

njegova prisutnost osjeća t a k o đ e r u doktrinarnim formulacijama petoga sabora.

ji nije bilo dostajasno rečeno ο pitanju komunikacije idiomatum. Po tom kanonu

Njegovo ime nalazimo m e đ u očima koje nabraja Justinijan u svome pi­ smu što gaje upravio na sabor, č i t a n o m na prvoj sjednici, nje m e đ u očima sabor na trećoj sjednici.

165

164

a jednako ga spomi­

Poput Efrema Antiohijskog,

166

i peti

treba držati, da B o ž a n s k i Logos ima dva rođenja: jedno od O c a prije vjekova, a drugo u posljednje vrijeme, kad se »isti . . . utjelovio iz svete . . . Bogorodice . . . Marije i rodio se od nje«.

169

sabor smatra daje Kalcedon usvojio nauk s a d r ž a n u TA time, stoje taj Proklov

I treći se kanon bavi pridijevanjem vlastitosti. On zabacuje mišljenje da bi

spis spomenuo u adresi Marcijanu, jer veli, da Kalcedon uči daje K r i s t »jedan od

»drugi bio Bog Logos, koji je činio čudesa, a drugi Krist, koji je trpio«, i l i daje

svetoga T r o j s t v a « .

167

Ovdje ćemo se zadovoljiti m e đ u t i m samo time, da istakne­

Bog Logos s K r i s t o m i l i u K r i s t u , kao drugi u drugome. K r i s t je naprotiv »jedan

mo koliko postoji očito Proklova utjecaja u samim formulacijama doktrinarnih

te isti, utjelovljeni i učovječeni Božanski Logos«, i njemu »istome« pripadaju

kanona petoga sabora.

»i čudesa i patnje, koje je svojevoljno podnio po tijelu«.

170

Taj je kanon u očitoj

vezi s vjeroispoviješću, koju ima Henotikon, a preko njega s Proklovim T A . Po-

163

Ovdje ne mislim ništa reći ο tomu je li bilo potrebno poimence osuditi Teodora Mopsuestijskoga te Teodoretove spise protiv Cirila i Ibinu poslanicu, ili ne. To je bilo pitanje oportuniteta, ali, mislim daje potvrdom formule »JEDAN O D T R O J S T V A RA­ Z A P E T P O TIJELU« bilo likvidirano pitanje u kojem se antiohijska kristologija razilazi­ la s općenitom kršćanskom tradicijom. Mansi, I X , 183B. To je po latinskom tekstu. U grčkom tekstu, kako ga donosi Mansi, I X , 581-588, ne nabrajaju se nikakvi oci. Mansi, I X , 202A. V i d i naprijed bilješku 144! Mansi, I X , 341C. 1 6 4

165

166

167

168

Mansi, I X , 376-377; D B , 213. του Θεοΰ λόγου είναι τάς δύο γεννήσεις ... του αυτού... σαρκωθεντος εκ τής αγίας ... Θεοτόκου ... Μαρίας, και γεννηθέντος εκ αυτής ..., Mansi, I X , 377Α; D B , 214. ... άλλον είναι τον Θεόν Λόγον τον θαυματουργήσαντα, και άλλον τον Χριστόν τον παθόντα ... ενα και τον αυτόν κύριον ημών Ίησοΰν Χριστόν, τον τοΰ Θεοΰ λόγον σαρκωθεντα και ε'νανθρωπήσαντα, και τοΰ αύτοΰ τά τε θαύματα και τά πάθη, άπερ εκουσίως ύπεμείνε σαρκί, Mansi, I X , 377Β; DB, 215. 169

170

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

334

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

sljednja rečenica: και του α ύ τ ο ΰ τά τ ε θαύματα και τά π ά θ η , ά π φ ε κ ο υ σ ί ω ς 71

ύ π φ € ΐ ν € σ α ρ κ ί , gotovo je doslovno preuzeta iz Hcnotikona}

Č e t v r t i kanon t u m a č i sjedinjenje. On najprije izričito zabacuje antiohijske izra­

očevidno proklovske misli, koje se oslanjaju na T A . K a n o n ističe daje tako shva­ ćao jednu hipostazu Kalcedonski sabor te baca anatemu na one, koji bi saboru pripisivali drukčije shvaćanje.

je po kanonu hipostatsko

i zbog toga imamo »jednu hipostazu, stoje Gospodin

175

Šesti se kanon opet vraća na termin »Theotokos« u kalcedonskoj defi­

ze, po kojima bi sjedinjenje Logosa s čovještvom bilo samo moralno. Sjedinjenje 172

335

niciji. On baca anatemu na one, koji ne bi priznali daje Kalcedonski sabor učio

Isus Krist, jedan od Svetoga T r o j s t v a « . Tako je sankcionirano terminativno tu­

daje Marija »u pravom smislu i doista Bogorodica«, jer se Bog Logos »utjelovio i

mačenje sjedinjenja καθ'

rodio od nje«.

173

ύπόστασιν. Po tom tumačenju je isto reći »hipostatsko

176

sjedinjenje« kao i »sjedinjenje u jednu hipostazu«. Tako je dovršeno ono, što su

Sedmi kanon t u m a č i kalcedonsku diofizitsku formulu »u dvije naravi«.

počeli provoditi teolozi carigradskog protueutihovskog sabora (448.). Određiva­

Po njemu tu formulu treba tako razumjeti, da ona naznačuje samo različitost

nje Krista kao »jednoga od Trojstva« očevidno proizlazi iz Prokla. Daljnji dio

(διαφοράν) nepomiješano sjedinjenih naravi, u kojima se spoznaje ( γ ν ω ρ ί ζεσθαι)

toga kanona pokazuje, kako ortodoksni nauk ο »hipostatskom sjedinjenju« i l i »u

jedan Isus K r i s t , a ne da bi se njome izricalo kakvo dijeljenje Kristova misterija.

jednu hipostazu« stoji u sredini između apolinarističkog i eutihovskog nauka ο

Broj tu naznačuje samo razliku naravi, koja nije sjedinjenjem uništena, a shvaća

pomiješanju te teodoretovskog i nestorijevskog nauka ο moralnom sjedinjenju.

se samo u m o m ,

Peti kanon pobliže t u m a č i kalcedonsku »jednu hipostazu«. On zabacuje

177

ali taj broj nema služiti tome, da bi se njime označavalo razlu-

čene naravi s vlastitim hipostazama.

178

shvaćanje, po kojem bi ta »jedna hipostaza« mogla u sebi sadržavati više hiposta­ za, te po kojem bi radi toga u K r i s t u bile zapravo dvije hipostaze. K a n o n , istina, ne k a ž e izričito da Logosova hipostaza nije uzela ljudsku hipostazu, nego narav, već samo tvrdi da »jedna hipostaza« ima biti shvaćena kao posljedica sjedinjenja κ α θ ' ύπόστασιν, ali je smisao toga kanona upravo taj, što on hoće isključiti da bi Kristovo čovještvo ikad bilo svoja hipostaza. To se najljepše vidi po posljed­ njoj rečenici kanona: »Jer Sveto Trojstvo nije primilo dodatak osobe i l i hipostaze, makar se jedan od Trojstva Bog Logos utjelovio.«

174

N i t k o neće nijekati da su to

171

V i d i naprijed bilj. 152. ... κατά σύνθεσιν ήγουν καθ' ύπόστασιν. Izraz κατά σύνθεσιν dodan je izra­ zu καθ' ύπόστασιν da se jače istakne osnovna misao ο ontološkoj jednoti između Logo­ sa i tijela. To je bilo protiv antiohijskih tumačenja kalcedonske jedne hipostaze, posebno protiv onih, ο kojima govori Ivan Maksencije: »... impie quidam personam quidem homini, subsistentiam vero Deo Verbo credunt a svnodo deputatam. N o n quod nesciant apud svnodum idipsum esse subsistentiam, quod et persona, sed ne aperte videantur duas subsistentias aut duas personas introducere hoc pessimo abutuntur argumentol«, 172

De Christo Professio, P G , 86 (1), 81B. 173

... τήν ενωσιν ... κατά σύνθεσιν ήγουν καθ' ύπόστασιν ... και διά τούτο μίαν αύτοΰ τήν ύπόστασιν, ό εστίν ό κύριος Ιησούς Χριστός, εις τής άγιας τριάδος ..., Mansi, I X , 377C-D; D B , 216. Ούτε γάρ προσθήκην προσώπου ήγουν υποστάσεως επεδεξατο ή άγια τριάς και σαρκωθεντος τοΰ ενός τής αγίας τριάδος Θεοΰ Λόγου, Mansi, I X , 380A-C; D B , 217. 174

175

Istaknuo sam daje sabor »hipostatsko sjedinjenje« protumačio kao sjedinjenje u jednu hipostazu, ali je to samo jedan aspekt. Sabor je također imao na umu, i to možda u prvom redu, utvrditi kako je »jedna hipostaza« rezultat sjedinjenja καθ' ύπόστασιν. Tako se te dvije stvari međusobno nadopunjuju. S jedne je strane »hipostatskim sje­ dinjenjem« od kalcedonske »jedne hipostaze« isključeno svako neispravno tumačenje, koje su neki iznosili, kako smo vidjeli kod Maksencija (vidi bilj. 172), a s druge je strane opet »hipostatsko sjedinjenje« protumačeno time, što mu je točno determiniran rezul­ tat. Da opet taj rezultat nije u punom smislu, nešto što će sjedinjenjem istom nastati, sabor je dao znati time stoje izričito rekao da jedna hipostaza jest jedna od trojstvenih hipostaza, budući da se ne može dozvoliti da k Trojstvu pridođe nova hipostaza. Takvo tumačenje nije ništa modificiralo u stvarnom nauku Prokla Carigradskog i kalcedon­ ske definicije, kako su je tumačili njezini redaktori i saborska većina, ako je to i izrazi­ la terminologijοm koja je bila aleksandrijska. Pa i to samo terminološku približavanje Aleksandrije Carigradu, kako je već toliko puta istaknuto, nije bilo nešto posve novo, jer je već započelo kod Flavijana i njegova sabora, gdje se naizmjence upotrebljavaju izrazi »jedna hipostaza« i »hipostatsko sjedinjenje«, te je sasvim vjerojatno daje »hipostatsko sjedinjenje« već kod njih imalo terminativni značaj. 176

Mansi, I X , 380C-E; D B , 218. Grčki tekst u Mansiju nema izraza »i rodio« (γεννηθήναι), nego samo izraz »utjelovio« (σαρκωθήναι), ali je to bez sumnje pogreš­ no. Izvorni je tekst svakako imao taj dodatak. Ima ga stari latinski prijevod, Mansi, I X , 379E. Usp. cam 2, Mansi, I X , 377A; D B , 214. τ ή θεωρία μόνη. Proklo veli: τώι λόγωι δίελε, Schvv., t. II, ν. 1, ρ. 3, pg. 115 (474), n. 11; Mansi, V I I , 472B. κεχωρισμενας και ίδιοϋποστάτους ... τάς φύσεις. Kanon se nalazi u: Mansi, I X , 381A-B; D B , 219. 177

178

336

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

O s m i se kanon bavi aleksandrijskim formulama €K

Proklo i kalcedonska dogmatska definicija

δυο

φύσεων i μια

neka je i z o p ć e n . «

184

337

T i m je kanonom riješeno pitanje terminološkog teopashitiz­

φ ύ σ ι ς τ ο ΰ Θ ε ο ΰ Λ ό γ ο υ σ ε σ α ρ κ ω μ έ ν η . O n s e istina n e z a l a ž e i z r i č i t o z a

ma. K a n o n je samo ponovio odluku pape Ivana II. Nije potrebno isticati toliko već

prikladnost t i h formula, ali t v r d i da ih oci nisu shvaćali u monofizitskom

naglašenu stvar, kako je taj problem u takvoj formulaciji povezan s Proklom.

smislu. K a n o n o s u đ u j e one, koji te formule shvaćaju tako, da bude na­

Ostali kanoni petoga sabora bave se različitim krivovjercima (c. 11) i osudom

k o n sjedinjenja »jedna narav ( φ ύ σ ι ς ) i l i bit ( ο υ σ ί α ) K r i s t o v a b o ž a n s t v a i

toliko glasovitih »triju glava« (cc. 12-14). Dvanaesti kanon osuđuje Teodora

tijela« Krist,

179

1 8 0

. Te formule o z n a č u j u samo to, daje nakon sjedinjenja nastao jedan

Mopsuestijskog, trinaesti neke spise Teodoreta Cirskoga, a četrnaesti poslanicu

koji je B o g i čovjek, isti O c u istobitan po b o ž a n s t v u , i isti istobitan

Ibe Edeškog M a r i s u Perzijancu.

nama po čovještvu. H i p o s t a t s k o sjedinjenje ne z n a č i m e đ u s o b n o slijevanje naravi, nego mi z a m i š l j a m o da se Logos sjedinio s tijelom tako, da je j e d n a i druga ostala stoje b i l a .

1 8 1

C r k v a jednako o s u đ u j e one, koji dijele kao i one,

Zaključak

koji slijevaju misterij b o ž a n s k e ekonomije. Taj kanon nije donio n i k a k v o g o d r e đ e n o g diofizitskog t u m a č e n j a aleksandrijskih formula. O n j e takvo tu­ mačenje pretpostavio.

182

Saževši ukratko doprinos, što gaje peti sabor dao napretku kristologije, mo­

K a n o n d o d u š e , kako sam napomenuo, nije i z r i č i t o

ž e m o reći da se on sastojao u tome što je sabor jasno utvrdio kompletnu komu­

prihvatio te formule, ali ih je očito prihvatio implicite, b u d u ć i da ih nije

nikaciju idiomatum te p r o t u m a č i o kalcedonsku jednu hipostazu tako, da je to

zabacio i b u d u ć i da t v r d i , da one mogu i m a t i to da k o d otaca stvarno imaju

doista b o ž a n s k a Logosova hiposLaza s kojom sjedinjena ljudska narav sastavlja

o r t o d o k s n u misao. Na taj n a č i n sabor nije o t i š a o dalje od bogoslova na F l a ­

samo jednu jedinu hipostazu. U tom smislu on je bio nadopuna kalcedonske

vijanovu saboru (448.).

dogmatske definicije. A l i se ta nadopuna ne smije shvatiti tako, kao da je peti

Deveti kanon govori ο klanjanju koje dajemo K r i s t u . On zabacuje dva klanja­

sabor dodao kalcedonskoj definiciji kakav element, koji bi njoj bio stran. On je

nja, od kojih bi jedno bilo Bogu Logosu a drugo čovjeku. A l i jednako zabacuje

samo izričito i jasno r a s t u m a č i o ono, što je kalcedonska definicija već kao u sje­

jedno klanjanje, koje bi išlo jednoj naravi i l i biti bilo na taj način, da bude u n i š t e ­

menu sadržavala. Peti je sabor, osim toga, do kraja proveo proces spajanja diofizi­

no tijelo, i l i da se b o ž a n s t v o i čovještvo smiješaju, i l i da iz obiju nastane jedna na­

tizma s aleksandrijskim kristološkim formulama, koji je proces t a k o đ e r započet

rav. Treba se j e d n i m klanjanjem klanjati utjelovljenom Bogu Logosu s njegovim

već u Carigradu malo prije Kalcedonskog sabora.

vlastitim tijelom.

183

K o l i k o je sve to vezano uz ime Prokla Carigradskog, mislim, da više nije po­

Deseti kanon glasi: »Ako netko ne prizna, da Gospodin naš Isus Krist, koji je u

trebno posebno naglašavati. Dostaje samo reći daje peti sabor potvrdio i sank­

tijelu razapet, jest istiniti Bog i Gospodin slave ijedan od Svetoga Trojstva, takav

cionirao osnovne ideje Proklove kristologije i da su te ideje odigrale jednu od kapitalnih uloga u k r i s t o l o š k o m razvoju, koji je doveo do petoga sabora. Od sredine 6. stoljeća Proklo počinje padati u zaborav. Njega se otad sve ma­

179

180

181

1 8 2

Mansi, I X , 381; D B , 220. εις Χριστός άπετελεσθη, isto. μενούσης δε μάλλον έκατερας όπερ εστίν, isto. Moglo bi se možda reći da je sabor tim kanonom htio kazati da aleksandrijske

formule, posebno »JEDNA U T J E L O V L J E N A N A R A V B O G A LOGOSA«, nemaju namjere

ništa određeno reći ni ο diofizitizmu ni ο monofizitizmu, nego daje sav njihov smisao u tome što hoće utvrditi jedan subjekt u Kristu nakon sjedinjenja. To je dakako posve sigurno najispravnije tumačenje te formule, ukoliko ona dolazi kod sv. Cirila. μια προσκυνήσει τον Θεόν Λόγον σαρκωθεντα μετά τής ίδιας αύτοΰ σαρκός προσκυνεί, Mansi, I X , 381-384; D B , 221. Napominjem da ideje ο klanjanju ne nalazi­ mo kod Prokla. One potječu od Nestorija i Cirila. 183

nje citira kao patristički autoritet. To je zato, jer je peti sabor (553.) iscrpio tako­ reći sve njegove kristološke ideje. A l i se nadam da nitko, tko je imao strpljivosti pročitati ovu studiju, neće osporiti moga suda, ako reknem daje Proklo dao ka­ toličkoj teologiji velik i neprocjenjiv doprinos uza sve to, što njegovo ime igra veću ulogu kroz jedva kratki period stogodišnjeg kristoloskog razvoja.

1 8 4

Κΐ τις ούχ ομολογεί, τον ε σταυρωμένο ν σαρκί κύριον ημών Ίησοΰν Χριστόν είναι Θεόν αληθινό ν και κύριον τής δόξης και ενα τής άγιας τριάδος, ό τοιοΰτος ανάθεμα εστω, Mansi, I X , 384Α; D B , 222.

PRILOG

TOMISLAV JANKO ŠAGI-BUNIĆ

KRISTOLOŠKA M A R I O L O G I J A

HOMILIJA PROKLA CARIGRADSKOG Ο BOGORODICI

PREDGOVOR*

Osobita je dužnost kršćanskog teologa nuditi svoje skromno služenje zajednici Bož­ jeg naroda u svakom času njezina življenja a posebno u svakom pothvatu koji vjer­ nička zajednica poduzima kako bi se s većom zauzetošću obratila k Bogu po Kristu u Duhu Svetome. Ovaj spis želi biti takva teološka ponuda na početku proslavljivanja Hrvatske marijanske godine 1975./76. Zelja nam je da ovaj svezak Metanoje bude teološki prilog za našu zajedničku duhovnu izgradnju u ovoj godinu ali je njegova svrha, po samoj svojoj naravi, i da­ leko šira. Riječ je ο tekstu koji će, nadamo se, dobro doći za rast naše vjere i sasvim nezavisno od samog ρ r ο si a ν Ij i ν a nj a Hrvatske marijanske godine. Ovdje se prvi put pruža našim vjernicima na njihovu jeziku drevan mariološko-kristološki tekst Prokla Carigradskog »Homilija ο Bogorodici«, zajedno s objašnjenjima, u kojima se do­ nose također značajni tekstovi sv. Augustina, sv. Leona Pape i sv. Petra K r i z o l o g a . Proklova je homilija odigrala u kršćanskoj starini značajnu ulogu u obrani i produblji­ vanju važnog sadržaja kršćanske vjere. Posebno će korisno poslužiti ova knjižica za dublje svetkovanje novog Bogorodičina blagdana koji je po obnovljenom liturgijskom kalendaru zapadnog obreda Katoličke crkve stavljen na Novu godinu, to jest na dan 1. siječnja. U njoj se nalazi mnoštvo ideja za propovijed na taj blagdan, ali i za osobnu meditaciju svakog katolič­ kog vjernika koji želi odistinski živjeti s Crkvom. S obzirom na bogat kristološki sadržaj ovaj će svezak moći biti, nadamo se, izvor nadahnuća za dublje proživljavanje svega božičnog vremena.

* Tekst Proklove Homilije ο Bogorodici s uvodnim i popratnim tumačenjima SagiBunić je objavio u Kršćanskoj sadašnjosti 1976. godine. Prijevod toga teksta donekle se razlikuje od prijevoda koji nalazimo u njegovoj disertaciji.

342

Predgovor

Meditiranje teksta Prokla Carigradskog, koji potječe iz vremena kad medu kršća­ nima jos nisu postojali današnji razdori te predstavlja element zajedničke kršćanske baštine Istočne i Zapadne crkve, imat će također značajnu ekumensku vrijednost, kao napajanje na našim zajedničkim vrelima vjere i dozivanje u svijest onog duhov­ nog bogatstva koje nam je svima skupa tradicionalna podloga kršćanskog mišljenja i življenja, U tom smislu ova knjižica želi biti također skroman odjek usrdnih želja koje su naši biskupi iznijeli u svome »Pas t i rs k ο m ρ ο ζ i ν u svim članovima Katoličke crkve u Jugoslaviji na oživljavanje ekumenskog duha i nastojanja« (29. siječnja 1974.).

UVOD

Zagreb, na blagdan Svih svetih, 1. studenog 1975.

Tomislav J. Sagi-Bunić

Poziv na marijansku metanoju u Hrvatskoj marijanskoj godini Papa Pavao VL naglasio je u svojoj pobudnici Marialis cultus od 2. veljače 1974. k r i s t o c e n t r i č a n značaj štovanja Marijina: U Djevici Mariji sve se odnosi pre­ ma Kristu i sve ο Kristu ovisi: radi njega je nju Bog Otac od vijeka izabrao kao u svemu svetu Majku te je uresio darovima Duha kakvi ne bijahu dani nikome drugo­ me. Autentična kršćanska pobožnost jamačno nije nikada propuštala naglašavati ne­ razdvojivu povezanost i nužnu odnošajnost Djevice prema Božanskom Spasitelju. No nama se čini daje posebno u skladu s duhovnim usmjerenjem našega vremena, - koje je takoreći posve obuzeto i zahvaćeno »pitanjem Krista« - da u načinima izražavanja štovanja prema Djevici bude posebno istaknut kristološki aspekt kako bi ti načini bili odraz Božjega plana, po kojemu je jednom te istom rasporedbom »predodređen po­ četak Marijin i utjelovljenje božanske Mudrosti«. To će bez svake sumnje pripomoći da pobožnost prema Isusovoj Majci postane solidnija, te da se preobrati u djelotvorno oruđe pomoću kojega se može prispjeti do »jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove« (Ef 4,13)} Te riječi Petrova nasljednika predstavljaju poziv svim katoličkim vjernicima da u tom svjetlu premišljavaju svoju p o b o ž n o s t prema Mariji, da u tom smjeru marijansku p o b o ž n o s t produbljuju, pa ako treba, da u tom smislu provedu i svoju unutarnju metanoju, da načine potrebne ispravke i premjeste naglaske. U ovaj

1

Pavao V L , Marialis cultus, Dokumenti 44, K S , Zagreb, 1975., str. 40-43. br. 25. V i d i komentar: T J . Sagi-Bunić, »Sto hoće papa Pavao V I . postići apostolskom pobudnicom ο štovanju Marije«, u: isto, str. 107-114.

344

Uvod

Uvod

345

čas, to se posebno tiče nas hrvatskih katolika, pošto su naši biskupi proglasili

se i naša hrvatska kršćanska tradicija m o ž e ispravno doživljavati samo u živom

Hrvatsku marijansku godinu, koja traje od blagdana M a l e Gospe 1975. do M a l e

kontinuitetu sveukupne kršćanske tradicije, i osvježivati samo u živom dodiru

Gospe 1976. Biskupi su u svome proglasu naglasili da će »ova naša godina biti u

sa svom tradicijom Crkve, rasti i bujati samo unutar životne struje koju nosi sva

prvom redu godina produbljenja našeg vjekovnog štovanja Majke Božje«, kao i to

Crkva i koja nosi svu Crkvu.

da se želi da bi se ove godine »na temeljima naše kršćanske povijesti« uspjelo »ob­

To znači da naša obnova u Hrvatskoj marijanskoj godini mora polaziti od sve­

noviti svu našu vjeru i svu našu crkve nost prema smjernicama Drugog vatikanskog

ukupne tradicije univerzalne Crkve. D u h o v n i tokovi sveukupne Crkve moraju se

2

koncila«. jasno su, dakle, postavljena dva načela, dvije smjernice, dva putokaza,

osjetiti u našim nastojanjima unutar ovog milosnog vremena, kako bi naša Crkva

prema kojima se ima upravljati sve duhovno gibanje u n a š e m katolicizmu u ovoj

zadobila nove svježine, postala životno snažnija u produbljenijem razumijevanju

Hrvatskoj marijanskoj godini: obuhvatila obnova, koja sa sobom nosi traženje no­

svoje vjere, otkrila dublje jedinstvo vjerničke svijesti i nepretrgnutog zajedništva

voga; i autentična tradicija, iz koje polazimo i na koju se oslanjamo tražeći novo.

sa svima koji su na K r i s t a pricijepljeni tijekom svih stoljeća i u svim krajevima

D r u g i vatikanski koncil, koji su naši biskupi izričito postavili kao osnovicu za sve

zemlje, a po tome onda i u samoj sebi jedinstvenija jedinstvom D u h a koji svemu

što će se kroz tu godinu poduzimati, sav je, uostalom, oslonjen na ta dva načela,

daje život i sve posvećuje. To vrijedi i za našu obnovu štovanja Presvete Djevice i

kao na svoja bitna polazišta.

za ispravno proživljavanje marijanske pobožnosti u ovoj godini, na što nas - slije­

»Jubilarni proglas« naših biskupa izričito govori ο »našoj kršćanskoj povije­

deći smjernice Petrova nasljednika - pozivaju naši biskupi.

sti«. Dakako da se tu prije svega misli na hrvatsku kršćansku povijest, na povijest

M e đ u papinim smjernicama, zacrtanima u citiranoj Pobudnici, izrazito mje­

kršćanstva u hrvatskom narodu, pa onda, dosljedno, i na našu hrvatsku kršćan­

sto zauzima baš naglašavanje da štovanje Marije mora imati kristocentrični značaj,

sku tradiciju. N o , prve bi nakane naših biskupa sasvim iznevjerio onaj koji bi

kako se m o ž e vidjeti iz odlomka što smo ga naveli na p o č e t k u ovog razmišljanja.

to shvatio tako kao da bi polazište za naše duhovno obnavljanje u ovoj godini

Papa ističe daje autentična kršćanska p o b o ž n o s t uvijek naglašavala nerazdvojivu

imala biti samo hrvatska kršćanska tradicija, samo hrvatska kršćanska povijest

povezanost Marije s Isusom, to jest, da je kristocentričnost Marijina štovanja

u nekom isključivom smislu, kao da bismo mi mogli ostvariti istinsku obnovu

trajni sastavni dio autentične kršćanske tradicije. Baš zato smo pomislili da će

svoga kršćanstva samo onim sredstvima koja su nam sačuvana u našoj hrvatskoj

biti veoma korisno p r u ž i t i našoj kršćanskoj javnosti u ovoj našoj godini mari­

tradiciji, i kao da bi to za nas kao kršćane moglo biti normalno. Takvo zatvaranje

janske obnove jedan važan i častan tekst drevne kršćanske tradicije koji će nam

hrvatskog katolicizma u sebe protivilo bi se samoj biti katolicizma. T k o bi tako

moći izvrsno poslužiti za bolje razumijevanje kristocentričnog značaja Marijina

stvari postavljao, morali bismo reći da u izrazu »naša kršćanska povijest« vidi

štovanja. To će ujedno biti jedna od vrijednih mogućnosti osvježivanja naše tra­

samo ono »naša«, a ne vidi uopće ono »kršćanska«.

dicije na tradiciji univerzalne Crkve.

N a š a se hrvatska kršćanska povijest nalazi uklopljena u opću k r š ć a n s k u po­ vijest, ona se izvan te opće kršćanske povijesti ne m o ž e ispravno shvatiti, ona se događala i događa se unutar te opće struje događanja, koju naizvana ostvaruju

Najglasovitija marijanska propovijed

ljudi, unoseći u nju svoju ljudskost i svoju ljudsku osebujnost, svoju poduzimljivost i svoju ograničenost, a koju iznutra uravnava Bog po svome D u h u Svetome

Riječ je ο jednoj veoma glasovitoj propovijedi otačke Crkve, često navođenoj

kojega proslavljeni K r i s t šalje od Oca. N a š a je hrvatska kršćanska povijest živo

kao Homilija ο Bogorodici, iz koje m o ž e m o na izvrstan način vidjeti kristološkost

nastavljanje opće kršćanske povijesti u ovim našim prostorima, ona je sastavni

onovremenog Marijina štovanja. To je m o ž d a najglasovitija i najznamenitija od

dio ukupnih k r š ć a n s k i h povijesnih tokova u uzajamnom komuniciranju. Zato

svih marijanskih propovijedi svih vremena. Izrekao ju je na grčkom jeziku u C a ­ rigradu Proklo, kasniji patrijarh carigradski (434. - 446.), tada član carigrad­ skog klera, zaređen d o d u š e za biskupa-metropolita grada C i z i k a (u pokrajini

2

»Jubilarni proglas katoličkih biskupa hrvatskog jezičnog područja«, u: Glas Kon­

cila, 26. X. 1975. (br. 22), str. 1.

Helespont), ali u n e m o g u ć n o s t i da preuzme tu stolicu, budući da svećenstvo i narod C i z i k a tada nisu htjeli primiti biskupa iz Carigrada, nego su sebi izabrali

346

Uvod

Uvod

3

drugoga. Propovijed je već u starini prevedena na gotovo sve tadašnje k r š ć a n s k e 4

347

teljstvom, u prisutnosti patrijarha Nestorija (428. - 431.), koji ga je i pozvao da

jezike: latinski, sirski, armenski, koptski, etiopski i georgijski. Na svim su t i m

govori. Govor je bio s r a č u n a t da se uključi u raspru koja se prije toga vodila u

jezicima sačuvani njezini rukopisi. Stare zbirke zapisnika i dokumenata trećeg

Carigradu, nakon stoje Nestorije došao iz Antiohije za biskupa u carski grad, a

sveopćeg crkvenog sabora, u Efezu (g. 431.), donose tu propovijed Prokla C a r i ­

bila je u s r e d o t o č e n a na to, smije li se Marija nazivati Bogorodicom (Theotokos).

gradskog medu dokumentima koji su stavljeni pred same zapisnike saborskih

Nestorije je u stilu svoje teološke škole (antiohijske) bio nesklon tome nazivu,

zasjedanja, to jest medu pripravne dokumente koji su bili važni za samo sazivanje

d r ž a o je da se Marija ne m o ž e nazivati Bogorodicom po strogoj istini, nego samo

i odvijanje sabora, za sabor kao događaj. U kritičkom izdanju grčkog izvornika

eventualno u smislu govorničkog ukrasa, jer »nitko ne m o ž e roditi starijeg od

efeških zapisnika, što gaje priredio Eduard Schvvartz, propovijed se nalazi kao

sebe«, pa onda ni Marija ne m o ž e roditi Boga. Nestorije je predlagao da se radije

5

br. 19 u Collectio Vaticana, a u Mansijevoj joj je zbirci bilo dodijeljeno prvo mje­ 6

k a ž e daje Marija Kristorodica, jer daje time onda sve rečeno, b u d u ć i da ime Krist

sto m e đ u svim dokumentima koji se tiču Efeškog koncila. Brojni su stari crkveni

znači Bogočovjeka. U govoru, što gaje Proklo izrekao u Nestorijevoj i prisutnosti

pisci u svojim djelima navodili odlomke iz te propovijedi. T a k o npr. Leoncije

svega naroda, n e s u đ e n i je cizički biskup otvoreno zauzeo stav protiv svoga nadbi­

Bizantski (između g. 529. i 544.), Anastazije Sinajski (oko 641. - 685.) i sv. Ivan

skupa, za opravdanost naziva Bogorodica. K a d je Proklo završio govor, slušatelj­

D a m a š č a n s k i (prije g. 749.)7

stvo je spontano počelo pljeskati. To je bila očita - makar m o ž d a nepredviđena

Propovijed je t a k o đ e r našla mjesto u brojnim starim istočnim zbirkama Pane-

- demonstracija protiv predstojnika prijestolničke Crkve. Nestorije nije otrpio,

gyrika, u kojima je stavljaju kao govor i l i čitanje za različite Marijine blagdane, a

nego je odmah na licu mjesta, iskoristivši običaj da biskup i sam nešto rekne na­

u nekima je dodana rečenica: »Taj se govor m o ž e čitati na sve blagdane Presvete

kon izrečenih govora, upozorio narod daje razumljivo ako se plješće govorniku

Bogorodice« , što će reći da ju je stara tradicija doživljavala kao nekakav osnovni

koji slavi M a r i j u , ali da treba paziti da se ne bi pretjeralo u slavljenju Marije na

tekst mariologije za vjernike, kao temeljni i opći ocrt onoga što ο Mariji mora znati

taj način da se k a ž e da se Bog-Riječ dvaput rodio. Pohvalio je Prokla, što k a ž e

k r š ć a n s k a vjernička zajednica.

da onaj koji se rodio iz Djevice nije bio ni samo Bog ni p u k i čovjek, ali je ujedno

8

kazao da ne m o ž e podnijeti ono stoje Proklo rekao daje u Marijinoj utrobi »Bog postao svećenik«. P r i kraju je upozorio vjernike, neka budu pozorni procjenitelji onoga što se naučava: neka ne plješću i neka se ne daju privući zavodljivim govo­

I z r e č e n a u dramatičnim okolnostima

rom.

9

Takva jedinstvena sreća te homilije P r o k l a Carigradskog uvjetovana je, čini se, prvenstveno okolnostima u kojima je izgovorena, te odjekom što gaje, uslijed toga, imala. Proklo je taj govor izrekao unutar bogoslužja, pred brojnim sluša-

3

Na hrvatskom jeziku ο Proklu je napisano djelo; J. T. Sagi [-Bunić], Kristologija Prokla Carigradskog, Zagreb, 1951. [strojopis u arhivu Katoličkog bogoslovnog fakul­ teta], s bilješkama u posebnom svesku; ciklostilom je objelodanjen samo izvadak: Dogmatsko-historijski položaj Proklove kristologije,

Zagreb,

1951.

4

Usp. F. J. Leroy, L Homilitique de Proclus de Constantinople, Citta dei Vaticano, 1967. [Studi e Testi 247], str. 61-66. Acta Conciliorum Oecumenicorum, I/I, 1, 103-107, Berlin - Leipzig, 1927.

Utjecaj na tijek događaja Tako je ta Proklova propovijed doživjela neposrednu k r i t i k u od patrijarha koji je predsjedao bogoslužju. C i n i se daje od tog događaja zapravo krenuo splet zbivanja koji je k o n a č n o doveo do Nestorijeve osude na saboru u Efezu, 22. lipnja 431. Bar je sam Nestorije stvari tako shvaćao, kad je mnogo kasnije - u progon­ stvu - pisao knjigu svoje obrane, poznatu pod naslovom Knjiga Heraklida Damaslanina, jer on u toj knjizi k a ž e da su se duhovi b i l i u Carigradu već posve smirili

5

6

od prvih rasprava oko Theotokosa, te da su njegovi vjernici b i l i u slozi, »do dana

J. D. Mansi, Sacr. Conciliorum nova et amplissima collectio, t. IV, Florentiae, 1760.,

577-588. Usp. F. J. Leroy, nav, dj., str. 142-146. V i d i isto, str. 44-59. 7

8

P L , 48, 782-785.

3 4

8

Uvod

349

Uvod

10

kad su pali u zamku onih koji su težili za episkopatom« . To je aluzija na činjenicu

ljivosti zastupao daje to moralo biti 25. ožujka, na blagdan Navještenja, b u d u ć i

daje Proklo bio kandidat za carigradskog biskupa g. 428., kad je na stolicu zasjeo

da se u p o č e t k u propovijedi govori ο otvaranju plovidbe po moru i ο otpočinjanju

Nestorije, a poslije Nestorijeva pada (g. 43L), po smrti njegova nasljednika M a k -

putovanja, što ide zajedno s p o č e t k o m proljeća, no danas se čini da je m o ž d a

simijana (g. 434.), doista i zauzeo Nestorijevu carigradsku stolicu. Nestorije je

bliže istini bio G. F r i t z kad je smještavao tu propovijed u božično vrijeme, bu­

16

17

kroz to vrijeme živio u progonstvu, dapače je nadživio Prokla, koji je umro 446.

dući da nemamo dovoljno sigurnosti da je blagdan Navještenja u to doba već

Glavnu bitku protiv Nestorija poveo je aleksandrijski biskup C i r i l , svojom posla­

postojao u Carigradu. Ν aj vj e r oj a t η ij e se čini da je propovijed o d r ž a n a na dan

nicom egipatskim monasima

11

12

18

i uskrsnom poslanicom g. 429., ali je Nestorijev

26. prosinca, jer se na taj dan u Carigradu već u to vrijeme, izgleda, slavio M a r i j i n

prijatelj Irenej kasnije zapisao daje C i r i l , na Prokla »od p o č e t k a oslonjen, bio po­

blagdan. U tom smislu ova propovijed m o ž e nešto značiti za idejno usmjerenje

13

19

duzeo rat protiv N e s t o r i j a « . T e š k o je reći tiče li se ta Irenejeva indikacija samo

Marijina blagdana koji je sad nanovo uveden u rimsku liturgiju na dan 1. siječnja,

činjenice daje Proklo o d r ž a o protiv Nestorija taj govor ο Bogorodici, i l i je Irenej

jer postoji i tekstualna veza s t i m blagdanom, kao što ćemo vidjeti.

imao na pameti neku konstantnu Proklovu akciju protiv Nestorija i aktivnu su­

Vjerujemo da će i ta dramatičnost okolnosti u kojima je propovijed o d r ž a n a

radnju s C i r i l o m . A k o imamo pred očima sačuvane dokumente, skloniji bismo

utjecati na naše čitatelje, da s većom p o z o r n o š ć u pročitaju ovaj tekst i da nad njim

b i l i reći da se Proklo u daljnjoj borbi donekle povukao u pozadinu. Svakako se

s većom z a u z e t o š ć u meditiraju.

nigdje ne spominje u vezi sa samim d r a m a t i č n i m događajima u Efezu g. 431., a car Teodozije II. smatrao je g. 434., kad je umro Maksimijan, da će Proklo biti prihvatljiv kao carigradski biskup antiohijskim protivnicima sv. C i r i l a , te je na sam dan smrti biskupa Maksimijana dao na carigradsku stolicu ustoličiti P r o k l a . To bi govorilo za pretpostavku da se Proklo za vrijeme rasplamsanog sukoba dr­ žao po strani. K a k o god bilo s t i m Proklovim d r ž a n j e m u vrijeme samih efeških događaja, čini se da nije m o g u ć e nijekati daje njegova propovijed ο Bogorodici imala o d l u č a n utjecaj na tijek događaja.

Datum propovijedi Ο t o č n o m datumu kad je propovijed izgovorena mišljenja m e đ u istraživačima j o š nisu sasvim s l o ž n a .

14

Ipak nam se čini da treba smatrati sigurno dokazanim

bar to da se to dogodilo svakako u počecima kristoloških borbi oko Nestorija, pri 15

kraju godine 428., i l i unutar prve četvrtine g. 429. E. Schwartz je s dosta uvjer-

10

Nestorius, Le Livre d'Heraclide de Damas, trad. par F. Nau, Pariš, 1910., str. 92. P G , 77, 9-40. P G , 77, 768-789. Mansi, V, 971. Usp. R. Caro, »Proclo de Constantinopla, orador mariano del siglo V«, u: Marianum, 29 (1967.), str. 382-386. V i d i J. Τ Sagi j-Bunić], Kristologija Prokla Carigradskog, str. 18-22, s pripadnim bilješkama u posebnom svesku; usp. T. Sagi-Bunić, »Deus perfectus et homo perfectus« 1 1

12

13

14

15

a concilio Ephesino (a, 431.) ad Chalcedonense (a. 451), Herder, Romae - Friburgi Br. Barcinone, 1965., str. 26, bilj. 15. 16

Acta Conciliorum Oecumenicorum, I/I, 4, praef. X I I .

17

Dictionnaire de la theologie cathol'ujue, t. X I I I , 663s.

18

Za smještavanje te propovijedi oko blagdana Božića govore posebno svjedočan­ stva starih prijevoda, počevši od latinskog, koji možda potječe od Proklova suvremenika Marija Mercatora, usp. F. J. Leroy, nav, dj., str. 61-67. Usp. A. Wenger, »Foi et piete mariale a Bvzance«, u: Maria, Etudes sur la Sainte Vierge, V, Pariš, 1959., str. 927. 19

PROKLO CARIGRADSKI HOMILIJA Ο BOGORODICI Tekst

HOMILIJA (PROKLA BISKUPA CIZIČKOGA) 0 ROĐENJU GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA, U ČAST SVETE MARIJE, NA (LITURGIJSKOM) SASTANKU, 1

KAD JE NESTORIJE BIO BISKUP, NA POZIV NESTORIJA

2

UVOD

1* Djevičina svetkovina poziva danas, braćo, naš jezik na besjedu slave i k l i ­ canja. Ovaj blagdan srećom preplavljuje sav ovaj sakupljeni zbor. I s velikim pra­ vom, odista.Jer: nevinost je glavna misao njegova; proslavljujemo d i k u i ures sviju žena: slavu ženstva, po Onoj koja je u isti mah i majka i djevica! K a k o je pun ljupkosti i silan ovaj naš zbor! Gle, i kopno i more Djevicu darima obasiplju! M o r e - bezvjetarjem nudi tovarnim l a đ a m a p u č i n u svoju za plovidbu; kopno - bez smetnji - mami stope putnika da krenu na putovanja. Poskakuj, prirodo, ponosan budi, rode ljudski: i ž e n a m a se čast iskazuje! Zapleši, prirodo čovječanska: i djevojke se veličaju! Jer: gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izohilova milost! ( R i m 5,20).

1

Takav je, otprilike, natpis homilija najvjerojatnije imala u najstarijim kolekcija­ ma, usp. F. J. Leroy, L Homileticjue de Proclus de Constantinople, Citta dei Vaticano, 1967. [Studi e Testi 247], str. 142, povezano sa str. 61 i 65. Podjelu homilije na misaone cjeline, ovdje prihvaćenu, zastupa R. Caro, »Procio de Constantinopla orador mariano dei siglo V«, u: Marianum, 29 (1967.), str. 380-382. Tu podjelu odražavaju naši podnaslovi. Zadržali smo i podjelu na glave, označenu brojkama, koja je prihvaćena u izdanjima homilije. 2

352

Proklo Carigradski, Homilija ο Bogorodici

Proklo Carigradski, Homilija ο Bogorodici

VELIČANJE

DJEVICE

353

K a d djevicom ne bi bila ostala ta majka, p u k i bi čovjek bio koji se rodio, rođe­

MARIJE

nje ne bi bilo neočekivano. A k o pak je i u n a t o č porodu ostala djevica, kako onda 3

Sazvala nas je danas ovamo sveta [Bogorodica] Djevica Marija: nedirnuta

on nije ujedno Bog? I to otajstvo neizrecivo? Isti se onaj bez kvara rodio, koji je

riznica djevičanstva; duhovni Perivoj drugoga A d a m a ; radionica ujedinjenja na­

nesmetano i kod zatvorenih vrata ušao. Njegovo je tijesno združenje T o m a ugle­

ravi; t r ž n i c a spasotvorne razmjene; ž e n i d b e n a ložnica u kojoj se Riječ oženila s

dao, te je uzviknuo one riječi: Gospodine moj i Bože moj (Iv 20,28).

tijelom; oživljena kupina naravi stoje oganj b o ž a n s k o g porođenja ne sažeže; onaj

3* Ne srami se porođenja, ο čovječe: ono je za nas ishodište spasenja! Da se

odista lagan oblak koji je, utjelovljena, nosio Onoga što stoluje nad kerubinima;

nije od žene rodio, ne bi bio niti umro; da nije umro, ne bi svojom s m r ć u bio obes-

prečisto runo, s neba orošeno, iz kojega je pastir na sebe obukao ovcu!

krijepio onoga koji je imao m o ć smrti, to jest đavla (Heb 2,14).

Marija, sluškinja i majka, djevica i nebo, jedini most Boga k ljudima! Stra-

Nije sramota graditelju nastaniti se u onome stoje sam sagradio. Ne kalja gli­

hopočitanja dostojan tkalački stan b o ž a n s k e ekonomije (rasporedbe spasenja),

na lončara kad obnavlja posudu koju je načinio. Tako ne kalja ni Neoskvrnjivoga

na kojemu je na neizreciv način izatkana haljina ujedinjenja: tkalac je njegov bio

proizlaženje iz djevičanske utrobe! Jer ako se nije oskvrnuo dok ju je oblikovao,

- D u h Sveti; prelja - odozgo osjenjujuća sila; vuna - drevno Adamovo runo;

nije se okaljao ni kad je kroz nju prošao!

osnova - neokaljana od Djevice uzeta tjelesna put; č u n a k - neizmjerna milost nositeljice; a majstor - Riječ što po slušanju u n i đ e ! T k o vidje, tko ikada ču, da se Bog na neopisiv način nastani u materinskoj utrobi? I da Onome koga nebo ne obuhvaća ne bje pretijesna utroba?!

Ο utrobo, u kojoj bje sastavljen spis našega oslobođenja! Ο utrobo, u kojoj bje iskovano oružje protiv đavla! Ο njivo, na kojoj obrađivalac naravi učini da klas bez sjemena iznikne! Ο hrame, u kojemu Bog postade svećenikom: ne po preobrazbi naravi, već po tome što je iz sažaljenja obukao onoga koji je po redu Melkizedekovu! Riječ tijelom postade (Iv 1,14), makar Z i d o v i ne vjeruju. Bog odista ponese lik

RODIO SE BOG I ČOVJEK

sluge (Fil 2,7), makar se pogani č u d u ρ ο druguju. Ta zato je Pavao uzviknuo: Zidovima sablazan, poganima ludost (1 K o r 1,23). Ne spoznaše silu otajstva jer

Nego eto: rodio se iz žene Bog - ne nezaodjeven - i čovjek - ne p u k i ! 2* I vratima je spasenja učinio, taj što se rodio, ona vrata, koja nekoć bijahu ulaz

to č u d o razum nadilazi. T a , da su upoznali, ne hi Gospodina slave bili razapeli (1 K o r 2,8).

grijeha. Jer: gdje je zmija, po neposlušnosti, otrov prosula, odanle je Riječ, ušavši po poslušnosti, živi hram počela sebi oblikovati. Odakle je onaj prvak grijeha, K a i n , glavu pomolio, odanle je Osloboditelj roda, Krist, bez sjemena izniknuo.

To

NIJE

ZA

BOGA

BILA

SRAMOTA

ISPOVIJEDAMO

BOGA

UTJELOVLJENA

Da se Riječ nije nastanila u utrobi, ne bi ljudska put zasjela na b o ž a n s k o pri­ jestolje. K a d bi Bogu bila sramota doći u utrobu, doista bi mu bila sramota i ljudima služiti. A ako bi Bogu bila sramota ljudima služiti, nipošto ne bi sebe

Nije se stidio Čovjekoljubivi porođenja od žene: ta život bješe ono što se ostva­ rivalo! Nije se okaljao stanovanjem u materinoj utrobi, koju je on sam bez sra­ mote oblikovao.

bogata bio osiromašio. 4* Onaj koji je po naravi netrpljiv, postade po milosrđu p o d v r ž e n mnogim patnjama. Nije K r i s t po napredovanju postao Bog, - ni govora! - nego jest Bog, i po milosrđu je postao čovjek. Tako mi vjerujemo. Ne navješćujemo čovjeka

3

E. Schwartz je u kritičkom izdanju akata Efeškog koncila (g. 431.) izostavio ter­ min Bogorodica (Theotokos) na tom mjestu, vidi Acta Conciliorum Oecumenicorum, I/I, 1, n. 19, 103; izraz se nalazi u izdanju P G , 65, 681. Odsutnost Theotokosa na tom mjestu je i psihološki vjerojatnija.

pobožanstvenjena, nego ispovijedamo Boga utjelovljena!

Proklo Carigradski, Homilija ο Bogorodici

354

KRIST JE

BEZ MAJKE

I BEZ

Proklo Carigradski, Homilija ο Bogorodici

355

prema O c u ; ukoliko je Stvoritelj, posjeduje m o ć koja za to treba; ukoliko je M i ­

OCA

losrdnik, očitovao je nenadmašivost u suosjećanju pred licem javnosti; ukoliko je V l a s t i t u je sluškinju sebi izabrao za majku, on, koji je po biti bez majke, a po

svećenik, u sebi nosi zagovarateljsku pouzdanost: ništa tome jednako, i l i slično,

spasenjskoj razredbi (ekonomiji) na zemlji bez oca. Jer inače, kako je - po Pavlu

ne bi nikad nitko mogao naći ni u koga drugoga! Eto, promotri njegovu čovje-

- jedan te isti bez majke i bez oca (Heb 7,3). A k o je p u k i čovjek, nije bez majke:

koljubnost! On se drage volje p o d l o ž i o osudi i time razorio smrt - protivnicu

jer ima majku. A k o je Bog nezaodjeveni, nije bez oca: jer ima oca. A sad gle, isti

vlastitih razapinjatelja: bezakonje svojih ubojica preobratio je u spasenje samih

je bez majke, kao kipar, i bez oca, kao kip.

bezakonika!

9* Poštuj, ο čovječe, i ime arkanđela! Jer onaj koji je M a r i j i donio radosnu vijest zvao se Gabriel. A što znači Gabriel? Cuj i nauči: Bog i čovjek. Eto, b u d u ć i daje onaj kojega je on radosno navijestio - Bog i čovjek, naziv je pretekao čudo,

SAMO JE

BOG

MOGAO

SPASITI

-

PO

ČUDESNOJ

RAZMJENI

da zajamči vjeru u ekonomiju. 7* P u k i čovjek, dakle nije imao moći da izvede spasenje, jer mu je i samome trebalo nekoga tko će ga spasiti, prema onome što veli Pavao: Svi su sagriješili i BOŽJA

EKONOMIJA

ILI

RASPOREDBA

SPASENJA

potrebni su slave Božje ( R i m 3,23) itd. Budući dakle daje grijeh onoga koji je za nj bio odgovoran stavio u p o d l o ž n o s t đavlu, đavao je takvoga gonio u smrt: tako su

Shvati najprije ekonomiju i uzrok dolaska, da onda vjerom proslaviš m o ć Utjelovljenoga. M n o g o je po grijesima dugovala narav čovječanska, a bila je bez

se naše stvari našle u najgoroj opasnosti. Puta za oslobođenje od smrti nije bilo: svi su se poslani liječnici pokazali kao tužitelji.

sredstava da plati što je morala. Po A d a m u smo svi napisali z a d u ž n i c u grijeha.

Sto dakle? Proroci vidješe daje rana veća od ljudskog umijeća, pa vapijahu za

K a o robove, u vlasti nas je d r ž a o davao: razglašavao je svoju kupovinu, a kao do­

liječnikom s neba. Ijedan reče: Nagni svoja nebesa i siđi (Ps 144,5). D r u g i : Iscijeli

k a z n i m papirom služio se n a š i m mnogo trpljivim tijelom. U p o r a n bijaše taj opa­

me, Gospode, i bit ću zdrav (Jer 17,14). Jedan: Probudi silu svoju, dođi da nas spasiš

ki izmišljač nevolja; vitlao je n a š i m dugom i zahtijevao izvršenje osude. N u ž n o je,

(Ps 80,3). D r u g i : Zar će Bog doista boraviti s ljudima? (1 Kr 8,27). Jedan: Neka

dakle, bilo jedno od ovoga dvoga: i l i da se svima po osudi natovari smrt, b u d u ć i

nas pretekne smilovanje tvoje, Gospode, jer smo jadni i nevoljni! (Ps 79,8). D r u g i :

da su svi sagriješili, i l i da se zauzvrat dade tako velika naknada da to bude pun

Jao meni, savjestan je nestao iz zemlje, nijednog pravednika među ljudima! ( M i h

pravni zahtjev za pomilovanje.

7,2). D r u g i opet: Bože, u pomoć mi priteci, Gospode, u pomoć mi pohitaj! (Ps 70,2).

N o , čovjek nije mogao spasiti jer je bio pod dugom. A n đ e o nije imao moći da

Jedan: Još malo, onaj koji ima doći odista dolazi, neće zakasniti (Hab 2,3). D r u g i :

otkupi čovječanstvo jer on nema tolike otkupnine. Preostalo je, dakle, da Bez­

Kao ovca izgubljena ja zalutah, ο potraži slugu svojega (Ps 119,176) koji se uzda u te!

grešni umre za one koji su b i l i u grijesima. To je preostalo kao rješenje zla.

D r u g i opet: Bog zablista, Bog naš dolazi i ne šuti (Ps 50,2-3).

6* Š t o dakle? Sam Onaj koji je sveukupnu prirodu doveo u bivstvovanje, koji

Nije dakle prezreo narav, dugo potlačenu, onaj koji je po naravi kralj; nije

ni u č e m u ne oskudijeva, našao je za o s u đ e n i k e najsigurniji život, i od smrti naj­

dopustio milosrdni Bog da do kraja ostane obvezana đavlu. Nego: d o đ e onaj

prikladnije rješenje. Postao je čovjek; kako - to on zna: riječju se to č u d o ne m o ž e

koji je vijekom prisutan, i proli kao otkupninu za nas vlastitu krv: preda smrti,

p r o t u m a č i t i . On umire onim što je postao, i otkupljuje onim što je bio, prema

kao zamjenu za rod, tijelo što ga uze od Djevice. Iskupi tako svijet iz prokletstva

onome kako reče Pavao: U kome, njegovom krvlju imamo otkupljenje, otpuštenje

Zakona, slomivši smrt s m r ć u . I Pavao uzvikuje: Krist nas otkupi od prokletstva

prijestupa ( E f 1,7). Ο golemih li činjenica! D r u g i m a je izradio besmrtnost: sam

Zakona (Gal 3,13).

je, naime, bio besmrtan. N i t k o drugi takav, po božanskoj ekonomiji, niti je po­

8* Onaj, dakle, koji nas je otkupio, nije p u k i čovjek, ο Židove! Ta sveukupna

stao, niti je bio, niti će ikada biti; jedan je jedini iz Djevice r o đ e n i Bog i čovjek. Ne

je narav ljudska robovala grijehu! A l i nije ni Bog nezaodjeven čovještvom! Ta

samo da on ima vrijednost otkupnine za m n o š t v o o s u đ e n i k a nego i takvu, koja

imao je tijelo, ο manihejce! Jer da nije mene obukao, ne bi mene niti spasio! Nego:

je moćnija od svih presuda. U k o l i k o je, naime, Sin, ostaje u nepromjenljivosti

pojavivši se u utrobi Djevice obukao je krivca!

356

Proklo Carigradski, Homilija ο Bogorodici

Proklo Carigradski, Homilija ο Bogorodici

I ondje se izvršila s t r a h o p o č i t a n j a vrijedna razmjena: davši naime D u h a ,

357

ZAKLJUČAK

uze tijelo. Isti - s D j e v i c o m ( L k 1,28), i - iz Djevice. O v i m je, naime, nju osjenio, o n i m je iz nje postao utjelovljenim. A k o je drugi K r i s t , a drugi B o g

10« K a k v a li otajstva! Gledam čudesa i navješćujem božanstvo; v i d i m patnje i

Riječ, sveto Trojstvo nije trojstvo, več po tebi, krivovjerce, č e t v o r s t v o . Ne

ne odbacujem čovještva! Nego: Emanuel otvori vrata prirode kao čovjek, ali kao

rasijecaj haljinu ekonomije, odozgo do dolje izatkanu: ne b u d i u č e n i k Arijev!

Bog ne razbi bravu djevičanstva: tako iz maternice proizide kao što po slušanju

Jer on b e z b o ž n o cijepa bit; ti ne razdjeljuj ujedinjenje, da ne b u d e š razdijeljen

ude; tako se rodi kao što se i zače. Neozlijeđeno uđe, bez povrede iziđe; prema

od Boga.

onome što izreče prorok Ezekiel: Odvede me Gospod natrag k izvanjskim vratima

T k o se, reci m i , objavio onima koji sjede u tami i sjeni smrtnoj? Z a r čovjek?

svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. I reče mi Gospod: Sine čovječji, ova

A kako je onda, nalazeći se sam u tami, mogao ono što k a ž e Pavao: On nas iz­

će vrata biti zatvorena, neće se otvoriti, i nitko neće proći kroz njih, nego Gospod Bog

bavi iz vlasti tame ( K o l 1,13)? T k o nam se dakle objavio? David te uči, kad veli:

Izraelov jedini, on će ući i izići, i ostat će vrata zatvorena (Ez 44,1-2).

Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem! (Ps 118,26). T k o to? Reci jasnije,

Eto, vidiš očevidan dokaz svete Bogorodice Marije. N e k a , dakle, prestane

ο Davide! Viči iz svega grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni (Iz 58,1).

svako prepiranje, prosvijetlimo se poznavanjem Pisma, da postignemo kraljev­

Reci, tko je taj? Gospodin - k a ž e - Bog nad vojskama, Gospodin Bog obasjao nas

stvo nebesko u K r i s t u , kome slava u vijeke vjekova. A m e n .

4

je (usp. Ps 118,27). Jer: Riječ tijelom postade (Iv 1,14). U jedno d o đ o š e naravi, i nesmiješano ostade sjedinjenje!

BILO JE

POTREBNO

TRPLJENJE

9* D o š a o je spasiti, ali je trebalo i trpjeti. K a k o je bilo m o g u ć e da se zbude i jedno i drugo? P u k i čovjek nije imao moći da spasi, Bog nezaodjeven nije mogao trpjeti. Š t o dakle? Sam onaj koji jest Bog, Emanuel (s nama Bog), postade čovjek: i onim što bijaše, spasi, a o n i m što postade, trpje. Uslijed toga, kad vidje C r k v a Sinagogu kako ga vjenča trnjem, n a r i č u ć i nad d r s k o š ć u , reče: Iziđite, kćeri jeruzalemske, i pogledajte vijenac kojim ga ovjenča mati njegova (Pj 3,11). Jer, on je sam nosio trnov vijenac, i oduzeo snagu osudi na trnje (usp. Post 3,18), b u d u ć i daje isti bio u k r i l u O č e v u i u utrobi Djevice, isti u n a r u č j u majke i na k r i l i m a vjetrova. Isti - gore p r i m a poklonstvo anđela, i dolje - sjeda za stol s carinicima: serafini se nisu usuđivali gledati ga, a Pilat gaje ispitivao; sluga gaje o š a m a r i o , a priroda je pred njim drhtala. Isti je na k r i ž bio pribijan, a nije n a p u š t a o prijestolje slave; u grobu je bio zatvoren, a nebo je razapinjao kao šator (Ps 104,2); bijaše ubrojen m e đ u mrtve, a oplijenio je pakao. Ovdje ga kao varalicu klevetahu, a tamo mu kao svecu slavu pjevahu. (Iz 6,3). 4

Tekst se nalazi kao Oratio I u P G , 65, 680-692. K o d prijevoda sam vodio računa ο kritičkom izdanju E. Schwartza u Acta Conciliorum Oecumenicorum, I/I, 1, 103-107 (Coll. Vaticana, 19).

N E K A RAZJAŠNJENJA ZA VJERNIČKU MEDITACIJU PROKLOVE HOMILIJE Ο BOGORODICI

Književni oblik homilije Od Proklova suvremenika i sugrađanina, crkvenog povjesničara Sokrata, sa­ znajemo da je Proklo u svoje vrijeme u Carigradu uživao glas vrsna govornika. Izvješćujući u svojoj Crkvenoj povijesti ο tome kako Proklo nije mogao zaposje­ sti svoju biskupiju u C i z i k u , za koju gaje patrijarh Sizinije bio zaredio, Sokrat nađodaje: » O s t a d e dakle Proklo (u Carigradu): vlastitoj C r k v i d o d u š e nije bio na čelu, ali je u carigradskim crkvama cvao kao naučitelj« (Hist. eccl, 7,28). Sve sačuvane Proklove homilije, pa tako i ova Homilija ο Bogorodici, odaju značajke 1

istog retoričkog smjera. To je tzv. azijski retorički smjer druge sofistike, koji je 2

u k r š ć a n s k u propovjedničku literaturu prodro u 2. stoljeću. M o ž e se reći da je Proklov govornički stil nešto trezniji i manje kićen od tipičnih proizvoda te an­ tičke retoričke struje, ali bitne postupke toga govorništva on je svakako sačuvao. N e m a takoreći mirnog razlaganja koje bi se obraćalo prvenstveno razumu, nego je sve sračunato na buđenje osjećaja, i to p o m o ć u povišenog stila, dramatizacije, unošenja dijaloških postupaka, postavljanja pitanja fiktivnom sugovorniku itd. Proklo želi iznenaditi i zapanjiti; čak p o m o ć u usporedbi koje za naš današnji ukus mogu izgledati bizarne: npr. daje Marija tkalački stan. No uvijek je prisut­ na pomna briga za dotjeranost fraze, i sadržajnu i zvukovnu. Kratke i odsječene fraze, većinom stilizirane antitetički, s naglašavanjem kontrasta: to je osnovno o r u đ e toga retoričkog postupka. V e l i k broj tih fraza djeluje kao prave d o r a đ e n e formule, tehnički tako složene da se lako pamte. Κ tome posebno pridonosi bri-

1

F. J. Leroy, L' Homiletiaue de Proclus de Constantinople, Citta del Vaticano, 1967. [Studi e Testi 247], str. 160-170. Usp. T. Sagi-Bunić, Povijest kršćanske literature, I, K S , Zagreb, 1976., § 40. 2

360

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

361

ga oko njihove zvučnosti, neke vrste muzikalnosti. Ne samo r i t m i č n o s t u stilu,

načinu govora, ipak same sebe d r ž i m o blaženima, jer nam je dano znati ono što

nego m o ž d a j o š više brojne asonancije, aliteracije, homoioteleuta, pa čak i brojne

je najmilije G o s p o d i n u . « Je li Proklo zaista mislio daje njegov način govora pri­

rime. M o ž e se reći da je posebno svojstvo toga stila igra riječi. To sve nije mo­

prost i pučki, i l i je to bila samo govornička figura? M o ž e m o li pretpostavljati da

guće doživjeti u prijevodu. Uslijed toga Prokla i nije lako prevesti, ako h o ć e m o

je on smatrao da ga većina njegova slušateljstva ne razumije?

3

sačuvati što više značajki njegova stila, a da ipak tekst bude razumljiv današnjem čitatelju. M o ž d a će za ilustraciju Proklova govorništva biti dobro donijeti njego­ vu rečenicu iz jedne druge propovijedi koja se prilično adekvatno dade prereći

Ključne mariološke misli homilije

na hrvatski. Izvornik: » E p e p h a n e he panton zoe, kai ton thanaton dia thanatou thanatosas hos athanatos zoes tous thanontas eksiosen« (Or. VII, 5). H r v a t s k i bi se to moglo reći: »Pojavio se život svega živoga, i besmrtni je smrću smrt usmrtio da smrtnike obdari besmrtnošću.« No kako god se nama danas takva govornička manira m o ž e činiti izvještače110m, ona ipak nije spriječila P r o k l a da ne donese duboku teološku misao. A k o

Sadržajno bogatstvo te homilije nije m o g u ć e iznijeti u kratkom tekstu, tako da bi se inventarizirale sve ideje, i da bi se naznačio njihov mogući domet. Ovdje ćemo moći upozoriti samo na neke bitne točke Proklove mariologije, koje su žarišne u ovom tekstu, te svratiti pažnju na neke značajnije kristološke misli: to će olakšati današnjem čovjeku razmatranje toga drevnog štiva.

se igrao riječima, ρ ovo deći se za jednom onovremenom govorničkom modom, on

Ključne su mariološke misli u toj propovijedi da je Marija Majka i Djevica.

kod toga nije ostajao na z v u č n o m efektu i na razini blještave plitkosti: svakom je

K o d toga je materinstvo osnovna mariološka tema, a tema ο Djevici je njoj pod­

rečenicom odista želio nešto reći, priopćiti, upravo urezati u svijest slušateljstva.

ređena, shvaćena je u funkciji osnovne teme. Govor ο materinstvu išao je u taj

Njegova je retorika bila zbiljski u službi teologije. Zato nas taj osebujan stil ne

okvir sam od sebe, b u d u ć i daje ρ rop ο vj ed η i kova prvotna svrha i želja bila poka­

smije smesti u traženju duboke poruke koju nam upravlja taj davni k r š ć a n s k i

zati i p r o t u m a č i t i kako je Marija Bogorodica. Izraz »Bogorodica« vjerojatno nije

vjernik, iz d r a m a t i č n e situacije u kojoj se tada nalazila kršćanska vjernička za­

bio izrečen odmah u p o č e t k u propovijedi, nego je to - kako misli E. Schwartz

jednica i u kojoj se on sam osjećao životno uključenim i odgovornim.

- kasniji unos na to mjesto u rukopisima (gl. 1), jer Proklo - poznat po svojoj m i ­

Dočitavši tekst Homilije 0 Bogorodici, poneki će današnji čitatelj bez sumnje - i bez obzira na spomenute retoričke osebujnosti - postaviti primjedbu, da je ta propovijed ne samo stilski prezgusnuta nego i misaono previše duboka, upra­ vo previše učena, a da bi je redovito vjerničko slušateljstvo — pa makar i grad­ sko - moglo razumjeti. Danas smo svi skloni nisko ocjenjivati sposobnosti ljudi. Proklovo je carigradsko slušateljstvo samo od sebe počelo aplaudirati, tako da je Nestorije to smatrao pretjeranim. M o ž e li se sav uzrok oduševljenju p o t r a ž i t i samo u tome što su čuli riječ Bogorodica, koja je tada bila u centru pažnje, pa su pljeskali samo toj riječi, makar od ostaloga nisu mnogo razumjeli? T e š k o bismo se smjeli odlučiti za takvu simplifikaciju. R e k l i smo da su svi Proklovi govori građeni u istom stilu. I daje uživao glas govornika čiju je riječ slušateljstvo očito primalo. Z a t o je zanimljivo čuti, stoje on sam sudio ο svome govorništvu. U jed­ noj propovijedi Proklo ističe priprostost i jednostavnost svoga govora, nasuprot visokom i biranom načinu govora grčkih govornika i mudraca: » M e đ u G r c i m a oni koji se ukazuju kao mudri ne govore d o d u š e ništa korisno ni potrebno, ali

roljubivosti i taktičnosti - nije u onoj prilici, kad je govorio pred Nestorijem, koji je predsjedao bogoslužju, odmah od p o č e t k a govorenja proglasio rat biskupu, nego je taj izraz donio samo u zaključku kao rezultat svega što je rekao. Ipak je sav govor želio tako usmjeriti da se do toga zaključka dođe, i tema je ο majci od­ mah od p o č e t k a u središtu razmatranja. Marija je »radionica ujedinjenja naravi«, to jest, u njoj se izvršilo ujedinjenje b o ž a n s k e i ljudske naravi ujedno neraskiđivo jedinstvo koje Proklo uspoređuje s nešivenom haljinom (haljina ujedinjenja, gl. 1), odozgo do dolje izatkanom (gl. 8), tako da bi onaj koji bi u tom sjedinjenju dijelio Boga od čovjeka, pa govorio daje Marija rodila samo čovjeka, bio krivovjerac jednak A r i j u , koji je govorio da sin ima drugu bit od O c a (tj. cijepao je bit). Onaj koji se rodio od Marije bio je čovjek, ali ne p u k i čovjek, nego Bog zao djeve η čovještvom. Služeći se tom slikom oblačenja, koja bi po sebi mogla značiti daje čovjek samo haljina u koju se Bog obukao, pa daje Bog drugi, a čovjek drugi, kao stoje onaj koji obuče neku haljinu drugi od same haljine, Proklo ujedno inzistira na neraskidivoj sraslosti haljine s onim koji se u nju obukao, nazivajući samo sje-

zloupotrebljavaju ljepotu govorenja, da tako zavedu slušatelje: a mi, noseći nebe­ sko blago u glinenim posudama, to jest, u priprostom i svakodnevnom p u č k o m

Hom. II, P G , 65, 837C-D.

362

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

363

dinjenje haljinom: sraslost haljine s onim koji se u nju obukao tako je uska da se

Proklo, kojemu je u toj homiliji osnovni p r e d o d ž b e n i prilaz k Marijinu ma­

m o ž e staviti u isti red s jedinstvom O c a i Sina u jednoj božanskoj naravi. Proklo

terinstvu prema K r i s t u slika ο Bogu koji se iz Marijine utrobe oblači u čovjeka,

upotrebljava za sjedinjenje Božanske Riječi s tijelom t a k o đ e r usporedbu ženidbe,

mogao je samim t i m slušateljstvu (a valjda i samome sebi) lakše dočarati kako

koja je tada već bila tradicionalna, ali koja će kasnije - posebno u vezi s petim

se iz Marije rodio Bog, jer je ta slika sama sugerirala daje subjekt toga događaja

o p ć i m saborom (553.) - biti potisnuta kao slabo adekvatna, jer nekako sugerira

Bog, prema kojemu je čovjek u p o d r e đ e n u položaju, kao njegova haljina. To da­

kao da su Bog i čovjek u K r i s t u dvije osobe, kao što su oženjene osobe dvije osobe

kako nije bio metafizičko-filozofski način mišljenja, kao Nestorijev, ali je bolje

u n a t o č ženidbenoj povezanosti.

odgovarao stilu mišljenja iz vjere, stilu mišljenja koje bismo m o ž d a mogli nazvati

No usporedba s oblačenjem p r i p o m a ž e sama po sebi da čovjek bude u shvaća­

teološko -spase njskim, za razliku od Nestorijeva načina mišljenja koje je bilo više

nju jedinstva u K r i s t u stavljen u p o d r e đ e n i položaj, i da se lakše shvati daje Bog

teološko-teoretsko, tj. Proklo je više htio pokazati što je bilo i čemu je bilo, negoli

subjekt t a k o đ e r čovještva kao svoje haljine.

kako ćemo shvatiti i razumjeti ono stoje bilo.

Nestorijeva su razmišljanja polazila od pretpostavke p o č e t n o g dvojstva: Bog i čovjek su dva koji se sjedinjuju, to su početno, u tom stilu mišljenja, nekako dva

U takvom smjeru mišljenja Proklo je formulirao ključnu formulu koja je za nj pretpostavka Marijina bogomaterinstva:

»Ne

navješćujemo

čovjeka pobožanstve-

jednakopravna subjekta; Nestorije se, krećući od te polazišne točke, trudi da ih

njena, nego ispovijedamo Boga utjelovljena« (gl. 4). Bez obzira na vremenski raz­

onda dovede u što veće jedinstvo. Razumljivo je da mu to, kako god se iskreno

mak od nastanka K r i s t a čovjeka i njegova unapređenja u Boga, ukoliko se čovjek

trudio, teško uspijeva: njegovi protivnici uvijek imaju dojam da njegovo shvaćanje

shvati kao nešto prvotno što je kao takvo u vezi s Marijom, a tek onda postaje

sjedinjenja ostavlja na kraju dva subjekta u K r i s t u , da on u stvari uči dva Krista,

vezano s Bogom, - pa makar se to vremenski shvatilo kao istodobno, sjedinjenje

a da sjedinjenje m e đ u njima nije veće od moralnog jedinstva i z m e đ u dviju osoba.

se u biti mora shvatiti kao unapređenje, napredovanje (prokope) toga čovjeka. A

Marija u tom Nestorijevu načinu mišljenja n u ž n o ostaje na razini čovjeka, po­

to Proklo smatra protivnim kršćanskoj vjeri: »Nije Krist po napredovanju postao

vezana s čovjekom, ona je majka čovjeka, koji se onda sjedinjuje s Bogom, i tako

Bog, - ni govora! - nego jest Bog, i po milosrđu je postao čovjek« (gl. 4). A to znači da

nastaje Krist, kao ime za dvojicu intimno povezanih, ali koji ipak ostaju u srži

bogomaterinstvo u procesu utjelovljenja dolazi na prvo mjesto: Bog Riječ stavlja

dvojica. Nestorije je izričito tvrdio daje sjedinjenje Boga i čovjeka bilo odmah od

se u sinovski odnos prema M a r i j i uzimajući od nje tijelo i rađajući se iz nje kao

početka, to jest da se zbilo od prvog časa začeća u Marijinoj utrobi, pa da Isus nije

čovjek. Na taj način učenje ο Bogorodici dobiva status temeljne pretpostavke za

nijednog časa bio samo čovjek (prikazivanje Nestorijeva učenja po kojemu je on

svako tumačenje utjelovljenja. Nijedno tumačenje utjelovljenja koje ne bi saču­

smatrao da se od Marije začeo samo čovjek koji je tek kasnije u Marijinoj utrobi

valo kao svoju polazišnu točku to da se Bog učinio sinom M a r i j i n i m ne bi se

postao sjedinjen s b o ž a n s t v o m , kakvo često nalazimo po knjigama, plod je ka­

moglo smatrati ispravnim t u m a č e n j e m k r š ć a n s k o g vjerovanja da je Bog postao

snijih pojednostavljivanja Nestorijeva mišljenja, u cilju što lakšeg i jednostavnijeg

čovjekom odnosno, ne bi se moglo uskladiti s iskazom Ivanova Prologa: »Riječ

pobijanja, ali ne odgovara a u t e n t i č n o m Nestorijevu stavu).

tijelom postade« (Iv 1,14).

Z b o g toga dio Proklovih izvođenja ο tome da je Bog bio u Marijinoj utrobi,

Zanimljivo je za naše današnje razmišljanje ο otajstvu bogomaterinstva to da

nije p o g a đ a o Nestorija. Nestorije nije bježao od toga da M a r i j u naziva » p o s u d o m

Proklo uz bogomaterinstvo usko veže č u d e s n u djevičanskost toga materinstva,

Boga«, on je dapače bio spreman M a r i j i priznati i naslov Bogorodice kao goli

tako daje nezamislivo da bi se tekst te propovijedi na bilo koji način mogao tako

p o č a s n i naslov (u retorskom smislu, nasuprot dogmatskom smislu). To se m o ž e

prepraviti da bi bogomaterinstvo ostalo, a djevičanstvo bilo prešućeno. Tu treba

njoj u počast reći u uznesenom govoru, kao izraz našega čašćenja i uzvisivanja,

upozoriti da nije riječ samo ο djevičanskom začeću, to jest ο vjeri da se Isus začeo

ali to ne odgovara pravoj istini. Nestorijeva misao nije mogla M a r i j u staviti u

bez m u š k o g sjemena (asporos), nego jednako i l i čak j o š i više, ο djevičanskom

direktan materinski odnos prema Bogu, nego samo prema čovjeku. Samo indi­

rođenju: »Kad djevicom ne bi bila ostala ta majka, p u k i bi čovjek bio koji se rodio,

rektno, ukoliko je taj čovjek što gaje ona začela sjedinjen s Bogom, Marija dolazi

rođenje ne bi bilo neočekivano (paradoksos). A k o pak je i u n a t o č porodu ostala

u osebujan odnos s Bogom, koji se onda u nekom daljnjem i izvedenom smislu

djevica, kako onda on nije ujedno Bog? I to otajstvo neizrecivo (aphraston)?« (gl. 2).

m o ž e nazivati i materinskim odnosom.

Imajući pred očima cjelinu Proklova teološkog opusa, nemamo nikakvog ozbilj-

364

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

365

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

nog razloga misliti da bi Proklo bio pomiješao pojam djevičanskog začeča (začeća

goli i čovjek ne puki«. U času kad je u C r k v i prisutna opasnost da se umanji

bez muža) s pojmom b ogo m ate r i η s t va, pa da bi to mišljenje imalo neku sličnost

i l i Kristovo božanstvo i njegovo

s grčkim mitološkim teogamijama. D r u g i m riječima: da bi Proklo mislio da je

njegovo čovještvo i puna povezanost s ljudskim rodom (apolinarovci, monofizit-

Isus Bog zato što se začeo bez sudjelovanja m u ž a , i l i što bi Bog ( D u h Sveti) bio

ske tendencije koje se pomaljaju), i l i da se stavi u pitanje jedinstvo i istovjetnost

igrao ulogu m u ž a kod toga začeća. Proklo, s jedne strane, izričito inzistira na

(nestorijevski smjer antiohijske teologije), Proklo pronalazi i ističe formulu koja

tome daje K r i s t kao čovjek bio bez oca (gL 4), što isključuje teogamiju u g r č k o m

jasno isključuje svaku od tih triju opasnosti. K r i s t jest Bog, K r i s t jest čovjek, ali

m i t o l o š k o m smislu, a s druge strane već i u citiranom tekstu naglašava baš dje­

nije ni Bog bez čovještva, ni čovjek bez božanstva, nego je to jedan te isti koji je i

vičansko rođenje (i u cijelom tekstu, m o ž e se reći, više naglašava to nego samo

Bog i čovjek. Kasniji je razvoj kristologije išao smjerom formula koje su naizgled

djevičansko začeće). K a o sigurno se m o ž e pretpostaviti da je njemu djevičan­

jednostavnije: Isti potpun u božanstvu i potpun u čovještvu, pravi Bog i pravi čovjek,

sko rođenje, kao nešto čudesno, poslužilo kao dokaz daje onaj, koji se na takav

potpuni Bog i potpuni čovjek (da m i m o i đ e m o formule koje su bitno ovisne ο filo­

mjesto u B o ž a n s k o m Trojstvu

(arijevci),

ili

način rodio, morao biti i Bog, jer se goli čovjek ne bi mogao tako roditi. Taj

zofiji: jedan u dvije naravita Proklova formula nije imala sreće da po popular­

dokaz m o ž d a u njegovoj svijesti i nije bio shvaćen kao neki dokaz sam u sebi (u

nosti postane jednaka s njima. M o ž d a je to šteta, jer ove druge formule nisu tako

smislu kvazi-metafizičkog dokaza), nego radije kao dokaz iz proroštva (tj. čisto

čvrsto u svijesti čuvale i dvojstvo i jedinstvo u K r i s t u . A k o je jedna od zadaća

dogmatski), što se m o ž e pretpostaviti na temelju navođenja proroka Ezekiela u

teoloških formula da olakšavaju zajednici da drži u svijesti istinske dimenzije

zaključku propovijedi (gl. 10).

misterija, onda je Proklova formula ο Bogu koji nije nezaodjeven čovještvom i čovje­

M e đ u t i m , m o ž d a se takav Proklov govor ne iscrpljuje samo u tom tumačenju,

ku koji nije puki čovjek bila daleko funkcionalnija od onih koje su se nametnule.

nego m o ž d a zavređuje i dublje razmatranje, a pogotovo dublje traženje daljnjih

O s i m toga što je jasno, potvrdno, tetički, naglašavala, da K r i s t jest Bog i da K r i s t

smislenih posljedaka, koji se iz toga sklopa misli m o ž d a nameću, ali koji ni sa­

jest čovjek, ona je slikom zaodijevanja unosila u formulu spasenjski moment, na-

mom P r o k l u nisu morali biti jasni, u govoru koji je bio tako zgusnut, zbijen,

goviještala je čitav spasenjski program, nije mogla ostati čisto teološki-teoretska,

aforistički, nošen nekom intuitivnošću i osjećajem za neke sržne srodnosti, pri­

nego je n u ž n o izazivala religiozno-životni stav. Istina, treba priznati, Proklova

kladne već ma da se samo nazru i natuknu, nego da se raščlane i razjasne.

formula nije uspijevala objasniti otajstvo, na kakav je način K r i s t - jedan te isti

Pozornost treba, nadalje, svratiti na to, kako Proklo povezuje M a r i j u s Evom,

- i Bog i čovjek, ali to formule uopće ne mogu, to i nije njihova funkcija. Ipak je

te kako uspoređuje njihove uloge, i suprotstavlja učinke, u sklopu čovječanske

ona sjajno izricala ono što vjerujemo, u obliku granične formulacije, ali tako da to

budućnosti.

4

ne bude samo granica nego i putokaz, pa m o ž d a čak i poziv. Druga sržna teološka formula za našu kristološku vjeru u tom Proklovu tekstu izrečena je ovako: »Ne navješćujemo čovjeka ρobožanstvenjena, nego ispovijedamo

N e k i kristološki dometi: značajne kristološke formule

Boga utjelovljena« (br. 4). Tvrdnja je uperena protiv shvaćanja Pavla Samosatskog, po kojemu bi K r i s t bio prvotno čovjek, na djevičanski način r o đ e n iz Marije, koji

Za bolje razumijevanje kristoloskog sadržaja homilije vrijedno je, prije svega,

bi onda postao Bogom po tome što je Bog u nj ulio svoju Riječ i M u d r o s t (ne­

upozoriti na ključnu Proklovu formulu kojom on izriče stoje i tko je Isus K r i s t :

osobno shvaćenu), a taj se čovjek sav predao da slijedi Riječ. Protivnici biskupa

Bog - ne nezaodjeveni - i čovjek - ne puki što grčki glasi: T H E O S O U G Y M N O S

Nestorija htjeli su u njegovu učenju otkriti obnovljene stavove Pavla Samosat­

K A I A N T H R O P O S OU P S I L O S , a doslovno bi se hrvatski reklo: »Bog ne

skog, te je u tom smislu bio protiv Nestorija u Carigradu izvješen javni plakat.

Zanimljivo je upozoriti daje Proklova Homilija 0 Bogorodici izvršila značajan l i ­ terarni utjecaj na jednu marijansku propovijed samoga sv. Cirila Aleksandrijskog, koju je on održao u Efezu za vrijeme održavanja sabora, ljeti g. 431., usp. R. Caro, »Revaloracion de algunas homilias marianas dei siglo V«, u: Marianum, 29 (1967.), str. 21-35. 4

5

5

To je znamenita Diamartyria (Contestatio), Acta Conciliorum Oecumenicorum, I/I, 1, 101-102 (Coll Vaticana, 18); Mansi, IV, 1008-1012; pripisuje se Euzebiju, ka­ snijem biskupu Dorilejskom. Euzebije je tada bio još laik; kao biskup Dorilejski on se, kasnije, istaknuo u borbi protiv carigradskog arhimandrita Eutiha, kao zastupnika kri-

366

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

367

Proklo, dakle, naglašava daje K r i s t prvotno Bog, koji silazi k čovjeku i postaje

pokoncilsko vrijeme što plodonosnija: »i ondje (tj. u utrobi Djevice, nap. Š-B.) se

čovjek, a ne prvotno čovjek koji bi postupno (ek prokopes) dosegao to da se m o ž e

zbila strahopočitanja vrijedna razmjena: davši naime Duha, uze tijelo. Isti s Djevi­

zvati Bogom.

com i iz Djevice. Ovim je naime nju osjenio, onim je iz nje postao utjelovljenim (ili: onim se iz nje utjelovio)« (gl. 8). N e k a se, molim, s t i m tekstom usporedi tekst prve antifone u Večernji za novi

Solidarnost Krista čovjeka s ljudima

blagdan na osminu Božića, tj. na N o v u godinu, za »svetkovinu svete Bogorodice Marije«: »O čudesne razmjene! Stvoritelj roda ljudskoga, uzimajući dušom oživljeno

Dakako, time je rečeno daje sva inicijativa u otajstvu K r i s t a na strani Božjoj, ali ni izdaleka se ne misli reći da to otajstvo ne znači pobožanstvenjenje samoga onoga jednoga čovjeka, kojim je S i n Božji postao, te po njemu pobožanstvenjenje drugih ljudi, u nekom smislu pobožanstvenjenje čovječanstva. Nasuprot, Proklovje govor krcat naglašavanjima kako je Bog sve ljudsko uzeo, usvojio, kako se nije stidio svoga stvorenja. To je navlastito izraženo u mariološkoj suvislosti, ali se kroz to odmah vidi, koliko je Proklova mariologija kristološka, a kristologija soteriološka. Ideje iznesene u tom tekstu zavređuju ozbiljno i sve­ strano produbljivanje kroz tu prizmu. A bila bi golema šteta ako današnji čitatelj ne bi uočio - i l i ako ga ne bismo na to upozorili - kako se svježa i kako duboka svijest ο jedinstvu i solidarnosti čovječanstva nalazi u korijenu toga razmišljanja; to bi nas zapravo moralo čuditi, jer je riječ ο razmišljanju u svijetu koji je bio robovlasnički, u kojemu su ljudi bili d r u š t v e n o i preočito raslojeni, razdijeljeni, vrijednosno rastavljeni. Najsnažnije je to m o ž d a izraženo u ovim riječima: »Da mene nije obukao, ne bi mene niti spasio: nego, pojavivši se u utrobi Djevice, obuče krivca« (gl. 8). Uzimajući ljudsku narav u utrobi Marijinoj, od Marije, S i n Božji je obukao mene, obukao krivca: naš današnji individualistički način mišljenja teš­ ko da bi se poslužio takvim n a č i n o m govora.

tijelo, udostojao se roditi od Djevice; i, proizlazeći kao čovjek bez sjemena, obdario nas je svojim božanstvom.« Ta antifona nije sada sastavljena za novi blagdan, ona se nalazila i prije ove reforme u časoslovu za božičnu osminu (1. siječnja), a m o ž e se s velikom ozbiljnošću »računati s m o g u ć n o š ć u daje naša antifona nastala već 6

prije sredine 5. stoljeća« . M i s l i m da je idejna srodnost toga teksta s navedenim mjestom iz Proklove homilije svakome očevidna. Još je zanimljivije, ako upozorimo da se i u drugim antifonama toga dana otkrivaju misli koje se nalaze u Proklovoj homiliji. Tako druga antifona Večernje k a ž e : »Sišao si kao kiša na runo da spasiš rod ljudski.« U s ­ poredi Proklovu homiliju: »Prečisto runo, orošeno s neba, iz kojega pastir na se obu­ če ovcu« (gl. 1). I l i treća antifona: »Grm neizgorjeli što ga vidje Mojsije pretkazaoje tvoje časno djevičanstvo.« Proklova propovijed: »Oživljena kupina (grm) naravi što je oganj b 0 ž a η s k og ρ ο ro de nj a ne sažeže« (gl. 1). I l i ; »Kog nebesa nisu mogla obuhva­ titi, u svom si krilu nosila« (Otpjev iza drugog čitanja). Proklo: »Onome koga nebo ne obuhvaća, ne bje pretijesna utroba, već se rodi iz žene ...« (gl. 1). Svi su ti tekstovi bili i u časoslovu prije ove pokoncilske obnove. Dobro je navesti i neke dijelove iz starog časoslova za 1. siječanj koji su iz obnovljenog časoslova izostavljeni. N p r . : »Veliko otajstvo baštine: hramom Božjim postade utroba one koja nije poznala muža; nije se okaljao uzimajući od nje tijelo ...« (Ant. u II. Večernji). Usporedi iz Prokla:

Idejna povezanost s novim marijanskim blagdanom (1* siječnja)

»... ne kalja Neoskvrnjenoga proizlaženje iz djevičanske utrobe!... Ο hrame, u koje­ mu Bog postade svećenikom ...« (gl. 3). I l i : »Kao ženik Gospodin proizlazi iz svoje

Na to se u propovijedi nado vezuje jedno bremenito mjesto, ο kojemu će biti

bračne ložnice« (kratki redak I. nokturna). To je dakako povezano s Ps 19,6, ali

korisno j o š nešto reći, kako bi meditacija nad tim drevnim tekstom bila u ovo

nije naodmet sjetiti se da Proklo k a ž e za M a r i j u daje »ženidbena ložnica u kojoj se Riječ oženila tijelom« (gl. 1). To su najjasnije idejne sličnosti, ali istovjetnost n a d a h n u ć a je još opsežnija.

stološke hereze monofizitizma, dijametralno oprečne Nestorijevoj. On je bio Eutihov tužitelj na saboru u Carigradu g. 448. (synodus endemousa), pa gaje zato sabor u Efezu g. 449. (sazvan kao ekumenski sabor, ali zabačen na ekumenskom saboru u Kalcedonu g. 451.; poznat kao »razbojnički sabor« [latrocinium ephesinum], prema nazivu koji mu je dao papa Leon I.) skinuo s biskupske stolice; rehabilitirao gaje sabor u Kalcedonu, na kojemu je, na prvoj sjednici, nastupio kao tužitelj aleksandrijskog patrijarha Dioskora.

N o , i to je dosta da se vidi kako je ta glasovita marijanska propovijed vrijedna po-

6

M. Hertz, Sacrum commercium, Eine begriffesgeschichtliche S tu die zur Theologie der romischen Liturgiesprache, Munchen, 1958., str. 32.

368

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

zornosti i proučavanja u n a š i m današnjim nastojanjima oko obnove marijanske p o b o ž n o s t i , posebno u vezi s idejnim osmišljavanjem vremena Došašća i Božića,

7

369

dakako svi mi s njime. Bez njega, mi ništa: a u njemu, sam Krist i mi. Zašto? jer sav 9

Krist jest: glava i tijelo.«

a iznad svega u vezi s novim blagdanom 1. siječnja.

Iz g. 400. potječe ovaj Augustinov tekst: »Sto tražiš ovdje na zemlji to spasenje? ... Zar je Gospodin naš Isus Krist, kad je došao k nama u tijelu, našao to spasenje ovdje u našem kraju? Nešto je veliko donio ovamo taj trgovac kad je došao iz svoga

»Čudesna razmjena«

kraja: u našem je kraju taj trgovac našao ono čega ima ovdje u izobilju. A čega ima ovdje u izobilju? Rađanja i umiranja. Puna je zemlja te robe, roditi se i umrijeti. Ro­

Središnja je ipak, čini se, ideja ο s t r a ho ρ ο š tova nj a vrijednoj, odnosno čudesnoj

dio se i umro je. Ali kojim se putem rodio? Došao je u ovaj kraj, ali nije došao istim

(kako to kaže latinska verzija), razmjeni ( P H R I K T O N SYNALLAGMA). Proklo

putem kao mi. S neba je došao, od Oca. Pa ipak se rodio kao smrtan. Rođen je od

je tu ideju navijestio odmah od početka, kad je za M a r i j u rekao daje ona »tržnica

Duha Svetoga iz djevice Marije. Zar mi tako od Adama i Eve? Mi po požudi tijela,

spasotvorne razmjene« (gL 1). Jasno je, daje tu na dnu slika iz trgovine: da bi pri­

a on nije po požudi. Marija, naime, kao djevica bez muževljeva zagrljaja, bez žestine

bližio spasenjsko otajstvo slušateljstvu, on je smiono posegnuo za usporedbom

požude; jer, da ne podnese te žestine, zato joj je rečeno: Duh Sveti sići će na te, i sila

iz svakodnevnog života, iz trgovine, što bi se mnogokojemu d a n a š n j e m vjerniku

će te Svevišnjega osjeniti ( L k 1,35). Djevica Marija, dakle, nije legla i začela, nego je

moglo učiniti banalnim. T a j e usporedba, m e đ u t i m , našla značajno mjesto u za­

povjerovala i začela.«

padnoj liturgiji. Vrijedno je, stoga, malo se njome pozabaviti. M a r t i n H e r t z je

10

Navedimo i ovaj Augustinov tekst: »... roditi se, mučiti se, umrijeti. To su robe

8

posvetio tome pitanju veliku knjigu od 328 stranica, pa ćemo na temelju nje­

našega kraja, toga ovdje ima u izobilju. Po takvu je plaću sišao onaj Τ r g ο ν a c. I

govih istraživanja upozoriti na neke otačke tekstove koji će nas u tom pogledu

budući da svaki trgovac daje i prima: daje što ima i prima što nema; kad nešto kupuje,

idejno obogatiti.

daje novac, i prima stoje kupio: Krist je u ovoj trgovini dao i primio. No, šio je pri­ mio? Ono čega ovdje ima koliko hoćeš, roditi se, mučiti se, umrijeti, A stoje dao? Pre­ 11

poroditi se, uskrsnu ti, u ν jeke kraljevati.« Nije nemoguće, daje Proklo poznavao

»Čudesna razmjena« kod sv* Augustina

te i slične govore Augustinove. Samo je Proklov govornički stil prilično drukčiji, a i misao zasijeca dublje, u srž bivstva.

Sv. Augustinje oko god. 411./412. - a to znači oko 17 godina prije nego stoje Proklo d r ž a o svoj govor u Carigradu - o d r ž a o u A f r i c i svoje tumačenje psalma 30, gdje se nalazi ovo mjesto: »Ipak, budući da se udostojao uzeti lik sluge, te u nje­

Slične misli sv* Leona pape

mu sebe zaodjeti nama: onaj kojemu nije bilo ispod časti da nas uzme u sebe, njemu nije bilo ispod časti preobraziti nas u sebe, i govoriti našim riječima, kako bismo i mi

Korisno će biti navesti ijedno mjesto iz sv. Leona pape (440. - 461.), koji je si­

govorili njegovim riječima. Zbila se naime ta čudesna zamjena, izvedena je božanska

gurno poznavao sv. Augustina, a mogao je poznavati i propovijed sv. Prokla, jer je

razmjena, nebeski je trgovac u ovom svijetu obavio izmjenjivanje stvari: došao je da

ta propovijed bila prevedena na latinski bez sumnje već u jeku borbi oko Nesto­

primi poruge, dade časti; došao je da se napije boli, dade spasenje; došao je da podnese

rija (Marius Mercator): »U nama se dakle Gospodin plašio našim strahom, da sebi

smrt, dade život. Kad je dakle išao u smrt iz onoga što je imao naše, drhtao je ne u

prisvoji preuzetu našu krhkost, te da našu nestalnost zaodjene čvrstinom svoje snage.

sebi nego u nama; jer i to je rekao, da je njegova duša žalosna do smrti ( M t 26,38), i

Bijaše naime došao na ovaj svijet kao bogat i milosrdan trgovac s neba, i čudesnim je ζ a t nj e nj i ν a nj e m poduzeo spase nj sku razmjenu, primajući naše, a udjeljujući svoje; za

7

V i d i Pavao V I . , Marialis cultus, Dokumenti 44, K S , Zagreb, 1975. str. 14-17, br. 3-5, i komentar T. Sagi-Bunića, u: isto, str. 109-111. Usp. bilj. 6. 8

9

Enarr. II i η Ps. 30, Sermo I, 3.

10

Sermo 233, 3.

11

Sermo 130, 2.

370

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

371

poruge - čast, za muke - spas, za smrt dajući - život. On, kome je za istrebljenje pro­

(Augustinov na Leona). No m o ž d a je za nas danas od većeg značenja da dubo­

gonitelja moglo biti na službu više od 12 tisuća anđeoskih legija ( M t 26,53), više je vo­

k i m vjerničkim gledom poniremo u ono što nam te pradavne ideje poručuju i

12

lio primiti našu grozu, nego izvoditi svoju moć.« Dodajmo i ovu značajnu Leonovu

k čemu nas pozivaju, negoli da apsolutnom točnošću utvrdimo proces njihova

misao: »Riječje tijelom postala, i nastanila se u nama (Iv 1,14). U nama dakako, koje

rađanja i rasta, veličinu priloga što ga je tome misaonom blagu pridonio svaki

je božanstvo Riječi sebi priudesilo, čije tijelo, uzeto iz Djevice, jesmo mi.«

pojedini stari pisac, i l i koliko tko kome duguje.

13

Ima jedan sasvim osobit razlog, zbog kojega je tekst Lio milije ο Bogorodici Pro­ kla Carigradskog posebno prikladan da bude predmet našeg ozbiljnog razmi­

» R a z m j e n a « kod sv* P e t r a Krizologa

šljanja u ovo naše vrijeme, u duhu vjerničke spremnosti da svagda ispravljamo Suvremenik je i ravenski biskup Petar K r i z o l o g , nešto ipak mladi i od P r o k l a

same sebe, svoje stavove i svoje postupke, prisluškujući glasove a u t e n t i č n e kr­

i od Leona. Evo, što on k a ž e : »Ovo je što se boj ah izreći, čega se straših iznijeti; ovo

šćanske predaje i glasove svijeta u kojemu živimo. Proklo je govorio u času koji je

je što njihov položaj služenja nije dopuštao nikome od nebesnika ni od zemnika naga­

u nečemu bio sličan našemu, kad prisustvujemo stanovitom sučeljavanju i z m e đ u

đati: da će iznenada moći da se dođe do tolike razmjene između neba i zemlje, tijela

dviju tendencija: jedna ide za pretjeranim smanjivanjem marijanskog štovanja i

i Boga, da se Bog preobrazi u čovjeka, čovjek u Boga, Gospodin u slugu, sluga u sina,

za nekim prešućivanjem Marije, a druga - u naglašenom s u ρ r ο t s t a ν lj a nj u prvoj

te da na neizreciv način nastane jedno i sveudiljno srodstvo božanstva i čovječanstva.

— u zabrinjujućim r a ζ mj erimajednostr a η ο ističe Mariju, tako da se to doživlja­

Tolika je naklonjenost božanstva prema nama, da stvorenje ne zna, čemu bi se više

va kao neko suprotstavljanje D r u g o m vatikanskom k o n c i l u .

moralo diviti: da li tome stoje Bog sama sebe spustio dotle da nama služi, ili tome što

17

Proklo se našao

u sličnoj situaciji. On je nastupio kao borac za pravi stav ο štovanju i čašćenju Marije, koji će biti istinski oslonjen na Sveto pismo i na kršćansku vjerničku tra­

14

nas je silom odnio u dostojanstvo svoga božanstva.«

Povezano s mariologijom, značajno je ovo mjesto iz Petra K r i z o l o g a : »Trese

diciju. K a o teolog, koračao je u neku r u k u posrednim putem i z m e đ u antiohijske

se nebo, dršću anđeli, stvorenje to ne može nositi, priroda je preslaba za to: jedna

i aleksandrijske kristološke spekulacije, tako daje u istinskom smislu bio preteča

djevojka tako Boga u izbi svoga srca predobiva, prima, razveseljuje gostoprimstvom,

Kalcedonskog koncila (g. 451.), formulirajući prvi neke ključne formule koje će po

da kao stanarinu zahtijeva, kao plaću za svoju utrobu postiže: mir zemlji, slavu ne­

unošenju u kalcedonsku dogmatsku definiciju postati temeljnim formulama za

besima, spas za izgubljene, život za umrle, zemnicima rodbinstvo s onima koji su na nebesima, razmjenu samoga Boga s tijelom; i tako se ispunjava riječ Proroka: Evo, ba­

daljnje pravovjerno izražavanje crkvene vjere.

18

19

Po povjesničaru Sokratu, polemika i z m e đ u dviju struja u C r k v i bila bi otvo­

ština su Gospodnja sinovi, plaća plod utrobe (Ps 127,3)-« Izraz »razmjena« Petru

reno planula javnim napadom na one koji M a r i j u proglašavaju Bogorodicom što

K r i z o l o g u prije svega služi na naglašavanje najunutarnjije povezanosti ujedinjene

ga je u crkvi izrekao prezbiter Anastazije, Nestorijev i n t i m n i prijatelj (i sinđel),

15

b o ž a n s k e i ljudske naravi u K r i s t u .

16

koji je zajedno s N e š t o rij em došao iz Antiohije kad je ovaj pozvan za biskupa prijestolnice. Po samom Nestor i j u ,

20

sukob je i z m e đ u dviju struja već postojao

Z a k l j u č a k : sličnost situacije s n a š o m današnjom Teško bi m o ž d a bilo točno utvrditi koliko je tko na koga utjecao u razvijanju tih misli. To vrijedi bar što se tiče pitanja u cjelini: neki su naime utjecaji očiti

17

Usp. naš ocrt toga stanja u: Pavao V I . , Marialis cultus, str. 113-114.

18

Usp. potankosti ο tom u djelima: T. Sagi-Bunić, »Deus perfectus et homo perfec­

tus« a concilio Ephesino (a. 431) ad Chalcedonense (a. 451), Herder, Romae - Friburgi Br. - Barcinone, 1965.; Isti, »Duo perfecta« et »duae naturae« i η dejmitione dogmatica 12

S. Leonis Papae Sermo 54, 4 (De passione Domini, III).

13

Sermo 30, 3.

14

Sermo 72, i η orat. dom.

19

15

Sermo 140, i η Annunt.

20

16

Usp. M. Hertz, nav. dj., str. 112.

chalcedonensi, Laurentianum, Roma, 1964.; kao i potanku ocjenu tih djela: M . - V . Leroy, »Le Christ de Chalcedoine«., u: Revne Th ο mi ste, 1973., str. 76-88. Hist. eccl, V I I , 32.

U jednom pismu Ivanu Antiohijskom, Mansi, V, 753-754 (c. 3) i u: Nestorius, Le Livre d'Heraclide de Dam as, traci, par F. Nau, Pariš, 1910., str. 91.

372

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

Neka razjašnjenja za vjerničku meditaciju Proklove homijlije ο Bogorodici

373

u Carigradu prije njegova dolaska. O n i koji su zastupali daje Marija Bogorodica

teolog - i to ne samo knjiški i kabinetski, nego pred licem svega vjernog naro­

optuživali su svoje protivnike da su heretici, sljedbenici heretika Fotina, neka­

da - u času kad se određeni oblik Marijina štovanja napadao kao pretjeran, pa

dašnjeg biskupa u S i r m i u m u (Srijemskoj Mitrovici), koji je sredinom 4. stoljeća

čak i kao heretički. Zato Proklo zaslužuje najozbiljniju pažnju svakog ozbiljnog

o s u đ e n stoje zastupao daje K r i s t samo čovjek. Druga skupina, koja je zastupala

suvremenog teologa koji svoja teološka nastojanja odistinski pokreće iz vjere, a

da se M a r i j u ne smije smatrati Bogorodicom, nego samo čovjekorodicom, napa­

jednako i svakoga istinskog vjernika kojemu nije do strastvenog zastupanja svo­

da laje prvu skupinu kao heretike, sljedbenike maniheizma, jer da ne priznaju da

j i h navika i svojih partikularnih shvaćanja, nego svom d u š o m želi biti istinski

je K r i s t bio pravi čovjek, s pravim ljudskim tijelom uzetim iz Marije. Nestorije

kršćanin. Razumije se da i za Prokla vrijedi ono što k a ž e Pavao V I . u Pobudnici

sebe prikazuje kao zastupnika ispravnog srednjeg puta, koji je obje strane želio

Marialis cultus, da su kršćanske generacije tijekom stoljeća u »različitim d r u š ­

pomiriti predlažući da se M a r i j u naziva Kristorodicom, budući da se t i m naslo­

tveno-kulturnim suvislostima«, promatrajući Mariju, »izražavale 23

svoje osjećaje

vom - po njegovu mišljenju — isključuje i Fotinova i manihejska hereza. Taj je

prema poimanjima i prema p r e d o d ž b a m a svoje e p o h e « .

Nestorijev prijedlog, očito, imao značaj traženja kompromisa, izbjegavanja da se

izbjeći, pa nije mogao ni Proklo Carigradski. Zato je u redu da se i njegov tekst

Tome ne m o ž e nitko

sučeljavanje uzme do kraja ozbiljno, a ne traženja da se teološki problem, kad se

razmatra sa sviješću da je i Proklo bio sin svoga vremena. M e đ u t i m , vjerničko

već jednom postavio, do kraja i do dna razriješi. Takav bi Nestorijev postupak

razmišljanje, » r a z u m vjerom prosvijetljen«, tražit će u tom glasovitom tekstu ono

bio donekle razumljiv - kao stav b r i ž n o g pastira Crkve koji prije svega i nada sve

što je istinska jezgra prave kršćanske tradicije, misleći ujedno iz naše današnje

želi o d r ž a t i u jedinstvu i slozi vjerničku zajednicu - ukoliko bi bilo točno daje on bio uvjeren da ni jedna ni druga strana ne misli krivovjerno,

21

iako bi takav

stav na svaki način bio opasan, jer se teološki problemi, kad su se jednom pojavili,

situacije i t r u d e ć i se oko toga da se ta jezgra kao i Proklov osobni napor, shvate u svježoj primjeni na našu današnju stvarnost, u kojoj se odvija život naše gene­ racije.

više nikada ne mogu zataškati ni ušutkati, nego se n u ž n o moraju razriješiti. Na

No ostaje istina, jasna i nezaobilazna, da iz Homilije ο Bogorodici izbija p o b o ž ­

svaki način, kako god bilo s pravim Nestorijevim nakanama, njegovo posredova­

nost koja je - kako to ističe Pavao V I . za istinsku k r š ć a n s k u predaju općenito

nje u raspri nije donijelo ploda nego je izazvalo tragične posljedice, koje na neki

- »u skladnoj podloženosti štovanju Krista«, i da »gravitira oko K r i s t a kao oko

način traju do danas (još danas postoji odijeljena nestorijevska Crkva!), sasvim

svoje naravne i neophodne odnošajne t o č k e « . Zato nam Proklo u ovaj čas m o ž e

nezavisno od toga kakve su bile njegove nakane i kakva su bila intimna njegova

biti odličnim učiteljem kristološkosti marijanske teologije i kristocentričnosti

uvjerenja u njegovoj savjesti.

Marijina štovanja, što papa u Pobudnici postavlja pred savjesti svih katolika kao

Proklo je u toj situaciji, posebno ako uzmemo u obzir cjelokupan njegov knji­ ževni opus i sve njegovo djelovanje do smrti (g. 446.), - u stvari - odigrao pravu

24

jedan od temeljnih obnoviteljskih zadataka u istinskom poživljavanju i ispravnoj obnovi Marijina štovanja u naše dane.

p o s r e d n i č k u ulogu. Za nas danas, u ovoj našoj situaciji, baš to je posebno intere­

A k o se sve to uzme u obzir, zar će biti pretjerano ako reknemo, da bi ovaj

santno, što je Proklo - po naravi pomirljiv i t a k t i č a n - nastupio kao marijanski

drevni k r š ć a n s k i vjernički tekst zavrijedio da bude u ovoj Hrvatskoj marijanskoj godini jedan od temeljnih tekstova, iz kojih će se naša vjera napajati i hraniti u traženju svoga autentičnijeg ρ oživljava nj a, iz kojih će propovjednici i duhovni

Tako Nestorije piše u svojoj apologiji Livre d'Heraclide, str. 91, pisanoj u progon­ stvu, poslije Efeškog sabora. Međutim, u prvom i drugom svome pismu papi Celestinu - Epist. I i Epist, II - Nestorije izričito optužuje dio svoga klera za apolinarističku i arijevsku herezu zbog zastupanja titula »Bogorodica«, Mansi, IV, 1021-1022 i 1024; P L , 48,176-178 i 180. Danas - posebno nakon što je pronađena apologija Livre d'Heraclide - ima prili­ čan broj i katoličkih i drugih teologa koji smatraju daje Nestorije bio u dobroj vjeri, da­ pače da njegovo učenje - u dnu - nipošto nije bilo tako krivovjerno kako je to shvaćala ortodoksna povijesna tradicija tijekom stoljeća. 21

govornici crpsti idejno bogatstvo za svoje učiteljsko služenje Božjemu narodu u našim krajevima, koji će moći biti vrela snažnog n a d a h n u ć a za naše molitve i za naša razmatranja?

22

Pavao V L , Marialis cultus, br. 35-37, str. 56-59. Pavao V L , Marialis cultus, uvod, str. 8-9.

K A Z A L O (GRČKI)

Αδάμ 170,216 αγιασμός 251 άγγελος 143 αθάνατος 100,199 ανάθημα 306 άναμάρτητος 89 άναρχος 96-97,116,199-200 άνήρ 115, 230, 238 άνθρωπος 37, 92-94, 100, 102, 106, 108112, 114-115, 117-119, 137, 143, 148, 152, 157, 166, 170, 172, 174, 180, 191192, 197, 205, 225, 228-230, 240, 256, 263, 265, 276, 286, 289, 298, 301, 303, 307 Αντιόχεια 76 άλήθ6ΐα 92,114,118,166, 226, 263, 298 αμαρτία 111,182, 289 άμήτωρ 94,104,156, 303 απαθής 93,176,194-195,198 άπάτωρ 94,104,156, 303 απόστολος 93 αριθμός 98 άρχή 92-93, 114, 118, 164, 177,178, 192, 199, 204 άσαρκος 228 ασέβεια 221 βασιλ€ύς

75, 93,102,154,181, 268, 303

γέν^σις 92,114 γένος 182

δεσπότης 115, 239, 298 διάνοια 196,287 δόξα 337 δούλος 114,137, 242, 286 δύναμις εΐδος

114 250

εκκλησία 71 Εμμανουήλ 112,172,192,205 ένανθρώπησις 108, 269, 271, 273-274, 276-277, 287, 297, 300, 307 έννοια 123 ενωσις 69, 101, 117, 119, 137-140, 144147, 152-154, 173, 180-181, 225-227, 230, 232-233, 236, 243, 250, 252, 265, 270, 272-273, 281, 287-289, 294, 296297, 299-301, 306, 323, 325, 334, επίσκοπος 69,71,76 «Εσχατος 115,230 €υσέβ(Εΐα

298

ζωή 100,116,159,303,306, ημέρα

230

θάνατος 100,191, 252 Θεός 37, 39, 74-75, 92- 96, 98, 102, 106, 108-112, 114, 118-120, 133-134, 141, 143, 148-150, 152, 158-159, 166, 168, 170, 172, 174, 180, 191-192, 194-199, 203, 205, 213, 216-217, 224,-227, 230,

376

Kazalo

239-240, 249, 253, 256, 261, 265-266, 270, 278, 298, 281, 289, 300-303, 306307, 316, 329, 333-334, 336-337 θ ώ τ η ς 114-115,147, 171, 176, 301-302 Θεοτόκος 230, 256, 289, 303, 315-316, 329, 333 Θεοφάνια 68 θεωρία 335 θρόνος 143,172 'u-peu; 110,293 Ι η σ ο ύ ς 115, 239, 278, 289, 298-299, 307 Ιησούς Χ ρ ι σ τ ό ς 65, 148, 179, 230, 278, 289, 298-301, 306-307, 323, 333-334, 337 καταβολή 114 κέρδος 147,165, 259 κλάδος 96 κοιλία 134 κόσμος 93 Κ ύ ρ ι ο ς 65, 179, 230, 239, 249, 276-278, 288-289, 298-301, 306-307, 322-323, 334, 337 λαός 93 λόγος 92-93, 95-98, 113-114, 118, 134-136, 143, 148, 164-166, 168, 177, 192, 194-197, 213, 224-228, 240, 249, 253, 263, 270, 278, 281, 302-303, 306, 329, 333-334, 336

λύτρον

123, 174, 230, 300,

191

λύσις

116,191

μανία

97

Μ α ρ ί α 230, 256, 276, 289, 306, 315-316, 333 \ΐ6λχισ(-δέκ 110 μήτηρ 94, 256, 275, 298, 301-302 μίξις 123,157-158 μία ουσία 98-99 μία ύπόστασις 154,178, 227 μία φύσις 99,151,178, 225-227, 253, 281, 336

μονογενής

148, 179, 230, 289, 293, 299-

300, 323 μόνος 98, 147 μορφή 100, 103, 114, 137, 153, 242, 260, 286

(grčki)

Kazalo

μύθος

72

μυστήριον

69, 100, 140, 148, 151, 153,

180, 325 ναός 135 ν ί κ η 197 νομοθέτης

νόμος

99

104

ο ι κ ο ν ο μ ί α 94,104,119,135,137,174,178, 271, 287,318 ο μ ι λ ί α 69,325 ομοούσιος 96-98, 145, 166, 182-183, 214, 230, 252, 257, 275, 289, 297, 299, 303 ομόφυλος 181-183,252 όνομα 239-240 ουρανός 93,148 ουσία 39, 94-99, 104, 137, 139, 145-146, 152-154, 174, 181, 214, 232, 243, 245, 249, 256-257, 265, 276, 280, 291-292, 297, 302-303, 333, 336 π α ι δ ί ο ν 69,325 παντοκράτωρ 93 Παρθένος 95,111,114,122,124,192, 230, 276-277, 289, 303 παρουσία 38,137 πατήρ 94, 96, 98, 152, 166, 170, 183, 224225, 230, 252, 256, 289, 301-302 Παύλος 94,115

Πέτρος

115

Π ι λ ά τ ο ς 211 πλάσμα 94 πνεύμα 30, 95, 97-98,109, 116 προκοπή 119, 143-144, 366 πρόσωπον 119, 146, 148, 150, 154, 162, 166-167, 193, 225, 227, 233, 237, 244, 250, 256, 265, 276-277, 289, 296, 298299, 306-307, 333-334 προφητεία 93 σαρκοφόρος 133 σάρκωσις 136, 269, 277, 329 σαρξ 71-72, 74, 79, 92, 95, 103, 107-109, 114-116, 119, 134, 136-137, 143, 152, 164-165, 172, 174, 177, 182-183, 192, 195-197, 200-201, 203, 211, 213, 216217, 224, 226, 228, 242, 249, 260, 263264, 269-270, 297, 299, 301-303, 333

σοφία 115 συζυγία 3 8 , 1 0 0 , 1 1 7 , 1 3 8 , 1 4 1 , 1 5 6 , 1 7 3 συνάφεια 137-138, 141, 227, 232, 243, 248 σύνθεσις 162-163,260 σύνοδος 100,118, 138, 287 σχήμα 260 σώμα 108, 111-112, 116, 164, 172, 191, 200, 252, 260, 276, 303

Σωτήρ 102, 298, 307 σωτηρία

93, 230, 289

τάξις 110-111 τέλειος 109,114, 164, 166, 230, 289, 298, 301, 307 Τριάς 72, 95-96, 98, 153, 194-195, 214, 266, 329 τύπος 263,314 ύπόστασις 69, 98,101, 119,139,146,150151, 154, 162-163, 165-167, 172, 174, 178, 214, 224-227, 232, 234-237, 243244, 250, 252-253, 256, 263, 265, 270271, 276-277, 281, 287, 289, 290, 294, 296, 298-299, 306-307, 318, 325, 329, 331,333-334

(grčki)

123,157-158, φ ι λ ά ν θ ρ ω π ο ς 99-100 φ ι λ ό ς 93-94 φύσις 69, 93, 97-104, 110-112, 114, 122, 127, 138-141, 146-148, 151, 156-157, 165, 171-192, 196, 200, 214, 225-227, 230, 232-233, 237, 243-245, 248-253, 256-257, 260, 265-266, 270-279, 281, 287-289, 294, 296-303, 306-307, 315- 316, 323-325,333,335-336 φ ω ν ή 115,230,238-239,299

377

116153, 204, 240, 263, 293318,

χ ά ρ ι ς 118, 178 Χ ρ ι σ τ ό ς 65,74, 93, 95, 102,115,119,123, 143, 148, 166, 179, 217, 224, 229, 230, 234, 239, 248-249, 270-271, 276-278, 287-289, 297-300, 306-307, 316, 322323, 333-334, 336-337, ψυχή 29-30, 108, 113, 116, 164,179, 196, 230, 252, 269, 289, 323

Kazalo pojmova

KAZALO

A Aleksandrija 12-13, 33,44-45, 50,189, 208, 211, 217, 222-224, 238, 240, 242, 245, 262, 270, 279, 281, 283, 286, 313, 319, 335 aleksandrijci 13, 188, 245, 257, 262, 272, 296, aleksanđrijska - škola 8,10,12,100,129,130,136,172, 188-189, 222, 253, 292, 293 - kristologija 12, 169, 205, 211, 222226, 228, 231, 268, 270, 272, 277-279, 286, 296,304,312,332 anđeo 38, 86,156-157, 354, 370 anthropotokos 32, 229, 240,316 antinestorijanizam 45, 296 Antiohija 10, 13, 31, 33, 48, 50, 54-55, 78, 81, 137, 172, 193, 195, 205, 207-209, 212, 222-223, 229, 234-235, 237-238, 240-242, 244-245, 248-249, 255, 258, 262, 269, 286, 297, 299, 346, 372 antiohijac 13, 31, 49, 55-56, 186, 188-189, 193-194, 207, 211-212, 230, 232-234, 239-241, 245, 247, 253-254, 262, 272, 281, 283, 292, 296, 316-318, 320, 327 antiohijska - filozofska terminologija 13 - kristologija 12, 13, 30, 233, 239, 328, 332 - škola 7-8, 10-11, 13, 30-32, 52, 100102,108,128,130,133,135,137,139, 167,172,178,181,186,188-189,194195,198,209,216,222-223,225,228-

POJMOVA

229, 231-234, 239-241, 243-244, 248, 250, 257, 279, 281, 283, 290-293, 297, 305, 324, 347 - unija 7, 8, 47, 224, 228, 230, 232, 241, 328 antiohijski - biskupi 46-47, 50, 54-56, 211-212, 228-229, 231,314-315 - ljevičari 229, 232, 234, 244, - patrijarh 31,46-47, 57,71,76-77,217, 321, 325 - patrijarhat 31, 35, 49, 76, 298, 320 - teolozi 12, 33, 229, 232-233, 238, 31.9 apolinarizam 10,30-31,39,41,44,108-109, 113,128, 251 apolinarovci 9, 30, 108-109, 111, 116, 139, 223, 235,365 apostoli 53, 93,163,165,199 arhiđakon 14,308-309,311, 322,324 arhimandrit 48,199, 206, 267, 272, 365 arijanizam 44,192 arijevci 29, 40, 44, 91, 107, 131, 145, 171, 223, 365 Armenci 9,15, 51-53, 59, 73-74, 77-78, 81 Armenija 52, 255 - Velika i Mala 51 - Velika 77

Beirut 81 Besmrtni 13,48,199, 206-207, 263, 360 bezakonje 159, 355

bezboštvo 107,177,194, 298 Bezgrešni 38, 86,191, 354 biće 87,103,109,146,155, bit 8, 36, 39-40, 94, 96-99, 104, 111, 118, 137, 144-145, 147, 149, 152-153, 174, 181-183, 214, 249, 256-257, 275-276, 280, 302-303, 292, 333, 336, 354, 356, 361 bivstvovanje 93,191, 354, Bog 11-13, 33, 36-43, 48, 52-54, 85-95, 97-99, 102, 105-113, 115, 118-124, 130-134, 138, 141-145, 148-166, 168, 170-172, 174, 176-183, 187-198, 200, 202-204, 207-209, 214-217, 223-225, 227-231, 235-241, 248-249, 253-256, 258, 260-261, 265, 268, 278, 280, 289290, 292-293, 298-300, 302-306, 316, 325, 329, 331, 333-336, 341, 343-344, 346-347, 352-357, 361-367, 370 Βogočovjek 347 bogomaterinstvo 363-364 Bogorodica 8-9, 14, 29, 32, 36, 39, 43, 59, 141, 160, 189, 224, 230, 240, 247, 292, 296, 303, 315-316, 328-330, 333, 335, 339, 341, 345-348, 351-352, 357, 359364, 367, 371-373 bogoslužje 346-347, 361 božanska - narav 32, 53, 87, 89, 91, 97, 100-102, 114,116,131,135-136,138,140,143, 146-149,151,153,171-176,181,183, 187-190,194-196,198, 200,208,215216, 218, 240, 254, 278, 293, 361-362, 370 - osoba 94, 98, 125, 192, 161-162, 190, 328 - razmjena 368 - supstancija 96, 214 božanske osobe 94, 96 Božanski Logos 9-11, 33, 87, 91-93, 94103, 105, 107-109, 114, 116, 119-121, 123, 125, 127-129, 131-132, 136, 138, 140-141, 143-147, 153, 155, 162-167, 189-190, 192-198, 203-204, 213, 215, 223-225, 228, 240-241, 255, 257, 259, 279-281,319,331,333

379

božanstvo 29, 33, 37, 40, 53, 62, 80, 89-91, 98-99,114-115,132,136,147,151-152, 155-159, 162, 164-165, 167, 171, 175, 177, 179, 181, 183, 186-190, 194-195, 197-198, 203-204, 216-217, 229-230, 238, 242, 249, 262-263, 265, 274, 288290, 293, 298-302, 307, 323, 336, 357, 362, 365, 367, 370 Božić 45, 66-67, 349, 367-368 bračna ložnica 134, 153 brava djevičanstva 123-124,187, 357 C car 14-15, 35,46-47,49-50, 56, 69,75,101, 180, 207, 229, 231, 268-269, 276-277, 304, 306, 309-310, 312-313, 317, 319320, 325, 328, 330, Carigrad 8, 14, 30-36, 42-51, 62, 81, 182, 206, 247, 256, 268, 272, 295, 297-301, 304-306, 313, 317-318, 322-323, 326, 331-332, 335, 337, 345-347, 349, 359, 365-366, 368, 372, carigradska - Crkva 34-35, 47, 49, 247, 255, 308, 324, 328 - kristologija 44 - tradicija 15, 222, 247, 304, 318 - stolica 7, 31, 36,43,45,48, 206, 263 carigradski - dogmatski kanoni 15 - kler 14, 34-35, 44, 308-310, 313-314, 317,322, 345 carinici 146,186, 356 Cezarejci 321 Cezareja 321 Christotokos 32-33 Cilicija 30, 50-51 Cizik 35, 321, 345, 359 crkveni učitelji 40 Č četrdesetnica 66 četvorstvo 39,53,95-96,100,145,147,153154,168, 214, 258-260, 304, 356 čovječanstvo 87, 89, 303, 354, 366, 370 čovjek 10, 30, 37-40, 53, 86-90, 92-94,102, 105-107, 109-116, 118-124, 130, 136, 138, 141-146, 148-167, 170-172, 174,

38ο

Kazalo pojmova

176-177, 179-183, 187-197, 203-204, 206, 223-226, 228-230, 235, 237, 239240, 242-243, 247, 249, 252, 257, 260261, 263-265, 269, 276-277, 289-290, 298-299, 302-303, 305, 307-309, 317, 321, 336, 343, 347, 352-357, 361-367, 370, 372 čovjekoljublje 99, 247, 352, 355 čovjekorodica 160 čovještvo 10,12,40, 53,80, 88-91,103,105120, 122, 124-125, 127, 132, 135-136, 141, 145-146, 149, 151-153, 155, 157, 161-165, 167, 170, 172-173, 175-176, 179, 183, 186-189, 198, 204, 230, 238, 255, 257, 260, 265, 269, 274-275, 278, 288-290, 292, 298, 307, 331, 334, 336, 355, 357, 361-362, 365 čudesa 53,150,173-174,178,187-188,329, 333,357 čudesna razmjena 368 čudo 85-86, 123, 125, 156-157, 182, 353354 D

dijete 143,164, 197,199 diofizit 10-11,13-14,90,172-173,178,183, 208, 257, 271-273, 276, 296, 316 diofizitizam 15-16, 52, 169, 171-173, 175, 179-181, 183, 195, 204, 207, 211, 241, 244-245, 254, 260, 262, 267, 271-274, 276, 279, 281-282, 287-288, 290-291, 294, 296-299, 301-307, 309, 314-316, 318-324, 328-329, 331, 336-337 diofizitski 101,169,172-173,177,179-180, 190, 208, 211, 217, 233, 243-244, 249, 253, 260, 271-272, 275, 277, 278-279, 281, 290, 294, 302-303, 310, 335 djevica 33, 37-38, 40, 53, 88, 94-95, 109, 111, 113-114, 116, 122-125, 131, 134, 140-142, 146, 150, 153, 156-158, 161, 164, 168, 176-177, 182-183, 186-188, 191-192, 194-196, 200, 204, 224, 228, 230, 236, 240, 256, 261, 292, 303, 315, 328, 343-344, 347, 351-356, 361, 363, 366-367, 369-370 djevičansko - rođenje 37, 39, 124, 157, 159, 262, 363-364

- začeče 123,125,158, 363-364 dodatak Trojstvu 52,146-147, 259, 329 dogmatičar 46, 68, 89, 238 dogmatska definicija 7, 13-14, 16-17, 140, 162, 273, 371, 285-286, dogmatske borbe 208 dogme 41, 70, 201, 217, 227, 233, doket 29,106 druga božanska osoba 90, 98,105,189 drugi stupanj komunikacije 188 Drugi vatikanski koncil 344, 371 dualizam 30, 216, 223, 233, 247, 262 dug 38, 86-87,157, 354 duh 116 Duh Sveti 40,63,95-98,113,125,153,157, 341, 344, 352, 364, 369 duša 10, 29-30, 108-109, 113, 115-116, 125, 133-136, 154, 160, 164-165, 179, 196, 208, 227-228, 230, 252, 257-258, 260, 299,315,367-368, 373 dva sina 30-31, 42, 97, 53, 138, 148-149, 214, 229, 234, 279, 289, 298-299 dvanaest anatematizama 12, 44, 46-47, 55, 139, 224, 328 dvije - hipostaze 40, 151, 174-175, 233-237, 258, 260, 265, 279, 291, 299, 306, 334, - naravi 10,12-13,40,91,103,117,119120,129,131,133,151,153,171-172, 174-175,178-180, 211, 230, 233-236, 238, 244-245, 248, 251, 253-258, 263264, 270-277, 281, 287-288, 290-291, 297-307, 314, 316-317, 320-323, 328, 335, 365 dvojstvo 138,147, 149, 233, 265, 288, 290, 362, 365 dvostruka istobitnost 181, 291 Đ đakon 35, 55, 70, 308, 310, 314, 329 davao 86-89, 132,191,193, 353-355 Ε

Efez 51, 81, 222-223, 225, 229, 233, 238, 268, 273, 283, 297-301, 306, 308, 321322, 346-348, 364, 366

Kazalo pojmova

egipatski monasi 42, 348 egzegeza 65, 246 ekonomija 39, 85, 87, 94, 103-104, 119, 135-136, 144-145, 151, 156, 174, 177178,193,196, 336, 352, 354, 356 ekskomunikacija 224 episkopat 36, 42, 47, 76, 78, 283, 313, 320, 348 Eranistes 15,65,78,130,195-196,205,208, 210, 231, 239, 251, 254, 263-265, 278, 281, 325, 127, 130-131, 193, 198, 239240, 250 eutihijanist 309 evanđelje 108,125

hipostatsko sjedinjenje 110, 117, 139, 226, 234-235, 263, 270, 281, 287, 299, 304305,331,334-336, hipostaza 8-10, 12-15, 40, 53, 96-99, 119120, 128, 139, 149-150, 162-163, 165167, 174-176, 178-179, 197, 200, 214216, 225, 227, 233-238, 244-245, 248, 250-261, 263-265, 271-272, 276-277, 279-282, 290-292, 294, 296-297, 299, 302, 305-307, 318-319, 325, 327, 331, 333-335,337 homilija 14,36,40,43-44, 59-69,97,10182, 341, 345-346, 351, 359-361, 364, 367, 371, 373 hram 38, 40, 43, 110, 113, 135, 141-142, 148, 153, 197, 230, 240-241, 303, 352, 367

F

filozofija 262 filozofska terminologija 8-10,12-13, 29, 36, 90, 94, 96, 104, 117, 165,172, 174, 227, 237, 244, 261, 280, 290-291, 302, 333, florilegij 55, 65, 67, 248, 325-326 fotinstvo 32, 34 Frigija 296

glina 134, 153,159,163, 353 Gospodin 39-40, 115, 124, 130, 135, 141, 156-157, 159-160, 163-164, 179, 188, 229-230, 238-239, 249, 260, 276-278, 289-290, 298-301, 305-306, 334, 336, 351, 353, 356, 367, 369-370 gospodstvo 179, 263 Grci 86, 328, 360 grijeh 86-87, 89, 111-112, 123, 157, 159, 191, 298, 352,182, 354-355 grimizna haljina tijela 131-132 grob 134, 186, 199,356 Η

haljina sjedinjenja 37, 121-122, 135-136, 352,361 Helespont 35, 345 Henotikon 15, 328-329, 333-334 heretik 45, 66,107, 260, 316, 372 hereza 33, 53,189, 206, 224, 235, 366, 372

381

i Ilirik 321 inkarnacija 9-10, 12, 85-90, 99-102, 105, 107-109, 118, 120, 125, 127-131, 133140, 143-144, 147, 152, 154-156, 162163, 165-168, 171, 173-174, 176-178, 180, 183, 189, 197, 206, 215, 223, 225226, 228, 231, 240, 242, 246, 253-255, 258, 262, 269, 274, 278, 286-287, 289290 istobitan 11, 40, 53, 97-98, 146, 148-150, 152, 166, 181-183, 187-188, 194, 214215, 273, 275-276, 288, 291, 297, 299, 325, 336 istobitno Trojstvo 97-98, 148-149, 166, 194, 214-215 Istočna crkva 16, 222, 342 Istok 34,124, 222, 328, 357 istovrsni 11, 53, 150, 157, 182-183, 187188,193, 261, ivanovci 57

j

jaram 138 jedan Sin 30,53,97,149-151,166,168,174, 177

382

Kazalo pojmova

Jedinorocteni 97, 99, 148, 168, 179, 230, 239, 290, 293, 299-300, 307 jedinstvo 12, 30, 40, 53, 90, 96, 117, 131, 133-136, 139, 141-151, 153, 166-167, 169, 172-173, 179-180, 185, 187, 189190, 193, 198, 223, 226-228, 234, 240, 242, 249, 257-258, 287-290, 297, 306, 317, 319, 323, 327, 329-330, 344, 361362, 365-366, 372 jedinstvo osobe 145, 150, 153, 169, 193, 290, 234 jedna - hipostaza 13-15, 128, 139, 150-151, 154,162-163,165-166,174-175,178179,197, 200, 233-238, 244-245, 248, 250-253, 255-257, 259-261, 263, 265, 271-272, 276-277, 281, 290-292, 296297, 302, 307, 318-319, 325, 327, 331, 334-335 - narav 29-30, 99, 140, 214-215, 218, 233, 244, 254, 274-275, 288, 333, 336 - osoba 133, 148-149, 154-155, 233, 235, 249, 290,318 jednota osobe 53,169,148-149, 242 Κ

Kalcedon 11, 15-16, 81, 222-223, 231-232, 235, 241, 250, 262, 264, 272-273, 282, 285, 287, 291, 294, 298-301, 303, 308, 311, 317, 319, 321-322, 324, 328, 330, 331-332,366 kalcedonska definicija 14-15, 79, 142, 163, 183, 201, 271, 285-295, 297, 300, 307308, 311, 318, 322-328, 330-333, 335, 337 kalcedonski - 28. kanon 49-50, 57, 309-310 - oci 180, 286, 293 - kanon 46,309-310,331-337 - problem 8, 285-286, 288, 293-294, 324 Kapadočani 9, 99, 244, 255, 333 kapađočka - teologija 257 - tradicija 13,130, 256 katekizam 82 katolicizam 344

katolička - crkva 341-342 - teologija 162, 337 - tradicija 261, 246, 325 komunikacija idiomatum 11-15, 62, 80, 117, 186-188, 190, 197-203, 211, 213, 216- 217, 227, 229, 233-234, 238, 240241, 245, 247, 249-250, 252, 255, 262, 265, 280-281, 292-293, 296, 300-306, 309-310, 316, 319, 325, 327-331, 333, 337 korizma 62,66-67,251-252 kralj 93, 131-132, 153-154, 159, 181, 187, 355,359 kraljevstvo nebesko 39, 357 Krist 10-11,14,29-30,32,37-40, 53,62,80, 85-91, 93-95, 100-103, 105-111, 113124, 131-133, 135-36, 138, 142-152, 155-190, 192-194, 198, 200, 204, 210, 213-217, 223-230, 233, 235-242, 244, 248-249, 252-255, 257-262, 264-265, 271-280, 287-292, 297-301, 305-307, 314, 316, 319-323, 327, 329, 332-336, 341, 343-344, 347, 352-357, 362-366, 369-370, 372-373 kristolog 10-11,305 kristologija 5,7-14,16-17, 30-31, 36,44-46, 53-55, 60-62, 67, 77-78, 80-82, 85, 9091, 98,100-101,105-107,113,128-129, 133, 140, 169, 172, 179, 182, 188, 197, 202-203, 205, 207, 209-211, 213-214, 217- 218, 221-224, 226-237, 239, 241251, 253, 255-263, 266-270, 272, 277283, 285-286, 290-291, 293-296, 302, 304-305, 307, 310-312, 317-319, 322, 324, 326, 328, 330-332, 337, 345, 365366 kristologija - inkarnacije 223 - sjedinjenja 223 kristološka - formula 11 - terminologija 9,47, 64, 99 kristološke borbe 7-8, 29, 90,128,185, 208, 223, 229, 252, 257, 262, 272, 329, 348 kristološki - nauk 9,29-31, 52,80,82,86,175,221, 228, 230, 250, 281

Kazalo pojmova

- problem 9, 29, 42, 128,136, 283, 285286 - razvoj 7-9, 11,49,337 Kristorodica 160, 347, 372 Kristova predestinacija 90 Kristovo - božanstvo 37, 62, 80, 102, 105, 155159,171, 230, 238, 307, 336, 365 - čovještvo 11, 29, 39, 102-103, 105106,108,110,117-120,122,124-125, 135,153 -jedinstvo 30, 90, 261,288 krivac 38, 89, 111-112, 121, 131-132, 144, 157, 355, 366 krivnja 132 krivovjerac 48-49, 97, 107, 108, 145, 149, 182, 263, 293,312, 361 krivovjerje 8, 32, 91, 94,105 križ 186,198-199, 356 kršćanski Istok 222 krštenje 132 kukolj 52 L Laetentur caeli 76, 229, 232, 244, 272, 296, 298, 324 laik 33,295-296,312,365 Laodiceja 29 lati η i 307 liturgija 11,35, 57, 207,218,349 ljudska - narav 9-10,30,32,38,40,87,101,103, 105-106,108,110-119,121-122, 124125, 127-128, 131-132, 135-136, 140, 146-147,149,153,161,163,169-172, 174-178, 182-183, 187-194, 197-198, 216, 240, 259,275, 277, 279, 299, 337, 361, 366, 370 - razumska duša 30,109,113,116,125 ljudski -atributi 11, 164, 194-195, 203, 240, 255, - razum 31,85-86, 108,116 - rod 88,156,164,182,194, 204 Logos 9-12, 33, 38-40, 52-53, 78, 85-88, 91-97,102-103,106-107,109,111,113122, 127-128, 132, 134, 136-138, 143,

383

145-152, 164-167, 170-171, 174-178, 181-182, 189-190, 192-200, 203-205, 207-209, 215-216, 223-228, 230-231, 235-236, 239-241, 243, 249, 252-255, 257, 259, 261, 264-265, 268, 270, 277, 278-279, 290, 292, 300, 302-303, 305306, 325, 327, 329, 333-336 lončar 134,153, 353 Μ majčinstvo 94 majka 33, 37-38, 94, 104, 122-123, 135, 144, 146, 156-157, 160, 170, 173, 181, 186, 298-299, 301-302, 328, 351-354, 356, 362-363 Mala Azija 296, 321 maniheizam (manihejci) 9, 29, 32, 38, 106107,165,171,176-177,194, 372 mariologija 36,42, 339, 346, 361, 366, 370 metropolija 321 metropolit 49, 80, 297-299, 305, 307, 320321, 345 milosrđe 38, 102-103, 110, 119-120, 142143, 151,163,190,353,363 milost 153,168,351-352 misterij 85-86,100,108,130,140,148,151, 153,180, 242-243, 335, 365 mistička spekulacija 262 mnogotrpljiv 38,102,143-144,191, 199 moć 98, 263, 353-356, 370 monarhijanizam 95 monasi

15, 31, 35, 42, 46, 55, 73, 79, 162,

210, 216, 256, 265, 309, 330, 347-348, monofizit 62, 75, 79, 99,177-178, 213, 217, 233, 235, 253, 257, 272, 274, 327-329 monofizitizam 10, 12, 30, 129, 180, 204, 211, 224, 233, 251, 254, 267, 275, 294, 298, 310, 329, 336, 365-366, 379 moralno sjedinjenje 12, 141-142, 144, 150151,153, 227, 245, 334 mudrost 52, 115-116, 168, 187, 263, 298, 328, 343 muž 47,68,85,115,122-125,133,158,364, 367 Ν

narav 8, 10-12, 13, 30, 32, 36, 38, 72, 85, 87-88, 90-91, 93, 97-103, 105-106, 108,

3

8

4

Kazalo pojmova

110-122, 124-125, 127-128, 131-132, 134-136, 138, 140, 142-143, 145-151, 153, 156-157, 161, 163, 165-183, 185200, 207-209, 214-216, 218, 223-224, 227-228, 230, 232-242, 244-245, 247259, 262-265, 268, 270-281, 287-288, 290-293, 296-302, 304-307, 314, 316317, 320-323, 328, 331, 333-337, 354355, 366 naravni zakon 87 narod 35, 39, 53, 91, 93,130,153,159, 344345, 347, 373,163 nauk ο sjedinjenju 10, 12,151, 334 nebesa 159,187,199, 355, 367, 370 nebo 38, 52, 93, 109, 143, 146, 148, 154, 181, 186, 199, 352, 355-356, 367, 369370, neobučeni Bog 88, 109-110, 112, 131, 141, 172,179-180,191 nešivena haljina 10, 136,145, 361 nestorijanizam 242, 272, 306 nestorijevci 48-50, 105-106, 111, 114-115, 117-118, 145, 155, 171, 178, 203, 204, 233, 308 nestorijevske borbe 13, 38, 41-45,137, 307 nestorijevsko krivovjerje 8, 105 netrpljiv 38,52-53,85,92-93,102,143,164, 176, 190-191, 194-195, 197-199, 204, 206, 249, 353 Niceja 96, 299, 308 Ο oblačenje 10, 110, ±31-135, 141-142, 153, 303, 361-362 obrezanje 98 oci 69, 107-108, 185, 235, 247, 301-302, 324-326, 332, 336, očinstvo 94 odijelo 109,131 odijevanje 109,130-131, 365 orijentalci 51, 195,317 Osloboditelj 352 osoba 8-10,13, 36, 95-96, 98-100,112,116, 119-120, 125, 128, 133, 144, 146-150, 153-155, 161-165, 167-180, 183, 188, 213, 215, 223, 225, 227, 233-239, 242, 244-245, 249, 254-255, 262, 290-291,

293, 296, 298-299, 311, 318-319, 333334, 362 Otac 38, 40, 86-87, 91, 94-98, 107, 121122, 124-125, 138, 144-146, 148-150, 152, 156, 158, 166, 168, 170, 173-174, 181, 186-188, 228, 230, 236, 252, 256, 258, 288, 302, 325, 333, 336, 343-344, 354, 361-362, 364, 369 otački princip 88, 111 otajstvo 353, 357, 363, 365-368 Otkupitelj 38,111-112, 123 otkupnina 38, 86,116,157,164, 354-355 ovca 89,122,131-132, 352, 355, 367

pakao 89,187, 356 pastir 122, 131,352,367, 372

patnja 53,102,187, 200,264, 329, 333, 353, 357 patrijarh 35,40,42-43,46-47,50-52, 57,61, 71, 73, 75, 77, 81-82, 86-87, 89-91, 116, 141, 168, 170, 175, 181, 186, 188, 196, 201, 203, 205, 206-207, 213-214, 217, 221-222, 242, 244-246, 248, 251, 258, 260, 261, 264, 267-268, 271, 283, 295, 299, 304-305, 307, 313-314, 321, 325326, 346-347, 366 patrijarhat - antiohijski 31, 35,49, 51, 76, 298, 320 - carigradski 57 - jeruzalemski 320 patripasijanizam 95 patristika 67, 182, 248, 259, 337 patrolog (patrolozi) 11, 68, 70, 75, 201, 213, 227 pleme 53, 93, 163 pobožanstvenjenje 120,144, 366

pobožanstvenjeni čovjek 38, 119-120, 143144, 353, 363, 365-366, pogani 353 Pont 32o-321 porod 135,157, 363 potomstvo 121 potpuni čovjek 105,109-110,114-115,166,

Kazalo pojmova

180, 193, 228-230, 289-290, 298-299, 307, 365, povijest 6, 12, 14-15, 33, 45, 49, 56, 60, 62, 64, 71, 82, 106, 201, 217, 222, 224, 233, 235, 267, 275, 344 povijest dogmi 201, 217, 233 povjesničar (povjesničari) 32, 35, 70, 227, 328, 359, 371 prah 116,131-132,303 pravednost 52 pravovjerje 7, 30-31,107,152,171, 314 praznovjerje 30 prelat 297-298 Presveto Trojstvo 14, 96-97, 125, 136, 145, 155,163,165-166, 256, 258, 345-346 prezbiter 34, 272,310, 206,371 prijestolje 35, 38, 172, 143, 145, 186, 312313,353,356 prirodni zakoni 85 propovjednik 34, 95, 247, 251, 258, 361 prorok (proroci) 38, 53, 87, 93, 124, 156, 163,197, 303, 355, 357, 364, 370 prosopon 9, 10, 13, 97, 129, 139, 162, 166167, 235-237, 241, 244-245, 248, 250, 253, 255, 258, 260, 264-265, 271-272, 276-277, 279-280, 291, 297, 299, 306, 318,327 prvi stupanj komunikacije 186, 241 R

rađanje 53,124,149,157, 303, 369, 371 raj 87 raskol 46,49, 56, 328 razboritost 52, 41, 317 razum 6, 31, 85-86,108-110,116,130,166, 231, 252-253, 259, 373 Riječ 95-96, 98-99,113,118,130,133,151, 156, 164, 168, 347, 352-353, 356, 362363, 365, 367, 370 Rim 15, 30,47, 314-315, 321, 328, 330 Rimljani 320 rimski biskup 50 rob (robovi) 86,157 rođenje 34, 37, 39-40, 45, 65-66, 92, 94, 113-114, 118, 120-125, 130, 132, 138,

385

150, 153, 157-159, 168, 176-177, 240, 179, 182-183, 187, 192, 262, 333, 351353,363-364 roditelji 98,149,164,193 rosa 122,131 runo 121-122,131,352, 367 S

sabor - carigradski 38L g. 30, 256 - carigradski 553. g 8,15, 57, 59, 70, 8081, 97, 133, 162-163, 186, 250, 201, 221, 231, 238, 262, 332 - efeški 431. g. 7, 9,33,36,44-46,49, 5960, 82, 186, 241, 270, 316, 328, 346, 352, 372 - nicejski 325. g. 328 - kalcedonski 8, 11, 14-15, 34, 69, 100, 140,153,179,181-182,210,217,234235, 248, 250-251, 267-268, 271, 273, 285, 308-311, 319, 325-330, 335, 337, 371 Seleucija 297, 304, 322 serafini 146,186, 356 severijanci 73 simbol - antiohijski 7, 13, 19, 66-67, 228-229, 241, 252, 270, 290, 300, 327 - nicejski 51, 72, 76, 97-98, 200, 229 - nicejsko - carigradski 98 - carigradski 98 simonovci 50 Sin 30-31, 40, 53, 69, 91, 94-99, 107, 115, 118, 128, 130, 138, 146, 148-151, 164, 166-168, 174, 177, 179-180, 183, 187188, 214-215, 228, 230, 235-236, 239, 249, 256, 276-277, 289, 290, 298-301, 306-307, 325, 329, 343, 354, - Božji 30, 94-96, 128, 130, 168, 230, 300-301, 306, 343, 366 - čovječji 124, 298-299, 301, 357, Sirija 29-30, 51 sjedinjenje 10-13, 31, 39, 49, 51, 117, 119, 127-148, 150-155, 161-163, 165-167, 172-173, 175, 178-181, 183, 185-186, 190, 193, 197, 200, 213, 223, 225-227,

386

Kazalo pojmova

229-238, 240-245, 248-249, 251-257, 260, 263, 265, 269-279, 281, 287-288, 290-291, 296-297, 299, 301, 304-307, 316, 318, 323, 327-328, 331, 334-336, 356, 361-363 sjeme 121, 123-124, 157-158, 242, 258, 262, 352-353, 363, 367 skitski monasi 15, 73, 79, 162, 213, 216, 330 skolastička filozofija 292 slobodna volja 87,143,151 sluga 12, 53, 103, 113, 146-147, 153, 157, 167, 186, 192, 194, 200, 204, 235, 242, 260, 286, 291, 353, 356, 359, 368, 370 sluškinja 94,104,144, 352, 354 sljedba 106 smrt 34-35, 38, 72, 86-88, 157, 159, 191, 194, 199-200, 225, 283, 295, 348, 353355, 360, 368, 370, 372-373 soteriologija 36, 38, 89, 328 soteriološki - temelj 9, 86-87 - razlog 38,106,114,157,176 - dokaz 156,159 spasenje 38, 53, 144, 177, 191, 193, 230, 242, 352-355, 264, 368-369 Spasitelj 87,156, 239, 298-299, 307, 343 srednji put 241, 283,313 Stari zavjet 156 strasti 86, 98,123,124 stvaranje 90, 93, 98,125 stvorenje 33,40, 53, 87, 91-92, 94,122,186, 134, 144, 173, 260, 302-303, 298, 366, 370 Stvoritelj 33, 38, 87, 93-94, 133, 144, 159, 163-164,173,187,191,197, 355, 367 sudnji dan 154 supstancija 96,136,145-146,152-153, 214, 227, 256, 286 supstitucija 88-89 svećenik 32, 34-35, 38, 40-43, 92, 110-111, 131-133, 142-143, 190, 256, 295, 303, 309, 345, 347, 353, 355, 367 Svedržitelj 93 svemir 164 Svemoćni 191

sveti oci 107, 130, 289 svetište 124, 357 Sveto pismo 32, 39, 53, 115, 130, 149, 156, 235, 242, 371 Svevišnji 99 svijet 53, 87, 90, 93, 96, 121-122, 150, 157, 159, 161, 163, 298, 355, 366, 368-369, 371 svjetlo 101,305,311 Τ

tajna 85-86, 90,128,130, 216 Tarz 30, 321 teandrički kompozitum 129,135, 189, 281 teodorovci 204 teogamija 364 teolog (teolozi) 6, 8, 14, 33, 53, 75, 90, 188, 200, 229-231, 233, 235, 240, 238, 261262, 267, 294-296, 312, 315, 334, 341, 371-373, teologija 29, 36, 44, 87, 99-100, 105, 162, 182, 217, 222, 228, 234, 238, 240-241, 249-250, 253-255, 257-258, 265, 267, 269, 282, 294, 307, 315, 317, 323-324, 337, 360, 365, 373 teologija sjedinjenja 129, 240, 253-255, 269, teopashiti 206-207, 210, 217-218, 248, 281 teopashitizam 11, 57, 72, 74-75, 79, 189, 202-203, 205-207, 209, 211-212, 217218, 229, 238, 241, 281, 293, 305, 326, 328, 330, 337 teopashitska formula 11, 72, 203-204, 207208 teopashitski problem 11 teorije spasenja - davlovih prava 9, 87, 89 - mistička ili fizička 87-88 - realistička 9, 87-88 - satisfakcije 9, 88-89 - supstitucije 88-89 terminološki - diofizit 14, 90,172,183, 272, 276 - teopashitizam 11, 57, 79, 189, 202203,205,209, 211,238,241, 281,293, 305, 326, 328, 330, 337

Kazalo pojmova

387

Theotokos 11, 15, 31-33, 35-37, 39-44, 91, 178, 187-200, 202-205, 207-209, 216, 141, 155, 160, 172, 186, 190, 192, 224, 218, 248-249, 261, 264, 356 229, 238, 240, 247-248, 256, 280, 289, trpljiv 102,159, 217, 249, 293 292, 315-316, 319, 320, 324, 327-328, tužitelj (tužitelji) 14, 81, 89, 272, 295-296, 333,335, 347, 352 307, 355, 366 tijelo 10-13, 15, 38, 47, 53, 71-74, 77-79, 85-86, 88, 90, 92, 95-96, 106-109, 112- U 116, 121-122, 125, 127, 130-138, 143, učenik (učenici) 30, 34, 39, 96, 123, 136146-147, 150-152, 154, 156, 159-161, 137,145-146, 221, 247-248, 331, 356 164-168, 172, 174-177, 179, 182-183, učitelj (učitelji) 12, 30-31, 40, 51-52, 56, 187-190, 193-205, 208-213, 216-217, 101, 212, 221-222, 233-234, 255, 257, 224-225, 227-228, 230-231, 237, 242, 262, 212, 221, 233, 255, 265 245, 249, 257-258, 261, 263-265, 270, učovječenje 88,108,177,194,228,272,274, 273, 276-278, 288-289, 292, 297, 299, 276-277, 297, 300, 305, 307 301-303, 306, 323, 325, 329-334, 336, ujedinjenje 100-101, 104-105, 110, 117352-354, 356, 362-363, 367, 369-370, 121,125, 352, 356, 361, 370 372 um 85, 96,105,148,166,168, 271 Tir 57, 81 tkalac 125, 325 umjerenost 52,192, 246, 254,318 unija 7-8, 19, 47, 50, 117, 206, 224, 228, tkalački, stan 37,135, 352, 359 230, 232, 241, 328-329 Tomus ad Armenios (TA) 52, 121-124, 129-131, 135, 137-140, 144, 146, 149- unitarističke tendencije 30, 44,45, 290 151, 157-163, 165-172, 174-178, 182, Uskrs 45, 304 187-188, 192, 195-196, 200, 202-205, uskrsnuće 87, 116, 124, 134-135, 159, 164, 209, 211-215, 242-243, 245-247, 251, 199 253, 255, 259, 262, 264-266, 277, 286, utjelovljenje 38, 53, 85-89, 91, 95, 103,107, 303, 325, 327, 329, 332-333, 335 113, 118, 127-128, 130, 136, 142, 147, Tomus ad Flavianum (LTF) 14, 211, 274, 149, 151, 163, 166, 175-176, 189-190, 286, 288-290, 293-294, 308, 310-314, 192, 223, 228, 247, 260, 274-276, 300, 316-323 303,305,318,329, 343, 363 tradicija 13-15, 43, 45, 65, 67, 70, 165, 207, utroba 33, 38, 92, 95, 109, 113, 116, 121222, 254, 261-262, 308, 318, 325, 332, 125, 134, 143, 146-148, 153, 157, 164, 177, 186, 190, 199, 347, 352-353, 355treći stupanj komunikacije 198, 213 356, 362-363, 366-367, 370 tremenda mvsteria 130 uzašašće 143,145-146,154,181, 200 trinitarna teologija 99, 257-258, 265 trinitarna terminologija 9, 13-14, 99, 104, V 244, 256, 262, 280, 292, 319, 333 varalica 187, 356 trinitarni nauk 9, 63, 73, 80, 98,100,166 vjera 6,52-54,73,86,98,115,145,229,247, Trisagion 11, 57,71, 207,217-218 277, 299, 305, 313, 320, 341-345, 354, Trojstvo 14-15, 39, 52-53,72-74,77-79,90, 363, 365, 371-373 95-98,100,125,136,145-149,153-155, vjeroispovijest 52, 82, 210-211, 268-269, 163, 165-166, 201-205, 208-217, 245, 271, 274-277, 279, 297-300, 305-307, 256-260, 325, 329-332, 334-336, 356 321-322, 328-329 trpljenje 11, 53, 78, 87-88, 106-107, 114, vlast 88,132,159, 225, 263, 354, 356 118, 130, 150, 164, 170, 173-174, 176- vuk 89,132

388

Kazalo pojmova

Ζ

zabluda 29, 31-32, 34, 40, 107, 109, 177, 206, 215 začeće 122-123, 125, 144, 146, 150, 153, 156,158, 230, 240, 362-364 zadovoljština 87, 89 zadužnica 86, 354 zajedničko ujarmljenje 138 zakon (zakoni) 50, 53, 85, 87, 93,114,117118, 161, 163, 187-190, 209, 225, 238, 280, 292, 303, 327, 355 zakoni prirode 114 zakonodavac 99 Zapad 14,16, 79,315,320,328 združenje 117,123,138,148-150,156-158, 173,182, 353 zemlja 88, 93, 134,148,159, 164, 193,197, 199, 345, 354-355, 369-370

zlo 48, 86, 89,196, 208, 273, 354 zmija 113, 352

žena 37, 53, 88, 109, 114, 121-122, 125, 133, 141, 150, 158, 164, 172, 182, 197, 351-353,367 ženidba 10, 130, 133-135, 138, 153, 173, 362 ženidbena ložnica 352, 367 Židovi 29, 86,111,121,159,161, 353, 355 život 40, 46, 52, 101, 121, 116, 134, 159, 177, 191, 193, 200, 225, 305, 345, 352, 354, 360, 368, 370, 373 žrtva 142

KAZALO

A

Abel 51 Abraham 115,121,168,187 Adam 86-87,121,170, 352, 354, 369 Aecije, carigradski patrijarh 14, 308-311, 317,322,324, Akacije, carigradski patrijarh 72, 328 Aleksandar Hierapolski 48-50, 199, 206207, 229 Altaner, B. 69-70, 73, 202, 207, 248, 256, 259 Amand, D. 69 Amann, E. 201, 330 Amelli, A. 79 Amfilohije 68 Anastazije, antiohijski svećenik 32, 33, 371 Anastazije Sinajski 66, 346 Anatolije, carigradski patrijarh 273, 297, 308-317,319-322,324 Andrija, eutihijanist 236-237, 309 Andrija Samosatski 139, 231-233, 235 Antioh iz Ptolemaide 65 Apolinar 29-31, 91,107-108,110-111,131, 225, 251, 259-261, 278 Arije 39, 53, 91, 96-98, 136-137, 145-146, 243, 356, 361 Aristolaj, tribun 50 Aristotel, filozof 262 Asklepijad, đakon 314 Asterije iz Amaseje 63 Atanazije, sv. 30,130, 258-260, 308 Atik, carigradski patrijarh 13, 32, 34-35,43,

IMENA

61,94,134,160,187,214,247,308,321322 Atik iz Nikopola 321 Augustin, sv. 106, 341, 368-369, 371 Β

Bardenhevver, O. 8,35,60-62,64,66,68,7071,79-80, 94,106,178, 298, 305 Bardy, G. 250 Baronije, C. 55 Baruh, prorok 159 Bauer, F. X. 8, 36, 41-42, 45, 52, 54-57, 60, 62, 66, 68-80, 129, 198, 201, 204, 207, 218, 221-222, 242, 247, 252, 255, 262263, 283 Bazilije Seleucijski 55,71,75,297-306,322323 Bazilije iz Trajanopola 322 Bazilije, sv. 53, 255-256, Bremond, A. 81 C Caro, R. 348, 351, 364 Cayre, F. 8 Celestin, sv., papa 41,44,47, 32-33, 372 ChabotJ.B. 64, 68 Combefis, P. 62-63

C/č Ćiril Aleksandrijski, sv. 7, 8, 10-12, 15, 31, 33, 41-50, 54-56, 61, 68, 71-72, 75-77,

390

Kazalo imena

Kazalo imena

90, 99,102,108-109,117,129-131,133, 135-139, 142, 169, 172, 180-181, 186, 188-190, 193, 195, 199-200, 204, 209210, 212, 221, 224-233, 235-239, 243245, 250-255, 260, 262, 264, 268, 270, 272, 278-279, 282, 288, 293, 296, 298, 301-302, 304, 308-309, 318, 322-324, 327-328, 331-332, 336, 348, 364 Ciril Scitopolit 287 D

Dalmacije, cizički metropolit 321, 396 Dalmacije, monah 35 Damaz, papa 30 David, kralj 39,197, 356 Devreesse, R. 51, 54, 56, 77, 80-81, 133, 201-202, 207, 234-235, 238, 268 Diekamp, Ε 71-72, 80, 256 Diodor, biskup u Tarzu 30,186 Diogen, biskup Cizika 321 Dioskor, aleksandrijski patrijarh 81, 217, 265, 267-268, 271-273, 283, 296, 309310,316,320-322, 366 Domn, antiohijski biskup 283, 321 Dorotej, monofizitski monah 210-211 Dorotej, biskup Marcianopola 49, 211 Duchesne, L. 209, 216, 238, 282

Euzebije iz Emese 131 Eva 364, 369 Evagrije S kolaš tik, crkveni povjesničar 328 Ezekiel, prorok 124,156, 357, 364

Fakundo, hermijanski biskup 70, 72, 75, 234, 235 Filip, povjesničar 35 Filip, svećenik 35,46, 256 Flacijan, rodopski biskup 72 Flavijan, carigradski patrijarh 14, 211, 253, 263, 266-283, 285-286, 288, 291, 294295, 297-298, 302, 304-305, 307-308, 310, 313, 316-319, 321-322, 335-336 Florencije iz Sarda 321 Focije 64,66,103,151,175, 255, 325 Fotin 29, 32, 34,41, 372 Francion iz Filipopola 322 Fritz, G. 45, 63,74, 256, 349 G

Gabriel 38, 53,156,159, 354 Gelazije, papa 65 Gregorije Nisenski, sv. 13,130, 255-256 Gregorije Nazijanski, sv. 63, 108, 111, 130, 152,154, 232, 243, 255-256 Η

Efrem, antiohijski patrijarh 66-67,103,151, 175, 255, 325, 332 Emanuel 39,88,92,112,123-124,187-188, 191-192, 224, 239, 356-357 Erdin, Ε 256 Erehtije, biskup Antiohije pizidijske 157158 Eudoksije, biskup bosforski 307 Eunomije 53, 91 Eustatije, biskup beritski 268 Euterije 232-233, 237, 244 Eutih, arhimandrit 14, 76, 263, 267-269, 272-277, 281, 285, 289, 294-296, 301302, 304-308, 310-311, 313-314, 332, 365-366 Eutimije, opat 287 Euzebije Dorilejski 14-15, 33-34, 36, 131, 272-273, 281, 295-297, 302, 307, 313314,316-318, 321-322,365

Harapin, X 49 Harnack, A. 7, 16, 237, 267-268, 283, 291, 293 Hecke, J. von 34 Hefele, C.J. von 34,133,180,238,287,324325 Heraklid Damaščanin 32, 347 Hertz, Μ 367-368, 370 Hipolit Rimski 63 Hormizd, papa 73

Iba Edeški 15, 57, 80-82, 234, 332, 337 Ignacije Antiohijski, sv. 133 Ilija Akvilejski 97 Inocent, biskup Maronije 72-74,77-80,167, 202, 209, 215, 330 Irenej, comes 229

Irenej, Nestorijev prijatelj 42, 57, 348 Isus iz Nazareta 115, 141, 148, 163-164, 179, 187, 229, 230, 239, 249, 260, 278, 289, 290, 298-301, 305-307, 334-336, 345, 351, 362-364, 369 Ivan, antiohijski patrijarh 7, 9,11-12, 31-32, 34, 46-50, 54-57, 71-72, 75-76, 80, 109, 195, 204-205, 210-211, 229, 315, 371 Ivan, comes 238 Ivan Damašanski, sv. 61, 346 Ivan Egejski 234-235, 250, 291, 318, 327 Ivan iz Germanicije 314-315 Ivan Krstitelj 159,161,168 Ivan Maksencije, skitski monah 72-74, 7780,162, 202, 209, 215, 330, 334-335 Ivan Zlatousti, sv. 30, 34-35, 65, 69, 222, 247-248, 258 Ivan, sv. 98, 101, 108, 147, 149, 156, 159, 163,199,226, 249, 363 Ivan II., papa 15, 79-80, 330, 337 Izaija prorok 69,167,180 Izak 264- 265 J

Jakob iz Saruga 327 JelenićJ. 106 Jugie, M. 62 Julijan iz Kosa, biskup 307, 309 Juraj II., aleksandrijski patrijarh 34 Justin, car 15, 330 Justinijan, car 330-332 Juvenal, jeruzalemski patrijarh 321 Κ

Kain 123,352 Karoso, monah 309 Kasijan 44 Kekropije, biskup iz Sebastopolisa 311 Kir iz Anazarba 321-322 Konstantin iz Bostre 321 Kunze, J. 263 Kvintil iz Herakleje 321 L Lazar 199, 249 Lebon, J. 32, 61, 70, 72, 98-99, 180, 213, 226-227, 257, 283, 327 Leon, car 304, 306

391

Leon I. sv., papa 14, 211, 268-270, 274-277, 286, 288, 294, 309-311, 314, 318, 320, 321, 341, 366, 369-371 Leoncije Bizantski 8,14, 30, 51, 66, 69,151, 158,173-174, 221, 234, 262, 346 Leoncije iz Magnezije 321 Leoncije Jeruzalemski 66, 69,151,173,175, 256 Leroy, E J . 346,351,359, 349 Leroy, M.-V. 371 Liberat, đakon 46, 52, 55, 70, 72, 75, 231, 238, 279, 325, 329, 330, Lietzmann, H. 109-110,131,139,225,259261 Longin, biskup iz Herzoneza 307 Loofs, F. 42,190, 221, 282-283, 296 Μ Makedonije 53, 97 MaheJ. 238 Mai, A. 60, 64, 67-68, 101, 116, 167-168, 179, 252 Maksim, antiohijski patrijarh 55, 321 Maksimijan, carigradski patrijarh 36, 46-49, 348 Marcel Ancirski 29, 94 Marcijan, car 15, 69, 101, 180, 311-313, 325-326, 332 Marić, J. 7,12 Marija 32-33, 36-40, 43-44, 85, 91, 94, 99, 110, 117, 122-124, 131, 134-135, 159160, 183, 187, 189, 230, 240, 276, 289, 292, 296, 303, 306, 315, 324-325, 330, 333, 343, 345-347, 349, 351-352, 354, 357, 359, 361-369, 371-373 Marije Mercator 33, 39, 295, 349, 369 Mariš Perzijanac 234, 337 Marko Eremit 263 Martin, Ch. 63-69,101-102,104,107,116, 119, 123-124, 133, 140, 151, 159, 165, 168, 170-171, 174, 179, 181-182, 187188,196, 243-244, 252, 257,271, 318 Martin, M. 81, 283 Marx, B. 69-70 Mazzarino, C. da 225, 238 Meliftong, biskup Juliopola 306 Melkizedek 38, 94, 110-111, 119, 131-132, 142-143,156,190, 303, 353

392

Kazalo imena

Memnon, efeški biskup 229 Michel, A. 185, 236, 255, 257 Mojsije 367 Moller, Ch. 178, 202, 246, 250, 263, 327 Ν

Natalis, A. 106 Nau, Ε 32,129,157,183, 207, 348, 371 Nestorije 7-9, 11-12, 14, 29, 31-36, 39-51, 55,59,62,66-68,81,90-91,99,107,110, 128-131, 133, 141-143, 157-158, 160, 182, 185-186, 188, 190, 192, 206-207, 214, 216-218, 221-222, 224, 228-229, 232-234, 237-239, 247, 251-252, 255, 270, 288-289, 295-296, 298-299, 305306, 308, 310-311, 313, 315, 318, 322, 324, 327, 336, 346, 347-348, 351, 360363, 365-366, 369, 371-372 N i l , blaženi 64 Ο Origen 133,185

Pamfil iz Abida 71-72, 75 Partenije, hierapolski arhimandrit 48-49, 199, 206 Pashazin, papin poslanik 314 Pavao, biskup iz Emese 65, 229, 238, 251 Pavao Samosatski 29, 34, 295, 365 Pavao, sv. 12, 52-53, 94,100, 115, 121, 130, 137, 147, 156, 159, 163-164, 231, 343, 353-356 Pavao V L , papa 343, 368, 371, 373 Pelagije, papa 97 Petar, sv. 115, 343, 345 Petar Aleksandrijski, sv. 255 Petar Fulon 71, 217-218 Petar Krizolog, sv. 341, 370 Petavije 227, 236 Pilat 146,159,163,186, 210, 356 Platon, filozof 262 Pseudo-Atanazije 225 Pulherija, carica 62, 312-313 R

Rabul, edeški biskup 51, 55

Rehrmann, A. 137-138,180, 226-227, 238 Richard, M. 8-9, 11, 13, 41-42, 54-56, 6063,70-72,74-78,196-206,208-212,222, 234-237, 246, 251-252, 255, 260, 262, 265 Roncaglia, C. 106 Ruf, solunski biskup 47, 231, 239

Saturnin, biskup marcianopolitanski i met­ ropolit Mezije 307 Schwartz, E. 8-9, 11, 36, 41, 45, 51, 55-56, 59, 72, 74, 79-80, 95,112,137-138,164, 192, 201, 203-205, 268, 325-326, 346, 348, 352, 357, 361 Sebastijan iz Bereje 322 Seleuk iz Amasije 305-306 Sever Antiohijski 70,75-76,319 Sever Ibn Al-Moqaffa, biskup iz Aschmouna'ina 62 Silva-Tarouca 274, 286, 288, 290, 309-311, 314,323 Simon Mag 50 Sizinije, carigradski patrijarh 35, 308, 359 Sokrat, crkveni povjesničar 32, 34-35, 44, 46-48, 61, 359, 371 Sozon iz Filipa 321-322 Spo racije, sluga na dvoru cara Marcijana 311 Steidle, B. 81 Stjepan, sv. 63

Šagi-Bunić, T. J. 5-7, 341-343, 348, 359, 368, 371 Šanda, A. 291,319 Τ Talasije, biskup kapadočke Cezareje 321 Tauro, pretorijanski prefekt 47-49 Teodoret Cirski 11-12, 15, 49-50, 65, 75, 78, 99,102,127,130-131,172,181,186, 195-196, 198-200, 202, 205-208, 210, 212, 225-226, 228-229, 231-237, 239240, 250-251, 253-254, 263-265, 278,

Kazalo imena

281, 283, 291, 308, 310, 314-315, 318319,322, 324-327,332,337 Teodor bar Koni, nestorijevski teolog 235 Teodozije, car 47, 50,75,207,229,268-269, 271, 276-277,310 Teodor Tarški 321 Teodor Mopsuestijski 12, 30-31, 42, 51, 55-57,133,144,178, 212, 221-222, 234, 247, 251,332,337 Teodor iz Klaudiopolisa 321 Teodot, ancirski biskup 60 Tertulijan 130-132 Tillemont, L. de 34, 46, 56, 60-63, 67-69, 72, 82, 255, 325-326 Timotej Ailur, patrijarh, 304, 306 Timotej, apolinarist, 109

393

Tixeront, J. 30, 87, 94, 133, 135, 144, 201, 213, 225, 232-233, 238 Toma apostol, sv. 37,156-157, 353 Toma, svećenik solunske Crkve 73 V Hecke, J. van 34 W

Wallis Budge, E. A. 62, 66 Weigl, E. 8,153 Wenger,A. 349 Zenon, car 15, 328

SADRŽAJ

5

7

KRISTOLOGIJA PROKLA CARIGRADSKOG. Pregled doktorskog rada

KRISTOLOGIJA PROKLA C A R I G R A D S K O G (434. - 446.) Prinos tumačenju kalcedonske dogmatske definicije (451,)

Izvori

i

. . . . 19 . . . . 20

literatura...

I. POVIJESNO^KRITIČKI U V O D

1. POVIJESNI PREGLED PROKLOVA KRISTOLOŠKOG N A U K A Kristološki problem se postavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ne sto rije i Proklo Proklo kao patrijarh carigradski (434. - 446.)

59 60

2. IZVORI P R O K L O V E KRISTOLOGIJE Propovijedi Poslanice Metoda

+

29 29 34 45

*

*

.

*

•

70 81

396

III.

II.

DOGMATSKO-HISTORIJSKI POLOŽAJ I ZNAČENJE P R O K L O V E KRISTOLOGIJE

SUSTAVNI P R I K A Z P R O K L O V E KRISTOLOGIJE 85

L O S N O V N E IDEJE P R O K L O V E KRISTOLOGIJE 2. Ο BOŽANSKOM L O G O S U

397

Sadržaj

Sadržaj

.

Proklov nauk ο Logosu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. ....... Nešto ο terminologiji ............................ aJ

91 92 99

1. DOGMATSKO-HISTORIJSKI POLOŽAJ P R O K L O V E KRISTOLOGIJE . . . . . . ... Proklov problem ... Osobitosti kristologije sv. Ćirila Aleksandrijskog ... Osobitosti antiohijske kristologije . .. Položaj Proklove kristologije

221 221 224 228 242

3. Ο K R I S T O V U ČOVJEŠTVU Protiv m a n i h e j a c a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Protiv apolinarista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Narav ali ne osoba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Porijeklo Kristove ljudske n a r a v i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

105 106 107

4. Ο SJEDINJENJU Usporedbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Formule i nazivi sjedinjenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

127 130 136

Izvori Temeljna formula . Sjedinjenje s formalne strane ..

Analiza Proklova shvaćanja sjedinjenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

140

5. KRISTOVA OSOBA N A K O N SJEDINJENJA Krist nije samo čovjek, nego također Bog .. . . Kristu se predikati »Bog« i »čovjek« mogu posebice predicirati Krist je posve isti s Božanskim Logosom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

155 155 160

Rezultat sjedinjenja . Filozofska terminologija

. . . 271 . . . 280

Pridijevanje vlastitosti Opći sud i značenje

. . . 280 . . . 281

116

121

Filozofska terminologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sažetak: Krist je naravni Sin Božji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

163 165 168

6. Ο D V J E M A N A R A V I M A Stvarni diofizitizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Terminološki diofizitizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dvostrukaistobitnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

169 169 171 181

7. PRIDIJEVANJE V L A S T I T O S T I Prvi stupanj komunikacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Drugi stupanj k o m u n i k a c i j e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

185 186 188

Treći stupanj komunikacije

..............................................

8. »JEDAN OD TROJSTVA R A Z A P E T PO TIJELU« Unutarnji razlozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Izvanjski razlozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Proklovo shvaćanje formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

198 201 202 205 213

. . . 246 . . . 261

Problem Proklovih izvora Proklo teolog Nešto ο utjecaju . 2. PROKLO I FLAVIJAN

. . . 263 *

.

. . . 267 . . . 267 . . . 269 . . . 270

. . . 285 3. PROKLO I K A L C E D O N S K A DOGMATSKADEFINICIJA Problem kalcedonske definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285 Kalcedonsko rješenje spornih točaka .. . .. . . . 286 Odakle takva definicija?

. . . . . . 294

Kristologija protueutihovskog sabora (448.) . . . . .

. . . 295

Euzebije Bazilije Seleucijski Seleuk iz Amasije Drugi biskupi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . 295 . . . 297 ...305 ...306

...308 Carigradski kler i Anatolije ....311 Najuža povijest geneze definicije Definicija i Proklo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324 Nedovoljno riješeni problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326 Henotikon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328 Pobjeda terminološkog teopashitizma ...330 . . . .331 Peti opći sabor u Carigradu (553.) Kanoni petoga sabora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333 . . . 337 Zaključak

398

Sadržaj

PRILOG To Μ i s LAV JA Ν Ko S A G P B U N I Ć KRISTOLOŠKA MARIOLOGIJA H O M I L I J A P R O K L A C A R I G R A D S K O G Ο B O G O R O D I C I (HT)

341

PREDGOVOR .. UVOD . . Poziv na marijansku metanoju u Hrvatskoj marijanskoj godini

343 343

Najglasovitija marijanska propovijed Izrečena u dramatičnim okolnostima Utjecaj na tijek događaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Datum propovijedi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. PROKLO C A R I G R A D S K I , HOMILIJA Ο BOGORODICI UVOD

346 347 348 351 351

..

352

VELIČANJE DJEVICE M A R I J E RODIO SE BOG I ČOVJEK

345

352

..

To NIJE ZA BOGA BILA SRAMOTA

.

352

ISPOVIJEDAMO BOGA UTJELOVLJENA

353

K R I S T JE BEZ MAJKE I BEZ OCA

354 , 354

BOŽJA EKONOMIJA ILI RASPOREDBA SPASENJA S A M O JE BOG MOGAO SPASITI - PO ČUDESNOJ RAZMJENI

355

BILO JE POTREBNO TRPLJENJE

356

.

357

ZAKLJUČAK

N E K A RAZJAŠNJENJA ZA VJERNIČKU MEDITACIJU P R O K L O V E HOMILIJE Ο BOGORODICI Književni oblik homilije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

359 359

Ključne mariološke misli homilije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Neki kristološki dometi: značajne kristološke formule Solidarnost Krista čovjeka s ljudima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

364

Idejna povezanost s novim marijanskim blagdanom (1. siječnja)

366

»Čudesna razmjena« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

361

366

. .... . . .

368

»Čudesna razmjena« kod sv. Augustina . Slične misli sv. Leona Pape . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . »Razmjena« kod sv. Petra K r i z o l o g a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

368

Zaključak: sličnost situacije s našom današnjom

370

Kazalo (grčki) Kazalo pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

369 370

375 378 389