Obrana Sokratova

Demetra Filosofska biblioteka Dimitrija Savića

Platon

Aster

u suradnji s Damirom Barbarićem

O B R A N A SOKRATOVA

Preveo

Luka Boršić Priredio

Dimitrije Savić

Demetra Filosofska biblioteka Dimitrija Savića Zagreb 2000

Izvornik PLATONE APOLOGIA Dl SOCRATE

Introduzione, traduzione, note, apparati e iconografia socratica di Giovanni Reale Appendice bibliografica di Claudio Marcellino Prima edizione ottobre 1993 Seconda edizione aprile 1994 Terza edizione maržo 1996 Tutti i diritti riservati © 1993 Rusconi Libri s.r.L, viale Sarca 235,20126 Milano ISBN 953-6093-67-7

Korektor Marija-Maja Savić

Grafička

pnprema

Editor: © DEMETRA d.o.o., Zeleni trg 2/XVII, 10000 Zagreb Tel (+385-1) 65-222 -96 i tel/fax. 61-993-47 E-mail: dimitrije.savic @zg. tel hr Sva prava pridržana

Sadržaj Giovanni R e a l e I. Uvod: Struktura, najvažniji pojmovi i svrha "Obrane Sokratove" 1. Hermeneutička premisa: "Obrana" se mora čitati i razumjeti kao najugledniji, najvjerodostojniji i najrazumljiviji dokument iz kojega se može iščitati misao i značenje Sokrata kao filozofa

15

2. Suđenje Sokratu i glavne točke optužnice na kojoj se suđenje zasnivalo

18

3. Stvarni razlozi Sokratovog povlačenja sudom, njegovi tužitelji i neka svojstva sudskog postupka

21

4. Kriteriji i dramaturška struktura kojima se Platon poslužio

Platonova glava (Rimska kopija Silene-biste. Privatni posjed.)

u "Obrani Sokratovoj"

24

5. Struktura prvog govora

26

6. Prvi Sokratovi tužitelji

27

7. Druga skupina tužitelja

30

8. Sokratove filozofske poruke i njegovi osnovni pojmovi; čovjek je duša i glavni je cilj ljudskog života briga oko duše

31

9. Zaključci prvog govora

34

10. Drugi govor i strukturalni preokret razina: Sokrat izlaže svoju poruku i s tim povezano svoje djelovanje; kaže da je to vrijedno ne kazne nego nagrade

35

11. Treći govor i konačan preokret razina.: Sokrat se izdiže iz svoje pozicije tuženika i preuzima ulogu suca nad svojim sucima

37

12. Sokratova smrt

39

7

Sadržaj

<<φ>

13. Reakcija Atenjana na Sokratovu smrt

40

14. Zaključak

41

II. Platonov životopis

45

ΑΠΟΛΟΓΙΑ

OBRANA

ΣΩΚΡΑΤΟΥΣ

Sadržaj

III Obrana protiv drugih tužitelja (24 Β - 27 D) Meletova optužnica Nesuvislost Meletove optužnice da Sokrat kvari mladež Neodrživost optužbe da je Sokrat bezbožac Proturječja Meletove optužnice

77 77 83 85

IV. Zadaća i poruka Sokratova (27 D - 30 C)

SOKRATOVA

Sokratovo poslanje u službi boga: život u filozofiji Glavna Sokratova poruka: neprestano tragati za mudrošću

87 91

Prvi dio Κ Moralno značenje Sokratovog poslanstva (30 C - 34 B)

VELIKI SOKRATOV GOVOR /. Prolog (17 A - 19 A) Uvodne Sokratove napomene Kriteriji koje će Sokrat slijediti u svojoj obrani

57 59

II. Obrana protiv prvih tužitelja i Sokratova filozofska pozicija (19 A - 24 B) Optužba da se Sokrat bavi proučavanjem podzemnih i nebeskih stvari Optužba daje Sokrat sofist Sokratova ljudska mudrost Odgovor delfijskog proroštva ο Sokratovoj mudrosti i Sokratov pokušaj da shvati proročanstvo Sokrat se obraća političarima Sokrat se obraća pjesnicima Sokrat se obraća obrtnicima Značenje proročanstva: Sokrat je najmudriji jer zna da nema mudrog čovjeka Uzroci klevete protiv Sokrata

104 8

Bog je poslao Sokrata gradu na dar: da ga podbode Unutrašnji glas odgovara Sokrata od bavljenja politikom Sokratov odnos prema onima s kojima se družio

95 97 101

VI Zaključne riječi obrane (34 Β - 35 D) Sokrat ne traži milost već pravednost

105

Drugi dio 63 63 65 67 67 69 71 71 73

SOKRATOV GOVOR POSLIJE PRVOG GLASOVANJA VII Sokratovo mišljenje ο presudi (35 Ε - 38 B) Sokrat misli da nije zavrijedio kaznu već nagradu: hraniti se na državni trošak u pritaneju Sokrat ne predlaže neku alternativnu kaznu, jer se osjeća nevinim Sokrat ne želi odustati od svog poziva, jer život bez istraživanja nije dostojan življenja Sokrat predlaže kaznu od trideset mina, na nagovor svojih prijatelja

113 115 117 117

< φ )

Sadržaj

Treći dio SOKRATOV GOVOR POSLIJE DRUGOG GLASOVANJA VIII. Sokratove oproštajne poruke - onima koji su ga osudili i onima koji su ga htjeli osloboditi (38 C - 42 A) Izbjeći smrti lakše je nego izbjeći zloći Sokratovo proročanstvo onima koji su ga osudili Poruka onima koji su Sokrata htjeli osloboditi Smrt je u svakom slučaju dobitak Sokratova zaključna poruka

123 125 125 127 131

BILJEŠKE I BIBLIOGRAFIJA I. Bilješke uz tekst

139

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

10

165

Prevoditeljeva riječ Ovaj prijevod nastao je na poticaj profesora Giovannija Realea. On je u zimskom semestru 1998. godine, nakon niza predavanja posvećenog "Obrani Sokratovoj", ne samo pobudio u meni veliko zanimanje za to remek-djelo, već je velikodušno ustupio uređeni grčki tekst i svoj uvod za prijevod. Moja zahvalnost profesoru dr. Realeu nadilazi ovaj rad: njegov entuzijazam prema Platonovim dijalozima uveo me je u čari filozofije tijekom četverogodišnjeg studija na Međunarodnoj filozofskoj akademiji u Kneževini Liechtenstein. Zahvalnost dugujem i profesoru dr. Damiru Barbariću: njegovi savjeti i komentari pomogli su pri nastanku ovog prijevoda. Posebnu zahvalnost dugujem docentu dr. Dimitriju Saviću, koji je u svojstvu redaktora dotjerao prijevod i dopunio bilješke te priredio cijeli materijal za objavljivanje. Ovaj prevoditeljski prvijenac posvećujem svojim roditeljima, koji su me stalno i na svaki način podržavali. Luka Boršić

Sokrat. Louvre.

13

Talijanskom izdavaču "Rusconi Libri" te osobito profesoru dr. Giovanniju Realeu s Katoličkog sveučilišta u Milanu zahvaljujemo na velikodušnom ustupanju prava. D.S.

G. Reale: Uvod Struktura, najvažniji pojmovi i svrha Obrane Sokratove'

1. Hermeneutička premisa: "Obrana" se mora čitati i razumjeti kao najugledniji, najvjerodostojniji i najrazumljiviji dokument iz kojega se može iščitati misao i značenje Sokrata kao filozofa

PLATON-INSTITUT INTERNATIONALE AKADEMIE FLTR PHILOSOPHIE IM FLJRSTENTUM LIECHTENSTEIN

104

Dva najčitanija Platonova djela su Fedon i Obrana Sokratova. U ovim djelima protagonist je junački i izvanredni lik: Sokrat. No, njegov se prikaz bitno razlikuje od jednog do drugog djela, što ima dalekosežne posljedice koje treba pobliže razmotriti. Najvažnija se razlika sastoji u sljedećem: U Fedonu je Sokrat prvenstveno prikazan kao dramatis persona, i, mogli bismo reći, kao simbolična krabulja filozofa par excellence. Platon, iako se služi točnim povijesnim podacima (pogotovo pri kraju dijaloga), stavlja Sokratu u usta nauk koji zapravo nije sokratovski, već vlastito Platonovo otkriće. Na primjer: stavlja u usta Sokratu veleban i sustavan prikaz teorije ideja, na tom temelju podiže pojam duše i dokazuje njenu besmrtnost. Drugim riječima, u Fedonu Sokrat je tek krabulja koju Platon rabi da bi iznio ključne pojmove vlastitog nauka. Ti pojmovi, iako su nastali razvojem nekih učiteljevih elemenata, ipak ga daleko nadilaze i probijaju se sve do krajnjih granica metafizičkoga.

15

Giovanni Reale

Uvod

Nasuprot tome, u Obrani Sokratovoj Platon ne uvodi, osim tu i tamo, specifične dijelove koji bi potjecali iz vlastitog nauka. Stoga je Sokrat u Obrani stvarni Sokrat, a ne tek dramaturška krabulja. Odbacuje sve one dodatne elemente, odnosno čitav lanac spojeva i posljedica, koje inače povlači kad govori kroz već spomenutu krabulju; na taj nam način prikazuje stvarnu Sokratovu osobu, prenosi nam njegovu posljednju poruku u onom obliku u kojem ju je Platon vidio i razumio. Kao dokaz onome što sad izlažemo možemo istaknuti neka vrlo fina upozorenja koja potječu od samog Platona, a koja se prečesto zanemaruju ili nedovoljno razumiju. U svojim djelima Platon navodi vlastito ime samo triput, i to upravo u djelima kojima se sad bavimo: jedanput u Fedonu, a dvaput u Obrani. U Fedonu veli da nije bio prisutan dok je Sokrat umirao i piše (59 B): "Platon je, vjerujem, bio tad bolestan." Nasuprot tome, u Obrani nas obavješćuje ο svojem prisustvu na jasan način (34 A i 38 B). U drugom od ovih dvaju mjesta Platon se stavlja upravo u prvi red onih koji su bili spremni platiti otkupninu kojom bi Sokrat isplatio kaznu. Pročitajmo odjeljak: "ovdje su Platon, Kriton, Kritobul i Apolodor koji me nagovaraju da si predložim kaznu od trideset mina, a oni bi sami jamčili taj iznos. Neka budem, dakle, kažnjen tom količinom [novaca], a oni će vam biti pouzdani jamci za taj iznos." Značenje ovih poruka je jasno: u Fedonu Platon želi ukazati, s pomoću vrlo fino razrađene dramatske igre, da ono što namjerava izreći nije povijesno pripovijedanje, dok se u Obrani postavlja u objektivnu dimenziju, odnosno, mogli bismo reći modernom terminologijom, pripovijeda povijesnu istinu. Pritom moramo imati na umu sljedeću stvar: Obrana Sokratova je jedino Platonovo djelo u kojemu se spominje Sokratovo ime u nas-

lovu, dok u svim ostalim dijalozima, u kojima je Sokrat isto tako protagonist, nosilac naslova je uvijek deuteragonist. Tomu je razlogom to što je u ostalim dijalozima Sokrat većinom (a u ponekim slučajevima u potpunosti) prikazan kao simbolična krabulja filozofa, dok se u Obrani ne pojavljuje kao krabulja već kao stvarna osoba; zato se njegovo ime pojavljuje u naslovu. Naravno, tome bi se moglo prigovoriti da se različiti izvori, koji nas obavještavaju ο Sokratu, međusobno vrlo razlikuju. Najznačajniji izvor poznavanja Sokrata, osim Platona, jest Ksenofont, koji nam nudi puno bljeđu sliku ο Sokratu i stoga njegovi spisi imaju sasvim drukčiju važnost. Može li se dakle reći da je Platon u Obrani nakitio, ili čak falsificirao, stvarnu Sokratovu sliku? Prema našem shvaćanju odgovor na ovo pitanje je sasvim jednostavan. Pretpostavimo da je Platon uvećao Sokratovu sliku; čineći to, on nije izmijenio samu pojavu, već naprotiv, mogli bismo reći, poput zrcala koje povećava, pojasnio je određene crte tako da bismo ih razumjeli bolje i, u nekim slučajevima, gotovo savršeno. Ostali pak izvori, osobito Ksenofont, su poput zrcala koje umanjuje. Ovo je dobar primjer u kojemu se pokazuje istinitost izreke quidquid recipitur, ad modum recipientis recipitur ("ono što se shvaća ovisi ο onome tko shvaća"). U stvari, iznimna veličina Sokratove osobe povlačila je za sobom kao posljedicu to, da je se moglo razumjeti samo na nekoliko različitih načina, odnosno već prema sposobnostima onoga koji ju je promatrao. U svakom slučaju, postoji jedan probni ogled kojim se može utvrditi povijesna istinitost Obrane Sokratove. Da je Platon nešto krivotvorio u svom spisu - budući da se radilo ο državnoj parnici, koja je dovela do Sokratove presude na smrt -

16

17

Giovanni Reale

ogriješio bi se ο samu atensku državu, a to bi nedvojbeno pokrenulo slijed lako zamislivih posljedica. Zapravo, veoma veliki broj sudaca pri suđenju čini gotovo nemogućim ikakvo krivotvorenje ili značajnije promjene događaja koji su se zbili, ili govora koji su izrečeni, a osobito kad se radilo ο učeniku koji je bio na takvome glasu i tolikog kalibra kakav je to bio Platon.

2. Suđenje Sokratu i glavne točke optužnice na kojoj se suđenje zasnivalo Događaj, ο kojem nas izvješćuje Obrana, jest sudski postupak podignut protiv Sokrata godine 399. prije Kr., a sama radnja, koja se opisuje u spisu, jest upravo velika obrana koju je filozof izrekao tijekom suđenja. S kojim je motivom protiv Sokrata pokrenut postupak takvog opsega, koji je u sebi sadržavao smrtnu kaznu? Koje su, sasvim precizno, bile stavke opužnice što su ga teretile? Platon nas sam ο tome izvješćuje (24 B - C ) : "[Optužnica] kaže da je Sokrat kriv što kvari mladež, da ne štuje bogove koje štuje država, već da štuje neke nove božanske pojave". Ksenofont nam potvrđuje tu optužnicu gotovo istim riječima (Memorabilia 11): "Sokrat je kriv što ne vjeruje u bogove u koje vjeruje Grad, već uvodi nova božanstva; isto je tako kriv jer kvari mladiće." U jednom od idućih odjeljaka pročitat ćemo dokument koji sadrži formalnu optužbu; taj nam se tekst sačuvao i on sasvim odgovara onome što su napisali Platon i Ksenofont. Ova optužba nije bila osobnog karaktera, već, prema zakonima koji su bili tad na snazi u Ateni, državna optužba. Valja imati na umu

104 18

φ

>

Uvod

< φ

da pitanja u svezi s bogovima i vjerskim ritualima bijahu u nadležnosti Grada, koji je u nekim od tih pitanja imao skoro neograničenu vlast. Ogriješiti se ο državne bogove smatralo se jednakim kao da se ogriješilo ο samu državu. Optužiti onoga koji bi takvo djelo počinio, pobrinuti se oko administrativne strane i same provedbe sudskog postupka bilo je u nadležnosti države. Tim više ako su vjerske ideje, kao što je to bilo u postupku protiv Sokrata, smatrane izvorom kvarenja mladeži i stoga opasne za građane. Bogovi u koje Sokrat nije vjerovao bijahu bogovi mitološke tradicije. A on je odbacivao te bogove iz dva razloga. U prvom redu, smatrao je besmislenim i nespojivim s pojmom božanskog ono što se bogovima pridijevalo. Mitologija priča ο trzavicama i svađama među bogovima, ο sukobima i bitkama između očeva i sinova, ο preljubu, ο krivokletstvu i sličnim takvim stvarima, kojima su se bogovi kaljali upravo poput ljudi, ako ne još i gore. Svećeniku Eutifronu, u istoimenom dijalogu, Sokrat kaže sljedeće (6 B - C ) : "Vjeruješ li doista da bogovi međusobno ratuju, gaje strašna neprijateljstva i vode bitke i puno sličnih stvari, kako to već pričaju pjesnici i kako su to mnogi dobri slikari naslikali nama na svetim hramovima, a kojima je čak oslikana sveta tkanina koju nose na Akropoli za vrijeme velikih Panatenejskih svečanosti? Zar ćemo sve to proglasiti istinom, Eutifrone?" Narav božanska, smatra Sokrat, mora se razumjeti na sasvim drukčiji način, u strukturnom i neosporivom odnosu s pravednošću i dobrom. S druge pak strane, Sokrat je odbacivao tradicionalnu teologiju i zbog etičkih posljedica koje je ona povlačila za sobom. Zapravo, na temeljima ovakve teologije nije se mogao ozbiljiti moralno uređen i posvećen način života. Doista, sve su se ljudske pogreške mogle opravdati pozivanjem na ponašanje samih bogova; svaki se počinjeni

Giovanni Reale

ljudski grijeh mogao obraniti spominjanjem kako se u sličnim okolnostima ovaj ili onaj bog ponašao upravo na isti način (usp. Država II, 377 Ε - 378 C). Sokrat je, dakle, smatrao d a j e božanska narav sasvim drukčija od onog što je prikazivala tradicionalna mitska teologija. Kako smo već prije naglasili, božanska se narav mora podudarati s naravi čistog dobra. No, povrh toga, u optužnici su teretili Sokrata da uvodi i nova božanstva. Ο čemu se radi u ovom terećenju? Ne odnosi se to na filozofski pojam koji bi stajao u pozadini njegove kritike tradicionalnih bogova, već se radi ο stanovitom "božanskom znaku", "božanskom glasu", daimonionu, za kojeg je on običavao tvrditi da ga čuje unutar sebe još od mladosti. Osim u Obrani Sokratovo] (usp. 27 C, 31 C - D , 40 A - B , 41 D) Platon spominje Sokratov daimonion također i u drugim dijalozima, kao na primjer u Eutidemu (272 E), u Državi (496 C), u Fedru (242 B - C ) i u Teetetu (151 A). Ali što je točno daimonion? Precizne i jednoznačne Platonove riječi, kojim ga opisuje, ne bi nas smjele ostaviti u sumnji. Daimonion je prvenstveno unutrašnji znak, neki intiman glas. Zatim taj ga glas ne tjera da nešto učini, već ga zadržava od činidbe određenih stvari; on, dakle, ne potiče već se suprotstavlja. Ksenofont u Prisjećanjima na Sokrata (Memorabilia 1,1, 4; IV, 8,1), nasuprot Platonu, tvrdi da je božanski znak s vremena na vrijeme nagonio Sokrata također na pozitivno djelovanje; ali tu se gotovo sigurno radi ο proširivanju pojma i činjenica, koje Ksenofont nije obradio na priličan način. Na posljetku, radi se ο glasu kojeg Sokrat osjeća u svojoj intimnoj unutrašnjosti, ali koji, kako je Sokrat mislio, ne proizlazi samo iz njegove svijesti, već upravo od boga, odakle i naziv daimonion (božanski događaj, fenomen, činjenica). 104 20

Naravno, mnogi su učenjaci u svojim istraživanjima smatrali da bi trebalo otići puno dalje od ovoga što smo ovdje napisali, eda bi došli do zadovoljavajućeg objašnjenja. Pritom su slijedili dva suprotna puta: jedni su se personificiranjem probijali do poistovjećivanja tog božanskog "znaka" ili "fenomena" s nekim demonom; drugi su pak tjerali na suprotnu stranu, poistovjećujući daimonion jednostavno s moralnim glasom savjesti, odnosno s glasom podsvjesnoga. Ono što iz teksta jasno proizlazi jest to da je istina negdje u sredini: daimonion je, kako smo već spomenuli, unutrašnji glas savjesti, ali predstavlja upravo onaj dio savjesti koji ulazi u odnos s božanskim. Nije se, dakle, radilo ni ο kakvom novom božanstvu, kako je glasila optužnica, već ο posebnom odnosu kojeg je Sokrat imao s onim božanskim u toj mjeri da je osjećao kako taj glas proizlazi iz nečega što je nadilazilo samu njegovu savjest. Ukratko, ovakav sokratovski daimonion izražava točku susreta čovjeka s onim božanskim i to u jednoj religioznoj dimenziji koja sasvim izlazi iz helenskih okvira. Budući da je Sokrat prenosio takve poruke svojim učenicima i pritom nije puno mario za vjerske dogme Atene, optužili su ga da kvari mladež i one koji se s njim druže.

3. Stvarni razlozi Sokratovog povlačenja sudom, njegovi tužitelji i neka svojstva sudskog postupka No, da li je doista ovaj vjerski motiv bio taj koji je potakao Sokratove tužitelje da podignu tužbu protiv njega? Odgovor se nameće sam od sebe. U stvari, motivi su bili politički, a vjerska pitanja bila su samo krabulja iza koje su skriveni pravi motivi. Radilo se doista ο uroti protiv filozofa.

Giovanni Reale

<φ>>

Uvod

Taj se tip sudskog procesa pokretao i izvršavao u Ateni nakon što je neki odgovorni potpisnik optužnice formalno izložio optužbu. U Sokratovom slučaju za optužbu je bio odgovoran Melet. Diogen Laertije (II, 40) nam donosi cjelovit tekst optužnice, kako ga navodi Favorin u djelu Metroon, a koji se čuvao u atenskom državr nom arhivu: "Melet, Meletov sin iz općine Pit, podiže ovu optužbu protiv Sokrata, Sofroniskovog sina iz općine Alopeke, i zaklinje se: Sokrat je kriv što ne priznaje bogove koje priznaje država i uvodi nova božanstva. Nadalje je kriv što kvari mladiće. Zahtijevam smrtnu kaznu." Kako se vidi, ovaj je tekst gotovo istovjetan s tekstom Platonovim i Ksenofontovim, koje smo spominjali u prethodnom poglavlju. Melet je bio predstavnik pjesnika (Obrana 23 E). No on je pjesnik bez uspjeha, koji je promicao pravni postupak protiv Sokrata, postajući tako igračka političara, poput pješaka na njihovoj ploči. Ovim poduhvatom želio je pribaviti sebi javno priznanje i uspjeh te postati poznat - sve ono što mu kao pjesniku nije uspjelo. U Eutifronu (2 C - 3 A) Sokrat, komentirajući optužbu koju je Melet protiv njegao podigao, opisuje ga na sljedeći način, doista s najoštrijom ironijom: "Kakvu optužbu? Onakvu koja će mu donijeti mnogo časti, čini mi se, jer je velika stvar da se netko tako mlad tako dobro razumije u tako zamršene stvari. On, tako naime tvrdi, razumije na koji se način kvari mladež i tko su ti koji je kvare. Mora da je Melet pravi mudrac! Uvidjevši moje neznanje i to da mu kvarim vršnjake, otišao je pred Grad i optužio me kao pred majkom. Od svih političara čini mi se da je jedino on pravilno započeo stvar. Dobro je prvo pobrinuti se da mladi postanu što je moguće boljima, isto kao što se dobar seljak prvo brine za mlado bilje, a potom za sve ostalo. Stoga će, mislim, Melet prvo srezati nas budući da upropaštavamo mladicu mladih ljudi, kako on to kaže. Pošto to obavi, vjerojatno će se pozabaviti i starijima tako da će, na kraju, za naš Grad postati dobročiniteljem naj-

većih i najznačajnijih dobara, kao što se već može očekivati od nekoga tko je tako započeo svoju karijeru." Nije vjerojatno da je ovaj "prilično mlad i nepoznat čovjek" (Eutifron 2 B) mogao biti ista osoba ο kojoj Aristofan pripovijeda u Žabama (1303), budući da Aristofan spominje samo prilično poznate ljude. Radilo se ο nekom mladom avanturistu, propalici koji igra na neizvjesnu kartu. No, onaj koji je stvarno povlačio konce u tom postupku, bio je političar Anit: on je osmislio postupak i nagovorio Meleta da podigne optužbu. Stanovitu, ne baš beznačajnu, ulogu imao je također i govornik-političar Likon, koji je preuzeo obvezu da uredi i vodi postupke. Zapravo, ljudi, koji su se najviše bojali i prezirali Sokrata, bili su političari i to zbog njegovih britkih kritika koje su iznosile na vidjelo njihovo napuhano i tek prividno poznavanje stvari, sa svim lošim posljedicama koje ono povlači. Kasnije ćemo se vratiti na to. Evo što nam piše Diogen Laertije ο tom slučaju (II, 38): "mnogi su mu doista zavidjeli. A osobito stoga što je običavao izvrgavati ruglu one koji su imali visoko mišljenje ο sebi, kao, na primjer, Anit (...) On nije mogao podnijeti što ga Sokrat ismijava pa je prvo nahuškao protiv njega Aristofana i njegove prijatelje, a potom i Meleta da podigne optužnicu protiv njega zbog bezbožnosti i zbog kvarenja mladeži. Tužbu je podnio Melet (...) a sve potrebno pripremio je demagog Likon." Ovakav postupak, kakav je pokrenut protiv Sokrata i u kojem se tražila smrtna kazna, trebao se nužno obaviti, prema atenskim zakonima, tijekom jednoga dana. Kako smo već spomenuli, sudaca je bilo pet stotina i, osim njih, vrlo vjerojatno su bile nazočne mnoge druge osobe na sudilištu, koje su predstavljale atensko građansko tijelo. Ovim su se redom odvijali događaji toga dana. Poslije tužiteljevog govora riječ je dobio optuženik, koji se trebao braniti. Nakon toga došlo je do prvog glasovanja, u kojem su se suci morali odlučiti za kriv-

22

23

Giovanni Reale

nju ili za oslobađanje. U slučaju da suci prihvate tužiteljev prijedlog, a tražila se smrtna kazna, atenski je zakon nudio optuženome da predloži alternativnu kaznu. Optuženik, sad već osuđenik, morao je stoga održati drugi govor u kojem bi uvjerio suce da ublaže kaznu i umanje je prema onoj koju je sam za sebe predložio. Potom su suci morali drugi put glasovati da bi se odlučili hoće li prihvatiti alternativnu osuđenikovu kaznu ili je pak odbiti. Ishod drugog glasovanja bio je konačan i nije podlijegao daljnjoj raspravi. U Sokratovom je postupku prvo glasovanje završilo ovakvim omjerom: njih 280 su glasovali da je kriv, dok su 220 glasovali da je nevin. Prema atenskom zakonu, da ih je samo 250 glasovalo da je nevin (dakle, samo 30 više), bio bi oslobođen. No ishod je drugog glasovanja bio poražavajući. Sokrat je, kao što ćemo vidjeti, umjesto da predloži alternativnu kaznu - kako su se mnogi nadali da će se zbiti - tvrdio da zavrijeđuje nagradu umjesto kazne. Zbilo se da su potom 360 sudaca glasovali protiv njegovog prijedloga, dok su svega 140 bili za to. U tom trenutku optuženik više nije imao pravo govoriti. No Sokrat je, iskoristivši činjenicu da su službenici bili zauzeti obavljanjem sudskih procedura, pa je stoga ostalo nešto vremena do trenutka kad ga se trebalo odvesti u zatvor (usp. Obrana 39 E), održao oproštajni govor.

4. Kriteriji i dramaturška struktura kojima se Platon poslužio u ( Obrani Sokratovoj" Pri pisanju Obrane Sokratove Platon se mogao poslužiti čitavim nizom osobito zanimljivih i učinkovitih pripovjedačkih sredstava: od navođenja obrazloženja u govorima tužitelja, do opisa dvaju glasova-

104 24

<|fe>

Uvod

<<φ>

nja i različitih reakcija prisutnih gledatelja te, osobito, sudaca, i opisa Sokratovog ponašanja za vrijeme stanki, tijekom glasovanja itd. Mogao se okoristiti barem nekolicinom "intermezza", međuigara, koje je u svojim drugim dijalozima iskoristio upravo majstorski. No, umjesto svega toga, on je lišio tekst svih opisa i pojedinosti i usredotočio se na "događanje" u samim Sokratovim govorima i na njihov sukus i sadržaj. Čak dapače: tako je usko povezao sva tri govora da bi se neki čitatelj, koji nije upućen u način kako se postupak protiv Sokrata odvijao, mogao lako zbuniti misleći da se zapravo radi ο jednom jedinom govoru. Međutim, između jednog i drugog govora moralo je proći dosta vremena; imajmo na umu da je 500 sudaca trebalo glasovati i njihovi su se glasovi trebali prebrojiti. Platon ubrzava to vrijeme i s velikom umjetničkom vještinom i učinkovito spaja jedan Sokratov govor s drugime, razdjeljujući ih samo moćnim dramaturškim udarcem sadržanim u jednostavnom prizivanju na ishod glasovanja. Prvi govor završava ovim riječima (35 D): "(...) prepuštam vama i bogu da prosudite kako bi bilo najbolje za mene i za vas." I odmah potom, umjesto da se opisuje prvo glasovanje, tekst se nastavlja: "Ima puno razloga, Atenjani, zašto nisam ozlojeđen nad ovim što se zbilo - da ste me glasovanjem osudili (...)" Na isti način završava i drugi govor (38 B): "Neka budem, dakle, kažnjen tom količinom [novaca], a oni će vam biti pouzdani jamci za taj iznos." A treći govor započinje iznenada, poput drugog, bez spomena na drugo glasovanje: "Ne želeći čekati kratko vrijeme, Atenjani, [koliko mi je još ostalo vremena do kraja života], steći ćete loš glas i prijekor onih koji žele ocrniti naš grad jer ste pogubili Sokrata, čovjeka mudra ." Platon izlučuje, na izvrstan način, sva sporedna događanja i sve pojedinosti da bi mogao bolje i temeljitije promotriti osnovne ideje.

Giovanni Reale

Ovdje valja spomenuti odjeljak iz von Humboldtovog dnevnika, kojim se s pravom mogu objasniti životi velikih ljudi, a pogotovo je primjenjiv na Sokrata (Tagebucher II 452): "U čovjeku postoji, kao i u svakom drugom živom biću, stanoviti dio koji pripada samo njemu i njegovom slučajnom postojanju, koji umire zajedno s njime budući da ostaje doista nepoznat ostalima. Nasuprot tome, postoji u njemu i drugi dio s pomoću kojega se čovjek povezuje s nekom idejom, koja se u njemu izražava osobitom jasnoćom, i koju taj čovjek simbolizira. Čak bi se moglo razlikovati ljude prema činjenici da su obični ljudi samo simboli misli svoga roda (...), dok veliki i izvanredni ljudi simboliziraju neku ideju, do koje se može doći samo zato jer je oni predstavljaju svojim životom." Upravo je to Platon izrazio u Obrani Sokratovoj: naglasio je ideju, koju je simbolizirao Sokrat, i koja se može dohvatiti u onolikoj mjeri u kojoj ju je Sokrat simbolizirao svojim životom. U tim trima govorima, međusobno usko povezanim, pročitat ćemo upravo izlaganje te ideje sa svim svojim posljedicama i učincima.

stvorili ο njemu lošu sliku, koja se na ovaj ili onaj način rasprostranila. Na drugom mjestu dolaze pravi Sokratovi tužitelji, koji su ga doveli na sud, a osobito Melet. Sokrat pobija njihove optužbe. Nakon toga Sokrat prikazuje jezgru svoje filozofske misli i objašnjava smisao svog poziva. Na to se izravno nadovezuje četvrti dio, kojemu je cilj prikazati društvene i obrazovne posljedice svoje misli i poziva. Na kraju ovog svog govora Sokrat ne traži od sudaca milost već pravičnost. Čitatelju, koji ne slijedi pažljivo ovu zamršenu artikulaciju govora, mogla bi promaći Sokratova poruka u svoj njenoj važnosti. To je ujedno i razlog zašto smo umetnuli u tekst podnaslove i ostale tipografske olakšice, kako bismo naglasili na najbolji način strukturu i dramaturški ritam*. Istražimo svaki od ovih ključnih pojmova na sintetički način.

6. Prvi Sokratovi tužitelji 5. Struktura prvog govora Sokratov prvi govor, koji zapravo sadrži njegovu pravu obranu, dulji je, sadržajniji i zamršeniji, dok druga dva objašnjavaju neke posljedice koje proizlaze iz prvog. Taj se govor temelji na četiri ključna pojma: prije svega, nakon kratkog uvoda namijenjenog objašnjenju metode kojom će se služiti u obrani, Sokrat proziva svoje prve tužitelje - ne one koji su pokrenuli postupak protiv njega, već one koji su priredili teren iz kojega je poslije nastala formalna optužba. Ovi su ga prvi tužitelji ozloglasili, 104

Prvi Sokratovi tužitelji su oni koji su poistovjetili Sokratovu misao s mišljenjima filozofa prirode i sofista. Vjerovali su, pobrkavši njegovo razmišljanje s razmišljanjem nekih filozofa prirode, da proučava stvari na nebu i ispod zemlje, svojim mudrovanjem stvara zbrku među zdravorazumskim ljudskim pogledima, da, na primjer, poriče božanstvenost Suncu i Mjesecu, tvrdeći da su oni samo od kamenja i zemlje spravljeni. A osobito su vjerovali, * U "Demetrinom" izdanju naslovi su stavljeni na početak svakog od tri dijela "Obrane", a podnoslovi se nalaze na desnoj margini prijevoda (D.S.)

27

Giovanni Reale

pobrkavši ga sa sofistima, da podučava kako snagom govora prikazivati stvari jakima i bitnim, koje su same po sebi slabe i beznačajne, i obrnuto. Bio je to upravo Aristofan, koji je u svojoj komediji Oblaci više od svih drugih pridonio tome da se učvrste ovakva uvjerenja kod ljudi, koji su Sokrata pobrkali s prije navedenim filozofima. No, u stvari, Sokrat je sve samo ne mudrac u istom značenju te riječi kako su je za sebe svojatali filozofi prirode i sofisti. On za sebe izrijekom priznaje da posjeduje "ljudsku mudrost", odnosno, mudrost koja je posve svjesna svoje krhkosti isto kao i nestalnosti samih stvari na koje se odnosi. Ali kako to da je Sokrat stekao tako rasprostranjenu reputaciju da je mudrac? Ta se glasina proširila nakon odgovora delfijskog proročišta. Sokratov prijatelj Herefont pitao je jednog dana proročicu Pitiju u Delfima tko je najmudriji u cijelog Grčkoj. I proročica ja na to dala sljedeći odgovor, koji je za Grke bio simboličan: "Sokrat je najmudriji od svih ljudi." Ali što je delfijski bog htio reći tom tvrdnjom, jer Sokrat je smatrao da zna samo jednu jedinu stvar, a to je da ništa ne ζηαΊ Kako bi, dakle, objasnio proročki odgovor, Sokrat je počeo pažljivo proučavati sve one koji su se, prema općem sudu, smatrali mudrima: političare, pjesnike i obrtnike-umjetnike. Ali političari, stavljeni na ispitivanje, pokazali su se sve samo ne bliski onoj mudrosti za koju se općenito tvrdilo da je imaju. Pošto je prepričao prvo ispitivanje, kojem je bio podvrgnuo jednog od najpoznatiji političara svoga doba, a koji je pokazao da on samo misli da je mudar, dok u stvari uopće nije, Sokrat zaključuje (21 D): "Odonda me on zamrzio, a i svi oni koji su bili uz njega. Odlazeći od njega, ovakve sam misli prevrtao: »Od ovog sam čovjeka mudriji izgleda naime da niti jedan od nas dvojice ne zna ništa, niti što je 104 28

dobro niti što je lijepo. Samo što ovaj misli da nešto zna, dok u stvari ne zna ništa, dok ja, budući da ništa ne znam, niti mislim da išta znam. Izgleda da sam doista samo u ovoj sitnici mudriji od njega: da ne mislim da znam ono što ne znam«Γ Kad je došao red na pjesnike, pokazalo se da niti oni, podvrgnuti ispitivanju, ne znaju upravo one stvari ο kojima pišu. Oni sastavljaju svoje pjesme ne na temelju preciznog poznavanja, već prema nekom prirođenom daru, upravo prema nekakvoj božanskoj inspiraciji, kakvu sličnu imaju proroci i gataoci. Sokrat na posljetku zaključuje (22 C): "Učinilo mi se da se slična stvar događa i pjesnicima, i u isti mah sam shvatio da oni, zbog svojih pjesama, smatraju sebe najmudrijima od svih ljudi - u ovim a i u drugim stvarima u kojima to ne bijahu. Odoh dakle i odavde, misleći da nad njima imam istu prednost kao i nad političarima." Na posljetku su došli obrtnici-umjetnici, vještaci u svom zanatu. I oni, podvrgnuti ispitu, pokazali su da doduše posjeduju neka specifična znanja ο onome što proizvode, ali pritom je svatko od njih bio uvjeren, upravo zbog ovih specifičnih znanja, da je također i mudar u stvarima koje nisu imale nikakve sveze s onima u kojima su bili vješti. I ο njima Sokrat zaključuje (22 D - E ) : "Međutim (...) učinilo mi se da pjesnici i naši dragi obrtnici čine istu grešku: zbog toga što dobro obavlja svoju vještinu svaki pojedini od njih se smatra [ujedno] najmudrijim i u ostalim najvažnijim stvarima - i upravo ova nadutost zasjenjuje onu mudrost [koju već posjeduju]. Zbog toga sam sebe upitah nad proročanstvom: mogu li prihvatiti stanje u kojem se nalazim, odnosno da nisam niti mudar kako su oni mudri, niti neznalica kakvi su oni neznalice, ili sam pak poput njih, odnosno da posjedujem i njihovu mudrost i njihovo neznanje. I odgovorih sam sebi i proroštvu da je meni korisnije biti onakav kakav jesam."

Giovanni Reale

Ali, što je onda proročište poručilo kad je reklo da je Sokrat najmudriji od svih ljudi? Proročište je poručilo da je jedino bog mudar, dok ljudska mudrost vrijedi malo ili ništa. Stoga, pravi je mudrac onaj koji je, poput Sokrata, shvatio kako je krhka i ograničena ljudska mudrost. Stoga, zaključuje Sokrat (23 A - B ) : "Zapravo je ovako, ljudi: jedino je bog mudar i upravo je to što proročište poručuje - ljudska mudrost ne vrijedi mnogo, zapravo ne vrijedi ništa. Netko bi pomislio da se bog obraća upravo Sokratu, ali bog je iskoristio moje ime kao primjer želeći reći: »Najmudriji od vas, ljudi, je onaj koji je,poput Sokrata, saznao da mu vlastita mudrost uistinu ne vrijedi ništa.«" I upravo se na taj način proširio glas da je Sokrat vrlo mudar čovjek i, kao posljedica, navukao je na sebe mržnju svih onih koje je bio ispitivao i razotkrio nemudrima, a isto tako, u drugu ruku, stekao je naklonost mladih, koji su se povodili za njim u ispitivanju navodnih mudraca.

7. Druga skupina tužitelja Drugu su skupinu tužitelja sačinjavali začetnici optužbe: Anit, Likon, a osobito Melet. Jasna je i kategorična obrana koju Sokrat izriče na obje točke optužbe (da kvari mladež i da ne vjeruje u bogove). Na prvome mjestu, da bi se optužilo nekoga da kvari mladež i time stavlja na kocku cijelo njihovo obrazovanje, mora se najprije dobro znati što je to obrazovanje ljudi. Trebalo bi znati što mlade ljude obrazuje, a što ih upropaštava. Ali Melet, pošto ga je Sokrat prozvao da odgovori, zbunjuje se i protuslovi si, i na posljetku se pokaže da je prilično daleko od ikakvog znanja što je to obrazovanje.

22 30

<φ>>

Uvod

Prema tome, Melet optužuje Sokrata da kvari mladež, a da pritom sam ne zna one stvari na kojima se temelji optužba. U obrani protiv bezboštva Sokrat slijedi zaseban put. Optužnica kaže da Sokrat ne poštuje bogove koje poštuje država i da uvodi nova božanstva. Ο prvom dijelu optužbe Sokrat ne raspravlja. Mogao je reći iste one stvari koje je, prema Platonu, izrekao u Eutifronu, a koje smo već prije spomenuli. Očito je da ga mnogi pritom ne bi bili shvatili i, da je iznosio svoje argumente, iako dobro osnovane, svakako bi bio potvrdio optužbu, odnosno da ne priznaje bogove koje priznaje država. Sokrat stoga uzdiže svoju obranu na jednu još efikasniju i dijalektički uvjerljiviju razinu. Pita Meleta, kad ga optužuje za bezboštvo, znači li to da ga optužuje da je potpuni bezbožnik, odnosno kako uopće ne vjeruje da ima bogova. Meletov odgovor je suh i potvrdan. No, taj odgovor otvara Sokratu lijepu priliku da pokaže kako optužba sama sebi protuslovi: ona Sokrata okrivljuje da ne vjeruje u bogove, u koje vjeruje atenska država, a istodobno da uvodi nove bogove. Prema tome, okrivljuje Sokrata za dvije stvari istodobno: da uopće ne vjeruje u bogove i da vjeruje u bogove. Besmisleno je misliti da bi netko mogao biti potpuni ateist i istodobno uvoditi nove bogove u državni ritus. Opužbe protiv Sokrata su, stoga, nedosljedne i nesuvisle u svakom pogledu.

8. Sokratove filozofske poruke i njegovi osnovni pojmovi; je duša i glavni je cilj ljudskog života briga oko duše

čovjek

Gore smo spomenuli, navodeći von Humboldtov odlomak, da su veliki i izvanredni ljudi oni koji otjelovljuju neku ideju i odjelotvore

Giovanni Reale

je svojim životom. Glavna Sokratova ideja, koju je on odjelotvorio, sastoji se u otkriću čovjekove biti i njene povezanosti s temeljima moralne filozofije. Cilj je Sokratovog filozofiranja, odnosni ciljevi ispitivanja i mnogostrukih istraživanja kojima je podvrgavao svoje sugovornike, ovo: pokazati da je čovjekova bit u njegovoj vlastitoj duši (odnosno u njegovoj psyche), isto tako i u njegovom razumu, što pritom znači u njegovoj mogućnosti da razumije i razabire, da hoće. U stvari, prema Sokratu, čovjek se previše bavi onime što ima, a premalo onime što jest. Kako bi uzmogao biti ono što jest prema svojoj biti, čovjek se ne bi smio previše baviti vlastitim tijelom, imovinom i društvenim uspjehom, već bi se trebao posvetiti svojoj duši da je učini što je moguće boljom, jer ο njoj ovisi sve što u životu vrijedi. Pojam duše i bavljenja dušom sačinjavaju osovinu Sokratove misli. U Obrani možemo pronaći stranicu gdje se ta Sokratova poruka razlaže na doista sjajan način (29 D - 30 B): "O Atenski muževi, ja vas poštujem i volim, ali radije ću se pokoriti bogu nego vama, i dok god dišem i imam snage, neću prestati tragati za mudrošću, poticati vas i opominjati na svoj uobičajen način; gdje god naiđem na nekoga reći ću mu: Ό dragi moj čovječe, Atenjanin si, iz najvećeg i najslavnijeg po mudrosti i snazi grada, zar se ne stidiš baviti se zgrtanjem što je više moguće novca, isto tako i slave i časti, dok ti nije stalo do mudrosti i istine: nije li ti stalo da ti duša postane najboljom?' I ako netko od vas zaniječe [da mu je stalo do novca, slave i časti] i kaže da mu je stalo [do mudrosti, istine i duše], neću ga smjesta pustiti i otići, nego ću ga propitkivati, ispitivati i sumnjičiti. I ako mi se učini da nije stekao vrlinu, a kaže da je ima, ukorit ću ga da ono najvrednije cijeni ponajmanje. I tako ću se ponašati sa svakim na koga naletim, s

22 32

<φ>>

Uvod

mladim ili starim, strancem ili domaćim, a pogotovo s [vama] građanima jer ste mi najbliži po rodu. To [mi] zapovijeda bog, vi to dobro znate, i ja smatram da za vas još nikad nije bilo većeg dobra nastalog u gradu do ove moje službe božje. Ja ću odlaziti od jednog do drugog od vas, ne čineći ništa drugo nego pokušati vas nagovoriti, i mlađe i starije, da se ne brinete niti oko tijela niti oko novca tako revno kako treba da se brinete da duša postane najboljom, i govorit ću vam: 'Ne dolazi vrlina čovjeku od novca, nego se po vrlini stječe bogatstvo - a isto tako i sve ostale stvari, i obične i javne, postaju [samo po vrlini] dobro za ljude'." Mnogo je energije utrošeno da bi se shvatila ova Sokratova poruka, a mnogi još uvijek ostaju u nedoumici oko njene interpretacije. Uputimo one koji se žele udubiti u taj problem na Povijest antičke filozofije (Storia della filosofia antica, Vita e Pensiero, Milano, svezak I. str. 300. i dalje), a ovdje ćemo se usredotočiti samo na neke osnovne primjedbe. Sljedeći odlomak iz knjige Wernera Jaegera Paideia može nam osobito poslužiti u razjašnjavanju Sokratove poruke i vrijedno je porazmisliti nad njime (Paideia II, str. 88. Gruyter Verlag, 1954): "Posebno je upečatljivo da Sokrat, kod Platona kao i kod drugih sokratika, kad izgovara riječ 'duša', naglašava je na osobito silovit način i čini se kao daje obavija strastvenim i poticajućim tonom, kao da zaziva. Grčke usne, nikad prije njega, nisu izgovorile tu riječ na takav način. Posjeduje zvuk nečega poznatog s druge strane; i istina je da se ovdje po prvi put u zapadnoj civilizaciji pojavljuje ono što mi danas na isti način izgovaramo (...). Za nas riječ 'duša', zahvaljujući duhovnim utjecajima tijekom povijesti, uvijek odjekuje s etičkim i religioznim prizvukom, poput nekih drugih riječi, kao npr. 'služba bogu' i

Giovanni Reale

Uvod

< | | >

'briga oko duše'; ona odjekuje kršćanski. Ali ovo staro značenje ta je riječ poprimila prvi put u Sokratovom obrambenom govoru." Da je tome tako svjedoči cijeli niz dokumenata, koje zainteresirani čitatelj može pronaći u Povijesti antičke filozofije I, str. 305-311. Ovo što smo do sad rekli trebalo bi dostajati da pokažemo važnost i doista revolucionarnu dalekosežnost Sokratove poruke. Stoga sad možemo bolje razumjeti posljedice i učinke koje je proizvela ova poruka, i koje isto tako Sokrat pokušava razjasniti svojim sucima. Djelatnost, kojom se on bavi, treba shvatiti kao ostvarenje zadaće koju mu je namijenio bog; zapravo se radi ο pravom poslanstvu. Njegova je poruka trebala djelovati kao obrazovni poticaj uspavanome gradu i stoga možemo reći da je njegova poruka imala prvenstveno društvenu i visoko moralnu zadaću.

ma izbjeći kaznu, već se trebaju iznijeti dokazi i uvjeriti ga. Sudac nije postavljen zato da poklanja pravdu, nego da sudi po pravdi, i zakleo se da neće dijeliti milost kako mu se čini, već da će suditi prema zakonima. Ne smije [doći do toga da] se naučite na krivokletstvo, a niti sami sebe ne smijete na to naviknuti jer inače nitko od nas neće postupati pobožno." Sokrat još više naglašava ovu misao, podsjećajući kako bi to, ako se izađe pred suce s molbama da bi se izbjegla kazna i preklinjući ih da je ublaže, moglo navesti ljude da ne vjeruju u one bogove u koje su se bili zakleli i na taj način bi upali u onu grešku zbog koje je Sokrat bio optužen, tj. da ne vjeruje u bogove. Evo što on zaključuje: "O ljudi Atenjani, ja vjerujem u bogove kao nitko od mojih tužitelja, i prepuštam vama i bogu da me prosudite kako bi bilo najbolje za mene i za vas."

9. Zaključci prvog govora Zaključci do kojih Sokrat dolazi pred kraj svog prvog govora nisu lako shvatljivi modernom čitatelju u svoj svojoj važnosti. Trebali bismo predočiti jedan onovremeni običaj, sasvim se prebaciti u daleka nam vremena. Bijaše to običaj da optuženik dovodi u sudnicu svoju obitelj, osobito žene i djecu, isto tako i rođake i prijatelje, eda bi potaknuo što je moguće više sažaljenja i izazvao milosrđe. Sokrat se suprotstavlja tom običaju, bez obzira na nepovoljne posljedice koje će proizaći od njegovog suprotstavljanja, iz svojih najdubljih moralnih pobuda i zasada. Evo što on kaže, doista izvanredno, za gotovo razarajući običaj koji se do tada držao nedodirljivim (35 B - C ) : "Ljudi! (...) ne čini mi se pravednim preklinjati suca i molba-

104 34

10. Drugi govor i strukturalni preokret razina: Sokrat izlaže svoju poruku i s tim povezano svoje djelovanje; kaže da je to vrijedno ne kazne već nagrade Drugi govor, onaj poslije prvog glasovanja kad su Sokrata proglasili krivim i osudili na smrt, u kojem je Sokrat trebao predložiti alternativnu kaznu, kratak je, ali srčan i oštar. Kad netko traži alternativnu kaznu, upravo zbog toga što je traži, smatra se krivim. Prema tome, tražeći alternativnu kaznu, pokušava ograničiti važnost svoje krivice i na taj način postići ublaženu kaznu. Ali Sokrat se ne smatra krivim ni na koji način. Čak štoviše, kako smo vidjeli, djelo kojim se bavi smatra božanskom zadaćom i na taj način čini dobro gradu.

Giovanni Reale

<|fe>>

Uvod

sebe i propitkujem druge, (...) život bez propitkivanja i istraživanja nije vrijedan življenja." Ali su prijatelji, na čelu s Platonom, nagovarali Sokrata da predloži kaznu od 30 mina, koju su bili spremni platiti kako bi ga oslobodili. To Sokrat predlaže, prijateljima za volju, no teška srca i bez pravog uvjerenja.

Prema tome, njegov prvi alternativni odgovor, umjesto da promatra stvari s gledišta krivca, okreće naglavce cijelu situaciju: umjesto osuđenikove, u kojoj se nalazio, on se stavlja u situaciju građanina dobrotvora, koji bi trebao dobiti nagradu za ono što je učinio. Evo što kaže (36 D - 37 A): "Što sam, dakle, zavrijedio budući da sam takav? Nekakvu nagradu, Atenjani, ako se treba prosuditi ono što sam uistinu zavrijedio. Da, upravo takvu nagradu kakva mi dolikuje. Što dolikuje siromašnu čovjeku, vašem dobročinitelju, kojem je potrebna samo dokolica, eda bi vas poticao? Nema ničega, Atenjani, što bi takvom čovjeku više pristajalo nego hraniti se na državni trošak u pritaneju - puno više nego itko od vas tko je pobjedio u konjskim utrkama, ili u dvosjedu ili četverosjedu na olimpijskim igrama! Taj vam naime daje privid sreće, dok vam ja dajem pravu sreću. I dok njemu hrane ne manjka, meni manjka. Ako me,dakle, treba pravedno kazniti kako sam zavrijedio, onda tražim da budem kažnjen tako da dobivam hranu na državni račun u pritaneju." Vrlo je vjerojatno da se većina onih, koji su glasovali protiv Sokrata, nadala kako će on, suočen sa smrtnom kaznom, predložiti zatvor ili progon, ili već kakvu drugu kaznu koja bi spriječila njegovo javno govorenje. Time bi političari u potpunosti postigli svoj cilj, odnosno Sokratu zatvorili usta. Ali, Sokrat kategorički to odbacuje i to s dva razloga: Prvo, kad bi šutio, ne bi mogao obavljati zadaću koju mu je bog namijenio, izbjegao bi poslanstvo koje mu je povjereno. Drugo, ne bi mogao živjeti prema vlastitim zasadama uvjeren ο važnosti filozofiranja. Evo što zaključuje (37 Ε - 38 A): "čovjeku je najveće dobro svakog dana raspravljati ο vrlini i ο drugim stvarima, ο kojima ste me čuli da razgovaram i [vidjeli] kako istražujem samog

Poslije drugog glasovanja i konačne odluke na smrt, Sokrat je održao oproštajni govor. Možemo ga podijeliti u dva dijela: prvi je namijenjen onima koji su ga osudili na smrt, a drugi onima koji su glasovali za njegovo oslobođenje. Onima koji su ga osudili (a bilo ih je 360) Sokrat priopćuje dvije važne poruke. Prvo, uspoređuje smrt i zloću predočujući sjajnu i dirljivu igru slikama. Nije uistinu teško pobjeći smrti, već pobjeći zloći, jer ona trči puno brže od smrti. Stoga je i njegove tužitelje, spremne i žustre, dosegla brža zloća, dok je Sokrata, slabog i polakog, dosegla sporija smrt. Evo kako nam se slike otvaraju nad tim dubokim pojmovima (39 B): "Sad odlazim [sa suda pošto] ste me vi osudili na smrt, a njih je pak osudila sama istina zbog pokvarenosti i nepravednosti [ - pa neka krenu i oni]. Ja očekujem svoju kaznu, a oni svoju." Drugo, on im daje proročanstvo. Sucima, koji su ga osudili u nadi da će se zauvijek osloboditi onog koji ih je natjeravao da polože račun ο vlastitom životu, zbit će se upravo suprotno: u budućnosti će biti mnogih koji će činiti isto što je on prije činio, i bit će tim oštriji čim će biti mlađi. Evo, to su proročki zaključci onima koji su ga osudili (39

36

37

11. Treći govor i konačan preokret razina: Sokrat se izdiže iz svoje pozicije tuženika i preuzima ulogu suca nad svojim sucima

Giovanni Reale

D): "Ako držite da ćete time što ubijate ljude spriječiti nekoga da vam prigovori da ne živite pravo, niste to dobro smislili; na taj način izbjeći [položiti račun ο svom životu] nije niti moguće niti lijepo. Najbolji i najbrži je put onaj kojim pokušavate sami sebe učiniti što je moguće boljima, a ne tako da ušutkate drugoga. To je moje proročanstvo vama, koji ste me osudili, i tako sam s vama gotov." Ovaj je svjetonazor istinski i izvanredno važan: ubojstvom čovjeka ne može se ubiti ideja koju je stvorio i odjelotvorio, ako je ta ideja ujedno njegova životna ideja. Ako ta ideja dodiruje dno istine, ona se samo učvrsti smrću onoga tko ju je podržavao. Onim pak sucima, koji su ga oslobodili (njih je bilo 140), Sokrat upućuje poruku s općim razmišljanjima ο smrti i njenom smislu. Sokrat nije mogao imati precizne filozofske ideje ο besmrtnosti duše jer one podrazumijevaju metafizičke spoznaje do kojih je došao tek Platon. (Kako smo već spomenuli, u Fedonu, djelu u kojemu Sokrat govori ο poznatim dokazima ο besmrtnosti duše, Platon nam nedvojbeno daje do znanja da je tu lik Sokrata dramaturška krabulja, kojom prikriva vlastito lice.) Mora da je Sokratovo stajalište bilo upravo ono koje je iznio u Obrani. S racionalnog gledišta može se reći da je smrt jedna od ovih dviju stvari: ili svojevrsna vječna noć, odnosno nešto poput odlaska u apsolutno ništavilo, ili pak prijelaz u neki drugi život, na neko drugo mjesto, gdje su pravi suci i gdje se nalaze svi ostali umrli, besmrtni, gdje se živi sretnim životom. U oba ova slučaja smrt je zapravo dobit: u prvom slučaju nestankom svih stvari nestaje i patnje; u drugom se slučaju prelazi u blažen život. Sokrat je svakako bio sklon vjerovati, nečime što bismo mi danas nazvali vjerom, u onozemaljski život, dok je s racionalnog gledišta bio uvjeren da istinu ο tim stvarima ne poznaje ljudska, već samo božan38

<|fe^>

Uvod

ska mudrost. Posljednje riječi Obrane su dojmljive: "Međutim, sad je došlo vrijeme da pođemo: ja idem u smrt, a vi nastavljate živjeti. Tko će od nas bolje proći, ostaje zakrito svakome osim bogu." U jednoj prethodnoj rečenici Sokrat izražava svoje duboko uvjerenje (41 D): "nije moguće da dobar čovjek, niti u životu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo: prema sudbini dobrog čovjeka bogovi nisu ravnodušni." Dobro je istinita dimenzija apsoluta.

12. Sokratova smrt Smrtna kazna nad Sokratom nije bila izvršena neposredno nakon sudskog postupka, već više od mjesec dana kasnije. Bio je, naime, u Ateni običaj da se od dana kad je bila poslana ovjenčana lađa kao zavjet bogu Apolonu na otok Del, pa sve do njenog povratka, nije smjela izvršiti ni jedna smrtna kazna. U Fedonu Platon objašnjava (58 Α - C ) : "Tim se brodom, kako pričaju Atenjani, jednom vozio Tezej, vodeći na Kretu onih sedam mladića i djevojaka [koji su svakih devet godina trebali biti žtrvovani Minotauru u Labirintu]. No, on je spasio i sebe i njih. Priča se da su se Atenjani zavjetovali Apolonu da će, ako se ovi mladi ljudi spase, svake godine slati na Del svečano poslanstvo, koje oni svagda i još sad svake godine šalju bogu. A kad jednom započne taj blagdan, običaj je kod Atenjana da im za to vrijeme grad bude čist i da se nitko u državno ime ne smije pogubiti sve dok je lađa na putu za Del i dok se ne vrati natrag. Ponekad to traje dugo vremena, ako slučajno lađu zadrže vjetrovi. Početak svetkovine je dan kad Apolonov svećenik ovjenča krmu na lađi. To se zbilo, kako rekoh, jedan dan prije izricanja presude. Stoga je Sokrat morao provesti toliko vremena između osude i smrti."

39

Giovanni Reale

Kako nam je ostalo zabilježeno, u tom razdoblju (dok je Sokrat čekao izvršenje smrtne kazne) prijatelji su ga više puta preklinjali da pobjegne iz zatvora, što ne bi bilo teško izvedivo u tadašnjoj Ateni, uz pomoć prijatelja. Dijalog Kriton predstavlja posljednji od takvih pokušaja sa strane Sokratovog najdražeg prijatelja iz mladosti. Ali, prema Sokratovom mišljenju, poštivanje zakona, čak i ako je taj zakon krivo usmjeren, mora biti neprikosnoveno. Njegov je izbor stoga bio ostati u zatvoru i čekati izvršenje smrtne kazne. U dijalogu Fedon možemo čitati ο posljednjim Sokratovim satima, sve do trenutka kad ispija kukutu i umire. Riječi, koje Platon stavlja u usta samom Sokratu, kad je već bio gotovo mrtav i većim dijelom tijela ukočen od otrova, riječi, koje nam odjekuju kao da dolaze s onoga svijeta, izražavaju Sokratovu zadnju poruku na doista značajan način (118 A): "Kritone, dugujemo pijetla Asklepiju. Prinesite ga, nemojte zaboraviti!" Asklepije je bio bog liječništva. Stari su mu običavali žrtvovati pijetla kao zahvalnicu kad bi se izliječili od neke bolesti. Smrt se može, ako postoji nešto s one strane, shvatiti upravo kao oslobađanje tijela od njegovih zala, stoga kao svojevrsno iscjeljenje. I stavljajući Sokratu u usta te riječi, upravo u trenutku kad se već čini mrtvim, Platon nam ga predočuje kao da dolazi s druge strane još jednom u ovozemaljski život, eda bi nam prenio svoju zadnju poruku, u koju je siguran jer već dodiruje drugu stranu i utvrđuje da doista ima nečeg onkraj ovog života.

<φ>>

Uvod

Diogen Laertije se osvrće na to (II43): "Sokrat ne bijaše više među ljudima. I istom potom Atenjani se pokajaše, zatvoriše vježbališta i škole. Druge osudiše na progonstvo, Meleta na smrt, a Sokratu su odali počast tako da su mu podigli brončani kip koji su postavili na Pompej; kipar je bio Lisip. Istoga dana kad se vratio, Anita su prognali stanovnici Herakleje." Drugi izvori spominju da je i Anit bio osuđen na smrt. Ali gotovo sigurno se radi ο pretjerivanjima. Plutarh je zapisao (Zavist i mržnja 8): "Sokratove su klevetnike, budući da su bili nagnani do krajnosti pakosti, atenski građani do te mjere zamrzili da im nisu htjeli dati vatre, niti odgovariti na njihova pitanja, niti su se htjeli kupati u istim kupeljima gdje su oni boravili, prisiljavajući namještenike da izlijevaju vodu u kojoj su se prali, kao da je bila zagađena. U jednom su se trenutku oni objesili, ne mogavši više podnositi tu mržnju." Vjerojatniji su podaci koje nam ostavlja Diogen Laertije. Čak i tekst, koji je stajao na brončanom kipu što gaje podigao Lisip, sasvim nam je prihvatljiv, iako mora da se podizanje tog kipa zbilo nekoliko desetljeća poslije Sokratove smrti, kako su to znanstvenici ustvrdili (usp. G. Richter, ThePortraits ofthe Greeks, London, 1965, vol. II, str. 109. i dalje). Diogen kaže da su se Atenjani smjesta pokajali, ali ne kaže da su odmah dali Lisipu da izradi kip u njegovu čast. Tako su Atenjani posvetili Sokratov lik na dostojan način.

14.

Zaključak

Atenjani su burno reagirali na Sokratovu smrt: gorko su se kajali, objavljivali žalost u gradu, osuđivali suce, odavali počasti filozofu.

Već smo prije spomenuli (vidi odjeljak 4.) von Humboldtov tekst. Spomenimo još jednu misao, koju Camus zapisuje u Bilježnicama (II, 139): "Da bi neka misao promijenila svijet, mora prvo promijeniti život onoga tko je izriče. Da primjerom promijeni."

40

41

13. Reakcija Atenjana na Sokratovu smrt

Giovanni Reale

Ovdje bi dobro bilo prisjetiti se tih misli i na koncu izvući zaključke prema navedenim zabilješkama da bismo ih smjestili na pravo mjesto pri čitanju Obrane Sokratove. Von Humboldt kaže da veliki i izvanredni ljudi simboliziraju ideju, koja se može shvatiti samo zato jer je oni konkretno ostvaruju u svom životu. I naveli smo temeljnu Sokratovu ideju koju je Sokrat simbolizirao i otjelovio u svom životu: valja osloboditi dušu, izložiti je ispitima, da bi se mogla izliječiti, da bismo je učinili što je moguće boljom, sve dok se čovjek može ostvariti u svojoj pravoj vrijednosti. Treba imati na umu činjenicu da za Grke filozofiranje nije bilo čisto apstraktno istraživanje, već je bilo traženje onog istinitog što postaje dijelom stvarnosti. Ideje imaju smisla samo ako se proživljavaju i koliko se proživljavaju. Istina, do koje se dolazi razumom, jest upravo ona koja, proživljena, donosi čovjeku njegov telos i pridonosi njegovoj eudaimoniji. Zbog toga bismo mogli reći da Sokrat savršeno otjelovljuje filozofa kako su to zamišljali Grci. On je onaj koji traži istinu i čini je dijelom svog života, kojega vodi neprikosnovenom dosljednošću, pa sve do prihvaćanja smrtne kazne. Camus je rekao: "Da bi neka misao promijenila svijet, mora prvo promijeniti život onoga tko je izriče. Da primjerom promijeni." A Sokratov život doista je bio "primjer": primjer par excellence, primjer kakvim ga prikazuje Platon u Obrani. Ali i sam Sokrat je to na neki način razumio, pa pomalo ironično kaže (23 B): "Netko bi pomislio da se bog obraća upravo Sokratu, ali bog je iskoristio moje ime kao primjer (pamdeigma)". Sokratov se lik nameće poput "paradigme", ali ne na apstraktno metafizički način, već kao otjelovljenje onog najhitnijeg što služi primjerom idealnog filozofa.

104 42

>

U^od

<φ

Ukratko, u ruci imate remek-djelo života prikazano remek-djelom literature. Ogroman uspjeh kojeg je Obrana imala u prošlosti i kojeg ima danas može se na neki način promatrati poput Lisipovog kipa kojeg su Atenjani dali napraviti u Sokratovu čast. Ali u ovom slučaju radi se ο ogromnom dvočelnom poprsju: s jedne strane to je kip Sokratov, prikazan svojom mišlju i svojim životom, a s druge strane to je kip Platonov, kako je razumio i prikazao Sokrata, i stoga posvetio zauvijek.

G. Reale: Platonov

životopis

427 Platon se rada u Ateni. Diogen Laertije (III 2) piše da je Apolodor smještao dan Platonovog rođenja u 88. olimpijadu (428-425 prije Kr.), mjeseca Targeliona, što bi odgovaralo našem svibnju ili lipnju, na dan kad su stanovnici otoka Dela držali da se rodio Apolon. "Platon" nije ime koje su mu nadjenuli roditelji, već nadimak. Diogen Laertije (III 4) piše ο trima različitim objašnjenjima nadimka. Prema jednima, njegov učitelj gimnastike ga je tako nazivao zbog širine i veličine njegove tjelesne građe (pldtos znači upravo "širina, obujam"). Drugi pak kažu da je dobio taj nadimak jer je imao široko čelo. Treći pak zbog veličine njegovog spisateljskog stila. Najvjerojatnije je ipak ono prvo. Njegovo je pravo ime bilo Aristoklo, ime njegovog djeda s očeve strane. Platonov je otac, Ariston, potjecao iz obitelji koja je svoje porijeklo vukla sve od kralja Kodra. Također je i majka Periktiona pripadala plemenitoj i moćnoj obitelji, ο kojoj nam Diogen Laertije piše (III 1): "Platon bijaše sin Aristonov i Periktionin (...) koja je među svoje pretke ubrajala i Solona. Dropid bijaše Solonov brat i otac Kritijin, a njegov pak sin bijaše Kaleskro. Kaleskrovi sinovi bijahu Kritija, koji je bio jedan od tridesetorice tirana i Glaukon. Glaukon bijaše otac Karmidov i Periktionin. Platon bijaše sinom Periktioninim i Aristonovim." Ostala su djeca Periktionina i Aristova bila: sinovi Adimant i Glaukon (Platon je cijenio i poštovao svoju braću, učinivši ih sugo-

45

Giovanni Reale

Platonov životopis

vornicima u Državi) i kći Potona, od koje se kasnije rodio Speuzip, Platonov nasljednik na čelu Akademije.

Godine koje je Platon proveo sa Sokratom bile su odlučujuće za njega, na svaki način, ne samo za njegovu misao, već i za njegove bitne odluke.

409-407 Platonova mladost. Zajedno s Aristoksenom, Platon mora da je tri puta sudjelovao u vojnama: u Tanagri, Korintu i Delu, i to upravo u tom životnom razdoblju. Navodno je u Delu čak dobio nagradu za junaštvo.

408-407

404 Završava peloponeski rat i uspostavlja se spartanska prevlast. U Ateni vlast preuzimaju oligarsi, odnosno tridesetorica tirana, medu kojima se isticao Kritija, Platonov ujak, koji ga je pozvao da sudjeluje u vlasti, od koje se smjesta povukao razočaran.

403

Dvadesetogodišnji Platon postaje Sokratovim učenikom. Prije no što mu se pridružio, Platon se posvetio pjesništvu i družio se s heraklitovcem Kratilom. Diogen Laertije nam ο tome ostavlja neke zabilješke, koje, iako dijelom možda iskvarene, ipak sadrže elemente istine (III 4 - 5 ) : "Ima nekog tko kaže, poput Dikearka u prvoj knjizi Ο životu, da je Platon sudjelovao na Istamskom natjecanju, da se bavio slikarstvom i pisao pjesme, prvo ditirambe, a potom i lirske pjesme i tragedije (...) Priča se da je Sokrat sanjao kako mu je u krilo sletio mali labud, koji je odmah uzdignuo krila i uzletio, slatko pjevajući. Jedan dan poslije, kad su mu predstavili Platona kao učenika, rekao je do je ta mala ptica upravo on. Na početku (...) se bavio filozofijom slijedeći Heraklitove misli. Kasnije, dok se pripremao za sudjelovanje na natjecanju s jednom tragedijom, čuvši Sokratov glas ispred Dionizovog kazališta, spalio je svoje djelo uzviknuvši: 'Hefeste, samo tako naprijed! Platon te treba.' Od tog trenutka, kažu, - a imao je 20 godina - postao je Sokratovim učenikom sve do njegove smrti." Ο Platonovom odnosu prema heraklitovcu Kratilu može se pročitati i u prvoj knjizi (šesta glava) Aristotelove Metafizike.

Platon se nalazi u južnoj Italiji nagnan željom da upozna pitagorejce. Iz 7. Pisma (388 C) saznajemo da upoznaje Arhita. Tijekom tog putovanja zadržava se u Sirakuzi kod tirana Dioniza I., kojeg se

46

47

Nakon pobune demokrata, Kritija umire u bici kod Munikije, a vlast tridesetorice propada.

399 Sokrata osuđuju na smrt. Za osudu su u velikoj mjeri bili odgovorni demokrati, koji su od 401. g. postupno preuzimali sve čvršću vlast. To je uvjerilo Platona, što je u onom času bilo dobro, da se drži podalje od opasnog političkog života. Vjerojatno odmah nakon Sokratove osude, Platon se nađe u Megari s nekim sokratovcima (možda da bi izbjegao moguća progonstva, koja su mogli nametnuti Sokratovi tužitelji Sokratovim sljedbenicima). Ali, vjerojatno se u Megari zadržava tek kratko vrijeme.

388

Platonov životopis

Giovanni Reale

nadao obratiti na svoju ideju kralja-filozofa i one ideale koje je iznio u Gorgiji (djelo napisano odmah prije ili poslije tog putovanja). U Sirakuzi uspostavlja čvrsto prijateljstvo s Dionom, tiranovim rođakom, u kojem Platon pronalazi učenika sposobnog da postane kraljem-filozofom. Dioniz se tako silno uzrujao na Platona da ga je prodao kao roba u Eginu. Na sreću, u Egini se nalazio sokratovac Anikerid Kirenjanin, koji ga otkupljuje, kako nam to kazuje Diogen Laertije (III 20). (Taje priča možda malo nategnuta; Platon je možda bio prisiljen iskrcati se na Egini, gdje su ga, budući da su bili u ratu s Atenom, zasužnjili - no to je sve tek hipoteza.) Osim ovog putovanja u Italiju, koje je izvjesno jer ο njemu govori sam Platon u 7. pismu, možda je putovao i po Africi. Diogen Laertije piše (III 6): "Otišao je u Kirenu Teodoru matematičaru, zatim u Italiju pitagorejcima Filolaju i Euritu. Od tamo se odvažio prorocima u Egipat, gdje mu je pratiocem navodno bio Euripid, kojeg su, pošto se bio razbolio, izliječili svećenici nekakvim morskim lijekom, stoga i na jednom mjestu spominje: 'More ispire svo ljudsko zlo.' Međutim, Homer veli da su svi Egipćani liječnici. Platon je također odlučio sastati se s magima, ali ga je rat u Aziji natjerao da odustane od toga." Tu se radi ο mogućim putovanjima, ali nema načina da ih točno utvrdimo.

387

367 Platon boravi drugi put na Siciliji, u Sirakuzi. Pošto Dioniz I. umire, naslijedio ga je Dioniz II., koji je, kao što smo već spomenuli kod Diona, mogao više od oca ostvariti Platonove planove. Ali ubrzo se otkrilo da je Dioniz II. poput oca. Progna Diona s optužbom da potajno rovari protiv njega. Zadržava Platona gotovo kao taoca.

365 Pošto je bio buknuo rat, koji je zaokupio Dioniza osobno, Platon je mogao napustiti Sirakuzu i vratiti se u Atenu.

361 Platon boravi treći put na Siciliji, u Sirakuzi. Dion, koji se sklonio u Atenu, uvjeri ga da prihvati hitan poziv Dioniza II. da se vrati, nadajući se da će tako ublažiti tirana. Ali, odnos s Dionizom se pogoršavao i to jako. Samo posredovanjem Arhita i Tarantinjanina, Platon spašava živu glavu.

360 Povratak u Atenu.

357 Dion konačno uspije doći na vlast u Sirakuzi.

Od tog se vremena Platon, vrativši se u Atenu, posvećuje osnivanju škole. Uzeo je gimnaziju i park posvećen junaku Akademu, i otvori tamo školu koja dobi ime prema junaku, Akademija. Dijalog Menon je vjerojatno prvi školski programatski manifest. Akademija se ubrzo učvršćuje i privlači mnoge mlade i istaknute ljude. 46 48

353 Diona ubijaju urotnici pod vodstvom Kalipovim.

347 Platon, otprilike osamdesetogodišnjak, umire u Ateni.

Sokrat. Mozaik iz II. st. poslije Kr.

ΠΛΑΤΩΝΟΣ ΑΠΟΛΟΓΙΑ ΣΟΚΡΑΤΟΥΣ PLATONOVA OBRANA SOKRATOVA

- Ovakvim sam se pokazao kroz cijeli svoj život u javnim djelatnostima - za ono malo što sam vršio - i u običnom [životu] isto tako; nisam dopustio ništa što bi bilo protivno pravednosti. Apologia, 33A - Ta zar ti se ne čini da sam se za obranu pripravljao cijeli život. Sokrat. Gliptoteka u Munchenu.

Ksenofon, Memorabilia, IV 8,4.

Prvi dio VELIKI SOKRATOV

GOVOR

I. Prolog 1 (17 A - 19 A) II. Obrana protiv prvih tužitelja i Sokratova filozofska pozicija (19 A - 2 4 B) III. Obrana protiv drugih tužitelja (24 Β - 27 D ) IV. Zadaća i poruka Sokratova™ (27 D - 30 C) V. Moralno značenje Sokratovog poslanstva (30 C - 34 B) VI. Zaključne riječi obrane (34 Β - 35 D )

- Ja ću odlaziti od jednog do drugog od vas, ne čineći ništa drugo nego pokušati vas nagovoriti, i mlađe i starije, da se ne brinete niti oko tijela niti oko novca tako revno kako treba da se brinete da duša postane najboljom, i govorit ću vam: "Ne dolazi vrlina čovjeku od novca, nego se po vrlini stječe bogatstvo - a isto tako i sve ostale stvari, i obične i javne, postaju [samo po vrlini] dobro za ljude." 30A-B

55

I. Prolog 17 A - 18 A 17 A

5 Β

5

C

5

D

5 18 Α

5

"Οτι μεν υμεΤς, ώ άνδρες 'Αθηναίοι, ττεττόνθατε ύττό τ ω ν έμών κ α τ η γ ό ρ ω ν , ουκ οΐδα* εγώ δ' οδν και α υ τ ό ς υττ' α υ τ ώ ν ο λ ί γ ο υ έ μ α υ τ ο υ έττελαθόμην, οί/τω ττιθανώς ε λ ε γ ο ν . κ α ί τ ο ι αληθές γε ώς εττος ειττεΐν ουδέν είρήκασιν. μ ά λ ι σ τ α δε α υ τ ώ ν εν έ θ α υ μ α σ α τ ώ ν ττολλών ων έ ψ ε ύ σ α ν τ ο , τ ο ύ τ ο εν ω ε λ ε γ ο ν ώς χ ρ η ν υ μ ά ς ε υ λ α β ε ΐ σ θ α ι μ η ύττ' έμου έξαττατηθήτε ώς δεινού ό ν τ ο ς λέγειν, τ ό γ α ρ μ η α ί σ χ υ ν θ ή ν α ι ό τ ι α υ τ ί κ α υττ' έμου έ ξ ε λ ε γ χ θ ή σ ο ν τ α ι εργω, έττειδάν μηδ' όττωστιουν φ α ί ν ω μ α ι δεινός λέγειν, τ ο υ τ ό μοι εδοξεν α υ τ ώ ν ά ν α ι σ χ υ ν τ ό τ α τ ο ν είναι, ει μ η ά ρ α δεινόν κ α λ ο υ σ ι ν ο ύ τ ο ι λέγειν τ ο ν τ ά λ η θ η λ έ γ ο ν τ α * εί μεν γ ά ρ τ ο ύ τ ο λ έ γ ο υ σ ι ν , ό μ ο λ ο γ ο ί η ν α ν εγωγε ου κατά. τ ο ύ τ ο υ ς εΐναι ρήτωρ. ο ύ τ ο ι μεν ουν, ώσττερ εγώ λ έ γ ω , η τ ι η ουδέν αληθές είρήκασιν, υμεΐς δέ μ ο υ ά κ ο υ σεσθε ττάσαν τ η ν α λ ή θ ε ι α ν - ου μ έ ν τ ο ι μ α Δ ί α , ώ άνδρες 'Αθηναίοι, κεκαλλιεττημένους γε λ ό γ ο υ ς , ώσττερ οί τ ο ύ τ ω ν , ρ ή μ α σ ί τ ε και ό ν ό μ α σ ι ν ουδέ κ ε κ ο σ μ η μ έ ν ο υ ς , α λ λ ' ά κ ο ύ σεσθε εική λ ε γ ό μ ε ν α τ ο ΐ ς έττιτυχουσιν ο ν ό μ α σ α ν - ττιστεύω γ α ρ δίκαια εΤναι ά λ έ γ ω - και μηδείς ύ μ ώ ν τ τ ρ ο σ δ ο κ η σ ά τ ω άλλως* ούδέ γ ά ρ ά ν δήττου ττρέττοι, ώ άνδρες, τ ή δ ε τ η ηλικία ώσττερ μειρακίω τ τ λ ά τ τ ο ν τ ι λ ό γ ο υ ς εις υ μ ά ς εισιέναι. και μ έ ν τ ο ι και ττάνυ, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ ο ύ τ ο υ μ ώ ν δέομαι και τταρίεμαι- εάν διά τ ώ ν α υ τ ώ ν λ ό γ ω ν ά κ ο ύ η τ έ μ ο υ άττολ ο γ ο υ μ έ ν ο υ δι' ώνττερ ε'ι'ωθα λέγειν και εν ά γ ο ρ ά έττϊ τ ώ ν τραττε^ών, Υνα υ μ ώ ν ττολλοί ά κ η κ ό α σ ι , και ά λ λ ο θ ι , μ ή τ ε θαυμά^ειν μ ή τ ε θορυβεΐν τ ο ύ τ ο υ ενεκα. εχει γ ά ρ ο υ τ ω σ ί . ν υ ν εγώ ττρώτον έττϊ δ ι κ α σ τ ή ρ ι ο ν ά ν α β έ β η κ α , ε τ η γ ε γ ο ν ώ ς έ β δ ο μ ή κ ο ν τ α * ά τ ε χ ν ώ ς ουν ξένως εχω τ η ς ένθάδε λέξεως, ώσττερ ουν ά ν , εί τ ω ό ν τ ι ξένος έ τ ύ γ χ α ν ο ν ων, σ υ ν ε γ ι γ ν ώ σκετε δήττου ά ν μοι εί εν εκείνη τ ή φωνή τ ε και τ ω τρόττω ε λ ε γ ο ν εν οΐσττερ έ τ ε θ ρ ά μ μ η ν , και δή και ν υ ν τ ο ύ τ ο υ μ ώ ν δέομαι δίκαιον, ώς γέ μοι δοκώ, τ ο ν μεν τρόττον τ η ς λέξεως εάν - 'ίσως μεν γ ά ρ χειρών, ίσως δέ β ε λ τ ί ω ν ά ν ε'ιη - α υ τ ό δέ τ ο ύ τ ο σκοττεΐν και τ ο ύ τ ω τ ο ν ν ο υ ν ττροσέχειν, εί δίκαια λ έ γ ω ή μή· δ ι κ α σ τ ο ύ μεν γ ά ρ α ί / τ η α ρ ε τ ή , ρ ή τ ο ρ ο ς δε τ ά λ η θ η λέγειν.

104 56

Ι. Prolog 17 Α-

18 Α

Ne znam, Atenjani, kako su se vas dojmile riječi koje ste čuli od mojih tužitelja; što se pak mene tiče, ja sam gotovo zaboravio sebe samog: tako su uvjerljivo govorili. Međutim, da [ukratko] kažem, nisu rekli ništa istinito. A od svih laži koje su izrekli ponajviše me čudi jedna, a to je da se trebate čuvati da vas ne prevarim jer sam sposoban govornik. A najsramotnije od svega mi se učinilo to da se uopće neće postidjeti čim ih činjenicama opovrgnem jer će se pokazati da uopće nisam vješt s riječima. Osim ako ne nazivaju dobrim govornikom onoga koji govori istinu. Ako to misle, mogao bih pristati da sam govornik, ali ne njihova kova. — Da [vam] ponovim: ovi ovdje nisu rekli gotovo ništa istinito, od mene ćete pak čuti cijelu istinu. Međutim, Atenjani, tako mi Zeusa, nećete od mene čuti govore nakićene [biranim] frazama i riječima, kakvi su njihovi, niti skladno složene rečenice, već ćete čuti riječi gotovo nasumce izabrane, kako mi [spontano] nadođu - jer vjerujem da je pravo ono što govorim - i neka nitko od vas ne očekuje ništa drugo! Ne bi, naime, ο ljudi, dolikovalo čovjeku moje dobi da vam se obraćam poput dječarca koji izmišlja priče 2 . Ali vas, Atenjani, jedino molim i preklinjem: ako me čujete da se branim istim riječima kakvima se obično služim na trgu pri stolovima [za mijenjanje novca]3, gdje ste me mnogi čuli govoriti, ili igdje drugdje, nemojte se čuditi niti me ne prekidajte 4 . Radi se, naime ο sljedećem: meni je sedamdeseta godina, i sad tek po prvi put izlazim pred sud pa se osjećam poput tuđinca nevještog ovdašnjem načinu govorenja 5 . Kao što biste s razumijevanjem prihvatili, kad bih doista bio stranac, da govorim narječjem i stilom u kojem sam odrastao, isto tako od vas tražim sad nešto što smatram pravednim: da zanemarite način na koji govorim - taj bi možda mogao biti bolji, možda gori i da pripazite i promislite govorim li istinu ili ne; to je naime sudačka vrlina, dok je vrlina govornika govoriti istinu.

Uvodne S°kratove na omene P

Ι. Prolog 18Α-Ε

I. Prolog 18Α-Ε

Β

5

C

5

D

5

Ε

Π ρ ώ τ ο ν μεν ουν δίκαιος είμι ά τ τ ο λ ο γ ή σ α σ θ α ι , ώ άνδρες ΆθηναΤοι, ττρός τ α ττρώτά μου ψευδή κ α τ η γ ο ρ η μ έ ν α και τ ο υ ς ττρώτους κ α τ ή γ ο ρ ο υ ς , εττειτα δε ττρός τ α ύ σ τ ε ρ ο ν και τ ο υ ς ύ σ τ ε ρ ο υ ς , έμου γ α ρ ττολλοί κ α τ ή γ ο ρ ο ι γ ε γ ό ν α σ ι ττρός υ μ ά ς και ττάλαι τ τ ο λ λ ά ήδη ε τ η και ουδέν αληθές λ έ γ ο ν τ ε ς , ους εγώ μ ά λ λ ο ν φ ο β ο ύ μ α ι ή τ ο υ ς ά μ φ ί " Α ν υ τ ο ν , καίττερ ο ν τ ά ς και τ ο ύ τ ο υ ς δεινούς· α λ λ ' έκεΐνοι δεινότεροι, ώ άνδρες, οι ύ μ ώ ν τ ο υ ς ττολλούς εκ τταίδων τ τ α ρ α λ α μ β ά ν ο ν τ ε ς εττειθόν τ ε και κ α τ η γ ο ρ ο ύ ν εμου μ ά λ λ ο ν ούδεν αληθές, ώς ε σ τ ί ν τ ι ς Σ ω κ ρ ά τ η ς σ ο φ ό ς ά ν ή ρ , τ ά τ ε μ ε τ έ ω ρ α φ ρ ο ν τ ι σ τ ή ς και τ α ύττό γης τ τ ά ν τ α άνε^ητηκώς και τ ο ν η τ τ ω λ ό γ ο ν κ ρ ε ί τ τ ω ττοιών. ο ύ τ ο ι , ώ άνδρες 'Αθηναίοι, <οί> τ α ύ τ η ν τ η ν φ ή μ η ν κ α τ α σ κ ε δ ά σ α ν τ ε ς , οί δεινό! είσίν μ ο υ κατήγοροι* οί γ α ρ άκούοντες ηγούνται τους τ α ύ τ α ^ητουντας ούδε θεούς νομί^ειν. εττειτα είσιν ο ύ τ ο ι οί κ α τ ή γ ο ρ ο ι ττολλοί και ττολύν χ ρ ο ν ο ν ήδη κ α τ η γ ο ρ η κ ό τ ε ς , ετι δε και εν τ α ύ τ η τ ή ήλικία λ έ γ ο ν τ ε ς ττρός ύ μ ά ς εν ή ά ν μ ά λ ι σ τ α έττιστεύσατε, ττανδες ό ν τ ε ς ενιοι ύ μ ώ ν και μειράκια, ά τ ε χ ν ώ ς ερήμην κ α τ η γ ο ρ ο υ ν τ ε ς άττολογ ο υ μ έ ν ο υ ούδενός. ό δε τ τ ά ν τ ω ν ά λ ο γ ώ τ α τ ο ν , ό τ ι ούδε τ α ο ν ό μ α τ α οΐόν τ ε α ύ τ ώ ν είδέναι και ειττεΤν, ττλήν ει τ ι ς κωμωδοττοιός τ υ γ χ ά ν ε ι ών. όσοι δε φθόνω και δ ι α β ο λ ή χ ρ ώ μ ε ν ο ι ύ μ ά ς άνέττειθον - οί δε και α ύ τ ο ί ττεττεισμενοι ά λ λ ο υ ς ττείθοντες - ούτοι ττάντες άττορώτατοί είσιν ούδε γ ά ρ ά ν α β ι β ά σ α σ θ α ι οΐόν τ ' ε σ τ ί ν α ύ τ ώ ν έ ν τ α υ θ ο ΐ ούδ' έλέγξαι ούδένα, ά λ λ ' ά ν ά γ κ η ά τ ε χ ν ώ ς ώσττερ σ κ ι α μ α χ ε ΐ ν άττολογούμ ε ν ό ν τ ε και έ λ έ γ χ ε ι ν μηδενός άττοκρινομένου. ά ξ ι ώ σ α τ ε ουν και ύμεΐς, ώσττερ εγώ λέγω, δ ι τ τ ο ύ ς μου τ ο ύ ς κ α τ η γ ό ρ ο υ ς γεγονέναι, ετέρους μεν τ ο ύ ς ά ρ τ ι κ α τ η γ ο ρ ή σ α ν τ α ς , ετέρους δέ τ ο ύ ς ττάλαι οίίς εγώ λ έ γ ω , και οίήθητε δεΐν ττρός εκείνους ττρώτόν με άττολογήσασθαι* και γ ά ρ ύμεϊς εκείνων ττρότερον ή κ ο ύ σ α τ ε κ α τ η γ ο ρ ο ύ ν τ ω ν και ττολύ μ ά λ λ ο ν ή τ ώ ν δ ε τ ώ ν ύστερον.

104 58

Prvo, Atenjani, smatram da je u redu da se obranim od optužbi,

Kriteriji

kojima sam najprije lažno optužen, i od prvih tužitelja, zatim od kasnijih optužbi i tužitelja. — Mene od davnine i već puno godina mnogi pred vama optužuju, a da pritom ne govore istinu. Tih se ja više bojim 6

nego Anita i njegovih drugova, iako su i ovi strašni. Međutim, ο ljudi, opasniji su oni koji su vam, prigrljujući mnoge od vas već od mladosti, napunili uši posve neistinitim optužbama protiv mene: "Postoji tamo neki Sokrat, mudar čovjek, duboki mislilac ο nebeskim pojavama jer je već sve pod zemljom istražio - i koji slabiji govor pretvara u jači.7" Ο Atenjani, ovi su, pustivši takvu glasinu, opaki moji tužitelji! Jer koji to slušaju misle da ljudi koji proučavaju spomenute stvari isto tako ne štuju niti bogove. Nadalje, ima puno takvih tužitelja, koji me već dulje vremena optužuju, a još pritom obraćajući se nekima od vas dok ste još bili djeca i mladići8, u takvoj dobi kad ste bili još prilično lakovjerni 9 , osudili su me iz ogluhe 10 budući da nije bilo nikoga tko bi me branio. A najneobičnije od svega je to da nije moguće niti znati niti spomenuti njihova imena, osim ako netko slučajno nije pisac komedija 11 . — Drugi su vas mržnjom i klevetom huškali - a neki opet sami uvjereni nagovarali su ostale protiv mene 12 - no ti su sad nepristupačni: nemoguće je naime niti dovesti si13 ovamo ikoga od njih niti ga opovrgnuti; stoga mi ne preostaje ništa drugo nego braniti se kao da se borim protiv sjena 14 i opovrći optužbe u izočnosti ikoga od njih tko bi mi uzvraćao odgovorima. — Vidite sad i sami, kažem vam, kako imam dvostruke tužitelje: jedne koji me optužuju sad, druge pak koji me već odavno optužuju - ove ο kojima vam upravo govorim, i uvjerite se da je nužno da se prvo obranim od potonjih: od njih ste, naime, čuli optužbe [protiv mene] puno prije onih prvih.

u

svojoj

obram

19 Α

5

I. Prolog 18 A - 19 A

/. Prolog 18 Α - 19 Α

Ε?εν ά τ τ ο λ ο γ η τ έ ο ν δη, ώ ά ν δ ρ ε ς 'Αθηναίοι, και έτπχειρητε'ον υ μ ώ ν έξελέσθαι τ η ν δ ι α β ο λ ή ν ην υμεΐς εν ττολλώ χ ρ ό ν φ , ε σ χ ε τ ε τ α υ τ η ν εν ο ύ τ ω ς ό λ ί γ ω χ ρ ό ν ω . β ο υ λ ο ί μ η ν μεν ο υ ν ά ν τ ο ύ τ ο ο ϋ τ ω ς γ ε ν έ σ θ α ι , ει τ ι ά μ ε ι ν ο ν και υ μ ΐ ν και έμοί, και ττλέον τ ί με ττοιήσαι ά τ τ ο λ ο γ ο υ μ ε ν ο ν ο ΐ μ α ι δέ α υ τ ο χ α λ ε τ τ ό ν ε ΐ ν α ι , και ου ττάνυ με λ α ν θ ά ν ε ι ο ΐ ό ν έ σ τ ι ν . ό μ ω ς τ ο ύ τ ο μ ε ν ϊ τ ω οττη τ ω θεώ φ ί λ ο ν , τ ω δέ ν ο μ ω ττειστέον και άττολογητέον.

Dobro 15 , Atenjani: sad mi je dužnost braniti se i u tako kratkom vremenu pokušati iz vas iskorijeniti klevetu koja već odavno postoji u vama16. Volio bih uspjeti u tome17, ako je tako na ikoji način bolje i za vas i za mene, i da svojom obranom postignem neko [dobro]18; znam da je to teško i posve sam svjestan na čemu sam. Što god bilo, neka krene kako je bogu drago, zakonu se valja pokoriti i [moja je dužnost] braniti se.

104 60

II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε -

Β

5 C

5

D

5

Ε

5 20 Α

21

C

II. Obrana protiv prvih tužitelja 62 Ε - 21 C

Ά ν α λ ά β ω μ ε ν ουν z\ α ρ χ ή ς τις ή κ α τ η γ ο ρ ί α ε σ τ ί ν έξ ης ή έμή δ ι α β ο λ ή γ έ γ ο ν ε ν , ή δή και ττιστεύων Μ έ λ η τ ό ς με έγράψ α τ ο τ ή ν γ ρ α φ ή ν τ α υ τ η ν . ε ΐ ε ν τ ί δή λ έ γ ο ν τ ε ς δ ι έ β α λ λ ο ν οί δ ι α β ά λ λ ο ν τ ε ς ; ώσττερ ουν κ α τ η γ ό ρ ω ν τ ή ν α ν τ ω μ ο σ ι α ν δεΤ α ν α γ ν ώ ν α ι α υ τ ώ ν "Σωκράτης άδικεΐ και π ε ρ ι ε ρ γ ά ζ ε τ α ι £ητών τ ά τε ύττό γης και ούράνια και τ ο ν ή τ τ ω λ ό γ ο ν κρείττω ττοιών και άλλους τ α ύ τ ά τ α ύ τ α διδάσκων." τ ο ι α ύ τ η τις ε σ τ ί ν τ α ύ τ α γ ά ρ έωράτε και α ύ τ ο ί εν τ ή 'Αριστοφάνους κωμωδία, Σ ω κ ρ ά τ η τ ι ν ά έκεΐ ττεριφερόμενον, φ ά σ κ ο ν τ ά τε ά ε ρ ο β α τ ε ΐ ν και ά λ λ η ν ττολλήν φ λ υ α ρ ί α ν φ λ υ α ρ ο υ ν τ α , ων εγώ ούδεν οί/τε μ έ γ α ούτε μικρόν ττέρι έτταΐω. και ο ύ χ ώς ά τ ι μ ά ^ ω ν λ έ γ ω τ ή ν τ ο ι α ύ τ η ν έττιστήμην, εϊ τις ττερί τ ώ ν τ ο ι ο ύ τ ω ν σ ο φ ο ς έστιν - μή ττως εγώ ύττό Μ ε λ ή τ ο υ τ ο σ α ύ τ α ς δίκας φεύγοιμι ά λ λ ά γ ά ρ έμοί τ ο ύ τ ω ν , ώ άνδρες 'Αθηναίοι, ούδεν μ έ τ ε σ τ ι ν . μ ά ρ τ υ ρ α ς δε αυ ύ μ ώ ν τ ο ύ ς ττολλούς τταρέχομαι, και άξιώ ύ μ ά ς ά λ λ ή λ ο υ ς διδάσκειν τ ε και φρά^ειν, όσοι έμου ττώττοτε ά κ η κ ό α τ ε δ ι α λ ε γ ο μ έ ν ο υ - ττολλοί δε ύ μ ώ ν οί τ ο ι ο ύ τ ο ! είσιν φράζετε ουν ά λ λ ή λ ο ι ς εί ττώττοτε ή μικρόν ή μ έ γ α ήκουσέ τις ύ μ ώ ν έμου ττερί τ ώ ν τ ο ι ο ύ τ ω ν δ ι α λ ε γ ό μ έ ν ο υ , και εκ τ ο ύ τ ο υ γνώσεσθε ότι τ ο ι α υ τ ' εστί και τ ά λ λ α ττερι έμου α οιω ττολλοί λέγουσιν. Ά λ λ ά γ ά ρ οί/τε τ ο ύ τ ω ν ούδέν έ σ τ ι ν , ούδέ γ ' ει τ ί ν ο ς άκηκόατε ώς εγώ τταιδεύειν έττιχειρώ άνθρώττους και χ ρ ή μ α τ α τ τ ρ ά τ τ ο μ α ι , ούδέ τ ο ύ τ ο άληθές. έττεί και τ ο υ τ ό γέ μοι δοκεΐ κ α λ ό ν εΐναι, ε'ι τις οΐός τ ' ε'ιη τταιδεύειν άνθρώττους ώσττερ Γοργίας τ ε ό ΑεοντΤνος και Πρόδικος ό Κεΐος και Ίττττίας ό ΉλεΤος. τ ο ύ τ ω ν γ ά ρ έ κ α σ τ ο ς , ώ άνδρες, οΐός τ ' ε σ τ ί ν ιών εις έ κ ά σ τ η ν τ ώ ν ττόλεων τ ο ύ ς νέους - οΐς εξεστι τ ώ ν ε α υ τ ώ ν ττολιτών ττροΐκα συνεΤναι ω ά ν β ο ύ λ ω ν τ α ι - τ ο ύ τ ο υ ς ττείθουσι τ ά ς εκείνων σ υ ν ο υ σ ί α ς άττολιττόντας σ φ ί σ ι ν συνεΤναι χ ρ ή μ α τ α δ ί δ ο ν τ α ς και χ ά ρ ι ν ττροσειδέναι. έττεί και ά λ λ ο ς ά ν ή ρ έστι Πάριος ένθάδε σ ο φ ό ς όν εγώ ή σ θ ό μ η ν έ τ π δ η μ ο υ ν τ α · ε τ υ χ ο ν γ ά ρ ττροσελθών άνδρί ός τετέλεκε χ ρ ή μ α τ α σοφισταΤς

Pogledajmo ponovo iz početka što mi se to zamjera 19 , a iz čega se izrodila ova kleveta protiv mene i kojoj je izgleda20 Melet vjerujući pokrenuo sudski postupak protiv mene. Dobro: što tvrde moji klevetnici u kleveti? Njihova se zamjerka mora shvatiti [ozbiljno] kao da su je sastavili pravi tužitelji: "Sokrat čini zločin time što se svesrdno bavi proučavanjem podzemnih i nebeskih stvari, slabiji govoor pretvara u jači i ostale podučava u tim istim stvarima." Otprilike tako nekako ide optužba. Sve ste to već vidjeli u Aristofanovoj komediji: neki tamo Sokrat lebdi unaokolo, tvrdi da hoda zrakom 21 i brblja svakojake druge besmislice; sve to meni nije niti puno niti malo razumljivo. Ne pričam ο tom znanstvu s omalovažavanjem ako je tko mudar u tim stvarima - da me Melet ne bi i zbog toga optužio - nego, Atenjani, mene se te stvari uopće ne tiču. Još jednom 22 pozivam mnoge od vas kao svjedoke i zahtijevam da vi jedni druge uputite i jedni drugima kažete - svi vi koji ste me ikad čuli kako se razgovaram, a ima vas mnogo koji ste me čuli - , da kažete jedni drugima jesam li ja ikad raspravljao ο prije navedenim stvarima, i potom ćete razabrati da su i sve ostale stvari, koje ο meni mnogi govore, isto tako bespredmetne. U stvari, ništa od svega toga nije [istina]. — Ako ste od nekoga čuli da se ja laćam izobražavanja ljudi i za to da tražim novce, čak niti to nije istina. Ipak, čini mi se da je dobra stvar ako je netko sposoban obrazovati ljude, kao što to čine Gorgija Leontinjanin, Prodik Kejanjin i Hipija Eliđanin 23 . Ο ljudi, svaki od njih može ići od grada do grada i nagovarati mlade ljude - koji se inače mogu zabadava družiti s ikojim od sugrađana - da se prestanu družiti sa sugrađanima, već da se priduže njima i, pošto su dali novce, pokažu se zahvalnima. Isto tako, postoji i jedan drugi čovjek, Paranin, sofist, za kojeg sam doznao da ovdje stanuje 24 . Tih sam dana slučajno naišao na čovjeka koji

62

63

Optužba da se Sokrat bavi proučavanjem podzemnih i nebeskih stvari

Optužba da je Sokrat sofist

II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 A-D

Β

5

C

5

D

5

5 ττλείω ή σ ύ μ π α ν τ ε ς oi άλλοι, Κ α λ λ ί α τ ώ Ίττττονίκου· τ ο ύ τ ο ν ουν ά ν η ρ ό μ η ν - έ σ τ ό ν γ ά ρ α ύ τ ώ δυο υεΐ - " Ώ Κ α λ λ ί α , ην δ* εγώ, "ει μεν σ ο υ τ ώ ύεΤ ττώλω ή μ ό σ χ ω έγενέσθην, ειχομεν ά ν α υ τ ο ΐ ν έ τ τ ι σ τ ά τ η ν λ α β ε ί ν και μ ι σ θ ώ σ α σ θ α ι δς ε μ ε λ λ ε ν α ύ τ ώ κ α λ ώ τε κ ά γ α θ ώ ττοιήσειν τ η ν ττροσήκουσαν ά ρ ε τ ή ν , ην δ' ά ν ο ύ τ ο ς ή τ ώ ν ίτττπκών τις ή τ ώ ν γ ε ω ρ γ ι κ ώ ν ν υ ν δ' έττειδή άνθρώττω έ σ τ ό ν , τ ί ν α α υ τ ο ΐ ν εν νώ 'έχεις έττιστάτην λαβεΐν; τις τ η ς τ ο ι α ύ τ η ς άρετής, τ η ς άνθρωττίνης τ ε και ττολιτικής, έττιστήμων ε σ τ ί ν ; ο ΐ μ α ι γ ά ρ σε έσκέφθαι διά τ η ν τ ώ ν ύέων κ τ ή σ ι ν . ε σ τ ί ν τις," εφην εγώ, "ή ου; "Πάνυ γε," ή δ' ός. "Τις," ην δ' εγώ, "και ττοδαττός, και ττόσου διδάσκει" "Εύηνος," εφη, "ώ Σώκρατες, Πάριος, ττέντε μνών." και εγώ τ ο ν Ευηνον έ μ α κ ά ρ ι σ α εί ώς ά λ η θ ώ ς εχοι τ α υ τ η ν τ η ν τ έ χ ν η ν και ο ύ τ ω ς έμμελώς διδάσκει. έγω γ ο υ ν και αυτός έκαλλυνόμην τε και ήβρυνόμην άν εί ήττιστάμην τ α ύ τ α * ά λ λ ' ου γ ά ρ έ τ τ ι σ τ α μ α ι , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι . Ύττολάβοι ά ν ουν τις υ μ ώ ν ίσως· "'Αλλ', ώ Σώκρατες, τ ό σ ο ν τ ί έστι ττράγμα; ττόθεν αί δ ι α β ο λ α ί σοι α ύ τ α ι γ ε γ ό ν α σ ι ν ; ου γ ά ρ δήττου σ ο υ γε ουδέν τ ώ ν ά λ λ ω ν ττεριττότερον ττραγματευομένου εττειτα τ ο σ α ύ τ η φ ή μ η τε και λόγος γέγονεν, εί μ ή τ ι εττραττες ά λ λ ο ι ο ν ή οι ττολλοί. λέγε ουν ή μ ι ν τ ί έ σ τ ι ν , Υν α μ ή ήμεΐς ττερί σ ο υ α ύ τ ο σ χ ε δ ι ά ^ ω μ ε ν . " τ α υ τ ί μοι δοκεΐ δ ί κ α ι α λέγειν ό λ έ γ ω ν , κ ά γ ώ ύ μ ΐ ν ττειράσομαι άττοδεΐξαι τ ί ττοτ' ε σ τ ί ν τ ο ύ τ ο ό έμοί ττεττοίηκεν τ ό τ ε ό ν ο μ α και τ η ν δ ι α β ο λ ή ν . ά κ ο υ ε τ ε δή. και 'ίσως μέν δόξω τ ι σ ί ν υ μ ώ ν τταί^ειν ευ μ έ ν τ ο ι 'ιστε, τ τ ά σ α ν ύ μ ΐ ν τ ή ν ά λ ή θ ε ι α ν έρώ. έγώ γ ά ρ , ώ άνδρες ΆθηναΤοι, δι' ουδέν ά λ λ ' ή δια σ ο φ ί α ν τ ι ν ά τ ο ύ τ ο τ ό ό ν ο μ α ε σ χ η κ α . ττοίαν δή σ ο φ ί α ν τ α υ τ η ν ; ήττερ ε σ τ ί ν 'ίσως άνθρωττίνη σοφία* τ ώ ό ν τ ι γ ά ρ κινδυνεύω τ α υ τ η ν είναι σ ο φ ό ς , ο ύ τ ο ι δέ τ ά χ ' ά ν , ους ά ρ τ ι

104

II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 A-D

je na sofiste potrošio više novca nego svi ostali zajedno: Kaliju, Hiponikova sina25, i tog sam čovjeka - on je, naime, otac dvoje djece upitao: — Kalijo, rekoh, da su tvoja djeca ždrijepci ili telići, mogli bismo izabrati i platiti nekoga koji bi se brinuo da postanu lijepi i dobri u vrlini koja im je svojstvena, i taj bi netko mogao biti konjušar ili seljak. No, budući da su tvoja djeca ljudi, koga imaš na umu dati im kao podučavatelja? Onoga tko je znalac u pripadnoj vrlini, u vrlini svojstvenoj dobrom čovjeku i dobrom građaninu 26 , zar ne? Mislim da si dobro ο tome porazmislio budući da imaš djecu. Postoji li netko takav, rekoh, ili ga nema? — Svakako da ga ima, odgovori on. — Tko je, upitah, i odakle i za koju cijenu podučava? — Sokrate, reče, to je Euen 27 , s otoka Para i podučava za pet mina 28 . — Euena smatram doista sretnikom ako on posjeduje tu vještinu i za tako umjerenu cijenu podučava! Ja bih se sigurno hvalisao i pravio važan da se u to razumijem; ali, Atenjani, ja se u to [doista] ne razumijem. Ovdje bi se netko od vas mogao sad ubaciti: — Nego, Sokrate, što je onda tvoj posao? Odakle su nastale one klevete protiv tebe? Sigurno ne zbog toga što se ti ne bi bavio nekim posebnim poslom koji odskače od ostalih kad je nastala takva glasina i priča. Ne bi do toga došlo da se ti ne baviš nekim drukčijim stvarima od ostalih. Reci nam sam, da ne bismo morali ishitreno nagađati, ο čemu se radi. — Onaj koji tako govori, čini mi se, pravo zbori; ja ću vam pokušati pokazati što je uzrokom da su meni prišili to ime 29 i odakle ta kleveta. Poslušajte! Možda se nekima od vas čini da neozbiljno govorim; međutim znajte da ću vam reći cijelu istinu. Ja sam, Atenjani, dobio to ime ni zbog čega drugoga doli zbog nekakve mudrosti. Ο kakvoj je mudrosti riječ? Ο ljudskoj mudrosti, pretpostavljam. Jedino bih se u takvoj usudio biti mudar. Oni, koje sam malo prije spomenuo,

65

Sokratovu

II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε - 21 C Ε

5

21 Α

5

Β

5

C

5

ε λ ε γ ο ν , μεί^ω τ ι ν ά ή κ α τ ' άνθρωττον σ ο φ ί α ν σοφοί εΐεν, ή ουκ εχω τ ί λέγω* ου γ ά ρ δή εγωγε α υ τ ή ν έττίσταμαι, ά λ λ ' ό σ τ ι ς φησί ψ ε ύ δ ε τ α ι τε και έττί δ ι α β ο λ ή τ ή έμή λέγει, καί μοι, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , μ ή θ ο ρ υ β ή σ η τ ε , μηδ' εάν δόξω τ ι υ μ ΐ ν μ έ γ α λ έ γ ε ι ν ου γ ά ρ έμόν έρώ τ ο ν λ ό γ ο ν όν ά ν λ έ γ ω , ά λ λ ' εις άξιόχρεων ύ μ ΐ ν τ ο ν λ έ γ ο ν τ α ά ν ο ί σ ω . τ ή ς γ ά ρ έμής, ει δή τις έ σ τ ι ν σ ο φ ί α καί οια, μ ά ρ τ υ ρ α υ μ ΐ ν τταρέξομαι τ ο ν θεόν τ ο ν εν ΔελφοΤς. Χ α ι ρ ε φ ώ ν τ α γ ά ρ 'ιστε ιτου. ο ύ τ ο ς έμός τε έ τ α ΐ ρ ο ς ήν εκ νέου καί υ μ ώ ν τ ω ττλήθει έ τ α ΐ ρ ό ς τ ε καί σ υ ν έ φ υ γ ε τ ή ν φ υ γ ή ν τ α υ τ η ν καί μεθ' υ μ ώ ν κ α τ ή λ θ ε , καί 'ιστε δή οίος ήν Χαιρεφών, ώς σ φ ο δ ρ ό ς εφ' ό τ ι όρμήσειεν. καί δή ττοτε καί εις Δ ε λ φ ο ύ ς έλθών έ τ ό λ μ η σ ε τ ο ύ τ ο μ α ν τ ε υ σ α σ θ α ι - καί, όττερ λέγω, μή θορυβείτε, ώ άνδρες - ήρετο γ ά ρ δή ει τις έμου ε'ιη σοφ-ώτερος. ά ν ε ΐ λ ε ν ουν ή Πυθία μ η δ έ ν α σ ο φ ώ τ ε ρ ο ν είναι, καί τ ο ύ τ ω ν ττέρι ό ά δ ε λ φ ό ς υ μ ΐ ν α υ τ ο υ ουτοσί μαρτυρήσει, έττειδή εκείνος τετελευτηκεν. Σκέψασθε δή ών ενεκα τ α ύ τ α λέγω* μ έ λ λ ω γ ά ρ υ μ ά ς διδάξειν όθεν μοι ή δ ι α β ο λ ή γ έ γ ο ν ε ν . τ α ύ τ α γ ά ρ εγώ ά κ ο υ σ α ς έ ν ε θ υ μ ο υ μ η ν ουτωσί* "Τι ττοτε λέγει ό θεός, και τ ι ττοτε α ί ν ί τ τ ε τ α ι ; εγώ γ ά ρ δή οί/τε μ έ γ α οί/τε σ μ ι κ ρ ό ν σ υ ν ο ι δ α έ μ α υ τ ώ σ ο φ ό ς ώ ν τ ί ουν ττοτε λέγει φ ά σ κ ω ν έμέ σ ο φ ω τ α τ ο ν εΐναι; ου γ ά ρ δήττου ψ ε ύ δ ε τ α ι γε* ου γ ά ρ θέμις α υ τ ώ . " καί ττολυν μεν χ ρ ό ν ο ν ήττόρουν τ ί ττοτε λέγει· εττειτα μόγις ιτάνυ έττί £ήτησιν α υ τ ο υ τ ο ι α υ τ η ν τ ι ν ά έτραττόμην. ή λ θ ο ν έττί τ ι ν α τ ώ ν δ ο κ ο υ ν τ ω ν σ ο φ ώ ν εΐναι, ώς ε ν τ α ύ θ α ε'ιττερ ττου ελέγχων τ ό μ α ν τ ε ΐ ο ν καί άττοφανών τ ω χ ρ η σ μ ώ ότι "Ουτοσί έμου σοφώτερός έστι, σ υ δ' έμέ εφησθα." διασκοττών ουν τ ο ύ τ ο ν - ο ν ό μ α τ ι γ ά ρ ουδέν δέομαι λέγειν, ήν δέ τ ι ς τ ώ ν ττολιτικών ττρός όν έγώ σκοττών τ ο ι ο ύ τ ο ν τ ι ετταθον, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , καί δ ι α λ ε γ ό μ ε ν ο ς α υ τ ώ - εδοξέ μοι ο ύ τ ο ς ό ά ν ή ρ δοκεΐν μεν είναι σ ο φ ό ς ά λ λ ο ι ς τ ε ττολλοΐς άνθρώττοις καί μ ά λ ι σ τ α έαυτώ, είναι δ' ου* κάττειτα έττειρώ-

66

II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε - 21 C

mora da su mudri u nekoj mudrosti, koja je veća od ljudske, ili pak ne znam što da rečem. Ja se svakako ne razumijem u tu mudrost; onaj koji tako tvrdi, laže i pridonosi mojoj kleveti. — Nemojte me preki- Odgovor dati, Atenjani, ako vam se čini da se hvalim. Riječi, naime, koje ću delfijskog proroštva ο vam upravo kazati nisu moj izum, već ću se pred vama pozvati na Sokratovoj vjerodostojnu riječ. Ο toj mudrosti, ako je ima kod mene i koja mu mudrosti i drago ona bila, pozvat ću da vam svjedoči bog 30 u Delfima. — Vi ste Sokratov pokušaj da sigurno upoznali Herefonta 31 . On bijaše moj drug od mladosti, bio je shvati pristalica vaše stranke, s vama je zajedno otišao u progonstvo i s vama proročanstvo se zajedno vratio [iz progonstva]. I vidjeli ste kakav je bio Herefont, kako je bio žustar kad god bi se nečeg prihvatio. Jednom se, otišavši u Delfe, odvažio pitati proročište 32 - ljudi, kako rekoh, nemojte galamiti pitao je, dakle, ima li koga tko bi bio mudriji od mene. Pitija je odgovorila da nema nikoga tko bi bio mudriji. Kako je Herefont mrtav, to će potvrditi njegov brat, koji je sad tu s nama. Promotrite zbog čega vam to govorim. Namjeravam vam, naime, pokazati odakle potječe kleveta protiv mene. Pošto sam to bio čuo, ovakve su mi misli došle na um: "Pa što to govori bog? Što znače te nejasne riječi? Ja sam pak svjestan da nisam niti jako niti malo mudar. Sto pak hoće reći [bog] kad kaže da sam najmudriji? Sigurno ne laže; to bogu nije dozvoljeno 33 ." — Dulje vremena bijah zbunjen Sokrat se tim riječima; potom se, oklijevajući34, odvažih istražiti ο čemu se radi. obraća političarima Odoh do jednog, kojeg se drži mudrim, da bih kod njega, ako uopće igdje, preispitao proročanstvo i pokazao proroštvu da je taj mudriji od mene, dok je ono tvrdilo da sam to ja. Dok sam ispitivao ovoga ime mu ne trebam spominjati, bijaše to pak jedan od političara ο kojem sam, Atenjani, motreći [ga], stekao takav nakakav dojam - u razgovoru mi se učinilo da taj čovjek, iako se mnogim drugima prikazao mudrim i ponajviše sebi samome, uistinu nije [mudar]. I stoga

20 63

II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε -

D

5

Ε

5 22 Α

5

Β

5

21

C

μ η ν α ύ τ ώ δ ε ι κ ν ύ ν α ι ό χ ι ο'ίοιτο μ ε ν ε ΐ ν α ι σ ο φ ό ς , ε'ι'η δ' οίί. ένχευθεν ουν τ ο ύ τ ω χ ε άττηχθόμην και ττολλοΐς χ ώ ν τ τ α ρ ό ν τ ω ν ττρός έ μ α υ χ ό ν δ' ο υ ν αιτιών έ λ ο γ ι ^ ό μ η ν ό χ ι τ ο ύ τ ο υ μ ε ν τ ο υ α ν θ ρ ώ τ τ ο υ εγώ σ ο φ ώ τ ε ρ ό ς είμι* κινδυνεύει μ ε ν γ ά ρ η μ ώ ν ο ύ δ έ χ ε ρ ο ς ο υ δ έ ν κ α λ ό ν κ ά γ α θ ό ν ειδέναι, ά λ λ ' ο ύ τ ο ς μ έ ν ο'ι'εταί χ ι ειδέναι ουκ είδώς, ε γ ώ δέ, ώσττερ ο υ ν ουκ ο ΐ δ α , ουδέ ο'ίομαΓ εοικα γ ο υ ν χ ο ύ χ ο υ γ ε σ μ ι κ ρ ώ χ ι ν ι α ύ τ ώ χ ο ύ χ ω 4 σ ο φ ώ χ ε ρ ο ς ε ΐ ν α ι , ό χ ι ά μ ή ο ΐ δ α ουδέ ο'ι'ομαι ειδέναι. έ ν χ ε υ θ ε ν έττ' ά λ λ ο ν ή α χ ώ ν εκείνου δ ο κ ο ύ ν χ ω ν σ ο φ ω τ έ ρ ω ν ε ΐ ν α ι κ α ! μ ο ι χ α υ χ ά τ α ύ τ α εδοξε, και έ ν χ α υ θ α κ ά κ ε ί ν ω και ά λ λ ο ι ς ττολλοΐς άττηχθόμην. Μ ε χ ά τ α υ τ ' ο υ ν ή δ η εφεξής ή α , α ί σ θ α ν ό μ ε ν ο ς μ έ ν [ κ α ι ] λυττουμενος και δεδιώς ό χ ι ά τ τ η χ θ α ν ό μ η ν , ό μ ω ς δέ ά ν α γ κ α ΐ ο ν έδόκει ε ΐ ν α ι χ ό τ ο υ θεου ττερι τ τ λ ε ί σ χ ο υ ττοιεΐσθαι - ί τ έ ο ν ο υ ν , σ κ ο τ τ ο υ ν χ ι χ ό ν χ ρ η σ μ ό ν χ ι λ έ γ ε ι , έττϊ ά τ τ α ν χ α ς χ ο υ ς χ ι δ ο κ ο υ ν χ α ς ειδέναι. και ν ή χ ό ν κ ύ ν α , ώ ά ν δ ρ έ ς Ά θ η ν α ΐ ο ι δεΐ γ ά ρ ττρός υ μ ά ς χ ά λ η θ ή λ έ γ ε ι ν - ή μ ή ν ε γ ώ ετταθόν χ ι τ ο ι ο ύ τ ο ν οι μ έ ν μ ά λ ι σ χ α ε υ δ ο κ ι μ ο υ ν χ ε ς έ'δοξάν μ ο ι ο λ ί γ ο υ δ ε ΐ ν τ ο υ τ τ λ ε ί σ χ ο υ ένδεεΐς ε ΐ ν α ι ^ η χ ο υ ν χ ι κ α χ ά χ ό ν θεόν, ά λ λ ο ι δέ δ ο κ ο υ ν χ ε ς φ α υ λ ό χ ε ρ ο ι έττιεικέσχεροι ε ΐ ν α ι ά ν δ ρ ε ς ττρός χ ό φ ρ ο ν ί μ ω ς εχειν. δεΐ δ ή υ μ ΐ ν χ ή ν έ μ ή ν τ τ λ ά ν η ν έτπδεΐξαι ώσττερ ττόνους χ ι ν ά ς τ τ ο ν ο υ ν χ ο ς ι ν α μ ο ι κ α ι α ν έ λ ε γ κ τ ο ς ή μ α ν χ ε ί α γ έ ν ο ι χ ο . μ ε χ ά γ ά ρ χ ο υ ς ττολιχικους ή α έττϊ χ ο υ ς τ τ ο ι η χ ά ς χ ο υ ς χ ε χ ώ ν τ ρ α γ ω δ ι ώ ν και χ ο υ ς χ ώ ν δ ι θ υ ρ ά μ β ω ν και χ ο υ ς ά λ λ ο υ ς , ώς έ ν χ α υ θ α έττ' α υ τ ο φ ώ ρ ω κ α τ α λ η ^ ό μ ε ν ο ς έ μ α υ χ ό ν ά μ α θ έ σ χ ε ρ ο ν εκείνων ό ν χ α . ά ν α λ α μ β ά ν ω ν ο υ ν α υ τ ώ ν χ ά τ τ ο ι ή μ α χ α ά μ ο ι έδόκει μ ά λ ι σ χ α ττεττραγματευσθαι αυχοΐς, διηρώχων άν αυχους χί λέγοιεν, ιν' ά μ α χ ι και μ α ν θ ά ν ο ι μ ι τταρ' α υ τ ώ ν , α ί σ χ ύ ν ο μ α ι ο υ ν υ μ ΐ ν είττεΐν, ώ ά ν δ ρ ε ς , χ ά λ η θ ή · ό μ ω ς δέ ρ η χ έ ο ν . ώς έ'ττος γ ά ρ είττεΐν ο λ ί γ ο υ α υ τ ώ ν ά τ τ α ν χ ε ς οί τ τ α ρ ό ν χ ε ς ά ν β έ λ χ ι ο ν ε λ ε γ ο ν ττερι ών α ύ τ ο ί έττεττοιήκεσαν. ε γ ν ω ν ο υ ν α υ και ττερι χ ώ ν τ τ ο ι η χ ώ ν έν ό λ ί γ ω τ ο ύ τ ο , ό τ ι ου σ ο φ ί α ττοιοΐεν

68

II. Obrana protiv prvih tužitelja 21 Ε - 21 C

sam mu pokušao pokazati kako samo misli da je mudar, a u stvari nije. Odonda me on zamrzio, a i svi oni koji su bili uz njega. — Odlazeći od njega, ovakve sam misli prevrtao: "Od ovog sam čovjeka mudriji - izgleda naime da niti jedan od nas dvojice ne zna ništa, niti što je dobro niti što je lijepo35. Samo što ovaj misli da nešto zna, dok u stvari ne zna ništa, dok ja, budući da ništa ne znam, niti mislim da išta znam. Izleda da sam doista samo u ovoj sitnici mudriji od njega: da ne mislim da znam ono što ne znam." Nakon toga sam otišao drugome koji se smatrao još mudrijim od onog prvog i stekao sam isto takav dojam - i opet sam se zamjerio i ovome i mnogima oko njega. Nakon toga sam [događaja] obilazio redom [ljude ispitivajući ih] Sokrat se i primjećujući s tugom i nelagodom da im omrznjujem, dok mi se u obraća pjesnicima isto vrijeme činilo nužnim najviše držati do božanskih stvari. A da bih saznao što proroštvo poručuje, morao sam ići do svih onih koji su mislili da nešto znaju. I, tako mi psa36, Atenjani, - moram vam reći istinu - ovakav sam stekao dojam: istražujući prema božanskom [naputku], učinilo mi se da su oni, koji su na najboljem glasu, gotovo potpuno lišeni mudrosti, dok se oni, koji se smatraju lošijim, razumnije ponašaju. — Moram vam opisati svoja lutanja kao napore 37 učinjene da bih ustanovio [za svagda] nepobitnost proročanstva. — Nakon političara obratih se tragičkim, ditirampskim i inim pjesnicima da bih se tamo nepobitno pokazao kao veća naznalica od njih. Uzeo sam njihova djela koja su mi se učinila najbolje sastavljenima i ispitivao sam ih ο čemu se radi, tako da bih u isti mah mogao i nešto naučiti od njih. Sramim vam se, ο ljudi, reći istinu; ali istina se mora dovesti na vidjelo! Da tako kažem, gotovo svi prisutni znali su govoriti bolje ο stvarima koje su ti pjesnici bili zapisali, nego što su to sami pjesnici mogli! Nije mi trebalo dugo da također i ο pjesnicima doznam da ono što

21 63

C

5

D

5

Ε

5 23 Α

5

Β

II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε - 21 C

II. Obrana protiv prvih tužitelja 22 Ε - 21 C

ά ττοιοΤεν, ά λ λ ά φύσει τ ι ν ί και ένθουσιά^οντες ώσττερ οί θ ε ο μ ά ν τ ε ι ς καί οί χρησμωδοί* καί γ ά ρ ο ύ τ ο ι λ έ γ ο υ σ ι μεν ττολλά καί κ α λ ά , ι σ α σ ι ν δε ουδέν ών λ έ γ ο υ σ ι . τ ο ι ο ύ τ ο ν τ ί μοι έ φ ά ν η σ α ν ττάθος καί οί ττοιηταί ττεττονθότες, καί ά μ α ή σ θ ό μ η ν α υ τ ώ ν διά τ ή ν ττοίησιν ο ί ο μ έ ν ω ν καί τ ά λ λ α σ ο φ ω τ ά τ ω ν εΐναι άνθρώττων ά ουκ ή σ α ν . άττήα ουν καί έντευθεν τ ω α υ τ ώ οίόμενος ττεριγεγονέναι ωττερ καί τ ώ ν ττολιτικών. Τελευτών ουν έττί τ ο υ ς χ ε ι ρ ο τ έ χ ν α ς ήα· έ μ α υ τ ώ γ ά ρ σ υ ν ή δ η ουδέν έ τ π σ τ α μ έ ν ω ώς εττος είττεΐν, τ ο ύ τ ο υ ς δέ γ ' ήδη ό τ ι εύρήσοιμι τ τ ο λ λ ά καί κ α λ ά έ τ π σ τ α μ έ ν ο υ ς . καί τ ο ύ τ ο υ μεν ούκ έψεύσθην, ά λ λ ' ή τ τ ί σ τ α ν τ ο ά έγώ ούκ ή τ τ ι σ τ ά μ η ν καί μ ο υ τ α ύ τ η σ ο φ ώ τ ε ρ ο ι ή σ α ν . ά λ λ ' , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ α ύ τ ό ν μοι εδοξαν εχειν ά μ ά ρ τ η μ α όττερ καί οί ττοιηταί καί οί ά γ α θ ο ί δ η μ ι ο υ ρ γ ο ί - διά τ ό τ ή ν τ έ χ ν η ν κ α λ ώ ς έξεργά£εσθαι έ κ α σ τ ο ς ήξίου καί τ ά λ λ α τ ά μ έ γ ι σ τ α σ ο φ ώ τ α τ ο ς εΐναι - καί α ύ τ ώ ν α υ τ ή ή ττλημμέλεια έκείνήν τ ή ν σ ο φ ί α ν άττοκρύτττειν ώστε με έ μ α υ τ ό ν ά ν ε ρ ω τ ά ν ύττέρ τ ο υ χ ρ η σ μ ο ύ ττότερα δεξαίμην ά ν ο ύ τ ω ς ώσττερ εχω εχειν, μ ή τ ε τ ι σ ο φ ό ς ών τ ή ν έκείνων σ ο φ ί α ν μ ή τ ε ά μ α θ ή ς τ ή ν ά μ α θ ί α ν , ή ά μ φ ό τ ε ρ α ά έκεΐνοι ε χ ο υ σ ι ν εχειν. άττεκρινάμην ουν έ μ α υ τ ώ καί τ ω χ ρ η σ μ ώ ό τ ι μοι λ υ σ ι τ ε λ ο ΐ ώσττερ εχω εχειν. Έκ τ α υ τ η σ ί δή τ ή ς έξετάσεως, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , ττολλαί μεν άττέχθειαί μοι γ ε γ ό ν α σ ι καί οΐαι χ α λ ε τ τ ώ τ α τ α ι καί β α ρ ύ τ α τ α ι , ώστε ττολλάς διαβολάς άττ' α ύ τ ώ ν γεγονέναι, ό ν ο μ α δέ τ ο ύ τ ο λ έ γ ε σ θ α ι , σοφός εΐναι* ο'ιονται γ ά ρ με ε κ ά σ τ ο τ ε οί τταρόντες τ α ύ τ α α ύ τ ό ν εΐναι σ ο φ ό ν ά ά ν ά λ λ ο ν έξελέγξω. τ ό δέ κινδυνεύει, ώ άνδρες, τ ω ό ν τ ι ό θεός σοφός είναι, καί έν τ ω χ ρ η σ μ ώ τ ο ύ τ ω τ ο ύ τ ο λέγειν, ό τ ι ή άνθρωττίνη σ ο φ ί α ο λ ί γ ο υ τ ι ν ό ς ά ξ ι α έ σ τ ι ν καί ούδενός. καί φ α ί ν ε τ α ι τ ο ύ τ ο ν λέγειν τ ο ν Σ ω κ ρ ά τ η , ττροσκεχρήσθαι δέ τ ω εμώ ο ν ό μ α τ ι , έμέ τ τ α ρ ά δ ε ι γ μ α ττοιούμενος, ώσττερ ά ν

čine ne čine mudrošću, nego prirodnim darom i zanosom poput vidjelaca i proroka; pričaju mnoge lijepe stvari, ali niti sami ne shvaćaju što govore. Učinilo mi se da se slična stvar događa i pjesnicima, i u isti mah sam shvatio da oni, zbog svojih pjesama, smatraju sebe najmudrijima od svih ljudi - u ovim a i u drugim stvarima u kojima to ne bijahu. Odoh dakle i odavde, misleći da nad njima imam istu prednost kao i nad političarima.

da se ja razumijem u sve one stvari koje sam drugome dokazivao da ih ne zna. No, zapravo je ovako, ljudi: jedino je bog mudar i upravo je to ono što proročište poručuje - ljudska mudrost ne vrijedi mnogo, zapravo ne vrijedi ništa. Netko bi pomislio da se bog obraća upravo Sokratu, ali bog je iskoristio moje ime kao primjer želeći reći:

22

63

Na posljetku sam otišao do obrtnika. Zapravo, bio sam svjestan da, ukratko, ništa ne znam, a isto tako uvjeren da ću kod njih pronaći znanje ο mnogim lijepim stvarima. I doista se nisam prevario! Saznao sam neke stvari koje prije nisam znao i u tome su bili mudriji od mene. — Međutim, Atenjani, učinilo mi se da pjesnici i naši dragi obrtnici čine istu grešku: zbog toga što dobro obavlja svoju vještinu svaki pojedini od njih se smatra [ujedno] najmudrijim i u ostalim najvažnijim stvarima - i upravo ova nadutost zasjenjuje onu mudrost [koju već posjeduju]. Zbog toga sam sebe upitah nad proročanstvom: mogu li prihvatiti stanje u kojem se nalazim, odnosno da nisam niti mudar kako su oni mudri, niti neznalica kakvi su oni neznalice, ili sam pak poput njih, odnosno da posjedujem i njihovu mudrost i njihovo neznanje. I odgovorih sam sebi i proroštvu da je meni korisnije biti onakav kakav jesam. Zbog tog propitkivanja, Atenjani, stekao sam mnoga vrlo mučna i žalosna neprijateljstva, tako da su iz toga nastale mnoge klevete, a i pronio se glas da sam mudrac; prisutni su podrazumijevali da mora

Sokrat se obraća obrtnicima

Značenje F orocan Sokrat je najmudriji jer zna da nema mudrog čovjeka

5

C

5

D

5

Ε

5 24 Α

II. Obrana protiv prvih tužitelja 23 Β - 24 A

II. Obrana protiv prvih tužitelja 23 Β - 24 A

(εί) ε'ι'ττοι οτι "Ούτος υ μ ώ ν , ώ άνθρωττοι, σ ο φ ώ τ α τ ό ς ε σ τ ί ν , ό σ τ ι ς ώσττερ Σ ω κ ρ ά τ η ς εγνωκεν ό τ ι ούδενός άξιός έ σ τ ι τ η ά λ η θ ε ί α ττρός σ ο φ ί α ν . " τ α υ τ ' ουν εγώ μέν 'έτι και ν υ ν ττεριιών £ητώ και ερευνώ κ α τ ά τ ο ν θεόν και τ ώ ν ά σ τ ώ ν και ξένων ά ν τ ι ν α ο'ιωμαι σ ο φ ό ν είναι* και έττειδάν μοι μ ή δοκή, τ ώ θεώ βοηθών ένδείκνυμαι ό τ ι ουκ εστι σ ο φ ό ς , και ύττό τ α ύ τ η ς τ η ς ά σ χ ο λ ί α ς ο ϋ τ ε τ ι τ ώ ν τ η ς ττόλεως ττράξαί μοι σ χ ο λ ή γ έ γ ο ν ε ν άξιον λ ό γ ο υ ο ύ τ ε τ ώ ν οικείων, ά λ λ ' έν ττενία μυρία ειμί διά τ ή ν τ ο υ θεου λατρείαν. Προς δέ τ ο ύ τ ο ι ς οί νέοι μοι έττακολουθουντες - οΐς μ ά λ ι σ τ α σ χ ο λ ή έ σ τ ι ν , οί τ ώ ν τ τ λ ο υ σ ι ω τ ά τ ω ν - α υ τ ό μ α τ ο ι , χ α ί ρ ο υ σ ι ν άκούοντες εξεταζομένων τ ώ ν άνθρώττων, και α υ τ ο ί ττολλάκις έμέ μ ι μ ο ύ ν τ α ι , ε ί τ α έττιχειρουσιν ά λ λ ο υ ς έξετά^ειν κάττειτα ο ΐ μ α ι ευρίσκουσι ττολλήν ά φ θ ο ν ί α ν ο ί ο μ έ ν ω ν μέν ειδέναι τ ι άνθρώττων, ε ί δ ό τ ω ν δέ ο λ ί γ α ή ουδέν, έντευθεν ουν οί ύττ' α υ τ ώ ν εξεταζόμενοι έμοί ό ρ γ ι ^ ο ν τ α ί , ο υ χ α ύ τ ο ΐ ς , και λ έ γ ο υ σ ι ν ώς Σ ω κ ρ ά τ η ς τ ί ς έ σ τ ι μ ι α ρ ώ τ α τ ο ς και διαφθείρει τ ο υ ς νέους* και έττειδάν τις α υ τ ο ύ ς έ ρ ω τ α ό τ ι ττοιών και ό τ ι δ ι δ ά σ κ ω ν , ε χ ο υ σ ι μέν ούδέν είττεΐν ά λ λ ' ά γ ν ο ο υ σ ι ν , ιν α δέ μ ή δοκώσιν άττορεΐν, τ ά κ α τ ά ττάντων τ ώ ν φ ι λ ο σ ο φ ο ύ ν τ ω ν ττρόχειρα τ α ύ τ α λ έ γ ο υ σ ι ν , ό τ ι " τ ά μ ε τ έ ω ρ α και τ ά ύττό γης" και "θεούς μ ή νομί^ειν" και " τ ο ν ή τ τ ω λ ό γ ο ν κ ρ ε ί τ τ ω ττοιεΐν." τ ά γ ά ρ ά λ η θ ή ο'ιομαι ούκ ά ν έθέλοιεν λέγειν, ό τ ι κ α τ ά δ η λ ο ι γ ί γ ν ο ν τ α ι ττροσττοιούμενοι μέν ειδέναι, είδότες δέ ούδέν. ά τ ε ουν ο ΐ μ α ι φ ι λ ό τ ι μ ο ι ό ν τ ε ς και σφοδροί και ττολλοι, και σ υ ν τ ε τ α μ έ ν ω ς και ττιθανώς λ έ γ ο ν τ ε ς ττερι έμου, έμττεττλήκασιν ύ μ ώ ν τ ά ώ τ α και ττάλαι και σφοδρώς δ ι α β ά λ λ ο ν τ ε ς . εκ τ ο ύ τ ω ν και Μ έ λ η τ ό ς μοι έττέθετο και " Α ν υ τ ο ς και Αύκων, Μ έ λ η τ ο ς μέν ύττέρ τ ώ ν ττοιητών ά χ θ ό μ ε ν ο ς , ' Ά ν υ τ ο ς δέ ύττέρ τ ώ ν δ η μ ι ο υ ρ γ ώ ν και τ ώ ν ττολιτικών, Αύκων δέ ύττέρ τ ώ ν ρ η τ ό ρ ω ν ώ σ τ ε , όττερ ά ρ χ ό μ ε ν ο ς έγώ ε λ ε γ ο ν , θ α υ μ ά ^ ο ι μ ' ά ν εί οΐός τ ' ε'ι'ην έγώ ύ μ ώ ν τ α ύ τ η ν τ ή ν δ ι α β ο λ ή ν έξελέσθαι έν οϋτως ό λ ί γ ω χ ρ ό ν ω

"Najmudriji od vas, ljudi, je onaj koji je, poput Sokrata, saznao da mu vlastita mudrost uistinu ne vrijedi ništa." Stoga i sad, [drugi činili štogod im drago]38, ja, obilazeći okolo, istražujem i propitkujem, voden božanskim [naputkom], bih li mogao smatrati nekog od građana ili stranaca mudrim; i otkad sam se u to uvjerio, postavši saveznikom bogu39, pokazujem da nema mudrog [čovjeka]. I upravo zbog tog moga bavljenja nisam imao vremena posvetiti se ikakvom spomena vrijednom poslu niti za grad niti za vlastitu obitelj, već zapadoh 40 u neizmjerno siromaštvo radi te službe božje. Pritom me slijede mladići, koji su najviše dokoni, sinovi najbogatijih41, i to svojevoljno42, i raduju se slušajući kako ljudi bivaju podvrgnuti pažljivom ispitivanju, a često me i sami oponašaju, upuštajući se i druge [pažljivo] ispitivati. I pritom sami otkrivaju, vjerujem, gomilu onih koji misle da nešto znaju, a zapravo znaju malo ili ništa. — Stoga se svi ovi, što ih oni ispituju, ljute na mene - a ne na sebe - i govore: "Ima nekakav pokvareni Sokrat koji kvari mladež". I pošto ih netko upita što taj [Sokrat] radi ili podučava, ponestane im riječi jer ne znaju niti sami; a da se ne bi vidjelo da su u neprilici, ponavljaju iste one optužbe što se obično iznose protiv svih filozofa: da se bavi stvarima na nebu i pod zemljom, da ne vjeruje u bogove, da slabiji govor čini jačim. Istinu, vjerujem, ne žele govoriti, [a istina je] da je izašlo na vidjelo kako se prave da nešto znaju, dok ne znaju ništa. I budući da tako častohlepni, silni i mnogi pričaju uvjerljivo i žustro protiv mene, napunili su vam uši tračajući me odavno i nemilosrdno. S tog su razloga Melet, Anit i Likon podigli optužbu protiv mene, Melet u ime pjesnika, Anit u ime obrtnika i političara, Likon u ime govornika. Kao što sam rekao na početku, čudio bih se ako bih uspio u tako kratkom vremenu razuvjeriti vas od klevete, koja mi već tako

104

36

Uzroci klevete protiv Sokrata

II. Obrana protiv prvih tužitelja 20 Ε -21C

II. Obrana protiv prvih tužitelja 24 Ε -21C

οί/τω ττολλήν γ ε γ ο ν υ ΐ α ν . τ α υ τ ' ε σ τ ί ν υ μ ΐ ν , ώ άνδρες Ά θ η 5

ναΤοι, τ ά λ η θ ή , και υ μ ά ς ο υ τ ε μ έ γ α ο ϋ τ ε μ ι κ ρ ό ν ά τ τ ο κ ρ υ ψ ά μ ε ν ο ς έ γ ώ λ έ γ ω ούδ' υ τ τ ο σ τ ε ι λ ά μ ε ν ο ς . κ α ί τ ο ι ο ΐ δ α σ χ ε δ ό ν ό τ ι α υ τ ο ΐ ς τ ο ύ τ ο ι ς ά τ τ ε χ θ ά ν ο μ α ι , ό καί τ ε κ μ ή ρ ι ο ν ό τ ι ά λ η θ ή λ έ γ ω καί ό τ ι α ϋ τ η έ σ τ ι ν ή δ ι α β ο λ ή ή έμή καί τ ά

Β

αΥτια

τ α υ τ ά έ σ τ ι ν . καί έ ά ν τ ε ν υ ν έ ά ν τ ε α ύ θ ι ς ^ η τ ή σ η τ ε τ α ύ τ α , ο ύ τ ω ς ευρήσετε.

24

dugo visi nad glavom. — Evo, Atenjani, to vam je [cijela] istina! Kažem vam to jer se nisam ni u čemu pretvarao, niti sam išta zatajio, ni veliko ni malo. I gotovo sam siguran da postajem mrzak upravo zbog toga što se ne pretvaram i što ništa ne tajim. To je još jedan od dokaza da govorim istinu, da je upravo to kleveta protiv mene i da su joj takvi uzroci. I ako ćete bilo sad bilo kasnije istraživati ο tome, otkrit ćete da je [upravo] tako.

63

III. Obrana protiv drugih tužitelja 25 C -26A

5

C

5

D

5

10 Ε

III. Obrana protiv drugih tužitelja 24 C -26A

Περί μ έ ν ο υ ν ών οί ττρώχοί μ ο υ κ α τ ή γ ο ρ ο ι κ α τ η γ ο ρ ο ύ ν α υ τ η 'έστω ι κ α ν ή ά τ τ ο λ ο γ ί α ττρός υ μ ά ς · ττρός δέ Μ έ λ η τ ο ν τ ο ν α γ α θ ό ν και φ ι λ ό τ τ ο λ ι ν , ώς φ η σ ι , και τ ο υ ς υ σ τ έ ρ ο υ ς μ ε τ ά τ α ύ τ α τ τ ε ι ρ ά σ ο μ α ι ά τ τ ο λ ο γ ή σ α σ θ α ι . α ύ θ ι ς γ ά ρ δή, ώσττερ ε τ έ ρ ω ν τ ο ύ τ ω ν ό ν τ ω ν κ α τ η γ ό ρ ω ν , λ ά β ω μ ε ν α ύ τ ή ν τ ο ύ τ ω ν ά ν τ ω μ ο σ ί α ν . ε χ ε ι δέ ττως ώδε* Σ ω κ ρ ά τ η φ η σ ι ν ά δ ι κ ε ΐ ν τ ο ύ ς τ ε ν έ ο υ ς δ ι α φ θ ε ί ρ ο ν τ α και θεούς ους ή ιτόλις ν ο μ ί ζ ε ι ού ν ο μ ί ^ ο ν τ α , ε τ ε ρ α δέ δ α ι μ ό ν ι α κ α ι ν ά , τ ό μ έ ν δή έ γ κ λ η μ α τ ο ι ο ύ τ ο ν έ σ τ ι ν τ ο ύ τ ο υ δέ τ ο υ ε γ κ λ ή μ α τ ο ς εν ε κ α σ τ ο ν έξετάσωμεν.

Sto se tiče optužbe kojom su me prvi tužitelji optužili, dostajat će obrana [koju sam upravo izrekao] pred vama. Sad ću se pak pokušati obraniti od Meleta, dobričine i domoljubnog čovjeka, kako on to tvrdi, a nakon toga i od ostalih. Promotrimo još jednom, kao da se radi ο nekim novim tužiteljima, njihovu optužnicu. Ona ide nekako ovako43: kaže da je Sokrat kriv što kvari mladež, da ne štuje bogove koje štuje država44 već da štuje neke nove božanske pojave 45 . Takva je dakle optužba. Istražimo svaku njenu pojedinost.

Meletova °Vtuzmca

Φησί γ ά ρ δ ή τ ο υ ς ν έ ο υ ς ά δ ι κ ε ΐ ν με δ ι α φ θ ε ί ρ ο ν τ α . ε γ ώ δέ γ ε , ώ ά ν δ ρ ε ς ' Α θ η ν α ί ο ι , ά δ ι κ ε ΐ ν φ η μ ι Μ έ λ η τ ο ν , ό τ ι σττουδή χ α ρ ι ε ν τ ί ζ ε τ α ι , ρ α δ ί ω ς εις ά γ ώ ν α κ α θ ι σ τ ά ς άνθρώττους, ττερι • π ρ α γ μ ά τ ω ν ττροσττοιούμενος σττουδά^ειν και κήδεσθαι ών ούδέν τ ο ύ τ ω ττώττοτε έ μ έ λ η σ ε ν ώς δέ τ ο ύ τ ο ο ύ τ ω ς 'έχει, ττειράσομαι και ύ μ ΐ ν έττιδεΐξαι. και μ ο ι δευρο, ώ Μ έ λ η τ ε , ειττέ* ά λ λ ο τ ι ή ττερι τ τ λ ε ί σ τ ο υ ττοιή όττως ώς β έ λ τ ι σ τ ο ι οί ν ε ώ τ ε ρ ο ι ' έ σ ο ν τ α ι ; "Εγωγε. 'Ίθι δή ν υ ν είττέ τ ο ύ τ ο ι ς , τ ί ς α ύ τ ο ύ ς β ε λ τ ί ο υ ς ττοιεΐ; δήλον γ ά ρ ότι οΐσθα, μ έ λ ο ν γέ σοι. τ ο ν μέν γ ά ρ διαφ θ ε ί ρ ο ν τ α έξευρών, ώς φής, έμέ, ε ι σ ά γ ε ι ς τ ο υ τ ο ι σ ί και κ α τ η γ ο ρ ε ί ς · τ ο ν δέ δή β ε λ τ ί ο υ ς τ τ ο ι ο υ ν τ α ιθι είττέ και μ ή ν υ σ ο ν α ύ τ ο ΐ ς τ ί ς έ σ τ ι ν . - 'Οράς, ώ Μ έ λ η τ ε , ό τ ι σ ι γ ά ς και ούκ 'έχεις είττεΐν; κ α ί τ ο ι ούκ α ί σ χ ρ ό ν σ ο ι δ ο κ ε ΐ ε ΐ ν α ι και ί κ α ν ό ν τ ε κ μ ή ρ ι ο ν ο υ δή έ γ ώ λ έ γ ω , ό τ ι σ ο ι ο ύ δ έ ν μ ε μ έ λ η κ ε ν ; ά λ λ ' είττέ, ώγαθέ, τίς α ύ τ ο ύ ς άμείνους ττοιεΐ;

Dakako, [Melet], kaže da sam kriv što kvarim mladež. A ja tvrdim, Atenjani, da je Melet kriv jer se šali s ozbiljnim stvarima46, olako dovodeći ljude pred sud, i pravi se da mu je stalo i da se brine ο stvarima koje mu nikad nisu ležale na srcu47. A da je tome tako, pokušat ću vam dokazati. — Odgovori mi, Melete na ovo48: — Tebi je jako stalo do toga da mladi budu što bolji, zar ne? - Svakako. - Idi sad ovima i reci im tko ih čini boljima! Očito je da to znaš budući da ti je to briga. Otkrio si, kao što tvrdiš, mene kako kvarim mladež i sad me dovodiš pred ove [prisutne građane] i zbog toga optužiješ. Reci im stoga sad tko je onaj što ih čini boljima i pokaži mi ga tko je! ... Vidiš li, Melete: sad šutiš i nemaš što reći? Zar ti se ne čini da [ti] je to sramotno i dovoljan dokaz za ono što govorim, da ti nije ništa stalo?! Nego reci, dobri moj [čovječe], tko njih čini boljima?

Nesuvislost ° da So ^ rat kvari

Οί νόμοι. ' Α λ λ ' ού τ ο ύ τ ο ε ρ ω τ ώ , ώ β έ λ τ ι σ τ ε , ά λ λ ά τ ί ς άνθρωττος, ό σ τ ι ς ττρώτον και α ύ τ ό τ ο ύ τ ο οΐδε, τ ο υ ς νόμους; Ούτοι, ώ Σώκρατες, οί δ ι κ α σ τ α ί .

- Zakoni. - To nije, prijatelju, ono što te pitam. Tko je čovjek koji se prvenstveno bavi i razumije u te stvari, odnosno u zakone? - To su ovi ovdje, Sokrate, suci49.

76

77

Melet ve

mladež

III. Obrana protiv drugih tužitelja 24 Ε - 25 C

III. Obrana protiv drugih tužitelja 24 Ε - 25 C

5

10 25 Α

5

10

Β

5

C

Πώς λέγεις, ώ Μ έ λ η τ ε οιδε χ ο υ ς νέους τταιδεύειν οΤοι τέ είσι καί βελτίους ττοιουσιν; Μάλιστα. Πότερον άτταντες, ή οί μεν αυτών, οί δ' οί/; 'Άτταντες. Εδ γε νή τ ή ν "Ηραν λέγεις καί ττολλήν ά φ θ ο ν ί α ν τ ώ ν ώ φ ε λ ο υ ν τ ω ν . τ ί δέ δή; οί δέ ά κ ρ ο α τ α ί β ε λ τ ί ο υ ς ττοιουσιν ή ου; Καί ούτοι. Τί δέ, οί βουλευταί; Καί οί βουλευταί. 'Αλλ' ά ρ α , ώ Μ έ λ η τ ε , μ ή οί έν τ ή έκκλησία, οί έκκλησ ι α σ τ α ί , διαφθείρουσι τ ο υ ς νεωτέρους; ή κάκεννοι β ε λ τ ι ο υ ς ττοιουσιν άτταντες; Κάκεΐνοι. Π ά ν τ ε ς ά ρ α , ώς εοικεν, Ά θ η ν α ΐ ο ι κ ά λ ο υ ς κ ά γ α θ ο υ ς ττοιουσι ττλήν έμου, εγώ δέ μ ό ν ο ς διαφθείρω, ο ϋ τ ω λέγεις; Πάνυ σφόδρα τ α ύ τ α λέγω. Π ο λ λ ή ν γέ μ ο υ κ α τ έ γ ν ω κ α ς δ υ σ τ υ χ ί α ν . καί μοι άττόκριναι· ή καί ττερί ιττττους ο ϋ τ ω σοι δοκεΐ εχειν; οί μεν β ε λ τ ί ο υ ς ττοιουντες α υ τ ο υ ς ττάντες άνθρωττοι εΐναι, εΐς δέ τ ι ς ό διαφθείρων; ή τ ο υ ν α ν τ ί ο ν τ ο ύ τ ο υ ττάν εΐς μέν τ ι ς ο β ε λ τ ί ο υ ς οΐός τ ' ών ττοιεΤν ή ττάνυ ο λ ί γ ο ι , οί ίττττικοί, οί δέ ττολλοί έάνττερ σ υ ν ώ σ ι καί χ ρ ώ ν τ α ι ιττττοις, διαφθείρουσιν; ο υ χ ο ϋ τ ω ς εχει, ώ Μ έ λ η τ ε , καί ττερί ιττττων καί τ ώ ν ά λ λ ω ν ά ττάν τ ω ν £ώων; ττάντως δήττου, έ ά ν τ ε σ υ καί " Α ν υ τ ο ς ους φ ή τ ε έάντε φήτε* ττολλή γ ά ρ ά ν τις ε υ δ α ι μ ο ν ί α ε'ι'η ττερί τ ο υ ς νέους ει εΐς μέν μ ό ν ο ς α υ τ ο υ ς διαφθείρει, οί δ' ά λ λ ο ι ώ φ ε λ ο υ σ ι ν . ά λ λ ά γ ά ρ , ώ Μ έ λ η τ ε , ίκανώς έτπδείκνυσαι ό τ ι ουδεττώττοτε έ φ ρ ό ν τ ι σ α ς τ ώ ν νέων, και σ α φ ώ ς αττοφαινεις τ ή ν σ α υ τ ο υ ά μ έ λ ε ι α ν , ό τ ι ουδέν σοι μ ε μ έ λ η κ ε ν ττερί ών έμέ εισάγεις. 104

- Što to kažeš, Melete? Ovi su sposobni odgajati mladiće i činiti ih boljima? - Svakako. - Da li svi ovi zajedno? Ili jedni da, a drugi ne? - Svi zajedno. - Tako mi Here, to je dobra vijest! Veliko obilje dobročinitelja imamo! A što sad? Čine li ih ovih slušatelji boljima ili ne? - I oni! - A vijećnici50? - I vijećnici! - Nego, Melete, kvare li svi skupštinari51, koji sjede u narodnoj skupštini, mladež? Ili ih i svi oni čine boljima? - I oni! - Kako izgleda, dakle, svi ih Atenjani čine dobrima i valjanima osim mene, dok ih ja jedini kvarim. Tako tvrdiš? - Tvrdim da je upravo tako. - Veliku mi nesreću dosuđuješ! Nego reci mi: čini li ti se da se to isto događa i s konjima? Svi ih ljudi čine boljima, dok je samo jedan koji ih kvari? Ili je pak upravo suprotno: samo je jedan koji ih može činiti boljima, ili tek nekolicina, odnosno konjogojci, dok ih mnogi, držeći ih i služeći se njima, kvare? Nije li tako, Melete, i s konjima i sa svim ostalim životinjama? ... Uistinu je tako, priznali ti i Anit to ili ne. Velika bi bila sreća za mladež da je samo jedan koji ih kvari, dok im svi ostali koriste! Nego, Melete, dovoljno si pokazao da ti mladež uopće ne leže na srcu i jasno si iznio na vidjelo svoj nemar, jer ti ništa nije stalo do onoga zbog čega mene dovodiš na sud....

79

III. Obrana protiv drugih tužitelja 25 C - 26 A

III. Obrana protiv drugih tužitelja 25 C - 26 A

5

"Ετι δέ ή μ ΐ ν είττέ, ώ ττρός Δ ι ό ς Μ έ λ η τ ε , τ τ ό τ ε ρ ό ν

έστιν

οίκεΤν ά μ ε ι ν ο ν έν τ τ ο λ ί τ α ι ς χ ρ η σ τ ο ΐ ς ή ττονηροΐς; ώ τ ά ν , άττόκριναι* ο υ δ έ ν γ ά ρ τ ο ι χ α λ ε τ τ ό ν έ ρ ω τ ώ . ο υ χ οί μ έ ν ττονηροι κ α κ ό ν τ ι ε ρ γ ά ζ ο ν τ α ι τ ο υ ς άεί έ γ γ υ τ ά τ ω α υ τ ώ ν ό ν τ α ς , οί δ' ά γ α θ ο ί ά γ α θ ό ν τι; 10

Π ά ν υ γε.

D

" Ε σ τ ι ν ουν ό σ τ ι ς β ο υ λ ε τ α ι υττό τ ώ ν σ υ ν ό ν τ ω ν β λ ά ι τ τ ε σ θ α ι μ ά λ λ ο ν ή ώ φ ε λ ε ΐ σ θ α ι ; ά τ τ ο κ ρ ί ν ο υ , ώ α γ α θ έ * και γ ά ρ ό ν ό μ ο ς κελεύει άττοκρίνεσθαι. εσθ' ό σ τ ι ς β ο υ λ ε τ α ι

βλάιττεσθαι;

Ου δ ή τ α . 5

Φέρε δή, ττότερόν έμέ ε ι σ ά γ ε ι ς δ ε υ ρ ο ώς δ ι α φ θ ε ί ρ ο ν τ α τ ο υ ς νέους και ττονηροτέρους ττοιουντα έ κ ό ν τ α ή ά κ ο ν τ α ; Έ κ ό ν τ α εγωγε. Τί δ ή τ α , ώ Μ έ λ η τ ε τ ο σ ο ύ τ ο ν σ υ έ μ ο υ σ ο φ ώ τ ε ρ ο ς εΐ τ η λ ι κ ο ύ τ ο υ ό ν τ ο ς τ η λ ι κ ό σ δ ε ών, ώ σ τ ε σ υ μ έ ν ε γ ν ω κ α ς ό τ ι οί

10

μ έ ν κ α κ ο ί κ α κ ό ν τ ι ε ρ γ ά ζ ο ν τ α ι άεί τ ο υ ς μ ά λ ι σ τ α τ τ λ η σ ί ο ν

Ε

ε α υ τ ώ ν , οί δέ ά γ α θ ο ί ά γ α θ ό ν , έ γ ώ δέ δή εις τ ο σ ο ύ τ ο ν ά μ α θ ί α ς ήκω ώ σ τ ε και τ ο υ τ ' α γ ν ο ώ , ό τ ι ε ά ν τ ι ν α

μοχθηρόν

ττοιήσω τ ώ ν σ υ ν ό ν τ ω ν , κινδυνεύσω κ α κ ό ν τ ι λ α β ε ί ν ύττ' α ύ τ ο υ , ώ σ τ ε τ ο ύ τ ο ( τ ό ) τ ο σ ο ύ τ ο ν κ α κ ό ν εκών ιτοιώ, ώς φής σ ύ ; 5

τ α ύ τ α έ γ ώ σ ο ι ου ι τ ε ί θ ο μ α ι , ώ Μ έ λ η τ ε , ο ΐ μ α ι δέ ουδέ ά λ λ ο ν ά ν θ ρ ώ τ τ ω ν ουδένα* ά λ λ ' ή ο υ δ ι α φ θ ε ί ρ ω , ή εί δ ι α φ θ ε ί ρ ω ,

26 Α

ά κ ω ν , ώ σ τ ε σ ύ γ ε κ α τ ' ά μ φ ό τ ε ρ α ^ ε υ δ η . εί δέ ά κ ω ν δ ι α φθείρω, τ ώ ν τ ο ι ο ύ τ ω ν [και ά κ ο υ σ ί ω ν ] ά μ α ρ τ η μ ά τ ω ν ου δευρο ν ό μ ο ς ε ί σ ά γ ε ι ν ε σ τ ί ν , ά λ λ ά ιδία λ α β ό ν τ α δ ι δ ά σ κ ε ι ν και ν ο υ θ ε τ ε ΐ ν δ ή λ ο ν γ ά ρ ό τ ι έ ά ν μ ά θ ω , ι τ α υ σ ο μ α ι ό γ ε ά κ ω ν ττοιώ.

5

σ υ δέ σ υ γ γ ε ν έ σ θ α ι

μ έ ν μ ο ι και δ ι δ ά ξ α ι 'έφυγες και

ουκ

ή θ έ λ η σ α ς , δευρο δέ ε ι σ ά γ ε ι ς , οΐ ν ό μ ο ς έ σ τ ι ν ε ί σ ά γ ε ι ν τ ο υ ς κολάσεως δεομένους ά λ λ ' ου μαθήσεως. 76

Nego reci mi, tako ti Zeusa, Melete, je li bolje stanovati među dobrim ili među lošim građanima? No, odgovori mi, dragoviću52: ne pitam te ništa teškoga! Zar zli ne čine zlo onima koji se u određenom trenutku nađu u njihovoj blizini, dok dobri nekakvo dobro? - Svakako. - Postoji li itko tko želi da mu susjed nanosi više štete nego koristi? Odgovori, moj dragi! I zakon ti nalaže da odgovaraš. Postoji li itko tko želi da mu se naudi? - Nipošto. - Hajde reci: dovodiš li me ovamo kao onoga koji upropaštava i kvari mladež namjerno ili nehotice? - Namjerno, dakako. - Pa kako to, Melete? Ti si u svojoj mlađahnoj dobi53 toliko mudriji od mene ovako stara te si otkrio da zli ljudi uvijek nanose zlo, a dobri dobro, svojima najbližima? A ja sam pak takav neznalica da nisam svijestan toga? I ako pokvarim ikoga od onih s kojima se družim, izlažem se opasnosti da također i meni nanese štetu - [zar mi to nije jasno]? A još pritom takvo zlo činim namjerno - ti takvo što tvrdiš? Nećeš me u to uvjeriti, Melete, a mislim da niti ikog drugog čovjeka! Ili uopće ne kvarim [mladež] ili, ako kvarim, to ne činim namjerno; a ti i u jednom i u drugom slučaju lažeš. Ako nehotice imam loš utjecaj, onda nije običaj dovesti me na sud zbog nehotičnih prijestupa, već odvesti me na stranu i podučiti i ukoriti: jer je jasno da kad se jednom naučim, prestat ću činiti ono što nehotice činim. A ti si se uklonio i nisi se želio družiti sa mnom i podučiti me, a potom me dovodiš ovamo, gdje je zakon dovoditi one koje treba kazniti, a ne podučiti. 77

III. Obrana protiv drugih tužitelja 26 C -26A

III. Obrana protiv drugih tužitelja25C-26A

Β

5

C

5

D

5

10 Ε

5

Ά λ λ ά γ ά ρ , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ ο ύ τ ο μέν ήδη δ ή λ ο ν ο ύ γ ώ ε λ ε γ ο ν , ό τ ι Μ ε λ ή τ ω τ ο ύ τ ω ν οί/τε μ έ γ α οί/τε μ ι κ ρ ό ν ττώττοτε έ μ έ λ η σ ε ν . ό μ ω ς δέ δή λ έ γ ε ή μ ΐ ν , ττώς με φής δ ι α φ θ ε ί ρ ε ι ν , ώ Μ έ λ η τ ε , τ ο ύ ς ν ε ω τ έ ρ ο υ ς ; ή δ ή λ ο ν δή δ τ ι κ α τ ά τ ή ν γ ρ α φ ή ν ήν έ γ ρ ά ψ ω θεούς δ ι δ ά σ κ ο ν τ α μ ή νομί^ειν ους ή ττόλις ν ο μ ί ζ ε ι , ε τ ε ρ α δέ δ α ι μ ό ν ι α κ α ι ν ά ; ού τ α ύ τ α λέγεις ότι διδάσκων διαφθείρω; Π ά ν υ μέν ουν σ φ ό δ ρ α τ α ύ τ α λέγω. Προς α ύ τ ώ ν τ ο ί ν υ ν , ώ Μ έ λ η τ ε , τ ο ύ τ ω ν τ ώ ν θεών ών ν υ ν ό λ ό γ ο ς έ σ τ ι ν , είττέ 'έτι σ α φ έ σ τ ε ρ ο ν καί έμοί καί τ ο ΐ ς ά ν δ ρ ά σ ι ν τ ο υ τ ο ι σ ί . έγώ γ ά ρ ού δ ύ ν α μ α ι μ α θ ε ΐ ν τ τ ό τ ε ρ ο ν λέγεις διδάσκειν με νομί^ειν εΐναι τ ι ν α ς θεούς - καί α ύ τ ό ς ά ρ α ν ο μ ί ζ ω εΐναι θεούς καί ούκ ειμί τ ό τταράτταν άθεος ούδέ τ α ύ τ η ά δ ι κ ώ - ού μ έ ν τ ο ι ουσττερ γε ή ττόλις ά λ λ ά ετέρους, κάί τ ο υ τ ' ε σ τ ί ν ό μ ο ι έ γ κ α λ ε ΐ ς , ό τ ι έ τ έ ρ ο υ ς , ή τ τ α ν τ ά τ τ α σ ν με φής οί/τε α ύ τ ό ν νομί^ειν θεούς τ ο ύ ς τ ε ά λ λ ο υ ς τ α ύ τ α διδάσκειν. Τ α ύ τ α λέγω, ώς τ ό τταράτταν ού νομίζεις θεούς. θ α υ μ ά σ ι ε Μ έ λ η τ ε , ι ν α τ ί τ α ύ τ α λ έ γ ε ι ς ; ούδέ ή λ ι ο ν ούδέ σ ε λ ή ν η ν ά ρ α ν ο μ ί ζ ω θεούς ε ΐ ν α ι , ώσττερ οί ά λ λ ο ι ά ν θρωττοι; Μ ά Δ ί \ ώ ά ν δ ρ ε ς δ ι κ α σ τ α ί , έττεί τ ο ν μ έ ν ή λ ι ο ν λ ί θ ο ν φησίν εΐναι, τ ή ν δέ σ ε λ ή ν η ν γ ή ν . Ά ν α ξ α γ ό ρ ο υ ο'ιει κ α τ η γ ο ρ ε ΐ ν , ώ φίλε Μ έ λ η τ ε ; καί ο ϋ τ ω κ α τ α φ ρ ο ν ε ί ς τ ώ ν δ ε καί ο'ιει α ύ τ ο ύ ς άττείρους γ ρ α μ μ ά τ ω ν εΐναι ώ σ τ ε ούκ είδέναι ό τ ι τ ά Ά ν α ξ α γ ό ρ ο υ β ι β λ ί α τ ο υ Κ λ α ^ ο μ ε νίου γέμει τ ο ύ τ ω ν τ ώ ν λ ό γ ω ν ; καί δή καί οί νέοι τ α ύ τ α τταρ' έμου μ α ν θ ά ν ο υ σ ι ν , ά ε ξ ε σ τ ι ν ένίοτε ει ττάνυ τ τ ο λ λ ο υ δ ρ α χ μ ή ς έκ τ ή ς ο ρ χ ή σ τ ρ α ς ττριαμένοις Σ ω κ ρ ά τ ο υ ς κ α τ α γ ε λ ά ν , έάν ττροσττοιήται έ α υ τ ο υ εΐναι, ά λ λ ω ς τ ε καί οί/τως ά τ ο τ τ α ό ν τ α ; ά λ λ ' , ώ ττρός Δ ι ό ς , ο ύ τ ω σ ί σ ο ι δοκώ; ο ύ δ έ ν α ν ο μ ί ζ ω θεόν εΐναι; Ού μέντοι μ ά Δ ί α ούδ' όττωστιουν. 76

Atenjani, sad je vidljivo ono što sam govorio: Meletu uopće nije niti puno niti malo ο svemu tome stalo. — Nego, reci nam sad, kako ti tvrdiš da ja kvarim mladež? Ili je to jasno iz optužnice koju si sastavio: da ih podučavam da ne štuju bogove koje štuje država nego neke nove demonske pojave? Zar ne tvrdiš da ih kvarim tako naučavajući? - Upravo tako tvrdim. - Tako ti samih tih bogova, Melete, ο kojima je sada riječ, objasni i meni i ovdje nazočnim ljudima [o čemu se radi]! Ja, naime, ne shvaćam što ti tvrdiš: podučavam li ja ljude da vjeruju 54 da postoje neki bogovi - dakle i ja sam vjerujem u bogove i nisam posvemašnji bezbožac te u tome nisam kriv - ali ne isti bogovi u koje vjeruje država nego drugi, pa me zbog toga optužuješ, ili pak tvrdiš da ja uopće ne vjerujem u bogove i druge tome naučavam? - Tvrdim da si posvemašnji bezbožac. - Ti me, Melete, iznenađuješ! Što to govoriš? Ni za sunce ni za mjesec dakle ne vjerujem da su bogovi, kako to vjeruju drugi ljudi 55 ? - Da, tako mi Zeusa! Ο ljudi suci, on tvrdi d a j e sunce kamen, a mjesec [komad] zemlje. - Dragi moj Melete, zar misliš da tužiš Anaksagoru 56 ? I zar smatraš da su suci nepismeni i da ne znaju da su knjige Anaksagore Klazomenjanina prepune takvih riječi? Zar su mladi to od mene naučili kad mogu sami za drahmu - ako i toliko! - kupiti knjigu 57 na Orkestri 58 i ismijavati Sokrata koji se pravi da su to njegove misli, koje su i onako neobične 59 ? Tako ti Zeusa, [reci], takvo imaš mišljenje ο meni? Mislim li da nema boga? - Doista ne, Zeusa mi! Nipošto ne [vjeruješ u boga]! 77

Neodrživost optužbe da je Sokrat bezbočac

III. Obrana protiv drugih tužitelja 25 C - 26 A

27Α

5

Β

5

C

5

10 D

" Α τ π σ τ ό ς γ ' εΐ, ώ Μ έ λ η τ ε , και τ α ΰ τ α μ έ ν τ ο ι , ώς έμοί δοκεΐς, σ α υ τ ω . έμοί γ α ρ δ ο κ ε ΐ ο υ τ ο σ ί , ώ ά ν δ ρ ε ς ' Α θ η ν α ί ο ι , ττάνυ ε ΐ ν α ι υ β ρ ι σ τ ή ς και α κ ό λ α σ τ ο ς , και ά τ ε χ ν ώ ς τ ή ν γ ρ α φ ή ν τ α υ τ η ν υβρει τ ι ν ί και α κ ο λ α σ ί α και ν ε ό τ η τ ι γ ρ ά ψ α σ θ α ι . εοικεν γ ά ρ ώσττερ α ί ν ι γ μ α σ υ ν τ ι θ έ ν τ ι διαττειρωμένω " Ά ρ α γ ν ώ σ ε τ α ι Σ ω κ ρ ά τ η ς ό σ ο φ ό ς δή έ μ ο υ χ α ρ ι ε ν τ ι σ μ έ ν ο υ και έ ν α ν τ ι ' έ μ α υ τ ώ λ έ γ ο ν τ ο ς , ή έ ξ α τ τ α τ ή σ ω α υ τ ό ν και τ ο υ ς ά λ λ ο υ ς τ ο υ ς ά κ ο υ ο ν τ α ς ; " ο ύ τ ο ς γ ά ρ έμοί φ α ί ν ε τ α ι τ α ε ν α ν τ ί α λ έ γ ε ι ν α υ τ ό ς έ α υ τ ώ έν τ ή γ ρ α φ ή ώσττερ ά ν εί ειττοτ " Ά δ ι κ ε ΐ Σ ω κ ρ ά τ η ς θεούς ου ν ο μ ί μ ω ν , ά λ λ ά θεούς ν ο μ ί μ ω ν . " κ α ί τ ο ι τ ο υ τ ό έστι τταί^οντος. Σ υ ν ε τ π σ κ έ ψ α σ θ ε δή, ώ ά ν δ ρ ε ς , ή μ ο ι φ α ί ν ε τ α ι τ α ύ τ α λ έ γ ε ι ν σ υ δέ ή μ ΐ ν ά τ τ ό κ ρ ι ν α ι , ώ Μ έ λ η τ ε . ύ μ ε ΐ ς δέ, όττερ κ α τ ' ά ρ χ ά ς υ μ ά ς ι τ α ρ η τ η σ ά μ η ν , μ έ μ ν η σ θ έ μοι μ ή θορυβεΐν εάν έν τ ώ είωθότι τρόττω τ ο υ ς λ ό γ ο υ ς ττοιώμαι. " Ε σ τ ι ν ό σ τ ι ς άνθρώττων, ώ Μ έ λ η τ ε , άνθρώττεια μ έ ν νομίζει τ τ ρ ά γ μ α τ ' ε ΐ ν α ι , άνθρώττους δέ ο υ ν ο μ ί ζ ε ι ά τ τ ο κ ρ ι ν έ σ θ ω , ώ ά ν δ ρ ε ς , και μ ή ά λ λ α και ά λ λ α θορυβείτω* εσθ' ό σ τ ι ς ΥτττΓους μ έ ν ου ν ο μ ί ζ ε ι , ίτττπκά δέ τ τ ρ ά γ μ α τ ά ή α υ λ η τ ά ς μ έ ν ους ν ο μ ί ζ ε ι ε ΐ ν α ι , α θ λ η τ ι κ ά δέ τ τ ρ ά γ μ α τ ά ουκ ε σ τ ι ν , ώ ά ρ ι σ τ ε ά ν δ ρ ώ ν εί μ ή σ υ β ο υ λ ε ι ά τ τ ο κ ρ ί ν ε σ θ α ι , εγώ σ ο ι λ έ γ ω και τ ο ΐ ς ά λ λ ο ι ς τ ο υ τ ο ι σ ί . ά λ λ ά τ ό έττϊ τ ο ύ τ ω γ ε άττόκριναι* εσθ' ό σ τ ι ς δ α ι μ ό ν ι α μ έ ν νομίζει τ τ ρ ά γ μ α τ ' ε ΐ ν α ι , δ α ί μ ο ν α ς δέ ού νομίζει Ούκ εστιν. Ώ ς ώ ν η σ α ς ό τ ι μ ό γ ι ς άττεκρίνω ύττό τ ο υ τ ω ν ί ά ν α γ κ α ^ ό μ έ ν ο ς , ο ύ κ ο υ ν δ α ι μ ό ν ι α μ έ ν φής με και νομί^ειν και δ ι δ ά σ κ ε ι ν , ε'ίτ' ο υ ν κ α ι ν ά ε'ιτε τ τ α λ α ι ά , ά λ λ ' ο υ ν δ α ι μ ό ν ι α γ ε ν ο μ ί ζ ω κ α τ ά τ ο ν σ ο ν λ ό γ ο ν , και τ α ύ τ α και δ ι ω μ ο σ ω εν τ ή ά ν τ ι γ ρ α φ ή . εί δέ δ α ι μ ό ν ι α ν ο μ ί ζ ω , και δ α ί μ ο ν α ς δήττου τ τ ο λ λ ή ά ν ά γ κ η νομί^ειν μέ έ σ τ ι ν ο ύ χ ο ύ τ ω ς 'έχει; 'έχει δή· τ ί θ η μ ι γ ά ρ σε ό μ ο λ ο γ ο υ ν τ α , έττειδή ούκ άττοκρίνη. τ ο υ ς δέ δ α ί μ ο ν α ς ο ύ χ ί ή τ ο ι θεούς γ ε ή γ ο ύ μ ε θ α ή θεών ι τ α ΐ δ α ς ; φής ή ου; 76

III. Obrana protiv drugih tužitelja 27 C -

26

A

- [Ono što ti tvrdiš], Melete, nije održivo, a mislim da niti sam u to ne vjeruješ. ... Meni se čini, Atenjani, da je ovaj [čovjek] ohol i drzak i da je sročio ovu osudu protiv mene iz čiste nadutosti, bezočnosti i prenagljenosti. Sliči nekome tko isprobava postavljajući zagonetku: hoće li mudar Sokrat uočiti da za vlastitu zabavu sam sebi proturječim, ili ću pak prevariti njega i sve ostale slušaoce? Meni se čini da ovaj sasvim proturječi samome sebi u optužbi, kao da kaže: "Sokrat je kriv ne što ne vjeruje u bogove, već što vjeruje u bogove." A ovako se vlada onaj koji šalu zbija. Pogledajmo zajedno, ljudi, zbog čega mi se čini da je to značenje njegovih riječi, a ti nam, Melete, odgovari. A vi se prisjetite, kako sam vas zamolio na početku, da me ne prekidate ako stanem govoriti na [meni] uobičajen način. Postoji li itko [na ovome svijetu], Melete, tko bi vjerovao u ljud- Proturječja Meletove ska djela, a da pritom ne vjeruje da postoje ljudi? ... Ο ljudi, neka mi optužnice odgovori i neka se sad ovako sad onako ne izmotava! Postoji li netko tko ne vjeruje da ima konja, ali vjeruje da ima konjskih poslova? Ili da nema svirača na svirali, ali da ima stvari koje se tiču sviranja na svirali? Nema takvog, dragi moj čovječe! A ako ti ne želiš odgovarati, ja ću reći i tebi i drugima. Ali odgovori mi na sljedeće: postoji li netko tko vjeruje da postoje demonske pojave, a ne vjeruje da postoje demoni 60 ? - Ne postoji. - Kako je lijepo da si mi odgovorio! - iako jedva i pod prisilom prisutnih. Kažeš međutim da ja vjerujem i naučavam demonske stvari, bilo stare bilo nove, dakle u nešto demonsko vjerujem po riječima tvojim, a to si i zakletvom u optužnici potvrdio. Ako pak vjerujem u demonske stvari, posve je nužno da vjerujem da postoje i demoni, zar ne? Tako je! Smatram da si suglasan, jer ne odgovaraš. I zar ne smatramo da su demoni bogovi ili djeca bogova? Da ili ne? 77

IV. Zadaća i poruka Sokratova 27 D - 28 Β

5

10 Ε

5

28 Α

5

Β

5

Πάνυ γε. Ούκουν ει'ττερ δ α ί μ ο ν α ς η γ ο ύ μ α ι , ώς σ υ φής, ει μέν θεοί τινές είσιν οί δαίμονες, τ ο υ τ ' ά ν ε'ιη δ έγώ φημί σε α ί ν ί χ χ ε σ θ α ι καί χ α ρ ι ε ν τ ί ^ ε σ θ α ι , θεούς ο υ χ ή γ ο υ μ ε ν ο ν φ ά ν α ι με θεούς α υ ή γ ε ΐ σ θ α ι ττάλιν, έττειδήττερ γε δ α ί μ ο ν α ς η γ ο ύ μ α ι · ει δ' α υ οί δ α ί μ ο ν ε ς θεών τταΐδές είσιν νόθοι χινές ή έκ ν υ μ φών ή εκ χ ι ν ω ν ά λ λ ω ν ών δή καί λ έ γ ο ν χ α ι , χίς ά ν άνθρώττων θεών μέν τταΐδας ή γ ο ΐ χ ο εΐναι, θεούς δέ μή; ομοίως γ ά ρ ά ν άχοττον ε'ιη ώσττερ ά ν ει χις ιττττων μέν τταΐδας ή γ ο ΐ χ ο ή καί όνων, χ ο υ ς ήμιόνους, ιττττους δέ καί όνους μ η ή γ ο ΐ χ ο εΐναι. ά λ λ ' , ώ Μέληχε, ουκ ε σ τ ί ν όττως σ υ τ α ύ τ α ουχί άττοττειρώμενος ήμών έγράψω χ ή ν γ ρ α φ ή ν χ α ύ χ η ν ή άττορών ό χ ι έ γ κ α λ ο ΐ ς έμοί άληθές άδίκημα* όττως δέ σ ύ τ ί ν α ττείθοις ά ν καί σ μ ι κ ρ ό ν ν ο υ ν έ χ ο ν τ α άνθρώττων, ώς ου τ ο υ α υ χ ο υ ε σ χ ι ν καί δ α ι μ ό ν ι α καί θεΐα ήγεΐσθαι, καί αυ x o p α υ χ ο υ μ ή χ ε δαίμονας μήχε θεούς μήχε ήρωας, ουδεμία μ η χ α ν ή έσχιν. Ά λ λ ά γ ά ρ , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , ώς μέν έγώ ουκ άδικώ κ α χ ά χ ή ν Μ ε λ ή χ ο υ γ ρ α φ ή ν , ου ττολλής μοι δοκεΐ εΐναι άττολ ο γ ί α ς , ά λ λ ά ι κ α ν ά καί τ α ύ τ α - ό δέ καί έν χ ο ΐ ς 'έμπροσθεν ε λ ε γ ο ν , ό χ ι ττολλή μοι άττέχθεια γ έ γ ο ν ε ν καί ττρός ττολλούς, ευ 'ιστε ό τ ι άληθές έ σ τ ι ν . καί τ ο υ τ ' ε σ τ ί ν ό έμέ αίρεΐ, εανττερ αίρή, ου Μ έ λ η τ ο ς ουδέ ' Ά ν υ τ ο ς ά λ λ ' ή τ ώ ν ττολλών διαβ ο λ ή τ ε καί φθόνος, ά δή ττολλούς καί ά λ λ ο υ ς καί ά γ α θ ο υ ς ά ν δ ρ α ς ήρηκεν, ο ΐ μ α ι δέ καί αίρήσει* ουδέν δέ δεινόν μ ή έν έμοί σ τ η . "Ισως ά ν ουν ε'ιττοι τις* "Εΐτ' ουκ α ι σ χ ύ ν η , ώ Σώκρατες, τ ο ι ο ύ τ ο ν έττιτήδευμα έττιτηδεύσας ζ\ ου κινδυνεύεις νυνί άττοθανεΐν;" έγώ δέ τ ο ύ τ ω άν δίκαιον λ ό γ ο ν άντείττοιμι, ότι "Ούς καλώς λέγεις, ώ άνθρωττε, ει ο'ιει δεΐν κίνδυνον ύττολογί^εσθαι τ ο υ £ήν ή τ ε θ ν ά ν α ι ά ν δ ρ α ό τ ο υ τ ι καί σ μ ι κ ρ ό ν όφελος έστιν, ά λ λ ' ούκ έκεΐνο μόνον σκοττεΐν ό τ α ν ττράττη, ττότερον δίκαια ή ά δ ι κ α ττράττει, καί άνδρός ά γ α θ ο υ ε ρ γ α ή κάκου, φ α ύ λ ο ι

86

- Svakako. - Dakle, ako vjerujem u demone, kako ti kažeš, i ako su demoni nekakvi bogovi, to bi bilo upravo to što govorim: ti spravljaš zagonetke i šališ se. Kažeš da ja, za kog si prvo tvrdio da ne vjerujem u bogove, vjerujem u bogove jer vjerujem da postoje demoni. Ako su pak demoni djeca božja nezakonito rođena od nimfa ili od koga drugoga, kako se već pripovijeda, - tko od ljudi može vjerovati da postoje djeca božje, a da ne postoje bogovi? Isto bi besmisleno bilo kao kad bi netko mislio da postoje djeca konja i magaraca, mazge, a ne bi vjerovao da postoje konji i magarci. — Nemoguće je, Melete, da si ti sastavio ovu optužbu s drugim [ciljem], nego da nas iskušaš, ili pak iz nedoumice kako da me optužiš za neko istinito nedjelo 61 . Inače, nema načina da nekog uvjeriš, pa kako god malo pameti on imao, da isti čovjek vjeruje da postoje demoni i bogovi i da opet ne vjeruje da postoje niti bogovi, niti demoni, niti heroji 62 . Ne čini mi se, Atenjani, kako je puno potrebno da dokažem da nisam kriv prema Meletovoj optužnici; ovo što sam do sad rekao više je nego dostatno. — Ali dobro znate da je istina, kako sam vam na početku kazao, da mnogi ljudi protiv mene gaje veliko neprijateljstvo, I upravo će me to uništiti - ako me uništi63: ne Meletova ili Anitova, već kleveta i zavist gomile; tome su podlegli već mnogi drugi dobri muževi, a mislim da će tako biti i u budućnosti - nema bojazni da će se to zaustaviti na meni. Ali onda bi netko mogao reći: "Ne sramiš li se, Sokrate, što se baviš takvim poslovima zbog kojih se sad izlažeš smrtnoj opasnosti?" Njemu bih mogao - ako ćemo po pravu - ovako odgovoriti: "Ne zboriš pravo, čovječe, ako misliš da onaj, koji išta vrijedi, mora odmjeravati opasnosti na život i smrt, umjesto da se brine je li pravedno ili nepravedno ono što čini, ponaša li se kao dobar ili kao loš čov-

87

Sokratovo Voslani^ 1

život u filozofiji

C

5

D

5

10 Ε

5 29 Α

5

IV. Zadaća i poruka Sokratova 28 C - 29 A

IV. Zadaća i poruka Sokratova 28 C - 29 A

γ ά ρ ά ν τ ω γε σ ώ λ ό γ ω εΐεν χ ώ ν ημιθέων όσοι έν T p o i a t τ ε τ ε λ ε υ τ ή κ α σ ι ν οΥ χ ε ά λ λ ο ι και ό χ ή ς Θ έ τ ι δ ο ς ύός, ός τ ο σ ο ύ τ ο ν τ ο υ κ ί ν δ υ ν ο υ κ α χ ε φ ρ ό ν η σ ε ν τταρά χ ό α ι σ χ ρ ο ν χ ι υττομεΐναι ώ σ τ ε , έττειδή εΐττεν ή μ ή χ η ρ α ύ τ ώ τ τ ρ ο θ υ μ ο υ μ έ ν ω " Ε κ χ ο ρ α ά τ τ ο κ τ ε ΐ ν α ι , θεός ο υ σ α , ο ύ τ ω σ ί ττως, ώς έγώ οΐμαι* ^Ω. τταΐ, εί τ ι μ ω ρ ή σ ε ι ς Π α τ ρ ό κ λ ω τ ώ έ τ α ί ρ ω τ ο ν φ ό ν ο ν και " Ε κ τ ο ρ α άττοκτενεΐς, α υ τ ό ς άττοθανή - α υ τ ί κ α γ α ρ τ ο ι , φ η σ ί , 'μ ε ®' " Ε κ τ ο ρ α τ τ ό τ μ ο ς έ τ ο ι μ ο ς ' - ό δέ τ ο ύ τ ο ά κ ο υ σ α ς τ ο υ μέν θ α ν ά τ ο υ και τ ο υ κίνδυνου ώλιγώρησε, ττολύ δέ μ ά λ λ ο ν δείσας τ ό £ήν κακός ών και τ ο ΐ ς φίλοις μ ή τ ι μ ω ρ ε ΐ ν , Ά ύ τ ί κ α , ' φ η σ ί , ' τ ε θ ν α ί η ν , δίκην έττιθείς τ ώ ά δ ι κ ο υ ν τ ι , ι ν α μ ή ένθάδε μ έ ν ω κ α τ α γ έ λ α σ τ ο ς τταρά ν η υ σ ί κ ο ρ ω ν ί σ ι ν ά χ θ ο ς ά ρ ο υ ρ η ς . ' μ ή α υ τ ό ν ο'ιει φ ρ ο ν τ ί σ α ι θ α ν α τ ο υ και κίνδυνου;" Ο ύ τ ω γ ά ρ 'έχει, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ ή αλήθεια* ου ά ν τ ι ς ε α υ τ ό ν τ ά ξ η ή γ η σ ά μ ε ν ο ς β έ λ τ ι σ τ ο ν εΐναι ή υττ' ά ρ χ ο ν τ ο ς τ α χ θ ή , ε ν τ α ύ θ α δεΐ, ώς έμοί δοκεΐ, μ έ ν ο ν τ α κινδυνεύειν, μηδέν ύττολογι^όμενον μ ή τ ε θ ά ν α τ ο ν μήτε ά λ λ ο μηδέν ττρό τ ο υ α ι σ χ ρ ο ύ , έγώ ο υ ν δ ε ι ν ά ά ν ε'ι'ην ε ί ρ γ α σ μ έ ν ο ς , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , εί ότε μέν με οί ά ρ χ ο ν τ ε ς ε τ α τ τ ο ν , ους ύμεΐς ειλεσθε ά ρ χ ε ι ν μ ο υ , και έν Π ο τ ε ι δ α ί α και έν Ά μ φ ι τ τ ό λ ε ι και εττι Δ η λ ί ω , τ ό τ ε μέν ου έκεΐνοι ε τ α τ τ ο ν εμενον ώσττερ και ά λ λ ο ς τις και έκινδύνευον άττοθανεΐν, τ ο υ δέ θεου τ ά τ τ ο ν τ ο ς , ως εγω ώήθην τ ε και ύττέλαβον, φ ι λ ο σ ο φ ο υ ν τ ά με δεΐν £ήν και εξετάζ ο ν τ α έ μ α υ τ ό ν και τους άλλους, ενταύθα δέ φοβηθείς ή θ ά ν α τ ο ν ή ά λ λ ' ό τ ι ο υ ν τ τ ρ ά γ μ α λίττοιμι τ ή ν τ ά ξ ι ν . δεινόν τ ά ν ε'ι'η, και ώς ά λ η θ ώ ς τ ό τ ' ά ν με δικαίως ε ί σ ά γ ο ι τ ι ς εις δ ι κ α σ τ ή ρ ι ο ν , ό τ ι ού ν ο μ ί ζ ω θεούς εΐναι άττειθών τ ή μ α ν τ ε ί α και δεδιώς θ ά ν α τ ο ν και ο ί ό μ ε ν ο ς σ ο φ ό ς εΐναι ούκ ών. τ ό γ ά ρ τ ο ι θ ά ν α τ ο ν δεδιέναι, ώ άνδρες, ούδέν ά λ λ ο ε σ τ ί ν ή δοκεΐν σ ο φ ό ν εΐναι μ ή ό ν τ α * δ ο κ ε ΐ ν γ ά ρ ειδέναι έ σ τ ι ν ά ούκ οΐδεν. οΐδε μ έ ν γ ά ρ ουδείς τ ο ν θ ά ν α τ ο ν ούδ' εί τ υ γ χ ά ν ε ι τ ώ άνθρώττω

jek. Bijedni bi - prema tvom mišljenju - bili svi oni polubogovi64 koji su poginuli pod Trojom, a pogotovo Tetidin sin, [Ahilej]. On je, umjesto da podnese sramotu, prezreo opasnost i kad mu je, obuzetom žarkom željom da ubije Hektora, majka božica65 rekla - tako nekako, ako se ne varam66: 'Dijete, ako osvetiš ubojstvo svoga druga Patrokla i ubiješ Hektora, sam ćeš umrijeti jer tebe čeka kobna sudbina nakon Hektorove.' A on je, to saslušavši, zanemario smrt i opasnost, pa više se bojeći živjeti kao loš čovjek i ne osvetiti prijatelja reče: O n d a neka umrem, pošto sam se osvetio nepravedniku, a ne da ostanem ovdje ismijan kod oblih lađa samo zemlji na teret!' Misliš li ti da je on mario za smrt i opasnost?" Prema istini, Atenjani, tako stoje stvari: kad jednom netko zauzme položaj, koji on smatra najboljim, ili kad ga na takav položaj postavi onaj koji zapovijeda67, na njemu treba ustrajati, kako se meni čini, odoliti opasnostima i ništa ne držati niti do smrti niti do ičega drugoga doli sramote. — Čudno bi bilo moje ponašanje, Atenjani, ako bih - kao što su me nekoć postavili u bojni red kod Potideje, Amfipola i Dela68 vojskovođe koje ste izabrali da mi zapovijedaju; tamo sam ustrajao na svom položaju i izložio svoj život opasnosti, kao i mnogi drugi - sad, iz straha od smrti ili nečeg takvog, zanemario dužnost da provodim život u filozofiji i propitkivanju sebe i drugih, koju mi je, kako sam saznao i uvjerio se, naložio69 bog. To bi bilo strašno! Tad bi me uistinu mogao netko po pravdi optužiti pred sudom da ne vjerujem u bogove jer bih [na taj način] prezreo 70 proroštvo, bojao se smrti i smatrao sebe mudrim, iako to nisam. — Bojati se smrti, ο ljudi, nije ništa drugo nego pričinjati se sebi mudrim iako [zapravo] nisi; to znači vjerovati da znaš ono što [zapravo] ne znaš. Nitko ne zna što je smrt, a [pogotovo ne zna] je li ona čovjeku najveće od svih dobara;

104 89

Β

5

C

5

D

5

Ε

IV. Zadaća i poruka Sokratova 29 A-Ε

IV. Zadaća i poruka Sokratova 29 A-Ε

ττάν τ ων μ έ γ ι σ τ ο ν δν τ ώ ν α γ α θ ώ ν , δεδίασι δ' ώς ευ είδότες δτι μ έ γ ι σ τ ο ν τ ώ ν κακών έστι. κ α ί τ ο ι ττώς ουκ α μ α θ ί α ε σ τ ί ν α ϋ τ η ή έττονείδιστος, ή τ ο υ ο'ιεσθαι είδέναι ά ουκ οΐδεν; εγώ δ', ώ άνδρες, τ ο ύ τ ω καί ε ν τ α ύ θ α ' ί σ ω ς διαφέρω τ ώ ν ττολλών άνθρώττων, καί ει δή τ ω σ ο φ ώ τ ε ρ ό ς τ ο υ φαίην εΐναι, τ ο ύ τ ω ά ν , δ τ ι ουκ είδώς ίκανώς ττερί τ ώ ν έν "Αιδου ο ϋ τ ω και ο'ιομαι ουκ είδέναι* τ δ δέ άδικεΐν καί άττειθεΐν τ ω β ε λ τ ί ο ν ι καί θεα\ καί άνθρώττω, δτι κακδν καί α ί σ χ ρ ό ν έστιν οΐδα. ττρό ουν τ ώ ν κακών ών ο ΐ δ α δτι κ α κ ά έ σ τ ι ν , ά μ ή ο ΐ δ α ει καί ά γ α θ ά δ ν τ α τ υ γ χ ά ν ε ι ούδέττοτε φ ο β ή σ ο μ α ι ουδέ φευξομαι* ώ σ τ ε ουδ' ει με ν υ ν υμεΐς άφίετε 'Ανύτω ά τ π σ τ ή σ α ν τ ε ς , δς εφη ή τ ή ν ά ρ χ ή ν ου δεΐν έμέ δευρο είσελθεΐν ή, έιτειδή είσήλθον, ο υ χ οΐόν τ ' είναι τ δ μή άττοκτεΐναί με, λ έ γ ω ν ττρδς υ μ ά ς ώς εις διαφευξοίμην ήδη [ ά ν ] ύ μ ώ ν οί ύεΐς έττιτηδεύοντες ά Σωκράτ η ς διδάσκει ττάντες τταντάττασι δ ι α φ θ α ρ ή σ ό ν τ α ι , - ε'ι μοι ττρδς τ α ύ τ α ε'ιττοιτε· "^Ω Σώκρατες, ν υ ν μέν 'Ανύτω ού ττεισ ό μ ε θ α ά λ λ ' άφίεμέν σε, έττί τ ο ύ τ ω μ έ ν τ ο ι , έφ' ωτε μ η κ έ τ ι έν τ α ύ τ η τ ή ζητήσει δ ι α τ ρ ί β ε ι ν μηδέ φ ι λ ο σ ο φ ε ί ν έάν δέ ά λ ω ς ετι τ ο ύ τ ο ι τ ρ ά τ τ ω ν , άττοθανή" - ει ουν με, όττερ εΐττον, έττί τ ο ύ τ ο ι ς άφίοιτε, ε'ίττοιμ' ά ν ύ μ ΐ ν δτι "Έγώ ύμάς, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , άσττά^ομαι μέν καί φιλώ, ττείσομαι δέ μ ά λ λ ο ν τ ω θεώ ή ύ μ ΐ ν , καί εωσττερ ά ν έμττνέω καί οΐός τ ε ώ, ού μ ή τταύσωμαι φ ι λ ο σ ο φ ώ ν καί ύ μ ΐ ν τταρακελευόμενός τ ε και ένδεικνύμενος ό τ ω ά ν άεί έ ν τ υ γ χ ά ν ω ύ μ ώ ν , λ έ γ ω ν οΐάττερ ε'ι'ωθα, ό τ ι ^ Ω ά ρ ι σ τ ε ά ν δ ρ ώ ν , 'Αθηναίος ών, ττόλεως τ η ς μ ε γ ί σ τ η ς καί εύδοκιμωτάτης εις σ ο φ ί α ν καί ίσχύν, χ ρ η μ ά τ ω ν μέν ούκ α ι σ χ ύ ν η έτπμελούμενος δττως σοι ε σ τ α ι ώς τ τ λ ε ΐ σ τ α , καί δόξης καί τ ι μ ή ς , φρονήσεως δέ καί άληθείας καί τ ή ς ^ υ χ ή ς διτως ώς β έ λ τ ι σ τ η ε σ τ α ι ούκ έτπμελή ούδέ φ ρ ο ν τ ί ζεις;' καί έάν τις ύ μ ώ ν ά μ φ ι σ β η τ ή σ η καί φή έτπμελεΐσθαι, ούκ εύθύς ά φ ή σ ω α ύ τ ό ν ούδ' άττειμι, ά λ λ ' έρήσομαι α ύ τ ό ν και

a ljudi se nje boje kao da znaju da je najveće od svih zala. Nije li to neznanje, i to upravo ono koje zaslužuje prijekor: misliti da se zna ono što se ne zna? A ja se, ljudi, [samo] u tome, i ne više od toga, razlikujem od većine ljudi; ako bih mogao reći da sam u ičemu mudriji od ikoga, onda bih bio u tome, što sam, budući da ne znam ništa zasigurno ο prilikama kod [boga] Hada, svjestan da ne znam. Znam, međutim, da je zlo i sramota nanositi nepravdu i ne pokoravati se boljemu, i bogu i čovjeku. Dakle, za razliku od zla, za koje znam da je zlo, onih stvari, za koje ne znam jesu li možda dobre, nikad se neću bojati niti ih izbjegavati. — Stoga ni da me vi sada oslobodite, usprotivivši se Anitu, koji reče ili da se ja uopće ovdje nisam trebao pojaviti, ili da, pošto sam se pojavio, nije moguće a da ne budem kažnjen smrću, te vam govori da će se, ako vam izmaknem kroz prste, vaši sinovi, baveći se onime što Sokrat naučava, sasvim upropasiti - kad biste mi na to rekli: "Sokrate, sad nećemo poslušati Anita nego te puštamo, međutim pod uvjetom da prestaneš trošiti vrijeme na takvo istraživanje, i da se okaniš potrage za mudrošću, a ako te još jednom uhvatimo da to činiš, umrijeti ćeš." - ako biste me, kako rekoh, pod tom pogodbom pustili, ja bih vam odgovorio: "O Atenski muževi, ja vas poštujem i volim, ali radije ću se pokoriti bogu nego vama, i dok god dišem i imam snage, neću prestati tragati za mudrošću, poticati vas i opominjati na svoj uobičajen način; gdje god naiđem na nekoga reći ću mu: Ό dragi moj čovječe, Atenjan si, iz najvećeg i najslavnijeg po mudrosti i snazi grada, zar se ne stidiš baviti se zgrtanjem što je više moguće novca, isto tako i slave i časti, dok ti nije stalo do mudrosti 71 i istine: nije li ti stalo da ti duša 72 postane najboljom?' I ako netko od vas zaniječe [da mu je stalo do novca, slave i časti] i kaže da mu je stalo [do mudrosti, istine i duše], neću ga smjesta pustiti i otići, nego

90

91

Glavna Sokratova poruka: neprestano tragati za mudrošću

IV Zadaća i poruka Sokratova 29 Ε - 30 C

IV. Zadaća i poruka Sokratova 29 Ε - 30 C

5

ε ξ ε τ ά σ ω και έ λ έ γ ξ ω , και εάν μ ο ι μ ή δ ο κ ή κ ε κ τ ή σ θ α ι ά ρ ε τ ή ν ,

30 Α

φ ά ν α ι δέ, όνειδιώ ό τ ι τ ά π λ ε ί σ τ ο υ ά ξ ι α ττερι ε λ α χ ί σ τ ο υ ττοι-

ću ga propitkivati, ispitivati i sumnjičiti. I ako mi se učini da nije stekao vrlinu, a kaže da je ima, ukorit ću ga da ono najvredniije cijeni ponajmanje. I tako ću se ponašati sa svakim na koga naletim, s mladim ili starim, strancem ili domaćim, a pogotovo s [vama] građanima jer ste mi najbliži po rodu. To [mi] zapovijeda bog, vi to dobro znate, i ja smatram da za vas još nikad nije bilo većeg dobra nastalog u gradu do ove moje službe božje. — Ja ću odlaziti od jednog do drugog od vas, ne čineći ništa drugo nego pokušati vas nagovoriti, i mlađe i starije, da se ne brinete niti oko tijela niti oko novca tako revno kako treba da se brinete da duša postane najboljom73, i govorit ću vam: 'Ne dolazi vrlina čovjeku od novca, nego se po vrlini stječe bogatstvo - a isto tako i sve ostale stvari, i obične i javne, postaju [samo po vrlini] dobro za ljude.' — Ako dakle kvarim mladež takvim govorom, to bi bilo pogubno; ali ako netko kaže da je moja poruka išta drugo osim toga, on blebeće. Prema tome, rekao bih, Atenjani, poveli se vi za Anitom ili ne, pustili vi mene ili ne, ja neću drugo raditi, pa makar morao umrijeti više nego jednom."

ε ΐ τ α ι , τ ά δέ φ α υ λ ό τ ε ρ α ττερι ττλείονος. τ α ύ τ α και ν ε ω τ έ ρ ω και τ τ ρ ε σ β υ τ έ ρ ω ό τ ω ά ν έ ν τ υ γ χ ά ν ω ττοιήσω, και ξένω και ά σ τ ώ , μ ά λ λ ο ν δέ τ ο ΐ ς ά σ τ ο ΐ ς , ό σ ω μ ο υ έ γ γ υ τ έ ρ ω έ σ τ έ γένει. 5

τ α ύ τ α γ ά ρ κελεύει ό θεός, ευ 'ιστέ, και έ γ ώ ο'ι'ομαι ο υ δ έ ν ττω υ μ ΐ ν μ ε ΐ ^ ο ν ά γ α θ ό ν γ ε ν έ σ θ α ι έν τ ή ττόλει ή τ ή ν έ μ ή ν τ ώ θεώ υττηρεσίαν. ουδέν γ ά ρ ά λ λ ο τ τ ρ ά τ τ ω ν έγώ ττεριέρχομαι ή ττείθων υ μ ώ ν και νεωτέρους και π ρ ε σ β υ τ έ ρ ο υ ς μ ή τ ε σ ω μ ά τ ω ν

Β

έτπμελεΤσθαι μ ή τ ε χ ρ η μ ά τ ω ν τ τ ρ ό τ ε ρ ο ν μ η δ έ ο υ τ ω σ φ ό δ ρ α ώς τ ή ς ψ υ χ ή ς όττως ώς ά ρ ι σ τ η ε σ τ α ι, λ έ γ ω ν ό τ ι 'Ουκ εκ χ ρ η μ ά τ ω ν ά ρ ε τ ή γ ί γ ν ε τ α ι , ά λ λ ' εξ ά ρ ε τ ή ς χ ρ ή μ α τ α και τ ά ά λ λ α ά γ α θ ά τ ο ΐ ς άνθρώττοις ά τ τ α ν τ α και ιδία και δ η μ ο σ ί α . '

5

εί μ έ ν ο υ ν τ α ύ τ α λ έ γ ω ν δ ι α φ θ ε ί ρ ω τ ο υ ς ν έ ο υ ς , τ α υ τ ' ά ν ε'ι'η β λ α β ε ρ ά * εί δέ τ ί ς μέ φ η σ ι ν ά λ λ α λ έ γ ε ι ν ή τ α ύ τ α , λέγει,

ττρός τ α ύ τ α , "

φαίην

άν,

"ώ ά ν δ ρ ε ς

ουδέν

'Αθηναίοι,

ή

ττείθεσθε Ά ν υ τ ω ή μ ή , και ή ά φ ί ε τ έ με ή μ ή , ώς έ μ ο υ ουκ C

ά ν ττοιήσαντος ά λ λ α , ουδ' εί μ έ λ λ ω ττολλάκις τεθνάναι."

92

93

V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31 Β

5

D

5

Ε

5

31 Α

5

Β

Μή θορυβείτε, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , ά λ λ ' ε μ μ ε ί ν α τ ε μοι οΐς έδεήθην ύ μ ώ ν , μ ή θ ο ρ υ β ε ΐ ν εφ' οΐς ά ν λ έ γ ω ά λ λ ' ά κ ο ύ ε ι ν καί γ ά ρ , ώς έ γ ώ ο ΐ μ α ι , ό ν ή σ ε σ θ ε ά κ ο ύ ο ν τ ε ς . μ έ λ λ ω γ ά ρ ο υ ν ά τ τ α υ μ ΐ ν έρεΐν καί ά λ λ α έφ' οΐς 'ίσως β ο ή σ ε σ θ ε * ά λ λ ά μ η δ α μ ώ ς ττοιεΐτε τ ο ύ τ ο , ευ γ ά ρ 'ιστε, έάν με ά τ τ ο κ τ ε ί ν η τ ε τ ο ι ο ύ τ ο ν ό ν τ α ο ΐ ο ν έ γ ώ λ έ γ ω , ουκ έμέ μεί£ω β λ ά ψ ε τ ε ή υ μ ά ς α υ τ ο ύ ς · έμέ μ έ ν γ ά ρ ο υ δ έ ν ά ν β λ ά ψ ε ι ε ν ο ϋ τ ε Μ έ λ η τ ο ς ο ϋ τ ε ' Ά ν υ τ ο ς - ουδέ γ ά ρ ά ν δ ύ ν α ι τ ο - ου γ ά ρ ο'ιομαι θ ε μ ι τ ό ν ε ΐ ν α ι ά μ ε ί ν ο ν ι ά ν δ ρ ί ύττό χ ε ί ρ ο ν ο ς β λ ά τ τ τ ε σ θ α ι . άττοκτεινειε μ ε ν τ ά ν 'ίσως ή έ ξ ε λ ά σ ε ι ε ν ή ά τ ι μ ώ σ ε ι ε ν ά λ λ ά τ α ύ τ α ο ύ τ ο ς μ έ ν 'ίσως ο'ίεται καί ά λ λ ο ς τ ι ς ττου μ ε γ ά λ α κ α κ ά , έ γ ώ δ' ουκ ο'ιομαι, ά λ λ ά ττολύ μ ά λ λ ο ν ττοιεΐν ά ο υ τ ο σ ί ν υ ν ττοιεΐ, ά ν δ ρ α ά δ ί κ ω ς έττιχειρεΐν ά τ τ ο κ τ ε ι ν ύ ν α ι . ν υ ν ο υ ν , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ τ ο λ λ ο υ δέω έ γ ώ ύττέρ έ μ α υ τ ο υ ά τ τ ο λ ο γ ε ΐ σ θ α ι , ώς τ ι ς ά ν ο'ίοιτο, ά λ λ ά υττέρ υ μ ώ ν , μ ή τ ι έ ξ α μ ά ρ τ η τ έ ττερί τ ή ν τ ο υ θεου δ ό σ ι ν ύ μ ΐ ν έ μ ο υ κ α τ α ψ η φ ι σ ά μ ε ν ο ι . έάν γ ά ρ με άττοκ τ ε ί ν η τ ε , ου ραδίως ά λ λ ο ν τ ο ι ο ύ τ ο ν ε ύ ρ ή σ ε τ ε , ά τ ε χ ν ώ ς - εις καί γ ε λ ο ι ό τ ε ρ ο ν είττεΐν - ττροσκείμενον τ ή ττόλει ύττό τ ο υ θεου ώσττερ ιττττω μ ε γ ά λ ω μ έ ν καί γ ε ν ν α ί ω , ύττό μ ε γ έ θ ο υ ς δέ νωθεσ τ έ ρ ω καί δ ε ο μ έ ν ω έ γ ε ί ρ ε σ θ α ι ύττό μύωττός τ ί ν ο ς , ο ΐ ο ν δή μ ο ι δοκεΐ ό θεός έμέ τ ή ττόλει τ τ ρ ο σ τ ε θ η κ έ ν α ι τ ο ι ο ύ τ ο ν τ ι ν α , ός ύ μ ά ς έγείρων καί ττείθων καί όνειδί^ων ε ν α ε κ α σ τ ο ν ούδεν τταύομαι τ ή ν ή μ έ ρ α ν ό λ η ν τ τ α ν τ α χ ο ΰ ττροσκαθί^ων. τ ο ι ο ύ τ ο ς ο υ ν ά λ λ ο ς ού ρ α δ ί ω ς ύ μ ΐ ν γ ε ν ή σ ε τ α ι , ώ ά ν δ ρ ε ς , ά λ λ ' έάν έμοί ττείθησθε, φ ε ί σ ε σ θ έ μου* ύ μ ε ΐ ς δ' 'ίσως τ ά χ ' ά ν ά χ θ ό μ ε ν ο ι , ώσττερ οί ν υ σ τ ά ^ ο ν τ ε ς έγειρόμενοι, κ ρ ο ύ σ α ν τ ε ς ά ν με, ττειθόμενοι Ά ν ύ τ ω , ρ α δ ί ω ς ά ν ά τ τ ο κ τ ε ί ν α ι τ ε , ε ΐ τ α τ ο ν λοιττόν β ί ο ν κ α θ ε ύ δ ο ν τ ε ς δ ι α τ ε λ ο ΐ τ ε ά ν , εί μ ή τ ι ν α ά λ λ ο ν ό θεός ύ μ ΐ ν έττιττέμψειεν κ η δ ό μ ε ν ο ς ύ μ ώ ν . ό τ ι δ' έ γ ώ τ υ γ χ ά ν ω ών τ ο ι ο ύ τ ο ς οΐος ύττό τ ο υ θεου τ ή ττόλει δ ε δ ό σ θ α ι , ένθένδε ά ν κ α τ α ν ο ή σ α ι τ ε * ού γ ά ρ άνθρωττίνω εοικε τ ό έμέ τ ώ ν 102

V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31 Β

Nemojte galamiti, Atenjani! Držite se onoga što sam vas zamolio: ne galamite zbog onoga što kažem, nego slušajte! Ta vjerujem da će vam biti od koristi, ako me saslušate. Namjeravam vam sad, naime, reći i neke druge stvari zbog kojih ćete [možda] podići graju; ali ne činite to nipošto! — Dobro pak znajte, ako smaknete mene onakva kakvim sam vam se opisao, n a l e t e meni nauditi veše nego sami sebi75. Meni neće nauditi niti Melet niti Anit - a niti bi mi mogli [nauditi] - jer smatram kako nije nedopušteno 76 da se dobrom čovjeku čini šteta od lošega. [Anit] me može dati ubiti, protjerati u progonstvo ili razriješiti građanskog prava - i to sve on, po svoj prilici, kao i tko mu drago drugi, može smatrati velikim zlom, ali ja tako ne mislim. Mnogo je veće [zlo], po mom mišljenju, ono što on sad čini: pokušati nepravedno čovjeka pogubiti. Stoga se sad neću, Atenjani, braniti poradi svoje koristi, kako bi netko mogao očekivati, nego poradi vas, kako ne biste zgriješili protiv božjeg dara ako me osudite. — Ako me date pogubiti, nećete lako naći drugog poput mene. % je poslao Upravo - iako može zvučati smiješno - bog me je postavio uz bok Sokrata ovome gradu, kao velikom i plemenitom konju, no koji je zbog svoje gradu veličine postao mlitav i treba mu neki obad da ga podbode. Tako se na dar. čini da je bog mene poslao u ovaj grad kao takva [obada] da vas, pre- fa Sa podbode mećući se sad ovamo sad onamo, razbuđujem, potičem, podbadam, jednog po jednog, bez prestanka. Nećete lako pronaći nekog drugog takvog, ljudi! Poslušate li me, poštedjet ćete me. Ali vi, možda ljuti na mene kao upravo probuđeni spavači, jednim biste me udarcem i bez razmišljanja pogubili, kako Anit savjetuje, i potom biste nastavili spavati cijelog svog života - osim ako vam bog ne pošalje koga drugoga u brizi za vas. — Da se zgodilo da sam baš ja taj kojeg je bog poslao na dar ovome gradu, možete i prema sljedećem dokučiti; ne bi se moglo samo ljudskim [razlozima] objasniti što sam ja čitavo svoje 103

V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31 Β

5

C

5

D

5

Ε

32 Α

μ έ ν έ μ α υ τ ο υ π ά ν τ ω ν ή μ ε λ η κ έ ν α ι και ά ν έ χ ε σ θ α ι χ ώ ν οικείων ά μ ε λ ο υ μ έ ν ω ν χ ο σ α υ χ α ήδη 'έτη, χ ό δέ υ μ έ χ ε ρ ο ν τ τ ρ α χ χ ε ι ν αει, ι δ ί α έ κ ά σ τ ω π ρ ο σ ι ό ν τ α ώσττερ τ τ α χ έ ρ α ή ά δ ε λ φ ό ν π ρ ε σ β ύ χ ε ρ ο ν τ τ ε ί θ ο ν χ α έττιμελεισθαι ά ρ ε χ ή ς . και εί μ έ ν χ ι άττό χ ο ύ χ ω ν ά π έ λ α υ ο ν και μ ι σ θ ό ν λ α μ β ά ν ω ν τ α ύ τ α π α ρ ε κ ε λ ε υ ό μ η ν , ε ΐ χ ο ν ά ν χ ι ν α λ ό γ ο ν ν υ ν δέ ό ρ ά χ ε δή και α υ χ ο ι ό χ ι οί κ α χ ή γ ο ρ ο ι χ ά λ λ α τ τ ά ν χ α ά ν α ι σ χ υ ν χ ω ς ο ϋ χ ω κ α χ η γ ο ρ ο υ ν χ ε ς χ ο υ χ ό γ ε ο υ χ οΐοί χ ε έ γ έ ν ο ν χ ο α τ τ α ν α ι σ χ υ ν χ ή σ α ι τ τ α ρ α σ χ ό μ ε ν ο ι μ ά ρ χ υ ρ α , ώς έ γ ώ ττοχέ χ ι ν α ή έ τ τ ρ α ξ ά μ η ν μ ι σ θ ό ν ή ή χ η σ α , ίκανόν γ ά ρ , οΐμαι, έγώ π α ρ έ χ ο μ α ι χ ό ν μ ά ρ χ υ ρ α ώς ά λ η θ ή λέγω, χ ή ν ττενίαν. ' Ί σ ω ς ά ν ο υ ν δόξειεν ά τ ο π ο ν ε ΐ ν α ι , ό χ ι δή ε γ ώ ί δ ι α μ έ ν τ α ύ τ α σ υ μ β ο υ λ ε ύ ω ττεριιών και π ο λ υ π ρ α γ μ ο ν ώ , δ η μ ο σ ί α δέ ο ύ τ ο λ μ ώ ά ν α β α ί ν ω ν εις τ ό π λ ή θ ο ς τ ό ύ μ έ τ ε ρ ο ν σ υ μ β ο υ λ ε ύ ε ι ν τ ή π ό λ ε ι . τ ο ύ τ ο υ δέ α ϊ τ ι ό ν έ σ τ ι ν ό υ μ ε ΐ ς έ μ ο υ π ο λ λ ά κ ι ς ά κ η κ ό α τ ε π ο λ λ α χ ο υ λ έ γ ο ν τ ο ς , ό τ ι μοι θεΐόν τ ι και δ α ι μ ό ν ι ο ν γ ί γ ν ε τ α ι [ φ ω ν ή ] , ό δ ή και έν τ ή γ ρ α φ ή έ π ι κ ω μ ω δ ώ ν Μ έ λ η τ ο ς έ γ ρ ά ψ α τ ο . έμοί δέ τ ο υ τ ' ε σ τ ι ν έκ π α ι δ ό ς ά ρ ξ ά μ ε ν ο ν , φ ω ν ή τ ι ς γ ι γ ν ο μ έ ν η , ή ό τ α ν γ έ ν η τ α ι , αει α π ο τ ρ έ π ε ι με τ ο ύ τ ο ό ά ν μ έ λ λ ω π ρ ά τ τ ε ι ν , π ρ ο τ ρ έ π ε ι δέ ο υ π ο τ ε . τ ο υ τ ' ε σ τ ι ν ό μοι έ ν α ν τ ι ο υ τ α ι τ ά π ο λ ι τ ι κ ά π ρ α τ τ ε ι ν , και π α γ κ ά λ ω ς γ έ μ ο ι δοκεΐ έ ν α ν τ ι ο υ σ θ α ι * ευ γ ά ρ ϊ σ τ ε , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , εί έγώ π ά λ α ι έ π ε χ ε ί ρ η σ α π ρ ά τ τ ε ι ν τ ά π ο λ ι τ ι κ ά π ρ ά γ μ α τ α , π ά λ α ι ά ν ά π ο λ ώ λ η και ο υ τ ' ά ν ύ μ ά ς ώ φ ε λ ή κ η ο ύ δ έ ν ο ί / τ ' ά ν έ μ α υ τ ό ν . και μ ο ι μ ή ά χ θ ε σ θ ε λ έ γ ο ν τ ι τ ά λ η θ ή · ο ύ γ ά ρ ε σ τ ι ν ό σ τ ι ς ά ν θ ρ ώ π ω ν σ ω θ ή σ ε τ α ι οί/τε ύ μ ΐ ν ο υ τ ε ά λ λ ω π λ ή θ ε ι ούδενί γ ν η σ ί ω ς έ ν α ν τ ι ο ύ μ ε ν ο ς και δ ι α κ ω λ ύ ω ν π ο λ λ ά ά δ ι κ α και π α ρ ά ν ο μ α έν τ ή π ό λ ε ι γ ί γ ν ε σ θ α ι , ά λ λ ' ά ν α γ κ α ΐ ό ν έστι τ ο ν τ ώ ό ν τ ι μ α χ ο ύ μ ε ν ο ν υπέρ τ ο υ δικαίου, κ α ι εί μ έ λ λ ε ι ο λ ί γ ο ν χ ρ ό ν ο ν σ ω θ ή σ ε σ θ α ι , ί δ ι ω τ ε ύ ε ι ν ά λ λ ά μ ή δημοσιεύειν.

102

V. Značenje Sokratovog poslanstva 31 C - 31 Β

imanje napustio i podnosio toliko godina [sramotu] da moji ukućani budu zanemarivani, a umjesto toga sam se stalno bavio vama, išao do svakoga pojedinog od vas poput oca ili starijeg brata, savjetujući vam kako da se brinete ο vrlini. I da sam iz toga imao ikakve koristi ili primao plaću za taj posao, moje bi ponašanje imalo nekakvo objašnjenje. No ovako i sami evo znate da moji tužitelji, koji su me za sve ostale stvari tako bezočno optužili, nisu uspjeli svojom besramnošću doći tako daleko da iznesu dokaze kako sam ikada od koga ubrao plaću ili je zatražio. Moje je siromaštvo najbolji svjedok da je istina što kažem! Možda nekom izgleda čudnovato to što neumorno hodam naoko- Unutršnji lo, savjetujući vas u običnim stvarima i u to ulažem toliko truda, glas odgovara međutim u javnim se stvarima ne odvažujem izići pred mnoštvo sa- Sokrata od vjetovati vas u svezi s [politikom] grada. Uzrok tomu je to što ste bavljenja često od mene čuli: meni dolazi nešto božansko i demonsko 77 , i upra- politikom vo to je s porugom spomenuo Melet u optužnici. Meni se to javlja od rana djetinjstva, poput nekog glasa, koji, kad god se pojavi, vazda me odvraća da ne činim ono što smjeram, ali nikad me ne potiče 78 . [Taj me glas] odgovara od bavljenja političkim poslovima; čak dapače, čini mi se da je jako dobro da me od tog odgovara. Dobro znate, Atenjani, da sam se bio prihvatio političkih poslova, već bih odavna bio smaknut i ne bih niti vama niti sebi bio ni na kakvu korist79. — Nemojte se srditi na mene što vam govorim istinu! Nema čovjeka koji bi se mogao spasiti ako bi se bilo vama bilo nekom drugom mnoštvu iskreno usprotivio i pokušao spriječiti mnoge nepravde i zločine u državi. Nužno je da se onaj kojemu je doista stalo da se bori za pravdu, ako se želi održati na životu, barem kratko vrijeme povuče u samotnost, a ne da se prihvati javnih poslova. 103

V. Značenje Sokratovog poslanstva 32 C -31Β

V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C -31Β

Μ ε γ ά λ α δ' ε γ ω γ ε ύ μ ΐ ν τ ε κ μ ή ρ ι α τ τ α ρ έ ξ ο μ α ι χ ο ύ χ ω ν , ου 5

λ ό γ ο υ ς ά λ λ ' ό ύμεϊς χ ι μ ά χ ε , έ ρ γ α . ά κ ο υ σ α χ ε δή μ ο ι

χά

σ υ μ β ε β η κ ό χ α , ι ν α είδήχε ό χ ι ο υ δ ' ά ν ένί υττεικάθοιμι τ τ α ρ ά χ ό δ ί κ α ι ο ν δ ε ί σ α ς θ ά ν α χ ο ν , μ ή υττείκων δέ ά λ λ ά κ ά ν άττολ ο ί μ η ν . έρώ δέ υ μ ΐ ν φ ο ρ χ ι κ ά μ έ ν και δ ι κ α ν ι κ ά , ά λ η θ ή δε. έγώ γ ά ρ , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , ά λ λ η ν μέν ά ρ χ ή ν Β

ουδεμίαν

ττώττοχε ή ρ ξ α έν χ ή ττόλει, έ β ο υ λ ε υ σ α δέ* και ε χ υ χ ε ν ή μ ώ ν ή

φυλή

Άνχιοχίς

ττρυχανευουσα

όχε

ύμεΐς χ ο υ ς

δέκα

σ χ ρ α χ η γ ο υ ς χ ο υ ς ουκ ά ν ε λ ο μ έ ν ο υ ς χ ο υ ς έκ χ ή ς ν α υ μ α χ ί α ς έ β ο υ λ ε υ σ α σ θ ε ά θ ρ ό ο υ ς κρίνειν, τ τ α ρ α ν ό μ ω ς , ώς έν χ ω υ σ χ έ ρ ω 5

χ ρ ό ν ω τ τ ά σ ι ν υ μ ΐ ν εδοξεν. χ ό χ ' έ γ ώ μ ό ν ο ς χ ώ ν τ τ ρ υ χ ά ν ε ω ν ή ν α ν χ ι ώ θ η ν υ μ ΐ ν μ η δ έ ν ττοιεΐν τταρά χ ο υ ς ν ό μ ο υ ς και έ ν α ν χ ί α έ ψ η φ ι σ ά μ η ν καί έ χ ο ί μ ω ν ό ν χ ω ν έ ν δ ε ι κ ν υ ν α ι με καί ά τ τ ά γ ε ι ν χ ώ ν ρ η χ ό ρ ω ν , καί υ μ ώ ν κ ε λ ε υ ό ν χ ω ν καί β ο ώ ν χ ω ν , μ ε χ ά χ ο υ

C

ν ό μ ο υ καί χ ο υ δ ι κ α ί ο υ ω μ η ν μ ά λ λ ο ν με δ ε ΐ ν δ ι α κ ι ν δ υ ν ε υ ε ι ν ή μεθ' υ μ ώ ν γ ε ν έ σ θ α ι μ ή δ ί κ α ι α β ο υ λ ε υ ο μ έ ν ω ν , φ ο β η θ έ ν χ α δ ε σ μ ό ν ή θ ά ν α χ ο ν . καί τ α ύ τ α μ έ ν ή ν εχι δ η μ ο κ ρ α χ ο υ μ έ ν η ς χ ή ς ττόλεως· έττειδή δέ ο λ ι γ α ρ χ ί α έ γ έ ν ε χ ο , οί χ ρ ι ά κ ο ν χ α α υ

5

μ ε χ α τ τ ε μ ψ ά μ ε ν ο ί με ττέμττχον α υ χ ό ν εις χ ή ν θ ό λ ο ν ττροσέχαξαν ά γ α γ ε ΐ ν έκ Σ α λ α μ ί ν ο ς Λ έ ο ν χ α χ ό ν Σ α λ α μ ί ν ι ο ν ι ν α άττοθάνοι, ο ΐ α δή καί ά λ λ ο ι ς έκεΐνοι ττολλοΐς τ τ ο λ λ ά τ τ ρ ο σ έ χ α χ χ ο ν , β ο υ λ ό μ ε ν ο ι ώς τ τ λ ε ί σ χ ο υ ς ά ν α τ τ λ ή σ α ι α ί χ ι ώ ν . χ ό χ ε μ έ ν χ ο ι ε γ ω

D

ου λ ό γ ω ά λ λ ' ε ρ γ ω α υ έ ν ε δ ε ι ξ ά μ η ν ό χ ι έμοί θ α ν ά χ ο υ μ έ ν μέλει, ει μ ή ά γ ρ ο ι κ ό χ ε ρ ο ν ήν είττεΐν, ουδ' ό χ ι ο υ ν , χ ο υ δέ μ η δ έ ν ά δ ι κ ο ν μ η δ ' ά ν ό σ ι ο ν έ ρ γ ά ^ ε σ θ α ι , χ ο ύ χ ο υ δέ χ ό ττάν μ έ λ ε ι , έμέ γ ά ρ έκείνη ή ά ρ χ ή ουκ έξέττληξεν, ο ϋ χ ω ς ι σ χ υ ρ ά ο υ σ α ,

5

ώσχε άδικόν χι

έργάσασθαι,

ά λ λ ' έττειδή έκ χ ή ς

θόλου

έ ξ ή λ θ ο μ ε ν , οί μ έ ν χ έ χ χ α ρ ε ς ω χ ο ν χ ο εις Σ α λ α μ ί ν α καί ή γ α γ ο ν Λέονχα,

έ γ ώ δέ ω χ ό μ η ν άττιών ο'ικαδε. καί 'ισως ά ν 102

διά

- Pružit ću vam puno dokaza za to, i to ne riječi, već ono što vi cijenite, djela. Poslušajte što mi se dogodilo da vidite kako nisam pokleknuo ni pred kime u strahu od smrti kad se radilo ο pravdi, i kako sam spreman radije poginuti, nego uzmaknuti. Ispričat ću vam obične i dosadne priče, ali zato istinite. — Ja naime, Atenjani, nisam nikad vršio nikakvu državnu službu, osim što sam jednom bio vijećnikom80. I baš se zgodilo da je naša, antiohijska, općina imala svoje pritane na vlasti kad ste vi81 odlukom vijeća odlučili deset vojskovođa, koji nisu pokupili preostale iz bitke, sve zajedno osuditi - [a to je] protuzakonito, kako je i vama poslije sinulo82. Od tadašnjih pritana ja sam bio jedini koji sam se tome usprotivio, poticao vas da ne činite ništa protiv zakona, glasovao sam protiv [takve odluke]. Dok su govornici bili spremni uložiti tužbu protiv mene i pritvoriti me, a vi ste to zahtijevali i galamili, smatrao sam da ću se radije sa zakonom i pravdom izložiti opasnosti nego se iz straha od zatvora ili smrti pridružiti vama, koji ste donijeli nepravedne odluke. — Takve su se stvari događale dok se državom još vladalo demokratski. Pošto je došlo do oligarhije83, tridesetorica su, poslavši po mene zajedno s još četvoricom da se skupimo u tolosu84, zapovijedili da se dovede iz Salamine Leont Salaminjanin da bi ga pogubili - tridesetorica su mnogima i često davali naredbe ove vrste, eda bi što je više moguće ljudi okaljali krivnjom [zbog nečasnih djela]. Tad sam ja međutim još jednom pokazao, i to ne riječima nego djelom, da mene ništa nije briga za smrt - ako vam to ne zvuči preoštro rečeno - već da mi je jedino stalo do toga da ne učinim nikakvu nepravdu niti nesveto djelo. I ta vlast, ma kako god surova ona bila, nije me mogla preplašiti i natjerati da počinim zločin, nego, pošto smo bili izašli iz tolosa, ona su četvorica pošla u Salaminu i dovela Leonta, a ja sam se zaputio kući. I možda bi me zbog toga 103

Ε

V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31 Β

V. Značenje Sokratovog poslanstva 33 C - 31 Β

τ α ύ τ α ά π έ θ α ν ο ν , ει μ ή ή α ρ χ ή δ ι α τ α χ έ ω ν κ α τ ε λ ύ θ η . και

pogubili da ona vlast nije ubrzo pala. Postoje mnogi koji će svjedočiti

τ ο ύ τ ω ν ύμΐν έσονται πολλοί μάρτυρες.

u prilog tomu 85 .

Τ

5 33 Α

Α ρ ' ο υ ν ά ν με οϊεσθε τ ο σ ά δ ε ε τ η δ ι α γ ε ν έ σ θ α ι εί ε π ρ α τ τ ο ν

I zar mislite kako bih ja toliko godina poživio da sam vršio državne

τ ά δ η μ ό σ ι α , και π ρ ά τ τ ω ν άξίως ά ν δ ρ ό ς α γ α θ ο ύ έ β ο ή θ ο υ ν

poslove, i da sam ih vršio na način dostojan dobra čovjeka, te da sam

τ ο ΐ ς δικαίοις και ώ σ π ε ρ χ ρ ή τ ο ύ τ ο περί π λ ε ί σ τ ο υ έ π ο ι ο ύ μ η ν ;

pravdi išao na ruku i da sam to, kako treba, najviše cijenio? Ο ljudi

πολλού

γ ε δεΐ, ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι * ούδέ γ ά ρ ά ν

άλλος

ά ν θ ρ ώ π ω ν ούδείς. ά λ λ ' έ γ ώ δ ι ά π α ν τ ό ς τ ο υ β ί ο υ δ η μ ο σ ί α ^ τ ε ει π ο ύ τ ι 'έπραξα τ ο ι ο ύ τ ο ς φ α ν ο υ μ α ι , και ι δ ί α ό α ύ τ ό ς ο ύ τ ο ς , ούδενί π ώ π ο τ ε σ υ γ χ ω ρ ή σ α ς ούδέν π α ρ ά τ ό δίκαιον

Β

φ α σ ι ν έ μ ο υ ς μ α θ η τ ά ς ε ΐ ν α ι . έ γ ώ δέ δ ι δ ά σ κ α λ ο ς μ έ ν ο ύ δ ε ν ό ς π ώ π ο τ ' έ γ ε ν ό μ η ν εί δέ τ ί ς μ ο υ λ έ γ ο ν τ ο ς και τ ά

nikome bio učiteljem. Ako je netko, mlad ili star, želio čuti što govo-

έμέ

έμαυτου

π ρ ά τ τ ο ν τ ο ς έπιθυμοΐ άκούειν, ε'ιτε νεώτερος ε'ιτε π ρ ε σ β ύ τ ε ρ ο ς ,

rim ili kako postupam, nisam to nikad spriječio, niti sam ikad raz-

ούδενί π ώ π ο τ ε έφθόνησα, ούδέ χ ρ ή μ α τ α μ έ ν λ α μ β ά ν ω ν διαλέ-

govarao za novce, niti sam odbio razgovor bez njega, nego sam bio

γ ο μ α ι μ ή λ α μ β ά ν ω ν δέ ου, ά λ λ ' ο μ ο ί ω ς και π λ ο υ σ ί ω και πένητι

παρέχω

έμαυτόν

έρωτάν,

και ε ά ν τ ι ς

βούληται

ά π ο κ ρ ι ν ό μ ε ν ο ς ά κ ο ύ ε ι ν ών ά ν λ έ γ ω . και τ ο ύ τ ω ν έ γ ώ ε'ιτε ύ π έ χ ο ι μ ι , ών μ ή τ ε ύ π ε σ χ ό μ η ν μηδενί μ η δ έ ν π ώ π ο τ ε μ ά θ η μ α

odgovornim, jer nisam nikad nikome niti obećao niti ponudio podu-

μ ή τ ε έδίδαξα* εί δέ τ ί ς φ η σ ι π α ρ ' έ μ ο υ π ώ π ο τ έ τ ι μ α θ ε ΐ ν ή

ku. A ako netko veli da je od mene ikad išta naučio ili čuo u običnom

ά κ ο υ σ α ι ι δ ί α ό τ ι μ ή και οί ά λ λ ο ι π ά ν τ ε ς , ευ ϊ σ τ ε ό τ ι ούκ

razgovoru što nisu [čuli] i svi ostali, dobro znajte da taj ne govori

ά λ η θ ή λέγει.

istinu. πολύν

Nego, kako to onda 86 da neki vole provoditi mnogo vremena sa

χ ρ ό ν ο ν διατρίβοντες; άκηκόατε, ώ άνδρες Άθηναΐοι, π ά σ α ν

mnom? Već ste čuli cijelu istinu, Atenjani, ja sam vam je rekao: drago

ύμΐν τήν

άλήθειαν

έγώ ε ΐ π ο ν ό τ ι ά κ ο ύ ο ν τ ε ς

χαίρουσιν

έ ξ ε τ α ^ ο μ έ ν ο ι ς τ ο ΐ ς ο ί ο μ έ ν ο ι ς μ έ ν ε ΐ ν α ι σ ο φ ο ΐ ς , ο υ σ ι δ' ου. ε σ τ ι γ ά ρ ούκ ά η δ έ ς . έμοί δέ τ ο ύ τ ο , ώς έ γ ώ φ η μ ι , π ρ ο σ τ έ 5

može slušati kako odgovaram. I ako je netko od tih ljudi [koji su me slušali] postao čestit ili ne, za to ne bi bilo pravedno mene proglasiti

Ά λ λ ά δ ι ά τ ί δή π ο τ ε μ ε τ ' έ μ ο υ χ α ί ρ ο υ σ ί τ ί ν ε ς C

spreman da me ispituju jednako i bogat i siromašan: tko god želi,

αίτίαν

τ ι ς χ ρ η σ τ ό ς γ ί γ ν ε τ α ι ε'ιτε μ ή , ούκ ά ν δ ι κ α ί ω ς τ ή ν 5

ono malo što sam ih vršio - i u običnom [životu] isto tako; nisam dopustio ništa što bi bilo protivno pravednosti: nikad i nikome, čak , . , . . . . , T niti onima koje pogrdno nazivaju mojim ucenicima. Ja nisam nikad

οίίτε ά λ λ ω ο υ τ ε τ ο ύ τ ω ν ούδενί ους δ ή δ ι α β ά λ λ ο ν τ ε ς 5

Atenjani - ni izdaleka! A isto tako niti jedan drugi čovjek. — Ovakvim sam se pokazao kroz cijeli svoj život u javnim djelatnostima - za

im je slušati kako ispitujem one koji misle da su mudri, a zapravo nisu - a to je prilično zabavno. A bog87 je, kako sam rekao, odredio da ja

τ α κ τ α ι ύ π ό τ ο υ θεου π ρ ά τ τ ε ι ν και εκ μ α ν τ ε ί ω ν και έξ ενυπνίων

tako postupam: i [pokazao mi je to] proročanstvima i znakovima u

και π α ν τ ί τ ρ ό π ω ώπέρ τίς π ο τ ε και ά λ λ η θεία μ ο ΐ ρ α ά ν θ ρ ώ π ω ,

snu88 i na svaki drugi način, na koji je ikada božja sudnja - kao i u

και ό τ ι ο υ ν π ρ ο σ έ τ α ξ ε π ρ ά τ τ ε ι ν . τ α ύ τ α , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι ,

drugim slučajevima - naredila čovjeku da nešto učini. To je, Atenjani,

102

103

Sokratov odnos prema onima s koji™ se družio

D

5

Ε

5

34 Α

5

Β

5

V. Značenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31 Β

V. Značenje Sokratovog poslanstva 34 C - 31 Β

καί α λ η θ ή ε σ χ ι ν καί ε ύ έ λ ε γ κ χ α . εί γ α ρ δή ε γ ω γ ε χ ώ ν ν έ ω ν χ ο υ ς μ έ ν δ ι α φ θ ε ί ρ ω χ ο υ ς δέ δ ι έ φ θ α ρ κ α , χ ρ ή ν δήττου, ε'ιχε χ ι ν έ ς α ύ τ ώ ν τ τ ρ ε σ β ύ χ ε ρ ο ι γ ε ν ό μ ε ν ο ι έ γ ν ω σ α ν ό χ ι νέοις ο υ σ ι ν α υ χ ο ΐ ς έ γ ώ κ α κ ό ν ττώττοτε χ ι σ υ ν ε β ο ύ λ ε υ σ α , ν υ ν ί α υ χ ο υ ς ά ν α β α ί ν ο ν χ α ς έ μ ο υ κ α χ η γ ο ρ ε ΐ ν καί χ ι μ ω ρ ε ΐ σ θ α τ εί δέ μ ή α υ χ ο ί ή θ ε λ ο ν , χ ώ ν οικείων χ ι ν ά ς χ ώ ν έκείνων, τ τ α χ έ ρ α ς καί α δ ε λ φ ο ύ ς καί ά λ λ ο υ ς χ ο υ ς τ τ ρ ο σ ή κ ο ν χ α ς , ε'ίττερ ύττ' έ μ ο υ χ ι κ α κ ό ν έττεττόνθεσαν α υ τ ώ ν οί οικείοι, ν υ ν μ ε μ ν ή σ θ α ι καί τ ι μ ω ρ ε ΐ σ θ α ι . τ τ ά ν τ ω ς δέ ττάρεισιν α υ τ ώ ν τ τ ο λ λ ο ί έ ν τ α υ θ ο ΐ ους έ γ ώ ορώ, τ τ ρ ώ τ ο ν μ έ ν Κ ρ ί τ ω ν ο υ τ ο σ ί , έμός ή λ ι κ ι ώ τ η ς καί δ η μ ό τ η ς , Κ ρ ι τ ο β ο υ λ ο υ τ ο ύ δ ε τ τ α τ ή ρ , εττειτα Λ υ σ α ν ί α ς ό Σ φ ή τ τ ι ο ς , Α ί σ χ ί ν ο υ τ ο ύ δ ε τ τ α τ ή ρ , ετι δ' ' Α ν τ ι φ ώ ν ό Κηφισιευς ο υ τ ο σ ί , Έ τ τ ι γ έ ν ο υ ς τ τ α τ ή ρ , ά λ λ ο ι τ ο ί ν υ ν ο ύ τ ο ι ών οί ά δ ε λ φ ο ί έν τ α ύ τ η τ ή δ ι α τ ρ ι β ή γ ε γ ό ν α σ ι ν , Ν ι κ ό σ τ ρ α τ ο ς Θ ε ο ^ ο χ ί δ ο υ , ά δ ε λ φ ό ς Θ ε ο δ ό τ ο υ - καί ό μ έ ν Θ έ ό δ ο τ ο ς τ ε τ ε λ ε υ τ η κ ε ν , ώ σ τ ε ουκ ά ν έκεΐνός γ ε α υ τ ο υ κ α τ α δ ε η θ ε ί η - καί Π α ρ ά λ ι ο ς όδε, ό Δ η μ ο δ ό κ ο υ , ου ή ν Θ ε ά γ η ς ά δ ε λ φ ό ς · όδε δέ ' Α δ ε ί μ α ν τ ο ς , ό Ά ρ ί σ τ ω ν ο ς , ου ά δ ε λ φ ό ς ο υ τ ο σ ί Π λ ά τ ω ν , καί Α ί α ν τ ό δ ω ρ ο ς , ου ' Α τ τ ο λ λ ό δ ω ρ ο ς όδε ά δ ε λ φ ό ς . καί ά λ λ ο υ ς τ τ ο λ λ ο ύ ς έ γ ώ ε χ ω ύ μ ΐ ν είττεΐν, ών τ ι ν α έ χ ρ ή ν μ ά λ ι σ τ α μ έ ν έν τ ω έ α υ χ ο ΰ λ ό γ ω ι τ α ρ α σ χ έ σ θ α ι Μ έ λ η τ ο ν μ ά ρ τ υ ρ α * εί δέ τ ό τ ε έττελάθετο, ν υ ν τ τ α ρ α σ χ έ σ θ ω - εγώ τ τ α ρ α χ ω ρ ώ - καί λ ε γ έ τ ω ε'ίχι εχει τ ο ι ο ύ τ ο ν , ά λ λ ά τ ο ύ τ ο υ ττάν τ ο ύ ν α ν τ ί ο ν ε ύ ρ ή σ ε τ ε , ώ άνδρες, τ τ ά ν τ α ς έμοί β ο η θ ε ΐ ν έ τ ο ι μ ο υ ς τ ω δ ι α φ θ ε ί ρ ο ν τ ι , τ ώ ι κ α κ ά έ ρ γ α ^ ο μ έ ν ω τ ο ύ ς οικείους α ύ τ ώ ν , ώς φ α σ ι Μ έ λ η τ ο ς καί " Α ν υ χ ο ς . α ύ τ ο ί μ έ ν γ ά ρ οί δ ι ε φ θ α ρ μ έ ν ο ι χ ά χ ' ά ν λ ό γ ο ν ε χ ο ι ε ν β ο η θ ο ύ ν χ ε ς · οί δέ ά δ ι ά φ θ α ρ χ ο ι , τ τ ρ ε σ β ύ χ ε ρ ο ι ή δ η ά ν δ ρ ε ς , οί χ ο ύ χ ω ν τ τ ρ ο σ ή κ ο ν χ ε ς , χ ί ν α ά λ λ ο ν ε χ ο υ σ ι λ ό γ ο ν β ο η θ ο υ ν χ ε ς έμοί ά λ λ ' ή χ ό ν ο ρ θ ό ν χ ε καί δ ί κ α ι ο ν , ό χ ι σ υ ν ί σ α σ ι Μ ε λ ή χ ω μέν ψευδομένω, έμοί δέ άληθεύονχί;

istina i lako se može dokazati; ako ja neke mladiće upravo kvarim, a druge sam već pokvario, ne bi li ovi, sad već u zreloj dobi, uvidjevši da sam ih kao mlade navodio na nešto krivo, osobno došli na sud da me optuže i kazne? A ako ne oni sami, zar ne bi onda netko od njihovih, očevi, braća ili rođaci, ako su njihovi najbliži od mene pretrpili nekakvo zlo, prisjetili se sad toga i kaznili me? — U svakom slučaju, kako vidim, ovdje su nazočni mnogi. Evo, prvo je ovdje Kriton89, moj vršnjak i blizak susjed90, otac ovoga ovdje Kritobula. Zatim tu su i Lizanija iz Sfeta, otac ovoga Eshina91, zatim Antifon iz Kefisa, otac ovog Epigena92. Isto su tako ovdje i mnogi drugi, kojih su braća provela vrijeme sa mnom na već spomenut način: Nikostrat, Teozotidov sin i Teodotov brat - sam je Teodot mrtav tako da ne može zatražiti od brata da svjedoči protiv mene. Tu su zatim i Paral, Demodokov sin, kojega je brat bio Teag93; zatim evo Adimanta94, sina Aristonova, i evo mu brata Platona95, zatim Ajantodor, kojega je brat ovdje prisutni Apolodor96. I mogao bih vam navesti još mnoge druge, a nekog od njih Melet je u svome govoru mogao pozvati da svjedoči [protiv mene]. Ako je to pak [Melet] propustio učiniti prije, neka ga sad pozove - ja mu prepuštam svoje mjesto - i neka progovori ako može posvjedočiti nešto takvo. — Međutim, otkrit ćete, ljudi, upravo suprotno: svi su mi oni spremni pomoći, meni, kvaritelju i zlotvoru njihovih najbližih, kako to Melet i Anit tvrde. Oni koje sam iskvario možda bi imali razloga stati u moju obranu, ali oni neiskvareni, već stariji muškarci, rođaci ovih - bi li oni mogli imati kakav drugi razlog da mi pomognu od ispravnog i pravednog, odnosno jer uviđaju da Melet laže, dok ja govorim istinu?!

102

103

C

5

D

5

Ε

5 35 Α

5

VI. Zaključneriječiobrane 34 Β - 35 A

VI Zaključneriječiobrane 34 Β - 35 Α

Εΐεν δή, ώ άνδρες· ά μέν εγώ ε χ ο ι μ ' ά ν ά π ο λ ο γ ε ΐ σ θ α ι , σ χ ε δ ό ν έ σ τ ι τ α ύ τ α και ά λ λ α ισως τ ο ι α ύ τ α , τ ά χ α δ' ά ν τ ι ς υμών ά γ α ν α κ τ ή σ ε ι ε ν άναμνησθείς έαυτου, εί ό μέν και έ λ ά τ τ ω τ ο υ τ ο υ ΐ τ ο υ ά γ ώ ν ο ς ά γ ώ ν α ά γ ω ν ι ^ ό μ ε ν ο ς έδεήθη τ ε και ίκέτευσε τ ο υ ς δ ι κ α σ τ ά ς μ ε τ ά π ο λ λ ώ ν δ α κ ρ ύ ω ν , π α ι δ ί α τ ε α υ τ ο υ ά ν α β ι β α σ ά μ ε ν ο ς ινα ότι μ ά λ ι σ τ α έλεηθείη, και ά λ λ ο υ ς τ ώ ν οικείων και φίλων π ο λ λ ο ύ ς , έγώ δέ ουδέν ά ρ α τ ο ύ τ ω ν π ο ι ή σ ω , και τ α ύ τ α κινδυνευων, ώς ά ν δόξαιμι, τ ο ν ε σ χ α τ ο ν κ ί ν δ υ ν ο ν . τ ά χ ' ά ν ουν τις τ α ύ τ α έ ν ν ο ή σ α ς α υ θ α δ έ σ τ ε ρ ο ν ά ν π ρ ό ς με σ χ ο ί η και όργισθείς α υ τ ο ΐ ς τ ο ύ τ ο ι ς θ ε ΐ τ ο ά ν μ ε τ ' ο ρ γ ή ς τ ή ν ψ ή φ ο ν . εί δή τ ι ς υ μ ώ ν ο ύ τ ω ς 'έχει - ουκ άξιώ μέν γ ά ρ εγωγε, εί δ' ουν - έπιεική ά ν μοι δοκώ π ρ ό ς τ ο ύ τ ο ν λ έ γ ε ι ν λ έ γ ω ν ό τ ι "Έμοί, ώ ά ρ ι σ τ ε , είσίν μέν π ο υ τίνες και οικείοι· και γ ά ρ τ ο ύ τ ο α υ τ ό τ ό τ ο υ 'Ομήρου, ούδ' έγώ ' ά π ό δρυός ουδ' ά π ό π έ τ ρ η ς ' π έ φ υ κ α ά λ λ ' έξ ά ν θ ρ ώ π ω ν , ώ σ τ ε και οίκεΐοί μοί είσι και ύεΐς γε, ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , τρεΐς, εΐς μέν μειράκιον ήδη, δυο δέ παιδία* ά λ λ ' όμως ο υ δ έ ν α α υ τ ώ ν δευρο ά ν α β ι β α σ ά μ ε ν ο ς δ ε ή σ ο μ α ι υ μ ώ ν ά π ο ψ η φ ί σ α σ θ α ι . " τ ί δή ουν ουδέν τ ο ύ τ ω ν π ο ι ή σ ω ; ουκ αυθαδι^όμενος, ώ άνδρες ΆθηναΤοι, ουδ' υ μ ά ς ά τ ι μ ά ^ ω ν , ά λ λ ' εί μέν θαρραλέως έγώ 'έχω π ρ ό ς θ ά ν α τ ο ν ή μή, ά λ λ ο ς λ ό γ ο ς , π ρ ό ς δ' ουν δόξαν και έμοί και ύ μ ΐ ν και ό λ η τ ή π ό λ ε ι ου μοι δοκεΐ κ α λ ό ν εΐναι έμέ τ ο ύ τ ω ν ούδέν ποιεΐν και τηλικόνδε ό ν τ α και τ ο ύ τ ο τ ο ί / ν ο μ α 'έχοντα, ε'ιτ' ουν άληθές ε'ίτ' ουν ψευδός, ά λ λ ' ουν δ ε δ ο γ μ έ ν ο ν γέ έ σ τ ι τ ω Σ ω κ ρ ά τ η διαφέρειν τ ώ ν π ο λ λ ώ ν ά ν θ ρ ώ π ω ν . εί ουν ύ μ ώ ν οί δοκουντες διαφέρειν ε'ιτε σ ο φ ί α ε'ιτε άνδρεία ι ε'ιτε ά λ λ η ή τ ι ν ι ο υ ν ά ρ ε τ ή τ ο ι ο ύ τ ο ι 'έσονται, α ί σ χ ρ ό ν ά ν ε'ι'η* ο ϊ ο υ σ π ε ρ έγώ π ο λ λ ά κ ι ς έώρακά τ ι ν α ς ό τ α ν κ ρ ί ν ω ν τ α ι , δοκ ο υ ν τ α ς μέν τ ι εΐναι, θ α υ μ ά σ ι α δέ έργα^ομένους, ώς δεινόν τ ι οίομένους π ε ί σ ε σ θ α ι εί ά π ο θ α ν ο υ ν τ α ι , ώ σ π ε ρ α θ α ν ά τ ω ν

Pa dobro, ljudi! Rekao sam što sam želio reći u svoju obranu, barem otprilike. — Ali sad bi se netko od vas mogao oneraspoložiti protiv mene prisjećajući se svog slučaja, ako je bio optuženikom u sudskom postupku neznatnijem od ovog i pritom molio i preklinjao suce, prolijevao mnoge suze i doveo na sud čak i djecu, a i mnoge rođake i prijatelje, eda bi pobudio što veće sažaljenje, dok ja, kako izgleda, neću napraviti ništa od svega toga i to stojeći sučelice, kako može izgledati, najvećoj pogibelji. Mogao bi se taj netko, tako u sebi prevrćući misli, još više ustobočiti na mene i, ljuteći se zbog svega toga, glasovati u bijesu protiv mene. — Ako je netko od vas takav- [ja kažem "ako" 97 ] jer to ne očekujem od vas, ali ako jest - mislim da bi bilo prikladno da tom čovjeku ovako progovorim: "Da, dragi moj, i za mene vrijedi Homerova izreka da nisam postao iz hrastovine ili kamena 98 već od krvi i mesa, i ja imam, nema sumnje, neke bliske ljude. Imam rodbinu i sinove, Atenjani, i to tri sina, jedan je mladić, a dvojica su još dječaci 99 . Međutim neću nikoga od njih ovamo dovesti i preklinjati vas da glasujete povoljno za mene." A zašto to neću učiniti? Ne iz oholosti, Atenjani, niti iz pomanjkanja poštovanja prema vama! Jesam li nepokolebljiv pred smrću ili ne, to je druga priča. Ali ne čini mi se lijepim, s obzirom na ugled i moj i vaš i cijeloga grada, da tako nešto učinim, pogotovo s obzirom na moju dob i ime koje nosim100: bilo istina ili laž, uvriježilo se mišljenje d a j e Sokrat različit od drugih ljudi. — Ako bi se oni među vama, koji za sebe misle da se ističu bilo mudrošću bilo muževnošću ili kakvom drugom vrlinom, na onakav način 101 ponijeli, to bi bilo sramotno; kako sam često vidio neke od takvih ljudi koji su nešto držali do sebe, dok su bili na sudu, izvodili su svakojake ludorije jer smatraju da će im se nešto užasno dogoditi budu li osuđeni na smrt - kao da će biti bes-

104

105

Sokrat ne traži milost već pravednost

VI. Zaključne riječi obrane 35

Β

5

C

5

D

5

A-D

έ σ ο μ έ ν ω ν ά ν ύ μ ε ΐ ς α ύ τ ο ύ ς μ ή άττοκτείνητε* οΐ έμοί δ ο κ ο υ σ ι ν α ί σ χ υ ν η ν χ ή ττόλει ττεριάτττειν, ώ σ χ ' ά ν χ ι ν α καί χ ώ ν ξένων υ τ τ ο λ α β ε ΐ ν ό χ ι οί δ ι α φ έ ρ ο ν τ ε ς ' Α θ η ν α ί ω ν εις ά ρ ε χ ή ν , ους α υ τ ο ί έ α υ χ ώ ν εν χ ε χ α ΐ ς ά ρ χ α ΐ ς καί χ α ΐ ς ά λ λ α ι ς τ ι μ α ΐ ς ττροκρίνουσιν, ο ύ τ ο ι γ υ ν α ι κ ώ ν ουδέν διαφέρουσιν. τ α ύ τ α γ α ρ , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , οί/τε υ μ ά ς χ ρ ή ττοιεΐν χ ο υ ς δ ο κ ο υ ν χ α ς καί όττηουν χ ι ε ΐ ν α ι , ο υ χ ώ , ά ν ή μ ε ΐ ς ττοιώμεν, υ μ ά ς έτπχρέττειν, ά λ λ ά τ ο ύ τ ο α υ χ ό έ ν δ ε ί κ ν υ σ θ α ι , ό χ ι ττολύ μ ά λ λ ο ν κ α τ α ψ η φ ι ε ΐ σ θ ε τ ο υ τ ά έλεινά τ α ύ τ α δ ρ ά μ α τ α ε ί σ ά γ ο ν τ ο ς και κ α τ α γ έ λ α σ τ ο ν τ ή ν ττόλιν ττοιουντος ή τ ο υ ή σ υ χ ί α ν ά γ ο ν τ ο ς . Χωρίς δέ τ ή ς δόξης, ώ ά ν δ ρ ε ς , ουδέ δ ί κ α ι ο ν μ ο ι δοκεΐ είναι δ ε ΐ σ θ α ι τ ο υ δ ι κ α σ τ ο ύ ουδέ δ ε ό μ ε ν ο ν άττοφεύγειν, ά λ λ ά δ ι δ ά σ κ ε ι ν καί ττείθειν. ου γ ά ρ έττί τ ο ύ τ ω κ ά θ η τ α ι ό δ ι κ α σ τ ή ς , έττί τ ω κ α τ α χ α ρ ί ^ ε σ θ α ι τ ά δ ί κ α ι α , ά λ λ ' £·ττί τ ω κρίνειν τ α ύ τ α * καί ό μ ώ μ ο κ ε ν ού χ α ρ ι ε ΐ σ θ α ι οΐς ά ν δ ο κ ή α ύ τ ώ , ά λ λ ά δ ι κ ά σ ε ι ν κ α τ ά τ ο ύ ς ν ό μ ο υ ς , ο υ κ ο υ ν χ ρ ή οί/τε ή μ ά ς έθί^ειν ύ μ ά ς έ τ π ο ρ κ ε ΐ ν οί/θ' ύ μ ά ς έθί^εσθαι- ο ύ δ έ τ ε ρ ο ι γ ά ρ ά ν ή μ ώ ν ε ύ σ ε β ο ΐ ε ν . μ ή ο υ ν ά ξ ι ο υ τ έ με, ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ ο ι α ύ τ α δ ε ΐ ν ττρός ύ μ ά ς τ τ ρ ά τ τ ε ι ν ά μ ή τ ε ή γ ο ύ μ α ι κ α λ ά ε ΐ ν α ι μ ή τ ε δ ί κ α ι α μ ή τ ε ό σ ι α , ά λ λ ω ς τ ε μ έ ν τ ο ι ν ή Δ ί α τ τ ά ν τ ω ς και α σ ε β ε ί α ς φ ε ύ γ ο ν τ α ύττό Μ ε λ ή τ ο υ τ ο υ τ ο υ ΐ . σ α φ ώ ς γ α ρ α ν , ει ττείθοιμι ύ μ ά ς καί τ ω δ ε ΐ σ θ α ι β ι α ^ ο ί μ η ν ό μ ω μ ο κ ό τ α ς , θεούς ά ν δ ι δ ά σ κ ο ι μ ι μ ή ή γ ε ΐ σ θ α ι ύ μ ά ς ε ΐ ν α ι , καί ά τ ε χ ν ώ ς ά τ τ ο λ ο γ ο ύ μ ε ν ο ς κ α τ η γ ο ρ ο ί η ν ά ν έ μ α υ τ ο ύ ώς θεούς ού ν ο μ ί ζ ω , ά λ λ ά τ τ ο λ λ ο ύ δει ο ύ τ ω ς ε χ ε ι ν ν ο μ ί ζ ω τ ε γ ά ρ , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , ώς ουδείς τ ώ ν έμών κ α τ η γ ό ρ ω ν , καί ύ μ ΐ ν έττιτρέττω καί τ ω θεώ ι κ ρ ΐ ν α ι ττερί έ μ ο υ όττη μ έ λ λ ε ι έμοί τ ε ά ρ ι σ τ α ε ΐ ν α ι καί ύ μ ΐ ν .

106

VI. Zaključne riječi obrane 35 A-D

mrtni ako ih vi ne biste pogubili! Meni se čini da takvi nanose sramotu gradu jer bi netko od stranaca mogao pomisliti da se oni Atenjani, koji se ističu vrlinom, a koje su sami sugrađani izabrali da sudjeluju u vlasti ili nekim drugim častima102, ništa ne razlikuju od žena. — Stoga, Atenjani, vi koji smatrate da nešto vrijedite, ne smijete se tako ponašati! Isto tako, ako ja tako postupim, ne smijete popustiti! Upravo suprotno: pokažite da ćete puno prije kazniti onoga koji izvodi ovakve plačljive drame na sudu, i na taj način cijeli grad izlaže ruglu, nego onoga koji sačuva svoj mir. Ljudi! Ako ostavimo po strani pitanje [atenskog] ugleda, ne čini mi se pravednim preklinjati suca i molbama izbjeći kaznu, već se trebaju iznijeti dokazi i uvjeriti ga. Sudac nije postavljen zato da poklanja pravdu, nego da sudi po pravdi, i zakleo se da neće dijeliti milost kako mu se čini, već da će suditi prema zakonima. Ne smije [doći do toga da] se naučite na krivokletstvo, a niti sami sebe ne smijete na to naviknuti jer inače nitko od nas neće postupati pobožno103. — Ne možete stoga, Atenjani, očekivati da bih se ja morao prema vama ponašati tako kako sam ne smatram ni lijepim ni pravednim ni svetim - tim više, tako mi Zeusa, što me ovaj naš Melet progoni zbog bezboštva! Jasno bi bilo, kad bih vas nagovorio i preklinjanjem prisilio na nešto protiv [vaše] zakletve, da bih vas tada podučavao da nema bogova, i braneći se na taj način, u isti bih čas sam sebe optužio da ne vjerujem u bogove. Ali to je daleko od istine, ο ljudi Atenjani, ja vjerujem u bogove kao nitko od mojih tužitelja, i prepuštam vama i bogu da presudite kako bi bilo najbolje za mene i za vas.

107

XVI. stoljeće: likovi Sokratovi

Drugi dio SOKRATOV POSLIJE PRVOG

GOVOR GLASOVANJA

VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 1 0 4 (35 Ε - 38 B)

- život bez propitkivanja i istraživanja nije vrijedan življenja 38 A

XVII. i XVIII. stoljeće: likovi Sokratovi

111

Ε Α

5

Β

5

C

5

D

VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 35 Ε - 36 D

VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 35 Ε - 36 D

Τό μέν μ ή ά γ α ν α κ τ ε ΐ ν , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , έπί τ ο ύ τ ω τ ω γ ε γ ο ν ό τ ι , ότι μ ο υ κ α τ ε ψ η φ ί σ α σ θ ε , ά λ λ α τ έ μοι π ο λ λ ά σ υ μ β ά λ λ ε τ α ι , και ουκ ά ν έ λ π ι σ τ ό ν μοι γ έ γ ο ν ε ν τ ό γ ε γ ο ν ό ς τ ο ύ τ ο , ά λ λ ά π ο λ ύ μ ά λ λ ο ν θ α υ μ ά ζ ω έκατέρων τ ώ ν ψ ή φ ω ν τ ο ν γ ε γ ο ν ό τ α ά ρ ι θ μ ό ν . ου γ ά ρ ώ ό μ η ν εγωγε ο ύ τ ω π α ρ ' ο λ ί γ ο ν εσεσθαι ά λ λ ά τταρά ττολυ- ν υ ν δέ, ώς εοικεν, εις τ ρ ι ά κ ο ν τ α μ ό ν α ι μετέττεσον τ ώ ν ψ ή φ ω ν , άττεττεφευγη ά ν . Μ έ λ η τ ο ν μέν ουν, ώς έμοί δοκώ, και ν υ ν άττοττέφευγα, και ου μ ό ν ο ν άττοττέφευγα, ά λ λ ά τταντί δήλον τ ο υ τ ό γε, οτι ει μ ή ά ν έ β η " Α ν υ τ ο ς και Λύκων κ α τ η γ ο ρ ή σ ο ν τ ε ς έμου, κάν ώφλε χ ι λ ί α ς δ ρ α χ μ ά ς , ου μ ε τ α λ α β ώ ν τ ό ττέμτττον μέρος τ ώ ν ψήφων. Τ ι μ ά τ α ι δ' ουν μοι ό ά ν ή ρ θ α ν ά τ ο υ , ε ΐ ε ν έγώ δέ δή τ ί ν ο ς υ μ ΐ ν ά ν τ ι τ ι μ ή σ ο μ α ι , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι ; ή δ ή λ ο ν ό τ ι τ ή ς άξιας; τ ί ουν; τί άξιός είμι τταθεΐν ή ά π ο τ ε ΐ σ α ι , ό τ ι μ α θ ώ ν έν τ ώ βίω ο υ χ ή σ υ χ ί α ν ή γ ο ν , ά λ λ ' ά μ ε λ ή σ α ς ώνττερ οί ττολλοί, χ ρ η μ α τ ι σ μ ο ύ τ ε και ο ι κ ο ν ο μ ί α ς και σ τ ρ α τ η γ ι ώ ν και δ η μ η γ ο ρ ι ώ ν και τ ώ ν ά λ λ ω ν ά ρ χ ώ ν και σ υ ν ω μ ο σ ι ώ ν και σ τ ά σ ε ω ν τ ώ ν έν τ ή ττόλει γ ι γ ν ο μ έ ν ω ν , ή γ η σ ά μ ε ν ο ς έ μ α υ τ ό ν τ ώ ό ν τ ι έττιεικέστερον εΐναι ή ώ σ τ ε εις τ α υ τ ' ι ό ν τ α σώ^εσθαι, ε ν τ α ύ θ α μέν ουκ ή α οΐ έλθών μ ή τ ε υ μ ΐ ν μ ή τ ε έ μ α υ τ ώ έ'μελλ ο ν μ η δ έ ν όφελος εΐναι, έττϊ δέ τ ό ιδία ε κ α σ τ ο ν ιών ευεργετ ε ΐ ν τ ή ν μ ε γ ί σ τ η ν ευεργεσίαν, ώς έγώ φημι, ε ν τ α ύ θ α ήα, έττιχειρών ε κ α σ τ ο ν υ μ ώ ν ττείθειν μ ή ττρότερον μ ή τ ε τ ώ ν έ α υ τ ο υ μηδενός έττιμελεΐσθαι ττρίν έ α υ τ ο υ έττιμεληθείη οττως ώς β έ λ τ ι σ τ ο ς και φ ρ ο ν ι μ ώ τ α τ ο ς ε σ ο ι τ ο , μ ή τ ε τ ώ ν τ ή ς π ό λεως, ττρίν α υ τ ή ς τ ή ς ττόλεως, τ ώ ν τ ε ά λ λ ω ν ο ύ τ ω κ α τ α τ ο ν α υ τ ό ν τ ρ ό π ο ν έττιμελεΐσθαι - τ ί ουν είμι άξιος τταθεΐν τ ο ι ο ύ τ ο ς ών; ά γ α θ ό ν τ ι , ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι , εί δεΐ γε κ α τ ά τ ή ν άξίαν τ ή ά λ η θ ε ί α τ ι μ ά σ θ α ι * και τ α ύ τ α γε ά γ α θ ό ν τ ο ι ο ύ τ ο ν ό τ ι ά ν ττρέττοι έμοί. τ ί ουν π ρ έ π ε ι άνδρί π έ ν η τ ι ευεργέτη

Ima puno razloga, Atenjani, zašto nisam ozlojeđen nad ovim što se zbilo - da ste me glasovanjem osudili - a najvažniji je taj što se nije neočekivano zbilo da su se tako stvari razvile. Ali se mnogo više čudim broju jednih i drugih glasova. Nisam mislio da će razlika biti tako mala, već puno veća; kako vidim, da je samo trideset glasova prešlo s jedne na drugu stranu, bio bih izbjegao [kaznu]. — Što se pak Meleta tiče, kako mi se čini, njega sam već izbjegao; i ne samo izbjegao, nego, kako je svima jasno, da mu se nisu pridružili Anit i Likon u optužbi 105 , morao bi platiti tisuću drahmi kazne jer nije uspio skupiti petinu glasova106. Ovaj čovjek, dakle, traži za mene smrtnu kaznu. — Neka bude! — I kakvu ću ja protukaznu predložiti, Atenjani? — Ikakvu osim onu koju zavrjeđujem? — A što to [zavrjeđujem]? — Kakvu kaznu zavrjeđujem pretrpjeti ili platiti - no doista - jer 107 nikad u životu nisam mogao sjediti na miru i nisam se bavio stvarima kojima se većina zanimala - zarađivanjem novca, gospodarstvom, vojništvom ili javnim govorništvom, niti ikakvim drugim službama, strančarenjem ili urotama što se rađaju u gradu, jer sam se smatrao stvarno prepoštenim a da bih mogao izvući živu glavu da sam se upleo u te stvari? Stoga nisam krenuo putem na kojem niti vama niti sebi ne bih bio ni na kakvu korist, već sam išao za tim da svakojnu napose činim ono što smatram najvažnijim: pokušati nagovoriti svakog pojedinog od vas da se ne bavi svojim stvarima prije nego što se pobrinuo za sebe samog kako bi postao što je moguće bolji i razboritiji, da se ne brine više oko državnih poslova, nego ο državi samoj, a isto tako ο svim ostalim stvarima. — Što sam, dakle, zavrijedio budući da sam takav? — Nekakvu nagradu, Atenjani, ako se treba prosuditi ono što sam uistinu zavrijedio. Da, upravo takvu nagradu kakva mi dolikuje. Što dolikuje siromašnu čovjeku, vašem dobročinitelju, kojem je potrebna samo do-

104

113

Sokrat misli da nije zavrijedio kaznu već nagradu: hraniti se na državni trošak u pritaneju

5

Ε 37 Α

5

Β

5

C

5

VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 36 D - 37 C

VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 36 D - 37 C

δ ε ο μ έ ν ω ά γ ε ι ν σ χ ο λ ή ν έττί τ ή υ μ ε τ έ ρ α τ τ α ρ α κ ε λ ε ύ σ ε ι ; ουκ εσθ' ό τ ι μ ά λ λ ο ν , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , ττρέττει ο ύ τ ω ς ώς τ ο ν τ ο ι ο ύ τ ο ν ά ν δ ρ α έν τ τ ρ υ τ α ν ε ι ω σ ι τ ε ΐ σ θ α ι , ττολύ γ ε μ ά λ λ ο ν ή ει τ ι ς υ μ ώ ν ιττττω ή σ υ ν ω ρ ί δ ι ή φεύγει ν ε ν ί κ η κ ε ν Ό λ υ μ τ τ ί α σ ι ν ό μ έ ν γ ά ρ υ μ ά ς ττοιεΐ ε υ δ α ί μ ο ν α ς δ ο κ ε ΐ ν ε ΐ ν α ι , έ γ ώ δέ ε ΐ ν α ι , και ό μ έ ν τ ρ ο φ ή ς ο υ δ έ ν δ ε ΐ τ α ι , έ γ ώ δέ δ έ ο μ α ι , εί ο υ ν δεΐ με κ α τ ά τ ό δ ί κ α ι ο ν τ ή ς ά ξ ι α ς τ ι μ ά σ θ α ι , τ ο ύ τ ο υ τ ι μ ώ μ α ι , έν ττρυτανειω αιτήσεως. 'Ίσως ο υ ν ύ μ ΐ ν καί τ α υ τ ί λ έ γ ω ν τταραττλησίως δοκώ λ έ γ ε ι ν ώσττερ ττερί τ ο υ ο'ικτου καί τ ή ς ά ν τ ι β ο λ ή σ ε ω ς , ά τ τ α υ θ α δ ι ^ ό μ ε ν ο ς · τ ό δέ ούκ ε σ τ ί ν , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , τ ο ι ο ύ τ ο ν ά λ λ ά τ ο ι ό ν δ ε μ ά λ λ ο ν , ττέττεισμαι έ γ ώ έκών ε ΐ ν α ι μ η δ έ ν α ά δ ι κ ε ΐ ν άνθρώττων, ά λ λ ά ύ μ ά ς τ ο ύ τ ο ού ττείθω* ο λ ί γ ο ν γ ά ρ χ ρ ό ν ο ν ά λ λ ή λ ο ι ς δ ι ε ι λ έ γ μ ε θ α . έττεί, ώς έ γ ώ μ α ι , εί ή ν ύ μ ΐ ν ν ό μ ο ς , ώσττερ καί ά λ λ ο ι ς άνθρώττοις, ττερί θ α ν ά τ ο υ μ ή μ ί α ν ή μ έ ρ α ν μ ό ν ο ν κρίνειν ά λ λ ά τ τ ο λ λ ά ς , έττείσθητε ά ν ν υ ν δ' ού ρ ά δ ι ο ν έν χ ρ ό ν ω ό λ ί γ ω μ ε γ ά λ α ς δ ι α β ο λ ά ς ά τ τ ο λ ύ ε σ θ α ι . ττεττεισμένος δή έγώ μ η δ έ ν α ά δ ι κ ε ΐ ν τ τ ο λ λ ο ΰ δέω έ μ α υ τ ό ν γ ε ά δ ι κ ή σ ε ι ν καί κ α τ ' έ μ α υ τ ο υ έρεΐν α ύ τ ό ς ώς άξιος ειμί τ ο υ κ ά κ ο υ καί τ ι μ ή σ ε σ θ α ι τ ο ι ο ύ τ ο υ τ ι ν ό ς έ μ α υ τ ώ . τ ί δ ε ί σ α ς ; ή μ ή ττάθω τ ο ύ τ ο ου Μ έ λ η τ ό ς μ ο ι τ ι μ ά τ α ι , ό ψ η μ ι ούκ είδέναι ο ί / τ ' εί ά γ α θ ό ν ο ί / τ ' εί κ α κ ό ν έ σ τ ι ν ; ά ν τ ί τ ο ύ τ ο υ δή ε λ ω μ α ι ών ευ ο ΐ δ ά τ ι κ α κ ώ ν ό ν τ ω ν τ ο ύ τ ο υ τ ι μ η σ ά μ ε ν ο ς ; ττότερον δ ε σ μ ο ύ ; καί τ ί με δεΐ £ήν έν δ ε σ μ ω τ η ρ ί ω , δ ο υ λ ε ύ ο ν τ α τ ή άεί κ α θ ι σ τ α μ έ ν η ά ρ χ ή , τ ο ΐ ς ε ν δ ε κ ά ά λ λ ά χ ρ η μ ά τ ω ν καί δ ε δ έ σ θ α ι εως ά ν έ κ τ ε ί σ ώ ά λ λ ά τ α ύ τ ό ν μ ο ί έ σ τ ι ν όττερ ν υ ν δ ή ε λ ε γ ο ν ού γ ά ρ ε σ τ ί μ ο ι χ ρ ή μ α τ α όττόθεν έ κ τ ε ί σ ω . ά λ λ ά δή φ υ γ ή ς τ ι μ ή σ ω μ α ί 'ίσως γ ά ρ ά ν μ ο ι τ ο ύ τ ο υ τ ι μ ή σ α ι τ ε . τ τ ο λ λ ή μ ε ν τ ά ν με φ ι λ ο ψ υ χ ί α εχοι, ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , εί ο ύ τ ω ς ά λ ό γ ι σ τ ό ς είμι ώ σ τ ε μ ή δ ύ ν α σ θ α ι λ ο γ ί ^ ε σ θ α ι ό τ ι ύ μ ε ΐ ς μ έ ν ό ν τ ε ς τ τ ο λ ΐ τ α ί μ ο υ ο ύ χ οΐοί τ ε έ γ έ ν ε σ θ ε έ ν ε γ κ ε ΐ ν τ ά ς έ μ ά ς

kolica, eda bi vas poticao? Nema ničega, Atenjani, što bi takvom čovjeku više pristajalo nego hraniti se na državni trošak u pritaneju 108 - puno više nego itko od vas tko je pobjedio u konjskim trkama, ili u dvosjedu ili četverosjedu na olimpijskim igrama! Taj vam naime daje privid sreće, dok vam ja dajem pravu sreću. I dok njemu hrane ne manjka, meni manjka 109 . Ako me, dakle, treba pravedno kazniti kako sam zavrijedio, onda tražim da budem kažnjen tako da dobivam hranu na državni račun u pritaneju 110 . Možda vam se čini, dok ovo govorim, da se ponašam kao dok sam spominjao sažaljenje i preklinjanje 111 : oholo! Ali to nije tako, Atenjani! Upravo je suprotno: ja sam uvjeren da nisam nikome ništa nažao učinio, barem ne namjerno, ali u to vas ne mogu uvjeriti jer smo malo vremena proveli u razgovoru. Da je u vas običaj, kao kod drugih ljudi112, da se ο smrtnoj kazni raspravlja ne jedan dan već nekoliko, uvjerili biste se [u moju nevinost]; ali sad mi se nije lako u kratkom vremenu obraniti od teških optužbi. Uvjeren da nisam nikome naudio, teško da bih mogao sam sebi nauditi i govoriti protiv sebe da sam zavrijedio nešto loše, pa da predložim kaznu. A u strahu od čega da to i radim? Da ne pretrpim kaznu koju predlaže Melet, za koju tvrdim da ne znam je li loša ili dobra? Ili da umjesto te izaberem i predložim neku drugu kaznu za koju sigurno znam da je nekakvo zlo? Zar zatvor? A zašto da živim zatočen u zatvoru, stalno robujući vlasti jedaneastorice 113 koja je u to vrijeme izabrana na dužnost? Novčana kazna i zatvor sve dok je ne isplatim? Za mene je to isto, kao što sam vam maločas rekao: nemam novaca odakle bih mogao isplatiti [kaznu]. Da se kaznim izgonom? Tu biste kaznu vrlo vjerovatno prihvatili. — Morao bih biti doista zaslijepljen ljubavlju prema životu, Atenjani, ako bih to predložio; zar sam tako nerazuman da ne shvaćam da vi, moji sugrađani, niste voljni više podnositi moje rasprav-

114

115

Sokrat ne predlaže neku alternativnu kaznu, jer se osjeća nevinim

VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 37 D - 38 Β D

5

Ε

5 38 Α

5

Β

5

VII. Sokratovo mišljenje ο presudi 37 D - 38 Β

δ ι α τ ρ ι β ά ς και χ ο υ ς λ ό γ ο υ ς , ά λ λ ' υ μ ΐ ν β α ρ ύ τ ε ρ α ι γ ε γ ό ν α σ ι ν και έτπφθονώτεραι, ώ σ τ ε ^ητεΐτε α υ τ ώ ν νυνί άτταλλαγήναι* ά λ λ ο ι δέ ά ρ α α ύ τ ά ς ο'ισουσι ραδίως; ττολλου γε δεΐ, ώ άνδρες 'Αθηναίοι, κ α λ ό ς ουν ά ν μοι ό βίος ε'ιη έξελθόντι τ η λ ι κ ώ δ ε άνθρώττω ά λ λ η ν i\ ά λ λ η ς ττόλεως ά μ ε ι β ο μ έ ν ω και έξελαυνομένω £ήν. ευ γ ά ρ οΐδ' ό τ ι όττοι ά ν έλθω, λ έ γ ο ν τ ο ς έμου ά κ ρ ο ά σ ο ν τ α ι οί νέοι ώσττερ ένθάδε* κάν μέν τ ο ύ τ ο υ ς άττελαυνω, ουτοί με αυτοί έξελώσι ττείθοντες τ ο υ ς πρεσβυτέρους· εάν δέ μ ή ά π ε λ α ύ ν ω , οί τ ο ύ τ ω ν ττατέρες δέ και οίκεΐοι δι αύτούς τούτους. "Ισως ουν ά ν τις ε'ιποΓ "Σιγών δέ και ή σ υ χ ί α ν ά γ ω ν , ώ Σώκρατες, ο ύ χ οΐός τ ' εση ήμΤν έξελθών £ήν;" τ ο υ τ ί δή έ σ τ ι - π ά ν τ ω ν χ α λ ε τ τ ώ τ α τ ο ν ττεΐσαί τ ι ν α ς υμών. έ ά ν τ ε γ ά ρ λ έ γ ω ό τ ι τ ώ θεώ άττειθεΐν τ ο υ τ ' ε σ τ ί ν και διά τ ο υ τ ' ά δ ύ ν α τ ο ν ή σ υ χ ί α ν άγειν, ού ττείσεσθέ μοι ώς είρωνευομένω* έ ά ν τ ' α υ λ έ γ ω ό τ ι και τ υ γ χ ά ν ε ι μ έ γ ι σ τ ο ν ά γ α θ ό ν όν άνθρώττω τ ο ύ τ ο , ε κ ά σ τ η ς ήμέρας ττερι ά ρ ε τ ή ς τ ο υ ς λ ό γ ο υ ς ττοιεΐσθαι και τ ώ ν ά λ λ ω ν ττερι ών ύμεΐς έμου άκούετε δ ι α λ ε γ ο μ ε ν ο υ και έ μ α υ τ ό ν και ά λ λ ο υ ς έξετά^οντος, ό δέ ά ν ε ξ έ τ α σ τ ο ς βίος ού β ι ω τ ό ς άνθρώττω, τ α ύ τ α δ' 'έτι ή τ τ ο ν ττείσεσθέ μοι λ έ γ ο ν τ ι . τ ά δέ 'έχει μέν ούτως, ώς έγώ φημι, ώ άνδρες, ττείθειν δέ ού ρ ά δ ι ο ν . και έγώ ά μ α ούκ ε'ιθισμαι έ μ α υ τ ό ν άξιουν κάκου ούδενός. εί μέν γ ά ρ ήν μοι χ ρ ή μ α τ α , έ τ ι μ η σ ά μ η ν ά ν χ ρ η μ ά τ ω ν ό σ α ε μ ε λ λ ο ν έκτείσειν, ούδέν γ ά ρ ά ν έ β λ ά β η ν ν υ ν δέ ού γ ά ρ ε σ τ ι ν , εί μή ά ρ α ό σ ο ν ά ν έγώ δ υ ν α ί μ η ν ε κ τ ε ΐ σ α ι , τ ο σ ο ύ τ ο υ βούλεσθέ μοι τ ι μ ή σ α ι . 'ι'σως δ' ά ν δ υ ν α ί μ η ν έκτεΐσαι ύμΐν ττου μνάν άργυρίου* τ ο σ ο ύ τ ο υ ουν τιμώμαι. Π λ ά τ ω ν δέ όδε, ώ άνδρες 'Αθηναίοι, και Κρίτων και Κριτόβουλος και 'Απολλόδωρος κελεύουσί με τ ρ ι ά κ ο ν τ α μνών τ ι μ ή σ α σ θ α ι , α ύ τ ο ί δ' έ γ γ υ ά σ θ α ι * τ ι μ ώ μ α ι ουν τ ο σ ο ύ τ ο υ , έγγυηταί δέ ύμΐν 'έσονται τ ο υ άργυρίου ούτοι άξιόχρέω.

ljanja i govore, i [da pritom mislim da, ako] su vama postali toliko naporni i mrski da ih se sad želite riješiti, a drugi bi ih lakše podnosili? Čak štoviše, Atenjani! — Lijepi bi mi to bio život kad bih ja ovako star čovjek otišao i selio iz jednog u drugi grad i živio u izgonu! Dobro znam da će mladi dolaziti slušati što govorim kamo god stignem, kao i ovdje. Pa ako ih i odagnam od sebe, oni će sami nagovoriti starije i protjerajati me. A ako ih ne odagnam od sebe, protjerat će me njihovi očevi i rođaci baš radi njih. Sad bi netko mogao reći: "Sokrate, ne bi li mogao šutjeti i biti na miru pošto si nas 114 napustio pa tako živjeti?" No, od svega [što sam do sad govorio], to je nekima od vas najteže shvatiti! Ako kažem da je to neposlušnost prema bogu i zbog toga nije moguće da ja živim "u miru", nećete mi vjerovati kao kad tjeram svoju ironiju 115 . Ako vam potom kažem da je čovjeku najveće dobro svakog dana raspravljati ο vrlini i ο drugim stvarima, ο kojima ste me čuli da razgovaram i [vidjeli] kako istražujem samog sebe i propitkujem druge, i ako potvrdim da život bez propitkivanja i istraživanja nije vrijedan življenja, još ćete mi manje vjerovati. Ali stvari stoje upravo tako kako vam kažem, ο ljudi, samo što mi nije lako u to vas uvjeriti. Još pritom nisam navikao sebe sama smatrati vrijednim nekakvog zla. Da imam novaca, mogao bih predložiti da platim globu koliku mogu isplatiti - tako si opet ne bih naštetio 116 . — Ali ja nemam [novaca]. Osim ako mi ne odredite kaznu koju bih mogao isplatiti; možda bih vam mogao isplatiti jednu srebrnu minu 117 . Toliko dakle predlažem. Ali, Atenjani, [trenutak!]: ovdje su Platon, Kriton, Kritobul i Apolodor koji me nagovaraju da si predlažim kaznu od trideset mina, a oni bi sami jamčili taj iznos. Neka budem, dakle, kažnjen tom količinom [novaca], a oni će vam biti pouzdani jamci za taj iznos.

116

117

Sokrat ne želi odustati od svog poziva, jer život bez istraživanja nije dostojan življenja

Sokrat predlaže kaznu od trideset mina, na nagovor svojih prijatelja

Treći dio SOKRATOV POSLIJE DRUGOG

GOVOR GLASOVANJA™

VIII. Sokratove oproštajne poruke - onima koji su ga osudili i onima koji su ga htjeli osloboditi (38 C - 42 A)

- Niti na sudu niti u ratu nitko ne smije niti ja niti itko drugi - posezati za takvim sredstvima kojima bi pod svaku cijenu izbjegao smrt. 39 A - B -Nije moguće da dobar čovjek, niti u životu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo: prema sudbini dobrog čovjeka bogovi nisu ravnodušni. 41 D

121

C

5

D

5

Ε

5 39 Α

5

Β

VIII. Sokratove oproštajne poruke 38 C - 39 Β

VIII. Sokratove oproštajne poruke 38 C - 39 Β

Ού τ τ ο λ λ ο υ γ ' ενεκα χ ρ ό ν ο υ , ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , ό ν ο μ α εξετε και α ί τ ί α ν ύττό χ ώ ν β ο υ λ ο μ έ ν ω ν τ ή ν ττόλιν λ ο ι δ ο ρ ε ΐ ν ώς Σ ω κ ρ ά χ η ά τ τ ε κ χ ό ν α χ ε , ά ν δ ρ α σ ο φ ό ν - φ ή σ ο υ σ ι γ ά ρ δή σ ο φ ό ν είναι, εί και μ ή είμι, οί β ο υ λ ό μ ε ν ο ι ύ μ ΐ ν όνειδί^ειν εί γ ο υ ν ττεριεμείναχε ο λ ί γ ο ν χ ρ ό ν ο ν , άττό τ ο υ α υ τ ο μ ά τ ο υ α ν υ μ ΐ ν τ ο ύ τ ο έ γ έ ν ε τ ο · ο ρ ά τ ε γ ά ρ δή τ ή ν ή λ ι κ ί α ν ό τ ι ττόρρω ή δ η ε σ τ ί τ ο υ β ί ο υ θ α ν ά τ ο υ δέ ε γ γ ύ ς . λ έ γ ω δέ τ ο ύ τ ο ους ττρός τ τ ά ν τ α ς υ μ ά ς , ά λ λ ά ττρός τ ο υ ς έ μ ο υ κ α τ α ψ η φ ι σ α μ έ ν ο υ ς θ ά ν α τ ο ν , λ έ γ ω δέ και τ ό δ ε ττρός τ ο υ ς α υ τ ο υ ς τ ο ύ τ ο υ ς , 'ίσως με ο'ι'εσθε, ώ ά ν δ ρ ε ς Ά θ η ν α ΐ ο ι , ά τ τ ο ρ ί α λ ό γ ω ν έ α λ ω κ έ ν α ι τ ο ι ο ύ τ ω ν οΐς ά ν ύ μ ά ς εττεισα, εί ω μ η ν δ ε ΐ ν ά τ τ α ν τ α ττοιεΐν και λ έ γ ε ι ν ώ σ τ ε ά τ τ ο φ υ γ ε ΐ ν τ ή ν δ ί κ η ν . τ τ ο λ λ ο υ γ ε δεΐ. ά λ λ ' άττορία μ έ ν έ ά λ ω κ α , ού μ έ ν τ ο ι λ ό γ ω ν , ά λ λ ά τ ό λ μ η ς και ά ν α ι σ χ υ ν τ ί α ς και τ ο υ μ ή έθέλειν λ έ γ ε ι ν ττρός ύ μ ά ς τ ο ι α ύ τ α οΐ' ά ν ύ μ ΐ ν μ έ ν ή δ ι σ τ α , ή ν α κ ο υ ε ι ν θ ρ η ν ο υ ν τ ό ς τ έ μ ο υ και ό δ υ ρ ο μ έ ν ο υ και ά λ λ α τ τ ο ι ο υ ν τ ο ς και λ έ γ ο ν τ ο ς τ τ ο λ λ ά και ά ν ά ξ ι α έ μ ο υ , ώς έ γ ώ φ η μ ι , ο ί α δή και εϊθισθε υ μ ε ΐ ς τ ώ ν ά λ λ ω ν ά κ ο ύ ε ι ν . ά λ λ ' οί/τε τ ό τ ε ώ ή θ η ν δ ε ΐ ν ενεκα τ ο υ κ ι ν δ ύ ν ο υ ττράξαι ο ύ δ έ ν ά ν ε λ ε ύ θ ε ρ ο ν , ο ύ τ ε ν υ ν μ ο ι μ ε τ α μ έ λ ε ι ο ί / τ ω ς ά τ τ ο λ ο γ η σ α μ έ ν ω , ά λ λ ά ττολυ μ ά λ λ ο ν α ί ρ ο υ μ α ι ώδε ά τ τ ο λ ο γ η σ ά μ ε ν ο ς τ ε θ ν ά ν α ι ή έκείνως £ήν. οίίτε γ ά ρ έν δίκη ο υ τ ' έν τ τ ο λ έ μ ω ο υ τ ' έμέ ο υ τ ' ά λ λ ο ν ο ύ δ έ ν α δεΐ τ ο ύ τ ο μ η χ α ν ά σ θ α ι , όττως άττοφεύξεται ττάν ττοιών θ ά ν α τ ο ν , και γ ά ρ έν τ α ΐ ς μ ά χ α ι ς τ τ ο λ λ ά κ ι ς δ ή λ ο ν γ ί γ ν ε τ α ι ό τ ι τ ό γ ε ά τ τ ο θ α ν ε ΐ ν ά ν τ ι ς έ κ φ ύ γ ο ι και όττλα ά φ ε ί ς και εφ' ί κ ε τ ε ι α ν τ ρ α τ τ ό μ ε ν ο ς τ ώ ν δ ι ω κ ό ν τ ω ν και ά λ λ α ι μ η χ α ν α ί ττολλαί είσιν έν έ κ ά σ τ ο ι ς τ ο ΐ ς κ ι ν δ ύ ν ο ι ς ώ σ τ ε δ ι α φ ε ύ γ ε ι ν θ ά ν α τ ο ν , εαν τ ι ς τ ο λ μ ά ττάν ττοιεΐν και λ έ γ ε ι ν , ά λ λ ά μ ή ο ύ τ ο υ τ ' ή χ α λ ε τ τ ό ν , ώ άνδρες, θ ά ν α τ ο ν έ κ φ υ γ ε ΐ ν , ά λ λ ά ττολυ χ α λ ε τ τ ώ τ ε ρ ο ν πτονηρ ί α ν θ ά τ τ ο ν γ ά ρ θ α ν ά τ ο υ θεΐ. και ν υ ν έ γ ώ μ έ ν ά τ ε β ρ α δ ύ ς ών και τ τ ρ ε σ β ύ τ η ς ύττό τ ο υ β ρ α δ υ τ έ ρ ο υ έ ά λ ω ν , οί δ' έμοι κ α τ ή γ ο ρ ο ι ά τ ε δεινοί και όξεΤς ό ν τ ε ς ύττό τ ο υ θ ά τ τ ο ν ο ς , τ ή ς

Ne želeći čekati kratko vrijeme, Atenjani, [koliko mi je još ostalo do kraja života], steći ćete loš glas i prijekor onih koji žele ocrniti naš grad jer ste pogubili Sokrata, čovjeka mudra. Reći će sigurno da sam mudar, pa čak i ako nisam, jer vam žele naštetiti. A da ste malo vremena pričekali, stvari bi se zbile na vašu korist same od sebe; zar ne vidite godine moje i da sam već životom odmakao te mi se smrt približila?! — To ne govorim svima vama, već samo onima koji su me na smrt osudili. A njima ću reći i sljedeće: — Možda mislite, Atenjani, da sam izgubio jer mi je nedostalo riječi kojim sam vas mogao uvjeriti [da me oslobodite]: [kao] kad bih smatrao da mi valja učiniti i reći sve i sva, samo da bih izbjegao osudi. Ali to nije tako! Osuđen sam doista zbog manjka, ali ne dokaza, već bezobraštine i besramnosti, jer nisam želio govoriti ono što bi vama bilo najugodnije slušati: kako zapomažem, jadikujem, govorim i činim mnoge druge stvari koje su, smatram, mene nedostojne, a koje ste možda navikli slušati od drugih. Niti tada, u opasnosti [koja mi je prijetila dok sam se branio], nisam mislio da valja postupati na način nedostojan [slobodna čovjeka], a niti se sad ne kajem što sam se tako branio; radije umirem jer sam se branio na ovaj način, nego što bih živio pošto bih se bio obranio na onakav. Niti na sudu niti u ratu nitko ne smije - niti ja niti itko drugi - posezati za takvim sredstvima kojima bi pod svaku cijenu izbjegao smrt. U bitkama je očito da bi netko mogao izbjeći smrti ako bi, odbaciviši oružje, preklinjao i molio progonitelje. A ima i puno drugih izuma [za kojima netko može posegnuti] da bi u svakojakim opasnostima izbjegao smrti, samo ako bi se odvažio reći i napraviti sve [što je potrebno]. — Nego, ljudi, nije teško izbjeći smrti; puno je teže izbjeći zloći119 - [zloća] trči brže od smrti. Sad je mene, tako sporog i starog, stiglo ono [što trči] sporije, smrt, a moje je tužitelje, koji su

122

123

izbjeći smrti lakše je nego izbjeći zloći

VIII. Sokratove oproštajne poruke 39 C - 39 Β

VIII. Sokratove oproštajne poruke 38 C - 39 Β

κ α κ ί α ς , καί ν υ ν έγώ μ έ ν άττειμι ύ φ ' υ μ ώ ν θ α ν ά τ ο υ 5

ό φ λ ώ ν , ο ύ τ ο ι δ' ύττό τ ή ς ά λ η θ ε ί α ς ώ φ λ η κ ό τ ε ς

δίκην

μοχθηρίαν

καί ά δ ι κ ί α ν . καί έ γ ώ τ ε τ ω τ ι μ ή μ α τ ι έ μ μ έ ν ω καί

ούτοι,

τ α ύ τ α μ έ ν ττου 'ίσως ο ί / τ ω ς καί εδει σ χ ε ΐ ν , καί ο ΐ μ α ι α υ τ ά μετρίως εχειν. C

Τό δέ δή μ ε τ ά τ ο ύ τ ο έτπθυμώ υ μ ΐ ν χ ρ η σ μ ω δ ή σ α ι , ώ κ α τ α ψ η φ ι σ ά μ ε ν ο ί μου* καί γ ά ρ είμι ή δ η έ ν τ α υ θ α έν ω μ ά λ ι σ τ α άνθρωττοι χ ρ η σ μ ω δ ο υ σ ι ν , ό τ α ν μ έ λ λ ω σ ι ν άττοθανεΐσθαι. φ η μ ί γ ά ρ , ώ ά ν δ ρ ε ς οι έμέ ά τ τ ε κ τ ό ν α τ ε , τ ι μ ω ρ ί α ν υ μ ΐ ν ήξειν ευθυς

5

μ ε τ ά τ ο ν έ μ ό ν θ ά ν α τ ο ν ττολυ χ α λ ε τ τ ω τ έ ρ α ν ν ή Δ ί α ή οΥαν έμέ ά τ τ ε κ τ ό ν α τ ε · ν υ ν γ ά ρ τ ο ύ τ ο ε'ίργασθε οίόμενοι μ έ ν ά τ τ α λ λ ά ξ ε σ θ α ι τ ο υ δ ι δ ό ν α ι ε λ ε γ χ ο ν τ ο υ β ί ο υ , τ ό δέ υ μ ΐ ν ττολυ ε ν α ν τ ί ο ν ά τ τ ο β ή σ ε τ α ι , ώς έ γ ώ φ η μ ι . ττλείους έ σ ο ν τ α ι υ μ ά ς

D

οί ε λ έ γ χ ο ν τ ε ς , ους ν υ ν έ γ ώ κ α τ ε ΐ χ ο ν , υμεϊς δέ ουκ ή σ θ ά νεσθε* καί χ α λ ε τ τ ώ τ ε ρ ο ι έ σ ο ν τ α ι ό σ ω ν ε ώ τ ε ρ ο ι είσιν, κ α ί υ μ ε ΐ ς μ ά λ λ ο ν ά γ α ν α κ τ ή σ ε τ ε . εί γ ά ρ ο'ίεσθε ά τ τ ο κ τ ε ί ν ο ν τ ε ς ά ν θ ρ ώ τ τ ο υ ς έττισχήσειν τ ο υ όνειδί^ειν τ ι ν ά υ μ ΐ ν ό τ ι

5

ουκ

ο ρ θ ώ ς £ ή τ ε , ου κ α λ ώ ς δ ι α ν ο ε ϊ σ θ ε · ο υ γ ά ρ έσθ' α ϋ τ η ή ά τ τ α λ λ α γ ή οί/τε ττάνυ δ υ ν α τ ή ο ϋ τ ε κ α λ ή , ά λ λ ' έκείνη καί κ α λ λ ί σ τ η καί ρ ά σ τ η , μ ή τ ο υ ς ά λ λ ο υ ς κολουειν ά λ λ ' έ α υ τ ό ν τ τ α ρ α σ κ ε υ ά £ειν όττως ε σ τ α ι ώς β έ λ τ ι σ τ ο ς , τ α ύ τ α μ έ ν ο υ ν υ μ ΐ ν τοΤς καταψηφισαμένοις μαντευσάμενος άτταλλάττομαι.

Ε

Τοις δέ ά τ τ ο ψ η φ ι σ α μ έ ν ο ι ς ήδέως ά ν δ ι α λ ε χ θ ε ί η ν υττέρ τ ο υ

tako sposobni i brzi, stiglo ono brže, zlo120. — Sad odlazim [sa suda pošto] ste me vi osudili na smrt, a njih je pak osudila sama istina zbog pokvarenosti i nepravednosti [ - pa neka krenu i oni]. Ja očekujem svoju kaznu, a oni svoju. Nema sumnje da se to tako trebalo zbiti, i mislim da je to u redu. Vi, koji ste me osudili, samo čas! Dopustite da vam proreknem Sokratovo što će se na kraju dogoditi. Ja, očekujući smrt, sad sam u takvom sta- proročanstvo onima nju u kojem ljudi ponajviše imaju sposobnosti proricati budućnost 121 . koji su — Kažem vam, ljudi - vama koji ste me osudili na smrt - da će vam ga osudili ubrzo nakon moje smrti pasti na glavu kazna 122 , puno teža, tako mi Zeusa, od one kojom ste me kaznili time što ste me pogubili. Vi ste to učinili misleći da ćete na taj način izbjeći položiti račun ο svom životu, ali, kako vam kažem, dogodit će se upravo suprotno. Mnogi će vas ispitivati, i to oni koje sam do sad obuzdavao, a da vi to niste niti primjećivali! I bit će tim oštriji čim su mlađi, a vi ćete biti sve bješnji i bješnji. Ako držite da ćete time što ubijate ljude spriječiti nekoga da vam prigovori da ne živite pravo, niste to dobro smislili; na taj način izbjeći [položiti račun ο svom životu] nije niti moguće niti lijepo. Najbolji i najbrži je put onaj kojim pokušavate sami sebe učiniti što je moguće boljima, a ne tako da ušutkate drugoga. To je moje proročanstvo vama, koji ste me osudili, i tako sam s vama gotov.

δ ι κ α σ τ ά ς κ α λ ώ ν ορθώς ά ν κ α λ ο ί η ν - θ α υ μ ά σ ι ό ν τ ι γ έ γ ο ν ε ν .

Međutim, rado bih razgovarao s vama koji ste glasovali za moje oslobođenje ο nečemu što mi je palo na pamet dok su službenici123 još zaposleni, a još ne idem tamo gdje ću izdahnuti. Ma, ljudi, ostanite sa mnom to vrijeme! Ništa nas ne priječi da se međusobno razgovaramo, sve dok je to moguće. Budući da ste mi prijatelji, spreman sam vam objasniti što znači ovo što mi se danas dogodilo. — Meni se, suci124 - a kad vas nazivam "sucima" sasvim vas ispravno nazivam -

122

123

γ ε γ ο ν ό τ ο ς τ ο υ τ ο υ ι ώ τ τ ρ ά γ μ α τ ο ς , έν ω οί ά ρ χ ο ν τ ε ς ά σ χ ο λ ί α ν ά γ ο υ σ ι καί οϋττω 'έρχομαι οΐ έ λ θ ό ν τ α με δ ε ΐ τ ε θ ν ά ν α ι . ά λ λ ά μοι, ώ άνδρες, τταραμείνατε τ ο σ ο ύ τ ο ν χ ρ ό ν ο ν ουδέν γ ά ρ 5

κ ω λ ύ ε ι δ ι α μ υ θ ο λ ο γ ή σ α ι ττρός ά λ λ ή λ ο υ ς εως ε ξ ε σ τ ι ν . υ μ ΐ ν

40 Α

γ ά ρ ώς φ ί λ ο ι ς ο υ σ ι ν έττιδεΐξαι έθέλω τ ό ν υ ν ί μ ο ι σ υ μ β ε β η κός τ ί ττοτε ν ο ε ΐ . έμοί γ ά ρ , ώ ά ν δ ρ ε ς δ ι κ α σ τ α ί - υ μ ά ς γ ά ρ

VIII. Sokratove oproštajne poruke 40

5

Β

5

C

5

D

5

Ε

A-E

ή γ ά ρ ε'ιωθυΤά μοι μ α ν τ ι κ ή ή χ ο υ δ α ι μ ο ν ί ο υ εν μέν τ ώ ττρόσθεν χ ρ ό ν ω τταντί ττάν υ ιτυκνή αεί ήν καί ττάνυ έττί σ μ ι κ ρ ο ΐ ς έ ν α ν χ ι ο υ μ έ ν η , εϊ χ ι μ έ λ λ ο ι μ ι μ ή ορθώς ττράξειν. νυνί δέ σ υ μ β έ β η κ έ μοι άττερ ο ρ ά τ ε καί α υ τ ο ί , χ α υ χ ί ά γε δή οίηθείη ά ν χ ι ς καί ν ο μ ί ζ ε τ α ι ' έ σ χ α τ α κακών εΐναι* έμοί δέ ούτε έξιόντι εωθεν οίκοθεν ή ν α ν χ ι ώ θ η χ ό χ ο υ θεου σ η μ ε ΐ ο ν , οϋχε ήνίκα ά ν έ β α ι ν ο ν έ ν χ α υ θ ο ΐ έττί χ ό δ ι κ α σ τ ή ρ ι ο ν , οϋχε έν χ ω λ ό γ ω ο υ δ α μ ο υ μ έ λ λ ο ν χ ί χι έρεΐν. κ α ί χ ο ι έν ά λ λ ο ι ς λ ό γ ο ι ς τ τ ο λ λ α χ ο υ δή με έττέσχε λ έ γ ο ν χ α μεταξύ* ν υ ν δέ ο υ δ α μ ο υ ττερί χ α υ χ η ν χ ή ν ττράξιν ο ϋ τ ' έν έργω ούδενί ο ϋ χ ' έν λ ό γ ω ή ν α ν χ ί ω χ α ί μοι. χ ! ουν α ϊ χ ι ο ν εΐναι ύ τ τ ο λ α μ β ά ν ω ; έγώ υ μ ΐ ν έρώ* κινδυνεύει γ ά ρ μοι χ ό σ υ μ β ε β η κ ό ς τ ο ύ τ ο ά γ α θ ό ν γ ε γ ο ν έ ν α ι , καί ουκ εσθ' όττως ήμεΐς ορθώς ύ τ τ ο λ α μ β ά ν ο μ ε ν , όσοι οίόμεθα κ α κ ό ν εΐναι τ ό τ ε θ ν ά ν α ι . μ έ γ α μοι τ ε κ μ ή ρ ι ο ν τ ο ύ τ ο υ γέγονεν* ού γ ά ρ εσθ' όττως ούκ ή ν α ν τ ι ώ θ η ά ν μοι τ ό είωθός σημεΐον, εί μή τι εμελλον έγώ ά γ α θ ό ν ττράξέιν. Έ ν ν ο ή σ ω μ ε ν δέ καί τ ή δ ε ώς ττολλή έλττίς έ σ τ ι ν ά γ α θ ό ν α ύ τ ό εΐναι. δ υ ο ΐ ν γ ά ρ θ ά τ ε ρ ό ν έ σ τ ι ν τ ό τ ε θ ν ά ν α ι * ή γ ά ρ οΐον μηδέν εΐναι μηδέ α'ίσθησιν μ η δ ε μ ί α ν μήδενός εχειν τ ο ν τεθνεώτα, ή κ α τ ά τ ά λ ε γ ό μ ε ν α μ ε τ α β ο λ ή τις τ υ γ χ ά ν ε ι ο υ σ α καί μ ε τ ο ί κ η σ ι ς τ ή ψ υ χ ή τ ο υ τόττου τ ο υ ένθένδε εις ά λ λ ο ν τόττον. καί είτε δή μ η δ ε μ ί α α'ισθησίς έ σ τ ι ν ά λ λ ' οΐον ϋττνος έττειδάν τις καθεύδων μηδ' ό ν α ρ μηδέν όρα, θαυμ ά σ ι ο ν κέρδος ά ν ε'ίη ό θ ά ν α τ ο ς - έγώ γ ά ρ ά ν ο ΐ μ α ι , εν τ ι ν α έκλεξάμενον δέοι τ α ύ τ η ν τ ή ν ν ύ κ τ α έν ή ο ϋ τ ω κ α τ έ δ α ρ θ ε ν ώ σ τ ε μηδέ ό ν α ρ ίδεΐν, καί τ ά ς ά λ λ α ς ν ύ κ τ α ς τ ε καί ήμέρας τ ά ς τ ο υ βίου τ ο υ έαυτου άντιτταραθέντα τ α ύ τ η τ ή νυκτί δέοι σ κ ε ψ ά μ ε ν ο ν είττεΐν ττόσας ά μ ε ι ν ο ν καί ήδιον ήμέρας καί ν ύ κ τ α ς τ α ύ τ η ς τ ή ς ν υ κ τ ό ς βεβίωκεν έν τ ω έ α υ τ ο υ βίω, οΐμαι ά ν μή ό τ ι ίδιώτην τ ι ν ά , ά λ λ ά τ ο ν μ έ γ α ν β α σ ι λ έ α εύαριθμήτ ο υ ς ά ν εύρεΐν α ύ τ ό ν τ α ύ τ α ς ττρός τ ά ς ά λ λ α ς ήμέρας καί ν ύ κ τ α ς - εί ουν τ ο ι ο ύ τ ο ν ό θ ά ν α τ ο ς έ σ τ ι ν , κέρδος εγωγε λέγω* καί γ ά ρ ούδέν ττλείων ό ττάς χ ρ ό ν ο ς φ α ί ν ε τ α ι ο ϋ τ ω

104

VIII. Sokratove oproštajne poruke 40 A-E

dogodila jedna čudesna stvar. Onaj proročki glas, demonov 125 , u posljednje vrijeme moj česti pratilac, upozoravao me što ne činiti čak i u sitnicama126, ako sam se spremao učiniti nešto što nije u redu. Kao što i sami vidite, sad su mi se dogodile stvari koje bi netko mogao smatrati - a i koje se obično drže - najgorim zlom. Ali božanski znak ni u jednom trenutku nije se suprostavio: niti dok sam izlazio iz kuće, niti dok sam dolazio na sud, niti prije ikoje riječi koju sam spremao izgovoriti. Međutim, pri drugim govorima često me je znao zaustavljati usred riječi; a sad mi se nije suprotstavio pri ovom događanju, niti pri ikojem činu, niti pri ikojoj riječi. — Što mislim da je tome uzrok? — Reći ću vam; možda je ono što mi se dogodilo nešto dobro, i mi smo sasvim u krivu ako smatramo da je umrijeti zlo. Za mene je to što me uobičajeni glas nije opomenuo bio pouzdan znak; jer bi me on opomenuo da sam se spremao učiniti nešto loše. Razmislimo sad malo ο tome da možemo gajiti veliku nadu da je Smrt [umrijeti] dobro! Zapravo, umrijeti je jedna od ovih dviju stvari: ili je ]U u svakom potpuno uništenje, tako da mrtvi više ništa ne osjećaju, ili je, kako slučaju smo čuli127, [smrt] promjena i nekakva seoba duše odavde nakamo dobitak drugamo. — Dakle, ako je smrt gubitak svakog osjećanja, kao u snu u kojem spavač ne vidi nikakve sanje, onda je smrt čudesan dobitak. Ako bi netko s jedne strane uzeo onu noć u kojoj je tako duboko zaspao da ništa nije usnio, i s time usporedio sve druge noći i dane u životu, te nam potom priznao: koliko je noći i dana bolje i ugodnije u svom životu proživio od te noći [bez snova]? Mislim da bi čak Veliki kralj 128 , a kamoli ne neki obični građanin, mogao lako izbrojiti te noći i dane [koje je ugodno i dobro proveo] u usporedbi sa svim ostalim [noćima i danima]. Ako je dakle smrt nešto takvo, tvrdim da je dobitak; tad bi svo to vrijeme bilo, čini mi se, poput jedne jedine 63

VIII. Sokratove oproštajne poruke 38 C -39Β

5

41 Α

5

Β

5

C

5

D

δ ή ε ΐ ν α ι ή μ ί α νύξ. εί δ' α υ ο ί ο ν ά τ τ ο δ η μ ή σ α ί έ σ τ ι ν ό θ ά ν α τ ο ς ένθένδε εις ά λ λ ο ν τ ό τ τ ο ν , και ά λ η θ ή έ σ τ ι ν τ ά λ ε γ ό μ ε ν α , ώς ά ρ α έκεΐ είσι τ τ ά ν τ ε ς οί τ ε θ ν ε ώ τ ε ς , τ ί μ ε ΐ ^ ο ν ά γ α θ ό ν τ ο ύ τ ο υ ε'ιη ά ν , ώ ά ν δ ρ ε ς δ ι κ α σ τ α ί ; εί γ α ρ τ ι ς ά φ ι κ ό μ ε ν ο ς εις "Αιδου, α π α λ λ α γ ε ί ς τ ο υ τ ω ν ί τ ώ ν φ α σ κ ό ν τ ω ν δ ι κ α σ τ ώ ν ε ΐ ν α ι , ευρήσει τ ο υ ς ώς ά λ η θ ώ ς δ ι κ α σ τ ά ς , ο . π ε ρ κ α ι λ έ γ ο ν τ α ι έκεΐ δικά^ειν, Μ ι ν ω ς τ ε και ' Ρ α δ ά μ α ν θ υ ς και Α ι α κ ό ς και Τ ρ ι π τ ό λ ε μ ο ς και ά λ λ ο ι ό σ ο ι τ ώ ν ή μ ι θ έ ω ν δίκαιοι έ γ έ ν ο ν τ ο έν τ ώ ε α υ τ ώ ν βίω, ά ρ α φ α ύ λ η ά ν ε'ιη ή ά π ο δ η μ ί α ; ή α δ Ό ρ φ ε ΐ σ υ γ γ ε ν έ σ θ α ι κ α ι Μ ο υ σ α ί ω και Ή σ ι ό δ ω και Ό μ ή ρ ω έττϊ ττόσω ά ν τ ι ς δ έ ξ α ι τ ' ά ν ύ μ ώ ν ; έ γ ώ μ έ ν γ ά ρ π ο λ λ ά κ ι ς έθέλω τ ε θ ν ά ν α ι εί τ α υ τ ' ε σ τ ι ν ά λ η θ ή . έπεί εμοιγε και α ύ τ ώ θ α υ μ α σ τ ή ά ν ε'ιη ή δ ι α τ ρ ι β ή α ύ τ ό θ ι , ό π ο τ ε έ ν τ ύ χ ο ι μ ι Π α λ α μ ή δ ε ι και Α ' ι α ν τ ι τ ώ Τ ε λ α μ ώ ν ο ς και ε'ι τ ι ς ά λ λ ο ς τ ώ ν π α λ α ι ώ ν διά κρίσιν άδικον τέθνηκεν, ά ν τ ι π α ρ α β ά λ λ ο ν τ ι τ ά έ μ α υ τ ο υ π ά θ η π ρ ό ς τ ά έκείνων - ώς έ γ ώ ο ΐ μ α ι , ούκ ά ν ά η δ έ ς ε'ιη - και δή τ ό μ έ γ ι σ τ ο ν , τ ο υ ς έκεΐ ε ξ ε τ ά ζ ο ν τ α και έ ρ ε υ ν ώ ν τ α ώ σ π ε ρ τ ο υ ς ε ν τ α ύ θ α δ ι ά γ ε ι ν , τ ι ς α ύ τ ώ ν σ ο φ ο ς έ σ τ ι ν και τ ί ς ο'ιεται μ έ ν , ε σ τ ι ν δ' ού. έπί π ό σ ω δ' ά ν τ ι ς , ώ άνδρες δ ι κ α σ τ α ί , δέξαιτο έ ξ ε τ ά σ α ι τ ο ν έπί Τροίαν ά γ α γ ό ν τ α τ ή ν π ο λ λ ή ν σ τ ρ α τ ι ά ν ή 'Οδυσσέα ή Σίσυφον ή άλλους μ υ ρ ί ο υ ς ά ν τ ι ς ε'ιποι και ά ν δ ρ α ς και γ υ ν α ί κ α ς , οΐς έκεΐ δ ι α λ έ γ ε σ θ α ι και σ υ ν ε ΐ ν α ι κ α ι έξετά^ειν ά μ ή χ α ν ο ν ά ν ε'ιη ε ύ δ α ι μ ο ν ί α ς ; π ά ν τ ω ς ού δ ή π ο υ τ ο ύ τ ο υ γ ε ε ν ε κ α οί έκεΐ ά π ο κ τ ε ί ν ο υ σ ι · τ ά τ ε γ ά ρ ά λ λ α ε ύ δ α ι μ ο ν έ σ τ ε ρ ο ί είσιν οί έκεΐ τ ώ ν ένθάδε, και ήδη τ ο ν λ ο ι π ό ν χ ρ ό ν ο ν ά θ ά ν α τ ο ί είσιν, ε'ι'περ γε τ ά λ ε γ ό μ ε ν α άληθή. ' Α λ λ ά και ύ μ ά ς χ ρ ή , ώ ά ν δ ρ ε ς δ ι κ α σ τ α ί , ε ύ έ λ π ι δ α ς ε ΐ ν α ι π ρ ό ς τ ο ν θ ά ν α τ ο ν , και εν τ ι τ ο ύ τ ο δ ι α ν ο ε ΐ σ θ α ι ά λ η θ έ ς , ο τ ι ούκ ε σ τ ι ν ά ν δ ρ ί ά γ α θ ώ κ α κ ό ν ο ύ δ έ ν ο ύ τ ε £ ώ ν τ ι ο ύ τ ε τ ε λ ε υ τ ή σ α ν τ ι , ούδέ ά μ ε λ ε ΐ τ α ι υ π ό θεών τ ά τ ο ύ τ ο υ π ρ ά γ μ α τ α *

122

VIII. Sokratove oproštajne poruke 41 C -39Β

noći. — Ako je smrt pak poput seobe odavde na neko drugo mjesto, i ako je istina ono što se priča, odnosno da su na tom mjestu svi umrli129, što bi moglo biti veće dobro od toga 130 , ljudi suci?! Ako bi netko stigao do Hada, oslobodivši se onih koji se [ovdje] nazivaju sucima, pronašao bi tamo prave suce koji, kažu, tamo sude: Minoj, Radamant, Eak i Triptolem i toliki drugi polubogovi, koji su proveli pravedan život, zar bi se moglo reći da je neznatna stvar ta seoba 131 ? I opet: koliko bi svatko od vas bio spreman dati, eda bi se našao u društvu s Orfejem i Musejem 132 , Heziodom i Homerom? Ja sam i više puta spreman umrijeti ako je to istina133. Zapravo za mene bi bila čudesna stvar boravak ondje, gdje bih sastao Palameda i Ajanta, sina Telamonovog, i možda kojeg drugog od starih koji su stradali zbog nepravednog suda i uspoređivao svoj usud s njihovim134. To bi bio, mislim, veliki užitak. — Ali najvažnija bi stvar bila ispitivati one koji su tamo i istraživati, kao što sam ovdje činio, da li je netko od njih mudar ili samo misli da je, dok u stvari nije. Koliko bi svatko od vas, suci, bio spreman dati, eda bi ispitivao vojskovođu te silne vojske pod Trojom, [Agamemnona], ili Odiseja ili Sizifa135 ili sijaset drugih muškaraca ili žena koje bismo mogli sad navesti? S njima se tamo razgovarati i družiti i ispitivati ih - zar ne bi to bila neizreciva sreća?! — Svakako oni tamo zbog toga nikoga ne ubijaju; pa i inače su tamo sretniji nego ovi ovdje, a još su pritom i kroz sve ostalo vrijeme besmrtni, ako je imalo istina ono što se kaže 136 . Potrebno je međutim da i vi, suci, gajite dobru nadu pred licem smrti i smatrate da je jedna stvar osobito istinita: - nije moguće da dobar čovjek, niti u životu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo: prema sudbini 137 dobrog čovjeka bogovi nisu ravnodušni. I ono što mi se sad

123

5

Ε

5

42 Α

5

VIII. Sokratove oproštajne poruke 38 C - 39 Β

VIII. Sokratove oproštajne poruke 42 C - 39 Β

ουδέ τ ά έ μ ά ν υ ν άττό τ ο υ α υ τ ο μ ά τ ο υ γ έ γ ο ν ε ν , ά λ λ ά μ ο ι δ ή λ ό ν έ σ τ ι τ ο ύ τ ο , ό τ ι ή δ η τ ε θ ν ά ν α ι και ά τ τ η λ λ ά χ θ α ι ττραγ μ ά τ ω ν β έ λ τ ι ο ν ήν μοι. διά τ ο ύ τ ο και έμέ ο υ δ α μ ο υ άττέτρεψεν τ ό σ η μ ε ΐ ο ν , και ε γ ω γ ε τ ο ΐ ς κ α τ α ψ η φ ι σ α μ έ ν ο ι ς μ ο υ και τ ο ΐ ς κ α τ η γ ό ρ ο ι ς ου ττάνυ χ α λ ε τ τ α ί ν ω . κ α ί τ ο ι ου τ α ύ τ η τ ή δ ι α ν ο ί α κ α τ ε ψ η φ ί ^ ο ν τ ό μ ο υ και κ α τ η γ ο ρ ο ύ ν , ά λ λ ' οίόμενοι β λ ά τ τ τ ε ι ν τ ο ύ τ ο α υ τ ο ΐ ς άξιον μέμφεσθαι. τ ο σ ό ν δ ε μέντοι α υ τ ώ ν δέομαι* τ ο υ ς υεϊς μ ο υ , έττειδάν ή β ή σ ω σ ι , τ ι μ ω ρ ή σ α σ θ ε , ώ άνδρες, τ α υ τ ά τ α ύ τ α λυττουντες άιτερ έγώ ύ μ ά ς έλύττουν, έάν ύ μ ΐ ν δ ο κ ώ σ ι ν ή χ ρ η μ ά τ ω ν ή ά λ λ ο υ τ ο υ τ τ ρ ό τ ε ρ ο ν έττιμ ε λ ε ΐ σ θ α ι ή α ρ ε τ ή ς , και έάν δ ο κ ώ σ ί τ ι ε ΐ ν α ι μ η δ έ ν ό ν τ ε ς , όνειδί^ετε α ύ τ ο ϊ ς ώσττερ έ γ ώ ύ μ ΐ ν , ό τ ι ούκ έ τ π μ ε λ ο υ ν τ α ι ών δεΐ, και ο'ιονταί τ ι ε ΐ ν α ι ό ν τ ε ς ο ύ δ ε ν ό ς άξιοι, και έάν τ α ύ τ α ττοιήτε, δ ί κ α ι α ττεττονθώς έ γ ώ ε σ ο μ α ι ύφ' ύ μ ώ ν α ύ τ ό ς τ ε και οί ύεΐς. ά λ λ ά γ ά ρ ή δ η ώ ρ α άττιέναι, έμοί μ έ ν ά τ τ ο θ α ν ο υ μ έ ν ω , ύ μ ΐ ν δέ β ι ω σ ο μ έ ν ο ι ς · όττό-τεροι δέ ή μ ώ ν έ ρ χ ο ν τ α ι έττϊ ά μ ε ι ν ο ν τ τ ρ ά γ μ α , ά δ η λ ο ν -ϊταντί ττλήν ή τ ώ θεώ.

događa, ne događa se samo od sebe, već mi je jasno da je za mene bolje da umrem i riješim se tegoba 138 . Zbog toga me nikad [božanski] znak nije odvratio [od tog puta] i zbog toga se ne ljutim na one koji su glasovali protiv mene i koji su me optužili, iako me nisu osudili niti tužili iz te namjere već misleći da će mi naškoditi, a to je svakako vrijedno prijekora. — Stoga vas molim za sljedeće: kad moji sinovi dosegnu zrelu dob, kaznite ih, ljudi, nanoseći im iste boli koje sam ja vama nanosio, ako vam se učini da im je više stalo do novca ili nečeg drugog, nego do vrline, i ako si umisle da su nešto, a zapravo nisu ništa; kudite ih, kako sam ja kudio vas, tako da ne zanemaruju ono čime valja da se bave i ne misle da su nešto ako to nisu zavrijedili. Ako budete tako postupili, pružit ćete ono što je pravedno: i meni i mojim sinovima. — Međutim, sad je došlo vrijeme da pođemo: ja idem u smrt, a vi nastavljate živjeti. Tko će od nas bolje proći, ostaje zakrito svakome osim bogu.

122

123

Sokratova i ruka ^°

zakl ucna

BILJEŠKE I BIBLIOGRAFIJA

I. Bilješke uz tekst 1

Napomena: Pri pisanju bilježaka služio sam se većinom slijedećim izvorima: Apologia di Socrate A cura di Givanni Reale, Rusconi, 1996. (bilješke na str. 109-114). Ovaj je izvor označen znakom (R). Eutyphro, Apology of Socrates and Crito by J. Burnet, Oxford Univ. Press 1979. (bilješke na str. 143-251). Ovaj je izvor označen znakom (B). ' Svi ostali izvori pri izradi bilježaka su navedeni. Luka Boršić

104

Da bi se bolje razumjelo što Sokrat kaže u prologu svojoj obrani, valja imati na umu da su tužitelji, prije nego što je Sokrat započeo s obranom, bili netom pročitali optužbu i obrazloženje optužbe. Govor tužitelja nam opisuje Diogen Laertije (II38): "Tužbu je podnio Melet, a govor održao Polideukt, kako spominje Favorin u Šarenoj povijesti. Govor je sastavio sofist Polikrat, kako kaže Hermip, ili Anit, kako misle drugi." Sokrat objašnjava da će se služiti "nekonvencionalnim" sredstvima, odnosno da se neće povoditi za uobičajenim stilom sudačkog govorništva, već će prema istini rabiti ona sredstva kojim je sviknuo govoriti: dužnost je govornikova govoriti istinu. Tu je Platon doveo do krajnjih granica pojam govorništva i govorničke etike koje je teoretski raspravio u Fedru. (R) 2 Dosta ironična Platonova konstrukcija ώσπερ μειρακίφ πλάττοντι λόγους ne označava "poput mladića koji se vježba u govorničkom umijeću" jer μειράκιον je prije "zločesti dječarac", nego "mladi govornik" (B), a λόγους πλάττειν je prije "izmišljati priče" (npr. kao izlike itd.), nego "spravljati govore" (npr. kao vježba u govorništvu), tako da se cijela fraza skriveno odnosi, a to mora da je prisutnim Atenjanima bilo jasno, na Sokratove tužitelje koji poput drskih dječaka izvrću istinu. 3 Bankari, odnosno mjenjači novca, imali su svoje "štandove" na Agori, i to je, po svemu sudeći, bilo omiljeno sastajalište Atenjana. 4 Riječ θορυβεΐν (θρόος "buka", θόρυβος, "galama, vika"), "galamiti (iz odobravanja ili ljutnje)", lat. acclamare. Ta se riječ pojavljuje pet puta u Obrani, omiljena Sokratova riječ. Treba imati na

139

/. Bilješke uz tekst

I. Bilješke uz tekst

pameti da se Sokrat pri svojoj obrani nalazi pred mnoštvom ljudi, samo je sudaca-porotnika bilo 500, a mora da je proces slušalo i gledalo veliko mnoštvo ljudi: iznimno veliki broj sudaca-porotnika da nam zaključiti ο važnosti tog događaja. 5 Sokrat je nedvojbeno bio vrstan govornik i dobro obrazovan u retoričkom umijeću, tako da se ove riječi, kao i na 17 Β 2-3, moraju shvatiti ironično. Da je Sokrat doista bio vješt na riječima može se vidjeti iz Fedra, gdje, u prvom dijelu dijaloga, u svojevrsnom natjecanju u govorništvu, lako pobjeđuje Liziju, najvrsnijeg govornika svoga vremena, a u drugom dijelu istog dijaloga obrazlaže svoje stavove spram retorike iz kojih je jasno da je bio i teoretski dobro obrazovan. 6 Anit je bio političar, vođa demokratske stranke. I Aristotel (Atenski ustav, 27) ga prikazuje kao pokvarenjaka. Godine 409. prije Kr. dobio je zadatak da ponovo osvoji Pil, kojeg su bio zauzeli Spartanci, ali nije uspio. Optužen daje napustio Pil, izbjegao je osudu tako da je podmitio sud. Bio je glavni i najodgovorniji u postupku protiv Sokrata. Platon ga prikazuje među likovima u Menonu. Pri Sokratovom suđenju on predstavlja interese političara i njihov otpor prema Sokratu. Usp. uvod. (R) 7 Ta kleveta protiv Sokrata najbolje je prikazana u Aristofanovim Oblacima, u parodiji na Sokratovo učenje, koja je izvedena 423. g. prije Kr. Tamo Sokrat sjedi u košari, unutar svoje "škole" koja se komično naziva φροντιστήριον, "tvornicom misli", da bi promatrao sunčevu putanju. Iza te komične optužbe (da proučava nebeske pojave, razmišlja ο podzemnim stvarima i slabiji govor pretvara u jači) krije se zapravo sukus shvaćanja običnog Atenjanina. Proučavanje nebeskih pojava bilo je karakteristično za jonske filozofe, osobito Anaksagoru i njegove sljedbenika. Prema Platonovoj Državi (488 Ε 4 i 489 C 6) dalo bi se zaključiti da "bavljenje

nebeskim pojavama" (u vrijeme kad su se tim učenjem bavili jonski filozofi, zaključuje Burnet, nije postojalo jasno razlikovanje između onoga što bismo danas nazivali astronomijom i meteorologijom) nije baš bilo na najboljem glasu. Na spomenutim mjestima u Državi, "onaj koji se bavi nebeskim pojavama" (μετεωροσκόπος) smatra se beskorisnim čovjekom (άχρηστος). Što se tiče druge stavke u kleveti, kako se Sokrat bavi podzemnim stvarima, to se opet spominje u Oblacima. Jedan Sokratov učenik, na pitanje zašto filozofi gledaju u zemlju, odgovara: razmišljaju ο podzemnim stvarima, i sve do ispod Tartara. To je pak aluzija na italsko-sikulske filozofe, osobito na Empedokla, koji su razmišljali ο smrti i podzemlju. Sudeći prema mitu u Fedonu (111 C 4 i dalje), Sokrat je morao biti upoznat s Empedoklovim razmišljanjima ο podzemlju, odnosno Tartaru. Treća pak kleveta protiv Sokrata je da "ojačava slabiji govor". To je aluzija na Protagoru, poznatog sofista toga vremena. On je tvrdio (usp. Diogen Laertije Životi poznatih filozofa IX, 8) da postoje dva suprotna govora, pro et contra, i da se ο svakoj stvari može govoriti i za nju i protiv nje, dok je ljudima istina skrivena. On je također podučavao svoje učenike govorništvu, tj. učio ih kako složiti govore kojima će sugovornike uvjeriti u svoju stvar, bez obzira na to je li doista istina ono što govore ili ne. Otuda optužba da Sokrat "slabiji", lošiji argument pretvara u "jači" samo u svrhu pobjeđivanja protivnika, a bez obzira na istinu. Ali, suprotno tomu, Aristofan (Oblaci 112 i dalje) izjednačuje ό κρείττων λόγος (jači govor) s istinitim ili pravičnim (δίκαιος), a ό ήττων λίγος (slabiji govor) s neistinitim ili nepravičnim (αδικαος). Kako je Protagora završio nejasno je. Diogen Laertije spominje da je Protagora zbog svog radikalnog skepticizma prema bogovima

140

104 140

/ . Bilješke uz tekst

I. Bilješke uz tekst

bio optužen za bezboštvo i prognan iz Atene, a njegove knjige su spaljene. Platon pak u istoimenom dijalogu (Prot. 317 B) kaže da nije pretrpio nikakvog zla zbog toga što je bio i nazivao se sofistom. 8 Riječ μειράκιον i ovdje ima pomalo derogativno značenje, nešto poput teenagera. Usp. bilj. 2. 9 Ova rečenica možda aludira na to da su sami Sokratovi optužitelji odgovorni za kvarenje mladeži. 10 Riječ έρήμην (sc. δίκην) je unutrašnji akuzativ koji označuje neposredan rezultat djelovanja, a ne toliko objekt, tj. osobu ili stvar nad kojom se obavila radnja, έρήμη δίκη označuje sudski postupak protiv nekoga tko je izočan. 11 Aluzija na Aristofana (Oblaci), Amipsiju (Connus, komedija izvedena godinu dana prije Aristofanovih Oblaka, 423. g. prije Kr.) i Eupolisa (Laskavci, izvedena 421. g.). U Aristofanovim Oblacima Sokrat je prikazan kao prirodni filozof i sofist, ako ne još i gori od sofista. (R) 12 Izgleda da Sokrat, među ovom skupinom "starih tužitelja", razlikuje tri skupine i nabraja ih redom, od najbezazlenijih do najzlonamjernijih. Prvi su ga, poput Aristofana, možda samo za zabavu izvrgivali ruglu, drugi su to činili iz zlobe, a da pritom možda nisu bili uvjereni u Sokratovu krivicu, a treći su bili uistinu uvjereni da je Sokrat doista kriv. Mjesto je malo nejasno pa se i prijevodi dosta razlikuju. 13 Glagol άναβιβάσασθαι je inf. aor. med. kauzativnog glagola άναβιβάζω (αναβαίνω), a time što Sokrat rabi glagol u mediju želi pokazati svoj subjektivni odnos (vjerovatno radost) što ti nisu prisutni. 14 Igra riječima: σ κ ι α μ α χ έ ω prvenstveno (usp. Liddell-Scott) označuje "boriti se u sjeni, dakle, u vježbalištu, školi", a zatim, "boriti se protiv sjena, tj. uzalud". Sokrat možda aludira na oboje. Izočnost

njegovih "tužitelja" ostavlja dojam kod Sokrata da se bori protiv sjena i da spravlja školske govore. 15 Ovdje to nije optativ, već čestica koja se rabi osobito u atičkom dijalektu, lat. esto. 16 Riječ εσχετε je ovdje ingresivni aorist koji označuje početak radnje. 17 Tj. da uspijem otkloniti klevetu. 18 Sokrat ne želi ništa što na bilo koji način ne bi bilo na dobrobit. Prema Platonu (osobito Kriton i Gorgija) sukus Sokratovog etičkog nauka glasi: dobro se mora činiti bezuvjetno. 19 Riječ κατηγορέω prvotno znači "govoriti pred nekime", potom "optužiti nekoga" (to joj je i najrasprostranjenije značenje), na posljetku znači i gramatički termin: "prirok u sudu" (usp. lat. accusare, accusativus). Za daljnja izvedena značenja usp. Aristotel Kategorije, prijevod Filipa Grgića (Hrv. sveučilišna naklada, 1992. g., str. 12-20 i 123-124). Prema Pauly-Wisowa, Realencyclopadie des klassischen Altertums, riječ κατηγορία nije označavala formalni akt optužbe. 20 Vrlo suptilan izraz. Sokrat rabi česticu δή koja ukazuje na stanovitu suzdržanost: neprestano tvrdi da ne razumije za što ga Melet tereti. 21 Aristofan opet aludira na Sokratovu povezanost s jonskom školom (Sokrat "hoda zrakom"). Kod Arhelaja (iz Atene ili iz Mileta; učenik Anaksagorin, učitelj Sokratov) i kod filozofa jonske škole "zrak" je pratvar - živa i umna. (B) 22 Već prije, 17 C 9 i 19 C 2, Sokrat je prizivao slušaoce - odnosno suce (δικασταί) - kao svjedoke. 23 Radi se ο najpoznatijim sofistima Platonovog doba. Gorgija Leontinjanin bio je poznati učitelj govornštva. Pouzdano se zna da je godine 427. boravio u Ateni, pretpostavlja se da je živio

142

143

I. Bilješke uz tekst

I. Bilješke uz tekst 29

od 480. do 380. Bio je iznimno uspješan govornik, pričalo se ο ogromnim honorarima koje je dobivao za svoje govore. Platon ga je učinio sugovornikom u istoimenom dijalogu. Malo se zna ο životu Prodikovom. Izgleda da je zastupao umjeren stil govorništva. Bavio se jezikoslovljem i etikom. U Platonovom dijalogu Protagora (315 D) drži govor iz svog kreveta. Hipija Eliđanin bio je nešto mlađi od Protagore, svojevrstan enciklopedist; bavio se razmišljanjima ο glazbi, politici, matematici, astronomiji, zakonima, mitologiji, povijesti i dr. Prema Ksenfontu, sastao se sa Sokratom i razgovarao ο pravednosti. Zastupao je ideju ο potpunoj autarkiji sofista; tako je, kažu, sam sebi izradio odijelo, cipele itd. Bio je iznimno cijenjen. Platon ga je učinio sugovornikom u dva istoimena dijaloga (Hipija Manji i Hipija Veći), no prijeporna je autentičnost Hipije Većeg. (Pauly-Wissowa: Realencyclopadie, Munchen, 1991, odnosne natuknice.) 24 Radi se ο Euenu Paraninu, vidi bilješku 27. 25 Pripadnik najveće atenske aristokracije, slovio je kao veliki rastrošnik. Platon ga je cijenio (Protagora), iako je smatrao da se previše druži sa sofistima. Rodio se oko 450., a umro oko 371. ("Der kleine Pauly", Munchen, 1972.) 26 Ne "političarska" vrlina, već vrlina života u zajednici kakva je bila grad-država Atena (B). 27 Pjesnik i sofist s kraja 5. st. Bavio se, izgleda, teorijom govorništva, ali od njega nije puno sačuvano. Platon ga spominje nekoliko puta (osim u Obrani, u Fedonu 60 C - 6 1 C i u Fedru 267 A). U Fedru kaže ο njemu da je izumio neka govornička sredstva, a u Fedonu se spominje kao pjesnik. 28 Uistinu mali novčani iznos u usporedbi s onime što su tražili drugi sofisti (npr. Protagora je tražio iznos od 100 mina).

Da je sofist. Apolon. 31 Herefont je bio, prema Platonu (Harmid 153 B, Gorgija 447, 458 C) i Ksenofontu (Memorabilia I, 2, 48 i II 3), jedan od najgorljivijih Sokratovih sljedbenika od najranijih dana, ismijavan u Aristofanovim komedijama (Oblaci 104, 144, 501; Ptice 1296, 1564; Ose 1413) zbog svoje blijede puti i mršavosti. Događaj koji se ovdje spominje jest bijeg iz Atene s ostalim čelnicima demokratske stranke nakon uspostave vlasti Tridesetorice, i povratak (403. prije Kr.) s Trazibulom. Bio je na glasu kao neporočan čovjek i njegovo se ime veže upravo uz ovo pitanje delfijskog proročanstva ο Sokratu. Platon u ovoj rečenici rabi perfekt (ϊστε) umjesto prezenta (γιγνώσκετε), jer je Herefont mrtav u vrijeme kad Sokrat drži govor. 32 Radi se ο Apolonovom proročištu u Delfima, na navećem ugledu među Grcima jer se bavilo većinom vjerskim i etičkim pitanjima te davalo odgovore, često dvosmislene i nerazumljive, ljudima koji su došli pitati za savjet. Postojao je proročki hram u kojem je na tronošcu iznad procjepa u stijeni sjedila Pitija, Apolonova svećenica. Ona je, vjerojatno u ekstazi zbog pare koja je izlazila iz procjepa, govorila nerazumljive riječi, koje je potom u stihovima ili nečemu što je ličilo na stihove prenosio kao poruku neki svećenik. Proročište, iako dugo bijaše aktivno (do cara Julijana, sredinom 4. st. poslije Kr.), s vremenom izgubi na ugledu. Atenjani su često sa sumnjom gledali na Delfe jer su, kao politička jedinica, Delfljani gajili simpatije prema aristokraciji i bili većinom pro-dorski nastrojeni. 33 Usp. Pindar 9. Pitijska oda (42): Kentaur Hiron kaže Apolonu: τον ούν θεμιτόν ψεύδει θυγεΐν, "tebi nije dopušteno lagati", a Platon u Državi (382 Ε): ούκ άρα εστίν οΰ ενεκα αν θεός ψεύδοιτο, "ne postoji ništa zbog čega bi bog mogao lagati".

104

145

30

I. Bilješke uz tekst

/ . Bilješke uz tekst

34 Sokrat se isprva libi istraživati božanske riječi jer to bi bilo isto što i sumnjati u istinitost proročanstva, ali naposlijetku to je upravo ono što je poduzeo. 35 Frazu ούδέν καλόν κάγαθόν ειδέναι različiti prevoditelji prevode na različite načine: Burnet: "not to know anything worth knowing"; Tredennick: "has any knowledge to boast of"; Reale: "sapesse niente di buono ne di bello"; Schleiermacher: "etwas Tuchtiges oder Sonderliches wissen". 36 Psovka koju Sokrat često rabi, ali (prema B) to nije isključivo "njegova" psovka. Takav tip psovke se naziva 'Ραδαμάνθυος όρκος, "Radamantova kletva", što ukazuje na orfičko porijeklo te uzrečice. U Gorgiji (482 B) nalazimo na "proširenu" verziju: μά τον κύνα, τον Αιγυπτίων θεόν - "tako mi psa, egipatskog božanstva". Tu možemo naslutiti porijeklo takvih psovki, gdje se rabi slična ili simbolična riječ umjesto imena božanstva. 37 Aluzija na Heraklovo lutanje i 12 napornih zadataka koje je morao obaviti. 38 Čestica μέν bez δέ. Te čestice, kad se obije pojave, označuju kontrast između dva iskaza, npr. ό μέν ... ό δέ se može prevesti kao "jedan ... drugi" i si. No, ovaj put Platon rabi samo prvu, bez druge: zbog toga sam umetnuo tu rečenicu da naglasim kontrast. 39 Sokrat, pošto se uvjerio u istinitost proročanstva, ne sumnja više u božansku poruku. 40 Takav prijevod zbog toga što Sokrat nije uvijek bio siromašan; ako je nekoć služio kao hoplit (godine 432. i 424. prije Kr.), morao je raspolagao s imetkom zbog kojeg je pripadao određenom staležu. (B) 41 Tu Sokrat razlikuje one koju su mu bili vjerni slušači, sljedbenici i prijatelji, kao npr. već spomenuti Herefont. Njih Sokrat nazi146

va έταιροι, dok one druge, koji su mu se pridruživali s vremena na vrijeme, naziva συνουσιασταί. Ovdje se svakako radi ο ovim drugima. 42 Vjerojatno pomalo zlobna aluzija na to da ih Sokrat ne treba, za razliku od sofista, nagovarati niti na ikoji drugi način privlačiti sebi. 43 Sokrat ne želi navoditi optužnicu doslovno; Platon prikazuje Sokrata kako improvizira. Optužnica je, gotovo sigurno, postojala u pismenom obliku na sudu, a Sokrat se, daje želio, mogao pozivati na doslovni citat. (B) 44

Tu se ne radi toliko ο optužbi da ne vjeruje u državne bogove, koliko ο optužbi da se ne podvrgava standardnoj državnoj praksi svetkovanja i odavanja počasti državnim bogovima, νομίζειν (Β) znači "obnašati vjerske rituale" više nego "vjerovati". 45 Platon rabi riječ τά δαιμόνια. Nije lako shvatiti značenje te riječi. U klasičnom grčkom ne postoji supstantiv δαιμόνιον u značenju "božanstvo", tako da se δαιμόνια καινά ne bi smijelo olako prevesti kao "strana, čudna božanstva" ili si. Ovdje se više radi ο vjerskim ritualima, tj. Sokrata optužuju da se ne pridržava postojećih državnih vjerskih rituala, već da uvodi neke svoje novotarije (vidi prethodnu bilješku). Možemo samo nagađati zašto optužnica nije preciznije složena u ovoj točki. Radi li se ο poznatoj stvari da je Sokrat održavao veze s pitagorejcima (koji su bili protjerani iz južne Italije zbog pokušaja uspostave nekakve međunarodne vjere koja bi nadilazila državne vjerske običaje), ili se to pak odnosi na jonsku kozmogoniju? (B) 46 Oksimoron: σπευδή χαριεντίζεται; doslovno: šali se ozbiljno. 47 ούδέν τούτφ πώποτε έμέλησεν je igra riječima, aluzija na Meletovo ime. I u sljedećim odjeljcima Sokrat se često poigrava asonancijama i aliteracijama na račun Meletovog imena.

143

/. Bilješke uz tekst 48

I. Bilješke uz tekst 53

Tu započinje ispitivanje Meletovo. Melet, tužitelj, bio je zakonom obvezan odgovarati na pitanja tuženikova. 49 Radi se ο prisutnih 500 sudaca. Svaki pošteni atenski građanin mogao je biti izabran za suca. Valja primijetiti i Platonovo suptilno prikazivanje Meletovog karaktera kad oklijeva u odgovoru: ο ΰ τ ο ι . . . δικασταί, "ovi ovdje ... suci". 50 Radi se ο članovima vijeća (βουλή), najvažnijeg atenskog političkog tijela i neke vrste senata. Nakon Klistenove reforme bilo ih je 50 iz svake od 10 općina, dakle 500 sveukupno, a birani su ždrijebom. Od vijećnika se očekivala moralna neukaljanost. Vijećnici su imali administrativnu funkciju: prosljeđivali su državnim činovnicima naredbe i primali izvještaje od njih, nadgledali su državne financije, bavili se također vanjskim poslovima i ratom. Nadalje, svaki zakon, prije nego što je došao pred narodnu skupštinu (έκκλησία; vidi sljedeću bilješku) morao je postići odobrenje vijećnika. Klisten je podijelio vijeće na 10 jednakih odsjeka, pritanija. Vijećnici svake općine (file) činile su jednu pritaniju i bez prekida obavljali poslove jednu desetinu godine. Za ovo vrijeme hranili su se na državni trošak. (Vrlo dobar i pregledan sažetak ustroja atenske države može se pročitati u J. B. Bury, Russell Meiggs^4 history ofGreece, Macmillan Press, 1978, str. 136-138.) Radi se ο svim atenskim građanima koji su imali pravo glasovanja i koji su raspravljali ο zakonima u navodnoj skupštini (έκκλησία). Ο narodnoj skupštini ustava atenskog vidi: Koloman Rac, Život starih Grka, MH, Zagreb 1902., str. 93-99. 52 Platon ovdje rabi sintagmu "ώ τάν", koja je, (Β), άπαξ λεγόμενον u Platona. Etimologija je nejasna, ali, prema Hezihiju, ima ironično značenje. - Koloman Rac prevodi: "Prijače, odgovori!" Prema Sencu ώ τάν je postalo od ώ τάλλαν; u običnom razgovoru: "prijatelju, dragoviću".

Višeznačno: νομίζειν s akuzativom i infinitivom znači "misliti", dok bez toga "vjerovati". Sokrat tu računa s višeznačjem tog glagola jer mora navesti vodu na svoj mlin, tj. natjerati Meleta da prizna kako držati do δαιμόνια (božanska stvar, sve što se tiče božanstva, vjerskih rituala itd.) nužno potpostavlja vjerovati u δαίμονες, bogove, tako da bi se Meletova optužba pokazala besmislenom. 55 Sokrat hoće reći daje Melet izvan vremena, da ne uspijeva razlikovati Sokratove misli od misli ostalih filozofa ovog doba. 56 Anaksagora je, nešto prije Sokrata (prema jednima 450., prema drugima 433. prije Kr.), bio optužen za bezboštvo zbog svog filozofskog svjetonazora. Prema njegovom svjetonazoru νους, um, jedini ima u sebi princip kretanja i on upravlja svemirom. Um nije bog; on je načelo uredbe svemira. Prema Anaksagori, nebeska tijela nisu bogovi, već usijane stijene, i to mu je namrijelo i formalnu optužbu za bezboštvo. (Detaljnije ο njegovom nauku G. Reale, Storia della filosofia antica, ed. Vita e pensiero, Milano, 1994, str. 162-171). Sudski postupak protiv Anaksagore bio je isto tako političke naravi. (R) 57 To je jedan od prvih spomena trgovine knjigama u staroj Grčkoj, koje na početku baš nisu bile na cijeni. Prema Realeu, knjige u ono doba nisu niti približno sličile današnjim knjigama; radilo se ο svega nekoliko stranica bilježaka, ovlaš složenih, koje su služile kao podsjetnik ili natuknice. Platonovo doba je bilo prijelaz s oralne na pisanu literaturu. Usp. Platonovu kritiku napisane riječi u Fedru. Detaljnija analiza može se pronaći u: E. Havelock, Preface to Plato. 58 Ovdje je Orkestra dio Agore gdje je stajao kip Harmodija i Aristogitona. Tamo su se vjerovatno nalazili "štandovi" s knjigama.

148

143

Usp. Eutifron 2 B; Melet je bio νέος τις και άγνώς - mlad i

neuk. 54

/.Bilješke uz tekst

I. Bilješke uz tekst

59 Odnosi se na Anaksagorine misli, kojima je Sokrat, ako je vjerovati Platonu (Fedon 98 C), bio od mladosti razočaran. 60 Na grčkom riječ "demon", δαίμων, nema negativno značenje kako se danas ta riječ uvriježila. Radi se ο polubogovima, odnosno bićima koja su između ljudskog i božanskog. Najbolji opis demona i onog demonskog nalazimo u Platonovoj Gozbi (202 E): »'Sve demonsko je između boga i smrtnika.' Ά kakva mu je služba, upitah?' Objašnjavati i prenositi što bogovima dolazi od ljudi, a što ljudima od bogova. Jednima molitve i žrtve, drugima zapovijedi i ispunjenje žrtvenih molitava. Demon se nalazi u sredini između jednih i drugih i tako povezuje sve u jednu cjelinu. I po demonu postaje sva proročka i svećenička vještina...'« Usp. bilj. 45. Tu Sokrat aludira da se zapravo radi ο sasvim drugim stvarima, a ne ο onima koje su stavljene u optužnicu. Vidi ο tome: Uvod, str. 21-23 62 Na grčkom je ova rečenica dosta nejasne strukture. Burnet pretpostavlja da je tako namjerno sastavljena da bi ukazala na to kako je Sokrat zbunio i doveo u nedoumicu Meleta. Doista, ako se hitro rečenica pročita, može čovjeka zbuniti što zbog čudne pozicije negacije, što zbog obrnutog slijeda prizivanja prijašnjih argumenata (prvo spominje vjerovanje u bogove, što je u prijašnjim odjeljcima bila druga faza argumentacija, potom nevjerovanje, što je bio početni argument). 63 κ α ι τουτ' εστίν δ έμέ αίρει, έάνπερ αίρη - ovdje je (Β) αίρει praesens profeticum: Sokrat "proriče" svoj usud, iako u trenutku kad to govori ne može znati da će biti osuđen na smrt, iako tako možda očekuje (usp. mjesto 36 A, gdje se, prema svojim riječima, Sokrat ne čudi nad time što su ga proglasili krivim). S druge strane, to je isto tako možda jedan od "tragova" koje Platon ostavlja ϋ tek-

stu, nešto poput skrivenog potpisa. Naravno, u trenutku kad je Platon pisao te riječi, Sokrat je već bio mrtav. Platonu takvi postupci ne bi bili strani; usp. osobito Fedar, gdje na kraju dijaloga "proriče" slavu i uspijeh mladog Izokrata (279 A-B), koji se, u času kad se odigrao navodni razgovor između Sokrata i Fedra, doista uspinjao prema uspjehu kao govornik, ali u času kad je Platon zapisivao dijalog, već je bio pri kraju života. Neki prevoditelji prevode ovo mjesto malo drukčije, povodeći se za izvedenim značenjem riječi. Tako Reale: "cio che mi infligge condanna, se pure ci sara condanna..."; Schleiermacher: "das ist es auch, dem ich unterliegen werde, wenn ich unterliege..."; Jowett: "this is what will be my destruction if I am destroyed..." 64 Odnosi se na junake koji su poginuli pod Trojom. Ahilej je, kao i mnogi drugi, bio božanskog porijekla (sa strane boginje-majke: Tetide). 65 Platon ponavlja daje Tetida božica, kako bi naglasio njene proročke sposobnosti; ona je znala da će njen sin, Ahilej, morati izabrati između dugog ali neslavnog i kratkog ali slavnog života. On je odabrao ovaj potonji. Usp. Ilijada IX, 410-416, gdje Ahilej veli: "Moja mi majka, srebronoga Tetida, kaže, da me prema smrti vodi dvojaka kob. Ako se nastavim ovdje boriti pod Trojom, neću se nikad vratiti kući, ali će mi slava biti vječna; ako se pak vratim kući u dragu mi očinsku zemlju, tad će propasti junačka slava, ali će mi životni vijek dugo trajati, te me neće smrt i skončanje brzo zateći." 66 Sokrat parafrazira dijalog Tetide i Ahileja iz Ilijade (XVIII, 95). 67 Odnosno bog, kako se vidi iz onoga što slijedi. Ovdje Sokrat rabi vojnu terminologiju kao logični nastavak spominjanja trojanskih junaka, i da bi napravio stilski smisleni prijelaz prema vlastitim vojnim pothvatima. Uzima vojni rječnik i stoga da bi naglasio osjećaj dužnosti i pokornosti zakonu.

150

143

/. Bilješke uz tekst

I. Bilješke uz tekst

Radi se ο bitkama u kojima je Sokrat sudjelovao 433-429. g. i 424. i 422. g. tijekom Peloponeskog rata. U bici kod Amfipola, Sokrat se junački borio i spasio život Alkibijadu. Usp. Gozba 219 A i dalje. 69 Valja primijetiti teološki vid Sokratovog poslanstva. Za detaljniju analizu usp. Reale, Storia I 336-354. 70 Doslovno: "oglušio se", no valja imati na umu da glagol άπειθείν ima svečani prizvuk i odnosi se često na neposlušnost prema bogovima ili državi. 71 Platon ovdje ne razlikuje, (B), "mudrost" kao φρόνησις i kao σοφία. 72 Sokrat je bio prvi u zapadnoj filozofiji koji je smatrao dušu sjedištem znanja i neznanja, dobrote i zloće, i na neki način poistovjetio čovjeka s njegovom dušom. Doduše, prije Sokrata se isto tako spominjala ψ υ χ ή (Homer, orfička teologija, filozofi prirode), ali Sokrat je doveo taj pojam skoro do današnjeg značenja. Za Homera, ψ υ χ ή je bila "duh" koji, poput neke utvare, napušta čovjeka poslije smrti i besciljno potom luta Hadom; na taj način ψ υ χ ή biva lišena "psihološke" razine. Za orfike je pak ψ υ χ ή bila nekakav duh u nama koji bi nas iskupljivao od grijeha i tim je više bila "duša" čim se više odvajala od svjesnoga "ja", tim djelatnija čim je više gubila svijest: u snu, nesvijesti, smrti; tu se radi više ο nekakvom individualiziranom "demonu", nego ο "svijesti" kako bismo mi danas tu riječ rabili. Za filozofe prirode, ψ υ χ ή sadrži i inteligenciju, ali ne kao osobni razum, već kao svemirsko počelo. Za Sokrata duša je istovjetna s našom razmišljajućom i djelujućom svijesti, s našim razumom; ona je sjedište našeg razmišljanja i etičkog djelovanja, svjesno "ja", intelektualna i moralna osobnost. Usp. Reale, Storia I, str. 301-303; F. Sarri, Socrate e la nascita del concetto occidentale di anima, Vita e Pensiero, Milano

1997. g. (Ova knjiga sarži vjerovatno najpotpuniju dokumentaciju ο pojmu duše kod Sokrata). Isto tako: J. Burnet, The Socratic Doctrine ofthe Soul, Proceedings of the British Academy, VII (1915-16), str. 235. itd. 73 Upravo je ovdje izrečen središnji Sokratov nauk: έπιμέλεια τής ψυχής. Usp. Reale, Storia I, str. 300 i dalje. Usporedi prethodnu bilješku. 74 U ovom dijelu govora Sokrat prikazuje što su bile posljedice njegove djelatnosti i njegovog poslanstva. Naglašava tri mementa: podcrtava značaj ćudorednog i društvenog poticanja u svojem bavljenju, što je i bila, kako tvrdi, zadaća koju mu je namijenio bog; potom objašnjava razloge zašto se suzdržao od političkog djelovanja: onome, koji se bori za pravednost, nema mjesta u korumpiranom političkom životu; na posljetku objašnjava razloge zašto ga se ne smije optuživati ako je netko, tko ga je posjećivao i sudjelovao u razgovoru s njim, postao loš. (R) 75 Dati nekoga smaknuti nije tolika šteta koliko je upropastiti mu dušu! 76 Grčki θεμιτόν "dopušteno" je latinski fas. Sokrat izriče ovo uvjerenje vrlo svečano: "nije dopušteno". K. Rac prevodi: "nije pravo"; Reale: "non sia possible"; Schleiermacher: "es ist nicht... in der Ordnung". 77 Ovo mjesto asocira da su θείον i δαιμόνιον sinonimi za Sokrata. 78 Radi se ο Sokratovom demonu. Platon često spominje tu osobinu Sokratovog demona: da ga stalno upozorava i potiče. Taj je demon zapravo neki glas (φωνή) ili znak (σημεΐον) koji mu dolazi od boga. Očito je da ga je Sokrat smatrao svojevrsnim božanskim očitovanjem. Valja imati na pameti da je riječ δαιμόνιον srednjega roda,

152

143

68

/. Bilješke uz tekst

/. Bilješke uz tekst

pa nam i to kazuje da se tu ne radi ο nekom demonu-osobi, niti ο nekoj vrsti anđela ili genija. Isto tako taj božanski glas ne poručuje Sokratu filozofske istine, a niti mu otkriva etičke principe. Reale (Stona... I, 346-352) tvrdi da δαιμόνιο ν ima prvenstveno religiozno značenje; usp. prethodnu bilješku. Usp. i bilj. 45. 79 Budući da božanski glas Sokratu samo zabranjuje da nešto čini, a ne daje mu nikakvog pozitivnog znaka, Sokratu ne preostaje drugo nego nagađati zašto mu glas zabranjuje baviti se politikom. Njegova je pretpostavka da bi, ukoliko se poduhvati poličkih poslova, ubrzo nastradao i time bi njegova misija bila ugrožena. 80 To je bila jednogodišnja služba. Ima indicija (B) da je Sokrat dvaput bio vijećnikom, što je prema Aristotelu (Atenski ustav, 62, 3) bilo moguće i uobičajeno. Usp. bilj. 50. 81 Sokrat se članovima vijeća, kao i sucima, obraća s "vi". To je razumljivo jer su članovi vijeća, isto kao i suci, prisutni atenski građani. Sokrat se u stvari ne obraća isključivo niti jednima niti drugima, već cijelome gradu. 82 Radi se ο bici g. 406. prije Kr. kod Arginuze između Atenjana i Spartanaca. Iako su Atenjani u toj bici pobijedili, ipak ta bitka nije prošla bez žrtava s atenske strane. Spartanci su izgubili sedamdesetak brodova, dok Atenjani 25. Vojnici su nestajali medu olupinama brodova, a spomenutih deset generala nisu pokupili iz mora mrtva tijela i brodolomce. Danas se više ne može precizno utvrditi zašto (usp. Bury i Meiggs, History ofGreece, Macmillan Press, London, 4. izdanje, 1975, str. 315) - vjerojatno zbog dosta jake oluje koja bi ugrozila i preostale brodove. Generale su zbog toga osudili na smrt. U stvari, Platon je ovdje svijesno neprecizan: nije bilo deset osuđenih, već osam (Konon nije bio optužen, a Arhestrat je već bio mrtav; usp. B), točnije šest (druga dvojca su se odbila vratiti u Atenu; stoga su bili optuženi in

absentia). Sporna je ovdje i ključna riječ έβουλεύσασθε άθρόους κρίνειν - "donijeli ste odluku vijeća osuditi ih sve zajedno". Naime, zakon je nalagao da se sudi pojedinačno svakome od njih, a ne svima zajedno, i time su atenski vijećnici prekršili zakon. Proces je, kako izvješćuje Ksenofont (Hellenica 17), (B), bio vrlo emocionalno nabijen, tako da su pritani zapravo popustili prijetnjama i povicima svjetine i Kaliksena, te prekšili zakon. Samo se Sokrat suprotstavio. 83 Godine 404. prije Kr. Kratko razdoblje (8 mjeseci) u kojem su zavladala tridesetorica tirana. Uspostava oligarhije umjesto demokracije. Usp. bilj. 31. 84 Građevina kružnog oblika gdje su stolovali pritani. 85 Prema Β možemo si zamisliti da je u ovom trenu Sokrat pozvao, prema atenskom običaju, svjedoke da mu svjedoče u prilog. Naime, Sokrat je bio svjestan da mu Anit podmeće da ruši demokratsku vlast u Ateni. Time što je stao na stranu Leontovu, protiv Tridesetorice, pokazao je da mu je stalo do demokracije, i to je njegov najjači argument u ovoj točki obrane. 86 Rječce ά λ λ ά ... δέ impliciraju negativan odgovor na prethodno pitanje: "kako to da, kad već ne podučavam, neki vole..." 87 A ne božanski znak, koji je uvijek bio negativan (B). Usp. bilj. 78. 88 Tu se vidi orfički utjecaj. Kako smo gore spomenuli, duša za ofrike postoji samo u nesvjesnim stanjima, dakle i u snu. 89 Blizak Sokratov prijatelj, prema njemu nazvan dijalog. Prema Eutidemu (306 D 5) pitao je Sokrata za savjet kako da odgaja sina. Potom je prisutan (Fedon 59 B) u zatvoru u zadnjim Sokratovim trenucima, gdje ga je nagovarao da pobjegne. (R) 90 δημότης je doslovno "pripadnik [iste] deme". Dema je bila najmanja politička i zemljopisna jedinica u Atici.

104 154

/. Bilješke uz tekst

I. Bilješke uz tekst

Eshin je, prema Diogenu Laertiju, bio vjeran Sokratov sljedbenik (II 34); inače se ne zna ništa više ο njemu. Poslije Sokratove smrti bavi se govorništvom. Piše "sokratovske dijaloge", koji su, prema Diogenu Laertiju (II 61), vjerno prikazivali Sokratov lik. Vjerodostojno mu se pripisuje sedam dijaloga (Miltijad, Kalija, Aksioh, Aspazija, Alkibijad, Telaug, Rinon). 92 Epigen se spominje u Fedonu (59 B) i kod Ksenofonta (Memorabilia III 12) (R) 93 Od svih ovih likova poznatiji je samo Teag, prema citatu iz Države VI496 i prema istoimenom dijalogu. 94 Adimant je Platonov stariji brat. Skupa s Glaukonom jedan je od protagonista u Državi. (R) 95 Spomenimo da u svim svojim dijalozima Platon sebe navodi tri puta: na ovom mjestu, potom malo kasnije (38 B) i u Fedonu, gdje veli da je bio odsutan. Usp. Uvod. 96 Apolodor je bio strastveni Sokratov sljedbenik, koji plače dok Sokrat ispija otrov (Fedon 59 A - D , 117 D), a spominje se i u Gozbi 172 B - C , kao čovjek koji jedino Sokrata smatra sretnim. 97 Burnetova interpolacija 98 Parafraza na Odiseja, XIX163, gdje Penelopa tim pitanjem želi saznati Odisejev identitet. 99 Tri Sokratova sina su se zvali: najstariji Lamproko, srednji (prema Sokratovom ocu) Sofronisk i, najmlađi, Meneksen. Burnet i Reale zaključuju, prema Fedonu 60 A 2, da najmlađi još nije prohodao. Prema tome, Sokrat mora daje oženio Ksantipu u kasnijim godinama i da je s njom imao dijete u svojim sedamdesetima. Uzgred spomenimo da nema razloga misliti d a j e Ksantipa bila goropadnica; čak je Platon u Fedonu ocrtava kao ženu strastveno privrženu mužu. Njeno ime ukazuje na aristokratsko prodrijetlo. Burnet smatra da je možda došlo do nekih sukoba između nje i Antistena, koji je, prema

Ksenofontu (Symp. 2, 10), nije osobito cijenio, što je vjerojatno bilo povodom mitu ο Ksantipi kao goropadnici. 100 Sokrat ovdje aludira na ono što je rekao u 23 A 3: δνομα δέ τοΰτο λέγεσθαι, σοφός είναι. 101 Tj. dovodili djecu na sud, plakali i molili. Usp. Uvod. 102 Misli se vjerojatno na svećeničke časti. 103 εύσεβεΐν Reale: "fare cosa pia", Jowett: "there can be no piety in that", Schleiermacher: "fromm handeln", Rac: "bogu ugodno". 104 Ovo suđenje bilo je άγων τιμητός, tj. nije bila zakonom određena kazna, već je sud morao odlučiti ο težini kazne. Tužitelj bi predložio jednu kaznu, dok bi obrana predložila alternativnu. U interesu je tužitelja bilo predložiti oštriju kaznu od one koju bi tužitelj možda priželjkivao, dok je obrana predlagala obično dovoljno umjerenu kaznu koju bi sud mogao prihvatiti. Burnet smatra da su se stvari razvile na ovakav način: Atenjani su bili svjesni da je Sokrat bio dobar građanin i hrabar vojnik i stoga bi vjerojatno bio oslobođen, ali Anitov ugled u atenskoj državi, koji je bio poznat po umjerenosti, nije dopuštao da se olako prijeđe preko optužbe. Rezultat glasovanja: 280 sudaca izjasnilo se protiv Sokrata, dok je 220 glasovalo u njegovu korist. U svom govoru Sokrat je morao predložiti alternativnu kaznu za sebe; Burnet smatra da je logično bilo očekivati da će Sokrat predložiti izgon iz Atene i da je s tim Anit i računao. Ali Sokrat nije htio prihvatiti Anitovu igru. Suptilni Platonov izraz: άνέβη "Ανυτος και Λύκων - predikat rečenice je u jednini, iako su dvojca spomenuta; kao da je želio pokazati kako je Likon samo prirepak Anitov, koji je, naravno, bio glavni u optužbi protiv Sokrata. 106 Sokrat ovdje računa da na svakog od tri tužitelja ide trećina od 280 glasova, što iznosi 93,3. To je manje od 100 glasova koliko je bilo propisano zakonom kao minimum koji tužitelj mora dobiti a da ne

104

157

91

105

/. Bilješke uz tekst

/. Bilješke uz tekst 114

plati kaznu od 1000 drahmi; na taj je način atenski zakon pokušao izbjeći nerazumne sudske postupke. 107 Platon ovdje rabi δτι μαθών - veznik koji se rabi, (prema B), samo četiri puta u klasičnom grčkom. Značenje mu je uzročno s nijansom iznenađenja ili razočaranja. 108 Pritanej (πρυτανεΐον) je bilo javno svetište s ognjištem na Akropoli u Ateni. U spomen na vremena kad su kraljevi ugošćivali ugledne goste na svoj račun, zadržao se običaj da atenski uglednici u pritaneju jedu na državni trošak. U Sokratovo doba taj su privilegij imali pobjednici na olimpijskim igrama, istaknuti vojskovođe i predstavnici plemenitaških obitelji. Oni koji su uživali tu čast nazivali su se parazitima (παράσιτοι - a otkad je riječ poprimila negativno značenje, nazivali su se άείσιτοι). 109 Jer da se netko mogao natjecati u konjskim trkama, morao je moći uzdržavati konje, što je već u ono vrijeme bio pokazatelj priličnog bogatstva. 110 To je Sokratova alternativna kazna koju nudi za sebe! 111 Odnosi se na 34 C i dalje. 112 Npr. u Sparti, gdje se nekoliko dana vijećalo kad se radilo ο smrtnoj kazni. Ova Sokratova upadica vjerojatno nema političke primisli. 113 Jedanaestorica (οί ένδεκα) su sudbena izvršna vlast. Iz svake se file ždreba jedan, a jedanaesti je pisar. Uz ostalo, oni nadziru tamnicu i izvršavaju smrtnu osudu. Ο tome vidi: Koloman Rac, Život starih Grka, isto, str. 104. Zapravo Sokrat nije ozbiljno predlagao zatvorsku kaznu za sebe jer je ona bila jako neuobičajena za Atenjane, osim kad se radilo ο novčanom dugu. Sokrat je spominje više u retoričkoj funkciji: kao gradaciju i prijelaz na iduću kaznu.

U ovom etičkom dativu Sokrat podrazumijeva da bi atenski suci svakako prihvatili alternativnu kaznu protjerivanja. 115 ώς είρωνευομένω. Sokrat ovdje ironizira riječ "ironija". Naime, (prema Β), ε'ΐρων je čovjek koji se izvlači lukavim izgovaranjima, kao npr. Sokratovo pretvaranje da ništa ne zna. Za to su Sokrata optuživali njegovi protivnici; teško da bi on sam sebe nazivao εϊρων. Što bi to moglo u Sokratovo vrijeme značiti, možda možemo najbolje pročitati u Aristotelovoj Nikomahovoj etici (1127 b 22 i dalje): "Oni koji se služe ironijom [οί είρωνες, Ladan prevodi: 'podrugljivci'], odnosno oni koji umanjuju stvari u govoru, ti su, izgleda, ljubazniji i ugodniji; čini se, naime, da ne govore tako radi koristi nego radi toga da izbjegnu hvalisanje, a upravo ti najviše odbacuju isticanje dobrog glasa, kao što je to bio Sokrat." 116 Sokrat sumnja u mudrost odluke - a ne glasovanja - da je kriv i da ga se stoga mora kazniti. No, on je uvjeren da, budući nije počinio nikakvo zlo, ne treba niti pretrpjeti zlo. Smrt ne smatra zlom jer, kako je rekao, ne zna što je. Isto tako ne smatra zlom niti novčanu kaznu, ukoliko je može isplatiti a da ne bude utamničen, što bi svakako bilo zlo. 117 Teško bi bilo odrediti točno koliko je to novaca danas; 1 mina je imala 100 drahmi. Aristotel u Nikomahovoj etici (1134 b 21) veli da se ratni zarobljenik mogao otkupiti jednom minom, pa prema tome sudim da to nije bila posve beznačajna količina novaca. 118 Prema Diogenu Laertiju (II. 42), omjer u drugom krugu glasovanja bio je otprilike 300:200 na štetu Sokratovu. Nema načina da se te brojke provjere, ali nas ne čudi da se, pošto je Sokrat održao tako oštru άντιτίμησις (άντι- τιμάω = drugu kaznu ili protukaznu predložiti), toliko sudaca okrenulo protiv njega. (R)

104

159

I. Bilješke uz tekst

I. Bilješke uz tekst

119 N a grčkom: πονηρία (=zlo stanje, nevaljalstvo, prostota, zloća, zloba). Schleiermacher: "Schlechtigkeit"; Reale: "malvagita"; Tredennick: "doing wrong"; Burnet: "wickedness". I ako ostavimo po strani pitanje do koje je mjere Platon ponovio stvarni Sokratov govor na sudu, taj trenutak "proricanja" je jedna od Platonovih spisateljskih osobina. Naime, on tu i tamo u svojim djelima, koja su vremenski smještena dosta ranije, "proriče" nešto što je već bio fait accompli u trenutku kad je "proročanstvo" zapisivao. Često tu postoji i jaka doza ironije. Usp. tako Fedar 278 E, gdje Platon proriče Izokratu slavu govorničku, koji je, kad se navodni razgovor između Fedra i Sokrata događao, bio još mladić, a u trenutku, kad je Platon pisao dijalog, već bio na zalasku života. Usp. bilj. 63. 121 Kao što Platon spominje u Fedonu, vladalo je mišljenje da čovjek neposredno pred smrt posjeduje znanje ο onome što će biti, što je bilo i što jest. 122 Riječ τιμωρία nosi dvostruko značenje: osveta i kazna. Na ovom mjestu prevodi Schleiermacher "Strafe", dok Reale "vendetta". 123 Radi se ο jedanaestorici. Usp. bilj. 113. 124 p ^ i p U t da im se Sokrat obraća s ώ άνδρες δικασταί; do sad ih je nazivao ώ άνδρες Ά θ η ν α ΐ ο ι ili ώ άνδρες, zato jer se tu radi ο pravim sucima. 125 Reale tako prevodi. Schleiermacher smatra da je ή του δαιμονίου kasnija interpolacija. Tredennick ne prevodi, Burnet sumnja da je to autentično. Ako su to doista Platonove riječi, a ne kasnija interpolacija, onda bi to bila jedinstvena uporaba riječi δαιμόνιον u Corpus Platonicum. Burnet: "U dijalogu Teaget 128 e 5 javlja se kon-

strukcija "ή φωνή ή του δαιμονίου", ali to je jedan od pokazatelja prema kojem sudimo da dijalog nije autentičan, Platonov." (sic!) 126 Sokratov "demonski glas" je uvijek negativan, tj. stalno ga upozorava što da ne čini, a nikad ga ne navodi što bi trebao učiniti. 127 Na grčkom τά λεγόμενα ovdje ne znači "kako je opće mišljenje" ili si., već doslovno: "kako sam čuo". Naime, vjera u seobu duše ili u bilo kakav oblik postojanja duše poslije smrti nije bila dijelom grčke "pučke" religije; ta je ideja kolala među orficima i pitagorejcima (čak pripadnici eleuzinskih misterija nisu mislili da sve duše poslije smrti nastavljaju živjeti) i nije se podrazumijevalo da bi običan Atenjanin Sokratovog doba preuzeo takav nauk bez dvoumljenja. Na Homerovom tragu, bila je uvriježena prva Sokratova alternativa: daje smrt potpuno uništenje duše i tijela, tako da poslije smrti zapravo nema ničega. Otok blaženih ili Tartar bijahu mjesta rezervirana samo za posebne slučajeve: ili za miljenike bogova ili za krajnje zločince koji su tamo zadržavani na mukama (Sizif, Tantal, itd.). Usp. Reale, StoHa... I, 433-455. 128 Radi se ο perzijskome kralju. On je među Grcima poslovično slovio kao najblaženiji i najbezbrižniji smrtnik. (R) 129 A ne samo nekolicina kao na Otoku blaženih. 130 Reale: Sokrat se očito odlučuje za drugo rješenje već spomenute dileme, ali ne s obzirom na argumente, već na temelju povjerenja i nade, odnosno vjere. 131 Usp. Gorgija 523 A i dalje. Tamo Platon, Sokratovim govorom, navodi mit ο kraljevstvu mrtvih, svojevrsnu kompilaciju homerskih, hesiodovskih, pindarovskih i svojih vlastitih razmišljanja. Sokrat govori (523 Ε - 524 A): "I sudac mora biti gol, mrtav, da bi samom dušom promatrao samu dušu, iznenada [joj pristupivši], pošto je ovaj

104

161

120

/.Bilješke uz tekst

umro, lišen svih rođaka i ostavljajući iza sebe sav ukras na zemlji tako da bi sud mogao biti pravednim. Sve sam to ja [Zeus] saznao prije vas i postavio za suce svoje sinove: dvojcu iz Azije, Minoja i Radamanta, jednog iz Europe, Eaka; ovi, pošto budu mrtvi, sudit će na polju, na raskršću odakle vode dva puta: jedan na Otok blaženih, a drugi u Tartar. Iz Azije neka sudi Radamant, iz Europe Eak; Minoju ću dati da predsjedava tako da donosi posljednju odluku ako nešto onoj dvojici bude neriješeno, tako da prosudba, kojim putom ljudi moraju poći, bude sasvim pravedna." Platon spominje i četvrtoga: Triptolema. Prema Β to je jedino mjesto u literaturi gdje se Triptolem spominje kao sudac mrtvih. Vjerovatno je to bio utjecaj atenskih orfika koji su pokušavali povezati vlastitu nauku s eleuzinskom. 132 Još jedna aluzija na orfičku doktrinu; oba su rana i mitska pjesnika bila povezana orfičkim kultom. Usp. Protagora 316 D 8, Država 364 Ε 3. 133 Ovo se mjesto može shvatiti ironično. Sokrat, iako uvelike preuzima orfičku nauku ο seobi duše, ipak je uzima cum grano salis. 134 Palamedu je, prema post-homerskoj legendi (usp. Burnet), Odisej podmetnuo u šator zlato i krivotvorio pismo kojim je oklevetao Palameda. Potom je Palamed bio kamenovan. Ajantova je sudbina bila malo drukčija; on je počinio samoubojstvo pošto mu nije pripalo oružje mrtvog Ahileja, koje mu je trebalo po časti pripasti. Dakle, može se reći da je i on nastradao διά κρίσιν άδικον.

I. Bilješke uz tekst 136

Kako Sokrat izriče nauk ο životu poslije smrti koji se nije udomaćio među Atenjanima, on se još jednom ograđuje od izricanja konačnog suda i ostavlja obje opcije otvorene. Ali, kako je spomenuto prije, možemo misliti da se Sokrat odlučuje za potonju varijantu. 137 Usp. Država 613 A i dalje. 138 staračkih? životnih?

135

Odisej i Sizif, su poznati primjeri za lukave ljude. Sokrat ovdje vjerojatno cilja na to da su oni samo prividno mudri, dok su u stvari samo lukavci, ali bez prave mudrosti - svaštoznalci, domišljati ljudi.

162

143

Bibliografija za "Obranu Sokratovu" Ovu bibliografiju preuzeli smo iz talijanskog izvornika. Priredio: Claudio Marcellino.

1. Komentirana i kritička izdanja Casini N., L'Apologia di Socrate, Firenze 1957. Burnet J., Plato's Euthyphro, Apology of Socrates and Crito, Oxfort 1964 (ponovljeno izdanje). Cambiano G., Dialoghi filosofici, vol. I, Classici della filosofia, 8, Torino 1970. Weber F. J., Platons Apologie des Sokrates, mit einer Einfiihrung, Textkritik und Kommentar, Paderborn 1971. Hofmann H., Des Sokrates Apologie, Kriton, Euthydemos, Menexenos, Gorgia, Menon, griechische Text von A. Croiset u. a., vol. III (Werke in acht Banden, herausgegeben von G. Eigler), Darmstadt 1973. Ribaš M. J. - Gonzales Gallego Α., Apologia de Socrates, Criton, Laquesy Fedon, traduction, estudio preliminar y bibliografia seleccionada, Barcelona 1974.

165

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Riddell J., TheApololgy of Plato, with a revised text and English notes (Philosophy of Plato and Aristotle), New York 1979.

Reale G., Apologia di Socrate, Presentazione, traduzione e note, in Platone, Tutti gli scritti, Milano 19933, pp. 21-50. Sassi Μ. M., Platone, Apologia di Socrate e Critone, testo greco a fronte, Milano 1993.

West T. G., Plato's Apology of Socrates, An interpretation, with a new translation, Ithaca [New York] - London 1979. Tarrant H., Plato's Apology, Introduction and commentary "Anciennes Society Resources for Teachers", part 1:13 (1983), pp. 7797, part II: 14 (1984), pp. 5-11.

2. Monografije

Allen R. E., The Diealogues of Plato, I, New Haven - London 1984.

Hackforth R., The composition of Plato's Apology, Cambrige 1993.

Alberich J., Plato, Apologia de Socrates, traduction [en catalan], Vilasar de Mar (Barcelona) 1986.

Guardini R., Der Tod des Sokrates: eine Interpretation derplatonischen Schriften Euthyphron, Apologie, Kriton und Phaidon, Bern 1945 (Dusseldorf/Munchen 19524).

Fuhrmann M., Platon, Apologie des Sokrates, griechisch und deutsche IJbersetzung, Universal-Bibliothek 8315, Stuttgart (Reclam) 1986. Savino E., Simposio, Apologia di Socrate, Critone, Fedone, Oscar classici 107, Milano 1987. / Llatzer Bria, Platon de Socrates. Edicion y material didactico. Traduction J. C. Rabade e Castinheira, Madrid 1988. Miiller Α., Platon, Apologie und Knton: nebst Abschnitte aus Phaidon, Eingeleitet und kommentiert, Munster 1988. Noussan - Lettry L., Platon, Apologia de Socrates, Buenos Aires 19884. Weber F. J., Απολογία Σωκράτους, Paderborbon Schoningh 1990.

Obertragen und Eingeleitet,

Jaekel W. - Erasmus S., Lehrerkommentar zu Platons Apologie, Stuttgart 1962. Weber M. F., An immanent interpretation offive Plationic dialogues: Apology, Crito, Phaedo, Timaeus and Laws X, Diss. Catholic Univ. of America, Washington 1968. Noussan-Lettry L., Spekulatives Denken in Platons Fruhschriften: Apologie und Kriton, Freiburg/Munchen 1974. Saunders S. Α., Sudies in Plato's style in thefirst tetralogy, Diss. Univ. of Iowa, Iowa City 1974. May J. R. Jr., Class ideolog/ as philosophy. Philosophy and politics in Plato's Apology, Gorgias and Republic, Diss. Boston College, Boston 1976.

Croiset M. - Croiset Α., Platon, Hippias mineur. Alcibiade. Apologie de Socrate. Euthyphron, texte etabli et traduit, Pariš 1991.

Overman C. Α., Plato's Apology. A literary approach, Diss. Brown Univ., Providence [Rhode Insland] 1976.

Pellegrin P., Platon, Apologie de Socrate, Presentation et commentaires, Pariš 1991.

Renehan R., Studies in greek texts. Critical observations to Homer, Plato, Euripides, Aristophanes and other authors, Gottingen 1976.

166

167

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Noussan-Lettry L., Cuestiones de hermeneutica historico -filosofica, I, Mendoza 1978.

3. Članci

Murphy J.R., Form and meaning in five early dialogues of Plato, Diss. Univ. of Chicago, Chicago 1979.

Hatzfeld J., Socrate au proces des Arginuses, "Revue d'Etudes Anciennes", 42 (1940), pp. 165-171.

Garcia Maynez E., Teorias sobre la justicia en los didlogos de Platon (Eutifron, Apologia, Criton, Trasimaco, Protogoras y Gorgias), Mexico (UNAM) 1981. Stacy-Davis, Anderson Th., To abide in wonder. A re-opening of Socratic dialogues at the end ofmetaphysics, Diss Vanderbilt Univ., Nashville [Tenn.] 1986. Teloh H., Socratic education in Plato s early dialogues, Notre Dame (Univ. of Notre Dame Press) 1986. Colson Darrel DeSchon, Socrates, logos and polis. A reconciliation of theApology and the Crito, Diss. Vanderbilt Univ., Nashville 1987. Howland J. A. Philosophy and politics in the philosophic trial of Socrates, Diss. The Pennsylvania State Univ., University Park 1987. Seeskin K., Dialogue and discovery. A study in Socratic method (SUNY series in Philosophy, VIII), Albany (SUNY) 1987. Biffe C.,A guided tour oflive works by Plato: Euthyphro, Apology, Crito, Phaedo (dead scene) and Allegory of the cave, Mountain View (California) 1988. Brickhouse Th. C. - Smith N. D., Socrates on trial, Oxford 1988. Stone Feinstein I., The trial of Socrates, Boston 1988.

Diiring I., Socrates' valedictory words to his judges, "Eranos", 44 (1946), pp. 90-104. Galli G., LApologia di Socrate, "Paideia", 2 (1947), pp. 273-292. Delatte Α., La figure de Socrate dans l Apologie de Platon, "Bulletin de Lettres Acad Belgique", 36 (1950), pp. 213-226. Schubart W., Ein Platon-Papyrus, "Journal of Juristic Papyrology" , 4 (1950), pp. 83-87. Strycker E. de, Les temoignages historiques sur Socrate, "Melanges Henri Gregoire", 2, Bruxelles 1950, pp. 190-230. Strycker E. de, Socrate et Vau dela d'apres lApologie platonicienne, "Estudios Clasicos", 18 (1950), pp. 269-284. Havelock A. E., Why was Socrates tried?, "The Phoenix", Suppl. 1: Studies in honourof Gilbert Norwood, 1952, pp. 95-108. Wolf E., Griechisches Rechtsdenken, III 1, Frankfurt a.M., 1954, pp. 38-69. Fox M., The trials of Socrates. An Interpretation of the First Tetralogy, "Archiv fur Philosophie", 6 (1956), pp. 226-261 Kendall W., The people versus Socrates revisited, "Modern Age", 3 (1958-59), pp. 98-111. Calder W.M. III, Socrates at Amphipolis (Ap. 28 e), "Phronesis", 6 (1961), pp. 83-85.

Reeve C. D. C., Socrates in the Apology. An essay on Plato's Apology of Socrates, Indianapolis - Cambridge (Hackett Pub. Company) 1989.

Drexler H., Gedanken uber den Sokrates der platonischen Apologie, "Emerita", 29 (1961), pp. 177-201.

104

169

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Farias D., Vigiliae platonicae. II tema del sonno e del sogno delV Apologia, "Rivista di Filosofia Neoscolastica", 53 (1961), pp 314-319.

Masaracchia Α., Senso eproblemi dell'Apologia platonica, "Helikon", 4 (1964), pp. 111-152.

Fehl Ν. Ε .,Aguide to the study of Plato's Republic; and the Euthyphro, Apology and Laws X, Hong Kong 1961; 19622. Nussbaum G., Someproblems in Plato's Apology, "Orpheus", 8 (1961), pp. 53-64. Pucci Ρ., Σοφία nell Apologia platonica, "Maia", 13 (1961), pp. 317-329. Meyer T., Platons Apologie, u Tilbingen Beitragen zur Altertumswissenschafi, 42, Stuttgart 1962. Coulter J. Α., Plato and sophistic myth. Studies in Plato's Apology and Symposium, "Harvard Studies in Classical Philology", 67 (1963), pp. 307-308. Noussan - Lettry L., El redescubnmiento del texto de la Apologia platonica en la investigation contempordnea, "Cuadernos Filosoficos (Rosario)", 4 (1963), pp. 47-59. Pucci P., Notes critiques sur l'Apologie de Platon, "Revue Philosophique", 37 (1963), pp. 255-257.

Noussan - Lettry, L., El nilcleo especulativo de la Apologia platonica, "Philosophia (Mendoza)", 29 (1964), pp. 20-49. Armleder P. J., Death in Plato's Apologia, "The Classical Bulletin", 42 (1966), p. 46. Hoerber R. G., Note on Plato. Apologia XLIl "The Classical Bulletin", 42 (1966), p. 92. Kriiger G., Das Prooemium von Platons Apologie, "Der altsprachliche Unterricht", IX 5 (1966), pp. 29-34. Noussan - Lettry L., Νομίζειν θεούς. Platon, Apologia "Revista de Estudios Clasicos", 10 (1966), pp. 26-36.

35c4-d7,

Kemper H., Plato's Apologie in heutiger Sicht, "Anregung", 13 (1967), pp. 107-111. Sesonske Α., To make the weaker argument defeat the stronger; "Journal of the History of Philosophy", 6 (1968), pp. 217-231. Cavalcante de Souza J., Caracterizagao dos sofistas nos primeiros didlogos platonicos, Boletim no 309 (Lingua e leteratura greca n. 8), Sao Paulo 1969.

Voigtlaender H. D., Zu Platons Apologie 22 a 6-8\ "Hermes", 91 (1963), pp. 120-123.

Guardini R., Der Tod des Socrates. Eine Interpretation derplatonischen Schriften Euthyphron, Apologie, Kriton und Phaidon, "Rowohlts Deutsche Enzyklopadie", 27, Reinbekb. Hambourg 196910.

Coulter J. Α., The relation oftheApology of Socrates to Gorgias' Defense ofPalamedes and Plato's cntique ofGorgianic rhetoric, "Harvard Studies of Classical Philology", 68 (1964), pp. 269-303.

Munding Η., Σοφία und Meinungsbildung ZuApol. 21b - 23 b, "Der altsprachliche Unterricht", XII2 (1969), pp. 51-61.

Epp R. H., Richterzahl und Stimmenverhaltnisse in Sokratesprozess, "Gymnasium" 71 (1964), pp. 40-42.

Raubitschek A. E., Prokrisis (Aplogie 35 a 7 - b 2), u Melanges R. Stark, herausgegeben von P. Steinmetz, Wiesbaden (Steiner) 1969, pp. 89-90.

170

167

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

"Classical Review", 20

James G. G., Socrates on civil disobedience and rebellion, "The Southern Journal of Philosophy", 11 (1973), pp. 119-127.

Ferguson J., An Athenian remainder sale, "Classical Philology", 65 (1970), p. 173.

Taylor J. H., Virtue and wealth according to Socrates (Apology 30 b), "The Classical Bulletin", 49 (1973), pp. 49-52.

Hathaway R.F., Law and the moral paradox in Plato1s Apology, "Journal of the Histoiy of Philosophy", 8 (1970), pp. 127-142.

Glucker J., De poetico quodam apud Platonem fragmento, "Scripta Classica Israelica", 1 (1974), pp. 1-2.

Noussan-Lettry L., El interrogatorio de Meleto. Inversion, hiperbole y parodia de la relacion juridico-positiva, "Revista de Estudion Clasicos", 14 (1970), pp. 297-310.

Skousgaard St., Genuine speech vs. chatter. A socratic problematic, "Kinesis", 6 (1974), pp. 87-94.

Argyle A.W., Χρησμολόγοι (1970), p. 139.

and μάντεις

Noussan-Lettry L., Das Verhaltnis der Texte als Sache philosophiegeschichtlicher Hermeneutik Zu Platons Apologie und Kriton, "Zeitschrift fur philosophische Forschung", 25 (1971), pp. 523-534. Calder W. Μ. III, Plato's Apology of Socrates. A speeckfor the defense, "Boston University Journal", 20 (1972), pp. 4247. Clay D., Socrates' mulishness and heroism, "Phronesis", 17 (1972), pp. 53-60. Havelock Ε. Α., The Socratic self as it is parodied in Aristophanes' Clouds, "Yale Classical Studies", 22 (1972), pp. 1-18. Mulgan F.G., Socrates and authority, "Greece and Rome", 19 (1972), pp. 208-212. Noussan-Lettry L., Elsegundo discurso de la Apolona platonica. Incidentia textual de observationes de Hegel, "Philosophia (Mendoza)", 38 (1972), pp. 5-17.

Brenk F. E., Interesting bedfellows at the end of the Apology, "The Classical Bulletin", 51 (1975), pp. 44-46. Jannucci M., Iprimi germi della dialettica platonica nelVApologia e nel Critone, "Pensiero", 20 (1975), pp. 201-221. Nicoll W. S. M., Some manuscripts of Plato's Apologia Socratis, "Classical Quarterly", 25 (1975), pp. 41-47. Erbste H., Zur Entstehungszeit von Platons Apologie des Sokrates, "Reinisches Museum", 118 (1975), pp. 22-47. Glucker J., Retractatio, "Scripta Classica Israelica", 2 (1975), p. 175. Strycker E. de, The oracle given to Chaerephon about Socrates (Plato, Apology, 20 e - 21 a) \x Melanges C. J. de Vogel, ed. by J. Mansfeld and L. N. Rijk, Assen 1975., pp. 39-49. Allen R. E., Irony and rhetoric in Plato's Apology, "Paideia" 5 (1976), pp. 32-42.

Pierart M., Le second discours de Socrate a ses juges. Platon, Apologie 35 e- 38 b, "Les Etudes Classiques", 40 (1972), pp. 288-293.

Gronewald M., Platonkonjekturen nach der Brinkmannschen Regel (Apologie 19 e, 32 a; Laches 188 d; Kratylos 393 b-c; Phaidon 155 a; Symposion 190 d-e), "Rheinisches Museum, 119 (1976), pp. 11-13.

172

167

II. Bibliografija za 'Obranu Sokratovu"

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Noussan-Lettry L., Wahrheit and Form. Zur thematischen Auslegung des Prooimion von Platons Apologie, "Zeitschrift fiir Philosophische Forschung" 30 (1976), pp. 190-202.

Gontar D. P., The problem of the formal charges in Plato's Apology, "Tulane studies in philosophy" 27 (1978), pp. 89-101.

O'Sullivan J. N., On Plato, Apology 23 c - d, "American Journal of Philology", 97 (1976), pp. 114-116.

Meridor R. - Ullman L., Plato's Apology 24 a 6 - b 1, "American Journal of Philology", 99 (1978), p. 36. Moreau J., Le paradoxe socratique, "Revue de Theologie et de Philosophie", 110 (1978), pp. 269-279.

Strauss, L., On Plato's Apology of Socrates and Crito, u Essays in honor ofJacob Klein. Annapolis 1976, pp. 115-170; sažetak u Studies in Platonic politicalphilosophy, London 1983, pp. 38-66.

Nicoll W. S. Μ., A Platonic fragment. Cod. Ven. Gr. 511, "Scriptorium", 32 (1978), p. 258.

Woozley A. D., Socrates and the law: the Apology and the Crito again, "Paideia", 5 (1976), 113-116.

Daniel J. - Polansky R., The tale ofdelphic orade in Plato's Apology, "The Ancient Word", 2 (1979), pp. 83-85.

Garsia Maynez E., No hay mal mayor que condenar injustamente a un hombre (Apologia de Socrates), "Dianoia", 23 (1977), pp. 13-29.

Bertman Μ. Α., The Greekpolis and justice, "Apeiron", 14 (1980), pp. 134-138.

Michaelson S. - Morton A. Q. - Gillies D. A. The problem of Plato, "Revue de l'Organisation internationale pour l'Etude des langues anciennes par ordinateur", 2 (1977), pp. 1-28.

Keaney J. J., Plato, Apology 32 c 8-d 3, "Classical Quarterly", 30 (1980), pp. 296-298.

Riola J., The unsolvedparadox in Plato's aesthetics. Dialogue, "Jouranal of phi, sigma, tau", 20 (1977-1978), pp. 42-49. Anastaplo G., Human being and citizen. A beginning to the study of Plato's Apology of Socrates, u Human being and citizen. Essays on virtue, freedom and the common good, Chicago 1978, pp. 8-29. Bonfante L. - Raditsa L., Socrates' defense and his audience, "Bulletin of the American Society of Papyrologists", 15 (1978), pp. 17-23. Brann E., The offense of Socrates. A re-reading of Plato's Apology, "Interpretation", VII, 2 (1978), pp. 1- 21. Euben J. P., Philosophy andpolitics in Plato's Crito, "Political Theory", 6 (1978), pp. 149-172.

104 174

Manasse E. M.,,4 thematic interpretation of Plato's Apology and Crito, "Philosophy and Phenomenological Research", 40 (1980), pp. 393-400. Nelson J., The philosophic content of the Apology. A justification ofreason. "Reason papers", 6 (1980), pp. 63-68. Olivieri Fr. J., Lo demonico en Socrates, "Anales de Historia antigua y medieval", 21-22 (1980-1981), pp. 242-257. Patzer Α., Platons Selbsterwahnung "Wiirzburger Jahrbucher fiir die Altertumswissenschaft", 6 b (1980), pp. 21-27. Brickhouse Th. C. - Smith N. D., Socrates'proposedpenalty in Plato's Apology, "Archiv fiir Geschichte der Philosophie", 54 (1982), pp. 1-22.

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Drexler H., Gedanken ilber den Sokrates der platonischen Apologie, u Ausgewahlte kleine Schriften, Hildesheim 1982, pp. 234-258. Momeyer R. W., Socrates on obedience and disobedience to the law, "Philosophy Research Archives" 8 (1982), pp. 21-53. Montuori M., Nota sull'oracolo a Cherefonte, "Quaderni Urbinati di Cultura classica", 39 (1982), pp. 113-118. Karin Α., Diesseits und Jenseits in Platons Mythen von der Seele 1, "Hermes" 110 (1982) pp. 278-299; "Hermes", 111 (1983), pp. 15-33. Brickhouse Th. C. - Smith N. D., Socrates and obedience to the law, "Apeiron", 18 (1984), pp. 110-118. Voigtlander H.-D., Heraklitische Pragung der Sokratesgestalt in Platons Apology, "Antike und Abendland", 30 (1984), pp. 16-37.

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Sissa G., L'aveu dans le dialogue platonicien, u L'aveu, Antiquite et Moyen age. Referati s okruglog stola organiziranog na "Ecole frangaise" u Rimu, pod pokroviteljstvom CNRS i Sveučilišta u Trstu (Rim 28-30. 03. 1984.) Collection de l'Ecole frangaise de Rome, 88, Pariš 1986, pp. 53-67. Doring K., Der Sokrates der platonischen Apologie und die Frage nach dem historischen Sokrates, "Wiirzburger Jahrbucher fiir die Altertumswissenschaft" 13 (1987), pp. 75-94. Geels D. Ε., A note on the Apology and the Crito, "The New Scholasticism", 61 (1987), pp. 79-81. Panagiotou S., Socrates'defiance in theApology, "Apeiron", 20 (1987), pp. 39-61.

Colson Darrel DeShon, On appealing to Athenian law to justify Socrates' disobedience, "Apeiron", 19 (1985), pp. 133-151.

Schmid W. Th., Socratic piety, u Essays in honour of R. S. Brumbaugh, izdao Brian P. Hendley, Albany (New York) 1987, pp. 3-24.

Nadler S., Probability and truth in the Apology, "Philosophy and Literature", 9 (1985), pp. 198-201.

Kramer S., Socrates' dream: Crito 44a-b, (1987-1988), pp. 183-197.

O'Connell R. J., God, gods and moral cosmos in Socrates' Apology, "International Philosophical Quarterly", 25 (1985), pp. 31-50.

Bels J., Socrate et la mori individuelle. Sur la modification socratique de la perception traditionelle de la mori dans lepensee grecque, "Revue de Theologie et de Philosophie", 72 (1988), pp. 437-442.

Sthephens J., Socrates on the rule of law, "History of Philosophy Quarterly", 2 (1985), pp. 3-10. Brickhouse Th. C., Socrates'first remarks to the jury in Plato's Apology of Socrates, "Classical Journal" 81 (1986), pp. 289-298. Brickhouse Th. C. - Smith N. D., The divine sign did not oppose me. A problem in Plato's Apology, "Canadian Journal of Philosophy", 16 (1986), pp. 511-526.

104 176

"The Classical Journal", 83

Gomez-Lobo Α., Anotaciones criticas a Apologia y Criton de la Biblioteca Clasica Gredos, "Methexis", 1 (1988), pp. 89-95. Woodruff P., Expert knowledge in the Apology and Lahes what a general needs to know, u Zborniku 3. kongresa "Boston Area Colloquium in Ancient Philosophy" (Boston 1987), Lanham 1988, pp. 79-115.

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Bodeus R., Notes sur Timpiete de Socrate, "Kernos", 2 (1989), pp. 27-35.

Gomez-Lobo Α., Los codomas de la etica socrdtica, "Methexis", 3 (1990), pp. 1-13.

Colson Darrel DeShon, Crito 51 α-c: to what does Socrates owe obedience? "Phronesis", 34 (1989), pp. 27-55.

Lewis Th. J., Parody and the argument from probability in the Apology, "Philosophy and Rethoric", 14 (1990), pp. 359-366.

Irvvin Τ. H., Socrates andAthenian democracy, "Philosophy and public affairs", 18 (1989), pp. 184-205.

Montuori M., The oracle given to Chaerephon on the wisdom of Socrates: an invention by Plato, "Kernos", 3 (1990), pp. 251-259.

Martens E., Platon (428/427-348/347% u i(Klassiker der Naturphilosophie" priredio G. Boehme, Munchen 1989, pp. 29-44 i 397-399.

Rossetti Livio, Sulla dimensione retorica del dialogare socratico, "Methexis" 3 (1990), pp. 15-32.

Meincke W., Wie sollen wir leben? Ein Kursmodell der Oberstufe zu Platons Apologie und Gorgias, "Der altsprachliche Unterricht", 32, 6 (1989), pp. 52-63.

Stally R., The responsability of Socrtes, u Polis and Politics, Essays in greek moral and political philosophy, ed. by A. Loizon and Harry Lesser, Aldershot (Avebury) 1990, pp 89-100.

Ottman H., Der Tod des Sokrates und seine Bedeutungfur die Politische Philosophie, u "Festschrift fiir H. Kuhn", priredili R. Hofmann, J. Jantzen i H. Ottman, Weinhein VCH1989, pp. 179-191. Ward Α., The Apology and the Crito. A misplaced inconsistencyy "The New Scholasticism", 63 (1989), pp. 514-515. Compton T., The trial ofthe satirist:poetic "Vitae" (Aesop, Archilochus, Homer) as background for Plato's Apology, "American Journal of Philology", 111 (1990), pp. 330-347. Cook Α., Equanimity and danger: distribution ofquestions and style of confrontation in the four dialogues around Socrates' trial, "Arethusa", 23 (1990), pp. 255-279. De Filippo J. G., Plato, Apology 29 d 3-4: a note on the grammar ofobedience, "Classical Quarterly", 40 (1990), pp. 546-547. Dorion L.-A., La subversion de "l'ellegco" juridique dans 1'Apologie de Socrate. "Revue Philosophique de Louvain", 88 (1990), pp. 311-344.

178

167

DEMETRA

A. Filosofska biblioteka Dimitrija - Branko Despot: SITNICE. 23 članka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86-901161-1-7. - Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI. Preveo Damir Barbarić. Bilingv. izd. 1991. 248 str. 1 ilustracija. ISBN 86-81877-1-1. - Damir Barbarić: VARIA PHILOSOPHICA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilustracija. ISBN 86-81877-5-4. - Rene Descartes: M E T A F I Z I Č K E MEDITACIJE. Preveo Tomislav Ladan. Bilingv. izd. 1993. 206 str. 5 ilustracija. ISBN 86-81877-4-6-1. - F. W. J. Schelling: MINHENSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Ο povijesti novije filozofije. Prikaz filozofskog empirizma. Prvo predavanje u Munchenu. Preveo Kiril Miladinov. 1993. 256 str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6. - Vanja Sutlić: UVOD U POVIJESNO MIŠLJENJE (HEGEL-MARX). 1994. 193 str. 4 faksimila i portret autora. ISBN 86-81877-02-Χ. - Albertus Magnus: PHILOSOPHIA REALIS. Svezak prvi: Uvod. Ο petnaest problema. Ulomci ο alkemiji, kozmografiji i geografiji. Albert Veliki u tri dokumenta. Bibliografija. Priredio i preveo Tomo Vereš. Bilingv. izd. 1994. 243 str. 17 autografa, minijatura, crteža i slika Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-05-7.

Savića

- B r a n k o Despot: FILOZOFIRANJE? - Filozofija u potrazi za samom sobom. 1995. 283 str. 1 portret i 1 "sebevid" te 5 kolor reprodukcija slikarskih djela Branka Despota. ISBN 953-6093-11-1. - Emile M. Cioran: VOLJA Κ NEMOĆI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad u vrijeme. Prevela Gordana V. Popović. 1995. 256 str. 1 portret Emila Ciorana i 32 reprodukcije duboreza Albrechta Durera. ISBN 953-6093-09-Χ. - Damir Barbarić: IDEJA DOBRA. PLATONOVA POLITEIA VI I K/7. Bilingv. izd. Prijevod s filološkim i filozofskim komentarom. 1995. 304 str. 1 reprodukcija Platonova lika. ISBN 953-6093-25-1. - Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili Ο ljubavi. Lisis ili Ο prijateljstvu. Bilingv. izd. Preveo Zdeslav Dukat. 1996. 247 str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. ISBN 953-6093-10-3. - Zdeslav Dukat: GRČKA TRAGEDIJA. Eshil. Sofoklo. Euripid. 1996. 288. str. 13 reprodukcija, od toga dvije u koloru. ISBN 953-6093-26-Χ. - F. W. J. Schelling: BERLINSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Uvod u filozofiju objave ili utemeljenje pozitivne filozofije. Druga dedukcija principa pozitivne filozofije. Prvo predavanje u Berlinu. Preveo Kiril Miladinov. 1996. 201 str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-07-3.

- Milan Galović: S O C I J A L N A FILOZ O F I J A - Društvenost i povijesnost čovjeka u razdoblju kraja moderne. 1996. 356 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija likova filozofa. ISBN 953-6093-27-8. - T o m a Akvinski: O P U S C U L A P H I L O S O P H I C A . Svezak prvi: Ο jednosti uma. Ο odijeljenim bivstvima. Ο gibanju srca. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlović. 1995. 401 str. 3 Tomina autografa i 13 reprodukcija Tomina lika od velikih majstora evropskog slikarstva. ISBN 953-6093-19-7. - T o m a Akvinski: O P U S C U L A P H I L O S O P H I C A . Svezak drugi: Ο počelima naravi. Ο spajanju prapočela. Ο počelu pojedinjenja. Ο tajnovitim radnjama naravi. Ο rasuđivanju pomoču zvijezda. Ο ždrijebanju. Ο biču u biti. Ο 'sedmicamaBilingv. izd. Preveo Augustin Pavlović. 1996. 452 str. 1 Tomin lik s bakroreza Philippa Galla i 31 gravira O t t a V a n V e e n a ο životu sv. T o m e Akvinskog. ISBN 953-6093-20-0. - Μ. T. Ciceron: L I B R I P O L I T I C I . Svezak prvi: Ο državi (knjiga I - V I ) . Bilingv. izd. Preveo Daniel Nečas Hraste. 1995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6 ukrasnih reprodukcija i fiksimil 4 lista Države. ISBN 953-6093-13-8. - Μ. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak drugi: Ο zakonima (knjiga I—III). Bilingv. izd. Preveo Daniel Nečas Hraste 1996. 224 str. 15 reprodukcija iz života Rimljana i Karta svijeta rimskog kozmografa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6. - Ernst Cassirer: D E S C A R T E S . Osnovni problemi kartezijanstva. Descartes i

njegovo stoljeće. Preveo Kiril Miladinov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija Descartesa i njegovih suvremenika. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 - 2 8 - 6 .

- Kiril Miladinov: A U T O P S I J A APS O L U T N O G A - Schellingov nedovršeni projekt. 1998. 177 str. 1 kolor ilustracija. ISBN 953-6093-41-3.

- H a n s Kramer: P L A T O N O V O U T E M E L J E N J E M E T A F I Z I K E - Studija ο Platonovu nepisanom učenju i teoriji počela. Bilingv. izd. Priredio te s njemačkog i s grčkog preveo Borislav Mikulić. 1997. 454 str. 1 portret autora i 11 reprodukcija likova filozofa. ISBN 953-6093-30-8.

- Oskar Becker: V E L I Č I N A I G R A NICA MATEMATIČKOG NAČINA M I Š L J E N J A . Preveo Kiril Miladinov. Priredio D a m i r Barbarić. 1998. 180 str. ISBN 953-6093-46-4.

- Damir Barbarić: S P U T A M I Š L J E NJA. Knjiga duge. Susreti. Osvrti. Κ vlastitoj stvari. 1997. 480 str. 2 kolor reprodukcije. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 - 2 9 - 4 . - Anselmo Canterburyjski: Q U O D V E R E SIT D E U S . Svezak prvi: Uvod. Monologion. Proslogion. Bilingv. izd. Priredila i prevela Marina Miladinov. 1997. 327 str. 1 portret autora, 4 faksimila, 2 kolor reprodukcije. I S B N 9 5 3 - 6 0 9 3 -33-2. - Ivan D u n s Škot: R A S P R A V A Ο P R V O M P R I N C I P U . Uvod i komentar Wolfgang Kluxen. Bilingv. izd. S latinskog i njemačkog preveo te studiju ο Škotu napisao Mile Babić. 1997. 414 str. 9 ilustracija iz života i djela Dunsa Škota, 1 slika u koloru. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -32-4. - F. W. J. Schelling: F I L O Z O F I J A M I T O L O G I J E . Svezak prvi: Prva knjiga: Monoteizam (predavanja 1 - 6 ) . Druga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13). Preveo Damir Barbarić. 1997. 241 str. 1 Schellingov portret. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -38-3.

- S0ren Kierkagaard: F I L O Z O F I J SKO T R U N J E . Priredio i preveo Ozren Žunec. 1998. 168 str. ISBN 953-6093-45-6. - Ernst Cassirer: U Z E I N S T E I N O V U T E O R I J U R E L A T I V N O S T I . Preveo Dario Škarica. Priredio Damir Barbarić. 1998. 162 str. ISBN 953-6093-47-2. - Oswald Spengler: P R O P A S T Z A P A D A . Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Preveo N e r k e z Smailagić. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savić. 1998. 510 str. 11 ilustracija. ISBN 953-6093-35-9. - Oswald Spengler: P R O P A S T Z A P A D A . Svezak drugi: Svjetsko-historijske perspektive. Preveo N e r k e z Smailagić. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savić. 1998. 520 str. 9 ilustracija. ISBN 953-6093-36-7. - Aurelije Augustin: Ο S L O B O D I VOLJE. Uvod. De libero arbitrio. Preispitivanja. Analitičko kazalo. Odakle teodiceja. Bilingv. izd. Priredio i preveo Stjepan Kušar. 1998. 1 kolor ilustracija i 10 crno-bijelih reprodukcija s Augustinovim likom. ISBN 953-6093-54-5. - Michel de Montaigne: ESEJI. Prva knjiga: Uvod i 57 eseja. Prevela Gorda-

na V. Popović. Priredio Dimitrije Savić. 1998. 544 str. 10 ilustracija. ISBN 953-6093-52-9. - Μ. T. Ciceron: LIBRI T H E O L O G I C I . Svezak prvi: Ο prirodi bogova (knjiga I - I I I ) . Bilingv. izd. Preveo Daniel Nečas Hraste. Priredio Dimitrije Savić. 1999. 328 str. 2 kolor ilustracije i 13 crno-bijelih reprodukcija. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -56-1. - J. G. Fichte: Ο O D N O S U L O G I K E P R E M A F I L O Z O F I J I ILI T R A N S C E N D E N T A L N A F I L O Z O F I J A . Priredio i preveo Kiril Miladinov. 1999. 272 str. 1 ilustracija s Fichteovim likom. ISBN 953-6093-59-6. - Damir Barbarić: Ž I V O O G L E D A L O B E S K O N A Č N O G . LEIBNIZOVA MONADOLOGIJA. 1999. 184 str. 8 crno-bijelih reprodukcija. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -62-6.

G. W. F. Hegel: P R E D A V A N J A Ο P L A T O N U (1825-1826). Izdao, napisao uvod i popratio n a p o m e n a m a Jean-Louis Viellard-Baron. Priredio i preveo Damir Barbarić. 1999. 172 str. 7 crno-bijelih reprodukcija. ISBN 953-6093-63-4. Eugen Fink: I G R A K A O S I M B O L SVIJETA. Prevela Darija Domić. Priredio Damir Barbarić. 1999. 304 str. ISBN 953-6093-68-5. Ibn Sina (Avicenna): K N J I G A N A P U T A K A I O P A S A K A . Priredio i preveo Daniel Bučan. 1999. 371 str. 1 kolor ilustracija i 4 crno-bijele reprodukcije. ISBN 953-6093-69-3.

Β. Faustovska biblioteka Dimitrija - Ε. T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE, J E D N A Č U D N A I JEDNA PORNOGRAFSKA PRIČA {Majstor Buha. Mali Zaches zvan Zinnober. Datura fastuosa. Sestra Monika.). Preveo Antun Slavko Kalenić. 1998. 493 str. 6 ilustracija. ISBN 953-6093-40-5. - 1001 NOĆ. Svezak prvi: Od 1. do 31. noći. Preveo Antun Slavko Kalenić. 1998. 432 str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-44-8. - 1001 NOĆ. Svezak drugi: Od 31. do 106. noći. Preveo Antun Slavko Kalenić. 1998. 526 str. 4 ilustracije. ISBN 953-6093-45-6.

- 1001 NOĆ. Svezak treći: Od 107. do 169. noći. Preveo Antun Slavko Kalenić. 1998. 456 str. 3 ilustracije. ISBN 953-6093-50-2. - 1001 NOĆ. Svezak četvrti: Od 170. do 270. noći. Preveo Antun Slavko Kalenić. 1998. 629 str. 119 ilustracija. ISBN 953-6093-15-4. - 1001 NOĆ. Svezak peti: Od 271. do 371. noći. Preveo Antun Slavko Kalenić. 1999. 528 str. 116 ilustracije. ISBN 953-6093-16-2.

C. Filološka biblioteka Dimitrija

- Slavomir Sambunjak: GRAMATOZOFIJA KONSTAlsTTINA FILOZOFA S O L U N S K O G A . Hipoteza ο postanku i značenju glagoljice. 1998. 480 str. 51 kolor i 50 crno-bijelih reprodukcija. ISBN 953-6093-48-0.

- Zvjezdana Čagalj Utrobičić: NEGDJE I Z M E Đ U . 1999. 152 str. 6 kolor reprodukcija. ISBN 953-6093-55-3.

Savića

- Plutarh: D R E V N E IZREKE. Izreke kraljeva i vojskovođa. Izreke Spartanaca. Drevni običaji Lakedemonjana. Izreke Spartanki. Bilingv. izd. Preveo Zdeslav Dukat. Priredio Dimitrije Savić. 1999. 404 str. 8 ilustracija. ISBN 953-6093-60-Χ.

D. Sibyllinska biblioteka Dimitrija

- Biserka Witte: POETESA. 1998. 120 str. 3 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-42-1.

Savića

Savića

- F. G. Lorca: LUNA I SMRT. Priredio i preveo Jordan Jelić. 1998. 272 str. 20 Lorcinih i 2 Jelićeva crteža. ISBN 953-6093-58-8.