Stvorenje: Poziv za spas života na Zemlji

Apoteka: izdavač: Naklada Jesenski i Turk

za izdavača: Mišo Nejašmić

urednica biblioteke: Irena Miličić

recenzenti: dr. Stjepan Balabanić prof. dr. Miloš Judaš

grafički urednik: Buris Kuk

tisak: AKD d.o.o., Zagreb ožujak 2009.

wwwJesenski-turk.hr

E. O. Wilson STVORENJE

Poziv za spas života na Zemlji s engleskog preveo:

Nebojša Buđanovac

Naklada Jesenski i Turk Zagreb, ožujak 2009.

O. Wilson: THE CREATION. An Appeal to Save Life on Eanh ll} 2006 by Edward O. Wilson Prevedeno prema izdanju W. W. Nonon cl Company, Inc. . E . O . Wilson: STVORENJE. Poziv z a spas života n a Zemlji, Naklada Jesenski i Turk. 2009 ll} Jesenski i Turk Edward

Copyright

Sadržaj I

STVORENJE 1.

I7

Pismo južnjačkom baptističkom pastoru: pozdrav I 9 2. Uznesenj e k prirodi 1 1 5 3. Što je priroda? I 2 1 4. Čemu briga? I 31 5. Tuđinski osvajači s planeta Zemlje 14 1 6. Dvije veličanstvene životinje I 57 7. Neukroćena priroda i ljudska priroda 165

II

PAD I ISKUPLJENJE 175

Osiromašenje Zemlje I 77 Poricanje i njegovi rizici I 85 10. Završna igra I 93

8. 9.

II

ŠTO JE ZNANOST NAUČILA / 1 03

Biologija je izučavanje prirode / 1 05 Fundamentalni zakoni biologije 1 1 1 3 Istraživanje slabo poznatog planeta 1 1 1 9

ll. 12. 13.

IV

PODUČAVANJE O STVORENJIMA 1 75 14.

Kako naučiti biologiju i kako je podučavati 1129 15. Kako odgojiti prirodoslovca 1 14 1 16. Građanska znanost 1 149

V PRUŽANJE RUKE 1 1 63 17.

Savez za život 1165

Reference i bilješke 1 1 69 o autoru 1173 o prevoditelju 1175

STVORENJ E Zov UPOMOĆ I POZIV U POSJET UGROŽENOM PRIRODNOM SVIJETU U DRUŠTVU BIOLOGA

ILUSTRACIJA Prašuma u Kostariki.

O. Wilsona, raznolikosti'", rujan 1989, str. 108. - 116)

(Moditicirano iz teksta E. "Prijetnje biološkoj

Scientific American,

l

PISMO JUŽNJAČKOM BAPTISTiČKOM PASTORU: POZDRAV DRAGI

PASTORE:

Nismo se upoznali, ali ipak , osjećam

da vas

poznajem dovoljno

da bih vas nazvao prijateljem . Pri je svega, odrasli smo u istoj vjeri. Kao dječak, i ja sam se odazvao zovu oltara; uronili su me pod vodu. lako više ne pripadam toj vjeri, siguran sam da bismo, kad bismo se sreli i nasamo porazgovarali o našim najdubljim vjerovanjima, to učinili u duhu obostranog poštovanja i dobre volje. Znam da di­ jelimo mnoge stavove povezane s moralnim ponašanjem. Možda je također važno i to što smo obojica Amerikanci i, barem u onom pogledu u kojem je to povezano s ljubaznošću i dobrim manirama, obojica smo Južnjaci.

S ada vam pišem tražeći vaš savjet i pomoć. Naravno, pritom ne vidim način da izbjegnemo temeljne razlike u našim svjetonazorima.

Vi doslovno tumačite kršćansko Sveto pismo. znanosti rujete

da

da

Odbacujete zaključak

je čovječanstvo evoluiralo od nižih oblika života. Vje­

je duša svakog čovjeka

putnom postajom

prema

gurano za one koji su

drugom,

besmrtna, što ovaj planet čini us­ vječnom životu. Spasenje je osi­

otkupljeni u Kristu.

10

STVORENJE

Ja sam svjetovni humanist. Smatram da j e život ono što od njega učinimo kao pojedinci. Ne postoji jamstvo za život nakon smrti, a raj i pakao su ono što stvorimo sami sebi, na ovom planetu. Nema drugog doma. Čovječanstvo je ovdje nastalo evolucijom iz nižih oblika ži­ vota tijekom milijuna godina. I da, reći ću to otvoreno, naši preci bili su životinje nalik maj munima. Ljudska vrsta prilagodila se fizički i mentalno životu na Zemlji, niti jednom drugom mjestu. Etika je ko­ deks ponašanja koji dijelimo na temelju razuma, zakona, časti i uro­ đenog osjećaja čestitosti, a to neki pripisuju Božjoj volji. Za vas, slava neviđenog božanstva - za mene, slava napokon ot­ krivenog univerzuma. Za vas, vjera u Boga koji se utjelovio kako bi spasio čovječanstvo - za mene, vjera u oteti prometej ski plamen koji oslobađa čovječanstvo. Vi ste pronašli svoju konačnu istinu, ja je još uvijek tražim. Ja sam možda u krivu, vi ste možda u krivu. Možda smo obojica djelomično u pravu. Dijeli li nas ta razlika u svjetonazorima baš u svemu? Ne dijeli. Vi i ja i svako drugo ljudsko biće težimo istim imperativima: sigur­ nosti. slobodi izbora, osobnom dostojanstvu i nečemu u što možemo vjerovati, a što je veće od nas samih. Potrudimo se onda, ako možemo, i ako ste vi spremni, i nađimo se s ove strane metafizike kako bismo se pozabavili stvarnim svi­ j etom koji dijelimo. Govorim to na taj način zato što vi imate moć kojom možete pomoći u rješavanju velikog problema, do čega mi je j ako stalo. Nadam se da i vi dijelite moju brigu. Predlažem da od­ ložimo u stranu naše razlike kako bismo spasili Stvorenje. Obrana žive Prirode univerzalna je vrijednost. Na nju ne navodi, niti je pro­ miče neka religijska ili ideološka dogma. Umjesto toga, ona bez ra­ zlike služi interesima cjelokupnog čovječanstva. Pastore, potrebna nam je vaša pomoć. Stvorenje - živa Priroda­ u velikoj je nevolji. Znanstvenici procjenjuju da će, ako se preobra­ žavanje staništa i druge destruktivne ljudske aktivnosti nastave ovom brzinom, polovica bilj nih i životinjskih vrsta planeta Zemlje nestati

PISMO JUŽNJAĆKOM BAPTISTIČKOM

PASTORU: POZDRAV

11

ili biti osuđena na izumiranj e do kraj a stoljeća. Četvrtina vrsta past

će na tu razinu tijekom sljedećih pola stolj eća samo zbog promjene klime. Stalna stopa izumiranj a je, čak i po naj suzdržanijim procje­ nama, oko stotinu puta veća od one koj a je vladala prije poj ave čo­ vjeka na Zemlji, a očekuje se da će se pojačati za najmanje tisuću puta

u

sljedećih nekoliko desetljeća. Ako se taj porast nastavi neo­

metano, cijena koju će čovječanstvo platiti u bogatstvu, ekološkoj sigurnosti i kvaliteti života bit će katastrofalna. Zacijelo ćemo se složiti da je svaka vrsta, ma koliko nam se

o vo m trenutku činila neuglednom i skromnom, biološko remek djelo, i da j e vrijedna spašavanja. Svaka vrsta posjeduje jedinstvenu u

kombinaciju genetičkih obilj ežj a koja je, s većom ili manj om pre­ ciznošću, uklapaju u specifičan dio okoliša. Već nam sama razbori­ tost nalaže da djelujemo brzo kako bi smo spriječili izumiranje vrsta,

a s njime i osiromašenje Zemlj inih ekosustava - a time i osiroma­ šenje Stvorenja.

U

ovom trenutku, možda ćete me upitati: zašto ja? Zato što su

religija i znanost danas dvije najmoćnije sile u svijetu, a osobito u Sjedinjenim Državama. Kad bi se religij a i znanost mogle ujediniti na zajedničkoj osnovi biološkog očuvanj a, problem bi ubrzo bio ri­ ješen. Ako postoji neko moralno načelo koj e dijele ljudi svih vj era, to uvjerenje da sebi i budućim generacijama dugujemo lijep, bogat i zdrav okoliš.

Zbunjuje me što su mnogi religij ski vođe, a oni su duhovni pred­

stavnici velike većine svjetskog stanovništva, oklijevali učiniti za­ štitu Stvorenj a važnim dijelom svojeg naučavanj a. Vjeruj u li da su etika usredotočena na čovjeka i priprema za život nakon smrti je­ dino što je važno'? Još više zbunjuje uvjerenje rašireno među kršća­ nima, da slijedi Drugi dolazak i da su zbog toga uvjeti na planetu ne­ važni. Prema anketi iz

2004, šezdeset posto

Amerikanaca vjeruje da

su proročanstva iz Knj ige otkrivenja točna. Mnogi od njih, što znači milijuni Amerikanaca, smatraju da će se Sudnj i dan dogoditi unutar

12

STV()RENH

životnog vijeka ljudi koji danas žive. Isus će se vratiti na Zemlju, a oni otkupljeni kršćanskom vj erom bit će fizički preneseni na nebo, dok će one koji ostanu snaći velike nedaće, a kada umru, očekuje ih vječno prokletstvo. Prokleti će ostati u paklu, poput onih zatočeni h iz prethodnih generacija, trilijun trilijuna godina, dovoljno da se i sam svemir raširi do vlastite, entropijske smrti, dovolj no da bezbroj budućih svemira bude rođeno, proširi se i umre. A to je tek početak razdoblja koje će proklete duše patiti u paklu - i sve to samo zbog pogrešnog izbora religije tijekom beskrajno kratkog trenutka kojeg su proveli na Zemlji. Za one koji vjeruju u ovaj oblik kršćanstva, sudbina deset mili­ juna drugih oblika života zaista nije važna. Ova i druge slične dok­ trine nisu evanđelja nade i suosjećanja. One su evanđelja okrut­ nosti i očaja. One nisu rođene u srcu kršćanstva. Pastore, recite mi da sam u krivu! Štogod Vi odgovorili na to, pokušat ću iznijeti alternativnu etiku. Veliki izazov dvadeset i prvog stoljeća jest da se svim ljudima omo­ gući pristojan životni standard, čuvajući pritom što je moguće više drugih živih bića. Za tu etiku, znanost je pružila ovaj dio argumenta: što više učimo o biosferi, to više otkrivamo koliko je složena i lijepa. To je znanje čarobni bunar: što više izvlačimo iz njega, više nam vode ostaje. Zemlja, a osobito poput britve tanak sloj života koji je prekriva. naš je dom. naše izvorište koje nam ispunjava sve fizičke i velik dio duhovnih potreba. Znam da su znanost i ekologija u umovima mnogih ljudi pove­ zani s evolucij om, Darwinom i sekulamošću . Odgodit ću rasple­ tanje svih tih pojmova (vratit ću se na to kasnije) i opet naglasiti: zaštita Zemljine ljepote i svih njezinih čudesnih oblika života tre­ bala bi nam b iti zajednički cilj, bez obzira na razlike u našim meta­ fizičkim vjerovanjima. Da bih to dokazao u dobroj maniri evanđelja. ispričat ću vam priču o mladiću, koji je tek završio svoje školovanje za svećenika,

PISMO JUŽNJAtKOM BAPTISTItKOM P A STORl': POZDRAV

13

i koji je bio toliko čvrst u kršćanskoj vjeri da je sva pitanja o mo­

ralu rješavao citatima iz Biblije. Kad je posjetio atlantsku prašumu u Brazilu nalik katedrali, vidio je djelo ruke Božje i zapisao u svoj notes: "Nemoguće je zamisliti jače osjećaje čuđenja, divljenja i pre­ danosti koji ispunjayaju um i uzvisuju ga." To je 1 832. napisao Charles Darwin, na početku svojega puto­ vanja na HMS Beagleu, prije negoli pomislio na evoluciju. A ovo je napisao 1 859. u zaključku knjige Postanak vrsta, nakon što je odbacio kršćansku dogmu, a zatim, s novopronađenom inte­ lektualnom slobodom, formulirao teoriju evolucije prirodnim oda­ birom: "Ima veličanstvenosti u takvu poimanju života, s različitim njegovim moćima koje su početno udahnute u nekoliko oblika ili samo u jedan oblik, i da su od tako jednostavna početka, dok ovaj planet kruži svojom putanjom u skladu sa stalnim zakonom gravi­ tacije, razvili bezbrojni, naj ljepši i naj divniji oblici i da se dalje ra­ zvijaju." Darwinovo poštovanje prema životu ostalo je isto i nakon što je prekoračio seizmičku razdjelnicu koja je podijelila njegov duhovni život. Isto to može se dogoditi s jazom koji danas dijeli znanstveni humanizam od općeprihvaćenih religija, i koji dijeli Vas i mene. Vi ste dobro osposobljeni za predstavljanje teoloških i moralnih argumenata za spašavanje Stvorenja. Ohrabruje me pokret za potporu globalnog očuvanja života koji raste u kršćanskim denominacijama. Ova struja razmišljanja dolazi iz mnogih izvora, od evangeličkih do unitarističkih. Danas je to tek rječica. Sutra će biti poplava. Već mi je poznat velik dio vjerskih argumenata u prilog Stvo­ renju i htio bih saznati više o tome. Sada ću Vama i svima koji ga požele čuti izložiti znanstveni argument. Nećete se složiti sa svime što ću reći o nastanku života - znanost i religija nemaju u tim stva­ rima isto mišljenje - ali htio bih vjerovati da u ovom pitanju života j smrti imamo zajednički cilj.

2

UZN ESENJ E K PRIRODI U NAJMANJU RUKU, pastore, očekujem da ćemo se složiti oko toga da

je nekako,

negdje u povijesti, čovj ečanstvo skrenulo sa svojeg puta.

Kao kršćanski svećenik, vjerojatno ćete odgovoriti: naravno da smo skrenuli s puta, napustili smo Eden. Naši preci napravili su strašnu

grešku, i tako mi živimo u izvornom grij ehu. Sada lutamo između neba i pakla, iznad životinja, ali i spod anđela, dok čekamo uznesenje u bolji svijet kroz vj eru u Otkupitelja.

Biste li bili spremni pretpostaviti da su dio Edena bila i druga živa bića, onakva kakva su bila prij e čovječanstva? Knjiga postanka to potvrđuj e, bilo da je čitamo doslovno, bilo metaforički. Zaključak

znanosti također glasi da je takav prvobitni svij et postojao i da je on bio kolij evka čovj ečanstva. No, ako je biologij a nešto naučila, onda je to činj enica da naša vrsta nij e nastala odj ednom, zahvalju­ jući dodiru božanske vatre, kao što nam kazuje doslovno tumačenj e K nj ige postanka. Umj esto toga, evoluirali smo u biološki bogatom svijetu tij ekom desetina tisuća generacija. Osim toga, nismo i zba­ čeni iz tog Edena. Umj esto toga, uništili smo njegov naj veći dio kako bis:ffi o pobolj šali svoj e živote i stvorili još ljudi - milij arde

ljudi,

što je ugrozi l o Stvorenje. Htio bih ponuditi sljedeće objaš­

njenje ljudske dileme:

16

STVORENJ E

Prema arheološkim dokazima, od Prirode smo se udaljili po­ četkom civilizacije, prije otprilike deset tisuća godina. Taj kvantni skok opčinio nas je iluzijom slobode od svijeta u kojem smo rođeni. Potaknuo je vjerovanje da se ljudski duh može oblikovati u nešto novo što će odgovarati promjenama u okolišu i kulturi, i zbog toga, vremenski raspored povijesti izgubio je sinkronizaciju. Mudrija inte­ ligencija o nama bi u ovom trenutku mogla reći sljedeće: ovo je hi­ mera, nova i vrlo čudna vrsta koja je doteturala u naš svemir, mje­ šavina emocija iz Kamenog doba, slike o sebi iz srednjeg vijeka, i bogolike tehnologije. Ta kombinacija čini tu vrstu nezainteresiranom za sile koje joj osiguravaju najveći dio dugoročnog opstanka. Čini se da ne postoji bolji način koj im bi se obj asnio razlog zbog kojega tako mnogi pametni ljudi ostaju pasivni, dok dragocjeni ostaci prirodnog svijeta nestaju. Oni očito nisu svjesni činj enice da su eko­ loške usluge koje nekultivirana staništa, taj Eden, pružaju besplatno, u novčanoj vrijednosti otprilike ravne svjetskom bruto proizvodu. Od­ lučili su sačuvati svoju nevinost u odnosu na povijesno načelo da se civilizacije urušavaj u kad je nj ihov okoliš uništen. Naj više od svega zabrinjava činjenica da naši vođe, uključujući i vođe velikih reli­ gija, ne čine mnogo kako bi zaštitili živi svijet od brzog propadanja. Zanemarili su zapovijed Abrahamovog Boga od četvrtog dana stva­ ranja svijeta, da "puste da vode vrve bezbrojnim živim stvorovima, i da ptice lete nad zemljom, preko nebeskog svoda". Nerado započinjem jednu predivnu temu negativnim komentarom. Međutim, malo tko može zanijekati da čovjekov utjecaj na prirodni okoliš djeluje sve brže i stvara zastrašuj uću sliku. Što bismo trebali učiniti? vijest,

s

U

najmanj u ruku, napisati poštenu po­

koj om će se ljudi raznih vjera načelno složiti. Ako nam to

pođe za rukom, to će nam poslužiti barem kao prolog za sigurniju budućnost. Možemo započeti ključnim otkrićem nezrele povijesti: Civiliza­ cija je kupljena izdajom Prirode. Neolitička revolucija, obilježena

UZNESENJE

K PRIRODI

17

izumom poljoprivrede i sela, hranila se obiljem Prirode. Skok na­ prijed bio je blagoslov za čovječanstvo. Da, bio je: oni koji su ži­ vjeli među lovcima - skupljačima reći će vam da njima ne treba za­ vidjeti. No, revolucija je ohrabrila pogrešnu pretpostavku da maleni broj udomaćenih biljaka j životinja može beskonačno dugo podrža­ vati ljudsku ekspanziju. Osiromašenj e Zemljine faune i flore bilo j e prihvatljiva cijena sve d o posljednj ih nekoliko stoljeća, a Priroda se činila beskraj no velikom, neprijateljicom istraživača i pionira. Div­ ljinu i urođenike koji su živjeli u njoj trebalo je potisnuti, a na kraj u i zamijeniti, u ime napretka, i - ne zaboravimo - u ime bogova. Povijest nas sada podučava drugoj lekciji, ali to vrijedi samo za one koji je žele slušati . Čak i ako ostalim živim bićima ne prida­ jemo nikakvu drugu vrijednost osim zadovoljavanja ljudskih tjele­ snih potreba, uništavanje Prirode opasna je strategija. Kao prvo, po­ stali smo vrsta specijalizirana za konzumaciju sjemenja četiri vrste trave - pšenice, riže, kukuruza i prosa. Ako one nestanu, zbog bo­ lesti ili promjene klime, nestat ćemo i mi. Otprilike pedeset tisuća nekultiviranih biljnih vrsta (od kojih su mnoge suočene s izumira­ njem) nude nam alternativne izvore hrane. Ako netko ustraje na posve praktičnom pristupu ovom pitanju, opstanak tih i drugih nekultivi­ ranih vrsta trebalo bi smatrati dijelom portfelja dugoročne investi­ cije. Čak i najzadrtiji ljudi moraj u shvatiti očuvanje živih bića kao promišljeno upravljanje prirodnim gospodarstvom Zemlje. No, tek su malobrojni počeli razmišljati na taj način. U međuvremenu, modema je tehno-znanstvena revolucija, oso­ bito veliki skok koji je donijela informatička tehnologija utemeljena na računalima, izdala Prirodu po drugi puta, osnažuj ući vjerovanj e d a s u čahure gradskog i prigradskog materijalnog života dovolj ne za čovjekovo ispunjenje. To je osobito teška pogreška. Ljudska narav dublja je i šira od umjetnih tvorevina bilo koje postojeće kulture. Du­ hovni korijeni Homo sapiensa šire se duboko u prirodni svij et kroz još uvijek skrivene kanale mentalnog razvoja. Nećemo ostvariti svoj

18

STVORENJE

puni potencijal bez razumijevanj a nastanka, a time i smisla estetskih i religij skih kvaliteta koje nas čine ljudima. Istina, čini se da su mnogi ljudi zadovoljni što žive u potpunosti unutar sintetičkih ekosustava. No, zadovoljne su i domaće životinje, čak i u groteskno nenormalnim stani štima u koj ima ih uzgajamo. Po mojem mišljenju, to je perverzija. U prirodi ljudskih bića nije da budu stoka u veličanstvenim hranili štima. Svaka osoba zaslužuje moguć­ nost da s lakoćom putuje u složen, iskonski svijet koji nas je stvorio, i da se vrati iz njega. Potrebna nam je sloboda da lutamo zemljom koju ne posjeduje nitko ali j e štite svi, čiji su nepromj enjivi obzori isti oni koji su ograničavali svijet naših milenij skih predaka. Samo u onome što je preostalo od Edena koji vrvi životnim oblicima neo­ visnim o nama, moguće je iskusiti onakvo čuđenje kakvo je obliko­ valo ljudsku psihu po njezinu rođenju. Znanstvena spoznaja, humanizirana i kvalitetno podučavana, kl ju č je postizanja trajne ravnoteže u našim životima. Što više bio­ lozi nauče o biosferi u njezinu punom bogatstvu, to će slika biti za­ hvalnija. Isto tako, što više psiholozi nauče o razvoju ljudskog uma, to će bolje razumjeti gravitacijskU silu kojom svijet prirode privlači naš duh i naše duše. Daleko smo od toga da se pomirimo s ovim planetom, a i jedni s drugima. Skrenuli smo pogrešno kad smo pokrenuli neolitsku revo­ lucij u. Od tada, pokušavamo se· uznij eti od Prirode umjesto prema Prirodi. Nije prekasno da dođemo k sebi, a da pritom ne izgubimo kvalitetu života koj u smo već stekli, kako bismo osjetili duboko po­ zitivno iskustvo ljudskog prirodnog naslijeđa. Doseg religijskog vje­ rovanja zasigurno je dovoljno velik, a njegovi učitelji dovolj no ve­ likodušni i maštoviti, da bi obuhvatili tu veću istinu koja nije ade­ kvatno izražena u Svetom pismu. Evo jednog dijela dileme: iako je većini ljudi diljem svijeta stalo do prirodnog okoliša, ne znaju zbog čega im je stalo, niti zbog čega bi trebali biti odgovorni za njega. Uglavnom nisu uspjeli artikuli-

UZNESENJE K P R I R ODI

19

rati što nadgledništvo nad Prirodom znači za njih osobno. Ta zbu­ njenost velik j e problem za suvremeno društvo, kao i za buduće ge­ neracije. Povezana je s još jednom velikom poteškoćom, neprimje­ renošću znanstvenog obrazovanja u cijelom svijetu. I jedno i drugo nastalo j e djelomice zbog eksplozivnog rasta i složenosti moderne bi­ ologij e. Čak i najbolji znanstvenici imaju poteškoća s praćenjem čak i malog djelića znanosti koja se pokazala najvažnijom disciplinom dvadeset i prvog stoljeća. Vjerujem da se rješenj e za sve tri poteškoće neznanja o okolišu, neadekvatnog znanstvenog obrazovanja i zapanj ujućeg rasta biolo­ gije - krij e u tome da ih spojimo u jedan problem. Nadam se da ćete se složiti kako bi svaka obrazovana osoba trebala znati barem nešto o srži tog ujednjenog pitanj a. I učitelj i i učenici okoristit će se spo­ znajom da je živa Priroda otvorila širok put u srce same znanosti, i da dah našeg života i naš duh ovise o njezinom opstanku. I da mogu shvatiti i rav noprav no raspravljati o ovom načelu: budući da smo mi dio Stvorenj a, njegova sudbina ujedno j e i sudbina čovječanstva. -

8

ŠTO JE PRI RODA? SLAŽETE

LI SE,

PASTORE, da dubina i složenost žive Prirode još uvijek

nadilaze ljudsku maštu? Ako se čini da je Bog nespoznatljiv, isto vrijedi i za veći dio biosfere. B iolozi nikad ne prestaju naglašavati koliko malo znamo o živome svijetu oko nas. Domaće vrste bilj aka i životinj a samo su trivij alne varijante unutar raznolikosti života. Naše najsofisticiranije simulacije životnih procesa još uvijek nisu ni bli zu pravog života. Još uvijek ne možemo stvoriti umjetni orga­ nizam čak niti na najnižoj razini. Novi svjetovi i beskrajna otkrića če kaj u nas u Prirodi, a među njima i rješenje one tajne nad tajnama, smisla čovjekovog života. Ali što je Priroda? Najjednostavnij i mogući odgovor ujedno je i najbolji: Priroda je onaj dio izvornog okoliša i njegovih životnih oblika koji preostanu nakon čovjekovog utjecaja. Priroda je sve ono na planetu Zemlj i što nas ne treba i što može postojati samo za sebe. Neki skeptici tvrdili su da od takve definicije nema mnogo ko­ risti, čak i kad je elaborirana, jer prirodni svijet toliko je narušen da je sv ugdje humaniziran, pa je time izgubio svoj izvorni identitet. U toj tvrdnj i ima istine. Vrlo je malo kvadratnih kilometara Zemljine površi ne na koje već netko nije kročio u nekom trenutku, u najmanj u ruku istraživači i domoroci. Godine 1 955. ja sam bio prvi ne-Papu-

22

STVORENJE

anac koji je došao do vrha grebena središnjih Sarawaget planina sje­ veroistočne Nove Gvineje (istina, malo tko je to i pokušao, a ja sam još uvijek bio dovoljno mlad da se smatram neranjivim). Nakon četiri dana uspona uz djevičanske padine kroz maglovite šume, pri čemu sam otkrivao nove vrste mrava i žaba, ponosno sam položio bocu s bilješkom o svojem postignuću unutar hrpe kamenja na vrhu. No, do tog mjesta doveli su me domorodački lovci koji su često posje­ ćivali to područje u potrazi za planinskim walabijima, malenim, tu­ stim klokanima koji u velikom broju žive u travnjacima iznad linije drveća. Često sam se pitao koliko su puta moji suputnici, i njihovi preci tisućama godina unatrag, bili na tom mjestu, i kojim su stazi­ cama prolazili kroz šumu kako bi došli onamo. Sigurno se radilo o mnogim ljudima s dugom i bogatom poviješću. Nadalje, istina je da veoma mnogo industrijskih zagađivača stalno lebdi prema polarnim snjegovima koji se polako tope, kao i prema najudaljenijim morima. Pet posto Zemljine površine svake godine biva spaljeno, uglavnom kako bi se stvorila nova poljoprivredna polja ili ponovno fertilizirala postojeća. Takve i druge prakse pridonose pretrpavanju atmosfere plinovima staklenika dovoljno da destabili­ ziraju klimu cijelog planeta. Humanizacija Zemlje odvija se na mnoge druge načine. Većina kopnene megafaune, koja se sastoji od životinja teških deset kilo­ grama i više, izlovljena je do istrebljenja. Divlje životinje koje danas žive na ravnicama i u šumama svijeta nisu ni nalik veličanstvenoj paradi divovskih sisavaca i ptica koje su istrijebili vješti lovci iz pa­ leolitika. Znatan dio onih koje žive i danas nalazi se na listi ugro­ žen ih vrsta. Prije dvanaest tisuća godina, svijet divljine na ravnicama Amerike bio je bogatiji nego današnji živi svijet Afrike. Općenito govoreći, čovječanstvo je izmijenilo ovaj planet ono­ liko temeljito koliko nam je dopustila naša velika moć. No. velik dio Prirode još uvijek postoji. U najčišćem obliku, postoji u onome što se još uvijek opravdano može nazvati diVljinom. Vrlo ugrubo, div-

ŠTO JE PRIRODA·!

23

ljina u punoj veličini, u kojoj obitava megafauna, može se defini­ rati kao relativno velik i uglavnom nenarušen skup isprepletenih sta­ ništa. Kao što je specificirao Conservation International u nedavnoj studij i, to je površina od deset tisuća kvadratnih kilometara (milijun hektara) ili više, od koje je najmanje 70% još uvijek ispunj eno pri­ rodnom ve getac ijom. U staništa te veličine spadaju velike tropske šume Amazonskog bazena, Kongoanski sijev i najveći dio Nove Gvi­

neje. Tu spada i tajga, pojas uglavnom zimzelenih šuma koji se pro­ teže preko Sjeverne Amerike, kroz Sibir, do Finske i Skandinavije. Druga vrsta divljine su najveće pustinje na Zemlji, polarne regije, morske pučine, i duboka oceanska dna (za razliku od toga, vrlo je malo delti i obalnih voda koje su i dalje nepromijenjene). Manjih divljina ima mnogo. U američkom Zakonu o divljini iz 1964, one su službeno definirane kao dijelovi Zemlje "koje čovjek nije ograničio, u kojima je čovjek tek posjetitelj koj i se tamo ne za­ država." U ov om povijesnom zakonu, 9,1 milijun jutara određeno je "za korištenje i uživanje američkog naroda na način koji će te po­ vršine ostaviti neoštećenima za buduće korištenje i uživanje". Taj zakon koji je učinio obaveznom zaštitu fragmenata od samo 5000 ju­ tara pa naviše, spasio je neprocjenjive površine kopna i vode poput Great B ear Wildernessa u Montani i AUagash Wildersness Wa­ terwaya u Maineu. Neograničena. Kako ta riječ dobro izražava duh divljine! No način na koji se ona primjenjuje u praksi ovisi o razmjerima u ko­ jima se koristi. Šumarak u predgrađu očito više nije divljina za si­ savce, ptice i drveće, ali može biti "mikrodivljina" za malene orga­ nizme. Mnoge vrste insekata, grinj a i drugih člankonožaca, uglavnom manjih od deset milimetara, tamo slobodno lutaju, a njihova lokalna stan išta uglavnom nisu ugrožena lj udskim rukama, nogama i oruđem. Sre ćo m, mikrodivljine nisu trivijalni dio divlje Prirode. Upravo su­ protno: svaki kubni metar tla i humusa u njemu svijet je koji vrvi stotinama tisuća takvih stvorenja, koj i predstavljaju stotine vrsta. Tu

24

STVORENJE

Mikroskopski stanovnici mikrodivljine. Na crtežu su prikazane alge, pra­ životinje i gljive. (Iz teksta Johna O. Corlissa, "Biodiversity and B iocom­ plexity of the Protists and an Overview of Their Significant Roles in Ma­ intenance of Our Biosphere", Acta Protozoologica 41 (2002): 199 - 2 1 9).

se nalazi i još veći broj primjeraka i vrsta mikroba. U jednom gramu tla, što je mnogo manje od šake, živi oko deset milijardi bakterija koje su pripadnici šest tisuća različitih vrsta. Cijeli životi mikroskopskih i jedva vidljivih organizama zbivaju se u prostorima koje ljudi, kao jedne od najvećih životinja na Zemlji, uglavnom previđaju. Za oribatidnu grinju. koja našem oku izgleda kao obična točkica, truli panj stabla ravan je Manhattanu. Za bakteriju, ravan je državi New York. Šumarak je na makrorazini možda teško narušen, onako kako ga doživljavaju ljudi koji ga mogu prijeći za ne­ koliko minuta. Možda je zakrčen smećem. Drveće je možda izraslo nakon što je prvobitno drveće posječeno. No, u podnožju svakog dr-

STO

1

.

JE PKJKOOA'J

�

25

2�_

2Pw't1'-'

YASSAcI
1lE:GRAl/ESj UTTU
tGAEEHf.

0lmR

-'k4�� t.

CAl.F1. lOVEl..lS I. J'i"FAT 8flEWSTER I. l - ...... AOCICS LJTTLE BREWSTI;A L

Područje Nacionalnog parka

otoka Bostonske luke.

(Ljubaznošću Nacionalnog parka otoka Bostonske luke).

veta nalazi se drevni i relativno netaknuti svijet minijaturnih stanov­

nika. Tlo i smeće između drveća njihov je kontinent, a obližnja lokva nastala nakon proljetnog pljuska njihovo je more. Ideja o mikrodivljini jedan je od glavnih razloga zbog kojih sam

se ne dav no

zainteresirao za Nacionalni park otoka Bostonske luke.

Luka se stalno i intenzivno koristi od sredine 17. stoljeća, i gotovo

cUelo to vrijeme služila je kao gradska kanalizacija. Godine 1985, njezine su vode uvrštene među najzagađenije vode

od svih luka Amerike. Smatralo se da trideset i četiri otočića bo­ stonske luke nemaju veliku vrijednost za najveći grad Nove En­

gleske, iako je najbliži od njih udaljen samo sat vremena veslanja. Tijekom 1990-tih situacija se promijenila jer je izljev otpadnih voda šireg Bostona očišćen zahvaljujući novom sustavu filtriranja. Poten­

cijal Lučkih otoka kao rekreacijskih terena tada je postao očit, a po­ rasla je njihova važnost i za znanost i obrazovanje.

26

STVORENJE

U današnje vrijeme, arhipelag, ponovno rođen kao Nacionalni park otoka Bostonske luke, postao je prava meka za stanovnike i posjetitelje. Lučke vode nude dokaz otpornosti žive prirode. Školjke su opet naselile dno. Vratile su se velike ribe: prugasti brancini i plava riba plivaju sve do lučkih dokova. Tuljani i dupini vratili su se u manjem broju, a zamijećen je čak i jedan grbavi kit koji je plivao vodama vanj­ skih otoka. Pretpostavlja se da ga je tamo privuklo obilje hrane. Budući da je tako velik dio mojeg životnog truda bio usredotočen na biologiju otoka što me često vuklo do udaljenih dijelova svijeta, privukla me mogućnost prirodnog laboratorija i učionice na mojem vlastitom pragu - učionice koja služi još sedam milijuna stanovnika grada i predgrađa. Što je najbolje, ovo je prilika da odlijepimo gradsku djecu od televizora i računala i uključimo ih u obrazovnu pustolo­ vinu u stvarnom životu. Postoji potencijal za praktičan uvod u zna­ nost, a s druge strane, što nije na jmanje važno, na taj način može se ostvariti ravnoteža zastrašujućoj visokotehnološkoj aktivnosti Har­ varda i MIT-a u blizini. Evo poruke: prvorazredna znanost ne mora započeti s bijelim kutama i žvrljotinama na ploči. Priznat ću još jedan, osobni razlog mojeg interesa. Moj pradjed, William C. Wilson, konfederacijski borac koji se probijao kroz blo­ kadu, poznat među prijateljima kao Crni Bill, zatočen je u Fort Warrenu na Georgeovom otoku nakon što je zarobljen 1863. tijekom potjere na ulazu u zaljev Mobile. Jednog ugodnog jutra 2004, po­ sjetio sam njegovu staru ćeliju i po jelovniku iz 1865. saznao sam da je u društvu svojeg kolege zatočenika Alexandera Stevensa, pot­ predsjednika Konfederacije. vodio iznenađujuće dobar život barem jedno kraće razdoblje nakon rata. U utvrdu je stigao narušena zdravlja, nakon što je preživio brutalne uvjete u dva federalna zatvora prije toga. Problem Crnog Billa bio je u tome što je, po federalnom za­ konu, bio običan kriminalac - ne neprijateljski mornarički časnik, nego civilni pomorski navigator koji se svojim vještinama služio kako

STO

JE PRIRODA?

27

bi prevozio zalihe s Kube u luku Mobile. Fort Warren bio je zatvor stupnja sigurnosti namijenjen mornaričkim časnicima i po­ morcima koj i su probijali blokadu - dvije kategorije koje je mini­ star rata Stanton smatrao iznimno opasnima za ratne napore Unije. najvišeg

Crni Bill dobio je još jednu godinu u Fort Warre nu zbog neposluš­ no s ti

(pljunuo je na stražara, sudeći po obiteljskoj usmenoj predaji). Umro je 1872. od nedijagnostic i rane bolesti koju je zaradio tijekom ranijeg razdoblja za točeništva. Kad sam došao u utvrdu učinilo mi se čudnim da su se moj put i put Crnog Billa susreli na tom nevjerojatnom mjestu, u takvim ne­ vjerojatnim ulogama - čovjek koji je zbog ratnih okolnosti postao kriminalac i njegov potomak entomolog s osminom njegov a gene tičko ga koda koji je ovdje radi proučavanja insekata. Otoci Bostonske luke privukli su prirodnj ake djelomi čno i zato što na njima živi vrlo kozmopolitska flora i fauna. Tijekom protekla tri stoljeća, luka je bila stalno izložena pomorskom prometu, pa su otoke kolonizirale mnoge ne-endogene biljke, insekti i druge vrste beskralježnjaka, uglavnom europskog podrijetla. Primjerice, ukupno 229 biljnih vrsta od 5 2 1 zabilježene vrste, ili 44%, spada u egzoti čne vrste. Te su vrste dopremljene u teretnim prostorima ili su s kočile s brodova, a neke su došle i od populacija koje su se najprije udo­ maćile na kopnu. Danas se miješaju s domaćim vrstama i stvaraju složene odnose. Prisutne su i veće životinje - divljač u konvenci­ onalnom smislu riječi. To su uglavnom morske ptice i migracijske kopnene ptice, i postoji dovoljno vrsta da privuku ozbiljne proma­ trače ptica i z cijele Nove Engleske, pa i daljih krajeva. Skroman mali arhipelag dobiva posve novo značenje kad se uključe mikrobi, gljive i maleni beskralježnjaci. Otoke tada možemo promatrati kao svijet neistražene mikrodivljine. Kad se uključe i pri­ j en osni mikroskopi - koji se sada mogu lako nabaviti i relativno su j eftini - može započeti otkrivanje mikroskopskih i gotovo mikroskop s ki h organiz ama. Istraživanja biološke raznolikosti bit će napokon ,

­

­

28

STVORENJE

zaista sveobuhvatna. Kad je znanstveno istraživanje zabavno i kom­ binirano s obrazovanjem, stvara se novi oblik civilne institucije. Neki postmodernistički filozofi, uvjereni da je istina relativna i da ovisi isključivo o svjetonazoru pojedine osobe, tvrde da ne po­ stoji objektivan entitet zvan Priroda. To je, tvrde oni, lažna dihoto­ mija koja je nastala u nekim kulturama, a ne i drugima. Spreman sam uzeti u obzir to vjerovanje, barem na nekoliko trenutaka, ali prešao sam previše oštrih granica između prirodnih i humaniziranih ekosu­ stava da bih sumnjao u objektivnost postojanja Prirode. Svoj opis ne moram ograničiti na okolinu Bostona. Primjerice, ako posjetite Florida Keys mogli biste sa mnom podijeliti jedno od mojih najdramatičnijih iskustava koje sam doživio više puta tijekom godina. Počinjete putovanjem niz komercijalnu autocestu U.S. 1 do Lower Keys. Ovaj potez nije tipičan za najjužniji dio Floride, nije obitavalište njezine drevne povijesti i bezvremenog duha. Da biste to pronašli. zas tanite kod ureda za iznajmljivanje čamaca na rubu Na­ cionalnog rezervata za divlje životinje Veliki bijeli ždral. Usmjerite čamac od četiri i pol metra u smjeru Meksičkog zaljeva i uđite u ka­ nale koji vijugaju oko rubnih otočića s crvenim mangrovima. Prive­ žite svoj čamac na rubu otočića s visokom ravnom površinom. po­ pnite se pokraj korijena rubnog drveća. Sada se nalazite u komadiću djevičanske šume. Nikada nije bila sječena, jer drveće nema gotovo nikakvu komercijalnu vrijednost, a naplavne muljevite zaravni na kojem stoje nisu obradive. Zapetljane grane drveća kolijevka su kop­ nenih i morskih organizama. Zelena vegetacija i trule grane drveća dom su tisućama vrsta insekata i drugim minijaturnim životinjama divljine. Plitke vode koje zapljuskuju ruhno korijenje ud o mljuju za­ panjujuće mnoštvo riba, račića i drugih ljuskara, anemona, i legiju manje poznatih morskih životnih oblika. Velik dio faune mangrova još je nepoznat znanosti. Umjetni ekosustav čovječanstva, komer­ cijalna traka koja povezuje šumu s istokom, i jedini dio u koji ulazi velika većina posjetitelja, star je manje od osamdeset godina. Šuma

ŠTO

JE

PRIRODA?

mangrova. u vi še ili manje istom obliku u kakvom postoj i to

stanište

u

29

i dana s

,

koje dolaze posjeti telji koji ne vide mnogo, rasla je u

pojedinim di jelov i m a Zaljeva

mil i jun i ma go dina . Kad bi ljudi napu­ Keys, humanizirani dio tla za nekoliko desetljeća pre­ tvorio bi se u mu lj evi te zaravni i otočiće mangro v a koje s e vjer o­ jatno ne bi m o glo razlikovati od ovih preostalih. Ako su vam po trebni čvrsti podac i da biste mogli razlikovati Pri­ rodu od onoga što Priroda nije. razmotrite tropske prašu me Iako pre­ krivaju samo oko 6% kopnene površine planeta - otprilike kao četr­ deset i osam konti n ental nih saveznih država SAD-a - one su glavni stožer kopnene biološke raznolikosti Zemlje, jer u nj ima obitava više od polovice po znatih biljnih i životinjskih vrsta. Postoj i jedno pravilo po z n ato svim prirodnj ac i ma što rade u prašumama. Biljnu ili ži votinjsku vrstu koja vam upadne u oči u ovo m trenutku možda vi še nećete vidjeti toga da n a, tjed n a pa čak ni te godine. Možda je više nikada nećete vidjeti, ma ko l iko dugo i marljivo tragali. Tropske prašume d o m su velikom broju takv ih rijetkih i skrivenih oblika ži vota. Zašto je tako stari je misterij koji je tek sada počeo priVlačiti ozbiljna znanstvena istraži vanja . Z ap anj u j uj e kontrast između prašuma i okolnih staništa koja su ljudi očistili i kultivirali . Na nekoliko kvadratnih kilometara u Ja­ riju, u zapadnoj brazi lskoj državi R ondon iji entomolozi su z abilj e­ žili tisuću i šest stotina vrsta leptira. Na obližnj im pa šn jaci ma po­ djednake površ ine nastalim sječom i spalj i vanj em stabala, možda postoj i svega pedesetak vrsta (ne znam točan broj, ali istraživao sam slična mjesta), uz nepoznat broj vrsta koje lutaju preko opustošenog terena iz je dnog dijela šume u drugi dio. Isti nesrazmjer v rije d i i za sisavce. ptice, žabe, pauke, mrave, kornjaše, gljive i druge orga­ nizme, u k lj učuj uć i , naravno, i tisuće vrsta drveća i bezbrojne oblike života koji žive u krošnjama Priznajem da na mn ogim dru g i m mjestima prijelaz iz Prirode u ne-Prirodu nije ni pr ib li žno toliko naglašen. Stvarni svijet prožet ljustili Florida

.

,

­

.

,

,

.

30

STVORENJE

dima preobražen je u kaleidoskop ekstrema i sredina, od prvobitnih, milijune godina starih staništa, pa sve do parkirališta. Taj planetarni kaleidoskop kreće se prema humaniziranom, pojednostavljenom, nestabilnom. No, pričekajte trenutak! Sjetite se mikrodivljine. Priroda teško umire. Čak i na ekstremima poput parkirališta, uočite otporni ma­ leni korov koji viri iz pukotina u betonu, busen trave koji se drži za pločnik, raznobojnu traku cijanobakterijske kolonije zalijepljenu po­ kraj kioska za karte. Pogledajte pobliže sitna stvorenja koja žive u svojim škrtim staništima: grinje, nematodne crve, gusjenicu koja po­ kušava izrasti u leptira. Ti najuporniji organizmi divljine, prethod­ nica neizbježnog povratka Zemlje u zelenilo i plavetnilo, strpljivo čekaju da se mi predomislimo. Njihove vrste još uvijek mogu vratiti dio onoga što mi tako uporno i bez kajanja pokušavamo uništiti.

4

ČEMU BRIGA? Ja tvrdim, pastore, da Priroda nije samo objektivni entitet, nego i

da je

od vitalne važnosti za naše fizičko i duhovno zdravlje. Oče­

kujem da ćete se složiti s tim, iako je logika kojom ste došli do tog

zaključka drukčija od moje.

Vi ćete onu korisnu stranu Prirode do­

živjeti kao Božji blagoslov, a ja je smatram nasljednim pravom

našeg evolucijskog nastanka unutar biosfere. Međutim, nema po­ trebe za naglašavanjem tog sukoba između naših premisa. Umjesto loga, izložit ću središnji dio prirodoslovne verzije i vjerujem da ćete

se

složiti i s time.

Razmislite o sljedećoj istini koja, zbog svoje važnosti, zas1u­ žuje da je nazovemo Prvo načelo ljudske ekologije: Homo sapiens je vrsta ograničena na ekstremno malenu nišu. Istina, naši umovi uzdižu se do ruba svemira i povlače do subatomskih čestica, što su dva ekstrema koji u svemiru obuhvaćaju raspon veličine 10 na tri­ desetu potenciju. U tom pogledu naši intelekti su nalik božanskome. No, budimo realni, naša tijela ostaju ograničena unutar razmjerno mikroskopski malenog mjehura fizičkih ograničenja. Naučili smo

kako zauzeti neka od najnegostoljubljivijih staništa na Zemlji - ali samo dok smo okruženi hermetički zatvorenim spremnicima čiji

su

životni uvjeti strogo kontrolirani. Posjećujemo polarne ledene kape,

32

S T V () R E N J E

morske dubine i Mjesec, ali čak i naj manj i kvar u kapsulama za odr­ žavanj e života u kojima putujemo može biti smrtonosan za krhkog malenog

Homo sapiensa. Dulji boravak ondje, čak i kad bi bio fi ­

zi čki moguć, psihološki j e nepodnošljiv. Evo što želim reći: Zemlja osigurava samoregulirajući mjehur koji nas održava beskrajno dugo, a da ne moramo razmišljati o tome niti se truditi. Taj zaštitni omotač je biosfera, ukupnost sveg života, tvorac sveg zraka, čistač svih voda, upravitelj sveg tla, ali sama po sebi je krhka membrana koja se jedva drži površine planeta.

U svakom

trenutku života ovisimo o nj ezinu osjetljivom zdravlju. Kao što je

Darwin primijetio na kraj u knjige Porijeklo čovjeka, čovječanstvo nosi neizbrisiv trag skromnog nastanka od životnih oblika koji su postojali prije njega. No, čak i ako se ne možete složiti s tom tvrd­ njom zbog vjerskih razloga, sigurno ćete se složiti s time da spa­ damo u biosferu, da smo rođeni ovdje kao vrsta, da smo usko prila­ gođeni njezinim uvjetima - i to ne svima, nego samo onima u neko­ licini klimatskih zona koje postoje u nekim područji ma. Prvo načelo ljudske ekologije moglo bi se preoblikovati i ovako:

drugi planeti nisu nam u genima. Ako organizmi postoje na Marsu, Europi ili Titanu, onda su ti planeti u njihovim genima, a oni će se zasigurno radikalno razlikovati od naših. Iz toga proizlazi da interesu ljudske vrste najbolje služimo ako drugim živim organizmima koji još postoje na Zemlji ne naudimo previše. Ekološka šteta može se definirati kao svaka promjena koja mijenja naše okruženje

u smjeru suprotnom urođenim fizičkim i emo­

cionalnim promjenama čovječanstva. Mi ne evoluiramo autonomno u nešto novo, i nije vjerojatno da ćemo u doglednoj budućnosti pro­ mijeniti svoju temeljnu narav genetičkim inženjeringom, kao što su zamislili neki nepromišlj eni futuristički pisci. Znanstvena spoznaja možda će nastaviti s neograničenim rastom, a možda i neće . Ovako ili onako, ljudska biologija i emocije ostat će isti i u dalekoj buduć­ nosti, zato što naš neizmjerno složeni cerebralni korteks ne tolerira

ČEMU

BRIG A '!

33

velike promjene, zato što lj udska bića ne mogu mutirati poput bak­

terij a

i prilagoditi se svakom okruženju kojeg zagade,

kraj u

i jednostavno rečeno, možemo izabrati da ostanemo v jerni

i zato što, na

lj ud skoj naravi i nasljeđu koje smo stekli milijunima godina života

u b i osferi. Evo, dakle, još jednog argumenta za egzistencijalni konzervati­

vizam.

Pored liječenja očitih nasljednih bolesti poput multiple skle­

roze i anemije srpastih stanica zamjenom gena, ljudski genom mo­ žemo modificirati samo uz određene rizike. Daleko je bolj e raditi s ljudskom naravi takvom kakva jest, mijenjajući društvene institu­

cij e i moralna načela kako bismo ostvarili gotovo optimalno okru­ ženje za svoje gene., nego se petljati u nešto što je stvoreno eonima pokušaja i pogrešaka. Problemi modeme civilizacije nastali su iz razilaženja između našeg drevnog

genetičkog nasljeđa koje na jednoj razini evoluira strahovito sporo, i naše ultra-brze kulturne evolucije. U svijetu još uvijek postoje mislioci, od kojih su neki na vodećim političkim i re­

ligij skim položajima, koji moralni zakon žele utemeljiti na svetom pismu pustinjskih kraljevstava iz Želj eznog doba, dok se istovre­ meno služe visokom tehnologij om da bi vodili plemenske ratove ­ naravno, pretpostavlj ajući da to čine uz blagoslov svojih plemenskih bogova. Sve veći kontrast između takvog retrogradnog razmišlj anja s j edne strane i strašne razorne moći s druge strane trebao bi nas uči­ niti opreznijima no ikada, i to ne samo prilikom započinjanja ratova. Trebao bi nas učiniti opreznijim u odnosu na okoliš o kojem ovise naši životi. Bilo bi razborito spriječiti konačno i trajno uništenje Pri­

rode dok ne shvatimo preciznije što smo i što radimo. Razorna moć

Homo sapiensa bezgranična je, iako je naša bio­

masa gotovo nemjerlj ivo malena. Matematički je moguće poslagati

sve ih

ljude na Zemlji u jedan jedini blok od jedne kubne milje

u Veliki kanjon tako da se izvana

i spustiti

i ne vide. No, čovječanstvo je

već sada prva vrsta u povijesti ži vota koja je postala geofizička sila.

34

STVORENJE

Mi. dvonošci klimavih glava, promijenili smo Zemljinu atmosferu i klimu, proširili smo tisuće vrsta toksičnih kemikalija diljem svijeta, prisvoj ili 40% sunčeve energije raspoložive za fotosi ntezu , preokre ­ nuli gotovo svu obradi vu zemlju, izgradili brane na većini rijeka, pov isili razinu mora na planetu , a sada, na način koji će vjeroj atno

privući pozornost svih ljudi kao ništa do sada, na putu smo da osta­ nemo bez slatke vode. Kolateralni učinak sve te mahnite aktivnosti jest trajno izumiranje ekosustava u diVljini, zajedno s vrstama koje ih tvore. To je ujedno i jedini ljudski utjecaj koji je nepovratan. Uza sve probleme s kojima se čovječanstvo susreće, zašto bismo se trebali zabrinjavati zbog stanja žive Prirode? Kakve ima veze ako nekolicina, pa čak i polovica svih vrsta na Zemlji bude istrijebljena, što će se, po projekcijama znanstvenika, dogoditi do kraja ovog sto­ ljeća? Postoje mnogi razlozi koji su od temeljne važnosti za ljudsko blagostanje. Nezamislivo golemi izvori znanstvenih informacij a i bi­ ološkog bogatstva bit će uni šten i . Cijena u obliku i zgublj enih mo­ gućnosti bit će neizmjerno velika, a naši potomci bolje će je razu­ mjeti nego mi. Zauvijek će nestati neotkriveni lijekovi, usjevi, dr­ vena građa, vlakna, vegetacij a koja obnavlja tlo, zamjene za petrolej i drugi proizvodi i mogućnosti. Kritičari ekologije (štogod taj pretjerano korišteni izraz značio nismo li mi svi ekolozi?) obično odbacuju ono maleno i nepoznato što uglavnom klasificiraju u dvije kategorije, kukce i korov. Lako im je previdjeti činjenicu da ta stvorenj a čine najveći dio organizama i vrsta na Zemlji. Zaboravljaju, ako su ikada i znali, kako su proždr­ ljive gusjenice malo poznatog noćnog leptira iz američkih tropa spa­ sili australske pašnjake od pretjeranog širenja kaktusa, kako je ma­ dagaskarski "korov", ružičasti zimzelen, osigurao alkaloide koji li­ ječe većinu slučajeva Hodgkinsove bolesti i akutne dječje leukemije, kako je druga tvar iz slabo poznate norveške gljive omogućila indu­ striju presađivanj a organa, kako je kemikalija iz sline pij avica osi­ gurala tvar koja sprečava zgrušavanje krvi tijekom i nakon opera-

t E M lI B R I G A ?

35

Dijelovi

strukture koji definiraju pacifičku tisu iz Sjeverne Amerike, antikanceroznog agensa taksola. (Izvorna slika iz teksta Charlesa Spraguea Sarg e nta Silva of North America. 1 0 : plate 5 1 4 ( 1 896), repro­ ducirano u Eric Chi van, ur. Biodiversity: Its Importance to Human He­ alth (Harvard Medical School, Center for Health and t he Global Environment, 2(02), str. 1 9) izvor

,

cija, i tako dalje, kroz povijest o pronalaženju lijekova koja se pro­ te že od biljnih lijekova šamana Kamenog doba do čudesnih lijekova moderne biomedicinske znanosti. B udući da su nam nekultivirani prirodni ekosustavi vidljivi, lako j e uzeti zdravo za gotovo ekološke usluge koje pružaju čovječanstvu.

36

STVORENJE

Nekultivirane vrste obogaćuj u tlo, či ste vodu, oprašuju veći n u c vj et­ njača. S t varaj u i zrak koji dišemo. Bez tih fu nk c ija , o statak lj udske povijesti bio bi neu godan i kratak. Matrica koja održava naše posto­ janj e su zelene biljke, kao i legija mi kroorganiz am a i sitni beskra­ lježnjac i . Ti organizmi održavaju svijet zato što su tako genetički raznoliki, što im omogućuje podjelu uloga u ekosustavu do fi n og stupnja rezolucij e , i zato što ih ima tako mnogo da barem neki žive doslovno u svakom četvornom metru Zemljine površine. Njihove funkcij e u ekosustavu su redundantne: ako jedna vrsta nestane, često se j avlj a druga koja se proširi i barem djelomič n o zauzme njezi no mjesto. Sve zajedno , te vrste, uglav n om kukci i korov, upravljaj u svijetom točno onako kako bismo mi to željeli, zato što je čovječan­ stvo tij ekom prethistorije evolui ral o tako da ovisi o njihovom kom­ biniranom djelovanju i o sigurnosti koju biološka raznolikost pruža stabi l no sti s vijeta . Ž iva priroda nije ništa više od zajednice organizama u nekultivi­ ranom stanj u, i od fizičke i kemijske ravnoteže koju razne vrste ge­ neriraju međusobnom in terakcijom . No, ona nije i ništa manje od te zajednice i ravnoteže. Snaga žive Prirode leži u održivosti kroz slo­ ženost. Ako j e destabiliziramo tako što ćemo je degradirati u jedno ­ stavnije stanje, što nam je, čini se, namjera, rezultati bi mogli biti katastrofalni. To bi vjerojatno najviše pogodilo naj veće i naj slože­ nije org anizme, uključujući i ljudska bića . Malenim bićima koja upravlj aj u s vijetom trebali bismo iskazati više poštovanja. Kao entomolog, po slu žit ću se insektima da bih za­ govarao interese cjelokupne ugrožene Zemljine flore i faune. Razno­ likost insekata najveća je zabilježena raznolikost od svih organizama: ukupni broj vrsta klasificiranih u 2006 . iznosi oko 900.000. Potpun broj vrsta, koji kombinira i poznate vrste i one koje te k treba otkriti , mogao bi prema š iti 1 0 mi lijun a . Biomasa insekata je golema: oko milijun trilijuna insekata živo j e u bilo kojem trenutku. Samo mravi, kojih možda ima 10 tisuća trilijuna, teže otprilike kao 6,5 milijardi

ČEMU BRIG A ?

37

nematoda (oblića). specijalizirane za samostalni ili parazitski (Iz teksta Richarda C. Brusce i Garyja J. Brusce. Invertebrates

Tri vrste

život.

(Sunderland. Mass. : S inauer Associates. 1 990). str. 350).

ljudskih bića. Iako su te procjene još uvijek nesigurne (da se poslužim eufemizmom), nema sumnje da su insekti po ukupnoj masi pri vrhu ljestvice životinja. U biomasi. konkurencija su im veslonošci (mi­ nija tu rni morski ljuskaši). grinje (sitni člankonošci nalik paucima). i n a samom vrhu. nevjerojatni nematodni crvi. oblići čij a golema mno štva koja vjerojatno predstavljaju milijune vrsta. čine četiri pe­ ti ne od svih životinja na Zemlji. Može li itko vjerovati da su sva ta sit na stvorenja ovdje samo kako bi popunila prostor?

Lj udima su potrebni insekti da bi preživjeli. ali mi nismo potrebni

nj ima. Kad bi cjelokupno čovječanstvo sutra nestalo, malo je vj e-

38

STVORENJE

rojatno d a b i ijedna vrsta insekata izumrla, osim triju vrsta ljudske uši koja obitava na tijelu i glavi. Č ak i tada preživjele bi uši s go­ rila, koje su bliski rođaci ljudskih parazita i koje bi prenijeli barem nešto nalik drevnoj liniji. Za dva ili tri stoljeća nakon nestanka ljudi, ekosustavi svijeta regenerirali bi se uo bogalog sLanja bliskog rdvno­

teži kakva je postoj ala prije nekih deset tisuća godina, naravno bez mnogih vrsta čije smo izumiranje izazvali mi sami . No, kad bi nestali insekti, kopneni okoliš ubrzo bi kolabirao II kaos. Zamislite korake kataklizme koja bi se vjerojatno odvijala ti­ jekom prvih nekoliko desetljeća: Većina cvjetnjača koje su ostale bez oprašivača prestala bi se reproduci rati. Većina vrsta zeljastih biljaka upala bi u spiralu izumiranja. Gr­ mlje i drveće koje oprašuju kukci opstalo bi još nekoliko godina. u rijetkim slučajevima i nekoliko stoljeća. Velika većina ptica i drugih kopnenih kralježnjaka kojima je sada nedostupno lišće, voće i insekti kojima su se hranili. izumire za biljkama. Tlo ostaje uglavnom neobrađeno. što ubrzava propadanje biljaka. jer su insekti, a ne gujavice kao što se obično misli. najvažnije živo­ tinje koje preokreću i obnavljaju tlo. Populacije gljiva i bakterija šire se eksplozivno i ostaju na vr­ huncu tijekom nekoliko godina. hraneći se mrtvim b iljn im i životinj­ skim tvarima koje su se nagomilale. Trave koje oprašuje vjetar, kao i nekoliko vrsta paprati i zimze­ lenih biljaka, šire se preko najvećeg dijela deforestiranog terena, a zatim se njihov broj donekle smanjuje zbog opadanja kvalitete tla.

Č E M U BRIGA '/

39

Ljudska vrsta opstaje jer uspije va živjeti od žitarica koje se opra­ šuju \1e t rom kao i od izlova morske ribe. No, tijekom opće gladi u prvih nekoliko desetljeća, broj ljudi sm a njuje se na mali postotak od nekadašnjeg broja. Ratovi za kontrolu sve oskudnijih resursa, patnje ,

i vralOiomni pad

neviđene

u

u

srednjovjekovno barbarstvo dosežu

ra z

in e dotad

ljudskoj povijesti.

Jedva opstaj ući u razorenom svijetu, zatočeni u ekološkom mračnom dobu, preživjeli bi se molili za povratak korova i stje­

nica. Evo što že lim reči svojim scenarijem: budite oprezni s pesticidima.

Ni ne pomišljajte na smanjivanje svijeta kukaca. Ozbiljno bismo po­ griješili dopustivši čak i jednoj jedinoj od milijuna vrsta na Zemlji da

izumre. Odmah ču dodati da tu postoji vrlo mali broj iznimaka. Ja bih glasovao za uništavanje već spomenutih uši (argumenti protiv njih:

ograničene su na ljude, opasni su kožni nametnici, prijetnja su kva­ l iteti života i nositelj i bolesti). Isto tako, ne bih žalio za nestankom komaraca roda Anopheles gambiae iz Afrike, vrste specijalizirane za

ishranu ljudskom krvlju, pri č em u prenosi malignu malariju. Saču­ vaj mo nj iho v DNA za buduća istraživanja i pustimo ih da odu. Ne budimo zagovornici apsolutnog očuvanja kad je riječ o stvorenjima

specijaliziranima da se hrane ljudskim bićima.

U stvarnome svijetu postoj i potreba za kontrolom tek sitnog po­ stotka vrsta insekata, možda j edne od deset tisuća. koje su stalno štetne za ljude . U već ini slučaj eva, kontrolirati znači smanj iti, a ako

je moguće i izbrisati populacije tih vrsta u zemlj ama u kojima su stranci kamo su ih obično prenijeli ljudi kao slučajne autostopere.

Uzmimo. primj erice, uvezenog crvenog vatrenog mrava koji muči

j užni dio Sjedinjenih Država od 1 940-tih, a u novije se vrijeme pro­ širio odande do Kalifornije, Karipskih otoka, Australije, Novog Ze­ l anda i Kine. Tamo svake godine u poljoprivredi izaziva gubitke u

40

S TV O R E N J E

iznosima od više milijuna dolara. Njegovi ubodi s u bolni a ponekad i fatalni, obično kao rezultat anafilaktičkog šoka izazvanog otrovom. Potisnuo je neke endogene insekte i smanjio populaciju divlj ih ži­ votinja. Očito je da bi bilo mudro izbrisati osvajačke populacije cr­ veno g vatrenog mrava - kad bi cntomolozi samo mog li pronaći način za to. No, to ne vrijedi za j užni Brazil i sjevernu Argentinu, gdje taj mrav nije uvezena nego endogena vrsta, ekološki prilagođena miliju­ nima godina koevolucije s drugim endogenim vrstama. U njihovom južnoameričkom domu, oni su u ravnoteži s grabežlj i vcima, patoge­ nima i konkurencijom. Inače bi već odavno izumrli . U Sjedinjenim Državama, njihovih je neprij atelja manje, i slabij i su. Uklanjanje po­ pulacije vatrenih mrava bilo bi zdravo i za ljude i za okoliš država koje su kolonizira1i . Naprotiv, njihovo uklanjanje iz Južne Amerike moglo bi prouzročiti štetu ekosustavima u kojima su se koadaptirali

s drugim vrstama i gdje žive u skladu . Jedan od velikih izazova modernoj disciplini ekologije jest da ra­ zabere takve prednosti i mane žive Prirode kako bi bolj e definirala unutarnju strukturu biosfere. Postoji nada da će istraživači s vre­ menom saznati kako se ekosustavi sklapaju, kako se održavaju, i kako se točno destabiliziraju. Zemlj a je laboratorij u kojem je Priroda (ili, ako Vam, pastore, više odgovara, B og) postavila pred nas rezultate bezbrojnih eksperimenata. Ona nam govori - poslušajmo je.

5

TUĐi NSKI OSVAJAČi S PLAN ETA ZEMLJ E Svi stanovnici južnog dijela Sjedinjenih Država upoznali su se s va­ trenim mravima - i to osobno. Iako mogu biti iritantni, mogu nas na­ uč iti mnogo o tome kako živi svij et funkcionira ili ne funkcionira, a osim toga, postali su dio američkog folklora. I ja sam kao dječak intimno upoznao vatrene mrave tij ekom svojih izleta i povremeno sam ih proučavao tijekom svoj e znanstvene karijere. Ni jedan drugi kukac ne može bolje ilustrirati delikatnu složenost ekosustava i način na koji dolazak samo jedne tuđinske vrste može s lakoćom narušiti prirodnu ravnotežu. Nakon što sam napisao mnoga znanstvena iz­ vješća, mislio sam da sam završio s tim malenim bockavim demo­ nima. Smatrao sam da ne mogu više mnogo naučiti od nj ih, ali tada ih je j edan dojmljiv događaj vratio u moj život. Bio sam usred istraživanj a mrava na Karibima, i posve u sre­ dotočen na njih. od otoka do otoka. od Grenade na krajnjem jugu do Kube i Bahama na sjeveru . Cijeli arhipelag idealan je za izuča­ vanj e načina na koj i se biljke i životinje šire preku vode, kolonizi­ raju kopno i stvaraj u ekosustave, te načina na koji izumiru. Č etiri st otine sedamdeset i šest vrsta mrava koliko ih postoj i na otocima (po posljednjim podacima iz 2005 ), zahvalj uj ući svojem obi lj u i sveprisutnosti, odlični su subjekti za takvu ekološku analizu. Po-

42

STVO RENJE

kazalo s e d a ć e vatreni mravi igrati veliku ulogu u važnosti tog istraživanj a za lj ude. Evo moje priče. Jednog poslij epodneva, 1 0. ožujka 2003 . u društvu malene sku­ pine terenskih biologa, ušao sam u iskopane ruševine drevnog grada Concepcion de la Vega, smj eštenog u brdima zapadno od središnjeg dij ela Dominikanske Republike. Ravno pred nama ležala j e ruševna kamena utvrda izgrađena 1 496. po uputama samog Kolumba. S li­ jeve strane n alazili su se ostaci starog bunara, za koj eg se prič alo da su se nj ime služili franj evački svećenici naselj eni ovdje u osvit še­ snaestog stoljeća. S desne strane nalazila se zaravan koj a je mogla biti dio samostanskog vrta prij e no što su to mj esto i grad izgrađen oko njega tijekom zlatne groznice napušteni tijekom 1 530-tih . Jedan us amljeni suncokret rastao je na ogoljeloj površini zaravni. Vrvio je malenim tamnosmeđim mravima. U pazušcima listova na­ lazile su se obitelj i drvoskočaca, čudnih, dalekih rođaka ušenj aka s bodljama nalik peraj i morskog psa na leđima. Kad sam razmaknuo lišće da prikupim uzorke, mravi su

mi

prekrili ruke, grizući me i

ubadajući. Svaki ubod pekao je poput preblizu prinesene šibice, i od većine su nastali mali plikovi koj i su me svrbj eli j oš satima. Bilo j e očito d a mravi štite drvoskočce. Upravo u tom trenutku, u tim čudnim okolnostima, bio sam siguran da sam riješio tajnu staru

500 godina. Napokon, na vrhuncu velikog truda

koji sam uložio u istraživanje, mogao sam izvijestiti o uzroku prve eko­ loške krize koju su doživjeli europski doseljenici u Novom svijetu. Negdje oko 1 5 1 8 , mravlja pošast preplavila je tek rođenu španjolsku koloniju Hispaniolu. Tom je događaj u svjedočio Fray B artolome de Las Casas, precizni kroničar kolumbij ske Amerike ("koji jamči pred Božjom riječj u da j e sve što je rekao i opisao istina") i branitelj karip­ skih Indijanaca. Po mojem mišljenju, bio je to velik svetac, iako nikada nije kanoniziran. U svojoj

Povijesti Indija opisao je sljedeći prizor iz

samostana. "Ta pošast bila je beskraj no velik broj mrava koji su . . . grizli

TUĐINSKI OSVAJAtI S PLANETA ZEMLJE

43

i izaz ivali jaču bol od osa koje grizu i povređuju ljude. Nisu se mogli brani ti od tih mrava noću u krevetima, i nisu mogli preživjeti ako kre­ vete ne bi položili u četiri malena korita ispunjena vodom."

Na drugim mjestima, u novoosnovanom glavnom gradu, Santo 00mingu, i u drugim dijelovima onoga što je danas Dominikanska Repu­ blika, roj evi mrava uništili su sve vrtove i voćnjake. Dok se pošast ši­ naranči, nara i kasija bile su izbrisane. "Kao da je vatra pala s nebesa i spalila ih", jadikovao j e Fray Bartolome, "stajala su spaljena i isušena". Gubitak stabla kasija, izvora purgativa koj i se u velikim količinama koristio u Š panjolskoj , bio je osobito neugodan. Doselj enici, č ij i su prihodi od rudarenj a opali zato što su zlostavlja­ njem i bolestima gotovo istrijebili porobljene Taino Indijance, okre­ nuli su se toj kulturi kao važnom novom izvoru prihoda. Fray Bartolome vjerovao je da je pošast izraz Božjeg gnjeva zbog zlostavlj anja Tainoa. Š togod Španj olci mislili o uzroku, ub rzo su po­ tražili pomoć na najvišoj razini autoriteta: rila, cijele plantaže

Kad su građani Santo Dominga vidjeli kako ova pošast raste i koliko im šteti, i kad su uvidj eli da je ne mogu okončati na bilo koj i ljudima dostupan način, dogovorili su se da zatraže pomoć od Naj višeg suda. Načinili su veliku proce­ siju, preklinj ući Nebeskog oca da ih oslobodi od te pošasti koj a je nanij ela toliku štetu njihovim svjetovnim dobrima. Da bi brže dobili Božji blagoslov, odlučili su kao zagovor­ nika uzeti nekog sveca - onoga koj i se providnošću našega Gospodina pokaže najboljim za to. I tako, kad je proce sij a završila, jednoga dana, biskup, svećenici i cijeli grad izvu­ koše ždrij ebom litanij skog sveca koji će im biti zagovor­ nikom. Dobra kob dodijelila im je svetog Saturnina. Prihva­ tili su ga s veseljem i radošću kao svojeg zaštitnika i njemu u čast organizirali veliku svečanost, koju od tada održavaj u svake godine ...

44

S r V O R E )l I E

Fray Bartolome de Las Casas, povjesničar kolumbijske Amerike ( 1 484. 1 5 66) -

J zaista, prema Pray Bartolomeu, pošast se kao nekim čudom ubrzo počela povlačiti. Za nekoliko godina posađena su nova stabla koja su počela donositi plodove. Do dana današnjeg, stabla citrusa i kasije uspijevaju diljem Dominikanske Republike, i mravi im uglavnom ne nanose štetu. Dok se mravlja pošast povlačila na Hispanioli, pogodila je druga mjesta na Karibima. U prvoj polovici 1 6. stoljeća, najezda insekata pridonijela je 1 534. napuštanju sela Sevilla Nueva na Jamajci. Negdje u to vrijeme, rojevi mrava zaprijetili su plantažama kasava u današ­ njoj Loizi na Portoriku. Nakon što su izbor prepustili izvlačenj u ždri-

TUĐI N S K I OSV AIAtl

S

PLANETA ZEMLJ E

45

j ebom, ljudi su imenovali Svetog Patrika svoj im zaštitnikom. Kad je slična najezda pogodila Sancti Spiritus na Kubi, stanovništvo je pre­ selil o preko rijeke, a za zagovornicu je izabrana sveta Ana. U sedamnaestom stolj eću mravi su dosegli razinu blisku pošasti

na Barbadosu, što je

Ugan spomenuo u svojem opisu pri­ rodoslovne povijesti otoka iz 1 673. U osamnaestom stoljeću prava pošast pogodi la je Male Antile: Barbados 1 760, Martinique 1 763, i Grenadu 1 770. Na tom posljednjem otoku R. H. Schomburgk ka­ snije je zapisao II svojoj Povijesti Barbadosa iz 1 848. : "Sve plan­ taže šećera između St. Georgea i St. Johna, na prostoru od oko dva­ naest milj a uništene su jedna za drugom, a zemlja je krajnje osiro­ mašena." Mra v a je bilo tako mnogo, dodao je, da su prekrivali milje cesta. Otisci koje su stvarala kopita konja na cesti ostali bi vidljivi samo trenutak ili dva, nakon čega bi ih prekrili mravi. Niti jedan svetac nije izabran za spašavanje usjeva šećerne trske na Malim Antilima, ali ponuđene su velike nagrade u sluč aju Grenade, 20.000 funti - onome tko bi pronašao način zaustavljanj a mravl je poplave. Nitko nije otkrio način, ali n a kraju nije n i bilo po­ trebno. Na tim otocima, kao i na Hispanioli dva stoljeća ranije, po­ šast je prestala sama od sebe. Koja vrsta mrava je donijela pošast? Bio je to misterij identiteta, poput kriminalne istrage. Carl Linne, utemelj itelj modeme takso­ nomske klasifikacije, dao je 1 758. mravu latinsko ime Fonnica omni­ vora (mrav svejed). No, bilo je to sve što je učinio. Danas njegova l atinska dijagnoza ne daje jasnu idej u o identitetu vrste u modernim sustavima klasifikacije. Ni ja ni drugi entomolozi nismo uspjeli lo­ cirati autentične primjerke iz Linneove zbirke u Stockholmu ili Lon­ donu koji bi nam omogućili da točno utvrdimo vrstu. Stručnjaci za mrave u prošlosti, uključuj ući i učenog Williama Martona Wheelera, jednog od mojih prethodnika na mjestu pročelnika katedre za ento­ mologiju na Harvardu, nagađali su o tome koj a je od vrsta mrava j oš uvij ek prisutnih na Karibima počinitelj zločina, ali dokazi koje Richard

,

-

46

S T VO R E N J E

s u imali bili s u previše tanki i protUlječni d a b i i z njih izvukli neki čvrst zaključak. Kao što se na kraju pokazalo, Wheeler je bio blizu u članku napisanom 1 926. na tu temu, ali njegova nagađanja nisu bila posve točna. Da se poslužim analogijom iz sudnice, istražitelj i su od Wheelera dobili osumnj ičenike, ali ne i dovoljno dokaza da donesu presudu. Zagonetka karipske pošasti ima i povijesni značaj (primjerice, malo je drugih stvorenja za koje su zaduženi sveci). No, pored toga, rješenje te zagonetke važno je za naše opće razumijevanje n e sta bilnog okoliša. Koj i je mrav bio Formica omnivora? Zašto je broj tih mrava poprimio razmjere pošasti? I napokon, zašto se pošast po­ vukla nakon nekoliko godina ili desetljeća? Sredinom 1 990-tih želio sam vidjeti mogu li razriješiti ovaj stari neriješeni entomološki slučaj . S vremena na vrijeme, posjećivao sam otoke koje je pogađala pošast, istražujući sve vrste mrava koje sam mogao locirati u njihovim današnjim staništima. Proučavaj ući povijesnu literaturu, sastavio sam svaki raspoloživi djelić informa­ cija o pojavi i ponašanju mrava Formica omnivora. Prema tim in­ formacijama sastavio sam kratku listu, a zatim još kraću. Na kraju, nakon mnogo kolebanja i nekoliko neuspješnih pokušaja, zaključak sam donio na temelju onoga što sam otkrio u samostanu Concep­ cion de la Vega. Zaključio sam (kao i Wheeler uz manje dokaza) da je mrav koji je donio pošast u šesnaestom stoljeću bio tropski vatreni mrav. po­ znat entomolozima po znanstvenom imenu Soienopsis geminata, živi na krajnjem jugu Sjedinjenih Država, u Središnjoj Americi, i vjero­ jatno u tropskim dijelovima Južne Amerike, ali ljudi su ga svojim trgovačkim rutama prenijeli u velika područja tropskih i suptrop­ skih dijelova svijeta. To nije ista vrsta kao i uvezeni crveni vatreni mrav iz južnih Sjedinjenih Država. Dvije vrste vatrenih mrava naj­ bliže toj vrsti mogu se pronaći II jugozapadnim Sjedinjenim Drža­ vama. Tropski vatreni mrav možda je endogena vrsta i na Karibima. ­

TU Đ l l'S K I O S V A J A t i S PLANETA ZEMLJE

47

najmanju ruku, bio je tamo kad se iskrcao Kolumbo. Narod Taino imao je naziv koji se vjeroj atno odnosio na te mrave, jibijoa, a malo je vjemjatno da su taj naziv izmislili od 1 492. do 1532. kada su ih Španjolci definitivno istrijebili. Ako taj mrav i nije zaista endogena v r sta, barem potječe iz doba prije Kolumba. Preci Taina, Arawaci, prenijeli su ih slučaj no s otoka na otok duž lanca Malih Antila. Jedan U

o dličan kandidat za transportno vozilo bili bi naramci kasave, omi­

lje n og korjenastog povrća urođeničkih naroda s Kariba.

No, misterij se sada produbio. Ako su vatreni mravi živjeli u vr­

to vima Taina i oko njih, zašto su čekali Kolumbov dolazak da bi eruptirali u pošast? Uz pretpostavku da pošast nije bila Božja kazna za g eno ci d počinjen nad Tainima (ne mogu posve isključiti tu hipo­ tezu l), uzrok je morao ležati u nečemu što su Š panjolci učinili oko­ lišu . No nije se moglo raditi samo o sađenj u voćnjaka i vrtova. His­ paniolu je i prije španjolske okupacije već u velikoj mjeri kultivi­ ralo oko 400.000 Taina koji su živjeli ovdje. Kad sam ugledao mrave i drvoskočce u Concepcion de la Vegi, shvatio sam da rješenje leži u izgledu umirućih usjeva, koji su dje­ lo vali kao da s u spaljeni. To nije učinak koji izaziva bilo koja po­ znata vrsta mrava - oni vrlo rijetko konzumiraj u građevne sastojke biljke. No, j est učinak velikih najezda homopternih insekata koji sišu biljni sok, a u njih spadaju ušenjaci, crvci, Jjuskavi insekti - i drvo­ skočci. Vatreni mravi spadaj u u vrste mrava koji štite te insekte, a u zamjenu, homopterni insekti osiguravaju im tekući iscjedak bogat šećerom i aminokiselinama. Čini se da je najvjerojatniji uzrok po­ šasti bio dolazak jedne ili više vrsta jednakokrilnih homoptemih in­ sekata koje su bile nove na Hispanioli. Ti nametnici, koje su Š pa­ njolci slučajno donijeli na otok, i koji u početku nisu imali prirodnih neprijatelja u vidu parazita ili grabežljivaca, razmnožili su se u ve­ li kim razmjerima. U ovom slučaju, naj vj erojatnije sredstvo prije­ nosa bile su banane za pečenje donesene s Kanarskih otoka 1 5 1 6. kako bi bile kultivirane kao važan prehrambeni usjev. Mravi koji su

48

STVORENJE

profitirali od povećanih zaliha hrane raz­ množavali su se na svojim novim pašnja­ cima, a simbioza dviju vrsta kukaca iza­ zvala je pošast. Š panjolci, koj i nisu uočili homopteme sisače biljnog soka u mnoštvu drugih in­ sekata koj ima su vrvjeli njihovi usjevi, ili barem nisu shvatili njihov značaj , za sve su, što je razumljivo, okrivili mrave koj i opako bodu. Tek krajem osamnaestog sto­ ljeća, na Grenadi, prirodoslovci su počeli sumnjati da homoptemi insekti imaju veze s pošastima mrava na Karibima. Moja sigurnost u identitet taj anstvenih Formica omnivora iz Hispaniole u šesna­ Crvae (Pseudococcus estom stoljeću pojačala se nakon što sam longispinus). (Ljuba­ znošću CSIRO, Odjel za osobno svjedočio pošasti vatrenih mrava ­ entomologiju. Iz teksta gotovo od samog početka. Negdj e krajem T.E. Woodwarda, "He­ 1 920-tih ili početkom 1 930-tih, već spo­ miptera", ti Insects of menuti uvezeni crveni vatreni mrav (znan­ A ustralia (Melbourne: stveni naziv: Soienopsis invicta), slučajno University of Melbourne Press, 1 970), str. 429). je dospio u luku Mobile u Alabarni. Gotovo je sigurno da je došao prekomorskim putem u teretnim prostorima brodova, negdje iz svoje postojbine u središnjem Brazilu i sjevernoj Argentini, najvjerojatnije s brodskih linij a s rijeke Parana. Godine 1942, kao trlnaestogodišnjak, slučajno sam proučavao mrave za projekt i zv i đač a u s u sjedst v u u kojem sam živio, samo šest gradskih blokova od lučkih dokova Mobi1ea. Ot­ krio sam karakterističan visoki mravinjak uvezenog crvenog vatrenog mrava, što je jedna od prve dvije zabilješke o toj vrsti u Sjedinjenim Državama. Sedam godina kasnije, mravi su se proširili iz Mobilea u svim smjerovima u krugu od osamdeset milja, gradeći gustu mrežu

T U Đ i N S KI

OSVAJAti

S

49

PLANETA ZEMLJE

Radilica uvezenog crvenog vatrenog mrava ostavlja mirisni trag od novo­ pronađene hrane do gnijezda svoje kolonije. Feromon od kojeg se sastoji trag oslobađa se iz izvađene bodlje. (Nacrtao E. O. Wilson, iz teksta E.O. W i l sona, "Chemical Communication among Workers of the Fire Ant So-

lenopsis saevissima (Fr. Smith), 1 : Th e Organization of Mass - Foraging", A.nimal Behaviour l O, br. 1 - 2 ( 1 962): 1 34 - 47)

mrav i nj ak a

na livadama, polj ima i travnatim stazama. Dosegli su b rojku od pedeset ili više mravinjaka po jutru, a svaki je sadržav ao oko 200.000 opakih radilica. Moglo bi se reći da je njihova brojka dosegla razmjere pošasti možda ne tako teške kao što je bila pošast običnih vatre ni h mrava u Hispanioli še sn aestog stoljeća, ali dovoljne da izazove paniku i velike probleme U p rolj eće te godine 1 949, bio sam na četvrtoj godini Sveučilišta u Al ab ami duboko uronjen u izučavanje entomologije, s posebnim interesom za biologij u mrava. Konzervatorski odj el Alabame zapo­ slio me da provedem istraživanj e uvezenih crvenih vatrenih mrava i njihovog utjecaja na okoliš. Još mi nije bilo ni dvadeset god i na a već sam dobio svoj prvi posao kao entomolog ! Mnogo sam dugovao vatrenim mravima. Shvatio sam da zaista mogu živjeti od svoje dje­ čač ke strasti. Obil azeć i pogođeno područje, u društvu kolege stu­ denta, Jima E ad sa ubrzo sam potvrdi o prethodna zloslutna izvješća. Mravi koje sam promatrao na terenu, i provje rio laboratorij skim ek­ s p e rim ent ima nanosili su z n ačajnu štetu u sjevima, osobito vrto­ vima, odnoseći sjemenje i jedući klice niknule iz zrnja. Zabilježio sam mnoge slučajeve insekata koji su napali ptiće virdžinijske pre,

.

,

,

,

,

,

STVOR E N J E

50

pelice i drugih ptica koje s u s e gnijezdile n a tlu i l i u blizini tla. Vidio sam kako mravi i nj ihovi veliki mravinjaci često otežavaju oranje, košnju i žetvu . Primijetio sam da ponekad ulaze i u kuće, osobito u seoskim područjima. Sve te probleme potvrdili su i kasnij i istraži ­ vači. Novij a istraživanja otkrila su mnogo više toga. Vatreni mravi mijenjaju okoliš smanjuj ući broj i raznolikost mnogih vrsta insekata i drugih beskralježnjaka, kao i reptila, a dovolj no su moćni čak i da potisnu ili smanje populacije miševa i j elena. Mali postotak lj udi, srećom ispod

1 %,

razvija alergij sku reakcij u na nj ihov otrov.

Š ala koj a se danas prepričava u krajevima u kojima žive vatreni mravi j est da se ime slavnog nametnika izgovara "far aint" ant",

(od

"fire

vatreni mrav", op. prev). Osoba koj a priča šalu brzo dodaje:

"Ovdje ne govorimo o j užnj ačkom dijalektu - želimo reći da su mravi došli izdaleka ("far") i da se ne vraćaj u natrag ("ai n ' t going back") . Pokazalo s e d a je t o eufemizam. Uvezeni crveni vatreni mravi gtovo su nezaustavljivi. Dostojni su svojeg latinskog znanstvenog nazi va ,

invicta - nepobj edivi. Jednom udomaćena, populacija mrava širila se kroz države Meksičkog zalj eva, a kretala se i prema sjeveru, sve dok se zimski mraz nije pokazao preoštrim za njihovu fiziologiju prila­ gođenu toploj klimi. Sada je traj no nastanjen na području od ravnica Sjeverne Caroline do središnjeg Teksasa, i na jugu, u cijeloj Floridi . Tijekom

1 980-tih

prešao je i na Portoriko, kamo je nesumnjivo pre­

nesen trgovačkim rutama, a od tada se poj avio i na Bahamima, di­ jelovima Malih Antila i Trinidadu . Tijekom

1 990-tih

kolonizirao je

okrug Orange u Kaliforniji. Kao što sam nedavno rekao svojim kole­ gama entomolozima na Kalifornij skom sveučilištu u Davisu, u Central Valleyu : "Najprije ćete začuti šištanje s juga, a zatim će biti

ovdje."

Pokazalo se da su svi ti događaj i tek prvo poglavlje epa o mrav­ ljoj pošasti . Sastavljaj ući sve dije10ve u pokušaju da dokažem iden­ titet karipske vrste, shvatio sam da dokazi još uvijek sadrže dvije ne­ logičnosti . Prvo, mravi koj i su preplavili Barbados, Grenadu i Mar­ tinique sredinom

1 8.

stolj eća nisu ubadali, ili barem tog vrlo upe-

TUĐINSKI

O S V A J A t. I

S

P L A N ETA ZEMLJE

51

čatlj i vog obilježja vatrenih mrava nema u zapisima i z tog vremena. K a d vas vatreni mrav ubode, što je neizbježno prilikom bliskog kontakta, sigurno je da ćete to iskustvo spomenuti u budućim tek­ sto vima. Drugo, Richard Ligon, koji je 1 673. opisivao vrstu koj a se p roširila do razmjera pošasti, ili gotovo toliko, izvijestio je da su ti mravi, kad bi pronašli komadić hrane pretežak da ga ponese jedan mrav (poput mrtvih žohara koje je iz zabave gnječio i njima hranio mrave), podizali hranu zajedno i nosili je u svoje mravinjake. Za ra­ zliku od toga, vatreni mravi ili vuku velike komade hrane, ili ih na­ režu na manje dijelove koje mogu nositi pojedini mravi . Postalo je jasno da su pošasti u Karibima izazvale dvije vrste mrava: vatreni mravi u šesnaestom stoljeću na Hispanioli, a neka druga vrsta otprilike stoljeće kasnije na j ugu manjih otoka Malih An ­ tila. U ovom drugom slučaju, glavni i doslovno jedini osumnj ičenici su vrste Pheidole mrava. Rod mrava Pheidole najbrojniji je i najra­ znolikij i na Zapadnoj hemisferi, sa 624 vrste poznate znanosti. Bu­ dući da sam upravo završio detaljnu studiju svih tih vrsta, uključu­ j ući i opis 344 vrste nove u znanosti, odmah sam shvatio da su mo­ guća dva kandidata: Jelskijev pheidole (znanstveni naziv: Pheidole jelsk;;) i pheidole mrav velike glave (Pheidole megacephaUa). Vrstu Pheidole jelskii brzo sam eliminirao. Iako je ta endogena vrsta jedna od najbrojnijih i najraširenijih mravljih vrsta Novog svi­ jeta, te iako je rasprostranjena diljem Kariba, u drugim detalj ima ne odgovara povijesnom profIlu vrste koja je izazvala pošast. Oni g rade mravinjake u obliku kratera na otvorenim poljima, ne ulaze u kuće i ne skupljaju se u velikom broju. S druge strane, Pheidole megacephalia odgovara profilu gotovo savršeno. Ova tuđinska vrsta afričkog podrijetla gnijezdi se u korijenju drveća i u šećernoj trski, na način koji je zabilježen kod mrava-izazivača pošasti, i često je kućni nametnik, kao što je opisano u Ligonovim izvješćima iz se­ damnaestog stoljeća. Nadalje, tvori gigantske, trajne kolonije koje mo g u u potpunosti zavladati izoliranim područjima. Takvu super-

STVORENJE

52

u Dry Tortugas n a Flo­ na Bennudi i na Culebriti

kolonij u pronašao sam na Loggerhead Keyu ridi, a drugi entomolozi pronalazi J i su ih

u blizini Portorika. U nekim drugim dijelov ima svijeta, uklj učujući

i Havaje, broj ti h mrava poslj ednj ih je godina dosegao razmjere po­ šasti . ili goto vo

lakve razmj ere.

Ako je tuđinski

Pheidole megacephalia zaista bio drugi mrav -

izazivač pošasti, još jedno neobično obilježje mrava s Kariba dobiva obj ašnjenje. Tri najgore epidemije nakon

1 6.

stolj eća, one na B ar­

badosu, Grenadi i Martiniqueu, dogodile su se od

1 760.

do

1 770,

drugim riječima, u razdoblju od deset godina, i sve su bile usredoto­ čene na polja šećerne trske . Teško je obj asniti taj fenomen. osim re­ lativno kasnim dolaskom tuđinca

-

ili samog Pheidole megacephala

ili, što je vjerojatnije, budući da je mrav već bio prisutan na B arba­ dosu sredinom

17.

stoljeća, novopridošlih homopternih kukaca s ko­

jima su ušli u simbiozu. Ovo drugo obj ašnjenje potvrđuje i činjenica

da je pošast bila usredotočena l ici mogu razmnožavati

u

na polja

trske,

gdj e

se ti jednakokri­

velikom broj u .

Od malo manje o d dvanaest ti suća mravljih vrsta poznatih svi­ j etu, samo trinaest vrsta postalo j e invazivno, tako što su se ukr­

cali

na trgovačke rute, kolonizirali nova područja, a zatim izazvali

znatnu ekološku ili ekonomsku štetu . Većina tih vrsta u nekom tre­ nutku poprimila je razmjere pošasti . Pored vatrenih mrava

i

konji­

glavih mrava, u tu izabranu skupinu spada i tajanstveni ninda mrav

(Monomorium destructor) na Zelenortskom otočju, i maleni vatreni mrav ( Wasmannia auropunctata) koji uništava insekte i druge male životinje na Galapagoskom otočj u , Novoj Kaledoniji i drugim trop­ skim lokal iteti ma. Argentinski mrav (Linepithema humile). još jedan kozmopolitski mrav nametnik, bio je pošast Madeire i dijelova Au­ stralije, Južnoafričke Republike i Kalifornij e . N e iznenađuj e što tako sitni kukci imaju

tako velik

utj ecaj . Uo­

stalom, mravi spadaj u u dominantne malene životinj e na planetu . U Amazonskoj prašumi gdj e je fenomen mjeren, oni čine trećinu

TUUIN S K I O S V A J A t i S rLA N ETA ZEMLJ E

53

brazi lskoj Amazoni , i vjeroj atno mnogim dru g i m stan i šti ma mravi su četiri puta te ži od svih dru g i h kopnenih kralježnjaka zajedno (sisavaca. ptica, gmazova j vodozemaca). (Crtež: Katherine Brown Wing, u E. O. Wilson, Success and Dominance in Ecosystems (OldendorflLuhe, Njemačka: Ekološki institut, 1 990). str. 5 ) . U

,

-

ukupne mase svih insekata, a zajedno s termitima čine više od če­ tvrtine ukupne mase svih životinja, kralježnjaka i beskralježnjaka. zajedno. Te brojke vjerojatno su takve i u drugim staništima, barem u savanama, pustinj ama. pa čak i šumama umjereno tople klime. Mravi preokreću više zemlje od gujavica. i glavni su grabežljivci i strvinari malih životinja u većini staništa. Upitno je bi li čovječan­ stvo moglo preživjeti bez njih, čak i kad bi druge vrste insekata op­ stale. Mravi su, zbog svoje ekološke nadmoći, životinje koje ljudi prenose češće od svih drugih vrsta. Štoviše. na svaku štetnu vrstu , postoji barem deset tuđinskih vrsta udomaćenih u jednom ili drugom d ijelu svijeta (osobito u jugoistočnim Sjedinjenim Državama) koje nisu pošast - barem ne još. Priča o mravima važan je odraz onoga što se događa s ostatkom živ ota na planetu. Dok rastu globalizacija, međunarodna trgovina

54

STVORENJE

i putovanj a, raste i brzina širenja tuđinskih vrsta do koje dolazi kao rezultat ljudske aktivnosti. Sve države svij eta uglavnom su ne­ svjesni domaćini rastućoj plimi tih tuđinaca. Broj doseljenih vrsta bilj aka, životinja i mikroorganizama koji je federalna vlada objavila u 1 993. i z no si o j e 4500, u usporedbi s oko 200.000 poznatih endo­ genih vrsta. No, to je sigurno nepotpuna broj ka. Pravi broj uljeza, kad se uračunaju rijetke i još uvijek skrivene vrste malenih beskra­ lježnj aka i mikroba, mogao bi iznositi desetke tisuća. Na Havajima koji su naj više biološki preobražena američka savezna država, ve­ ćina udomaćenih kopnenih ptičjih vrsta i gotovo polovica vrsta bi­ ljaka tuđinke su. Tuđinske vrste osvaj ale su Sjedinjene Države tijekom cijele po­ vijesti. Kad su na popis uključeni poljoprivredni nametnici i agensi egzotičnih ljudskih bolesti, ukupni troškovi svake godine iznose sto­ tine milijardi dolara. Š teta je višestruka. Primjerice, azijska gljivica izbrisala je američki kesten, dominantno drvo istočnih američkih šuma početkom 20. stoljeća. Zebraste dagnje iz Crnog ili Kaspij­ skog mora, koje se šire s mjesta na Velikim jezerima na koje su do­ spjele u Ameriku, sada začepljuju ulazne ventile električnih pogona i mijenjaju slatkovodne ekosustave. No, vrsta koja najviše ledi moje zaštitarsko srce je smeđi drvolaz iz jugozapadnog Tihog oceana. U nekoliko desetljeća nakon što je donesen na Guam nakon Drugog svjetskog rata, ta je zmija posve izbrisala svih deset domaćih vrsta šumskih ptica koje su živjele na otoku, uključujući i tri vrste koje se ne mogu naći nigdje drugdje na svijetu. Kao da to nije dovoljno loše, te su zmije i otrovne, mogu narasti preko tri metra, i povre­ meno ulaze u kuće. Ti su osvajači samo prethodnica. Među drugim novijim doselje­ nicima koji udobno žive u Sjedinjenim Državama'nalaze se i tigrasti komarci, formoski termiti ("termiti koj i su poj eli New Orleans"), zmijoglave ribe koje skaču iz lokve u lokvu, mikonija ("zeleni rak" grmlja i drveća), i adelgid balzamovog drveta, jednakokrilac nalik

TUĐi N S K I

OSVAJAČi

S

PLANETA ZEMLJE

55

ušenjcu koji je uništio velik dio jel i n ih šuma u južnom Appalachianu. počeo sam sve više perverzno uživati u povezivanju naslova pet no­ vijih ci vrlo dobrih) knjiga koje detaljno opisuju utjecaj osvajačkih vrsta, kako bih u j ednoj rečenici ispričao priču: Tuđinski osvajači su

oblik Biološkog zagađenja; kao Stranci

nica, postali su Najmanje poželjni

u

raju i Život izvan gra­

Americi. Dilj em svijeta, osvajačke vrste drugi su po redu uzrok izumiranja domaćih vrsta, odmah nakon uništenj a staništa uslijed ljudske ak­ tivnosti. Dugoročno gledano, one polako mijenjaju biološku kvali­ tetu našeg planeta. Budući da smo ih tek djelomice uspij evali kon­ trolirati, u većini slučaj eva nemamo izbora osim da pričekamo da se smire, što su učinili ljudi na karipskim otocima s tropskim vatrenim mravom i njegovim vjerojatnim simbiontom. Nakon određenog vre­ mena, uglavnom se priviknu na život unutar ekosusutava, ili barem II onome što je preostalo od ekosustava koje su ugrozili. Razlozi povlačenja osvajača uglavnom su nepoznati. Vj e roj atn o uklj učuj u povećanje broja i učinkovitosti parazita, grabežlj ivaca i konkurentskih vrsta koje im se mogu prilagoditi . Koliko dugo traje taj proces? Rani kroničari nisu to zabilježili, ali mravima koj i su iza­ zvali pošast na Karibima očito je trebalo od nekoliko godina do ne­ koliko desetljeća da im se broj vrati na barem donekle normalnu ra­ zinu. Nakon šezdeset godina, čini se da se brojke uvezenog crvenog vatrenog mrava pomalo smanjuju u južnom dijelu Sjedinjenih Dr­ u

žava. U ovom slučaju, veliki napori uloženi u ostvarivanje kontrole i mali su barem lokalni učinak. Dugoročno gledano, najgori učinak rastuće plime tuđinaca j est homogenizacija Zemljinih ekosustava. Dok se domaće vrste povlače i nestaju i dok ih mijenjaju nadmoćni tuđinski konkurenti iz drugih zemalja, globalna biološka raznolikost smanjuj e se, a s njom i ra­ zlike u životnim oblicima od jednog mjesta do drugoga. Ptica naran­ často-crvene glave koja leti kroz gotovo posve tuđinsku prašumu u nizinama Oahua ista je ptica koju ćete vidjeti u južnoj Floridi, kao

56

STVOR E N J E

i u njezinom domu, u Brazilu . Prelijepa purpurna vrbica koja krasi močvarne livade Sjeverne Amerike gdje je potisnula domaće biljke, ista je vrsta koja nastanjuje područje od svoje domovine, Europe, do Japana, i ispostave u Etiopiji, Australiji i Novom Zelandu. Homogenizacija biosfere je bolna i skupa za našu vrstu i bit će to sve više i više. Ako je želimo obuzdati, morat ćemo naučiti nešto više o biološkoj raznolikosti i o onome što se događa tom najdrago­ cjenijem prirodnom resursu. Razmislimo o tome što mi i drugi tu­ đinci činimo ostalim živim bićima - i sami sebi.

B

DVIJE VELIČANSTVEN E ŽiVOTI NJE PASTORE ! Nema riječi ni umj etničkih dj ela koj a b i mogla prikazati pu nu dubinu i složenost živoga svij eta - čega su biolozi sve više svjesni. Ako j e čudo fenomen koj i ne možemo razumjeti, onda su sve vrste živih bića nekakvo čudo . S vaki organizam je, zahvalj uj ući uvj etima koj i su ga stvorili, pusve jedinstven i teško

pokazuje svoj a

dij agnostička obilježj a. Da bih poj asnio ovu važnu činjenicu, opisat ću vam dvij e vrste za koj e sam osobno veoma zainteresiran.

ŽDERONJA Nikada nisam vidio divlj eg žderonj u , a nadam se da nikada i neću. Ovaj lasici nalik sisavac iz sjevernih šuma legendaran je po svoj oj žestini, lukavstvu i neuhvatlj i vosti . Zbijena tij ela, dug od c m , težak

10

do

20

90

do

1 20

kg, on je jedan od najmanj ih vrhunskih grabe­

žlj ivaca na Zemlj i . Hrani se svime, od štakora do jelena. Može otj e­ rati pume i vučje čopore od oborenog plij ena, i vući strvinu triput težu od sebe. Irna čupavo, gusto crno krzno, ali to nije životinj a koju bi ste željeli pogladiti. Ima oštre zube, kandže grabežlj ivea koj e može u vlačiti, i l ice minij aturnog medvjeda. Hoda punim stopalima, nisko

58

STVORENJ�

u z zemlju, tako d a i kada stane mirno, čini s e kao d a je spreman na skok. Američki prirodoslovac Ernest Thompson Seton o toj je vrsti 1 908 . napisao: Zamislite lasicu - a većina nas to može, jer sreli smo tog malenog razornog demona, taj maleni atom nepokoleblj ive hrabrosti, taj simbol pokolja, neumornosti i neprekidne, ne­ vjerojatne aktivnosti - zamislite taj komadić demonskoga gnjeva, uvećaj te ga pedeset puta i dobit ćete nešto nalik žderonji. Njegovi drugi naz i vi - vražji medvjed, medvjed - smrdljivac, car­ cajou. pa čak i njegovo prijeteće znanstveno ime Gulo guio, govore o j azu koj i postoj i između žderonje i čovj eka. Tome pridodajte i či­ njenicu da ga je vrlo teško zamijetiti u divlj ini . Pojedine životinje su usamljenički tipovi i izrazito sklone skri­ vanju od ljudi . Lutaj u nadaleko i naširoko - danas su ovdje, sutra ondje, a prekosutra odu zauvijek.

Žderonja (Slika iz teksta A Field Guide to Mammals of Britain and Eu­ rope F. H. van den Brinka, preveli Hans Kruuk j H.N. Southern. ilu­ strirao Paul Parruel (Boston: Houghton Mifflin, 1 968»

DVIJE V ELIĆA NSTVENE ŽiVOTINJE

59

Međutim, divlj ačko ponašanje nije razlog zbog koj ega želim izbj eć i žderonju. Razlog j e taj što j e za mene

Gulo gulo utj elov­

ljenj e divlj ine i znam da na Zemlji još uvij ek ima neograničenih staništa ako tamo lutaju žderonje. Nadam se da će se održati u go­

lemi m subarktičkim šumama, negdje u Sjevernoj Americi ili Eura ­ zij i , na mj estima previše udaljenima da bi se do nj ih lako došlo vozi­

lima ili pješice. Biolozi koj i proučavaju divlj e životinje moraju znati općenito broj no stanje žderonj a da bi spasili vrstu,

ali

nadam se da

će uvij ek postoj ati nedostupni dijelovi njegovog stani šta, zatvoreni za trapere. pa čak: i znanstvenike. Molim vas, neka žderonja barem djelomično ostane tajna ! Jednog dana, dok sam bio u posjetu Sveučilištu Montane u Mi­ ssouli, jedan profesor biologije i spričao

mi

j e priču kakvu naj više

vol i m čuti . Jedan susjed, rekao je, u dvorištu j e imao zamke s ka­ merama.

Ta kuća

nalazila se II blizini granice Divlj ine Rattlesnake.

koj a se proteže od Missoule kroz pošumljeni koridor sjevernog Stj e­ nj aka. Zamka s kamerom fotografIra životinje koje dotaknu žicu ili prekinu elektronsku zraku. Osobito je dobra za fotografiranje rij etkih

i plašljivih noćnih životinja koje se inače ne mogu vidjeti . Između ostalih tragova iz posljednjih nekoliko noći, rekao je moj prij atelj,

bili

su - zamisli - tragovi

od njih zaluta u četrdeset

žderonje ! Rijetko se kada događa da neki i osam saveznih država SAD-a iz svojih

krajeva u kanadskim provincijama. Izgledi da ikada vidite neki pri­ mjerak uživo minimalni su, no uzbudljiva je i sama spoznaja da po­ stoje, i da možda katkad neopazice posj ete naše susjedstvo. Netom spomenuti upad i l u strira ono što ekološka etika zove Učinkom grizlija. Neke rijetke životinje možda nećemo nikada osobno vi djeti - primj erice, vukove, bjelokosne dj etliće, pande. gorile, di­ vovske lignje, velike bijele morske pse i grizlije - ali one su nam potrebne kao simboli. One označavaju taj anstvenost svijeta. One su dragulji u kruni Stvorenja. Sama spoznaja da su žive i zdrave važna

je za duh, za cjelovitost naših

života. Ako su one žive, živa je i Pri-

60

STVORENJE

roda. Naš ć e svijet zasigurno biti siguran, i nama će biti bolje zbog toga. Zamislite šok koji bi izazvao ovaj naslov: POSUEDNJI TIGAR USTRUELJEN, KAŽU D A JE VRS T A S ADA ISTRIJEBLJENA.

ROGU LJASTI

M R AV

Evo kako j a gledam živuće vrste: kao remek-djela, legende. Nadam se da ću živjeti dovoljno dugo da vidim kako se Učinak grizlij a pre­ nosi i na neke male životinje. Istina, ta je sklonost stečeni ukus, ali i ona može imati snažan emocionalni učinak. Moj omiljeni primjer su mravi koji pripadaju rodu Thaumatomyrmex. To znanstveno ime, uzeto iz grčkog, znači "čudesni mrav". Rod se sastoji od desetak vrsta rasprostranjenih u raznim tropskim krajevima Novog svijeta. To su najrjeđi mravi na svijetu, ili barem spadaj u u najrjeđe. U svojoj ci­ jeloj karijeri, tijekom čestih putovanja na mjesta gdje bih mogao naći Thaumatomyrmex, pronašao sam točno dva primjerka. Pronalaženje samo jednog primjerka - ili, što je još dramatičnije, cijele kolonije - velika je vijest među specij alistima za biologij u mrava, što, istini za volju, nije velika skupina ljudi. Thaumatomyrmex nisu stereotipni mravi, onaj poznati tip koji se roji po mirisnim tragovima iz svojih zemljanih mravinjaka u šumama i polj ima. Kolonije Thaumatomyrmexa su sitne, i sastoje se od naj­ više deset do dvadeset jedinki koje se kriju u uniformiranim gnijez­ dima u komadima trulog drveta na tlu tropske šume. Jedinke same tragaju za hranom. Ne slijede tragove, a svoj plijen svaki od njih nosi kući sam, bez pomoći drugih mrava iz mravinj aka. Slava Thaumatomyrmexa među poznavateljima mrava ne proi­ zlazi iz njihove rijetkosti, nego iz njihove bizarne anatomije. Njihove glave nimalo ne sliče glavama bilo koje druge poznate vrste mrava: kratke su, konkavne sprijeda, i imaj u goleme čelj usti koje sliče vi­ lama. Zubi, ili bodlje vila. ponekad su tako dugački da je, kad su če -

DVIJ E

V E L I C A N S T V E N E Ž I VOTI N S E

61

Glava Thaumatomyrmex paiudis, s Isla Tortule, Venezuela. (Iz teksta Neala Webera, ''The Genus Thaumatomyrmex Mayr with Description of a Venezuelan Species (Hym.: Fonnicidae)," Boletin de Entomologia Ve­ nezolana 1 , br. 2 ( 1 942) : 65 - 7 1 ) .

ljusti zatvorene, najveći par zakrivlj en sve do druge strane glave i viri iza stražnjeg ruba. Koja je funkcija tih čudnih instrumenata? To je

zaista dobro pitanje. Mirmekolozi su proučavali mnoge vrste mrava neobično oblikovanim čeljustima i uvijek se pokazalo da njihove specifičnosti imaju neku vrlo specijaliziranu svrhu. Vojnici mrava ratnika koriste se svoj im srpasti m mandibulama u bici, probijajući kožu protivnika vrhovima oštrim poput igle. Amazonski mrav Po­ lygerus ima mandibulu oblikovanu poput sablje kojom ubija brani­ telje tijekom lova na roblje. Mravi iz nekoliko rodova love plijen du­ gačkim čeljustima koje se zatvaraju poput klopki. Kod barem j edne od tih vrsta zubi bi se kretali brže od metka da je mrav velik poput čovjeka. Zatvaranje zuba razmjerno je najbrži pokret poznat u živo­ tinj skom svij etu . Č eljusti Thaumatomyrmexa ne sliče niti jednom od tih oblika. Č emu onda služe? U pokušaju da to otkrijem, jednom sam se če­ tiri dana probijao kroz kostarikansku prašumu gdje su entomolozi s

62

STVOR ENJE

u prošlosti pronašli neke primjerke. Frustriran i utučen, nisam pro­ našao niti jednu radilicu. Tada sam obj avio apel u Notes from Un­ derground, biltenu mravljih biologa. Napisao sam da u vezi mrava postoji nekoliko stvari koje bih najviše htio znati prije no što odem u onu Veliku nebesku prašumu. Jedna od taj ni koju bih htio riješiti radi duševnog mira jest što Thaumatomyrmex radi sa svojim čelju­ stima nalik vilama. Apel je uspio. Mladim znanstvenicima ništa nije draže od toga da pokažu starijima što znaju. Nedugo nakon toga, dva (mlada) bra­ zilska entomologa ugledala su Thaumatomyrmexa kako nosi plijen. Uspjeli su ga pratiti sve do njegova gnijezda. Evo što su pronašli a što je kasnije na lokalitetu u Amazoni potvrdio jedan njemački en­ tomolog. Thaumatomyrmex je grabežljivac specijaliziran za lov na poliksenidne milipede. Većina milipeda, popularno poznatih kao "ti­ sućunoge", prekrivena je čvrstim hitinskim oklopnim pločama koje ih štite od napada mrava i drugih neprijatelja. Poliksenidi imaju me­ kanu kožu, a umjesto toga ih štiti gusti ogrtač dugačkih čekinj a. One su dikobrazi svijeta milipeda. Radilice Thaumatomyrmexa su lovci na dikobraze. Oni provuku zupce svojih vila kroz čekinje, probodu tijela poliksenida i odnesu ih kući. Tamo skinu čekinje specijalizi­ ranim četkama na prednjim nogama, poput farmera koji čerupaju kokoši. N ak o n toga, izrežu milipede i podij ele hranu s drugim mra­ vima iz gnijezda.

NAJVEĆE NASLJ EĐE Za profesionalne prirodoslovce, kao i za ozbiljne amatere, postoje bezbrojna čuda poput onih koja obilježavaju žderonje i mrave Tha­ umatomyrmex. Po znanstvenoj važnosti, ona variraju od nevažnih pa sve do otkrića koja mijenjaju paradigme, a javlj aju se u organizmima od bakterija do kitova i od algi do sekvoj a. Za one koji vole pusto-

D V I J E V E L I {: A N S T V E N E Ž i V O T I N J E

63

i i zazove s tv arn og svijeta, tjelesne i duhovne, Priroda je raj n a Zemlji. U tome se, pastore, zacijelo slažemo. Vj e rov al i vi da su Stvorenja pos tav ljena na ovaj planet jednim činom Božjim, ili pri­ lo vine

hvaćali znanstvene dokaze da je evoluirala autonomno tijekom mi­ lij ardi godina. ona su najveće na�]jeđe dano čovječanstvu, zaj ed n o s umom koji je u stanju razmišlj ati.

7

N E UKROĆENA PRI RODA I LJ U DSKA PRI RODA NAŠ ODNOS S PRIRODOM iskonske je naravi . Emocije koj e zaziva na­ stale su tij ekom zaboravlj ene prethistorije čovj ečanstva, i zato su

tako duboke i sjenovite. Poput djetinjih iskustava izgubljenih iz svje­ snog pamćenj a, lj udi ih često osjećaj u , ali rijetko kada artikuliraj u . Na naj v išoj lj udskoj razini izražaj nosti, t o pokušavaju pj esnici. Oni znaju da se nešto fundamentalno kreće ispod površine naših svjesnih umova, nešto što je vrijedno spašavanj a . To zaziva nešto od one du­ hovnosti koju Vi i ja, pastore, dij elimo. Na taj način rođena je drukčij a vrsta knj iževnosti , a s nj om i te­ žnj a za očuvanjem Prirode. George CatIin, naj v ažnij i portretist ame­ ričkih Indij anaca, izrazio je sj aj no taj kreativni poticaj u svojim bi­ lješkama iz 1 84 1 . : Mnogo j e sirovosti i divlj ine u djelu Prirode kojem j e su­ đeno da p adne pred s mrtonosnom sj ekirom i razornim ru­ kama čovjeka koj i kultivira. Među nj ezinim redovima

živih.

životinja i ljudi , često pronalazimo plemenite otiske, ili preli­ jepe boje, koj i privlače naše divlj enje, a čak i u nadmoćnom maršu civiliziranih poboljšanj a i unapređenja, volimo uži-

66

S n'O R E N J E

vati

u

nj ihovom postoj anj u . i truditi s e d a bismo i h očuvali

u njihovoj primitivnoj sirovosti . Gravitacij ska privlačnost koju Priroda ima na lj udsku psihu može se izraziti jedinstvenim, modernijim izrazom,

biojiiija, koji sam 1 984.

definirao kao urođenu težnju povezivanj u sa životom i ži votnim pro­ cesima. Od dj etinj stva do starosti, lj ude diljem svijeta privlače druge vrste . Cij eni se novost i raznolikost života.

U današnje

vrijeme, riječ

"izvanzemalj sko" snažno asocira na bezbrojne s like j oš uvijek nei­ straženog ži vota, zamjenj uj ući stari , nekad moćan izraz "egzotično" koji je nekad odvlačio putnike na još bezimene otoke i u i zolirane džungle. Istraži vati i povezi vati se sa životom, pretvarati živa stvo­ renj a u metafore bremenite emocij ama, unositi ih u mitologij u i reli­ giju - to su lako prepoznatlj i vi fundamentalni procesi biofilične kul­ turne evolucije. Povezivanje ima moralnu poslj edic u : što bolje ra­

širi i uklj u­ i to v eću važnost pridaj emo nj ima,

zumijemo druge oblike života, to se više naša spoznaj a čuje nj ihovu golemu raznolikost, a ti me neizbježno i sami sebi.

Poj avile su se dvije nove akademske discipline koje se na sustavan način bave srodnim temama - biofilijom i očuvanjem prirode. Eko­ loška psihologija pokriva sve aspekte odnosa ljudskog mentalnog ra­ zvoj a s okolišem. Konzervacionistička psihologij a se, pak, usredo­ točuj e na mnoge aspekte biofilije kako bi pomogla

u

osmišlj avanj u

naj učinkovitijih procedura očuvanj a prirodni h okoliša i vrsta.

U ljudskom mentalnom razvoju percepcij a žive Prirode i ljudska narav ujedinjuju se - kao i znanost i religij sko iskustvo. Naša pove­ zanost s drugim živim bićima, kao i sa svom ljubavlju, umj etnošću,

mitov i ma i des tru kt i v no š ć u koji se iz tog odnosa slijevaju u kulturu, proizvodi su interakcije instinkta i okoliša. Instinktivni dio je ono što nazivamo ljudskom prirodom. Š to je onda zapravo ljudska priroda? To je j edno od velikih pi­ tanj a znanosti i filozofij e . Nisu geni ono što propisuj e lj udsku narav.

N E U K R OĆ E N A P R I R O D A I LJ U D S K A P R I R O D A

67

N i su to ni kulturalne univerzalije, poput tabua o incestu, ritu ala inic i ­

j ac ij e i mi tova o stvaranju. To su proizvodi ljudske prirode. Ljudska priro da su nasljedna pravila mentalnog razvoja. Pravila su izražena u mole kularnim putovima koji stvaraju stanice i tkivo, osobito tkivo osje tilnog i živčanog su s tav a Pravila su, osim toga, propisana u sta­ nicama i tkivima koja generiraju um i ponašanje. Ona se manifesti­ raj u kao udešenost u načinu na koji naši osjeti percipiraj u svijet. po­ javljuju se u svoj stvima jezika i simboličkog kodiranja pomoću ko­ jega predstavljamo svijet. Razvojna pravila nisu apsolutna. Umjesto .

toga, ona stvaraju mogućnosti koje sami sebi otvaramo. Neke izbore

čine ugodnijima od drugih: glazba da, plač bebe ne. Razvojna pravila su u ranoj fazi istraživanja psihologa i biologa. U n atoč tome, onaj maleni broj poznatih pravila pokriva razne kate­ gorije ponaš anj a i kulture. Ona utječu na način na koji razjašnjavamo boj e u s kl ad u s unutarnjim kodom recepcije stanica i prijenosa unutar Tetine. Ona uprav lj aju našom esteto;kom reakcijom na vizualni dizajn pre m a elementarno apstraktnom obliku i stupnju složenosti. U posve drukčijem smislu, razvojna pravila određuju spremnost kojom stječemo odbojnosti i fobije. Ljudi najbrže stječu strah od objekata koji su bili opasni prethistorij skim lj udima: od zmij a, pau­ kova, visina, zatvorenog prostora i drugih opasnosti po ljudski rod. Okidač koji pokreće neku od dubokih odbojnosti često j e jedno je­ dino zastrašujuće iskustvo. Š ok koji doživimo zbog nekog izne­ nadnog migoljenja na tlu može u n a šem umu ostaviti utisak nega­ tivnog stava prema zmijama. Ja sam nekako izbjegao tu fobiju. Zapravo, uvijek sam uživao u lovu na zmije i bavljenju sa zmij ama, na što sam se privikao kao dječak-prirodoslovac. S druge strane, imam blagu ali neizbrisivu arah­ nofobij u koju sam stekao tijekom slučajnog upetljavanja u mrežu ve­ likog kuglopletog pauka kad mi je bi lo osam godina. Uživam u i stra­

živanju pećina nemam klaustrofobiju - ali zbog nespretne anestezije koj u sam dobio tijekom operacije dok sam bio mali, užasavam se na -

68

STVORENJE

Užas pred zmijom i njezina lllUĆ ilfažt:ni su u većini lj udskih kultura. Ovo je prikaz kombiniranog andskog stvora, zmije i mačke, vjerojatno j unaka Ai Apaeca. (Iz Balaji Mundkur, The Cult of Serpent (Albany: State University of New York Press, 1 983), str. 1 29) -

samu pomisao da mi netko prekriva lice dok su mi ruke prikovane uz tijelo. Općenito govoreći, tipičan sam. Svaka osoba ima neko svoje vlastito iskustvo koje mu se utisnulo u sjećanje i profil takvih arha­ ičnih odbojnosti. Rijetki su sretnici koji nemaju ništa od toga. V oštrom kontrastu urođenoj osjetljivosti na drevne opasnosti, ljudi daleko rjeđe stječu strah od noževa, vatrenog oružja, automo­ bila, električnih utičnica i drugih opasnih predmeta svakodnevnog modernog života. Razlog za to, vjeruj u znanstvenici, jest prekratko vrijeme da se te novije prijetnje urežu u mozak vrste koja evoluira. A što je s biofilijom? Dobar primjer nam je pred očima. Istraži­ vači su otkrili da ljudi iz različitih kultura - iz Sjeverne Amerike, Europe, Azije i Afrike - kad imaju slobodu da izaberu lokaciju za svoje domove i radna mjesta najčešće odabiru okruženje koje kom­ binira tri obilježja. Žele živjeti na uzvisini s pogledom prema dolje i prema van, žele vidjeti park s raštrkanim drvećem i grmljem, slič­ niji savani nego travnatoj ravnici ili zatvorenoj šumi, i žele biti u bli­ zini nekakve vode, poput jezera, rijeke ili mora. Čak i ako su svi ti elementi čisto estetski, a ne funkcionalni, kao što je slučaj s viken-

NEUK ROĆENA PRIRODA

I LJUDSKA PR IRODA

69

di carn a, lj u di koji si to mogu priuštiti platit će vrlo visoku cijenu da do du do njih.

To nij e sve. Ispitanici su u testu i zbora iskazali da bi naj v i še že­ ljeli da njihova nastamba bude utočište, s nekakvim zidom, liticom iJj nečim drugim čvrstim sa stražnje strane. I spred tog utoči šta žele imati pogled na plodan teren. Vole da tamo irna velikih životinja, di vlj ih ili domaćih. Napokon, najviše vole drveće s niskim, vodo­ ravnim granama i razdvojenim lišćem. Vjerojatno nije slučajno što

ljudi. i ja među njima , smatraju japanski javor naj ljepšim dr­ vetom na svij etu. Ti hiro v i ljudske prirode ne dokazuju hipotezu o ljudskoj evolu­ cij i u savani, ali su barem u skladu s njom. Ta interpretacija, podr­ žan a velikim brojem fosilnih dokaza, drži da ljudska bića u današnje vrijeme j o š uvijek biraju staništa koja sliče onima u kojima je naša vrsta evoluirala u Afriei tijekom milijuna godina prethistorije. Naši daleki preci željeli su biti skriveni u grmlju s pogledom na savanu ili neki

Japanski j avor (AceT palmalum) . (Fotografija Peter Gregory . Iz teksta J. D. Vertreesa, Japanese Map/es: Momiji and Kaede. 3. izdanje. (Portland, Oreg. : Timber PRess, 200 1 ), str. 67 . Kori šteno uz dopuštenje)

70

STVOREN J E

lako prijelazno šumsko područje, promatrajući teren kako b i mogli vrebati plij en, željeli su mrtve životinje kojima su se mogli hraniti, jestive biljke koje su mogli skuplj ati, i željeli su izbjegavali nepri­ jatelje. Vodena površina u blizini služila je kao teritorijalna granica j dodatni izvor hrane. Ljudi su uglavnom vrlo svjesni svoj ih urođenih preferencij a, ali malo razmišljaju o tome zbog čega oni i drugi osjećaju isto. Jednom sam večerao u domu pokojnog Gerarda Piel a, istaknutog pisca, iz­ davača i osnivača časopisa Scientific American. Znao sam da nije sklon prihvaćanju ideje o genetički uvj etovanoj ljudskoj prirodi. Zato sam bio veoma zadovoljan kad sam izašao s njim na balkon njegovog stana na vrhu zgrade koji je bio obrubljen grmovima u te­ glama. i pogledao s visine veće od dvanaest katova prema šumi, sa­ vani i umjetnom jezeru Central Parka. Mogu samo zamisliti koliko je taj pogled uvećao vrijednost stana - zahvaljuj ući izborima koje su donosili naši drevni afrički preci . Je l i doista tako čudno što je u lj udskom instinktu zaostao barem malen dio koji se odnosi na izbor staništa? Programirana potraga za odgovarajućim okruženjem dio je univerzalij a za životinjske vrste iz naj boljeg mogućeg razloga - to je imperativ za opstanak i reprodukciju. Budući da sam entomolog, moj omiljeni primjer j e ponašanje vilinske mušice, sitne mimaridne ose koj a s e kao parazit hrani j ajima vodenih kukaca tvrdokrilaša. Nakon što leti uokolo i pronađe pravo mjesto za parenje, ženka započinje s potragom za plijenom. Slijeće na vodenu površinu na kojoj se možda nalaze ja­ jašca. Najprije stoji tamo, koristeći napetost površine. Da bi uro­ nila, nogama kopa kroz površinsku napetost jer joj tako laganoj nije lako zaroniti . Zatim pliva nadoije, služeći se krilima kao ve­ slima. Kada dođe do dna, ogledava se oko sebe poput tragača za biserima, tražeći j ajašca vodenih kukaca u koja polaže svoja vla­ stita j ajašca. S ve to ostvaruje mozgom koji nij e veći od točkice na­ crtane tankom olovkom.

N ELl KROĆEN A PRIRODA I I.J Ll D S K A

Da se vratimo na

PRIRODA

71

Homo sa­

pie nsa - bilo b i neobično kad bis mo otkrili da su sva pravila u čenj a povezana sa s v ij etom

naših predaka izbrisana tijekom poslj ednj i h nekoliko tisuća go­ dina. Ljudski mozak nije. i nikada nije ni bio, prazna ploča.

S obzirom da je svijet prirode

još

uvijek uklopljen u naše gene

i da ne može biti izbrisan, nje­ gove učinke trebali bismo vidjeti ne samo na našem izboru staništa, nego i na drugim aspektima naše mentalne i fizičke dobrobiti . Psi-

holozi su zapravo otkrili

da

već

i pogled na prirodno okruženj e ,

Vilinska mušica (vrsta Mymara) . ( Ljubaznošću esmo, Odjela za entomologiju. Iz E. F. Riek, "Hymenoptera", u The [nseets of Australia (Melbourne: Univer­ sity of Melbourne Press, 1 970), str. 9 1 6).

osobito parkove i savane, općenito dovodi do smanj enj a straha i bij esa,

i

stvara opći osjećaj spokoja. U j ednom istraživanju, paci­

jenti u postoperativnoj fazi koj ima je omogućeno promatranj e dr­ veća oporavlj al i su se brže i iskazivali manj u potrebu za lijekovima protiv boli i tjeskobe od pacijenata liječenih na identičan način, koj i s u imali pogled n a zgrade. Isto tako, zatvorenici u ćelijama koj i s u

i mali pogled na susjedne farme imali su nižu stopu oboljenj a o d za­ tvorenika s pogledom na dvorište zatvora. Slično tome, zaposlenici iskazuju manje stresa i veće zadovolj stvo poslom

kad

imaj u pogled

na prirodni okoliš. Kao još jedan dokaz teorij i o lj udskom izboru staništa mogu na­ vesti pacijente zubara koji su tijekom zahvata imali pogled na pri­ rodu - oni su imali niži krvni tlak i nižu razinu tjeskobe. Psihija­

trijski

pacijenti u bolnicama izloženi raznim oblicima zidne umjet­

nosti naj bolje su reagirali na slike koje prikazuj u prirodni okol i š . Ti-

72

STVORENJE

j ekom petnaest godina bilježenj a napada pacijenata n a zidne slike, svi napadi bili su usmjereni na apstraktne slike, a niti j edan na rea­ listične prikaze prirode. (Bez uvrede, apstraktni umjetnici: ovo iz­ vješće nije kritika - znam da vam namjera uglavnom i nije stvaranje duševnog mira). Iako su ti dokazi, kao i drugi slični dokazi, tek fragmentarne na­ ravi. oni nam govore da je velik dio ljudske prirode genetički ko­ diran tijekom dugih vremenskih razdoblja u kojima je naša vrsta ži­ vjela u intimnom odnosu s ostatkom živog svijeta. U današnje vri­ jeme, ljudi u većini zemalja svijeta ne pridaju velik značaj toj pove­ zanosti . Odgurali su ostatak života na marginu, i njegovo izumiranje im nije visoko na listi osobnih prioriteta. No, vjerujem da će se, dok se razvij a znanstveno istraživanje ljudske naravi i žive Prirode, te dvije kreativne sile ljudske slike o sebi spoj iti. Etika će se stubokom promijeniti i mi ćemo se početi obazirati na cjelinu životnoga kruga, poštuj ući sav život - ne samo naš vlastiti .

•

PAD I ISKU PLJ ENJ E Z A S L I J E PLJENO NEZN A N J E M I O B UZ ETO S O B O M , Č O V J E Č A N S T V O U N I Š TAVA S T V O R E N J E .

Još

IMA VREMENA DA

S E P R I H VAT I M O Č U VA N J A P R I R O D N O G S V I J E TA K O J I D U G U J E M O B U D U Ć I M L J U D S K I M G E N E RA C I J A M A

PRETHODNA STRANICA:

Tri ugrožene vrste slatkovodnih riba s jugoistoka Sjedinjenih Država. Od vrha: trotočkasti strijelac (Etheostoma trisella), jureći strijelac (Etheo­ stoma phytophilum) i Tuskaloosa strijelac (Etheostoma douglasi) (Joseph R. Tomelleri. Iz teksta Herbert T. Boschung Jr. i Richard L. Mayden, Fishes of Alabama (Washington, D. C: Smithsonian Books, 2004)

8

OSI ROMAŠENJ E ZEMLJ E PASTORE, Vl VEĆ ZNATE da su, sudeći prema fosilnim dokazima i naj­

boljim izračunima znanstvenika, posljednji dinosauri iznenada ne­ stali sa Zemlje prije 65 milijuna godina. Njihovo izumiranj e bilo je dio ekološkog Armagedona dostojnog knj ige Otkrivenja. Nakon što je progorio kroz atmosferu, divovski meteor zabio se u površi nu Zemlje. Njegov udar, u blizini današnjeg meksičkog poluotoka Yu­ catana, stvorio je tsunamije visoke poput planina koji su udarili u okolne obale, i podigao oblake prašine visoko u atmosferu. Zemljina kora zazvonila j e poput zvona, što je potaknulo vulkanske erupcije diljem svijeta. Tzhačena prašina pomračila je nebo. mijenjaj ući glo­ balnu klimu. Svi ti učinci zajedno doveli su do toga da kopno i more postanu nepogodni za život većine biljnih i životinj skih vrsta. Znan­ stvenici su taj događaj označili kao kraj ere mezozoika, ili Doba gma­ zova, i početak ere kenozoika. ili Doba sisavaca. Val izumiranja s kraj a mezozoika imao je i prethodnike. Bio je to peti poremećaj tog reda veličine u Zemlj inoj povijesti u 400 mili­ j una godina do tada. Između toga bilo je mnogo manjih epizoda, ali v elika petorka bila je pravi tvorac povijesti života na Zemlji. Sada je započeo šesti val, ovoga puta kao rezultat ljudske aktiv­ nosti . Iako nije pokrenut činom kozmičkog nasilj a. potencijalno je

STVORENJE

76

-�� .

O.

Schausov leptir lastin rep Papilio aristodemus ponceanus, kritično ugro­ žena vrsta ograničena na jedan otok u Aorida Keysu. (Iz Susan M . Wells i dr , ur, The IUCN Invertebrate Red Data Book (Gland, Š vicarska: IUeN, 1 9 84), str. 427)

jednako paklen kao i ranije kataklizme. Prema procjenama skupine stručnj aka iz 2004, samo bi promjena klime, ako se nastavi u ovom neograničenom obliku, mogla biti primami razlog izumiranj a četvr­ tine vrsta kopnenih biljaka i životinja do sredine stoljeća. Popis izbrisanih vrsta već je dugačak. Od 1 973, kad je Kongres donio Zakon o ugroženim vrstama kako bi zaustavio krvarenje, ne­ stalo je preko stotinu američkih vrsLa. Nestao je zlatni koki, porto­ rikanska žaba drvolaz, lotis plavi leptir iz Kalifornije, B achmanov slavuj , migratorska vrsta s istoka Sjedinjenih Država, i sve tri ko­ pnene ptice koje su se mogle naći samo na Guamu, uključujući kar­ dinalskog medojeda brilj antnih boja. Sjedinjene Države svjetski su predvodnik po broju ptičjih vrsta koje su izgubljene tijekom prote­ klih četvrt stoljeća. Ima ih pet ili sedam, ovisno o tome hoćemQ li dva oblika klasificirati kao zasebne vrste ili samo geografske pod­ vrste. Većina tih izumiranj a dogodila se na Havajima, zloglasnom "središtu izumiranja" Amerike i jednoj od biološki najpogođenijih točaka Zemlje. Mnoge druge države ravne su Sjedinjenim Državama,

O S I ROM ASENJ E ZEM LJE

79

vj erojatno ih veoma i nadmašuju, ako uračunamo sve vrste bi ljaka i ži vo tinj a. Primj erice, 266 vrsta isključivo slatkovodnih riba s ma­ lez ij skih poluotoka istrije.bljeno je, kao i 1 5 od 1 8 vrsta riba jedin­ stv eni h za jezero Lanao na Filipinskom otočju, i 50 vrsta ciklidnih a

riba afričkog jezera Victoria.

Smanjivanje Zemljine biološke raznolikosti nenamjema je poslje­ dica vi še čimbenika koji su pojačani ljudskom aktivnošću. Moguće ih je svesti na pet temeljnih razloga, poredanih po destruktivnosti: 1.

2.

3.

4.

5.

Gubitak staništa, uključujući i one gubitke izazvane pro­ mjenom klime za koju je odgovoran čovjek. Invazivne vrste (štetni tuđinci, uključuj ući grabežljivce, organizme uzročnike bolesti i dominantne konkurente koji potiskuju domaće vrste) Zagađenje Prenapučenost ljudske populacije, temeljni uzrok prco­ ·stala četiri čimbenika Pretjerano ubiranje hrane (lov, ribolov, skupljanje).

Kad neka vrsta počne izumirati, za to su obično odgovorna dva čimbenika, a ne jedan. Tako je pretjeran izlov ribe u morima mre­ žama koje se povlače po dnu (5) i stovremeno uništio ( 1 ) stanište mor­ skog dna o kojem ovise vrste koje žive na dnu, poput raznih vrsta bakalara. Kad je neka ugrožena ptičja ili neka druga vrsta svedena na malenu populacij u zbog uništenj a staništa ( 1 ), postaje podlož­ n ija invazivnim grabežljivcima i bolestima (2), zagađenju (3) i pre­ tjeranom ubiranju hrane (5). Velik dio konzervacijske biologije po­ svećen je razdvaj anju tih negativnih sila kako bi se odvagnula nji­ hova važnost i kako bi ih se zatim neutraliziralo. Postoj i golema razlika u gubitku biološke raznolikosti između umjerenih i tropskih regija. Prvo, u tropskim krajevima postoji da­ leko više biološke raznolikosti : više od polovice poznatih vrsta bi-

80

Sl VORENJE

Nedavno izumrla ptica s Novog Zelanda, dugonogi palčić (Xenicus /on­

gipe�) . Posljednja populacija izumrla je zbog naj ezde štakora

godina. (Iz knj ige Tima Flannerya

1 970-tih

i Petera Schoutena A Gap in Nature:

Discovering the World s Extinct A n ima/s, New York, Atlantic Monthly Press 200 1 , str. 1 69). Copyright

� Peter Schouten. Uz dopuštenj e Grove/

Atlantic , Inc .

ljaka i životinja na Zemlji živi isključivo u prašumama. I obrazac gubitaka je drukčij i . Tijekom posljednjih dvaju tisućljeća, deforesta­ cija je poprimila teške razmjere najprije u zemljama umjerene klime. Š irila se S Bliskog istoka i Sredozemlj a na Europu, pa na sjevernu Aziju, a zatim na Sjevernu Ameriku. Napokon, u dvadesetom sto­ ljeću, uništavanje šuma zahvatilo je trope. Š ume umjerenog poj asa sada su se počele donekle obnavljati, osobito u Europi i Sjevernoj Americi, s ukupnim porastom pokri­ vene površine od l % tijekom 1 990-tih. No, tropske šume i dalje ne­ staju - površina prekrivena tim šumama smanj ila se za 7% tijekom istog desetljeća. Od 1 970. do 2000, populacija živih bića na trav­ natim ravnicama umjerene klime opala je za 1 0%, kako se širila po-

OSIRO M A S E N J E ZEM L J E

81

v rši na obrađenog zemlj išta. No, u istom razdoblju, opadanje popu­ l ac ije u tropskim travnatim ravnicama znatno je nadmašilo taj p ad ta se p opu l acija smanjila za zapanjuj ućih 80%.

-

Slatkovodni ekosustavi u još su većoj nevolji od šuma i travnatih iskori štavaju četvrti nu dostupne vode koja se oslo­ b ađ a u atmosferu isparavanjem i disanjem biljaka, i više od polo­ vice vode rijeka i drugih prirodnih kanala. Brzo iskorištavamo pod­ zemne vode diljem svijeta, od američkih Velikih ravnica do kine­ skog sIjeva Žute rijeke i navodnjene pustinje Saudij ske Arabije. Do 2025, oko 40% svjetske populacije možda će živjeti u državama s kroničnim nedostatkom vode. Od sve vode na Zemlji, uklj učujući i morsku. slatka voda čini samo 2,5%, a naj veći dio toga zarobljen je u polarnim pokrivačima. Ne iznenađuje činjenica da se najveća stopa ugroženih vrsta po površini nalazi u slatkovodnim ekosustavima. Upravo tamo se na­ laz i veliki dio Zemljine biološke raznolikosti, uključujući, primjerice, 1 0. 000 od 25.000 poznatih riblj ih vrsta. Mnogi riječni sustavi bliže se sudbini onih kineskih, gdj e uglavnom zbog zagađenja u 80% od 50.000 kilometara glavnih kanala više ne mogu živjeti nikakve ribe. Osim toga, mnoga jezera mogla bi završiti poput Aralskog jezera iz Središnje Azije. od 1 960. do 2000, njegova površina smanj ila se na polovicu zbog blokade rijeka Arnu Darja i Sir DaIja. Slanost tog jezera povećala se za gotovo pet puta, a ribarske tvrtke su propale. Kao kolateralne žrtve katastrofe Aralskog jezera, 1 59 ptičjih vrsta i 3 8 vrsta sisavaca nestalo je iz dvije riječne delte. Diljem svijeta II plitkim tropskim vodama povlače se koraljni gre beni, te biološki bogate "morske prašume" izbjeljuju se uslijed kli matskog zatopljenja, zagađuju ih, dižu ih dinamitom u zrak zbog izl ova ribe, sij eku ih umjetnim kanalima i kopaj u zbog građevin­ skog materijala. Grebeni oko Jamajke i nekih drugih karipskih otoka uglavnom su nestali. Čak se i australski Veliki koraljni greben, naj ­ veći i najbolje zaštićen n a svijetu, od 1 960. do 2000 smanjio za 50% ra v ni ca. Lj udi

82

S T V O R E N J Il

svoje površine. Sveukupno je nestalo oko 1 5 % svjetskih koraljnih grebena, ili se smatra da su nepopravljivo oštećeni, a još trećina bi mogla biti izgubljena tijekom sljedećih trideset godina ako se po­ stojeći trend nastavi. Čak ni pučina nije sigurna od čovjekovog nasrtanja. Broj riba koje su pri vrhu prehrambenog lanca i koje su zbog toga velike i komer­ cij alno tražene, poput bakalara i tune, katastrofalno je smanjen od 1 950. do 2000. zbog pretjeranog izlova. Iako se uništenje ekosustava može mjeriti s određenom preci­ znošću dalj inskim senzorima i terenskim promatranjem, i dalje je veuma tešku procijeniti stope izumiranja vrsta. Pod izumiranjem sma­ tram potvrđeni nestanak i posljednje jedinke na cijelom svijetu. Neke životinje, poput većih ptica i sisavaca, osobito onih sporih i ukusnih, osjetljivije su na izumiranje od većine drugih organizama. Primjerice, nestala je ptica-slon s Madagaskara, sve novozelandske moe nalik nojevima i golema većina sisavaca Sjeverne Amerike težih od deset kilograma. Isto vrijedi i za ribe koje su bile ograničene na jednu ili dvije slatkovodne rijeke. Većinu vrsta kukaca i drugih malih orga­ nizama još je uvijek toliko teško identificirati i motriti da je nemo­ guće utvrditi njihov točan broj . Ipak, biolozi koji se služe s nekoliko neizravnih metoda analize općenito se slažu da je, barem na kopnu i u slatkovodnim ekosustavima, s top a izumiranja otprilike sto puta viša nego prije dolaska modernog Homo sapiensa prije 1 50.000 go­ dina. Brojka od sto puta je procjena reda veličine, najbliže potencije broja deset. Drugim riječima, stopa izumiranja je vjerojatno veća od 50 puta i manja od 500 puta nego prije dolaska čovjeka. Ta će stopa gotovo sigurno narasti do reda veličine od 1 000 ili čak 1 0.000, dok vrste koje se sada smatraju ugroženima izumiru, i dok se uništavaju posljednj i ostaci nekih ekosustava - a to briše vrste ograničene na te ekosustave. Konzervacij ski biolozi u posljednje su vrijeme posvetili posebnu pozornost nevolj i u kojoj se nalaze 5743 poznate vrste vodozemaca

OSIROM A � E N1E ZEML1E

svijeta,

83

u koje spadaj u žabe, žabe krastače i daždevnj aci, kao i ce­

cilij i, malena skupina tropskih vrsta zmijolika tijela. Značajno opa­ danj e njihovog broj a tijekom posljednja tri desetljeća mnogi struč­ nj aci smatraj u prethodnikom sličnog opadanj a u preostalom dijelu

biljne i životinjske biološke raznolikosti. Prvi znakovi krize vodozemaca primijećeni su više ili manje isto­ vremeno, u raznim dijelovima svijeta tijekom 1 980-tih. Tijekom slje­ dećeg desetljeća, izumiranj e vrsta žaba i žaba krastača prepoznato je k a o velik ekološki problem i dobilo je ime : fenomen smanjenja

broja vodozemaca. Godine 2004. međunarodni tim stručnjaka za vo­ dozemce izvijestio je o rezultatima studije koja pokriva prethodnih

nekoliko godina:

32,5 %

vrsta vodozemaca diljem svijeta klasifici­

rano je kao ugroženo, u usporedbi s

1 2% gmazova,

23%

ptica i

23%

si savaca. Mnoge vrste označene su kao "kritično ugrožene" na Cr­ venoj listi Međunarodnog saveza za očuvanje prirode. Trideset i če­

tiri

vrsLe

vmlnzemaca prngl ašene

su

izumrlima (9 ml 1 980), a 1 1 3

drugih vrsta klasificirano j e kao "možda izumrle" od 1 980. Od tih

1 1 3 vrsta, nije pronađen niti j edan živući primjerak, ali se vrste neće smatrati formalno izumrlima dok se potrage provedene tijekom du­ lj ih vremenskih razdoblj a ne pokažu bezuspj ešnima.

Ta biološka katastrofa koja je upravo u tijekU, a teško se može na­

zvati nečime manjim od toga, dramatično je ilustrirana stanj em vo­ dozemaca na Haitiju. Ova malena karipska država sačuvala j e samo

l%

svoj ih šuma i temelj ito zagadila svoje rijeke i potoke. U zemlji

koj u su nekad slavili zbog bujnih tropskih krajolika i bogate flore

j faune, ugrožena je egzistencija 47 od 5 1 poznate haićanske vrste vodozemaca. Od toga,

31

vrsta, ili dvije trećine od ukupnog broj a,

kl asificirana je kao kritično ugrožena, podložna potpunom izumi­ ranj u u bliskoj budućnosti . Deset ih smatraj u samo "ugroženima", a

pet

"ranj ivima" .

Gubitak staništa i zagađenje na poj avnoj su razini glavni razlozi za smanjenje haićanske faune vodozemaca. Na drugim mjestima, te

84

STVOR E N J E

smrtonosne sile koje je oslobodio čovjek na djelu su samostalno, ili što je vjeroj atnije, u kombinaciji s drugima. Sve je to nenamjerni re­ zultat ljudske aktivnosti. Gubitak staništa uglavnom je odgovoran za opadanje broja i izumiranje vodozemaca u zapadnim Sjedinjenim Dr­ žavama, Španjolskoj , zapadnoj Africi i Indoneziji. Gubitak staništa, pojačan ograničavajućim učincima klimatskih promjena, izazvao je naj veći dio štete u planinama Srednje Amerike i u atlantskim šu­ mama Brazila. Š irenje fatalnih hitridnih gljivica bilo je ključni čim­ benik u Srednjoj Americi i tropskim dijelovima sjeveroistočne Au­ stralije, dok je pretjeran izlov žaba glavni razlog u kopnenom dijelu jugoistočne Azije. Da cijelu situaciju sažme m u jednoj rečenici : žabac Kermit je bo­ lestan, a to do neke mjere vrijedi i za ostatak živog svijeta. Hoće li se isto dogoditi Homo sapiensu? Možda da, možda ne. No, si­ gurno je da smo mi divovski meteorit našeg vremena jer smo po­ takli šesto masovno izumiranje fanerozoične povijesti·. B u du ć im na­ raštaj ima ostavit ćemo manje stabilno i manje zanimlj ivo mjesto u nasljeđe. Oni će bolje razumjeti i više voljeti život od nas - i neće nas se rado sjećati.

*

Fanerozoik je eon koji obuhvaća paIeozoik. mezozoik i kenozoik; razdoblje od oko 500 milijuna godina II kojem su se razvili višestanični organizmi.

8

PORICANJ E I NJ EGOVI RIZICI DRAGI PASTORE, j a

se naj više bojim sveprožimaj uće kombinacije re­ ligijske i svjetovne ideologije one vrste koja ne vidi veliku štetu u uništenju Stvorenja. Sljedeći govor mogao bi održati vizionar koj i ne pridaje velik značaj biološkoj raznolikosti i koji smatra da će se čo­ vječanstvo okoristiti uznesenjem od Prirode, a ne prema njoj . Onima koji žele spasiti divlju Prirodu on bi rekao: Braćo i sestre, ne plačite za onim što će ubrzo nestati sa Zemlje. Život je promjena, a izumiranje je katkad dobra stvar. Umjesto toga, slavite čovječanstvo kao novi red života, a "očerupani " planet kao novu biosferu. Neka sve vrste koje blokiraju napredak iščeznu. Prije dolaska čovječanstva uvijek je bilo smjena ekosustava i vrsta. Čak i ako je svijet biološki osiromašen tijekom djelovanja II interesu čovje­ čanstva, naša vrsta nije u opasnosti. Kada jedan resurs bude iskori­ šten, naš znanstveni i tehnološki genij pronaći će neki drugi. Gledajte prema svemiru, dobri moji ljudi. Gledajte prema nebe­ sima! Nemojte misliti da je iščezla fauna i flora gorko nasljeđe za buduće generacije. Možemo sačuvati neke parkove prirode da bi nas podsjećali na prošlost, kao što čuvamo stare povijesne građe­ vin e. Možda ćemo čak naprednom biotehnologijom stvoriti i nove

86

S T V O R F. N J E

ekosustave i napučiti ih vrstama koje ćemo sami stvoriti. Tko zna kakva ćemo čudesna stvorenja osmisliti ? Bit će ona umjetnička djela, estetski ljepša i na mnogo načina korisnija. Umjetan napredni okoliš zamijenit će onaj stari i primitivni.

Buduća tehnologija omogućit će nam, možda i u skladu s Boljom providnošću, da se ljudi razvijaju kao nikada prije, u potpuno huma­ niziranom okruženju, u raju koji ćemo sami stvoriti. Takva je una­ prijed određena putanja razvoja napredne, inteligentne vrste. Kažem vam, to je naša sudbina! U budućim ReneracUama, lijekovi će se sin­ tetizirati od kemikalija s polica, hrana će se uzgajati od nekoliko tu­ ceta genetički pojačanih vrsta usjeva, a atmosferu i klimu kontro­ lirat će računalno upravljani održivi izvori energije. Ova stara Ze­ mlja i dalje će se okretati kroz svemir kao što je činila milijardama godina (ili, ako vam tako više odgovara, šest tisuća godina). Planet će postati i doslovni, ne samo metaforički svemirski brod. Naši naj­ bolji umovi bit će na zapo vjednom mostu Zemlje koja pu tuje, očita­ vajući monitore, pritišćući gumbe, čuvajući nas. Takva je filozofija izolacionista koj i pretpostavlj aju da nas po­ seban status na Zemlj i izdiže iznad zakona Prirode. Izolacionizam poprima jedan od dva oblika. Prvi, koji sam upravo opisao, je svje­ tovan: ne mijenjajmo sada smjer, ljudski genij pronaći će rješenje. Drugi je religijski: ne mijenjaj mo sada smjer, nalazimo se u rukama Božj im, ili rukama bogova, Zemljine karme, što god to bilo. Vedra vjera u ljudsku sudbinu odbacuje važnost ostalih oblika ži­ vota kroz stalno nijekanje. Prvi oblik kaže: čemu briga? Izumiranje je prirodno. Životni oblici izumirali su tijekom milijardi godina po­ vijesti bez neke vidljive štete za biosferu. Stalno se javljaju nove vrste koje ih nadomještaju. Sve to je istina, ali tu postoj i strašna zakačka. Ako ne računamo udare divovskih meteorita i druge katastrofe koje se događaju otpri­ like svakih 100 milijuna godina, Zemlja nikada nije iskusila ništa

POR I C A N J E I N J EG O V I RIZICI

87

nali k suvreme n o m ljudskom molohu. Globalna stopa izumiranja vrsta

s ada je najmanje s totin u puta veća od globalne stope rađanja vrsta a

uskoro će se j oš deseterostruko pov ećati. S lopa rađanj a opada zbog gubitka lokacija na kojima može doći do evolucije. Zbog svega toga broj vrsta strmoglavo opada. Originalna razina biološke raznolikosti vjerojatno se neće ponovno ostvariti unutar nekog vremenskog raz­ doblja koje nešto znači lj udskom umu. Druga faza negiranja dobiva oblik u pitanj u : zašto nam je uopće po­ tre bn o tako mnogo vrsta? Čemu briga. osobito kad su većina tih vrsta kukci, korov i gljivice? Izolacionistički religiozni učenjak mogao bi do­ dati da se golema većina stvorenja koja je otkrila znanost, uključujući encitreide, nematode, rotifere, gnastomulide, oribatide, arheje i mnoge druge, nikada ne spominju u Svetom pismu. Lako je previdjeti ta pu ­ zava i gmizava stvorenja, zaboravljajući da smo prije samo stotinu go­ di na, prije nastanka modernog pokreta za očuvanje prirode, endogene ptice i sisavce eliminirali s jednakom lakoćom za samo četiri desetljeća populacija golubova selaca spustila se sa stotina milijuna na nulu. Preli­ jepa grimizno zelena karolinška papiga pretvorila se od nametnika voć­ njaka u sjećanje koje se polako gubi. Sjevernoamerički bizon i njegov europski rođak vizent tek su nekoliko stotina puščanih hitaca daleko od toga da budu istrijebljeni. Tek sada se oporavljaju, i to tek djelomice Ljudi danas shvaćaju što je izgubljeno ili gotovo izgubljeno, kao ne­ n amjerna posljedica ljudske pohlepe. S vremenom će početi jednako tako cijeniti i druga stvorenja koja još uvijek ne primjećuju. Veći broj ljudi dijelit će spoznaju biologa da ti, često skriveni oblici života, potpuno besplatno upravljaju Zemljom za nas. Svaki od njih je remek-djelo evolucije, izrazito dobro prilagođeno nišama prirodnog okruženja u kojem živi. Preživjele vrste oko nas stare su tisuće, pa i milijune godina. Njihovi geni koji su testirani u svakoj generaciji u žrvnju prirodne selekcije, kodovi su ispisani bezbroj nim epizodama rađanja i umiranja. Njihovo nemarno uništavanje trage­ dija je koja će zauvijek progoniti ljudsko pamćenje. .

.

,

66

STVORENJE

Ć ak i ako to prihvate, javlj a se treća faza poricanja: čemu žurba da spasimo svu biološku raznolikost upravo sada? Imamo važnijeg posla. Prioritet bismo trebali dati gospodarskom rastu, zapošlj a­ vanju, obrani, širenju demokracije, ublažavanju siromaštva, lijeko­ vima. Zašto ne bismo prikupili žive primjerke svih vrsta i uzgajali ih u zoološki m vrtovima, akvarijima i botaničkim vrtovima, da bismo ih kasnije vratili u divljinu? Da, ta operacija spašavanja na raspolaganju nam je kao posljednja prilika, i zapravo, na taj način spašeno je nekoliko vrsta bilj aka i ži­ votinja koje su bile na rubu izumiranja. Uspjesi zaslužuju proslavu i priznanja, pa ću napraviti malu stanku da vam o njima nešto kažem. Naj spektakularnij i primj er je crni crvendać s otočj a Chatham, arhi­ pelaga istočno od Novog Zelanda. Do 1 980, štakori i divlje mačke koj e su donijeli naseljenici smanjili su populaciju nekad brojnih cr­ vendaća na samo jedan par. U zatočeništvu, Old B lue i Old Yellow parili su se i podizali mladunce i njihovi potomci sada su ponovno naselili dio izvornog staništa na dva otoka. To je bilo naj napetije spašavanje u povijesti očuvanj a vrsta.

Old Blue, posljednja preži­ vjela ženka crnog crvendaća s otočja Chatam, majka v rste koj a još uvijek postoj i . (Foto­ grafija Don Mertan. Iz teksta Davida Butlera i Dona Mer­ tona, The Black Robin (New York: Oxford University Press, 1 9 9 2), str. 1 49)

PORICANJE I NJEGOVI RIZICI

89

proj ekt vratio je u život vjetrušu kliktavku s Mau­ ric ij u sa, vrstu malenog sokola ograničenu na taj otok u I n dij sko m ocean u na kojem je nekada živio i dodo, svjetska ikona i 7.umiranja. D o 1 97 4 , kon tami n ac ija okoliša pesticidima s manj il a j e populaciju div lje vjetruše na četiri primj e rka Poput posljednjih crnih crvendaća s otočja Chatham, i ove ptice su se razmnožile u zatočeništvu i danas nj ihovi potomci lete kroz preo stale šume na rubu klanaca Maurici­ jusa. Druge uskrsnute vrste su kalifornij ski kondor, ptica s naj veći m rasponom krila od svih američkih vrsta, koja se nakon razmnoža­ vanja u zatočeništvu vratila u divlj inu u Velikom kanj onu; prelijepi j el en Perea Davida koji je bio ograničen na zoološke vrtove i par­ kove nakon što je izlovlje n do istrebljenja u močvarama i šumama sjeveroistočne Kine (ubrzo će ga vratiti tamo); Laysan patka s Ha­ v ajs kog otočja op stala je zahvaljujući sedmorim preživjelim primjer­ cima, a sada se dobro drži s pet stotina odraslih pri mjeraka; i ždral kliktavac, veličanstvena životinje iz srca Sjeverne Amerike čiji je broj opao na četrnaest primjeraka i kojeg su 1 937. smatrali izgubljenim - da bi im broj sada porastao na preko dvije stotine. Novi i već sada svjetski poznat kandidat za uskrsnuće jest djetlić bjelokosnog kljuna, dramatično krup na i dojmljiva ptica južnog dijela Sjedinjenih Država. Smatralo se da je ptica Gospoda Boga, kako su je nek ad zvali lokalni stanovnici (kad bi je prvi put vidj e li govorili bi: "Gospode Bože, što je to?"), izumrla 1 944. kad je posljednji poznati primjerak uočen iznad srušenog trakta Si nger u Louisiani . U godinama koj e su us lijedile ptičari su tražili djetliće bjelokosnog kljuna u osta­ c im a njihovog omiljenog staništa, starim nizinskim šumama. Povre­ meno bi se čule glasine o tome da je djetlić viđen - bio je omiljena tema među prirodoslovcima - ali niti jedna nije potvrđena. Dok je nada polako iščezavala, djetlići bjelokosnog kljuna postali su Sveti Gral or­ nitologije, legendarna bića koja su tražili s amo oni opsjednuti. Tada u proljeće 2005, pojavile su se prve uzbudljive vijesti: jedan mu žjak viđen je godinu dana prije u šumi na napl avni m ravnicama Rezervata Drugi lazarovski

.

,

90

STVORENJ[

Djetlić bjelokosnog kljuna. (Iz teksta Jamesa C . Greenwaya Jr, Extinct and Vanishing Birds (New York: American Committee for International WiJdJife Protection, 1 958), str. 358)

za divlje životinje Cache River u istočnom Arkansasu. Te glasine po­ tvrdilo je još osam stručnjaka. Njegova šiljata crvena krijesta i bijela letna pera vidljivi su na fotografijama i na video snimci. Broj preži­ vjelih primjeraka zasigurno je vrlo mali, S obzirom na pet do petnaest kvadratnih milja starih šuma potrebnih za život jednog para. Rezervat

POR I C A N J E I N J EGOVI R I Z I C I

91

Cache River može u optimalnim uvjetima podržavati dvadeset do šez­ deset parova. No, jednako je moguće da su se sva viđenja do 2005 . od n osila na jedan jedini primjerak. Uspjesi očajničkih pokušaja i povremena otkrića navodno izgubljenih vrsta ne bi nas trebali navesti na razmišljanje da ćemo s vremenom doče­ kati da se veliki dio izgubljene biološke raznolikosti vrati na skučenom prostoru koji smo ostavili Prirodi, poput nizina Cache Rivera. Da bih ovo dokazao, dovoljno je samo da navedem endogene ptičje vrste Sje­ dinjenih Država koje su nestale tijekom proteklih četvrt stoljeća, kao i datume posljednjeg viđenja. Većina njih su otočke vrste, a dvije od njih, divlja patka i vrabac, možda i nisu vrsta: olomao ( 1 980), marijanska divlja patka ( 1 98 1 ), guamska muholovka ( 1 983), kamao ( 1 985), alau­ ahio s Oahua ( 1 985), Kauai'oo ( 1 987), tamni obalni vrabac ( 1 987), ou ( 1 989), poouli (2005) Budući da je većina tih vrsta od početka ograni­ čena na malena zemljopisna područja, za razliku od djetlića bjeloko­ snog kljuna, izgledi da još uvijek postoje mnogo su manji. Uspješni oporavci kritički ugroženih vrsta nužno će i dalj e biti ri­ jetke iznimke. I tako, vraćamo se na san o Lazaru. Žalosna je istina da svi zoološki vrtovi na svijetu mogu održavati populacije od mak­ simalno dvij e tisuće vrsta sisavaca, od otprilike pet tisuća poznatih vrsta. Slično ograničenje vrijedi i za ptice. Botanički vrtovi i arbo­ returni nešto su prostraniji, ali bili bi preplavljeni desetinama tisuća bilj nih vrsta kojima je potrebna zaštita. Isto vrijedi i za ribe koje bi se moglo spasiti u akvarijima. Moguće je učiniti mnogo dobrih stvari, ali uz znatne troškove po vrsti, a to bi tek načelo problem. A kako bismo mogli i zamisliti takve hitne mjere za milijune vrsta insekata i drugih beskra1ježnjaka od kojih je većina još uvijek nepoznata znanosti - a pored njih, još i za desetine milijuna mikroorganizama? Uvjeravam vas da ne postoj i drugo rješenje za spašavanj e Ze­ mljine biološke raznolikosti do očuvanja prirodnih okruženja u re­ zervatima dovoljno velikima za trajno održavanje populacija u div­ lj ini . Samo Priroda može poslužiti kao planetarna arka.

92

STVORENJE

Dakle, pastore, evo mojeg govora kojim bih se suprotstavio go ­ voru izolacionista: Spasite Stvorenja, spasite ih sva! Nitijedan cilj manji od toga ne može se obraniti. Kako god nastala biološka raznolikost, ona nije došla na ovaj planet kako bi je izbrisala bilo koja pojedinačna vrsta. Ovo nije vrijeme, a to vrijeme nikada neće ni doći, kada bi okolnosti mogle opravdati uništavanje prirodnog nasljeđa Zemlje. Iako smo ponosni na svoj posebll;n status, i to opravdano, zadržimo pravilnu perspektivu na svoje sposobnosti mijenjanja svijeta. Sve što ljudska bića mogu stvoriti, sve maštarije koje možemo zamisliti, sve naše igre, simulacije, epovi, mitovi, povijest, i da, sva naša znanost - ni­ štavni su prema svemu onome što postoji u biosferi. Mi smo otkrili tek malen djelić zemaljskih oblika života. Nismo u potpunosti shvatili niti jednu vrstu među milijunima koje su preživjele naš napad. Istina je da je život na ovom planetu postojao prije ('Co vjeka. Biln da je riječ o jednome danu kako kaže Knjiga postanka, ili o više od 3, 5 milijarde godina kako pokazuju znanstveni dokazi, ipakje točno da smo mi stigli tek nedavno. Biosfera u kojoj je čovječanstvo ro­ đeno preživjela je svoje prirodne krize, ali sve u svemu, bio je to prekrasno uravnotežen i funkcionalan sustav. Bio bi i dalje takva da nema Homo sapiensa. Čak i danas, divlja Priroda pruža nam usluge ekosustava poput upravljanja vodama, kontrole zagađenja i oboga­ ćivanja tla koje su po ekonomskoj vrijednosti ravne svemu onome što čovječanstvo stvara na umjetan način. Razmislite o tome. S manjim brojem stanovnika koji je moguće postići unutar jednog stoUeća, i s višom i održivom potrošnjom po glavi stanovnika raspoređenom ravnomjemije di/jem svijeta, ovaj planet mogao bi biti raj. No, samo ako sa sobom povedemo i sav preostali život.

10

ZAVRŠNA I G RA N AKON

spustio, započelo j e šesto masovno izumiranje. Očekuje se da će ovaj val trajnog izumiranja do kraja stoljeća dosegnuti razinu S kraja mezozoika. Ući ćemo u ono što će pjesnici i znanstvenici možda n az v a ti era Eremozoika - Doba sa­ moće. Učinit ćemo to sami, i svjesni onoga što se događa. Ne mo­ žemo kriviti Božju volju. Prirodnoj evolucij i trebalo je u prosjeku deset milijuna godina da popravi ono što je učinio svaki od prvih pet valova. Nova stanka od deset milijuna godina neprihvatljiva je. Čovječanstvo mora donijeti odluku, i to upravo sada: sačuvati prirodno nasljeđe Zemlje, ili p u ­ stiti da se buduće generacije prilagođavaj u biološki osiromašenom svijetu. Nema načina da izbjegnemo taj izbor. Objasnio sam zašto opcija zooloških i botaničkih vrtova ne može funkcionirati. Svjesni toga, neki donkihotski pisci poigravali su se idejom očajničkih mjera. Kažu: sačuvaj mo milijune preostalih vrsta i rasa tako što ćemo zamr­ znuti oplođena jajašca ili uzorke tkiva i kasnije ih obnoviti . Ili, za­ bilježimo genske kodove svih vrsta i pokušaj mo kasnije iz nj ih ob­ noviti organizme. Oba rješenja bila bi vrlo rizična, iznimno skupa, i na kraju, bezuspješna. Č ak i kad bi se ugrožena biološka raznolikost Zemlje u svoj svojoj golemosti mogla ponovno oživjeti i pretvoriti II STO SE MAU ČOVJEČANSTVA

94

STVO R E NJE

populacije koj e očekuju povratak u ono što bi se II dvadeset i drugom stoljeću moglo nazvati "divljinom", rekonstrukcija neovisnih i odr­ ži vih populacija bila bi nedostižna. B iolozi nemaju niti najmanjeg pojma o tome kako iz ničega stvoriti složeni autonomni ekosustav. Do trenutka u koj e m će to biti mog uće , možda će otkri t i da uvjeti na humaniziranom planetu čine takvu rekonstrukciju nemogućom. Kada prođemo kroz sve te opcije, izolacionistima preostaje još samo jedna, posljednja: nastaviti s osiromašenjem biosfere u nadi da će znanstvenici jednoga dana uspjeti stvoriti umjetne organizme i vrste i spojiti ih u sintetičkim ekosustavima. Neka buduće genera­ cije popune niše iščezle Prirode tigroi6ima programiranima tako da ne napadaju ljude, sintetičkim tigrovima koji sjaje j arkim, umjetnim svjetlom u šumoidima među kukcoidima koji ne bodu i ne grizu. po­ stoje riječi prikladne za umjetnu biološku raznolikost, čak i ako ona postoji samo u mašti : svetogrđe, iskvarenost, nakaznost. Žao mi je što moram reći da je svako od gore spomenutih kriznih rješenj a već spomenuo ovaj ili onaj pisac. Snovi su nestvarni. Ovo nije vrijeme za znanstvenu fantastiku, nego za zdrav razum i slje­ deći recept: ekosustavi i vrste mogu se spasiti samo razumijevanjem jedinstvene vrijednosti svake vrste, i uvjeravanjem ljudi koji imaju vlast nad njima da trebaju služiti kao njihovi čuvari . Č ovječanstvo se nalazi u uskom grlu prenase1jenosti i pretjerane potrošnje. To usko grlo moglo bi dosegnuti vrhunac do kraja stoljeća, kad se očekuje da globalna populacij a dosegne brojku od oko devet milij ardi, pedeset posto više no u 2000, a zatim počne opadati. Do kraj a razdoblj a uskog grla, porast će i potrošnja po glavi stanovnika, pojačavajući pritisak na okoliš. No, i to je moguće dovesti pod ko n ­ trolu, velikim dijelom već postojećom tehnologijom koja povećava proizvodnju reciklirajući materijale i prelazeći na alternativne izvore energije. Ovaj prijelaz ionako se čini neizbježnim zbog korporativnog darvinizma: one korporacije i države posvećene unapređenju i pri­ mjeni tehnologije bit će ekonomski predvodnici budućnosti .

Z A V R S N A IGRA

95

A k o t o budemo htjeli, veći d i o ekosustava i vrsta koje j o š po­ stoje možemo provesti kroz usko grlo. Postoje metode za nj ihovo spašavanje . One se već primjcnjuju na lokalnim i nacionalnim ra­ zi nama diljem svij eta, iako još uvijek sporadično. Kontinuirani na­

pori još su

u v ij e k daleko od toga

da spase većinu v rs ta

koje

su

do­

segle razinu kritične ugroženosti . No, to je početak, koji šira javnost razumije i odobrava. Predanost neovisnih nacija djelovanj u ubrzano raste. Do

2002, 1 88 država potpisalo je Konvenciju o biološkoj ra­

znolikosti pokrenutu na samitu u Riju (Sjedinj ene Države, koj e su ideološki izolacionist u svim stvarima osim trgovine, turizma i de­ mokratskog širenja, još uvij ek nisu potpi sale konvenciju. Još neke države koje nisu potpisale konvenciju do

2006, kada ovo pišem, su

Andora, Brunei, Irak, Somalija, Istočni Timor i Vatikan) . Na skupu il Johannesburgu, potpisnici su se obvezali na suradnj u kako bi do

20 l O. značajno smanjili stopu gubitka biološke raznolikosti . U isto vrijeme,

1 30

od

1 9 1 članice Ujedinj enih Naroda, među koj ima opet

nema Sj edinjenih Država, izmijenilo j e svoje ustave kako bi zašti­ tilo okoliš na svojem teritorij u , u većini slučaj eva izravno ili impli­ citno uklj učujući biološku raznolikost.

U ovom trenutku traj e utrka koj a će odlučiti o sudbini većeg dij e l a Zemljine biološke raznolikosti . Izbor je jednostavan: spasiti b i ološku raznolikost tijekom sljedećih pedeset godina, ili izgubiti četvrtinu ili više od postoj ećih vrsta. Idej a o tome da se taj Arma­ gedon može brzo dobiti ili i zgubiti utemeljena je na spoznaj i o ge­ ografij i života, čije je klj učno načelo da vrste živih bića nisu rav­ nomjerno rasprostranj ene po kopnu i moru, nego su koncentrirane na lokacij ama zvanim "vruće točke" . Primj erice, mnogo je vje­ roj atnij e da ćete pronaći ugroženu vrstu u grmovitoj savani flo­ ri ds ke visoravni ili u planinskom potoku Sj everne Caroline nego il š umi W isconsina ili u rij eci New Hampshirea. Naj problematič­

n ij e vruće točke, one koj ima je kritično potrebna trenutna pozor­ nos t, raspršene su dilj em svij eta, ponekad na iznenađuj uć im loka-

S n' O R e N J e

96

-.

'---- 14·---)

Dvadeset i pet kopnenih mjesta na kojima j e biološka raznolikost u naj

­

kritičnijem stanju: zemljopisna područja s velikim brojem ugroženih vrsta.

(iz članka Normana Myersa i dr. "Biodiversity Hotspots for Con­ servation Priorities", Nature 403 (2003), str. 853.

cij ama. One na kopnu, koje

je

identificirao Conservation Interna­

tional, uIdjučuju sljedeće: •

Obalna i brdska grmlja Kalifornije

•

Tropske šume južnog Meksika i Središnje Amerike

•

Šume pustinjskih staništa na Karipskim otocima, osobito Kubi i Hispanioli

•

Tropske nizinske šume i šume srednjih razina na Andama

•

Cerrado (savana) u Brazilu

•

Brazilska atlantc;ka �uma

•

Šume i pustinj ska staništa Sredozemnog sijeva

•

Šume Kavkaskih planina

•

Gvinej ske šume zapadne Afrike

•

Brojna staništa regije Cape, južna Afrika

ZAVRSNA IGRA

• • • •

97

Broj na staništa na Afričkom rogu Brojna staništa, ali osobito šume, na Madagaskaru Prašume Zapadnih Ghata u Indiji Prašume Šri Lanke

•

Himal aj ske šume

•

Š ume jugozapadne Kine Većina indonezijskih šuma Filipinske prašume Središnje područje jugozapadne Australije Š ume Nove Kaledonije Š ume Havaj a i mnogih drugih istočnih i središnjih pacifičkih arhipelaga

• • • • •

Dvadeset i pet najkritičnijih točaka, ili preciznije, netaknuta, bi ­ ološki bogata staništa u njima, pokrivaju samo 2,3% kopnene po­ vršine Zemlje, no one su ekskluzivni dum 42% svih vrsta kralje ­ žnj aka na planetu (sisavaca, ptica, reptila i vodozemaca), i 50% bi ­ ljaka cvjetnj ača. Vruće točke nisu samo mjesta na kojima je koncentrirana bio ­ loška raznolikost. One su, zbog svoj e ograničene površine, ujedno i lokacije na kojima žive naj ranj ivije vrste na planetu. Velika većina vrsta klasificiranih na Crvenoj listi Međunarodnog saveza za oču­ v anje prirode kao "ugrožene" ili "kritično ugrožene" žive na trideset i četiri najproblematičnije vruće točke. Među njima je 72% vrsta si ­ savaca, 86% vrsta ptica i 92% vrste vodozemaca. Vrste su omiljena jedinica mjerenj a biološke raznolikosti zato što su one uglavnom prirodna jedinica evolucije. Moguće ih je preci ­ znije definirati nego ekosustave, i lakše ih je identificirati nego slo ­ žene sastave gena koji ih razlikuju od drugih vrsta. Vrste kao jedinice mjerenja biološke raznolikosti imaj u jedan ne ­ d os tatak: često se javljaju u skupinama koje su evoluirale u novije v rij eme, u ekstremnim slučajevima unutar nekoliko tisuća godina.

98

STVORENJE

Zbog svoje mladosti, vrste u tim "srodnim" grupacijama relativno se malo razlikuju jedna od druge u genetičkom sastavu. Postoji li način mj erenj a hiološke raznolikosti brojanjem cijelih gnlpacija umjesto vrsta od kojih se one sastoje? Postoji jedan način koji datira od po­ četaka formalne taksonomske nomenklature iz sredine 1 8 . stoljeća. U hijerarhijskom sustavu koji se koristio, grupacija vrsta sličnih po ključnim obilježj ima, zbog čega je vjerojatno riječ o bliskim gene­ tičkim srodnicima, klasificirana je kao rod. Ti rodovi su stoga starije, divergentnije grupacije i mogu se koristiti umjesto relativno "jefti­ nij ih" vrsta za procjenu biološke raznolikosti kroz dulje vremensko razdoblje. Kad se to učini na takav način, mijenjaju li se vruće točke'? Odgovor glasi : da, ali ne mnogo. Ostaj u uglavnom iste kao i one ute­ meljene samo na vrstama. Međutim, mijenja se njihov redoslijed, i to na sljedeći način. Najproblematičnija vruća točka na Zemlji, daleko ispred svih ostalih s čak 478 vlastitih rodova biljaka i kralježnjaka je Madagaskar, drevni, veliki otok kod istočne obale Afrike. Nakon Madagaskara (s brojem ekskluzivnih rodova u zagradi) slijede Ka­ ripski otoci (269), Atlantska šuma u Brazilu (2 1 0), arhipelag Sunda u Indoneziji ( 1 99), planine istočne Afrike ( 1 78), Južnoafrički Cape ( 1 62), te južni Meksiko i Središnja Amerika ( 1 38). Većina ranih studija vrućih točaka bila je ograničena na kopnena područja. Od 2000, slični načini analize primjenjuju se i na morske sustave. Tri od četiri glavne zone - estuariji, koraljni grebeni i druga plitkovodna staništa i dno dubokog mora - podijeljene su na malena i često ugrožena područja na način sličan onome što je učinjeno s vrućim točkama na kopnu. Č etvrta morska zona, morska pučina, ta­ kođer se razlikuje od jednog do drugog dijela planeta po biološkom bogatstvu, ali je njezine obrasce teško utvrditi zbog lakoće kojom mnoge oceanske ribe i drugi organizmi otvorene pučine prelaze ve­ like udaljenosti. Ukratko, rezultati globalnih studija biološke raznolikosti sada su dovoljni za uspješnu primjenu konzervatorske prakse. Biolozi su od-

Z A V R S N A IGRA

99

mjerili razmjere probl e m a. Mogu proj ic irati mnoge p osljed ice koj e će us l ij e diti ako se trendo vi ne ublaže. Znaj u kako rij e š iti problem, ili b are m veći dio probl ema . Imaj ući sve to na umu, prij e đi mo na ključnu stvar: koliko će tje­ šavanje problema koštati? Možda postoji strah da će spašavanje bi­ ološ ke raznolikosti bi ti toliko skupo da ugro zi gospod arstv o , to j es t , tržiš no gospodarstvo. Ova pretpo stavka j e po gre š n a . Cij en a spaša­ va nj a naj većeg dijela Zemljine flore i faune bit će relativno trivijalna za trži š no gospodarstvo i, naravno, vrlo profitabilna za prirodno gos­ pod ars tv o . Godine 2000. Conservation International sponzorirao je ko nferencij u biologa i ekonomista, pod naslovom "Izbjegavanje kraj a Prirode", koj a se pozabavila tim problemom. R azmotri li su mnoge metode os iguravanja rezervata u divljini koje su bile na raspo l aganju u tom trenutku , a koje bi i sto vremeno poboljšale lokalna gosp odar­ stva, a zatim su procij enili troškove. Zaključili su da bi stvaranje za­ štitnog kišobrana nad dvadeset i pet tada poznatih najproblematičnijih točaka na kopnu (od tada je dodano još devet nj i h , pa ih s ada ukupno ima trideset i četiri), kao i nad sržnim područjima unutar preostalih trop ski h šuma, onih u Amazoni, u slj e vu Kong a i n a Novoj Gvineji, z ah tij e v alo jed nokratan iznos od oko 30 milijardi dolara . Korist od toga, ako se ta sredstva spoje s mudrom investicij skom strategijom i vanj sko m pol iti kom , bila bi kvalitetna zaštita 70% kopnene flore i fa u n e na Zemlji. To bi nam barem dalo dov oljno vremena da osmi­ slimo nove dugoročne metode i politike. Ovaj jednokratni iznos, i l i nj e go v ekvivalent raspoređen tijekom godina, otprilike je jedna tisu­ ćinka godišnjeg bruto pro izv oda sv ijeta , to jest bruto proi zv oda svih drž ava svijeta zajedno. Nekim slučajem, drugi iznos, otprilike 30 tri­ liju na dolara. v rij ednost je usluga ekosustava koje besplatno dobi­ vamo od preostalih Zemlj inih prirodn ih okoli š a . Paralelno istraživanje koje j e u 2004. proveo dru g i tim. procij e­ nilo je troškove zaštite morskih područja. u grožen og Drugog Edena našeg p l aneta . Shvatili su da se oceane više ne može smatrati bezgra-

1 DD

STVORENJE

ničnima niti neranj ivima. Koraljni grebeni povlače s e zbog fizičkog uništavanja i negativnih učinaka klimatskog zagrijavanja. Sve ve­ like ribarske zone na otvorenom oceanu djeluju ispod održivih ra­ zina. Velik dio plitkog oceanskog dna diljem svijeta uništen je ko­ čarenjem. Postojeće morske rezerve unutar zaštićenih gospodarskih zona obalnih država širokih 370 km pokrivaju samo 0,5% površine oceana. Pored ograničenja lova na kitove život na pučinama uopće nije zaštićen. Kad bi se utvrdili rezervati za sve obalne zone i otvo­ reno more i kad bi se njihova površina dovoljno proširila, rezultat bi bila sigurnost za bezbroj ugroženih vrsta. S vremenom, ti bi rezer­ vati povisili održivi prinos ribarskih zona služeći kao izvor za širok spektar morskih organizama. Za regulaciju mreže rezervata koja bi pokrivala 20% do 30% površine oceana trebalo bi godišnje izdvojiti od 5 do 1 9 milijardi dolara. Ta sredstva mogla bi se osigurati elimi­ nacijom postojećih perverznih olakšica koje se daju ribarskoj indu­ striji čija godiš nja vrijedno s t iznosi od 1 5 do 30 milijardi dolara - a koje su prije svega odgovorne za pretjeran izlov i sve manji prinos omiljenih vrsta. Život na ovom planetu ne može izdržati nastavak pljačkanja. I pored univerzalnog moralnog imperativa spašavanj a Stvorenja, im­ perativa utemeljenog na i na religiji i na znanosti, očuvanje biološke raznolikosti najbolji je ekonomski posao koji je čovječanstvo ikada moglo sklopiti još od izuma poljoprivrede. Vrijeme za djelovanje, cijenjeni moj prijatelju, upravo je sada. Znanost je čvrsta, i razvija se. Oni koj i žive danas dobit će utrku protiv izumiranja ili će je iz­ gubiti, a ako se to dogodi, bit će to zauvijek. Zaslužit će vječnu čast ili vječan prezir.

•

ŠTO J E ZNANOST NAUČi LA ARG UMENTI Z A S P A Š A V AN J E OSTATKA ŽIVOTA U T E M E L J E N I SU I NA R E L I G I J I I NA Z N A N O S T I . O V DJ E O B J A Š NJ A VAM RELEVANTNA NAČELA B I OLOGIJE , KLJUČNE Z N A N O S TI

U

OVOJ RASPRAV I .

PRETHODNA STRANICA Shematski prikaz aktina, proteina klj učnog za rad mišića, koji kombi­ nira njegova razna kemij ska stanja te molekule i reakcije koje mijenjaju ta stanja. (Iz teksta Elizabeth Pennisi, "Tracing Life ' s Circuitry", Science 302 (2003) : 1 646 - 49)

11

BIOLOGIJA JE IZUČAVANJ E PRI RO D E Po MOJEM MIŠUENJU,

uznesenje k Prirodi i obnavlj anje Edena ne zahtijeva dodatnu duhovnu energiju. Ljudi toga imaju II obilj u. Prije bih rekao da duhovnu energij u valj a primijeniti u širem s mi slu, i mora biti preciznije vođena razumijevanjem ljudske situacij e . Slika koju čovječanstvo ima o sebi silno se uzvisila tijekom proteklih trij u stoljeća. U početku su je uzdigle religija i stvaralačke umjetnosti, a na krilima znanosti može poletjeti još više. U potporu toj tvrdnji, sada ću vam ponuditi prikaz ko nc epta i prakse znanosti, osobito biologije, discipline koja je naj rele vantnij a z a pitanja čovječanstva. Ž urno dodajem da ne mislim na znanstvenike. Većin a istraži­ vača, uklj učujući i neke nobelovce, usko su specij alizirani struč ­ njaci, koje pitanja čovječanstva ne zanimaju ništa više od pro sječnog laika. Znanstvenici su za znanost ono što su graditelj i za katedralu. U hvatite bilo koj ega od nj ih izvan radnog mjesta, i vjerojatn o ćete PASTORE,

pronaći osobu koj a vodi običan život zaokupljen svakodnevni m za­ d acima i prozaičnim razmišljanjem. Znanstvenici rijetko kada iska­ zuju uzlete mašte. Većina njih zapravo nikada nije imala niti jednu i stinski originalnu ideju. Umjesto toga, probijaju se kroz gO mi le po­ d ataka i hipoteza (to su informirana nagađanj a koj a je potrebno te -

1 06

STVOR ENJE

stirati ). ponekad s u uzbuđeni, ali u većini slučajeva smireni . Govor­ kanj a na hodniku i drugi oblici zabave lako im odvuku pozornost. Moraju biti takvi . Uspješan znanstvenik razmišlj a poput pjesnika, i to samo u rijetkim trenucima nadahnuća, ako i tada, a ostatak vre­ mena radi kao knjigovođa. Vrlo je teško doći na originalnu ideju. Naj veći dio svoje karijere, znanstvenik je zadovolj an ako može upi­ sivati brojke i svoditi bilance. Znanstvenici su poput tragača za zlatom. Originalna otkrića su zlato i srebro njihove struke. Ako j e otkriće važno, njime je mo­ guće kupiti prestiž na koledžu, a s njim i širu slavu, tantijeme i aka­ demske pozicije. Znanstvenici su uglavnom previše skromni da bi bili proroci, stvari im previše lako dosade da bi bili filozofi, i pre­ više su povjerlj ivi da bi bili političari. Nedostaje im lukavost, i lako ih zavaraj u šarlatani i prevaranti. Nikad ne tražite od znanstvenika da testira tvrdnj u o paranormalnom fenomenu. To tražite od profe­ sionalnog magičara. Moć znanosti ne dolazi od znanstvenika, nego od znanstvenih metoda. Moć � ljepota znanstvene metode počivaj u u njezinoj jed­ nostavnosti. Svatko je može razumjeti i prakticirati čak i sa skro­ mnom razinom znanja. Njena važnost proizlazi iz njezine kumula­ tivne naravi. Ona je proizvod stotina tisuća specijalista ujedinjenih jednim zajedničkim nazivnikom - znanstvenom metodom. Malo je znanstvenika koji posjeduju nešto više od djelića postojeće znan­ stvene spoznaje, čak i u svoj im disciplinama. Ali ništa zato: njihovi kolege znanstvenici stalno testiraju i dodaju informacije drugim di­ jelovima, a cijelo tijelo znanstvene spoznaje lako je dostupno. Izum tog sj ajnog oruđa - znanja koje je moguće testirati - bio je jedan na­ predak u zabilježenoj ljudskoj povijesti koji se može nazvati pravim kvantnim skokom. No, on je dostigao tu važnost relativno kasno u geološkom životnom vijeku čovječanstva, i to tek nakon što je ljudski intelekt prošao dug, težak put kojim je dominirao tribalizam, a po­ kretala ga religija.

B lOLOG IJA JE I Z U C A V A N J E P R I R O D E

1 07

Pokušajmo utvrditi okvimu kronologiju. Prije više milijuna go­ dina postojao je samo životinj ski instinkt. Tada. vjerojatno na razini č o vjeka - maj muna, javili su se rudimentarni začeci materijalne kul­ ture. S dolaskom još više inteligencije, uslijedio je razvoj osjećaja za natprirodno, pri čemu su demoni, duhovi predaka i božanski du­ hovi nastanili lj udski um. Bez znanosti , morala je nastati religija, kako bi objasnila čovjekovo mjesto u svemiru. Rođena je iz snova, a njezine predodžbe u kulturi su ustoličili šamani i svećenici. Bo­ govi su stvorili čovjeka. Oni koji su živjeli u Prirodi prepustili su svoj e mjesto bogovima na svetim planinama, udaljenim mjestima i na nebesima. Negdje i nekako, unatrag u vremenu, ti božanski hu­ manoidi stvorili su svijet, a sada su vladali čovjekom. Ljudi su se, u svojoj slici o sebi koja je evoluirala, uzdigli iznad Prirode kako bi slij edili bogove kao djeca i sluge. Plemena koja su nepokoleblj ivo vodili njihovi bogovi bila su ujedinjena i snažna. Porazila su kon­ kurentska plemena i njihove lažne bogove. Podčinila �U i Prirodu, pritom izbrisavši najveći njezin dio. Njihova sudbina, kako su vjero­ vali, nije bila od ovog svijeta. Smatrali su sebe bes�a, ne ma­ njima od polubogova. Negdje usput, s početkom u Europi u sedaIIlJUlestom stoljeću, pojavila se radikalno drukčija predodžba o sebi. Umjetnost i filozo­ fija počele su se odvajati od bogova, a znanost je naučila djelovati posve neovisno. Korak po korak, često uz protivljenje sljedbenika Svetog pisma, znanost je izgradila alternativni pogled na svijet ute­ meljen na predodžbi o čovj eku koju je bilo moguće testirati i koja se oslanj ala sama na sebe. Udvostručujući se svakih petnaest godina tijekom prethodna tri i pol stoljeća, pogledala je u samo srce živuće Prirode, i tamo pronašla dotad nezamislivu, golemu i autonomnu kre­ ativnu silu. Ta predodžba nadrasla je religijska rivalstva i reducirala i h na međuplemenske sukobe. Znanost je postala najdemokratičniji od svih ljudskih pothvata. Ona nije ni religij a ni ideologija. Ne do­ nosi nikakve zaključke izvan onoga što se može osjetiti u stvarnom

STVORENJE

1 08

svijetu. Stvara znanje n a najprodukti vnij i i najviše ujedinjujući način osmišlj en u povijesti, i služi čovj ečanstvu ne dugujući loj alnost bilo

kojem specifičnom plemenskom božanstvu. B iologij a je sada predvodnik u rekonstrukcij i čovjekove predodžbe

o sebi. Preuzela je vodeće mjesto među zn ano s ti m a nadmašivši druge ,

discipline, uklj učuj ući fiziku i kemij u, u kreativnom neredu njezinih otkrića i rasprava. Klj učna je za ljudsko zdravlje i za upravljanje ži­ votnim okolišem. Postala je najvažnij a za središnj a filozofska pi­ tanja, j er nastoj i obj asniti prirodu uma i stvarnosti i smisao života. Nije naj manje važna činj enica da je biologij a logičan most između trij u velikih grana učenja: prirodnih znanosti, društvenih znanosti i humanističkih znanosti . Pojedini znanstvenici, čija se profesionalna etika temelji na objek­ tivnosti, obično paze da u j avnosti ne pretj eraj u s ambicioznošću

u

svojim izjavama. Ipak, iz esej a i predavanj a odvažnijih predvodnika, moguće je nazrij eti sliku vel ikih

ciljeva današnje biologije. Oni

su,

vjeruj em, slj edeći: •

Stvoriti život: završiti izradu mape vrste jednostavnih bakterija na molekularnoj razini, simulirati njezine procese računalima, a zatim izgraditi bakteriju od sastavnih molekula, ili barem pokazati kako se takva izgradnj a može provesti u djelo.

•

Koristeći se tim pristupom i kombiniraj ući ga sa spoznajom o kemij i rane Zemlje, rekonstruirati korake. koji su doveli do nastanka života.

•

Nastavlj ajući s primj enom iste molekularne redukcije i sin­ teze na ljudske stanice, upotrijebiti

informaciju sa sve većom

učinkovitošću u liječenj u bolesti i povreda. •

Obj asniti um pomoću modela kemij skih i električnih prije­ nosa i molekularnom osnovom rasta živčanih stanica i for­ miranjem mreža; zatim simulirati um kombinacijom umjetne inteligencije i umjetnih emocij a.

BI OLOG IJA JE IZU(:A V A N I E

•

PRIRODE

109

Dovršiti izradu mape Zemljine faune i flore do razine poje­ dinih vrsta, uključujući mikroorganizme, i proširiti istraži­ vanje raznolikosti na razini gena za svak u vrstu. Upotrijebiti eksponencijalno rastući broj informacija o ra­ znolikosti unutar biosfere za unapređivanje medicine, poljo­ privrede i j avnog zdravstva. Stvoriti Drvo života za sve vrste i za važnije sastave gena u njima, i tako pratiti putove evolucij ske povijesti. U među­ vremenu, kombinirajući tu informaciju s paleontologij om i poviješću ekologije, utvrditi definitivna načela povezana s nastankom biološke raznolikosti. Otkriti način na koji se stabilne prirodne zajednice sastav­ ljaju i reguliraju na razini vrste, i upotrijebiti te informacije za zaštitu i stabilizacij u Zemljine biološke raznolikosti. Premostiti, ako ne i unificirati, prirodne, društvene i humani­ stičke znanosti i Sb"aživanjem bioloških osnova uma i ljudske prirode. U tom procesu, otkriti koevoluciju gena i kulture.

•

•

•

•

U odnosu na taj zamišljeni scenarij krajnje zrelosti, današnja bi­ ologija još je uvijek primitivna znanost u usporedbi s fizikom i ke­ m ijom Kako da odraste i ispuni svoje vizije? Razmotrite najprije od čega se znanost sastoji. Biologija je znanost triju dimenzija. Prva dimenzija je izučavanje pojedinih vrsta (primje­ rice, jedne vrste bakterija ili jedne vrste vinske mušice) na svim hije­ rarhijskim razinama biološke organizacije koju je ta vrsta ostvarila ­ od molekula do stanica koje molekule tvore i pune energijom, preko tkiva i organa koji se sastoje od stanica. i organizama koji se sastoje od tkiva i organa. zatim preko društava i populacija organizama, i napokon, do interakcij a pojedinih vrsta koje tvore ekosustave. Vrste su genetički zasebne populacije koje su kod mnogih, ali ne svih vrsta organizama razdvojene nemogućnošću unakrižnog parenja II prirodnom okruženju. Primjerice, sve vrste koje žive u nekom je.

110

S n' O R E N J E

zercu ili šumi čine životnu zajednicu .

U kombinaciji

s neživim tlom,

zrakom i vodom, te vrste tvore ekosustav. Da ponovim: prva dimenzij a biologij e je skeniranj e pojedinih vrsta od nj ihovog molekularnog sastava do nj ihovog mj esta u eko­ su stavima. Druga dimenzij a je stvaranje mape biološke raznoli­ kosti , skraćeno "bioraznolikosti", svih vrsta u nekom dijelu svi­ j eta, bilo da j e riječ o lokalnom staništu, regiji ili cijelom planetu, zajedno s ekosustavima koje te vrste tvore i genima koji propisuj u dij agnostička obilježja vrsta. Treća dimenzij a biologije je povijest svake od tih vrsta, ekosustava i gena. Ekolozi prate vrste kroz go­ dišnj a doba i generacije kako bi shvatili način na koj i njihove po­ pulacije rastu i opadaj u . Značajnim širenjem skale istraživanja, si­ stematičari i genetičari rekonstruiraj u povij est kroz dovoljno gene­ racij a da mogu promatrati promjene u genima i, na višoj razini, ci­ j epanje vrsta u nove vrste. Sada pokušaj te istovremeno zamisliti doseg trij u dimenzij a bio­ logije. Vi ne možete, ja ne mogu , nitko ne može - barem ne za sada. Postoje bezbrojni milij uni vrsta. Velika većina njih još je uvijek ne­ poznata znanosti . Ako se sagleda

u jednom izresku vremena, svaka je

vrsta j edinstveno stvorenj e : nj ezin genetički kod stvoren je kroz go­ tovo nezamislivo složenu putanju mutacija i prirodne selekcije koja je dovela do obilj ežj a koje je u ovom trenutku definiraju. Svaka vrsta je svij et za sebe i j edinstven j e dio Prirode.

U

tre­

nutku kada obratite pozornost na neku vrstu, ona se širi pred vama kao skup organizama koji je sačinj avaju, raspoređenih u određenim obrascima po krajoliku . Dopustite da sat u vašoj mašti proradi. a zatim ga ubrzajte. sve više i više. Organizmi koj i tvore vrstu raspršuj u se i umiru, a rađaju se novi. I oni se raspršuju i umiru. i to se ponavlj a sve dok cijela populacij a organizama n e izumre. Dinamiku popula­ cije kontroliraju promjene u okolišu, obilne kiše ili suša, prisutnost

ili povlačenje patogena i grabežlj ivaca, obilje ili oskudica hrane, i tako dalj e . Ti čimbenici i način na koji utj eču jedni na druge vode

B I OLOGIJA JE IZUC:A VANJE

PRIRODE

111

d o širenj a ili sažimanj a pojedine vrste, do nj ezinog prodiranja u nova staništa ili do izumiranja. Napokon, pokušaj te u mašti preklopiti milijune takvih vrsta koje evoluiraju unaprijed kroz vrij eme, a zatim se vratite daleko u proš­

lost svake od nj ih, na svim razinama organizacije, od gena do eko­ sustava. To j e , ukratko, transcendentna i tek nej asno predvidljiva složenost buduće biologije. Tu se može pronaći novo područje du­ hovne energije.

12

FUNDAMENTALN I ZAKON I BIOLOG IJ E DOPUSTITE MI

DA SUEDE ĆU TEMU PREDSTAVIM na drukčij i način. Naju­

či nkovitij i način za razumijevanje važnosti biologij e za problema­

tiku čovj ečanstva j est da se znanost obj asni od vrha nadoije - naj­ prij e one najopćenitije zakone, a zatim, silaskom niz hijerarhiju, spe­ cifične zakone

U

koj i ma oni

upravljaj u .

biologiji zakon je apstraktan opis procesa za koji dokazi suge­

riraju da je univerzalan u živućim sustavima i koji posjeduj e logičnu neizbježnost za te sustave. Znanstvenici su se složili oko onoga što bi se možda moglo nazvati dvama fundamentalnim zakonima biologije.

Prvi je

da su sva poznata

svojstva života podložna zakonima fizike i

kemije. To ne znači da se sva svojstva mogu izravno obj asniti fizikom

i kemijom. To samo znači da su, kad se složena mašinerija života po­ dijeli na svoje elemente i procese,

ti dijelovi i ono što je poznato o nji­

hovoj interakciji u skladu s onim što je poznato iz fizike i kemije. Dioba stanice koj u vidimo kroz mikroskop vidljivom svjetlošću

nije lako podložna fizikalnom i kemijskom obj ašnjenj u . Fizičke i ke­ mij ske procese ne vidimo izravno, no molekule koje tvore stanicu i koreografij a nj ihove duplikacij e u skladu su s nj ima. Svoj stva sta­

nice kao cj eline zovu se "emergentna" , što znači da nastaj u iz i nte­ rakcije molekula. No, zbog veli kog broj a i složenosti procesa na toj

114

STVORENJE

razini , kretanj a s e n e mogu s lakoćom zaklj učiti i z načela fizike i ke­ mij e. Stoga, dok te interakcije ne budu detalj no razrađene, što će se najvjeroj atnije ostvariti tek uz pomoć

matematičkih modela i simu­

l acij a na superračunalu, diobu stanica moramo opisati dj elomično na staničnoj razi n i ,

jezi kom ra zl i č iti m od jezika fi z ike i kemije.

Emergentno svoj stvo može se definirati kao svoj stvo koje j e to­ liko složeno i slabo shvaćeno da se mora definirati predodžbama

i

vokabularom različitima od onih upotrij eblj enih za procese koj i ga tvore. Naj veći dio biologije sastoji se od emergentnih svoj stava, i zbog toga je u ovom trenutku tu znanost moguće tek donekle kau­ zalnim obj ašnjenj ima povezati s fizikom i kemijom. Ključna veza između biologije i fizikalnih znanosti je struktura DNA, molekule koja u svojem kodu nosi nasljeđivanj e . Godine

James D. Watson i Francis

1 953,

H. C . Crick pronašli s u kemij sku strukturu ali za sljedeće tri

za taj "ključ života" . Možda previše cj epidiačim,

rečenice iz izvješća Watsona i Creeka može se reći da su rodile mo­ lekularnu biologiju i time definiti vno potvrdile nj ezin prvi zakon: "Želimo prikazati radikalno drukčiju strukturu za sol deok­ siribonukleinske kiseline. Ta struktura sastoj i se od dvaju spiralnih lanaca uvijenih oko iste osovine . . . Nije nam izma­ knula mogućnost da specifično poj avljivanje u parovima koje smo opisali izravno sugerira mogući mehanizam ko­ piranj a za genetički materijal."

U današnj e vrijeme, molekularna i stanična biologij a. discipline koje dobivaj u naj veću potporu i potiču naj veću aktivnost društva, bave se dvjema naj nižim razinama biološke organizacije, moleku­ l ama i stanicama. One se fokusiraju na nekolicinu vrsta izabranih zbog nj ihovih posebnih obilježj a. Primjerice, bakterij a iz debelog crijeva

Escherichia coli (obično E. coli) važna je zbog svoje gene­

tičke jednostavnosti i ultrakratkog vremena koje treba proći između dviju generacij a, oblić

Caenorhabditis elegans (obično C. elegans)

TEMELJ N I

ZAKONI BIOLOGIJE

115

z b og jednostavnosti svojeg živčanog sustava i ponašanj a, a tu su, na­ ra v no. i ljudska bića, o kojima doslovno svaki komadić inform acija i ma fundamentalnu i praktičnu vrijednost. Molekularna i stanična biologija nalaze se u prirodopisnom raz­ dob lju svojeg razvuja. Ova možda iznenađujuća karakterizacija može se razjasniti metaforom. S tanica je sustav koj i se sastoji od vrlo ve­ likog broja elemenata i procesa u interakciji. U fundamentalnom s misl u , to je ravno ekosustavu poput j ezera ili šume. Molekule koje č i ne stanicu su ekvivalent biljaka, životinja i mikroba koji čine ži­ vući dio ekosustava. Dvije razine, stanice j ekosustavi, do danas su otpri like podjednako istražene. Molekularni i stanični biolozi otkri­ vaju velik broj proteina i drugih molekula. Ti istraživači su Humboldti i Darwini današnjice - oni su prirodo­ slovci novog doba. Radeći u laboratorijima, srećom pošteđeni uboda komaraca i žuljeva na nogama, ulaze u nemapirane regije na najnižim razinama biološke organizacije. Oni se ne bave stvaranjem temeljnih načela, koja uglavnom posuđuju iz fizike i kemije. Njihovi spektaku­ larni uspjesi proizlaze iz tehnologije osmišljene i primijenjene uz kre­ ativnu genijalnost. Putem kristalografije, imunologije, zamjene gena i dru g ih metoda, omogućuju nam da vidimo anatomiju i funkciju ultra­ mikroskopskih stanovnika stanice koji su izvan dosega ljudskih osjeta bez pomagala. Namjera im je razvijanje fundamentalnih načela bio­ loške organizacije, a može se očekivati i da će se s vremenom u tome priključiti istraživačima u drugim disciplinama biologije. Velik dio uspjeha molekularne biologije i stanične biologije leži u njihovoj važnosti za medicinu. Reći ću to još jasnije: u javnoj per­ ce pc iji i potpori, molekulama i stanična biologija doslovno su vjen­ čane s medicinom. Ne postoj i Nobelova nagrada za biologiju, no, izraž avaj ući ono što je Alfred Nobel istaknuo kao najvažnije u svojoj oporuci iz 1 895, postoji Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu. M o l e k ul arn a i stanična biologija nisu bogate i moćne zato što su bile to li k o uspješne. Uspješne su uglavnom zato što su postale bogate i

116

STVORENJF

moćne. Ne želim d a me pogrešno shvatite u vezi s tim: investicije državnih institucija i privatnog sektora u te discipline biologije vri­ jedile Sll svakog novčića, i one zaslužuj u još mnogo višu razinu pot­ pore. Njihova otkrića skinula su veo s fizikalno-kemij ske osnove ži­ vota i postavila temelje za konačnu eliminaciju većine ljudskih bo ­ lesti i genetičkih oštećenja. Njihovo znanje položilo je dio temelja biologije na višim razinama organizacije. Drugi fundamentalni zakon biologije jest da su svi biološki pro­ cesi. kao i sve razlike između vrsta. evoluirali prirodnom selekcijom. Generaciju za generacijom, u DNA kodu događaju se rijetke i nasu­ mične promjene. Kada te mutacije omoguće jedinkama koje ih nose da ostave više potomaka u sljedećoj generaciji. vrsta u cijelosti mi­ jenja se II oblik mutanta. Na taj način, vrste evoluiraj u prirodnom se­ lekcijom. Kad se neka vrsta promijeni iz originalnog stanja u zna­ čajnoj mjeri, može se reći da je evoluirala u novu vrstu. Kad se ra­ zličite loze iste vrste dovolj no udalje jedna od druge akumulacijom uspješnih mutacija koja ih uklapa u različite niše, može se reći da se jedna majčinska vrsta razmnožila u vrste - kćeri. Charles Darwin, ne znajući za mnoge od tih detalja, uklj učujući i postojanje gena, ipak je uspio nevjerojatnom jasnoćom i sposobnošću predviđanja doći do ideje evolucije prirodnom selekcijom. U četvrtom poglavlju knjige Postanak vrsta, ovaj maj stor prirodoslovac sažeo je tu ideju u jednoj dugoj , viktorijanskoj rečenici: Može se reći da prirodni odabir svakoga dana i iz sata u sat, diljem svijeta ispituje svaku varijaciju, čak i onu najmanj u, da odbacuje onu koja je loša, a sačuva i probroji svaku koja je dobra; u tišini i neprimjetno, gdje god se i kad god se pruži prilika, na poboljšanju svakog organskog bića u odnosu na njegove organske i anorganske uvjete života : *

Charles Darwin. Postanak vrsta (prvo izdanje 1 859. hrvatski prijevod J. Bala­ banić. 2000)

TEMELJ N I ZAKONI B IOLOGIJE

117

l tako ostatak biologije - koj i se sastoj i od gornj ih razina prve di­

menzije (od organizama do ekosustava), te gotovo cijele druge di­ menzije (bioraznolikost) i treće dimenzije (evolucijska biologija) obitava izvan molekularne i stanične biologije. Budući da su ta po­ dručja istraživanj a nastala u osamnaestom i devetnaestom stoljeću, danas mogu djelovati zastarjelo i nevažno. No istina je upravo su­ protna. Ona čine velik dio budućnosti znanosti. Dok biologija sazri­ jeva i ujedinjuje se, druga i treća dimenzija će, zajedno s gornjim razi­ nama prve dimenzije, nadmašiti molekularnu i staničnu biologiju. Otkriće dvaju zakona, fizikalno-kemij ske osnove života i evolu­ cije svih poznatih oblika života prirodnom selekcijom, definira mo­ dernu biologij u . Koliko je onda biologija naučila o stvarnom, živom svij etu? Kad se u obzir uzmu tri dimenzije - hijerarhij a, raznolikost i povij est - mora se priznati da poznaj e tek njegov beskraj no malen djelić. Rekao bih da postojeća biologij a zna manje od jedne milij un­ Inine svega onoga što će na kraju znati . Tu znači da je očekuje još veoma dugačak put, ali sa svakom novom informacijom i sa svakim napretkom u tehnologiji poduzimaj u se dodatni koraci . Tijekom tog putovanj a, biologij a će nastaviti s napretkom prema ujedinjenju. Vo­ deći istraživači u biologij i sve se više slažu da budućnost biologije ovisi o interdisciplinarnim proučavanj ima unutar i izvan biologije. S vremenom, bit ćemo u stanju putovati kroz sve tri dimenzije bez ograničenj a - što prije, to bolje.

13

ISTRAŽiVANJE SLABO POZNATOG PLAN ETA

NA

DUGOM PUTOVANJU KOJE SLIJEDI, i biologiji u općenitom smislu, i

osobito istraživanj u biološke raznolikosti, potrebna je mapa. Ako se

pitate, pastore, kakve veze takav p redu vj et ima

s

Č i n om stva­

ranj a , moram Vam reći da ne znamo što se događa S naj većim di­ jelom živih bića, jer čak ne znamo ni koja su to. Č ovječanstvu nije potrebna baza na Mj esecu niti putovanje na Mars. Potrebna nam je ekspedicija na planet Zemlj u gdje j e znanosti poznato manje od posto životnih oblika, a manj e od

1

10

posto tih oblika izučeno j e

u

nešto većoj mj eri od jednostavnih anatomskih opisa i nekoliko bi­ lj eški o prirodnoj povij esti . Razmislite

o

tome : kad bi naša robotska vozila na Marsu otkrila

život i poslala opis otprilike

1 0 posto tamošnj i h vrsta, Amerikanci bi

drage volje potrošili milij arde dolara da pronađu i klasificiraju preo­

stalih 90 p o s to. Za razliku od toga, količina utrošena na sistematiku u Sj edinj enim Državama iz svih privatnih i državnih izvora iznosila je

2000, posljednjoj godini za koj u je načinjena procjena, između 1 50 i 200 milijuna dolara. Taj iznos podijeljen je na oko 3000 sistemati­ čara u ovoj državi, iako vjeroj atno ima preko 500.000 profesionalaca li

koje je moguće klasificirati kao znanstvenike u svim disciplinama.

1 20

STVORENJE

Najblaže rečeno, čovječanstvo sporo istražuje svoj rodni planet. Situaciju s globalnom biološkom raznolikošću iz mojih je prethodnih poglavlja moguće rekapi tu l i rati na slj edeći način. Unatoč sporom tempu istraživanj a, biolozi su u posljednja dva ili tri desetljeća otkrili da je Zemljina hiološka raznolikost mnogo bogatija nego što se prije moglo i zamisliti . Ta raznolikost sve brže nestaje zbog uništenja staništa, djelomice uzrokovanog zagrijavanjem klime, zbog širenja invazivnih vrsta, zagađenja i pretjeranog iskorištavanja. Kad bi se te sile koje je pokrenuo čovjek nastavile neometano razvijati, do kraja stoljeća mogli bismo izgubiti polovicu vrsta biljaka i životinja na Zemlji. Tijekom geološkog vremena, ako uzmemo prosjek iz mnogih tak­ sonomskih grupa, vrste su izumirale brzinom od jedne vrste godišnje na svakih milijun vrsta. Istom brzinom rađale su se nove vrste - jedna vrsta godišnje na svakih milijun vrsta. Stalna stopa izumiranja vrsta i vjerojatnosti brzog izumiranja, izmjerena na najbližu potenciju broja deset, sada je 1 00 puta veća od brzine kojom se rađaj u nove vrste, i to po najkonzervativnijim procjenama. Očekuje se da će ta brojka po­ rasti i na 1 000 puta veću brzinu, ili više od toga, dok posljednji ostaci mnogih ekosustava nestaju, a nestaju s njima i mnoge vrste koje su sada na rubu izumiranja. Biolozi koji najintenzivnije rade na biološkoj raznolikosti slažu se da se nalazimo na početku naj većeg vala izumi­ ranja od kraja razdoblja krede, prije 65 milijuna godina. Tijekom pro­ teklih 400 milijuna godina, u svakom od pet velikih valova izumiranja prije pojave čovjeka, evoluciji je trebalo oko 1 0 milijuna godina da ob­ novi izgubljenu biološku raznolikost u punoj mjeri. Te procjene ute­ meljene su na najpoznatijim skupinama, poput sisavaca, biljki cvjet­ njača i nekih beskralježnjaka s ljušturom, poput mekušaca. Naše ne­ poznavanje biološke raznolikosti je toliko da gubimo njezin velik dio prije no što smo i saznali da postoji. S ljedeće brojke pokazuju koliko smo malo napredovali u istra­ živanju Zemlje. Broj do danas otkrivenih vrsta organizama koj i se sastoji od svih biljaka, životinja i mikroorganizama, iznosi negdje

I STR AŽiVA NIll

SLABO

POZNATOG

PLA N ETA

1 21

iz među 1 ,5 i 1 . 8 milij un a Procjene pravog broja vari raju ovis no o m e todi koj a se koristi u mje re nju od 3 ,6 milij una do 1 1 2,0 milij una , uklj u čuj ući one otkrivene i one još nepoznate (obj avljeno u Glo­ balnoj procjeni b io loške raznolikosti za 1 995 ). Čak su i brojke za relativno dobro istražene kralježnjake upitne. Procjene broja ribljih vrsta u svije tu variraju od 1 5 .000 do 40.000. Brojka veća od 1 00 milij una, ako ikada bude do s e g n uta sastoj at će se u g lav no m od ne v idlj i vih organizama. Bakterije i mikrobi nalik bakterij ama zvani arheje tamna su tvar Zemlj inog živog univerzuma. Do kraja 2002. otkriveno je i kat a log iz irano 6288 vrsta bakte rija . No, među 10 milijardi bakterij a koj e žive u samo j ednom gramu plodnog tla može se pronaći toliko vrsta, a p rocj enjuje se da u toni tla živi ne­ vjerojatnih 4 mil ij u n a vrsta. B arem 700 vrsta bakterij a žive kao sim­ bionti u lj udskim ustima. One su p ri lago đen e životu na golemim (za bakterij e) ravnicama i kanjonima naših zuba i jezika, i vjeruje se da tamo pridonose oralnom zdravlju uništavajući bakt�rije koje u zro ­ kuj u bolesti. M ožda vam se čini č u dnim razmišljati o tome da ljudi ži ve u simbiozi s bakterijama, ali istina sagledana s druge strane još je čudnija: svaka osoba u tijelu ima više bakterij skih nego ljudskih stanica. Kad bi se biološka klasifIkacij a temeljila na broj u stanica. lj u d s ko biće bilo bi klasifIcirano kao bakterij ski eko s u s tav Postoje i dru gi primjeri čudesne naravi ne v idlj iv og života. Du­ boko i sp od naših nogu, sve do dubine od najmanje tri kilometra na­ lazi se dru g i , po mnogim aspektima daleko veći svijet: goleme, ne­ i stražene po pu lacij e bakterij a i mikroskopskih gljivica, koje se za­ j edn o nazivaju podzemni litoautotrofni mikrobni ekosustavi. Njih ovi stanovnici svojo m težinom možda nadma š uju svu živu tvar na po­ vršini planeta. Oni ne ovise o sun č an oj energiji ili o organskoj tvari i zv u č enoj iz Zemljine pov rši ne , nego o neovisno (" autotrofno") de­ riviranim izvorima ke mij ske energije u otopljenim mineralima koj i ih okružuj u (odatle litbos , stijena). Kad bi Zemljina površina na neki način bila posve spaljena, život bi ovdje vjeroj atno opstao. Jednoga .

.

.

,

1 22

S T Y O R E 'I J E

dana, možda z a milij ardu godina u budućnosti, mogao b i evolu irati u nove oblike života koji bi potom naselili po v ršinu . Otkriće ovih oblika života u znanstvenicima je probudilo novu nadu da

će

pro­

naći ži vot na ledeno hladnom i suhom planetu Marsu - ne na povr­

šini , nego daleko ispod nj e na razini tekuće vode. I tako: mi smo tek j edna od mnogih vrsta na slabo poznatom planetu . Prij e gotovo 250 godina, Karl Linne uveo je praksu ime­ ,

novanj a svake vrste latinskim imenom od dva dij ela, zato se čovje­ čanstvo zove

Homo sapiens.

On je zagovarao potpuno istraživanje

života na Zemlj i. Zbog pustolovine potpunog istraživanja života na

Zemlji, i zbog naše vlastite sigurnosti, bilo bi mudro ustraj ati na tome da se dovrši veliki pothvat koj i je Linne započeo. Pokušaj da se dođe do cjelovitog popisa za znanost je ogroman posao, ravan Projektu ljudski genom koj i je mapirao slova gotovo cij elog gene­ tičkog koda lj udske vrste. Kako biste sagledali potencijal

tog pothvata, zamislite Enciklo­

pedij u života s elektronskom stranicom za svaku vrstu organizma na Zemlj i , dostupnu svima pritiskom na tipku. Stranica sadrži znan­ stveno ime vrste, slikovnu ili genomsku prezentaciju primjerka pri­ marnog tipa na kojem je utemeljeno ime, i sažetak dij agnostičkih obilježj a. Stranica se otvara izravno i povezana je s drugim bazama

podataka. Sastoji se od sažetka svega što je poznato o genetičkom kodu vrste, biokemij i , geografskoj distribuciji, filogenetičkom polo­ žaju, staništu, ekološkim obilježj ima, i što nije naj manje važno, nj e­ zinoj praktičnoj važnosti za čovječanstvo. S tranicu je moguće širiti u nedogled, a njezin sadržaj stalno pro­ vj eravaju stručnj aci, koji je obnavljaju novim infonnacij ama. Sye stranice zaj edno čine enciklopediju, čij i sadržaj nije ništa manje od ukupnog znanja komparativne biologij e . Postoj e dobri razlozi z a izradu takve Enciklopedije života. Jedan od tih razloga, ne najmanje važan, j est moć koj u

bi ona donijela cje­

lokupnoj biologij i u nj ezinu usponu. Dok će se klasifikacija vrsta

I S T R A Ž i V A N J E S L A B O POZ N A TOG P L A N E T A

1 23

Tri vrste izopodnib lj us kara

Dendrotiona iz dubina sjevernog Atlantika. (Iz teksta Roberta Y. Georgea, "Janirellildae and Dendrotionidae (Cru­ stacea: Isopoda: Asellota) from Bathyal and Abyssal Depths off North

Carolina and Their Evolution", Travaux

du Museum National d 'Histoire NatureIle "Griore Antipa " 47 (2004): 43 73). -

na Zemlji bližiti kraju, i dok će se individualne stranice popunja­

vati podaci ma na svim razinama biološke organizacije, od

gena do

ekosustava, sve brže će se pojavlj ivati nove klase fenomena. Nji­ hovu važnost ne možemo

ni zamisliti s pozicije našeg sadašnj eg ne­

dostatnog znanj a o biosferi i vrstama koje ju tvore. Tko može znati čemu će nas podučiti mikoplazmatske, kolembolne, tardigradne i druge raznolike, uglavnom nepoznate skupine? Dok spoznaj a o vr­ stama bude rasla, rupe u našoj biološkoj spoznaji isticat će se poput praznih prostora na mapi. One će postati odredišta prema koj ima će gravitirati istraži vači . Po prvi puta, moguće je u potpunosti popisati vrste cijelih eko­ sustava. Nepoznati mikroorganizmi i najmanj i beskralježnjaci , koji

1 24

STVORENJE

čine većinu vrsta, a nemaju još ni imena, bit će otkriveni . Samo s ta­ kvim enciklopedijskim znanjem ekologija može sazreti kao znanost i steći sposobnost predviđanja od vrste do vrste. Iz tih je preciznih informacija moguće to isto učiniti i za poj edine ekosustave. Jedan praktičan rezultat toga jest da će utjecaj čovjeka na živi okoliš biti moguće procijeniti daleko detaljnije i pouzdanije no sada. Primjerice, danas temelj imo procjene o izumiranju vrsta na poda­ cima nekoliko taksonomski najbolje poznatih skupina, u koje spa­ daju biljke cvjetnj ače, kopneni i slatkovodni kraljež�i aci, i neko­ liko beskralježnjaka poput leptira i mekušaca. Te skupine sastoje se od otprilike četvrtine poznatih vrsta na Zemlji, a gotovo je sigurno da čine mnogo manj i postotak od onih još nepoznatih. Sutra će biti moguće proanalizirati i druge beskralježnj ake, uključujući kukce i nematode, kao i gljivice i gotovo sve mikroorganizme koji zajedno čine većinu vrsta na Zemlj i, ali i klj učne putove svjetskih energet­ skih i materijalnih ciklusa. Enciklopedija života služit će dobrobiti čovječanstva u svakoj aktivnosti praktične biologije. Bit će moguće ubrzati otkrivanje ne­ kultiviranih vrsta biljaka koj e je moguće prilagoditi u poljoprivredi, novih gena za povećanje produktivnosti usjeva i novih klasa farma­ ceutika bit će moguće ubrzati. Bit će moguće predvidjeti i zausta­ v iti širenje patogena, štetnih biljaka i životinjskih n am e t ni k a . S ta­ kvim cjelovitim znanj em, više nikada nećemo morati previđati to­ like zlatne mogućnosti u živom svijetu oko nas, niti će nas tako često iznenaditi iznenadna pojava uništavajućih tuđinskih vrsta koje pro­ izlaze iz njega. Enciklopedij a života logična je i neizbježna, ako ni zbog čega drugoga, onda zato što je konsolidacija biološke spoznaje hitno po­ trebna. U najranij im fazama koje se već pojavljuju, ona čini matricu unutar koje se odvija brza organizacija komparativnih proučavanja. Proces će biti još brži kada tradicionalne taksonomske procedure, koje još uvijek uglavnom ovise o ponovljenim i spitivanjima potvr-

ISTR A Z I V A N J E S L A B O

đenih

POZ N A TOG P L A N ETA

1 25

primjeraka

i ti skanoj literaturi , zamij eni digi talna fotografij a vi soke rezolucije, sekvence nukleinskih ki selina i obj avljivanje na Internetu. Kada nova dokumentacija b u de organizirana u stranice o vrstama, sve će se brže otvarati novi smjerovi i straživanja. B it će

lakše

pronaći modele vrsta za laboratorij i terenska istraživanja

-

u

skladu

s načelom da za svaki problem u biologij i po s toji vrsta ide­ alna za rj e šenje tog problema. Sve veća enciklopedij a s jednim pristupom, strukturirana oko vrsta, olakšat će navigacij u taka.

kroz već goleme količine bioloških baza poda­ Uz pomoć računalnih pretraživača, možemo pronaći obrasce

čij a bi detekcij a inače zahtij evala goleme količine truda i vremena. Načela i te o riju moguće je izgraditi, razgraditi i ponovno izgraditi s dotad neviđenim mogućnostima

i

transparentnošću.

Konačno, i na najdublj oj razini, vjeruj e m da j e Enciklopediji ži­ suđeno da preobrazi samu narav biologij e , zato što je biologij a pri marno deskriptivna znanost. Iako svoj a funkcionalna obj ašnjenja v o ta

temelji na čvrstoj osnovi iz fizike i kemij e, a svoja evolucij ska obj aš­ njenj a na teoriji o prirodnoj selekciji, fičnost njezinih

nju jedinstveno definira speci­

elemenata. S vaka vrsta mali j e i zasebni univerzum,

od svojeg genetičkog koda do svoje anatomije , ponašanj a, životnog c iklu sa

i uloge u okolišu. Svaka vrsta uj edno je

i

samoodržavaj ući

sustav stvoren tijekom golovo nezamisli vo složene evolucij ske povi­ jesti . Svaka vrsta Zahtijeva cij ele karijere

znanstvenog istraživanja, i zaslužuje da je proslave povj esničari i pj esnici. Ništa slično ne može

se reći za protone ili atome vodika. Pastore, to je ukratko taj uvjer­ lj ivi

moralni argument znanosti za spašavanje Stvorenj a.

IV

PODUČAVANJE O STVORENJ I MA JEDINI N AČIN ZA SPAŠAVANJE RAZNOLIKOSTI ŽIVOTA I S K L A P A N J E M I R A S P R I R O D O M J E S T D I JELJE N J E S P O ZN AJ A I Z B I O L O G I J E I O N O G A Š T O O T K R I Ć A T E Z N A N O S T I I M PL I C I R A J U ZA SITUACIJU U KOJOJ S E N ALAZI ČOVJEČANSTVO

PRETHODNA STRANICA, (detalj) Leptiri i noćni leptiri Dominikanske Republike. (Iz Biocaribe.org., S dopuštenjem Briana D. Farrella)

14

KAKO NAUČiTI BIOLOG IJ U I KAKO J E PODUČAVATI TEMEUNI SASTOJAK ljubavi prema učenju isti je kao i kod romantične ljubavi, ljubavi prema državi ili prema Bogu: strast prema nekom subjektu. Znanje popraćeno ugodnim emocijama ostaje u nama. Ono izlazi na površinu i, kad ga se prizove, pokreće druge memorijske veze, stvaraj ući metaforu, vrhunac kreativne misli. Za razliku od toga, rutinsko učenje brzo izblijedi u gomilu rij eči, činj enica i aneg­ dota. Sveti Gral liberalnog obrazovanja je formula kojom se strast može sustavno proširiti i u znanosti i u humanističkim disciplinama, što nas pokreće prema onome najboljem u kulturi. Takvu strast ne mogu definirati s nekoliko riječi, zato što ona po­ stoji u višestrukosti nepredvidljivih formi. No, kao i većina drugih ljudi, donekle je vjerno mogu opisati iz osobnog iskustva. Nakon stu­ diranja na Sveučilištu u Alabarni, detaljno i životno mogu se prisje­ titi samo lekcija kojima me podučilo troje učitelja. Interval od tada bio je dovoljno dug, preko pedeset godina, da shvatim kako je njihov dar položio test vremena. Septima Smith, pedesetogodišnja usidjelica, kako su u to vrijeme zvali starije neudane gospođe, predavala je medicinsku parazitologiju strasno poput voditelj a vježbi u medicinskoj školi. Njezin intelek-

1 30

STVORENJE

tu alni svij et bio je bestijarij mikroba, malenih crva i drugih beskra­ lježnjaka odgovornih za bolesti koje su harale ruralnom Alabamom. Inzistirala je da ih svaki student nauči toč no i detalj no. Kao student druge godine, bavio sam se skeniranjem mrlja vlastite krvi i uzoraka vlastitog izmeta (bili su negati vni , hvala nehesima, unatoč mojim adolescentnim ekskurzijama u ruralnu Alabamu), i služio sam se la­ boratorijskim primjercima kako bih pratio životne cikluse ključnih patogenih vrsta. Parazitologija kod Septime nije bila samo predmet s koledža - bila je način života, i mogla mi je postati profesija da sam odlučio nastaviti s njom. Zato što je to zanimalo nju, zanimalo je i mene. Dobivala je izvrsnost zato što ju je očekivala. Do dana da­ našnjeg sjećam se najvećeg dijela sadržaj a tog predmeta, i nekoliko desetljeća nakon studiranja kod profesorice Smith, u svojim preda­ vanj ima na Harvardu još uvijek sam se povremeno služio vlastitim crtežima životnog ciklusa parazita malarije. Allan Archer nije bio učitelj , i nije to ni htio biti, što ga je činilo još bolj im učiteljem. Bio je kustos Prirodoslovnog muzeja Alabame, smještenog tada, kao i sada, u blizini središta sveučilišnog kampu sa. Ljubazan ali stidljiv, radio je sam u malenoj prostoriji u stražnjem dijelu muzeja, reorganiziraj ući zbirku paukova. Počeo sam ga po­ sjećivati kad mi je bilo osamnaest godina, kako bih s njim razgo­ varao o svojem izučavanju mrava i kako bih slušao njegova impro­ vizirana predavanja o klasifIkacij i paUkova. B ilo je to za mene vrlo važno povezivanje s biologom uronjenim u naizgled malen, ali be­ skrajno složen dio Zemljine biološke raznolikosti . Archer je bio pro­ fesionalac, a prema meni se odnosio kao ravnome sebi. Davao mi je samopouzdanje. Podučio me kako da govorim jezikom pravog znan­ stvenika - istraživača. Nije mario za bogatstvo ili slavu - mario je za klasifIkaciju i biologiju paUkova. Nisam razumio sve te riječi, ali osjetio sam bit. Svaki student trebao bi biti tako sretan da dobije barem jednog učitelja poput Ralpha Chermocka. On je došao kao novopečeni doktor

KAKO

utlTl

B IOLOG I J U I KAKO JE POD U t A V ATI

131

znanosti s Cornella, početkom moje druge godine studija i preuzeo je odgovornost za moje obrazovanje iz biologije. Kao najmlađi član malene skupine Chennockovih učenika (svi ostaH bili su veterani Drugog svjetskog rata), ubrzo sam čitao radove Moderne sinteze evo­ lucijske teorije i ra s pra v ljao o njima. Chermock nije bio apstraktni sanjar. On je vjerovao da bi evolucij ska biologija trebala biti izgra­ đena na čvrstim osnovama prirodopisa stečenima na terenu. "Niste pravi biolog dok ne znate nazive deset tisuća vrsta". To ! To je bilo ono što sam htio čuti : visoko postavljen cilj koji je jasno definirao karizmatični vođa. Fauna i flora Alabame u to su vrijeme još uvijek bili slabo poznati u usporedbi s faunom i florom ostatka države. Uz Chennockov poticaj , naša skupina fanatika krenula je na terenska putovanja u svaki dio savezne države, od dalekog Red Rock Jun­ ctiona, preko Clayhatcheea, pa sve do Bayou La Batrea, i do svih to­ čaka između tih mjesta, od podnožja Appalachiana do šume na na­

plavnnj ravnici Mobile - Tenaaw. Pored toga, i ne najmanje važno, više puta spuštali smo se u složene sustave pećina koji su još uvijek uglavnom neistraženi . Skupljali smo primj erke životinja, iznova, iznova i iznova, uglavnom vodozemce i gmazove, ali i mrave i kor­ njaše. Tijekom triju godina takvih ekspedicija, razgovarali smo o pri­ rodopisu i evolucij skoj biologij i dok smo vlastitim očima promatrali fenomen. Pisali smo izvješća Chermocku. Postali smo pravi, prak­ tični znanstvenici a da i nismo bili toga svjesni - zapravo, naše pre­ parirane životinje i podaci koje smo prikupili još uvijek su od ko­ risti. Nisam siguran je li itko od nas naučio nazive deset tisuća vrsta - kao i većina ljudi, i ja zaboravljam stare dok učim nove. No, tema koju smo proučavali na terenu i radost koju smo pronalazili u prak­ tičnoj obuci ušla nam je u kosti i oblikovala nam duše. Svi članovi te grupe postali su profesori biologije. Više od pedeset godina ka­ snije, još se uvijek nazivamo Chermockianci. Obrazovanje iz biologije važno je ne samo za dobrobit čovječan­ stva, nego i za opstanak drugih oblika života. Svi konzervacionisti

1 32

STVORENJE

s koj ima sam razgovarao o toj temi slažu se da je oPĆi nehaj ljudi prema živome svijetu posljedica neuspješnog uvodnog obrazovanja iz biologije. Situaciju je pogoršala rasprostranjena pogrešna percep­ cija da se pod "rigoroznom znanstvenom" biologijom podrazumije­ vaju molekulama biologij a , neurobiologija i biomedicinska istraži­

vanj a, a ne evolucij ska ili ekološka istraživanja. No. kao što sam već istaknuo, polovicu sadašnje biologije, i vjeroj atno više od polovice biologije u budućnosti, čini istraživanje biološke raznolikosti i ži­ vućeg okoliša. Unutar tog područj a nalazi se velik dio jedinstvenog intelektualnog sadržaja biologije, kao i dio sadržaj a koji nose nepo­ srednu važnost i potencijalno su zanimljivi javnosti. Š irina biologije nudi ulaz liberalnom obrazovanju, čiji je cilj ra­ zvoj ljudskih bića koja ne znaju samo činjenice nego i pojmove, koja znaju kako učiti, i koj a su sposobna i motivirana da razmišljaj u vla­ stitom glavom. Kako bi se biologija mogla učiniti dijelom liberalnog obrazovanja? Vjerujem da mogu odgovoriti na to pitanje. Tijekom većeg dijela od četrdeset i jedne godine koliko radim na Sveučilištu Harvard, imao sam privilegiju predavati uvod u biologiju, uglavnom studentima ko­ jima to nij e bio glavni predmet, kao dio nečega što može proći kao program liberalnih umjetnosti . Usredotočio sam se na razinu orga­ nizama i ekosustava. Sa svojim studentima detaljno sam istraživao i proces evolucije. U tome sam bio uspješan barem po kriteriju po­ pularnosti : studenti su me ocjenjivali visokim ocjenama, i dobio sam obje nagrade za podučavanje koje se dodjeljuj u na razini koledža. Vjerujem da se načela podučavanj a koja sam spoznao tijekom go­ dina, slušajući velike predavače s Harvarda i vlastitim pokušajima i pogreškama, mogu primijeniti i na dodiplomske i na postdiplomske studije u cijelom svijetu, kao i na naprednijoj razini srednjoškolskih predmeta. Važnost tih načela potvrđena je tijekom predavanja i ra­ sprava koje sam održao na mnogim sveučilištima i koledžima za slo­ bodna umijeća diljem Sjedinjenih Država i u inozemstvu.

K A K O UtlTI BIOLOG IJU

I

K A KO JE PODUCAVATI

1 33

Prvo načelo g l as i : Podučavajte od vrha nadolje. Ako sam naučio ne što kroz če­ tiri desetljeća i skus tv a u predavanju. to j e da j e najbolj i način prij e ­ nosa znanj a i poti canj a razmišljanja po du čav anje svake teme od op­ ćenitog prema specifičnom. Postavite veliko pitanje koje je već za­ nimlj iv o studentima i važno za njihove živote, a zatim gulite slojeve uzročno-posljedičnih veza, onakve kakvima ih tren u tn o razumij emo, sa sve više tehničkih i filozofski upitnih detalj a, kako biste poduča­ vali i prov oci rali Primjerice, obj as nite starenje i s mrt naj bolj e što je moguće uz postoj eće zn anj e o ev ol uc ij i , genetici i fizi ologij i , a zatim istražite poslj edi ce u de mogratij i, jav noj po litici i filozofij i . Na kraju, ako ž el ite, nastavite u lateralnom smjeru, prema p oslj edi c a m a tog fenomena na povijest, religiju, etiku i kreativne umj etnosti . Ne­ mojte predav ati od dna naviše, s uvodom poput: "Najprije ćemo na­ učiti malo ovoga, pa malo onoga, pa ćemo to znanje kasnije kombi­ nirati kako bismo izg radi li širu s l iku Ne slikajte pointilistički, dakle točkicama, j er to će studentima ubrzo dosaditi. Umjesto toga posta­ vite cj eli nu što je moguće brže i obj asnite im zašto im je to važno, j zašto će i m biti važno tijekom cijelog života. Nakon toga secirajte cje l i n u do temelj a. Uzmite, primj erice, seks. Ne an atomiju ni praksu, niti fizi o lo g iju, p lo dn ost ili kontracepciju. U mj esto toga, postav i te pitanj e : zašto u opće postoj i seks? Kako biolog gleda na tu tem u za razliku od, re­ cimo, filozofa, teo loga ili ro manopi s c a? Zašto ljudi - točnije, žene - jednostavno ne praktic iraj u partenogenezu, stvaraj ući embrije i z neoplođenih jajašaca? Ta praksa nepostoj anj a seksa raširena je u ži­ v oti nj skom carstvu. Zašto uopće moraj u postojati m u škarc i i sper­ mij i ? Odgovor na ta neobična pitanj a, ako se čovjek ne zaustavi na Adamu, Evi i Božjoj volji u potrazi za konačnim uzrokom, vodi do teme g ene ti č ke raznolikosti. Posjedovanje dvaju genetičkih kodova svakoj osobi daje fleksi bilnost koja j oj pomaže da se nosi sa stalnim pro mj en am a u okoli šu Da u zme m o klasičan primjer, u velikom di.

."

,

.

1 34

STVORENJE

jelu subsaharske Afrike dobivanje gena za anemiju srpastih stanica od jednog roditelja štiti vas od maligne malarije. dok posjedovanje nonnalnog gena smanjuje učinak gena srpastih stanica dovoljno da vas anemija ne ubije. To rezultira raširenošću anemije srpasti h sta­ nica svugdje gdje je maligna malarij a uobičajena poj ava. ali nor­ malan gen nikada nije zamijenjen. Općenito govoreći, posjedovanje dvaju genetičkih kodova također omogućuje roditeljima da stvore potomke s većom genetičkom vari­ jacijom, tako da će barem jedan ili nekolicina njih preživjeti u okru­ ženj u koje se stalno mijenja. No genske varijacije kao glavni razlog postojanja seksa samo su teorija. Kako bi biolozi testirali tu teoriju? Je li ona dokazana? (Zapravo, ima mnogo pokazatelja koj i joj go­ vore u prilog, ali još nije definitivno potvrđena dokazima). Na takav način isprovocirajte studente, daj te im nov pogled na stvari, izazovite pretpostavke i ustaljena vjerovanja koja su donijeli sa sobom, pretvorite ih u kolege, potaknite ih na vlastite intelektu­ alne i duhovne potrage. Time ćete ih na odgovaraj ući način pripre­ miti za ulazak u društvo obrazovanih muškaraca i žena, kako glasi blagoslov na početku školovanja na Harvardu. Poput učitelj a znanosti diljem cijelog svijeta, i meni je glavna prepreka bila fobija od matematike, pandemijska kletva svih Homo sapiensa u procesu školovanja. Siguran sam da su mnogi studenti s Harvarda izabrali kao glavni predmet humanističke znanosti, i su­ očili se s verbalnim izazovima tog područja, ili barem izabrali što je moguće manje znanstvenih predmeta, zato što su vjerovali da ne posjeduju sposobnost potrebnu za svladavanje matematike. Tema kojom se bavi znanost možda im je bila fascinantna - nastanak sve­ mira, narav klimatskih promjena, evolucija života i, naravno, smisao seksa - ali traženi kvantitativni modalitet razmišljanja činio im se prevelikim izazovom. Osobe s fobijom od matematike su u krivu ! Matematika je samo jezik, a jezik je samo navika razmišljanja. Kineski ideogrami i ma-

K A KO

U Ć I T I B I OLOG I J U I K A K O JE PODUC A VATI

1 35

tematički argumenti jednako su zbunj ujući za neinicirane, i jednako poznati onima koji ih nauče rano u životu. Jednom kad čovjek nauči standardne simbole i operacije matematike i kad se njima služi to­ liko da mu prijeđu u naviku, čitanje jednadžbe nije toliko različito od čitanja pasusa iz knjige. Tekst o populacij skoj genetici može biti mnogo manje zbunjuj uć od teksta Ulyssesa i mnogo lakši od nepre­ vedenog teksta Beowulfa. One koji su izbjegavali jezik matematike najbolje je u nj uvesti kroz pristup od vrha nadoije i opis nekog važnog i zanimljivog pro­ blema iz stvarnog života. Evo jednog od mojih omiljenih primjera. Malo je stvari koje su ljudima važnije od nasljednih bolesti ili sklo­ nosti bolestima. Defektni geni javljaju se kod svih ljudskih popula­ cija i manifestiraju se u doslovno svakoj kategorij i bolesti, od blagih do fatalnih, od spontanih abortusa i smrtnosti novorođenčadi do sto­ tina poremećaja kod djece i odraslih. Među najpoznatije spadaju he­ mofilija, anemija srpastih stanica, cistična fibroza, Huntingtonova korea i individualni oblici daltonizrna. Koliko su rašireni ti geni, i koliko su rašireni simptomi koje oni uzrokuju? Izdržite sada sa mnom sljedeća dva odlomka dok vas revedem kroz objašnjenje koje dajem svoj im godišnj im skupinama harvar­ dskih fobičara od matematike. Jednom kad student nauči elemen­ tarna načela mendel skog nasljeđivanja koja su zapravo matema­ tičke formule bez apstraktnih matematičkih oznaka, spreman je za Hardy-Weinbergovu jednadžbu, kamen temeljac populacij ske gene­ tike i evolucij ske teorije. Jednadžba kaže: pretpostavimo da svaka osoba ima dva kromosoma iste vrste i da se u bilo koj em položaju na kromosomima nalazi gen koj i se može (i ne mora) razlikovati prelazeći s jednog od tih kromosoma na drugi kromosom. U po­ pulacij i ljudi, izbrojite gene od svake vrste (zapamtite. postoje dva gena na svakom položaju na kromosomima po osobi, po jedan od svakog roditelja, i kao rezultat, na određenom položaju dvostruko je više gena nego što ima ljudi). Uzmite postotak gena prve vrste na

1 36

STVORENJE

izabranom položaju, recimo 80 posto (frekventnost od 0,8) i 20 posto (frekventnost od 0,2) druge vrste. Hardy-Weinbergova jednadžba kaže da će frekven tn o s t organi7ama (u ovom slučaju ljudi) u popu­ laciji koji nose dva gena prve vrste na izabranom položaju biti kva­ drat od učestalosti tog gena, ili 0,8 x 0,8 = 0,64, a frekvencija orga­ nizama u populaciji koji nose dva gena druge vrste je kvadratna vri­ j ednost frekvencije te vrste gena, ili 0,2 x 0,2 = 0,04. Napokon, po­ stotak organizama u populaciji s po jednim genom od svake vrste je umnožak: dvije frekvencije gena puta dva, u ovom primjeru, 0,8 x 0,2 x 2 = 0,32. Zbroj svih triju frekvencija mora biti 1 ,0, ili 1 00%, a tako i j est: 0,64 + 0,04 + 0,32 = 1 .0 To je to. To je sve. Sada to načelo možete izraziti kao matematičku jednadžbu: p 2 + 2pq + q2 = 1 ,0. Ako se pretvori u brojke, jednadžba glasi (0,8 x 0,8) + (2 x 0,8 x 0,2) + (0,2 x 0,2) = 1 ,0. Možete načiniti i derivaciju Hardy-Weinbergove jednadžbe iz prvih načela mendel­ skog nasljeđivanja kao što su to učinili Godfrey H. Hardy i Wilhelm Weinberg prije stotinu godina, na stražnjoj strani omotnice. Zašto je Hardy-Weinbergova jednadžba važna? Počnite s običnim genima koje je moguće detektirati na prvi pogled, od kojih su mnogi recesivni (njihovi su učinci blokirani prisutnošću dominantnog gena). ali su izraženi kad se jave u dvostrukom obliku. Primjeri koje stu­ denti u predavaonici mogu provj eriti sami na sebi su slobodna ili spojena ušna resica, nemogućnost zavrtanja jezika u cijev, izbočeni rub na prednjoj granici vlasišta i palac autostopera (sposobnost sa­ vij �ja palca daleko unatrag) . Po tome možemo odmah procijeniti frekventnost gena u populaciji. kao i frekventnost pojedinaca s dvo­ strukim dozama i onih s polovicom doze dominantnog gena. Sada učitelj mora samo naglasiti da. iako spojene ušne resice i izbočenje vlasi šta ne nose nikakve vidljive poteškoće, ista Hardy-Weinbergova jednadžba vrijedi i za gene koji uzrokuju bolest. Načela su stoga važan dio modeme medicine. Gotovo svaki student poznaje nekoga, često i rođaka. tko nosi takve recesivne gene.

K A K O U e I T I B IOLOG I J U I K A K O J E PODlIC A V A T I

1 37

Drugo načelo glasi:

Izađite izvan okvira biologije. osobito

u

Stalni eksplozivni rast znanj a,

znanosti, rezultirao je konvergencij om disciplina i stvorio

stvarnost, ne samo retoriku, interdisciplinarnih studija. Pri mjerice,

biologija danas

hrzo razvija kaleidoskop hibridnih subdisciplina.

S tručni časopisi i programi koledža vrve nazivima kao što su mo­ lekularna genetika, neuroendokrinologija, bihevioralna ekologij a i sociobiologij a. B iologija se proširila i do granica društvenih i humanističkih zna­ nosti, kao i one do nje. Kao posljedica toga, ono što se nekada do­ življ avalo kao epistemološki j az izmedu

velikih

g r an a

učenja sada

se poj avlj uj e iz akademske magle kao nešto posve različito i mnogo zanimlj i vij e: široko središnje područje uglavnom neistraženih feno­ mena otvoreno za kooperativan pristup s obiju strana nekadašnjeg j aza. Discipline s jedne strane tog središnj eg područj a - primj erice, neuroznanost i evolucijska biologija - već su se povezale s naj bližim susjedama s druge strane, psihologijom i antropologijom,. Središnj e područje je područje iznimno brzog intelektualnog na­ pretka. Š toviše, ono se bavi temama za koje su studenti (a i mi ostali) najviše zainteresirani : prirodom

i

nastankom života, svrhom seksa,

osnovama lj udske prirode, nastankom i evolucijom života, razlozima

zbog

kojih

moramo umrijeti, ishodištima religij e i etike,

uzrocima

estetske reakcije, ulogom okoliša u ljudskoj genetici i kulturnoj evo­ luciji. i još mnogo toga. Treće načelo glasi:

Usredotočite se na rješavanje problema.

Ako koncept prezen­

tacije od vrha nadoije funkcionira - a funkcionira, ako uklj učite kon­ vergencij u i spajanj e disciplina, najbolj i pristup općem obrazovanju u budućnosti bit će manj e orij entiran na disciplinu a više na pro­

blem. Problem

(ili

veliko pitanje) obuhvaćen u predmetu kojem pri­

stupamo od vrha nadoije mogao bi biti sljedeće vrste : priroda i po-

STVO R E N J �

1 38

sljedice lj udske naravi , osnove moralnog rezoniranj a, ili kriza glo­ balnih zaliha pitke vode i rj ešenje te krize. Takav pristup zahtijevao bi određenu širinu od strane instruktora, ili barem timsko poduča­ vanje od strane skupine komplementarnih stručnj aka.

Po mojem mišljenju, ujedi nje nj e znanj a j e n eiz bj e žno . Ono odra­ žava stvarni život. Putanja svjetskih događaj a sugerira da bi obrazo­ v ani ljudi morali posjedovati mnogo veću sposobnost da se hrabro

i

analitički prihvate velikih pitanja ako i m pristupe s presjeka više dis­ ciplina. Ušli smo u doba sinteze, sa stvarnim empirij skim prizvukom. Stoga,

Sapere aude. Usudite se razmišljati samostalno.

Č etvrto načelo glasi:

Zareži duboko i putuj daleko. Do druge godine,

svi studenti na

koledžu trebali bi započeti s nekakvim strateškim razmišlj anjem o svojem obrazovanj u. Najbolj i obrazac koji mora slijediti ima oblik sluva T.

V ertik al na crta predst avlj a uranjanj e duboko u specij al no st,

a vodoravna crta predstavlj a širinu iskustva stečenu liberalnim obra­ zovanjem. Specijalizacija je za profesij u ili je priprema za fakultet. Liberalne umjetnosti su za fleksibilnost i zrelost intelekta. Naravno, tu kombinacij u već potiče većina sveučilišta i četverogodišnj ih ko­ ledža . Od studenata se očekuje da izaberu "glavni predmet" ili "kon­ . centraciju", poput engleskog, ekonomije ili biologije do druge go­ dine, a pored toga i neke izborne smj erove raspršene po intelektu­ alnom krajoliku. No, većinu studenata potrebno je uvjeriti da je takva strategija najbolja za nj ih. Budućim biolozima nudim isti savj et koji sam dao stotinama stu­ denata na Harvardu. bez obzira na nj ihove

planove o karijeri. Č im

osjetite da možete to učiniti , izaberite područje biologije kojem ćete se posvetiti, a ostatak biologije tretirajte kao opće obrazovanje. Vjerujte svojim instinktima, i bacite se na molekularnu biologij u, ili bihevio­ ralnu biologiju, ili ekologiju, ili neku drugu disciplinu ili kombinaciju disciplina široko definiranu unutar bioloških znanosti. Malo ispitujte

K A K O U t l T I B I O L O G I J U I K A K O JE POD U C A V ATI

139

kako biste preciznije locirali svoju buduću intelektualnu bazu. Iako je, kao što je očekivano, većina studenata koji su došli k meni na biologiju ciljala na medicinu, najmanje četvrtina njih že­ ljeli su biti terenski biolozi. Odabrali su to iako je prilika za karijeru uvijek bilo malo. Nikada se nisam pokolebao u vezi svojeg savjeta tim budućim prirodoslovcima: slijedite svoje srce. Peto i posljednje načelo jest: Posvetite se. Vratio bih se na strast kao pokretač učenja - učite­ ljeva predanost je najučinkovitij a kad se izražava i kroz umjetnost podučavanja i kroz ljubav prema predmetu. Srednjoškolci i studenti na koledžu traže svoj osobni identitet, ali oni žude i za nekim smi­ slom većim od njih samih. Na neki način, bio on prost ili plemenit, doći će do obaju ovih obilježja zrelosti. U prijelaznoj fazi potrebni su im mentori kojima će vjerovati, j unaci koje će oponašati, kao i stvarna i trajna postignuća. Nadalje, pokazat ću da je Priroda područje kojem je takav men­ talni razvoj inherentno prikladan.

15

KAKO ODGOJ ITI P R I RODOSLOVCA započinje u djetinj stvu, i zato je biologiju najbolje predstaviti djetetu u najranijim godinama. Svako dijete je početnik u istraživanju prirode. Lovac, skupljač, izvidnik, tragač za blagom, geograf, otkrivač novih svjetova, sve se te osobe nalaze u djetetovoj unutarnj oj biti. Možda su tek u povoj ima, ali teže za izra­ žavanjem. Djeca su od pamtivijeka odgaj ana u bliskom kontaktu s prirodnim okolišem. Preživljavanje njihovog plemena ovisilo je o bliskom, taktilnom poznavanju divljih životinja i bilj aka. A tada, nakon milijuna godina takvog života, poljoprivredna revo­ lucija i znenada je maknula većinu lj udi iz staništa u koj ima su evo­ luirali njihovi preci . To im je omogućilo da se razmnože i značaj no povećaju gustoću populacije, ali po cijenu ograničavanja na mnogo jednostavnije okruženj e . Postali su ovisni o drastično smanjenom broju životinjskih i bilj nih vrsta, koje se moglo uzgajati samo u bio­ loški osiromašenom okolišu, repetitivnim radom. Dok je, zahvalju­ jući višku hrane dobivenom kroz poljoprivredu, sve veći broj sta­ novnika emigrirao u sela i gradove, ljudi su se još više udaljili od okruženja svojih predaka. U današnje vrijeme, naj veći dio čovje­ čanstva živi u umjetnom svijetu. Kolijevka i izvorni dom naše vrste uglavnom je zaboravljen. S KLONOST PREMA PRIRODI

1 42

STVORENJE

Ipak, instinkti naših predaka još uvijek žive u nama. Izražavaju se kroz umjetnost, mitove i religiju, kroz vrtove i parkove, kroz čudne (kad malo bolje promislite o tome) sportove poput lova i ribolova. Amerikanci provode više vremena u zoološkim vrtovima nego na utakmicama profesionalnog sporta, a još češće od toga borave u sve napučenijoj divljini nacionalnih parkova. Rekreacija u nacionalnim šumama i prirodnim rezervatima - to jest, onim dijelovima koj i još nisu posječeni - donosi značajnu zaradu. Primjerice, američki bruto domaći proizvod od toga godišnje dobiva preko 20 milijardi dolara. Televizija i filmovi u industrij aliziranom svijetu puni su divlje pri­ rode. Jedan od pokazatelja osobnog bogatstva je druga kuća, obično u ladanjskom ili prirodnom okruženju. Ona služi kao utočište za du­ ševni mir i povratak nečemu što je inače izgubljeno, ali ne i zaborav­ ljeno. Promatranje ptica, ili ptičarenje kako ga radije zovu poznava­ telji, postalo je važan hobi i vitalna industrija. Biti prirodoslovac nije samo aktivnost. nego i časn o stanje svijesti. Neki od američkih j unaka izrazili su te vrijednosti i štitili živu Pri­ rodu: John James Audubon, Henry David Thoreau, John Muir, Theo­ dore Roosevelt, William Beebe, Aldo Leopold, Rachel Carson, Roger Tony Peterson. Kulture diljem svijeta koje su još uvijek bliske Prirodi cijene prirodoslovne talente. Oni koji ovise o vještinama lova i ribo­ lova, i koj i žive od poljoprivrede, svoje živote temelje na dobrom po­ znavanju tih vještina. Kognitivni psiholog Howard Gardner definirao je tu sposobnost kao jednu od osam glavnih kategorija inteligencije: Prirodoslovac izražava vještinu u prepoznavanju i klasifi­ kaciji brojnih vrsta - flore i faune - u svojem okruženju. Svaka ku l tura c ijeni ljude koji ne samo da mogu prepoznati vrstu koj a je osobito vrijedna ili opasna, nego mogu i na odgovaraj ući način kategorizirati nove ili nepoznate orga­ nizme. U kulturama bez formalne znanosti prirodoslovac je osoba koja naj vj eštij a primjenjuje prihvaćene "pučke tak-

1 43

K A K O O D G O J I T I P R I RO D O S L O V C A

s ono mij e" . U

kulturi

sa

znanstvenom orij en tac ijom priro­

doslovac je bi ol og koji prepoznaje i

kategorizira primj erke u oblicima prih v aćene formalne taks on omij e .

K o g nit i v n e vj ešti n e tale ntiranog p riro d o s lov ca i skazuj u se na

mnoge druge načine, uklj učuj ući

i p raktič ne

ziranih društava. "Maleno dijete

koje

aktivn ost i

ind us trij ali ­

s lakoćom razlikuje

vrste

bi­

ili dinosaurusa", k aže G ardner, " os l anj a se na istu vje­ štinu (i l i intel i g en c ij u) kad klasificira tenisice, au tomobi le , zvučne sustave ili pikule". "Moguće je", nastavlj a on, "da j e talent pre po ­ znavanja obrazaca koji posjeduj u umj etnic i . pj es nici , društveni i pri­ rodni zn an stvenici u temelje n na fundamentalnim perceptivnim vje­ šti nama i n te lige n c ije prirod os l ovc a. " Prije sam i zni o tvrdnju da j e biofilija, urođena sklono st prirodnom svijetu, poj e dinc i ma i plemenima osigurala adapti v nu p re dnost ti­ jekom evolucijske povij esti . S ada se prirodoslovlje vraća u biolo­ giju na n ačin koj i će proširiti njezine osnove tako da postane huma­ nija zn ano st , više orijentirana na čovj eka . Koji je n ajb o lj i način za kultiviranje pri ro do s lov ne intel igencije kod djeteta? I kako poticati izvrsnost u oni m a koj i se pokažu talenti­ ran i m a z a p riro d o sl ov lj e? Tim su pitanj i ma psiholozi-istraživači po­ s v e tili vrlo malo pozornosti , pa ću se opet osloniti na svoj e dugogo­ dišnje osobno iskustvo i na ono što sam u tom razdoblj u naučio raz ­ go varaju ći s roditelji m a i učitelj ima, kao i s djecom. Um djeteta rano se otvara živoj Prirodi. Ako se potiče, razvij a se u fazama koje osnažuj u veze s drugim živim bićima. Mozak je progra­ miran za ono što psiholozi nazivaju pripremljeni m učenjem : nekih isku­ stava prisjećamo se s lakoćom i zadovolj stv om . Isto tako, pripremlj eni smo za izbj egav anj e nekih drugi h iskustava, ili za to da ih naučimo, a zatim izbjegavamo. Primjerice: cvijeće i leptiri da, pauci i zmije ne. Obj ašnjenje evolucij ske biologije za tako udešeno učenje j edno­ stavno je: obi lježj a koja s i gn al i zi raj u zdrav , prod uktiv an dio o k oliš a lj ak a , ptica

1 44

STVORENJE

rezultiraju genetički brzim pozitivnim osnaženjem i ne treba ih po­ dučavati niti ponavljati. Obilježja koja signaliziraju opasnost rezul­ tiraju jednako brzim negativnim osnaženj em. Imam nekoliko prokušanih sugestija za roditelje i učitelje, uklju­ čujući i religij ske vođe, koji u djetetu žele razvijati sposobnosti pri­ rodoslovca. Počnite rano - dijete je spremno. Otvorite vrata Prirode, ali nemojte ga gurati kroz njih. O djetetu razmišljajte kao o lovcu­ skupljaču. Pružite mu priliku da istražuje prirodu i njezine surogate u zoološkim vrtovima i muzejskim izložbama. Neka dijete traži, samo ili u malenim skupinama istomišljenika. Neka malo poremeti prirodu, samo i bez vođenja. Nabavite mu terenske priručnike, dalekozor, pa čak i mikroskop, ako je moguće kod kuće, ili barem u školi. Poti­ čite i hvalite njegovu inicijativu. Kada uđe u adolescenciju, dopustite mu da traži pustolovine s drugima, da odlazi u divlj inu i u strane ze­ mlje, koliko to dopuštaju mogućnosti i financije. Neka uči sve stvari u svoje vlastito vrijeme . Na kraju tog procesa, možda će izabrati ka­ rijeru u pravu, marketingu ili voj sci, ali bit će prirodoslovac tijekom cijelog svojeg života, i bit će vam zahvalan na tome. Nadam se da vam je iz ovih preporuka jasno da razvoj u prirodo­ slovca nije nalik učenju algebre ili stranog jezika. Bilo bi pogrešno upoznavati dijete s Prirodom šećući kroz park ili arboretum, s etike­ tama na koj ima pišu vrste stabala i grmlja. Dijete je divljak, u najbo­ ljem smislu te riječi. Mora ga prožeti užitak osobnog otkrića, mora se motati uokolo i samo naučiti najviše što može. Isprobajte ovo. Kupite mu maleni mikroskop - sada ih se može nabaviti po cijeni ne većoj od cijene skejtborda ili avionske karte za Disneyev svijet. Predložite mu da pogleda kap vode iz jezera uzetu kapaljkom za oči s vodene biljke ili alge. Nemojte mu reći što će vidjeti - recite mu samo da će to biti drukčije od bilo čega što je do tada vidio. Vidjet će ono što je zapanj ilo Roberta Hookea, Antonyja van Leeuwenhoeka i Jana Sw ammerdama, prve mikroskopičare se­ damnaestog stoljeća - minijaturni Jurski park, nastanjen prozirnim

K A K O ODGOJ I T I P R I RO D O S L O V C A

1 45

kolnjacima promjenjiva lika koj i vijugaju kroz otpadne tvari, smje­ štaju se i otvaraj u svoje dlakama nalik cilije na glavi kako bi stvo­

rili

kružne vodene struj e ; praživotinje koje j ure i vrte se kroz vodu,

udarajući II prepreke poput pij anih vozača; kristalne kremenj ašice, i j oš mnogo više toga, gotovo beskraj no više. Ja sam imao to iskustvo II dobi od osam godina. Roditelji su mi dali mikroskop. Ne sjećam se zašto, ali nije ni važno. Tada sam ot­ krio svoj maleni svijet, posve divlj i i neograničen, bez plastike, bez učitelja, bez knj iga, bez ičeg predvidlj ivog. U prvo vrijeme nisam znao imena stanovnika vodenih kapi, niti sam znao što oni rade. No, nisu to znali ni pioniri-rnikroskopičari. Poput njih, i j a sam s vre­ menom prešao na promatranje lj uskica leptira i drugih predmeta. Ni­ kada nisam tako razmišljao o tome, ali bila je to čista znanost. Ko­ liko j e to moguće reći za bilo koj e dij ete, bio sam poput Leeuwen­ hoeka, koji je rekao da se svoj im poslom "nije bavio kako bi stekao počasti u kojima sada uživa, nego uglavnom zbog žudnje za znanjem koj a je u meni prisutnij a nego u većini drugih lj udi . "

žeđ za znanjem moguće je pojačati daju umom u razvojnom fazi . U dobi

ponavljaj ući arhetipe koji vla­ od osam do dvanaest godina,

mnoga djeca stvaraju svoja taj na mjesta, u idealnom slučaj u pećine

ili napuštene zgrade, ali i bilo koje drugo zaklonj eno mjesto koje nudi privatnost. Sklonište je moguće izgraditi od mladica stabala (ja sam se

hrastu !), komada drugih improviziranih ma­

poslužio time, iako je ispalo da je riječ o otrovnom drvene građe, odbačenih blokova troske, ili

terijala. Kuća na drvetu je idealna, zato što daje maksimalnu privatnost i zaštitu. Šuma, čak i maleni šumarak, logičan je izbor za izradu na­ stambe. Na tom tajnom mjestu dijete (možda s nekolicinom prijatelja) skuplja časopise, mnogo čita i razgovara i promatra okolni teren. Djeca su rođeni lovci na blago i skupljači. Ako imaju bilo kakav pri­ stup prirodnom okruženju, vjeroj atno će krenuti u potragu za mineralima ("draguljima"), primjercima leptira i

drugih

insekata, i malenim životi­

nj ama bilo koje vrste. Potiči te te aktivnosti. Nemojte si dopustiti da bu-

1 46

STVOR ENJE

dete gadljivi.

žabe,

zmije (neotrovne) i ribice dobri s u ljubimci. Testi­

rajući krajnje granice tolerancije svojih roditelja, nakon što sam donio kući zmije, clIžao sam i uzgajao paukove crne udovice, hraneći ih živim muhama i žoharima. Kolonije mrava smještene u umjetnim gnijezdima (''farme mrava") sjajne su u svakom slučaju: radilice danonoćno jurcaj u uokolo i brzo pretvore hrpicu zemlje u dom i z kojeg polažu nevidljive mirisne tragove do hrane koju su pronašli . Mravi jednako opuštaju kao i ribice u akvariju i sjajni su za školske znanstvene projekte. Maksimalan učinak u kratkom vremenskom razdoblj u ostvarit ćete ako povedete dijete na obalu i potaknete ga da načini zbirku stvorenj a koje je samo pronašlo. U naseljenim područj ima i na pro­ metnim plažama poslužite se digitalnim fotoaparatom za sve osim naj manj ih životinj a, ali inače sve životinje skupite tako da ih kasnije možete vratiti u more. Duž pješčanih plaža legije malenih kukaca, ra­ kova i školj kaša vrebaju u nanosima morske trave; taj anstvene mrtve životinje ili nj ihovi dij elovi izbačeni su na obalu iz morskih dubina.

U

lokvama kamenitih obala obitava naizgled beskrajan niz malih ra­

čića, puževa, morskih anemona, morskih ježinaca, zvjezdača i drugih manje poznatih stanovnika morskih plićaka. Nakon nekog vremena, otvorite terenski priručnik i pomozite djetetu da imenuje svoj a ot­ krića. Ako imate na raspolaganj u i mali mikroskop, potaknite dijete da uzme uzorke vode s algi i kamenih površina. Tako ćete ga upo­ znati s još jednim, bogatijim svijetom biološke raznolikosti . Drukčij a pustolovina očekuje dijete koje se priklj uči skupini pro­ matrača ptica. Iako sam kratkovidni entomolog i odrasla osoba, odu­ ševlj ava me pogled na orlove, ždralove i ibise. Nedavno sam sjedio u čamcu na rijeci Pascagoula u Mississippij u , opčinjen pogledom na tucet crvenkastih lunj a lastavičjeg repa koje su kružile na nebu i po­ nirale po gutlj aj riječne vode . Među promatračima ptica, redom prirodoslovcima i pustolovima, dijete može pronaći svoje uzore. Nađe se tu pokoji ekscentrični sa­ motnj ak, ali ima tu i liječnika, svećenika, vodoinstalatera, poslovnih

KAKO ODGOJ ITI P R I R O DOSLOVCA

1 47

rukovoditelja, časnika, inženjera, zapravo pripadnika svakog zanata i profesije. Svi oni imaju zajednički cilj . Dok su na terenu, oni spadaju u najljubaznije i najnadahnutije ljude koje sam ikada upoznao. Povedite dijete na ciljani izlet u zoološki vrt. Ne lutajte pasivno među izloženim životinjama, nego izaberite neku vrstu životinja kako biste je pobliže proučili. Gmazovi su popularni kao i veliki sisavci, ali isto vrijedi i za naj manje izložene životinje. Tijekom mnogo go­ dina, jedan od dijelova Nacionalnog zoološkog vrta u Washingtonu D . C . koj i su privlačili najviše posjetitelja bila je kolonija kukaca. Od otvaranja kolonije u 1 937, najpopularniji izložak bio je Zemljani stol, dugo korito ispunjeno zemljom i lišćem iz obližnje šume. Posjetitelji, uglavnom dječaci i djevojčice, istražuju taj minij aturni teren kako bi vidjeli mnoštvo insekata i drugih malenih beskralježnjaka koji tamo žive. Dozvoljeno im je da čeprkaju i pretražuju zemlj u poput teren­ skih entomologa, kako bi otkrili i identificirali stanovnike. Posjetite i akvarij kako biste ostvarili jednako snažan učinak. Ljudi, među njima i djeca, vole morske pse gotovo kao što vole dinosaure - a morske pse mogu vidjeti žive. No jednako ih privlači sjaj rekon­ struiranih koraljnih grebena i silna raznolikost života u njima i oko njih, koju je moguće obuhvatiti jednim pogledom. Posjetite botanički vrt, uđite u simulaciju prašume i upijte njezinu veličanstvenost. Mo­ žete i proučiti izložbu orhideja kao što biste proučavali umjetničke slike u galeriji. One spadaju u najraznovrsnije biljke cvjetnjače na Zemlji, a vjerojatno i među estetski najugodnije. Iz slobode istraživanja proizlazi radost učenja. Iz znanja stečenog osobnom inicijativom rađa se želja za još znanj a. A iz ovladavanj a novim, prekrasnim svijetom koji očekuje svako dijete proizlazi sa­ mopouzdanje. Rast prirodoslovca je poput rasta glazbenika i li spor­ taša: izvrsnost za talentirane, užitak tijekom cijelog života za sve ostale, dobrobit za čovječan stvo.

11

GRAĐANSKA ZNANOST na koje sam vas pozvao. Postoji još ra­ zloga da čovjek postane prirodoslovac, i pored osobnog zadovolj stva i očuvanja života, iako su ti razlozi zasigurno više nego dovolj ni . Znanstveni prirodopis također je jedno o d rijetkih područja u kojima gotovo svaka zainteresirana osoba može dati neki originalni doprinos znanosti . Prikupljeni podaci odlaze izravno u trajne dosjee kojima se služe istraživači iz područja ekologije, biogeografije, konzerva­ cij ske biologije i drugih specijaliziranih područja. Informacije građana - znanstvenika potrebne su, sada više nego ikada prije, i imaj u traj nu vrijednost. Ti podaci neće se smatrati viškom niti običnom potvrdom već stečenog znanja. Postoji jedno­ stavno previše vrsta organizama i premalo profesionalnih znanstve­ nika koji ih proučavaju da bi došlo do bilo kakve prezasićenosti . Već sam rekao da je do danas opisano između 1 ,5 i 1 ,8 milijuna vrsta, a najmanje još 1 0 milijuna vrsta čeka da budu otkrivene. Čak i među onim poznatima, manje od 1 % proučeno je iole detalj nije. Potrebno je mapirati njihove geografsku distribuciju. potrebno je zabilježiti njihova staništa, procijeniti veličinu njihovih populacij a, i pratiti nji­ hove životne cikluse. Koliko je profesionalnih i poluprofesionalnih znanstvenika na raspolaganju za to istraživanje? U svijetu se idenB LIŽIMO SE KRAJU PUTOVANJA

1 50

STVORENJE

tifikacijom i klasifikacijom organizama bavi samo šest tisuća struč­ njaka, od kojih polovica živi u Sjedinjenim Državama. Kako bi se istraživanje Zemljine flore i faune pomaknulo naprijed, tim preza­ poslenim istraživačima potrebno je više očiju, više čizama na tlu i više svježih ideja. Upravo se takav tip suradnje između profesionalaca i istraživača - laika počeo širiti svijetom. Vrhunac toga jest pokušaj da se na­ čini potpuni popis svih oblika života koje je moguće pronaći na iza­ branim lokalitetima. Takvi inventari koji uključuj u sve vrste počeli su se stvarati na mjestima poput jezeraca i jezera Danske i Japana, prašuma Kostarike i Amazone, GaJapagoskog otočja i - zahvalju­ j ući legij ama predanih prirodoslovaca koj i su se time bavili preko dva stoljeća - gotovo cijele Engleske. Jedna od naj snažnij i h inicijativa te vrste u Sjedinjenim Drža­ vama ona je koj a se odvija (od 2006) u Nacionalnom parku Great S moky Mountains, rezervatu k�ji se proteže duž južnog lanca Ap­ palachiana u Sjevernoj Carolini i Tennesseu. U taj projekt popisi­ vanja svih vrsta, zvan ATBI (All Taxa B iodiversity Inventory - In­ ventar biološke raznolikosti koj i uključuje sve vrste), uključeni su stručnjaci za razne vrste organizama iz cijele Sjeverne Amerike. Uz pomoć volontera, i s vrlo nategnutim proračunom, pretvoril i su ga u veliki pothvat biološkog istraživanja, kao i centar za podučavanje namijenjen učenicima i studentima od osnovne škole do doktorskih i postdoktorski h programa. Planine j užnih Appalachiana čine najstariji planinski lanac Sje­ verne Amerike koj i nikada nije bio prekriven kontinentalnim lede­ njacima. Nj ihove su šume zato najbogatije po biološkoj raznolikosti. Nad potocima visočja roje se maj ske mušice, kamene muhe i drugi osjetljivi, neuhvatljivi kukci čije je obitelj sko podrijetlo starija od Doba gmazova. U tim brdima i planinama obitava najveća poznata koncentracija vrsta daždevnjaka na svijetu - smeđih, žutih, zlatnih i zelenih, crnih i crvenih, prošaranih raznim obrascima. U dolinama

G R A Đ A N S KA

1 51

ZNANOST

ži ve vrste ribica koje s e n e mogu pronaći nigdje drugdje. Tlo nasta­

njuju legije dugoživaca (tardigrada) , sporih žderača spora zvanih i med vjeđe ani malkule. skokorepaca koj i bi, kad bi bili veliki poput lj udi.

skakali kilometar u dalj inu, okloplj enih oribatidnih grinj a koje

podsjećaju na kri7.ance

pauka

i kornj ače. entotrofana. j apigida. ne­

matodnih crva, i drugih sitnih beskralj ežnjaka koje mogu prepoznati samo stručnj ac i . Oni su tek vrh biološke raznolikosti - glj ivice su im

ravne po broj u vrsta, a bakterij e ih značajno nadilaze . Rezultati inventara Great S moky Mountainsa bili s u impresivni .

Od

ranih

dana 1 998.

do ljeta 2004, ukupno

33 1 4

vrsta svih katego­

rij a organizama dodano je onima koje su prij e toga zabilj ežene u Parku, a time i poznatom sastavu ekosustava Appalachiana. Otkri­ veno je i

5 16

vrsta koje su posve nove u znanosti, drugim rij ečima

onih koje nisu nikada viđene nigdje drugdje. Neke od tih novih vrsta su mikroskopske i skrivene, ali ne sve. Otkriveno je dvadeset

i osam

novih vrsta rij ečnih rakova i rakova veslonožaca, dvadeset i pet novih vrsta komj aša i sedamdeset i dvije nove vrste leptira i noćnih lep­ tira. Valj a imati na umu da se do tih otkrića nije došlo u nekom izo­ liranom kampu Amazone, nego na lokalitetima lako dostupnima de­ setinama milij una Amerikanaca. Duh suradničkog istraživanja izražen je u ovom prikazu Davida Wagnera, vođe tima za lepidoptere (leptire Dana

1 9.

srpnj a

2004.

u

1 5 :00,

i nućne leptire):

izj urili smo iz prostorije z a

praksu Sugarland i raširili s e d o dalekih područja Parka. Svoju opremu za skupljanje, plahte i zamke obasjane mje­ hurima s isparenjima žive i crnim svj etlima postavili smo na

više od 40 postaj a za opser v ac ij u koj e predstavljaju

ra­

znovrsne uzvisine, biljne zajednice i šumske ti pove koj i se mogu pronaći u Parku . Blago prikupljeno tijekom noći noćne leptire, te legije tame - donij eli smo u S u gariands u

8

sati uj utro kako bismo ih tijekom dva dana neprekidnog

1 52

STVORENJE

rada sortirali, identificirali, broj ali, svrstali u baze podataka i dokumentirali . Bio je to usredotočeni rad punom parom, s pogonskim gorivom u vidu beskraj nih šalica kave i ušti­ pakao Kad se u srijedu poslijepodne slegla prašina i lj uskice, neispavani tim od 40 lj udi načinio je bilješke i dokumen­ tirao 795 vrsta leptira i noćnih leptira. Uzorci

DNA

uzeti su iz 642 od tih vrsta kako bi se kasnije nači­

nile sekvence. Znanstvenici su dekodirali sekcij u od 700 baznih pa­ rova iz mitohondrij skog genoma svakog primjerka, i unijeli te po­ datke na web stranicu "B arcodes of Life", te su na taj način mogli identificirati mnoge vrste prikuplj ene na kasnijim ekskurzij ama, čak i po komadićima tkiva odraslih leptira ili po gusj enicama. B udući da gusjenice čije je uzorke uzimao Wagnerov tim, izgledaj u posve drukčije od odraslih leptira i noćnih leptira u koje se preobražavaj u , potrebne s u i nj ihove DNA sekvence kako bi s e zabilježile biljke ko­ j ima se hrane poj edine vrste i kako bi se dovršilo praćenje nj ihovog životnog ciklusa. Opcij a izrade bar kodova ocrtava koliko se brzo različita područja biologije spaj aj u u istraživanj ima u koj ima pomažu i građani. Od

l 990-tih, napredak tehnologij e ubrzao je istraživanj e biološke ra­ znolikosti s j ednakom učinkovitošću u cij elom svij etu. Digitalna fo­ tografij a vi soke rezolucije dodaje se računalnom programu koj i , na način sličan onome koj i se koristi u medicinskoj tomografij i, stvara savršeno fokusirane trodimenzionalne slike čak i naj manj ih insekata i drugih organizama. Slike se zatim elektronički prenose, što omogu­ ćava gotovo trenutno dijeljenje informacija. Muzeji i herbarij i počeli su fotografirati i stavlj ati na Internet slike poznatih biljnih i životinj ­ skih vrsta, o d kojih neke pripadaju provjerenim primjercima starim preko stotinu godina.

U razvojnoj fazi nalazi se ispitivanje primjeraka

putem robota na dalj insko upravljanje, koj e će istraživačima omogu­ ćiti da manipuliraj u i povećavaju muzej ske primjerke iz cijelog svi-

G R A Đ A N S K A Z N A N OS T

1 53

jeta. Te procedure uvelike će olakšati ažuriranje klasifikacija i još više ubrzati terensko istraživanje biološke raznolikosti . Skupljanje baza podataka o biološkoj raznolikosti u nekoliko bes­ platnih sustava slobodnog pristupa počelo je pokazivati dramatične koristi za biologe i studente. Pitanje: želite li ponijeti terenski pri­ ručnik o leptirima Argentine na svoje sljedeće putovanje u Južnoj Americi? Želite li imati pri ruci priručnik o slatkovodnim ribama Bocvane? O paprati ma Sumatre? Sve biljke i životinje Rock Creek Parka? Nema problema. Za desetljeće ili dva, bit će moguće sastaviti terenski vodič po narudžbi za svaku skupinu, u onoj mjeri u kojoj je istražena, iz bilo kojeg dij ela svij eta. Ja to već rutinski činim tijekom svojih terenskih ekskurzij a s ciljem istraživanja mrava na Karibima. Isto tako, kad bude dostupno dovoljno provjerenih slika biljaka i ži­ votinja iz cijelog svijeta, bit će moguće sastavljati terenske vodiče po potrebi, čak i u udaljenim terenskim kampovima. Sljedeća faza u izradi mape Zemljine biološke raznolikosti jest sastavljanje već spomenute Enciklopedije života. Taj program već je započeo u Američkom nacionalnom prirodoslovnom muzeju. Za svaku vrstu organizma, već poznatu ili novootkrivenu, stvara se elek­ tronička stranica na kojoj se bilježi sve što se zna o toj vrsti. Stranica se stalno ažurira. Ovdje studenti i građani - znanstvenici mogu pru­ žiti svoj drugi važan doprinos. Znanstven prirodopis, od detalja ži­ votnog ciklusa do prirodnog ponašanja i funkcioniranja ekosustava, važan je pothvat za budućnost biologije. No, on Zahtijeva mnogo rada i relativno je sporo, a u istraživanj u rjeđih vrsta često ovisi o slu­ čajnom susretu. Čak se i specijalist - profesionalac u jednoj godini može nadati samo ograničenom broju takvih otkrića za neku speci­ fičnu vrstu organizma. Suradnj a s prirodoslovci ma-amaterima zna­ čajno unapređuje taj proces . Razmislite: jedan promatrač može za­ bilježiti kako se populacija leptira u Švedskoj , na sjc:vemoj granici svojeg životnog staništa, hrani jednom vrstom bilj aka u fazi larvi, a drugi može otkriti kako se ista vrsta hrani posve različitom vrstom

1 54

S T V O R EN J E

biljaka n a južnoj granici, u Italij i . Možda s e otkrije da s e broj žaba neke vrste povećava u Kansasu, ali opada prema izumiranju u Co­ loradu. Neki leptir možda je rijedak na Fidžiju, ali na Samoi njegov broj može toliko eksplodirati da postane nametnik. Takvi precizni podaci potrebni su za praćenje utjecaja klimatskih promjena i drugih trendova u ekologiji. Uključivanje znanstvenika-građana u istraživanje biološke raz­ ,nolikosti često započinje bio-blicevima. B io-blic je lov na blago osmišljen tako da pronađe i identificira naj veći mogući broj vrsta na jednom mjestu u dvadeset i četiri sata. Stručnjaci, i profesionalci i amateri, okuplj aju se u određeno vrijeme na zanimljivom mjestu kako bi pročavrljali. Lokalni stanovnici tada ih pozivaju na ručak i večeru. Zatim se rasprše na sve strane kako bi locirali i identifici­ rali što je moguće više vrsta iz izabrane kategorije biljaka ili živo­ tinja. Malene skupine, koje u idealnom slučaju predvodi stručnjak, sastoje se od studenata, prijatelja i zainteresiranih n amj ernika po­ činju brojati ptice, vretenca, lišajeve, drveće, mahovine - sve kate­ gorije za koje postoji vodič . Skuplj aju se primjerci uobičajenih vrsta i fotografije rijetkih vrsta. Na kraju tog dana, svi se okupljaju kako bi sagledali i zabilježili rezultate. Udobrovoljeni hranom i solidnim izborom osvježavajućih pića, pustolovi razmjenjuju bilješke i ratne priče: " Mislim da sam pronašao nešto što bi moglo biti nova vrsta komjaša koja ne leti - ili to, ili se stanište neke vrste jako proširilo." "Daj da vidim i ja sam pronašao isto to. Kladim se da je riječ o ne­ davno pridošloj tuđinskoj vrsti." Naj vredniji primjerci šalju se mu­ zejima i herbarij ima kako bi ih upotrijebili specijalisti. Koliko ja znam, prvi bio-blic održan je u Walden Pondu u Massa­ chusettsu 4. srpnja 1 998, i pokrio je i susjedna područja u Concordu i Lincolnu. Walden Pond izabran je zato što je tamo bila smještena ku­ ćica u kojoj je, tijekom svojeg dvogodišnjeg samovanja, Henry David Thoreau osmislio temelje filozofije američke ekologije. U svoju ku­ ćicu doselio je 4. srpnja 1 845 . Naš događaj nazvan je Dan biološke ,

-

G R A Đ A N S K A Z N A NO S T

1 55

raznolikosti . Osmislio ga je i organizirao Peter Alden, lokalni stanar i međunarodni turistički vodič za divljinu. Privukao je preko stotinu stručnjaka iz cijelc Nove Engleske. Ja sam sudjelovao kao sponzor i jedan od specijalista za mrave. Cilj nam je bio prikupiti 1 000 vrsta bilj aka i životinja, a pron a š l i smo ih 1 904 zapravo, 1 905 , ako ra­ čunate losa koji je sljedećeg dana zalutao u Centar Concord. Dan biološke raznolikosti postao je tako popularan da ga je slje­ deće godine Odsjek za ekologiju Massachusettsa proširio na više lo­ kaliteta i uključio učenike iz tih školskih okruga. Sljedeće godine, svi državni okruzi uključeni su u program. Do 2006, kada ovo pišem, bio-blicevi su se počeli održavati u još šest američkih saveznih država (Connecticut, Illinois, New York, Pennsylvania, Rhode Island, Virginia), i sedamnaest drugih država (Austrija, Belgija, Bolivija, Brazil, Kina, Kolumbij a, Francuska, Nje­ mačka, Mađarska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Pa­ nama, Poljska, Švicarska, Tunis). Jedan značajan simboličan bio-blic održan je u Central Parku u New Yorku 27. lipnj a 2004. Tom su pri­ likom, riječima dvoj ice sudionika iz Kluba istraživača, Richarda C. Wiesea i Jeffa Stolzera, stručnjaci, studenti i raznorazni Njujorčani "puzali kroz šume, ronili u jezeru, penjali se na drveće, lovili lep­ tire i uživali u prirodnim čudima prelijepog parka u svojoj potrazi za otkrivanjem novog života." Park je zaista predivan. Još je ljepši zbog kontrasta između zelenila i kamenoga gorj a Manhattana koje -

Vrsta stonoge, možda najmanja na svijetu, nova u Znanosti i dovoljno ra­ zličita da dobije novi rod, otkrivena u Central Parku u New Yorku 2002. (Iz Kefyo M. Catley, Američki prirodoslovni muzej ) .

1 56

STVORENJE

Različite bakterije. S piralna vrsta dolj e lijevo j e vodena vrsta koj a živi samostalno. Druge bakterije su stanovnici raznih dij elova lj udskog pro­ bavnog trakta - dolje desno je

Escherichia coli, koju se često može pro­

naći u zagađenoj vodi i koja je klj učna vrsta za istraživanj a molekularne biologij e . (Iz teksta Paula S ingletona, Bac te ria in Biology, Biotechnology

and Medicine,

6. izd. ( Hoboken, N J . : John Wiley, 2004), str. 1 2)

G R A ĐA NSKA ZNANOST

1 57

baca sjene na njega, i rijeke ljudi koje teku oko njega i kroz njega. Tu čak postoji i natruha divljine: II blizini središta ostavljena je ne­ taknuta malena površina stare šume tvrdog drveta. Godine 2004. dodana je još jedna aktivnost nova za bio-bliceve, ronj enj e u m anj e m od d va j e zera koje je predvodila slavna podmorska istraživačica Sylvia ("Njezina dubokost") Earle. Iako se Central Park prostire na samo 843 jutra, potraga duga dvadeset i četiri sata rezul­ tirala je s 8 3 6 vrsta biljaka i životinja. Sada je vrijeme za otkrivanje nevidljivog života. Opseg aktiv­ nosti suradničkih timova počeo se širiti u gotovo posve nepoznati svijet bakterija. Milijuni vrsta koje žive u nekoliko tona plodnog tla gotovo su posve nepoznati znanosti, bilo gdje, u bilo kojim okolno­ stima. Do sredine 2004. samo devedeset i dvije vrste zabilježene su u Nacionalnom parku Great Smoky Mountains. Vjerojatno ih toliko ima u prstohvatu tla veličine gumice za brisanje. Ukupni broj u ci­ jelom parku vjerojatno se mjeri desetinama milijuna. Nove tehnolo­ gije kloniranja stanica i sekvencioniranja DNA omogućile su kvantni skok u podjeli i identiflkacij i vrsta bakterija. Metode koje su već i sada brze, uskoro će biti mnogo brže i dostupnije. Mikrobiolozi se slažu da će s vremenom biti moguće ponijeti na teren instrumente za izradu sekvenci, kao i programe s genomskim bazama podataka za trenutnu identifikaciju vrsta. Laka prenosivost tehnologij e za utvrđivanje biološke raznoli­ kosti čini je također idealnim oruđem za prijenos terenskih bio­ loških istraživanja u zemlje u razvoju. Nedavno osnovan Konzorcij za biološku raznolikost Kariba primjer je brzine kojom se takvo ši­ renje može ostvariti. Konzorcij uključuje američke institucije poput Instituta Smithsonian i Njujorškog botaničkog vrta, kao i Prirodo­ slovni muzej i Nacionalni botanički vrt Dominikanske Republike. Vrt, koji se prostire na površini od dva četvorna kilometra u inače prenatrpanom glavnom gradu Santo Domingu. jedan je od najvećih urbanih rezervata te vrste na svijetu. Š to je vrlo važno, sadrži i po-

1 58

STVOR ENJE

vršinu o d više od pola četvornog kilometra rijetke nizinske prašume starog hrasta. Uz pomoć konzorcija, mreža znanstvenika krenula je u detaljno istraživanje flore i faune Dominikanske Republike, i drugih karipskih otoka, pri čemu su sve informacije učinili dostu­ pnima elektronskim putem. Ovaj trud donio je još jednu usputnu ko­ rist: kao i u industrijaliziranim zemlj ama, informatičku tehnologiju i znanost povezanu s biološkom raznolikošću koj i su upotrijebljeni ovdje moguće je uvesti izravno u lokalne obrazovne programe, od osnovne škole do koledža. U taj posao uklj učen sam u svojim ranim sedamdesetima, kad sam mislio da sam gotov s ozbiljnim terenskim radom. Vodio s am tim koji je pokrivao područje od suhih grmovitih šuma istočne obale, preko ostataka planinskih prašuma, pa do busenastih savana na 2440 metara u središnjim kordiljerima. Osjetio sam isto uzbuđenje koje sam iskusio na Kubi i Južnom PacifIku prije pedeset godina. Na onoj najdubljoj razini, u mojem entuzijazmu za istraživanje biološke ra­ znolikosti nije se ništa promijenilo, osim što mi se činilo da mi je važan cilj sada nadohvat ruke. S obzirom na bogatstvo tropske biološke raznolikosti i spori tempo ranijih istraživanja, i straživački proces u Dominikanskoj Republici brzo se počeo isplaćivati. Brian Farrell, entomolog sa Sveučilišta Har­ vard koji je osmislio konzorcij i upravljao njegovim radom, nedav no je opisao jednu od prvih praktičnih primjena novog vala. Među pri­ mjercima koje je pronašla skupina studenata s Harvarda i iz Domi­ nikanske Republike bila su i dva nepoznata crno-bijela leptira: Ubrzo se pokazalo da su ti primjerci nevjerojatno otkriće - ne samo da su prvi puta viđeni u D om i n i ka nskoj Repu­ blici, nego je to bila prva dokumentirana poj ava te vrste, limetinog ili točkastog lasti nog repa (s tehničkim nazivom Papilio demoleus) na Zapadnoj polutki ! Umetin lasti n rep iz tropskih krajeva Starog svijeta brz je leptir čije se gusje-

G R AĐANSKA ZNANOST

1 59

1 60

STVO R E N J E

nice hrane lišćem mladih stabala limete, naranče i drugih agruma diljem jugoistočne Azije, Indije i susj ednih regija. U stanju su poj esti sve lišće s mladica stabala i svake go­ dine uzrokuju štetu od više milijuna dolara. Ta vrsta zato predstavlja veliku prijetnju industriji agruma u Dominikan­ skoj Republici . Inventar svih vrsta iz Nacionalnog parka Great Smoky Mountains i s Kariba neki su od desetina takvih projekata pokrenutih diljem svi­ jeta kako bi se ubrzalo istraživanje biološke raznolikosti Zemlje. po­ moću novih bioloških i informatičkih tehnologija, ti projekti vari­ raju po obuhvaćenom prostoru od gradova ili saveznih država (pri­ mjerice, inicijative Chicago Wilderness i Boston Harbor Islands), do programa kontinentalnih, pa čak i globalnih razmjera. U svojem fo­ kusu, variraju od pojedinih kategorija organizama - primjerice, vo­ dozemaca ili mrava - do svih kategorija živih bića. Dok se informacije skupljaju na Internetu, ukupna slika biološke raznolikosti Zemlje javlja se poput mozaika prikazanog u visokoj re­ zoluciji. Unatoč naizgled skromnom opsegu, inventari svih vrsta za­ pravo svi zajedno čine "veliku" znanost, golem projekt koji će na kraju uklj učiti mnogostruko veći broj profesionalaca i građana-znanstve­ nika od broja koji sada sudjeluje u njemu. Pozitivan utjecaj te znan­ ' stvene spoznaje na medicinu, poljoprivredu i upravljanje resursima bit će neizmjeran. Pored toga, ustanovit će se temelji za univerzalno očuvanje vrsta i lokalno prilagođenih genetičkih rasa. Ono što ćemo spoznati napokon će otkriti Stvorenj a u njihovoj punoj veličini .

v

PRUŽANJ E RUKE ZNANOST I RELIGIJA DVIJE S U NAJMOĆNIJE SILE D R U Š T V A . ZAJE D N O , ONE M O G U S PA S ITI Ž I V I S V I J E T .

PRETHODNA STRANICA Brazilska atlantska prašuma. ( 1 999 , Frans Lanting. Iz Frans Lanting. Galen Rowell i David Doubilet. Living Planet: Preserving Edens o/ the Earth (Washington. D.C.: World Wildlife Fund, 1 999 ), str. 7 9 )

17

SAVEZ ZA ŽiVOT PASTORE, zahvalan sam Vam na pozornosti. Kao znanstvenik koji je

proveo cijeli život izučavajući Stvorenja, dao sam sve od sebe da vas i druge približim temama za koje se nadam da će postati naš za­ jednički interes. Moj referentni temelj bila je kultura znanosti i dio sekularizma utemeljenog na znanosti, kako ih ja shvaćam. S tog te­ melj a, usredotočio sam se na interakciju triju problema koji poga­ đaju svakoga: sužavanj e živog okoliš � , neadekvatnost znanstvenog obrazovanj a i moralna zbrka prouzročena eksponencijaloim rastom biologije. Da bismo rij ešili te probleme, tvrdim j a, bit će nužno pro­ naći zaj ednički teritorij na kojem se mogu združiti moćne sile reli­ gije i znanosti. Najbolje mjesto za početak j est čuvanje života. Očito je da ni religija ni znanost nisu učinkovito pristupile tom ve­ likom problemu. Pokušao sam identificirati elemente biologije i obra­ zovanj a najvažnije za predloženo partnerstvo. U tom procesu nisam nastojao ni na koj i način razvodni ti fundamentalne razlike između znanosti i glavnih tokova religije u odnosu na nastanak života. Bog je stvorio Stvorenja, kažete Vi. Istina je izrečena u Svetom pismu. Dvadeset i pet stoljeća teologije i velik dio zapadne civilizacije izgra­ đeni su na njemu. Ali ne, kažem ja, s punim poštovanjem. život je stvorio sam sebe slučaj nom mutacijom i prirodnom selekcijom mole-

STVURENJE

1 66

kula koje s u se kodirale. Koliko god s e takvo obj ašnjenje činilo radi­ kalnim, njemu u prilog govori velika količina međusobno povezanih dokaza.

Još je uvijek moguće da se ono pokažc pogrešnim, ali iz go­

dine u godinu to se čini sve manje vjeroj atnim. A to vodi do sljedećeg

teološkog pitanja: bi li Bog bio toliko sklon varanju da prekrij e svijet s tako mnogo dokaza koj i navode na pogrešan trag? Koliko god bih volio misliti drukčije, ne vidim n ade za kom­ promis u vezi s idejom inteligentnog dizaj na.

Jednostavno rečeno ta

teorij a tvrdi da se evolucij a događa, ali da je vodi natprirodna inte­ ligencija. Međutim, dokazi za inteligentni dizajn sastoje se samo od nedostatnih argumenata. Logika ove teorije je slj edeća: biolozi još nisu obj asnili kako su složeni sustavi poput ljudskog oka i bakte­ rij skog cilijuma koj i se vrti mogli evoluirati sarni od sebe, stoga je evolucij u morala voditi. viša inteligencija. Nažalost, ne postoje do­ kazi za inteligentni dizaj n . Nije iznesen ni ti jedan dokaz koji bi se

rnugau testirati . Nije predložena, pa čak niti zamišlj ena, niti jedna te­ orija koj a bi obj asnila pretvaranje natprirodne sile u organsku stvar­ nost. Zato se vrhunski znanstvenici, oni koj i su predvodili izvorna istraživanja, j ednoglasno slažu da se teorij a inteligentnog dizajna ne može kvalificirati kao znanost. Neki su iznijeli sumnju da su znanstvenici skovali urotu kako bi

zaustavili potragu za inteligentnim dizajnom. Ne posloji Lak va urota. Među stručnj acima postoj i samo slaganje da ta hipoteza nema niti j ednu od kvaliteta koje definiraju znanost. Misliti drukčije znači po­ grešno shvaćati kulturu znanosti . Otkrića i pokusi otkrića valuta su znanosti, njezino nezamjenjivo srebro i zlato . Izazovi postojećim te­ orij ama na temelj u novih dokaza jedno su od glavnih obilježja zna­ nosti . Kad bi se pojavili pozitivni, ponovljivi dokazi o postoj anju nat­ prirodne inteligentne sile koj a je stvorila evolucij u života i vodila je, bilo bi to zasluženo naj veće znanstveno otkriće svih vremena. Pre­ obrazilo bi ftlozofiju i promij enilo smjer povijesti . Znanstvenici sa­ nj aj u o otkriću takvih razmj era !

S A V EZ

ZA ŽI VOT

1 67

Međutim, bez nečeg takvog, opasno je da teolozi prizivaju argu­ mente nedostatnosti u korist teorije inteligentnog dizajna kao znan­ stvenu potporu religijskom vjerovanju. Biolozi sve brže objašnjavaju dotad neobjašnjivo - pronalazeći korake evolucije za auton omn i na­ stanak sve složenijih sustava. Što će se dogoditi s hi pote zom inte­ ligentnog dizajna dok preostali neobjašnjeni sustavi polako iščeza­ vaju? Hipoteza će biti odbačena, a s njom i vjerodostojnost ideje o teologiji utemeljenoj na znanosti . Izgledi za takav ishod veoma su veliki. U znanosti, kao i u logici , argumenti nedostatnosti nikada ne mogu zamijeniti pozitivne dokaze, ali čak i djelić pozitivnog dokaza može razbiti argument nedostatnosti. Vi i ja smo humanisti u najširem smislu riječi : u središtu naših razmišljanja nalazi se dobrobit čovječanstva. No, razlike između hu­ manizma utemeljenog na religiji i humanizma utemeljenog na zna­ nosti zrače kroz filozofiju, kao i smisao koji dajemo sami sebi kao vrsti. One utječu način na koj i zasebno dajemo p otvrdu svojoj etici, svojem domoljublju, svojoj društvenoj strukturi i svojem osobnom dostoj anstvu. Što da radimo? Ja kažem, zaboravimo na razlike. Nađimo se na zajedničkom teritoriju. To možda i nije tako teško kao što se isprva čini. Kada bolje promislite o tome, naše metafizičke razlike vrlo ma10 utječu na način na koji vodimo svoje ž i v o te Vjerujem da smo Vi i ja otprilike jednako etični, domolj ubni i altruistični . Mi smo proizvodi civilizacije koja se uzdigla i iz religije i iz prosvjetitelj stva uteme­ ljenog na znanosti. Drage bismo v o lje sudjelovali u istoj poroti, borili se u istim ratovima, s i s ti m bismo intenzitetom učinili ljudski život svetinjom. Sigu ran sam i da dijelimo ljubav prema Stvorenjima. Na kraju ovog pisma, nadam se da se niste uvrijedili kad sam govorio o uznesenju prema Prirodi umjesto o uznesenju od nje. Bio bih vrlo zadovoljan kad bih otkrio da su pojmovi koje sam objasnio kompatibilni s vašim vjerovanjima. Jer, što se god događalo s ten­ zijama između naših suprotstavljenih svjetonazora, koliko god zna.

1 68

STVORENJE

nost i religij a dobivale i gubile na važnosti

u

umovima lj udi, i dalje

nam ostaj e zemalj ska, a opet transcendentalna obveza koj u oboj ica moramo dijeliti u moralnom smislu.

Srdačno i s poštovanjem, Edward O. Wilson

REFERENCE

I

B I LJ EŠKE

Stranica IS

Pomovi prirode i divljine, osobito kao kulturalni konstrukti, detalj no su

istraženi s perspektive mnogih učenjaka u knjizi u tekstu Williama Cro­ nona, (ur.) Uncommon Ground: Toward Reinventing Nature (New York: W. W. Norton, 1 995), a s posebnim osvrtom na američku kulturnu po­ vijest u tekstu Rodericka Nasha, Wildemess and the American Mind, 4.

izdanje (New Haven: Yale University Press, 200 1 ). Koncept divlj i ne iz znanstvenih dokaza pregledao je Edward O. Wilson u knjizi The Future of Life (New York: Alfred A. Knopf, 2002). Noviju kritiku konstruktivi­ stičkog svjetonazora, među mnogih drugim autorima, dala je Eileen Crist u tekstu "Against the Social Construction of Nature and Wildemess", En­

vironmental Ethics 26 (2004): 5 18

-

24.

O otocima Bostonske luke pročitajte tekst Charlesa T. Romana, Brucea

lacobsona i lacka Wiggina, "Boston Harbor Islands National Park Area: Natural Resources Overview" , posebno izdanje 3, Northeastem Natura­ list 1 2 (2005) : 3 1 2 O vrijednosti divlje Prirode postoj i mnoštvo tehničke i popularne lile­ -

26

rature. Ja sam razmotrio mnoge ključne aspekte u svojoj trilogiji The Di­ versity of Life (Cambridge: Harvard University Press, 1 992), Consilience: The Unity of Knowledge (New York: Alfred A. Knopf, 1 998), i The Fu­ ture of Life (New York: Alfred A. Knopf. 2002) 39

Engleski prijevod teksta Fray Bartolomea de Las Casas obj avila je

Sandra Ferdman u knjizi The Oxford Book of Latin American Short Sto­ ries,

ur. Roberto Gonzalez Echevarria (New York: Oxford

University

Press, 1 997) 62

Privrženost prirodi sredinom 19. stoljeća: George Catlin, Letters and

Notes on the Manners, Customs and Condition of the North American In­ dians, svezak l (London, 1 84 1 ), str. 260 - 64. 63

Biofdija: Literature je sve više, između ostalog Edward O. Wilson, Bi·

ophilia (Cambridge: Harvard t:niversity Press, 1 984), Stephen R. Kellen

1 70

S r V O R E I\ J E

i Edward O . Wilson. (ur.) The Biophilia Hypothesis (Washington D.C.: Island PresS/Shearwater B ooks, 1 993), i Stephen R. Kellert, Kinship to

Ma s te ry: B ioph il ia in Human Evolution and Development (Washington D.C.: Island Press, 1 997)

63

Nove akademske discipline, ekološku psihologij u i konzervacionističku psihologiju, opisuje Carol D. S aunders u tekstu "The Emerging Field of Conservation Psychology" , Human Ecology R e vie w

10 (2003 ) : 1 37 -

49. 66

Načelo izbora omiljenog staništa kod ljudi razvili su George H. Ori an s i Judith H . Heerwagen

u

tekstu "Evol ved Responses t o Landscapes", u

knj izi koju su uredili Jerome H. Barkow, Leda Cosmides i John Tooby, The Adapted Mind: Evolutionary Psyc h ology and the Geflera/iun of Cul­ ture (New York: Oxford University Press, 1 992).

69

Vafnost prirodnog okruženja za mentalno zdravlje opisuje Howard Frumkin u tekstu "Beyond Toxicity : Human Health and the Natural En­ vironment", American Journal of Preventive Medicine 20 (200 1 ): 234 -

40 73

Općenit opis procesa izumiranja možete pronaći u mojim knj igama The

77

Sažimanje kopnenih, slatkovodnih i morskih ekosustava dokumentirali

Diversity of Life i The Future of Life. su

Jonathan Loh i Mathias Wackcmagel,

2004 (Gland, Švicarska: WWF 78

-

ur, u

knjizi Living Planet Repon

Worldwide Fund for Nature, 2004).

Smanjivanje koraljnih grebena u najvećem dijelu svijeta dokumentirali su D. R. Bellwood, T.P. Hughes, C . Folke i M. Nystrom u knj izi "Con­ fronting the Coral Reef Crisis" , Na tu re 429: (2004) 827 - 33

79

Smanjenje broja vodozemaca detaljno su opisali S i mon N. Stuart i dr. u tekstu "Status and Trends of Amphibian Declines and Extinctions Worl­ dwide", Science 306 (2004): 1 7 8 3 . - 86. Zahvalan

sam

Jamesu Hankenu

n a nedavno prikupljenim podacima o stanju haićanskih žaba.

87

Pronalazak djet6Ć8 bjelokosnog kljuna i popis američkih ptičjih vrsta istrijebljenih od 1 980. prikazao je David S. Wilcove

u tekstu "Rediscovery

of the Ivory - billed Woodpecker", Science 308 (2005) : 1 422 - 23.

92

Prispodoba uskog grla detaljno je opisana u mojim knj i gama Consili­ ence i The Fu ture of Life.

93

Potpisnice Konvencije o biološkoj raznolikosti i nj i hove ciljeve za spre­ čavanje istrebljenja vrsta navode Thomas Brooks i Elizabeth Kennedy u

tekstu "Conservation B iology : Biodiversity Barometers", Nature 43 1

(2004): 1 046 - 48. 93

Nacionalne ustave sa stavkama o zaštiti Prirode predstavlja David W. orr u tekstu "Law of the Land", Orion, siječanj/veljača 2004. str. 1 8 - 25.

BILJf:SKE;

93

95

98

1 71

Gubitak vrsta tijekom sljedećih pola stoljeća kao rezultat globalnog zatopljenja procijenili su Chris T. Thomas i dr. u tekstu "Extinction Risk from Climate Change", Nature 427 (2004): 1 45 - 48. Također, pročitajte i komentare J. Alana Poundsa i Roberta Puschendorfa u tekstu "Ecology: Clouded Futures", isto, 1 07 - 9. Trideset i četiri vruće točke analiziraju Russell A. Mittenmeier i dr, u knji zi Hotspo ts Revisited: Ea rth 's Biologically Richest and Most Enda n­ gered Terrestrial Ecosystems ( Me x i co City: Cimex, 2005) O očuvanju mora, znanstvenom i praktičnom aspekru, osobito s osvrtom

na morske pučine, pišu brojni autori u knjizi koj u su uredile Linda K. Glover i Sylvia A. Earle, Defying Ocean 's End; an Agenda fo r Action 99

(Washington, D. C . : Island Press, 2004) O veličini morskih rezervata potrebnih na globalnoj razini i o pro­ cjeni troškova njihove zaštite pišu Andrew Balmford i dr. u tekstu "The World wide Costs of Marine Protected Areas", Proceedin gs of the Na­ tional Academy of Scien ces USA 1 0 1 (2004): 9694 - 97, a o tome ra­ ,

spravlja Henry Nicholls u tekstu "Marine Conservation: Sink or Swim", Nature 432 (2004): 12 - 14.

1 1 1 Građa DNA : James D. Watson i Francis H.C. Crick: UA Structure for De­ oxyribose Nucleic Acid", Nature 1 7 1 ( 1 953): 737.

1 1 9 Ovaj

opis projekta Enciklopedije života uz manj e modifikacije izvukao

sam iz svojeg članka 'The Encyclopedia of Life", Trends in Ecology &

Evolution 18 (2003): 77 - 80.

1 39 Razvoj prirodoslovca: Velik dio onoga što znam izvukao sam iz svojeg

iskustva i iskustva svojih bliskih prijatelja, što sam opisao u svojim memo­ arima Na turalist (Washington D.C. : Island Press,

1 994). No, i drugi su pi­

sali o tome s istim osjećajem i s više detalja, između ostalih Richard Louv u knjizi Last Child in the Woods: Saving Our Childrenfrom Nature-De./icil Disorder (Chapel Hill, N. C.: Algonquin Books of Chapel Hill, 2005)

1 4 1 Definiciju inteligencije prirodoslovca dao je Howard Gardner u knjizi In­ telligence Reframed: Multiple Intelligences for 21 st Century (New York:

B asic Books, 1 999), str. 49 - 50.

144 Sklonost izgradnji skloništa analizira David T. Sobel u knjizi Children ' s Special Places; Exploring the Role of Forts, Den s, and Bush Houses in Middle Childhood (Tucson: Zephyr Press, 1 993)

1 50 Nove vrste otkrivene u Nacionalnom park u Great Smoky Mountains od

strane ATBI (Inventara biološke raznolikosti koji uključuje sve vrste) po­ četkom 2004. popisane su u A rBI Quarterly, ljeto 2004, str. 3 1 50 David Wagner o inventaru Lepidoptera iz Nacionalnog parka Great

S moky Mountains: "Results of the S mokies 2004 Lepidoptera Blitz", A rBI Quarterly, ljeto 2004, str. 6 - 7.

1 72

STVORENJE

1 52 Mogućnosti ubrzavanja taksonomskog istraživanja i stvaranja ele k­ troničke enciklopedije svih oblika života opisuje Edward O. Wilson u knjizi "On the Future of Conservation B iology", Conservation Biology 14 (2000 ) : 1 - 3, i "Encyc1opedia of Life", Trends in Ecology & Evolu ­ tion 1 8 (2003 ) : 77 80. 1 54 Prikaz prvog Dana biološke razno6kosti u Massachusettsu uzet je iz moje knjige The Future of Life. Peter Alden dao je popis saveznih država u kojima su održani bio-blicevi , kako se danas obično nazivaju Dani bio­ loške raznolikosti, a Ines Possemeyeru 2005 . godine dala je popis ostalih država u kojima se održavaju bio-blicevi (osobna komunikacija). 155 Bio-b6e u Central Parku New Yorka: Richard C. Wiese i Jeff Stolzer, "Explorip.g New York ' s ·Backyard Explorers Journal, ljeto 2003, str. 10 - 13. -

.. • •

1 59 Otkrića leptira u Dominikanskoj Repub6ci: Brian D . Farrell, "From Agronomics to International Relations", Revista (Harvard Review of Latin America Studies), jesen 2004/zima 2005. str. 7 9. -

1 65 Potpora očuvanju oko6Š8 utemeljena na vjeri, uključuj ući u sve većoj mjeri i očuvanje biološke raznolikosti, raste u mnogim religijama i vje­ rama diljem svijeta. U Sjedinjenim Državama, neke inicijative sponzori­ raju, primjerice. organizacije Nacionalno vijeće crkava, Nacionalno re­ ligijsko partnerstvo za okoliš, Prezbiterijanci za obnovu Kreacije, Ame­ rička konferencija katoličkih biskupa, i Pacifička konferencija metodi­ stičke crkve. Pregled drugih pokreta, uključujući i one u drugim državama i važnijim religijama, daje Jim Motovalli u tekstu "Steward of the Earth", Environmental Magazine 1 3 , br. 6 (2002): 1 - 16. Među religijskim vo­ đama osobito se ističe patrijarh Bartolomew, "Zeleni patrijarh", vođa 300

milijuna pravoslavnih kršćana.

o

AUTO R U

EDWARD O. Wn..80N rođen je 1 929. u Birminghamu, Alabama, i od­

goj en kao južnj ački baptist. Lirična i duhovna moć evangeličkog kr­ šćanstva ostavila je na njega trajan utjecaj . Jednako tako na njega su djelovala ljepota i taj anstvenost prirodnog okoliša koj i je istraživao kao dječak. Ti fonnativni utj ecaji privukli su ga evolucijskoj biolo­ giji dok je studirao na Sveučilištu u Alabami. Kao što je obj asnio u ovoj knjizi, njegov svjetonazor nakon toga oblikovao je znanstveni humanizam, ali nikada se nij e odvojio od svojih korijena. Wilsonova karijera bila je usredotočena na znanstveno istraži­ vanje i poučavanje tijekom postdiplomskog školovanj a, tij ekom če­ trdeset i j edne godine provedene na Sveučilištu Harvard, i nakon toga, u mirovini. Za svojih dvadeset knjiga i više od četiri stotine uglavnom stručnih članaka dobio je preko stotinu nagrada u zna­ nosti i literarnim disciplinama, uključujući i dvije Pulitzerove na­ grade, za knj igu On Human Nature ( 1 978) i knjigu koju je napisao s Bertom Holldoblerom, The Ants ( 1 990), zatim Američku nacionalnu medalju za znanost, nagradu Crafoord, koju dodjeljuje Kraljevska švedska akademija znanosti za područj a koja nisu pokrivena Nobe­ lovom nagradom, j apansku Međunarodnu nagradu za biologiju, tali-

1 74

S n' O R E N J E

j ansku Predsjedničku medalj u i nagradu Nonino, i Franklinovu me­ dalju Američkog filozofskog društva. Za svoje doprinose konzerv a­ cij skoj biol ogij i , dobio je medalju Nacionalnog društva Audubon, i zlatnu medalju Svjetske fondacije za prirodu. Velik dio nj egovog osobnog i profe�.,ionalnog života prikazan j e

u

memoarima Natu­

ralist. koj i su dobili knj i ževnu nagradu za znanost Los Angeles Ti­ mesa u 1 995 . Još uvijek aktivan u terenskom istraživanj u , pisanj u i konzerva­ torskom radu, Wilson živi sa svojom suprugom Irenom u Lexing­ tonu, u Massachusettsu .

o

PREVODITELJ U

NEBOJŠA BUĐANOVAC (Varaždin, 1 973 . ) diplomirao je defektologiju i socijalnu pedagogiju. Za svoj rad o prevenciji nasilja u osnovnim ško­ lama dobio je Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu za 1 997.g. Od 2003 . osim kao psihoterapeut, radi i kao samostalni prevoditelj s engleskog jezika i do danas je preveo preko stotinu knjiga. Među nj ima su Pustolovine Huckleberryja Finna Marka Twaina, Umijeće ratovanja Sun Tzua, gotovo sve knjige poslovnih savjeta Roberta Kiyosakiya, Guinnessovu knjigu rekorda 2004 - 2008, Kraj siro­ maštva Jeffreya Sachsa, Sindrom statusa Michaela Marmota, a ova posljednja knjiga E. O. Wilsona Stvorenje je njegov prvi prijevod za nakladničku kuću Jesenski i Turk.