ERICH FROMM: DJELA
Erich Fromm
u 12 sYczaka
Izdaju
•
»NAPRIJED« Izda...tko ttgova~ko ndua organizacija Zagreb, Palmotiteva 30
Bekstvo od slobode
NOLIT Izdava~ka
ntdna orga.olz:acija Beograd, Teruije 27
Preveli Slobodan :E>ordevic Aleksandar I. Spasic
UrttNii
:leljko Falout i Gv02de.11 Flego
ZAGREB 1986
s~drZ2j
I
SLOBODA -
PSlllOLOSKI PROBLEM?
II PROCES INDIVIOUACIJE I DVOSMISLENoST SLOBODE
III SLOBODA U DOBA REFORMACIJE 1. Sredn)Ovckovno naslcilc i renesansa 2. Razdoblje rcformacijc
IV
v
VI
DVA VIDA SLOBODE ZA MoDERNOG COVEKA
NGJlov Uvomlk.a
23
34 34
47 78
100
MEHANIZMI BEKSTVA 1. Autoritarizam 2. Ru.Silahvo 3. Saobrala\'anjc pojcdinca
103 127 131
PSIHOLOGIJA NACIZ.MA
146
VII SLOBODA I DEMOKRATUA 1. Obmana o individualnosti 2. Sloboda i spontanost
Erldl Fl"O!DIIl ESCAPE FROM FRJ!EDOM @ Holt, Rlnehart and Winstoa. New Ycrit, "41.
9
168 168 178
DODATAK
193
Karakter i dru!tveni proces
195
J NDEKS POJMOVA I !MENA
211
Ak<> tJisam za scbe, ko
Nismo ti dali ni nebesko 11i z.cmatjsko, ni smrl· tJO ni bcsmrtno obl~i• da bl mogao da butUJ slobodan, po vlastitoj volji i l ast!, da budd v!dstiti tvorac i 11eimar. Samo smo ttbi dali da ra.st.S i razvijaJ se po slobodnoj volji. Ti 11osii u sebi klice jednog sveopJteg !ivota. l'iko
,.()r4Jio d~
Nista, dakle, 11ije 11eprommljivo i:.uzev l!oveku svojstvt:Jtih i od njega 11CO/ul1ivih prava. Tomas DtEFERSON
I
Slobodapsiholoski problem?
Glavno stremljenje modeme evropske i ameri~ke istorije jeste osloba4anje !judi od politi~kih. ekonomskih i duhovnih okova koji su ih sputavali. Borbe za slobodu vodili su potlauni, !eleCi no''" prava, protiv onih koji su branili svoje povlastice. BoreS se za vlastito oslobo4enje od gospodara, jedna klasa je verovala da se bori za ljudsku slobodu kao takvu, te je stoga bila kadra da se poziva na ideal, na U!nju za slobodom ukorenjenu u svim potlaunim. Me4ulim, u dugoj i doista neprekidnoj borbi za slobodu, klasc kojc su se u jednoj fazi borile protiv tlaunja pristajalc su uz neprijatelje slobodc kada je pobeda dobijena i kada jc trebalo braniti nove povlastice. Uprkos mnogim porazima, sloboda je pobellivala. Mnogi su u 'tim borbama umirali uvereni da je umreti u borbi protiv tiaeenja bolje no fivcti bez slobodc. Takva smrt je bila krajnja potvrda njihove individualnosli. Izgledalo je da istorija dokazuje da ~ovck mo:te sobom da vlada, da samostalno odlueuje i da misli i osc~ kako nalle za shod no. Izglcdalo je da potpuno ispoljavanje ~ovekovih mogu~nosti jeste cilj kome se dru§tveni razvoj brzo priblifava. Na~ela ckonomskog Jiberalizma, politi~k~ demokratije, religijske autonomije i individualizma u li~nom zi\fotu· izrazavala su tu ceinju za slobodom, a uz to je izgledalo i da priblifuju covecanstvo njenom ostvarenju. Spone su kidane jedna za drugom. Covck je oborio vlast prirode i postao Jl'jen gospodar; oborio je vlast crkvc i vlast apsolutisti~ke driave. Cinilo se da jc ukidanje spoljainje vlasti ne samo nuzno ve¢ i dovoljno za postizanjc zeljenog cilja: slobode pojedinca. Mno'gi. su smatralL da je svetski rat poslednja borba za slobodu, a njegov zavr§etak konal!na pobeda slobode. Izglcdalo je da su postoje~e ·demokratije ojaWc, a stare monarhije Z3)11enjene su novim demokratijama. No ve~ posle nekoliko godina poja· viii su se novi sistemi lcoji su porekU sve ono ~to su !judi verovali da je stei!eno vekovnim borbama. Jer su~tina tih novih
9
-, sistema koji su uspe!no zagospodarlll i dru§tvenim i licnim zivotom eovekovim bila jc pot6injavanje svih )judi, uuzev jedne §acice, autoriteta nad kojim oni nisu imali nikakvu maC. .Isprva su sc mnogi tdiU da je pobeda tog autoritarnog sistema protttrokovana ludilom nekolicinc i da 6e ih to Judilo vremenom doVesti do propasti. Drugi su se obmanjivali verovanjem da italijansld narod iii Nemci nisu dovoljno dugo vaspitavani u duhu demokratije i da stoga eovek mou samozadovoijno da C!eka dok oni ne dostignu politi& zrelost zapadnih demokratija. Druga opSta obmana, mo!da najopasoija, bila je mi§ljenje da su !judi kao !to jc Hitler stekli moe! nad ogromnim dr!a\lllim aparatom jedino lukavstvom i podvaljivanjem, da oni i njibovi sateliti vladaju pukom ,silom, a da je titavo stanovni§h.'O samo bezvoljni predmet izdaje i tcrora. U godinama koje su otada protelde ove zablude su postale ocite. Bili smo primornni da priznamo da su milioni u Nema& koj fudeli da se odreknu slobodc isto tako kao !to su nekad njihovi ocevi felcH da se bore za nju; da su umesto felje za slobodom trniili natin kako da jc izbegnu; da su drugi milioni bili ravnodu§oi i nisu verovali u vrednost borbe i smrti za od· branu slobode. Tak<XIe prlznajemo da kriza demokratije nije problem svojstven samo Italiji Ill Njemackoj nego problem koji stoji pred svakom modernom drfavom. Nije vafno .koje simbole odabiru neprijatelji ljudske slobode: sloboda se ugroiava podjednako ako se napada u !me anUfa§lzma kao i u !me otvorenog fa~izma. 1 Ovu istlnu je! lzrekao Dfon Djul tako snafno da je lzra!avam njegovim retimn: •Nc ugrofava na§u demokratiju to sto postoje neke totalitarne drfave. Nju ugrofava to .ito i u na§irn lienim stavovima i u naSim ustanovama postoje uslovi koji su u tim zemljama doveli do pobedc spoljaSnjeg autoriteta, do discipline, jednoobraznosti I zavlsnosti od Voda. Bojno p61je je, prema tome, i ovde - u nama samima i u naUm ustanova· ma.c 2 Ako ho6emo da se 'liorimo protlv fa§izma, moramo ga shvatiti. Prifeljkivanje njegove propasti ne~c nam pomo~i- A recitovanje formula pokaza~e se podjednako nepodesno i nekorisno . kao sto je I indijanski obred prizivanja ld§e. Sem ekonomskih l druhvenih problema iz kojih je fasizam potekao, postoji i ljudskl problem koji treba shvatiti. Svrha ove knjige jeste ispitivanje onih dinamiOldh Bnilaca u braktemoj strukturi modernog ~oveka koji su u fa!isti~ zemljama pro-
10
budili u njega felju da odustane od slobode i kojih uveliko ima u milionima naUh !judi. Kad posmatramo ljudski vid slobode, &fnju za pot~injenoJal i fudnju za mocl, nam~ nam se sled~ pitanja: Sta je sloboda kao ljudski do!ivljaj? Da li je felja za slobodom svojstvena ljudskoj prirodi? Da Ii je ona uvek istovetan dozivljaj bez obzira na kulturu u kojoj eovek iivi, iii se razlikuje prema ·stepenu mdividualizma postignutog u odredenom dru!tvu? Da li je sloboda samo odsustvo spoijdnjeg pritiska ill je isto tako i prisustvo neaeg - i ako je tako, eega? Koji dru§tveni i e.konomski tioioei u drultvu doprinose stremljenju ka slobodi? Mofe li sloboda da postane breme isuvi!e te!ko za eove.ka, ne!to §to on pokuSava da izbegne? Otkuda je onda sloboda mnogima feljeni cilj, a mnogima pretnja? Ne postoji li, mofda, pored uro
11
jateljstvo priznali za polcretal!ke snnge u l!oveku, obja~njavali su postojanje tih snaga kao logil!nu posledicu licnih interesa: po§. to su ljudi jednaki, onl omaju !stu ulju za sre~om, a posto nerna dovoljno bogatstva da ih sve u istoj meri zadovolji, onl se nu!no bore jedni protiv drugih i prifeljkuju mo~ ne bi li njome obe:tbedill budu~ u!ivanje u onomc §to .sada poseduju. Ali HobSO\>a. slika jc zastarela. S to je srednja klasa uspdnlje lomila moc politickih ill verskih poglavara, !to su vUc !judi uspevali da ovladaju prirodom i !to su vUe milionl pojedinaca postajali ekonomski nezavisnl, to je vile rasln vera u racionalan s~et i u ooveka kao su!tinski racionalno bi6e. Mral!ne i davolske sile eovekovc· prirodc prognane su u srednji vek t u jos raniia istorijska razdoblja i objaJnjavane pomanjl
12
prirodi, §to je moderni raclonalizam zanemario. Frojd je tako
maciju) ill ukoliko dopuJta ve6e zadovoljavanje (te tako Zrtvuje kulturu). Kao i takozvani osnovni covekovi instinkti koje su raniji psi· holozi prihYatili, Frojdovo shvatanje ljudske prirode bilo je u su!tini odraz najvaf.nljih poriva moderoog eoveka. Za Frojda je eovek iz njegova vremena predstavljao eoveka uop!te, a na strasti i nespokojstvo svojstvenc eoveku u moderoom dru!tvu gledao je kao na veene snage ukorcnjene u eovekovom biolo!kom sklopu. .Mada bismo mogli da navedemo mnoge primerc za O\"O (kao !to su, reclmo, dru!tvena osnova neprijateljstva koje danas preovla(!Uje u modernog eoveka, Edipov kompleks, takozvani kompleks kastracije u iena), ielimo samo da damo jos jedan primer koji je posebno va!an zato !to se odnosi na Citav pojam o eoveku kao dru!tvenom bi6u. Frojd uvek prou~va pojedinca u njegoYim odnosima prema drugima. Ti odnosi su, onako kako ih Frojd vidi, sli~ni ekonomskim odnosima pojedinaca u kapi· talisti~kom druJtw. Svak radi za scbe, individualistilli, ila sopstvenu odgovornost, a ne prvenstveno u saradnji sa drugima. Ali pojedinac nije Robinzon Kruso; njemu su potrebni drugi, kao kupei, kao name!tenici ili kao poslodavci. On mora da Jr.u. puje i da prodaje, da daje i uzima. Trtl!te, bilo da se na njemu trguje robom ill radom, odrcc:lujc te odnose. Tako pojedinac, prvobitno sam i samodovoljan, stupa u ekonomske odnose sa drugima kao sa sredstvom za postizanje Odrec:lenog cilja: prodaje i kupnje. Frojdov pojam -ljudskih odnosa je u su~tini isti: pojedinac se rac:la potpuno sll:lbdeven biolosJti. datim nagonima, koje treba zadovoljiti. Da bi ih zadovoljio, on stupa u odnose sa drugim •objektima•. Tako su drugi pojedinci uvek sredstvo za postizanje necijeg c;ilja, za zadovoljavanje stremljenja koja samostalno nastaju u pojedinca pre no !to on stupi u vezu s drugima. U Frojdovu smlslu, oblast ljudskih odnosa je slicna trli§tu - ona se sastojl iz nwnenc zadovoljenja bioloski datih potreba, pri cC)DlU je odnos prema drugom pojedincu uvek sred· stvo za postlzanje kakvog ciija, ali nikad cilj po sebi. Supromo Frojdovu glediJtu, analiza data u ovoj knjizi zasno. vana je na prctpostavci da jc kljueni problem psihologije pi.tanje posebne povezanosd pojedinca sa svetom, a ne pitanje za. dovoljavanja ill osujemvanja ove ill one instinktne potrebe per se; ltavi!e, na pretpostavci da odnos izmec:lu eoveka i dru!tva nije stati~n. Taj odnos nije odnos u kome bi sc s jedne strane nalazlo pojedinac, koga jc priroda snabdcla izvesnim nagonima,
14
a s druge - dru§tvo kao ne!to izvan njega §to zadovoljava iii ()suje6lje te uroc:lene sklonostl. Mada ima izvesnih potreba kao §to su glad, .fee:!, seks - koje su ljudima zajedni~ke, svi oni nagoni koji doprinose razlik4m4 u Ijudskim karakterima kao !to su ljubav i mrlnja, iudnja za moci i eef.nja za potci· njenolcu. uiivanje u l!ulnom zadovoljstvu i strah od njega jesu proizvodi druJtvenog procesa. Najlepk, kao i najrui.nije, sklonosti eovekove nlsu deo utvrc:lene i blolo~ki date Jjudske prirode, ve6 proizla.ze iz dru!tvenog procesa, koji uobli~va Coveka. Drugim reCima, zadatak dru!tva nijc samo potiskivanje - mada je i to - ve6 i uobli~vanje. Covckova priroda, njegove suasti i nespokojstva jesu kultumi proizvod; u stvari, sam Covek je najva!nija tvorevina I dostignu6e neprestanog ljudskog truda, ¢ije sved~.stvo nazivamo istorijom. Zadatak · socijalnc psihologije upravo se sastoji u sh~-atanju tog procesa eovckova stvaranja tokom istorije. Za!to se odrec:lene promene eovekova karaktcra zbivaju od jedne istorijske cpohe do druge? ZaJto je duh renesansc drukCiji od duha sred· njeg veka? 7.dto je l!ovekova karakterna struktura u monopolistiCkom kapitalizmu drukCija od one u devctnaeslom veku? Socijalna psihologija treba da objasni zaJto se radaju nove sposobnosti i nove strasti, rc:lave ill dobre. Tako, na p9tner. vidimo da su od renesanse pa sve do na~ih dana !judi -vatreno ifudeli za slavom, dok je to strcmljenje, koje se danas cini tako prirodnim, malo zaokupljalo l!ovcka srcdnjovekovnog dru§tva.• U istom razdoblju !judi su razvili smlsao za prirodne Jepote, Jcoji ranije nisu posedovali.5 U severnim evropskim zemljama, pak, od ~esnaestog veka naovnmo, !judi su razvili neodoljivu zelju za radom, koju pre tog razdoblja slobodan l!ovek nije imao. Ali nije samo istorija stvorila eoveka - j ~ovek je stvorio istoriju. Re!avanje ove privldne protivreenosti spada u oblast socijalne psihologije.6 Njen zadatak je ne samo da pokaze kako se strasti, zelje, nespokojstvo menjaju I razvijaju kao rezultat dru!tvenog procesa, vee i kako eovekove energije, na taj nacin uoblicene, postaju proit.vodne snage, koje uoblicuju dru!tveni proces. Tako, na primer, vclika !elja za slavom i uspehom i nagon za rad jesu snage bez kojih moderni kapitalizam ne bi mogao da se razvije, bez tih i mnogih drugih ljudskih snaga eoveku bi nedostajao podstrek da postupa shodrio dru!tvenim i ekonomskim zahtevima modernog komercijalnog I industrijskog sistema.
15
lz ovoga !to smo rekli sledi da sc glcdi!te izneto u ovoj .knjizl razli.lrujc od Frojdova utoliko !to se jasno razilazi s njcgovim tumal!enjima istorije kao psibolo!k.ih snaga koje same po sebi nisu dru!tveno uslovljene. Ono se isto tako jasno razi. Jazl i s onim teorijama koje zanemaruju ulogu roveka kao jednog od dinami~nin elemeoata u dniStvenom procesu. Ova kritika upravljena jc oe samo protiv sociolo!kih teorija koje otvoreoo icle da iz sociologije odstraoe psiholo§ke probleme [kao !to su teorije Dirkema (Durkheim) i njegove !kole] vee! i protiv onih koje su manje-vi!e obojene bihevioristJ~kom psihologijom. Svim tim 1corijama zajednicka je pretpostnvkn da sama ljudska priroda nije dinami~na i da psiholo~ke promenc treba shvatiti kao razvijanje novih •navika• usled prllagodavanja novim kulturnim obrascima. Mada te tcorije govorc o psiholo!kom liniocu, one ga u isti mah svodc na senku kultumin obrazaca. Samo jedna dinamilna psihologija, lije jc tcmeljc postavio Frojd, mo~e cia u~ini vgc ncgo !to jc verbalno odavanje priznanja lloveku kao liniocu. Iako ljudska priroda nije data jednom za. svagda, nc mofemo smatrati da je ona bezgranilno savitljiva i kadra da se prilagodi svakakvim uslovima ne razvijajuci sop· stveni psiholo!ki dinamizam. Ljudska priroda, mada proizvod istorijskc evolucije, ima izvesne sebi svojstvene menanizme i zakone, a zadatak psibologije je da ih otkrije. Da bi se potpuno shvatilo ano lito je dosad bilo rel!eno, kao i ono Sto sledi, treba da objasnimo pojam pri/agoi!avanja. Time istovtemeno dajemo primer za ono ~to podrazumcvamo pod psiholo~kim mehanizmima i zakonima. Korisno bi bilo na~initi razliku izmcl!u •slati~nogc i •dinami~nog• prilagol!avanja. Pod statilnim prilagol!avanjem pod· razumcvnmo takvo prilagodavanjc obmscima pri kojem Wava knrakterna struktura ostaje ncpromcnjcna i :Jcojc u su!t.ini zna~i jedlno dn je usvojcna neka nova navika. Primer za ovakvo prilngo(!avanjc je prelafenje sa kincskog na~ina na zapadnu na,iku sluienja vilju§kom i nofem. Kincz .koji dol!c u Ameriku prilagodiee se tom novom obrascu, ali ovo prilagodavanje samo JX> sebi malo delujc na njegovu li~nost; ono nc budi nove nagone niti karakternc osobenosti. Dioami~no prilagodavanje odnosi se na prilagodavanje do koga dolazi kada se, na primer, jedan delak potlini naredbama svog strogog i opasnog oca - zato !to se plaJi da druk~ije postupi - i postane •dobroc dele. Dok sc prilagodava potrebama situ-
16
acije, nelto se u njemu zbiva. On moie da razvije duboko neprijateljstvo prema svom ocu, koje potiskuje zato §to bi bilo suvi!c opasno da ga izrazi ill, lak, da ga postane svestan. Medutim( to potisnuto neprijateljstvo, mada ne ocigledno, jeste dinamilni linilac njegove karakterne strukture. Ono moie da stvori novo ncspokojstvo i da iako dovede do jo§ dublje potliojenosti; ono mofc da izazove neodrel!en prkos, lcojl nije upravljen ni protiv koga odredeno vee! pre protiv fivota uop!tc. Mada se i ovde, kao i u prvom slulajo, pojedinac prilagol!ava izvesnim spolja!nim okolnostima, ovakvim prilagodavanjem stvara se u njcmu neJto novo, bude se novi na~oni i novo nespokojstvo, Svaka llcuroza je primer za to dinamilno prilagodavanje; ona je u su!tlni prilagodavanjc onim spolja5.njim uslovima (poscbno onima u ranom dctinjstvu) koji su sami po sebi lraclonalni i, uopSteno govorcei, ncpovoljni za :rast i razvoj dctctn. Sli~no tome, one dru§tvcn~psiholo§ke pojave koje se mogu uporediti sa neuroti~nim pojavarna (kasnije eemo raspravljati o tome zaJto ih ne treba nazivatl neurotilnim) - kao §to su sna1ni ru!ila~ki ill sadistilld impulsi u druJtvenim gruparna - jesu primer di· namiekog prilagodavanja dru!tvenim uslovima iracionalnim i ~tet nim po Jjudski razvoj. Pored pitanja o tome do kakvog prilagodavanja dolazl, treba odgovoriti i na druga pitanja: !ta nagoni loveka da se prilagoduje gotovo svim uslovima fivota i l
17
Sasvim suprotne tim potrebama su one potrebe koje su ne""menljivi doo ljudske pdrode i koje bezuslovno iz.lskuju zadovoljenje~ naime one potre.be koje su uk:orenjene u fizlolo§koj struktun &>veka - na pnmer glad, fed, potreba za snom, itd. Svaka od tih potreba ima izvestan prag iznad koga je nedostatak :zadovoljenja nepodno§ljiv, a kada se taj prag prede, temja da ·se potreba zadovoljl postaje svemo~no stremljenje. Sve te fiziolo§ki uslo~Ijene potrebe mogu se safeti u pojmu potrebe za sam?od.rZanJ':~·- ~otr~ba za s~ood.rZanjem je onaj dco ljudskc pnrode kOJt JZJskuJe zadovo!Jenje u svim okolnostima, te stoga predstavlja glavni motiv ljudskog ponaSanja. Iz'=':zimo ovo u jednostavnom obrascu: &>vek mora da jede, da P•Je, da spava, da sc !titi od neprijatelja itd. Da bi sve to ~inio, on m?:a da cadi i da proizvodi. •Radc, medutim, nije ne!to op§te mti apstraktno. Rad je uvek konkretan, to jest odreden rad u odredenom ekonomskom sistemu. Neko moie u feudalnom slstemu da radi kao rob, u indijanskom pueblu kao z~mljoradnik, u kapitalistil!kom dru!tvu kao nezavisan sopstvemlc, kao prodavac u modernoj robnoj kuci, kao radnik na beskrajnoj traci ." veli~o~ fabric!. 2a te raznovrsnc poslove potrebne su sasv1m razhcJte karakterne osobine koje doprinose dapovczanost sa drugima bude raznovrsna. Kad se covek rodi za njega je v~ spremna po:z.ornica. On mora da jede i da PiJe, te stoga mora da cadi, a to znaci da mora da radi u onim. uslovima i na onaj nacin koji je za njega odredila vrsta dru!tva u kojoj je rodeo. Oba ta cinioea, svoju potrebu za zivotom i dru§tveni sistem, on kao pojedinac ne moie u naCelu da menja, a to su cinioci koji odreduju razvoj onih drugih osobina koje se mogu lak!e uobliciti. Otuvekove prirode. Postojl i jedan drugi deo kome se takode ne mole odoleti, deo koji ne police od telesnih procesa vee od su!tine ljudskog ob-
18
lika i obicaja Zivljenja: <Xlvckove potrebe za povezano!cu sa svetom izvan sebe, potrebe za izbegavanjem sam<Xe. Os~je potpune usamljehosU i izdvojenosti dovodi do mcntalne dezintcgracije, kao lito fuieko gladovanje dovodi do smrti. Ta povezanost sa drugima nije lsto ~to i fizicki dodir. Pojcdinac moze bitl godinama fizicki usamljen a da ipak budc vczan za ideje, vrednosti iii bar za dru§tvene obrasce koji mu daju osctanje op§tcnja I •pripadanja•. S druge strane, on mo~e da zivi mevck najvl§e pla§i: od izdvojenosti. Neodoljivu potrebu za izbcgavanjem moraine izdvojenosti najsnafnije je opisao Balzak na ovom mestu iz Patnji jednog pronalata~a:.
Ali znaj ovo, ureU 10 u svoj jo§ tako mek mozak: eovck se ufa· sava &amoee. A, od svake sam~e, moralna usamljcnost ullva najvi§e straha. Ervi pustlnjacl fiveli su s Bogom, ziveli su u najgu!ce naseljenom svetu, duhovnom svetu ... Prva misao kod eoveka, makar on bio i gubavac ill robija!, propalica ill bolcsnik, jcste da l>Otra!i druga sebi. Da bi z:~do•-oljio to o~je, koje je su1tina livota, on upotreb)java sve svoje sposobnosti, svu svoju m~, sav 1ar svojeg zivota. Da nijc tc svemoeee zelje, zar bi sotona mogao da nadc drugove? .•• 0 tome bi se mogla ispevati ~itava pesma koja. bi. bila predigra Izgubljenom raju, jer on nije ni§tn drugo ncgo pravdanje pobunc.•
19
. Sva_ki po~u~aj da se odgoyori na pitaD.je za~to je strah od JZdvoJenostl tako snafan u wvcku odvco bi nas daleko od glavnog pura koga so u ovoj knjizi drl.imo. Medutim da &talac ne bi stekao utisak da potreba saoseennja sa drushna ima neko tajanst\•eno svojstvo, voleo bih da ukaiem na pravac gde mi· slim, leu odgovor. ' J~~an od ~l!ajnih elemenata je i &njenica da !judi ne mosu da uve bez bilo kaltve saradnje s drugim.a. U svim moguam kul~ma . wvek treba,. ako fell da opstaD.e, da saraduje s dru· guna, b~o. 1:4to da bt ~e odbranio od neprijate)ja ill prirodnih ?Pas~sti, di zato da bt bio u stanju da radi i proi.zvodi. Cak je 1 Robmzona Krusoa pratio njegov wvek Petko; bez njega bi on, verova_tnc;>, _ne samo poludeo zbilja, umro. U detinjstvu svako doiiVIJUJC tu potreb_u za tudom pomoci \-eoma suro\"0. ~g stvarne nesposobnosu da se samo stara o svojim fivot· ~ P_Otrebama, detetu je opJtenje sa drug:ima pitanje fivota 1 smrti. Moguenost da bude ostavljeno samo je prema tome najozbiljnija pretnja l!itavom detetovom op~. ' Med;ttim, jo~ jedan element postoji zbog koga je potreba za •pnpadanjemc tako neodoljiva: samosvest sposobnost m!Sljenja, pomocu koje wvek biv3 svestan d3 j~ pojedinal!no biee da s~ razli!'ttje od prirode. ~ ~gih !judi. Mada se stupanj ov~ svesti mt;nJa, kao Jto ~e btti JStaknuto u idueem poglavlju, nje· II? postoJnnje suol!ava wvek:t s :problemom koji je suJtastveno IJudski: sveJ~u ~ je odvojen od prirode i drugih Jjudi, sveJcu - rna 1 vcoma nejasnom - o smrti, o bolesti o starenju· wvek nufn? ose~ d3 je bemal!ajan i slcu§:ur u ~redenju sa' svemiro~ 1 sa SVllll3 dru~ima k?ii nisu •Orur. Kad nc bi imao negde SVOJe. mesto, knd nJegov f1v0t ne bl im:Lo ncki smisao i put, on. b1_ sc osecno kno !runl!ic3 prnJinc i bio bi svladan svojom poJedmal!nom beznal!aJnoJcu. On ne bi bio kadar da se vefc ni za kakav ~istem koJi. bi dno smisao i pr3vac njegovom Zivotu, o~uzela b1 ga SumnJa, a ta sumnja bl, kunal!no, parali.zovala nJegoVll .s posobnost delanja - to jest fivljenja. Mofda bi, pre no Jto nastavimo, bilo korisno da safmemo ono . ~to smo istakli u vezi sa na~im op!tim pristupom problcmima socijalne psiliologlje. Ljudska priroda nije ni bioloski utvr4en i urocten ukupan zbir nagonA, nitl jc beZivotna senka kulturnih obrazaca kojim3 se lako prl.t.godava; ona je proizvod ljudskc ~olucije, ali ona 1m3 takode izvcsne sebi svojstvene mchanizme 1 zakone. Izvesni &nioci ljudskc prirode utvrcteni su i nepro-
v=.
20
menljivi: potreba zadovoljavanja faiolo§Jd uslovljenih nagona i potreba i:tbcgavanjn ·izdvojenosU 1 moraine. usamljenosti. Videll smo da pojedinac mora da prihvat.i obllk zivota koji poti~e od sistema proizvodnje i rospodelc specifi~nog za svako dato dru!h·o. U procesu dinamil!nog prilagodavanja kulturi _razvija se viSe mOCnih nagona koji motiviJu radnje I oseeanja :pojedinca. Pojedinac mofe a nc mora da bude sves tan tih nagona, oni su u svakom slul!aju snafni i zabtevaju zadovoljenje &m se raz. viju. Oni postaju moene snage koje deluju na formiranje dru· stvenog procesa. Kako ekonomskl, psilio!o!ki i ideo!o~ki Cjnioci me4usobno deluju i bkav se dalji op!ti zakljul!ak u vezi s tim mectusobniln delovanjem mole izvesti, raspravljaeemo kasnije, u toku anali.ze reformacije I fui.zma.' Ta rasprava ~e uvek bili usred· sredena na gla\onu temu ove k:njige: da 00\-ek, stiruCi sve me slobodu u smislu i.zdi.zanja i.z prvobitnog jedinstva sa wvekom i prirodom, I postaju~i sve vi!c •pojedillacc; nema drugog iz· bora do sjedinjenja sa svetom u spontanosti ljubavl i proi.zvod· nog rada, ill, pak, tra!enja nekakve bezbednosti u vezama sa svetom koje razaraju Ijudsku slobodu i integritet pojedillame li~nosti.•
BELI!UE UZ GLAvU PllVIJ
1. Termin fa!izam ill autoritarizam upotrebljavam kao oznaku za diktatorskl sistem nemnlk.og iii itnllJanskog tipa. Xad imam u vidu posebno nemal!ki sistem, nazivat\1' ga nacizmom. 2. D1on Djui (John Dewey), Sloboda i kultura (Freedom and Culture), Allen and Unwin, London, 1940. 3. Psihoanalltl~kl pristup, kojl sc, mada jc zasnovan na bitninl dostlgnu~ima Frojdove teorijc, ipak ra.Wkuje od Frojda u mnogim va!nlm pogledima - mo!e sc nat! u Novim putevima u psihoanaliti (New Way.s bt Psyclloano.lysis) od Karen Homijeve (Karen Homey), Kegan Paul, London, 1939, 1 u S/IVatanjima modeme psihijatrije (Conceptions of Modem Psycltiatry) Harija Steka Salivena (Harry Stack Sullivan) - Tl~ First William Alanson White Memorial Lectures, Psycblntzy, 1940), Vol. 3, No. 1. Mada se ova. dva nutora u mnoglm pogledima rnzlilcuju, stanovi.§te koje se ovde Wafe slafe sc umnogomo sa glediJtem 1 jednog I drugog. 4. Jacob Burekhnrdt, Tlte Civilk;ztion of tile Renaissance in Italy, Allen and Unwin, London, 1921 (isp. Jacob Burckhardt, Eultura rtnesanse 11 ltallji, pre1-eo Milan Prelog, Matioa HrYatska, Zagreb,
21
1953, str. 84, i dalje; ~ltalae ee i ubuduee bit! upu~ivan na nde izdanje Burklmrtova deJa - prim. prev.). S. Nav. delo, str. 165 i dalje. 6. Sr. priloee sociolop Di. Dolarda (J. Doll:ml), K. Manhajma (K. Mannhelm) i H. D. Lasve!a (H. D. Lasswell), i antropologa R. BenediktO\'C (R. Benedict), DZ. Ha!ovela (1. Halowell), R. Untona (R. Linton), M. llfidove (M. Mead), E. Sapira (E. Sapir), i A. Kardioerovu (A. Kardiner) prlmenu psihoanaliti&lb pojmova na auttopolosiju. 7. Hteo bih da upozorim na zabunu do koje 6esto dolazi u vezi s ovlm problemom. Ekonomska struktura jednos dru§tva dejstvuje pri odredlvanju oblika Zivota pojedinca kao us/ov za razvitak UC. nostl. Ti ekonomski t<Siovi sasvim se mzlikuju od sul>jektivnih ekonomsklh motiva, kao ~to je zelja za matcrijalolm bogatstvom, na koju su mnogi pi.sci, od renesanse pa sve do izvesnih markslstllkih autora koji nisu uspeli da shvate Marksove osnovne poj· move, gledali kao na glavni motiv ljudskog pond::mja. U stvari, neodoljiva 2elja za materijalnim bogatstvom jc potreba svojstvena jedino nelcim kulturama, a drukaji ekonomski uslovi mogu da stvore osobine licnosti koje se gnulaju materijalnog bogatstva ill su prema njemu ravnoduJne. 0 ovom problemu podrobno sam rasprnvljao u •tlber Methode und Aufpbe einer anaJyti. scben Sozialpsychologiec, Zeitschrift fur So:;ia/forschung, JUrsch. !eld, LaJpcls, 1932, Vol I, str. 28 i dalje; v. 8. svezal< ovog izdanja, str. 7-36. 8. I!atnje jednog pronalazaea je trea deo l:;gtd>ljenih ilutija. Mesto JC navedeno prema prevodu Jelisavete Markovi~, l:;gubljene i/uzije, Prosveta, Beograd, 1961, str. 724-725. - Prim. prev. 9. u dodatku ro podrobolje rnspravljati 0 op§tim vidovima ttt:ljamnos odnosa psiholo~kih i drustveno-ekonomskih sruga. 10. Proulavanje razlieitih vldova slobode prilcnzano je, posle zavr~enja ovog rukopisa, u knjiz.i Z11acenje slobode (Freedom, Its Meaning) koju jc zamislila i priredila R. N. An~o (R. N. Anschen), Harcourt, Brace and Co., Njujork, 1940. Ovde blh naro~lto hteo da uputlm ~ltaoca na radove A. Bcrgsona, Df. Djulja, R. M. Mckajvera (R. M. Mciver), K Riclera (K. Riezler), P. Tilih:~ (P. Tillich). Sr. i K. Stojerman (Carl Steuerm:~nn) Der Mensch aut dcr Flucht S. Fischer, Berlin, 1932. '
II
Proces individuacije i dvosmislenost slobode
Pre no §to doS nije :potpuno prekinuo pupronu. vrpcu koja ga vezuje za spolja~nji svet; ·ali te veze J?U prufuJU bez· bednost i oseeanje da pripada n~emu i da Je neg~e. uko~ njen. Te spone, koje postoje pre no §to se proces indiVlduactJe z.avr!i potpunim oslobo4enjem pojedinca, ieleo bib da natovem pritnarnim vez.ama. One su organske u tom smislu !to predsta\•ljaju deo normalnog ljudskog rartoja; te ~e:ze . ~razumevaju nedostata.k individualnosti, ali one prubju poJedincu bezbed-
23
nost i omogu6uju mu
24
R. Hjuz (R. Hughes) u Otuji na Jamajci (A High Wind in la· maica) izvanredno opisuje kako se u desetogodi~njeg deteta budi
svest o vlastitoj individualnosti: I tada se Bmilijl desi ne§to veoma va!no. Ona najednom shvati leo je. Tdko se mofe objasniti wto joj se to nije desilo pet go. dina ranije iii pet godina kasnije; a uop!te $e nc mofe objasniti :za!to jc do toga do!lo ba§ tog popodneva. Jgrala se domaCice u kutlcu na samom. pramcu, iza villa sa sidrom (o koje je obesila grebcn za vunu kao zvekir); i, zasitiv!i se lgrc, !etala se prilimo besclljno pd .knni neodreaeno razmi!ljaju6i o p«!ama i villnskoj Jcraljlcl, kad joj najednom sinu da je ona zaista ona. Zastade kao ukopana i po~ na sebi da razgleda svc !to jc blla kadra da obubvall poglcdom. Mogla je da vidi samo svoju baljinu u perspektlvi i svoje rukc, lead ih je podigla da lb lsp!ta; no to joj jc bilo dovoljno da otprilike zamisli sicu!no tclo kojc je odjednom shvntila kao svoje. Ona pol!c da so smejc donekle podsme!ljivo. •Pnc, pomisll, •za· misll da si jedino ti od svih )judi ovalco izncnoda uhva6cna! Sad iz toga zadugo no moieS iziCi: pre AAo !to s.! izvu~! iz te lude kge, mora6e§ da odraste§ i da ostari!!c Re!cna da izbegne sve sto bi moglo da ponomcti ovaj veoma vabn sticaj prilika, ona ~ da se penje w: vx::zu lea svom omiljenom sedalu na vrhu jarl>ola. Mec!utim, lead god bi pokrenula ruku ill nogu u toku te jednostavne radnje, otlaKe da je one tako spremno slu!aju ispunjavalo bi je novim zaprepa!6enjem. Pam<» nje joj jc, naravno, kazivalo da su one to uvek i l!lnUc: ali ranije nikada nljc shvntila koliko to izncna(luje. Cfm. se smestila na sedalu, ona vcoma bruljivo pol!e da ispituje lcofu na svojlm !akama: jcr je billl n/entt. Ona proturi jedno rame kro:t otvor na haljinici; i po§to zavlrl unutra ne bi 1i se uverlla da se njeno tclo stvarno na· stavlja pod ode6om, ona ramenom dodirnu svoj obraz. Dodir lica i topic solo !upljinc ramcna ugodno je uzbucll, kao da je tnj dodir bio milovanje nekog nefnog prijateija. No da I! jc to oscCanjc doprlo do nje prcko njcnog obraza iii preko ramona, §ta je od njih milovalo, a §ta je bilo milovano - to ona nikal
ku~i.
Cim je bila potpuno ubedena u zapa.UuJu6u C!injerticu da je sa-
da Emillja Bas-Tomton (nije znala wto je u.metnula to
•sad~•,
jer svakako nije sebi uvrtela u glavu glupost da jc ranije hila neko dnla!), o~ o:tbiljno slade da prem.i!lj:t Ita tl\ &jeniea u stvari :zona. Sto vue raste dele i §to se vile prekidaju primarne v~. tim vile ooo traga za slobodom i nezavisnol6u. No sudbinu
25
ovog tnpnja mofemo u potpunosti shvatltl jedlno ako razu. JDemo dijalelcti~ko svojstvo tog procesa sve ve
Mec!utim, potclnjavanje nije jedi.ni nacin da se izbegnu usam· Jjenost i nespokojstvo. Drugi nae!in, jedini koji je plodonosan i koji se ne zavriava neresivim sukobom, jeste sponlat~ ~d!'?S prt ma toveku i prirodi, odnos koji pojedinca, ne isJ.?jucUJUCI DJC· govu individualnost, vezuje za svet. Koren ovakvili odn~sa 6 ji su najvidljiviji izraz.i ljubav i proizvodni rad - nala%1 se u integrneiji i snarl ukupne lienosti, te za njili, prema tome, vefe iste one granice koje sputavaju razvoj licnog ja. Problem potlinjenosti i spontane delatnosti kao dvaju m~~ci~ rezultata sve vece individuacije mi cemo potanko anahz•ra~• kasnije; o.vdc !elimo samo da ukazemo na op~tc. n.acclo:. na. ~·· jalckt,lcki proces koji proishodi iz sve vcc!c mdtvlduaCIJC •..•z svc vec!e .slobodc pojedinca. Dete stice vecu sl~bod!,l. za razv•J~· njc i izratavanje licnog ja po~to mu nc smclaJ';I one · vcze koJ.~ su ga sputavale. Ali ono se sve vise oslob~
stvorene su potpuno na osnovu instinkta. S druge strane,
~to
se iivoUnja nalazi na vi~m stupnju razvoja, to u njenog mladunca nailazimo na vetu gipkost a manju strukturolnu prilagodenost. 0\•aj razvitak dostife vrhunac u ooveka. On je, kada se rodi, najbespomoc!nija iivotinja. Njegovo prilagodavanje prirodi su· Ctinski se zasniva na procesu u6:nja, nc na inslinktnoj odre4e.. nosti. »lnstinkt ... je leategorija koja se smanjuje, ako i ne izu. mire, u vilih iivotinjskih oblika, nar~Xito u Jjudskib.•' Ljudsko postojanje poCinje onda lead njegova osobina da ne oclreduje svoje radnje pomotu instinkta prevazide jednu odre· denu ta~ku; lead prilagodavanje prirodi izgubi svojstvo prinude; lead naCin delanja vi!e ne odreduju nasledni mehanizmi. Drugim r~lma,
ljudsko postojanje i sloboda od
po~etka
su nerazdvojni.
Sloboda ovde nije upotrebljena u po:dtivnom sm!slu »slobode za•, ve~ u negalivnom smislu »slobodc ode - naime, ~ovekove slobodc od instinktne oclrcdenosti njegovih radnji. Sloboda u smislu u kome smo o njoj upravo raspravljali je dvosmislen dar. Covek se rada bez opreme za prildadno delanje koju posreduje iivotinja.5 On od svojih roditelja zavisi duie nego ikoja iivoUnja, a njegove reakcije na okolinu su sporije i manje plodonosne nego automatske, instinktivne radnje. On prolazi kroz sve opamosti i strabovanja koje nedostatak lnstinktivne opreme podrazumeva. Pa ipak, baS ta bespomotnost oovekova jeste osnova iz koje poti6: ljudski razvoj; lfovekova bioloJka slabost je uslov ljudske kulture.
Od pol!etka svog postojanja oovek se suo
je prevazitle. On postaje svestan smrti kao svoje krajnjc sud· bine, ~ i ako poku§ava da je porekne raznim fantazijama. Jedna veoma retita predstava o toj bitnoj vezi ~oveka i slobode data je u biblijskom mitu 0 oovekovom isterivanju jz Raja. Taj mit poistov«uje ~ ljudske istorije sa C!inom oda· biranja, ali je naglasak. u stvari, na grdnosti tog prvog Cina slobode i na patnji koja iz njega proi.zlazi. Covek i iena five u Edenskom vrtu u potpunom sldadu jedno s drugim i sa pri· rodom. Tu vlada mir i nije potreban rad; nema izbora, slobode, a ni mi§Jjenja. Coveku je zabranjeno da jede s drveta poznanja dobra i zla. On krli bozji nalog, naru§uje sldad s prirodom.
Ove primarne ,·cze omctaju puni Ijudski razvoj; one stoje na putu razvitka njegova razuma i njcgovih kriti~kih sposobnosti; one mu dozvoljavaju da sebe i druge upozna samo kroz svoje, odnosno njibovo u~see u plemenu, dru~t,·enoj, odnosno religioz. noj zajednici, a ne kao ljudslta bib; drugim ~ima, ooa ga sprebvaju da se razvija kao slobodan pojedinac, koji sam sebc odrelluje i koji proizvodi. Ali mada je ovo jcdan vid, postoji i drugi. Ta istovetnost sa prirodom, plemenom, rcligijom prufa pojedincu bezbcdnost. On zauzima neosporno mcsto u jednoj strukturalizovaooj celioi kojoj pripada I u .kojoj je u.korenjen. On mole da pati od gladi iii uzdr!avanja, ali nc trpi naj~e~ci bol - potpunu usam\jenost i neizvesnost. Uvic:lamo da proces sve veceg Jjudskog oslobac:lanja ima ono ~st~ dijalckt.i~ko svojstvo koje smo zopazill u procesu rnzvoja poJedmca. S JCdne straoe, to je proees stalnog ja~ja i integracije, ovladavanja prirodom, ja~anja moei razuma i razvijanja i solidarnost s drugim ljudskim biCima. Ali ta sve veb individuacija znal!i sve veee izdvajanje, nesigurnost, te, na taj nacin, sve veeu l!ovekovu nedoumicu o njegovoj ulozi u svetu, o znal!enju njcgova iivota, a sa tim i njegovo sve \'eCe osecaoje da je kao pojedinac nemoean i beznabjan. Da je proces razvoja l!ov~tva bio skladan, da se on drlao izvesnog plana, obe strane tog razvoja, stalno ja~jc i sve veb individuncija - na!le bi se u potpunoj ravnolefi. Ovako je istorija covebnstva islorija su.koba i borbi. Svnki korak ka veeoj in· dividuaciji pretio je ljudima novim nesigurnostima. Cim se jednom prekinu, primarne veze se ne mogu obnovit.i, am jednom izgubi raj, oovek ..., viSe ne moze vratiti :u nj. Postoji samo jcdno mogucno, plodonosno re~eoje odnosa individualizovanog l!ovcka i sveta: ~ovekova aktivna s01idarnost sa svlm ljudinla i njegova spontana de!atnost, ljubav i rad, kojc ga ponovo sjedinjuju sa svctom, ne na osnovu primarnib veza, ve~ kao slobodnog i nezavisnog pojedinca. Metlutim, ako ekonomski, dru~tveni i polili~kl uslovi, od kojib zavisi titav proces ljudske individuacije, nc daju osnovu za ostvarenjc individualnosti u smislu koji je upravo pomenut, a !judi istovremeoo izgube one veze .koje su im pruZale bezbednost, taj raskorak ani od slobode nepodno!ljiv teret.. Ona se tada izjednaau·a sa sumnjom, sa .tivljeojem kome nedostaju zna~nje i smer. Javljaju se moeoe teinje da' se iz takve slobode utekne u pottinjenost ill u nekakvo veziv:~~~je za ~oveka i svet,
30
]coje obebva olillanje neizvesnosti l!ak i ako pojedinca li.§ava slobode. Od kraja srednjeg velta evropska i americka istorija je islorija potpuoog izdiz:anja pojedinaca. Taj proces je zapol!eo u ItaJlji za vreme renesanse, a tek je sada, izgleda, dostigao vrbuna~. Bllo je potrebno preko. ~~ st?tine god~a d~ b_i -~ sruJio sredojovekovni svet i da bt se lJud1 oslobodili naJOCibJih. ograniOenja. No dok je pojedinac vi!es~o po~asta~, razvto se mentalno i emocionalno, te u kulturntm dosugnuctma u~stvu· je u dosad ne~venoj meri, takolle je porastao raskorak izmec:lu •slobode od• i •slobode zac. Ishod te nesrazmere izme!lu slobode od svake spone i nedostatka mogucnostl za pozitivno ostvarivnnje slobodc i individualnosti doveo je u Evropi do pani~og be:Zanja od slobode u nove spone ill, bar, u potpunu ravnodu~nost.
Proueavanje zna~nja slobode za mod~rnog oovelta ~ mo analizom lculturne pozomice u Evropt u pozoom srednJem veku i na pol!etku modeme ere. U tom razdoblju ekonomska osnova zapadnog dru~tva pretrpela je korenit~ promene ~raten~ isto tako korenitom promenom u struktun oovekove Jl~nosti. Tada se razvio nov pojam o slobodi, koji je nabo svoj naj~ bjniji ideolo§ki izraz u novim religijskim doktrinama, u doktrinama reformacije. Svako razumevaoje slobode u modernom dru· §tvu mora poei od onog razdoblja u kome su polo!eni temelji m?" derne kulture, jer nam taj stupanj uobli~avnnja modemog covoka jasnije ncgo bilo koja poznija epoha omogueava shvatanje dvosmislcnog znacenja slobode, koje ee dclovati kroz l!itavu modernu kulturu: s jedne strane, sve ve~u nezavisnost l!ovekovu od spolja~njih autoriteta; s druge, ujegovo svc vcee izdvajanje i osebnje pojcdina~e bcznacajoosti i ncmoei kao posledice tog U• dvajanja. Na~e razumevanje novih elemenata u stru.kturi eovekove ll~nosti povebva se proubvanjem njihova porekla, zato ~to analiziranje su§tinskih odlilta ltapitalizma i individualizma u sa· mom njibovom korenu omogueava da se oni po suprotnosti :'.POrede sa ekonomskim sistemom i tipom litoosti koji su se bttno razlikovnli od wih. Sarno to poredenje po suprotnosti daje bolje izglede za razumevanje osobenosti modcmoa ciruJtvenog sistema, nacina na koji je on uobliao ltaraktemu strukturu ljudi koji u njemu tlve i no\'Dg duha .koji je proizibo iz te promene lienosti.
31
Naredno poglavlje re pokazati da je doba reformaclje slll!nije savremenoj pozornici no sto bi se na prvi poglcd moglo uCinili; u stvari, uprkos svim ol!iglednim razlikama izme4u ta dva doba, verovatno je da od ksnaestog veka naovamo nema razdoblja koje u pogledu dvosmislenosti mal!eoja slobode toliko nalikuje nnliem. Reformacija je jedan koren one ideje o ljudskoj sfobodi i autonomiji koja je zastupljena u modemoj demokratiji. Mc4utim, dok se ovaj vid uvek nagla§ava, narol!ito u nekatotie5kim zemljama, zanemaruje se njen drugi vid - isticanje da jc oovck po prirodi r4av, da je pojedinac beznal!ajan i nemoean, i da se nu.tno mora podvrci moci Jcoja je izvan njega. Ta ideja o bczvrcdnosti pojedinca, o njegovoj osnovnoj ncsposobnosti da sc osloni na scbc i o njegovoj potrcbi da se potl!ini, jeste glavna tcma i Hitlcrove idcologijc, Jcoja, mc4ulim, nc isti~c slobodu i moralna na~cla, dok jc to isticanje bilo svojstvcno protcstantizmu. Ta ideoloska slil!nost nije jedino §to omogueava da proul!avanjc pctnaestog i liesnacstog veka budc osobito plodonosno polazi§te za razumevanje savremene pozorniee. Postoji i bitna slil!nost drust\•ene situacije. Poku§acu da pokaUm kako se njome objalnja\'3 ideolo~ka i psiholoska sti01ost. Tada su, kao i sada, revolucionante promene u ekonomskoj i drulttvenoj organizaciji ugrofavale tradicionalni naCin Zivota ogromnog dela stanovnistva; sila monopola i veliJca snaga kapitala na~ito su, kao i danas, _ugrofavale srednju klasu, i to ugro!avanje zna~ajno je de!ovalo na duh i ideologiju ugroienog dela drustva uveeavajuci ~ove kovo osecanje usamljenosti i bezna~ajnosti. BELESKE UZ GLAVU DRUCU
1. Ovdc !reba zapaziti da instinktna osuje6enost per se ne pobu~uje ncprijatcljstvo. Upravo se ometanjem ekspanz.ivnosti, gu~enjcm dctetova poku!aja da potvrdi sebe, neprijateljstvom koje zraci iz roditelja - ukratko, atmosferom potiskivanja - stvara u detctu ose
3.2.
4. L. Bernard (L. Bernard), Instinkt (lnstitu:t), Holt and Co., Niu• jork, 1924, str. 509. s. Sr. Ralf Unton (Ralph Linton), Proulavanje l!oveka (Study of Mmr), Apple1on, London, 1936, glava IV.
TII
Sloboda u doba reformacije
1. SREDNJOVEKOVNO NASLEDE I RENESANSA Prcdstava o srednjem veku1 dvostruko jc izopa~avana. Modern! mclonalizam posmatrao ie srednji vck kao su~tinski mra~no razdobljc. On je ukazivao na opm nedostntak li~e slobode, na eksploataciju masa od nekolicine !judi, na sku~enost zbo~ koje su .seljaci iz bliske okoline - a da i ne govoril:no o Jjudima iz drugih zemalja - bill za gradskog stanovnlkn opasnl i sumnjivi tu4inci, i na 'SUjevemost i 11eznan'je tog doba. S druge strane, ve(!inom reakcionami filozofi, ali ponekad i progresivnl kriti~ modcmog kapitalizma idealizovali su 'Srednji vek. Qni su ukazivali ~a osebnje solidamosti, na podre4enost ekonomskih potreba ljudskima. na neposrednost i konkretnost Jjudskih odnosa, na nad.nacionalno na~o laltolicke .crkve, :na ose6ulje bezbednosti kojc jc odlikovalo srcdnjoveko~og eoveka. Obe predstave su ta~ne; obe su pogre~ne .ako imamo u vidu jednu od njih a nc vidimo drugu. Ono . ~to odlil.:uje srednjovekovno dru§tvo ·od modernog jeste ncdostatak slobode pojedinca. Svako .je u ranljem nzdoblju bio prikovan za svoju ulogu u dru§tvenom porctku'. Covck je imao malo izglcda da, u dru~tvenom poglcdu, prclazl iz jedne klase u drugu; tc§ko da je bio u stanju da, cak i u geografskom pogledu, prclazi .iz jednog grada u drugi iii lz jednc zemlje u drugu. On je gotovo uvck morao da ostanc tamo gde je ro4en. Cesto nije bio slobodan Cak ni da se odeva po volji nili da jede §ta je hteo. Zanailija je morao da prodaje po odre
34
dala su pravila i obaveze, kojih praktil!no nijedna oblast delatnosti nijc bila po§tel!ena. AU mada eovck nije bio slobodan u modcmom smislu, on nije bio usamljcn i izdvojen. Poseduju~i odrcd:cno, nepromcnljivo i neosporno mcsto u drustvenom svetu od trcnutka S\'Og ro(!enja, eovck je bio ukorenjen u jednoj strukturnlizovanoj celini, i tako je f.ivot imao znaeenje u kome nije bilo mesta, a ni razloga, za sumnju. Covek se• poistove6vao sa svojom ulogom u dru§tvu; on je bi~ seljak, zanatlija, vitez, a ne pojedinac koji se slutajno bavio ovim a; onim poslom. Dru~tvcni porcdak zami§ljao sc kao prirodni poredak, a covek je, buduci ~jcgov odre4eni deo, osecao da jc bezbedan i da 'JICremu pripada. Bilo jc rclativno malo .konkurcncijc. Cov.ck se rallao za izvestan ckonomski polo:1.aj koji je obczbcaiYao pribod odrellen tradicijom, bM ·k ao Sto je sobom nosio ekonornske obavcze prema onima koji su bill vgi po dru~tvcnoj hijerar;1iji. Ali u okviru granica svojo dru§tvenc oblasti, pojcdinac jc u svom :radu i u svom. emocionalnom fivotu stvarno ulivao \'c:'Cu sldbodu za istra,lvanje li~nog ja. Mada nije bilo individualimla u modernom smislu neogranil!enog izbora i1.mec1u mnogih mogucnih na~ina iivljenja (slobode lzbora koja je uglavnom apstraktna), bilo je mnogo konkrel1rog individualizma rl stvanro"' f.ivotu.
Bilo je mnogo ]>atnje i bola, ali je tu bila crkva, koja je tu patnju l!inila sno§ljivijom objasnjavaju(!i je kao poslcdicu Adamova grcha i pojedinacnih grehova svakog covcka. Mada je crkva podsticaln osecanje krivice, ona je takotlc uvcravala pojedinca. da ona bezuslovno voli svu svoju dccu i poknzivnla put kojim je eov~k mogao doci do uocacnja da. mu jc ·b og oprostio i da ga voli. Odnos prcma bogu bio jc viSe odnos povcrenja i ljubavi no sumnjc i straha. Ba~ kao §to su soljal: i grndanin rctko prclazili grnnicc .malog geografskog podru¢ja na kojcm su zivcli, tako jc i svcmir bio ograni~cn i lako shvalljiv. Zcmlja i eovek behu njcgovo sredHtc, raj Hi pakao bchu mesta buduceg livota, a u svim eovekovim postupcima, od ro(!enja do smrti, oeitovala sc njihova uzajamna u:z.roena povezanost. Mada je dru§rvo bilo na taj naCin strukturoUzovano i rnada je eovcku pru!alo bezbednost. ooo ga je dd.alo u ropstvu. Takvo ropstvo rozlikovalo se od onog koje su QutorHarlzam i tlaeenja ustanovili u potonjim vekovima. Srednjovekovno dru§tvo nije pojedincu odu.zimalo slobodu, zato §to opojedinacc jo§ nije ni postojao. Covck je jo§ bio vezan za svet pdmamim sponama. On
35
jc o scbl mislio kao o pojedincu samo na osnovu svoje dru~ tvene uloge (koja je tada bila J prirodna). Oo ni o drugim Jjudima nije mislio kao o pojedincima. Seljak koji je dobo u grad bio je tu
36
Mnogi ckonomski i politick! cinioci prouzrokovnll su propast srednjovckovnog dru§tva u Italiji ronije no u srcdnjoj 1 z.apadnoj Evropi. U te ~inioce spadaju geografski polofaj Italije i trgovinske prednosti koje su iz njega proizlazile u doba .kad je Sredozemlje bilo veliki trgo,·a(!ki put Evrope, borba :izme!tu pape i caro koja je dovela do stvaronja velikog broja nezavisnih poli· tWkih jedinica, blizina Istoka koja je doprinela da ncke ve!tine mnc zn razvitak industrije, na primer za razvoj industrije svi· le, budu prenete u Italiju mnogo ranije no §to su dospele u druge delove Evrope. Iz tih 1 drugih uslova ponikla je u Italiji mocnn imu~na klasa, cij1 su prlpadnici bill <>buzeti duhom lnicijativc, moci, ambi· cijc. Izrazita feudalna raslojenost klast\ postaje manje v~na. Od XII vcka nnovamo plemiCi i varo§ani flvcU su zajedno uuu· tar gradskih zidina. U dru§tvenom op§tenju pocinju da se zane· maruju s!alclke razlike. Ro!tenje i ,poreklo postaju manje vazni od bogatstva. S druge strane, i tradicionalna dru§tveua slojevitost masa hila jc uzdrmana. Umesto nje, nalazimo gradske masc eksploatisanih i politiW potla~nih rodnika. Vee! 1231, kako ist!~ Burkhart, politi(!ke mere Frldriha II behu •usmjerene na to, da posve nl!te lensku driavu i da pretvore narod u bezvoljnu, ncnaorufanu rna· su, koja ~ moci udovoljiti poreznim obavezama do najvi!eg stupnjac.> lsho(l tog naprednog uni§tavanja srednjovekovne dru!tvene strukturc bio je pojava pojedinca u modemom smislu. Da ponovo navedemo Burkharta: U Italljl se ponajprl.je ta koprena rnspriUa I probudllo • se objektivoo promatrnn.ie i postupanje s ddavom, kao I uop~e sa svim stvarlma ovoga svljeta. Usto se podi!e punom SODJ!Om subjektiv· no - (!ovjek postaje duhovni Individuum I spoznajo sc sam kao takav. Tnko se nekada uzdigao i Grk u odnosu na barbare, in· dlvldualnl Arapln u odnosu na druge Azljatc kao !jude, ko]l su ostall u okvlru rase.• Burkbartov op!s duha tog novog pojedlnca daje primer za ono Ito smo u prethodnoj glavl rekll o izdizanju pojedlnca iz Pritnamih spona. Covek otlaiva sebe i druge kao pojedlnce, Jmo zasebna bi~; on otkriva da je priroda dvostruko odvojeua od njega: kao predmet teorljskog i prakti(!nog ovladavanja, a svojom tepotom kao predmet zadovoljstva. Prokti~o on otkriva 37
svet time ~to otkdv:1 nove kontinente, duhovno pak time §to rt~z· vija kosmopolitski duh, duh u 'kojcm Dante moze da ka!e •Moja je domovina cltavi ~vijel•.• Rcncsansa jc bi •.t kultura bogate i mo6ne "Vire ·klase na ta· lasima kojc je §ibala burn novih ckonomskih soaga. Mase koje nisu imale udela u bogatstvu i moci vlodajuc!e grope izgubile su bczbednost svog ranijcg polofaja i postalc bezoblicna masa, kojoj mocni trcO,a da laskaju iii da pretc, koju c!e uvek da koriste za svoje ciljevc i da jc cksploati!u. Zajedno. sa novim indhi· dualizmom javio sc i novi despotizam. Sloboda i tiranija, indi· vidualnost i nered, bili su nerazmrsi\'0 isprepleteni. Renesansa nije bila kultura malih du~dlija i malogra(!ana vet bogatih plemiea i varohna. Njihova ekonomsb delatnost i njihovo bogatstvo davali su im ose
se objasni nastannk jednc karaktcrlstikc koja je bHa, kao §to Burkhart istice•, svojstvena rencsansnom pojedincu, a koju ni· je posedovao, bar :ne u tolikoj mcri, pripadnik srednjovekovne dru!tvene strukture. To jc strasna iudnja za slavom. Ako je zoacenje fivota sumnjivo, nko l!ovckovi odnosi prema dru(lima i prema samome sebi ne pru!nju bczbednost, tada je slava jedino sredstvo da se ueutkaju sumnjc. Ona ima funkciju koja se moze uporediti sa funkcijom egipatskih piramida iii hri~eanske vere u besmrtnost: uzllife iivot pojedinca b; njegove ogranieenosti i nesigurnosti do neuniWvosti; nko jc nel!ije jme poznato sa\Te. menicimn i ako se on more ponadati da ce ono vekovima iiveti, tada njegov !ivot dobija znacenje i znacaj samim tim ~to se odrafava u sudovima drugih. Ocigledno da je do tog re!cnja pojedinaa.c nesigumosti mogla da dO(!e samo ona dru~tvena grupa ciji su pripadnici posedovnli stvama sredsh•a za sticanje slave. Do njega nisu mogle doci nemocne mase u toj istoj kulturi, a nec!emo ga na~i ni u gra
39
li~itu dru~tvenu
pozadinu ova d\•a pokreta, sasvim su razumljive i .razlike izmet!u duha renesanse i duha reformacije"'. Pri analiz! tcologije Lutera i Kalvina neke ee se razjasnill implikncijom. Nda pa!nja biee usredsret!ena nn pitanje knko je oslobat!anje od pojedina~nih spona utiealo na knrakternu strukturu grat!anske srednje klnse, pokuSaeemo da poWcmo da su protestantizam i kalvinizam, mada su izraZavali novo osec!anje slobode, predstavljali u lsti mah i bekstvo od tereta slobodc. Prvo eemo rnspravljati o tome kaleva je bila ekonomska i dru~tvcna situacija na p~etku. ~esnaestog veka, prvenstveno u srednjoj Evropi, a zatim cemo analizirati posledice te situacije po li~osti !judi koji su ziveli u tom razdoblju, odnos Luterovog i Kalvinovog u~enja prema tim psihotonim ~iniocima 1 odnos tih novih vcrskih doktrina prema duhu kapitalizma." U srednjoevropskom i!tustvu ekonomska organizaclja gradova bila je relativno staticna. Od poznijeg srednjeg veka nadalje zanatllje su bile ujedinjene u gildama. Svakl majstor je !mao jednog ill dva oegrta, a svi majstori zadovoljavall su neke potrebe zajednice. Mada su neki od njih mukotrpno zarat!ivali za opstanak, clan gilde je, uglavnom, mogao da bude slguran da mole da iivi od svog rada. Ako je proizvodio dobre stolice, elpele, bleb, sedla ltd., on je cinio sve sto je bilo potrebno da bi .sebl zajemcio bezbedan Zivot na razinl utvrt!enoj tradicijom za njegov dru§tveni poloiaj. On je mogao da se pouzdn u svoja •dobra delac, ako tnj termin ovde upotrebimo ne u njegovu teoloM:om vee u jednostavnom ekonomskom zna~enju. Gilde su ometale svaku. jal!u konkurenciju met!u svojim clanovima i nagonile su ih dn sarat!uju pri kupovini sirovina, na proizvodnoj tebnici I pri odret!ivanju cena proizvodft. Suprotn~ tefnji za idealizovanjem sistema gild! kao i citavog srednjovekovnog ~!vola, nekl istorll!ari istitu da su gilde uvek imale monopollsll~kl karnkter, pokuJavaju~l da zaJtitc malu grupu i da isklju~e prido~J!ce. Ve~ina autora, met!utim, slafc se u tome da su ·gttde, objektlvno gledano, bile zasnovane na uzajamnoj saradnj! i da su svojlm clanovima prufale relativnu bezbednostu. Uop§te, srednjovekovnu trgovinu obavljalo je, kao §to je .istakao Zombart, mnoltvo veoma sitnih sopstvenikn. Trgovina na malo i trgovina na veliko jos nisu bile odvojene, pa su se Cak i on! trgovci koji su odlazili u strane zemlje, kao l!lanovi severnonematke Haoze, bavili i prodajom na malo. Akumulacija kapitala bila je veoma spora sve do kraja petnaestog veka. Tako je
40
sitni sopstvcni.k u!ivao znatnu bez.bednost u · poret!enju sa ekonomskom .situacijom u poznom srednjem veku, kada su krupni kapital i monopolis~kn trgovin;l dobijali .svc veeu va!nost. Mnogo !to!ta sto je sada mehanl~o (ta!e profesor Toni o !lvotu srednjovekovnog grada) bilo je tada liCno, prisno i neposredno, i malo jc mesta tu bilo kako za organizaclju suvi!e veliku za merila l
41
most, a lakomost je smrtnl greh. Trgovlna jc zakonita; razru tt· vori boaatstva u ramlm zemljama pokazuju da je. nju odrcdilo provl(!enjc. AU ona je opasan posao. Covck mora biti uveren da jc obavlja na opJtu korist i da dobici kojc sti~ nisu veti od nad· nice m njqov rad. Privatna svojlna je nu!na ustanova, bar u grclnom S\'Ctu; !judi vik rade a manje se spore hda su dobra privatna ncgo kada su zajcdniCka. Ali nju treba podnositi Jcao ustupak ljudskoj sl~bosti, a ne uzno~iti je kao samu po sebi pofcljnu; tdcal - kad b1 ga IX>vckova priroda samo ruoala dostiCi - jcste komunizam. >Communis- enimc, pisao jc Gracijan u S\'Omc deJa-e. tu, •usus omnium quae sunt in hoc mundo, omnibus hominibus esse debuitc. U najboljcm slu¢aju imovlna je odista u izvcsnom smislu teret. Ona se mora zakonito stctl. On a mora blt i u · najve. ~m broJu. ruku. Ona mora da se stara o izdrzavanju siroma§nih. Njono kor•!~enje mom - koliko god je to iZ'IodJjivo, biti zajedni~~o. Njcnl poscdnici momju biti sprcmni da jc dele sa onima kojcma jc potrebna, ~ i ako ove nijc pr!tlsla stvarna neimas· tina.• Mada su ti poslcdi izraiavali norme i nisu dnvali tn~u predsta-;t o stvarnom ekonomskom zivotu, oni su ipak, u izvesnoj mcr1, odraz stvarnog duha srednjovekovnog dru~tva. Rclativna stabilnost poloiaja zaoatlija i trgovpca svojstvena srednjovekovnom gradu polako je potkopavana u poznom sred· njem veku, sve dok u ~esnaestom vcku nije sasvim uni~teoa. V~ u ~trnacstom veku - iii 6lk i ranije - ot))OCcla je sve veea d_iferencijncija u gildama, i ona se nastavila uprlcos svim nnporuna da sc to zaustavi. Neki clanovi gilde imali su vi~e kapi· tala od drugill i uposljavali su pet iii !est ka!Ci umesto jednog iii dvojicu. Uskoro su nekc gilde primale snmo !jude s izvesnim kapitalom. Druge su postale moCni. monopoli koji su poku~avali da iskoriste svalc:u prednost tog svog monopolistickog polo'taja i dn ~to vi!c cksploatHu kupca. Nasuprot tome, mnogi ~lanovi gilde su osiroma~ili i bili primorani da potrale zaradu izvan svog trndicionnlnog zanimanja; oni su sc festo uzgrcd bavili sitnom trgovinom. Mnogi od njih izgubili su ekonomsku nezavisnost i bczbednost drzeci se oeajnicki tradicionainog idcala ekonomske nezavisnosti". S obzirom na ovakav razvoj sistema gildi, poloiaj kalfi sve sc vBe pogorhvao. Dok je u industriji Italijc i Flandrije vee u trinnestom veku, iii cak i ranije, postojala lJasa nezadovoljnih radnika, poloiaj kalfi u zanatskim gildama bio je jo! rclativno bczbedan. Mada nije svaki kalfa mogao da postane majstor, mnogi
42
od njih su to postajali. No sto se yge pove~avno broj kalfi kod jednog majst~ra, Sto je .~·ise. kapitala..bilo potrcbn? .da s: pos· tane majstor 1 Sto su VJSC gdde dobJJale mooopohshcko 1 ek5 lcluz.ivno obclclje, to je manje bilo povoljoih prili.k a za kalfe. }\"jihovo sve vccc nez:adovoljstvo, obrazovanje vlastitih organiza· cija, 5trajkovi, pa 6>k i silovite pobune ukaz.ivali su na pogor· savanje njihovog ekonomskog j drustvenog polo1.aja. Ono ~to je bilo reeeno o sve izrazitijem kapitalistickom raz. voju zanatskih gildi jos je oeiglednije ~ odno.su na trgovinzl. ·Dok ·je srcdnjovekovna trgovina uglavnom bila sitan posao unu· tar grada, u eetrnaestom i petnacstom veku naglo 'se razvijaju naclonalna i internacionalna trgovina. Mada so ·istori~r! ne sla." fu u tome k.ada su upravo poccle da se razvijnju velikc trgovac· ke kompanijc, ipak se slazu da su ove u potgacstom veku posta· jale sve mocnijc i da su se razvHe· u llJOnopolo koji su vecom snagom Jcnpitala. ugrozavali kako sitnog sopstvcnika tako i potro~a~. Rcforma cara Sigismunda u pelnacstom vc.~ poku~ala je da. pomocu zakonodavstva obuzda moe monopol:vlpak poloiaj sitnog trgovca postajao je sve ne$igurniji; on j~ •imao ta· man toliko uticaja da se njegovo negodovanjc culo, ali '!le i toll.ko da .izn.udi delotvornu radnju•"· Ogorni dde svu robu pod S\'Ojim nadwrom i bez prikrivanja ko. ristc sve one smicalice koje smo pomcnuli; oni po volji di.Zu i obaro,iu eeoc i tla~ i upropa~uju sve sitne trgovcc kao stuka silne ribe u vodi, ba! kao da su gospodari bo;jih stvorcnja i oslobo4cni svih znkona vere i ljubavi. ()vc Lutcrovc l'CCi mogle b i biti 11apisanc i danas. Strah i bes kojc je srcdnja klasa ose~a prcma bogdtim mo•1opolistima u pctnaestom. i ~esnaestom veku slicni su u mnogo cemll sa ose· ~anjcm koje u na;oj cri odlikujc slav srednje klasc prema monopolima i mocnim kapitalistima. Uloga knpitala rnsla je i u iudttstriji. Upadljiv primer za to je rudorska industrija. Prvobitno je udeo Sl'akog ~lana rudarskc gildc bio srazmeran kolicini obavljenog r.tda. Ali jo~ pre pet· naestog vck.a ti udcli su u ncklna slueajevima pripadali kapitalistima, koji sami nisu rodili, a rad su svc vi~ obavljali radnici kojima su isplacivane nadnicc i koji nisu imali svoj udeo u pre· 43
duu~u. Do istog kapitalistickog razvoja do!lo je i u drugim industrijama, a on je ubrzao proces koji je proizi~ao iz sve vere uloge kapitala u zanatskim gildama i u trgovioi: sve vere podvajaojc siroma§nih i bogatih i sve v~e nezadovoljstvo siroma§. nih klasa. Sto se stanja selja§tva tiee, miSijenja istorieara se razlikuju. lzgleda da Sapiroovu sledefu analizu dovoljno podupiru nalazi v~ine istoricara.
Uprkos. tim dokazima o blagostanju, stanjc selja§tva brzo se pogorbvalo. Odista, poeetkom XVI veka veomn mall broj ne:zavisnlh sopstvenika koji su sami obradivall zemlju blo je zastup.. !jen u mesnim skup~tinama, §to je u srednjem veku oznaeavalo klasnu nczavisnost i jednakost. Ogromna ve~inn be§e Hoerige, klasa mno slobodnih ljudi cija je zcmlja bila opterooena da:!binama, a pojcdinci su podlegli slu:!bama prema sporazumu... Up.. rovo su Hoerige bill stub svih zemljoradnlcklh ustanaka. Ovaj seljnk iz srednje klase, Ziv~i u polunczavisnoj mjednici u blizlni gospodareva imanja, postao je svestan da ga pov~e da:!blna i du:!nosU praktieno preobrafava u roba, a seosku utrlnu u deo aospodareva imanja... Ekonomski razvoj kapitalizma pratile su znaeajne promene u psiholonoj atmosferi. Duh nemira poCeo je da proZima Zivot pri kraju srednjeg veka. Poeeo je da se razvija pojam o vremcnu
u modernom smislu. Minuti su postali dragoeeni; simptom tog novog oseeanja vremena bila je llnjenlea §to su u Nirnbergu. pooev od §esnaestog veka, easovnlci otkueava!i eetvrtine easovatt. Na pretcmn broj praznllnih dana Jjudi .su poCeli da gledaju kao na zlo. Vreme je postalo tako dragoccno da je ~vek osecao da ga ne sme nekorisno tro~iti. Rad je sve vi~e postajao vrhovna vrcdnost. Razvio se nov stav premn radu, koji je bio tako izrazit da je srednja klasa pocela da ncgoduje protiv ekonomskc neproizvodnosti crkvenih ustanova. Kalulfcrima prosjacima Z3111Cralo se da su neproizvodnl, te otud ncmora!ol. !deja o delotvornostti dobila je ulogu jedne od naj~ih moraloih vrlina. U isto ''reme, ~clja za bogatstvom i materijainim uspesimn postala je neodoljiva strast.
plemcnltlje nauke zanete su trgovinom, koja je danas toliko protela nepo!tenjem da predstavlja poslednjl posao .kojim eastan 00. vek tn:ba da se bavi." Na svakog je utieala vidna posledica opisanih ekonomskih ~~ mena. Srcdnjovckovni dru!tveni sistem bio je unllten, a. s ~Jun i stabilnost i rclativna bezbednost koje je on pru!ao poJedincu. Razvitkom kapitalizma, sve dru!tvene klase poeelc su da se kreCu: u ekonomskom poretku lovek vi!e nije imao utvrlfen. poloiaJ )c:oji bl se mogao smatrati pri~dnim: neosp~rnim po)o~Jem. Pojedinac je bio prepuUen sebr; sve 1" z.avrsrlo od nJegovog vl~ tilog truda, a ne od bezbednosti njegovog tradlc/oltalnog polofaJa. Melfutim, ovaj ra:r:vitak razlicito je uti~o na. svaku klasu. Za gradsku slrotinju, radnike i ~egrte, on JC znacto svc. vccu eksploataciju i slroma~cnje; za seljake jc takolfc znac10 pove~n ekonomski pritisak na li~nost; nl:!e plcmstvo jc suoceno ~a P~ pa§cu, mada na drukliji nacin. Dok j~ za .ovc. kla~e novt razvt: tak bio u su§tini promena na gore, sttuactja JC bila mnogo. ~ mrienija za gradsku srednju klasu. Govorili ~mo o sye, vecOJ difercncijaciji koja sc zbivala u njenim stalefuna.. Yell~ d~o kl~ se bio je dovoaju~i zaseb-
nu i nezavlsnu iivotnu snagu, on je potaaao provo da, kao n.~d' moCan partner, dil
vetikim zahtcvima." Ceo svet (veli propovednlk Martin Bucer) juri >a ooim poslo-
vima I 7.animanjima koji ~ doneti najvUc korlsti. Proueavaojc umetnostl i nauke odbaeeno je u korist najnl:!c vrste manuelnog rada. Sve pametne glave .koje je bog obdluio sposobno!ro za
44
Nova funkcija trti~ta imala je slilno c\ejstvo. S~dnjovekovno tdi,tc bilo je relativno malo, te se njegovo dclovaDJC moglo ~~ shvatiti. Ono je neposredno i kookretno povezlvalo potra:!nju 1
45
ponudu. Proizvollato ee to biti kasnije. Ali su vee tada postojali svi prcsudnl clement! modernog kapilnlizma, i njihovo psiho!o§ko dejstvo na pojcdinca vee sc ogleclalo. Uprnvo smo opisali jednu stranu mcdalje; ali postoji i dru~: kapitalizam jc oslobodio pojedinca. On jc lovoka oslobodio ststem~tskc orgaoizovanostii korporativnog sistema; on mu je dozvolio da stane na sopstvene nogc i da oku§a svoju srecu. Covek jc postao gospodar svoje sudbine, njcgov je bio rizik njegova dobit. V!astitim trudom mogao jc da dode do usperu: ~ ekonomske neza~~~osti Novae je paleo da izjcdnala''a !jude t pokazao se moeruJ•m od rodenja i stalcla. Ova strana kapitalizma je u ranom razdoblju o kome smo rasprav~j~li tek .pocela. da se raz1•ija. Ona jc igra!a veeu ulogu u gruptet bogallh kaptlnlista nego u gradskoj srednjoj klasi. .Me46
l!an i opasan svct. Nova sloboda obavezno stvar:t duboko oseeanjc ncsigurnosti, nemoei, sumnje, usamljenosti i ncsJ)okojs~va.. Ta su se osceanja morala ublaZiti ako jc trebalo da pOJedinac uspe§no dela. 2. RAZDOBUE REFORMACIJE
Na ovom stepenu razvitka pojavili su se luterDJ!Sivo .j kalvinizam. Te nove rcligije oisu bile religije bogate vi~e kJase vee gradsk~ srcdnje klase, gradske sirotinje i seljaka. One su tc g~pe pr~ vlalilc :zato !to su izrafuvale novo oseeanje slobode 1 nezavtsnosti, kao i oseeanje nemoei i ntspOkojstva, koje ih je proi.imalo. Ali nove religijskc doktrine oisu jasno izrazlle samo oso. eanja pobullena promenama ekonomskog poretka. One su ih svojim u~cnjima i poja
47
Pre nego lto pOCl!emo analizu dru!tvenog i psiholoskog znatih novih religijslcih doktrina, evo nekih primedaba koje se odnose na metod n:ISeg pristup:. i koje mogu da pomognu razumeva.o.ju te onalize. Pri prou~vanju psiholo~kog zna~aja jedne religijske ill polit~ke dolctrine, moramo Dajpre imati na umu da psiholoskom analizom nije obuhva~n sud o istinitosti doktrine koja se anaJ.izira. Ovo drugo pit:lnje mole se rniti jedino u vezi sa logickom strukturom samog problema. Analiza psiholoJkih moth·acija koje stoje iza izvesnih doktrina ill ideja nikada ne ·mo7e da bude zamcna rncionalnom sudu o \'aljanosti doklrine i o vrednoslima koje ooa obuhVllta, mnda takva analiza moie da dovede do boljeg razumevnnja stvarnog znneenja jedne doklrine, pa time utiee i na vrednost suda. Ono sto psiholo~ka analiza doklrina m~e da pokaZe jesu subjektivne motivaeije koje cine da l!ovek post:lne svestan iz. vesoib problema i da u izvesnlm prnvcimn tra!i odgovore. S\'llko miSijenje, bilo taeno ill pogreJno, ako nije slepo povinovanje konvencionalnim idejama, motiv!Je se subjektivnim potrebama i intcresima oooga lroji razmi§lja. Doga"a se da su neka interosovanja podstaknuta :teljom za iznaldcnjem istine, a druga za njenim uni~tenjem. No u oba slu~ja psiholo§k.e motivacije su vami podsticajl za izvo.,enje izvesnih zaldjuCaka. Moremo reti l!ak i to da ideje koje ne potieu iz unutraSnjih polreba licnosti malo uti~u na postupke i na l!itav !ivot osobe o kojoj je rcl!. Ako analizirnmo rcligijske iii politi~ke doktrine s obzirom na njihov psiholo§kl znaeaj, moramo povu6i razliku izme"u dva problema. Mi mo!cmo da proueavamo karnkternu strukturu pojcdinaca koji stvaraju nove doktrlnc i da poku§amo da razu: memo kojc su osobinc uslovile njihovo mi§ljenje. Konkretno govore6i, to zoaci da mornmo aoalizirati karakternu strukturu Lutera ill Kalvina, na primer, da bismo iznam ·k oje su ih tclnje nagnale da d~u do izvesnih znkljueaka i da formulisu izvesne doktrine. Drugi problem se ne sastoji u proueavanju psiholoskih motiva stvarnoca neke doktrine vee psiholoskih motiva dru· stvene grupe kojoj se ta doktrina obrata. Uticaj svake doktrine iii ideje zavisi od toga koUko se ona obraca psihllkim potrebama karakterne strukture onlh kojima jc uputena. !deja ce postali matna sila u istoriji samo ako zadovoljava snalnc psi)lolo§ke potrebe izvesnih drustvcnih grupa. ~:.ja
4&
Narnvno, oba problema, psihologija volta i psihologija sledbenika, tesoo su povezaoa jedan s drugim. Alco ih privla~e iste idcje, njihova karakterna struktura mora u vdoijim vidovilru! biti sli~na. Sem naroeitog dnra za mmjenje i delanje, v~eva J<arakterna struktura obi~oo ekstremnije i jasnije pokazuje strukturu li~nosti onlh kojima se njegove doktrine obrataju; on moze da d~e do jasnije i otvorenije formulacije izvesnih ideja za koje su ojegovi sledbenici vee psiholoski pripremljeai. Cinjenica da karakterna struktura voda jasoije ispoljava izvesne osobine koje se mogu nat~ u njegovih sledbenika mole da bude posledica jednog od dva ~inioca ill njihova udrulivanja: prvo, njegov dru· stveni polo'laj je tipiean za one uslove koji uoblieuju licnost litave grupe; drugo, one istc odlike koje kod grupe proizlaze iz ojeoog drush·enog polohja znatno su razvijcnije u v~a za. hvaljujuci slueajnim okolnostima njegova odgoja i njegovih pojedinaCnih dofivljaja. U na§oj analizi psiholoskog znal!aja protest:lntske i kalvinistitke doktrine mi ne rasprnvljamo o Luterovoj i Kalvinovoj licnosti vet o psiholoskoj situaciji drush·enih ldasa kojima su se njihove idejc obraCale. Pre nego sto poenem da raspravljam o Luterovoj teologiji !elim da napomenem da jc Luter kao 1\ovek bio tipiean predstavnik ooog •nutoritarnog karakterac koji cu kasnije opisati, Buduci da ga jc vaspitao neobi~no strog otac i buduci da je kao dete mivao malo ljubavi iii bezbednosti, njcgovu li~nost je stalno mzdirno ambivnlent:ln stav prema autoritetu; on ga je mrzeo i bunio se protiv njega, mada mu se istovremeno i divio i tcllo dn mu sc potcini. Tokom citavog svog Zivota on se jednom auloritetu suprotstavljao a drugom d ivio - u mladosti svom ocu 1 mnnaslirskim staresinama, kasnije papi i kne~evima. Obuzimalo ga jo krnjnje osecanje usamlj<:nosti, nemoci, grdnosti, a u Jsto vreme i strast za gospodarenjem. Muten sumnjama, kao sto samo prinudni karnkter mole da bude, on je stalno tra!io ne5to §to bi mu prmilo unutra§nju bezbednost i sto bi ga oslobodilo tog mucenja zbog neizvesnosti. Mrzeo je drugc, naroCito •ruljuc, mrzco je sebe, mrzco je Zivot; a iz sve te mdoje proizi!Ja je strasna i oeaj oa tefnja da bude voljen. Citavo njegovo bl6e proiimali su strah, s'umnja i unu· tra§nja izolovanost, i na toj Jltooj osnovi on ce postatl zatoeenik dru~tvenib grupa ciji jc psiholo!kl polo'faj bio veoma slican. Cini nam se da je opravdaoa joJ jedna primedba koja se odnosi na metod slede~ analize. Cilj svake psiholo§ke ~
49
netijih misli iii 3deologije jeste 1'8ZUlllevanje psiholoJldh korena lz Jcojih te misli iii ideje poticu. Prvi je uslov za jed.nu takvu ana. lilzu potpuno razumevanje Jogickog konteksta jed.ne ideje i onoga §to autor svesno hoee da kaie. Met1utim, mamo da ooveka, btk 1 ako je subjektivno iskren, eesto moZe nesvesno da pokr~ jedan motiv, dok on veruje da .ga po~ neki drugi; da on mote da se poslu!i jed.nim pojmom koji Jogieno znaci jed.no, a da za njega, nesvesno, oznaeava nesto §to se razlikuje od tog •zvanic· nog• znaeenja. StaviSe, znamo da mofe da poku§a da nekakvom ideoloskom konstrukcijom uskladi lzvesne protivrecnosti vlasti· tog oseeanja, iii da sakrije ideju koju potiskuje racionalizacijom koja izrafava njenu sustu suprotnost. Razumcvanje delovanja nesvcsnih clemcnata pouciJo nas je da budcmo skepticni prema recima j da ih nc uzimamo za,gotovo. Ova analiza ideja uglavnom ima dva zadatka: prvo, da odredi 1efinu izvcsne ideje u sklopu nekog ideolo§kog sistema; i drugo, da odredi bavimo II se racionallzacijom koja se razlikuje od stvar. nog znaeenja misli. Primer za prvi zadatak je ovaj: u Hitlerovoj ideologiji, isticanje nepravde versajskog sporazuma igra ogrom· nu ulogu, i tacno je da je Hitler bio zbilja ozlojet1en zbog tog mirovoog ugovora. Met1utim, ako analiziramo citavu njegovu politicku ideologiju, videeemo da je njen osnov velika zelja za moei i osvajanjem, i, mada on svesno pridaje veliki znaeaj nepravdi ucinjenoj Nemackoj, ta misao je stvarno imala malu specifieoo teZinu u Citavom njegovu misljenju. Primer za razliku izmeau svesnog iznalafenja znacenja neke misli i njenog stvar~ nog psiholoskog znacenja mole se uzeti iz analize Luterovih doktrina, kojima se bavimo u ovom poglavlju. RekU smo da je njegov odnos prema bogu potCinjavanje za· snovano na covekovoj nemoci. On sam govori da je to potcinja· vanje dobrovoljno, da ne potice lz straha vee iz ljubavi. Lcr gl~ki bl se, dakle, moglo dokazati da to i nije potcinjavanje. Psiholo§ki, met1utim, lz citave strukture Luterovih misli sledi da su njegova Jjubav iii veza u Sl'lari pot~injenost; da njega mada svcsno misli da njegovo •pot~injavanjec bogu potiee iz dobrovoljnosti i Jjubavi - profima oseeanje nemoei i gre§nosti, zbog koga je njegov od.nos prema bogu potCinjavanje. {Upravo kao ~to se mazohistilka :zavisnost jed.ne osobe od druge resto shvata ka •ljubavc.) Prema tome, zamerka da se ono §to Luter kazujc razlikuje od onog ~to verujcmo da hote da kale (mada nesvesno) je, s psiholosko-analitickog gledilta, bezllaeajna. Mi
so
vcrujcmo da se lzvesne protivrecnosti u njcgovu sistemu mogu razumeti jedino analizom psiholo!kog znacenja njegovih pojmova. U sledccoj analizi protestantskih doktrin!l tuma
51
i doktrine o predestinaciji, on je bio prinuden da se poslu!i najzamticnijim konstrukcijama; medutim, mada izgleda da te konstrukcije ne rclavaju protivreenosti na zadovoljavajuci na&!, on ne odstupa od doktrine o slobodi volje i o ljudskom trudu kao korisnim sredstvima za eovekovo spasenje, l!ak i ako je toj volji potrebna poddka bozje Inilosti". 0 slobodi volje, Toma Akvinski veli da bi su§tini boije i Covekove prirode protivreeilo neverovanje u eovekovu slobodu odlu~ivanja i, l!ak, odbijanja milosti koju mu bog nudil>. Drugi teolozi su viSe od Tome Akvinskog podvla~ili ulogu truda u ~ovekovu spasenju. Prema Bonaventuri, bog namerava da ~oveku ponudi rni·lost, ali nju primaju samo oni koji se za to pripremc svojim delima. Uloga truda sve se vi§e isticala u toku trlnaestog, cetrnaestog i petnaestog veka u sistemima Dansa Skotusa, Okama i Bila, i taj razvitak je bio osobito va!an za razumevanje novog duha reformacije, buduci da su Luterovl napadi bill na
od paplnog izaslanika covek se osloba
altO pojcdinac unf!ava i teta crkve, i negodujuti protiv nove imutne klase, osetala da je ugro!ava razvitak kapitalizma i da je obuzimaju nemot i pojedinafna bcznafajnosL Luterov sislem, tamo gde se razllkuje od kaloline tntdicije, ima dva vida; jedan od njih je islaknutiji u prcdstavi o njegovim doktrinama na koju se obifno nallazi u protestantskim zert~ ljama. Tim vidom Luterove doktrine nagla!ava se da je Luter ~oveku dao ne:zavisnost u religijsldm.. pitanjlma; da je crkvu li!io njenog autoriteta i preneo ga na pojedicna; da je njegov pojam o veri i spasenju pojam o subjektivnom dofivljaju ·pojedinca, po kome ~ilava odgovornost p~iva na pojedincu, a ne na autorltctu, pomotu koga .bi pojedinae stekao ono §to nc mo~e sam. Jakl su razlozi za pohvalu te strone Luterovih i Kalvinovih dolrtrina, poAto su one doprinele razvoju politi6ke i duhovne slobode modemog dru!tva - razvoju koji je, nar~ito u anglosak· sonskim zcmljama, nerazdvojno povezan za purilanske ideje. Drugi \1d moderne · slobode jesu izdvojenost i nemot koje je sloboda donela pojedincu, a koreni tog vida nalaze se u protestan· titmu koliko god i .koreni onog vida nezavisnosti Kako je ova knjiga posvetena uglavnom slobodi kao bremenu i opasnosti, naredna analiza, buduti jednostrana, isU6e onu stronu Luterovih i Kalvinovih doktrina u kojoj je taj negativni vid slobode uk!;>:renjen: isticanje da je covek u suAtini r
54
poni~tava svoju volju i ponos, boija
mJiost spustite se na nj. Jer boa: !eli cb nas spase ne na!om vlastilom, vet tudom ({remde) provi~ i mucirmCu, pravi~ .koja ne polite od nas 1 ne roc:!a se u nama oego nam dolazi Odnekud dru&de... To jest, mora sc poutavati 1 potpuno nam je tuda."
pravi~ti
koja dola%1 isltljutivo spolja
Sedam godina kasnije Luter je jo§ dublje izrazio ljudsku nemot u pamfletu •De servo arbitrioc, koji jc bio napad na Eraz· movu odbranu slobodne volje. Otud je Jjudska volja tako re~i iivln~e lzmedu te dvojice. Ako aa zauzda Bog, ono je voljno da ide kamo Bog hoce; kako veli Psalam, •· .. Kao :tivinre bejah pred 'fobom. Ali sam svagda .kod tebeo (Psalam 73. 22, 23). Ako ga zauzdo Sotona, ono je voljno da ide kamo Solona ho6e. A nije u moei njegove vlaslile volje da l.zaberc kojem oo se jahacu privoleli n.l kojem ~e naginjali; no sam! jahatl se nadmctu koji oo ga od njih zadobili i zadrtali." Luter izjavljujc da ako neko ne fell cia izostavi tu temu (slobodne volje) potpuno (Ito bi bilo najbezbednlj e I, IU.ode, najreligioznije), mi ipak mime duJe mofemo
poubvati !jude da se njome sl\de samo u smistu >Siobodne voljec prema onlm biama koja se nalaze lspod njih, a ne prema onlma koja se nalate iznad njih ... Covek koji je okrenut Bogu nema •slobodnu voljuc vet je sumnj, rob l slup lli boijoj volji ill voljl Sotoninoj." Doktrine po kojima je covek nerootno orullc u boljim rukama i su§tastvcno z.lo bite s jedinim zadaLkom da sc povinuje volji bofjoj i koje bog mofe da spase nekakvim neshvatljivim t:inom pravi~nosti - te doktrine nisu bile kona~an odgovor koji cc dati ~ovek kao §to je bio Luter, koga su ncodoljivo pokretali oeajanje, ncspokojstvo i sumnja, i u isti mah, larka felja za iz. vcsno!tu. On je, najzad, na§ao odgovor na svoje sumnje. Godine 1518. do§ao je do iznenadnog otkrovenja. Covck se mole izbaviti pomotu svojih vrlina; eak ne bi trebalo ni da razmi§lja o tome da U se njegova deJa dopadaju bogu iii ne; ali ako verujc, on se mole pouzdati u svoje spasenje. Veru 6o,·eku dariva bog; ~im nema sumnjc u to da je 6ovck subjektivno do~ivco veru,
ss
on moza da se pouzda i u svoje spasenje. U tom odnosu prema bogu pojedinac jc su§tastvcno prijem~iv. Cim ~ovek u doZivljajll verc primi bo!ju milost, priroda se menja, po§to se on u tom cinu verc sjedinjuje sa Hristom, tc Hristova pravi~nost zamenjuje njegovu pravicnost, izgubljenu Adamovim padom. Medutim, covek za iivota nikad nc mofc da postane sasvim cestit, posto njegova rdava priroda nikad nc moie sasvim da iHezne". Moie se na prvi pogled uciniti da je Luterova doktrina o veri kao o nesumnjivom subjektivnom doiivljaju spasenja do krajnosti protivreena dubokom os~~anju sumnje koje je sve do 1518. bilo svojstveno njegovoj licnosti i njegovim ucenjima. Pa ipak, u psiholoskom poglcdu, taj prclaz sa sumnje na izvesnost, da· leko od protivreenosti, uzroeno je povezan za pomenuto ose6lnje. Moramo se setiti onoga !to je rcecno o prirodi te sumnje: to nije bila racionalna sumnja, ukorcnjena u slobodi misljenja i gotova da dovede u pitanje ponavljanje gledi~ta. To je bila iracionalna sumnja, koja potiee iz izolovanosti i nemoci pojedinc:a, ~iji se stav prcma svctu odlikuje nespokojstvom i mrlnjom. T& se iracionalna sumnja nikad ne mote izlceiti racionalnim odgovorima; ona mote da i§eezne jedino ako pojedinac postane integralni deo jednog sveta koji za njega ima znacenje. Ako se to ne desi, kao ~to se nije desilo u slueaju Lutera i srednje klase koju jc on predstavljao, ta se sumnja mofe samo prigusiti tako re~i satcrati pod zemlju - a to se more uciniti na osnovu nekog uzora koji obc6ava apsolutnu izvesnost. Prinudno traganje za izvesnoJ6u, kakvo nalazimo kod Lutera, nije izraz istinske vere, vee leli u potrcbl da sc savlada >tepodnosljiva sumnja.
Lutcrovo re§cnje nalazimo danas kod mnogih koji ne misle teoloski: naime, nala1.enje izvesno.sti odstranjivanjem izolovanog pojedinaenog ja, pretvaranjem eoveka u orutte neke neodoljive moci van njega. Za Lutcra, t :\ je mo6 bila bog; on je u bezuslovnoj potcinjenosti tra1io izvesnost. No mada je na taj na~in uspeo da donckle prigu§i svojc sumnjc, one nikada nisu stvarno iS· ~ezlc; do posledojeg dana spopadala ga je sumnja, koju je morao da savlattuje novim strc.mljenjima polcinjenosti, U psiholo§kom pogledu vera ima dva sasvim razlicita zna~cnja. Ona moze - da budc izraz unutra§nje povezanosti sa eoveeanstvom i potvr· divanja zivota; ill moie da bude reakcijska formacija na nekakvo bitno ose~anje sumnje, ukorenjeno u izolovanosti pojedinca i u njegovom negativnom stavu prema zivotu. Luterova vera imala je to svojstvo Jcompcnzacijc.
56
Posebno je vafno da se razumc zna~aj sumnjc i pokWaja da se ona prlgu§i, zato §to to nijc problem koji se ti~e samo Lu· terove i, kao §to ~emo uskoro videti, Kalvlnove teologije ve~ i jcdan od osnovn.ih problema modernog l!oveka. Sumnja je poJazoa taCka moderne filozofije; potreba da se ona prigusi dala je veoma snabn podsticaj razvoju moderne filozofije i nauke. Ali mada su mnoge racionalne sumnje re§avane racionalnim od· govorima, iracionalna sumnja nije Ucezla i ne moze iseeznuti dok t!Od eovek ne bude u stanju da iz negativne slobode prede u pozitivnu. Moderni poku!aji da se sumnja pri~ - bilo da se sastoje iz prinudne temje za uspchom, iz verovanja da neogranieeno pomavanje cinjenic:a more da zadovolji traganje za izve· snosro iii iz potCinjavanja vodu, koji preuzima odgovomost za »izvesoostc - mogu samo da odstrane svesnost o sumnji. Sarna sumnja nere i~uti dok god eovek ne nadvlada svoju izlovanost i dok god njcgo\'o mesto u sl·etu ne postane maeajno u pogledu njegovih ljudskih potreba. Kakva veza postoji izmedu Luterovih doktrina i psiholoSke situacije u kojoj su se pri kraju srednjeg veka naSii svi !judi izuzev bogatih i mo6nih? Kao §to smo videli, stari poredak se rusio. Pojedinac je lzgubio bezbednost l
i da razori temelje jednog dru!tvenog poretka za C!ije su odrlavanje hili vezani Zivotni interesi srednje klase. Jer uprkos svim te§k~ koje smo ranije opisali, srednja klasa, tak i njen niZi sloj, koristila je izvesne povlastiee, kojc jc trebalo braniti od zabteva sirotinje; stoga je ona zauzela duboko neprijateljski stav prema revoluciooarnim pokretima, C!lji je cilj bio ne samo uni§tenje povlastica aristokratije, crkve i monopola, ncgo i njenih. To §to sc srcdnja klasa nalazila izme4u veoma bogatib i veoma siroma§nih u~inilo je da njena reakcija bude slozena i u moogom pogledu protivrecna. Ona je zelela da podupre zakon i poredak, pa ipak je i sama hila Zivotno ugrozeoa razvitkom ·kapitalizma. Cak i oni pripadriici srednje klase koji su imali vise uspeha nisu bill bogati i moeni kao sal!ica krupnlh kapitalista. Ooi su morali da vodc zestoku borbu da hi opstali I napredovali. Raskos bogate klase uvecao je njihova osccanjc slcusnosti i ispunio ih zlobom i opravdanom srdzbom. Uopstc, slom feudalnog porctka i razvitak kapitalizma ugro!avali su srednju klasu viSe nego sto su joj pomagali. U Lutcrovoj predstavi o eoveku og!edala se upravo ta dilema. Covek jc slobodan od svib spona koje ga vezuju za duhovne autoritete, all bas zbog te slobode on ostaje usamljen i nespokojan, obhrvava ga oseeanje pojedina~ne beznatajnosti i nettiOd.. Tog slobodnog, izdvojenog pojedinca satire do!ivljavanje Iil!ne bezna~ajoosti. Luterova teologija izra!ava to osceanje bespomoenosti i su11111je. Religijska predstava eoveka koju on daje prika· zuje polobj pojedinca do koga je dovela dru§tvena i ekonomska evolucija. Clan srednje klase bio je pred novim ekonomskim snagama isto toliko nemocan koliko je, po Lutetovu opisu, bio ~ovek u odnosu prema bogu. Ali Luter nije jedin¢ istakao oseeanje bcznae!:ljnosti vee razvijcno u drustvcnih klasa kojima jc propovcdno - on im je ponudio i resenje. Mogucnost ~ovekove nade da bog pribvati ~oveka hila je uslovljena nc samo njegovim priznavanjem via· stite beznal!ajnosti vee i krajnjim samouni!avanjem, odbacivanjem poslednjih ostataka li~ne volje, poricanjem i osu4ivanjem vlastite songe. Luterov odnos prema bogu odlikuje se potpunom · potl!iojeno!tu. U psiholoskom pogledu, njegov pojam o veri znal!i: ako sc potpuno pot~initc, ako priznate svoju pojedinal!ou beznatajnost, svemoCni bog ee moZda hteti da vas voli i izbavi Ako se krajnjim samouniStavanjem oslobodite lil!oog ja, sa svim njegovim manama i sumnjama, oslobadate sc oseeanja vlastite ni·
~tavnosti i kadri st: da ucestvujete u bozjoj slavi. Tako, dok JC Luter os~oba4ao ljude od autoriteta crkve, on ih_ je naterivao da se potl!me jednom mnogo svirepijem autoritetu autoritetu bo~, i_sti~~~;~i nep~tano ~ su potpuna potl!iojeno;t coveka i uk:idanJe DJegovog Iicnog J3 neophodan uslov za spascoje. Luterova •ye~ac je bila uverenje u lj11bav mlovljenu predajom, a to rdenJe 1ma 11111ogo ~ta zajedni~ko s na~lom o pojedineevom potpunom potcinjavanju drlavi i vo4i. Strahopo§tovanja i ljubavi prema autoritetu ima i u Luterovim politickim ubedenjima. Mada se borio protiv autoritetn crkve mada se opravdaoo ljutio na novu imucnu klasu - C!iji su de~ hili gornji slojcvi k!erikalne hijcrarhije - i mada je do izvesne r.~e_re po~ri!av~o revolucionarne tci!njc seijaka, on je ipak, na naJgrublJl nal!in zahtevao potcinjavanjc svctovnim autoritetima kndevima. ' ~ i .ako ·~u. oni ~a vlasti r4e lli bezbouuci, vl:I.St i njena moe su 1pak dobn 1 poht.\1 od Boga... Otud tamo gde moe postoji i gde uspeva, ona tu postoji i ostaje po bo!jem nalogu... Bog bl ra4c otrpeo postojanje drtave ma koliko r4ave no ~to bi dopustio cia se zulja razulari ma koliko imala razloga 'za to ... Kncz treba cia ostaoe knez ma koliki tiraoin bio. On samo nekima nu1no odrubljuje g!ave, jer vladar mora da ima podaoike. ~rugi vld njegove ljubavi i strahopostovanja prcma autoritetu ocnuje se u njegovoj mrfuji i preziru prema nemoCnim masama »ruljic, na~ito kad njihovi revolucionarni pokubji pre4u izve: sne graniee. U jednoj od smjib dijatriba on ispisuje cuvene reci:
Stosn, ko aod mole, neka udara, ubija i kolje, kri§om iii otvoreno, opo.J!llnju~i se da ni~ta ne mote. blti zarnznijc, ubitacnije nl paklemJe od buotovnika. Bas kao da C!ovck ubija besnog psa; ako tl ne napadoc§ njega,. on ee napasti tebe, pa tako i ..Sta\'U zemlju." Luterova li~nost, kao i njegova u~nja, ispoljavaju ambivalent:'n stav prema autoritetu. S jedne strane, on je zastra~eo autontctom - autorltetom svetovne vlasti i autoritetom tiranskog boga - a s druge, on sc .buni protiv autoriteta - autoriteta crkve. !stu ambivalcntnost on ispoljava i u svom stavu prema masama. On ie. uz njih dok god se one bune u okvirima koje je on postav1o. Ali kad one napadnu autoritete s kojima se on slafe, duboka mrfuja i prezir prema masama izlazc na videlo. U po-
58
59
glavlju u kome se bavimo psiholoWm. mebanizmom bekstva pokaza6emo da su ta ljubav prema autoritetu i, u isti mah, mrinja prema onima kojl su nemoenl tipi~nc crte autoritamog karaktera. U ovom trenutku vamo je da se shvat! da je Luterov slav pre· ma svetovnom autoritetu bio usko povczan s njegovim religijskim urenjima. Primoravajuci pojedinca da se oseca bezvrednlm i bezna~ajnlm u pogledu vlastitih odlika, primoravajuci ga da se oseea nemocnlm oru<1em u bo~jim rukama, on je li~io &>veka samopouzdanja i oseeanja ljudskog dostojanstva, koji su premisa za svako ~vrsto odupiranjc tla~iteljskim svetovnim autoritetima. U toku istorijske evolucije Luterova urenja imala su jos dalekoseZ,nije posledice. Cim je pojedinac izgubio oseeanje ponosa i dostojanstva, on je bio ps.iholo~ki pripremlje.n da izgubi osceanje svojstveno srednjovekovnom mWjcnju - naime, da su ~ovek, njegovo duhovno spasenje i njcgovi duhovnl ciljevi svrha Zivota. Bio je pripremljen da prihvali ulogu koja je od njegova Zivota nacinila sredstva za svrhe izvan njegove lienosti - ekonomsku proizvodnost i alrumulaeiju kapitala. Luterovi pogledi na ekonomske problemc bill su tipicno srednjovekovni, cak i viSe od Kalvinovih. On bi sc masnuo nn pomisao da eovekov Zivot treba da postnne sredstvo za ekonomske ciljevc. No ronda jc njegovo misljenje o ekonomskim pltanjima bilo tradicionalno, njegovo naglabvanje covekove nistavnosti suprotstavljalo se i istovremeno utiralo put razvoju, u toku koga ee eovek morati ne samo da se pokori svetovnim autoritetima vee i da svoj ii\•ot podredi ekonomskim ciljevima. Danas je ta temja dostigla vrhunac u f<Wstil!kom isticaoju da je ci!j fivota irtvovanje za •visec moei, za voda iii rasnu zajednlcu. U Kalvinovoj tcologiji, koja ce za anglosaksonske zcmlje postati vazna isto onoliko koliko 1 Lutcrova za. Nemacku, ispoljcn je u sustini isti duh kao i u Lutcrovoj, kako teolo~kl tako i psi· holoski. Mada se i Kalvin suprotstavljao autoritetu crkve 1 slepom usvajanju njenlh doktrina, za njega je koren religije u &>ve.kovoj nemoei; s:unounlfavanje i unl!tenje ljudskog ponosa jesu Iajtmotiv Citavog njegovog miSlje.nja. Sarno eovek .koji prezire · ovaj svet mok se posvetiti priprem:mju za buduci'". On uCi da treba da se unlzimo i da jc upravo to samou~a· vanje sredstvo za oslanjanje na bo~je snagu. •Jer ni§ta tako ne pobuduje na§ dub da se dokraja uzda i veruje u Gospoda koliko na§a nesamopouzdanost i nespokojstvo koji se ra<1aju i2: svesti o D3Soj vlastitoj bedi.c"' 60
On propoveda da pojedinac ne treba da se osc:Ca gospodarom sebe: Mi ne pripndnroo sebi; stoga nl rnzum ni volja no treba da preovladuju u ndem razmatranju i dclaoju. Mi ne prlpadamo sebi; zato ne postavljamo kao svoj cllj tra.Zeoje onoga sto bi moglo biU probitaeno za na~e telo. Mi ne pripadamo sebi, zato, koliko god je mogu~no, zaboravimo sebe I sve svoje stvari. Nasuprot tome, ml pnpadamo Bogu; za njega, zato, iivimo · I UJDire. mo. Jer lmo !to najpogubnija kuga upropuruje !jude koji sebe slu5aju. tako jc jcdina Juka spascnja da sami ni!ta nc znamo i da ni!ta ne uUmo, vo~ da nas vodl Bog, koji hoda ispred nas.• Covck ne treba da stremi vrlini radi nje same. To ne bi vodilo niccm drugom do ta~tini: stara j~ ;i taena A 'i n to ne ricanje i odbaclvanje "''Oje painje teinji za Jruje, a J
j;,._
~vekovoj.
ttaju.4t
opaska da je svet poroka skrive.n u d~i moieS nacl nikakav drugi lek do samoposvih sebi~nih obzira, i posve.Ch'lUije svc onim stvarima koje Gospod od tebe izis. tciiti jedino zato lito se one njemu svi-
I Kalvin pori~ da dobra deJa mogu dovesti do spasenja. Mi za njih 1,1opste nismo kadri: •PoboW eovek nije nlkad u~inlo nljcdno delo koje ne bi zasluffio prokletstvo kada bi se ispitalo pred strogim sudom Bo!jimc.u Ako poku5amo da shvat!mo psiholosku va!nost Kalvinova si· stema, za njega u na~lu vaii ono isto ~to je rereno o Lute· rovim urenjima. I Kalvin je propovedao konzervativnoj srednjoj klasi, Jjudima koji su sc oseeali neizmerno usamljeni i prestrn· ~eni, cija su osceanja bila jzra~ena u njcgovoj doktrini 0 bezna· ~jnosti i nemoCi pojedinca i uzaiudnosti njegova truda. Medutim, moiemo prctpostaviti da je postojala izvesna neznatna raz· lika; dok je u Luterovo vreme titava Ncmacka bila uskomesana, dok je razvitak kapitalizma ugrofavao ne samo njenu srednju klasu nego i seljake i gradsku. sirotinju, Zeneva je bila relativno naprcdna zajedn:ica. Ona je u toku prve polovine petnaestog vcka bila jedan od vafnlh sajamskih gradova u Evropi i, mada ju je vee u Kalvinovo vreme Lion u tom pogledu bacio u zase· nak", ostala ekonomski prilicno jaka. Uop~te. izgleda da se pouzdano more re~i da su Kalvinove pri· stalice bile izvrbovane uglavnom iz konzervativne srednje klase",
61
i ~a ni. u Fr:mcu~koj, ni u Holandiji ni u ED&leskoj njegoye glavne pn~talice rusu ~il.e napre~?e kapitalisti<'!ke grupe, nego zanatlije I sitnl sopstveruCJ, od koJih su nekl ve~ lmali vl§e uspeba od drugih, ali koje je, kao grupu, ugrofavao razvitak kapitalizma.G~ Za tu dru~t~e!lu klasu kalvinizam je imao !stu psiholosku priyia~ost o kOJOJ ~o v~ raspravljali u vezi. s Juteranstvom. On JC izrafavat? O~Je slo?ode, ali i bemal!ajnost i ne~ pojedio~. On. Je nudio ~eJ:lJO propovedajua da. se oovek mo!e 03• dati novOJ ·bezbednosti ako se potpuno pot~inl i unizi. .Ima moogo tananih :mka .izme<1u Kalvinovlh j Luterovih uCeDJil. ncva!mh ~a gl.avru pravac misljenja koga sc u ovoj knjlzi ~r~. Trcba ~sta~1 samo dva pogleda u kojima se bitnije razhkUJU. J~dan JC Kal~ov~ ..doktrina o prcdestlnacijl. Za razliku. od ?oktrm~ o predestinaCIJ1 kakvu nalazimo u Avgustina, Tome Akv1~skog 1 Lut~ra, o?a u Kai?na postaje jcdna od osnova, mo!da. sredt~nja d~ktrma ~ttavog nJegovog sistema. On je tuma~i na nov na~in ttme .sto pretpostavlja da bog ne samo da. unapred odrc4uje neke !Jude za milost vee i izvesne osu4uje na v~o: prokletstvo". .Spascnje ill prokletstvo nisu poslcdice nikakvih dobrih ni .rdavih deJa koJ.e ~vek. u~ini ~ Zivota, v~ ib bog odre4uje~ pre n? s!o se ro_vck 1 rodi. ZaSto JC bog jednog izabrao a drugog osu~to JCSte taJna. u koju rovek ne sme pokwaU da ·proni.kne. On JC tako ~stup10 za!O Sto _mu se dopadaJO da. na laJ .na~in po.ka.le ..svOJU neograru~nu m~ ~Kalvinov bog. uprkos svim poku§aJtma. da ~e ~~uva misao o bo!joj pravednosti i Jjubavi, ima sve osobu~e tiraD!Da. _potpuno. nesposobnog da voli, pa ~ i da. b~dc prav.~an. Upad!JtVo protivrccca Novom zavetu Ka!vin pGrt~e vrhovnu ulog~ Jjubavi i kaze: •Jer ono !to sk~lastil!ari iz. la~u o tome da mtlosrlle prethodi veri i nadl jcstc puka varka poremc~cne uobrazilje .. .... . Psiholo.!ki zmt~aj d~ktr}ne o predestinacijl je dvostruk. Ona ~va 1 uve~va osecanJe pojedina~ne nem~i i bezna~ajnosti. NiJedll;a doktrma_ n~ bi mogla snaZnije od nje da izrazi bezvred. nos~ ~JUds~ y~IJe 1 ~da. Coveku je uskra~eno da odluroje 0 -SVOJ?J sudbmt 1 on m§ta ne mole da u~ni da bi izmenio ono : sto JC ~dlu~eno. 0~ je nemOCo.o orulle u bofjim rukama. Drugo ~~enJ.C o~e d?k~e! kao i Lutero,-e, sastoji se u njenoj funk. CIJ'. pngu!t~Ja ';l"ac~onalne sumnje, ltoja je u Ka!vina j njegovih sl~benika bila 1sta kao i u Lutera. Na prvi pogled Qru se da dolttnna o predestinaciji pre povoQva sumnju nego !to je~
62
prigu!uje. Zar pojcdinca ne razdiru -sumnje jo! mu~je od preI!Mnjlb lead zna da je pre ro4enja odre
nU sama &jeruca Jto je kadar da to pokuh je znak njegove pripaduosti izbavljenima. Vrline koje oovelc !reba da stekne jesu: smernost i wnerenost (sobrietas), pravednost (institia), u smislu da se sval:om daje ono Jto mu po :w.sluzi pripada, i pobotnost {pietas), koja ooveka sjedinjuje s bogom•. Daljlm razvitlr.om ka!vinizma isticanje vrlog tivota i znaeaja neprestanog truda postaje sve vainije, a Jllli'OCito ideja da je uspeh u svctovnom fivotu, kao posledica takvog truda, znak spasenja." Osoblto istlcanje vrlog Zivota, svojstveno Jcalvinizmu, imalo je poseban psiholo!ki znaeaj. Kalvinizam je istalcao nufnost nepre· stanog ljudskog truda. Covek stalno mora pokwavati da fivi po bo~joj re~i i da Wkad ne posme !rude~! se da to ~ioi. lzgleda da je ta doktrina protivrecna doktriru da je ljudski trud nekoristan za oovckovo spasenje. Moglo bi nam se ul!.iolti dn je fatallsticki slav uzdr!avanja od svakog truda mnogo prikladniji. Me· dutim, nckl psiholo!ki razlozi pokazuju da stvari tako ne stoje. Nespokojstvo, oseanje nemoci i beznaeajnosti, a ~ito neiz· vesnost o tome !ta ooveka eeka posle smrli predstavljaju duhovno stanje lcoje prakticno Wko ne mole da podnese. Gotovo Wko leo je ophrvan tim strahom ne bi bio kadar da se opusti, da ulh-a u fivotu i da bude ravnodu!an prema onome !to ~ ga kasnijc sna~. R.azvijanjem mahnitc aktivnosti i tclnje da se neJto ucini - upravo odlika koju je naroCito istakao kalvinizam - jc jedan od mnogih nacina da se izbegne to nepodno!ljivo stanje neizvesnosU i ose~je vlastite beznacajnosti, koje paralizujc covelca. Takva aktivnost dobija svojstvo prinude: pojedinac mora da bude aktivan da bi sav/adao u sebi ose~anje sumnje
i nemot!i, Takav trud i aktivnost nisu posledica unutra§nje snage i samopouzdanja; oni su ocajno bekstvo od nespokojstva. Taj sc mehanizam moze lako :w.paziti u napadima panicnog nespokojstvn. Covek koji oeekuje da krcz nckoliko easova dobije od lckara dijagnozu o svojoj bolesti - a ova mole bitl kobna - nalazi sc, sasvim prirodno, u stanju nespokojstva. On obicno n~e mimo scdcti i H~ekivati. Njega ~ nespokojstvo, ako ga ne plll'llllie, naj~ pokretati na nekalcvu manje-vi!e mahrutu . aktivnost. On mole da koraea gore-dole, da zapodeva razgovor .sa svakim .koga sc doeepa, da ure
u JtalvinistiCkoj doktnru trod je imao jo~ jedno psiholoJko :znaeenje. Cinjcnica da oovek ruje posustao od ~ neprestanog troda i da jc imao uspeha u svom mo~lnom, kao 1 u ~·etovn~m radu bila jc manje-vi§c jasan znak da JC on)edan od izabranih. Iracionalnost takvog prinudnog t:uda_ sasl~J' se u_ !ome !to t~. oktivnost nije namenjena ostvanvan1u f.elJntog cilJa, v~ slun da poka c da li t!e se dogodili neJto Jto je unapred odren-obitno se ono odnosilo na moralni trud, no kasruje su se sve we isticali trud u oovekovom zanimanju i. poslcdice tog tro_~ - to jest uspeh Ui neuspeh u poslu. Uspeh JC postao znak boZJe milosti; neuspeh- znak prokletstva. • • Ovl razlozi pokazuju da priouda na neprest.aru trud i rad rukako ruje bila. protivrecrta osnovnom u~edeoJU u. oovekovu nemoc· ona. je pre bila psiholoska posled•ca. Trud 1 rad u. ovom smi;lu postall su potpuno iracionalol. Oni. nisu mogll ~ =~ne sudbinu po§to jc nju bog unapred odre
nog ~oveka. I u srednjovekovnom dru§tvu tcret rada bio je nejcdnako rnspodeljen medu razli~itim klasama u dru§tvenoj hije. rarhiji, pa je .vcu rada. Ni u jednom drugom istorijskom r:>.Zdoblju siOo bodni !judi nlsu svoju energiju tako potpuno posve~ivali jednoj svrsi: radu. Snaga koja je ~veka pokretala na ncmilosrdtm r.td bila jc jedna od osnovnih proizvodnih snaga, za razvitak nmg industrijskog sistema ni§ta manje va!na od pare i elektricitcta. Dosnd smo govorili poglavito o nespokojstvu I osetanju nom~! kojl obuzimaju pripadnika srednje klase. Sada cemo prcuWi jednu drugu osobcnost koju smo samo spomenuli: nepri· jateljsko ra.spolotenje i oz]ojedenost prip:tdruka srcdnje klase. Ne iznenaduje to Jto je srcd!lja klasa bila veoma neprijateljski raspololena. Normalno je da neprijateljski reaguje svaki ~vek ajc sc emocionalno i ~ulno izra!avanje ometa, a samo post~ janje ugrofava; kao §to smo videli, srednja klasa u celini, a Dal'OCito oni njeni pripadnici koji jo! nisu ufivali preimuc!stva od razvitka kapitalipna, bila je .ometcna i ozbiljno ugro!ena. Jo!
i ~ kojima se mala grupa kapitalista, uklju~ju~i tu crk:vene vclilcodostojnike, mogla razmetati. Prirodan !shod toga bio je dubolm zavist prcma njima.. No dok su sc neprijateljslco raspol0o !enje i zavis.t r:>.ZVijali, pripadnici srednje klasc nisu mogli da na(!u on:1j neposredni izraz koji je bio mogu_ogu. naro
moralno ogoreenje, kojim se, no menjaju~ se, odlikovala niza srednja klasa od Luterova do Hitlerova doba. Mada je ta klasa stvarno zavidela onlma koji su imnll bogatstvo i moe i koji su mogli da ufivaju u 1ivotu, ona je tu ozlojec1enost i zavist racionalizovala u moralno ogoreenje i uverenje da ce svi ti !judi biti kamjeni veblom pamjomiO, No to Dcprijateljsko raspoloieDje prerna drugirna iz:rafavalo sc i Da drugi na~in. Kalvinov rdim. u ZeDcvi odlikovao sc podozrcDjem i neprijateljstvom svakog prema svakome, te je izvesno da sc malo duba ljubavi i bratstva moglo otk:riti u njegovom dcspotsk:om rdimu. Kalvin nije vcrovao u bogatstvo, a u isti mah je imao malo sabljenja za siromaJtvo. Tok:om kasnijeg razvoja k:alvinizma ~to nailazimo na opomene da se tudineu De uk:azuje ljubamost, na surov stav prema siromaJnima i Da op!tu atmosferu podozrivosti." Pored toga !to su se neprijateljstvo i ljubomora projektovali na boga i posredno izra!avali u obliku moralnog ogoreenja, n<>prijateljstvo se izra!avalo I na taj na& !to ga je eovek upravJjao protiv samoga scbe. Vldcti smo kako su vatreno Luter i Kalvin isticati oovekovu greAnost i uati samollllHavanju i samoomalova1avanju kao os.novi svih vrtina. Jzvesno je da oni svesno nisu imali na umu ni!ta drugo do krajnju poniznost. No ,.,vak ko dobro poznaje psiholo!ke mehanizmc samooptufivanja ·i samounifavanja ne mo!e da sumnja u to da je koren ovakve •poniznostic u iestokoj mdnji, koja, iz ovog ill onog razloga, ne mole da se upravl na spolja!njl svet, te deluje protiv covekovog ·licnog ja. Da bismo potpuno razumell tu pojavu, moramo shvatiti da su oovekovi stavovi prema drugima i prema sebi u nacelu paralelni, a nikako DC protivreee jedni drugima. Sarno, dok je neprijateljstvo prema drugima cesto svesno i moze otvoreno da se izrazi, Dcprljatcljstvo prema samome sebi obil!:no je (sem u patolo§kim slucajcvima) nesvesno, te se .izrdava u posredo.im i racionalizovanim oblicima. Jedan od njih je ~ovekovo aktivno nagla~avanje vlaslite grdnosti i bczna~ajnosti, o cemu smo upravo govorili; drug! se javlja prerusen u savest ill dumost. Upravo kao sto postoji poniznost koja nema nikakve vezc sa mrznjom pre. ma samome sebi, t.ako postoje istinski zahtevi savesti i oseeanje dumosti kojl ne poti~u iz neprljateljstva. Ta lstinska sa· vest prcdstavlja deo integrisane li~nosti, a priddavanje njenih zahteva jeste potvrda ~itavog lil!nog ja. Me
68
Zima Zivot modcrnog oovek:a od reformacije do danas. •Savestc je gonic robova•. kome je C!ovek u samome sebi na§aO' mesto. Ona ga goni da postupa po uljama i eiljevima za koje veruje da su licno njegov!, mada su oni, u stvari, intemalizacije spoljasnjih druAtveDih zahteva. Ona ga nagoni grubo i svirepo, za. branjajuCi mu zadovoljstvo i sre~u. da mu ~tav :livot bude ispa· stanje Dekakvog tajanstvenog greha". Ona je, isto tako, osnova .unutrdnjeg svetovnog asketizmac, koji jc tako svojstveD ranom kalvinizmu i poznijem puritanstvu. Neprijateljstvom u kom je ukorenjena ta moderna vrsta poniznosti i oseeanja dumosti obja!njava se i jedna inaee priliblo zbunjujuea protivreenost: tal.-va ponimost javlja sc zajedno sa prezirom prema drugima, a liceme'rje je stvarno zamenilo ljubav i mllosri%e. To ne bi mogli da uCi.ne istinska poniznost i istinsko osceaDje dumosti prema bliZDjima; no samouni!avanje i •sa\·estc .koja uni!tava li~no ja predstavljaju samo jednu stranu Deprijateljstva, a druga strana su prezir i mdnja premn drugima. Cini nam se da na osnovu ove kratke analize zna~enja slobode u razdoblju reformacije mozcmo izncti zakljuCke do kojih smo dosli u vezi sa posebnim problcmom slobodc i opstim problemom uzajananog delovanja ekonomskih, psiholoskih i ideoloskih ~ini laca u druAtvcDom procesu. Slom srednjovekovnog feudalnog dru!tva imao· je u jednom pogledu osobit znaeaj za sve dru§tvene klase: pojedinac je bio napu~teD i izolovan. Bio jc slobodan. Ta sloboda jc imala dvostruku posledicu. Covek jc bio lisc.n bczbednosti koju je ufivao, li!en Dcospornog osc~anja pripadnosti, i bio je otrgnut od sveta, koji je i ekonomski i duhovno zadovoljavao njegovo traganje za bezbedDos~u. On sc osecao usamljcn i ncspokojan. No on je isto tako mogao 1 nczavisno da dcla 'i rnisli, cia bude gospodar samoga sebe i da snosl svoj :!ivot onako kako moze - a De o'!lako kako su mu drug! nare
69
one su mornle da vladaju masama i da vodc medusobnu borbu, te tako ni njihov poloi!aj nije bio po§tc(fen osnovne nesigurnosti i nespokojstva. Ali, u celini uzev, pozitivno znaeenje sJobode bilo je m novog kapitalistu najvafnije. Ono se izrafavalo u kulturi koja se razvila na tlu te nove aristokratije, u kulturi renesanse. Renesansa je u umetnosti i u filozofiji izr:llavala novi duh ljudskog dostojanstva, volje i vlasti, ali eesto i OO:ljanje i skepticizam. Nagla!avanje pojedina~e aklivnosli i volje moz~ se naci i u teolo§kim ueenjima katoli~ke crkve u toku poznog srednjeg veka. Skolasti~ari iz tog razdoblja nlsu se bunili protiv autori.t~ta; onl su . prihvatili njegovo vollstvo; no oni su istakli po. ztllvno znaeenJC slobode, covekov udeo u odredivanju svoje sud· blnc, njegovu snagu, dostojanstvo i slobodu voljc. S drugc stranc, ntte klase - siroma§no stnnovni§tvo gradova, t1 na~ito scljaci bile su primorane da ponovo tragaju za slobodom i da se vatreno nadaju u okon~njc sve ·ve6eg ekonomskog i litnog tlacenja. One su imale malo §ta da izgube a mnoc;o da dobiju. Nisu ih zanima!e dogmatske tananosti, vee osnovna naeela Biblije: bogatstvo i pravda. Njihove nadc aktivno su se ispoljile u mnogim politick.im bunama i u versk.im poJcre. tima, koji su se odlikovali nepomidjivim duhom tipiCnim za poeetak hri§tanstva. Medutim, na5e g!avno zanimanje posve6eno je reakciji srecf. nje k!ase. Mada je dprineo njenoj ve6oj nemvisnosti i inicija· tivi, razvitak kapitalizma je predstavljao veliku pretnju. Na po~etku §esna.cstog veka pojedinac koji je pripadao srednjoj klasi jos nije moga.o novom slobodom da steb.-ne veliku moc i bcz. bcdnost. Vi§e nego snagu i pouzdanje, sloboda je donosila izolovanost i li~nu beznacajnost. Sem toga, pojedinnc je bio duboko ozlojcc!!cn raskoSju i rnoCi bogatih klasa, uklju~ujuci tu i hije· rarhiju rimske crkve. Protestantizam jc lzrazio ta oseeanja bezna~jnosti i ozloje
70
jedinac t1se6a poti~u iz svojstva ooveka kao lilkvog i da on trcba da oscea onako kako oseea. Time su nove religijske dokrrine ne samo izrazile ono sto je oseeao pros~ ann srednje klase nego su tnj stav, raciona· lizujuc!i ga i sistematizujuc!i, oja~e i obodrllc. One, medutim, nisu uCin~e jedino to; one su i pokazale kako cia pojedinac .sa· ,,Jada SVOJC nespokojstvo. One su ga pou~nvalc t1a mofc da nad· vlada sumnju i nespokojstvo ako potpuno prihvati svoju nemcc i svoju rdavu prirodu, ako citav svoj zivot sma.tra ispastanjem vlastitih greho:.-a, ako samoga sebe dokraja unizi i ako se neprostano trudi; u~ile su ga da c!e, ako se potpuno potCini, steci ljubav bolju i da se bar rnozc nadati da c!e se na~i mec!!u onima kojc je bog odlucio da izbavi. ProtesbnUzam jc bio odgovor na Jjudske potrebe prestra§enog i izdvojenog J?O]Cdinca Jl§cnog ko· rena, kojl se morao u novom svetu snac!i i vezati za njcga. Nova karaktcrna struktuni, koja je proizi§la iz ekonomsRih i dru§tvenih promena, potpomognuta verskim dDktrinama, postala je, sa svojc stranc, vaian cinilae pri uobli~vanju daljeg drustvenog i ekonoms'kog razvitka. Uprnvo ona svojstva kQja su bila .ukorcnjena u toj karaktemoj struktw:i - prinuda nn rod, strast :za !tednjom, spremnost tla se od iivota nac.ini oruac koje 6e posluZiti svrhama jedne vatllitne moCi, asketizam i prioudno ose6anje dulnosti - bile su kar'al."1erne $ldlike lcoje su u kapitali· stiH:om dru§tvu postafe prom
71
BELEGXI! tlZ GL.\VU TRI!~U
J. Kad aovoriJno o •srcdnjovekm'llOm ~twc I »duhu srednjeg ve-
2.
3. 4. S.
Jcac nasuprot •kapitallst.i&om dru.ltvuc, aovorimo 0 ide;~lnjm tipovima. Namvno, srednji velc se, u stvari, nUc naglo zavtiio, u jcdoom. trenutlru, a modemo dtultvo rodllo u druaom. Svc ek<>nomskc i dtultvene snage lroje odlilruju modemo ~tvo vee su 5? bile razvile u sredlljovekovnom ~tw dvanaestog, trinaestog 1 i!etmaestog vek.a. tJ po:mom srednjern veku rasla jc uiC>ga k:lpitala, a rasla je i opreenost izmeCI:u dru!tvenih Jdasa u graclovima. Kao i uvelc u istorijl, svi element! novog dru!tvenog sistema ve~ su se bill razvili u rnnijcrn poretku koji jc smenjm novim. No ma.da je vamo da se prou~l koliko je modemili elemennta postojalo u poznom srcdnjem vcku i koliko srcdnjovckovnih elemenata po.stoji i dalje u modcmorn dru!tvu, svako teorijsko shvatanjc istorijskog procesa bilo bi nemogu~ ako bi se podvla~enjcm neprekidoosti poku!ale da umanjo bitne razlike lzmeelu srednjovekovnog i modemog dru§tva iii da se odbace pojmovl kao !to su •srcdojovelcovno dru§tvoc i •kapitalisticko dru!tvoc kao nenau~ne konstrukcije. Takvi poku!aji, zaodenuti ntiUClom objektivno~ i ta~~. svode, u stvari, istrativanje dru!tva na skup!janje nebrojenih pojedinosti, te ometaju svako razumevanje strukture C!ruStva i njene dinamike. Jacob Burckhardt, Kullura renesanse u Italiji, Matica Hrvatska. Zagreb, 1953, str. 79. Nav. dclo, str. 8. Nav. dclo, str. 79. Burl
onoj merl u ltojoj to Burkhart pretpostavlja, tc da je, stoga. njesov nnl!in protivstavljanja srednjeg veka I renesaase neta~; da jc renesansa ostala odana liutoritetu kao !to je to bio ~ srednji vci; da sredajl vek .nije bio take> neprijateljskl raspolo!en prema svetovnom zadovoljstvu a da .renesansa nlje bila talro optimisti~ kolito je Burkhart prctpostavljao; da od stava mostojalc v.c6 u poznom sredojem veku u :a>padnoj i sredojoj Evropi, dok su sc druge javile tek po uvr§etku renesansoog rru:doblja. To isto obrazloienje koristilo se i prollv svih shvatanja koja. srednjovekomo feudalno dtultvo suprotstavljaju modemom kapitRJistiakom. Ono §to je gore r~eno o tom obrazloi!enju vall I za lait.iku Burkharta. Burkhart je shvallo su§tinsku razliku izmedu srcd.njovekovne i modeme Jrulture. On je, mofda, odvi!e upotrebljavao •renesansuc i •srednjl vekc bo idealne tipovt- i govorio o kvantitivnim razlikama kao o kvalitativnima; fini mi se, . ipak, da je on bio u stanju da jamo uoi\1 posebne odlike 1 dinamiku onilt strujanja koja ~ u toku evropske istorije od kvantltativnih preci u kvalitativne. 0 .Stavom ovom problemu sr. i odll~nu studiju Carlsa E. Trinkhauza (Charles E. Trinldtaus) Plemi~l trenuzJtine (Adversity's Noblemen), Columbia University Press, Njujork, 1940, koja konstruktivno laltikujc Burkbartovo delll, analizirajuci poglede italijanskih humanista o problcmu sre~ u 1ivotu. S obzirom na probleme ·o kojlma so u ovoj knjizi rnspravlja, posebno su zna~jne njegove primcdbc o nesigurnosti, pomlrenostl 1 ~janju kao pos!edicama svc ve~ konkurcntske borbc !judi za vlastiti napredak (str. 18). 6. Sr. Huicinga, str. 159. 7. Sr. Diltajevu analizu Petrarke (nav. dclo, str. 19, i dalje) i Trinkhauz.ovo PlemiCe nemaitine.. 3. Nav. delo, str. 84. 9. Sr. Maks Veber (Max Weber), Protestantska etika i dull kapitali~na (Tire ProtestMit Etlric and t/u: Spirit of Capitalism), Allen and Unwin, London, 1930, str. 65. 10. Sr. Ernst Trell (Ernst Trocltsch), Renaissa~tce 11nd Reform
73
11. Izlaganje.. ekonomske lstorljc poznog srednjeg veka i l'aZdoblja refo•maCJJe uglavnom sc zasnlva na: Lamprcht (Lamprecht), Zum Vcrstllndnis der wirtscluzftlichen und scn,ialen lVandlungen in Deutscllland vom 14. Zllm 16. lahr/wttd~rt, ~demlsche Verlagsbucbhnndlung 1. C. B •. Mohr, Ztsch. .Soz•al· und Wlrtschnftsgeschlchte, Frajburg U. B. i l.:ljpclg. 3 ~berg (l!hrenberg), Das ZeUalter der Fugger, G. Fischer, Jena,
fs9
Zombart (SOmbart), Der Modeme KapitalismiiS, 1921, 1928. Probleme der 1Virlscluzftsgeschic1rte Mohr, Tibmgen, 1720. ' ' Kuli!er (Kullsher), Allgemeilre lVirtschaftsgescJrichte des Mitte!Jlt. ters und der Ne~eit, Druck und Vqlag von R. Oldenbourg. Minhen i Berlin, 1928. Andreas (Andreas), Deutschland vor der Re/onnation Deatschc _Verlags-Anstalt, Stutprt I Berlin, 1932. ' Veber (Weber), ProteslaiiiS/<4 etika i dllh kapilalivna (The Proles. tam Elfuc .and tile Spirit of Capitalism}, Allen and Unwin, London, 1930. Sapiro (Shapiro), DruJtvena refomra f · r'e/ormacija (Social Reform and llfl!:·Rc/ortn~ion), Thesis, Columbia University, 1909;· Paskal.
12. 13. 14. 15. 16. . 11.
18. 19. 20. 21.
74
22. Sr. ovaj problem konkurenclje s delom M. Mldove (M. Mead)
Kooperael;a i konkllrenclja medu primlti~~nim narodlma (Coope.. ration and CompetitiOII among Primltlve Peoples), McGraw-Hill, London, 1937; L. :K. Frank (l.. K. Frank), Cena konkurenclie (The Cost of Competition), u •Plan Agee, Vol. VJ. novembar-decembar 1940. 23. Ovde se uaJavnom ddlm R. Zebergove (R. Seeberg) Lelrrbuch der Dogmengesclriclrte, Deutsche Verlagsbuchhandlung, Lajpcig. VoL ID. 1930; Vol. IV, 1, 1933; Vol. IV, 2, 1920; i B. Bartma· nove: (B. Bartmann) Lehrbuclr der Dagmatik, Herder, Frajburg. 1911. 24. On o tom govorl! .otud predcstinovana stvorenja moraju stremiti dobrlm dellina I mo!Jtvt; jer se tim sredstvlma predestinacija najpOUZdanlje lspunjava... te stoga stvorenja mogu predestinaclji pomoQ, ali je ne mogu omestic. The Summa Theologica of St. Tlwmas Aquinas (Summa theo!ogica Tome Akvinskog), u doslovnom prevoclu oCleva englesl
75
34. Nav. delo, str. 79. Ova dlhotomlja - pot&javanje vUilll m~illla, a gospodarenje nlfima - svojstvena je, kao !to ~o kasnije 'i· deti, staVu nutoritamog knraktera. 35. Sr• • sermo de duplici insitiac (Lt#hus Werkc, vajmarsko iz4anje, ltojiga 36. ROmebrief, 13, I. 37. •Protiv pljaaa!ldh i ubilaaih $eljaaih hordi• (1525) Dela Martina Lutera (Works of Martin luiTter), pn:,-od C. M. Dlejkobsa (C. M. 1acobs), A. T. Holmall Company, Filadelfija, 1931. Jmj. X. IV, str. 411. "Sr. H. Markuzcovu (B. Mareuse) raspravu o Luterovu stavu prema slobodi u Autlwriliit und FamUie, F. Alcan, Pariz, 1926. 38. NahJa hriYtmslu rtligije (Institutes of the Christian Religion) 1olwla Kal.tna; pn:rod mona Alena, Presbyterian Board of Christian Education, F'.llade!Bja, 1928, ltojip ill, glava IX, 1, 39. Nav. delo, ltojlp m, g)ava n, 23. 40. Nav. delo, ltojiga m. glava 7, I. Prevod rcl!enlcc •1er kao !to .. ·" je moj, s Jatlnskog olfginala Jolthanes Calvini Institutio Cluistia· nae Religionis, Ediliooem curavit A. Tholuk, Berolioi, 1835, Par. l, p. 445. Ra%log ove !zmenc jc to !to Alenov prevod nqnatno menja original, td«i da ublati krutost Kalvino,-e mis1i. A1eo tu n:Ceoicu prevodi ovalco: •1er kao 'to pop~taoje sklooostima oaj· uspje!oije dovodi )jude do propasU, tako jc jedioi bezbedao put nc oslanjatl se na svojc =Je ni na \'Olju, vee! samo ici :za Boo SOUl•· Mcdutilll;.lal.inski sibi ipsis obtemperant ne znn~ •slediti vlastitin! sklono$timnc v~ •posi.Wati sebec. Zabraoa da ~ovek ide m svojilll sklonostima li~i pomalo oa kaotovsku etiku, prema J
m.
76
(~rgia Harkness), p!on .Kalvin, ~ek i njegova etika (John Calvm. Tltc Man and HIS Ethu:s), Henry Ho!t and Co., Njujork, 1931, str, 151, I dalje. 45. Sr. F. Borkenou (F. Borkenou), Der Ubergang vom feudalen Zll biirgerlichen 1Veltbild, Alcan, Pariz, l934, str. 156, I dalje. 46. Nav. delo, knjip m, glava 21, S. ~. Nav. cklo, lmjlga m, glava 2, 41. 43. Nav, delo, knjlga m, glava 7, 3. 49. Ovomc jc Maks Veber u svom delu posvetio posebnu pa!nju kao va!Doj spool izmedu Kalvioove dol
44, Sr. D!ordf.ija H.arlmes
T1
IV
Dva vida slobode za modernog coveka
Prethodna glava bila je posveeena analizi psiholo~kog znacenja glavnih protestantskih dolctrina. Ona je pokazala da su nove verskc doktrine bile odgovor na psihicke potrebe prouzrokovane padom srednjovekovnog drustvenog sistema i poeecima kapita· lizma. Ta analiza usredsredila se na problem slobode u njenom dvostrukom znaeenju; kada je sloboda od tradicionalnih spona srednjovekovnog dru~tva pojedincu dala novo ose~nje nezavisnosti, ona mu je u isti mah ulila oseeanje usamljenosti i izdvojenosti, ispunila ga sumnjom i nespokojstvom i nagnala ga na novo potcinjavanje i na prinudnu i iracionalnu aktivnost. telim u ovom poglavlju da pokazem da je dalji razvoj kapita· listickog drustva delovao na licnost u istom onom smislu u kome je poeeo da deluje u doba reformacije. Protestantske doktrine psiholoski su pripremilc coveka za u!ogu koju ce odigrati u novom industrijskom sistemu. Taj sistem - praksa i duh koji je iz nje potekao, zadiruQ u svaki vid Zivota - uoblicio je Citavu eovekova lienost i naglasio protivrecnosti o kojima smo raspravljali u prelhodnom poglavlju: razvio je pojedinca, a ucinio ga bespomocnim; povecao je slobodu, a stvorio je nove zavisne odnose. Mi ne pokuSavamo da opgemo delovanje kapitalizma na citavu karakternu strukturu coveka, posto smo se usredsredili samo na jedan vid njegovog opsteg problema: na dijalekticku prirodu procesa oslobadanja. Cilj ce nam biti da pokaiemo da struktura rnodemog drustva deluje na coveka dvojako: on postaje nezavisniji, samopouzdaniji i kriticniji, a postaje i izdvojeniji, usalllljeniji i zastraseniji. Razu. mevanje citavog problema slobode zavisi od sposobnosti sagledavanja obeju strana tog procesa, ne gubeci iz vida jednu stranu dok se traga za drugom. Teskoea koja se pri tom javlja nastaje otuda sto mi obicno razmiS!jamo nedijalekticki i sto smo skloni da posumnjamo u moguenost proizlazenja dveju protivreCnih temji iz jednog istog 78
uzroka. StavBe, !judi tesko shvataju nega:tivnu stranu slobode, breme kojim ona opterecuje eoveka - naro~ito oni koji su na njenoj strani. Bilo je prirodno da ~ovek - ~ato §to se tokom borbe za slobodu u modernoj istoriji p'amja usredsredivala na savladivanje starih oblika autoriteta i ogranieenja - oseea da sti~e vecu slobodu ukoliko yge otklanja ta tradicionalna ogranicenja. Mada se eovek otarasio starih neprijatelja slobode, nata'\ ne polazi za rukom da dovoljno shvatimo pojavu novih, drukci· jih neprijatelja, neprijatelja koji u su§tini nisu spolja§nja ogranieenja vee unutrasnji cinioci koji spreeavaju puno ostvarivanje s!obode licnosti. Verujemo, na primer, da sloboda bogosluienja predstavlja jednu od konacnih pobeda slobode. Mada jc to pobeda nad onim silama Crkve i Ddave koje loveku nisu dopu· stale da sluii bogu prema vlastitoj savesti, mi ne shvatamo dovoljno cla je nioderni pojedinac u velikoj meri izgubio unu· trasnju sposobnost da veruje u bilo §ta sto se ne da dokazati metodima prirodnih nauka. IIi, da uzmemo drugj primer, rni oseeamo da je sloboda govora poslednji korak u pobedni~kom nastupanju slobode. Mada sloboda govora predstavlja znacajnu. po· bedu u borbi protiv starih ogranicenja, mi zaboravljamo da je moderni eovek u poloiaju u kome mnogo §to§ta- ]to »<>n• rnisli i govori jeste ono sto govore i misle drugi, da on nije stekao sposobnost da razmislja .originalno - to jest z,a sebe - a je· dino se time osrni.s ljava njegov zahtev da mu niko ne remeti izraiavanje rnisli. Opet, ponosni smo §to se covek oslobodio spoljasnjih autoriteta, koji mu nareduju sta da cini a sta ne. Mi zanemarujemo ulogu anonimnih autoriteta, kao §to su javno mnenje i •zdrov razumc, kojima toliku moe daju nasa duboka spremnost za prilagodavanjem onome sto se od nas oeekuje i na~ podjednako duboko stral1ovanje da ne budemo drukciji od ostalih. Drugim recima, opcinjava nas sve vece oslobollenje od sila izvan nas, a slepi smo za cinjenicu o postojanju urzutra$njilt ogranicenja, prinuda i strahovanja koji teie da potkopaju znacenje pobedA sto ih je sloboda zadobila nad svojim tradicionalnim neprijateljima. Mi smo, stoga, skloni mmjenju da se pro· blem slobode sastoji iskljucivo u tome da se stekne jos vi~e onakve slobode kakvu smo stekli tokom moderne istorije i verovanju da je potrebno jedino da branimo slobodu od onih sila koje takvu slobodu odricu. Mada se svako zadobijeno pravo mora veoma srcano braniti, mi zaboravljamo da problem slobode nije samo kvantitativan vee i kvalitativan; da mi moramo
79
ne samo d:1 QQJ\'amo i uvetamo tr:ldicionalnu slobodu vee! i d:1 steknemo novu slobodu koja bi nam omoguCi.Ja d:1 ostvarimo svoje lieno ja, d:1 steknemo veru u to lleno ja i u fivot. Svako kriti~ko procenjivanje dejstva koje je industrijski .sistem imao na ovakvu unutrasnju slobodu mora poCi. od &jenice da je za razvitak ljudske lienosli kapitalizam znacio ogroman napredak. Odista, svako kriticko ~ccnjivanje mode':l~g drustva _koje zanemaruje ovu stranu medalJe mora nam se Cimti da vodt poreklo od iracio03lnog romantizma i mo!emo ga sumnji~iti d:1 ne kritikuje kapitalizam radi napretka vee! radi ru5eoja najvaZnijih eovekovih dostigoula u modernoj istoriji. Oslobadaju~i eoveka mentalno, drustveno i politi~ki, kapita· lizam je nastavio ono sto je protestantizam zapoceo oslobada· ju~i ·ga duhovno. Ekonomska sloboda bila je osnova tog razvoja, a srednja klasa. njegov zatocnik. Pojedinac nije vise bio vezan ut\Tdenim druStvenim sistemom zasnovanim na tradiciji, koji je ostavljao relativno malo mesta za licno napredovanje izvan tra· dicionalnih granica. Dopu5talo se i ~kivalo da on u uspdnom ostvarivanju liCnih ekonornskih dobiti dospe donde dokle ga dovedu marljivost, inteligencija, hrabrost, stedljivost, ill srela. On je imao izglecla na uspeh, izlagao sc opasnosti da izgubl i bude jedan od mrtvih iii ranjenih u !estokoj ekonomskoj biei svakog protiv svakoga. U feuclalnom sist~mu grani_ce pojedince.v" 21: votne ekspanzijc bile su odredcnc JOS pre ~Jegov~ rod~nJa; ali u kapitalistickom sistemu pojedinac, naroCito pnpadnik sred· nje klase, imao jc prilike - uprkos mnogim ograni~cnjima cia uspe zahvaljujuCi. vlastitim odlikama i postupcima. On je pred sobom video cilj kome je mogao da stremi, a resto mu se pruZala povoljna prilika i da ga dostigne. Nau~io jc da se uzda u sebe, da donosi odgovorne odluke, da napusta i one predrasude koje su ga umirivale I one koje su ga zastra!ivale. Covek se sve vise oslobadao robovanja prirodi; ovladao je pri· rodnim snagama do stupnja ne~uvenog i neslu~nog u ranijoj istoriji. Ljudi su postali jednaki; stale§ke i verske razlike, nekad prirodne granice koje su sprelavale sjedinjavanje ljudske rase. isrez!e su a !judi su nauCili da jedni u drugima vide Ijudska biCa. Svet se sve viSe oslobadao elcme03ta koji su ga obmanji· vali; eovek je po~ da gleda na sebe objektivno, zavaravaju~i se sve manje i manjc. Sloboda sc razvijala i u politi~kom pogledu. Zahvaljuj~l svom ekonomskom po!obju, srednja klasa je mogla - tokom svog nastajanja - da osvoji politicku mo~, a ta novo-
80
zadobije03 politi~k.a moe pruWa joj je sve viSe mogu
81
kurenata ili bezliroih ekonomskih snaga. IndividU!llistiC.ki odnos prtma bozu bio je psilroloska priprema %11 individua/istiCki karakter &vekovih svetovuih delatnosti. Mada je individualisticki karaktcr tog ekonolliSkog sistema ne. spoma cinjenica i mada se jedino mofe sumnjatl u dejstvo koje taj ekonomski individualizam ima na uvec!anje usamljenosti pojedinca, ono o eemu eemo sada raspravljati protlvreci nekim najrasprostranjenijim konvencionalnim pojmovima o kapitalizmu. Ti pojmovi pretpostavljaju da je u modemom dru!tvu covek postao sredi~te i svrba citave delatnosti, da on sve ani radi scbe, da su naeela Jicne koristi i egoizma svemoonc motivacije Ijud· ske delatnosti. Iz onog sto smo rekli na pocetku glave sledi da verujc.mo da je to donekle tacno. Za posljednjih eetiri stotine godina eovck jc mnogo ucinio za sebe, za svoje vlastite cl· Ijeve. Pa ipak, mnogi ciljevi nisu bili 11jegovi, iako se njemu cinilo da jesu, ako pod •njim• ne razumcmo oradnikac, omanufakturistu« ve6 konkretno ljudsko bic!e, sa svim njcgovim emocionalnim, intelektualnim i culnim moguc!nostima. Pored potvr· (!ivanja Iicnosti pojedinca, kapitalizam je doveo i do samoporicanja i asketizma, koji su se neposredno nadovez.ivali i na protestantsld duh. Da bismo objasnili m-u tezu, moramo najprc pomcnutl cinjenicu koju smo vee! izlo!ili u prelhodnom poglavlju. U srcdnjovekO\'IIOrn sistema kapital je bio covekov sluga, a u modernom sistema postao je njegov gospodar. U srednjovekovnom svetu ekonomska delatnost bila je sredstvo za jedan cilj; taj cilj bio je sami iivot, iii - kako ga je katolicka crkva razumevala - duhovno spasenje ~ovekovo. Ekonomska delatnost je nufna, pa cak i bogatstva mogu da posluie u bozje svrhc, aU svckolika spoljasnja delatnost znacajna je i dostojanstvena samo dok pomaie ostvarivanju iivotnih ciljeva. Ekonomska delatnost radi nje same i !clja :za dobitkom radi dobitka bile su za srednjovekovnog mislioca isto toliko iracionalne koliko je njihovo odsustvo iracionalno za modcrnog mislioca. Ekonomska dclatnost, uspeh, materijalni dobicl postaju u kapitalizmu ciljevi po sebi. Covekova sudbina postaje doprinos razvitku ckonomskog sistema, nagomilava.n je kapitala kao takvo, a ne radi CoVCkove sreee iii Spaseoja. Covck je postao :tubac na toeku ogromne ekonomske ma!ine - vaian ako je !mao mnogo kapitala, nevaian ako ga nije imao - ali uvek zubac koji treba da shl!i neeem !to se oalazi izvan njega. Madn Luter i Kalvin 82
nilr.ako nisu nameravali da odobre takvu vrho\•nu vlast ekonomske delatnosti, protestantizam je, u stvari, pripremio coveka da svoje liCno ja poltini vanljudskim ciljevima. Ali lomea eovekovu duhovnu kiemu, njegovo osec!aoje dostojanstvn i ponosa, ueeti ga da delatnost mora da pomaie ostvarivanju ciljeva izvan njega, oni su svojim teoloskim ucenjem po!o!ili temclj tom razvltku. Kao !to smo videli u prethodnom poglavlju, jedna od glavnih taeaka u Luterovim u~enjima bilo je nagla!avanje r4avosti Covekove prlrode, beskorisnosti njegove volje i njegova truda. Kal· vin je podjednako nagl'!-5avao eovekovu grdnost, i u srediste citavog svog sistema poslavio ideju da eovek mora do krajnosti dn se ponifava. r, staviSe, da covek niposto ne odre
83
doprinelo da oovek radi z.a vanli~ne ciljeve, na~inilo ga slugom upravo one masine koju je on izradlo, le mu je, na taj natin, d~lo oseeanje litne beznnl!ajnosti I nemoci. Dosad smo raspravljali o onim pojedincima u modernom dru!tvu koji su posedovali kapital i koji su bill kadri da svoje za. rade pretvore u nov ulog. Bez obzlra da li su bill krupni iii sitni kapitalisti, njihov fh-ot bio je posveeen ispunjavanju njihove ekonomske funkcije, nagomilavanju kapitala. Ali !Ia da kafemo o onimn koji nisu posedovali kapital, I koji su morali da za. raduju z.a iivot prodavanjem svog rada? Psiholo§ka posledica njibo,•a ekonomskog polofaja nije se mnogo razlikovala od posledice ekonomskog polofaja kapitalista. Pre svega, to !to su bili zaposleni zna~ilo je da zavise od zakona trti!ta, od prosperiteta i depresije, od usavriene tehnike, koja se nalazila u rukama poslodavaca. On je njima neposredno rukovao i za njih je postao predstavnik vise moci, kojoj su se morali pol
govo nagla!avanje nesebicnosti sa modemom doktrinom o cgotizniu koja veli, da se poslulimo Makijavelijevom formulacijom, da je' egotizam najja¢3 pokrcta· ljem. Ljubav prema drugima je vrlina, ljubav prcma seb1 JC greh. Stavi!e, ljubav prema drugima i ljubav prema sebi uza. jamno se isltlju¢uju. U teorijskom pogledu, ovde nailazimo na zabludu koja se od· nosi na prirodu ljubavi. Ljubav nije najpre •prouzrokovanac, nekakvim posebnim predmetom, vee je ona pr~taj~no Co_.ve_ko~o svojstvo koje izvestan •prcdmetc s~mo aktuahzuJe. ~Ja JC strasna ielja za razaranjem; ljubav JC strasno potvrc!livaDJe ka· kvog •predmetac; ona nije •afektc vee aktivno stremljenje i unu· tra!nja povezanost, ciji su clljevi sreea, razvitak i sloboda tog predmeta.• Ona je gotovost koja se, u na~elu,_ m?ze i~poljiti prerna svakoj osobi l svnkom predmetu, uk1JU¢UJUCI tu ~- nas sru;ne. lskljuciva ljubav je po sebi protivrecna. Svakako, ruJe slu¢nJ~O !to neko postaje •predmctc ~ilc ljubavi. ¢inioci koji uslov!Ja· vaju jcdan takav osobit izbor suvge su brojni i suvi~e sloze~ da bismo o njima ovdc raspravljali. Vazno je, _mellu!tm: da JC ljubav prema posebn:om »prcdmelu« samo aktuahzovanJe 1 usred· srellivanje pritajene ljubnvi prcma jednoj osobi; nij~ t~cno, kao sto bi sc idcjom o romantitnoj ljubavl htelo da prikazc,. da P?' stoji samo jedna osoba na svetu koju rovek moze da voli, da JC nalafenje te osobe velika prilika njegova iivota i ~a l~ub~v p_rema njoj jma za posledicu udaljaVliDje od svih drugih !Judi..LJubav koja se moze dofivcti samo prema jednoj osobi upravo time pokazuje da nije Jjubav ve6 sado-mazohlsti¢ka nakl~os_t. O~ovno potvrc!livanje koje sadrli Jjubav upravlja se ka volJeDOJ oso~1 k~ otelovljcnju su!tastveno ljudskih svojstava. Ljubav prema JcdnOJ osobi podrazumeva ljubav prema ooveku kao takvom. Ljubav prema oovclw kao takvom nije, kao ~to sc ~csto pretpostavlja, uop-
85
Jt.avanje do kojeg dolnzl •posle• ljubavl prema posebnoj osobi m uve~avanje iskustva sn posebnim •predmetom•; ona je njihova premisa, mnda se gcncti~ki javlja u dodiru s odredenim pojedincimn. Iz ovoga sledi da je, u na~lu, moje licno ja isto toliko predmet moje ljubavi koUko i druga osoba. Potvrdivanje mog vlastitog zivota, sreU, ratvitka, slobode potiee iz osnovne gotovosti na takvo potvrdivanje i sppsobnosti :za nj. Alco pojedinac poseduje tu gotovost, on jc poseduje i prema sebi; ako moze da •voli• samo druge, on uop!te ne mote da voli. Sebicnost nije istovet:na sa samoljubljem v~ sa njegovom sustom suprotno~u. Sebi~ost je neka vrsta pohlcpnosti. I kao svaka pohlepnost, ona sadrli nezasitost, zbog kojc nikad ne dolazl do stvamog :zadovoljenja. Pohlepa je jama bez dna u kojoj se covek iscrpljuje neprekidnim poku!avanjem da zadovolji potrebu, a nikad ne postiie zadovoljenje. Pa!Jjivo posmatranje pokazuje da je sebicna osobn, iako uvck brifno zaokupljena sobom. uvek ne:zadovoljn:a, uvek uznemircna, da je uvek pokr~e strah da nije dobila dovoljno, da je ne!to propustila, da je neUg liS.:na. Ona je ispunjena vclikom :zavi!~u prcma svakom leo bi mogao da ima vi!e od nje. Alco joS pailjivije posmatramo, narocito nesvesnu dinamiku, nalazimo da takva osoba u su!tini nije sebl naklonjena, da sebe uop!te ne voll. Lako je re!lti zagonetku· u toj prividnoj protivre~osti. Koren sebicnosti je u samom tom nedostatku naldonosti prema scbi. Osoba koja sebi nije naldonje· na, koja o ~ebi ncma povoljno mi!ljcnje neprestano se nalazl u stanju nespokojstva u poglcdu svog Jicnog ja. Ona ne uiiva onu unutra!nju .bezbednost koja mol!c cia nastane samo na osnovu lstinske naklonosti i potvrdlvanja. Ona mora da se brine za sebe, da llude lakoma, po~to u su!tini nije bczbedna ni zadovoljria. Isto va1.i za takozvanu narcisoidnu osobu, lcoja ne na· stoji toliko da sebl sve pribnvl kollko da se sebi divi. Mada spolja.izgleda. da su te dvc osobe veoma zaljubljene u sebe, one, u stvari, nisu sebi sldonc, a njihova narcisoidnost - kao i sebi· cnost - · jeste·prctcrana kompenzacija za osnovi nedostatak samo. ljublja. Frojd je lstakao da norcisoidna osoba odvra~ svoju !ju· bav od drugjh i upravlja je prcma samoj sebi. Mada je prvi .deo ovog tvrltenja tacan, drugi je pogre5an. Ta osoba ne voli ni sebe ·ni druge. Vratimo se soda pitanju koje nas jc navelo na ovu psiholo§ku analizu sebicnosti. Na!li smo se suo~ni s protivreeno§c!u da mo-
86
derni eovek veruje da ga molivi!e licni interes, a da je, medutim, njcgov zivot posve~en ciljcvima koji nisu njegovi, isto onako kao ~to je JCalvin ose~ao da eovck postoji jedino radi bo~je slave, a ne radi samoga sebe. Poku§ali smo da pokazcmo da jc kcren sebicnosti u nedostntku potvr
87
~~ jednog pojedlncn s drugim izgubio je obele~je neposrednos-
1• l eovc~nosti, a dobio obelcljc manipulaclje i instrumentalnosti, Zakoni tr!l§ta su pravUo u svim dru§tvenim i li~nim veza-
ma. Ocigledno jc da sc odnos izmedu konkurenata mora .zasnivati na medusobnoj ravnodu~nosli. . Ina~ bi svaki od iljih bio paralizovan pri ispunjavanju svojih ekonomskih zadataka - uza. jamne borbe i ncustezanja od stvamog uzajamnog ekonomskog unHtenja, ako jc ono nldno. Odnos izmedu poslodtvca i namdte.nika pro!et je istim duhom. ravn~u!nosti. R~ »posloda\•acc sadrl.i atavu pricu: poscdnilc kap1tala zapo!ljava drugo ljudsko- bi~e kao sto azapo§Ija· '!_a• neku md!nu: Obojica j~dan drugog koriste za postizanjc svoJih e~~nomsk1h mtcresa; DJihov odnos je takav da obojica predstaVIJaJU sredstva za ostvarivanje jednog cilja, obojica sl~ je. d~ drugome kao orude. To je odnos u koji dva ljudska bi~a stupaJU samo zbog te uzajamne korisnosti. Ista instrumentalnost je pravilo i u. ~osu izmcdu sopstvenika i kupca. Kupac je predmet. za marup~sanje, a ne: konkret11a .osoba cije ciljeve sopstvenik zadovoiJava u svom 1ntcresu. TaJ stav prema radu ima svojstvo instrumentalnosti; nasuprot srednjovekovnom zanatliji, moderni industrijski radnik nije prvenstveno zainteresovan za 000 stO proizvodi; on U SUstini proizvodi da bi OSl'lariO dobit iz ula_ganja ~apitala, a ono sto prolzvodi u bitnoj je zavisnosti od .trliSta, koJe obel!ava da cc ulaganje kapitala u izvesnu granu biti unosno. Ne samo ekonomski vee i li~i odnosi izmedu ]judi obc!e!eni su tom otudeno!Cu; umcsto obeldja odnosa izmedu Ijudskill bi~a, oni. dobijaju obclczjc. odnosfl izm~ttu stvari. Ali mo:lda je taJ duh ;nstrumcntalnosti 1 otu
88
§to je roba koja se ne mo~e prodati bezvrcdna, mada ~i ona roo· gla da ima upotrebnu vrcdnost. Tako su sa~opouzd:mJe, ~se~ nje Jienog jac samo znak onoga sto drug! IIDS!e o tOJ osob1 ..N'JC ona uvercna u svoju vrcdnost bcz obzira na popularnost 1 us· peh na tr!i§tu. Ako jc tra,.ena, ona je neko; ako nije popul.arna, ona prosto ne predstavlja ni!ta. Ta zavisnost samopo§tovaDJa od uspeha a!iCnostic jeste razlog iz koga je popularnost za moder· nog ~oveka tako neizmemo va!na. Od. nje zavisi .ne samo napredovanje u praklienom pogledu v~c! .1 od_rlavan!e samopo§to•-anja, odnosno propad:mje u OSeCanJa mfenornosti.4 Pokusali smo da pokaZemo da je nova sloboda koju je kapitalizam doneo pojedincu pojaeala dejstvo koje je religijska sloboda protestantizma vee! na njega vrlila. Pojedinac je ~~~o usa· .mljeniji izdvojeniji, postao je oru
izva.n:
89
. Te tinioce lcoji su podupira!i oslabljeno Htno ja moramo ra7. likovati. od onih tinilaca o kojima smo govorili na potetku ovo~ poglav!Ja: st.varne e.k'?n.'?m~ke i polititke slobode, povoljne prilik7 za ~OJ~~enu lniCIJabvu, sve veeeg ;raclonalnog prosveQvaDJa. Ov1 cmJoc• su odista ojaca!i IiCno ja, i doveli do razvoja ind' vi~~alnosti, n~~is~osti. i raciona!nosli. S druge strane, cinio:t l<:OJI su J?OZe tc!oje svojstvene evoluciji •sloliode od u slobodu za• 1.du upo~edo - Hi, jo~ bolje, kako se neprestano preoli· cu. Na ~ost, JC~~a takva a1_1aliza izlazi iz okvira ove knjig~ i moramo. Je odgoditJ za ne.ku dru,gtt publikaciju. U svom pozitivnom sn;usl~- kao_ s~a~a .1 dos!OJanstvo lienog ja- Jjudska sloboda btl~ JC pretezru cuulac u nekim razdobljima i u izvesnim dru~tve~ grupa';D~;. uop~te uzev, do toga je doS!o u Engleskoj, FrancuskoJ, AmenCI 1 Nemackoj kada je srednja klasa zadobila ekon?mske. i politi~e pobede nad predstavnicima starog poretka. U to] b~rb1 za .poz1hvnu slobodu srednja klasa mogla je da prlbegne ~no! stran~ protestantizma koja je nagla~avala Jjudsku autonOIDIJU 1 dosto]anstvo, a lcatolitka crkva udruilla se s onim grupa· ~a koje su morale da sc bore protiv osloboc:renja eoveka kako b1 satuvale svoje povlaslice. I u filozofskoj. misli modernog doba nalazimo da su ta dva vida ..SJobo?e Ostala lSprc~~etena Onako kao sto SU biJa U teolo§Jcim ~oktrmama ~cf~rmaCtJe. Tako su za Kanta i Hegela autonomija 1 ~loboda poJed~nc~ glavni postulati njihovili sistema, a oni ipak P~Imor~v_aJu POJedinca da sluzi u svrhe jednc svemo~ne ddave. F.ilozof1 1~ dob~ f~n·cuske revolucije, a u XIX veku Fojerbah, ~ks, S!i~er 1 N1ce ponovo su na nepomirljiv na~in izrazili ide· J~ da poJedma':' ne treba da sluzi ni u kakvu svrhu koja je tuc:ra DJCg~v?m vlasuto~. r~zvitku iii sre~i. Medutim, rcakcionarni fi· Iozof1 1stog vcka tzrJcJtO su .zahtevali podredivanjc pojedinca du· hovnom i svetovnom autoritetu. U drugoj polovini XIX i na poeetku X~ veka te.Znja ljudskoj slobodi, u njenom pozitivnom smi· slu, dosti.Ze vrhunac. U toj teZnji nije imala udela samo srednja 90
klasa ve~ je i radnicka klasa postala aktivan i slobodan ~inilac, borila se za vlastite ekonomske ciljevc i, u isti mah, za §ire ci· Jjcve ~ovecanstva. U monopolistickoj fazi .kapitalizma·, koja sc poslcdnjih decenija sve vi§e razvijala, izgleda da se izmenila odnosna vrednost obeju tdnji Ijudskoj slobodi. Vrednost su dobili oni tinioci koji te!e da oslabe pojedinatno ja, a relativno su je izgubili oni koji jataju pojedinca. Uve~o se osecanje nemoei i usamljenosti pojedinca, njegova »Sloboda• od svih trndicionalnih spona postaJa je izrazitija, suzile su se njegove mogucnosti za ostvarivanje vlastilih ekonomskih ciljeva. On oseea da ga ugro!avaju d!inovske snage i ta situacija po mnogo cemu podseca na onu iz XV i · XVI veka. Najvainiji cinilac u tom razvoju je sve veea moe monopolisti· ckog kapitala. Koncentracija kapitala (ne bogatstva) u izvesnim podrucjima na~eg ekonomskog sistema ogranicavala je moguc· nost uspeha pojedina~ne inicijative, hrabrosti i intcligcncije. U onim podru~jinla u kojima jc monopolisticki kapital odneo pobedu, uni§tena je ekonomska nezavisnost mnogih !judi. Za one koji se i dalje bore, narOCito za velik deo srednje klase, ta bor· ba dobija obeldje bitke protiv to!iko nadmoenog neprijate!ja da se pou.z danje u licnu inicijativu i hrabrost zamenjuje oseea· njem nemoci i beznadeznosti. Sacica !judi ima ogromnu, mada skrivenu moe nad citavim dru~tvom, i od njenih odluka zavisi sudbina velikog dela dru§tva. Inflacija u N~ma~koj 1923. i arne· ricki krall 1929. uve~ali su oseeanje ncsigurnosti i mnogima porn· §ill nadu u napredovanje vlastitim trudom, kao i tradicionalno verovanje u neogranitene mogucnosti uspeha . M<>Ze se lako desiti da sitni iii osrednji sopstvenik, koji je stvarno ugrozen neodoljivom moci vi~eg kapitala, i daljc zara· c:fuje i zadrzi svoju nezavisnost; ali pretnja koja mu visi nad glavom je njegovu nesigurnost i nemo~ napravila mnogo vecom no ~to je bilo uobicajeno. Boreei se protiv monopolistitkih konkurenata on se izla!e sukobu sa divovima, dole sc obi~no borio protiv sebi ravnih. Ali i psiholo~~ko stanjc tih nezavisnih sopstvenika, kojima je razvoj moderne -idustrije doneo nove ckonomske funkcije, razlikuje se od stanja starih nezavisnih sop· stvcnika. Jedna ilustracija te razlike ocituje se u onom tipu nezavisnih sopstvenika koji se ponekad navode kao primer razvit· ka novog oblika postojanja srednje klase: u tipu vlasnika benzinskih stanica. Mnogi od njih su ekonomski nezavisni. Oni po·
91
seduju svoj posao ba5 kao i rovek koji je posedovao bakalnicu iii krojac koji je sio odela. Ali kakva razlika izmedu stare i nove vrste nezavisnos~ S?pstvc:nikn! VJ~sniku bakalnice bilo je potrebno mnogo znanJa 1 vestinc. On JC .mogao da bira od kojih ce veletrg?vac~ d~ kupuje a mogao je da ih odabira prema ceni i kaJ.:voCi koJe _JC smatrao najpovoljnijim; morao je da poznaje ~trebe ~ogih kupaca, morao je da ih savetuje pri kupovini 1 morao JC da odlucuje da li da ~ dA na vercsiju ill ne. Uopste uzev, uJoga staromodnog sopstvenlka nije bila samo nezavisna. vee i uloga koja je iziskivala vestihu, individualizovanu uslugu znanje i aktivnost. Medutim, polozaj vlasnika 'benzinske stanic~ sa~vim i.e ~ci~i. Postoji samo jedna vrsta robe koju on prod~JC:. ulJe 1 beru:t_n. On je ograni<:en u svom pogadaoju s petroleJs~m ko~p~UJ]ama. On neprestano mehanicki ponavlja istu ~dnJU PUUJ~nJa benzinom i uljem. Za vestinu, inicijativu, pojedinacnu aktivnost tu ima manje mesta no sto je imao vlasnik starin~k~ bakalnice. ~aradu vlasnika benzinske stanice odreduju dva cwoc.~: cena koJ~ mo~a ?a plati za benzin i ulje i broj vozaca kOJl se zaustav1 ·kraJ nJegove benzinske stanice. Oba ta cinioca uglavnom su van njegova nadzora; on funkcionise samo kao posn;dnik i;zme.du veletrgovca i .kupca. U psiholoskom pogle· du mala JC razlika IZmCdU toga da li ga zaposJjava koncem iU je on »nezavisan• sopstvenik; on je samo zubac na toeku ogromne malfine za raspodelu·. Sto se tice nove srednjc klase, koju cine sluZbcnici, ciji· je broj PDI!lstao sa ekspanzijom krupnih poslovnih poduhvata OQ"!ed· dno ~e da se njihov poloiaj veoma razlikuje od polozaja si~og, nezaVISnog sopstvenika ·staroga tipa. Mada oni viSe nisu nezavisni u fot;m.a~?~ ~mi~l~, .m~glo ~~ se twdit.i da su stvarne prilike ~a TazVOJ. lDIOIJative l mtebgenCIJe 'kao osnove uspeha povoljne lSto onoliko koliko i prilike s.taromodnog krojaea ill vlasnika b~ce, ill Cak povoljnije od njih. U izvesnom smislu to je odista taeno, mada je neizvesno u kojoj meri. Ali je u psiholoskom pogledu stanje sluZbenika drukcije. Orr je deo ogromne eko.t;t<>mske ~ine, ~a Ve_
92
Na radnika su takode psiholoski delovale ogromnost i vi5a moe ve.Jikog preduzeea. U manjim preduzeeima iz starih dana radnik je )icno poznav~o ~voga gazdu i bio je ~obro upoznat s ci.tavi':ll preduzecem, koJe Je mogao da obuhvati pogledom, mada JC bto zapo~ljavan i otpu5tan prema zakonu triHta, on se nalazio u nekoj odrectenoj. vezi sa gazdom i poslom, sto mu je pruialo oseeanje da .poznaje tie .Jl3 kom stoji. Covekov polofuj je drukciji u fabrici koja upo§ljava hiljade radnika. Gazda je postao apstrak· tna figura, radnik ga nikad ne vida; •uprava« je anonimna mo¢ s ·kojom on posredno op§t.i i u odnosu prema kojoj je kao pojedinac beznaeajan. Preduzece ima tal!;ve razmere da on mo1e da sagleda san10 onllj mali d'eo preduzeea u kome obavlja svoj posao. Sindikat.i su unekoliko uravnoteiili tu situaciju. Oni nisu sa· mo popravi!i ekonomski poloiaj radnika, vee su i u psiholo§kom pogledu znaeajno delovali pomafuCi mu da oset.i svoju snagu i vainost u odnosu na divove s kojima op§ti. .Na Zalost, mnogi su. sindikati i .sami .izrasli u gorostasne organizacije u kojima ima malo mesta za inicijativu pojedinacnih clanova. Oni placaju cia· narinu i s vremena na vreme glasaju, ali su i tu mali zupci na tocku velik~ ma5ine. Krajnje je vamo da sindikati postanu organi koje aktivnom saradnjom podupiru svi clanovi, organi koji ee svoje Clanove tako organizovati da svaki od njih aktivno ueestvuje u zivotu organizacije i da oseea odgovomost za sve ~to se zbiva. Beznaeajnost pojedinca u nase doba odnosi se ne samo na t;~je govu ulogu sopstvenika, namestenika ill manuelnog radnika vee i na njegovu .u logu kupca. Posljednj.ih decenija u.loga kupca 'iz osnove je preinaeena. · Kupac koji je odlazio u maloprodajnu l'a· dnju ciji je vlasnik bio nezavisan sopstvenik bio je sigurao da ee mu vlasnik licno pokloniti pafuju: njegova pojedinacna kupovina bila je za vlasnika radnje vafua; on je bio priman kao zna. cajna osoba, o njegovim zeljama vodilo se raeuna; sami Cin ku· povanja davao mu je oseeanje vainosti i dostojanstva. Kako je razliQt odnos kupca prema velikoj robnoj kuCi! Na njega ostav• lja utisak ogromna zgrada, broj namdtenika, obilje izlozene ro· be; u odnosu na sve to on mora da se oseea mali i beznaeajan. Kao pojedinac, on za ·robnu kucu uopste nije va!aii. On je vaian kao •jedanc kupac; robna kuca ne zeli da ga izgubi jer bi to bio. znak da u njoj nesto ne valja, sto bi moglo znaciti da ce iz istog razloga izgubiti i druge kupce. On je vazan kao apstraktan kupac; kao konkretao ·kupac on je .krajnje beznaeajan. Niko se ne raduje njeg9vu dolasko, niko se naroBto ne zanima za njegove ielje. Cin kupovanja postao je sliean kupovanju maraka na posti.
93
To stanje jo~ vUe podvm~c mctodi modemc re.klame. Ono ~to je staromodni sopstvenlk govorio pri prodaji bilo je u s~tini raclonalno. On je poznavao svoju robu, poznavao je potrebe kupc:a. i na osnovu tog znanja poku!avao da tu robu proda. Svakako da ono !to je pri prodaji govorio nije bilo sasvim objektivno, te se on sluiio ubedivanjem !to je vise mogao; ipak. da bi delovao, to §to je govorio moralo je da bude prili~no racionalno i pametno. Ogroman deo modeme rd::lamc je drukaji; ona se ne obra61 razumu vee emociji; no i svaka druga hipnoidna sugestija, ona pokuJava da na svoje predmete uti~ emocionalno, a da ih zatim natera da se pot&e intelektualno. Takva se reklama sluti svakovrsnim sredstvima da na lrupea ostavi utisak: ~tim ponavljanjem istog obrasca; utlcajem llutoritativne slike, kao !to je slib gospotle iz visokog dru!tva iii poznatog boksera koji pu§e in-esnu vrstu clgareta; privlal!eei kupea i u isti mah slabea njego,·e kriutke sposobnosti seksipilom kllkve lepe devojke; za.. stra!ujua gil pretnjom •b. o.-a• iii •balitozec>; ill, opet, podsti~u6l gil da sanjnri o iznenadnoj promeni koju ee kupovanje neke ko!ulje iii snpuna izazvati u ~itavom toku njegova -tivota. Svi ti mctodi u su§tini su iracionalni; oni nemllju niknkve veze sa kakvorom robe, a poput kllkvog sredstva za uspavljivanje iii prave h.ipnoze ~c i ubijaju kriti~ke sposobnosti kupca. Ba! J..!ao i filmovi, oni mu sanjarskim svojstvima pru:l.aju izvesno zadovoljenje, ali u isto vremenc uve6lv~u njegovo ose6lnje &iadnostl i nemoci. U slvari, ti metodi otupljivanjll sposobnosti m kriticko mi~lje nje opasniji su za na§u dcmokratiju od mnogih otvorenih napada' na nju i nemoralnijl - u pogledu ljudskog integriteta - od skaredne knji!evnosti, ~ljc objavljivanje ka!njavamo. Pokret· potrosa61 poku!no je da povrati kup~vu kriti~ku sposobnost, dGstojanstvo i ose6lnje tnacaja, tc tako deluje u pravcu koji je slican pravcu delovanja sindikalnog pokreta. Mellutim, on dosad nije otisao dalje od skromnih ~taka. Za politicku sferu vall isto ono !to i za ckonomsku. U prvim danima demokratije pojedi.nnc je, zahvaljuju& razlil!itim uredbama, mogao konkretno i aktivno da ul!estvuje u glasanju .o izvesnoj odluci iii za izvesnog lcandidata lcoji treba da stupi u dr· ZaVliU slu!bu. Pltanja o kojima se odlu~ivalo bila su dobro poznata, lc3o i kandidati: l!in glasanja, ~sto obavljen na skupu atavog stanovni!tva grada, odlikovao se konkretno~61 koja je pGjedineu d:.vala stvarnu vaf:nost. Danas se glas~ suoeava sa goro-
94
tasnim parlijama, koje su ·mu isto toliko daleke i ul?c~!l.iive ~olilco i gorostasne industrijske organizacije. Sporna pltanJa _su zamr~ena, a od svakovrsnih metoda zamagljivanja _postala su J?S :zamde.n ija. Glasae testo mote da vida svoga kllnd1data u pre~IZ borno vreme, ali nlje verovatno da ~e se oni tako testo vJdall u doba radija, te glasal! gubi jedno od osnovnih sreds~va :za s~a ranje mi!ljenja o »S\'OID kandidatu•. U stvari, partljske m~e nude mu izbor izmec:lu dva iii tri kandi~ata; ali te kll~did~te ~Je .on• izabrao on o njima zna isto toliko malo koliko • oru o njemu, a njibov mec:lusobni odnos postao je isto toliko apstraktan koliko i veeina drugih odnosa. Sli~o dejstvu reklame na kupea, metodi politil!ke propagande tde da uve6lju ose6lnje bezna~jno.sti poj~din~ glasa~. Ponavljanje parola l isticanje ~initac;a koj• nemaJU .ll:'kakve veze sa l'itanjem o kojcm je ~ otupljuJU g!Asa~ve. ~~~~ke spo~b.nG sti. Jasno i racionalno obra6lnje njegovu m•~IJen~u pre JC IZil· zetak nego pravilo u politil!koj ~~P:I8;3~di - ~ .1 u demokra~ skim zemljama. Su~ni sa moc1 1 ve!J~mom partiJa, koJe se oC1· tuju u njihovoj propagandi, pojedinal!ni glasa~i ne mogu a da ne oscte svoju si~~nost i mlllu va!nost. Svc ovo ne znal!i da reklnma i poli~l!ka propag~n~a otvoreno istil!u bezna~jnost pojec:linca. Napro~v, one poJe~cu lask~ ju daju~i mu tobo!nju va!nost, obraat)U se tobo1 nJegovom Ja;i· ti~kom sudu, njegovom smislu za opa~nje. No ta. p~etvaranJa u su~tini su metod za otupljenje pojedmal!ne ~um~JC 1 pomaganje njegova samoobmanjivanja da odluka koJU . JC. d~neo 1ma obelezje individualnosti. Nije skoro nl potre~no. 1St1cat1 _cia propaganda 0 lcojoj sam govorio nije potpuno 17ac•ona!na. 1 ~ se propaganda razlil!itih partija, odnosno kandJdata razhku]e po te!ini racionalnih cinilaca. Drugi anioci doprinosili su sve veeoj nemoci po~7dinca. Ekonomskll i politil!ka pozornlca slolenija je i prostramJ~ no sto JC ikad bila· pojedinac je manje k:.dar da je obuhvati pogledom. Razmere 'pretnji sa kojima se on su.~ava tnkolle ~~~ porasl~. Struktura:lna nezaposlenost mnogih m•hona uvecala JC ose6lnJe nesigurnosti. Mada je drfavna pomoc nezaposlenim~ umno~om~ ublaiila posledice nezaposlenosti, ne samo ek?nom_ski_ neg_o ' ps•: holo~ki ostala je l!injenica da ogromoa ve:.ira kllkav jc posao posredl - svc !to b1 u livotu mo-
9S
gll da poklc i na &rou hi trebalo da su zahvaloi. Nczaposlenost je uve~ala i pretoju od starosti. Za. mnoge poslove trafi se samo
rolada, pa l!ak i neislrusna osoba, koja se jo§ mole pritagoditi; to znaa ona koja se joJ lako mole uobliati u maleni zubac na to~ku ml~Jine, potreban u 1001 posebnom ure
96
sen i da ~e eak, savladati silu. Me(!utim - znaeajan i tu!an deo ovog •s~nog zavrktka• - njegovo spasenje Jell uglavoom u njegovoj sposobnosti da pobegne i u nepred,·i4cnim slucajnostima koje onemogu~vaju cudovgte da ga uh.ati. Pololaj u kojem se pojedinae danas nalazi pred,·idcli su \'lzionarski mislioci v~ u XIX veku. Kjerkegor opisuje bespomocnog pojedinca kog razdiru i muee sumnje. koga ophrvava os~anje usaroljenosti i beznacajnosti. Nice u mislima Yidi nastupaju~i nihllizam koji ~e se ocitovati u nacizmu i slika •nadcovekac kao ncgaciju beznacajnog, izgubljenog pojedincn koga jc video u stvarnosti. Tcma o covckovoj nemoci veoma je prcclzno izrniena u delu Franca Kafkc. On u Zatnktt opisujc lovcka koji feU da dono s~ pnkriva svakodnevnim uobieajenim tokom ~ovekovih akllvnostt, pouzdanjom j odobravanjem koje on nalazi u svojlm privatnim ill dru!r,·enim odnosizoa, uspebom u poslu, razonodom, •provodima•, »poznanstvima• •izlasciroa•. Ali zvifdanjem u mraku ne stvara se svellost. Usaroljenost, strab i pometenost ostaju; to !judi ne mogu veeito da podnose. Oni ne mogu da i dalje nose breme •Slobode ode; moraju poku~ti da sasvim pobqnu od slo~~· ak~ ve~ ne mogu da napreduju od negativne stobode ka poutivnoJ. 91
U na~ vreme, glavni dru!tvcni putevl bekstva su ono pot~injava nje vo
liELUKE liZ GLAVU CETVRTU
t. Podrobna rasprava o tom problemu mole sc
na~i u pi§~evu radu i samoljublje« (•Selfishness. and Sclf·Lovcc, Psycl1iatry, Vol. 2, No. 4, novcmbar 1939); preur.eto u Man for llimself, Holt, Rinehart and Winston, New York 1947, pod prosircnim naslovom Selfislmess, Self·Lovc arut Self·lnteres; u ovom izdanju v. 3. svczak, Covjek UL sebe, IV. pogl. str. 113-130. 2. Saliven sc u svojim predavanjima priblii.io ovoj !ormulaciji. On tvrdi da sc era preadoleseenclje odlikuje u me'om tipu zadovoljenosti druge osobe (druga). Ljubav je, prema njemu, situacija u kojoj je zadoYoljenje voljenog upravo isto toliko znafujno i pouljno kao i za. dovoljcnje onoga koji voU. 3. Hegel i Marks polo~ili su temelje za razwnevanjc problema otu-
•Sebi~nost
c.1cnosti. Posebno sr. Marl.sov pojam o
radac, 98
»feti~izmu
robe• i •otuc3enju«
4. U neobjavljenom predavanju o ..Samooseeanju i ,prodaj i' li~tic Ernest Sahtel (Ernest Schachtel) dao je jasnu i otvorcnu analizu
samopoltovanja. •Halitoza• (halitosis) jestc neprijatan zadah iz usta Jr.no poslediea nekog organskog poremeeaja; •b. o.• je skrac!enica m Body odor - telesni vonj.- Prim. prev. 6, 2illjen Glin. (Julian Green), Personal Reco;d 1928-39 (Li~nl zapisJ, 1928-39), prevod z. Godc!roa (J. Godefr01), Harper and Brothers, Njujork, 1939.
s.
v
Mehanizmi bekstva
U naloj raspravi dospeli smo do dana!njeg doba, i sada bismo pre~ll nn raspravljanje o psihololkom znneaju fa!izma i zna¢enJu slo?.~dc u au toritarnim si~temima: kao 1 u naooj vlastitoj demokraliJI. Mctlulun, polto valJanost ~1tavog na!cg dokazivanja zavisi od valjanosti nalih psiholo§kih premisa, po1eljno je, iz&!eda, da prekincmo taj oplti lok misli I da jednu glavu posvetlmO podrobnijcm i konkretnijem,raspravljanju o onim psiholo§kim mehaniz.mima koje smo vet spomenuU i o kojima eemo kasnijc raspravljati. Te premise iziskuju da o njima podrobno raspravljamo, jer pOCivaju na pojmovima o nesvesnim snagama i. naeinama njihova izraf.avanja u racionalizacijama i karakter'!'m osobenostima, na pojmovima za koje bi mnogi ~~ rekh ako ne to da su im strani a ono bar da zaslufuju razradu. . U ovoj glavi_ n~erno se porivam na individunlnu psihologiju 1 nn ono Ito J~. b~o zapaieno preciznim proueavanjima pojedinaca psihoanaht1ekim postupkom. Mada psihoanaliza ne dostiie ~ugogodH.nji ideal. akadem~ke psihologije - to jest, pribliiavnnJe eksperu.ne.nt~lmm metoduna prirodnih nauka - ona je ipak polpuno empmJski metod, zasnovan nn briiljivom posmatranju neccnzurisanih misli, snova i fantazija pojed innca. U zamr!cnc racion~li~cijc . ~a. kojima se suoeavamo pri anali:ciranju jedno~. pOJe~mca ~ _Je~e kulture moie da pronikne jedino psiho!OgiJB lcoja konsh poJam o nesvesnim snagama. Mn·oltvo prividno nere§ljivih problema ~zava ~im odlueimo da odustanemo od mi§ljcnja da su motivi za koje !judi vemju da ih polcreCu nu• zno motivi koji ih stvarno pokretu na delanje, osetanje ; mi$ljenje. Mnogi ~e sc ~ilalac upitati da li se nalazi do kojih se dospelo posmatrnnjem pojedinaca mogu primeniti i na psihololko razumevanje grupa. Na§ odgovor na to pilnnje ncdvosmisleno je polvrdan. Svaka grupa sastoji se od pojedinaca i samo od po-
JOO
jedinaca, te, prema tome, psiholo§ki mehanizmi ~ije delovanje otkrivamo u grupi, mogu biti jedino mehanizmi koji deluju u pojedinaca. Pri prou~vanju individualne psihologije kao osnove zn razume•·anje socijalne psihologije mi t.inimo ndto §to bi se moglo usporediti sa prou~vanjem kahog predmeta pod mikroskopom. To nam omogufuje da otkrijemo same pojedinosti psiholo!kih mehanizama koji §iroko deluju u dru!tvcnom procesu. Ako se na!a analiza drustveno-psiholo!kih pojava ne znsniva na podrobnom prou~vanju ponabnja pojedinca, ona nije empirijska, te otud ni valjana. No ako se ~ak i slo!imo s tim da je prou~avanje ponasanja pojedinca toliko zna~jno, mogli bismo sc znpitali da li prouenvanjc pojedinaca Y.oji se obi~no ozna~avaju kno neuroti~ri moze iolc Jcorlstiti u razmatranju problema socijalne psihologije. Verujem da se i na to pitanje mora odgovorill potvrdno. Pojave koje posmatramo u neuroti~ne osobe naeelno se ne razlikuju od onih koje nalazimo u normalne osobe. One su u neuroli~ne osobe samo jaee izrakne, jasnije i njenoj svesti 6esto pristupatnije negoli §to su u normalne osobe, nesvesne ijednog problema koji iziskuje da bude proueen. Da bismo ovo razjasnili, ~ini nam se da ee biti korisno da ukratko pretresemo !ermine »neurotienn• i •normalanc ili »zdra\'c, Termin •nonnalanc ili »Zdravc mou se definisati na dva na~ina. Prvo, sa stanovi!ta funkcija jednog dru§tva, osoba se mole nazvati normalnom ili zdravom ako je kadra da ispunjava dru!tvenu ulogu koju treba da preuzme u tom dru!tvu. To, konkretnije, zna~i da bude kadra da u tom dru!tvu radi onako kako se od nje Irati, i da, sem toga, bude sposobna da u~cst vuje u reprodukciji dru§tva, to jest sposobna za osnivanje porodice. Drugo, sa slanovBta pojedinca, mi na zdravlje iii na normalnost gletlamo kao na stanje koje je najpovoljnije za njcgov razvilak i
sre~u.
Da struktura dalog drustva pru1a najpovoljniju mogu~nost za pojedinca, oba bi se gledisla podudarala. Metlulim, u Yecini dru!tava koja poz.najemo, uklju~ujuci lu i nase, to nije sluenj. Mada se ona razlikuju po tome do koje mere polpomaiu razvitak pojedinca, leinja za ravnomemim funkcionisanjem omela puni raz,·oj pojedinca. Zbog ovog moramo nulno po\'Uci ostru raz.liku izmedu ta dva pojma zdravlja. Jedan odret!uje drustvene potrebe, a drugi - vrednosti i norme koje se ti~u cilja pojedinaenog postojanja. ~reru
101
Na blost, ta se razlieitost cesto zanemarujc. Mnogi psihijatri do te mere uzirnaju strukturu svog drugtva kao pogodnu da, po njLma, svaka osoba koja se nijc dobro prilagodila dobija peeat manjc \Tednosti. S druge strane, pretpostavlja sc da dobro prilago
102
svetom moze spontano da se pove!e ljubavlju i radom, istinskim jzra1avanjem svojih emocionalnih, Culnih i intelektualnih sposob· nostl; na taj nacin, on more ponovo da sc sjcdini sa covekom, prirodom i samim sobom, ne odustaju6 pri tom od nezavisnosti i integriteta S\'og pojedinacnog ja. Drugi put koji se pred njim otvara jeste odstupanje, odustajanje od slobode i pokusaj da se usamljenost savlada odstranjivanjem jaza koji je nastao izmec:lu pojcdina~nog ja i sveta. Tim drugim putem pojedinac se nikad ncce ponovo sjediniti sa svetom onako kao !to jc bio vezan pre nego sto se iz.gubio Jcao •pojedinacc, jer sc ~injcnica o njego\'oj odvojenost.i ne mole preokrenuti; to je bekstvo iz jednc nesno~lji ve situaclje, koja bi, kad bi trajala, onemogucila ~ivljenje. Stoga je prinudnost obelezje tog p uta bekstva, kao i svakog bckstva it okolnosti u kojima coveka mole da obuzme pa· nika; njegovo obeleije je i eovekovo manje·visc potpuno odricanje od individualnosti i integriteta li~nog ja. Otud to resenje ne vodi sreci i pozitivnoj slobodi; ono se, u nacelu, moze naci u svim neuroticnim pojavama. Ono ublabva nepodno~lji vo nespokojstvo i izbegavanjem panike omogucuje fivljenje; pa ipalc, ono ne re!ava osnovni problem, a za nj se plaea fivotom, koji se ~sto sastoji samo od automatskih iii prinudnih aktivnosti. Neki od ovih mehanizama bekstva imaju relativno mali druS. t.·cni z.nneaj; oni su donekle uocljivi jedino u osoba s ozbiljrum mentalnim iii emocionalnim poremeeajima. U ovom poglavlju cemo raspravljati jedino o onim mehanizmima koji su znaeajni u kulturnom pogledu i cije razumcvanje predstavlja nu!nu pre· misu za psiholo!ku analizu dru§tvcnih pojava kojima cemo se baviti \1 sledecim poglavljima: fa~istickim sistemom, s jedne strane, i modernom demokratijom, s druge.' 1. AUTORITARIZAM Prvi mehanizam bekstva od slobode kojim' ~u se pozabaviti jeste covjekova teznja da odustane od nezavisnosti svog pojedinacnog ja i da ga sjcdini sa nekim ill neeim izvan scbe, kako bi o!lo steklo snagu .koja mu nedostaje; ill, drukeije receno, da traZl nove, •sekundarnc sponec kao zamenu za primarne, izgubljene. . . Jasniji obliel ovog mehanizma mogu se na6 u stremiJeDJU za potcinjenos~u i gospodarenjem, iii kako bismo radije rekli, u onakvim mazohistillim i sadistickim stremljenjima kakva se, u ra-
103
:zlicitoj meri, javljaju u normaJnlh i neuroticnih osoba. Prvo cemo ta stremljenja opisa ti, a onda poku!ati da pokafemo da i jedno i drugo prcdstavlja bekstvo iz nepodno!ljive usamljenosti. Najcd~i oblici u kojima se mazohisti~ka stremljcnja javljaju jesu oseronja infcriornosti, ncmoci. pojedinacne beznaeajnosti. Analiza osoba kojc su tim oseeanjima obuzete pokazuje da njih neka slla u njima samima nesvesno goni da se oseeaju inferiorni iii beznacajoi, mada se one svesno fale na to osecaoje i fele da ga se oslobode. Njihova osec!anja oisu samo shvataoja stvaroih nedostataka i slabosti (mada se obicno racionalizuju kao da su samo to); te osobe pokazuju temju da same sebe omalovak, da se naprave slabe i da ne ovladaju stvarima. Ti !judi sasvim redovno pokazuju da u zoatnoj mcri zavise od sila koje su izvan njih, od drugih !judi, iii ustanova iii prirode. Oni teie ne da se pot' 'rde, oe da ucioe ono §to iele, vee da se potcine stvarnim ill na\'odnim naredbama tih spolja§njih sila. Oni su eesto potpuno ne· sposoboi da dotive oseeanje •ja telim• iii •ja jesam•. Oni iivot u celini oseeaju kao ndto neodoljivo moeno cime ne mogu da ovladaju niti da upravljaju. Pored tih ~vekovih tefnji da se omalovati i potcini spolja§. njim silama, u ekstremnijim slueajevima - a takvih ima mnogo - nallazimo i na ~vekovu tefnju da sam sebe povredi i da sebi :zada bol. To strcmljenje mote uzeti razlicite oblike. Neki !judi sa uiivanjem oplmuju I kritikuju sebe onako kako ih, po svoj prilici, njihovi najvcei neprljateljl nc bl optu!ivali ni kritlkovali. Drugi, ljudi, kao !to su izvesni prlnudni neurolicari, tefe da sebe muce prioudnim obredima l mlslimn. U izvesnom tipu neuroticne JiOnosti nalazimo tc!nju za flzickim oboljcnjem i za svesnim lli ne· svesnim l§~ckivanjem oboljcnjn kao da jc o no dar bozji. Takvoj litnos ti se
104
Cesto se osec!a da su mazohisticlce tdnjc oeito patolo~ke ill iracionalne. One se jo~ ce!~c raeionalizuju. Mazohisticka zavisnost shvata se kao ljubav iii privdcnost, oseeanje inferiomosti kao prikladan izraz stvarnih nedostataka, :r patnja kao ne~to ~to treba iskljucivo pripisali oepromenljivim okolnostima. U istoj vrsti karaktera redovoo nalazimo, pored tih mazohistillkih tdnji, njihovu sultu suprotnost - naime, sadisticke tefnje. Njihova snaga se menja, one su manje-vi!e svesne, pa ipalc su uvek prisutne. Nallazimo na tri maoje-vi~e tesno prepletene vrste sadistickih tdnji. ]edna je tdnja da se drugi ucioe :zavisoima i da se nad njima stekne apsolutna i neogranieena vlast, te da se od ojih tako naeini puko oru(le, •glina u grnearevim rukama•. Druga tdnja sastoji se u impulsu da se drugima ne samo gospodari na ovaj apsolutni na~in vee i da se eksploati!u, koriste, da se od njih krade, da se raspore I, tako re~i. potpuno iscede. Ta se ielja mote odnositi na materijalna i na nematerijalna svojslva - oa primer emocionalna iii intelektualna svojstva koja jedna osoba poseduje. Trcea vrsta sadistickih tdnji je !elja da se izaziva patnja drugih ili da se posmntra kako oni pate. Ta patnja moie biti fizi~ka, ali je Ce§Ce meotalna. Njen cilj je da se drugi aktivno povre(luju, da se ponifavaju i zbunjuju iii da se posmatraju u situacijama koje ih zbunjuju i ponifavaju. Sadisticke temje su, iz oeiglednih razloga, obitno racionalizovanije i maoje svesne od ma7.ohistiCkih stremljenja, koja su po dru~tvo manje opasna. Cesto su one sasvim prikrivene reakcijskim formacijama preterane dobrote prcma drugima i preterane zabrinutosti za njh. Neke od nnj ~c~~ih raeionalizacija jesu slede~e: •Ja tobom gospodarim znto ~to znnm §ta je zn tebe najboJjc, a u tvom je interesu da me slcdi§ bcz protivljenj a«; iii, •Ja sam toliko divan i jcdinstvcn da s pravom oeekujem da drugi lju· di od mene zavise.« Druga rneionalizacija koja ecsto prikriva eks· ploatatorske teinj c, jeste ova: •Za tcbc sam toliko u~inio da sad imam pravo da od tebc uzmcm ono !to ~elim•. Agresivnija vrsta sadistickih impulsa naj~d6e se racionalizuje u dva oblika: »Mene su drugi povredili i moja ~clja da ih povredim nije ni!ta drugo do odmazda•; iii, •Udaraju~i prvi, §titim sebe i svoje prijateJje od povrede•. Jedao 1\i.ollac u odnosu sadiste prema predmctu sadizma cesto se zaoemaruje, otud zaslufuje da ga ovde naroeito istaknemo: :za. visnost sadistc od predmeta sadizma.
105
Dok je zavisnost mazohista ooigledna, ml otekujemo da se sadist nalaz.i upravo u suprotnom polo2aju: on izgleda tako sna2an i obestan, a predmet njegova sadizma toli.ko slab i pokoran da je te!ko zamisliti da ta snama osoba zavisi od one kojom gospodari. Pa ipak, pafljiva analiza pokazuje da je to ta~no: Sadistu je potrebna osoba kojom gospodari, veomn mu je potrebna jer je koren njegova os~ja vlastite snage u tome !to je ne~iji g(). 5podar. Ta zavisnost moze biti potpuno nesvesna. Talco, na primer, neko more sa svojom suprugom da 'postupa vrlo sadisticki i da joj ponavlja l
106
S\'e - izuzev jednog: prava da budu slobodni i nezavisni. Ovaj sticaj prilika eesto se moie na~i narocito u odnosu roditelja i dece. Tu sc stav gospodarenja - i vlasniltva - ceslo prikriva onim !to izgleda l ko ose~nje prema njcmu. Dete se stavlja u zlatan ka\'ez i more da dobije sve pod uslovom da ne poreli da iz njcga izide. Cesto je posledica ovoga to da se dele, kada odrnste, duboko pla!i Jjubavi, posto za njega •ljubavc podrazumeva da sc njegovo vlastito traganje za slobodom koo i sputava. Mnogim posmatracima cinilo se da je sadizam manje zagonetarx od mazobizma. :telja da se drugi povrede Hi dn se njima gospodari izglcda kao nesto sasvim prirodno, mada nc kao ne§to nuino •dobro•. Hobs je pretpostavio da postojanjc »vecite i nemir· nc iudnjc za §to vccom moci, zudnjc koja sc gasi tck smrcu• prcdstavlja •opltu sklo.nost covecanstva•.' Po njemu, relja za moci nema nikakvo mracno svojstvo, vet prcdstavlja savr!cno racionalnu posledicu eovekove zelje za uzivanjem i bczbcdno§cu. Od Hobsa do Hitlcra koji ielju za vla§Cu objasnjava kao Jogiean ishod bioloski uslovljcnc borbe za opstanak najsposobnijih, iudnja za moci tumacila se kao deo ljudske prirode koji ne zaslufuje da bude obja~njen icim drugim do samim sobom. Medutim, cini nam se da zagonetku predstavljaju mazohisticka sremljcnja, teznje koje eovek upravlja protiv svog lienog ja. Kako da se razumc ~injenica !to !judi rele .ne samo da se scbe omalovm i ucine nemocnima, da scbe povrede, v~ u tom i u1ivaju? Ne protivrel!i li pojnva mazoh.izma cilavoj nasoj predstavi o ljudskoj psih.i kao o ne~emu sto jc usmereno na u1ivanje i ~nmoodr2avanjc? Kako se mo!e objasniti to !to neke !jude privlaee bol I patnja i ~to oni ho~e da se njima izloze, dok svi mi, izglcdn nc prczamo ni od l'.egn da bismo ih izbegli? Mcllutlm, jcdna pojava dokazuje da patnja i slabost mogu biti cilj ljudskcig st.remljenja: mazohisticka perverzija. Tu nalazimo l'.ovekovu sasvim svcsnu zelju da na ovaj Hi onaj na~in pati, i njegovo uzivanje u patnji. U mazoh.isti~koj pervcrziji jedna osoba oseca seksualno uzbudenje pri dozivljavanju bola koji joj zadaje druga osoba. Ali to nije jedini oblik mazohisticke perverzije. Cesto sc ne tr3Ze stvama patnja i bol vecl uzbudenje i zadovoljavanje izaz,·ani stanjem fizicke vezanosti, bespomoenosti i slabosti. ee. sto se u mazohistickoj perverziji uti samo to da eovek postane •moralnoc slab na taj na~in sto se s njim postupa ill govori kao s malim detetom, iii na taj sto na razne nal'.inc biva grllen ill
107
T poni.Zavan. U sadisti~koj perverziji nalazimo da zadovoljenje po. ti~ iz odgovaraju~ih smicalica to jest, iz toga !to se druge osobe fizitki povre
108
seksualna pojava, dok je scksualni cinilac u njemu samo poslcdica spajanja nagona za sm~u sa scksualnim instinktom. Frojd je dugo poklanjao malo pafnje pajavi ncseksualne agresi· je. Alfred Adler Jc;, me
109
fanje ~sto nij~ sves~o: ono se eesto prikriva kompenzativnim. osefa~Juna uzv•senosti 1 savrlenst..-a. Medutim, samo ako .:~eko dovoJjnO dubo~o prodre u nesvesnu dinamiku takve osobe, on te na "'· osefanJa ~vakako nai_ci. Pojedinac naJazi da je •sJobodanc u negatwnom SmJSiu - to Jest da je sam sa svojim Ji~nim ja i su<Xen s ot~de~ nepri~ateljskim S\'etom. U ovoj situaciji, da navedemo rtt1t op1s DostOJevskog iz Bra~e Karamazovih on viSe •nema mul!nije brige nego da nade onoga kome bi !to'pre mogao predatl taj dar slobode, s kojim se to nesretno lice rada•.' Zastra!eni pojedinac tra!i da svoje li~no ja vefe za neko<> iii ne~to; on ~i§c ne more da podnese da bude svoje pojedin;~no ja, te mahmto poku~ava da ga se oslobodi l da, uklanjanjem tog bremcna - Jienog ja - ponovo stekne bczbednost. Mazohizam je jedan put ka tom cilju . Rnzli~ni oblicl koje uz!. maJu ,mazohls~il!ka str~'?'ljenja imaju jedan cilj: oslobodili se poJedmacnog JD, rzgubrtt se; dmgim recima, otarasiti se bremena slobode. Ova meta je ocigledoa u onlm mazohistil!kim stremljenjlma u kojima .!X'iedin~c te!i da se potl!ini osobi iii moci koju o~efa kao neodolJlVO snaznu. (Uzgred budi rel!cno, uverenje u vtfu snagu druge osobe uvek treba razumeli relativno. Ono se more zasnivati iii na stvarnoj snazi druge osobe ill na ubedenju u .~tp~u beznal!ajn?st. ~ nemoe svoje li~nosti. U ovom slueaju, ~f .•li .hst mogu popruruti pretete crte.) U drugim oblicima mazohlstll!kih strcmljenja osnovoi cilj je isli. U mazohisti~kom osetanju sicuJnosti naiJazimo na telnju koja slu!i uveeavanju prvobitnog osecanja beznacajnosti. Kako da ovo razumemo? Mozem~ li, pretpos!aviti da co_vek poku!ava da Jeci svoj strah uveeavaJuct ga? Od1sta, mazoh1st upravo to ~ini. Dok god se borim iz~edu 1eJ~c da budem nezavisan i jak l osccanja beznacajnosti 1h ncmoc•, upleten sam u muean sukob. Ako inl pode za rukom da svojc pojcdinacno ja svedem na ni~ta, ako budem u stanju da savladam svesnost da sam kao pojedinac odvojen, mo!da cu se tog sulcoba spasti. Oseeanje krajnje sicu!nosti i bespomotnosti j~ jedan put ka tom cilju; ophrvanost bolom i agonijom je dru· gt; savladanost posJedicama intoksikacije treti. Fantazija 0 samoubistvu je poslednja nada, ako se svim druglm srcdstvima nije posliglo olak!anje bremena usamJjerrosti. . Pod izvesnim usJovima, ova mazohlsticka stremJjenja su rcJa· llvno uspelna. Ako pojedinac nade kulturnc obrasce koji zadovoljavaju ta mazohisti~ka .stremJjeoja (poput potcinjavanja •vodu• u fa§istil!koj ideologiji), on stiee neku bezbednost smatraju~i da 110
je sjedinjen sa milionima drugih koji poseduju lsta os~ja. Pa ipalc, Cak i u tim sJul!ajevima, to mazohisticko •re!enjec ne pred· stavJja nimalo boJje re5enje od new:otieaih ispoljavanja: pojedinac uspeva da odstrani. vidnu patnju, ali ne i da otkloni sukob i potajou oesrec!u koji sn u ojenoj osnovi. Kad IIUIZOhistil!ko stremJjenje ne oade kulturnl obrazac ill kad ono kvanUtativno prema!i prosecou kolienu mazohizma u dru!tvenoj grupi kojoj pojedioac pripada, mazohlsti~ko re!enje C!ak oi reJativno ne rehva ni!ta. Ooo potiee iz jednog nepodno!Jjivog stanja, teZi da ga savlada i ostavlja pojedinca obuzetog novorn patnjom. Kada bi ljudsko pona!anje, uvek bilo racionalno i syrsishodno, mazohizam b1 bio isto tako ocobjasnjiv )(ao i ncuro:.i~oa ispoljavanja uop§te. Med'utin;t, proucavanje emocionalnih i rnent:Unih poremeca.la naucilo nas ' j6 da ljudsko pona!a.l)je mogu motivisati strem· 1jenja prouzrokovana nespokojstvom iii )lekim drugim nepodoo~ ljivim du!evnim stanjem, da ta stremljenja te!c da savladaju to emocionaloo stanje, a da ipak jedino prikrivaju njegova najvidJjivija ispoJjavanja, ill . Qk ni to. Neurotici!JI ispoljavanja nalikuju na iraclonalno pona!anje u panicl. Tako oovek koji 6e nade u zgradi zahvatenoj poZarom stoji Jcraj prozora svoje sobe i doziva upomot, potpuno zaboravJjajnci da ga niko ne more euti i da jo§ mote da utekne stepeni!tem, koje te takodc bill u plameou kroz nekoliko minuta. On vice zato !to fell da budc spascn, i to pona!:lnje za trenutak izgleda kao korak prema spasenju - pa ipak ce se ono :zamiti potpunom katastrofom. Na isti nacin su ma· zohlstil!ka stremJjenja pro\lZl'OkOvana oovekovom !eljom da se otarasi svog pojedinacnog ja - sa svim njegovim ncdostacima, sukobima, opasnostima, sumnjama i nepodno!Jjivom usamljeno~ cu- 111i ona jcdino uspevaju da otkJooe najprimetniji bol ill cak dovodc do vcc!c patnjc. IracionaJnost mazohlzma, kao i svih drugih ncuroU~nih ispoljavanja, sastojl sc u krajojoj beskorisnosti sredstava usvojenih za re~avanje jednog neodr!ivog cmocional· nog stanja. Ova razmatranja upuC..Jju na va:tnu razlilru izmedu neuroti~ne i racionalne aktivnostL U ovoj drugoj, rezultat jedne aktivnosti odgovara njenoj motivaciji - eovek deJa da bi postipo izvestan rezultat.. U neuroti~nim stremJjenjima eovek deJa zahvaljujuCi. prinudi, koja u su!tini ima negativno obeJe:tje: izbegavanjc oepodno!ljivog stanja. Ta stremJjenja teie samo fiktiVD91il re5enju. U stvari, rezultat protivreCi onome !to eovek Zeli da postigne; prinuda da se otarasi nepodnonjivog osefanja bila jc tolika sn.aZna
111
da on nije bio kadar dn !1nbcrc pravnc radnje koji bi mogao da predstavljn rdcnje u svnkom drugom sem u fiktivnom smislu. S obzirom na mazohizam, to u su§tini znn~i da pojedinca pokre~e ncpodno!Ijivo osec!anjc usamljenosti i bezn:lcajnosti. On tada poku!ava da savlada to osec!anje oslobadajuc!i se svog licnog ja (kao psiholo!kog a nc fi:tlolo!kog entiteta); na~io na koji on to posti!c jcste samoomalovafavanje, patnja, krajnje samoponi!tavanje. Ali on ne !eli bol .i patnju; on bolom i patnjom plata cilj kome prin:·:!no tefi. Cena je visoka. On mora da plata sve viSe i vi!e, i, poput meksillkog kmcta, samo pada u veee dugove, a ni· lead ne dobija ono za!ta je platio: unutralnji mir i spokojstvo. 0 mazohistiaoj perver:tlji govorio sam zato !to ona nesumnji· vo dokazujc da patnja mo!e da bude ndto cemu se tefi. Medu· tim, u mazohistickoj perver:tlji patnja je isto tako nestvaran cilj kao i u moralnom mazohizmu; u oba slu~ja On:l je sredstvo za ostvarivanjc jcdnog cilja: zaborava li~nog ja. Razlika izmedu perver:tlje i mazohisti~kih karakternih osobenosli su!tinski se sastoji u sledec!em: u perveniji covekova tclnja da se otarasi svog licnog ja izrafava se porn~ tela i spaja sa seksualnim osec!anji· roa. Dok u moralnom mazohizmu mazohisti~ke tefnje ovladavaju citavom llcno!c!u i upravljcne su uni!tavanju svih meta kojima ego svesoo teti, u pcrvcrziji su mazohisti~ ka strcmljenja manje·vise ograniceoa na oblast fizickog; !tavi!e, spajajuc!i se sa sek· som, ona ucestvuju u popu!tanju napetosti koja sc javlja u sfcri scksualnoga, te se, na ncki nacin, neposredno razrc!uju. Ukidanje pojedina~nog ja i poku!aj da se time savlada nepod· nosljivo osec!anje nemoc!i samo su jcdna strana mazohistickih stremljenja. Druga njihova slrann jestc l!ovekov poku~aj da p<>stanc dco kakve vete i mo~nije cclinc izvan njega, da u njoj j§. ccznc i ucestvuje. Ta moe! mo~c da budc kakva osoba, ustanova, bog, nacija, saves! iii neka psllti~ prinuda. Postajuc!i deo moc!i koju osec!a kao ne~to nepokolcbljivo sna~no, ve~no i ~arobno, eo· vek uccs tvuje u njenoj snazi i slavi. On se odri~e svog licnog ja i odustaje od snage i ponosa koji su s njima u vezi, on kao pojedinac gubi svoj integtitet i odriee se svoje slobode; ali ueestvujuc!i u moci u kojoj se lzgubio, on stiee novu bezbednosti i nov ponos. On slice i za!titu od muka koje mu je zadavala sumnja. Bilo da je njegov gospodar autoritct izvan njega, bilo da je on gospodara internallzovao kao savest iii psihicku prinudu, mazohist je po!teden dono!enja odluka, po!teden kona~ne odgovorn<>sti za 6Udbinu svog licnog ja, a time je po!teden i nedoumice o 112
tome kakvu odluku da donese. On je takode po!teden i ncdoumi· ce o tome !ta njegov tivot znal!i iii o tome ko je •one. Na ta pita· nja odgovara njegov odnos prema moc!i s kojom se zdruiuje. Znacenje njegova tivota i identitet njegova li~og ja odreje potiee jz potpunog gospodarenja drugom osobom (ill drugim iivim predmetima) jeste sama su!tina sadisti<'!kog nagona! Ta tclnja da ~ovek postane apsolutnt gospodar druge osobe suprotna je, izgleda, mazohistieli:oj tetnji, a zagonetno je !to su te dve temje tako tes.no p.repletene. Bez sumnje, !elja za zavisno~tu. m patnjom je, s ob:tlrom na svoje prakticne p
113
i slabost svog Jicnog ja. PredlaZem da cilj koji je u osnovi i sadizma i mazohizma. nazovemo simbioz<»n. Simbioza, u ovom psiholo~kom smislu, oma~va takvo sjedinjavanjc jednog pojedinca sa drugim (iii bilo kojom drugom moci i.zvan njegova lienog ja) zbog koga svaki od njih gubi integritet svog lienog ja 1 potpuno zavisi od drugog. Sadistu je njegov predmet potreban upravo isto onoliko lava se posredno. Kasnije cu poku~ati da pokazem da je ru~ila~tvo poslcdica sprcl!avanja culne, emocionalnc i int~lcktualnc ekspanzivnosti pojedinca; stoga treba o~kivali da je ono ishod onih istih uslova koji doprinose sim· biotickoj potrcbi. Zelim ovde da naglasim da sacllzam nije. isto.vclall sa ru~ila~tvom, mada je u velikoj meri s njim pome~an. RuWac ieli da uni~ti prcdmet - to jest da svdi s njim i da ga se · otarasi. Sadist :leli da gospodari svojim predmetom te stoga oseea gubitak ako mu predmet ueezne. .I sadizam, u znacenju koje smo upotrebljavali, moZe. da bude relativno neru~ilalli i pomellan s prijateljskim stavom prcma predmetu. Ova vrsta •blagonaklonogc sadizma klasi~no je izra· iena u Balzakoyim lr.gubljenim ilutijama, i taj opis tako4e pre114
nos! posebno svojstvo onoga sto podrazumevamo pod potrebom za simbiozom. Na tom rnestu Balzak opisuje odnos izme4u mladog Lisijcna i zatvorenika iz Banjoa, koji se izdaje za opata. Ubrzo poSto se upoznao s mladieem, koji je upravo poku~ao da izvr~i samoubistvo, opat veli: ... taj mladic ... nema viSe nirega zajedniCkoc sa pesnikom koji je maloeas umro. Ja sam vas izvadio iz vode, ja sam vam vratio i!ivot i vi pripadate meni kao ~to stvorcnje pripada tvoreu, kao ~to, u bajkama, ifrijet pripada boi!anstvu •.. kao ito telo pripada dusi! A ja cu vas snainom rukom poddavatl na pulu ka moei, a uz to vam
obe~avnm
Zivot ispunjen ui.ivanjima, pOC.astima, neprekidnim
veseljem . . . Novaca vam nikad nece nedostati... Vi · eete blistati, pokazivati se, dok ja povijen u blatu budem postavljao temelje, zidao sjajnu ·zgradu vakg bogatstva. Ja vollm vlast radi vlastil U1ivacu uvek u vakm uzivanju, koje je meni uskrnceno. Jednom re¢1, pretvori
115
.. U. ovo~ trenutlru, pred mnogim a~oc.iD?a iskrsnuoo pitanje: ruJe U sac!Wun, kao !to smo sa ovde opJSall, 1stovetan sa fudnjom za moci? Odgovor na ovo pitanjc glasi da je ulja za m.Xi najzna. tajnlji izraz sadizma - mada razorniji obllei sadizma, u kojima se stremi povre.:livanju i mu&:nju druge osobe, nisu istovetni sa feljom za mo6i. Ovaj problem dobio je danas jo! vea znataj. Od Hobsa naovamo oovek jc u mOC! gledao osnovni motiv ljudskog pona!anja; naredna stoleaa, mcl1utim, davala su svc veCi znaeaj zakon.Uim i moralnlm Qnioeima .koji su tetili da obuzdaju moC. S nastata;on;' fa!izma pc;>~epa za mod i ubcl1enje u njenu ispravnost dosngl• su DO>"C VlSlDC. Pobedc kojc zadobija moc ostavljaju upetatljiv utisak na mllionc !judi i oni je uzimaju kao znak s~~e. Dakako: miX Dlld .narodom jc izraz v~ snage u cisto ma~Jalflom sn:uslu.. Ako JB poscdujcm miX da drugu osobu ubiJem, Ja sam od DJC •jaac. All u psiholo!kom smislu pohl~pa 44 mDti ne poti~~ od .snJZt~ ve~ od slllbt>Sti. Ona jc izraz nesposobnosti pojcdinatnog ja da ostane samo i da fivi Ona je otajan polru!aj da sc stekne sclrundama snap, zato !to istinska snaga nedostaje. J«:c •m.Xc ima dvojako znn<'!enje. Ona oznatava posedovanje mOC! nad nekim, sposobnost da se njime gospodari; a oznatava i posedovanje m.Xi da se ndto ucini, da se bude sposoban za neno, da se bude potenran. Dru110 znaeenje ncma nieeg zajednickog s gospodarenjem; ono izra!ava vlast u smislu sposobnosti. Ako govorimo o nem.Xl, mislimo na to znacenje; ne pomi!ljamo na osobu koja nijc kndra da gospodari. drugima, vet na osobu koja nije kndra da uQni !to fell. Tako mo¢ mofe da oznatava jednu od dvcju stvari - gospodarenje ill potenciju. Ne samo da ova dva svojstva nisu istovetna ve¢ sc i meausobno iskljucuju. Posle~ea impotenclje, ako izraz upotrebimo van seksualne sfere, u vez1 sa svim sferama ljudsklh mogu¢nosti, jeste sadlsticko stre· mljenjc za gospodnrenjem; ukollko je pojedinac potcntan - to jest kadar da svoje mogu¢nosti ostvari na osnovu slobode i in· tegriteta lienog ja, njemu nijc potrebno da gospodari drugima i on ne fudi za mo¢1. Mo¢, u smislu gospodarenja, je perverzija • potentnosti, upravo kao !to je seksualnl sac!Wun perverzija seksualne ljubavl. Sadisticke i mazohlsUcke osoblne mogu se, verovatoo, na¢1 u svakoga. Na jednom kraju naJaze se pojedlnci Ciju lienost te osoblne potpuno proiimaju, a na drugom oni kojima te sado-mazohis· til!ke osobine nisu svojstvene. 0 sado-mahozistiCkom kara.kteru 116
moiemo govoriti samo kada ra$pravljamo o prvima. Termin •karakter upotrebljava $C ovde u dinamitnom smislu, u kome je Frojd govorio o karal:teru. U tom se smislu taj termin ne odnosi na ukupan zbir obrazaca pona!anja svojstvenih jedooj osobi vet na glavne nagone kojl motivllu pona!anje. Po!to je Frojd pretpostavio da su osnovne snage lcoje motivi!u pona!anje jedne osobe scksualne, on je dospeo do pojmova kao !to au -oralnl•, •anal· ni• ill •genltalni• karakteri. Ako oovek ne prihvati ovu pretpostavku, primoran je da izmisli drukCije karakterne tipove. All taj dlnami~ni pojam ostaje lsti. Covelt ne mora biti svestan pokretaCkih snap koje vladaju Djegovim b.raltterom. Covckom mogu potpuno da ovladaju sadistie.ta stremljenja a da on svesno veruje da sa moUvl.le samo ose¢anje dumosti. On tak mofda ne¢e izvriiti nijedan otvoreni sadistiW an, nego ¢e svoje sadistitke nagone potisnuti dovoljno duboko da bi se prikazao kao osoba koja nije sadist. Pa ipak svalca pailjiva analiza njegova pona!anja, njegovih Iantazija, snova i gestova pokazala bi da sadistilli hnpuJsl de!uju u dubljim slojevima njegove lienosti. Mada se hrakter osoba u ltojih sacJo.mazohistilli nagoni preovlaltuju moie opi$ati kao aacJo.mazohistiW, takve osobe nlsu nuino murotulne. Da U je po.sebDll vrsta karakterne strulrture •neUil()ticna• ill •normalnn• - to u vellkoj meri zavlsi od posebnih za. dataka koje 1judi moraju da lspune u svojoj dnl!tvenoj situaciji i od toga bkvl obrasei osewja i pona!anja postoje u njihovoj Jrulturl. U stvari, za veliki deo nife srednje klase u N=aCkoj i u drugim evropskim zemljama tipiean je sado-mazohlsticki ka· rakter, l, tao §to ¢e se kasnije pokuatl, upravo za tu vrstu ka· nkterne strukture naclstl~ka ldeologlja je imala najve¢u draf. Po§to je •termin sado-mazohlstl6ki• udrufon s idejama o perverziji I neurozl, vUe vo!lm da o sado·mazohlstl~kom karakteru govorim kao o •autoritamom karakteruc, naro<'!ito knd u pitanju nije nouroLiena, ve~ normaJna osoba. Ovu terminologiju opravdava to !to se sado-.mnohlsUCka osoba uvelt odlilruje svojim stavom prema autoritetu. Ona oboiava autoritet i teii da mu se potl!ini, ali u isto vreme fell i sama da bude autoritet i da joj se drug! pottlnjavaju. Ovaj termin je odabran joJ iz jednog razloga. Fa!isticki sistem naziva sebe autoritarnim zbog glavne uloge autoriteta u ojegovoj dru!tvenoj I politictoj sl!Ukturi. Terminom •autoritami karakter• nagove!tavamo da takav karakter predstavlja strukturu llenosLi koja je ljudska osnova fa!izma. 117
Pre nego §to nastavimo raspravu o autoritarnom karakteru, potrebno je da dooekle razjasnimo termin •autoritet•. Autoritet nije svojstvo koje jedna osoba •poseduje• u smislu u k<>me ona poseduje SI'Ojinu iii fiziCka svojstva. Autoritet upucuje na meduli~ni odnos u kome jedna osoba smatra drugu za nadmoenu. AU ona vrsta odnosa superiornost-inferiomost koja se moze nazvati racion:llnim autoritctom, bitno se razlikujc od one Jcoju bismo mogli opisati kao inhibitivni autoritet. Jedan primer pokazace na sta mislimo. Kao i odnos izmedu u~ite
prccenjlvanja i obofavanja autoriteta. U racionalnom autoritetu ti elemeoti ce te!iti da se umanje u upravnoj sr:wneri sa stupnjem na kome osoba podvrgnuta autoritetu postaje snafoija, te tako i slicnija autoritetu. Razlika izmellu "lCiooalnog i inhibitivnog autoriteta samo jc relativna. Cak i u odnosu izmedu roba i gospodara ima elemenata koji su za roba korisoi. On dobija najnuiniju hranu i za§titu koje mu bar omogutuju da radi za Svog gospodara. Medutim, interesi ucitelja i ucenika nisu nirnalo opreeni jedlno u idealnom odnosu iz.tncllu njih. Itrnedu ta dva krajnja slueaja nalazc se mnogi stupnjevi, kao Ato je odnos fabrlckog radnika prcma gazdi, seljakova sina I)rema ocu ili domacice prcmn rnufu. Pa ipak, rna· dn se u stvamosti dva tipa autoriteta mc§nju, oni su sustinski rnzliciti, tc analiza konkretne autoritetsko sltuacije uvek mora da odredi spcciGcnu 1ezinu svake vrste autorJtctn. Autoritct ne mora da bude osoba iii ustanova koja ka~c: ovo morale u~lniti, m. ovo vam se ne dopwta. Dok se ta vrsta autoriteta moie nazvati spoljasnjim autoritetom, nutorHet sc moze pojaviti i kao unutra~nji, pod imenom dutnostl, savestl ill super· -ega. U stvari, razvitak modernog mi§ljenja od protestantiztna do Kantove filozofije moze se opisati kao zamenjiVl\Dje spolj:LSnjeg autoriteta iotemalizovanim autoritetom. Politicke pobcde koje je srednja klasa izvojevala u svom usponu pomogle su da spoljaJoji autoritet izgubi svoj ug)ed i da eovekova sa~·est pre· u~me mesto koje je spoljasnji autoritet nekad zauzimao. 0\'a pro· mena je mnogima izgledala ka pobeda slobode. Pot~injavnnje spo· lja~njim naredbama (bar §to se duha tice) ~nllo se nedostojnirn slobodnog eol'cka; ali savladivanje covckovih prirodnih sklonosti I uspostavljanje vlasti jednog dela pojedlnca - njegova rnzuma, volje iii savcsti - nad drugim, njegovom prirodom, i~gledali su kao sama sustina slobode. Analiza pokazuje da je vladavina savesti isto tako okrutna kao i vladavina spoljasnjih autoriteta, §tavl§e, da se eesto sadriine naredaba koje izdaje savest konaC. no nc odrclluju zahtevima pojedinaenog ja vee drustvenim zalllcvirna, k:oji su poprimili dostojanstvo etickih normi. Vladavina sa,•estl more bill Cak i okrutoija od vlad..vine spoljasnjih autoriteta, buduC.i da pojcdinac njene naredbe ose~a kno S\'Oje: kako se mole buniti protiv sebe? Poslednjih decenija •savestc je mnogo itgubila od S\'oje vafnosti. ¢ini sc kao da .ni spoljdnji ni unutrasnji autoriteti ne jg. raju nikalcvu istaknutu ulogu u zil·otu pojcdinca. Sl'ako je pot· 119
pWIO •sloboclanc ukoliko se ne meb u zakonltn mhteve drugih !judi. Ali mi otlaivamo da se autoritet samo -prilaio, a ne da je nestao. Umesto jAUog autoriteta, vlada »
120
goviiD pomanjkanjem moci, ~
Covek osec!a kao nepromenljivu sudbinu ne samo one snage koje neposredno odrec!uju njegov vlastiti iivot ve
121
iii kao •l!o~ekova sudbioa•; religijski, kao •volja gospodnjac; etil!ki, kao •duinost• - za autoritarni karakter ona jc uvck vi!a moc izvan pojedinca, kojoj se on moze samo potaniti. Autoritarni karaktcr obolava pro§Jost. Sto je bilo, vel!ito ~e biti. 2eleti ne§to !ho nije n.ikad ranije postojalo Hi raditi na tome je z.loein iJi ludilo. Cudo stvaranja - a stvaraoje je uvek ~udo - jeste izvan dosega Djegovog emocionaloog dofivljaja. Slajermallerova definicija rcligijskog do!ivljnja kno dolivljaja apsol~tne zavisDosti je definicija mazohisti~kog doiivljaja uopilte; na~t~u ulogu u tom ~~eea_nju zavisnosli igra greh. Pojam o pra:OdttelJS~Om grehu, ~OJ~ J>ritiska sva budu~a pokolenja, svojstven JC autoruarnom doztvlJaJu. Covekov moralni, kao i svaki drugi ?euspch post?je _sudbina koju on nikad ne mo!e izbc~i. Ko god JCdnom zgre§•, btva za svagda gvozdenim beo~uzima prikovan za sv~j grch. Co~ekova vlastita deJa postaju moc koja njime vlada i koje sc on ntkad De oslobada. Posledice krivice mo>gu da budu ubla!ene kajaDjem, ali kajanje nikad ne mofe du otkloni krivicu.• lsaijine rcCI: •ako grijesi va.Si budu kao skerlet, posta~ bijeli kao snijegc 10, i:traZa\'aju samu suprotnost autoritune filozofije. . Crta zajednito je viSe od c?vek~vog l~c?og J•· ~na ~e ?~Oie ra~vijati u ime boga, pro~losll, pnrode ih duznosti, ali ntkad u une budu~osti, neroc:lenih, onoga ~to DC poseduje moe iii u ime samog zivota. Autoritarm karakter sti~e snagu za delanjc oslanjanjem na vgu moe. T~. sc moc nikad DC moie Dapasti niti izmeoiti. Za njega jc nedostatak moei uvek nepogre§an znak krivice i inferiomosti, te'ako autoritet u koji on veruje poka!e znake sJabOsti, njegom ce sc ljubav i po§tovanje preol>ratiti u prezir i mrinju. Njemu Dedosta-
122
je •ofanzivoa potencija•, koja jc kadra da napadne ustanovljenu moe a da se prethodno ne oseti podrec:lenom kakvoj drugoj i vc. toj moci. Hrabrost autoritarnog karaktera u sustini jc hrobrost za trpljeDje kojc mu mogu odrediti sudbina, njen Ji~ni zastupn.ik ill •\'Oi!ajanja, potpunog nedostatka vere i vodi Dihilizmu, poricanju :Uvota.11 U autoritarnoj filozofiji ne postoji pojam jcdnakosti. Autoritarni karokter mole ponckad da upotrebi rec •jedDakost•, .konvenciooalno ill zato ~to ooa odgovara njegovim svrhama. Ali ooa za njega Dema stvarno znal!enjc niti teZinu, buduci da se odnosi Da ne!to §to je izvaD dosega njegovog cmoeionalnog do!ivljaja. Za njega svet s:.cinjavaju !judi .koji poscduju moc i oni koji je nc poseduju, superiorni i inferiorni. Zahvaljuju~ svojim sado·mazohistlckim stremljenjima, on donvljavn snmo vlast iii potcinjenost, ali nlkada solidarnost. Za Djega su razlike, polne iii rasne, nu!Do znaci superiornosti iii inferiornosti. On ne mo!c da 7.amisli razliku koja nema ovu konotaciju. Opis sado-mazohistickih stremljenja i autoritarnog karaktera upucuje na ckstremnijc oblike bespomocDosti i, u odgovarajucoj mcri, na ckstrcmnijc oblikc belanja od nje pomocu simbioti~kog odnosa prcma prcdmetu oboiavanja ill gospodareoja. Mada su Ia sado-mazohisticka stremljenja opsta, mi mozemo smatratl da su samo izvesDi pojedinci i dru~tvcne grupe tipifui slui!ajevi sado-mazohizma. Me.:lutim, jedan blaii oblik zavisDosti tolilco je opm u DaSoj kulturi da se, rckli bismo, ne javlja samo u. izuutnim slui!ajevima. Ta zavisnost DC poscduje sado-mazohisllcka svojstva opasoosti i strasti, ali je dovoljno v:~fna da je iz na~e rasprave De izostavimo.
123
Imam u vidu onu vrstu !judi lUi je litav fivot tanano povezan sa nekom moC.i izvan njih.u Svc ~to oni line, oseeaju ill misle vezano je.na nelti nalin za tu mot. Oni olckuju wtitu od •njec, fc.le da se .ana• o njima brine, prebacuju na •njuc odgovomost 'za sve ~o bi moglo biti poslcdica njihovih vlastitih postupaka. Covell: lesto uop~te nije svestan te zavisnosti. Cak i ako postoji nejasna svest o nekoj zav!snosti, osoba ill mot od koje rovek zavisi lesto ostaje maglovita. Nikakva odrec:!ena s.JiJca nije vezana za tu mot. Njeno bitno svojstvo je da predstavlja izvesnu funk· clju - naime, da zastiti pojedinca, da mu pomogne i da ga raz· vije, da bude s njim i da ga nikad ne napusti. •X• koje poseduje ta svojstva moi!e se nazvati l!arobnitn pomagal!em. Naravno, •earobni pomagalc lesto se personifikuje: shvataju ga kao boga, kao na~elo, iii kao stvamu osobu, kao sto je roditelj, suprug, supruga, ili pretpostavljeni. Vafuo je razabrati .cia se stvarne osobe;. kad preuzmu ulogu carobnog pomagaca, obdaruju earobnim svojstvima, a njihov znacaj proishodi iz toga !to one predstavljaju personifikaciju carobnog pomagaca. Proces personifikovanja earobnog pomagaea lesto se moze zapaziti u onome §to se Jll!Ziva .zaljubljivanje«. Covek koji :-je tako vezan za larobnog pomagaea tei!i da ovaj bude od krvi i mesa. Iz ovog ill onog razloga - a te razloge lesto podupiru ·seksualne :ielje - izvesna druga osoba dobiva, za njega, larobna svojstva, i on je pretvara u biee za koje je povezan i ·od koga ·z.avisi Citav njegqv !ivot. Ova slika se nimalo ne·menja time sto i 'ta druga osoba pretvara prvu u takvo bite. Ta l!injenica slu!i samo pojaeavanju utiska da je taj odnos •prava Jjubavc. Ta potreba za earobnim pomagacem mole se proucavati u I?Si· hoanalitlckom postupku pod uslovima koji Jile na eksperimentalne. Cesto se u posmatrane osobe ·stvara duboka naklonost prerna psihpanaliticaru, i citav njen zivot, svi postupci, misli i ose· ~anja vezuju sc za analitieara. Svesno iii nesvcsno, analizirana osoba se pita: da li bi on (analiticar) bio zadovoljan, ovim, nezadovoljan onim, da li bi se slozio s ovim, da Ji bi me izgrdio za ono? U ljubavnim odnosima cinjcnica ~to neko odabira za partnera ovu ill onu osobu slu:ii kao dokaz da se ta posebna osoba voli upravo zato ~to ona jeste •onac; ali u psihoanalitickoj situaciji ta se obmana ne mole podr1ati. Najrazlicitije osobe razvijaju isla ose~nja prema najrazlicitijim psihoanaliticarama. Taj od· nos izgleda kao ljubav; njega eesto prate seksualne Zelje; pa ipak je to u su~tini odnos prema· personifikovanom larob.nom poma124
gaeu, cJju je uJogu psihoanalitiCar - .k;(o i izvesne druge Osobe od kakvog autoritera (lekari, svestenici, 'Dastavnic.i) - oCig]edno kadar da odigra na zadovoljavajuCi nacin za osobu koja trafi.persooifikovanog larobnog pomagaCa. Razlog zbog koga jc jedna osoba vezana za larobnog pomagaCa u nalelu je isti onaj na koji smo nailli u korenv .simbiotiCkih nagona: 00\·ekova nesposob~ost da bude sam i da potpuno izrazi vlastite pojcdinacne mogu~nostL U sado-mazohistickim stremljenjima ta ncsposobnost dovodi roveka do tei!njc da se oslobodi pojedinacnog ja zavisno~~u od larobnog pomagaca - u blafcm obllku zavisnostl o kojem sada raspravljam ona dovodi coveka samo do zeije da bude voc:ten i za§ti~en. Inte.nzitct vezanosti za carobnog pomagaca u obrnutoj je srazmeri sa covekovom sposobno~~u da spontano izrazi svoje intelektualne, emocionalne i culne moguenosti. Drugim reeima, covek se nada da pomotu larobnog pomagaca, a ne vlastitim delima, stekne svc ono §to od fivota oeekuje. Sto je ta rovekova nada veca, to se vise sredi§te njegova !ivota pomera iz njegove vlastite licnosti ka carobnom pomagatlu i njegovim personilikacijama. Covek viSe ne postavlja pitanje kako da sam fivi, vee kako da rukuje •njimec da ga ne bi izguhio i kako da ga natera da mu ispuni feljc, pa Cak i da na njeP. prebaci odgovomost za ono za §ta je odgovoran sAm. iJ ekstremnijim slueajevima, pokuhj da •njimec manipuli§e ispunjava gotovo Citav Zivot jedne osobe; !judi sc razlikuju po sredstvlma kojima se slufc: za neke je g]avno sredstvo rukovanja poslu§nost; za drugc, •dobrotac; za tre
125
razOCanlva - i~\'3 ~talne ~uko~, kao i mrfoju koja potiee iz l!oveko\a r.;>boyanJa loJ ~obt. ~itelji, deluju6i kao zastupnici drustva, stanu da suzbtJDJU detlDJU spontaoost i nezavisnost dete se u toleu svog razvoja sve vi~e ose~ nesposobno da stoji na vlastitim nogam~;. ot~d o":o tra!i w'??nog pomagaca l eesto u roditeljima persomfikuJe •nJegac. .KasOJJe ta oseanja pojedinac prenosi na nelc~ drugog - na primer na nastavnika, supru.inika ili psiboa· n_allueara. ~~ eovekovu potrebu da bude vezan za neki takav s1mbol .autonte~. ne prouzrokuje produ.iavanje prvobitne seksualne .pnvla.~~osh JCdnog .~ roditelja v~ sputavanje detlnje eks· PanZJvno.s~ 1 spontanosu, 1 nespokojstvo koje .iz toga proishodi. u. ~!trn1 svake neuroze, kao i normalnog razvitka, mofemo zap:wu bor~u za slobodu i nezavisnost. Za mnoge normaJne osobe ta borba JC olconeana potpunim odustajanjem od svog pojedina&
126
nog ja, pa su one, otud, dobro prilago(!ene i smatraju se nonnalnim. Neurotil!na osoba je ona koja nije odustala od borbe protiv potpunog poteinjavanja, ali koja 'je u isti mah ostala vezana za mrobnog pomaga~. rna kakav oblik iii lik -one uzeo. Njenu neurozu uvek treba shvatiti kao poku§aj, i su§tinslti neuspeo poJrulaj, rebvanja sukoba izmedu te osnovne zavisnosti i traganja za slobodom. 2. RUSILASTVO Ve6 smo napomenuli da se sado-mazohisticka stremljenja mora· ju razlikovati od ru§ila~tva, mada su veeinom mcttusobno pome~ani. Ru§Ua~tvo se razlikuje po tome §to nc te~i aktivnoj ni pa· sivnoj simbiozi ve6 uklanjanju predmeta. Ali I ru~ila§tvo potiee iz nepodno§Jjivog stanja pojedinal!nc nem~l i .izdvojenosti. J a mogu da izbegnem osc:Canje vlastite nem~i prema svetu izvan mene tako sto 6u svet uni§titi. Dakako, ako uspem da ga uklonim, ja ostajem sam i izdvojen, ali to moje stBOje je divna izdvojenost, u kojoj me ne mote satrti neodoljiva moe predmeta izvan mene. Razaranje sveta je moj poslednji, gotovo ~jan pokulaj da se izbavim od te moCi tako me ona ne bi satrla. Sadizam stremi prisajedinjavanju p.redmefa; ru!ila!tvo- nejgovu uklanjanju. Sadizam te!i da gospodarenjem nad drugirrut oja~ atomizova· nog pojedinca; ru!ila!tvo cini to isto odstranjivanjem svake spolja!nje pretnjc. Na svakog posmatra~a licnib odnosa na nnJoj dru§tvenoj pozorniei mora ostaviti utisak koli~ina ru§Ua§tva koja se svugde mo~c na6i. Covek je uglavnom nije svestan, ve6 je na razlicne na· ~ine racionnlizuje. U stvari, gotovo sve se upotrebljava kao raei· onalizacija ru§i!astva. Covek je upotrebljavao i upotrcbljuje Jju· bav, dutnost, savest, patriotizam kao preru§cnja za unistavanje drugih ili samog sebe. Meautim, mor:uno povu~i razlilcu izmedu dveju vrsta ru§Uackib temji. Neke ru§UaCke te!njc proizlaze iz IIJlt'OCite situaclje: kao eovekova reakcija na napadc koji se vr§e na njegov ili tuc1 iivot i integritet, iii kao reakclja na ideje s kojima se oovek poistove6lje. Tabo rusilnJtvo je prirodna i nu.ina prat~ olcolnost oovekova potvraivanja iivota. Meautim, ruJilaJtvo o kome ovde raspravljamo nije ovo racier nalno - iii, kako bismo ga mog!i oazvati, •realctivnac - neprija· teljstvo, v~ neprestana potajna coveko\'3 temja lcoja tako re6i
127
samo Ceka zgodnu prililru da se izrnzj, Ako nema objektivnog razlop za izrafavanje ruSi.laStva, mi tog ooveka nazivamo mentalDO ill emocionalno obolelim (mada ole sam taj tovek obifuo iz. graditi nekakvu racicmalizaciju). Metlutim, u veCini ~jeva ru. SilaW impulsi se racionali2uju talto da bar nekoliko drugih lju· eli ill atava druStvena grupa ub:stvuju u racionalizaciji, te na taj naan pomafu da ona &nu te grope izgleda •realistitoac. No predmeti iracionalnog ru~i.laS_tva i posebni razlozi iz kojih se oni· u.abiraju samo su od drugorazredoe va!nosti; I"USilatki impulsi su strast jedoe osobe i uvek uspevaju da pronaljivog os~ja nemoC.i, :posto stremi uklanjanju svih predmeta sa kojima pojedinac mora da se uporetluje. Ali s obzirom na ogromnu ulogu koju rusila¢ke tdnje igraju u ljudskom pondanju, ovim tumaunjem se, izgleda, ne daje dovoljno obj~njenje; sami uslovi izdvojenosti i nemoCi snose odgovornost za dva druga iz. vora ru~i.laStva; nespokojstvo i ometanje ilvota. 0 ulozi nespc; .kojstva ne treba mnogo govoritL Svaka pretnja iivotnim (materi· jatnim i emocionaJnim) interesima stvara nespokojstvo14, a ruSi.· la¢ke tefnje su najobiCnija reakcija na takvo nespokojstvo. Izyesne osobe mogu, u izvesnoj situaciji, da ograniu tu pretnju. Tada te osobe pobu(!uju I"USi.laStvo. Pretnja mofe biti i stalno nespokoj· stvo - mada ne nu!no svesno - koje proisti¢e iz stalnog ose6lnja ugrofenosti spoljdnjim svetom. Takvo stalno nespokoj· stvo proizlazi iz polotaja izdvojenog i nem~nog pojedinca i pred· stavlja jo~ jedan izvor velike zalihe ru~ila~tva koja se u njemu razvlja. Drup va!na posledica te iste omovne situacije jeste ono sto sam upravo nazvao ometanjem iivota. Izdvojeni i nemoCni ·pojedinac spreun je u ostvarivanju svojib ¢ulnib, emocionalnib i in· telektualnih mogu~nosti. Njemu nedostaje ona unutrdnja bez· bednost i spontanost koje su uslovi za lakvo ostvarivanje. Tu uoutraJnju zapreku uv~vaju kultumi tabui na zadovqljstvo i sr«u, poput onih koji se od doba reformacije provlau kro%:religjju i mores srednje klase. Danas je taj spoljdnji tabu gotovo ~. ali ona unutrdnja zapreka ostala je snafna uprkos svesnom odobravanju culoog zadovoljstva.
128
Frojd je dodirnuo ovaj problem odnosa izmcttu. orne~:'~* ~: vota i Mila~tva. te
?o-
Taj problem zadaje tnkve te~koee, da sam iziskuje podrobnu obradu, Jto ovde ne moiemo pokubti. Me4utim, volio bih da nagovcstim gde se, izg)eda, nalazi odgovor. Cini mi se cia je koli&a ruJildtva koja se mom nal!i u pojedinaca 4razmerna smaDjenju !ivotne ekspanzivnosti. Ovo se ne odnosi na pojedina~na osujel!enja ove iU one instiktivne !elje, vel! na ometanje ¢itavog .iivota, Dll spre¢avanje spootanosti u razvilku 1 izra!avanju oovekovih ¢ulnih, emocionalnih i intelektualnih sposobnosti. 2ivot poseduje vl:lstiti unutra~nji dinamizam; on teli vlastitom razvljanju, izra!avanju, pronvljavanju. Izgleda da energija upravljena .ka Zivotu, ako se ta temja ometa, prolazi lcro:~:.· proces razlaganja i pretvllrn se u energije upravljene .ka rnZl~Iinju. Drugim r~ima: nagoo z.a !ivotom i nagon za razaranjem nlsu me4usobno nezavisni ~niocl vel! se nnlazo u obrnutoj uzajamnoj zavisnosti. Sto se viSe spretava nagon za !ivotom, to je nagon za razaranejm jaiH; lito se vUe !lvot ostvaruje, to je manja snaga ru§Ua!tva. RuJilaJtvo je posledica nepro~ivljeiWg i.ivota. On! pojedinatnl i dru~tveni uslovi koji doprlnose suzbijanju iivota stvaraju sttast :za raza. ranjem, a ova, tako red, obrazuje veliku zalihu iz koje se hrane !ovekove posebne neprijatel.jske te!oje - bilo prema drugima bilo prema sebi &amOm. Po scbi se razume od kolike je va!nosti ne samo predOO&vanje sebl dlnami¢oe uloge ru§ildtva 11 druJtvenom procesu nego i shvatanje posebnog uslova za iotenzivnost ru§ila~tva. Vel! smo za. paziU neprljateljstvo koje je pro!imalo srednju klasu u doba reformacije, izrn!coo u izvcsnlm pojmovima protestantizma, narocto u njcgovom asketskom duhu i u KaNlnovoj predstavi o nem.Uosrdnom bogu kome je zadovoljstvo da bez ilcakvog razloga osudl doo tove¢anstva na vecno proklestvo. Srednja klasa je ta· do, kao i kasnijc, svoje neprijateljstvo izra!avala uglavnom pod vidom moralnog ogoreenja, koje je racionalizovalo vcliku zlobu prema onlma §to poseduju sredstva za u!ivanje u !lvotu. Na na· §oj savremenoj pozornlci ruJila§tvo DiZe srednje klase bUo je va~an l!inilac u nastanku nac.izma, koji se obral!ao tim ruJilal!kim stremljenjima i upotrebljavao ih u borbi protlv svojih nepdjatelja. ~o se mote poznati da je koren ru§lldtvll nl!e srednje kla· se ono-§to.~JIIO u ovoj raspravi i pretpostavlli: izdvojenost pojedioca j suzbljanje pojedinafue ekspaozivnostl, koji su u veroj meri va!ili za nl!u srednju k1asu nego za klaso iznad I ispod nje.
130
3. SAOBRA2AVANJE POJEDINCA
u
mehanlzmima o kojima smo raspravljali pojedinac savlal!uje osel!anje bczoa¢ajnosti prema neodoljivoj mod spolja§njeg svera m odricanjem od svog pojedina¢oog iotegriteta iU uniJtavanjem drugih, tako da svet prestaje da ga ugro!ava. Drugi mehanizmi bekstva sastoje se u tome 1to se oovek sasvim povla~ iz sveta, tako da ovaj gubi svojstvo ptetnje (na §ta nailazimo u izvesnih psibotickih stanjaiS) i u tome !to se rovek toliko psU1olo§ki nadme da spolj3Snji svet postaje sicu§arr u pore· acnju s njim. Mada su ti mehanlzmi bekstva va!nl za individual·. nu psihologiju, onl su u kulturnom pogledu manje zna~ajnl. Stoga o njlma nceu ovde dalje raspravljati, vel! cu sc, umesto toga, Jallti jcdnog drugog mehani= bekstva koji je od najve'!eg druStvenog znacaja. Taj poscbni mehanizam jeste re~enje koje vecina nonnalnih pojedinaca nnlazi u modernom druiitvu. Ukratko re~eno. pojedinac prestaje da bude pojedioac; on potpuno usvaja onokvu li¢nost kakvu mu pru!aju kulturni obrasci; on stoga postaje upravo ouakav kakvi sui svi drugi i .kakav; po njihovu ~ekivanju, treba da bude. l~va oprefuost izme
131
Sta je spontanost? Sta je origlnalan mentalni ~!In? Najzad, kakve sve to veze lma sa slobodom? U ovom poglavlju poku~a~emo da pokafemo kako se ose~anja i mlsli mogu izazvati spolja, setamc, •mlslimc, •hOCllc. Kad Wemo •mlslimc, i.zaleda da je to jasan i nedvosmlslen is.kaz. Cini nam se da se pitanjc sastoji jedlno u tome da 1i je ono §to mlslim lspravDo ill pogre!no, a De u tome da 1i to ja mjs!im. Pa lpak, jedna eksperimentalna situaeija odmah pokazuje da od· govor na to pitanje De mora da bude ooo ~to mi pretpostavljamo da jeste. Prisustvujmo jednom hipnotiekom eksperimeDtu.16 Su· bjekta A hipnoti¢ki wpavljujc hipDoti
na - to jest, da li se saddina mlsli subjekta A sla2e sa stvarni~ cinjenicama. Mellutim, mi, koji smo kao svcdoci od po¢etka prt· sustovali mtavom postupku, ne pitamo se da li je ta optu!ba tacna. Mi znamo da nije to problem, po!to smo sigurni ~ sada§nje misli i ose(!anja subjekta A nlsu njegovi v~ straru elementi koje mu je u glavu ullla druga osoba. Zaklju¢ak osobe koja u sobu fllazi usred eksperimenta mog~o bi biti otprilike ovabv: •Ovde jc subjekt A koji jasno pok3Z!;'Je d 3 S'<"e to mlsli. On treba najbolje da zna ~ta misli i nema bolJeg dokaza o tome §ta on ose(!a nego ~to je njcgov vlastiti is.kaz. Tu su one druge osobe, koje vclc da su mu njegove mis~ nametn~ te i da predstavljaju stranc ele~ente, k~ji dolaze spo!Ja. Uz .S:'OJU pravednost, ne mogu da odlul!un ko JC u pravu; mo.re btti da svi oni grue. Po~to su dvojica protiv jednog, mo!da Je v~':at· nlje da su oni u pravu•; Mcllutim, mi •. ~oJi.s_mo. bili sved~ m~ vog eksperimenta, nc btsmo sc ~vou~. ~·u. bt sc dvo_WDlo. pn· dollica da je prisustvovao drugun htpnotiekim ekspenmenuma. On bi tada uvideo da se ova vrsta cksperimenta more nebrojeno puta ponovili sa razU~itim osobama i razU~itlm saddinama. notiear more da sugcri~e da jc sirov krompir ~!adak ananas. ~ su· bjekt te jesli krompir u1ivaju(!.i ba§ kao da jede ananas, ill da subjekt ne more ni§ta da vidi i subjekt ~ biti. slep; ill: opet, da misli da je svet pljosnat, a nc okrugao, 1 subjekt c!e zustro dokazivati da jc svet pljosnat. Sta dokazuje hlpnoticki - a naro¢ito posthipnoti¢ki - eks~ periment? On dokazuje da ncke. misU, osec.anja, ~elj~. pa cak 1 culne senzacije mofemo subjekllvno osecatJ kao SVOJC, a da su oni mada ih mi dolivlj11vamo, ipak spoljn nametnuti, da su nam u ~snovi strani 1 da ne prcdstavljaju ono ~to mi m.islimo, osec!a· mo itd. Sta pokazuje poscboi hlpnotl¢ki eksperiment od koga smo po· ~li? 1) Subjckt ne§to hote - da cita svoj rukopis 2) on ne.~to misli - da jc osoba C uzcla rukopis i ~) on ne~to ~seea -_lJu!· nju prema osobi C. Videll smo da sva tn ment~lna ¢m~- ~Jego~ voljni impuls, njegova misao, njcgo~o osec!anJe. - rusu n]egovt v!astiti cinovi u smislu posledica nJcgove vlasttte .mentalne ~ tivnosti; da nJsu nastnil u njomu vee su mu ~IJa ~etnu~, a on ih subjektivno oseea kao svojc vlastite. ~n tzra!ava ~·k onih misli kojc mu nlsu bile nametnute u toku hipnoze - natme, one •raciooalizacijec pomo¢u kojih on •Objn~njavac svoju Pre:t'?s~v ku da je osoba C ukrala rukopis. Pri svem tom, te su !Dlsli DJ&-
_rup-
133
gov~>
samo u formalnom smislu. Mada na izgled objasnjavaju to podozrenje, mi znamo da se ono javilo pre tih racionalizujucih misli i da su one pronaltene sarno zato da bi se to oseeanje ucinilo verovatnim; one ga, u stvari, ne objMnjavaju vee dolaze post factum.
Od hipnotickog eksperimenta posli smo zato sto on najnepogre5nije pokazuje da mentalni 't:inovi, mada covek moze da bude ubecl:en u njihovu spontanost. u stvari poticu iz uticaja -druge osobe u uslovima jedne posebne situacije. Mccl:utim, tu pojavu nikako ne treba trafiti samo u hipnotickoj situaciji. Saclr".dna na5eg misljenja, oseeanja, htenja tako je cesto izazvana spolja i tako cesto nije istinska, da sti~mo utisak da su ti pseudolinovi pravilo, a istinski iii samonikli mentalni cinovi izuzect. Taj pseudokarakter koji mWjenje rnofe da poprimi poznatiji je nego ista pojava u sferi htenja 1 oseeanja. Otud je najbolje poei od razmatranja razlike izmeclu istinskog miSJjenja i pseudomlSljenja. Pretpostavimo da se nalazimo na ostrvu na kome su ribari i gosti iz grada koji tu Jetuju. ·telimo da saznamo kakvom -se vremenu mofemo nadati i pitarno jednog ribara i dvojicu gracl:ana, za ltoje znamo da su slu5ali radio-prognoza vrernena. Ri· bar, koji irna veliko isl.:ustvo s vremenom i dugo se bavf tim problemom. poeece da misll. pretvarajuci se da nije doneo odluku o tome pre no sto smo ga zapitall. Znajuci sta pravac vetra, tern· peratura, vlamost i tako dalje znace za vrernensku prognoza, on ee proceniti sve te cinioce prema njihovom odnosnom znaeaju i do6i do manje-vise odrecl:enog suda. On ce se. verovatno, setiti i radio-prognoze i nave5ee je kao nesto sto ide u prilog ill sto protivreei njegovom vlastitom mmjenju; ako ·mu ona protivreci, on ce mozda biti narocito pa!ljiv pri odmeravanju razloga za svoje misljenje; all, Sto je b!tno, on nam kazaje svofe misljenje, rczultat svog razmiSijanja. Prvi od dvojice graclana na Ietovanju je eovek koji, kada ga zapitamo za misljenje, zna da se ne razume mnogo u vremen· ske prilike i ne oseea nikakvu obavezu da se u niih !ole razu· me. On samo odgovara: »Ne mogu da ocenim. Jedino znam da je radio-prognoza takva i takva• . .Drugi covek kome se obraea.mo drukCijeg je tipa. On veruje da zna veoma mnogo o vremenu, iako o njemu, u stvari, malo zna. On prlpada onoj vrst! lju· di koja oseea da mora biti kadra da odgovori na svako pitanje. On se za trenutak zamisli, pa nam zatim kazaje •svoje• mi.Sijenje, koje jc, u stvari, istovetno s radio-prognozom. Pitamo ga za~to 134
tako misli a on veli da je do svog zakljulli dospeo na osn:ovu pravca vetra, temperature itd. Ponasanje ovog coveka, gledano sptom slueaJU ne bt btlo tacno ;njegovo• misljenje, mada bi se ribar zaista prevario u svom vlastitom mlsljenju. Istu pojavu mo~cmo z;apaziti ~ko prouea~~o rn-!51j_enja ljudi o izvesnim predmetima -: na ·p runer o polit~c.t. UpttaJ_te J?roseenog citaoca novina sta m1sli o izvesnom polittckom pttanJu. On ce vam kao •svoje• misljenje dMi manje-,1se taean izvcsta.i o onome sto je proCitao, pa ipak - §to je bitno - on veruje ~a j~ to rezultat njegovog vlastitog razmisljnja. Ako zivi ': malo,! zaJ<;d· nici. 1Zde se politicka misljenja prcdaju _s oca ~a. sma. •::>JCgovun vlastitim• misljenjima moze da uprav!Ja pota]m autontet strogog roditclja daleko vise nego sto bi on I za trenutak mogao da poveruje. MiS!jenje drugog citaoca moze biti ~osleclic~ trenu~e zbunjenosti, straha da ga ne dr1;e za n~bavestenost, ~ sto?a }e ·•misao• u su§tini zaklon, a ne tshod pnrodnog zdruZivan.Ja tS· Irustva. zelje i znanja. I stu P?iavu mozemo .n~Ci. i. u ~teti~k~ sudovima. P.rosecna osoba kOJa ode u muzeJ 1 vtdr slilru nekoo euvenog slilcara. recimo Rembranta, ocenjuje je kao iepu i upeOitljivu. Ako taj sud analiziramo, naci &mo da se u te osobe ne javlja nikakav poseban unutrasnji odziv na sliku, vee da ona misli da je slika lepa :zato sto zna da se od. nje takv?.mislje?je oeekuje. Na istu pojavu nallazimo i u sucl:enJU o mUZlCI, ·k ao 1 u samom cinu opaZllnja. Mnogi !judi pri pdsmatranju ne_kog euvenog :predela reprodul<:uju, u stvari, slike tog predela ·k_oJe su b<7· broj pula vidcli, recimo na -razglednicama, i dok veruJU da •Oru«
135
g!edaju t.aj prcdeo, njima pred o~ima stoje tc slikc. IIi pri doZiv. Jjavanju nekog nesre6nog slu~ja koji se zbiva u njihovu prisus. tvu, oni ga gledaju iii slusaju o njemu onako kako cf! on biti opisan u novinskom avest.aju koji naslucuju. U stvarl, za mnoge !jude nelci dolivljaj, umetnicka predslua ili poUticlci skup koji· ma su prisustvovali postaju stvarni tek J)OOto o njima proi!ita· ju u novinama. Suzbijanjc kritiCkog miSijenja obieno otpoCinje rano. Petogodisnja devojcica, na primer, mote da razabere ncisk:renost svojc majke, bilo tananim shvatanjcm da je majka - mada uvek govorc o Jjubavi i Jjubaznosti - u stvari hladna l cgoisticna, ili grubljc - znpahnjem da njena majka vodl ljubav s drugim Co· vekom, mada stalno naglasava svoja vlsoka moralna merila. DcvojCica oscca taj ncsklad. Njeno osecanjc pravdc i istine je po· vredeno, pa ipak, zavisice od majke, koja nc dopusta nikakvu kritiku, I, rccimo, imajuci slabog oca, na koga se ne mofc oslo· niti, ona je prisiljena da suzbije svoj kritlclci uvid. Ona ubrzo neec vise primecivati majcinu neiskrenost nl nevernost. lzgubi· cc sposobnost za kriticko misljenje, buduci da joj se ocda\-anje te SpOSObDOSti cini U isti mah i beznademO i Op3SDO. 5 druge strane, obrazac nufuog verovanja u majcinu lskrenost i pristoj· nost i u sreeu roditeljskog braka ostavlja na detc ~tljiv uti· sak, te ec ono biti spremno da tu ideju prihvati kao vlastitu. U svim ovim primerima pseudomisljenja problem je u tome da li je misao ishod neCijeg vfastitog razmiSijanja - to jest. necije vlastite aktivnosti - a ne u tome da li je sadclina misli is· pravna. Kao ~to je vee bilo nagove~teno u slueaju ribara koji daje vrcmensku prognozu, •njegovac misao mofe pak biti po· grc~na, dok misao l!ovelca koji samo ponavlja ono !to mu je uli· vcno u glavu mo~e biti tacna. Pseudoml§ljcnjo mow biti savr· ~eno Iogicno i racionalno. Njegov pseudokarakter ne mora da se oWuje u nelogicnim elementima. On se mote prou~vati u ra· cionalizacijama koje teze da jednu radnju iU 4secanjc objasne na racionalan i realistican nacin, mada su u stvari odreden,i ira· cionalnim i subjektivnim ciniocima. Takva raclonalizaclja moze da protivreci Cinjenicama ill zakonima logi&log ml!ljenja. Ali ona ec cesto biti logiena i racionalna po sebi. Tada so njena ira· cionalnost sastoji jedino u tome !to Cinjenica koja prividno prouzrokujc neku radnju nije stvarni motiv te radnjc. Primer za iracionalnu racionalizaciju imosi sc u jednoj dobro poznatoj dosetki. Nelci eovek je rubio staklcnu posudu koju je
136
bio poznjmio od suseda, a kada je ovaj zatratio da mu je vrati, on odgovori: oPrvo, ja sam vam je vee vratio; drugo, nikad je od vas nisam ni pozajmio, i treec, ona je ve~ hila razbijena kad ~tc mi jc dalic. Primer za •racionalnuc racionallzaciju je kad ~ cimo izvcsna osoba, A, naS3v!i se u ekonomski bednom polohJU, zamoli svog rodaka, osobu B, da joj pozajmi izvesnu svotu nov· ca. Osoba B odbija i veli da to cini zato !to bi, pozajmljujuci ncr vac, samo poddala sklonost osobe A da budc neodgovoma i da se oslanja na tudu podrSku. To zakljucivanje mo2c bit! i savrseno zdravo, ali je ono ipak racionalizacija, zato §to osoba B nije ni u kom slu~ju htela da dopusti da osoba A dade do novca i, mada ona verujc da je pokreec briga za dobro osobe A, nju, u stvarl, motivi§e vlastiti tvrdicluk. Stoga samim odcedivanjem Jogicnosti neClijeg isknza kao tak· vog nc mo:!cmo sazriati da li imamo posla s racionalizacijom, vee moramo uzcti u obzir i psiholo$ke motlvacijc kojc deluju u tog eove.ka. Nijc prcsudno sta mislimo nego kako mlslimo. Misao koja jc ishod aktivnog razmisljanja uvek je nova 1 originalna; ori· ginalna u tom smislu da je osoba koja razmi~lja .iskoristila raz. :m.i!ljanje kao orude za otkrivanje neeeg novog u svetu izvan ill wrutar sebc, a ne numo u smislu da ta misao nijc nikom drugom ranije pala na pamet. Racionalizacijama sulitinslci nedo~je to svojstvo otkrivanja i obelodanjivanja; one samo potvrdUJU emocionalnu predrasudu onoga koji im pribegava. Racionallzacija nije oruc:le zn pronicanje u stvarnost vee post factum pokuhj da se neeijc ielje usklade sa postojeeom stvarno~. u pogledu osecanja, kao i u pogledu mirujenja•. moramo pra· viti razliku izmedu istinskog oseeanja, koje naslaJe u nama sa· mima, i pscudooseeanja, koje u stvari nijc na§c, mada mi veru· jemo da jcstc. Izaberimo prin1er iz svakida!imjcg tivota tipican za taj pscudoknrakter na!ih osecanja u dodiru s drugima. Po· smatramo 6oveka koji prisustvuje nekoj zabavi. On je veseo, smejc se ljubazno razgova:ra, i izglecla sasvlm sreean i zadovoljan. Prl odJasku on se ljubazno sme~i, izjavljuje da je veee proveo veoma prijatno. Vrata sc za njim zatvaraju - i mi ga pa· iljivo posmatramo upravo u tom trenutku. Na njegovu lieu pri· me~uje se nagla promena. Osmeh je iScezao; naravno, to se moie oeekivati polto je sada sam, te nema kome niti l!cmu da se sme~i. Ali promena o kojoj govorimo nije samo isceznvlUlje os~e~a. Na njcgovu lieu pojavljuje se izraz duboke tuge, gotovo ?CaJnDJa. Taj izraz se zaddava, verovatno, samo nekoliko sckund1, a tada 137
njegovo lice dobiva uobieajen izraz,.maskil; wvek u!azi u svoja kola, nu:mi§lja o toj veeeri, pita se da li je ostavio dobar utisak i oseea da jeste. No da li je »>ne bio·s~ i v~ u toku zaba,·e? ~a. li je ~naj ~otrajni izraz tugc i ~j:mja koji smo :z:apa~ nn DJcgovu lieu samo trenutna renkCJJa bcz osobitoga zna. ~aja? Ovo pitanje je gotovo nemoguee miti ako tog wveka ne poznnjemo bolje. Jedan dogadaj, me4utim, mole nam dati .kljuc .:za razumcv:mje znacenja njegove veselosti. · Te n~ on je sanjao da je ponovo u ratu. Primio je naredbu da .se lcroz protivni~ke redove probije u ncprijnteljski ~tab. On oblncl oficrsku uni£ormu koja liCi na nema~ku i iznenada se obre u grupi nemackih oficira. Iznenatten je ~to je ~tab tnko udoban I .lito su sv i prema njemu tako Ijubazni, all ga sve vise p~i to ~to 6c oni otkritl da je on ulloda. Jedan od mla(fih oficlrn, koji mu sc posebno dopadn, prilazi mu :i ka2c: •Znam ko ste. Postoji samo jedan nalHn da uteknete. Pocnite da pricatc dosetkc, smejte se i naterajte lh da se smeju toliko da.;odvrate svnku pa2nju od vas.e Veoma zahvalan :z:a ovaj savet, on poCinje da priea dosetke i dn se smejc. Konacno, njegove dosetke dobijaju takve razmcre da drugi oficiri postaju podozrivi, i ~to je njibovo podozrenje ve6c, to njegove dosetke i.zgledaju usiljenije. Njega, najzad. obuzima -takvo oseeanje straha. da vise ne mo2e podneti da tu ostane: on naglo skaee sa stolice, a svi se nadadu za njim. Potom se ,prizor :menj:l, i on sed! u tramvaju koji stajc upravo pred· njegovom. ku
tom asocij11cljom, on se setio i toga da je pre odlaska na tu za. bavu bio unelroliko zabrinut u pogledu utiska kojl 6e ostal•iti, delimice zato ito je jedan od gostiju bio brat devojke cije je in· 1ereso~1U1je hteo da pobudi, a delimice zato !to je domaan imao veliki uUenj na njegovog pretpostavljenog. od cijeg je misljenja llDlDOgome zavisio njegov napredak u slu2bi. Govore~ o tom pret· postavljenom, on je rekao koliko ga ne trpl, koliko se ose6l ponff.en zbog toga sto pred njim mora da pmvi ljubazno lice, ose· cajuci i prema svom domatinu neku netrpeljivost, mada toga 4:0tovo i nije bio svestan. Droga njegova asocljacija odnosi sc na zgodu o nekom 6elavom coveku koju je ispricao, pa so zatim malo upl~lo da nije mozda povredio svog doma
139
o_tvorcno nc ti~ !judi na koje su njegovn osceanja bila uprav. lJena. Taj am:k nije neurotiw, niti se nalazio pod hipnotickom Care. lijom; on je prilieno normalna jedinka, s istim on.lm nespokoj. stvom .i potrebom za odobxavanjem koji su uobieajeni u. moder-, nog am:ka. On nijc bio svestan da njegova vesclort nije •njegova•, po!to se toliko navikao da oseea ono !to sc u o
140
oseeanje trajati samo nekoliko minuta i on ce s nepokolebljivim ubedenjem potvrd.Do odgovoriti na pitanje da li namerava da stu· pi u brak. Mogll bismo i dalje navoditi mn.oge primere iz svakodn.evnog Zivota u koji.ma )judi na izgled odlufuju, na izgled Ule, ali se stvarno povinuju unutra!njem ill spoljdnjem pritisku da •moraju• da fete ono ~to te ucrniti. Odista, lead posmatramo pojavu Jjudskog odluavanja, pach n.am u ocr koliko )judi grc!e uzlma· jut! za •svojuc odluku ono !to, u stvari, predstavlja potanjavanje konvenciji, dul!nosti ill jed.Dostavnom pritisku. Gotovo izgleda da je •originalnac odluka relativno retka pojava u drWtvu koje, po svoj prllici, temelji svoje postojanje n.a pojedinaenoj odluci. 2elim jo! podrobnije da izloiim jedan slu~aj pseudohtenja koji se l!esto mote zapaziti pri analiti Jjudi bez ikakvih n.curotiCnl.ll simptoma. Mada taj pojedinacni slueaj nema mnogo vc:zc sa krupnim kullumim pitanjima kojima se u ovoj Jcnjizl poglavito bavimo, jedan. razlog za njegovo podrobno izlagan.je jeste anjenica !to on pruZa titaocu n.euputen.om u delovan.je nesvesnih snaga jo§ jednu priliku da se upozna sa tom pojavom. Stavi!c, tim pri· merom se istil!e ne!to sto, iako je v~ nagovdteno, treba izriato izneti: veza potiskivanja s problemom pseudoCinova. Mada na potisldvan.je l!ovclt uglavn.om gleda sa stanov!Sta delovan.ja potisnutih snaga u n.eurotil!n.om pona!an.ju, snovima, i tako dalje, val!no je, izgleda, istati da svako potiskivanje odstranjuje izvesne dclove oovekovog stvarnog lil!n.og ja i da ~oveka prisiljava da. potisnuto oseeanje :zameni nekakvim pseudoo~anjem. Slu~aj Jcoji zelim da iznesem je slueaj jednog dvadesetdvogodi§njeg studenta medicine. Njega zanima njegov rad, a njegovi odnosi s ljudi.ma su prilil!no normalni. On nije narotlto nesreean, mada se testo os~a pomalo umoran i mada mu nedostaje osobit :livot.n.i pole!. Razlog iz koga Zeli da bude podvrgnut anaiizi je teorijsld - hote da postane psihijatar. .tall se jedino na ne· Jcakvu smetnju u svom medicin.skom radu. Cesto ne mo:!e da se set! onoga §to je proCitao, preteran.o se :zamara za vreme predavanja i pokazuje relativn.o slab uspeh na ispltima. Njega to zbunjuje, po§to izglcda da za druge predmete ima mn.ogo bolje paml!enje. On ne sumnja da fell da studira medicin.u, all testo veoma sumnja u svoju sposobnost za to. Posle nekoliko nedelja ana!jze on. priea da je sanjao kako se naJazi na poslednjem spratuu jed.Dog oblakodera koji je sam iz. gradlo i kako na druge zgradc g1eda s blagim ose~jcm ll.lrova•
141
nja. Odjednom, ob1akoder so ru!i, i on se nacte pod rusevinama. Svestan je svojih napora da 6e oslobodi iz ru§evina i u ·stanju je da cuje bko neko za njega kate da je teSko povrecten i da ee lekar ubrzo dod. No njemu se cini da beskonacno dugo mora da Ceka na lekarev dolnzak. Kad najzad prispe, lekar otkriva da je zaboravio da ponese instrumente, te ne mo!e da mu pruZi nikakvu porno
142
su poeele da sc javljaju. Uporcduju
143
Gubitalt li~nog ja i njegovo zamenjivanje pseudolil!nim ja ostavljaju pojedinca u stanju duboke nesigurnostL Njega mu~i sumnja, po~to je, kao smtinski odraz onoga ~to drugi !judi od njega otekuju, u izvesnoj meri izgubio svoj ldentitet. Da bi savladao panilru koja proizlazi iz lakvog gubi-tka identiteta, on je primoran da se saobra!ava, da trafi svoj identitet u onome !to re drugi stalno odobravati i zbog rega re mu odavati priznanje. Po!to on sam ne zna ko je, bar re to drugi znati - ako bude postupao prema njihovim ol!ekivanjima; ako on! to maju, znare i on, samo ako im poveruje na re~ Automatizovanje pojedinca u modernom dru!tvu uveCalo je bcspomo6nost i nesigurnost prose~nog ooveka. On je, stoga, spreman da se po~ini novim autoritetima kojl mu nude bezbednost i olakbvaju sumnju. U narednom poglavlju a.-aspravljaremo o posebnim uslovima koji su b ill potrebni da bi se u Ncma~koj ova ponuda prihvatila; ona re pokazatl da je autoritarni mehanizam bio najsvojstveniji jezgru nacisti~kog polcreta - niloj srednjoj ldasi. U poslednjem poglavlju ove knjige nastaviremo raspravu o automata s obzirom na kulturnu pozornicu u na!oj vlastitoj demokratiji.
BEU!$XE UZ
I. Polazca s drukCjeg stanoviSta, K. Horni je u svojim •ncurot:Wnlm tdnjamac (Novi putevi u psilwmuzliti} dospela do pojma koji jc dooekle sli~ mom pojmu •mehnnjzmj bekstvac. Glavne raz-
2. 3. 4. 5.
6. 7.
144
like lz.medu ta dva pojma su sledeee: neurotlme tdnje su pokreta~e Sllllge u neurotimog pojedinca, dok su mehanizmi bekstva pokretn~ke snage u normalnog · ~oveka. Sem toaa. Hornljeva najvl§e lstiCe nespokojstvo pojedinca, a ja njegovu l.tolovanost. Hobs, Levijatan (Leviathan), London. 1651, str. 47. Charalcteranalyse, Be(!, 1933. Tl1e Neurotic Persorwlity of Our Time (Neurotiltl4 lilnost naleg vremCtl4), Kegan Paul, London. 1936. Psycho/otic der Authoritiit u Aulhoriliit wu1 Familie, prir. Max Horkhclmer, Alean, Pariz, 1936; v. I. sveult ovog lzdanja. Pjodor M. Dostojevski, Bra&a Karama:.ovi, prevod Iovana Maksimovi6t, Prosvcta, Beograd, 1956, str. 269. U ovom odlomlru iz Juliette 11, [koji navodimo prema delu Mar· quis de Sade (MarlciJ: de Sad), od I».. Gorera (G. Corer), Liverigbt Publishing Corporation. Njujork, 1934), Markiz de Sad je stao 1111
stanovi§te da jc svojsh-o gospodarenja su§tina sadiz.ma: •Vi n&uarute cia va§ partner oseea zadovoljstvo vet utisak koji boCcie da ostavite; utisak bola je mnngo jaa neao utisak zadovoljstva ••• ~\·ek to shvata; on se njime slu!i i zadovoljan jec. U S\-ojoj anaJizi de Sadova dela Corer defin!Je sadizam •k.ao zacJo. voljstvo koje posmatraf· oseea usled opaUnih promena u spolja'njem svetu koje je sam proizveoc. Ova ddinicija bli1a je mom JIOK)edu na sadizam nego definicija koju su dali druii psiholozi Mlslim, medutim, da Gorer grcli kada sadlzom polslo~eeuje sa zadovoljstvom izazvanlm vl.aSCu ill proizvodno&lu. Saclisli~ vlast odlikuje se time !to sadista uli cia predmet sadiz.ma naaru bcz. voljnlm orudem u svojim rukama, dok nesacJJsti~ radost izaz. vana uticajcm na druge po§tuje integrltet druse osobe I zasniva se na osc~anju jednakosti. Po Gorerovoj definiclji sadizam gubi svojc osobilo svojstvo i izjedna~uje se sa svakom vrstom proiz. vodnosli. 8. Balznk, lzgubljene iluzije, prevod Jelisave!C Mukovl~, Prosyeta,. Beograd, 1961, str. 719, 725. 9. U ta\•erovu karakteru iz Les Misirables (Jadnici) Vlktor Jgo je veoma retilo izrazio ideju o neizbef.nosli krivlee. 10. Knjiga proroka Isaije, I. 18, u prevodu f>ura Daniti6t, - Prim. prev. 11. Meier van der Bruk (Moeller van der Bruck), Das dritte Rekh, Hanseatiscl:le Veriaganstalt, Hamburg, 1931, str. 223, 224. U. Rau§nini (Rau.u:hning) jc dobro opisao nihilistltld k:lrakter &liz. ma u delu RuJilalka revolucija Netnlllke (Gemlally'$ Revoluti<m of Destructwn), Heinemann, London, 1939. 13. U vezi s ovim sr. Nove puteve u psihoanal~i Karene Horni, Kegan Paul, London, 1939. 14. Sr. raspravu o ovom pitanju u Novim putevima u psi/loanaliti Ka· rene Horni, Kesan Paul, London, 1939. 15. Sr. H. S. Saliven, nav. delo, str. 68. i daljc; i njegovo .Xstraflvanje shlzofrenlj"" (•Researcb in Schizophrenia•), American Journal o{ Psychiatry, Vol. IX. No. 3; vidi isto tako rad Pride From-Rajhman (Frieda Fromm-Reichmann) •Problem! transferenclje u shizofrcniji (•Transference Problems in Schizophrenia•), Psycltoanali. ric Quarterly, Vol. VIII, No. 4. 16. U pogledu problema ·hipnoze sr. splsak publik:.cija M. H. Er!Jcso. na (M:. H. Erickson), Psychiatry, 1933, Vol. 2, No. 3, •tr. 472. 17. PsihoanalitiW postupak je, u su§tini, proces u toku koga osoba poku!ava da otlaije onginalno, limo ja. •Siobodna asocijacijac omal!ava luafavanje origina!nib ose6mja i mlsll, kazivanje istine; aH lslina u O\'Om smlslu ne c:idnosl se na ~injenlcu !to ncko kazuje ono Jto misll, vet je samo mi!ljenjc orisinalno a nije prilagodavanjc ol!ekivanoj misU. Frojd je naglasio potlskivanjc •rdavoga•; ~ n.am se da on nije dovoljno sagledao koliko je 1 »dobroc pocllofno potlskivanju.
eetc da
145
VI
Psihologija nacizma
U prethodnom poglavlju naSa pamja bila je usredsredeoa na dva psiholo§ka tipa: autoritami .karakter i automat. Nadam se da ce podrobno raspravljanje o tim tipovlma pomoci razumevanju problema kojimll sc ovo .i sledece poglavlje bave: pslhologije nacizma i moderne demokratije. Pri raspravljanju o psihologiji naclzma moramo najpre razmot· riti jedno uvodno pitanje - vamost psiholo~kih anilaca za razu. mevanje nacizma. U naufuom, a jol vi~ u popularnom raspravljanju o nacizmu,
m~ psiholo§ke tinioce; nacizam je ekonoms~ i poliUeki problem, all moramo shvatiti da se njcgova moe nad ~itavim jedoim na· rodom temelji na psiholo~kim osnovama. U ovom poglavlju pozabavicemo se osnovom. To nas upu6ujc na dva problema: na :ka· rnkternu strukturu onih !judi koje jc nacizam privla~io i na psiholoske osobinc idcologije koja je doprine!a da upravo na te Jjude nacizam tako uspesno deluje. Pre no ~to zapDenemo razmatranje psiholoske osnove za uspeh nacizma, moramo povuC.i ovu razllku: jedan deo stanovni§tva povinovao se nacistitkom reiimu bez nekog sna!nog otpora, ali i bez divljenja nacisti~koj idcologiji i politi(!koj praksi; nova ide· ologija je veoma privlacila drug! deo stanovni§tva i on se fana· ti~no prikljueivao onima koji su je proklamovali. Prvu grupu su uglavnom cinile radnieka klasa, te libcralna i katolick-a bur!oazi· ja. Uprkos odlicnoj organizovanosli, narocito u radniekoj k.lasi, te grupe nisu pokazaie unutr&Snji otpor koji se mogao OO¢kivati .kao rczultat njihovih politiekih ubcdenja, mada su se neprijatelj· ski odnosile prema nacizmu od samog njegovog po
147
milione !judi Hitlerova drZava poistovetila se s •Nema&omc. Cim sc on jednom dokopao drZavne vlasti, borba protiv njega maCUa jc u su~tini isltljueivanje iz nemaeke zajednice; kada su druge politi~ke parlije bile ukinute, a nacisti~ka partija •postalac Ne. ma~ka. opirati se njoj ~ilo je opirati se Nema~koj. Izgleda da prosel!an rovek najtde podnosi oseb.njc da se ne poistoveeuje sa nckom veeom grupom. Koli.ko god se nema~ld graC!ani protivili naeelima nacizma, ako moraju da biraju izme
~itave
njegove istorije: ljubav prema jakima, mdnja prema slabima, sitnicarstvo. neprijateljstvo, §tedljivost u ose6anjima kao 1 u noveu i, !to je bitno, asketizam. Pripadnici tog deJa srednje kJase usko su gledali na Zivot, prema strancu su gajlli podozr~nje i mdnju, poznanici su izazivali njihovu radoznalost i zavist koju su oni racionalizovali kao moralno ogoreenje; ~itav njlhov zivot bio je zasnovan na naCclu oskudnosti - u ekonomskom, kao i psiholo!kom pogledu. Re
liQ1ostl. Ono ~to mu je kao pojddincu nedostajalo u pogledu bez. bednosU i agresivnosti, nadolmadivao je snagom autoriteta kojima se pot~injavao. Ukratko, njegov ekonomsld polo!aj bio je j~ dovoljno cvrst da bi mu pndao osetanje samopoaosa i relativne bezbednosU, a autoriteti na koje se oslanjao bill su dovoljno snafui da bi mu pruiili i onu bezbednost koju mu njegov pojedinal!ni poJo!aj ruje JllOgao pribaviti. Posle rata ova situacija se znatno izmeiD!a. Na prvom mestu, ekonomskp propadanje stare srednje ldase nastavilo se bdim tcmpom; 900 je ubrzano inflacijom, kojn je dostigla vrhunac 1923, ~to je gotovo potpuno uruHilo u!tede mnogogodi!njcg racla. Mada su godine izmedu 1924. i 1928. donele nHoj srcdnjoj kJa. si ~konomskl napredak i nove nadc, to je dobitke uru§tila deprcslja posle 1929. godine. Kao i u doba inflacije, srednja idasa, pritdnjena ~medu radnika i vi!ih klasa, predstavljala je, naj· ncu§ti~eruju grupu, te je stoga bila najte1e pogodena.• No pored tih ekonomskih I!!IDlaca, ovaj polo!aj pogodavali su. l psiholo~ld razlozi. Jedan od njih bio je pomz u ratu i pad monarhlje. Kako su monarhija i dr!ava bile l!vrsta stena na kojoj jc, pslbolo§ld govo~i. malogradaiDn izgradio svoje postojanje, njihov neuspeh i poraz uzdrmali su osnovu njegova Zivota. U §ta bi se mali l!ovek mogao pouzdati ako je lc.t.jzer mogao biti izlo!en javnom podsmebu, ako su oficirl bill napadani., ako jl! dr!ava morala da promeni oblik i da prihvati »ervcne agitatorec kao ministre, a sedlara kao predsedruka vlade? Sa svim tim usta· novama on se poistovetio potcinjavaju~i im se; sada, kada su one ncstalc, kuda je mogao da se dene? I inflacija je igrala kako ekonomsku tako i psibolo§ku ulogu. Ona jo 7~dala smrtni udarac nal!elu §tednje, kno 1 autorjtetu dr· zave. Ako su se vgegodi§nje u!tede radi kojih jc ~ovck morao da frtvuje tolika sitna zadovoljstva, moglc izgubitl bez: njegove vlastitc krivicc, kakav je smisao ~tednje uop~te? Ako je dr!ava mogla da prekdi svoja obeeanja od!tampana na nov~cama i menic:1ma, l!ijim je jo~ obeeanjima l!ovek mogao da veruje? Nije samo ekom:>mski polo'iaj ID1e srednjc ldasc 6rie slabio posle rata, slabio je i njen dru!tveru ugled. Pre Illta pripadnik tog deJa srednje ldase mogao se ose~ti kilo neko ko je vw Qd radnlka. Poslc re\'Oiucije dru!tvcni ugled radnll!ke ldase znatno jc porastao, te je otud ugled ntte srcdnje ldase u istoj meri opao. VBe sc ni na kog rujc moglo glcdati s visinc, a ta je privilcgij:. odu-
150
vek bila jedno od i njimil
najv~ih preimu~stava
u iivotu sitnih trgovaca
sU~nih.
Pored svega toga, bila je poljuljana i porodiC:l - poslednje uporBtc bezbednosti srednje klase. Posleratnim l'aZ\'Ojem bio je poljuljan, u Nema~koj moida \i~e no u drugim zcmljama, autoritet oca i starog srednjo