Filozofija jezika

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 1

Filozofija jezika Nenad Mišèeviæ

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 2

Biblioteka

ZNANOST U DŽEPU Izdavaè Naklada Jesenski i Turk Za izdavaèa Mišo Nejašmiæ Urednik Ljiljana Cikota Lektor Ljiljana Cikota Grafièka urednica Renata Risek Dizajn naslovnice Božesaèuvaj Tisak Zrinski d.d., Èakovec

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 3

FILOZOFIJA JEZIKA

Nenad Mišèeviæ

ZNANOST U DŽEPU Naklada Jesenski i Turk Zagreb, 2003.

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Copyright © ??????????

Page 4

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 5

Sadržaj Èemu filozofija jezika? Filozofija i gramatika Govorne radnje Filozofija i semantika Vrijedi li uopæe istraživati znaèenje? Polazište: izjavne reèenice Realizam i antirealizam Realizam: jednostavna teorija Kako imena oznaèuju svoje nosioce? Povijesna bilješka (logièki atomizam) Realizam: složenija teorija Problemi realistièke teorije Antirealizam: spoznajna i ontološka slika Znaèenjski antirealizam Što je najmanja jedinica znaèenja Interpretacija i pripisivanje znaèenja Nedoslovna znaèenja Analitièko i sintetièko: istina na temelju znaèenja Jezik i misao Prvi odgovor: jezik daje znaèenje misli. Drugi odgovor: misao daje znaèenje jeziku

7 12 17 19 20 21 24 25 27 30 33 36 45 47 55 58 64 71 81 81 83 5

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 6

Filozofija jezika

Odakle misaonim stanjima znaèenjski sadržaj? Bilješka: Rasprava o funkciji vjerovanja Od zamjedbe do zakljuèivanja Zakljuèak

6

85 88 90 93

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 7

Èemu filozofija jezika? Jezik je glavno oruðe komunikacije i dragocjen instrument mišljenja. Skoro èitava je kultura ovisna o jeziku, a tradicija bi bila nemoguæa da jezik ne postoji. Obièan, tzv. prirodni jezik znanost je proširila umjetnim “jezicima”, kao što je jezik brojki u matematici, ili jezik formula u matematièkoj logici. Jezikom se bave mnoge discipline, izravno lingvistika, psihologija, teorija književnosti i druge. U ovom dijelu najprije æemo ocrtati razloge zbog kojih se filozofi bave jezikom. Ukratko æemo prikazati pitanja vezana uz gramatiku da bismo se onda posvetili temeljnoj grani filozofije jezika: teoriji znaèenja. Razmotrit æemo vezu znaèenja i stvarnosti kao i vezu znaèenja i misli. Prikazat æemo razlièita shvaæanja ove veze, i naznaèiti ona koja držimo najprihvatljivijima. Filozofija jezika je u ovom stoljeæu doživjela procvat kao nikada ranije. Mnogi filozofi najrazlièitijih usmjerenja stavili su jezik u središte svojeg zanimanja. U ovoj knjižici bavit æemo se uglavnom tim suvremenim nastojanjima. No, na poèetku treba nešto reæi o poèecima. Filozofi su vrlo rano pokazali 7

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 8

Filozofija jezika

zanimanje za jezik. Za najstarije antièke filozofe teško je reæi jesu li uopæe razlikovali bavljenje mišlju od bavljenja jezikom, jer ista rijeè “logos” oznaèuje jezik, misao i um. No, sigurno je da su veæ sofisti pridavali jeziku veliku važnost. U nekim epohama filozofiji jezika je pridavano vrlo znaèajno mjesto, a veæ smo spomenuli da u suvremenoj filozofiji ima mnogo mislilaca koji smatraju da prouèavanju jezika pripada poèasno, èak centralno mjesto u filozofiji. Da bismo razumjeli zašto filozofe zanima jezik treba da ukratko razmotrimo krajnji cilj kojeg su si zadali pri prouèavanju jezika, a da onda razmotrimo uži predmet filozofije jezika. U pogledu krajnjeg cilja filozofe možemo podijeliti u dvije velike grupe. Obje grupe se slažu da je jezik važno prouèavati, ali navode suprotne razloge zašto je to tako. Prema prvom stajalištu, jezik je izvor pogrešaka i zabluda. Filozofi su rano uoèili da nepreciznosti i nejasnoæe u jeziku mogu biti uzrokom pogrešaka i zbrke u mišljenju. Na primjer, jedna od najèešæih pogrešaka u zakljuèivanju proizlazi iz toga što rijeèi èesto imaju više znaèenja koja je lako pobrkati. Nadalje, mnoge rijeèi ljudi upotrebljavaju a da uopæe ne razmišljaju o tome imaju li one ikakvo odreðeno znaèenje. No, najgore od svega, mnogi izrazi imaju jak emocionalni prizvuk ili jaku vrijednosnu crtu koju je bez posebne analize nemoguæe odvojiti od njihovog “objektivnog” sadržaja. Na primjer, izrazi “fašizam”, “boljševizam” i “demokracija” ne upotrebljavaju se samo za to da bi se opisalo odreðene politièke sustave, veæ i da bi ih se vrednovalo, pa se 8

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 9

Èemu filozofija jezika?

sadržajno i vrijednosno znaèenje u upotrebi tih izraza tako tijesno isprepliæu da ih je bez temeljitog razmišljanja teško odvojiti. Uoèivši ove nedostatke, neki su filozofi, na primjer Leibniz, Berkeley, Frege i Russell, zakljuèili da obièan jezik treba podvræi temeljitom preispitivanju i kritici i formulirali tezu: Filozofija jezika treba da se bavi kritikom jezika. Stariji filozofi, zastupnici ove teze, isticali su opæenito moæ uma nasuprot zbrkanosti jezika. Noviji filozofi – slijedeæi Leibniza i Fregea – preporuèuju nam da se oslonimo na (formalnu) logiku. Neki su èak smatrali da æe neki idealni formalno-logièki jezik moæi zamijeniti obièni prirodni jezik, barem na podruèju znanstvene spoznaje, dok je danas uobièajenija preporuka da se obièni jezik analizira i preispita, po moguænosti putem sredstava koja nam je logika stavila na raspolaganje. Prema drugom stajalištu, jezik je vrelo spoznaje i mudrosti. Druga grupa filozofa ima mnogo povoljniji odnos prema jeziku. Oni su uoèili da je rasprava o znaèenjima rijeèi èesto dobar put do pojmova pa i do samih stvari za koje rijeèi stoje, pogotovo kad se radi o težim temama, gdje se ne možemo izravno pozvati na opipljive i svima dostupne podatke. Posebno se to dobro vidi upravo kod pojmova koji zanimaju filozofe: postojanje, biæe, vrijeme, uzroènost, dobro, istina, ljepota i sliènih. Najbolji put da se zapoène rasprava o takvoj temi je onaj Sokratov, da se sugovornika pita što misli o znaèenju dotiène rijeèi: Što za tebe znaèi “dobro” ili “istina” i tako redom. Razgovor se tada vodi o znaèenju rijeèi, pa 9

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 10

Filozofija jezika

time i o tome kada bismo koju rijeè mogli prikladno upotrijebiti (npr. da li bismo za èovjeka koji iz pacifizma ne želi oružjem braniti svoju domovinu mogli reæi da je dobar èovjek). U takvom razgovoru, drže Sokrat i Platon, razmatranje o rijeèima vodi nas do same stvari, u našem primjeru razmatranje o rijeèi “dobro” vodi nas do dobra. Iz takvog pristupa proizišla je sljedeæa teza: Filozofija jezika treba da analizom jezika otkrije važne istine koje su u njemu sadržane na prikriven naèin. Njemaèki filozof M. Heidegger slikovito je izrazio ovakav stav izrekom da filozof treba da “osluškuje jezik”. Manje slikovito, filozofija jezika bi u krajnjem dometu trebala pojasniti i razraditi temeljne ideje koje ljudi imaju a da ni sami toga nisu svjesni, ideje prešutno sadržane u jeziku i njegovoj upotrebi. U drugim suvremenim tradicijama – posebno u tradiciji analitièke filozofije – ovo pojašnjavanje se opisuje kao analiza pojmova koji su prešutno sadržani u jeziku. Filozofski pojmovi, poput onih upravo navedenih, imaju svoj korijen u uobièajenim pojmovima, a ti su pojmovi vezani uz svakodnevni govor. Analiza takvih pojmova treba pojasniti skrivene pretpostavke, i iznijeti ih na vidjelo. U daljnjem razmatranju onda filozof može, i treba, uoèiti skrivene proturjeènosti kojih je naše svakodnevno mišljenje puno, i predložiti bolja rješenja. No, prvi korak u tome jest da kaže nešto o samom jeziku i o pojmu znaèenja. Što je uži predmet filozofije jezika? Do sada je bilo rijeèi o krajnjem cilju zbog bi se filozof trebao ba10

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 11

Èemu filozofija jezika?

viti jezikom, i vidjeli smo da ovdje postoje suprotstavljena mišljenja. Meðutim, bez obzira na krajnji cilj, suprotstavljeni tabori se slažu u tome što je neposredan ili uži predmet filozofije jezika. Naime, i jedni i drugi su prvenstveno zainteresirani za smisao ili znaèenje sadržane u jezièkom iskazu i slažu se da pri filozofskom razmatranju jezika najviše pažnje treba posvetiti upravo znaèenjskom aspektu jezika. Èesto se kod jezika (kao i kod znakova uopæe) razlikuje troje: sam jezièni izraz, njegovo znaèenje i njegova upotreba. Na primjer, reèenica “Vaše cvijeæe je predivno” ima glasovnu i gramatièku strukturu, ima znaèenje – odnosi se na navodnu èinjenicu da je sugovornikovo cvijeæe predivno, a može se upotrijebiti da bi se sugovorniku uputilo kompliment, ili da bi se uvrijedilo ljubomornu treæu osobu, ili za najraznovrsnije druge ciljeve. Amerièki filozofi pragmatisti predložili su podjelu prouèavanja jezika (odnosno znakova opæenito) u skladu s tim razlikovanjem, koju prikazujemo u tabeli. Gornji redak sadrži naziv znanstvene discipline, a donji njezin predmet prouèavanja: sintaksa (lingvistika)

semantika

pragmatika

jezièni izraz

znaèenje

upotreba

Filozofija jezika bavi se filozofskim aspektima svih ovih tema, ali naglasak stavlja na znaèenje. Tu filozof dolazi u priliku da suraðuje na zajednièkoj temi s lingvistima-semantièarima kao i s logièarima. No, 11

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 12

Filozofija jezika

filozofska pitanja su opæenitija od pitanja pojedinaènih znanstvenih disciplina, i vezana uz razumijevanje spoznaje, uma i za opæenita pitanja o temeljnoj strukturi svijeta. Upoznat æemo ova pitanja redom. Najprije æemo ukratko ocrtati tri pitanja koja karakteriziraju filozofijsko promišljanje gramatike, a onda æemo prijeæi na glavna pitanja, ona koja se tièu pragmatike i semantike, odnosno teorije znaèenja.

Filozofija i gramatika Antièki su klasici – prije svega Platon, Aristotel i stoici – dali znaèajan doprinos poèecima gramatike. Skeptici su dovodili u sumnju moguænost postojanja lingvistike i dokazivali da o jeziku ne možemo znati ništa. Skolastika i rani novi vijek razvili su tzv. “spekulativnu”, kasnije “racionalnu” gramatiku, prethodnicu suvremene lingvistike. Današnja rasprava o filozofiji i gramatici u dobroj je mjeri odreðena suvremenim stanjem u lingvistici, te lingvistièkim i filozofskim stavovima najveæeg živuæeg lingvista Noama Chomskog. Tri pitanja privlaèe posebnu pažnju filozofa: Prvo, što je zapravo gramatika nekog jezika? Je li to samo teorija o jeziku ili skup pravila koja obièni govornik (npr. hrvatskog) nekako prešutno “ima u glavi”, je li to skup apstraktno važeæih pravila ili pak skup društvenih normi o tome kako treba govoriti? Filozofi i jezikoslovci predlažu razlièite odgovore koje možemo grupirati u tri velike skupine: 12

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 13

Filozofija i gramatika

¬ Gramatika danog jezika je skup apstraktnih pravila, koja važe nezavisno od toga da li netko dani jezik govori. Pomalo pretjerano i slikovito reèeno, pravila “postoje na nebu ideja”. Po analogiji s Platonovom teorijom ideja, takvo shvaæanje naziva se platonizmom. (Glavni suvremeni zastupnik je amerièki lingvist i filozof J. Katz). Glavna današnja motivacija za takvo shvaæanje je analogija gramatièkih pravila i matematièkih struktura. Za matematièki usmjerenog istraživaèa analogija je oèita i važna: on prouèava jeziènu strukturu kao što bi prouèavao neku matematièku strukturu, u apstrakciji od pojedinih govornika. Ako je inaèe sklon platonizmu u matematici, proširit æe ga i na jezik. ­ Gramatièka pravila su vrlo specifièna društvena pravila koja rukovode komuniciranjem. Ovo stajalište, sociologistièko, na prvi pogled je najprihvatljivije: jezik je tipièno društvena pojava, a oèito je da je podvrgavanje zajednièkim pravilima, konvencijama, vrlo korisno za zajednicu jer omoguæuje komuniciranje meðu njezinim èlanovima. Meðu zastupnicima toga stajališta nalaze se F. Dretske i I. Niiniluoto. (Mi smo osobno sami skloni tom stajalištu). Slabost sociologistièkog stajališta leži u tome da se jezik bitno razlikuje od uobièajenih društvenih pravila, kao što su na primjer pravila lijepog ponašanja: naivni govornici nisu svjesni veæine gramatièkih pravila koja slijede. (Nama se èini da sociologist može ponuditi odgovor: mnoge socijalne norme su na slièan naèin nesvjesne.) Na toj èinjenici inzistira sljedeæa teorija: 13

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 14

Filozofija jezika

® Gramatièka pravila su psihološka pravila zapisana u glavi, u spoznajnom aparatu svakog pojedinca, iako ih on nije svjestan. Noam Chomsky je do potankosti razvio ovo stajalište. Mnogi autori prihvaæaju neku vrst kompromisa. Tako amerièki filozof David Lewis kombinira prvo i treæe stajalište: po njemu izraz “jezik” oznaèuje s jedne strane apstraktnu strukturu, a s druge pak njezinu realizaciju u konkretnoj govornoj zajednici. (Za podrobnije obavijesti o ovoj raspravi vidi èlanak Dunje Tihomiroviæ u njezinoj knjizi Filozofija lingvistike). Drugo pitanje vrijedno pažnje jest u èemu se sastoji znanje jezika? Znade li obièni govornik hrvatskog na neki naèin pravila hrvatske gramatike, toènije gramatike onog narjeèja kojim se obièno služi? Chomsky drži da je znanje jezika zapravo prešutno znanje gramatike, tj. nesvjesno poznavanje pravila (znanje da se nešto kaže tako-i-tako), dok drugi drže da je to naprosto vještina (znanje kako govoriti hrvatski). Treæe je pitanje da li je znanje jezika u potpunosti steèeno, ili je barem dijelom uroðeno. Znanje jezika sigurno obuhvaæa poznavanje znaèenja rijeèi i naèina kako znaèenje rijeèi ulazi u znaèenje reèenice (semantiku), te poznavanje gramatike, što ukljuèuje fonologiju, morfologiju i sintaksu. Znaèenje pojedinih rijeèi dijete sigurno uèi. Pogledajmo sada gramatiku, o kojoj su lingvisti najviše raspravljali. Kakve naravi je gramatièko znanje koje posjeduje naivni govornik danog narjeèja hrvatskog jezika, 14

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 15

Filozofija i gramatika

koji nikad nije u školi uèio gramatiku? Naivni govornik bez daljnjega razlikuje ispravne (gramatièki toène) reèenice njegova narjeèja od neispravnih. Za svaku predloženu reèenicu on je u stanju reæi je li ona u jeziku njegove uže govorne zajednice prihvatljiva ili ne. Tu sposobnost zovemo jeziènom intuicijom, i na nju se oslanjaju lingvisti kad prouèavaju jezike. Kakve vrste je ta sposobnost ili znanje? Na prvi pogled odgovor je jednostavan: takvo znanje nije nikakvo intelektualno poznavanje teorije, nego je praktièna vještina, nije “znanje da” takvo-i-takvo pravilo važi, nego je “znanje kako” formulirati i razumjeti hrvatske reèenice. Chomsky je doveo u pitanje ovaj jednostavan odgovor. On je naprosto postavio daljnje pitanje: na èemu poèiva praktièno znanje? Njegova je zamisao sljedeæa: da bi naivni govornik mogao slijediti dano gramatièko pravilo, to pravilo mora biti negdje “zapisano” u njegovom spoznajnom aparatu. Iako sam govornik nije svjestan nikakvog pravila, neki dio, podsustav njegova spoznajnog aparata, raspolaže tim pravilom. Praktièno vladanje jezikom poèiva na nesvjesnom “intelektualnom” poznavanju pravila. Pretpostavka o takvom nesvjesnom raspolaganju pravilom urodila je novom zagonetkom: kako se takvo nesvjesno znanje stjeèe? Uèenje jezika je ionako dosta zagonetno: dijete ovladava ogromnim jeziènim materijalom u vrlo kratkom vremenu, a to brzo stjecanje jezika moguæe je samo u odreðenoj dobi, prilièno je nezavisno od stupnja inteligencije i posve je univerzalno. Chomsky je predložio da tu zagonetku 15

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 16

Filozofija jezika

riješimo tako da pretpostavimo da dijete posjeduje uroðeno poznavanje temeljnih gramatièkih naèela, koje mu omoguæuje brzo i uèinkovito uèenje materinjeg jezika. Jezikoslovci su uoèili da postoje opæenita svojstva i opæenita gramatièka pravila zajednièka svim jezicima, i nazvali ih jeziène univerzalije. Takva opæenita previla su najbolji kandidati za uroðene principe. Za filozofa je Chomskyjeva hipoteza o uroðenosti znaèajna jer oživljava tradicionalnu filozofsku raspravu o prirodi ljudskog znanja. Tradicionalni empiristi tvrde da je svako intelektualno znanje o nekoj posebnoj domeni (jezik, raèunanje, poznavanje temelja ljudske psihologije) nauèeno: uroðena je samo opæenita sposobnost uèenja. Njihovi protivnici tvrde da posjedujemo specifièna uroðena znanja, koja se tièu temeljnih naèela dane domene. Zovemo ih tradicionalnim racionalistima. Umjerene pozicije kreæu se izmeðu ove dvije krajnosti: umjereni racionalist drži da su samo najopæenitija znanja, poput znanja logike, uroðena, umjereni empirist priznat æe neke uroðene specifiène sposobnosti razumijevanja. Empirizam je dominirao znanostima o èovjeku u našem stoljeæu, tako da je Chomskyjeva hipoteza – podržana ogromnim lingvistièkim dokaznim materijalom – predstavljala pravi šok. Empiristi su se našli u neprilici kako da objasne stjecanje jezika. Time je klasièna rasprava – koja je dugo vremena bila ugasla – obnovljena znanstvenim sredstvima. Teško je nazrijeti konaènog pobjednika. 16

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 17

Govorne radnje

Govorne radnje Pogledajmo sada pragmatiku, uèenje o upotrebi jezika. Suvremeno filozofsko razmišljanje o jezièkom djelovanju uvelike je nadahnuto razmatranjem jedne posebne vrste iskaza. Razmotrite primjer u kojem sveèani uzvanik krsti brod rekavši: “Imenujem ovaj brod ‘Kraljica Elizabeta’!” Da bi izgovaranje navedene reèenice ujedno doista bilo krštenje, govornik mora uistinu biti nadležan da krsti brod. Slièan je sluèaj s izjavom “Oporuèno ostavljam ovaj sat svojem bratu”. Da bi ta izjava uistinu bila oporuèno ostavljanje, govornik ili pisac treba doista biti vlasnik sata, i izjava treba biti dio oporuke. (Manje ceremonijalan iskaz je “Kladim se da æe sutra kiša”.) Opæenito, takve izjave ovise o dvije vrste uvjeta uspješnosti: prva se odnosi na podobnost sudionika u govornoj djelatnosti i na pravilnost izvršenja radnje, drugi pak na namjeru i odnos namjere i radnje. Prvo dakle mora postojati prihvaæena konvencionalna procedura koja ima odreðeni konvencionalni uèinak; i ona mora ukljuèivati izgovaranje odreðenih rijeèi od strane odreðenih osoba u odreðenim okolnostima. Drugo, osobe i okolnosti moraju u danom sluèaju biti primjerene za primjenu dotiène procedure – svi sudionici proceduru trebaju izvršiti ispravno i potpuno. Što se tièe namjere, ovdje važi sljedeæe: kad je, kao što se èesto dogaða, procedura predviðena za osobe koje imaju odreðene misli i èuvstva, ili za zapoèinjanje nekog ponašanja koje onda treba uslijediti, tada osoba koja 17

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 18

Filozofija jezika

sudjeluje i tako zapoèinje proceduru uistinu mora imati te misli i gajiti te osjeæaje, a sudionici trebaju namjeravati da se tako ponašaju i osim toga trebaju se, kasnije, uistinu tako i ponašati. Kada su navedeni uvjeti zadovoljeni, svakom od ovih izjava obavlja se èin naznaèen prvom rijeèju: imenuje se, ostavlja se, ili se kladi. One ne izvješæuju o nekom stanju stvari izvan njih samih i stoga mnogi drže da nisu ni istinite ni lažne. Izjave su dobile naziv “performativ” ili “performativna izjava” od engleskog glagola to perform. U kojem se smislu može reæi da se takvom, performativnom izjavom nešto èini? Prije svega, samo izjavljivanje jest neka radnja. Izgovoriti ili napisati spomenute reèenice znaèi uraditi nešto (govorenje i pisanje jest obièno namjerno, a u situacijama koje podrazumijevaju navedene reèenice jest sigurno namjerno i ono nije obavljeno neizravno, putem nekih drugih radnji). Zatim, izjavljivanjem (putem izjavljivanja) èinimo još nešto. Rekavši “Imenujem ovaj brod ‘Kraljica Elizabeta’!” govornik je dao ime brodu, u sljedeæem primjeru pisac oporuke je ostavio svoj sat bratu, itd. Po èemu su performativni iskazi posebni? Oni ne sadrže izraze filozofijske vrste, ali zadovoljavaju dva posebna uvjeta: prvo, oni ništa ne ‘opisuju’ niti ‘prenose’ niti konstatiraju, nisu ‘istiniti ili lažni’; i drugo, izjavljivanje reèenice jest èinjenje neke radnje. Uoèimo da se kvalifikacija “djelatnosti” nikako ne odnosi na samo govorenje i pisanje kao takve. Navedene reèenice su performativi po tome što se njima èini još nešto osim što ih se izgovara, toènije, što se 18

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 19

Filozofija i semantika

njihovim izgovaranjem èini još nešto, što se normalno ne opisuje kao “kazivanje neèega” Prouèavajuæi performative engleski filozof J. L. Austin došao je do zakljuèka da nas oni mogu nauèiti zanimljive stvari o jeziku opæenito. U našim primjerima govornik jasno daje do znanja što èini izjavom – ta informacija je dio izjave, sadržana na primjer u rijeèima “kladim se” – i kako hoæe da ga shvatimo. No, analogne se stvari mogu dogaðati i bez takve jasne najave. Ako vam èasnik kaže “Ustani”, isto je kao da je rekao “Zapovijedam ti da ustaneš”. Jezik je pun izjava koje se u stvarnosti ponašaju poput performativa. Austin je zakljuèio da veæina izjava ustvari ukazuje na neku vrst radnje koja se tom izjavom èini: molba, zapovijed, tvrdnja, dokazivanje, zakljuèivanje, izuzimanje, i deseci drugih. Podrobno je analizirao te radnje pod imenom “govorne radnje” ili “govorni èinovi”, uvjete njihove uspješnosti i naèine na koji govornik osigurava razumijevanje svoje namjere. Njegov uèenik J. Searle razvio je zatim sustavnu teoriju govornih radnji, povezavši je s lingvistikom i semantikom.

Filozofija i semantika Veæ smo istakli da æemo se najviše baviti problematikom znaèenja. Evo nekoliko pitanja kojima se bave suvremeni istraživaèi. Prvo, u èemu se sastoji znaèenje? Postoje li uopæe odreðena znaèenja (vidi sljedeæi odlomak)? Drugo, što je najmanja “jedinica”, 19

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 20

Filozofija jezika

najmanji nosilac znaèenja? Je li to rijeè, kako bi se moglo zakljuèiti listajuæi rjeènik? Ili je to reèenica, najmanja cjelina dovoljna da se opiše neka situacija? Ili je to neki skup reèenica, npr. neki diskurs ili neka teorija o danom podruèju? Ili èak ukupno naše znanje? Ili cjelina naše kulture? Treæe, odnose li se jezièki izrazi (rijeèi, reèenice, diskurs) primarno na vanjski svijet ili na naše misli o vanjskom svijetu? Razmotrit æemo najpoznatije odgovore na ova pitanja (neki odgovori o kojima neæemo ovdje posebno govoriti zastupljeni su u izboru tekstova). Spomenimo samo da se problematika znaèenja susreæe veæ rano u antièkoj filozofiji, najprije u više praktiènom obliku kod sofista, a onda teorijski i sustavno kod Platona, Aristotela i stoika. Stoicima dugujemo i razraðeno semantièko nazivlje. Do ponovnog procvata filozofskih razmatranja o znaèenju dolazi u kasnoj skolastici, a u novom vijeku kod empirista i kod Leibniza. No, poèasno mjesto im je dala suvremena filozofija. Posebno se istakla semantika u analitièkoj tradiciji, kod autora kao što su Frege, Russell i Wittgenstein.

Vrijedi li uopæe istraživati znaèenje? Pred istraživaèa znaèenja, semantièara, postavlja se sljedeæi obeshrabrujuæi problem: pojam znaèenja prilièno je rasplinut i neodreðen. Ljudi èesto pod “znaèenjem” neke rijeèi ili izraza ne podrazumijevaju samo obièni jezièki smisao, nego i važnost te rijeèi ili izraza za govornika (npr. “sloboda” za neko20

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 21

Filozofija i semantika

ga znaèi život). No, èak i kad bismo uspjeli odvojiti jezièki smisao, i posvetiti se samo njemu, to ne bi bio kraj poteškoæama. Rijeèi imaju èvrst smisao samo u rjeèniku, a u stvarnom životu kao i književnosti njihovo znaèenje varira s kontekstom. (Razmislite, na primjer ima li rijeè “glava” u izrazu “glava kupusa” doslovno ili preneseno znaèenje? U izrazu “Ti si moje sunce”, da li rijeè “sunce” oznaèuje nebesko tijelo ili nešto drugo?) Doslovno i preneseno znaèenje isprepliæu se i teško ih je razluèiti. Suèelice ovim problemima neki filozofi preporuèuju da se odustane od teorije znaèenja. Cijeli jedan smjer u suvremenoj filozofiji, takozvani poststrukturalizam (Derrida, Foucault) i njegov nastavljaè, postmodernizam zastupaju ovakvo pesimistièko stajalište. Nasuprot tome, optimistiènije raspoloženi semantièari – naši suvremenici Quine, Davidson, Dummett, Putnam – nastavljajuæi tradicije Aristotela, Leibniza i Fregea, drže da je teoriju znaèenja moguæe izgraditi, samo da treba napredovati postupno. Najprije odvajamo jezièno znaèenje od “znaèenja” u smislu važnosti ili praktiène svrhe. Prouèavamo jezièno znaèenje. Zatim pokušavamo odrediti što je to doslovno znaèenje.

Polazište: izjavne reèenice U skladu s naznaèenim planom pod “znaèenjem” æemo zasad podrazumijevati doslovno jezièno znaèenje. Postavlja se sada pitanja odakle poæi u istraživanju znaèenja. Navikli na rjeènike, mnogi bi 21

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 22

Filozofija jezika

ljudi spontano odgovorili da je znaèenje prije svega svojstvo pojedine rijeèi. U suvremenoj teoriji znaèenja meðutim prevladava stajalište da u prouèavanju znaèenja treba poæi od veæe cjeline, barem od reèenice. Neke vrste rijeèi oèito imaju znaèenje samo u kontekstu reèenica, na primjer veznici. No, i druge vrste koje izgledaju samostalnije, kao što su imenice, pridjevi i glagoli, za svoje puno razumijevanje traže kontekst reèenice (uzmite glagol “biti”: što znaèi “je” u izolaciji?). Pogledajmo sada podjelu reèenica prema vrsti jeziènih radnji – npr. izjavljivanje, zapovijed, molba – i razmislimo što uzeti kao polazište. Imamo sada izbor: Hoæemo li sve vrste jezièkih radnji smatrati ravnopravnima za naše svrhe, ili æemo dati prednost jednoj od njih? Ako jednoj, tada moramo kazati kojoj? Dosadašnji put i alternative možemo prikazati na crtežu: teorija znaèenja ne može se izgraditi

može tretira sve vrste jezièkih radnji jednako

daje prednost jednoj

kojoj?

Neki su filozofi, pozivajuæi se na austrijskog filozofa Ludwiga Wittgensteina (1889-1951) u njegovoj kasnoj fazi, branili ideju da su sve vrste govornih 22

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 23

Filozofija i semantika

radnji jednako bitne, kao i svaki kontekst, bio to ozbiljan razgovor ili igra. Njihova je parola bila “Ne pitaj za znaèenje, veæ za upotrebu!” (Sam Ludwig Wittgenstein je imao nešto složeniju teoriju o tome). No, obièno se prednost daje jednoj vrsti govornih radnji, izjavljivanju, i izjavnim reèenicama. Pretpostavlja se da dijete poèinje uèiti jezik tako da dovodi u vezu rijeèi-reèenice sa stvarima. To dovoðenje u vezu je najjednostavnije u sluèaju primitivnih izjavnih reèenica – prije negoli nauèi zapovijed “Donesi lutku”, ono uèi “Evo lutke!”. Neizjavne govorne radnje mogu se prikazati polazeæi od izjave. Na primjer, zapovijed “Donesi cipele!” može se rastaviti na sud “… da cipele budu ovdje” i na imperativ “Uèini …”. Naglasak na izjavljivanju i izjavnim reèenicama istièe funkciju jezika da nas obavještava o realnosti. Mi æemo se držati stajališta da ozbiljna izjavna upotreba izjavnih reèenica predstavlja glavnu vrstu govorne radnje na èijem objašnjenju treba da se temelji objašnjavanje svih ostalih. Tvrdnje se kao takve vrednuju s obzirom na njihov odnos spram stanja stvari u svijetu te one odgovaraju stanju stvari ili ne odgovaraju. Suprotne vrijednosti možemo oznaèiti kao istinito/lažno. Tvrdnje su u tom pogledu kao zapovijedi. Zapovijedi su ili izvršene ili nisu, tvrdnje su ili istinite ili nisu. Onaj tko tvrdi neku tvrdnju, obvezuje se time “na više nego samo na to da tvrdnja nije lažna; obvezuje se na to da je ona istinita”. Naime, nema moguæe upotrebe tvrdnje, pri kojoj bi netko svjesno tvrdio sud koji nije istinit, a da to ne bude sluèaj zloupotrebe. 23

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 24

Filozofija jezika

Razmotrit æemo i braniti pretpostavku da je veza jezika i realnosti od kljuène važnosti za ustanovljavanje znaèenja. Drugim rijeèima, razumjeti izjavnu reèenicu znaèi znati u kojoj bi situaciji ta reèenica bila istinita. Situacija u kojoj je toèno istinita dana reèenica zove se i uvjet istinitosti te reèenice (odnosno istinosni uvjet). Na primjer, reèenica “Kiša pada” je istinita upravo u situaciju u kojoj pada kiša, tako da je to da kiša pada uvjet istinitosti te reèenice. Drugaèije kazano, reèenica “Kiša pada” je istinita ako i samo ako kiša (doista) pada.

Realizam i antirealizam Kako se reèenica da kiša pada odnosi spram situacije u kojoj kiši? Ova pitanje vodi nas do odnosa jezika i zbilje. (Rasprava prema tome zadire u podruèje ontologije tj. uèenja o biæu, zbilji i bitku). Najprije æemo je upoznati u vrlo pojednostavljenom obliku s dva suprotna stajališta. Prvo stajalište, realizam: Reèenice govore o situacijama koje su od njih nezavisne i koje ih èine istinitima ili lažnima. Istinitost i lažnost su nezavisne od naših misli i jezika. Drugo stajalište, antirealizam: prema suprotnom stajalištu, jezik je neka vrst naoèala kroz koje gledamo svijet, i koje oblikuju “naš svijet”. Prema tome situacije, predmeti i svojstva za koje postoje jezièni izrazi nisu dani nezavisno od jezika, veæ je naèin kako ih mi uopæe odreðujemo ovisan o našim 24

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 25

Realizam i antirealizam

jezièno-pojmovnim moguænostima. To se stajalište se u klasiènoj tradiciji zvalo idealizmom, ali kako termin “idealizam” pokriva mnogo razlièitih zamisli i orijentacija, danas je èešæi naziv antirealizam. Oba stajališta imaju dugu tradiciju i ugledne zastupnike. Mi æemo najprije izložiti realistièki pristup, jer je jednostavniji. Zatim æemo ukratko prikazati antirealistièki izbor. Napominjemo da je naše izlaganje krajnje pojednostavljeno.

Realizam: jednostavna teorija Najjednostavnija realistièka teorija je sljedeæa: Izjavne reèenice imaju znaèenje zato što govore o stanju stvari (situacijama). Osnovne izjavne reèenice sastoje se od subjekta i predikata. Subjekt stoji za neki predmet, a predikat za svojstvo ili relaciju. (Struèni naziv za “stajati za nešto” je “referirati na nešto”). Ivica je visok. govori o stanju stvari da je Ivica visok. I to ovako: “Ivica”

“je visok”

referira na

referira na

svojstvo visine.

25

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 26

Filozofija jezika

Ostale, složenije izjavne reèenice složene su od jednostavnih, samih ili zajedno s nekim dodacima. Glavni posao teorije znaèenja sastoji se u tome da objasni kako znaèenje složenih izjava ovisi o znaèenju jednostavnih sastavnih dijelova. Pri tome se pretpostavlja da važi sljedeæe: Znaèenje složenih iskaza može se sustavno izvesti iz znaèenja njihovih sastavnih dijelova To se obièno zove naèelom složivosti (kompozicionalnosti). Kad jezik ne bi bio složiv (kompozicionalan), morali bismo uèiti reèenice kao gotove cjeline, i ne bismo na jednostavno na osnovu poznavanja rjeènika i gramatike mogli tvoriti nove reèenice. U slaganju novih reèenica temeljnu ulogu igra naše znanje o vezama meðu reèenicama i sudovima. Na primjer, ako smijem tvrditi dvije reèenice “Marko piše” i “Katica uèi”, smijem tvrditi i složenu reèenicu “Marko piše i Katica uèi”. Takve veze bitne su za zakljuèivanje i njih prouèava logika. Stoga se obièno smatra da u primjeni naèela složivosti u izgradnji teorije znaèenja filozofi trebaju usko suraðivati s logièarima. Izloženu jednostavnu teoriju zastupali su izmeðu dva svjetska rata zastupnici logièkog atomizma. Najznaèajniji predstavnici te orijentacije su tu Ludwig Wittgenstein, kojeg smo veæ spomenuli, i Bertrand Russell (1872-1920). Wittgenstein je u ranoj fazi, oko Prvog svjetskog rata, zastupao jednostavnu realistièku teoriju, a u kasnoj fazi teoriju o znaèenju kao upotrebi. Danas je jednostavna teorija opet na dobru 26

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 27

Realizam i antirealizam

glasu i razvijaju se njezine profinjenije varijante. Jedna od posebno profinjenih varijanti je teorija znaèenja Donalda Davidsona, koji izbjegava da govori o situacijama, ali nastoji svesti znaèenje na istinitost. Jednostavnu teoriju nekad se izražavalo tvrdnjom da je jezik slika stvarnosti. No, to je vrlo neprecizno, i danas se jednostavna teorija tumaèi manje slikovitim sredstvima. Da bismo ilustrirali kako u praksi izgleda izgradnja jednostavne teorije spomenut æemo jedan važan detalj iz nje. U našem jednostavnom primjeru pošli smo od toga da ime “Ivica” oznaèuje Ivicu. Sada trebamo razmotriti tu pretpostavku.

Kako imena oznaèuju svoje nosioce? Kako osobno ime oznaèuje (= referira na) svojeg nosioca? Što èini da u našoj govornoj zajednici neki govornik može npr. imenom “Beethoven” referirati na osobu Beethovena? Jednostavan i vjerojatno ispravan odgovor glasi da treba da razlikujemo dvije etape u upotrebi nekog imena. U prvoj etapi ime “Beethoven” bilo je dano novoroðenom djetetu. Prve osobe koje su ga upotrijebile sada mogu prenijeti dalje upotrebu imena, tako da se u drugoj etapi formira lanac prenošenja, koji èini “tradiciju” upotrebe imena za tu osobu. Svaki govornik koji prenese upotrebu imena do sljedeæeg govornika “uzrokuje” da ga i sljedeæi upotrijebi za istu osobu, Beethovena. Ovakva slika o tome kako ime oznaèava (referira na) 27

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 28

Filozofija jezika

svojeg nosioca zove se stoga, pomalo neobièno, “uzroèna” ili “kauzalna” teorija referencije. Ona je u ovom obliku izložena tek pred dva i po desetljeæa, a iznio je amerièki filozof Saul Kripke. “Beethoven”

današnji govornik L

A

N

A

C

“Beethoven”

ZAMJEDBENA P

R

E

UZROÈNA VEZA N

O

Š

E

N

J A

OTAC

NOVOROÐENÈE

Koje još rijeèi stjeèu svoju referenciju poput imena? Pogledajmo rijeè “voda”. Za pretpostaviti je da je ta tvar dobila ovo ime u neka pradavna vremena. Zamislimo prvog imenovatelja vode – ili malu skupinu imenovatelja – i nazovimo ga Hrvoje. Hrvoje sigurno nije poznavao kemijski sastav vode, i za njega “voda” nije znaèilo “spoj vodika i kisika”. On je vjerojatno raspolagao znanjem o obiènim, danas stereotipnim svojstvima vode – pitka prozirna tekuæina koja teèe u rijekama, nalazi se kiši i morima – i sigurno je bio u situaciji da vodu vidi i pokazuje drugima. 28

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 29

Realizam i antirealizam “Voda” STEREOTIP prozirno pitko tekuæe

današnji govornik L

A

N

A

C

“Voda”

P

ZAMJEDBENA R

E

N

UZROÈNA VEZA O

Š

E

N

J A

Hrvoje VODA (H2O)

Uoèimo da njegov stereotip vode vjerojatno pristaje, ili bi u naèelu mogao pristajati, i nekim drugim tekuæinama, kad bi tekle u rijekama ili padale s kišom. Svojom rijeèju uspio je imenovati pravu tekuæinu “voda” iz dva razloga: prvo, voda doista na Zemlji teèe u rijekama i pada s kišom; i drugo, tekuæina na koju je pokazivao vjerojatno je uistinu bila voda. Daljnji govornici preuzeli su rijeè “voda” od prvih upotrebljavaèa te rijeèi, i dijelili su Hrvojev stereotip nemajuæi pojma o kemijskom sastavu vode. Taj uzroèno-povijesni lanac prenošenja referencije tako seže i do nas, spajajuæi nas s mitskim Hrvojem (vidi Kripke, Imenovanje i nužnost, navedeno u Literaturi). Rijeèi kao što su “voda” ili “limun” referiraju na vrste što ih sreæemo u prirodi. Hilary Putnam je 29

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 30

Filozofija jezika

predložio teoriju po kojoj te rijeèi stjeèu referenciju slièno imenima (vidi prikaz u knjizi Putnamovog uèenika M. Devitta, Jezik i realnost, navedeno u Literaturi). Neki filozofi poopæili su uzroèno-povijesnu sliku referencije na sve rijeèi jezika koje se odnose na konkretne stvari: na primjer, rijeèi za konkretna svojstva (prilozi i pridjevi) stekli su takoðer svoje znaèenje jednostavnim imenovanjem. Ta je teorija danas vrlo popularna. (Sljedeæa se bilješka može prilikom prvog èitanja i preskoèiti bez štete po daljnje razumijevanje teksta).

Povijesna bilješka (logièki atomizam) Spomenuli smo da su logièki atomisti zastupali jednostavnu realistièku sliku znaèenja. Navest æemo ukratko njihove temeljne ideje. Logièka analiza rastavlja složene sudove na njihove elemente. Neki logièki atomisti – posebno Wittgenstein u svojoj ranoj fazi – imaju pojam analize koji je krajnje zahtjevan. Formalni se logièar zadovoljava time da sintaktièki složeni sud rastavi na sastavne dijelove. Na primjer on æe sud “Stol je drven i smeð” prikazati kao složen od “Stol je drven” i “Stol je smeð”. Wittgenstein zamišlja analizu mnogo radikalnije: sud “Stol je drven” je implicitno složen u tom smislu da je njegova istinitost ovisna o istinitosti daljnjih sudova – o materijalnim dijelovima stola ako smo fizikalisti, ili o osjetilnim podacima ako smo fenomenalisti. Ti su daljnji sudovi jednostavniji od poèetnih. Analiza je jednoznaèna, drži Wittgenstein. Takoðer, svaka 30

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 31

Realizam i antirealizam

analiza mora jednom stati, a toèka zaustavljanja bit æe posve jednostavni sudovi. Ti moraju biti posve odreðeni i precizni ako je logika precizna. Nadalje, jednostavni sudovi moraju biti meðusobno posve nezavisni: istinitost niti jednog od njih ne smije ovisiti o istinitosti bilo kojeg drugoga. Teza da postoje takvi sudovi – atomi misli – kasnije je nazvana “logièki atomizam”. Buduæi da ne znamo kako toèno izgledaju stvarni atomarni sudovi, moramo se zadovoljiti primjerima relativno atomarnih sudova: pretvarajmo se da je neka nama dostupna razina analize posljednja, da su jednostavni sudovi poput “Ovo je crveno” doista atomarni. Rasprava onda treba odgovoriti na sljedeæa pitanja: prvo, u èemu se sastoji znaèenje jednostavnih sudova? Drugo, kako znaèenje i istinitost složenih sudova ovise o znaèenju i istinitosti jednostavnih? Treæe, kakva je narav logièkih kombinacija meðu sudovima? Što je logika? Na pitanje o znaèenju i istinitosti Wittgenstein odgovara teorijom odslikavanja: misli i sudovi su slike zbilje i to im daje znaèenje i istinitost. No u èemu se sastoji odnos odslikavanja? Kako na primjer, portret Henryja VIII odslikava kralja? Zdravorazumski gledano, èinjenica da kralj ima bradu prikazana je time što naslikano lice ima naslikanu bradu. Wittgenstein uzima ovu zamisao krajnje ozbiljno: postoje èinjenice u pogledu slike i èinjenice u pogledu odslikane zbilje, a odnos odslikavanja je odnos meðu tim èinjenicama. Sliku èine te slikovne èinjenice (npr. da naslikani kralj ima naslikanu bradu) i njihovi elementi (npr. naslikana brada). 31

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 32

Filozofija jezika

Elementi slike stoje za stvari (naslikana brada za stvarnu kraljevu bradu); nadalje, odslikavanje nastaje zahvaljujuæi koordinaciji elemenata slike i prikazanih stvari: “to koordiniranje je poput ticala elemenata slike, pomoæu kojih slika dodiruje zbilju” (2.1515). Koordiniranje onda objelodanjuje strukturu zajednièku slici i odslikanom (struktura portreta i struktura kraljeva lika) pa tu strukturu Wittgenstein naziva formom odslikavanja (Tractatus Logico Philosophicus, 2.17). Važno je uoèiti da slika ne može oslikati vlastitu formu odslikavanja: ta se forma na slici ne prikazuje – kao što se prikazuje lik kralja – veæ se pokazuje implicitno; ona je to svojstvo po kojem uspijevamo sliku shvatiti kao portret. Pogledajmo sada “portret” iz mašte koji izgleda realistièno, recimo damu s lasicom. Takav “portret” takoðer prikazuje ili odslikava, ali tako da predstavlja model ne-zbiljske osobe. Buduæi da je “portret” realistièan, na njemu nema ništa nemoguæeg: prikazana dama s lasicom mogla bi postojati, iako u stvarnosti ne postoji. Slika prikazuje moguæe stanje stvari. Wittgenstein sada definira pojam smisla: smisao slike je ono što slika prikazuje. Misao ili sud je slika èinjenica. Struktura suda je logièka (dok je struktura portreta prostorna i odreðena bojom), pa je sud logièka slika èinjenica. Svi istiniti sudovi èine jedinstvenu sliku zbilje. Neistinit sud odslikava stanje stvari koje je moguæe (inaèe ne bi bio sud), ali nije zbiljsko. Teorija odslikavanja posredno diktira i gledanje na složene sudove. Kombiniranje jednostavnih 32

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 33

Realizam i antirealizam

sudova tim sudovima ne smije dodati ništa sadržajno: prema tome, znaèenje (istinitost) složenog suda treba da jednostavno i mehanièki proizlazi iz znaèenja (i istinitosti) njegovih pod-sudova. Logièari posuðuju izraz iz matematike: istinitost složenog suda je funkcija istinitosti njegovih podsudova i naèina na koji je sud složen. Logièki veznici konjunkcije, disjunkcije i materijalne implikacije poštuju to pravilo: oni su istinosno-funkcionalni (Na primjer, istinitost konjunkcije – oznaèene veznikom “i”, kao u “Marko trèi i Katica uèi” – je vrlo jednostavna funkcija istinitosti svakog konjunkta, npr. istinitosti suda “Marko trèi” i suda “Katica uèi”.). Poseban problem za atomistièku teoriju predstavljaju složeni sudovi sljedeæe vrste: sud “Petar vjeruje da pada kiša” složen je iz suda “Petar vjeruje da …” i “Pada kiša”, no njegova istinitost ne ovisi o istinitosti ovog potonjeg (padala kiša ili ne, ako Petar vjeruje da pada, složeniji sud je istinit). Slièno je i sa sudom “Moguæe je da pada kiša”, èija je istinitost neovisna od istinitosti suda “Pada kiša”. Wittgenstein je ponudio sažetu naznaku rješenja koju je teško i razumjeti, kamoli ocijeniti. Problem je, meðutim, odigrao kljuènu ulogu u razvitku filozofske logike, posebno u logici moguænosti-nužnosti, logici znanja i logici normi.

Realizam: složenija teorija Nakon što smo ukratko prikazali jednostavnu realistièku teoriju koja poznaje samo jednu vrst odnosa 33

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 34

Filozofija jezika

jezika i realnosti, odnos oznaèavanja, možemo poæi dalje. Na redu je realistièka teorija, koja osim oznaèavanja (referencije) uvodi još jedan centralni pojam, “smisao”. Razvio ju je Gottlob Frege (1848-1925, vidi njegovu knjigu u popisu literature, a posebno tekst “O smislu i znaèenju”). Prisjetimo se da u svojem neprofinjenom obliku jednostavna teorija svodi znaèenje na odnos oznaèavanja ili referiranja. Tako se na primjer èini da ime “Ivica” nema nikakvo drugo znaèenje nego da stoji za osobu koja nosi to ime. Meðutim, nemaju svi izrazi tako jednostavno znaèenje. Frege nudi primjer opisnih imena “Danica” (= najsjajnija zvijezda na jutarnjem nebu) i “Veèernjaèa” (= najsjajnija zvijezda na veèernjem nebu). Netko može nauèiti da jutrom prepoznaje zvijezdu Danicu, a naveèer Veèernjaèu, a da ne zna da se radi o istoj zvijezdi, naime planeti Veneri. No kako je to moguæe ako se znaèenje svodi na referenciju? Imena “Danica” i “Veèernjaèa” referiraju na isti objekt, i kad bi sve što naš zvjezdoljubac zna bilo izrazivo odnosom imena i objekta, on ne bi znao da su dotiène dvije zvijezde jedna planeta. Isto tako, ako ni jedno ni drugo ime nema nikakvog drugog znaèenja osim samog objekta, onda bi netko tko zna “Danica je sjajna” samim tim znao i da je Veèernjaèa sjajna. Konaèno, prvi (valjda babilonski) astronomi koji su otkrili da je Veèernjaèa ista zvijezda kao Danica, ne bi imali što otkriti, jer su predmet odnosno referencija isti za oba imena. (Neki zastupnici jednostavne teorije tvrde da je tome doista tako.) Frege koristi ovaj primjer da bi sustavno razvio slutnju da 34

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 35

Realizam i antirealizam

u znaèenju ima još neèeg osim golog odnosa referencije. (Ta je slutnja u filozofiji jezika odavno prisutna.) U sluèaju planete Venere ovo “još nešto” tièe se aspekta pod kojim naš zvjezdoljubac shvaæa referenciju “Danice” i “Veèernjaèe”, odnosno pod kojim zahvaæa planet. Kad o planetu misli kao o Danici, on je zahvaæa pod aspektom najsjajnije jutarnje zvijezde, a kad misli o Veèernjaèi, o njoj misli kao o veèernjoj zvijezdi, ne znajuæi da oba aspekta zahvaæaju istu stvar. Frege govori o naèinu na koji je stvar dana, naèinu njezine prezentacije. Kratki naziv za aspekt ili naèin pod kojim je referent dan kod njega je “smisao”. Smisao rijeèi “Danica” je “najsjajnija zvijezda na jutarnjem nebu”, a referencija te iste rijeèi je predmet, planeta Venera. “Veèernjaèa”

“Danica”

SMISAO: najsjajnija zvijezda

SMISAO: najsjajnija zvijezda

na veèernjem nebu

na jutarnjem nebu

REFERENCIJA

REFERENT VENERA

35

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 36

Filozofija jezika

Smisao reèenice sagraðen je od smislova rijeèi koji je èine (primjena naèela složivosti). Teorija o smislu i referenciji (ili fregeovska teorija) uspješno objašnjava kako govornik može upotrebljavati rijeèi s istom referencijom a da ne zna da govori o istoj stvari. Ona ima i drugih prednosti i to joj je osiguralo veliku popularnost, pa èak i mjesto standardne teorije znaèenja, barem u analitièkoj tradiciji.

Problemi realistièke teorije Teorija o smislu i znaèenju u svojem realistièkom fregeovskom obliku izgleda privlaèno. Meðutim, ona se suèeljava s nekoliko neugodnih problema. Što je toèno “smisao”? Frege je bio platonist i smatrao je da su “smislovi” poput platonskih ideja. To je stajalište vrlo teško održivo. Prirodnije bi bilo reæi da su smislovi “u glavi” govornika. No, ni to nažalost nije održivo. Prema fregeovskoj teoriji, smisao rijeèi toèno odreðuje objekt na kojeg rijeè referira. No, govornici uglavnom nemaju tako toène specifikacije koje bi bile precizne kao što se to od smislova u ovoj teoriji traži. (Suvremeni amerièki filozof Hilary Putnam kaže da ljudi imaju na umu “stereotipe”, a ne precizne fregeovske smislove. Tako na primjer malo ljudi znade koje su bitne karakteristike salate – to znaju samo botanièari – ili koje su bitne kemijske karakteristike volframa, koje specifièno odreðuju volfram za razliku od npr. nikla). No, ako je tako, onda toèni odreðivaèi referencije nisu “u glavi” govornika. Još gore, postoje reèenice za koje je sigurno 36

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 37

Realizam i antirealizam

da nikad ne bismo bili u stanju prepoznati jesu li istinite – na primjer “Ovdje nikada neæe biti izgraðen grad”, buduæi da bismo za to morali živjeti vjeèno. (Primjer potjeèe od britanskog suvremenog filozofa Michaela Dummeta.) Smisao tih reèenica kao da nadilazi sve što bi moglo biti dostupno i govorniku i slušatelju. Daljnja skupina problema koji se postavljaju ne samo pred fregeovsku, veæ i pred svaku drugu realistièku filozofiju jezika, proizlazi iz razmatranja o odreðenosti znaèenja. Tu je skupinu otkrio i razvio Wittgenstein u kasnoj fazi svoje filozofije. Što znaèi da neka rijeè posjeduje odreðen smisao-pojam kojeg može primijeniti na razlièite sluèajeve? Ako imam neki takav pojam – stola, konja, zbroja tada posjedujem neku vrstu pravila koje mi kaže na koje predmete – stolove, konje, brojeve – se taj pojam odnosi. No, imamo li mi takve odreðene pojmove i njima pridružena pravila koja umijemo slijediti? Wittgenstein æe to dovesti u sumnju. Wittgenstein iznosi svoje stajalište na blistavo jednostavnim primjerima (Filozofijska istraživanja par. 185-242), s oèitom porukom: ako veæ i jednostavna pravila prièinjaju ogromne poteškoæe, složena æe prièinjavati barem isto tolike. Uzmimo kao primjer pojam zbrajanja i najjednostavnije pravilo koje se odnosi na pribrajanje jedinice: našeg uèenika, Petra, koji veæ u praksi poznaje niz prirodnih brojeva ali ne poznaje zbrajanje, uèimo dodavanju jedinice, dakle obiènu operaciju “plus jedan”. U najjednostavnijem sluèaju dani broj prikazujemo Petru pomoæu 37

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 38

Filozofija jezika

niza crtica: III, pa mu dodajemo jednu, I, i dobivamo njegova sljedbenika IIII. Nakon prvih desetak primjera – s brojevima manjim od dvadeset – ispitamo Petra i stjeèemo dojam je da shvatio pravilo. Èini se da sada Petar raspolaže nekim poznavanjem pravila, znanjem koje za njega ubuduæe mjerodavno odreðuje kako æe za bilo koji broj naæi zbroj toga broja s jedinicom, nezavisno od njegove okoline i govorne zajednice. To znanje izgleda posve objektivno: ne diktira Petrov stvarni postupak valjanost pravila – ako e Petar koji puta i zabuni pravilo ostaje nedirnuto, niti sud Petrove okoline odreðuje slijedi li on uistinu pravilo ili ne – jedino mjerilo je stvarno podudaranje njegovih postupaka s pravilom. Nazovimo to oèekivanjem odreðenosti pravila. Takoðer se èini da je Petar ovu operaciju mogao uoèiti i nauèiti posve sam, pišuæi crtice i dodajuæi uvijek po jednu. Nazovimo to oèekivanje idejom o privatnom slijeðenju pravila. Ova su dva oèekivanja povezana: privatno slijeðenje pravila poèiva na odreðenosti Petrova znanja o pravilu. Wittgenstein pokazuje da su obje ove pretpostavke upitne. Uoèimo za poèetak da je prvih desetak primjera na kojima smo poduèavali Petra samo mali poèetni odsjeèak niza brojeva. Sve što smo mu uspjeli pokazati jest što se radi na brojevima manjim od dvadeset: on nije mogao pouzdano znati neæemo li dodavati dva nakon dvadeset, tri nakon trideset, i tako redom. Zovimo bilo koje alternativno pravilo koje se s obiènim dodavanjem jedinice podudara do nekog konaènog broja, a onda diktira neki drugi 38

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 39

Realizam i antirealizam

postupak, iskrivljenim (pored navedenog ima ih bezbroj: dodavati jedinicu do sto, dva do tisuæu itd., dodavati jedinicu do milijun, dva do deset milijuna itd.). Wittgenstein sada postavlja dva pitanja: Vi pretpostavljate da je Petar nauèio obièno dodavanje jedinice, a ne neko iskrivljeno pravilo. No postoji li išta u Petrovu umu, ikakva odrednica što jednoznaèno odreðuje da se radi o obièno a ne iskrivljenom pravilu? Zatim, ako takva odrednica i postoji, možemo li znati za nju? Petar vjerojatno raspolaže sa živim sjeæanjem na proces uèenja, i ima na umu sliku vašeg dodavanja crtice veæ napisanom nizu crtica. Pomaže li ta slika? Nažalost, ona prikazuje samo neki dani, mali broj crtica, i njihova sljedbenika. Kako bi takva slika mogla odrediti što se dogaða na tisuæitom koraku dodavanja jedinice? “No, ako je Petar išta nauèio, nauèio je pojam dodavanja jedinice, pa æe ga taj pojam voditi u praksi”. Ni ovaj pokušaj odgovora nije uvjerljiv. Pojam je ovdje skoro sinonim za pravilo, pa je problem samo preimenovan. Nikakvo konaèno stanje Petrova duha ne može unaprijed odrediti potencijalno beskonaèan broj primjera. Naravno, naše nam se dvojbe o Petru vraæaju poput bumeranga: što èini moje razumijevanje pravila odreðenim i jednoznaènim? Oèito je da tumaèenje pravila pozivanjem na druga pravila mora negdje stati (“‘Tumaèiti’ samo znaèi jedan izraz pravila zamijeniti drugim”) i ostavlja otvoreno pitanje 39

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 40

Filozofija jezika

odreðenosti pravila na toj temeljnoj razini. Najoprezniji zakljuèak koji bi se dao izvesti iz ovih razmatranja jest da je oèekivanje odreðenosti upitno: nije oèito da je primjena pravila eksplicitno fiksirana jednom za svagda, da su pravila èvrste traènice koje pouzdano vode naš duh. Nešto je sadržajniji sljedeæi zakljuèak za kojeg imamo potvrde u tekstu: ništa mentalno u Petrovome umu ili duhu ne daje odreðenost njegovu shvaæanju pravila. Neki tumaèi drže da Wittgenstein dokazuje mnogo radikalniji zakljuèak: ne samo da je èvrstoæa pravila dvojbena, ona je posve iluzorna. Svaka primjena pravila postavlja subjekta pred novu “odluku”, a èinjenica da subjektov izbor izgleda jednoliko je sluèajni rezultat naše konstitucije. Meðu tumaèima Wittgensteina traje oštra rasprava o tome koliko je on uistinu bio radikalan i sklon mišljenju da su sva pravila puka konvencija (takvo se mišljenje naziva “konvencionalizam”). Što se tièe privatnog slijeðenja pravila, to je posve upitno. Pored opæe prijetnje neodreðenošæu, javlja se i spoznajno pitanje: kako bi Petar u usamljenosti mogao pouzdano znati da je pravilo koje mu danas lebdi pred oèima isto ono koje mu je lebdjelo juèer. Danas on ima samo èvrsto vjerovanje da slijedi to pravilo; na èemu se takvo vjerovanje može temeljiti? “A vjerovati da slijedim pravilo ne znaèi slijedi ga. Stoga se pravilo ne da slijediti na privatan naèin, jer bi inaèe vjerovati da slijedim pravilo bilo isto što i slijediti ga” (Filozofijska istraživanja, I, 202). “Slijeðenje pravila je praksa”, a ne privatni èin, za40

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 41

Realizam i antirealizam

kljuèuje Wittgenstein. Temeljno poznavanje pravila nije znanje o njima, veæ dresiranost, ukorijenjena u zajednièkom postupanju: “Zajednièki ljudski naèin postupanja je onaj okvirni sustav pomoæu kojeg za sebe tumaèimo neki strani jezik.” Tumaèenja ovih zakljuèaka možemo razlikovati i po stupnju radikalnosti. Najskromnije je tumaèenje sljedeæe: Pravila nisu odreðena nekom nadljudskom nužnošæu, veæ suglasnošæu zajednice i pitanje slijedi li dani èovjek neko pravilo ima smisla samo u okviru zajednièke ljudske djelatnosti. Srodno tumaèenje, ali koje ostavlja više mjesta jedinki ne poziva se toliko na samo zajednièko djelovanje, koliko na zajednièke crte i sklonosti koje leže u temelju ljudskog ponašanja. Radikalnije tumaèenje – koje nam se èini bliže stvarnoj Wittgensteinovoj namjeri – drži da odreðenost uopæe nije neko objektivno svojstvo pravila, niti njegova razumijevanja. Tvrdnja da Petar slijedi obièno pravilo, a ne iskrivljeno, je vrijednosni sud zajednice kojim ona prihvaæa njegovo ponašanje (“Petar je jedan od nas”). U sluèaju zbrajanja to bi znaèilo da zbroj nije odreðen unaprijed, nezavisno od prihvaæanja. Slièno bi bilo s pouècima i dokazima: to da je neki dokaz upravo dokaz danog pouèka, stvar je implicitnog proglašavanja (“Zajednica matematièara proglašava ovo dokazom za dani pouèak!”) Smisao pouèka ujedno je dijelom odreðen time da je taj dokaz proglašen valjanim za njega. Rasprava o slijeðenju pravila povezana je sa znaèajnim inovacijama u shvaæanju jezika i ljudskog duha. Temeljna 41

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 42

Filozofija jezika

metafora tradicionalnog pristupa ljudskim mislima i opæenito psihološkim stanjima je metafora ograðenog vrta (unutarnjeg života) kojem samo njegov vlasnik ima pristup. Razrada ove metafore vodi do zamisli privatnog jezika: ako samo Petar ima pristup vlastitom mentalnom životu, onda bi on morao moæi izmisliti jezik èiji izrazi referiraju samo na njegova stanja, tako da nitko drugi ne bi ni naèelno mogao razumjeti taj jezik. Ta slika i moguænost privatnog jezika mame sumnjièavost: kako mogu znati da Petar pod rijeèju “bol” podrazumijeva isto stanje koje i ja podrazumijevam, kad nemam uvida u njegovo stanje? (Èinjenica da se Petar ponaša slièno meni ne pomaže: otkud znam da slièno ponašanje drugih ljudi potjeèe iz sliènih uzroka, kad te uzroke same nikad ne mogu promatrati?) Navedeni problemi potaknuli su neke mislioce na suprotnu krajnost, biheviorizam: unutarnja stanja ni dogaðaji ne postoje, a mentalni izrazi referiraju na samo ponašanje. Wittgenstein traži srednji put izmeðu tradicionalne Scile i bihevioristièke Haribde i tom kontekstu nudi razmatranje protiv “privatnog jezika”. Kad bi stvari doista stajale tako kako ih prikazuje tradicionalna slika, u naèelu bi bilo moguæe da postoji posve privatni jezik, u kojem izrazi referiraju samo na meni dostupna stanja: dnevnik pisan na takvom jeziku nitko drugi osim mene ni u naèelu ne bi mogao razumjeti. No, kaže Wittgenstein, to nije moguæe. Podsjetimo se da je za postojanje jezika nužno da se poštuju jednom utvrðena znaèenja: 42

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 43

Realizam i antirealizam

proizvoðenje “znakova” koji svaki puta imaju drugo znaèenje nije nikakva jezièna djelatnost. Imajuæi to na umu, pretpostavimo da je govornik radikalno privatnog jezika, Privatus, neki svoj doživljaj juèer nazvao alfa. Danas se Privatusu èini da se doživljaj ponovno javio, i on se sprema da u dnevnik ponovno upiše “Danas alfa”. Kako Privatus može provjeriti je li reèenica “Danas alfa” istinita? Možda ga sjeæanje vara, možda doživljaj nije isti. Vanjska kontrola nije moguæa, jer je jezik po pretpostavci privatan. Ostaje samo to što se Privatusu èini, a taj privid može varirati od prilike do prilike. Tada, meðutim, njegov tobožnji jezik nema èvrstih znaèenjskih pravila, i uopæe nije jezik. Uoèimo da se taj zakljuèak dobro nadovezuje na poantu da nikakvo pravilo nije moguæe slijediti u izolaciji, koju smo razmatrali ranije. Wittgenstein pojaèava poantu sljedeæom usporedbom: zamislimo zajednicu u kojoj svaki èlan ima kutiju s kukcem koju samo on može otvoriti. Ljudi daju ime svojim kukcima i razgovaraju o njima. Meðutim, u razgovoru kukac ne igra nikakvu ulogu – èak i da je svaèija kutija prazna razgovor bi mogao teæi dalje tako dugo dok nitko ne zna da i njegov bližnji ima praznu kutiju. Wittgenstein nažalost ne precizira pouku svojeg razmatranja. Ono bi trebalo pokazati da je barem neki element tradicionalne slike pogrešan; pitanje je koji. Neki smatraju da Wittgenstein nijeèe postojanje unutarnjih doživljaja (kukca uopæe nema), i tako se približava biheviorizmu. Blisko je tome 43

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 44

Filozofija jezika

shvaæanje da naši postupci prema drugim ljudima ne poèivaju na vjerovanju da i drugi ljudi imaju duševni život, veæ se obratno može reæi da tretiramo drugog kao biæe s duševnim životom zato što se prema njemu ponašamo na odreðeni naèin (s brigom, pažnjom itd.). Drugi to smatraju previše radikalnim i predlažu umjerenija tumaèenja. Jedna je moguænost da doživljaji doduše možda postoje, ali naš javni jezik uopæe ne referira na njih, veæ samo na njihove vanjske manifestacije. Srodno je shvaæanje da u sluèaju pripisivanja doživljaja vanjski kriteriji naprosto igraju kljuènu ulogu: nije potrebno nikakvo daljnje opravdanje takvog naèina pripisivanja, pogotovo ne istraživanje o tome kako je vanjsko ponašanje korelirano s unutrašnjim stanjem (Kripke). Daljnja je moguænost da unutarnji doživljaji postoje, ali da ih izrazi javnog jezika ne imenuju, veæ samo izražavaju: “Osjeæam bol” naprosto znaèi isto što i “Jao”. Još je umjerenije tumaèenje sljedeæe: unutarnji doživljaji nikad nam nisu dani kao “sirova” stanja, veæ su uvijek veæ opojmovljeni, zahvaæani pod nekom opæom kategorijom. Te su opæe kategorije, meðutim, javne, praktiène i vezane za pokazivanje doživljaja u ponašanju. Vratimo se sada jeziku. Argument iz slijeðenja pravila sugerira da znaèenje jeziènih izraza nije nešto objektivno i tako daje podršku jezièkom antirealizmu.

44

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 45

Realizam i antirealizam

Antirealizam: spoznajna i ontološka slika Upoznali smo jedan put koji vodi do odbacivanja realizma i prihvaæanja antirealizma. No ima i drugih putova. Sada æemo ukratko ocrtati uobièajene oblike antirealizma, nezavisno od putova dolaženja do njih. Temeljnu tezu antirealizma možemo izraziti ovako: Nema smisla govoriti o svijetu nezavisno od naše jezièno-pojmovne sheme kroz koju pristupamo realnosti. U povijesti filozofije srodno stajalište nalazimo kod Kanta, samo je kod njega naglasak na pojmovima, a ne na jeziku. Antirealizam tvrdi da jezièno znaèenje ne možemo utemeljiti u nezavisnim i objektivnim karakteristikama vanjskog svijeta. Upravo obrnuto, naša slika svijeta odreðena je našim jeziènim i pojmovnim okvirom. Slikovito reèeno, vanjska svojstva su sjena što je rijeèi bacaju na zbilju. Tvrdnja da mi projiciramo znaèenja na svijet traži pretpostavku da su znaèenja zadana nekako nezavisno od vanjskog svijeta (nasuprot zdravorazumskoj i tradicionalno-filozofskoj pretpostavci da je znaèenje rijeèi “stol” u vezi s tim da se rijeè odnosi na stvarne stolove). Ovu su pretpostavku razvili strukturalisti. Njihov zaèetnik, švicarski jezikoslovac F. de Saussure je zacrtao ideju po kojoj postojeæa struktura jezika odreðuje strukturu 45

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 46

Filozofija jezika

znaèenja ili smislova kojima govornik raspolaže. Na primjer, jezici koji raspolažu s više rijeèi za “drvo”, ovisno je li rijeè o stablima, gorivu ili graðevnom materijalu (npr. “tree”, “wood” i “timber”) naprosto “cjepkaju” misao o drvu na više dijelova nego što to èini npr. hrvatski. Razina smisla (tzv. “oznaèenog”) odreðena je strukturom jezika (tzv. “oznaèitelja”). Razina smisla onda odreðuje našu sliku realnosti: Pomalo humoristièni odgovor na ovaj argument jeste da postoje jezici kao što je finski, koji uopæe ne razlikuju muški i ženski rod, a da njihovi govornici, npr. Finci, nemaju nikakvih praktiènih problema u razlikovanju spolova. Strukturalisti su onda pojaèali de Saussureovo polazište. Iz toga da ne možemo govoriti o realnosti izvan našeg govora o realnosti, zajedno s tezom da je taj govor odreðen jezikom, oni su zakljuèili da se uopæe ne treba niti brinuti za vanjsku realnost – jedina realnost koju imamo je jezièna. Ovo je svakako suviše ekstremno stajalište. Blaže antirealistièko stajalište susreæemo u filozofskoj hermeneutici (glavni zastupnik H. G. Gadamer). Svijet nam je dostupan samo preko jezika i preko razumijevanja jezika. “Bitak” nam je pristupaèan samo kao “razumljeni i u jeziku izloženi bitak”. Na kraju, napomenimo da antirealist može tvrditi da postoji samo jedna jezièno-pojmovna shema zajednièka za sve ljude (ili èak za sva moguæa razumna biæa), ili da postoji više meðusobno neusporedivih takvih shema (jezièni relativizam). 46

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 47

Realizam i antirealizam

Znaèenjski antirealizam Do sada smo razmatrali antirealistièka stajališta koja su izravno tvrdila nešto o svijetu, naime ovisnost svijeta o jeziku. Vidjeli smo da su ta stajališta pretjerano idealistièka. U suvremenoj filozofiji jezika stoga su sve popularnija umjerenija antirealistièka stajališta koja se ne obvezuju na idealizam u pogledu svijeta (ontološki), veæ se ogranièuju na to da znaèenja svedu na ljudski, pomalo subjektivni temelj, odbacujuæi njihovo objektivno, realistièko utemeljenje. Temeljna zamisao takvog antirealizma je sljedeæa: Jezièna znaèenja tvrdnji nisu vezana za objektivne èinjenice, nego za ljudsku sposobnost da te tvrdnje provjerava (verificira). Prisjetimo se da je realist – nasuprot tome – zadao znaèenje u terminima uvjeta istinitosti. (Reèenica “Pada snijeg” znaèi da snijeg pada i upravo bi je ta objektivna èinjenica – kad bi bila ostvarena – ujedno èinila istinitom.) Znaèenjski antirealist drži da problemi za realista proizlaze iz toga što èesto nismo u stanju reæi kakva bi specifièna situacija uèinila danu reèenicu istinitom (koji su njezini “uvjeti istinitosti”), osim tako da reèenicu ponovimo, što nije od neke koristi. Antirealist æe stoga predložiti da se odreknemo objektivnih uvjeta istinitosti i da pažnju posvetimo našim, subjektivnim oèekivanjima u pogledu te reèenice. Jedna poznata varijanta antirealistièkog prijedloga je sljedeæa: 47

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 48

Filozofija jezika

Kad imaš reèenicu, razmotri kakve bi praktiène posljedice imala njezina istinitost. Ukupnost praktièkih posljedica je znaèenje te reèenice. Rijeè “praktièki” vezan je etimološki uz grèku rijeè “pragma” (djelo, posao), pa se ovaj prijedlog naziva “pragmatièka maksima”, a njegovi zastupnici pragmatisti. Druga, vrlo slièna varijanta je sljedeæa: Razmotri kakav bi dokazni materijal, ili koje bi èinjenice bile dovoljne da opravdano povjeruješ da je dana reèenica istinita. Ukupnost takvog dokaznog materijala je znaèenje te reèenice. Takav se prijedlog naziva “verifikacionizmom” (naziv nije najsretniji, jer “verificirati” znaèi “dokazati istinitim”, a prijedlog inzistira na opravdanom prihvaæanju, a ne na objektivnoj istinitosti). Dobra strana ovih prijedloga jeste što èini znaèenje (po definiciji) dostupnim govorniku, i što dobro objašnjava praktièku važnost jezika. Loša strana je u tome što odvaja znaèenje od istinitosti. Na primjer, to što znaèi reèenica “Ivan je ubio Pavla” znaèi, odnosi se, po zdravorazumskom sudu, na èinjenicu ubojstva. Istinitost reèenice “Ivan je ubio Pavla” može imati najraznovrsnije praktiène posljedice, npr. da Ivan postane vrlo popularan, ili pak vrlo omražen, ili to da Pavlova djevojka zamrzi Ivana itd., ali teško da te posljedice saèinjavaju znaèenje reèenice “Ivan je ubio Pavla”. No, pogledajmo jednu ponešto apstraktniju posljedicu navedenih prijedloga. Prema njima, znaèenje jeziènih izraza svodi se na ono što je dostupno našim sposobnostima provjere i prepoznavanja. (Na primjer, tvrdnja “Ovo je pas” je opravdana ako 48

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 49

Realizam i antirealizam

je opravdana tvrdnja da predmet pred govornikom izgleda kao pas – crn je, kudrav, laje – a nema nekog posebnog razloga za vjerovanje da taj izgled vara.) Tada uopæe ne možemo govoriti o vanjskom svijetu nezavisno od tih naših sposobnosti, jer što god rekli ima znaèenje samo u okviru zadanom našom provjerom, praktièkim interesima i sposobnošæu prepoznavanja. Tako nas prvi korak koji na prvi pogled izgleda kao nevino ublažavanje realistièkog zahtjeva vodi u antirealizam. Prikazat æemo – u krajnje pojednostavljenom obliku – najpoznatiju suvremenu verziju toga stajališta. kako ju je razvio britanski filozof Michael Dummett (vidi èlanak u zborniku Kontekst i znaèenje, navedenom u Literaturi na kraju ove knjižice). Iznijet æemo je kroz niz teza: ¬ Govornik danog jezika poznaje znaèenja izraza koje upotrebljava. Kompetentni slušalac poznaje znaèenja izraza koje èuje. Na primjer, Ivan, normalni govornik koji kaže “Pas je u dvorištu”, znade što tvrdi tom tvrdnjom. ­ Poznavanje znaèenja ne može se iscrpsti u verbalnom znanju. Pitate Ivana što hoæe reæi svojom reèenicom. On je može preoblikovati ili preprièati (npr. “Životinja koja je u stvari pas nalazi se na prostoru dvorišta”). No, znaèenje preoblikovane reèenice neæemo opet ispitivati verbalno, jer bi takvo ispitivanje ili išlo u nedogled ili bi se vrtjelo u krugu. 49

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 50

Filozofija jezika

® Temeljna razina poznavanja znaèenja tièe se praktiène sposobnosti prepoznavanja: govornik prepoznaje da neka situacija èini njegovu reèenicu istinitom. Objašnjavanje reèenice o psu može završiti pokazivanjem “To je pas”. (Ili na nekoj još jednostavnijoj razini, ako Ivan odluèi opisati psa kao “kudravu, crnu itd. životinju”, tada æe najjednostavnije reèenice biti “Ovo je crno”, “Ovo je kudravo”.) Zamisao da je takva sposobnost prepoznavanja temeljna poèiva na sljedeæim dvjema tezama: ¯ Uèenje jezika (znaèenja) ogranièeno je sposobnošæu prepoznavanja. Uèenik mora biti u stanju izravno prepoznati uvjete koji opravdavaju izricanje barem nekih jednostavnih iskaza (“Ovo je crno”), inaèe neæe nikad biti u stanju nauèiti jezik. Zovimo te uvjete uvjetima verifikacije (provjere) danog iskaza (npr. situacija u kojoj je ispred mene crn predmet verificira reèenicu “Ovo je crno”). Na primjer, tvrdnja o psu je opravdana ako je opravdana tvrdnja da dani predmet izgleda kao pas – crn je, kudrav, laje – a nema nekog posebnog razloga za vjerovanje da tu izgled vara. Nadalje, da bi razumio složenije iskaze on mora znati kako njihovi uvjeti opravdanog iskazivanja (tj. uvjeti verifikacije) ovise o uvjetima verifikacije jednostavnijih iskaza. ° Prenošenje sadržaja, odnosno znaèenja, ovisno je o tome da govornik može objelodaniti što misli svojim iskazom. 50

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 51

Realizam i antirealizam

Slušatelj ne može govorniku pripisati poznavanje znaèenja njegovog iskaza ako govornik nije barem u naèelu sposoban pokazati, objelodaniti što misli svojim iskazom. (Na primjer, tvrdnja o psu je opravdana ako je opravdana tvrdnja da dani predmet izgleda kao pas – crn je, kudrav, laje – a nema nekog posebnog razloga za vjerovanje da tu izgled vara.) Drugim rijeèima, govorniku mogu pripisati poznavanje nekog znaèenja samo ako je barem u naèelu u stanju pokazati da to znaèenje razumije. ± Stjecanje i objelodanjivanje toga da èovjek poznaje znaèenje iskaza ovisno je o situacijama u kojima on opravdano može izreæi taj iskaz (situacijama verifikacije iskaza). Na primjer, to da Ivan znade znaèenje reèenice “Ovo je pas” može se pokazati primarno u situaciji u kojoj Ivan ispred sebe vidi psa, dakle u kojoj je normalno provjeriti i opravdano izreæi tu reèenicu. No, zašto ne bismo naprosto zahtijevali istinitost reèenice, a ne njezinu opravdanu iskazivost tj. provjerenost? Pretpostavimo da je pred Ivanom pas, ali Ivan nosi povez na oèima i ima zaèepljene uši, tako da ne može provjeriti je li pred njim pas. To ne bi bila situacija u kojoj bismo tražili da prepoznavanjem pokazuje svoje poznavanje pasa. Slijedi zakljuèak: ² Znaèenje iskaza vezano je prvenstveno za uvjete njegovog provjeravanja, a ne naprosto za objektivne uvjete istinitosti (èinjenice koje ga èine istinitim). 51

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 52

Filozofija jezika

Naravno, ovako formuliran zakljuèak važi samo za izjavne reèenice. Dummett predlaže složenu konstrukciju teorije znaèenja u kojoj bi uvjeti provjerljivosti igrali središnju ulogu. Oni bi odluèivali o smislu izjavnih reèenica i rijeèi koje u njima nastupaju (smisao rijeèi je njihov potencijalni doprinos smislu reèenice). Pored smisla, u znaèenje ulazi i “ton”, odreðen socijalnim kontekstom u kojem se reèenica izgovara (npr. reèenica da je pas u dvorištu može igrati ulogu upozorenja, a ne gole konstatacije). No, vratimo se glavnom toku razmatranja. Zašto je ovaj zakljuèak (teza 7) “antirealistièki”? Zakljuèak ima dalekosežne posljedice u pogledu iskaza koje nije moguæe provjeriti. Razmotrimo jedan Dummettov primjer: Petar je živio mirnim životom i nikad nije bio u situaciji da se pokaže bilo hrabrim bilo kukavicom. Pretpostavimo da pridjev “hrabar” ima posve odreðeno znaèenje i razmotrimo sada tvrdnju “Petar je ustvari bio hrabar.” Ova tvrdnja je neprovjerljiva, ali posjeduje znaèenje, jer znademo kakav bi svijet morao biti da bismo je mogli provjeriti (Petar bi se bio morao suoèiti s nekom opasnošæu). Realist (u pogledu karakternih crta) bi rado tvrdio da je moguæe da je ona uistinu toèna, samo to nikad neæemo moæi znati. No, dosadašnje zakljuèivanje (teze od 1 do 7) sugerira da je znaèenje te tvrdnje vezano uz našu sposobnost da je provjerimo: buduæi da to nismo u stanju, ne smijemo se složiti s realistom. Sada je vjerojatno veæ jasnije zašto teza 7 vodi do neke vrsti antirealizma. 52

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 53

Realizam i antirealizam

Slièno se rasuðivanje nameæe u pogledu složene tvrdnje: “Ili je Petar bio hrabar ili to nije bio”. Tvrdnja izgleda logièki istinita. Jedna njezina sastavnica tvrdi Petrovu hrabrost, druga je porièe, a veznik kaže da je jedna od njih toèna, pa je i cijela tvrdnja istinita. No, naš antirealist æe upozoriti na to da su obje sastavnice neprovjerljive, pa o istinitosti ili lažnosti cijele tvrdnje ne smijemo ništa tvrditi. Time on odbacuje naèelo da je za svaki sud valjano to da je istinit ili on ili njegova negacija (naèelo “dvovaljanosti” ili “bivalencije”): antirealizam “ispravlja” klasiènu logiku. (Ustvari, Dummettov filozofski stav umnogome je motiviran njegovim radom na logici i matematici.) Realist æe upozoriti na to da su posljedice takvog ispravljanja u suprotnosti sa zdravim razumom i uobièajenim gledanjem na stvari: na primjer, ljudi ili jesu ili nisu hrabri, a to da li su hrabri ne ovisi o tome da li je netko treæi u stanju to provjeriti. No, razmotrimo ukratko kakvi su njegovi moguæi protuprijedlozi. Oni se naravno, usredotoèuju na tezu 1, da govornik mora poznavati znaèenje. Tu imamo prostora za dvije varijante. Radikalna varijanta: govornik ne mora poznavati znaèenje, barem ne u potpunosti, niti u dubinu. Veæina nas upotrebljava mnoge struène izraze (“molibden”, “meningitis”, “laser”) èije znaèenje jedva da poznaje. Govornikovo poznavanje znaèenja spada u psihologiju ili spoznajnu teoriju, ne u semantiku; pogotovo, ono ne može diktirati temelje semantièke teorije. 53

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 54

Filozofija jezika

Umjerenija varijanta: prihvaæamo da govornik mora poznavati znaèenja, ali pokušavamo pobiti daljnje antirealistovo rasuðivanje. To možemo uèiniti na više naèina. Prvo, iznalazimo antirealistovu prešutnu pretpostavku da tipièan jednostavni iskaz (npr. Ivanov iskaz o psu) stjeèe znaèenje iz malog broja situacija dostupnih promatranju. Upozoravamo zajedno s filozofom Quineom na to da èak i takvi jednostavni iskazi sadrže mnoge sastavnice koje imaju vrlo složeno znaèenje (npr. ideja da je pas životinja, toènije pripadnik životinjske vrste, vodi do vrlo složenog pojma vrste za èije razumijevanje treba dosta znanja o živim biæima). Drugim rijeèima, tvrdimo da je znaèenje odreðeno velikim cjelinama našeg jezika i naših teorija o svijetu (da je “cjelinsko”, holistièko). Dummett opširno odgovara na ovu holistièku primjedbu, i upozorava da je holistu skoro nemoguæe objasniti kako ljudi uèe jezik: cjelinu jezika i znanja o svijetu ne da se steæi odjednom. Na žalost, ovdje ne možemo slijediti daljnju raspravu, pa moramo prijeæi na sljedeæi realistov potez. Drugo, tvrdimo da antirealist ide preduboko, do uvjeta uèenja i pokazivanja, kao da hoæe svesti stjecanje jezika na jednostavno provjeravanje i opažanje. Da se vratimo na primjer Petrove hrabrosti, govornik hrvatskog jezika stekao je pojam “hrabrosti” na nekim primjerima gdje su ljudi pokazali hrabrost ili pak kukavièluk; no stjeèuæi taj pojam nauèio je primijeniti ga i na pretpostavljenu, nepokazanu 54

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 55

Realizam i antirealizam

hrabrost. Iako je Petrova hrabrost (ili njezin nedostatak) onkraj provjere, vi i ja, kao govornici hrvatskog možemo komunicirati o njoj i znademo što je ona bila (ako ju je Petar imao). Ovaj realistov odgovor, naravno, nije potpun. On samo tvrdi da govornici imaju pojmove koji sežu onkraj provjere, ali ne objašnjava kako je to moguæe. Debata izmeðu realizma i antirealizma je daleko od toga da bi bila zakljuèena. Oba stajališta imaju i problema i dobrih strana. Naše je uvjerenje da realizam bolje odgovara stvarnom jeziènom ponašanju ljudi, i da je bolje prihvatiti realizam negoli suprotno stajalište.

Što je najmanja jedinica znaèenja Primjeri o kojima smo do sada govorili uglavnom su bile reèenice, složene i jednostavne. Frege je predložio zamisao po kojoj je najmanja jedinica znaèenja reèenica. Rijeè ima znaèenje samo u kontekstu reèenice. Njegovi nasljednici precizirali su prijedlog: najmanja jedinica znaèenja je jednostavna reèenica. Takvo se stajalište èesto naziva (znaèenjskim) atomizmom. Skoro èitavo stoljeæe nakon Fregea, Quine je doveo u pitanje atomizam oznaèivši ga kao jednu od “dvije dogme empirizma”. (Druga je ideja “analitièkih istina” i zamisao da postoji posebna razina znaèenja nezavisna od faktièkih istina.) Ovaj potez prirodno je doveo do ideje da logièka i faktièka znanja èine neodvojivu cjelinu. Quine je takvo cjelinsko, holistièko 55

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 56

Filozofija jezika

stajalište radikalizirao – “jedinica znaèenja” je ukupnost našeg znanja. “Pred sud iskustva reèenice izlaze kao korporativno tijelo”, a ne jedna po jedna, piše on. Strukturu znanja Quine prikazuje kao mrežu, koja se na rubovima drži promatranja i iskustva, dok u njezinu središtu stoje logika i matematika. Svaki sud u kojeg vjerujemo može biti odbaèen – èak ni logika nije posve imuna od ispravljanja u svjetlu iskustvene spoznaje. Ne postoji naèin da se znanje utemelji u posve sigurnim pojedinaènim promatranjima ili pojedinaènim uvidima, ono je cjelina koja se cjelinski i razvija i opravdava – Quine je usvojio i razvio Neurathovu metaforu o znanju poput broda ili splavi koja ne može pristati o èvrsti dok da bi je se popravilo, veæ koju se popravlja na otvorenom moru. Velike cjeline jezika i znanja mogu biti meðusobno nesumjerljive, i to na naèin koji onemoguæuje da se iz jednog jezika toèno pogodi što hoæe reæi govornik drugog, na kakvu vrstu stvari hoæe referirati. Quine to zove ontološkom relativnošæu. Njegov èuveni primjer koji je potakao cijelu jednu istraživaèku tradiciju jest primjer lingviste koji prouèava novo i nepoznato pleme u džungli, uèeæi plemenski jezik u konkretnim situacijama. Uroðenik pokazuje na zeca i kaže “Gavagai”. Kako to prevesti? Misli li uroðenik na cjelokupni predmet, zeca, ili na mnoštvo “neodvojenih zeèjih dijelova”? Koliko god podrobno lingvist ispitivao uroðenika, stanovita neodreðenost ostaje. Quine tvrdi da problem nije tehnièki, veæ naèelne prirode – jezike i pojmovne sheme može se prevoditi samo u cjelinama (holistièki) i sa stano56

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 57

Realizam i antirealizam

vitom neodreðenošæu. Rezultate je umjereni relativizam generiran zaprekama u prevoðenju: “Zapreka je samo u tome da æe svaka meðukulturalna korelacija rijeèi i izraza biti uvijek samo jedna od iskustveno dopustivih korelacija, bilo da ju je sugeriralo povijesno stupnjevanje ili gola analogija; nema nièeg u pogledu takve korelacije o èemu ona može biti jedinstveno toèna ili pogrešna. Kad to kažem filozofiram, doduše, sa stajališta naše vlastite provincijske pojmovne sheme i znanstvenog razdoblja, ali ne znam ni za šta boljeg” (“Ontological Relativity”, u: Ontological Relativity and Other Essays, Columbia University Press, 1969. str. 25.) Iako Quine nije konaèno pobio ni atomizam ni ideju samostalnog znaèenja, on je te zamisli toliko doveo u pitanje da su ove prestale dominirati i odreðivati lik analitièke filozofije. Filozofija logike oslobodila se ideje konvencije, a u filozofiji matematike otvoren je put umjerenom empirizmu. Dok je za Quineove uèitelje matematika bila grana logike, èija istinitost poèiva na konvenciji i znaèenju, za njega je matematike srodna prirodnim znanostima, samo mnogo opæenitija, zapravo opæenitije primjenjiva. Matematika je sluškinja svih znanosti i taj “promiskuitet”, kako ga zove Quine, je njezina posebnost. Predmeti o kojima matematika govori, napose skupovi, realni su iako apstraktni, a o njima zakljuèujemo kao što zakljuèujemo o drugim teorijskim predmetima – elektronima, genima i slièno, polazeæi 57

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 58

Filozofija jezika

od iskustva i promatranja i usvajajuæi ona naèela koja daju najbolje ukupne rezultate (U novijim Quineovim djelima sve više prevladava i realistièko shvaæanje logike – logika više nije samo stvar jezika. “Logièka teorija, usprkos svojoj velikoj ovisnosti o prièanju o jeziku, veæ je svjetovno orijentirana prije negoli jezièki, a takvom je èini istinosni predikat”, piše Quine u Filozofiji logike. Ovdje nažalost ne možemo ulaziti u posljedice što ih holizam ima po filozofiju logike, u kojoj je on dao izvanredan doprinos, buduæi da su pitanja ipak prilièno struèno-tehnièka.) Quineova holistièka filozofija jezika i relativistièka ontologija uvele su u filozofiju jezika teme i pristupe neuobièajene za pozitiviste. Quineov nekadašnji sljedbenik i asistent Donald Davidson razvio je ove quineovske teme u plodnoj konfrontaciji sa svojim uèiteljem. Problem “radikalnog” prijevoda i interpretacije, kako ga ilustrira položaj u kojem se nalazi naš lingvist u džungli, doveo je do znaèajnih uvida u prirodu jezika i znaèenja te je postao jednim od glavnih polazišta suvremene rasprave o jeziku. Njime se bavimo u sljedeæem poglavlju.

Interpretacija i pripisivanje znaèenja Razmotrimo sada pitanje o tome kako ljudi pripisuju znaèenje iskazima koje èuju ili proèitaju. Ovim pitanjem bave se razlièite filozofske teorije. Neke se 58

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 59

Interpretacija i pripisivanje znaèenja

koncentriraju na razumijevanje složenih tekstova, poput književnih ili filozofskih, i za njih se èesto upotrebljava grèki izraz “hermeneutika”. Druge polaze od jednostavnijih, elementarnih situacija u kojima još nismo ništa pretpostavili o jeziku kojeg se tumaèi. I njih æemo jednostavno zvati “teorije interpretacije”. Ove teorije su nam utoliko zanimljivije što je njihovo polazište temeljnije. Stoga æemo problem interpretacije ilustrirati upravo jednom od najpoznatijih suvremenih teorija ove potonje vrste, teorijom radikalne interpretacije. Ona polazi od sljedeæe situacije: pretpostavimo da pred sobom imam govornika nekog nepoznatog jezika, i da moram shvatiti što mi govori ne oslanjajuæi se ni na kakve druge izvore. Takva situacija traži interpretiranje “od nule”, za koje se uobièajio naziv radikalna interpretacija. Situacija radikalne interpretacije je, dakle, ona u kojoj pokušavam razumjeti govornika nekog potpuno nepoznatog jezika. Naravno, pouke iz dobivene teorije možemo primijeniti i na sluèaj djeteta, koji stjeèe svoj prvi jezik, odnosno na sluèaj semantièara, koji prvi semantiku za svoj materinji, recimo hrvatski, jezik. (U izlaganju koje slijedi oslanjat æemo se na djelo najpoznatijeg suvremenog teoretika interpretacije, Donalda Davidsona; vidi odjeljak o interpretaciji u Istraživanja o istini i interpretaciji). Pretpostavimo da interpret sjedi zajedno s govornikom Lahtijem u restoranu i da je pred govornikom šalica kave. Govornik pokazuje na tekuæinu u šalici i kaže “AVAK”. Iskljuèimo li moguænost da se radi 59

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 60

Filozofija jezika

o molbi, psovci ili slièno, što možemo reæi o interpretovoj strategiji? Interpret želi doznati znaèenje rijeèi AVAK. “Avak”

?

GOVORNIK

INTERPRET

Postoje dvije moguænosti: ili Lahti (s pravom) vjeruje da je u šalici kava ili misli da je u njoj nešto drugo. Ako misli, na primjer, da je u šalici èaj, prirodno je pretpostavljati da izjava AVAK znaèi da je to èaj. Interpret, znaèi, mora voditi raèuna o dvojem: o Lahtijevim vjerovanjima, odnosno znanjima i o znaèenju njegovih iskaznih reèenica. U navedenom primjeru lako je pogoditi što æe uèiniti interpret. Ponukavši svog gosta da kuša piæe u šalici, on æe postaviti pitanje je li to AVAK. Ako ovaj i nakon kušanja ostane pri svome, pretpostavka da gost vjeruje da je u šalici kava i pretpostavka da AVAK 60

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 61

Interpretacija i pripisivanje znaèenja

znaèi kava bit æe pojaèana. Kušanje je naèin da interpret provjeri da li se gostova vjerovanja slažu s njegovim, a pitanje o tome da li je piæe AVAK, je naèin da se ponovno provjeri znaèenje, nakon što se uèvrstilo pretpostavljeno zajednièko vjerovanje (Stvar možemo formulirati i nešto opæenitije i složenije: èinioci koji ulaze u objašnjenje iskaza su, prema ovoj teoriji, dvojaki: faktor vjerovanja i faktor znaèenja. Radikalna se interpretacija, treba pozabaviti nalaženjem takvog rastava iskaza, koji æe dati prave vrijednosti za vjerovanje i za znaèenje). Pretpostavimo sada da je interpret nauèio da je Lahti smatrao reèenicu AVAK istinitom uglavnom u situacijama kada je pred njim šalica kave, a reèenicu JAÈ u sluèaju kada je pred njom èaj, (tankoæutni ljubitelji kave i èaja neæe se èuditi što æe u restoranima ova razlika važiti samo u nekim sluèajevima, a ne uvijek – i uz drugu naviku nekada je teško odrediti ima li èovjek pred sobom AVAK ili JAÈ). Pretpostavimo da je rijeè o restoranu, gdje se bijela kava i èaj s mlijekom serviraju tako da se mlijeko dolijeva u šalicu u prisustvu gosta. Pokazujuæi u šalicu s bijelom kavom govornik kaže: “AVAK-IM”, a pokazujuæi na šalicu èaja s mlijekom kaže: “JAÈ-IM”. Interpret može lako prevesti doèetak -IM; on oèito oznaèuje da je piæu dodano nešto, vjerojatno mlijeko. Daljnji postupak bio bi, naravno, da se naruèi mlijeko i nezavisno provjeri kako se ono zove na tom stranom jeziku. Važnost koraka u kojem uvodimo kombinacije vidljiva je ako pretpostavimo da Lahti reagira mimo oèekivanja: što bismo rekli za 61

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 62

Filozofija jezika

govornika koji prepoznaje AVAK i JAÈ, ali koji mijenja nazive kad se u jednom i drugom piæu dodaje mlijeko? Usporedimo li dva nepovoljna sluèaja; prvi, u kojem nepce gosta govornika nije dovoljno istanèano da razlikuje AVAK i JAÈ, i drugi, u kojem govornik brka nazive èim oni nastupaju u kombinacijama, vidjet æemo da je drugi sluèaj teži i ozbiljniji od prvog. U prvom sluèaju dovoljno je da uoèimo kako su govornikove sposobnosti zamjedbe nešto slabije razvijene od naših, u drugom sluèaju moramo pretpostaviti neku tešku pogrešku ili u govornikovoj glavi ili u interpretovoj strategiji. Davidson posebno naglašava ovaj moment. U stvari, prelazak s nagaðanja o znaèenju pojedinih iskaza na uèenje jezika kao jezika, bitno ovisi o tome da govornik ne zbunjuje interpreta pri kombiniranju jednostavnih reèenica u složene. Samo ako se govornik ponaša približno pouzdano pri prijelazu na složene reèenice, moguæe je njegovom verbalnom ponašanju pridružiti znaèenje. Poantu možemo pojaèati još jednim primjerom, u kojem opet usporeðujemo dvije prièe. U prvoj prièi gostu je serviran surogat kave, koji ima istu boju i okus, ali je u stvari, tj. po kemijskom sastavu i podrijetlu mljevena cikorija s dodacima. Nikakvo uèenje ne pomaže da se podigne njegov prag diskriminacije, on dalje sretno pije svoj AVAK i tvrdi da je ono za što mi znamo da je cikorija, AVAK. U drugoj prièi gost naruèuje AVAK-IM i zadovoljan je kad mu donesu bilo èaj bilo mlijeko, ali se ljuti ako mu donesu kavu, koju inaèe 62

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 63

Interpretacija i pripisivanje znaèenja

prepoznaje kao AVAK. Prirodno je formulirati ovo naèelo tako da njime obuhvatimo dva srodna stava: stav o primatu znaèenjskih veza koje èine splet jezika nad onim vezama koje povezuju pojedini predmet, pojedinu percepciju i pojedini iskaz, i stav o nužnosti konzistencije govornikova verbalnog ponašanja, odnosno temeljnog sustava njegovih vjerovanja za moguænost interpretacije. U Davidsona prvi stav vodi do odreðene velikodušnosti kada je u pitanju jednoznaènost rastava. Vidjeli smo da nejasnoæa zamjedbe može dovesti do veæih ili manjih devijacija, slièno može rezultirati iz nehata u upotrebi iskaza ili èak iz minornih razlika meðu jezicima. Naprotiv, velikodušnost teško da je na mjestu ako se radi o logiènosti i usklaðenosti cjeline: ostanemo li na razini povezivanja reèenica, nelogièna upotreba logièkih veznika prijeti da razruši cjelokupnu zgradu interpretacije. Vratimo se situaciji tumaèenja. Naš je interpret uspio prevesti iskaz AVAK zahvaljujuæi niz sretnih okolnosti i nekim korisnim karakternim crtama. Jedna od povoljnih okolnosti bila je i ta da su i on i G prilièno uživali u njegovu uèenju jezika: G mu je išao na ruku, nije ga obmanjivao, nije mu nièime namjerno otežavao posao. S druge strane, interpret nije ostao dužan: on nije potcjenjivao G-a, nije u restoranu smatrao da je G budala, koja tako i tako ne zna što je kava, nije mu podmetao namjeru da prevari njega, interpreta. Razmotrimo sada naèelo da se govorniku ne smije podmetati neznanje, lažna vjerovanja i nesposobnost 63

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 64

Filozofija jezika

svih vrsta. Ono je oèito kljuèno za proces tumaèenja. Ako tumaè, naime, pretpostavi da je govornik uglavnom u zabludi i to na sluèajan nepredvidljiv naèin, teško æe moæi za njega pretpostaviti neko poèetno vjerovanje o kojem bi se obojica mogla koncentrirati. Pretpostavka da tuða mišljenja i znanja toliko odudaraju od naših pa nema naèina da se u njih uvede red, razvija samu osnovicu razumijevanja. Pozitivno izraženo ovo naèelo može glasiti da ili govorniku treba tako pripisati vjerovanja da se poveæa slaganje s njime ili govorniku treba pripisati što veæi broj istinitih vjerovanja. Uobièajeno je da se ovo naèelo nazove naèelom blagonaklonosti (eng. charity), ali nema razloga da ga netko ne smatra naèelom egocentrizma. Davidson æe to naèelo opravdati pokazujuæi njegovu plodnost.

Nedoslovna znaèenja Do sada je bilo rijeèi o doslovnim znaèenjima. Doslovno znaèenje izjavne reèenice izvodili smo iz situacije na koju se reèenica odnosi (iz njezinih uvjeta istinitosti). No, jezik je pun nedoslovnih znaèenja. Najpoznatiji primjer su metafore: kad govornik kaže “Bogataši su stupovi društva”, on ne misli doslovno da su bogataši stupovi, veæ da imaju društvenu ulogu sliènu onoj koju stup ima u odnosu na zgradu. Doslovno uzeto, reèenica je lažna, metaforièki shvaæena ona je možda istinita. Daljnji primjer je ironija u kojoj je govornikovo znaèenje suprotno doslovnom. Tema nedoslovnog znaèenja 64

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 65

Interpretacija i pripisivanje znaèenja

ima slavnu prošlost u povijesti filozofije – od Aristotela preko G. B. Vica i Herdera do suvremenih autora. Ovdje æemo ukratko prikazati samo jednu suvremenu zamisao. Uzmimo kao primjer metaforu. Ima li spomenuta reèenica o bogatašima dva znaèenje, jedno doslovno i drugo metaforièno? Filozof o kojem je netom bilo rijeèi, Donald Davidson, tvrdi da takve reèenice imaju samo doslovno znaèenje, a da njihov metaforièna upotreba prelazi nivo znaèenja; njome se nešto daje do znanja ali na neizravan i nesustavan naèin (vidi tekst “Što znaèe metafore”, u zborniku Istraživanja o istini i interpretaciji). Veæina filozofa koji se bave metaforom – i drugim oblicima nedoslovnog govora – ipak su skloni povezati metaforiènu upotrebu sa znaèenjem. Ovdje æemo prikazati jednu vrlo opæenitu teoriju nedoslovnog govora koju je iznio pokojni amerièki filozof Paul Grice, i koja se oslanja na razmatranja upotrebe jezika u razgovornom kontekstu (vidi zbornik Kontekst i znaèenje). Najprije opæenita jednostavna ilustracija. Neka je Janko rekao Marku da su bogataši stupovi društva. Kako bismo rekonstruirali Jankovu namjeru i Markovo shvaæanje reèenoga? Obojica znaju da ljudi nisu stupovi. Prema tome, kad Janko izgovori reèenicu, rekao je nešto što je doslovno posve oèito lažno i granièi s besmislicom. Marko, meðutim, ispravno pretpostavlja da Janko ne bi zloupotrebljavao njihov razgovor da iznosi takve apsurde, prema tome pretpostavlja da je Janko htio reæi, odnosno dao na znanje nešto drugo no što je doslovna misao da su 65

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 66

Filozofija jezika

neki ljudi stupovi. Marko onda rekonstruira Jankovu namjeru da ovaj ukaže na sliènost uloge bogataša u društvu i stupova u zgradi i tako prepoznaje metaforu. Ako hoæemo shvatiti kako se prepoznaje nedoslovno znaèenje, treba dakle poæi od toga kakvo ponašanje sudionici razgovora oèekuju jedni od drugih. Za Gricea razgovor predstavlja složeno djelovanje u kojem se koordinira niz govornih postupaka sudionika. On dijeli pravila razgovora u èetiri grupe. U prvu grupu spadaju pravila koja se odnose na kvantitetu u razgovoru, a tièu se informativnosti pojedinih priloga razgovoru. Grice navodi dvije maksime: 1. Neka tvoj doprinos bude onoliko informativan koliko je to potrebno (za momentalne potrebe razmjene mišljenja)! 2. Neka tvoj doprinos ne bude informativniji nego što je potrebno. U drugu grupu spadaju maksime koje se tièu “kvalitete” doprinosa razgovoru: afirmacija, negacija, i istinitost, lažnost). Druga grupa tako sadrži jedno nadreðeno pravilo: Nastoj da tvoj doprinos bude istinit, kojem su podreðena dva pravila: 1. Ne kaži nešto za što misliš da je lažno! 2. Nemoj reæi nešto za što nemaš dovoljno dokaza! Treæa grupa pravila odnosi se na “relaciju” i sadrži samo jedno pravilo: 1. Budi relevantan! Èetvrta grupa pravila tièe se naèina na koji treba izreæi to što se izrièe. Ona sadrži jedno nadreðeno pravilo: Budi pregledan! i barem èetiri podreðena: 1. Izbjegavaj nejasne izraze! 2. Izbjegavaj dvosmislenost! 3. Budi kratak (izbjegavaj suvišnu opširnost)! 4. Budi uredan! 66

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 67

Interpretacija i pripisivanje znaèenja

Grice istièe da sva ova pravila nemaju jednaku važnost, te da se kršenje nekih od njih obièno smatra težim prestupom negoli kršenje ostalih (njegov primjer je laganje i opširnost – prvo je smrtni grijeh, a drugo razmjerno oprostiv propust). Pravila se može kršiti na više naèina, Grice navodi èetiri. Ponajprije, jedan od sudionika u razgovoru može prekršiti neko pravilo, ali mirno i bez pokazivanja i razmatranja. Grice kaže da æe u tom sluèaju ovaj biti odgovoran za stanovito zavoðenje sugovornika na pogrešan put. Zatim, govornik se može izuzeti iz domašaja pravila jednostavno izjavivši da ne želi suraðivati. Treæa moguænost je da nastupi sukob izmeðu dvaju raznorodnih pravila. Èetvrta moguænost se sastoji u tomu da govornik napadno prekrši pravilo, da ga “pregazi”. U tom sluèaju sugovornik može pretpostaviti ili da se ustvari radi o nekoj varijanti treæe moguænosti, ili pak treba da naðe odgovor na pitanje zašto sugovornik, koji inaèe poštuje pravila razgovara u danom sluèaju ostentativno odbija da ih se pridržava. Koncentrirajmo se na ovu posljednju moguænost. Napadno kršenje nekog razgovornog pravila može biti, naime, dio smišljene strategije, u kojoj govornik, na primjer Janko, rezonira na sljedeæi naèin: A: Do sada sam slijedio pravila razgovora. Ako prekršim dano pravilo tako da sugovornik uoèi prekršaj, ako to, štoviše, uèinim napadno, tako da on može biti siguran da sam htio da on uoèi da prekršaj èinim namjerno, on æe vjerojatno rezoni67

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 68

Filozofija jezika

rati na sljedeæi naèin: “Janko je mogao zadovoljiti pravilo, ili ga je mogao prekršiti tako da iz naèina kako ga krši ne bude vidljiva njegova namjera da prekrši pravilo. Buduæi da on nije uèinio ni jedno ni drugo, a nemam razloga da vjerujem da on ne želi sudjelovati u razgovoru, moram pretpostaviti da je on, time što nije rekao ono što se oèekivalo da kaže, ili to nije rekao na naèin na koji se oèekivalo da kaže, svojim kazivanjem htio dati na znanje nešto drugo”. Prema tomu, treba samo da pronaðem prikladno pravilo i prikladan naèin njegova kršenja, da bih dao na znanje sugovorniku ono što eksplicitno ne želim reæi. Pretpostavimo da je reèenica p (Bogataši su stupovi društva) takva da izrièuæi p napadno kršim jedno od pravila razgovora. Ako sam reèenicu dobro odabrao, moæi æu, izrièuæi p dati sugovorniku na znanje da ustvari hoæu da mu priopæim nešto drugo, primjerice q (Bogataši su oslonac društva). Kakav je odnos izmeðu p i q? q treba biti ono što bi Janko bio rekao da nije rekao p i da je Jankovo ponašanje u skladu s poèetnom pretpostavkom da se A pridržava razgovornih pravila. Rukovodeæi se ovim rezoniranjem Janko izrièe p. (Bogataši su stupovi društva) Jankova ova strategija koja ga je dovela do toga da izrekne p zadovoljava sljedeæe uvjete: prvo može se pretpostaviti da Janko inaèe poštuje razgovorna pravila. Drugo, Janko je svjestan toga da je “q potrebno da bi uèinilo njegovo izricanje p-a smislenim s 68

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 69

Interpretacija i pripisivanje znaèenja

obzirom na upravo navedenu pretpostavkom da on poštuje pravila, i konaèno, Janko drži da njegov sugovornik (Marko) može provesti traženo zakljuèivanje. Jankova strategija ne oslanja se toliko na sadržaj izjave da su bogataši stupovi koliko na okolnosti izjavljivanja i na samu èinjenicu da je Janko to rekao. Zatim, uoèimo da p ne povlaèi logièki q, niti pak obièaj da se kaže p kad se misli na q. Buduæi da izjavljivanje p-a djeluje time što se izjavljivanjem krši pravilo, nema nikakve pozitivne, nezavisno ustanovljive veze izmeðu p i q, koja bi se, pri podrobnijoj analizi, mogla pokazati kao, u krajnjoj liniji konvencionalna veza. Metodu nagovještavanja i davanja do znanja koju utjelovljuje upravo opisana razgovorna strategija Grice naziva razgovornom implikaturom. Do sada je bilo rijeèi o razumijevanju metafore. Pogledajmo sada primjer koji treba ilustrirati opæenitu strategiju razgovorne implikature: “Pretpostavimo da A i B razgovaraju o zajednièkom prijatelju C-u, koji sada radi u banci. A pita B-a kako C napreduje na poslu, a B odgovara: ’sasvim dobro, èini mi se; slaže se s kolegama, a još nije bio u zatvoru’”. B vjerojatno zakljuèuje na sljedeæi naèin: Od mene se oèekuje informacija o tomu da li C-u dobro ili loše ide na poslu. Ako dodam toj informaciji primjedbu da C još nije bio u zatvoru, time sam unio novu, dodatnu temu. A-u je poznato da C nije bio u zatvoru i u njegovu pitanju nije se spominjao nikakav zatvor. Prema tome æe A, znajuæi da se ja inaèe pridržavam 69

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 70

Filozofija jezika

razgovornih pravila, shvatiti da sam namjerno spomenuo nešto što uopæe nije predmet razgovora i izvuæi zakljuèak da sam ustvari htio dati do znanja da držim da je C takav èovjek koji bi, radeæi u banci lako mogao podlijeæi iskušenju da pronevjeri novac. Kršenjem pravila iz raznih grupa mogu se dati do znanja raznovrsni sadržaji. Prvo pravilo kvalitete: izjavljivanje oèitih trivijalnosti kao što je “rat je rat”. Govornik vjerojatno nema na umu samo to da je rat istovjetan sam sebi, veæ ovom reèenicom hoæe reæi da svaki rati ima neka – nesretna – svojstva koja se tipièno pripisuju ratovima. Drugi primjer: Mentor daje ocjenu kandidatu iz filozofije i kaže da je kandidatov rukopis uredan i da ovaj dobro vlada materinjim jezikom. Drugi primjer, namjerno skretanje s teme. A je nepristojan i kaže nešto što se u pristojnom društvu ne spominje. B na to stavlja primjedbu o lijepom vremenu, dajuæi time do znanja da je A bio nepristojan, da on, B, ne želi da mu se u tomu pridruži i da je bolje da se razgovor nastavi u nekom drugom smjeru. Pogledajmo još kako možemo zlobno iskoristiti nedostatak kratkoæe i sažetosti – Griceov primjer je izjava “Gðica X se oglasila nizom zvukova koji su prilièno odgovarali partituri pjesme ’Dome, slatki dome’”. Ovakvom izjavom govornik naravno, daje do znanja da se izvedba gðice X teško može nazvati pjevanjem. Izložena teorija je jedna od najljepših i najdetaljnijih teorija o nedoslovnom govoru.

70

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 71

Interpretacija i pripisivanje znaèenja

Analitièko i sintetièko: istina na temelju znaèenja Usporedite sudove (U) “Svaka je udovica bila udata” i (T) “Svaka je udovica tužna”. Prvi sud izgleda nužno istinit, drugi, èak i ako je istinit sigurno nije nužan. Odakle nužna istinitost prvoga? Filozofska tradicija, od Kanta i Leibniza do Fregea i Beèkog kruga odgovara: iz prirode pojmova odnosno znaèenja rijeèi, u ovom sluèaju pojmova “udovica” i “udata”. Udovica je bivša udata žena koja je izgubila supruga, i sud (U) samo rašèlanjuje pojam odnosno znaèenje rijeèi “udovica”. Takvi se sudovi tradicionalno nazivaju analitièkima. Nadalje, onaj tko poznaje hrvatski jezik (i uopæe svatko tko ima pojam udovice) znade da je (U) istinit: za njegovu provjeru nije potrebno istraživanje o pojedinim udovicama da bi se ustanovilo jesu li bile udate. Zato su analitièki sudovi spoznajno nezavisni od iskustva, tj. apriorni. Za razliku od prvog, drugi sud nije nužno istinit. Prema Kantovu opisu on sintetizira dvije sastavnice koje su meðusobno nezavisne – biti udovica i biti tužan – pa ga se zove sintetièkim. Razlikovanje analitièkih i sintetièkih sudova je od Kanta naovamo èvrsto ukorijenjeno u filozofskoj tradiciji. Logièki orijentirani filozofi predložili su toènija odreðenja analitièkog i sintetièkog (sud (U) je analitièki jer se može izvesti iz definicije udovice i iz logièkih zakona, tvrdio bi Frege), zadržavši temeljnu zamisao. 71

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 72

Filozofija jezika

Odbacivši (kantovsku) zamisao da bi neki sintetièki sudovi mogli biti apriorni, oni su podruèje apriorne spoznaje suzili na analitièke sudove. Zapišimo to kao prvu pod-tezu: i) Analitièki sudovi su a priori, a sintetièki a posteriori. Apriorni sud je sud koji je racionalno prihvaæen (“potvrðen”) bez obzira na bilo kakve empirijske èinjenice. Logièki pozitivisti bavili su se onda pitanjem odakle nužna istinitost analitièkim sudovima. Najpopularniji odgovor glasi da je ona rezultat znaèenja, a znaèenje proizlazi iz konvencije. (Carnap, Ayer). Prešutno je znaèenje rijeèi “udovica” odreðeno konvencijom kao “udata žena koja je izgubila supruga”, i pozivanje na tu konvenciju objašnjava zašto je sud (U) nužno istinit. Ono ujedno objašnjava apriornost našeg znanja da je (U) istinito: to znanje ne ovisi o iskustvu (s udovicama) zato što poèiva iskljuèivo na poznavanju jeziènih konvencija. Možemo stoga uèenje logièkih pozitivista sažeti u sljedeæu pod-tezu. ii) Analitièki sudovi su istiniti na temelju znaèenja, tj. na temelju konvencije koja uspostavlja znaèenje. Poseban sluèaj analitièkih istina su logièke istine. Razmotrimo sud: “Ako (je tako da) kiša pada i cijene rastu, onda (je tako da) cijene rastu.” Zašto je ova reèenica nužno istinita? Logièko-pozitivistièki odgovor glasi: Zato što je veznik “i” 72

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 73

Interpretacija i pripisivanje znaèenja

takav kakav jest; složena reèenica u kojoj su dvije proste reèenice povezane veznikom “i” je istinita kad je istinita svaka od prostih. Dakle, ako je istinita takva složena reèenica (Ako kiša pada i cijene rastu), istinita je i svaka prosta koja je tvori (pa time i reèenica “… cijene rastu”). No, odakle vezniku “i” ovakva uloga? Ona je rezultat prešutnog dogovora, konvencije o znaèenju. Pozivanje na analitiènost i objašnjenje konvencijom unutar logièko-pozitivistièke tradicije doživljeni su kao rješenje krajnje neugodnog problema: kako empiristièki objasniti ulogu logike i matematike. Tradicionalno empiristièko rješenje da su to iskustvene znanosti je nevjerojatno; s druge strane èini se da one nemaju nikakvog iskustvenog sadržaja a da su ipak smislene i krajnje relevantne za znanost. Zamisao da su one prazne, istinite samo na temelju znaèenja, pa time i konvencije izvlaèi empirizam iz neprilike. Èitatelju bi navedeno razlikovanje analitièkog i sintetièkog moglo izgledati samorazumljivo i filozofski mršavo. No, logièki su pozitivisti iz njega razvili važnu posljedicu kojoj æemo sada posvetiti nešto pažnje. Logièki pozitivisti, veæinom su posao filozofije shvaæali kao logièku i znaèenjsku analizu. Logièke, matematièke i semantièke istine èine homogenu grupu “analitièkih istina”, koja se oštro razlikuje od èinjeniènih istina. Temelj tih istina su konvencije o znaèenju. Filozofija je logièka analiza, autonomna u odnosu na faktièke znanosti. Nadalje, raniji su analitièari bili (uz neke izuzetke) skloni 73

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 74

Filozofija jezika

atomizmu, shvaæanju po kojem su reèenice “atomi” znaèenja, dostupni provjeri u izolaciji, ili barem autonomno. Nakon Drugog svjetskog rata, Carnapov uèenik W. Quine je doveo u pitanje oba ova shvaæanja, oznaèivši ih kao “dvije dogme empirizma” (u istoimenom èlanku: v. Zbornik N: Mišèeviæ i M. Potrè: Kontekst i znaèenje u Literaturi): Najprije je doveo u pitanje ideju “analitièkih istina” – to da sadržajne matematièke istine mogu biti utemeljene jednostavno na konvenciji, zatim ideju da postoje autonomna znaèenje, i konaèno zamisao da postoji poseban nivo znaèenja nezavisan od faktièkih istina. Ovaj potez prirodno je doveo do ideje da logièka i faktièka znanja èine neodvojivu cjelinu. Quine je takvo cjelinsko, holistièko stajalište radikalizirao, i odbacio klasièni pozitivistièki atomizam – “jedinica znaèenja” je ukupnost našeg znanja. Quine suprotstavlja atomizmu-redukcionizmu u teoriji znaèenja svoje uèenje o tome da znaèenje ovisi o cjelini jezika: takvo se inzistiranje na cjelini (grè. to holon) obièno zove holizam. Jezièki izrazi, drži on, dobivaju znaèenje samo u cjelini jezika. Holizam je jedan od najznaèajnih motiva u knjizi Rijeè i predmet. Prisjetimo se da se za logièke pozitiviste – barem u pojednostavljenoj, stereotipnoj slici – znaèenje reducira na izoliranu verifikaciju (ovo ne važi za samog Carnapa, ali u to ovdje ne možemo ulaziti). Quine sada inzistira na tome da neki sud (reèenicu) možemo provjeriti samo ako pretpostavimo istinitost 74

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 75

Interpretacija i pripisivanje znaèenja

cijelog niza drugih sudova. Uzmimo na primjer obièan sud “Katica je zakasnila dva sata radi gužve”. Za poèetak, uobièajena provjera se sastoji u tome da istražimo je li toga dana uistinu u prometu vladala gužva. Ne provjeravamo da li gužva ometa ljude i automobile, ne provjeravamo da li automobili mogu prolaziti jedan kroz drugoga, da li je Katica sluèajno mogla letjeti ili lebdjeti nad automobilima. No, iza te bezbrižnosti u provjeravanju stoji naša svakodnevna, prešutna teorija o materijalnim predmetima kao što su automobili i ljudska tijela. Isto tako pretpostavljamo bez provjere da dva sata traju duže no jedan sat: aritmetika je pretpostavljena kad se prièa o zakašnjavanju. Dovedite u pitanje ijednu od ovih pretpostavki i verifikacija reèenice “Katica je zakasnila dva sata radi gužve” izgledat æe bitno drugaèije. “Naše tvrdnje o vanjskom svijetu suoèavaju se sa sudom iskustva ne pojedinaèno nego samo kao skupno tijelo” (“Dvije dogme empirizma”, u Kontekst i znaèenje, str. 85). Quine katkad predlaže radikalno shvaæanje: verificira se cijela teorija o svijetu, i znaèenje svake rijeèi ovisi o takvoj holistièkoj verifikaciji. Katkad tu tezu ublažava i priznaje da su pod-cjeline relativno samostalne i samostalno dostupne verifikaciji. U svakom sluèaju, znaèenje slijedi verifikaciju, pa je znaèenje svake rijeèi ovisno o znaèenju drugih rijeèi u jeziku. Holistièku sliku znaèenja najbolje je prikazati pomoæu mreže, ili sustava koncentriènih krugova: na obodu su reèenice motrenja koje su najbliže iskustvu, na pola puta do središta su teorijski iskazi, a 75

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 76

Filozofija jezika

u samom središtu opæevaljani, apstraktni sudovi logike i matematike. C) Odbacivanje razlikovanja analitièkog i sintetièkog Do sada izneseni Quineovi pogledi veæ dovode u pitanje razlikovanje apriornih analitièkih istina od aposteriornih sintetièkih. Posebno je prevratnièka zamisao da prevrednovanje tvrdnji pod utjecajem iskustva ne poznaje svetinje: svaku se tvrdnju može odbaciti ako nas na to nuka iskustvo. Ona povlaèi da niti jedna tvrdnja nije apriorna. Ako to povežemo s tezom da je apriornost bitna za analitièke sudove, slijedi da niti jedna tvrdnja nije (posve) analitièka. Time je odbaèena prva logièko-pozitivistièka podteza o analitièkim sudovima. Quine obrazlaže svoje odbacivanje apriornosti pozivanjem na novovjekovne znanstvene revolucije: matematièari su dvije tisuæe godina mislili da je Euklidska geometrija apriorno istinita, ali se pokazalo da su bili u zabludi. Zakljuèak je vrlo radikalan: tobožnji apriorni sudovi su naprosto aposteriorni sudovi u koje vrlo èvrsto vjerujemo; razlike su samo u stupnju a ne i naèelne. Preostaje sada druga pod-teza: tvrdnja da su analitièki sudovi istiniti temeljem znaèenja, a znaèenje posjeduju zahvaljujuæi konvenciji. Quine se s ovom pod-tezom obraèunavao vremenski najranije i to poèevši od kritike konvencionalizma (sredinom tridesetih godina ovoga stoljeæa). On uzima za središnji primjer tobožnju konvencio76

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 77

Interpretacija i pripisivanje znaèenja

nalnost logièkih i matematièkih istina, i protiv nje navodi niz razloga: Prvo, ako bismo i pretpostavili da su neke polazne istine (aksiomi) zadani konvencijom, ostaje problem kako iz tih izvodimo sve ostale (logièko-matematièke) istine. Da li nam za svaki izvod treba nova konvencija? U tom bi nam sluèaju trebalo potencijalno beskonaèno mnogo konvencija, tako da konvencionalist upada u beskonaèan regres. (vidi Quineov tekst “Istinitost po konvenciji”) Drugo, ako konvencionalnost znaèi samo to da možemo proizvoljno odabrati neke sudove kao aksiome i onda iz njih izvoditi toèno prave teoreme logike i matematike, onda takva konvencionalnost nije ništa posebno: bilo koji sustav znanja – fiziku, biologiju i slièno – možemo urediti na taj naèin, pa logika i matematika po tome nisu posebne u odnosu na empirijska znanja. (Isto). Treæe, neki matematièki sudovi (npr. sudovi Euklidske geometrije) u stvarnosti su bili odbaèeni, i to s pravom, na temelju empirijskog iskustva. Dakle, ni ostali logièko-matematièki sudovi ne bi smjeli biti imuni na promjenu. Tada je konvencija koja bi ih proglašavala imunima neopravdana. (vidi “Dvije dogme empirizma”). Èetvrto, pozivanje na konvenciju ništa ne objašnjava, pogotovo ne zašto priznajemo kao istinite upravo neke tvrdnje (npr. princip neproturjeènosti), a ne neke druge. (vidi “Carnap i logièka istinitost”). Poseban razlog protiv konvencionalizma odnosi se na proširenje konvencionalnosti s logike i mate77

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 78

Filozofija jezika

matike na druge navodno pojmovne istine (npr. da se doruèak jede prije ruèka): Konvencija je ili donesena javnom odlukom (eksplicitna) ili eventualno prešutna. No, takve istine (kao što je ova o doruèku) sigurno nisu predmetom eksplicitnog javnog dogovora. S druge strane, reæi da je tu na djelu “prešutna konvencija” znaèi samo reæi da ljudi prešutno èvrsto prihvaæaju takav sud, a to sudu ne daje nikakav naèelno drugaèiji status od onog kojeg imaju vrlo uvriježeni apriorni sudovi. Utjecaj kritike konvencionalizma bio je velik. Filozofija logike oslobodila se ideje konvencije, u filozofiji matematike otvoren je put umjerenom empirizmu. Dok je za Quineove uèitelje matematika bila grana logike, èija istinitost poèiva na konvenciji i znaèenje, za njega je matematike srodna prirodnim znanostima, samo mnogo opæenitija, zapravo opæenitije primjenjiva. Matematika je sluškinja svih znanosti i taj “promiskuitet” kako ga zove Quine je njezina posebnost. Predmeti o kojima matematika govori, napose skupovi, realni su iako apstraktni, a o njima zakljuèujemo kao što zakljuèujemo o drugim teorijskim stvarima – elektronima, genima i slièno, polazeæi od iskustva i promatranja i usvajajuæi ona naèela koja daju najbolje ukupne rezultate. U djelu o teoriji skupova i njezinoj logici Quine izvanredno jasno pokazuje dokle u teoriji skupova možemo doæi èisto jezièkim i logièkim sredstvima, a na kojoj je toèki potrebno postulirati postojanje tih neobiènih predmeta – skupova. U novijim Quineovim djelima sve više prevladava i realistièko shvaæanje logike – 78

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 79

Interpretacija i pripisivanje znaèenja

logika više nije samo stvar jezika: “Logièka teorija, usprkos njezine velike ovisnosti o jeziku više je svjetovno orijentirana negoli jezièki orijentirana, a takvom je èini istinosni predikat” piše on u Filozofiji logike. (Ovdje nažalost ne možemo ulaziti u njegovu filozofiju logike, u kojoj je on dao izvanredan doprinos, buduæi da su pitanja ipak prilièno struèno-tehnièka.) Vratimo se Quineovu napadu na razlikovanje analitièkih i sintetièkih istina. Ako je pobijen konvencionalizam, preostaje tradicionalna i od logièkih pozitivista prihvaæena pretpostavka da su analitièki sudovi istiniti temeljem znaèenja i po tome se razlikuju od sintetièkih. (“Doruèak se jede prije ruèka” je istinito na temelju znaèenja rijeèi “doruèak” i “ruèak”.) Quine je protiv te tvrdnje predložio sljedeæi argument: jedini naèin da se ustvrdi što je toèno znaèenje – kada dvije rijeèi imaju isto znaèenje pa su sinonimi – jest pretpostaviti da su neki sudovi analitièki, naime oni koji fiksiraju to znaèenje (“Doruèak je prvi obrok u danu”). Nema definicije znaèenja i sinonimnosti koje ne bi pretpostavljale analitiènost, tako da se logièki pozitivisti vrte u krugu. Taj je argument bio vrlo brzo doveden u pitanje: veæina filozofskih važnih pojmova iz neke domene ne da se definirati pomoæu pojmova izvan te domene, a to ne znaèi da su besmisleni i neupotrebljivi. Drugi, implicitni Quineov argument poziva se na holizam znaèenja: ako je istinit holizam znaèenje je neodreðeno. Tada ostaje otvoreno pitanje jesu li 79

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 80

Filozofija jezika

navodni analitièki sudovi doista nužno istiniti, ili samo praktièno korisni. U kasnim spisima – iz posljednjih petnaestak godina – Quine priznaje da neke reèenice imaju poseban status: po njemu postoje reèenice koje uèimo prepoznavati kao istinite u samom procesu u kojem uèimo znaèenje ove ili one od sastavnih rijeèi. Hrvatski govornik uèi rijeè “udovica” preko parafraze – Quine izbjegava govoriti o definiciji – u kojoj se izravno i izrijekom spominje “biti udata” ili “biti supruga”. Isto tako, onaj tko nijeèe naše pravilo za upotrebu rijeèi “i” naprosto nije nauèio tu rijeè. Navedene reèenice su dakle znaèenjski posebne. No, Quine odrièe da one imaju poseban spoznajni ili metodološki karakter. Uvid u istinitost na temelju znaèenja, drži on, ne daje tim reèenicama neki trajni spoznajni status. Što je, meðutim, s razlikovanjem izmeðu puko jeziènih pitanja (Hoæemo li nevjenèanu suprugu po smrti njezinog partnera zvati “udovicom”?) od sadržajnih pitanja (Zašto udovice èešæe umiru negoli udovci?). Zar nije to razlikovanje samo drugi pojavni oblik razlike izmeðu analitièkog i sintetièkog? Quine to nijeèe: on predlaže da kao verbalna shvatimo ona pitanja koja se može izbjeæi nekom parafrazom (u našem primjeru možda tako da nadopunimo rjeènik izrazom “nevjenèana udovica”, pa je pitanje riješeno). No, ne uvodi li sam pojam parafraze pozivanje na istovjetnost znaèenja izmeðu polazne i parafrazirane tvrdnje? Ne, kaže Quine: prihvatljivost parafraze je stvar praktiène potrebe (možda “nevjenèana udovi80

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 81

Jezik i misao

ca” neæe proæi na sudu, ali æe proæi kao vrlo toèan opis statusa osobe nekome tko je zainteresiran za to da je oženi, ili pak kao prikladna etiketa u etnološkom istraživanju “obitelji u transformaciji”). Time otpada potreba za pozivanjem na neki neutralni i objektivni pojam analitiènosti.

Jezik i misao Raspravljajuæi o realizmu i antirealizmu razmatrali smo na jednoj strani jezik i misao uzete zajedno, a na drugoj vanjski svijet, i bavili se njihovim odnosom. Razmotrimo sada ukratko odnos jezika i misli. Glavno pitanje se može postaviti vrlo jednostavno, ako smo prihvatili da “znaèenje” poèiva na vezi izmeðu “znaka” i vanjskog svijeta: Dobiva li jezik znaèenje zahvaljujuæi misli, ili misao zahvaljujuæi jeziku? Uzet æemo kao glavni primjer misaonih stanja èovjekova uvjerenja ili vjerovanja. (Pritom æemo rijeè “vjerovanje” koristiti za sasvim obiène sluèajeve. Na primjer, ja sada vjerujem [znam] da je ispred mene stol, da je dva i dva èetiri, i da vani pada kiša. Isto tako vjerujem [ali možda nije tako da znam] da æe i sutra padati kiša.) Razmotrimo dva suprotstavljena odgovora.

Prvi odgovor: jezik daje znaèenje misli. Prema ovom odgovoru misao bi bila ili nešto neuhvatljivo i bezoblièno bez pomoæi jezika, ili, još jednostavnije, ljudi naprosto misle na svojem materinskom 81

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 82

Filozofija jezika

jeziku, te ne bi ni mogli misliti da nisu nauèili jezik. Ovaj je odgovor sve donedavno bio vrlo popularan u suvremenoj filozofiji. Izrièito su ga zastupali kao što smo veæ spomenuli, strukturalisti, mnogi analitièki filozofi (poimence Sellars i Harman) i mnogi filozofi u hermeneutièkoj tradiciji. Mnogi filozofi su ga prihvaæali u nešto ublaženijoj formi – npr. da o misli ne možemo ništa reæi bez pozivanja na jezik pa je onda najbolje da se ponašamo kao da ljudi misle na materinjem jeziku. Uzmimo naprosto da vjerovati nešto, npr. da kiša pada, znaèi prihvatiti reèenicu “Kiša pada” – reæi æe ti filozofi, od kojih je vjerojatno najpoznatiji W. Quine (vidi Rijeè i predmet). Razlozi koji govore u prilog ovom shvaæanju su jednostavni: Do misli drugih ljudi nemamo pristupa osim preko jezika, a naše vlastite misli najèešæe se doimlju neodreðeno dok ih ne pokušamo formulirati, a tada to èinimo na materinjem jeziku. Nadalje, samo nam posjedovanje jezika dopušta da imamo misli o stvarima s kojima nismo imali izravnog dodira (Mislim na Tokio tako da “u sebi” upotrijebim ime “Tokio” i nemam drugog naèina). Proturazlozi su, meðutim, prilièno neugodni: Kako dijete uèi materinji jezik ako nema nikakvih misli prije negoli ga poène uèiti? Kako uspijevamo doæi do novih ideja, za koje još ne postoji jezièni izraz? Kako uopæe uèimo strane jezike, ako nemamo neki neutralni “jezik misli”, nego smo vezani iskljuèivo za svoj materinji? To nas vodi do suprotnog stajališta, ili drugog odgovora. 82

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 83

Jezik i misao

Drugi odgovor: misao daje znaèenje jeziku. Evo glavne tvrdnje: jezièko znaèenje je rezultat govornikovih unutarnjih stanja i njegove namjere da sadržaj tih stanja prenese slušatelju. Da parafraziramo Strawsona, u skladu s tom teorijom nemoguæe je dati primjeren izvještaj o pojmu znaèenja a da se ne pozove na govornikovo posjedovanje namjere usmjerene spram slušatelja. U skladu s njom, možemo nastanak i razvitak jezika shvatiti u sljedeæim etapama: Najprije, govornik uspijeva ostvariti neku komunikacijsku namjeru koja se odnosi na neki njegov signal vrlo jednostavnog tipa (na primjer krikom upozoriti sugovornika na opasnost). U ponovljenim okolnostima šanse da govornik uspije ponavljanjem izjave su velike, buduæi da postoji obostrano znanje o uspjehu iz prethodne etape pa time i pojaèana obostrana oèekivanja u pravcu ponovne upotrebe izjave i odgovarajuæeg prijema. Na sljedeæoj etapi, u široj grupi ponovljeni uspjeh koji opet generira uspješno ponavljanje vodi do formiranja oèekivanja. Obogaæeno komuniciranje omoguæuje formuliranje složenijih izjava. Obogaæivanje izjava vodi do obogaæivanja misli, do opæeg prihvaæanja – ili šanse prihvaæanja – ideja koje na ranijim stupnjevima doslovno nisu zamislive. Zatim to obogaæivanje misli stvara složenije komunikacijske potrebe. U posljednjoj etapi složenije potrebe rezultiraju usložnjavanjem jezika. Postupak se onda ponavlja kroz povijest i tako se jezik i misao paralelno razvijaju. 83

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 84

Filozofija jezika

Znaèenje jeziènog izraza po ovoj je teoriji izvedeno iz znaèenja misli. Kako pak mislimo? Odakle zajednièki sadržaj jeziku i misli? U suvremenoj filozofiji popularan je odgovor prema kojem ljudi misle na nekom jeziku misli (ili misaonom kodu). Razumjeti hrvatsku reèenicu znaèi prevesti je na svoj jezik misli. Nadalje, dijete uèi hrvatski tako da prevodi roditeljske hrvatske reèenice na “reèenice” u svojem jeziku misli. Posebno je privlaèna umjerena varijanta zamisli da misao daje znaèenje jeziku. Po toj varijanti dijete poèinje s ogranièenim repertoarom “ideja” koje imaju sadržaj (znaèenje) nezavisno od jezika, i uèi materinji jezik pomoæu tih ideja. No, uèenje jezika proširuje horizonte misli, tako da onda jezik i misao djeluju jedno na drugo – jezik obogaæuje mišljenje novim sadržajima, a mišljenje razvija te sadržaje naslijeðene iz jezika. Po našem sudu taj je pristup najpogodniji i vjerojatno jedini ispravan. Psihologija pokazuje da djeca posjeduju misao prije negoli nauèe materinji jezik, tako da je pretpostavka o jeziku misli prirodna i potrebna. Zamisao o jeziku misli može se razviti na više naèina. “Reèenice” na jeziku misli posjeduju znaèenje, tj. odnose se na vanjski svijet. One su, drugim rijeèima, reprezentacije vanjskog svijeta. Ovaj odgovor ima dugu tradiciju, od kasne skolastike (Occam) do danas (Jerry Fodor). Posebno je bio popularan u XVII i XVIII stoljeæu, a danas je ponovo u prvom planu zahvaljujuæi tome što mnogi psiholozi, pa za njima i filozofi, usporeðujuæi mozak s raèunalom, smatraju prirodnim reæi da kao što raèunalo radi na 84

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 85

Jezik i misao

strojnom jeziku, tako i mozak ima svoj neuralni kod. U krajnjoj liniji, taj kod ne mora biti doslovno poput nekog jezika, dovoljno je da misaona stanja imaju “sadržaj” (znaèenje, intencionalnost) nezavisno od jezika, i da ga mogu prenijeti na jezik. Iako je teza da misao daje znaèenje jeziku najprihvatljivija alternativa, problemi koji se postavljaju pred nju prilièno su veliki. Odakle znaèenje misli? Što èini moju misao o Beèu upravo mišlju na Beè? (Wittgenstein) Svojstvo misli da se odnosi na predmet naziva se intencionalnošæu misli. Za samo “znaèenje” misli èešæe se upotrebljava izraz “sadržaj”. Naše pitanje sada možemo preformulirati: odakle misli sadržaj? Odgovor na to pitanje zadire duboko u filozofiju psihologije.

Odakle misaonim stanjima znaèenjski sadržaj? Prema nekim stajalištima, ljudska se misao ne da dalje objasniti. Po njima je naprosto gola i neobjašnjiva èinjenica to da naše misli imaju sadržaj, i od nje moramo poæi. Takva stajališta, meðutim, izgledaju preskromno: zašto se unaprijed odreæi moguænosti poznaje? Ona su stoga manje popularna danas no što su bila prije stotinu godina, kad je izgledalo da znanost nikad neæe moæi razumjeti specifièno ljudske sposobnosti i znaèajke. Kljuèno usmjerenje danas dolazi iz fizikalistièke zamisli da je èovjek fizièko biæe, i da je mišljenje naprosto djelatnost mozga. (Vidi knjigu Nevena Sesardiæa Fizikalizam, IIC-SSOC, Beograd 1984.) Treba da pokažemo kako je sadržajni 85

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 86

Filozofija jezika

karakter misli spojiv s time da je misao (naprosto) svojstvo jedne vrste fizièkih sustava. Traži se, dakle, odgovor na pitanje: kako fizièki sustavi mogu posjedovati sadržajna stanja (vjerovati da kiša pada itd.)? Filozofi fizikalisti koji prihvaæaju ovaj okvir rasprave nastoje krenuti od jednostavnijih živih biæa i od stanja za koja se možemo razumno nadati da takoreæi najavljuju duševna stanja. To su stanja živèanog sustava koja su jednostavnija od ljudske mentalnosti, ali su joj analogna, na primjer kod životinja primitivna zamjedba, primitivna stanja slièna uvjerenju ili vjerovanju i stanja primitivne težnje analogna ljudskoj želji. Oni odvajaju posjedovanje sadržaja od svjesnosti (ili samosvijesti, odnosno svijesti o sebi). Razmotrimo najjednostavniji sluèaj: kako se uopæe može stanje živèanoga sustava odnositi na nešto u vanjskom svijetu? Evo odgovora (ponuðenog od razlièitih suvremenih autora, kao što su D. Dennett, Paul Churchland i F. Dretske): Sjena što promièe morskim dnom èesto potjeèe od grabežljivih riba. Zamislimo sada neke pradavne mekušce što su obitavali na morskom dnu. Pretpostavimo da je sluèajnom mutacijom vrsta bila stekla osjetljivost na svjetlo/sjenu. Pretpostavimo dalje da se osjetljivost sastoji u tome što se kod njih, pri nastupu sjene aktivira neka skupina stanica u glavnom gangliju – zovimo to stanje aktivacije Z. Stanje Z je pouzdan indikator sjene i èesto grabežljivca. No, ono još nema nikakvu ulogu u ponašanju mekušca. U sljedeæem koraku zbiva se mutacija. Jedan mekušac sluèajno stjeèe neuralnu vezu koja rezultira sljedeæim 86

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 87

Jezik i misao

– kad doðe do aktivacije Z ona pobudi neurone koji kontroliraju kretanje pa mekušac poèinje intenzivno plivati. Nosilac mutacije preživi, a njegovi potomci nasljeðuju ovu vezu Z-a i plivanja. Oni koji plivaju u pravcu iz kojeg dolazi sjena bivaju pojedeni, oni koji se kreæu u pravcu suprotnom od pravca iz kojeg je stigla sjena uspijevaju umaæi, preživjeti i ostaviti razmjerno najviše potomaka. S vremenom se uèvršæuje veza Z-a i plivanja u pravcu suprotnom od sjene, i sretnici koji je posjeduju preživljavaju i množe se. Tako je Z steklo funkciju (osobenu ulogu) da indicira sjenu, obavještava o njoj, a steklo je i važnu upravljaèku ulogu. Èini se sada da stanje Z ima i nekakvo “znaèenje”. Što Z znaèi? Èini se da njegovo znaèenje možemo oèitati iz njegove obavijesne osobene uloge. Stanje Z stoji za sjenu (ili možda za grabežljivce – o tome kasnije), jer ima osobenu ulogu da ukazuje na prisustvo sjene. Teorija koju želimo prikazati (a i zastupati) poopæava pouku ove prièe. Nju je zacrtalo više autora, meðu kojima prvenstvo imaju amerièki filozofi Ruth G. Millikan i Fred Dretske. Ona polazi od jednostavnih životinjskih “vjerovanja” (recimo, da maèka “vjeruje” da je miš u rupi). Najjednostavnija vjerovanja dolaze iz zamjedbe. Pojedina stanja vjerovanja mogu svoj output unositi u sustav za rasuðivanje gdje se onda na temelju tog outputa ili formiraju nova vjerovanja ili se donose odluke koje onda izazivaju htijenja i postupke. Treba stoga pretpostaviti da æe sustav za vjerovanje sa zamjedbenim mehanizmom dijeliti vrlo opæenitu ulogu da izvještava organizam/ 87

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 88

Filozofija jezika

subjekta o njegovoj okolini, s tim da je to izvještavanje bitno za rukovoðenje ponašanjem. Konaèno, sustav za vjerovanja sudjeluje u radu mehanizma rasuðivanja èija je uloga vjerojatno nešto složenija Zovimo tu osobenu ulogu vjerovanja obavještajnom ulogom. Njoj æemo posvetiti svu pažnju u daljnjem izlaganju. Odakle onda najjednostavnijim vjerovanjima znaèenjski sadržaj? Upravo iz osobene funkcije obavještavanja ili indiciranja. Temeljna jednostavna vjerovanja imaju sadržaj zato što stoje u prikladnoj vezi s vanjskim svijetom – sa situacijama i predmetima (uoèite sliènost s realistièkom teorijom znaèenja). Veza je èesto naprosto uzroèna – misao ima funkciju da stoji za onu situaciju (stanje stvari) koja je normalno uzrokuje. Nadalje, mogli bismo reæi da razlièite vrste vjerovanja svoj posao obavljaju na razlièit naèin. Jedan od pokazatelja da vjerovanjima doista pripada ova uloga i da je ona za njih bitna jest tijesna veza vjerovanja i zamjedbe, koja ide do isprepletenosti, tako da neki filozofi – npr. D. Armstrong – drže da je zamjedba naprosto jedna vrst formiranja vjerovanja. Kako je ovo shvaæanje predmet burne rasprave dodajemo bilješku, koju se može pri prvom èitanju preskoèiti.

Bilješka: Rasprava o funkciji vjerovanja. Ima filozofa i psihologa koji su spremni prihvatiti obavještajnu ulogu zamjedbe, ali su neskloni da to isto prihvate i za vjerovanja, ili barem neskloni da prihvate sve posljedice takve pretpostavke. Takav se 88

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 89

Jezik i misao

naturalist mora suoèiti s èinjenicom isprepletenosti vjerovanja i zamjedbe. On onda može tvrditi jedno od sljedeæeg: Prva alternativa – vjerovanja, odnosno mehanizam koji ih formira, nemaju nikakvu osobenu funkciju. Ona su mogla nastati sluèajno i održati se na isti naèin. Istinita vjerovanja ne doprinose održavanju organizma, ne daju mu nikakvu pogodnost koju ne bi imao i bez njih. Druga alternativa – vjerovanja i mehanizmi koji ih formiraju posjeduju neku funkciju koja, meðutim, nije vezana uz obavještavanje o vanjskoj okolini. Na primjer, ona služe za to da “pomognu organizmu da izaðe na kraj sa složenošæu inputa” (formulacija nadahnuta “teorijom sistema”). Ili pak mehanizam gradi “modele” koji nemaju obavijesnu, veæ samo kontrolnu funkciju, te je za njih bitno da doprinose uspješnosti bez obzira na istinitost (odgovaranje realnosti). Razmotrimo obje alternative. Prva alternativa izgleda neuvjerljivo s obzirom na vezu sa zamjedbom. Ako senzorna stanja obavještavaju o okolini, onda to èine i zamjedbena vjerovanja – dapaèe, èini se da su zamjedbena vjerovanja posebno dobro “ugoðena” za izdvajanje doprinosa organizma i izluèivanje obavijesti o objektima. Posao inputiranja u kontrolne podsustave kojeg u primitivnom sluèaju obavljaju senzorna stanja, u naprednijih vrsta obavljaju zamjedbena vjerovanja i to mnogo bolje. Teško da bi uspješniji mehanizam bio sluèajan, nefunkcionalni (pleiotropski) privjesak nekom manje uspješnom. (Ako znadete da je neka kultura upotrebljavala gusle, 89

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 90

Filozofija jezika

a onda iskopate i primjerak violonèela, neæete pretpostaviti da je violonèelo sluèajno sastavilo neko dijete i da na njemu nitko nije svirao, veæ da su ga eventualno koristili kao toljagu). Druga alternativa je suptilnija. Možda zvuèi i privlaènije, ali to može biti i stoga što je prilièno neodreðena. Kad se govori o pojednostavljivanju, odnosno “izlaženju na kraj s inputom” postavlja se pitanje u èemu se izlaženje na kraj sastoji. Neæe svaka organizacija inputnog materijala biti prihvatljiva, niti æe jednostavnost koristiti ako se pri pojednostavljenju brišu upravo bitne crte okoline. (Vidni sustav zeca koji bi pojednostavljivao tako da bi èuvao statièni krajolik, a brisao obavijest o približavanju grabežljivca svakako bi bitno pojednostavnio stvari, ali u krivom smjeru.) Korisno pojednostavljenje istièe ono što je bitno, ali takvo pojednostavljenje nije nezavisno od obavještavanja, napose pak nije alternativa obavještavanju veæ predstavlja upravo posebno dobar naèin obavještavanja.

Od zamjedbe do zakljuèivanja Vratimo se sada onome što je zajednièko svim primjerima – obavještajnoj ulozi vjerovanja. Obavještajna uloga bi mogla objasniti zašto je za vjerovanja bitno da mogu biti vrednovana s obzirom na svoju istinitost ili lažnost. Ako imaju ulogu da obavještavaju, onda je njihovo bitno svojstvo da to mogu èiniti ispravno ili neispravno, da mogu informirati/dezinformirati. No tada dimenzija istinito/lažno bitno pri90

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 91

Jezik i misao

pada vjerovanjima. Nadalje, ako prihvatimo ranije izloženo shvaæanje po kojemu su znaèenje i uvjeti istinitosti tijesno vezani (ako ne i istovjetni) slijedit æe da za vjerovanja isto tako kljuèna i znaèenjska svojstva. Kako je nosilac tih znaèenjskih svojstava sadržaj (odnosno naprosto jest skup znaèenjskih svojstava) posjedovanje danog sadržaja je bitno svojstvo za dano vjerovanje. Može se pretpostaviti da jednostavna zamjedbena vjerovanja obavještavaju o okolini zahvaljujuæi tome što su za nju “ugoðena”. Maèkino proto-vjerovanje “Gle, miš je lijevo” obavještava o miševu položaju, i dobro obavlja svoj posao dok je miš u vidnom polju. Drugim rijeèima, zamjedbena vjerovanja zakonomjerno se mijenjaju s promjenom stanjima okoline. Naprednija èinjenièna vjerovanja obavljaju svoj obavještajni posao na složeniji naèin. Njihovo praæenje okoline više nije rezultat jednostavne uzroène (zakonomjerne) veze. Kod tih vjerovanja vjerovatelj formira i “projicira” jednostavne hipoteze i time prestupa granice neposredne danosti. Naravno, projiciranje je u pravilu nesvjesno i spontano. Evo primjera. Životinja okreæe leða posudi s hranom koja stoji u kutu, ali kad ogladni više ne traži hranu nasumce veæ se okreæe i ide ravno prema posudi. Ako su ispunjeni neki dodatni uvjeti (ne snalazi se po njuhu i sl.), pripisat æemo joj neku vrst proto-vjerovanja o mjestu gdje se posuda nalazi, proto-vjerovanja koje životinja ima i kad je okrenuta leðima prema posudi. Èini se da za posjedovanje takvog skromnog proto-vjerovanja (“Hrana je u kutu”) nema 91

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 92

Filozofija jezika

potrebe za posjedovanjem opæenitih vjerovanja o tome da stvari postoje i kad ih ne vidimo – dovoljan je “zapisa” u memoriji u odsustvu podražaja. Kako je sada s funkcijom ovog proto-vjerovanja? Proto-vjerovanje “posuda je u kutu”, naravno, ima funkciju da obavještava životinju o posudi. No to više nije obavještavanje “u hodu”, na temelju gole uzroène veze. Naravno, neki uzroèni lanac podržava i to proto-vjerovanje, ali taj nam nije relevantan. Kontrolni sustav koristi podatak iz memorije, naravno i dalje kao podatak o svijetu, ali mi bismo, našim vokabularom, to opisali prije kao neku vrst hipoteze. Složeniji mehanizam nadopunjuje obièno trajanje u memoriji elementarnim zakljuèivanjem. Maèak Tom uoèava da miš Jerry upravo zamièe iza zavjese. Njegov za to nadležan podsustav proraèunava Jerryjevo kretanje. Nakon prve sekunde Tom gleda prema sredini zavjese, na mjestu gdje je velika mrlja. Pripisat æemo mu neku vrst oèekivanja da je Jerry stigao upravo do mrlje. Razmotrimo proto-vjerovanje koje podržava to oèekivanje i koje bismo otprilike izrazili s “Miš je iza mrlje”. Popis uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi to vjerovanje bilo u redu je prilièno dug – da se miš kreæe jednolikom brzinom na kratkom putu itd. Vjerovanje više nije zamjedbeno, ono je rezultat nesvjesnog, animalnog raèunanja velièine koja nije trenutno dostupna motrenju. Nadalje, to proto-vjerovanje nije uzrokovano onim na što se odnosi – nije tako da Tom vjeruje kako je miš iza mrlje zato što je miš iza mrlje, veæ zato što je prije jedne sekunde bio na poèetku zavjese i trèao 92

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 93

Zakljuèak

je danom brzinom. Dok je vjerovanje iz ranijeg primjera rezultiralo iz trajanja zapisa u pamæenju, ovo traži aktivnost Tomova centralnog živèanog sustava. Sadržaji složenijih misli vjerojatno su izvedeni iz jednostavnijih misli. Pretpostavlja se da složenija mentalna stanja takoðer stjeèu sadržaj iz osobene funkcije da obavještavaju (pri èemu obavještavanje ne mora biti i uglavnom nije jednostavno). Vratimo se odnosu jezika i misli. Prikazali smo samo prve korake u objašnjenju sadržaja misli. Put od tih jednostavnih sadržaja do ljudskih složenih vjerovanja je dug, i filozofi æe se morati suoèiti s velikim brojem teških pitanja prije negoli izgrade zadovoljavajuæu sliku ljudske misli. Za sada èini se da je jezik ovisan o misli. Misao se odnosi na predmete, reprezentira ih, a jezik sposobnost reprezentiranja stjeèe na temelju svoje veze s mišljenjem.

Zakljuèak Spomenuli smo na poèetku da je dvadeseto stoljeæe razdoblje procvata filozofije jezika. Razvitak znanstvenih pristupa – posebno lingvistike i kognitivne psihologije – kao i upotreba logike u prouèavanju jezika promijenili su lik filozofije jezika. Današnji filozof jezika mora o tome voditi raèuna. U prvom smo dijelu razmotrili neka pitanja koja se tièu jeziènog znaèenja, glavnog aspekta koji zanima filozofa jezika. Ocrtali smo realistièko stajalište po kojem je temelj znaèenja reèenice njezin odnos 93

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 94

Filozofija jezika

spram zbilje. Napose, izjavna reèenica ili tvrdnja dobiva znaèenje na temelju situacije o kojoj govori. Ako je ta situacija stvarna, reèenica je istinita, ako nije, reèenica je lažna. Razmotrili smo neke alternative, da bismo na kraju preporuèili upravo realistièko stajalište. Zatim smo razmotrili odnos doslovnog i nedoslovnog znaèenja: doslovno ima prvenstvo, a nedoslovno se izvodi iz doslovnog. Jedan vjerojatan naèin kako ljudi prepoznaju nedoslovno znaèenje nekog iskaza vezan je uz pravila razgovora: iskaz koji svojim doslovnim znaèenjem krši pravila razgovora upuæuje na svoje moguæe nedoslovno znaèenje. Spomenuli smo i raspravu o najmanjim jedinicama znaèenja i zalagali se za to da su te jedinice pregledne i prepoznatljive (vjerojatno je to reèenica). Suprotno stajalište po kojemu je najmanja jedinica znaèenja èitav jezik izgleda pretjerano i neprihvatljivo. Zakljuèili smo pitanjem o odnosu misli i jezika, zalažuæi se za tvrdnju da misao ima prednost. Jezik nastaje zahvaljujuæi misli, ali onda pomaže da se misao razvije i obogati. Teorija jezièkog znaèenja usko je vezana s teorijom misaonog sadržaja ili znaèenja. Obièno polazimo od jezièkog znaèenja, tako da je ono prvo u poretku istraživanja, no znaèenje (sadržaj) misli ima stanovitu prednost u poretku objašnjenja: znaèenje jezika objašnjavamo pomoæu znaèenja (sadržaja) misli. Pitanje o sadržaju misli dovelo nas je do dubokih problema koji se tièu prirode misli i odnosa duha i tijela, te smo naznaèili prve korake fizikalistièke teorije misli i misaonog sadržaja. 94

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 95

Literatura Jezièni problemi karakteriziraju èitavo dvadeseto stoljeæe u filozofiji. Stoga je popis knjiga iz te tematike ogroman. Pokušali smo ponuditi opširniji prikaz u Nenad Mišèeviæ: Filozofija jezika, Naprijed, Zagreb, 1989. Za pristup kojim smo se rukovodili u ovoj knjižici preporuèujemo kao slijedeæi korak prilièno zahtjevan uvod: Michael Devitt: Jezik i realnost, Kruzak, 2001 Autori o kojima raspravljamo u knjižici kod nas su prevedeni: Gottlob Frege: Osnove aritmetike i drugi spisi, Kruzak, 1995. (Fregeovi temeljni tekstovi o smislu i znaèenju) Ludwig Wittgenstein: Tractatus logico-philosophicus, Veselin Masleša, Sarajevo, 1987. Ludwig Wittgenstein: Filozofijska istraživanja, Nakladni zavod Globus, 1998. Willard Quine: Rijeè i predmet, Kruzak, 1999. Saul Kripke: Imenovanje i nužnost, Kruzak, 1997. Donald Davidson: Istraživanja o istini i interpretaciji, Demetra, 2000. 95

FILOjez.qxd

05. 06. 03

09:57

Page 96

Filozofija jezika

Neki kljuèni tekstovi prevedeni su u zborniku N. Miševiæ i M. Potrè: Kontekst i znaèenje, Izdavaèki centar Rijeka, 1987. Standardni zbornik na engleskom je A. P. Martinich: Philosophy of Language, Oxford University Press, 1996.

UDK 329.285 BEY, Hakim Privremene autonomne zone i drugi tekstovi / Hakim Bey ; priredila Katarina Peoviæ Vukoviæ ; <preveli Larisa Petriæ... et al.>. - Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2003. - (Posebno izdanje) Prijevod djela: The temporary autonomous zone. - Pravo ime autora: Peter Lamborn Wilson. ISBN 953-222-100-X 430418023

Naklada Jesenski i Turk Uredništvo

Vlaška 10, Zagreb, tel./fax: 01 4816 574, e-mail: [email protected] Prodaja

Av. Dubrovnik 15, Zagrebaèki Velesajam, paviljon 25, Zagreb, tel.: 01 6528 958, fax: 01 6590 186, e-mail: [email protected] www.jesenski-turk.hr