Kotel Da-Don ŽIDOVSTVO
Slika na omotu knjige Židovstvo (2001., ulje na platnu, 170x150 cm), rad akademskog slikara Tonija Franovića, pripadnika hrvatske židovske zajednice, načinjena je posebno za ovu knjigu. U šest trokuta šesterokrake zvijezde Magen Davida, ona opisuje šest dijelova knjige. U vrhu je židovska filozofija predstavljena portretom najvećeg židovskog filozofa Majmonida. Nakon nje udesno prikazani su hanukija, lulav i etrog, kao simboli židovskih godišnjih blagdana. Na sijedećem trokutu vidimo simbole židovskog doma: mezuzu, šabatne svijećnjake i čašu za kiduš. Sijedeći trokut prikazuje židovski životni krug: rođenje, vjenčanje i simbol smrti: nadgrobni kamen. Sljedeći trokut prikazuje Toru i Deset zapovijedi, simbole židovskog zakona i rabinske književnosti. Posljednji trokut prikazom ruku kohena pri blagoslovu vjernika u sinagogi, te talitom i tefilinima simbolizira židovski dan. U središtu Magen Davida su jeruzalemske zidine, u čijem je središtu Hram, prema židovskoj tradiciji središte svijeta. Unutar Hrama vidimo hramski pribor: menoru i sveti kovčeg s kerubinima. Redoslijed boja slijedi biblijsku Noinu dugu. Uokolo motiva naslikano je pet hebrejskih slova, koja tvore ime Izrael. Slika leži na podlozi koju tvore prva dva stupca teksta Tore.
Izdavač: Profil International d.o.o., Kaptol 25, Zagreb Za izdavača: Daniel Zderić
Uredila: Julija Koš S hebrejskog rukopisa preveo: Luka Girardi Izvršna urednica: Iva Karabaić Omot i vinjete: Toni Franović Prijelom: Magen d.o.o.
© Copyright Kotel Da-Don, 2004. Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se objaviti niti pretisnuti bez prethodne suglasnosti autora ili nakladnika. ISBN: 953-200-900-0 CIP ־Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica ־Zagreb UDK 296.1 Da-Don, Kotel Židovstvo : život, teologija i filozofija / Kotel Da-Don ; <s hebrejskog rukopisa preveo Luka Girardi ; uredila Julija Koš>. - Zagreb : Profil International, 2004. Bibliografija. ־Kazalo. ISBN 953-200-900-0 I. Judaizam - Temeljna načela 440310033
Tisak: Profil, 2004.
Rabin Kotel Da-Don
ŽIDOVSTVO Život, teologija i filozofija
PROFIL Zagreb, 2004.
* י ז צ ו דS d bte
,וכ!ף
צ ^ מ ת ם
ו כ י ב ו י
t r o " f c
D^i אצ^לם
, דגאיומזצhKteii ות1^ז*ומתד צמיתות מ^ו .ו ואלצם1־ מאיתobhfc .יז*י!כרם צרוף . דל. צ. S .?5.ת
U spomen i za uzdizanje duša hrvatskih Židova okrutno umorenih u užasu Holokausta, muškaraca i žena, staraca i djece, koji su otišli od nas i nema ih. Neka sjećanje na njih bude blagoslovljeno!
vodi me putovima pravednosti, radi imena Svojega. (Ps 23,3)
Židovski krug pravednosti dodiruje židovski krug života: berit mila je svjedočenje, bar micva je odgovornost, vjenčanje je spajanje i težnja k savršenstvu, smrt je povratak na početak.
Tijekom pedeset pet godina kada je židovska zajednica u Hrvatskoj bila bez duhovnoga vodstva, došli su i prošli mnogi krugovi. Vraćajući se savezu, vjeri, vratit ćemo se domu svojemu, zažareni vatrom čija žeravica šapće: ״Židovi smo." S toplinom te žeravice uspjet ćemo putovati krugovima ״ljubavi i bratstva, mira i prijateljstva".
Posvećujem ovu knjigu svojoj dragoj supruzi Agi Tovi, koja me je hrabrila i pomagala mi tijekom pisanja - moje je njezino ־ i sinovima kojima me je Bog obdario: Imanuelu Jisraelu, Aviadu Davidu i Jonatanu Mošeu, te djeci koja će, s Božjom pomoći, još doći.
ר ד פ י
מ ד ,ר א rי
ן
א Lל י ה ו
P » 1 Sוהרב יזואמי Sי rר א Sל ע ע ב ר
^
EL1AHU
MORDECHAI
FORMER C H I E F R A B B I OF I S R A E L & R 1 C H 0 N L E Z 1 0 N
בס״ד ,ט״ו בשבט תשס״א 18-5018.01
לכבוד הרה׳יג ר׳ כותל דא-דון שליט״א הרב הראשי לקרואטלה ראשית הנני מברך אותך על הסכמתך לקבל עליך עול קשה כרב בקראוטיה אשר הם שרידי חרב מהשואה שפקדה את עם ישראל בתקופה האחרונה באירופה ,וזמן רב היו ללא הנהגה רוחנית .ומסתבר שהיתה גם ירידה רוחנית ,וכן בורות בכל מה שנוגע לקיום המצוות ,עד שכתייר הסכים ללכת ״למדבר בארץ לא זרועה ,,וחרש וזרע וקוצר פירות טובים. כדי ללמד את העם דעת החליט כבודו לכתוב ספר בשם ״יהדות מעשה ופילוסופיה״ בשפה הקראוטית להסביר את דרך עבודת ה /וכן על מצוות מעשיות .הרעיון הוא טוב בפרט כיום שהציבור שם ״מפוזר״ תרתי במשמע .וע״י הכתב אפשר לקבצם לאחדם וללמדם תורה ויראת ה., וראה ראיתי מה שכתב כבוד הרה״ג ר׳ יעקב פרץ שליט״א על כבודו ועל הספר ש״בו הלכות מעשיות מפורטות ומוסברות בטוב טעם ודעת״ והוסיף שהוא עבר על החלק ההלכתי ״שיצא דבר נקי ומתוקן״. ולפיכך אמינא לפעולו יישר וימשיך להגדיל תורה ולהאדירה ,ויפוצו מעיינותיו חוצה בתורה שבכתב ובתורה שבע״פ ,וכל אשר יפנה ישכיל ויצליח ,ויהי ה׳ עמו .ונזכה שהקב״ה יקבץ נדחי עמו ישראל בביאת הגואל ובבנין אריאל ,אכי״ר.
בברכה,
מרדפי אליהו הראשון לציון הרב הראשי לישראל לשעבד
i blagoslova bivšega glavnog rabina u Izraelu Mordechaija Eliahua
Pismo preporuke
10
r
\י
אליהו בקשי-דורון הדאשון לציון הרב הראע־י ליבראל
ELIYAHU BAKSHI-DORON RISH0N LE210N CHIEF RABBI OF ISRAEL
ב״ה ,ט״ז שבט ,תשס״ג 1־18־0/158״ג
ה ס כ מ ה הראוני גליונות הספר ״יהדות מעשה ופילוסופיה״ שליקט וערך הרב כותל דא־דון שליט״א הרב הראשי לקרואטיה ובו סדר הנהגת המצוות המעשיות בתוספת טעמי המצוות עם מושגים ביהדות וביסודות הדת והכל ערוך בשפה ברורה ונעימה בלשון השוה לכל נפש בשפה המדוברת במדינת קרואטיה בתוספת ראיות ומובאות מספרי מחקר וכותבי קורות העיתים כדי לקרב את בני הקהילה אשר היו רחוקים עשרות שנים מכל דבר שבקדושה לצור מחצבתם ,ותיתי לו להרב דדון לקח על שכמו משא העם בני קהילת זגרב אשר מאז עלה הכורת על יהדות אירופה היו כצאן אשר אין להם רועה. ולא נצרכתי אלא לברכה לרב שליט״א שישכיל ויצליח לנהל עדתו ולקרבם לתורה ולמצוות ויפוצו מעינותיו חוצה עדי יתקע בשופר גדול לחרותנו וישא נם לקבץ גליותנו בב״א אמן.
ע
V i blagoslova bivšega glavnog rabina u Izraelu Eliyahua Bakshi-Dorona
11
Pismo preporuke
Shlomo Moshe Amar
שלמה משה עמאד הראשון לציון הרב הראשי לישראל
Rishon Lezion Chief Rabbi Of Israel
בעהית״ש .ג׳ בסיון התשס״ג
אגרת כרכה והערכה כבוד ידידי וחביבי היקר ונעלה ,מיחידי סגולה ,לו נאוה תהילה .מעלת הרב החשוב ומוכתר במדות;'טובות ,נאות וחשובות ,כמהר״ר כותל דאדון שליט׳׳א הרב הראשי דקהלת זאגריב במדינת קרואטיה יע׳׳א. זכה לעשות יש מאין בחמלת ה ,עליו ,להחיות קהלה ולחדש כנשר נעוריה ,אשר מאז השואה הנוראה ,אשר לא היתה כמוה לרוע מימות עולם ,אשר גרעה והרסה מן היסוד רוב קהלות ישראל בפזורה ,והקהלה הזאת כמעט ולא נשאר לה זכר בעוה״ר ,עד שה׳ ברחמיו הקים להם גואל ,רב צעיר ונמרץ ,וחוט של חסד משוך עליו ,ועל מעשיו הטובים ,וביקרתי שם וראיתי בתחייתה של הקהלה במו עיני ,ואורו רעיוני ,והייתי משבח לאדון הכל אשר לא עזב חסדו ואמתו מעמנו .ובנו החרבות ,ועדיין מקימים את הדברים אחת אל אחת ,והקימו ביכ״נ וכשרות ,ופעילות קהלתית מבורכת כן ירבה וכן יפרוץ. ובין פעליו הרבים רחש לבו דבר טוב ומועיל והכין ספר יפה גם נעים ,והוא רב התועלת, להנחיל לעם ה׳ מושגי יהדות והלכה בשפה יפה ובנעימה וקרא שמו ״יהדות מעשה ופילוסופיה״ ,והשכיל לעשות דבר המתאים לאנשי עדתו שהם מלומדים בכמה חכמות, וצריכים למוד רב בידיעת התורה והמסורה ,ועיקרי האמונה ,וחפץ ה׳ הצליח בידו ליצור יצירה מתאימה שתועיל מאד לאנשי קהלתו ,ירבו כמותו,אשרי יולדתו ,ויהי׳ר שיזכה לקרבם לאהבת ה׳ וקיום מצותיו ,ולהביאם אל בית ה׳ אל הריגה ואל התפילה ,ובאו ציון ברינה ושמחת עולם על ראשם.
המצפה לישועת ה ,ברחמים,
Pismo preporuke i blagoslova glavnog rabina u Izraelu Shlomoa Moshea Amara
12
RABBI SHALOM MESSAS
הרב שלום משאש
Chief Rabbi and Head of Rabbinical Courts Jerusalem, Israel
הרב הראשי וראש אבות בתי הדין לירושלים
3 - »יו
—
ב ס ד
ד ב ר י ג ר כ ה
. f L , « , * י מיג* י ״. ,
,10, w
, ״, • u v
־
v
M
•'״י
•^
״ ו ו
Vp>־
• ־י׳>״״״f
/ , I ״A
» 1
rk
״,J ,״,מ .
׳/
r
כמ
• . י״גיJ U • ' ״ • ״ r c /״
f
1
r
1?< W r
״,k •
I
>
/י
J«
h
ך•׳׳ ין/׳
• *׳»יעי r ׳ ״
«ז י1• ״•־־ ,v 0 י ״ יל״ י י 'י
V ' •׳ ״ ״
י
ן
״J y °
,
־
,/ni ״ ־־i
י י " יI11•"'־
יעיי״:^<־״
־4־ ,fp 1.1 W
« י ׳
" ״
• י ׳ ׳ ׳ ^ ג
־,<י
i ,
־
» ך
'״די
J 1 1y i h
• J
״
"
t
י׳
)
6258294 : 9 1 0 0 0 12 HACHAVAZELET ST. RO.B. 13, JERUSAI
•
*•מן3
ה,מ
יי
פקס6250606 הלשכה רחוב :טלפוןV FAX: 6258294
Pismo preporuke i blagoslova pok. glavnog rabina Jeruzalema i predsjednika Jeruzalemskog rabinskog suda Shaloma Messasa, z.l.
13
בס״ד
Rabbi Sam Kassin, Dean Rabbi Eliahu Shamoula, Director Rehov yessa bracha 23, Jerusalem רח׳ ישא ברכה • ,23רושל׳ם טל׳ tel. office 972-2-6273231
ירושלים שבין החומות תובב״א ז׳ אב התשס׳׳ב
בוכתב
ברכת והסכמה
הובאו בפני גליונות הספר »יהדות מעשה ופילוסופיה״ שחיבר הרב כותל דא-דוף שליט״א ,ברוב כשרונו וכיד ה׳ הטובה עליו ,מבחירי תלמידנו ,המכהן פאר כרבה הראשי של קרואטיה מזה ארבע שנים. עברתי בין עלי הספר ומצאתים מלאים אהבת ישראל ,אהבת תורה ויראת שמים ,ורציתי לברכו על שניים .ראשית ,על שלקח על עצמו עול קשה זה לכהן כרבה הראשי של קרואטיה ,רב ראשון מאז השואה האיומה לאחר מעל חמישים שנה ,חלוץ לדבר ה׳ שחילץ מותניו ועשה מעשה והצליח בדרכי נועם ובכוח תורתו ואישיותו ,להביא דבר ה׳ מירושלים לקהילותיו בקרואטיה ,ייסד מערכת כשרות והביא חינוך יהודי לצמאים לדבר ה׳ ,להשיב לבבות אלפי ישראל לאביהם שבשמיים .שנית ,שהוסיף על גביהן וכתב ספר זה תוך שהקדיש ימים כלילות- ועלתה בידו ,וכתב ספר חשוב לבני קהילתו ,הכולל הלכות חשובות לעניני הבית ומחוצה לו לפי סדר השנה בטוב טעם ודעת ,ועוד הוסיף ,קיבץ והסביר עקרונות המחשבה היהודית .וטוב הוא הספר לעם ישראל היושב בציון ובגולה בכלל .וכבר עבר על החלק ההלכתי הרה׳יג הרב יעקב פרץ שליטי׳א ,ראש הכולל בישיבתנו כדי שלא תצא תקלה מתחת ידו. ולפיכך ,לא נותר כי אם לברכו שימשיך לזכות הרבים מתוך בריות גופא ונהירא מעליא ,ויהי רצון שחפץ ה׳ בידו יצלח לברך על המוגמר ,ועוד יפוצו מעיינותיו חוצה להגדיל תורה ולהאדירה לאורך ימים ושנות חיים וכל טוב .והיה כעץ שתול על פלגי מים אשר פריו יתן בעתו ועלהו לא יבול וכל אשר יעשה יצליח. החותם ביקרא דאוריתא ותלמידהון,
ראש ישיבת/ ״מדרש ספרדי״
ו ח ׳ גלעד 26ירושלים 9 7 5 0 0 סל0 2 - 6 2 7 3 2 3 1 .
פקס02-6264465 .
Israelי 2 6 Galed Street - Jerusalem, 9 7 5 0 0 E-mail: ssc-jlm @ netvision.net.il
Fax. (972-2) 6 2 6 4 4 6 5
בית 0 2 - 5 3 2 2 1 6 1
Office: (972-2) 6 2 7 3 2 3 1 home 9 7 2 - 2 - 5 3 2 2 1 6 1
fakulteta
i blagoslova dekana rabinskog rabina Sama Kassina
Pismo preporuke
בס׳־ד
Abe M. & Geri Cohen Rabbmical College The Stephen Isaiah Ados library Alia Azancot Storn Scholarship Fund Hasdei l o a h Judeo-Spantsh Leadwrship Traiomy Max & Shirly Hidaty Teacher Training
ח
Colege
SKlrwi UTT1D הד־$ס
בס״ד עמ״י עש״ו
Rahbi Sam Kassin. Dean Rabbi Hliahu Shamoula. Director Board of Directors A 11.11 Dwc1k I .CO HssOs As i hsses Zai• GinJi Jocv
מפתג ביפה והספמה
Hahen
Mm ris V Suuon kich.irU A. Suuon ba\id R.AcIcn Scot! Sliicit:
הריני בזה להכיר ולהוקיר את מעלת הרב החכם משכיל על דבר אמת . זגרב- כש׳׳ת הרב כותל דדון שליט״א הרב הראשי לק״ק קרואטיה אשר פעל ועשה בחכמה ותבונה וחיבר ספר ׳יהדות מעשה ופילוסופיא׳ ספר כל בו הלכות מעשיות מפורטות ומוסברות בטוב טעם ודעת לקרב התורה ועברתי על הספר בחלק,והלכותיה לרחוקים ולקרבם לתורה ויראת ה׳ .ההלכתי שיצא דבר נקי ומתוקן והריני בזה לברך את כבוד המחבר שיזכה להגדיל תורה ולהאדירה ושלא תצא תקלה מתחת ידו ובכל אשר יפנה ישכיל ויצליח ובימיו ובימינו נזכה לקיבוץ נדחינו מכל ארצות תבל לארצנו הקדושה ולגאולה שלמה בביאת .משיח צדקנו בבי׳א
E-mail: ssc-jlm <*» ׳ncivision.nct.il 02-6264465 . פקס02 6273231 טל97500 ירושלים26 ריז• גלעד 100 West Urd.. Suite 1012 New York. NYI000I Tel: (212) 5940644 lav 1212! 26S•5160 H mail: snc (<• n\. lollynet.com
2( רr.alai Street Jerusalem. 97500 יIsrael Office: 1972-2) 627*23 I Fax. (972-2)5<)2644אF* mail: ssc-jlm
i blagoslova glavnog rabina Neve Jaakova rabinskog fakulteta Jaakova Pereca
הופמן
א ה ר ן גדל>׳ אב״ד ד ק ה ל עדת יראים בודאפעסט
A
^ ^ ! C o
1
^ ^ ^
׳
״ר >/י
׳ ־ ר י /׳ י ^׳ / י
י
/״//צ/
p
׳
^ ( 6
/
/כ,-
^
> V
/י י
־ ^
י^ר/ ,
מ > /ך 1 / /־ ) V /ך,
/
^
.
י a>0
/׳ י /ז
י
-
A
f
פ ׳׳״ ^ ר׳y / Jf / ־יל
ף
^
?
י
^
ויי ׳־»ד
^
־ >f?0H
Pismo preporuke i blagoslova glavnog rabina u Mađarskoj Aharona Gedalije Hofmana
16
אוניברסיטת בר-אילן)ע״ר(
*J
)BAR-ILAN UNIVERSITY (RA Office of the President
לשכת הנשיא
ב״ה כ״ו בשבט התשס״ג 29בינואר 2003 לכבוד הרב כותל דא־דון הרב הראשי לסרואטיה
הרב כותל דא-דון הנכבד, עם ישראל ידוע בכינויו ״עם עולם״ על שום תפוצותיו הרבות הפזורות מקצה העולם ועד קצהו. אלא שלמרבה הצער ,בשנים האחרונות מתפתחת לנגד עינינו מציאות בה ריכוזים יהודיים ברחבי תבל הולכים ומצטמצמים בעטיים של מסורת קהילתית חלשה ,התבוללות ונישואי תערובת .זהו אחד האתגרים המרכזיים של דורנו :טיפוח חיי הקהילה והחינוך היהודי בחוץ־לארץ אשר מהווים מחסום אחרון בפני אובדן הזהות הדתית והלאומית. תפקיד נכבד נטלת על כתפיך ,הרב דא־דון .שליחות רבנית איננה תמיד מן המשימות הפשוטות. ברוב המקרים יוצא הרב למדינה מוכרת ,שבה שירתו בקודש אחרים לפניו .דרכו והתנהגותו מעוגנים בדפוסי פעולה שלידתם בשנים קודמות ,וביכולתו להסתייע בעצה ,בקשרים ובתמיכה של נכבדי המקום .שליחותך התורנית בקרואטיה שונה בתכלית השינוי .יצאת למדינה למודת סבל ומלחמות ,והגעת לקהילה משתקמת ששרידיה משוועים לתחייה תרבותית ודתית .במידה רבה אתה יוצר יש מאין ומניח יסודות מבראשית ,חן בפעילותך השוטפת והן בפרסומו של הספר ״יהדות ־ מעשה ופילוסופיה״ ,המקיף אבני־יסוד במחשבה היהודית ובאורח החיים היומיומי .אני משוכנע כי הוצאתו לאור של חיבור חשוב זה ,ודווקא בשפה המקומית ,עשויה לתרום רבות להנחלת קנייני המסורת של עמנו לציבור היהודי הרחב. גאווה מיוחדת ממלאת את לבי בשל העובדה שאת ידיעותיך בחכמת ישראל ובתורת המשפט רכשת בתחומיה של אוניברסיטת בר-אילן .כולי תקווה שמפירות ההשכלה שקנית בבית מדרשנו יזכו ליהנות אובדים ונידחים .מבחינה זו ,כשמך ־ כן ייעודך :ככותל המערבי שבירושלים בירתנו, הנוסך אמונה וביטחון בהמוני בית ישראל ,כך יקרינו אישיותך ומעשיך על אותם יהודים השואפים לגלות את מורשתם ולחזק את זהותם.
בהערכה ומזוקרה,
M
פרופ׳ מש» 7קוה נשיא
נש 53-2003
אישי
לשכת הנשיא ,אוניברסיטת בר-אילן ,רמת-גן .52900טל8599 :ו ,03-53פקס03-5353523 : O f f i c e o f the P r e s i d e n t . Bar-Han University, Ramat Gan 5 2 9 0 0 Israel. Tel: 0 3 - 5 3 1 8 5 9 9 , Fax: 9 7 2 - 3 - 5 3 5 3 5 2 3 E-mai 1: president.ofifice@mai I. biu. ac. i 1
sveučilišta Bar Ilan
17
i uvažavanja predsjednika prof. Mošea Kavea
Pismo preporuke
Religious Affairs in the 1Diaspora״ Center for
המרכז ט/פמ1ת
?Centre Centra 'Mundiafde Serxicios Lspirituaks para (a(Diaspora
בס״ד א׳ אייר תשס׳יא 24.4.2001
לכבוד הרב כותל דא-דון שליט״א הרב הראשי ליהודי קרואטיה
זגרב
מכובדנו הרב כותל דא־דון שליט״א, מתוך הכרות רבת שנים בפעילותך החינוכית והקהילתית המבורכת .הרינו להביע הערכתנו והוקרתנו על שעמלת וטרחת להוציא לאור את הספר החשוב יהדות ,מ ע ש ה ופילוסופיה בשפה הקרואטית. יש לך את הזכות הגדולה כרבה הראשי של קרואטיה ,להוביל ולבנות מחדש א ת החיים היהודיים והרוחניים בקהילות היהודיות בקרואטיה וספרך מהווה נדבך חשוב נוסף ,כדי לבסס ,לחזק ולהרחיב את היהודים והיהדות ולהביא את אורה של תורה במצוות ,במנהגים ובהשקפה ליהודי קרואטיה.
בברכת נאמנה אליעזר שפר .יו׳יר
Center for Religious Affairs in the Diaspora
המרכז לשירותים רוחניים בתפוצות
World Zionist Organization
ה ה ס ת ד ר ו ת הציונית חעולסית
48 King George st. Jerusalem 91000
רחוב ה מ ל ך ג׳ורג׳ 48ת.ד 92 .ירושלים 91000 0ל02-6202671/6202309 :
Tel: 972-2-6202671/6202309 Fax: 972-2-6202552
פ ק 02-6202552 : 0 וואר אלקטרו) E-MAIL: Ruchani©jazo.org.il : ,
Pismo preporuke i uvažavanja pročelnika Centra za vjerske poslove u dijaspori WZO-a g. Eliezera Šefera
18
a •
ן i n n
a
The American
f
T n i n t Distribution TlictHI Joint Committee 5 Avenue Matignon, F-75008 Paris, France - Tel. 33 I 56 59 79 79 - Fax 33 I 56 59 79 89 E-Mail
[email protected]
Eugene Ribakoff President
Steven Schwager
Alberto Senderey
Executive Vice-President
Director Community Development
Paris Office
A Letter of Appreciation
Rabbi Kotel Dadon has written a book of far-reaching scope. It serves as an introduction to Judaism as a way of life, a tradition, and a philosophy. That means it is concerned with matters as far distant — and he would say as intimately related — as the creation of the universe on the one hand and the food we eat on another. He is careful to assert that Jewish life and practice are based only on obedience to divine commandments, but he then takes the trouble to show to what extent they are in accord with modern science and health practices. As Chief Rabbi of Croatia he represents a traditional life of Jewish learning and observance within a thoroughly secular and modern environment $0 it comes as no surprise that he will at one moment cite the writings of Jewish sages throughout the centuries and then will also make his point referring to a humorous anecdote from the Internet. Croatia, indeed all the countries that have emerged in the last dozen years from what was Yugoslavia, is undergoing something of a religious revival. After decades of socialism when religious practice was officially denigrated and shunned, the various peoples of the region — including the Jews — are rediscovering the strength of their own particular history and tradition. That may explain why the Jewish Community of Zagreb, which had had no local rabbi at all since World War II and was largely alienated from religious practice and belief, chose to bring Rabbi Dadon to Croatia. The publication of this book, the first explanation of Judaism written by a Croatian rabbi, marks an important milestone in the renewal of Jewish life there. The American Jewish Joint Distribution Committee is proud of its role supporting the Jewish communities in the region and the efforts of Rabbi Dadon and his colleagues in "letting my people know."
i j j J Yechiel Bar-Chaim JDC Country Director for Bosnia-Herzegovina; Croatia; Macedonia; Serbia & Montenegro; Slovenia; the Czech Republic; Algeria; and Tunisia 14 May 2003
The Joint Distribution Committee receives its funds chiefly from American Jewry through the United Jewish Appeal / Federation Campaigns. The JDC also receives smaller amounts from the World Jewish Relief and communities in Europe.
Pismo potpore i preporuke direktora g. Jechiela Bar-Chaima
JDC-a
19
Riječ čitatelju Ova je knjiga nastala tijekom posljednjih sedam godina, otkako živim u dijaspori, gdje sam uvidio koliko su se Židovi udaljili od židovstva. Pisanju sam se više posvetio u Hrvatskoj, gdje živim već oko pet godina i gdje sam shvatio dubinu toga rascjepa. Bilo je doba kada su se Židovi stidjeli svojeg zasebnog identiteta i vjere, a danas se mnogi stide neznanja o svojem identitetu i podrijetlu. Želja za znanjem i učenjem je golema. Uvidjevši to, odlučio sam dati se na posao: iz Tore i drugih židovskih izvora sakupiti i prirediti praktična pravila i izvorne temelje židovske misli, te čitatelju dati knjigu koja će mu osvijetliti sliku o židovstvu. Nisam prikazao ništa novo, već sam samo sakupio postojeće iz svetih izvora, koji su u pravilu napisani na hebrejskome, svetom jeziku, koji je, nažalost, zbog dugotrajnoga života u dijaspori, od materinskoga postao stranim jezikom. Namjera mi je bila dvostruka. Kao prvo, želio sanri židovstvo približiti svojoj braći i sestrama, židovskoj zajednici u Hrvatskoj, koja je sve od Holokausta do mojeg dolaska živjela bez duhovnoga vodstva i nije osjećala okus židovstva. Želio sam im ukazati kako je lijepa predaja naših predaka, kako se židovska misao provodi u djelo, te što su osnovne teme židovske misli. Kao drugo, namijenio sam knjigu i našim nežidovskim susjedima u dijaspori, kako bi im pomogla pri razumijevanju naše vjere i osobitosti, jer samo znanjem možemo srušiti pregrade koje nas razdvajaju i koje su često bile podloga za razorni antisemitizam. U proteklom stoljeću čovječanstvo je doživjelo zadivljujuće promjene: nacionalne, medunarodne, ekonomske i znanstvene. Gotovo da nema ničega što se nije promijenilo: prošla su dva svjetska rata, propala su carstva ־austrougasko, britansko i otomansko, kraljevi su izgubili krune, upoznali smo hladni rat, Rusija je tri puta promijenila lice ־carska, sovjetska i demokratska, dogodila se kineska revolucija, Weimarska Njemačka, Hitlerov Treći Reich i njegov pad, najveća ljudska i židovska tragedija: Holokaust, te uspostava Države Izrael. Gospodarstvo se promijenilo, valute su izgubile ili dobile na vrijednosti, nafta je postala odlučujući ekonomski faktor, financijsko tržište je prošlo više revolucija monetarnih teorija, inflacije i deflacije bez kraja. Znanost je postigla zadivljujuće dosege i još nije rekla posljednju riječ: pojavili su se strojevi, avion i svemirski brod, čovjek je zakoračio na Mjesec, medicina je bitno podigla kvalitetu života. Nastale su kvantna teorija, teorija relativnosti, poznavanje radioaktivnosti i njezinih korisnih i tragičnih posljedica, razvila se molekularna biologija i genetski inžinjering. Sve to i mnogo drugog
20
promijenilo je naš život. Međutim... čovjek se nije promijenio, ostao je jednako ljudski kakvim je predstavljen u grčkim dramama, s ljubavima, mržnjama, naklonostima prema dobru i zlu. Usprkos svjetskim revolucijama, koje su ostavile svoj pečat na narodima, Židov je ostao onaj isti Židov koji je primio Toru na Sinaju, prije više od 3300 godina. Vezuje jednake tefilin kakve je vezivao Mojsije, govori i moli se na istome jeziku kojim je govorio Mojsije i proučava istu Toru koju je učio Mojsije. Narodna i duhovna svijest židovskog naroda, vjera Mojsija i Izraela, povezana je i isprepletena s narodnom kulturom u cjelinu, tako da ih se često ne može razlikovati. Temelj židovske religije je vjera u Jednoga Boga, tvorca svijeta, njegova upravitelja i neograničenog vladara. Za razliku od magijskih vjerskih sustava i mnogobožačkih religija, koje i božanstva podređuju prirodi, u židovstvu bogoslužje nije sredstvo udobrovoljavanja Boga i stjecanja njegove naklonosti. Ono je isključivo ispunjavanje Božje zapovijedi. U materijalnome svijetu, Božja se volja iskazuje putem zakona prirode, a u duhovnome putem religijskih odredaba apsolutne božanske etike. Jednobožačka ideja je velik dar židovstva čovječanstvu. Iz židovstva su proizašle velike jednobožačke religije drugih naroda: kršćanstvo se razvilo iz jedne židovske sekte u prvome stoljeću, a islam se pojavio u sedmome stoljeću, nakon arapskoga dodira sa židovstvom i kršćanstvom. Tijekom povijesti nastali su u židovstvu razni vjerski pokreti, primjerice kabala i hasidizam, koji su donijeli nove ideje, ali su ostali dijelom židovskoga organizma, jer nisu bitno mijenjali židovsku praksu i nisu se odijelili od tradicije, već su donijeli nove svjetonazore. S druge strane, neke su se skupine odijelile od tradicije i praktičnih zapovijedi. Neke od njih su nestale, poput saduceja i esena, a neke su opstale do danas, poput karaita i samaritanaca. Izvor židovstva je Tora, koju je Bog dao židovskome narodu na Sinaju. Bog se otkrio narodu putem Mojsija, najvećeg proroka, što je jedinstveno u povijesti. Na Sinaju je židovski narod primio pisanu Toru i usmenu Toru, odnosno tradiciju o tome na koji način treba naučavati pisanu Toru, s objašnjenjima i pojedinostima. Zapravo, usmena Tora je izvor autoriteta pisane Tore. Židovstvo naglašava i obvezuje na držanje praktičnih zapovijedi, a ne samo na vjerovanje. U ispunjavanju zapovijedi traži se pridržavanje jednoznačnoga propisa, dok se svjetonazor daje na izbor, uz ograničenje da se ne smije protiviti temeljnim postavkama židovstva. Ipak su se nakon nastanka drugih jednobožačkih religija, prije svega islama i karaitstva, rabini počeli baviti židovskim svjetonazorom i definirati teo-
21
loška načela, kako bi se oko židovstva stvorila ograda pred tim religijama. Bog je izabrao židovski narod da bude kraljevstvo svećenika i svet narod (Izl 19,6), te svjetlo za narode (Iz 42,6; 49,6), da stvara povijest prema Božjem putu. Izabran je jer je bio jedini narod koji je pristao Toru primiti u cijelosti (u Mehilta derabi Jišmael, Jitro 5, opisuje se kako je Tora ponuđena drugim narodima, ali svi su je odbili, jer nisu željeli prihvatiti neke zabrane). Na Sinaju narod je rekao: Činit ćemo i poslušat ćemo (Izl 24,7). Židovstvo je religija, a ne rasa, pa svatko može postati Židovom prihvaćanjem kraljevstva Neba, dakle vjere i vjerskih zapovijedi. Takvu se osobu naziva ger ־doseljenik, a u svemu je jednakopravan rođenome Židovu. No židovstvo ne smatra da svi trebaju postati Židovima. Upravo suprotno: prema židovstvu, na svijetu ima mjesta za sve. Svi trebaju vjerovati u jednog Boga i prihvaćati osnovna etička načela, izražena u Sedam zapovijedi Noinim sinovima. Stoga židovstvo ne potiče na preobraćenje. Židovi se nadaju ״kraju dana", to jest dolasku Mesije, uskrsnuću umrlih i budućem svijetu. Dolazak spasenja možemo ubrzati, jer o našim djelima ovisi Mesijin dolazak. Njegovim dolaskom ispunit će se proročanstva naših proroka, sav će svijet vjerovati u kraljevstvo Vječnoga, sagradit će se treći Hram i obnovit će se Sanhedrin, kao zakonodavno tijelo i vrhovni sud. Duhovno i pravno vodstvo oduvijek je tradicijski bilo u ovlasti rabina, koji poznaju židovski zakon i sude prema njemu u svim zajednicama dijaspore. Od 18. stoljeća, kao posljedica emancipacije, smanjili su se opseg ovlasti u zajednicama i autonomija židovskih sudova, uz osobitu okolnost samo u Izraelu da rabinski sud ima isključive ovlasti u predmetima statusa (sklapanje i rastava braka). U ovoj knjizi pokušao sam objasniti više tema u okviru šest glavnih područja. Prvi dio, Židovska godina, govori o židovskome kalendaru, mjesecima u godini i osobito o židovskim blagdanima. Drugi dio, Židovski dom, govori o židovskom obiteljskom životu, stoga su tu prikazani šabat, obredna nečistoća i očišćenje, pokrivanje glave u muškarca i žene, položaj žene u židovstvu i uloge bračnih partnera, propisi o prehrani (kašrut), te mezuza i Davidov štit. Treći dio, Židovski dan, govori o praktičnim zapovijedima za svaki dan, o molitvi, talitu, tefilinima i blagoslovima. Četvrti dio, Krug života u židovstvu, govori o obredima koji Židova prate od rođenja do smrti: obrezivanje, otkup prvorođenca, punoljetnost mladića i djevojke, vjenčanje i brak, smrt i tugovanje za pokojnikom, život nakon života, te pitanja koja nameću pojmovi: eutanazija, samoubojstvo, autopsija, transplantacija, kremiranje i pobačaj. Peti dio, Temeljni tekstovi, daje pregled i izvore književnosti, prava, i etike. Šesti dio. Židovska teologija i filozofija, daje pregled židovske filozofije i teologije tijekom
22
povijesti. Na kraju toga dijela raspravlja se i o suprotnosti odnosno slaganju religije i znanosti. Na kraju knjige su dodatci: biografske bilješke o znamenitim osobama iz židovskoga svijeta, rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih termina, mali slikovni prikaz košer i ne־košer hrane, te prikaz hebrejske abecede i tipova pisma, uz pojmovno kazalo i popis citirane literature. Koliko je bilo moguće, nastojao sam se oslanjati na englesku literaturu, koja je hrvatskome čitateljstvu daleko dostupnija od hebrejske. Na unutrašnjoj strani omota dodao sam dvije tabele židovske povijesti, prikazane prema židovskome kalendaru, s usporednicom na dva druga velika kalendarska sustava: gregorijanski i islamski. Nisam namjeravao napisati ovu knjigu kao nadomjestak za halahičke knjige ili za knjige o židovskome svjetonazoru, koje nam osvjetljavaju put i koje slijedimo. Želio sam samo čitatelju zainteresiranome za židovstvo otvoriti vratašca veličine ušice igle u svijet židovstva, vjere i vjerskih propisa. U jednoj knjizi ne može se objasniti židovstvo, takav bi pokušaj od početka bio osuđen na propast. Želio sam samo pokazati dio ljepote židovstva, pokušao sam tek dodirnuti more židovstva i izdvojiti iz njega nekoliko kapi. Ima još mnogo tema kojih se uopće nisam dotaknuo, ili sam ih tek naznačio, ali se nisam s njima uhvatio u koštac, poput tema o zemlji Izraelovoj, Jeruzalemu, Hramu i njegovim predmetima, Deset zapovijedi, pravednosti i ljubavi, istini i pravdi, poput obzira u govorenju, umjetne oplodnje, čovjekova lika, biblijske kritike i kritike na nju, svetosti i još mnogih drugih tema, za koje će, uz Božju pomoć, biti vremena i mjesta u sljedećoj knjizi. Bog, koji umornima daje snagu, poduprijet će me u tome. Zahvaljujem svima koji su me hrabrili tijekom nastajanja ove knjige: dragoj supruzi Agi Tovi, koja mi je desna ruka u svemu što radim; svojim učiteljima u ješivi Hamidraš hasefardi u Jeruzalemu, s čijeg vrela sam pio, od kojih sam mnogo naučio o životu, na čelu s voditeljem učilišta rabinom Šelomom Kacinom, koji je čitao rukopis, podupirao me pri pisa־ nju i dao mi pisma preporuke, i direktorom ješive, rabinom Elijahuom Šamulom. Zahvaljujem i svim rabinima i uglednicima koji su svoje vrijeme posvetili čitanju rukopisa i uputili mi pisma potpore i blagoslove: bivšem glavnom rabinu Izraela Mordehaju Elijahuu, bivšem glavnome rabinu Izraela Eliyahuu Bakshi-Doronu, glavnome rabinu Izraela Shlomou Mosheu Amaru, glavnome rabinu Jeruzalema Shalomu Messasu, z.l., glavnome rabinu četvrti Neve Jaakov u Jeruzalemu i rabinu škole Midrash Sephardi Jaakovu Perecu, glavnome rabinu Mađarske Aharonu Gedaliji Hofmanu, te dragome prijatelju Eliezeru Šeferu, direktoru centra za duhovne službe u dijaspori i članu vodstva WZO. Hvala Yehielu Bar-Chaimu,
23
direktoru JOINT-a, Pariz, koji je osobno zaslužan za moju nazočnost u Hrvatskoj. Zahvaljujem prijateljima koje sam poimence spomenuo na posljednjim listovima u knjizi, medu njima osobito rabinu Robertu Hirtu i njegovoj supruzi Virginiji, Mošeu Berlinu, Aryeu Rubinu, dr. Jerryju Hochbaumu i Aaronu Frenkelu - neka Bog njima i njihovim obiteljima dade dug i dobar život - koji su uvidjeli potrebu za ovom knjigom još dok je bila u mislima i podupirali me tijekom pisanja. Osobita hvala sveučlištu BarIlan i njegovom pravnom fakultetu, medu čijim diplomantima mi je čast ubrajati se, za četiri divne godine koje sam tamo proveo učeći; predsjedniku Sveučilišta, profesoru Mošeu Kaveu, koji mi je učinio dostupnim rezultate projekta Responsa, kojim se ovo sveučilište osobito diči i kojim sam obogatio bibliografiju; hvala mu i za pismo potpore koje mi je uputio. Hvala izdavaču "Profilu" na povjerenju u ovu knjigu, te Nataši Popović, direktorici "Magena" d.o.o., koja je uložila mnogo truda i znanja da bi knjiga lijepo izgledala. Osobita hvala prijatelju Toniju Franoviću, talentiranome slikaru, za divno oblikovan omot knjige i za vinjete, za istinsku židovsku umjetničku kreaciju, te Miri Wolf za izbor slika kojima sam ilustrirao tekst. Mnogo hvala doktoru veterine Ernestu Sokiću za prijevod priloga o košer ribama i životinjama 1 za dodatak o ribama u hrvatskim vodama, te Vatroslavu Ivanuši za vrijedne dorade pojedinosti u prijevodu. Mnogo hvala Juliji Koš, koja je ovaj prijevod uredila visokom sposobnošću, radeći danonoćno. Na kraju, hvala dragom dr. Luki Girardiju, koji me je pratio tijekom svih godina pisanja knjige, marljivo ju prevodio i davao mi izvrsne savjete. Neka svi uživaju blagoslov! S blagoslovom i željom da dočekamo Spasitelja ubrzo, za naših dana, Rabin Kotel Da-Don
U Zagrebu, na erev blagdana Tu bišvata 5 7 6 4 . / 6. veljače 2004.
24
SADRŽAJ Pisma preporuke Riječ čitatelju Kratice
10 20 41
I. ŽIDOVSKA GODINA Židovski kalendar 45 $ Izvor 45 $ Određivanje dana, mjeseca i godine 46 # Kalendari ovisni samo o Mjesecu ili Suncu 46 $ Nastanak židovskog kalendara 47 $ Nazivi mjeseci židovske godine i njihov redoslijed 48 $ Trajanje mjeseci židovske godine i njihova potpunost odnosno nepotpunost 48 $ Znakovi (mazalot) 49 $ Židovski narod i Mjesec 49 $ Godišnja doba ־Tekufot 49 # Židovski kalendar i tradicija 50 $
Roš hodeš - mlađak 51 $ Roš hodeš kao blagdan 51 $ Molitve na roš hodeš 52 $ Jom kipur kat$n ־Mali dan pomirbe 53 $ Tišre 54 $ Nazivi mjeseca i njihovi izvori 54 $ Znak mjeseca: Vaga 55 # Roš hašana 56 $ Nazivi blagdana i njihov izvor 56 $ Događaji koji su se u prošlosti zbili na Roš hašanu 57 # Roš hašana - dvodnevni blagdan 57 $ Običaji na erev Roš hašana (dan prije Roš hašane) 59 $ Paljenje svijeća za Roš hašanu 59 # Večernja molitva (arvit) za Roš hašanu 60 # Večera na Roš hašanu 61 $ Jutarnja molitva (šahrit) i čitanje Tore na Roš hašanu 62 $ Čitanje iz Tore prvoga dana 62 $ Čitanje iz Tore drugoga dana 62 # Šofar 62 $ Razlog za puhanje u šofar na Roš hašanu 63 $ Blagoslovi za šofar 64 $ Micva o šofaru 64 $ Broj zvukova šofara i redoslijed puhanja 64 # Šofar i šabat 65 # Musaf za Roš hašanu 66 0 Pijut Unetane tokef 66 # Tašlih 67 # Deset dana pokore ili Strašni dani 67 #
25
Razlike u molitvama tijekom deset dana pokore 68 $ Gedaljin post ־Com Gedalja 69 O Sabat šuva 69 $ Jom kipur - Dan pomirbe (opraštanja) 71 $ Izvor 71 $ Naziv blagdana 71 $ Običaji na erev Jom kipur (dan uoči Jom kipura) 71 $ Sveti dan 72 $ Seuda mafseket - obrok prije posta 73 # Paljenje svijeća za Jom kipur 73 $ Zabrane uz Jom kipur 73 # Odjeća 74 $ Kol nidre 75 $ Arvit, večernja molitva 75 $ Šahrit, jutarnja molitva 76 $ Čitanje Tore 76 # Mazkir (zadušnice) ־hazkarat nešamot 77 # Musaf - služba Velikog svećenika na Jom kipur 78 $ Minha, popodnevna molitva 79 $ Neila 79 $ Kraj Jom kipura 80 # Tko je dužan postiti na Jom kipur, a tko nije 80 $ Sukot ־Blagdan koliba (sjenica) 82 $ Izvor 82 $ Nazivi blagdana 82 $ Suka (koliba, sjenica) 83 $ Doba proslave Sukota 84 $ Drugi blagdanski dan u dijaspori 84 # Blagdanski dan (jom tov) i polublagdan (hol hamoed) 85 $ Kako pravilno graditi suku 86 $ Tko je obvezan sjediti u suki 87 $ Paljenje svijeća za Sukot 88 $ Kiduš za Sukot 88 $ Ušpizin 89 $ Simhat bet hašoeva (Radost na crpilištu) 89 $ Arbaa minim ־Četiri vrste 91 $ Izvor zapovijedi 91 # Arbaa minim i usmena Tora 91 $ Ispravnost arbaa minim 92 # Podizanje arbaa minim 92 $ Židovski narod i arbaa minim 93 $ Molitve za Sukot 93 $ Čitanje Tore 94 $ Hakhel 94 $ Hošana raba 95 # Izvor za dan 95 $ Sedam ophodnja - ševa hakafot 95 $ Udaranje vrbom - hibut arava 96 $ Tikun lel Hošana raba ־ Zbirka za noć Hošane rabe 96 $ Šemini aceret i Simhat Tora 98 $ Izvor za naziv Šemini aceret 98 # Hazkarat nešamot ־mazkir 99 $ Molitva za kišu - tefilat hagešem 99 # "Pitanje" za kišu - Šeelat gešamim 99 # Vrijednost kiša 100 # Simhat Tora 101 $ Doba blagdana 101 $ Izvor za blagdan 101 $ Čitanje Tore na Simhat Toru 102 $ Hakafot - obilasci 102 # Blagdan uz koji su svi pozvani pred Toru 103 $ Drugi obilasci 103 $ Isru hag 103 # Sabat Berešit 104 # Marhešvan 105 # Nazivi mjeseca i njihovi izvori 105 $ Znak mjeseca: škorpion 106 # Gradnja Hrama i mjesec marhešvan 106 $ Mjesec marhešvan i pramajka Rahela 106 $ Kislev 108 $ Izvor 108 $ Znak mjeseca: Duga, odnosno Strijelac 109 #
26
Hanuka 110 $ Izvor za blagdan 110 $ Povijesne okolnosti 111 $ Hana i sedam sinova 113 $ Hašmonejci 114 $ Juda Makabi 114 $ Čudo Hanuke 115 # Nazivi blagdana 115 $ Menora i hanukija 116 $ Hašmonejci kao univerzalni simbol 117 # Osam dana Hanuke 117 $ Micva paljenja svijeća za Hanuku i blagoslovi 117 # Paljenje svijeća 119 $ Raspored svijeća i smjer paljenja 120 $ Mjesto za paljenje 120 $ Doba za paljenje 120 $ Halel 121 $ Čitanje Tore 121 # Zahvala za čuda 122 $ Šabat Hanuka 122 $ Običaji na Hanuku 122 $ Hanuka kao narodni, nevjerski blagdan 123 $ Tevet 124 $ Izvor 124 Znak mjeseca: Jarac 124 $ Osmi teveta: dovršena je Septuaginta 125 $ Post desetog teveta 125 $ Izvor 125 $ Glad za trajanja opsade 126 $ Proročanstvo i njegovo ispunjenje 126 $ Postovi u Mesijino doba 127 $ Dan općeg kadiša 127 $ Ševat 128 $ Izvor u Bibliji 128 # Znak mjeseca: Vodenjak 129 $ Mjesec ševat i Ponovljeni zakon 129 # Šabat šira (šabat pjesme) 129 $ Tu bišvat 131 & Izvor 132 $ Prvi nišana ־nova godina "za kraljeve i za hodočasne blagdane" 132 # Prvi elula ־nova godina "za desetinu od stoke" 132 $ Prvi tišrea ־nova godina "za sud, otpust, pedesetu godinu za i plodove prvih triju godina" 132 $ Petnaesti ševata ־nova godina za drveće i plodove drveća 133 $ Tu bišvat: blagdan ili poljodjelski datum 134 $ Petnaesti ševata i Petnaesti ava 135 # Običaji na Tu bišvat 135 $ U kabali 135 $ Osnovni običaji danas 136 $ Židovski narod i stablo 136 # Tu bišvat ־izraelski blagdan sadenja 137 $ Honi Crtač krugova (Honi Hameagel) 138 $ Sedam vrsta 138 # Skrb za okoliš u židovstvu 141 $ Smrad 142 $ Okoliš 142 $ Buka 143 $ Uništavanje 143 $ Uzgoj zelenila 143 $ Adar 144 $ Izvor 144 # Adar šeni (drugi adar) i prestupna godina 145 $ Znak: Ribe 145 $ Mjesec veselja 145 $ Sedmi adara 146 $ Osobite subote u adaru 147 $ Šabat šekalim 147 $ Čitanje iz Tore 148 $ Šabat zahor 148 $ Čitanje iz Tore 149 $ Amalek 149 # Šabat para 150 $ Čitanje iz Tore 151 $ Šabat hahodeš 152 $ Čitanje iz Tore 152 # Esterin post - Taanit Ester 153 $ Izvor 153 $ Opća pravila posta 153 #
27
Purim 154 $ Izvor 154 $ Povijesne okolnosti i priča o purimskom čudu 154 $ Naziv blagdana: Purim 155 $ Purim u svijetu i Purim u Jeruzalemu 155 # Literatura o Purimu 156 # Purim u odnosu na Hanuku 156 $ Micve ־zapovijedi za Purim 156 $ Čitanje Megile (Svitka o Ester) mikra megila 156 $ Izvor za zapovijed 156 $ Blagoslovi za Megilu 157 $ Purimski obrok ־seudat Purim 158 $ Izvor za zapovijed 158 # Darovanje siromašnih ־matanot laevjonim 158 # Izvor za zapovijed 158 # Slanje hrane ־mišloah manot 159 $ Izvor za zapovijedi 159 $ Tko je obvezan ispunjavati micve za Purim 159 $ Još neki propisi za Purim 159 $ Rad na Purim 160 $ Trodnevni Purim ־Purim mešulaš 160 $ Običaji za Purim 160 $ Hamantašen 160 $ Prerušavanje 160 $ Purimska predstava i "purimski rabin" 161 $ Purim i Jom hakipurim 161 # Nišan 162 $ Nazivi mjeseca i njihovi izvori 162 $ Znak mjeseca: Ovan 163 # Blagoslov mladica 164 $ Blagoslov Sunca 164 $ Mjesec izbavljenja 165 $ Kimha defisha ־brašno za Pesah 165 # Šabat hagadol 166 # Deseti nišana: post za cadike 166 $ Jom hašoa 166 # Običaji u nišanu 167 # Pesah 168 $ Trajanje blagdana 168 # Nazivi blagdana i njihovi izvori 168 # Hamec 169 # Što je hamec 169 $ "Neka se ne vidi..." i "Neka se ne nade..." 170 $ Traženje i nalaženje hameca: bedikat hamec 170 $ Spaljivanje hameca ־biur hamec 171 $ Poništavanje hameca ־bitul hamec 171 $ Prodaja hameca - mehirat hamec 172 $ Hagala - čišćenje posuda za Pesah 172 $ Maces - neukvasani kruh 173 # Što je maces 174 $ Majim šelanu - "voda koja je prenoćila" 174 $ Vrste macota, beskvasnog kruha za Pesah 174 # Kitnijot 175 $ Erev Pesah - dan uoči Pesaha 175 $ Uranjanje u mikve 175 $ Šišanje 175 # Maces za micvu 175 # Post prvorodenaca - Taanit behorot 175 # Uzdržavanje od jela 176 $ Paljenje svijeća 176 # Noć sedera - Lel haseder 176 $ Sjedenje uz naslanjanje ־beheseva 177 $ Kiti ־bijeli ogrtač za noć sedera 177 $ Micve za noć sedera 178 0 Zapovijedi iz Tore 178 $ Rabinske zapovijedi 178 $ Čaša za Elijahua 180 # Crno vino 180 # Količina vina u čaši 180 $ Kearat seder ־tanjur za seder 180 # Raspored na kearat seder 182 # Dijelovi sedera 182 # Hagada 184 $ Značaj micve o pripovijedanju o izlasku iz Egipta
28
u naše doba 185 $ Pjesma nad pjesmama 189 0 Molitve za Pesah 189 $ Čitanje iz Tore 190 $ Haftare 190 $ Tefilat hatal molitva za rosu 191 # Mazkir 191 $ Mimuna 191 $ Pesah kao znak za blagdane u godini 192 $ Pesah i optužba za obredno umorstvo 193 $ Odnosi između Židova i kršćana nekada i danas 196 $ Sefirat haOmer ־Brojanje Omera 200 $ Izvor 200 $ Dvije zapovijedi iz Tore za Omer 200 $ Prinošenje žrtve omera (snopa) 200 # Doba prinošenja omera 201 $ Žrtva omera i Pesah 203 $ Brojanje Omera 203 $ Brojanje 203 $ Razlog za brojanje Omera 204 $ Žalobni običaji u vrijeme brojanja Omera 205 $ Lag baOmer 33 dan brojanja Omera 205 # Šišanje dječaka ־halake 206 $ Ijar 207 « Izvor 207 $ Ziv 207 $ Znak mjeseca: Bik 208 $ Prvi ijara 208 $ 14. ijara - Pesah Šeni (Drugi Pesah) 208 $ Lag baOmer 209 $ 4. ijara ־Jom hazikaron 209 # 5. ijara ־Jom haacmaut ־Dan neovisnosti 210 # 28. ijara ־Jom Jerušalajim - Dan Jeruzalema 211 • Jeruzalem: kronologija židovske povijesti 212 $ Jeruzalem na kraju vremena 217 # Midraši o Jeruzalemu 217 $ Šivan 219 $ Izvor 219 # Znak mjeseca: Blizanci 219 # Broj tri i mjesec šivan 220 « Šavuot 221 $ Nazivi blagdana 221 # Jednodnevni blagdan 221 # Paljenje svijeća za Šavuot 222 # Molitve na Šavuot 222 $ Akdamut 222 $ Pijuti Azharot i Ketuba 223 $ Tikun lel Šavuot učenje Tore u noći Šavuota 223 # Kruna Tore 224 $ Snaga Tore 224 # Središnjost Tore u praktičnom životu 224 # Običaji na Šavuot 225 0 Dan na koji se sjećamo kralja Davida 227 # Tamuz 228 $ Izvor 228 $ Znak mjeseca: Rak 228 # Post sedamnaestog tamuza 229 # Propisi za post 230 # Dani ben hamecarim - u tjesnacu 230 # Žalobni običaji tijekom triju tjedana ben hamecarim 230 $ Av 231 $ Izvor 231 « Znak mjeseca: Lav 231 # Šabat hazon 232 # Tiša beav (Deveti ava) 232 $ Mjesec av i Deveti ava: teški dani za židovski narod 233 # Opća pravila za Tiša beav 233 # Zabrane na Tiša beav 234 # Smisao posta 234 # Molitve na Tiša beav 234 # Sedam šabata utjehe 235 # Kako se podsjećamo na
־.
29
rušenje Hrama 235 $ Hamiša asar beav ili Tu beav ־petnaesti dan ava 236 # Veselje na Hamiša asar beav 237 $ Elul 238 $ Izvor 238 $ Znak mjeseca: Djevica 239 # Elul i ploče Saveza 239 « Selihot 239 $ Puhanje u šofar u elulu 239 $ 25. elula 240 $ Mjesec pokajanja, tešuve 240 $ Putevi tešuve 241 $ Prijestupi prema Bogu i prijestupi prema ljudima 242 $ Važnost tešuve 242 $ n. ŽIDOVSKI DOM Šabat 247 $ Izvor zapovijedi o šabatu 247 $ Šabat i židovski narod 247 $ Šabat kao posveta vremena 248 $ Pazi i sjeti se! ־Šamor vezahor! 249 # Značenja slavljenja šabata 250 « Opće značenje 250 $ Značenje za narod 250 # Jednakost 250 # Duhovno značenje 251 $ Obiteljski život 251 $ Erev šabat ־predvečerje šabata 251 $ Pripreme za šabat 251 $ Izvor 251 $ Praktične pripreme 252 $ Osobne pripreme, tjelesne i duhovne 252 $ Paljenje šabatnih svijeća 253 $ Molitva na erev šabat 254 $ Pjesma nad pjesmama 254 $ Kabalat šabat ־doček šabata 255 $ Arvit (večernja molitva) za šabat 256 $ Večera na šabat - seudat erev šabat 257 $ Šalom alehem i Ešet hajil 257 $ Blagoslov za djecu 257 $ Kiduš ־posveta 258 $ Izvor 258 $ Hale " ־dvostruka količina kruha" 258 $ Pranje ruku 259 $ Blagoslov za kruh 259 $ Večera 259 $ Josip Poštovalac šabata 259 # Šabatne pjesme 260 $ Jom šabat ־šabatni dan 260 $ Šahrit (jutarnja molitva) za šabat 260 # Čitanje Tore 260 # Haftara 261 $ Blagoslov mlađaka ־birkat hahodeš 261 $ Musaf (dodatna molitva) za šabat 262 # Šabatni ručak ־seuda šenija (drugi obrok) 262 # Minha (popodnevna molitva) za šabat 263 $ Treći obrok ־Seuda šelišit 263 $ Oneg šabat ־užitak šabata 263 $ Havdala 264 # Blagoslovi u havdali 264 # Večera melave malka 265 $ Kiduš levana ־posveta Mjeseca 265 $ Zabranjene djelatnosti 266 $ Izvor 266 $ Avoda i melaha ־rad i djelovanje 267 $ Šabes goj 268 $ Mukce 269 $ Eruv 269 $ Pikuah nefeš ־životna opasnost 271 # Izvor 271 # Kako je predsjednik Sanhedrina prekršio šabat zbog životne opasnosti 272 #
30
Šabat i moderni svijet 273 # Židovski šabat kao univerzalni šabat 274 $ Tuma i tahora - obredna nečistoća i očišćenje 276 $ Stupnjevi u obrednoj nečistoći 276 $ Očišćenje od obredne nečistoće 277 # Čistoća obitelji 278 $ Obredna nečistoća krvarenja ־nida 278 $ Izvor 278 $ Nida 278 $ Pitanje rabinu - šeelat rav 279 $ Očišćenje 279 # Mikve 280 $ Tko i što se uranja u mikve u današnje doba 280 # Mikve tijekom povijesti 281 # Simboličnost mikve 281 $ Obredna čistoća i higijena 281 # Priprema za uranjanje 282 $ Suzdržavanje od spolnih odnošaja 282 # Podnošenje žrtve i obveza 282 $ Odredivanje dana za vjenčanje 283 # Čistoća obitelji i medicinska načela 284 $ Čistoća obitelji kao način prevencije bolesti 285 # Pokrivanje glave 286 $ Pokrivanje glave u muškaraca 286 $ Izvor 286 $ Vrste pokrivala za glavu 287 # Čemu kapica - kipa? 287 # Pokrivanje glave u žena 288 # Izvor 288 $ Pokrivanje glave i suvremeni život 288 $ Uloga žene u židovstvu 290 $ Žena i micve 291 $ Žena i društveni život 291 $ Istinska jednakost 292 $ Židovstvo i višeženstvo 293 $ Poštovanje prema ženi u halahi 293 $ ״Vrijedna žena, tko ju nade" 295 $ Kašrut ־propisi o ishrani 296 $ Izvor 296 $ Temeljna zamisao i načela kašruta 297 $ Rabinska tumačenja 297 # Je li kašrut "dijeta" ili Božja baština 298 $ Poželjne i nepoželjne značajke u životinja 300 # Smisao kašruta 300 # Vegetarijanstvo i mesna prehrana 302 $ Temelji za primjenu kašruta 302 $ Meso zabranjeno za hranu 302 $ Čiste i nečiste životinje 303 $ Kopnene životinje 303 $ Vodene životinje 303 $ Ptice 304 # Razlika između mesa kopnenih životinja i ribljeg mesa 304 # Od čistoga ־čisto, od nečistoga - nečisto 305 # Zabranjeni dijelovi košer životinje: krv, helev i gid hanaše 305 $ Hahšara - košeriranje (izdvajanje krvi) 306 $
31
Razlika u čišćenju (nikur) između ptica, sitne i krupne stoke 307 0 Šehita ־obredno klanje životinja 307 0 Izvor 307 $ Blagoslovi 308 # Pogreške pri postupku šehite 308 $ Šehita i mučenje životinja 309 S Terefot 309 $ Izvor 309 $ Meso i mlijeko 310 0 Izvor 310 $ Koliko vremena treba proteći između mesnog i mliječnog obroka 311 $ Košer vino i druga alkoholna pića 311 # Načela za proizvodnju košer vina 312 $ Postupak za proizvodnju vina 312 $ Jen neseh (nežidovsko vino) i jajin mevušal (prokuhano vino) 313 $ Alkoholna pića 314 # Gotovi prehrambeni proizvodi 314 $ Konzervirana hrana 314 $ Džemovi, pekmezi i marmelade 315 $ Slastice 315 $ Tjestenina 315 # Mliječni proizvodi 315 # Mezuza 317 $ Izvor 317 $ Sadržaj mezuze 317 $ Mjesto za mezuzu 318 # Tko je obvezan micvom o mezuzi 318 # Mezuza, čuvarica Izraela 319 $ Nagrada za izvršavanje zapovijedi o mezuzi 320 # Provjeravanje mezuze 320 $ Poštovanje prema roditeljima 321 $ Izvor 321 0 Poštovanje i strah 321 $ Nagrada za poštovanje prema ocu i majci 322 $ Kako se ispunjava zapovijed poštovanja prema ocu i majci 323 # Važnije je poštovanje prema roditeljima od poštovanja prema Bogu 323 $ Dokle može ići poštovanje prema roditeljima? 324 $ Micva poštovanja oca i majke u halahi 326 # Poštovanje prema učitelju i poštovanje prema ocu i majci 326 $ Magen David ־Davidov štit 328 $ Povijest Davidovog štita 328 & Židovski narod i ljiljan 329 $ Ljiljan i Magen David 330 $
ffl. ŽIDOVSKI DAN Micve ־Božje naredbe Židovima 335 $ Micve iz Tore: Tarjag micvot 335 $ Tri načina podjele 613 micva 335 $ Redoslijed micva 336 # Rabinske micve 337 # Smisao micva 338 $ Razlog za ispunjavanje micva 341 $ Židovsko mistično objašnjenje za značenje ispunjavanja micva 342 $ Praktično objašnjenje za micve 344 $ Snaga micva ili ispunjavanje
32
micva kao osiguranje povijesnog preživljavanja židovskog naroda 347 # Obveza ispunjavaja micva 349 $ Micve danas 349 # Sedam micva Noinim sinovima 351 $ Zabrana idolopoklonstva 352 $ Zabrana proklinjanja Boga 352 0 Zabrana krvoprolića 353 0 Zabrana "otkrivanja golotinje" 354 $ Zabrana krade 354 $ Zapovijed o uspostavi sudova 355 0 Zabrana jedenja mesa još žive životinje 355 # Tko je Noin sin? 356 $ Izvor za Sedam zapovijedi Noinim sinovima 357 # Tefila - molitva 358 $ Izvor 358 # Micva molitve 359 # Tko je obvezan moliti 359 # Molitva kao način za duhovno uzdizanje 359 # Molitva i kavana (koncentracija, usredotočenost) 360 0 Zajednička molitva - minjan 361 # Posveta Božjeg Imena - kiduš ha־Šem 361 $ Prihvaćanje molitve 362 $ .Kraljevsko dostojanstvo 362 $ Sinagoga ־bet keneset 363 $ Jezik molitve u židovstvu i drugim religijama 365 $ Šahrit - jutarnja molitva 367 $ Mode ani - Zahvaljujem 367 $ Netilat jadajim - pranje ruku 367 # Redoslijed molitve 368 # Jutarnji blagoslovi 368 $ Talit i tefilin 368 $ Opis žrtava 368 $ Pjesme 368 S Kadiš izjava o svetosti Imena Božjeg 368 $ Barehu ־Blagoslivljajte 369 $ Šema Jisrael ־Čuj Izraele! 369 $ Šemone esre 18 ־blagoslova ili amida 371 # Tahnun - pokajnice, ispovijed (viduj) 376 $ Keriat haTora - čitanje Tore 376 $ Blagoslovi za Toru 377 $ Kraj jutarnje molitve 378 $ Minha - popodnevna molitva 378 0 Arvit ־večernja molitva 379 $ Ako zaboravimo izmoliti jednu dnevnu molitvu ־što nam je činiti 379 $ Molitva za noć: čitanje Šema u postelji 379 # Talit ־molitveni ogrtač 381 # Izvor 381 # Cicit i modra nit 381 # Talit, veliki i mali 382 # Blagoslovi prije odijevanja malog talita i ogrtanja velikim 382 # Smisao propisa o cicitu 382 $ Redoslijed stavljanja talita i tefilin, molitvenoga remenja 383 $ Tko je obvezan ogrtati se talitom 383 $ Tefilini 384 $ Izvor zapovijedi o tefilinima 384 # Odsječci (paraše) iz Tore koji se stavljaju u tefiline 384 $ Tefilin za ruku i tefilin za glavu 385 # Doba za vezanje tefilina 385 # Tko je obvezan vezati tefiline 386 $ Rabi Eliša Krilati 387 $ Zakoni za izradu tefilina 387 $ Vezanje
33
tefilina i blagoslovi uz vezivanje 388 $ Skidanje tefilina 389 $ Poštovanje pri nošenju 389 # Značenje tefilina 389 & Tefilini kao simbol židovskog karaktera, djela i misli 390 # Provjeravanje tefilina 390 $ Blagoslovi 391 $ Tko je obvezan blagoslivljati 392 & Blagoslovi nad jelom i pićem 393 $ Blagoslovi za hranu 393 $ Blagoslovi prije jela 393 & Blagoslov za pranje ruku 393 # Blagoslov za kruh ־hamoci 394 $ Blagoslov za tijesto: mezonot 394 # Blagoslov za plodove zemlje (povrće): bore peri haadama 394 # Blagoslov za plodove drveća (voće): bore peri haec 395 $ Halahička definicija voća i povrća radi pravilnog blagoslova 395 $ Blagoslov za "sve": šehakol 395 # Blagoslov za vino: bore peri hagafen 396 # Odluka o izboru blagoslova' 396 # Blagoslov uključuje svu hranu iste vrste u obroku 396 # Redoslijed jela i blagoslova 396 $ Blagoslovi nakon jela 397 $ Birkat hamazon Molitva nakon jela 397 # Majim aharonim ־završna voda 398 # Zimun ־poziv na molitvu 398 # Sadržaj molitve nakon jela 399 # Meen šaloš ־kratka molitva nakon tri vrste jela 399 $ Bore nefašot ־kratki blagoslov nakon jela 399 # Blagoslovi za gledanje 400 # Nesvakidašnje pojave 400 $ Velika mora 400 $ Duga 400 $ Mladice 401 $ Židovski učenjaci 401 $ Mudri ljudi svjetskih naroda 402 # Blagoslovi za slušanje 403 $ Dobra vijest 403 $ Loša vijest 403 $ Silina svijeta 404 $ Blagoslovi za mirise 405 $ Blagoslovi za određene okolnosti 407 $ Šehehejanu ־blagoslov za život 407 $ Blagoslov za spas 407 $ Blagoslov za čudo 408 $ Tefilat hadereh - molitva na putovanju 408 $ Blagoslov za gradnju sinagoge ili naselja u Izraelu 409 $ 100 blagoslova dnevno 411 0
IV. KRUG ŽIVOTA U ŽIDOVSTVU Berit mila ־savez obrezivanja 415 # Partnerstvo roditelja pri stvaranju djeteta 416 $ Svijest nerođenog djeteta 416 $ Izvor za micvu o berit mila 418 $ Obveza obrezivanja
34
418 # Postupak obrezivanja 419 # Čemu obrezivanje 419 $ Obrezivanje i znanstvene spoznaje 421 $ Uzrast za obrezivanje 422 # Svečanost obrezivanja 423 $ Obrezivanje i predana požrtvovnost 428 # Pidjon haben ־Otkup prvorođenca 430 $ Izvor zapovijedi o otkupu 430 # Zašto se otkupljuju prvorodenci 430 # Svečanost otkupljivanja 432 # Bar micva i bat micva 434 $ Izvor za dob bar micve 434 # Proslava bar micve 435 # Sabat hatan 436 # Proslava bat micve 436 0 Hatuna - židovsko vjenčanje 437 $ Ustanova braka 437 $ Erusin (zaruke) ili kidušin (posveta) u starini 438 # Nisuin - vjenčanje 439 $ Erusin, kidušin i nisuin danas 439 $ Ketuba 440 # Smisao ketube nekad i danas 441 $ Hupa ־baldahin, nebnica 442 $ Obred kidušin 443 # Obred nisuin 444 # Radost hatana i kale 447 # Sedam blagoslova za vjenčanje (ševa berahot) 447 # Sabat hatan i šabat kala ־mladoženjin šabat i mladenkin šabat 448 # Gerušin ־rastava braka 449 $ Izvor 449 $ Get (isprava o rastavi) 449 # Stanje u Izraelu i u dijaspori 451 $ Smrt u židovstvu 452 $ Smrt i žalobni običaji ־Avelut 452 $ Tko je obvezan držati se pravila aveluta 455 # Hevra kadiša 455 # Posljednji trenutci života i postupci nakon nastupanja smrti 456 $ Levaja ( ־ispraćaj) i kevura ( ־pogreb) 457 $ Tješenje ožalošćenih - nihum avelim 460 # Kadiš jatom ־kadiš žalobnika 460 # Jednostavnost ispraćaja i tugovanja 460 # Smrt i duša 462 $ Vječnost duše 462 $ Stupnjevi duše 463 $ Čovjekova duša u židovskoj literaturi 464 # Smrt i vrijednost života u židovstvu 466 $ Eutanazija 466 # Liječnik u odredbama židovskog prava 468 # Bolesnik u odredbama židovskog prava 468 # Vrste eutanazije: aktivna i pasivna 468 $ Pobačaj 471 0 Samoubojstvo 474 # Svetost života i svetost tijela 474 $ Obdukcija i donacija organa 475 # Kremiranje 476 $
35
V. TEMELJNI TEKSTOVI Pisani izvori židovstva 481 $ Povijesna razdoblja židovske književnosti 482 Književnost biblijskog doba 483 $ Pisana Tora (Pisani Nauk) ־Tora šebihtav 483 $ Mesora 483 # Prva zapisana Tora 484 $ Ketiv ־pismo Tore 484 # Razmaci u Tori 485 $ Paraše - tjedni odsječci 486 $ Pet humaša (pet knjiga Petoknjižja) 486 $ Kronološki red u Tori 487 0 Osobito velika i osobito mala slova u Tori 487 $ Slova s točkama 487 # Tagim krune na slovima 488 0 Teamim 488 $ Usmena Tora (Usmeni Nauk) 488 0 Pojam usmene Tore 488 "Halaha Mojsiju sa Sinaja" i halahe iz "Riječi pisara" 489 $ Potreba za postojanjem i pisane i usmene Tore 491 & Smisao usmene Tore: učenje pisane Tore 491 # Niz predaje usmene Tore 492 $ Niz predaje usmene Tore 493 # Tanah (Biblija) 495 # 24 knjige i njihovi autori 495 $ Redoslijed knjiga 497 $ Halahe i pravne ustanove u Proročkim knjigama i Spisima 497 # Podjela Tanaha na poglavlja 498 # Ostala književnost iz doba drugog Hrama 499 # Književnost iz doba Mišne 503 0 Midraška književnost 503 $ Vrste midraša 503 $ Kabalistička i mistična književnost 505 # Žohar 508 $ Proučavanje kabale, znatiželja i opasnost 510 # Prijevodi Tore na aramejski: targumi 511 0 Targum Onkelos (Onkelosov prijevod) 511 $ Targum Jonatan ben Uziel (Prijevod Jonatana sina Uzielovog) 511 $ Mišna 512 $ Rano doba Mišne: Doba parova 512 $ Kasno doba Mišne 512 $ Osnovne razlike između midraša i Mišne 513 # Promjena s midraškog načina proučavanja na mišnajski 513 # Uređivanje i zapisivanje Mišne 513 0 Struktura Mišne: Šest redova Mišne 514 # Mišna kao kodifikacijska literatura 515 # Berajta i Tosefta 515 $ Književnost talmudskoga doba 517 $ Naraštaji stvaratelja Talmuda 517 $ Struktura Talmuda 518 $ Jeruzalemski Talmud 518 # Babilonski Talmud 519 $ Prevaga Babilonskoga nad Jeruzalemskim Talmudom 520 # Književnost iz doba savoraja 522 $
36
Književnost iz doba gaona 524 $ Književnost iz doba Ranih rabina ־Rišonim 527 $ Književnost iz doba Kasnih rabina - Aharonim 532 # Književnost iz doba suvremenih rabina ־Aharone haaharonim 534 $ Književnost komentara i responsa 537 $ Komentatorska književnost 537 $ Sefardski komentatori 537 $ Aškenaski komentatori 538 $ Književnost pitanja i odgovora (Responsa) ־Šut 540 0 Doba responsa 540 # Responsa i halahička teorija 540 $ Responsa u doba Holokausta 541 $ Židovsko pravo 543 $ Izvor micve 543 # Sudske instance u židovskom pravu, njihov sastav i opseg ovlasti 544 # Sanhedrin - Vrhovni sud 544 # Sud (bet din) od 23 člana 545 $ Bet din sedmorice 545 # Bet din petorice 545 # Bet din trojice - najniži sud 546 # Kriteriji za sudačku službu 546 # Razdoblja židovskog prava 547 # Prvo razdoblje: do rušenja drugog Hrama 548 $ Opseg ovlasti 548 # "Suđenje dušama" u židovskom kaznenom pravu - dine nefašot 548 $ Postupak suđenja dušama 549 $ Smrtna kazna u židovskome pravu 551 # Učestalost smrtne kazne 551 # Provedba smrtne kazne 552 # Izvršitelji smrtne kazne 554 # Drugo razdoblje: od rušenja drugog Hrama do emancipacije 555 $ Opseg ovlasti 555 # Kazne koje su izricali židovski sudovi 556 # Zabrana obraćanja nežidovskom sudu 556 # Odnosi nežidovskog i židovskog prava 556 $ Vrste židovskih sudova nakon rušenja drugoga Hrama 557 # Takanot kahal - uredbe zajednica 557 # Treće razdoblje: od emancipacije do danas 558 $ Od gubitka sudske autonomije u dijaspori nakon emancipacije i prosvjetiteljstva do Holokausta 558 $ Emancipacija 558 $ Dokidanje pravosudne autonomije 559 # Emancipacija i hebrejski jezik 559 $ Od uspostave Države Izrael do danas ( 1 9 4 8 . 5 6 0(־$ Tri izvora izraelskog prava 560 # Zakon o temeljima prava 561 $ "Preko granica zakona" - lifnim mišurat hadin 562 # Kakvo bi trebalo biti stanje u Izraelu? 563 # Pravno pitanje: tko je Židov? 564 $ Postupak preobraćenja 565 # Pravno stanje u Državi Izrael 567 $
37
Zakonodavstvo u židovskom pravu 569 $ Legitimnost zakonodavstva 569 $ Mjesto u pisanoj Tori koje zakonodavni autoritet daje halahičkim učenjacima 569 $ Zakonodavni autoritet drugih ovlaštenih tijela i njegov izvor 570 $ Tri izvora zakonodavstva 571 $ Vrste zakonskih odredaba 571 $ Cilj zakonodavne aktivnosti 572 $ Kodifikacija u židovskom pravu i usporedba s drugim pravima 574 $ Dvije metode kodifikacije u židovskome pravu 574 $ Kodifikacija u zemljama europskog kontinenta i u anglosaksonskim zemljama 575 $ Bitna razlika medu kodifikacijama 575 $ Pravo i etika 577 $ Jednome koristi, a drugi od toga ne trpi št?tu 578 # Susjedsko pravo 579 $ Tora i Hamurabijev zakonik 581 $ Razlike u etičkim pristupima dvaju pravnih sustava 582 # Društveni ustroj dvaju pravnih sustava: Hamurabijeva zakonika i Tore 583 & Zakoni koji čuvaju prava nasuprot moralno-poučnih zakona 586 $
VI. ŽIDOVSKA TEOLOGIJA I FILOZOFIJA Židovska filozofija 591 $ Početci židovske filozofije 591 $ Glavni predstavnici židovske filozofije 592 $ Izvor židovske filozofije 593 # 13 teoloških načela židovske vjere 596 $ Okolnosti zapisivanja teoloških načela židovske vjere 596 $ Nastanak Rambamovih 13 načela vjere 598 $ Prvo teološko načelo: Postojanje Stvoritelja 600 $ Prirodne zakonitosti kao dokaz Božjeg postojanja 601 $ Moralni čimbenik u čovjeku 601 $ Duhovni pojmovi kao dio čovjekove osobnosti 602 $ Složenost tijela čovjeka i životinja 602 # Ustroj svemira 603 # Nepromjenjivost prirodnih zakona kao dokaz 604 # Drugo teološko načelo: Jedinstvo Stvoritelja 606 $ Treće teološko načelo: Božja bestjelesnost 610 $ ״Transcendentnost" božanskog 611 # Nauk o Božjoj bestjelesnosti i sinagoga 611 $ Četvrto teološko načelo: Stvoritelj je prethodio svemu 613 $
38
Prirodne zakonitosti kao dokaz o stvaranju svijeta 614 $ Otkrivenje na Sinaju kao dokaz o stvaranju svijeta 614 $ Što je bilo prije nastanka svijeta 615 # Peto teološko načelo: Samo se Bogu smije služiti 616 $ Šesto teološko načelo: Prorokovanje 618 $ Značenje prorokovanja kao vjerskog načela 619 $ Tko je prorok i što mu je zadaća 619 $ Prorok i halaha 620 # Što je proroštvo i kada se dogadalo 622 # Židovsko gledanje na proroke drugih objavljenih religija 623 $ Sedmo teološko načelo: Uzvišenost Mojsijevog prorokovanja 625 $ Razlike u prorokovanju između Mojsija i drugih proroka 625 $ Osmo teološko načelo: Tora je s Neba 628 $ Božje otkrivenje cijelom narodu: svjedočenje o božanskom izvoru Tore 628 O Mojsijev lik kao svjedočenje o božanskom izvoru Tore 629 # Sadržaj Tore kao svjedočenje o njezinom božanskom izvoru 629 $ Etička razina 629 # Teološka razina 631 # Razina znanja 631 $ Pisana i usmena Tora 634 # Deveto teološko načelo: Potpunost Tore 638 $ Tekst Tore: potpuna vjerodostojnost 639 $ Deseto teološko načelo: Bog zna što ljudi čine 640 $ Slobodna volja i izbor 641 # Sloboda izbora u židovskim izvorima i u židovskoj filozofiji 641 0 Mogućnost izbora je čovjeku urođena 643 $ Teološki dokazi za postojanje slobode izbora 643 $ Providnost i čovjekov izbor 644 $ Stav znanstvene psihologije o slobodi izbora 647« Jedanaesto teološko načelo: Nagrada i kazna 650 $ Ideja nagrade i kazne u Bibliji 650 # Židovska povijest kao svjedočanstvo o ideji nagrade i kazne 652 $ Odnos čovjeka prema dobru i zlu 656 # Materijalna nagrada i kazna na ovome svijetu i duhovna nagrada i kazna na budućem svijetu 656 # Problem: pravednik - a loše mu je, zločinac ־a dobro mu je 657 $ Židovsko rješenje ovoga problema 658 # Šoa (Holokaust) sa židovskog vjerskog gledišta 659 # Holokaust i nastanak Države Izrael 661 0 Dvanaesto teološko načelo: Dolazak Mesije 664 $ Mesijansko doba: opće pokajanje 664 # Rambamova postavka o mesijanskim danima 665 $ Tko je Mašiah (Mesija) i što je njegovo poslanje 666 # Rambamova postavka o spasenju u drugim religijama u odnosu na spasenje Izraela 668 #
39
Trinaesto teološko načelo: Uskrsnuće umrlih 670 $ Uskrsnuće umrlih u izvorima 670 # Rasprava oko Rambamove postavke o uskrsnuću umrlih 671 # Rambamova postavka o uskrsnuću umrlih 672 $ Odnos između uskrsnuća umrlih i budućega svijeta 674 $ Tora i vjera u odnosu na znanost: podudarnost ili suprotnost 675 $ Povijest sučeljavanja: 17. i 18. stoljeće 675 $ Židovstvo u sučeljavanju vjere i znanosti 676 $ Razvitak znanosti i njezino napuštanje dotadašnjih granica: 19. stoljeće 677 # Veliki preokret: 20. stoljeće 679 $ Razlike između Tore i znanosti 681 $ Mišljenja znanstvenika 684 $ Određivanje starosti svijeta: odbacivanje i prihvaćanje znanstvenoga stava 686 $ Dodatak 1. Košer životinje i ribe 693 $ Dodatak 2. Biografske bilješke 701 $ Dodatak 3. Rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza 727 $ Dodatak 4. Hebrejsko pismo 773 $ Pojmovno kazalo 775 # Popis citirane literature 795 $ Opći izvori 795 # Židovski izvori 802 # Riječ prevoditelja 830 $ Tablice za transliteraciju i transkripciju 832 $
40
KRATICE Knjige Tanaha (židovske Biblije) Postanak Post Izlazak Izl Levitski zakonik Lev Br Brojevi Ponovljeni zakon Pnz Jošua Jš Knjiga o Sucima Suci lSam Prva knjiga Samuelova 2Sam Druga knjiga Samuelova IKr Prva knjiga o kraljevima 2Kr Druga kniga o kraljevima Izaija Iz Jeremija Jr Ez Ezakiel Hoš Hošea Am Amos Jon Jona Mih Mihej Habakuk Hab Sefanija Sef Zah Zaharija Malahija Mal Psalam Ps Izr Mudre izreke Job Job Pjesma nad pjesmama Pj Rut Ruta Tuž Jeremijine tužaljke Prop Propovjednik Est Estera Dan Daniel Ezr Ezra Neh Nehemija
lLjet 2Ljet
Prva knjiga ljetopisa Druga knjiga ljetopisa
Poslijebiblijske židovske knjige: BT Babilonski Talmud JT Jeruzalemski Talmud KŠA Kicur Sulhan aruh M Mišna MT Mišne Tora ŠA Sulhan aruh T Tosefta Apokrifi i novozavjetne kršćanske knjige: IMak Prva knjiga o Makabejcima 2Mak Druga knjiga o Makabejcima Mt Evanđelje po Mateju Mk Evanđelje po Marku Iv Evanđelje po Ivanu Dj Djela apostolska Rim Poslanica Rimljanima Gal Poslanica Galaćanima Ef Poslanica Efežanima Kol Poslanica Kološanima ITim Prva poslanica Timoteju Heb Poslanica Hebrejima Kratice za biblijske knjige preuzete su iz Biblije Kršćanske sadašnjosti, koja se najčešće koristi u Hrvatskoj. Mjesta u rabinskoj literaturi označena su bez zareza između naslova i podnaslova, primjerice: BT Roš hašana 25a upućuje na stranicu ״a" 25. lista Babilonskog Talmuda.
* Imena označena u tekstu zvjezdicom vidi u Biografskim bilješkama str. 701.
41
ŽIDOVSKA GODINA
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Židovski kalendar Roš hodeš ־mlađak Tišre Marhešvan Kislev Tevet Ševat Adar Nišan Ijar Šivan Tamuz Av Elul
לוח השנה העברי
Židovski kalendar
Židovski kalendar לוח השנה העברי Izvor I reče Bog: Neka budu svjetla na nebeskome svodu, da čine razliku između dana i noći i da budu za znakove, blagdane, dane i godineA I reče Vječni Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj, govoreći: Ovaj mjesec početak vam je mjeseci, prvi će vam biti od mjeseci u godini.2 Bog je četvrtoga dana stvaranja svijeta stvorio dva velika svjetla, Sunce i Mjesec3. Istodobno s njihovim stvaranjem, odredio je i čemu će ona služiti: 1 Post 1,14 2• Izl 12,1-2 3• Post 1,14-19
45
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
za znakove, blagdane, dane i godine4. Sunce i Mjesec su stoga osnova za astronomske proračune pri određivanju dana, mjeseci i godina, a time i za određivanje blagdana.
Odredivanje dana, mjeseca i godine Dan je određen Suncem, od njegova izlaska do sljedećega izlaska, ili od zalaska do zalaska. Prema židovstvu, dan traje od zalaska do zalaska, jer je tako određeno u stvaranju svijeta. Kao što je rečeno: I bi večer, i bi jutro, jedan dan. 5 ־stoga dan počinje noću. Godina je određena Suncem, ־ godišnjim krugom Zemlje oko Sunca, koji traje oko 365 dana i šest sati. Mjesec je određen Mjesecom, od molada do molada (molad מולדje noć u kojoj se prvi put u mjesecu vidi Mjesec koji se "rodio" /hebr.: nolad/ i sliči uskom srpu). Mjeseci se ne određuju pomoću Sunca, jer u putovanju Zemlje oko Sunca nema ničega što bi dijelilo 1r|jesec od mjeseca. Mjesecom se, pak, ne određuju godine, jer nema određenog broja njegovih ophodnji oko Zemlje koji bi točno odgovarao Sunčevoj godini.
Kalendari ovisni samo o Mjesecu ili Suncu i posljedice toga Pri stvaranju svijeta, kao što je navedeno, Božja je namjera bila da nam i Mjesec i Sunce služe za određivanje dana, mjeseci, godina i blagdana. To nije slučaj s gregorijanskim kalendarom koji ne ovisi o Mjesecu, niti s islamskim, koji ne ovisi o Suncu. Solarna godina traje 365 dana, 5 sati, 55 minuta i oko 25 sekundi. Lunama godina traje 354 dana, 8 sati, 48 minuta i oko 40 sekundi, jer jedan Mjesečev ciklus traje 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3,3 sekunde, a u godini ima 12 mjeseci. Razlika između duže solarne i kraće lunarne godine je 10 dana, 21 sat, 6 minuta i oko 45 sekundi. Solama godina razlikuje se od lunarne, a to stvara razliku među kalendarima. Gregorijanski kalendar dijeli godinu od 365 dana i šest sati na dvanaest dijelova, a svaki dio naziva mjesecom. Ta podjela uopće ne ovisi o Mjesecu, tako da početak mjeseca može biti u vrijeme molada, ali i kasnije. Mjeseci mogu imati 31, 30, 29 i 28 dana. Islamski kalendar je lunarni. Dvanaest lunamih mjeseci čini godinu. Neovisan je o Suncu i solarnoj godini. To stvara razliku između lunarnog i solamog kalendara od oko 11 4• Post 1,14 5• Post 1,5
46
לוח השנה העברי
Židovski kalendar
dana godišnje, odnosno jednog mjeseca svake tri godine. Stoga prvi mjesec islamskog kalendara pada u različita godišnja doba, a time i islamski blagdani, te nema veze između godišnjih doba i godišnjega ciklusa.
Nastanak židovskog kalendara U židovskome kalendaru je ostvarena Božja namjera da i Mjesec i Sunce budu izvori kalendara, kao što je odredeno pri stvaranju svijeta. Božja zapovijed pri stvaranju svijeta ostvarena je 2448 godina kasnije, izlaskom židovskog naroda iz Egipta. Čim su postali narod, pretvorili su Božju namjeru iz riječi u djelo. Ostvarili su to pri izlasku iz Egipta, primanjem od Boga dragocjenog dara: "drevnoga Božjeg sata", koji je počeo raditi pri stvaranju svijeta. Taj je dar Bog dao uz zapovijed: Ovaj mjesec [nišan] početak vam je mjeseci...6 Tom su zapovijedi kalendarski mjeseci dobili važno značenje, a ovisni su o Mjesecu. Na drugom mjestu, Tora nam je naredila: Pazi na mjesec proljetni i priredi Pesah (pashalnu žrtvu) Vječnome, Bogu svome, jer u mjesecu proljetnome te je izveo Vječni, tvoj Bog, iz Egipta, noću יTo znači da blagdan Pesah mora pasti u proljetno godišnje doba. Židovski su blagdani vezani za godišnja doba zbog njihove simbolike, promjena u prirodi i poljodjelstva. Pesah je u proljeće, kad sve cvate; Šavuot je blagdan žetve i prinošenja žrtvenog snopa od novog uroda, a i prinošenja prvih plodova koji tada rastu; jesenski Sukot je blagdan sakupljanja uroda. Nije jednostavno ispuniti obje zapovijedi: da kalendar bude ovisan o Mjesecu (mjeseci) i Suncu (godišnja doba) budući da postoji, kao što smo vidjeli, jedanaest dana razlike između Sunčeva i Mjesečeva kalendara. Zbog toga je Mojsije na Sinaju primio halahu (propis) koja se prenosila s naraštaja na naraštaj8: dodavanje jednoga mjeseca ( עבור החדשibur hahodeš). Ta je halaha odredila da treba razlikovati običnu godinu ( שנה פשוטהšana pešuta), s dvanaest mjeseci, od prestupne godine ( שנה מעוברתšana meuberet), s trinaest mjeseci. Nakon nekoliko običnih godina sakupi se tridesetak dana razlike između lunarne i solarne godine, pa onda sljedeće prestupne godine dodajemo jedan mjesec. Riječ meuberet na hebrejskom znači trudna, jer kao što je trudnoj ženi dijete "do6• izl 12,2 7-Fnz 16,1 8• M Roš hašana 2; MT Hilhot kiduš hahodeš 5,2
47
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
datak", tako i "trudna" godina ima dodatak. Kako bi se lunarni mjeseci i solarna godina trajno uskladili, stvorio je izraelski knez (330.-365.) i posljednji predsjednik Sanhedrina, Hilel Drugi Hanasi, ciklus (מחזור mahzor) od devetnaest godina i u njemu odredio dvanaest običnih i sedam prestupnih godina. Treća, šesta, osma, jedanaesta, četrnaesta, sedamnaesta i devetnaesta godina ciklusa od devetnaest uvijek su prestupne. Dodatni mjesec uvijek je posljednji mjesec te prestupne godine, to jest mjesec prije nišana, u kojem pada Pesah. Taj se mjesec zove adar, stoga u prestupnoj godini postoji prvi i drugi adar. Hilel Drugi je tvorac trajno zapisanog židovskog kalendara (385./389.). Prije njega svaki se mjesec odredivao na temelju iskaza svjedoka, koji bi vidjeli mladi Mjesec i došli posvjedočiti u Bet din9 (Vrhovni sud povezan s Hramom) u Jeruzalemu, a Bet din bi proglasio novi mjesec.
Nazivi mjeseci židovske godine i njihov redoslijed Mjeseci židovske godine po redu od stvaranja svijeta jesu: tišre, hešvan, kislev, tevet, ševat, adar, nišan, ijar, šivan, tamuz, av i elul. Te nazive dali su im Židovi prognanici u Babilonu, nakon rušenja prvog Hrama. U Tori se mjeseci nazivaju samo prvi, drugi, treći... Dva su redoslijeda mjeseci koji se temelje na značajnim povijesnim dogadajima: - od izlaska iz Egipta: Židovi su iz Egipta izašli u nišanu, pa je on prvi mjesec u tom redoslijedu, jer su tada postali narod. Prema tome redoslijedu i Tora broji mjesece - od stvaranja svijeta: u mjesecu tišreu je stvoren čovjek, pa je on prvi mjesec prema tome redoslijedu. Danas je uobičajeno brojati mjesece od tišrea.
Trajanje mjeseci židovske godine i njihova potpunost odnosno nepotpunost Mjesečev ciklus traje 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3,3 sekunde. Prvi dan mjeseca, ראש חודשroš hodeš, s obzirom da u židovskome kalendaru dani počinju i završavaju uvečer, počinje krajem prethodnoga dana, a ne sutradan, jer mjesec mora imati odredeni broj punih dana. Zato su u židovskom kalendaru neki mjeseci nepotpuni ( חסרbaser) i imaju 29 dana, a drugi potpuni ( מלאmale) i imaju 30 dana. Time je ispravljen ostatak od pola dana. 9• MT Hilhot kiduš hahodeš 1,6
48
לוח השנה העברי
Židovski kalendar
Uvijek su potpuni: tišre, ševat, nišan, šivan i av. Uvijek su nepotpuni: tevet, adar, ijar, tamuz i elul. U prestupnoj godini prvi adar je potpun, a drugi nepotpun. Obje mogućnosti postoje, ovisno o godinama, samo za marhešvan i kislev10.
Znakovi (mazalot, jednina: mazal)מזלות ־ Dvanaest je znakova na nebu, a nalaze se u zodijaku. U sredini zodijaka je Mliječna staza. Zodijak je "zvjezdana pozadina Sunca". Dvanaest skupina zvijezda su dvanaest znakova, koji oblikom podsjećaju na dvanaest znakova poznatih pod imenima11: Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, Škorpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak i Ribe. Ti znakovi, osim što im zvijezde daju oblik, putem židovskog kalendara imaju i vezu sa židovskim narodom, Zemljom Izrael i Torom (Božjim Naukom).
Židovski narod i Mjesec Židovski narod usporedili su rabini s Mjesecom, koji se svakoga mjeseca obnavlja: kada primijetimo da je nestao, iznenada ponovno počinje rasti. Tako je i sa židovskim narodom, koji ima svoje uspone i padove, no uvijek opstaje, za razliku od drugih naroda i carstava, koji su se uspinjali na povijesnu pozornicu i nestajali kao da ih nije ni bilo. To je vječna tajna židovskog naroda, njegovo vječno obnavljanje.
Godišnja doba ־Tekufot תקופות ־ Židovska godina podijeljena je na četiri dijela, a svaki dio (tekufa) je jedno godišnje doba12: tekufat tišre תקופת תשריje jesen, tekufat tevet תקופת טבתje zima, tekufat nišan תקופת ניסןje proljeće, a tekufat tamuz תקופת תמוזje ljeto.
Židovski kalendar i tradicija Zadivljuje opseg astronomskog znanja drevnih rabina13. U Talmudu piše: Naučavali su naši rabini: jednom se za oblačnoga neba vidio oblik Mjeseca kakav je dvadeset devetoga u mjesecu. Narod je pomislio i 1
0. MT Hilhot kiduš hahodeš 8,5-6 - hebrejski nazivi: MT Hilhot jesode Hatora 3,6 12 - BT Eruvin 56a 13 - Sagan, C.: Moho šel Broka (Broca's Brain : Reflections on the Romance of Science) 11
49
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
rekao: 'roš hodeš je' i zatražili su od Bet dina da posveti mjesec. Raban Gamliel im se obratio. 'Ovako sam primio iz doma oca svojeg oca: mjesec se ne posvećuje prije 29 i pol dana i tri trećine sata i sedamdeset tri djelića sata. יTog je dana umrla majka ben Zaze i raban Gamliel je održao dug posmrtni govor, ne zato jer bi ona to zavrijedila, već zato da narod uvidi da Bet din još nije posvetio mjesec (na roš hodeš je zabranjeno držati posmrtni govor).14 Cio je narod stajao nasuprot nasiju rabanu Gamlielu i svi su rekli da su vidjeli Mjesec kakav je dvadeset devetoga dana, no on je ustrajao i rekao da je to nemoguće, da je to bio samo odsjaj u oblacima. Čuo je u kući oca svog oca (obojica su bili predsjednici Sanhedrina) predaju od Mojsija, koji ju je primio od Boga, da kruženje Mjeseca ne može biti kraće od 29 dana, 12 sati i 793/1080 dijelova sata! Danas znamo da je raban Gamliel imao pravo, ali danas imamo satelite i teleskope koji potvrđuju znanje rabana Gamliela do pet decimalnih mjesta. Raban Gamliel je, međutim, imao samo znanje preneseno s oca na sina, kao predaju od Mojsija sa Sinaja, a to je bilo jače od mnogo satelita. To je snaga židovske tradicije, "halahe Mojsiju sa Sinaja".
I4• BT Roš hašana 25a
50
ראש חודש
Roš hodeš ־mlađak
Roš hodeš — mlađak ראש חודש Roš hodeš je prvi dan sljedećeg mjeseca nakon mjeseca od 29 dana. Ako mjesec ima 30 dana, trideseti je dan istodobno roš hodeš sljedećeg mjeseca, pa tada roš hodeš traje dva dana.
Roš hodeš kao blagdan Prema namjeri Tore roš hodeš je neupitno blagdanski dan. Tora ga usporeduje s blagdanima, govoreći: Na svoj dan veselja, na svoje blagdane i svoje mlađake...1 1 Br 10,10
51
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Zajednička je roš hodešu i blagdanima iz Tore dodatna žrva (korban musaf )קרבן מוסף, koju se u Hramu prinosilo samo na roš hodeš i blagdane. U doba proroka posjećivali bi proroka na roš hodeš i šabat (subotu). Naučili smo to iz pitanja: Zašto ideš k njemu [prorokuj? Danas nije mlađak ni šabat.2 U doba proroka mlađak je bio blagdan. I u Mesijino doba će roš hodeš biti blagdan i dan hodočašća u Hram u Jeruzalemu, kako kaže prorok Izaija: I bit će od mlađaka do mlađaka i od šabata do šabata, doći će svi ljudi pokloniti se preda mnom, kaže Vječni.3 Danas radimo na roš hodeš kao na svaki drugi radni dan, no uveličavamo ga boljim jelom i lijepom odjećom, kako bismo pokazali njegovu različitost u odnosu na druge dane. Sefardi pale svijeću na roš hodeš navečer. Na mlađak je zabranjeno postiti i držati nadgrobni govor za preminule.
Molitve na roš hodeš 1. U molitvi amida i u molitvi nakon jela dodajemo יעלה ויבאjaale vejavo. Ako to zaboravimo učiniti navečer ili u molitvi nakon jela, ne treba ponavljati molitvu, međutim, ako zaboravimo u jutarnjoj i poslijepodnevnoj molitvi, treba. 2. Nakon amida u šahritu čitamo חצי הללSkraćeni Halel4. 3. Čitanje iz Tore: na roš hodeš čitamo o žrtvi za roš hodeš5. Poziva se četvoricu, a ne trojicu kao u druge radne dane (ponedjeljkom i četvrtkom). Ako je roš hodeš na šabat, vadimo dvije knjige Tore. U jednoj sedmorica čitaju tjedni odsječak, a u drugoj maftiru čitamo o žrtvi za roš hodeš. Haftara je iz Izaije6. Njezin kraj govori o roš hodešu u Mesijino doba. 4. U musafu, nakon čitanja Tore na radni dan, skidamo tefilin, pa tek tada molimo musaf, jer on simbolizira blagdan, a na blagdanske dane (jamim tovim) ne vežemo tefilin. Ako roš hodeš padne na šabat, u musafu spominjemo i dodatnu žrtvu za šabat i za mlađak.
2. 2Kr 4,23; BT Roš hašana 16b 3 Iz 66,23 4• Fs 113-118 izuzimajući 115,1-11 i 116,1-11 5 Br 28,1-15 6• Iz 66,1-24
52
ראש חודש
Roš hodeš ־mlađak
Jom kipur katan ־Mali dan pomirbe יום כיפור קטן ־ U minhi na dan pred roš hodeš običaj je pročitati molitvu koja sadrži molbu za oproštenje grijeha proteklog mjeseca, samopreispitivanje i pripremu za sljedeći mjesec. Stoga se taj dan naziva Jom kipur katan (katan = hebr. malen), budući da je Jom kipur godišnji dan samopreispitivanja, dok je roš hodeš dan preispitivanja svojih čina svakog mjeseca
53
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
lišre - תשרי Tišre je prvi mjesec od stvaranja svijeta. Talmud spominje da je svijet zapravo stvoren 25. elula, a šest dana kasnije, prvog tišrea, na Roš hašanu, stvoren je čovjek, stvoreno je čovječanstvo.1 Prvi tišrea je početak godine, rodendan čovječanstva i prvi blagdan u židovskoj godini.
Nazivi mjeseca i njihovi izvori Poznato je nekoliko naziva ovog mjeseca. 1. Ime tišre dali su mu babilonski Židovi, što na aramejskome znači: otpuštanje, opraštanje. U ovom mjesecu oprašta nam Bog naše grijehe. 1
54
BT Roš hašana 10b
תשרי
Tišre
2. Sedmim mjesecom, brojeći od nišana, naziva se u Tori: U sedmome mjesecu, prvoga u mjesecu, imat ćete sveti zbor...2 3. ירח האתניםJerah haetanim ־u doba proroka je ovom mjesecu ime bilo "etanim", kao što je napisano: I sakupe se pred kraljem Salomonom svi ljudi od Izraela na blagdan u mjesecu etanimu, to je sedmi mjesec.3 Značenje riječi etan (množina: etanim) je postojan, silan. Rabini su rekli da su se naši praoci, na kojima počiva svijet, rodili u tom mjesecu.4
Znak mjeseca: Vaga מאזנים ־ Vaga simbolizira presudu, sudnji dan. U mjesecu tišreu Bog sudi cijelome svijetu i "odvaguje" zasluge i pogreške svakog čovjeka.
2. Br 29,1 3• IKr 8,2 4 - BT Roš hašana 11a
55
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Roš hašana ראש השנה ״ Nazivi blagdana i njihov izvor Ovaj blagdan ima nekoliko naziva: 1. Roš hašana (nova godina, doslovno: početak godine) je prvi dan nastupajuće godine prema brojanju od stvaranja svijeta. 2. Dan trubljenja ־ יום תרועהzbog toga što tada trubimo u šofar, Tora ga naziva Danom trubljenja. U sedmome mjesecu, prvoga u mjesecu imat ćete sveti zbor, ne činite nikakav stvaralački posao, bit će vam to Dan trubljenja.5 3. Sudnji dan ־ יום הדיןjer na ovaj se dan pred Gospodarom svijeta sudi svima na svijetu za njihova djela tijekom protekle godine. Navodi se u Mišni i midrašu: Na Roš hašanu svi koji su došli na svijet, zajedno prolaze pred Njime.6 Na Roš hašanu započinje suđenje svakome čovjeku, a presuda se izriče deset dana kasnije, na Jom kipur. Suđenje određuje što će mu se dogoditi u sljedećoj godini, kakav će mu biti život, zdravlje, zarada... Stoga se svatko toga dana mora bojati. I onaj koji ide na sud pred suca od krvi i mesa boji se, a koliko li se više treba bojati pred Kraljem kraljeva nad kraljevima, koji nam sudi za naše prijestupe i odlučuje o našoj budućnosti, životu i smrti. Koliko straha čovjeku treba toga dana?! Koliko su Roš hašanu ozbiljno shvaćali u prošlosti, može se razumjeti znajući kako su osjećali Židovi u doba Ezre i Nehemije, kako su plačući slavili Roš hašanu, dok je Ezra čitao iz Tore.7 4. Dan skrivenoga Mjeseca ־ יום הכסהNa Roš hašanu Mjesec je prekriven, jer je to prvi dan u mjesecu, a Mjesec je pun (potpuno vidljiv) tek sredi5• Br 29,1 6 - BT Roš hašana 16a; Midraš Tanhuma Haazinu 4 7 - Neh 8
56
Tišre
Roš hašana
nom mjeseca. Kralj David kaže: Pušite na dan mladoga Mjeseca u šofar, na skriveni, na naš blagdan, jer to je zakon za Izrael, presuda Boga Jakovova.8 5. Dan sjećanja ־ יום הזכרוןKad na ovaj dan čujemo šofar, u nama se budi sjećanje na djela koja smo učinili tijekom protekle godine. Ovako kaže Tora: Reci djeci Izraelovoj govoreći: u sedmome mjesecu, prvoga u mjesecu bit će vam dan odmora, prisjećanje trubljenjem, sveti zbor.9
Događaji koji su se u prošlosti zbili na Roš hašanu 1. dovršenje stvaranja svijeta stvaranjem čovjeka10 2. istjerivanje Adama i Eve iz Edenskoga vrta i Božja odluka da čovjek neće živjeti vječno 3. rodili su se Kajin i Abel i sa svakim od njih po jedna sestra blizanka 4. Kajin je ubio Abela 5. Adam i Kajin su se pokajali i njihovo je pokajanje prihvaćeno 6. prestao je veliki potop na Zemlji 7. zanijele su tri nerotkinje: Sara sina Izaka, Rahela sina Josipa i Hana sina Samuela 8. vezivanje Izaka za žrtvenik na gori Moriji, kada je Abrahamu bilo 127 godina, a Izaku 37 9. umrla je pramajka Sara 10. rodila se pramajka Rebeka, Izakova žena Roš hašana može pasti samo u ponedjeljak, utorak, četvrtak ili na šabat, a to je stoga da Jom kipur, 10 dana kasnije, ne bi pao na petak ili nedjelju, zbog teškoće koju bi izazvalo ispunjavanje zapovijedi toga svetog dana, osobito posta, neposredno prije ili poslije šabata.
Roš hašana ־dvodnevni blagdan Roš hašana traje dva dana, prvoga i drugoga tišrea i u Izraelu i u dijaspori. U Tori nalazimo zapovijed za samo jedan dan: ... u sedmome mjesecu, prvoga u mjesecu bit će vam dan odmora, prisjećanje puhanjem, sveti zbor.11 U doba proroka odlučili su naši učenjaci da će se Roš hašana 8• Ps 81,4-5 9• Lev 23,24 10 •BT Roš hašana 11a 11 •Lev 23,24
57
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
slaviti dva dana, zbog načina na koji se odredivao početak novoga mjeseca. U ono doba odredivali su roš hodeš na temelju svjedočenja. Dva svjedoka bi došla posvjedočiti pred Bet dinom (Vrhovnim sudom) u Jeruzalemu da su vidjeli "rođenje Mjeseca", to jest mladi Mjesec. Na temelju njihove izjave Vrhovni sud posvetio bi (objavio) novi mjesec. Zatim bi se vijest prenosila Židovima u dijaspori, isprva kresovima kojima se vijest prenosila s jednog vrha brda na drugi, udaljeniji, od Maslinske gore u Jeruzalemu do Babilona, a kasnije glasnicima koje je slao Bet din12. Za blagdane koji počinju sredinom mjeseca bilo je dostatno vremena za obavijestiti Židove u dijaspori i, dakako, one u Izraelu, kako bi se pripremili za blagdan. Međutim, Roš hašana je prvoga dana u mjesecu tišreu, pada na mladi Mjesec, roš hodeš, a ujedno je i blagdan. Lunarni mjesec traje oko 29,5 dana. U židovskom kalendaru mjesec mora imati ili 29 ili 30 dana i ne može trajati ni više niti manje, a početak novoga mjeseca ovisi o dolasku svjedoka koji su vidjeli mladi Mjesec. Dana 29. elula navečer narod bi prestajao s radom i pripremao se za blagdan i njegovu svetost, kao da je blagdan već počeo, jer ne bi znao jesu li možda svjedoci već posvjedočiti da su vidjeli Mjesec, pa će elul imati 29 dana. Događalo bi se, međutim, da svjedoci ne bi došli. Tada bi mjesec elul imao 30 dana, a sutradan, prvoga tišrea, bio bi blagdan. Radi izbjegavanja pogreške i oskvrnuća svetosti toga dana, koji je ovisio o dolasku ili nedolasku svjedoka, naši učenjaci su odredili da će se Roš hašana uvijek slaviti dva dana, pa i u Jeruzalemu, gdje je bilo sjedište Vrhovnog suda. Ta je odluka ostala do naših dana, iako danas imamo stalni kalendar i nisu nam potrebna svjedočenja da bismo točno za svaku godinu znali kada pada prvi tišrea. To je snaga rabinske odluke, snaga tradicije otaca i zajednica. To je ־ מנהג אבותינו בידינוobičaj naših otaca u našim rukama, čuvanje povijesnog kontinuiteta u židovskom narodu tijekom neprekinutoga niza naraštaja13. Jedina razlika između Roš hašane danas i u doba kada se početak mjeseca obznanjivao prema svjedočenju, jest što danas unaprijed sa sigurnošću znamo kada je prvi tišrea. Tako je prvi dan Roš hašane zapovjeđen u Tori, a drugi dan su odredili rabini.
12 13
58
־Misna u BT Roš hašana 22b; MT Hilhot kiduš hahodeš 3,8 - Više vidi u poglavlju Židovski kalendar, str. 45.
Tišre
Roš hašana
Običaji na erev Roš hašana (dan prije Roš hašane) 1. Oslobađanje od zavjeta התרת נדרים ־ Ujutro na dan prije nastupanja Roš hašane, nakon jutarnje molitve je običaj prirediti oslobađanje od zavjeta. Ovo se odnosi na zavjete koje je netko preuzeo tijekom godine, nešto na što se obvezao, ali nije ispunio. Židovstvo je vrlo osjetljivo prema svemu što izađe iz čovjekovih usta. Tora kaže: Tko uzme zavjet prema Vječnome ili zakletvom obveže svoju dušu, neka ne oskvrne svoju riječ, neka učini sve kao što je izašlo iz njegovih usta.14 Propovjednik kaže: Bolje da ne obećaš, nego da obećaš i ne ispuniš. Ne daj ustima da te povedu u grijeh...15 Oslobađanje od zavjeta provodi samo sud (bet din), koji se sastoji najmanje od trojice. Običaj je oslobađati od grijeha među vjernicima u sinagogi. Vjernici ustaju ispred trojice "sudaca" i mole oslobađanje od zavjeta, a suci ih oslobađaju. 2. Davanje milodara ־cedaka צדקה ־ Običaj davanja milodara temelji se na rabinskome tumačenju biblijske rečenice: Bogatstvo neće koristiti na dan gnjeva, pravednost (cedaka) će spasiti od smrti.16 Rabini su u Mišni protumačili: Molitva, pokajanje i milodari odvraćaju nepovoljnu presudu.17 3. Posjećivanje grobova cadika (pravednika)השתטחות על קברי צדיקים ־ Običaj je na erev Roš hašana posjećivati grobove cadika (osobito pravednih i pobožnih ljudi) i moliti se Bogu.
Paljenje svijeća za Roš hašanu Ako Roš hašana pada na šabat, svijeće se pale prije odlaska u sinagogu. Ako pada na neki drugi dan, Aškenazi običavaju paliti nakon povratka iz sinagoge, prije kiduša, jer je dopušteno prenijeti vatru s postojećeg plamena. Stoga prije početka blagdana pale svijeću koja gori dvadeset četiri sata, čiji plamen prenose na plinski plamenik radi kuhanja, koje je dopušteno na blagdan ako ne pada istodobno kad i šabat. Nakon paljenja svijeća majka obitelji blagoslivlje:
14 Br 30,3 15• Prop 5,4-5 16• Izr 11,4 17• Berešit raba 44; Kohelet raba 7; BT Bava batra 10a; KŠA 192,2
59
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
>ך ה ע ו ל ם א)ץר ק ד ^ כ ו ב מ צ ו ת י ו ו צ מ ו ל ה ד ל י ק9 ברוך א ת ה יי א ל ה מ י . ״ ש ל ) ץ ב ת ו״( >ץל י ו ם ט ו ב: ש ב ת3 ) נ ר BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (na šabat se dodaje: ŠABAT VEŠEL) JOM TOV. Blagoslovljen si, Vječni, Bože nas, Kra/;u svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo svijeću za (na šabat se dodaje: šabat 1) blagdan. Nakon toga govori blagoslov "šehehejanu" ב ר פ ת ״ ש ה ח י נ ו ״ ברוך א ת ה י י א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ש ו ז ח י נ ו ו ק י מ נ ו ו ה ג י ו נ ו ל ז מ ן ה ז ה. BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEHEHEJANU VEKIJEMANU VEHIGIANU LAZEMAN HAZE - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nam dao život, održao nas i doveo do ovog trenutka.
Večernja molitva (arvit) za Roš hašanu Ako Roš hašana pada na šabat, počinje se s Mizmor le-David (Ps. 29). Slijede pjesme Leha dodi, Mizmor šir lejom hašabat (Ps. 92) i Adonaj malah geut laveš (Ps. 93). Nakon toga običaj je u sefardskim zajednicama čitati pijut אחות קטנהAhot ketana (Sestrica), koji pjeva o Roš hašani kao kraju jedne i početku nove godine, te o puhanju u šofar. Amida se sastoji od sedam blagoslova, kao i na šabat. Prva dva i posljednja tri jednaki su onima za šabat i radni dan. U trećem blagoslovu govori se o izabranosti židovskog naroda medu svim narodima i značenju njegove zadaće u svijetu. Četvrti blagoslov govori o kraljevanju Vječnoga nad svijetom. Svake godine iznova proglašavamo Boga svojim kraljem. Nakon amida, ako Roš hašana pada na šabat, čitamo Vajehulu (Post 2,1-3) i Psalam 23. Ako padne na radni dan, preskačemo te dodatke za šabat i čitamo Psalme 150 i 24, uz otvoreni aron hakodeš, ormar sa svetim svitcima. Na kraju molimo Alenu lešabeah i pjesmu Jigdal Elohim haj. Zatim je običaj pozdravljati se blagdanskim pozdravom. Aškenazi govore: לשנה טובה תכתבו ותחתמו לאלתר לחיים טובים- Lešana tova tikatevu vetehatemu lealtar lehajim tovim - Budite odmah upisani i upečaćeni za dug život u novoj godini. Sefardi jedni drugima govore:תזכו לשנים רבות נעימות וטובות - Tizku lešanim rabot, neimot vetovot - Zaslužite mnoge ugodne i dobre
60
Tišre
Roš hašana
godine/, a odgovaraju: תזכה ותחיה ותאריך ימים- Tizke vetihje vetaarih jamim - Zasluži i poživi i produži dane!
Večera na Roš hašanu Nakon večernje molitve vraćamo se kući, a kućedomaćin nad vinom moli kiduš za Roš hašanu. Nakon kiduša, za obje noći postoje različiti običaji jedenja simboličnih jela, kao znak da nam dolazi dobra godina. Evo ih nekoliko: 1. Hala (krušna pletenica) i med ־Nakon pranja ruku molimo blagoslov hamoći nad halama. Običaj je umočiti halu u med. Neki umaču i u sol i u med. Time simboliziramo svoju nadu da će godina biti slatka kao med. Same hale načinjene su s grožđicama, kako bi bile slatke. 2. Jabuka i med - Uzmemo krišku jabuke i kažemo: JEHI RACON MILEFANEHA ADONAJ ELOHENU VELOHE AVOTENU ŠETEHADEŠ ALENU ŠANA TOVA UMETUKA - Neka bi bila tvoja volja, Vječni, Bože naš i Bože naših otaca, da nam nova godina bude dobra i slatka. Zatim blagoslovimo bore peri haec, umočimo jabuku u med i pojedemo. 3. Mogranj - Uzmemo nekoliko koštica iz mogranja i kažemo: JEHI RACON ADONAJ ELOHENU VELOHE AVOTENU ŠEJIRBU ZEHUJOTENU KERIMON - Neka bi bila tvoja volja, Vječni, Bože naš i Bože naših otaca, da naše zasluge budu brojne kao koštice mogranja. Prema tradiciji, mogranj ima 613 koštica, koliko je i Božjih zapovijedi. 4. Datulja ־Uzmemo jednu datulju i kažemo: JEHI RACON ADONAJ ELOHENU VELOHE AVOTENU ŠEJITMU MASTINENU UMEKATRIGENU - Neka bi bila tvoja volja, Vječni, Bože naš i Bože naših otaca, da nestanu oni koji nas mrze i progone. 5. Riblja ili janjeća glava ־Običaj je pojesti komad riblje ili janjeće glave. Prije toga kažemo: JEHI RACON ADONAJ ELOHENU VELOHE AVOTENU ŠENIHJE LEROŠ VELO LEZANAV - Neka bi bila tvoja volja, Vječni, Bože naš i Bože naših otaca, da budemo glava, a ne rep. Neki imaju običaj jesti ribu, jer ona je simbol blagoslova, uspjeha i umnožavanja. Općenito je običaj jesti slatko, a ne ljuto, slano ili kiselo. Postoji i običaj učenja Mišne ־Masehet Roš hašana. Taj se traktat sastoji od četiriju odlomaka, od kojih se po jedan čita uz svaki od obroka navečer i u podne, oba dana.
61
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Jutarnja molitva (šahrit) i čitanje Tore na Roš hašanu Molitva je kao ona na šabat. Amida je ista kao navečer. Nakon tihe amide i predmoliteljevog glasnog ponavljanja, čita se nekoliko pijuta (pjesama), pa se prelazi na čitanje Tore. Ako blagdan pada na šabat, poziva se sedmoricu, a ako pada na radni dan, petoricu, kao na hodočasne blagdane.
Čitanje iz Tore prvoga dana Čita se o Sarinoj trudnoći u dobi od devedeset godina i o rođenju Izaka18. Maftiru se čita o žrtvama koje su na Roš hašanu prinosili u Hramu19. Haftara govori o molitvi Hane, majke proroka Samuela, da dobije sina. Prema predaji, prestala je biti neplodna na Roš hašanu20.
Čitanje iz Tore drugoga dana Čita se pripovijest o vezivanju Izaka za žrtvenik21, što se također zbilo na Roš hašanu. Ovim čitanjem podsjećamo na zasluge naših praotaca, koji su svoje živote prinosili Bogu i u ime čijih zasluga Bog nama oprašta grijehe. Maftiru se iz drugog svitka čita o žrtvama za Roš hašanu, kao i dan ranije. Haftara govori o spasenju židovskog naroda22 u mesijansko doba.
šofar שופר ־ Jedna od središnjih micva (Božjih naredaba) za Roš hašanu je puhanje u šofar. Izvor zapovijedi je u Tori: U sedmome mjesecu, prvoga u mjesecu imat ćete sveti zbor, ne činite nikakav rad, bit će vam Dan trubljenja.23 U Talmudu24 je zaključeno da se trubi šofarom, jer o trubljenju na jovel piše: I pronesi šofar trubljenja u sedmom mjesecu, desetoga u mjesecu, na Dan pomirenja pronesite šofar kroz cijelu vam zemlju.25 Rambam je taj zaključak oblikovao kao halahu. On nabraja puhanje u šofar kao jednu 18
־Post 21 - Br 29,1 20 - ISam 1 21 • Post 22 22 - Jr 31 2 3- Br 29,1 24 - BT Roš hašana 33b 25 - Lev 25,9 19
62
Tišre
Roš hašana
od micva iz Tore.26 Prema tome što je Tora nazvala Roš hašanu danom trubljenja, vidimo da puhanje u šofar ima središnje značenje u očima Tore.
Razlog za puhanje u šofar na Roš hašanu Spomenuto je mnogo razloga za puhanje u šofar. Rabi Seadja Gaon ih donosi deset, između ostaloga: ־Na Roš hašanu, dan na koji je Bog stvorio svijet, proglašavamo Ga našim kraljem. Nekada se kraljeve proglašavalo trubljenjem šofarima. - Podsjećamo na sinajsku objavu o kojoj je napisano: I bi trećega dana ujutro, budu gromovi i munje i gust oblak na brdu i vrlo snažan zvuk šofara, te cio narod u logoru zatrepta... I zvuk šofara sve je više jačao; Mojsije je govorio, a Bog mu je odgovorio glasom27. - Podsjećamo Boga na zaslugu nastalu prigodom vezivanja Izaka na žrtvenik, na Abrahamovu kušnju kad mu je Bog naredio da žrtvuje sina jedinca, koji mu se rodio kad mu je bilo sto godina, a nije ni trenutka oklijevao, već je požurio ispuniti Božju naredbu. Na kraju je prinio ovna, kojeg mu je Bog pripremio, a ne Izaka. Stoga pušemo u šofar, ovnujski rog, kako bismo podsjetili Boga na zasluge naših praotaca. U Talmudu nalazimo o tome: Rekao je rabi Abahu: Zašto pušemo u ovnujski rog? Sveti, blagoslovljen neka je, rekao je: 'Pušite preda mnom u ovnujski rog, kako bih se sjetio vezivanja Izaka sina Abrahamovog, a ja ću vam to smatrati kao da ste sebe preda mnom svezali na žrtvenik'.28 - Podsjećanje na uskrsnuće mrtvih, jer je rečeno: Svi živući na planetu i stanovnici zemlje, kad se podigne zastava na brdima, vidjeti ćete, a kad zatrubi šofar, čut ćete.29 - Podsjećanje na sakupljanje židovske dijaspore u Izraelu: I bit će na taj dan, zatrubit će u veliki šofar i doći će izgubljeni u zemlji asirskoj i prognani u zemlji egipatskoj i poklonit će se Vječnome na svetome brdu, u Jeruzalemu.30 26. m t Hilhot šofar vesuka velulav 1,1 2
•יIzl 19, 16 i 19 28• BT Roš hašana 16a 29• Iz 18,3 30. Iz 27,13
63
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
־Rambam31 kaže da je smisao šofara "buđenje uspavanih iz sna", kako bi preispitali svoja djela i pokajali se i sjetili se Stvoritelja. Postoje i mnoga druga objašnjenja.32
Blagoslovi za šofar
ר ק ד ש נ ו * מ צ ו ת י ו וצונו ל ש מ ו ע#>< ג ר ו ן א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ק ו ל שופר BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LIŠMOA KOL ŠOFAR Blagoslovljen si Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da slušamo glas šofara. Nakon toga govori blagoslov "šehehejanu"
ב ר כ ת ״ )ץהחינו ״
Micva o šofaru Božja zapovijed je čuti šofar. Zato blagoslivljemo za slušanje, a ne za trubljenje, i zato ne mora svatko sam trubiti, već jedan koji to zna, a naziva ga se בעל תוקעbaal tokea, trubi za sve, a svi slušaju s namjerom ispunjavanja obveze slušanja šofara. Stoga odgovaraju amen na blagoslove koje moli baal tokea. Žene nisu obvezne čuti šofar, jer je to zapovijed vezana uz određeno vrijeme, a takvih su zapovijedi žene oslobođene, poput zapovijedi o suki.33
Broj zvukova šofara i redoslijed puhanja Tora propisuje devet zvukova, kako poučava Mišna34: tri zvuka jer se riječ תרועהterua (trubljenje) pojavljuje tri puta u vezi s Roš hašanom35, a svako trubljenje zahtijeva תקיעהtekia (kratak zvuk) na početku i na kraju. Time dobivamo: tekia terua tekia tekia terua tekia tekia terua tekia 31• MT Hilhot tešuva 3,4 32 - Vidi Kitov, E., The Book of our Heritage, Feldheim Publ., Jerusalem / N.Y. 1997, sv. 1 str. 17 33 - MT Hilhot šofar vesuka velulav 2,1 34 - BT Roš hašana 33b Lev 23,24; Lev 25,9; Br 29,1
64
Tišre
Roš hašana
Tijekom duge dijaspore nastale su nejasnoće u vezi sa zvukom terua, o kojemu govori Tora. Je li on poput plača narikača koje oplakuju pokojnika, koji se sastoji od deset kratkih zvukova, što nazivamo terua, ili je kao uzdah zabrinutoga čovjeka, što nazivamo שבריםševarim, ili možda oboje? Zbog toga postoje tri mogućnosti za "tekia-terua-tekia": tekiaterua-tekia, tekia-ševarim-tekia, tekia-ševarim-terua-tekia. Povezivanje svih tih zvukova tvori sto zvukova. Sefardi dodaju jedan na kraju molitve musaf, dakle pušu sto i jedan put. Jemenitske općine, koje slijede Rambamove odluke36, pušu samo devet puta. Prije puhanja u šofar običaj je pročitati Psalam 47. Prije musafa pušemo trideset "puhanja sjedeći" - ־ תקיעות דמיושבtekiot dimejušav, no to se odnosi samo na razliku od puhanja u molitvi amida (hebr.: stajanje), jer kod svakog puhanja u šofar mora se stajati. Tih trideset zvukova kombinacije su triju mogućnosti tumačenja riječi terua, kako je navedeno, kada se pomnože s tri (jer trebamo tri teruot): tekia-terua-tekia = 3 zvuka tekia-ševarim-tekia = 3 zvuka tekia-ševarim-terua-tekia = 4 zvuka Ukupno ih je deset, a tri puta toliko je trideset. Slijede dvije skupine po trideset "puhanja stojeći": תקיעות דמעומדtekiot dimeumad, što znači puhanje za vrijeme molitve amida, jedne za vrijeme tihog musafa, a druge za vrijeme glasnog ponavljanja predmolitelja, koji tri puta prekida čitanje na kraju svakog od tri srednja blagoslova i puše po deset puta. Aškenaski običaj je puhanje samo prije amida i u glasnom ponavljanju predmolitelja. Na kraju molitve, nakon kadiša, pušemo još deset zvukova, što ukupno daje sto tekiot, zvukova.
Šofar i šabat Ako prvi dan Roš hašane padne na šabat, rabini su odredili da ne pušemo u šofar, premda je micva šofara velika i važna. Rabini su to naučili iz Tore: Reci sinovima Izraelovim govoreći: u sedmom mjesecu, prvoga u mjesecu bit će vam šabaton (dan odmora), sjećanje na trubljenje (podsjećanje trubljenjem), sveti zbor.3 לRabini38 su to protumačili: ako je Roš hašana 36
• MT Hilhot šofar vesuka velulav 3,1 ?. Lev 23,24 38 - BT Roš hašana 29b; Vajikra raba 29 3
65
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
samo blagdan, bit će to Dan trubljenja39, tada pušemo u šofar, a ako padne na šabat, bit će to samo podsjećanje na trubljenje. To je odlučeno radi čuvanja šabata, jer se željelo spriječiti da netko tko želi naučiti puhati u šofar sagriješi noseći na šabat šofar do učitelja više od dužine četiri lakta na neogradenom prostoru (nošenje stvari na neogradenom prostoru na šabat je zabranjeno). Kako bi spriječili da netko oskvrne šabat, potisnuli su zapovijed o šofaru40. Iz toga vidimo koliko je važan šabat kao micva iz Tore.
Musaf za Roš hašanu Amida u musafu se sastoji od devet blagoslova. Prva tri i posljednja tri jednaka su u svim molitvama amida na radni dan i na šabat, a govore o slavi i hvali. Tri srednja su posebna za Roš hašanu, a govore o tri središnje teme blagdana. "Kraljevski blagoslovi" ־malhujot מלכויות ־govore o ustoličavanju Kralja kraljeva nad kraljevima svijeta i o žudnji za otkrivenim kraljevstvom Vječnoga na svijetu. Sadrže rečenice iz Biblije koje isprepliću te ideje: Jer Vječnoga je kraljevstvo i on vlada nad narodima.41 Uzdignite glave, vratove, ustanite, Vječni prolazi, pa neka ude slavljeni kralj. Tko je to slavljeni kralj? Vječni, snažan i moćan, Vječni, junak u ratu. Uznesite glave, vratove, i budite otvoreni, Vječni prolazi, pa neka ude slavljeni kralj. Tko je to slavljeni kralj? Vječni nad vojskama je slavljeni kralj, sela.42 "Podsjetnici" (zihronot )זכרונותmole da se Bog radi nas "sinova" prisjeti zasluga praotaca i saveza kojeg je sklopio s praocima i s nama. "Šofari" (,šofarot )שופרותpodsjećaju na sinajsku objavu popraćenu zvukom šofara. Molimo za sakupljanje dijaspore i dolazak Mesije, što će također popratiti puhanje u šofar, kao što ponavljamo svakoga dana u molitvi amida: Zapuši u veliki rog [šofar] za našu slobodu i podigni zastavu da bi sakupio izgnanike naše.
Pijut Unetane tokef ונתנה תוקף ־ U bogatome izboru pjesama za Roš hašanu ovaj je pijut osobit, a naziva se prema svojim prvim riječima. Čita se u aškenaskim zajednicama u glasnom ponavljanju musafa na Roš hašanu. Pijut je u doba križarskih pohoda, prije oko tisuću godina, napisao rabi Amnon iz Mainza (Magence). Ovo je pripovijest o njegovu nastanku. Rabi Amnon bio je židovski velikan 39
°4 1 42 4
66
Br 29,1 MT Hilhot šofar vesuka velulav 2,6 Ps 22,29 Ps 24,7-10
Tišre
Roš hašana
svoga naraštaja, bogat i blizak vlasti i biskupu u svome mjestu. Biskup je činio pritisak na njega da prijeđe na kršćansku vjeru. Nakon dugog pritiska, rabi Amnon zatraži tri dana da bi razmislio o tome. Nakon tri dana, doveli su ga, protiv njegove volje, pred biskupa. Rabi Amnon tada zatraži da mu odrežu jezik, jer se uopće usudio zatražiti vrijeme za razmišljanje i jer je i pomislio na promjenu vjere. Biskup je, odbijajući to, rekao da je jezik dobro rekao, ali noge, koje nisu htjele doći, njih će mu odrezati. Doista, odrezali su mu ruke i noge i tako ga poslali kući. Nekoliko dana kasnije bila je Roš hašana. Rabi Amnon zatraži da njegov ležaj odnesu u sinagogu i postave pokraj predmolitelja. Kad je predmolitelj u ponavljanju musafa stigao do keduše (javne objave Božje svetosti), zamolio ga je rabi Amnon neka sačeka dok i on ne izmoli svoju molitvu. Počeo je govoriti Unetane tokef\ a kada je izmolio posljednje riječi, predao je dušu Stvoritelju. Odonda se ovaj pijut proširio u većini židovskih zajednica i ušao u molitvenik za Roš hašanu.
Tašlih תשליך ־ Nakon minhe, a prije zalaska sunca, na prvi dan Roš hašane (ako je prvi dan na šabat, tada na drugi blagdanski dan), odlazi se na vodu tekućicu, more ili jezero. Tamo gdje nema takvih voda, ide se do bunara ili čak do vodoskoka. Čita se molitvu tašlih, čija bit je u rečenici: Tko je, Bože, poput Tebe, koji opraštaš grijeh i prelaziš preko prekršaja preostatka svoje baštine? Ne ljutiš se dovijeka, jer ti je dobrota draga. O, neka se predomisli, smiluje, poništi grijehe naše! Poslat ćeš (hebr.: tašlih) svu grešnost njihovu u dubine morske/43 Slijedi i nekoliko biblijskih rečenica i molitva koju je sastavio Hida*. Na kraju, tri puta istresamo svoje džepove, s namjerom u svojem srcu da time istresemo svoje grijehe i budemo čisti od svakog grijeha. To je simbolični čin, uz namjeru koju mislimo u sebi. Molitva je nastala u 14. stoljeću.
Deset dana pokore ili Strašni dani
עשרת ימי תשובהm בין כסא לעשורm ימים נוראים Tako zovemo deset dana od Roš hašane do Jom kipura. Bog nam je tada najbliži i sluša naše molitve. Tako su rabini u midrašu44 protumačili Izaijino 43. Mih 7, 18-19 - Midraš Tanhuma Haazinu 4
44
67
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
prorokovanje: Tražite Boga kada je nazočan, zovite ga kada je blizuA5 To su dani kada Bog pozorno sluša naše molitve. Ovo je posljednja prilika povratka Bogu prije presude na Jom kipur. U Talmudu se kaže: Rekao je rabi Jonatan: Tri se knjige otvaraju na Roš hašanu: jedna za potpuno loše, jedna za potpuno pravedne ijedna za one između njih. Potpuno pravedni su odmah upisani i zapečaćeni za život. Potpuno loši su odmah upisani i zapečaćeni za smrt, a onima između njih se presuda odgađa od Roš hašane do Jom kipura. Ako zavrijede (to jest učine tešuvu, pokaju se), upisuju se za život, a ako ne zavrijede (ne učine tešuvu), upisuju se za smrtA6
Razlike u molitvama tijekom deset dana pokore U molitvi amida od Roš hašane do Jom kipura ima pet posebnih dodataka za tih deset dana. 1. U prvom blagoslovu, "blagoslovu otaca": זכרנו לחיים מלך חפץ בחיים ( בספר חיים למענך אלוקים חייםu neila ־ כתבנו)וחתמנוSjeti nas se na život, Kralju koji voli život i upiši nas (u molitvi Neila na kraju Jom kipura kažemo upečati nas, jer tada završava suđenje) u knjigu života radi sebe, Boga živoga. Na ove dane otvorene su knjiga života i knjiga smrti. Molimo da budemo upisani u knjigu života, koja predstavlja život i dobro. 2. U drugom blagoslovu, "blagoslovu uskrsnuća mrtvih", dodajemo: מי כמוך אב הרחמים זוכר יצוריו ברחמים לחיים- Tko je kao Ti Otac milosti, koji se u milosti sjeća svojih stvorenja, za život. 3. U trećem blagoslovu, "blagoslovu svetosti", završavamo sa המלך הקדוש ־Sveti Kralj umjesto האל הקדוש- Sveti Bog. Na Roš hašanu, naime, krunimo Boga za svoga kralja. 4. U pretposljednjem blagoslovu, "blagoslovu zahvale", dodajemo ( לחיים טובים כל בני בריתךu molitvi neila ־ וכתוב )וחתום/ upiši (u molitvi neila: I upečati) za dobar život sve sinove saveza svojeg. 5. U posljednjem blagoslovu molitve amida, "blagoslovu za mir", dodajemo (u Neila: (ונחתם ובספר חיים ברכה ושלום ופרנסה טובה וגזרות טובות ישועות ונחמות נזכר ונכתב לפניך אנחנו וכל בית ישראל לחיים טובים ולשלום U knjizi života, blagoslova, mira, uspjeha, dobrih presuda, spasenja 45. iz 55,6 46. BT ROŠ hašana 16b
68
Tišre
Roš hašana
i utjeha, neka bismo bili spomenuti i upisani (na neila: upečaćeni) pred Tobom, mi i sav tvoj narod, dom Izraelov, za dobar život i za mir. 6. Radnim danima između Roš. hašane i Jom kipura u "blagoslovu suda" kažemo המלך המשפטKralj, Sud umjesto מלך אוהב צדקה ומשפטKralj koji voli pravednost i sud, jer su to dani suda.
Gedaljin post - Com Gedalja - צום גדליה Gedaljin post je trećega tišrea, odmah nakon Roš hašane. Počinje ujutro izlaskom sunca, a završava izlaskom zvijezda. U knjizi proroka Zaharije spomenut je kao "post sedmoga"47, to jest post u sedmome mjesecu, tišreu. Naziva se prema Gedalji sinu Ahikamovu, iz utjecajne porodice plemena Juda. Premda nije bio iz kraljevske porodice, babilonski kralj Nabukodonosor ga je nakon rušenja prvog Hrama (586.-582. pr.n.e.) imenovao upraviteljem Judeje i Židova koji su ostali u Izraelu nakon rušenja Hrama i protjerivanja u Babilon. Gedalju je na dan trećega tišrea ubio Jišmael sin Netanjin, koji je potjecao iz kraljevske porodice. Učinio je to iz političkih razloga, kako stranci ne bi vladali Izraelom putem svoga namjesnika. Nakon toga ubojstva, iz straha pred babilonskim kraljem, pobjegli su Židovi u Egipat. Među njima je bio i prorok Jeremija. Dan na koji je Židov ubio Židova zbog političkog neslaganja određen je zauvijek kao nacionalni dan posta. Vidimo kako je to ubojstvo bilo strašno u očima tadašnih rabina, koji su zbog toga ovaj dan pretvorili u post za sve naraštaje. Nakon više od dvije tisuće godina, 12. hešvana 5755. (5. studenoga 1995.) ubijen je, nažalost, predsjednik izraelske vlade Jichak Rabin z.l. Ubio ga je židovski mladić koji se nije slagao s njegovim političkim stajalištem. Pouka je, čini se, bila uzaludna.
šabat šuva שבת שובה ־ Sabat između Roš hašane i Jom kipura zove se šabat šuva, prema početku haftare koju tada čitamo. Ona počinje riječima: Vrati se (hebr.: šuva), Izraele, prema Vječnome, Bogu svome, jer posmuo si u grijehu svojem."48 47
- Zah 8,19 » ־Hoš 14,2
4
69
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Tako se zove i zbog razdoblja pokajanja (hebr.: tešuva). Ovo je prvi šabat nove godine i vrhunac Deset dana pokore. Običaj je u zajednicama da rabin drži predavanje na temu pokajanja, njegove važnosti i njegovih temelja.
Novogodišnje puhanje u šofar, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
70
Tišre
J o m Kipur
J o m kipur - יום כפור Dan pomirbe (opraštanja) Izvor No deseti dan sedmoga mjeseca je dan iskupljenja, imat ćete sveti zbor, mučite svoje duše i prinesite paljenicu Vječnome. I nikakav rad ne obavljajte toga dana, jer to je dan iskupljenja, da iskupi se za vas pred Vječnim Bogom vašim. Ona duša koja se toga dana neće trapiti, bit će otkinuta iz svoga naroda. I svaku dušu koja će obavljati bilo kakav rad toga dana, uklonit ću iz njena naroda. Nikakav rad ne obavljajte, vječni je to zakon za sve vaše naraštaje, u svim vašim naseljima. Dan odmora vam je i mučite svoje duše devetoga u mjesecu navečer, od večeri do večeri slavite dan odmora.49
Naziv blagdana Naziv Jom kipur dolazi otuda što na ovaj dan svake godine Bog oprašta grijehe. Bog nije kao čovjek, koji ne oprašta brzo i bez kazne, već obratno: Jer u taj dan će vam oprostiti (jekaper) da bi vas očistio, od svih vaših grijeha pred Vječnim ćete se očistiti.50 Blagdan je poznat i pod nazivom Jom hakipurim יום הכפורים.
Običaji na erev Jom kipur (dan uoči Jom kipura) Kad stigne deveti tišrea, erev Jom kipur, pripreme su na vrhuncu. 1. Oslobađanje od zavjeta Ujutro na erev Jom kipur oni koji nisu otpustili zavjete na erev Roš hašana izjavljuju oslobađanje od zavjeta (odnosi se samo na obveze s 49. Lev 23,27-32 50. Lev 16,30
71
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
područja odnosa čovjeka prema Bogu). U sinagogi, nakon jutarnje molitve, pred tri vjernika u ulozi sudaca, molimo suce da nas oslobode naših zavjeta, svega što smo obećali, ali nismo učinili ili znamo da nećemo učiniti. 2. Kaparot ("iskupljenja") - כפרות Neki običavaju na erev Jom kipur učiniti kaparot: za svakog muškarca kolje se pijetla, a za svaku ženu kokoš. Namjera je da naši grijesi budu time oprošteni. Zaklanu perad darujemo siromašnima ili im dajemo odgovarajuću vrijednost u novcu. Neki čine kaparot samo davanjem novca. Prije nego zakolje pticu, šohet podiže pijetla odnosno kokoš nad glavu ukućana, govoreći: "Ovo ti je zamjena, ovo ti je izmjena, ovo ti je iskupljenje, ovaj pijetao (ova kokoš) otići će u smrt, a ti ćeš otići u dug, dobar život i mir." Ideja kapare dolazi iz židovske tradicije, prema kojoj dobro djelo spašava od smrti. Davanje peradi ili novca za čedaka (milodar) iskupljuje od grijeha. 3. Davanje cedaka (milodara) Cijele godine treba davati cedaka, no pogotovo pred Jom kipur. Cedaka je jedna od micva koje mogu promijeniti već donesenu lošu presudu, jer je rečeno: Pravednost (cedaka) će spasiti od smrti.51 4. Uranjanje u mikve Stari je židovski običaj bio prije Jom kipura uroniti u mikve, obrednu kupelj52. Neki od gaona mislili su da je to uranjanje micva, da se to mora uraditi. Ipak, nije običaj pri tome blagosloviti. I u proročkim knjigama nalazimo izvor za ovaj običaj: Operite se, očistite se, uklonite zlo svojih djela, pred mojim očima prestanite sa zlom.53 Neki uranjaju tri puta (prema Arijevom običaju), a neki čak 39 puta.
Sveti dan Zalaskom Sunca počinje ovaj najsvetiji dan židovske godine. Jom kipur je dan na koji je Mojsije nakon četrdeset dana boravka na Sinaju sišao s drugim Pločama Saveza i objavio židovskom narodu da mu je Bog oprostio: I reče Vječni: oprostio sam po tvojoj riječi.54 Naš praotac Abraham 51• Izreke 11,4; vidi i BT Bava batra 10a 52 - Vidi u poglavlju Čistoća obitelji, str. 278. 53• Iz 1,16 54. Br 14,20
72
Tišre
J o m Kipur
obrezao se na Jom kipur i to je jedan od razloga za Božju milost prema nama na taj dan. Zanimljiva je služba Velikog svećenika u Hramu na Jom kipur55. Ona predstavlja važan dio jomkipurske molitve.
Seuda mafseket ־obrok prije posta סעודה מ פ ס ק ת ־ U Tori nam je naloženo da postimo već od večeri prije Jom kipura: ...i mučite svoje duše devetoga dana mjeseca navečer...56 Talmudski rabini su protumačili: Svatko tko jede i pije devetoga (predvečerje Jom kipura) kao da posti i devetoga i desetoga (na dan prije Jom kipura i na sam Jom kipur)57. Jeruzalemski rabin Šalom Masas objasnio je da su nekada obilato jeli devetog tišrea, jer bi si time otežali post. To je značenje rečenice "kao da posti i devetoga i desetoga". Na seuda mafseket jedemo kako bismo ojačali i mogli što više moliti na Jom kipur. Jedemo lako probavljiva jela, izbjegavajući ljuta i slana jela, koja bi nam otežala post i pojačala žed. Objed završavamo oko pola sata prije zalaska sunca.
Paljenje svijeća za Jom kipur Uz paljenje svijeća za Jom kipur blagoslivljemo: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ש ר ק ד ש נ ו במצותיו וצונו > ה ד ל י ק . ״ ש ל ש ב ת ו ״ ( ש ל יום ה פ פ ו ר י ם: נ ר ) ב ש ב ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (na šabat se dodaje: ŠABAT VEŠEL) JOM HAKIPURIM - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo svijeću za (na šabat se dodaje: šabat 1) Dan pomirbe. Nakon toga se govori blagoslov "šehehejanu" , ״ ש ה ח י נ ו י Osim svijeća za Jom kipur pali se još jedna, koja gori oko 26 sati, dakle za vrijeme cijelog Jom kipura.
Zabrane uz Jom kipur Mišna navodi zabranu tjelesnih užitaka na Jom kipur5^. Zabranjeno je: 1. jesti i piti 55
- Lev 16 56. Lev 23,32 57 - BT Berahot 8b 5 8• M Joma 8,1
73
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
2. kupati se 3. obuvati kožnatu obuću (koja je najugodnija), stoga obuvamo platnenu ili gumenu obuću 4. mazati se uljem (nekad su mazali tijelo uljem, danas je zabranjeno mazanje tijela kremama) 5. imati spolni odnos Broj pet je bitno povezan s ovim danom: - pet je zabrana tjelesnih užitaka ־u Tori, u odsječku koji govori o Jom kipuru, pet puta se pojavljuje riječ "duša". Duša ima pet dijelova: nefeš, ruah, nešama, haja, jehida. ־molimo pet molitava: Arvit, Šahrit, Musaf, Minha, Neila ־veliki svećenik je u hramskome bogoslužju za Jom kipur uranjao u mikvu pet puta 59
Odjeća Običaj je navečer za odlazak u sinagogu odjenuti bijelu odjeću, kao i na sam Jom kipur. Ona simbolizira čistoću, kao što kaže prorok: Ako vaši grijesi budu grimizni, pobijeljet će kao snijeg, ako se zacrvene kao purpumi puž, zabijeljet će se kao vuna.60 Aškenazi običavaju nositi bijeli kaput zvan na jidišu kiti, koji je i odjeća za preminule, kako bi se podsjetili na dan smrti i na životni krug, što im pomaže pri pokajanju. I Veliki svećenik je nosio bijelu odjeću na jomkipurskoj službi u Hramu, pri ulasku u Svetište nad svetištima. To je bio jedini put u godini kada bi ulazio u tu prostoriju u kojoj je bio Kovčeg Saveza s Pločama Saveza, koje je Mojsije donio sa Sinaja. Običaj nošenja bijele odjeće na ovaj dan još od talmudskoga doba drže i žene. Običaj je ogrtati se talitom, molitvenim plaštom, za svih molitava, pa i za večernje, iako se inače noću ne ogrćemo njime, jer je doba za ogrtanje talitom danju61. To izražava važnost svetog dana, osim toga, i talit je bijele boje, koja simbolizira čistoću, čime izražava značaj Jom kipura.
59• Lev 16
60.12 1,18 61• Vidi u poglavlju Talit ־molitveni ogrtač, str. 381.
74
Tišre
Jom Kipur
Koi nidre כל נדרי ־ Svuda gdje žive Židovi običaj je prije početka prve molitve, Kol nidre, u sinagogi se međusobno zamoliti za oprost. Jom kipur iskupljuje samo grijehe čovjeka prema Bogu, a od osobe koju je povrijedio svatko sam mora zamoliti oprost. Doba za ovu molitvu je prije zalaska sunca, jer se zavjeti ne otpuštaju na šabat i blagdan, koji počinju zalaskom sunca. Otvara se aron hakodeš i u Sefarda iznose sve knjige Tore, a u Aškenaza je običaj iznijeti samo dvije. Dvojica nositelja Tora stoje lijevo i desno od predmolitelja (hazana), od početka do kraja molitve. Zajedno s njim, oni predstavljaju broj tri, najmanji broj sudaca u židovskom sudu. I molitvu se čita tri puta. Molitvom Kol nidre se izjavljuje sudu da ako je netko iz zajednice rekao ili će reći, ponio se ili će se u nekom slučaju ponijeti, mišlju ili riječju neodgovarajuće židovskom pogledu na svijet, neka svijet zna da su njegove riječi i djela beznačajni, samo posljedica utjecaja vanjskih okolnosti, te da je jasno da će u srcu i u punoj spoznaji nastaviti vjerovati u Boga i njegovu Toru. Riječi ove molitve potječu iz doba nasilnog pokrštavanja u Španjolskoj. Mnogo Židova je u doba Inkvizicije prividno promijenilo vjeru, kako bi spasili živote. Na Jom kipur išli bi u skrovite sinagoge, smještene po podrumima. Tamo bi molili i obznanili svima da njihov postupak nije bio istinit i da su oni ostali Židovima, vjernima svojem Bogu, njegovoj Tori i svojem narodu. Melodija molitve odgovara tome raspoloženju, tužna je i u Sefarda i u Aškenaza. Po završetku molitve vraćamo Tore u aron hakodeš i zatvaramo ga. Predmolitelj čita blagoslov šehehejanu, zahvalu što nas je Bog očuvao do toga dana.
Arvit, večernja molitva ערבית ־ Arvit za Jom kipur sliči svojim ustrojstvom drugim večernjim molitvama, uz tri promjene: središnji blagoslov od sedam blagoslova u molitvi amida jedinstven je za Jom kipur, na kraju molitve čita se viduj, ispovijest grijeha, a nakon molitve amida selihot, molitve za oprost. U molitvama Jom kipura, rečenica BARUH ŠEM KEVOD MALHUTO LEOLAM VAED, ־Blagoslovljeno je slavno ime Njegova kraljevstva na vijeke vijekova, izgovara se naglas nakon prve rečenice Šema Jisrael62, za razliku od 62. KŠA 132,3
75
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
svih drugih dana, kada se šapće. Ta je rečenica molitva anđela koji služe Bogu. Cijele godine čitamo je potiho, jer smo daleko ispod njihove razine. Na Jom kipur udaljavamo se od materijalnoga svijeta: ne jedemo, ne pijemo, ne pružamo užitke svojem tijelu, cijeli dan samo molimo. Na takav posve duhovni dan približavamo se razini anđela, te imamo pravo, kao i oni, reći ovu rečenicu naglas. Nakon tihe molitve amida govorimo ודריviduj - ispovijed, priznanje, što je jedna od osnova pokajanja (tešuva). U Tori piše: Neka priznaju svoje grijehe...63 Grijehe treba i izrijekom navesti, kao što Mojsije u Tori opisuje Bogu grijeh izrade teleta, iako Bog zna o kojem je grijehu riječ: ...Evo sagriješi ovaj narod velikim grijehom i učine si božanstvo od zlataM Viduj zahtijeva iskrenu namjeru popravljanja. Napustiti grijeh bez iskrene namjere ne pomaže pri viduju. Na Jom kipur deset puta govorimo viduj, za ׳deset grijeha protiv Deset zapovijedi. Postoje razlike u tekstu između aškenaskih i sefardskih zajednica. Iako se u viduju spominju i grijesi koje nismo počinili, treba ih izreći radi cijeloga židovskog naroda, jer možda ih je netko počinio. Za to postoji poznato pravilo: ־ כל ישראל ערבים אלין באליןSvi su Židovi odgovorni jedni za druge65 Postoji zajednička odgovornost prema svakome pojedincu iz židovskoga naroda. Viduj se govori stojeći. Običaj je da se za čitanja viduja udaramo šakom po prsima za svaki grijeh u tekstu viduja: udaramo u predjelu srca, izvora grešnih misli i namjera.
Šahrit, jutarnja molitva שחרית ־ Kao svakoga dana prije molitve, peremo ruke i blagoslivljemo: Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da operemo ruke. Kako je, međutim, pranje zabranjeno na Jom kipur, peremo samo prste, kojima zatim obrišemo oči. Molitva je posve slična onoj na šabat. Amida je jednaka kao navečer.
Čitanje Tore Iznosimo dvije knjige Tore. Iz prve čitamo iz paraše אחרי מותAhare mot66, koja opisuje službu Velikog svećenika u Hramu na Jom kipur. Šestoricu se poziva pred Toru. Iz druge se čita maftiru o žrtvama koje su se 63
Br 5,7 - Izl 32,31 65 • Šir haširim raba 7 66 Lev 16 64
76
Tišre
Jom Kipur
prinosile u Hramu na Jom kipur.67 Haftara je prorokov poziv68 židovskom narodu da čini dobra djela, a ne da samo posti, jer je to tek vanjski izraz: Zar je to post koji sam izabrao, dan na koji čovjek muči svoju dušu, pogne glavu kao papirusova trstika i prostire si vreću i pepeo? Zar ćeš to nazvati postom i danom po volji Vječnoga? Zar nije ovo post koji sam izabrao: da raskine lance zločinstva, da oslobodi od jarma i pošalje potlačene na slobodu, da polomite svaki jaram? Zar nije za to da udijeliš kruh gladnome i utučene siromahe dovedeš kući, a kada vidiš gologa, da ga pokriješ i da se ne sakriješ pred vlastitim mesom?69
Mazkir (zadušnice) ־hazkarat nešamot הזכרת נשמות ־ Rabini su odredili da prije nego nakon čitanja vratimo knjige Tore u aron hakodeš, na blagdanskim molitvama spomenemo imena preminulih, te da damo milodare za njihove duše. Cedaka i spominjanje imena uspinju duše sve više i više. Ovo spominjanje imena pokojnika u mazkiru neovisno je o onome na jarcajt, obljetnicu smrti. Dani na koje govorimo mazkir su: Jom kipur, Šemini aceret, posljednji dan Pesaha i Šavuot (u dijaspori drugoga dana toga blagdana). Sefardi imaju običaj da svakog šabata mole haškava (sefardski naziv za mazkir). Aškenski je običaj da svi koji imaju živa oba roditelja izađu iz sinagoge za vrijeme trajanja mazkira. Mazkir za Jom kipur je najvažniji tijekom godine, zbog osobitog značenja Jom kipura kao dana molitve, milosti, traženja i davanja oprosta. Čovjek može stjecati zasluge, ispunjavati Božje zapovijedi i činiti dobra djela samo dok je na ovome svijetu. Nakon smrti, osoba dolazi s "vrećom" svojih zasluga u svijet duša. Mjesto njegove duše određuje se prema onome kako je činio na ovome svijetu.Tada se nalazi u svijetu ugode (kao nagrade za učinjena djela), a ne u svijetu stvaranja. Nakon smrti pokojnik više ničim ne može poboljšati svoj položaj, ali ako njegovi sinovi i kćeri idu putem koji je Bog odredio, ispunjavaju Božje zapovijedi, spominju imena roditelja, daju cedaka i mole za njihove duše, sve se to pripisuje zaslugama roditelja. Danas osim mazkira za pojedine osobe molimo i dva opća: jedan u sjećanje na stradale u Šoa (Holokaustu), a jedan za vojnike i građane Države 6
•יBr 29,7-11 8• Iz 57-58 69 - Iz 58, 5-7 6
77
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Izrael pale za neovisnost i njeno čuvanje. Svakom mazkiru dodajemo i molitvu אל מלא רחמיםEl male rahamim, Bože pun milosti, za njihove duše.
Musaf ־služba Velikog svećenika na Jom kipur מוסף ־ Glasno predmoliteljevo ponavljanje musafa sadrži opis hramske službe Velikog svećenika na Jom kipur. Cijela služba je opisana u Tori, u Levitskom zakoniku70 i u prvih sedam odlomaka mišnajskog traktata Joma, koji se sav bavi Jom kipurom. Njegova služba započinjala je u svitanje, a trajala je do večeri. Oči cijelog židovskog naroda bile su na ovaj sveti i strašni dan uperene u njega, jer je oprost za cijeli židovski narod ovisio o Velikome svećeniku: ... i učinit će obred pomirbe za sebe i za svoju kuću i za svu zajednicu Izraelovu...71 Za razliku od današnjega doba, u doba postojanja Hrama narod je svojim očima vidio jesu li mu grijesi oprošteni. Talmud pripovijeda: Vezali bi crvenu vrpcu na vrata prostorije, izvana. Ako bi pobijelila, veselili su se, a ako ne bi pobijelila, ražalostili bi se.2 יSvećenik bi za rogove jedne od žrtvenih životinja svezao crvenu vrpcu, a još jednu takvu na ulazu u Hram. Na kraju dana, sa svršetkom službe, ako bi vrpce pobijeljele, narod je znao da su mu grijesi oprošteni, kao što kaže prorok: ... Ako budu vaši grijesi i kao grimiz, kao snijeg će pobijeljeti..73 Cijeli tijek službe promatrao bi sav narod. Mišna74 opisuje kako bi rano ujutro, prije nego bi pijetao zakukurijekao, Židovi ispunili hramsko dvorište, promatrajući službu Velikog svećenika. Više od dvanaest sati nepomično bi tamo stajali. Veliki bi svećenik toga dana prinio petnaest žrtava, tri puta bi prinosio mirise, pet puta uranjao u mikve, svaki put mijenjajući odjeću. U nekim dijelovima službe nosio je osmodijelnu "zlatnu odjeću", a u nekima četverodijelnu "bijelu odjeću". Tri puta u toku dana izrekao bi viduj, ispovijed. Deset puta izgovorio bi puno Božje ime, a svaki put bi narod pao ničice i poklonio se, govoreći: Blagoslovljeno je slavno ime Njegovog kraljevstva, na vijeke vijekova. Četiri puta ulazio bi Veliki svećenik u Svetište nad svetištima i iz Tore75 čitao odsječak o službi 7
0 Lev 16 71 •־Lev 16,17 72 - BT Joma 67a 73 Iz 1,18 74 - M Joma 1,8 75 •M Joma 7,1
78
Tišre
Jom Kipur
Velikog svećenika na Jom kipur76, isti koji i danas čitamo na ovaj dan. Odsječak koji se danas čita, maftiru, recitirao je napamet. Služba Velikog svećenika ispunjavala je napetošću sav židovski narod i samoga svećenika, jer da je učinio samo jednu pogrešku ili nije bio dovoljno usredotočen na službu, mogao je odmah umrijeti. Stoga su na njegovoj odjeći bila pričvršćena zlatna zvonca, kako bi narod, čujući njihov zvuk, znao da je svećenik živ dok se nalazi u Svetištu nad svetištima. Ako ne bi čuli zvuk zvončića, znali bi da je mrtav, a tada bi ga morali izvana otuda izvući, jer on je jedini smio onamo ući. U ponavljanju musafa čitaju Aškenazi ponovno pijut Unetane tokef יי.
Minha, popodnevna molitva מנחה ־ Za razliku od svih drugih blagdana, na minhi Jom kipura čitamo Toru kao i na šabat. Čitanje je kao ujutro iz odsječka Ahare mot, u nastavku na jutarnje78. U ovom se čitanju radi o zabranjenim spolnim odnosima, prijestupu kojega se treba dobro čuvati. Trećem uzvaniku pred Toru, zvanome maftir Jona, uvaženome članu zajednice, a često je to i njezin rabin, čita se i haftaru, cijelu Knjigu o Joni. Knjiga govori o pokajanju građana Ninive, koje je spasilo grad od dosuđene propasti, te o tome koliko nam je Bog blizak i želi da mu se vratimo, da je čak iz utrobe ribe čuo Joninu molitvu. U Knjizi o Joni vidimo snagu pokajanja i Božju ljubav prema njegovim stvorenjima.
Neiia - נעילה Na sve blagdane i na šabat molimo četiri molitve: arvit, šahrit, musaf i minhu, a na Jom kipur pred kraj dodajemo i molitvu neila, čime ih je ukupno pet. Neila, završna služba toga svetog dana, naziva se prema trenutku zaključavnja (na'al) hramskih ulaznih vrata. Na kraju svetoga dana zaključavaju se i "vratnice Neba" i pečati se presuda za svakog pojedinca. Rabini su odredili ovu molitvu kako bi pobudili milost u samom trenutku zatvaranja nebeskih vrata. U ovoj molitvi uzvikujemo po tri puta, svom svojom snagom i uz snažnu usredotočenost79: ŠEMA JISRAEL ADONAJ ELOHENU ADONAJ EHAD ־Počuj Izraele, Vječni je Bog 6 •יLev 16 •ייVidi Fijut Unetane tokef, str. 66. 78 - Lev 18 79 •׳KŠA 133,26
79
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
naš, 'Vječni je jedan, te BARUH ŠEM KEVOD MALHUTO LEOLAM VAED ־Blagoslovljeno je slavno ime Njegovog kraljevstva, na i/i/e&e vjekova, a sedam puta ponavljamo ADONAJ HU HAELOHIM - V/ećni ;e Bog. Povijesni je to uzvik Židova na brdu Karmelu80, kad se vatra spustila s neba, a Bog prihvatio žrtvu proroka Ilije (hebr.: Elijahu hanavi) umjesto žrtve Baalovih proroka. Na kraju pušemo u šofar. Spominje se nekoliko razloga za trubljenje u molitvi neila: ־Sjećanje na jubilejsku godinu (jovel), koja je počinjala zvukom šofara pri svršetku Jom kipura, kada su se zemljišta vraćala prvotnim vlasnicima, a robovi su oslobađani. Pronesite rog za trubljenje u sedmome mjesecu, desetoga dana, na Dan pomirbe pronesite rog svom svojom zemljom. I posvetite pedesetu godinu i proglasite oslobođenje u zemlji za sve njezine stanovnike, jovel će vam biti i svatko će se vratiti na svoje nasljedstvo i u svoju obitelj.81 ־Trubljenjem se objavljuje da je post završio i da se smije jesti.
Kraj Jom kipura - מוצאי יום הכפורים Nakon neile molimo arvit kao na kraju šabata. Zatim činimo havdalu nad vinom i nad svijećom koja gori od prije Jom kipura. Nad mirisima blagoslivljemo samo ako je Jom kipur bio na šabat. Zatim jedemo obilatu večeru, jedemo, pijemo i veselimo se82, jer, kako kaže midraš83, na kraju Jom kipura čuje se jeka s neba: Hajde jedi svoj kruh u veselju i pij s radošću u srcu svoje vino, jer je Bog već zadovoljan tvojim činom.84 Neki već ove noći počinju graditi suku za blagdan Sukot, kako bi počeli ispunjavati tu micvu85, jer je rečeno: Ići će iz pobjede u pobjedu86.
Tko je dužan postiti na Jom kipur, a tko nije? Bolesniku koji je u životnoj opasnosti zabranjeno je postiti (ako posti, pogoršalo bi mu se stanje). To je zabrana iz Tore: I ispunjavajte moje so IKr 18,39 81• Lev 25,9-10 82 KŠA 133,29 83. Kohelet raba 9 84 Prop 9,7 85 - KŠA 133,30 86 - Ps 84,8
80
Tišre
J o m Kipur
zakone i odredbe koje će čovjek ispunjavati i živjeti prema njima. Ja sam Vječni.87 Rabini su protumačili: I živjeti prema njima, a ne umrijeti zbog njih, zbog micva.8s Također je rečeno: I jako čuvajte svoje duše.89 Dužni smo paziti na svoje zdravlje i onaj tko to ne čini, šteti mu i dovodi sebe u opasnost, a time griješi90. O takvome je napisano: Ali vašu krv od vaših ću duša tražiti.91 Zato bolesnik mora jesti, a to mu se računa kao da je ispunio Božju zapovijed, zbog važnosti micve brige o životu. Ovo vrijedi i za trudnicu. Jasno je da je djeci zabranjeno postiti, a roditelji se za to moraju pobrinuti. Neki običavaju da djeca poste samo navečer, ili da jedu sat kasnije od uobičajenoga, kako bi osjetila nešto od značenja toga dana. Muškarci od uzrasta trinaest godina i jedan dan, a žene od uzrasta dvanaest godina i jedan dan, dužni su ispunjavati Božje zapovijedi, te u toj dobi počinju postiti.
Jomkipurska molitva, drvorez Njemačka, 16. st. 8
•לLev 18,5 88. BT Joma 85b, Sanhedrin 94a; MT Hilhot šabat 2,3 89• Pnz 4,15 9 O. BT Bava kama 91b; KŠA 92,1 9 1 Post 9,5
81
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Sukot חג הסוכות ״ Blagdan koliba (sjenica) Kad prođu Strašni dani, dani suda, navečer četvrtoga dana nakon Jom kipura stižemo do veselih blagdanskih dana. Sukot počinje petnaestog tišrea. U Izraelu blagdan traje sedam dana, a u dijaspori osam.
Izvor Izvor za Sukot nalazimo u Tori: ... Petnaestog dana ovog sedmog mjeseca Blagdan je koliba, Vječnome sedam dana. Prvog dana je sveti proglas, ne obavljajte nikakav rad. Sedam dana prinosite paljenicu Vječnome, sabor je, ne obavljajte nikakav rad.92 Blagdan koliba učini si sedam dana, kad sakupiš s gumna i iz badnja. I veseli se na svoj blagdan, ti i tvoj sin i tvoja kći i tvoj sluga i tvoja sluškinja i levit i pridošlica i siroče i udovica koji su u tvojim vratima. Sedam dana slavi blagdan Vječnoga svog Boga, na mjestu koje će izabrati Vječni, jer će te Vječni blagosloviti u svom tvom urodu i svim djelima ruku, samo budi veseo.93
Nazivi blagdana 1. Hag hasukot, Blagdan koliba ־naziva se prema kolibama koje moramo graditi prisjećajući se onih u kojima su živjeli Židovi pri izlasku iz Egipta, kao što piše: U kolibama sjedite sedam dana, svi Židovi sjedit će u kolibama. Kako bi znali vaši naraštaji da sam u kolibe smjestio sinove Izraelove kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, Ja, Vječni Bog vaš.94 92
• Lev 23,33-35 - Pnz 16,13-15 94 - Lev 23,42-43
93
82
Tišre
Sukot
2. Blagdan berbe ־ חג האסיףjer pada u sezonu sakupljanja uroda s polja, kao što piše: Ali petnaestoga dana sedmoga mjeseca, kad sakupite urod zemlje, slavite blagdan Vječnoga sedam dana; prvoga dana je odmor i sedmoga dana je odmori 3. Blagdan veselja חג השמחה- jer Sukot je osobito veseo blagdan. Tora je tri puta izričito zapovjedila da se veselimo na ovaj blagdan: ... i veselite se pred Vječnim Bogom svojim...961 veseli se na svoj blagdan...9 י... i budi samo veseo98. Zato u blagdanskoj molitvi ovaj blagdan nazivamo ־ זמן שמחתנוdobom našeg veselja. Radost izražavamo jedenjem mesa, pijenjem vina, učenjem Tore i ispunjavanjem Božje zapovijedi za vrijeme blagdana. Sukot je jedan od triju hodočasnih blagdana (Pesah, Šavuot i Sukot), koji se zajedno nazivaju שלוש רגליםšaloš regalim, jer je Tora zapovjedila: Tri puta (hebr.: šaloš regalim) u godini slavi moj blagdan..."Riječ regel (noga) ovdje znači put, tako je Tora zapovjedila svakom Židovu da na ta tri blagdana hodočasti u Jeruzalem: Tri puta (hebr. שלוש פעמים šaloš peamim) u godini neka se svako tvoje muško pokaže pred licem Vječnoga na mjestu koje će izabrati: na Blagdan neukvasamih kruhova, na Blagdan tjedana i na Blagdan koliba, i neka se ne pokaže preda mnom praznih ruku.100
Suka (koliba, sjenica)סוכה ־ Osnovna micva Sukota je sjedenje u suki (kolibi, sjenici), pa je zbog njezina značaja i blagdan prema njoj nazvan. Zašto sjedimo u suki? Tora nam razlaže: ... u kolibe sam smjestio sinove Izraelove kad sam ih izveo iz zemlje egipatske 101 U Talmudu102 rabini raspravljaju o tome o kakvim se sukama radi: Rabi Akiva kaže da su naši preci u pustinji imali suke koje su privremene građevine, kakve grade putnici pustinjom. Rabi Eliezer smatra da su suke "oblaci slave", jer je Bog za cijelog boravka u 95.
Lev 23,39 Lev 23,40 97. Pnz 16,14 98. Pnz 16,15 99. Izl 23,14 100. Pnz 16,16 101. Lev 23,43 102. BT Suka 11b 96.
83
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
pustinji s četiriju strana i povrh okružio židovski narod oblacima. Ti oblaci branili su ih tijekom četrdeset godina od neprijatelja i pustinjskih uvjeta. Na Sukot prisjećamo se povjerenja naših predaka koje su iskazali Bogu dok ih je tijekom četrdeset godina vodio pustinjom, kako bi ih doveo do "zemlje kojom teče med i mlijeko", Svete zemlje.
Doba proslave Sukota Židovi su u kolibama počeli živjeti odmah nakon izlaska iz Egipta, dakle u mjesecu nišanu. Zašto onda slavimo Sukot u tišreu, sedam mjeseci kasnije? Naši učenjaci u midrašu103 razjašnjavaju da je nišan proljetni mjesec vrlo ugodnog vremena. Oni koji bi se tada nastanili u kolibama, ne bi shvatili težinu dogadaja, koji naglašava povjerenje u Boga. Zato je blagdan odreden za tišre, kada počinje zimski dio godine i ponekad pada kiša. Izlazeći u suke ističemo svoje povjerenje u Boga čak i za neugodna vremena. Ako pada kiša ne moramo jesti u suki, nego smijemo jesti u kući, ali u svakom slučaju izlazimo iz sigurnosti kuće pune raznih dobara u privremeni dom. To govori o biti našeg postojanja na ovome svijetu, koji je također privremen, za razliku od budućega svijeta, koji je vječan, i koji je krajnji cilj. Jedino što ćemo tamo ponijeti sa sobom onamo jesu ispunjene Božje zapovijedi i dobra djela, koji predstavljaju duhovnost u ovom materijalnom svijetu. Filon Aleksandrijski104 piše da suka treba dati društvenu pouku. Čovjek se u dobrim danima treba sjetiti loših dana, a u doba mira opasnosti rata. Boravak u suki poučava Umijeću zadovoljavanja manjim i skromnosti.
Drugi blagdanski dan u dijaspori יום טוב שני של גלויות ־ Sve blagdane spomenute u Tori u dijaspori slavimo jedan dan duže, osim Roš hašane, koju i u Izraelu i u d i j a s p o r i 1 0 5 slavimo dva dana. Prvi i posijednji dan Pesaha, dan Šavuota, prvi dan Sukota i dan Šemini acereta pet su blagdanskih dana u Izraelu. U dijaspori dodajemo svakome po još jedan, pa u dijaspori ima deset blagdanskih dana ( יום טובjom tov, u množini: ימים טוביםjamim tovim). Prvi dan blagdana je jom tov i zapovjeđen je u Tori, dok se drugi dan, kojega dodajemo u dijaspori, zove jom tov šeni šel 103
- Jalkut Šimoni emor 653 104• Filon, O zakonima 2,208 105. Vid! u poglavlju Roš hašana, str. 56.
84
Tišre
Sukot
galujot - drugi blagdanski dan u dijaspori. Njega su odredili rabini, zbog načina na koji je u starini proglašavan početni dan sljedećega mjeseca, dan mladoga Mjeseca, kada bi se čekali svjedoci koji su ga ugledali na nebu. Bet din (sud) bi ih saslušao i objavio početak novoga mjeseca, a zatim bi poslao glasnike u dijasporu, kako bi i tamo saznali da je počeo novi mjesec, jer se prema tome odredivalo kada treba slaviti blagdane. Bilo je, međutim, udaljenih mjesta do kojih glasnici suda iz Jeruzalema nisu stizali. Stoga bi se blagdan u udaljenim mjestima slavio dva dana106, zbog nesigurnosti je li Bet din proglasio da je prethodni mjesec imao 29 ili 30 dana. No Jom kipur slavili su samo jedan dan i u dijaspori, zbog pikuah nefeš (životne ugroženosti) ako bi postili duže od jednog dana. Iako je proglašavanje mjeseca na temelju svjedočenja napušteno, jer imamo kalendar kojeg je uredio Hilel sa svojim bet dinom, ostao je u dijaspori do naših dana običaj slavljenja blagdana jedan dan duže, kao rabinski propis i običaj židovskih zajednica. Taj običaj ima snagu kao da je propis iz Tore, jer je u njoj rabinima dan autoritet: ...ne skreni od onog što će ti reći, ni desno ni lijevo.107 U Talmudu su rekli naši rabini: Iako su vam napisali red blagdana, ne promijenite običaj svojih očeva108. Rambam je donio propis: Drugoga blagdanskog dana, iako je drugi dan propis koji su odredili rabini (miderabanan), zabranjeno je sve što i prvoga, te izopćavamo svakoga tko krši drugi blagdanski dan... 109
Blagdanski dan (jom tov) יום טוב i polublagdan (hol hamoed) חול המועד S obzirom da u dijaspori hodočasni blagdani traju jedan dan dulje, neki od dana koji su u Izraelu polublagdanski, u dijaspori su blagdanski, te je u dijaspori ukupno deset blagdanskih dana (po jedan dodatni dan nakon prvog i posljednjeg dana Pesaha i Sukota, te nakon jednodnevnog blagdana Šavuota). Dani polublagdana nisu poput blagdanskih, ali izbjegavaju se neke djelatnosti. Blagdanski propisi su jednaki kao propisi za šabat, osim u dvije glavne razlike kada blagdan pada na tjedni radni dan: 106. Vidi i MT Hilhot kiduš hahodeš 3,11 107. Pnz 17,11 108. JT Eruvin 26b 3,9; BT Beča 4b 109. MT Hilhot jom tov 1,22
85
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
1. Smije se kuhati jelo za potrebe blagdana, ali samo ako se vatru prenese s vatre zapaljene prije blagdana upravo za ovu svrhu. 2. Smije se prenositi predmete s mjesta na mjesto izvan doma. Dani između prvog blagdanskog dana (u dijaspori prva dva) i posijednjeg (u dijaspori dva posljednja) zovu se polublagdan, hol hamoed, što znači svjetovni dani (hol) blagdana (moed). Dopušteno je raditi gotovo sve, a ograničenja i odredbe su: 1. Zabranjeno je raditi za zaradu, osim ako bi nerad doveo do velikog gubitka 2. Zabranjeno je prati rublje, kako se ne bi umanjivalo radost blagdana 3. Ne održavaju se vjenčanja, kako se ne bi miješale dvije radosti, jer radost se smije samo uvećavati: radost blagdana zasebno, a radost vjenčanja zasebno 4. Treba obilježiti blagdan ukusnim jelom i lijepom odjećom 5. Molitve su kao na radni dan, uz ove razlike: u šerrione esre govorimo jaale vejavo i spominjemo blagdan; molimo bez tefilina, iako ima aškenskih zajednica koje vezuju tefilin; čitamo Toru i molimo musaf svakog jutra. Polublagdan treba slaviti kako su rekli rabini u Mišni: Rekao je rabi Elazar Hamodai*: ...tko ne poštuje blagdane ... i tko drugoga u javnosti pos~ ramljuje, iako je učen u Tori i čini dobra djela, nema mu mjesta u budućem svijetu.110 Rav Šešet je rekao u ime rabi Elazara ben Azarje: tko ne poštuje blagdane, kao da služi idolima.111
Kako pravilno graditi suku? Osnovna pravila kako graditi pravilnu (košer) suku su vrlo važna, jer ne ispunjavamo bilo kakvom sukom zapovijed građenja suke na Sukot: samo ako ona odgovara propisima o košer suki, onaj koji ju je izgradio ispunjava micvu. Pri gradnji mora se paziti na sljedeće: 1. Suka mora biti pod nebeskim svodom, a ne pod krovom zgrade, balkonom ili krošnjom drveta 2. Prvo se mora u potpunosti izgraditi zidove, a tek tada krov 3. Suka mora imati najmanje tri zida112 od bilo kojeg materijala113 110
BT Sanhedrin 99a ; MT Hilhot tešuva 3,14 111• BT Pesahim 118a 112. MT Hilhot šofar vesuka velulav 4,2 113. MT Hilhot šofar vesuka velulav 4,16
86
Tišre
Sukot
4. Suka ne smije biti viša od deset metara114 5. Krov mora biti od granja i ne smije dodirivati zemlju115 6. Veći dio suke mora biti pokriven, kako bi pružala hlad116; ali ne gustim granjem, jer se kroz krov iz suke moraju moći vidjeti zvijezde117 7. Običaj je suku ukrasiti raznobojnim ukrasima, zidnim tepisima, crtežima i slikama svetih gradova Jeruzalema, Safeda, Hebrona i Tiberijasa, te objesiti u suki sedam biljaka Zemlje Izraelove, radi ukrašavanja, jer pravilo je da Božju zapovijed valja izvršiti na lijep način. Rabini su rekli: Doneseno je u berajti: 'To je moj Bog i ja ću ga slaviti. (Izl 15,2)... učini sebe lijepim pred Njim u ispunjavanju micva. Učini da pred njim bude lijepa suka i lijepi lulav i lijepi šofar i lijepi cicit i lijepa knjiga Tore i u njoj, radi Imena Njegovog, pisano lijepom tintom, lijepim perom majstora pisara i vezano lijepim vrpcama.118 No odredena je i granica do koje je dopušteno utrošiti za uljepšavanje ispunjavanja micve, a to je do trećine više od uobičajene cijene119. Ukrašavanje suke dobilo je polet razvojem židovske umjetnosti, kada su židovski umjetnici spoznali mjesto Tore, obrednih predmeta, židovskih blagdana, micva, molitve i sinagoge.
Tko je obvezan sjediti u suki? Obvezni su na sjedenje u suki samo muškarci120, jer se ova micva ispunjava u točno odredeno vrijeme, a žene su prema pravilu oslobođene takvih Božjih zapovijedi. Ipak je običaj da žene jedu u suki, koliko im je moguće. Bolesnik kojemu bi sjedenje u suki pričinjavalo neugodu, naravno je oslobođen121, a i svi drugi ako pada kiša, jer vlaga može pokvariti jelo i biti štetna za zdravlje. Rambam piše o obvezama koje se moraju ispuniti u suki: ... jesti i piti i stanovati u suki, svih sedam dana, danju i noću, kao što stanuje u svojoj kući ostalih dana u godini. Svih sedam dana čini svoju kuću privremenim [prebivalištem], a suku trajnim... Kako? Lijepo posude i ugodne 114
- BT Eruvin 3a; MT Hilhot šofar vesuka velulav 4,1 MT Hilhot šofar vesuka velulav 5,1 116 BT Suka 7b; MT Hilhot šofar vesuka velulav 5,19; KŠA 134,5 117 - MT Hilhot šofar vesuka velulav 5,21 11 *•BT Šabat 133b, Suka 11b 119 BT Bava kama 9a 120. MT Hilhot šofar vesuka velulav 6,1 115
121
Ibid, halahe 2 i 10
87
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
ležajeve [upotrebljavaj] u suki... svjetiljka je u suki122 Obvezni smo jesti sve svoje obroke u suki. Kruh tih dana ne smijemo jesti izvan suke, ali kolače i voće možemo. Prve večeri moramo sve jesti u suki, no ostalih dana nema te obveze, pa voće i povrće možemo jesti izvan suke123. Velika je micva (bogougodno djelo) spavati u suki noću, jer time pokažujemo da doista stanujemo u suki. Ako netko ne moli u sinagogi, nego kod kuće, bolje je da to učini u suki, nego u kući.
Paljenje svijeća za Sukot Pri paljenju blagdanskih svijeća blagoslivljemo: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ>ך ה ע ו ל ם * ש ר ק ד ^ נ ו ב מ ל ו ת י ו וצונו ל ה ד ל י ק • ״ ש ל ש ב ת ו״( של י ו ם טוב: נ ר ) ב ש ב ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (na šabat se dodaje: ŠABAT VEŠEL) JOM TOV. Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo svijeću za (na šabat se dodaje: šabat i) blagdan. Nakon toga govori se blagoslov "šehehejanu"- ב ר פ ת ״ ש ה ח י נ ו ״ Ako je suka izložena vjetru, ne ostavljamo svijeće u njoj, kako se ne bi ugasile. Netko drugi, a ne žena koja je paljenjem primila blagdan, prenijet će ih u kuću. Može se blagdanske svijeće zapaliti i u kući, a ne u suki.
Kiduš za Sukot Prve blagdanske noći, a u dijaspori i druge, molimo stojeći kiduš, koji sadrži četiri blagoslova: 1. za vino 2. za svetost blagdana Sukota: ... koji posvećuje (na šabat se dodaje: šabat) Izrael i blagdane 3. za sjedenje u suki: ...koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da sjedimo u suki. Ovaj blagoslov govorimo svakog blagdanskog dana, prije obroka koji uzimamo u suki124. 122
־Ibid, halaha 5 - Ibid. halaha7 12 4. Ibid, halaha 12 123
88
Tišre
Sukot
4. blagoslov "šehehejanu", kao za sve što činimo prvi put u godini (u ovom slučaju prvi kiduš blagdana i prve svijeće blagdana).
Ušpizin אושפיזין ־ Ušpizin je aramejska riječ koja znači gosti. U Žoharu piše da Židove svake godine kada ulaze u suke pohađaju sveti gosti i blagoslivlju ih u sukama. Ušpizin su sedam "vjernih pastira" židovskog naroda, praoci naroda, koji silaze iz Edenskog vrta u naše kolibe. To su Abraham, Izak, Jakov, Josip, Mojsije, Aron i David. Svaki dan blagdana posvećen je jednome od njih. Sefardski je običaj u suki zapaliti svijeću u njihovu čast i postaviti stolac prekriven bijelim stolnjakom, na koji se polažu svete knjige (Tora, Žohar). Nazivamo ga "stolac za ušpizin" כסא של אושפיזין. Ušpizin su se selili iz izbjeglištva u izbjeglištvo, dok se nakon mnogo lutanja i trpnje nisu skrasili: Abraham je iz Ura Kaldejskog otišao u Haran, a otuda u Kanaan, te opet u Haran, zatim u Egipat, i dalje; Izak je otišao k Filistejcima; Jakov je pobjegao u Sede Aram, a kasnije otišao u Egipat zajedno s cijelom obitelji; Josip je prodan u roblje i odveden u Egipat: Mojsije je bježao u Midjan i kasnije zajedno s Aronom putovao pustinjom četrdeset godina, a nije dospio do obećane zemlje; David je bio ratnik, skrivao se u pustinji pred Šaulom, Gatom, Moavom... Bog ih je sve toliko uzdigao da bi svojim svjetlom i blagoslovom mogli utjecati na svijet. Danas Židovi, potomci tih vjernih pastira, sele iz svojih domova u kolibe i posvećuju ime Vječnoga u svijetu, kao što su to činili očevi njihovih očeva, vjerni pastiri. Bogougodno je djelo pozivati ušpizin - goste od krvi i mesa, pogotovo siromašne, kako bi jeli s nama u suki. Tako se u suki nađu gosti odozdol (između nas) i gosti odozgor (s Neba).
Simhat bet hašoeva (Radost na crpilištu)שמחת בית השואבה ־ Tijekom cijele godine u starini su uz svaku hramsku žrtvu izlijevali na žrtvenik vino, osim tijekom sedam dana Sukota, kada bi na jutarnju žrtvu125 lijevali i vodu. Lijevanje vode objašnjeno je u Talmudu: Zašto je rekla Tora: lijevajte vodu na blagdan [Sukot]? Rekao je sveti, blagoslovljen neka je: 'Lijevajte preda mnom vodu na blagdan, kako bi vam kiše donijele blagoslov.126 יU dane Sukota dosuđuje se cijelome svijetu voda, određuje se hoće li godina biti kišna ili sušna, a presuda se pečati. 125
- Br 29 126. BT ROŠ hašana 16a
89
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Za kišnu godinu molilo se na Sukot u velikoj veseloj povorci, koju opisuje Talmud127. Na izvoru Šiloah sudionici bi crpili vodu za žrtvenik. Zatim su se vraćali na Hramsko brdo, u Hram, kako bi tu vodu polili po žrtveniku. Taj obred, put od Hrama do izvora Šiloah, crpljenje vode i povratak u Hram naziva se Simhat bet hašoeva (Radost na crpilištu). Veselje je bilo toliko da su rabini govorili: Tko nije doživio Simhat bet hašoeva, nije uopće doživio radost128, te: 'U Jeruzalemu nije bilo dvorišta u kojem nije zapaljen plamen za crpilište.'129 Talmud opisuje kako je cijeli narod sudjelovao u veselju: koheni, leviti, Izrael (ostali Židovi) ... starci, veliko mnoštvo muškaraca, žena i djece130. Koheni sviraju trube, šofare i frule. Mladi koheni svijetle buktinjama, bacaju ih uvis i hvataju drugom rukom. Leviti pjevaju i sviraju na kinorima i nevelima (žičana glazbala) i drugim glazbalima. Pravednici i starci plešu i pjevaju i hvale ime Vječnoga, dok sav narod stoji uokolo, promatra i pjeva. Talmud tako opisuje sreću pravednika, uzora svoga naraštaja, na Simhat bet hašoeva. Tako je opisan i raban Šimon ben GamlieP, skraćeno zvani Rašbag: Pripovijedali su o rabanu Šimonu ben Gamlielu: Kada je bio radostan na Simhat bet hašoeva podizao bi osam buktinja, prebacujući ih iz ruke u ruku, a niti jedna se ne bi sudarila s drugom. A kada je padao ničice, oslanjao bi se palcima na zemlju i ispružio se na njoj i ljubio je, a zatim bi se ispravio, što nitko drugi ne može učiniti.131 Sve je to trajalo dan i noć, uz bučnu pjesmu i ples, jake zvuke kinora, nevela, trublja, šofara i frula. Rambam opisuje taj dan: Iako je micva veseliti se na sve blagdane, na Sukot je u Hramu bilo iznimno veselje, kako je rečeno: 7 veselite se pred Vječnim, svojim Bogom, sedam dana.9 (Lev 23,40). Kako su to činili? Na predvečerje prvog dana odvojili bi u Hramu mjesto za žene, gore, i za muškarce, dolje, kako se ne bi pomiješali. Počeli bi se veseliti na kraju dana, a tako i svakog polublagdanskog dana, počinju nakon svakodnevne žrtve u predvečerje i vesele se cijeloga dana i noći. Kakvo je to bilo veselje? Frula svira i sviraju u kinor i nevele i u cimbala, svatko u glazbalo koje znade svirati, a tko znade pjevati, pjeva, pa plešu i plješću i udaraju u bubnjeve i skaču i vrte se ukrug, svatko kako zna, i recitiraju pjesme i himne... 127
129 ־ 130 128
131
90
BT Suka 48a M Suka 5,1 BT Suka 51a Ibid. BT Suka 53a
Tišre
Sukot
Micva je uvećavati tu radost Nije to činio običan narod i bilo tko želi, već velikani i mudraci Izraela i predsjedatelji učilišta i Sanhedrina i pobožni i starci i ljudi od djela, oni su plesali i skakali i svirali i uveseljavali u Hramu u doba Sukota, a sav narod, muškarci i žene, dolazili bi ih gledati i slušati.132 Izvor Šiloah na kojemu su crpili vodu bio je i mjesto pomazivanja133izraelskih kraljeva iz Davidove dinastije. U Jeruzalemskom Talmudu piše da je prorok Jona za vrijeme Simhat bet hašoeva imao viziju, toliko je nadahnuća pružalo veselje toga dana. Danas Simhat bet hašoeva na polublagdan Sukota slavimo pjesmom, plesovima, koncertima, jelom i pićem i svečanim skupovima u Jeruzalemu.
Arbaa minim - Četiri vrste ארבעה מינים ־ Važna micva za Sukot je i ona o arbaa minim.
Izvor zapovijedi Uzmite prvoga dana plod citrusa, palmino lišće, po granu krošnjatog drveta i riječne vrbe i veselite se pred Vječnim, vašim Bogom, tijekom sedam dana134.
Arbaa minim i usmena Tora Arbaa minim su pravi primjer za neraskidivost veze između pisane i usmene Tore. Bez predaje s oca na sina ne bismo točno znali što su arbaa minim. Koji je to citrus? U porodici citrusa ima više vrsta, poput naranče, limuna, i drugih. Isto je i s drugim trima vrstama bilja u arbaa minim. Prema predaji usmene Tore135 'palmino lišće' odnosi se na lulav ( לולבnerazvijeni palmin list), 'plod citrusa' na etrog ( אתרוגlimeta), 'grana krošnjatog drveta' je grana biljke hadas ( הדסmirta), a 'riječne vrbe' su biljka arava ( ערבהvrba). Micva o arbaa minim nalaže da etrog bude jedan, lulav jedan, hadasim (grančice mirte) tri, a aravot (vrbine grane) dvije136. To je također dio tradicije "halahe Mojsiju na Sinaju" i nije izričito navedeno u pisanoj Tori. 132. MT Hilhot šofar vesuka velulav 8, 12-14 133
- Kralja se proglašavalo činom pomazivanja uljem po glavi. U doba proroka to je činio prorok (primjerice, Samuel je pomazao Šaula i Davida). 134 - Lev 23,40 135. MT Hilhot šofar vesuka velulav 7, 1-3 136. MT Hilhot šofar vesuka velulav 7,7
91
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Ispravnost arbaa minim Ispravnost (kašrut) četiriju vrsta mora se nadzirati. Etrog, plod citrusa koji sliči limunu, mora biti posebno lijep primjerak, zelen ili žut, bez crnih mrlja, bez mana i neoštećen, jajolik, a ne okrugao, a peteljka mu mora biti neoštećena. Lulav, mladi palmin list prije nego se otvorio, mora biti čvrst, ravan i nerazvijen svom duljinom137. Hadasim, grančice mirte, potječu s mirisnog ukrasnog grma sjajnozelenih listova. Duljina grančica mora biti najmanje 30 centimetara. Najcjenjeniji hadas naziva se trostrukim (mešulaš), jer po tri listića izlaze na jednome mjestu. Aravot su grane s drveta koje raste na obalama rijeka, tankih i mekanih listova. Listovi vrbe moraju biti neoštećeni, uski i izduženi, a stabljika crvenkasta138.
Podizanje arbaa minim Četirima vrstama mašemo prema četiri strane svijeta, gore i dolje, simbolizirajući kraljevanje Boga nad svim stranama svijeta, ׳nad nebom i zemljom. To se mahanje naziva netila (hebr.: podizanje), a micva se naziva micvat netilat lulav - micva podizanja lulava, budući da je lulav najvidljiviji od četiriju vrsta. Hadasim i aravot pričvršćeni su za lulav, hadasim sdesna, a aravot slijeva. Lulav držimo desnom rukom, a etrog lijevom, tako da peteljka bude okrenuta nadolje. Dok držimo arbaa minim, blagoslivljemo: ברוך א ת ה יי א ל ה י כ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ש ר ק ד ^ נ ו ב מ צ ו ת י ו וצמו על .נ ט י ל ת לולב BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL NETILAT LULAV Blagoslovljen si Ti, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da podignemo lulav. Prvoga dana govorimo i blagoslov "šehehejanu" Ovo "podizanje" činimo krajem jutarnje molitve, za čitanja Halela. Dok je postojao Hram, arbaa minim se tijekom sedam dana podizalo u Hramu, dok se u ostalim mjestima to činilo samo prvoga dana. Nakon rušenja Hrama, odredio je rabi Johanan ben Zakaj* da će micva o podizanju lulava posvuda vrijediti sedam dana, kako se ne bi zaboravila zapovijed o podizanju u Hramu tijekom sedam dana139. Na šabat koji 137. MT Hilhot šofar vesuka velulav 7,8 138 139
92
- Ibid, halaha 3 - BT Roš hašana 30a
Tišre
Sukot
padne tijekom Sukota ne podižemo arbaa minim, iz istoga razloga zbog kojega ne pušemo u šofar, ako Roš hašana padne na šabat140.
Židovski narod i arbaa minim Zapovijed o četiri vrste bilja ističe jedinstvo i unapređivanje meduljudskih odnosa u narodu. Zapovjeđeno nam je da podignemo četiri različite biljke, koje predstavljaju različite kvalitete u biljnome svijetu: 1. etrog (plod citrusa) se odlikuje i okusom i mirisom 2. lulav je s palminog drveta, koje se odlikuje okusom (plod datulje), ali ne i mirisom 3. hadas (mirta) se odlikuje mirisom, ali ne okusom 4. arava (vrba) se ne odlikuje ni mirisom, ni okusom Naši rabini poučili su nas u midrašu141 da svaka od četiriju vrsta predstavlja po jednu skupinu u židovskome narodu. Prva se odlikuje dobrim mirisom učenja Tore i dobrim okusom ispunjavanja Božjih zapovijedi i dobrih djela, a predstavljena je etrogom. Druga su ljudi koji nisu mnogo učili Toru, no djela su im dobra, djela dobrog okusa: oni su predstavljeni lulavom. Treća su skupina ljudi koji mnogo uče Toru, ali ne ispunjavaju njezine odredbe: oni su predstavljeni hadasom, koja je dobra mirisa, ali bez okusa. Četvrta su skupina oni koji niti uče, niti čine dobra djela, te nemaju ni mirisa ni okusa, poput lišća vrbe. Na blagdan Sukot držimo četiri toliko različite vrste bilja zajedno da bismo predstavili jedinstvo židovskog naroda, koje je izrečeno poznatim pravilom: Svi Židovi odgovorni su jedan za drugoga -142.כל ישראל ערבין זהבזה Židovski narod nije monolitan, već je sastavljen od intelektualno, vjerski i etički različitih slojeva. Te razlike, dakako, stvaraju suprotnosti i rascjepe, ali oni nisu nepremostivi, zbog našeg zajedničkog nazivnika, a taj je da smo Židovi. Razlike su umjetne, jedinstvo je stvarno. Usprkos mnogim različitostima i suprotnostima, narod se mora sjećati svoga svetog izvora i zajedničkog porijekla i živjeti u svjetlu tih činjenica.
Molitve za Sukot Molitve za Sukot jednake su onima za prva dva hodočasna blagdana, Pesah i Šavuot, samo se na odgovarajućim mjestima spominje Sukot. 140. Vid! u potpoglavlju Šofar, str. 6 2 . 141
- Midraš Tanhuma Emor 17 BT Sanhedrin 27b; MT Hilhot Šavuot 11,16
142
93
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Svih sedam dana Sukota čitamo cijeli Halel. Molitva Hošana הושענאje specifična za Sukot. Govori ju se na kraju šahrita, nakon Halela, a neki ju mole nakon musafa. Izvor naziva joj je u aramejskome jeziku, a znači šum njihanja lulava ili nekog drugog drveta. O tome govori i stih: .../svo drveće u polju pljeskat će...143 šumjet će granjem 144. Pri ovoj molitvi otvaramo aron hakodeš, vadimo knjigu Tore i s njom punim krugom obilazimo tevu odnosno bimu (stol s kojeg se čita Tora). Predmolitelj s Torom predvodi, a svi ostali ga slijede, jedan iza drugoga, noseći lulave, etroge, grane hadase i arave. Povorka podsjeća na obilaske žrtvenika u nekadašnjem Hramu. Za svaki dan postoje pjesme koje pjevaju o tome danu.
Čitanje Tore Prvoga dana Sukota vadimo dvije knjige Tore. Iz prve čitamo iz paraše Emor145, o židovskim blagdanima, medu kojima i o Sukotu i o njegovim zapovijedima. Ako Sukot pada na radni dan, čitamo petorici, a ako je na šabat, sedmorici, kao na svaki šabat. Iz druge knjige čita se maftiru o žrtvama za Sukot146. Haftara govori o Sukotu u Mesijino doba147. U dijaspori, drugoga dana Sukota ponovno čitamo oba odsječka iz Tore. Haftara je razlučita148, opisuje svečanosti koje je priredio kralj Salamon kada je na Sukot unio kovčeg Saveza u Hram koji je sagradio. Na polublagdanske dane čitamo svakoga dana o žtrvama za taj dan koje su prinosili u Hramu. Sva su ta čitanja u odsječku Pinhas149. Četvoricu se poziva pred Toru.
Hakhei הקהל ־ I Mojsije im zapovjedi govoreći: Nakon sedam godina, na otpusnu godinu, na blagdan Sukot, kad se sav Izrael dođe pokazati pred licem Vječnoga, tvog Boga, na mjestu koje će On izabrati, čitaj ovaj Nauk svom Izraelu, neka ga sluša. Sakupi narod, muškarce, žene i djecu, i pridošlicu koji je pod tvojim krovom, kako bi slušali i kako bi naučili i bojali se Vječnoga, svog Boga, i pazili da izvršavaju sve riječi ovog Nauka.150 14
3• Iz 55,12 - Targum (prijevod) Jonatana ben Uziela 145 Lev 23 146 - Br 29,12 147 - Zah 14 148 - IKr 8,2 149. Br 29,1 150 Pnz 31,10-12; vidi i MT Hilhot hagiga 3,1 144
94
Tišre
Sukot
Na Sukot nakon svake otpusne godine (prve godine nakon ciklusa od sedam godina) dolazio je sav narod u Jeruzalem, uključujući i žene i djecu, skupljajući se, jer kralj ni tada čitao cijelome narodu iz knjige Ponovljenog zakona. Ova nam micva ilustrira značenje izraelskog kralja, koji je bio duhovni voda i simbol blizine Bogu, kao primjerice kralj David. I žene su imale obvezu ispunjavanja ove Božje zapovijedi, iako su oslobođene hodočašća u Jeruzalem na tri hodočasna blagdana.
Hošana raba הושענא רבה ־ Hošana raba je sedmi i posljednji polublagdanski dan Sukota i posljednji dan na koji se podižu arbaa minim. U Izraelu je to istodobno i posljednji dan kada se jede u suki. U dijaspori jedemo u suki još i na Šemini aceret, ali ne blagoslivljemo za sjedenje u suki151. Hošana raba na aramejskome znači velika hošana, jer tada izgovaramo mnogo hošanof152, molitava hvale i slave Boga, više nego na bilo koji drugi dan Sukota. U nekim aškenaskim zajednicama običaj je obući se u bijelo, kao na Roš hašanu i Jom kipur.
Izvor za dan Rambam kaže da je to halaha Mojsiju sa Sinaja, koja se prenosila s oca na sina153. Dok je postojao Hram, svaki dan bi jedanput s lulavima u rukama obišli žrtvenik, govoreći: O, Vječni, spasi! O, Vječni, spasi/, a sedmoga dana (Hošana raba) obilazili bi žrtvenik sedam puta. Od rušenja Hrama, posvuda je običaj, u znak sjećanja na Hram, u sredinu sinagoge postaviti stalak, kojega se svakoga dana obilazi, kao što su obilazili žrtvenik.154
Sedam ophodnja ־ševa hakafot שבע הקפות ־ Na Hošana raba u jutarnjoj molitvi obilazimo oko bime, postolja za polaganje knjiga Tore pri čitanju u sinagogi, sedam puta čitajući hošanot, a ne samo jednom, kao na ostale dane. I u Hramu155 su na taj dan s arbaa minim obilazili žrtvenik sedam puta i molili: 'O, Vječni, spasi! O, Vječni, spas//156 U spomen na taj hramski običaj, obilazimo i danas sedam puta 151. MT Hilhot šofar vesuka velulav 6 , 1 3 152
154 155 156 153
KŠA 137,11 MT Hilhot šofar vesuka velulav 7,20 MT Hilhot šofar vesuka velulav 7,23; vidi i Mišna Suka 4,2 BT Suka 45a; Vajikra raba 30 Ps 118,25
95
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
oko bime u sinagogi157. Sedam obilazaka simbolizira i sedam ušpizin za Sukot, sedam vjernih pastira židovskog naroda. Sefardi prije svake ophodnje spominju ime onoga u čiju se čast obilazi. Rabini nam pripovijedaju o značenju Hošane rabe kao dara našem praocu Abrahamu. Hošana raba je dvadeset prvi dan mjeseca tišrea. Abraham je pripadao dvadeset prvome naraštaju od stvaranja svijeta (deset od Adama do Noe, deset od Noe do Abrahama). Abraham je u doba dvadeset prvoga naraštaja prvi svijetu donio vjeru u jednoga Boga, monoteizam. Zato je ovaj dan Abrahamu i njegovim potomcima darovan poput dodatne prigode za pomirbu uz Jom kipur. Otuda su došli i slični običaji na Jom kipur, poput odijevanja bijele odjeće, te duže molitve nego na druge dane. U Žoharu158 piše da se presuda za svakoga donosi na Hošanu rabu.
Udaranje vrbom ־hibut arava חבוט ערבה ־ Nakon sedam obilazaka uz nošenje arbaa minim :odlažemo ih i uzimamo u ruke pet povezanih grana vrbe. Molimo posebnu molitvu, a zatim pet puta udarimo svežnjem o pod. To je hibut arava, običaj koji su uveli posljednji proroci Hagaj, Zaharija i Malahija. Udaranje vrbom u kabali ima duboko mistično značenje, ali općenito mu je značenje simboliziranje obilja vode, jer vrba raste na obalama rijeka, a ovo je i doba kada molimo za kišu. Opis udaranja vrbom nalazimo u Mišni159. Prije udaraca molimo: Neka bude tvoja volja, Vječni Bože naš i Bože naših otaca, koji si izabrao dobre proroke i njihove dobre običaje, da prihvatiš u milosti i s voljom našu molitvu i naše obilaske i da se radi nas sjetiš zasluge sedmorice tvojih savršenih. Ukloni željeznu prepreku koja nas odavaja od Tebe i saslušaj naš jauk i popravi nam pečat (presudu na Jom kipur), ovjesi Zemlju o ništa i upečati nas u knjigu dobra života. Završavajući ovu molitvu nadamo se dobroj presudi.
Tikun lel Hošana raba ־Zbirka za noć Hošane rabe תיקון ליל הושענא רבה Nakon početka Hošane rabe, noću se sakupljamo u sinagogi i cijele noći160 učimo iz Tikuna koji sadrži Ponovljeni zakon i Psalme kralja Davida. 157
- MT Hilhot šofar vesuka velulav 7,23 - Žohar Šemot 142a 159 - M Suka 4,2 1 ^o. KŠA 138,1 158
96
Sukot
Tišre
Također učimo Toru, Mišnu i Talmud, svatko prema svojem običaju. Neki prije svitanja uranjaju u mikvu. Jedan od razloga za čitanje Tikuna i ostajanja budnim cijele noći jest taj što je to dan kralja Davida, koji je sedmi gost među ušpizin. Prema predaji, kralj David spavao bi samo malo početkom noći, zatim bi u ponoć ustajao i cijele noći proučavao Toru, uz pjesme i hvale Bogu. Zato čitamo i Psalme, knjigu kralja Davida. Kralj David budio se na jedinstven način, kao što opisuje Talmud: Rekao je rabi Šimon Hasida: Iznad Davidovog kreveta bio je obješen kinor. Kada bi stigla ponoć, zapuhao bi sjeverni vjetar i svirao na njemu. Odmah bi kralj David ustajao i bavio se Torom, dok se ne bi razdanilo.161 Kralj David, pripovijeda se u midrašu, predao se proučavanju Tore i svojim ponašanjem dao primjer čitavome židovskom narodu: Kinor bi iznad njega svirao, a kada bi David čuo njegov zvuk, ustajao bi i bavio se Torom. Kada bi Izrael čuo Davidov glas, dok se bavio Torom, rekli bi: Ako se kralj David bavi Torom, onda i mi moramo tim više, i odmah bi se bavili Torom.162 Kralj David poznat je kao pjesnik i kao svirač: I bi sutradan i Šaula obuze zao duh od Boga, i on luduje u kući, David svira rukom kao i drugih dana, a koplje je bilo u Šaulovoj ruci1631 bi Božji duh loš prema Šaulu i on je sjedio u kući s kopljem u ruci, a David sviraše rukom.164
Nabava Arbaat haminim za Sukot, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1662.
Zastava za Sukot i Simhat Toru Poljska, 19. st.
161. BT Sanhedrin 16a 162. Eha raba 2 163. lSam 18,10 164. lSam 19,9
97
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Šemini aceret - שכזיני עצרת i Simhat Tora שמחת תורה ״ U Izraelu 22. tišrea istodobno slavimo Šemini aceret i Simhat Toru, dok je u dijaspori 22. tišrea Šemini aceret, a 23. Simhat Tora, zbog drugoga blagdanskog dana u dijaspori.
Izvor za naziv Šemini aceret Osmoga (hašemini) dana skupštinu (aceret) ćete imati, ne činite nikakva rada.165 Sedam dana prinosite paljenicu Vječnome, osmoga (šemini) dana imat ćete sveti skup, pa prinesite paljenicu Vječnome, skupština (aceret) je, ne obavljajte nikakvoga rada.166 Šemini aceret je samostalni blagdan neposredno nakon Sukota. Zove se aceret jer zaustavlja (ocer) Sukot, kao što se u Mišni blagdan Šavuot naziva aceret, jer zaustavlja Pesah. Budući da je samostalan i zaseban blagdan, pri paljenju svijeća i kidušu molimo blagoslov šehehejanu. Blagoslov za svijeće za Šemini aceret: ק ד ^ נ ו ב מ צ ו ת י ו וצונו ל ה ד ל י ק
העולם
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו
. ״ ש ל ש ב ת ו״( של י ו ם טוב: נ ר ) * ש ב ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (ako je istodobno j šabat, dodajemo: ŠABAT VEŠEL) JOM TOV Blagoslovljen si Ti, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo svijeću za (šabat i) blagdan. Slijedi blagoslov šehehejanu " ״ שהבינו 165. Br 29,35 166. Lev 23,36
98
Tišre
Šemini aceret i Simhat Tora
Hazkarat nešamot ־mazkir Nakon čitanja Tore, a prije musafa, spominju se imena preminulih i moli se za njih. Također se obećava dati i cedaku u njihov spomen. Vjernici u sinagogi spominju imena svojih najdražih i rođaka. Oni kojima su oba roditelja živi, izlaze iz sinagoge za vrijeme mazkira. Mazkir se govori upravo na ovaj veseli dan, kao što su i neki drugi dani s mazkirom, kako ne bismo u doba radosti zaboravili na najdraže, kako bismo se podsjetili na tugu i u vrijeme sreće, jer i sreća i tuga dolaze od Boga. Stoga blagoslivljemo za oboje.
Molitva za kišu ־tefilat hagešem תפילת הגשם ־ Na Šemini aceret prije musafa otvaramo aron hakodeš i čitamo molitvu za kišu, tefilat hagešem. U toj molitvi podsjećamo na zasluge Abrahama, Izaka, Jakova, Mojsija i Arona i dvanaest plemena. U ime njihovih zasluga molimo Boga da nam pošalje blagoslov kiše. Od dana Šemini acereta u molitvi amida, u drugome blagoslovu, govorimo: ־ משיב הרוח ומוריד הגשם koji šalje vjetar i kišu, umjesto מוריד הטל- koji šalje rosu, kao što govorimo u ljetnim mjesecima, počevši od Pesaha. To zovemo hazkarat gevurot gešamim - ־ הזכרת גבורות גשמיםspominjanje moći kiša, jer još ne molimo za kiše, već samo naglašavamo Božju moć davanja kiše. Spominjanje moći kiše trebalo bi početi već u Sukotu, blagdanu vode, no tada ne želimo spominjati kišu, jer sjedimo u sukama ־kolibama167, već to odgađamo do kraja sjedenja u njima.
"Pitanje" za kišu ־Šeelat gešamim שאילת גשמים ־ U Izraelu kiše spominjemo od Šemini acereta, no još ne "pitamo za njih", to jest ne molimo za njih. Molba za kiše počinje u Izraelu osmoga hešvana, više od dva tjedna nakon Šemini acereta, jer je to davalo dostatno vremena za povratak domovima prije razdoblja kiša Židovima koji su na Sukot hodočastili u Jeruzalem. Rabini Mišne su izračunali da im je toliko bilo potrebno da stignu do Eufrata, granice Babilona168. Do danas se to održava, iako nema Hrama niti hodočašća, kao sjećanje na hodočašća. Molba za kišu se govori u osmome blagoslovu amide, "blagoslovu za godine", u kojem se kaže: ותן טל ומטרveten tal umatar - i daj rosu i kišu, čime 167 168
- BT Taanit 2a; KŠA 19,1 - BT Taanit 10a; BT Bava mecia 28a
99
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
halahičkim rječnikom pitamo za kišu. U dijaspori, u kojoj ima više vode, pitanje za kišu počinje kasnije nego u Izraelu, šezdeset dana nakon tekufat tišre, jesenske ravnodnevice prema židovskome kalendaru. To je u gregorijanskome kalendaru peti prosinca, a ako je veljača te godine imala dvadeset devet dana, šestog prosinca.
Vrijednost kiša Kolika je ljubav koju nam Bog iskazuje svaki put kada šalje kišu i koliko mu moramo zahvaljivati za tu ljubav, koja nam se čini tako prirodnom i redovitom! Pogled u midraše naših rabina pokazuje da su je neizmjerno čijenili: Rekao je rabi Johanan: Tri ključa su u ruci Svetoga, neka je blagoslovljen, koji nisu dani u ruke poslanika. To su: ključ (hebr.: mafteah) kiša, ključ rođenja i ključ uskrsnuća. Ključ kiša, jer je napisano: 'Otvorit će (hebr.: jiftah) ti Vječni svoju riznicu dobra, nebo, da dade kišu tyojoj zemlji u njezino doba.' (Pnz 28,12) Ključ života (rođenja), jer je napisano: 'I sjeti se Bog Rahele i posluša je Bog i otvori (hebr.: jiftah) njezinu maternicu.' (Post 30,22) Ključ uskrsnuća, jer je napisano: 'I znajte da sam ja Vječni kad otvorim (hebr.: befithi) vaše grobove(Ez 37,13)169 Rabi Hija bar Aba je rekao: 'Uzvišenije je padanje kiša od uskrsnuća mrtvih, jer uskrsnuće mrtvih je za čovjeka, a padanje kiša i za čovjeka i za životinju, uskrsnuće mrtvih za Izrael, a padanje kiša i za Izrael i za narode.170 Jedan idolopoklonik upita rabi Jehošuu ben Korhu: 'Vi imate blagdane i mi imamo blagdane, kad ste vi veseli, mi nismo, a kad smo mi veseli, vi niste. Kada se i mi i vi veselimo? - Kad padaju kiše. - Zašto? Odgovorio mu je: 'Livade su nosile stoku i nizine se ogrnule rodom, kliču i pjevaju.' (Ps 65,14) I što piše zatim? 'Pjevajte Vječnome...7 Ne piše [pjevajte] koheni, leviti i Izrael, već 'Pjevajte Vječnome, sva zemlja.' (Ps 66, lp1 Rabi Johanan je rekao: 'Tri stvari je svijet dobio na dar. To su Tora, nebeska svjetla i kiše. Odakle Tora? Jer je pisano: 11 dade Mojsiju...' (Izl 32) Odakle nebeska svjetla? Jer je pisano: 'I postavi ih Bog na nebeski svod...' (Post 1) Odakle kiše? Jer je pisano: 'I dat ću kiše u njihovo doba.' (Lev 26) 172 Rabi Abahu je rekao: 'Uzvišeniji je kišni dan od uskrsnuća mrtvih, jer uskrsnuće mrtvih je za pravednike, dok su kiše i za
169. BT Taanit 2a 170. Berešit raba 13,6 171• Berešit raba 13 172. Berešit raba 6,5
100
Tišre
Šemini aceret i Simhat Tora
pravednike i za grešnike.173 Rabi Jehuda je rekao:' Uzvišeniji je kišni dan od dana na koji je dana Tora. 174 Rabj Hama sin rabi Hanine rekao je: 'Uzvišeniji je kišni dan od dana na koji su stvoreni nebo i zemlja.175 יRabi Johanan je rekao: 'Uzvišeniji je kišni dan od dana sakupljanja dijaspore. '176
Simhat Tora Doba blagdana U Izraelu se Simhat Tora slavi istoga dan kao i Šemini aceret, 22. tišrea, no u dijaspori, gdje blagdan Šemini acereta traje dva dana, drugi blagdanski dan je posebno odreden za Simhat Tora, koju stoga slavimo 23. tišrea.
Izvor za blagdan Simhat Tora se ne pojavljuje u Tori ni u Talmudu, već je nastala u Babilonu, potkraj doba gaona. U halahi su rabini odredili da nakon završetka čitanja Tore treba prirediti gozbu. Odatle potječe i običaj da se nakon završetka učenja traktata Mišne ili Talmuda priređuje slavlje. Odredba o čitanju Tore svakog šabata potječe od našeg učitelja M o j s i j a 1 7 7 . Što se čita na koji šabat, kada se počinje i kada završava čitanje, odredili su kasniji učenjaci. U Babilonu se ciklus čitanja Tore razlikovao od onoga u Izraelu. U Babilonu bi završili godišnji ciklus tjednoga čitanja Tore na Šemini aceret, a u Izraelu bi ciklus čitanja Tore završili jednom u tri i pol godine. Na Simhat Toru slavimo završetak čitanja T o r e 1 7 8 prema babilonskome ciklusu. Prema podjeli koja je nastala u Babilonu, Tora je podijeljena u 54 paraše (odsječka), koliko ima šabata u prestupnoj godini (koja traje trinaest mjeseci), pa svakoga tjedna čitamo jedan odsječak. U običnoj godini (dvanaest mjeseci) u nekim tjednima čitamo po dvije paraše. Na Simhat Toru čitamo posljednju parašu, te veseljem i plesom slavimo završetak, sijum. Obilazimo tevu u hakafot sa svim knjigama Tore koje su u toj sinagogi. 173. BT Taanit 7a 174. Ibid. 175. BT Taanit 7b 176. BT Taanit 8b 177. MT Hilhot tefila unesiat kapajim 12,1 178. KŠA 138,7
101
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Čitanje Tore na Simhat Toru U nekim zajednicama čita se navečer na Simhat Toru posljednju parašu, Vezot haberaha179. To je jedina noć u godini kada se javno čita iz Tore. Ujutro vadimo tri knjige Tore. Iz prve čitamo parašu Vezot haberaha180, posljednju u Tori. Na kraju svi nazočni izgovore ־ חזק חזק ונתחזקHazak, hazak venithazek - Budi snažan, budi snažan, budimo snažni. Nakon što završimo čitanje Tore iz prve knjge, podižemo je i pokazujemo zajednici, tako da je tekst vidljiv okupljenima, u skladu s tri posljednje riječi "na oči cijeloga Izraela"181. Iz druge knjige čitamo odlomak o stvaranju182 iz prve paraše Berešit - U početku. Iz treće knjige čita se maftiru o žrtvama za Semini aceret183. Haftara je prva glava knjige Jošua, koja je zapravo kronološki nastavak Tore. Uzvanik pred Toru za kraj paraše Vezot haberaha naziva se hatan Vezot haberaha ־slavljenik odsječka Vezot haberaha, ili hatan Tora slavljenik Tore, jer tim odsječkom on završava čitanje Tore. Uzvanik pred drugu knjigu, kojemu se čita iz Postanka, to jest iz odsječka Berešit, zove se hatan berešit - slavljenik odsječka Berešit Postoji običaj da se na to poziva rabina sinagoge ili zajednice, kako bi on započeo novi ciklus čitanja Tore. Oba uzvanika se nazivaju hatan (slavljenik, mladoženja), jer je Tora uspoređena s mladenkom, a židovski narod, koji ju je dobio i proučava ju, s mladoženjom, pa je blagdan Simhat Tora njihovo svakogodišnje "vjenčanje". Bit Simhat Tore je završavanje jednog cik־ lusa čitanja Tore, no zbog naše ljubavi prema njoj, bez odlaganja, čitanjem prvoga odsječka knjige Postanka počinjemo novi ciklus čitanja Tore. Običaj je da nakon molitve hatanim - mladoženje bogato časte okupljene u čast Simhat Tore.
Hakafot ־obilasci הקפות ־ Aškenazi obilaze na arvit i šahrit blagdana, a Sefardi i na mihnu i na arvit, nakon svršetka blagdana. Vadimo sve knjige Tore iz aron hakodeša, a ne samo jednu, kao na blagdanske dane Sukota i Hošane rabe, te 179
• ״Ovo je blagoslov./', Pnz 33-34 180. p n z 33-34 (do kraja knjige) 181
•Pnz 34,12 - Post 1,1-2,3 183 Br 29,35 39 182
102
־
Tišre
Šemini aceret i Simhat Tora
obilazimo s njima sedam puta tevu, pjevajući i plešući, uz golemu radost. To je i značenje riječi Simhat Tora: Radost Tore.
Blagdan uz koji su svi pozvani pred Toru Na druge blagdane i na šabat ograničen je broj muškaraca koje se poziva pred Toru, a najviše ih je na šabat, kada se pozivaju kohen, levi i pet Jisreelim (potomci svećenika ־kohena, potomci levita, te ostali članovi zajednice). Na Simhat Toru, nakon šahrita, kada se čita iz Tore, običaj je pozivati sve muškarce nazočne u sinagogi. Kakao bi se spriječilo dugo čekanje na red, čita se iz nekoliko knjiga istodobno, na nekoliko mjesta u sinagogi, a nazočni se privremeno podijele na skupine, prema broju knjiga Tore u sinagogi. Običaj je pozivati i dječake. Premda je dob bar micve, uzrast od trinaest godina i jednoga dana, najranija za poziv i blagoslove za Toru, na Simhat Toru pozivamo na bimu za čitanje Tore sve dječake zajedno, raširimo iznad njih molitveni ogrtač, talit, te tako oni blagoslivlju zajedno s pozvanim odraslim muškarcima. Na kraju čitanja i blagoslova, blagoslivljemo ih Jakovovim blagoslovom za Menašea i Efrajima: Anđeo koji mene spašava od svega zla blagoslovit će ove dječake i na njima će biti ime moje i mojih očeva Abrahama i Izaka, i nastat će od njih mnoštvo na zemlji.184
Drugi obilasci הקפות שניות ־ Na kraju blagdana, u Izraelu je običaj činiti obilaske zvane drugi obilasci, jer to je druga večer tijekom blagdana kada obilazimo. Ovo je i izraz poistovjećivanja s hakafot - obilascima u dijaspori, gdje Simhat Tora počinje kada u Izraelu završava. Na tim hakafot pleše se uz sviranje glazbala, jer je blagdan (kada se ne smije svirati) u Izraelu već završio. Za vrijeme njihova vađenja iz aron hakodeša i plesanja s njima, knjige Tore ukrašene su krunama, štitovima, rimonima (ukras u obliku mogranja) i zvonima.
isru hag אסרו חג ־ Dan nakon svaka od tri hodočasna blagdana, Pesaha, Šavuota i Sukota, naziva se isru hag. Ovo dolazi iz stiha: Bog, Vječni, dade nam svjetlo, svežite (isru) žrtvu (hag) konopcima za rogove žrtvenika.185 184. Post 4 8 , 1 6 185. Ps 1 1 8 , 2 7 i Rašijev komentar
103
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Dakle, isru hag odnosi se na "privezivanje" za blagdan [hag). Dan koji dolazi nakon blagdana "privezujemo" za blagdan186. Dok je postojao Hram, prinosili bi toga dana dodatnu žrtvu, kako bi taj dan povezali s blagdanom. Danas je običaj na isru hag bolje jesti, kako bismo pokazali svoju ljubav prema Bogu i blagdanima, te koliko nam je teško odvojiti se od blagdana. U Jeruzalemskom Talmudu ovaj dan se naziva ben moed, sin blagdana, kao da je to mali blagdan, koji se "rodio" velikome blagdanu.
šabat Berešit שבת בראשית ־ Prvi šabat nakon Šemini acereta je šabat Berešit, kada čitanjem knjige Postanka, čiji je prvi odsječak Berešit - U početku, počinjemo novi ciklus čitanja Tore.
Zastava za Simhat Toru Vilnius, 19. st.
i 86 • BT Suka 45b; KŠA 103,14
104
Marhešvan
מרחשון
Marhešvan - נלרחשון Mjesec hešvan ili marhešvan je drugi mjesec nakon tišrea, a osmi prema brojanju mjeseci u Tori, koje započinje od nišana.
Nazivi mjeseca i njihovi izvori Ovaj se mjesec naziva dvama nazivima: marhešvan (odnosno samo hešvan) i bul: 1. Marhešvanom su ovaj mjesec nazvali babilonski Židovi. Za to postoji nekoliko tumačenja: ־Mar-hešvan: imenu mjeseca hešvana dodana je riječ mar ־gorak, jer u njemu nema blagdana i veselih dogadaja. Osim toga, u njemu se zbilo više tužnih dogadaja: Babilonci su ubili sinove judejskog kralja Cedekije,
105
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
a njemu su iskopali oči.1 U marhešvanu je počeo potop kojeg je Bog poslao u doba Noe. Njime je ubio sav ljudski rod izuzev Noine obitelji, zbog mnogobrojnih grijeha toga naraštaja2. ־Znanstvenici objašnjavaju naziv marhešvan riječima za "osmi mjesec" na starom babilonskom jeziku. ־Mar na aramejskome znači kap vode. Izaija kaže: Gle, narodi sliče kapi (mar) iz vjedra i prahu na vagi, gle podići će otoke kao sitnicu.3 U riječi marhešvan misli se na prve kapi kiše koje padnu u ovom mjesecu. 2. Bul -... u jedanaestoj godini, u mjesecu bulu, a to je osmi mjesec4 O značenju naziva bul nalazimo u midrašu5 da on dolazi od riječi mabul, potop, jer u njemu je počeo potop u Noino doba. Drugo tumačenje izvodi ga iz riječi jevul (jebul = urod), jer u marhešvanu u Izraelu počinju radovi na polju: oranje, sijanje, a tada počinje i kišna sezona.
Znak mjeseca: škorpion ע ק ר ב ־ Škorpion simbolizira jarku sušu i žed. Kad je zemlja žedna vode i ispucala, škorpioni izlaze na otvoreno.
Gradnja Hrama i mjesec marhešvan U ovom je mjesecu kralj Salamon dovršio gradnju prvoga Hrama, koja je trajala sedam godina6. To je jedini sretan povijesni dogadaj u marhešvanu.
Mjesec marhešvan i pramajka Rahela Jedanaestoga marhešvana umrla je židovska pramajka Rahela, a pokopana je u Betlehemu, južno od Jeruzalema. Rahelin grob svima je poznat i mase Židova dolaze svake godine, ponajviše na njen smrtni dan, kako bi ondje molili. Rahela jedina od četiriju pramajka snije pokopana u Hebronu. U midrašu7 nalazimo zašto ju Jakov nije pokopao u Hebronu, već upravo u Betlehemu: imao je proročansko viđenje da će Židovi biti prognani iz Izraela, te da će na putu proći kroz Betlehem. Rahela će tada moliti 1
2Kr 25,7 - Post 6-9 3 - Iz 40,15 4• IKr 6,38 5 ־Midraš Tanhuma Noah 11 6 - Vidi IKr 6 7• Berešit raba 82 2
106
מרחשון
Marhešvan
milost za njih, kao što piše prorok Jeremija: Ovako reče Vječni: Glas se u Rami čuo, tugovanje i gorak plač. Rahela, plačući zbog sinova svojih, odbija se utješiti za njima, jer ih nema.8 Bog čuje Rahelinu molitvu, jer je bila milostiva i smilovala se starijoj sestri Lei: dopustila joj je da se uda za Jakova, Rahelinog voljenog, kako je ne bi povrijedila zbog toga što nije bila lijepa kao ona9. Nakon Raheline molitve, Bog se smiluje nad Židovskim narodom i obećava joj da će Židove iz progonstva vratiti u obećanu zemlju. Nastavlja prorok Jeremija: Ovako reče Vječni: Zaustavi svoj plačni glas i obriši suze s očiju, jer za tvoje djelo ima nagrade - govori Vječni vratit će se iz zemlje neprijateljske. I ima nade za tvoju budućnost - govori Vječni - vratit će se sinovi granicama svojim.'10
8• Jr 31,14 9• Post 29,16-29 10• Jr 31,15-16
107
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Kisiev כסליו ־ Kislev je deveti mjesec prema brojanju u Tori, koja mjesece broji od nišana, a treći od tišrea.
Izvor ...riječ Vječnoga Zahariji, čevrtoga dana devetog mjeseca, kisleva.1 ...to je deveti mjesec.2 1• Zah 7,1 Ezr 10,9
2
108
Kislev
כסליו
Znak mjeseca: Duga, odnosno Strijelac קשת ־ (hebr. kešet = luk, dugin ili oružje za gađanje strelicama) Kislev je mjesec kiša, kako piše u Ezri o ovom mjesecu: ... kišno je doba i ne može se stajati na otvorenome...3 U kišno doba, koje u Izraelu počinje u mjesecu kislevu, prvi se puta u godini može u oblacima vidjeti duga. Talmud nam pripovijeda da bi, ako do početka kisleva ne bi pale kiše, rabinski sudovi odredili opći post4. Prva duga na svijetu bila je ona poslije velikog potopa (Post 9,9-17), a i to se zbilo u kislevu (Post 8, 14, Rašijev komentar).
Juda Makabi posvećuje Hram, drvorez, 17. stoljeće
3• Ezr 10,13 BT Taanit 10a
4
109
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Hanuka חנוכה ״ Izvor za blagdan Iz Talmuda: Što je Hanuka? Naučavali su naši rabini: Dvadeset petim kislevom počinje osam dana Hanuke, kada ne držimo nadgrobne govore i ne postimo. Kad su Grci ušli u Hram, oskvrnuli su svo ulje. Kad je nadjačalo Hašmonejsko kraljevstvo i pobijedilo, tražili su, ali riisu našli do jedne posude ulja još zapečaćene rukom Velikoga svećenika, a u njoj je dostajalo ulja za gorenje tijekom jednoga dana. Dogodilo se čudo, te su od toga ulja palili tijekom osam dana. Sljedeće godine odredili su te dane za blagdan, sa slavljenjem i hvaljenjem.5 Knjiga o Makabejcima: Na dan kada su tudinci onečistili Hram, na taj dan očišćen je Hram: dvadeset petoga dana toga mjeseca, mjeseca kisleva... Javno su proglasili i odredili svom judejskom narodu slavljenje toga dana iz godine u godinu. To se dogodilo pri kraju života Antioha Epifana.6 Rambam zaključuje: Za drugoga Hrama, za vladavine Grka, stavili su oni zabrane Izraelu i poništavali njegovu vjeru i nisu mu dopustili baviti se Torom i micvama i pružili su ruku za njegovim imetkom i za njegovim kćerima i ušli su u Hram i u njemu lomili i onečistili čisto; Izraelu je bilo teško zbog njih. Tlačili su ih jakom tlakom, dok se nad njima nije smilovao Bog naših otaca i izbavio ih iz njihovih ruku i spasio ih, a veliki svećenici Hašmonejci su nadvladali i ubili ih i izbavili Izrael iz njihovih ruku i postavili kralja između svećenika i vratilo se Izraelsko kraljevstvo, više od dvjesto godina prije drugog rušenja.7 Hanuka je "novi" blagdan, jer nije iz Tore, čak niti iz Tanaha (Tora i ostale knjige Biblije). Odredio ga je i zapisao Keneset hagedola, Veliki sabor, 5• BT Šabat 21b 6• 2Mak 9,8-10 7 - MT Hilhot megila ve-Hanuka 3,1
110
Kislev
Hanuka
dvjestotinjak godina nakon dogadaja vezanih za Hanuku. Blagdan su 165. pr.n.e. uveli članovi Sanhedrina8, kako bi označili važan povijesni dogadaj, pobjedu Zidova u ustanku protiv Grka i očišćenje Hrama, kojega su Grci oskvrnuli, te obnovu hramske službe. Slavi se osam dana, počinjući 25. kisleva. U središtu proslave je paljenje svijeća. Ovaj "mladi" blagdan u odnosu na druge židovske blagdane, star je u odnosu na blagdane drugih monoteističkih religija.
Povijesne okolnosti U drugom stoljeću pr.n.e. izbio je u Izraelu židovski ustanak protiv vladavine Antioha Četvrtoga Epifana. Ustanak je izbio zbog političkog, ekonomskog, kulturnog i vjerskog pritiska. Antioh je vladao helenističkom državom koja se širila. U svojim osvajanjima, na cijelu je državu širio helenističku kulturu, uključujući i grčka božanstva. Takvo postupanje privuklo je i takozvane heleniste medu Židovima. Oni su bili jak pokret koji je zastupao oponašanje Grka i asimilaciju u helenističku kulturu, prihvaćanje njezina jezika i običaja. Pokret helenista nastao je na Istoku, početkom osvajanja Aleksandra Makedonskog, u 4. st. p.n.e. Tijekom dvjesto godina nakon njega vladali su Izraelom helenistički vladari, Ptolemeji iz Egipta i Seleukidi iz Sirije. Za helenističke vladavine helenizam je utjecao na većinu Židova, pogotovo na više, bogatije slojeve društva, pa i na Velike svećenike, koji su počeli širiti grčki jezik, unijeli grčki odgoj u svoje domove i škole. Učili su grčku književnost i filozofiju, udaljavajući se od židovske predaje. Grčki je jezik sve više prodirao u narod kao književni i govorni jezik. Čak i u Talmudu i u midrašima nalazi se oko dvije i pol tisuće grčkih riječi. I Tora je u 3. st. pr.n.e. prevedena na grčki kao Prijevod sedamdesetorice - Septuaginta. Taj prijevod sastavila su sedamdeset dvojica rabina, od kojih je svaki bio posvećen sposobnošću da istodobno, ali neovisno od drugih prevede Toru potpuno jednakim riječima. Rabini su, u svojoj mudrosti, uvidjeli opasnost za opstanak Židova i svim su se silama borili protiv grčke kulture. Hašmonejski ustanak izbio je povodom Antiohovih vjerskih zabrana. Dakle, razlog za ustanak je bio ideološki i duhovni, to nije bila borba za vlast, niti želja za osvajanjem teritorija. Cilj ustanka je bio živjeti ponovno u potpunoj židovskoj vjerskoj autonomiji, odvojiti se od helenističke kulture. 8
- MT Hilhot megila ve-Hanuka 3 , 3
11 1
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Hašmonejski ustanak izbio je 167. godine pr.n.e., nakon grčkih pokušaja nametanja Židovima svoje helenističke kulture, prije svega obožavanje grčkih božanstava. Izrael je tada bio dio seleukidskog kraljevstva, jednoga od kraljevstava koja su nastala na ruševinama carstva Aleksandra Makedonskog. Ta je država obuhvaćala Babiloniju, Malu Aziju, Siriju i Izrael. Vladar je bio Antioh Četvrti9, koji je pokušao ujediniti sve dijelove kraljevstva, u kojem su istodobno postojale mnoge kulture i religije, želeći ih obuhvatiti jednom kulturom i jednom religijom: helenističkom kulturom i mnogoboštvom. Radi toga je oskvrnuo Hram u Jeruzalemu i pretvorio ga u svetište grčkoga božanstva Zeusa. Židovima je bilo zabranjeno služiti svome Bogu u skladu s Torom i svojom vjerom: naređeno im je da oskvrnjuju šabat i blagdane, zabranjeno je obrezivanje, Židove se prisiljavalo da jedu svinjetinu. Tko se nije držao tih naredaba, prozvanih גזרות אנטיוכוסAntiohove zabrane, čekala ga je smrt. Antiohove zabrane postigle su upravo suprotno djelovanje od onoga kojemu se Antioh nadao. U narodu se stvorio i proširio širok vjerski pokret odanih, spremnih na mučeništvo. Pokret se pretvorio u simbol židovske vjere i kulture, dovodeći konačno do Hašmonejskog ustanka. Ustanak je počeo u gradiću Modiin, u blizini današnjeg Tel-Aviva. Kraljev izaslanik prisiljavao je tamošnje mještane na prinošenje žrtve grčkom božanstvu. Matitjahu, iz svećeničke (kohenske) porodice Hašmonejaca, ubio ga je i porušio podignuti žrvenik. Uzviknuo je narodu: Tko je za Vječnoga, k meni!'. Ovu je rečenicu bio povikao i Mojsije kada je vidio židovski narod užurban oko zlatnoga teleta, kao što piše: I stane Mojsije na vrata logora i reče: 'Tko je za Vječnoga, k meni!' I pridruže mu se svi sinovi Levijevi. (Izl 32, 26) Taj uzvik je postao borbeni poklič ustanka. Mase Židova slijedile su Matitjahua i njegove sinove: Šimona, Johanana, Jehudu (Judu), Jonatana i Elazara, s kojima su pobjegli u planine. Početak ustanka bio je gerilski rat, no ubrzo se sukob male dragovoljačke židovske vojske protiv velike profesionalne grčke vojske razvio u rat. 166. godine pr.n.e. umro je voda ustanka Matitjahu. Zapovjedništvo je preuzeo njegov treći sin, Juda Makabi, koji se u međuvremenu iskazao kao vojskovođa i osobito sposoban strateg. Juda je dobro poznavao područje Judeje. Znao je iskoristiti njezine prednosti i prednosti svoje male, pokretljive vojske. Vojska Jude Makabija, makabejska vojska, bila je u početku razasuta po selima. Napadala je Antiohove izaslanike i uništavala 9
- Antioh IV., poznat i kao Epifan (Uzvišeni), stupio na vlast nakon smrti Aleksandra Velikog i vladao 175.-163. pr. n. e. Seleukidi su vladali oko 250 godina.
1 12
Kislev
Hanuka
žrtvenike božanstava, te podizala Židove u tim selima protiv Seleukida i židovskih helenista. Prva bitka Jude Makabija bila je protiv Apolonija, zapovjednika seleukidske vojske za područje Samarije. Juda ga je ubio i uništio mu vojsku. Zaplijenio je Apolonijev mač i njime se borio. Borio se i u bitkama za Bet-Horin, 166. godine, za Emaus, 165. godine, te za Bet-Cur, 165.-164. godine. Na kraju te bitke oslobodio je Hram u Jeruzalemu. Juda Makabi vodio je ustanak oko pet godina, do svoje smrti, 161. godine u bitci kod Elaše. Braća su ga pokopala pokraj oca, u hašmonejskome grobu u Modiinu. Bio je porazio sve vojskovođe koje je Antioh Epifan poslao u borbu, poput Nikanora i Gorgija, koje je porazio jednoga za drugim 166.-165. pr.n.e. Čak je i Lizija, vrhovni zapovjednik Antiohove vojske, morao pobjeći u Antiohiju nakon svoga poraza 165.164. godine. Judinom smrću ustanak nije završio, već se nastavio još mnogo godina, pod vodstvom Hašmonejaca, dok nije postignuta potpuna vjerska samostalnost uz vodstvo Sanhedrina, te razmjerna državna samostalnost, koja je potrajala oko 200 godina, do rušenja drugoga Hrama, koje su počinili Rimljani, 70. godine prvoga stoljeća nove ere.
Hana i sedam sinova Jedna od najpotresnijih pripovijesti o junaštvu iz vremena Hašmonejskog ustanka je ona o Hani i njezinih sedam sinova. Priča je to o hrabosti židovske majke i sedmorice njezinih sinova, koji su svojom smrću posvetili Ime Božje (umrli kao mučenici). Talmud pripovijeda: Antiohovi izaslanici oteli su Hanine sinove, sedmoricu njih, i pokušali ih jednoga za drugim nagovoriti da jedu svinjetinu i poklone se grčkome božanstvu. Jedan za drugim to su odbili. Potom su pred majčinim očima izvedeni na pogubljenje u mukama. Kada su stigli do sedmoga, još malenog dječaka, pokušali su ga prevariti: bacili su novčić na tlo i tražili od njega da ga podigne. Tako će, mislili su Grci, svi vidjeti da se klanja grčkome kipu. Dječak se, međutim, nije sagnuo, te je i on izveden na pogubljenje. Hana je zamolila da prije pogubljenja porazgovora sa sinom. Grci su pomislili da će ga možda pokušati nagovoriti da se pokloni, kako bi izbjegao smrt. Hana mu reče: Sine, kad stigneš na istinski svijet, idi k našem praocu Abrahamu i poruči mu što ti je rekla majka: Ti si postavio jedan žrtvenik, a ja sedam. Ti si pokušao, a ja ispunila.' Tada su ga Grci pogubili. Hana se uspela na jedan od krovova i skočila u smrt.10 Ova pripovijest je nedvojbeno osnaživala narodni duh i potaknula narod na pridruživanje Hašmonejskom ustanku. 10• BT Gitin 57b; 2Mak7
1 13
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Hašmonejci Ime Hašmonejci חשמונאיםdolazi od riječi hašman י חשמןtitule velikaša visokog roda, koji ima sposobnost vođenja (vojvoda). Otuda se može zaključiti da su Hašmonejci bili istaknuta porodica, na čelu s Matitjahuom sinom Johananovim, Velikim svećenikom. Hašmonejci su kao vode ustanka oslobodili Judeju od tuđinske vlasti, te zadržali vlast i mjesto Velikog svećenika od 165. do 37. godine pr.n.e. Stajali su u središtu pozornice židovske povijesti tijekom pet naraštaja. Neupitno je da su uspjesi Hašmonejske dinastije doveli do dalekosežnog preokreta u položaju Judejskog kraljevstva. Hašmonejci su se pokapali u selu Modiin, kojega su arheolozi otkrili pokraj današnjega grada Loda. U tome selu pokopan je i Matitjahu, a pored njega njegova četiri sina, koji su pali u ratu. Matitjahuov sin Šimon, koji je bio nasi - knez, dao je na njihovom grobu sagraditi lijep spomenik. Nakon smrti i on je tamo pokopan.
Juda Makabi Makabi je nadimak Jude sina Matitjahuovog Hašmonejca. Na nekoliko načina tumači se riječ מכביMakabi. Prema jednima, Makabi (MKBJ) je kratica za rečenicu: Mi kamoha baelim Hašem (ime Božje, pisano s početnim slovom jod- Jj מי כמוך באלים יי, što znači: Tko je poput Tebe medu božanstvima, Vječni/n Ovu su rečenicu Hašmonejci nosili na svojoj zastavi. Drugi kažu da je Makabi skraćenica od Matitjahu kohen ben Johanan (Matitjahu svećenik sin Johananov). Treće tumačenje je da מקביMakabi - MQBJ - pisano slovom kof, dolazi od riječi makevet (čekić). Prema tome tumačenju Juda Makabi je bio "čovjek čekić", snažan muškarac i genijalan strateg, koji je po neprijateljima Židova udarao kao maljem. Doista je Juda porazio jednu među najprofesionalnijim i najvećim vojskama toga doba, uz pomoć šačice ljudi, jer je znao iskoristiti pokretljivost svoje vojske i iznenaditi neprijatelja tamo gdje to ovaj nije očekivao. U uskim tjesnacima medu brdima, njegova okretna i lagana vojska bila je u prednosti pred teškim i tromim neprijateljem.
11• Izl 15,11
114
Kislev
Hanuka
Čudo Hanuke U ono su se doba zbila dva glavna čuda. Prvo je bilo uspjeh Hašmonejskoga ustanka, pobjeda Jude Makabija i njegove male vojske nad velikom profesionalnom Antiohovom vojskom: malobrojni protiv mnogobrojnih. Drugo čudo, poznatije, jest čudo posude za ulje - נס פך השמן, zbog kojega svake godine palimo svijeće za Hanuku. Dvadeset petoga kisleva 3622. od stvaranja svijeta (165.-164. pr.n.e.) oslobodio je Juda Makabi Jeruzalem i Hram. Započelo se s čišćenjem Hrama od grčkih božanstava, zatim su očistili žrtvenik i zlatnu menoru (svijećnjak). Za paljenje menore potrebno je čisto maslinovo ulje. U cijelom Hramu našla se samo jedna čista posuda s uljem, zapečaćena pečatom Velikog svećenika. Bila je to jedina posuda koja nije bila onečišćena idolopoklonstvom, no ulje u njoj dostajalo je samo za jedan dan gorenja. Dogodilo se čudo, te je ta jedna posuda ulja dostajala za osam dana. Otada se paljenjem osam svijeća za objavljivanje čuda Hanuke slavi blagdan Hanuka. Rambam u svojoj knjizi objašnjava čudo Hanuke ovako: Dogodilo se to dvadeset petoga kisleva. Ušli su u Hram i nisu našli čistoga ulja, osim jedne posude, a u njoj ne više nego za jedan dan. Od toga su palili svjetiljke tijekom osam dana, dok nisu istijestili masline i dobili čisto ulje. Zato su rabini toga naraštaja odredili da će tih osam dana, koji počinju dvadeset petim kislevom, biti dani veselja i slavljenja. Tih osam dana svake noći palimo svijeće na vratima svojih domova, kako bismo pokazali i obznanili ono čudo. Te dane nazivamo Hanukom; tada je zabranjeno držanje nadgrobnih govora i post, kao i na Purim.12
Nazivi blagdana Ovaj je blagdan najpoznatiji pod imenom Hanuka, što ima dva osnovna tumačenja: 1. Hanuka (posvećenje) je svečanost otvaranja nove ili preuređene kuće, kao što kaže kralj David u psalmu "Psalam, pjesma posvećenja kuće, Davidova"13. Kada danas mladi par gradi kuću, pri useljenju slavimo posvećenje kuće, חנוכת הביתhanukat habajit. Nakon što su Hašmonejci ušli u Hram i očistili žrtvenik od nečistoće idolopoklonstva, obnavljanjem hramske službe proslavili su posvećenje žrtvenika, חנוכת המזבחhanukat hamizbeah. Josip Flavije piše: Ustali su ujutro i prema propisu prinijeli 12• MT Hilhot Hanuka 3,2 i 3 I3• Ps 30,1
115
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
žrtve paljenice na novom žrtveniku, te su posvetili žrtvenik istoga datuma na koji su ga pogani bili onečistili. Slavili su Vječnoga pjesmama i harfama, frulama i cimbalima. Bacili su se ničice i poklonili Vječnome za zaštitu i spas i osam su dana slavili posvećenje žrtvenika... Juda i njegova braća i sva zajednica Izraelova zapovjede da se posvećenje žrvenika slavi dvadeset petoga dana mjeseca kisleva, tih osam dana, iz godine u godinu, slavljenjem i zahvalom Vječnome.14 2. Prema drugome tumačenju, Hanuka je složenica dviju riječi: hanu i ka. Značenje je: počinuli su ( חנוhanu) dvadeset petoga ( כהka), što se odnosi na 25. kisleva, kada su Židovi, nakon pobjede u borbi, odahnuli od neprijatelja. (Hebrejski slovni sustav istodobno je i sustav za označavanje brojeva: slovo kaf ima brojnu vrijednost 20, a he 5, te se napisani zajedno mogu čitati kao riječ ka.) Drugi naziv, Blagdan svjetlosti חג האורים, dao je židovski povjesničar Josip Flavije, zbog spasenja koje je židovskom narodu došlo kao iznenadno veliko svjetlo i posvijetlilo mu, kao i zbog svjetla svijeća koje su ponovno zapaljene u Hramu, a otada i u svakoj židovskoj kući.
Menora i hanukija Menora je bila sedmerokraki svijećnjak, dio hramskoga posuda. U zavjetnome šatoru stajala je jedna menora, u prvome Hramu bilo ih je deset, a u drugome jedna15. Njezin je oblik zabilježen na rimskome slavoluku vojskovođe i cara Tita. Prikazana je u Titovoj pobjedničkoj povorci, u kojoj su vodili zarobljenike dovedene iz Judeje nakon rušenja drugog Hrama, 70. godine. Na putu za Rim nosili su sa sobom hramsko posuđe, medu kojim i sedmerokraku Menoru. Hanukija je svijećnjak koji je naziv dobio prema blagdanu Hanuke, kada se na njemu pale svijeće. Ima devet krakova, od kojih jedan nosi svijeću kojom se pale ostale, a preostalih osam je prema broju dana trajanja blagdana. Od 10. stoljeća javlja se kao umjetnički oblikovan obredni predmet. Židovski umjetnici unijeli su svoju sposobnost i maštu u oblikovanje hanukija od kamena, keramike, mramora, mjedi, bakra, bronce i željeza, a u bogatim zajednicama i od srebra i zlata. Stilovi su raznoliki, pod utjecajem umjetnosti okoline u kojoj su hanukije nastajale. 14 15
1 16
- Sefer Hašmonaim 1,4 - BT Menahot 29a
Kislev
Hanuka
Hašmonejci kao univerzalni simbol Hrabrost Hašmonejaca postala je simbolom hrabrosti i inspiracijom i drugim narodima. U francuskoj književnosti, u posmrtnome slovu u sjećanje na maršala Henrija de Turennea, koji je pao u ratu s Bavarcima godine 1675., nalazimo riječi: "Kao Juda Makabi, Turenne je izgarao za svoj narod, izašao u borbu malobrojnih protiv mnogobrojnih, kao Juda Makabi istaknuo se u strategiji i išao na čelu svojih ratnika... Turenne ־ ti si Makabejac."16U američkoj književnosti, pisac Howard Fast divno je opisao hrabrost Makabejaca u svojoj knjizi My Brothers Valiant Ones of Acclaim (Moja hvalevrijedna braća). U njemačkoj umjetnosti, barokni kompozitor Georg Friedrich Handel skladao je na tu temu jedno od svojih najboljih djela, oratorij Juda Makabi. Naručio ga je 1746. godine engleski prijestolonasljednik, u čast povratka u London pobjedničkoga generala, vojvode Cumberlandskoga.
Osam dana Hanuke Zašto Hanuka traje osam dana, kada je čudo trajalo samo sedam, jer za prvi dan našli su dovoljno ulja u posudi. Na to poznato pitanje ponudeno je više odgovora. Evo triju od njih: ־Prvi dan odreden je za blagdan zbog pobjede u ratu, a ostalih sedam zbog čuda s uljem. ־Ulje dostatno za jedan dan podijelili su na osam dijelova i svakoga dana su upotrijebili po jedan dio, koji je ipak dostajao za cijeli dan, pa je tako čudo trajalo osam dana. ־Antiohova zabrana obrezivanja prestala je vrijediti nakon Makabejske pobjede, a obrezivanje se čini osmoga dana nakon rođenja.
Micva paljenja svijeća za Hanuku i blagoslovi Osim što moramo zahvaliti Bogu na čudima koja nam je učinio na ove dane prije mnogo godina, što činimo prvenstveno u molitvi, postoji i zapovijed paljenja svijeća za Hanuku. Namjera joj je razglasiti čudo Hanuke, riječima Rambama: "da bismo pokazali i obznanili ono čudo".17 Svijeće palimo na osmokrakome svijećnjaku ־hanukiji. Prvoga dana palimo jednu svijeću, govoreći tri blagoslova: 16
- Odnosilo se na bitku za Alsace 17• MT Hilhot Hanuka 3 , 3
117
ŽIDOVSTVO
ה ע ו ל ם א ש ר ק ד ש נ ו ב מ צ ו ת י ו וצמו
Židovska godina
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו.1 •> ה ד ל י ק נ י של חנפה
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL HANUKA - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da palimo svijeće za Hanuku. ^ ה נ ס י ם ל א ב ו ת י נ ו ב י מ י ם2 ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ש.2 ה ה ם בזמן ה ז ה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEASA NISIM LAAVOTENU BAJAMIM HAHEM BAZEMAN HAZE. - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si učinio čuda našim očevima u onim danima u ovo doba. Blagoslov "šehehejanu" -3.ברפת ״שהבינו״ Drugoga dana palimo dvije svijeće, a svakoga sljedećeg dana dodajemo još po jednu, dok ih osmoga dana ne bude osam. Od drugog do posljednjeg dana molimo samo prva dva blagoslova, jer se blagoslov šehehejanu govori samo jednom, na početku blagdana. Paljenje se danas čini prema mišljenju Hilelove škole u Mišni18, bet midraša pod vodstvom Hilela, koji je bio nasi (predsjednik Sanhedrina) stotinjak godina nakon čuda Hanuke, a to je uz pomoć dodatne svijeće. Šamajeva škola bila je drugog mišljenja. Prema Šamaju, predsjedniku Vrhovnoga suda u to doba, prvi dan treba paliti osam svijeća, a svakoga sljedećeg po jednu manje, sve do samo jedne svijeće osmoga dana, jer se čudo zapravo dogodilo prvoga dana. Kao halaha, propis, prihvaćeno je Hilelovo mišljenje, jer pri ispunjavanju micva treba dodavati, a ne oduzimati.19 Nakon paljenja svijeća, a može i za vrijeme paljenja, čita se pjesmu Hanerot halalu: Ove svijeće palimo za čuda i za divne stvari i za izbavljenja i za pobjede koje si davao našim očevima u onim danima u ovo doba, kako bismo zahvalili i slavili tvoje veliko Ime, za tvoja čuda i za tvoje divne stvari i za tvoja izbavljenja.
18 19
1 18
- BT Šabat 21b - BT Megila 9b
Hanuka
Kislev
Sefardi čitaju i Psalam, pjesma posvećenja kuće, Davidova20. U svim židovskim zajednicama zatim pjevaju poznati pijut מעוז צור ישועתיMaoz cur ješuati: Utvrdo, stijeno moga spasa, tebe /i/epo veličati. Popravi moju molitvenu kuću i tamo ću prinijeti zahvalnicu. Kad pripremiš žrtvenik, spas od podivljalog neprijatelja, tada ću pjesmom, psalmom, dovršiti posvećenje žrtvenika. Pjesma Maoz cur napisana je u akrostihu s imenom pjesnika Mordehaja, koji je u 13. stoljeću živio u Njemačkoj. Opisuje povijesne dogadaje koji su se zbili židovskome narodu i Božju potporu Židovima tijekom povijesti. Glavne kitice su prva i šesta, koje govore o Hanuki, te ih se obično i pjeva na Hanuku. Posljednja kitica pjesme, koja govori o Božjoj osveti neprijateljima Židova izostavljala se u nekoliko njemačkih zajednica, zbog stiha: Odgurni Ridega u mrak pakla, podigni nam pastira od sedmorice. Time se, čini se, time mislilo na Friedricha Barbarossu, koji je bio crvenokos. On je organizirao treći križarski pohod. Čitanje ovoga stiha zacijelo bi bilo opasno za Židove.
Paljenje svijeća Tko mora zapaliti? Svatko je obvezan zapaliti svijeće za Hanuku, čak i siromah koji živi od milodara treba posuditi novac kako bi zapalio21. Ako ima novaca koliko dostaje ili za vino za kiduš na šabat ili za svijeće za Hanuku, treba kupiti svijeće za Hanuku, radi objave čuda22. Ova pravila pokazuju značenje svijeća za Hanuku. Koliko hanukija palimo? Aškenazi pale po jednu hanukiju za svakoga23. Sefardi pale jednu hanukiju za sve ukućane, a pali je kućedomaćin24. Ako je on iz nekog razloga na može zapaliti, treba to za sve učiniti kućedomaćica. Što palimo? Najljepši način za ispunjavanje ove micve je da zapalimo maslinovo ulje, kao što su činili u Hramu. No sva ulja i svijeće pogodni su za paljenje svjetiljaka za Hanuku25. 2
o. p s 30 21• MT Hilhot Megila 22 - MT Hilhot Megila 23 KŠA 139,6 24 - MT Hilhot Megila 25. MT Hilhot Megila
ve-Hanuka 4,12 ve-Hanuka 4,13 ve-Hanuka 4,3 ve-Hanuka 4,6
119
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Šamaš Pali se uz pomoć dodatne svijeće, koja se ne ubraja medu osam svijeća za Hanuku kojima ispunjavamo micvu ( נר מצדהner micva = micva svijeće, množ.: נרות מצוהnerot micva). Naziva se שמשšamaš (sluga), jer služi svijećama za Hanuku. Zabranjeno je koristiti se svjetlom svijeća za Hanuku kao rasvjetom, jer one služe samo za promatranje26. Stoga je zabranjeno jednom svijećom ner micva zapaliti drugu, već u tu svrhu koristimo šamaš. Tako prvoga dana gore dvije svijeće, ner micva i šamaš, a osmoga dana devet svijeća: osam nerot micva i šamaš. U osam dana tako zapalimo ukupno 44 svijeće. Samaš postavljamo odvojeno od svijeća za Hanuku, sa strane ili naviše27. Dok gore svijeće za Hanuku ne obavljamo poslove, a prije svega je običaj da žene ne rade dok svijeće ne izgore28.
Raspored svijeća i smjer paljenja Svijeće stavljamo s desnog kraja hanukije nalijevo, to jest svakoga dana dodajemo svijeću slijeva od jučerašnje. Smjer paljenja je obratan, palimo slijeva nadesno, to jest od novododane svijeće nadesno, jer je bit ispunjavanja zapovijedi u paljenju svijeće za taj dan29.
Mjesto za paljenje Smisao paljenja je u objavljivanju čuda. Stoga hanukiju postavljamo na mjesto koje je vidljivo prolaznicima na ulici. Neki pale na vratima kuće, lijevo od uličnog ulaza. Budući da je mezuza postavljena s desne strane onoga koji ulazi, osoba koja ulazi okružena je ispunjavanjem Božjih zapovijedi, jer je tada hanukija slijeva, a mezuza sdesna30. Može se paliti i u prozoru koji gleda na ulicu. U sinagogi se hanukiju postavlja na južni zid, jer je tako bila postavljena Menora u Hramu.
Doba za paljenje Svijeće za Hanuku pale se od zalaska sunca do pola sata nakon izlaska zvijezda. Moraju biti dovoljno velike (odnosno, treba biti dostatno ulja) 26
- MT Hilhot Megila ve-Hanuka 4,6 •KŠA 139,14 28 KŠA 139,3 29 KŠA 139,11 30. MT Hilhot Megila ve-Hanuka 4,7; KŠA 139,7 27
120
Kislev
Hanuka
da bi gorjele pola sata. Tko nije stigao zapaliti na vrijeme, može to učiniti sve dok su ukućani još budni. Ako su već zaspali, zapalit će bez blagoslova, jer paljenjem svijeća u takvim okolnostima ne objavljuje čudo31. Petkom palimo svijeće za Hanuku prije šabatnih, jer nakon njihovog paljenja nastupa šabat, kada je zabranjeno zapaliti vatru. Svijeće koje se pale na erev šabat moraju biti veće, kako bi gorjele sat i pol, to jest pola sata nakon izlaska zvijezda. Na završetku šabata, kod kuće prvo zapalimo svijeću za havdalu, zatim, nakon obreda havdale kojom smo završili šabat, svijeće za Hanuku. U sinagogi nakon završetka šabata prvo palimo svijeće za Hanuku, pa tek onda svijeću za havdalu.
Halel Jedna od zapovijedi blagdana Hanuke, pored objavljivanja čuda paljenja svijeća, jest i slavljenje (halel) i veličanje Boga za čuda koja nam je učinio. Rambam piše: ... učenjaci toga naraštaja odredili su da će tih osam dana, koji počinju dvadeset petim kislevom, biti dani veselja i slavljenja.32 Stoga nakon amide u šahritu tijekom osam dana Hanuke čitamo "cijeli Halel".33 Sadržaj Halela je uzvisivanje Boga i zahvaljivanje.
Čitanje Tore Tijekom svih dana Hanuke čitamo iz Tore o posvećivanju žrtvenika žrtvama koje su prinosili vode plemena, kao što piše: I prinesu vode posvećenje žrtvenika na dan kad ga je pomazao i prinesu vode svoju žrtvu na žrtvenik.34 Čitamo o tome kako su dvanaestorica voda plemena posvetila žrtvenik Zavjetnog šatora, te počela s prinošenjem žrtava. Svakog dana se trojicu poziva pred Toru i čita se o žrtvama jednoga od voda. Osmoga dana, od riječi "osmoga dana" 35 do kraja odsječka, čitanju dodajemo prvu rečenicu osmoga poglavlja Knjige brojeva, rečenice o tome kako je svećenik Aron palio uljanice na Menori u Zavjetnome šatoru. Veza s Hanukom je dvostruka: Menora je povezana s čudom posude za ulje, a svećenik Aron je predak Hašmonejaca, koji su time bili koheni (svećenici). 31 32
33 34 35 -
KŠA 139,10 MT Hilhot Megila ve-Hanuka 3,5 Halel se čita na Pesah, Šavuot, Sukot, roš hodeš, Jom haacmaut i Jom Jerušalajim Br 7,10 Br 7,54
121
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Zahvala za čuda Tijekom svih dana Hanuke tri puta dnevno u molitvi amida, a također i u molitvi nakon jela, dodajemo odlomak על הנסיםAl hanisim - Za čuda..., koji opisuje bit Hanuke.
Šabat Hanuka Sabat Hanuka שבת חנוכהje šabat koji pada unutar Hanuke, koja traje osam dana, pa uvijek obuhvaća i šabat. Molitve su uobičajene, uz dodatak Al hanisim u amida. Razlika je u čitanju iz Tore. Vadimo dvije knjige Tore, a ako je taj dan još i roš hodeš teveta, vadimo tri knjige36. Iz prve čitamo tjedni otsječak. Iz druge čitamo maftiru dnevni odsječak za Hanuku, koji govori o žrtvama koje su prinijeli vode plemena37. Iz treće čitamo odsječak za roš hodeš38. I haftara je posebna za Hanuku, umjesto redovite tjedne. Uzeta je iz Zaharije39, a govori o Menori. Ako prvi dan Hanuke padne na šabat, tada je i osmi dan šabat. U takvom slučaju, za drugi šabat tijekom Hanuke postoji posebna haftara40, koja opisuje podizanje prvoga, Salomonova Hrama.
Običaji na Hanuku Oko Hanuke razvili su se razni običaji u svim zajednicama. 1. Latkes לביבותi Hanuka-uštipđ סופגניות Latkes je jelo od prženog krumpira, a Hanuka-uštipci punjeno i prženo tijesto. Zamisao je da se jela prže u ulju, jer to podsjeća na čudo posude za ulje. 2. Hanuke-Gelt ־novčići למי חנוכה ־ Običaj je svake večeri nakon paljenja svijeća darivati djeci novčiće, kako bismo ih razveselili, jer je Antiohova zabrana učenja Tore rastužila prvenstveno židovsku djecu. 3. Drajdl ־zvrk סביבון ־ Djeca se igraju zvrkom tijekom svih blagdanskih dana. Na svakoj od četiri strane zvrka, u Izraelu je napisano po jedno hebrejsko slovo: nun, gimel, he, pe. Ona čine skraćenicu rečenice Nes gadol haja po 36
KŠA 139, 24-25 - Br 7,10 38 - Br 28,1-15 39 - Zah 2,14 4 O• lKr,7 37
122
Kislev
Hanuka
־Veliko se čudo dogodilo ovdje. U dijaspori, pak, posljednje slovo je širi, prvo slovo riječi šam (tamo, to jest u Izraelu).
Hanuka kao narodni, nevjerski blagdan Vjerski karakter Hanuke ostao je sačuvan tijekom svih naraštaja. S početkom pokreta za ponovno naseljivanje u Izraelu, krajem 19. stoljeća, ovaj je blagdan dobio dodatni, narodni karakter. On simbolizira hrabrost, oslobođenje od tuđinske vlasti i državnu samostalnost. Proslave sa značenjem narodnog blagdana počele su već 1889. Održavale su se proslave na kojima se naglašavalo junaštvo Hašmonejaca, palilo se svijeće i održavalo mimohode s buktinjama. Pokret Makabi, koji je nastao i kao simbol židovske samostalnosti, predvodio bi mimohod s buktinjama od Hašmonejskih grobova u Modiinu u sve dijelove Izraela. Počevši od 1944., u noći prije Hanuke trče članovi društva Makabi, noseći goruće buktinje, od Modiina do kuće izraelskog predsjednka i na Cionsko brdo. Tim plamenom pale desetine hanukija u Izraelu i u dijaspori.
Paljenje svijeća za Hanuku, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
123
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Tevet טבת ־ Tevet je deseti mjesec kada se broji od nišana kao prvoga mjeseca u godini, a četvrti od tišrea.
Izvor ...u desetome mjesecu, tevetu...1
Znak mjeseca: Jarac גדי ־ Znak mjeseca je jarac, jer u ovome mjesecu u Izraelu već ima trave, koja naraste nakon kiša u hešvanu i kislevu, pa tada koze izlaze pasti u polju. 1• Est 2,16
124
טבת
Tevet
Osmi teveta: dovršena je Septuaginta Poznati prijevod Tore iz 3. st. pr.n.e., Septuaginta, dovršen je na dan osmoga teveta. Ovim je prijevodom aleksandrijski kralj Ptolemej Filadelf želio podvaliti rabinima, jer njegova namjera zapravo nije bila stvaranje pravoga prijevoda. On je sakupio rabine, prividno na savjetovanje radi stvaranja što boljeg prijevoda, a stvarna mu je namjera bila dukčija: nadao se da će rabini načiniti svaki svoj prijevod, s mnogo razlika, pa će on nakon toga moći te neujednačenosti prijevoda koristiti protiv njih. Ptolemejeva namjera se nije ostvarila, a Ime Božje posvećeno je, kao što pripovijeda Talmud: Pripovijest o kralju Ptolemeju koji je sakupio sedamdeset i dvojicu starih i stavio ih u sedamdeset i dvije kuće, ne otkrivajući im zašto ih je doveo. Ušao je k svakome od njih i rekao im: Napišite mi Nauk vašeg učitelja Mojsija! Bog je svakome od njih dao mudrost, te su svi bili istog mišljenja (svaku riječ su posve jednako preveli na grčki).2
Post desetog teveta צום יי ב ט ב ת ־ Izvor I bi u desetoj godini kraljevanja, u desetome mjesecu, desetoga dana, dode babilonski kralj Nabukodonosor s cijelom vojskom do Jeruzalema i opkoli ga, te sagradi opsadne tornjeve oko njega. I bi grad pod opsadom do jedanaeste godine Cedekijina kraljevanja. Devetoga dana mjeseca zavlada glad u gradu, nije bilo kruha za narod. Grad pade ...3Post desetog teveta obilježava početak opsade Jeruzalema, koja je dovela do rušenja Jeruzalema i Hrama. Te rečenice iz Knjige o kraljevima opisuju dolazak Nabukodonosorove vojske pred Jeruzalem i početak opsade desetog teveta 3336. godine od stvaranja svijeta. Bilo je to nakon 850 godina samostalnosti od ulaska Židova u Izrael, 2489. godine od stvaranja svijeta (13. st. pr.n.e.)4. Nabukodonosorova opsada Jeruzalema dovela je nakon triju godina do rušenja Jeruzalema, spaljivanja Hrama, pljenidbe hramskoga posuda i progonstva naroda, kako opisuje prorok Jeremija: Igrad bi razbijen ... i kralj babilonski zakolje sinove Cedekijine pred njegovim očima, te sve judejske zapovjednike u Ribli. I iskopa Cedekiji oči 2
- BT Megila 9a - 2Kr 25,1-4 4 - 440 godina od Jošue do kralja Davida i još 410 godina prvog Hrama kralja Salomona 3
125
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
... a u petome mjesecu, desetoga dana ... dođe u Jemzalem Nabuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, koji je stajao pred babilonskim kraljem. Spali Kuću Vječnoga i kraljevu palaču i sve kuće u Jeruzalemu ...i zidine jeruzalemske uokolo srušiše ... a ostatak mnoštva progna Nabuzaradan, vođa tjelesne straže.5
Glad za trajanja opsade U četvrtom mjesecu, devetoga dana, zavladala je glad u gradu i narod nije imao kruha.6 Pisani izvori puni su opisa teške gladi koju je Jeruzalem trpio tijekom triju godina babilonske opsade. Osobito težak opis nalazi se u midrašu: Cionske djevojke sastajale su se na trgovima i pitale jedna drugu: 'Zašto si došla na trg, inače nikada ne dolaziš?' Prijateljica bi odgovorila: 'Neću ti kriti istinu, glad je teška i ne mogu ostati kod kuće. Izašla sam tražiti hrane.' Išle bi zajedno tražiti hrane u gradu, ali ne bi našle ništa. Padali su ljudi i umirali posvuda po gradu. Njihova mala djeca, dojenčad, penjala su im se po rukama i nogama, svako prepoznavajući majku i posežući za sisom, pokušavajući isisati mlijeka. Ne bi imali što sisati i u očaju bi umirali na majčinim prsima.7
Proročanstvo i njegovo ispunjenje Sve to su predvidjeli proroci ako narod napusti Boga i njegove zapovijedi. Doista su ga ostavili, kao što piše u Bibliji: I činio je [Cedekija] zlo u očima Vječnoga, svoga Boga, nije bio ponizan pred prorokom Jeremijom i pred riječi Vječnoga... I svi poglavari svećenički i narod raširili su krivovjerje, sa svim poganskim odvratnostima i oskvrnuli Dom Vječnoga, koji je posvetio u Jeruzalemu. Vječni, Bog njihovih otaca, poruči im po svojim glasnicima zarana, ponovno se smiluje svojem narodu i svojem prebivalištu. Rugali su se Božjim glasnicima i ismijavali njihove riječi i zavaravali njegove proroke, dok se ne podigne srdžba Božja na svoj narod da nije bilo pomoći. I podiže na njih kralja kaldejskoga i pobi njihove momke mačem u njihovom Hramu i nije se smilovao nad mladićem ni djevojkom ni starcem ni nemoćnim, sve je dao njemu u ruke. I svo posuđe Doma Božjega, veliko i malo, te riznice Doma Vječnoga i riznice kralja i njegovih zapovjednika, sve je odnio u Babilon. I spališe 5• Jr 52,7-15 6• Jr 52,6 7• Pesikta rabati 26; BT Gitin 56a
126
טבת
Tevet
Dom Božji i porušiše zidine Jeruzalema i sve njegove palače spališe vatrom i uništiše sve njegove dragocjenosti. A preostale otjera mačem u Babilon, te postanu robovi njemu i njegovim sinovima sve do vladavine perzijskog kraljevstva. Da bi ispunio riječ Vječnoga po Jeremiji, dok zemlja ne uživa svojih šabata, svih dana kojih je bila napuštena, punih sedamdeset godina.8
Postovi u Mesijino doba Svi postovi određeni zbog rušenja Hrama ukinut će se kada dode Mesija. Postat će oni danima veselja, kako je obećao prorok Zaharija: Ovako reče Vječni Cevaot: Post četvrtoga [17. tamuza] i post petoga [9. ava] ipostsedmoga [3. tišrea - Gedaljin post] i post desetoga [10. teveta] bit će za dom Judin [za Židove] veselje i radost i blagdanski dani, stoga volite istinu i mir.9 Ovako Rambam navodi: Svi ti postovi će biti poništeni u Mesijinim danima, a ne samo to, već će biti blagdani i dani veselja i radosti, jer je rečeno: Ovako reče Vječni Cevaot: 'Post četvrtoga [17. tamuza] i post petoga [9. ava] i post sedmoga [3. tišrea - Gedaljin post] i post desetoga [10. teveta] bit će za dom Judin [za Židove] veselje i radost i blagdanski dani, stoga volite istinu i mir(Zah 8,19)10
Dan općeg kadiša יום הקדיש הכללי ־ Uspostavom Države Izrael, Glavni je rabinat odredio dan desetoga teveta za "dan općeg kadiša" u sjećanje na one žrtve plamena Holokausta kojima nije poznat smrtni dan. Na ovaj dan palimo u njihovo sjećanje dušice, a u sinagogi molimo kadiš.
8• 2Ljet 36,12-21 9• Zah 8,19 10• MT Hilhot taanijot 5,19
127
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
ševat - שבט Mjesec ševat je jedanaesti mjesec prema Tori, koja mjesece broji od nišana, a peti prema današnjem računanju hebrejskog kalendara, koje počinje od tišrea.
Izvor u Bibliji: ..u jedanaestom mjesecu...1 Dvadeset četvrtoga dana jedanaestog mjeseca, što je mjesec ševat.2 1
Pnz 1,3 2• Zah 1
128
שבט
Ševat
Znak mjeseca: Vodenjak דלי ־ Kao što piše: Izlit će vodu iz svojih vjedara...3 Do početka mjeseca ševata pala bi većina godišnjih kiša u Izraelu, bunari bi bili puni. Kada bi se zahvaćalo vodu, bilo bi to s vrha bunara, te bi se iz vjedra koje se podiže uvijek izlijevala voda. Stoga naziv znaka doslovno znači: vjedro.
Mjesec ševat i Ponovljeni zakon Na roš hodeš ševata počeo je Mojsije objašnjavati Toru židovskom narodu. Govorio im je cijelu knjigu Ponovljeni zakon, kao što u njoj piše: I bi četrdesete godine u jedanaestom mjesecu, prvoga u mjesecu, Mojsije je govorio sinovima Izraelovim sve kako mu je Vječni za njih zapovjedio... S one strane Jordana u zemlji Moav počeo je Mojsije objašnjavati ovu Toru govoreći...4 Midraš5 objašnjava da je Mojsije pozvao židovski narod neka dode slušati i postavljati pitanja, jer on tada objašnjava Toru posljednji put pred smrt. U knjizi Ponovljeni zakon Mojsije upozorava Židove na grijehe koje su počinili tijekom četrdeset godina lutanja pustinjom, od izlaska iz Egipta do ulaska u Izrael, ponavlja mnoge micve koje su primili na Sinaju, priprema ih na ulazak u zemlju Izraelovu i blagoslivlje ih prije smrti. Mojsije je govorio i objašnjavao narodu Toru od prvog ševata do sedmog adara, kada je umro, ukupno trideset šest dana. To je i vremensko razdoblje koje obuhvaća Ponovljeni zakon. Stoga ti dani, kada je Mojsije posljednji put prije smrti objašnjavao Toru izraelskom narodu, imaju duboko značenje za Židove.
Šabat šira (šabat pjesme)שבת שירה ־ Šabat šira u pravilu pada prije Tu bišvata. Na njega čitamo iz Tore tjedni odsječak Bešalah.6 Zove se po pjesmi (hebr. šira) koju je pjevao Mojsije nakon što su Židovi izišli iz Egipta kroz razdijeljeno Crveno more, zbog tolikih čuda koja su im se dogodila7. U ovom odsječku osim pjesme nalazimo još i mnogo drugoga, poput opisa izlaska iz Egipta, razmicanja vode Crvenoga mora, mane, rata protiv Amaleka, no ipak se naziva upravo prema pjesmi koju su pjevali Mojsije i Židovi. Zašto? Stoga što 3• Br 24,7 4• Pnz 1,3-5 5 - Berešit raba 49, gl. i Rambanov komentar na Pnz 1,1 6-Izl 13,17-17,16 7 Izl 16,1-19
129
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
je to pjesma slave i hvale Bogu za sva čuda koja su se prije toga zbila. Ovu pjesmu čitamo svakoga dana u jutarnjoj molitvi, a čitali smo je i tijekom svih prošlih naraštaja. Tu pjesmu židovski je narod pjevao kada je dosegnuo vrlo visoku duhovnu razinu. Poznato je da pjesma i glazba bude dušu i mogu dovesti čovjeka do uzvišenih osjećaja. Prorok Eliša, kada bi želio primiti proročanstvo, tražio bi da netko uz njega svira8. I Gaon iz Vilne* mnogo je pisao o duhovnosti i mistici u glazbi. Utjecaj glazbe na ljudsku dušu prihvaćen je i u modernoj psihologiji.
Šivat haminim (sedam izraelskih biljaka), nepoznati umjetnik
8
2Kr 3,15: gl. i lSam 16,16 te BT Fesahim 117a
Tu bišvat
Ševat
Tu bišvat ט״ו בשבט ״ Riječ "£u" može značiti i "petnaest", jer u hebrejskome, svetom jeziku, svako slovo ima i svoju brojevnu vrijednost. Slovo tet je devet, a slovo vav šest, te zajedno izgovoreni kao tu daju petnaest. Računanje slovima prema njihovim brojevnim vrijednostima naziva se gematrija. To je jedna od trideset dvije metode proučavanja rabi Eliezera sina rabi Joseja iz Galileje, kojima se tumači Tora. Naši su se rabini koristili gematrijom kao načinom učenja i u halahi i u agadi, ali više u agadi. Evo dvaju primjera, jedan u halahi, a drugi u agadi. U halahi: u slučaju nazirejstva, kada nazir ne bi na početku svoga asketskog života definirao njegovo trajanje, rabini su naučili9 da ono traje trideset dana, kao zbroj slova u riječi יהיהjihje (bit će) iz izraza קדוש יהיהkadoš jihje (bit će svet)10. U agadi: Židovi su u Egiptu boravili 210 godina. To su rabini naučili11 iz rečenica u kojima Jakov nalaže svojim sinovima da odu u Egipat: "otiđite onamo"12, jer je zbroj brojevnih vrijednosti u riječi רדוredu (otiđite) 210. Židovska mistika se umnogome služi brojevima i njihovim mističnim značenjem. Primjerice: ־brojevi od jedan do šest simboliziraju prirodu ־svaki predmet ima šest strana, šest je dana stvaranja ־broj sedam simbolizira spoj duhovnosti i prirode, svetosti i materije, kao šabat, koji je spoj svjetovnoga i svetoga, a sedmi je dan u tjednu. Drugi primjeri su otpusna godina, jovel (jubilej) i drugi. ־broj osam simbolizira apstraktnu natprirodnu duhovnost13 9• 10. 11 12 13 -
BT Nazir 5a Br 6,5 Midraš Tanhuma, Mikec 8 Post 42,2 Drosnin, M., "The Bible Code", dokazuje da brojevi koje nalazimo u Bibliji nisu slučajnost, već da imaju značenje za povijest i budućnost židovskog naroda. Druge primjere iz gematrije u Talmudu vidi u BT: Šabat 70a, 145b, 1 4 % ; Eruvin 65a; Joma 54a; Suka 28a, 45b; Megila 15b; Moed katan 17a, 19b, 28a; Makot 23b, 24a
131
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Izvor Najstariji izvor Tu bišvata je u Misni, Masehet Roš hašana, koja govori 0 četiri nove godine u židovstvu: Četiri su nove godine. Prvoga nišana nova je godina za kraljeve i hodočasne blagdane. Prvoga elula nova je godina za desetinu stoke. Rabi Elazar i rabi Simon kažu da je ona prvoga tišrea. Prvoga tišrea nova je godina za godine, otpusne godine, pedesete godine, sadnju i zelene biljke. Prvoga ševata nova je godina za stabla, prema Šamajevoj školi, dok Hilelova škola kaže da je ona petnaestoga u tome mjesecu.14
Prvi nišana ־nova godina "za kraljeve 1 za hodočasne blagdane" Brojanje godina kraljevanja židovskih kraljeva počinje od toga dana u godini, što znači da tada židovski kralj započinje sljedeću godinu kraljevanja, iako je primjerice počeo vladati mjesec dana prije toga, u mjesecu adaru. Premda kraljuje tek mjesec dana, tim danom počinje njegova druga godina vladanja. Tri hodočasna blagdana navedena u Tori jesu Pesah, Šavuot i Sukot, a redoslijed im počinje Pesahom, u mjesecu nišanu.
Prvi elula ־nova godina "za desetinu od stoke" Desetinu od svoje stoke su svi morali svake godine davati za potrebe žrtvovanja u Hramu. Ovaj dan povlači granicu za obvezu godišnje desetine, odredujući svake godine životinje koje su se morale dati za žrtve.
Prvi tišrea - nova godina "za sud, otpust, pedesetu godinu za i plodove prvih triju godina" To je najpoznatija nova godina. Ona je dan suđenja za ljude, kojima Bog sudi, kao kralj svijeta i sudac Zemlje, svakome čovjeku za njegova djela tijekom prošle godine. Tada se odlučuje kakva će nam biti budućnost (novčano, zdravstveno...). Otpusna godina (otpust, hebr.: šemita )שמיטהje svaka sedma godina, kada se zemlja odmara. Tada je zabranjeno uzgajati poljoprivredne kulture. To se odnosi samo na Izrael. Tada se, osim toga, otpuštaju i novčani dugovi. Dan prvoga tišrea određuje početak otpusne godine. Pedeseta godina nakon sedam otpusnih godina je jubilarna (jubilej, hebr.: jovel 14. BT ROŠ hašana 2a
132
Ševat
Tu bišvat
)יובל. Tada se primjenjuju dodatni propisi, pored onih za otpusnu godinu. To su: - otpust zemljišta ־prvotnim vlasnicima moraju se vratiti zemljišta koja su od njih kupljena, kako bi se sačuvao raspored židovskih plemena u Izraelu. Izrael je nakon njihova ulaska u zemlju podijeljen u nasljedstvo pojedinim plemenima, te svakog jovela svako pleme ponovno dobija svoje nasljedstvo. - otpust robova ־židovski "robovi" u godini jovela odlaze na slobodu. Ne radi se o robu u smislu američkog crnačkog ropstva, već o ustanovi koja je mogla nastati samo u dva slučaja: osoba je sebe mogla prodati ako se nije mogla skrbiti za sebe, na odredeno vrijeme, dok se ne snađe, ali u svakom slučaju najdulje do jovela, a u drugome slučaju kada bi sud prodao osobu koja je ukrala, a nije mogla vratiti vrijednost ukradenoga, te bi se trajanje ropstva bi se odredilo prema vrijednosti ukradenoga. Kada netko posadi stablo, tri godine mu je zabranjeno jesti njegove plodove, a četvrte godine bere בכוריםbikurim, prve dozrele plodove, te ih nosi u Jeruzalem, kao prinos Bogu. Tek nakon toga može početi uživati plodove s toga stabla. Prema ovom danu se određuje koliko godina je drvo staro. Plodovi koji su zabranjeni za jelo prvih triju godina nazivaju se orla ערלה. Ovaj se zakon zove i נטע רבעיneta revai, sadnica stara četiri godine.
Petnaesti ševata ־nova godina za drveće i plodove drveća Naši rabini su ustanovili da je doba kada stablo počinje "piti" vodu godišnjih kiša od 15. ševata. U židovstvu postoji obveza davanja prinosa ( תרומהteruma) i desetina ( מעשרmaaser)1^ kohenu (svećeniku), levitu, siromašnima i Hramu. Desetina je različita prema godinama starosti stabla: "prva desetina" daje se svake godine kohenu i levitu; "druga desetina" daje se prve, druge, četvrte i pete godine (ide se u Jeruzalem i ondje se jedu plodovi sa stabla); "desetina za siromašne" se treće i šeste godine daje siromasima. Tora određuje: Svakako daj desetinu od sveg uroda svog usjeva kojeg će polje dati godinu za godinom16. Iz toga su naši rabini naučili da svaka godina ima svoje plodove za desetinu, te da ih se ne smije miješati17. Osim toga 15
־Kod teruma nije odreden iznos, već on ovisi o procjeni onoga koji donosi, o tome je li širokogrudan ili uskogrudan; maaser je deset posto. 16 - Pnz 14,22 17 ־MT Hilhot maaser šeni veneta revai 1,2
133
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
su rabini zaključili ־ עשר תעשרAser teaser (igra riječi, može se shvatiti i kao: aser kede šetitašer, što znači: Daj desetinu da bi postao bogat18), kako bi naglasili da onaj koji daje desetinu to čini zbog povjerenja u Boga. Prema ovome, Tu bišvat odreduje godišnji rok za obvezu davanja desetina od plodova drveća.
Tu bišvat: blagdan ili poljodjelski datum? S jedne strane su izvori koji govore u prilog tome da je ovaj dan poljodjelski datum: Mišna: Nedvojbeno je da je namjera u Mišni odredivanje poljodjelskog godišnjaka, godišnjeg kalendara za plodove i plodonosno drveće, radi doprinosa i desetina, a ne radi odredivanja blagdana. Nije svaka nova godina blagdan. Primjerice, prvi nišana, dan nove godine za kraljeve, nije blagdan, već graničnik za odredivanje godina kraljevanja izraelskih kraljeva. Talmud: Talmud spominje ovaj dan samo u vezi š doprinosima i desetinama, a ne spominje ga kao blagdan ili radosni dan. Rambam također spominje Tu bišvat samo u vezi s desetinama19, a ne kao blagdan. S druge strane, narod je u ovome danu vidio blagdan, dan suđenja plodonosnom drveću, kao što je Roš hašana, prvoga tišrea, dan suđenja ljudima. No kada su Križari u posljednjoj godini 11. stoljeća osvojili Izrael, većina Židova u zemlji je stradala, a oni koji su preživjeli razišli su se zemljama istoka, te je sva izraelska književnost (midraši, pijuti) vezana za Tu bišvat nestala. Kada je u Egiptu otkrivena Kairska geniza20, između ostalih zadivljujućih nalaza našli su tamo raznovrsnu vjersku literaturu o Tu bišvatu, između ostaloga pijute (pjesme) za Šemone esre na Tu bišvat iz doba gaona. Ovaj blagdan sigurno nije postojao u biblijsko doba, jer je njegov datum tek u doba Mišne odredio Hilel Stari (110. pr.n.e.-10 n.e.). U to doba je postojalo i drugo mišljenje, mišljenje škole pod vodstvom predsjednika vrhovnog suda, Šamaja, prema kojemu je nova godina drveća trebala biti prvoga ševata.
18• BT Šabat 119a, Midraš Tanhuma Ree 18 19 - MT Hilhot terumot 5,11; Hilhot maaser šeni veneta revai 1,2 20 - Vidi Rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727.
134
Ševat
Tu bišvat
Petnaesti ševata i Petnaesti ava Postoji još starija mišna21, u kojoj se pripovijeda da su nekada 15. ava slavili blagdan plesom u vinogradima. Djevojke bi tamo izlazile plesati. Zanimljivo je da se od blagdana 15. ava do danas ništa nije sačuvalo, dok se 15. ševata održao. Može se pretpostaviti da je Tu bišvat u nekom razdobiju bio zaboravljen, a malo-pomalo se počeo obnavljati.
Običaji na Tu bišvat Običaji imaju vlastitu postojanost i poseban način preživljavanja. Danas se može naći svjedočenja o slavljenju Tu bišvata u gotovo svakoj židovskoj zajednici u svijetu, od Soluna, Izmira, Bagdada, Bombaya, Kavkaza, Perzije, Kurdistana, Jeruzalema i Jemena, do zemalja sjeverne Afrike i cijele Europe. Do kraja 17. stoljeća ovaj blagdan slavile su aškenske zajednice, a tek kasnije, krajem 17. stoljeća, aškenaski običaji su se proširili na sefardske zajednice. Rabi Jisakar Susan piše da su Aškenazi toga dana jeli voće. U knjizi o aškenaskim običajima izdanoj 1590. u Veneciji, a kasnije i u Frankfurtu i Amsterdamu, piše rabi Šimon Ginzburg o običaju jedenja voća na Tu bišvat.
Ukabali U spisima Arija ne nalazimo ništa u vezi sa slavljenjem Tu bišvata. Medutim, krajem 17. stoljeća kabalist rabin Binjamin Halevi iz Safeda obnovio je običaje tog blagdana i uveo seder za Tu bišvat, prema uzoru na onaj za blagdan Pesah, kada se sjedi oko stola i odredenim redom jede voće. Ovaj obred za Tu bišvat sadrži blagoslove, molitve i psalme za jedenje 30 vrsta plodova izraelske zemlje. Tih 30 plodova dijeli se u tri kategorije: 1. od deset plodova jede se i vanjski dio i unutrašnjost - primjerice smokve i grožđe 2. od deset plodova jede se samo vanjski dio ־primjerice masline i datulje 3. od deset plodova jede se samo unutrašnji dio - primjerice bademi, orasi, mogranj i pistacije Te tri kategorije prema mističnom učenju predstavljaju tri svijeta (dimenzije): עשיהasija (rad), יצירהjedra (mijenjanje oblika stvari) i בריאהberia (stvaranje iz ničega). 21
BT Taanit 26b
135
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Tijekom "sedera" kabalisti piju četiri čaše vina. Prva čaša (bijelo vino) simbolizira zaspalu prirodu. Druga čaša (pomiješana većina bijelog vina s malo crnog) simbolizira početak buđenja prirode. Treća čaša (većinom crno vino s malo bijelog) simbolizira borbu kiše i sunca, nadvladavanje topline nad hladnoćom i boju cvjetanja u prirodi. Četvrta čaša (crno vino) simbol je pobjede sunca u ljetno doba godine, jarkih boja cvjetanja u proljeće. Seder za Tu bišvat prema kabalističkom običaju pojavio se u knjizi חמלת ימיםHemdat jamim (Radost dana) i kasnije u knjizi פרי עץ הדרPeri ec hadar (Plod krasnog stabla).
Osnovni običaji danas 1. Priređuje se seder Tu bišvat prema uzoru na seder Pesah i jedu se sve vrste voća koje možemo nabaviti, prije svega izraelskih Sedam vrsta, pije se bijelo i crno vino, a sve je popraćeno blagoslovima, mišnama i psalmima. 2. Zabranjeno je postiti. 3. Zabranjeno je držati nadgrobne govore. 4. Zabranjeno je moliti tahnun.
Židovski narod i stablo Tu bišvat je blagdan koji iskazuje vezu židovskog naroda i Izraela. On je dokaz ljubavi između naroda i zemlje, naroda i drveća, pogotovo plodonosnog. Tora nalaže: Kada budeš danima opkoljavao grad vodeći rat protiv njega kako bi ga zauzeo, ne uništavaj njegovo drveće zamahujući sjekirom na njega, jer od njega ćeš jesti i njega ne sijeci, ta zar je čovjek drvo u polju da pred tobom ode pod opsadu. Samo stablo za koje znaš da ne donosi jestivoga ploda, njega sruši i rasijeci i izgradi opsadu oko grada koji s tobom ratuje, dok ga ne pokoriš.22 Dakle, izričito je zabranjeno oštetiti plodonosno drvo, čak i u najtežim okolnostima kakve donosi rat. Razlog koji se iznosi u Tori je כי האדם עץ השדהujer čovjek je drvo u polju \ čovjekov život ovisi o drvetu koje mu daje plodove. Čovjek koji ruši plodonosno stablo, pili granu na kojoj sjedi. Zavjetni šator bio je sagrađen od akacijinog drva, a i kralj Salomon se koristio cedrovinom i čempresima s Libanona23. Ta tri drveta ne nose korisan plod. Midraš kaže
22 23
136
Pnz 20, 19-20 - IKr 6,15
Ševat
Tu bišvat
da to nije slučajno: Zašto akacija? Sveti, neka je blagoslovljen, sve je naraštaje poučio ponašanju, pa ako će čovjek htjeti sagraditi svoju kuću od piodonosnog drveta, kaže mu se: A kralj kraljeva nad kraljevima, čije je sve, naredivši gradnju Šatora, rekao je: 'Donesi samo od drva koje he nosi plod.\ vi onda utoliko više morate tako učiniti.24 Pravednika rabini u Mišni uspoređuju s uspravnim i snažnim drvetom: Svaki čija je mudrost veća od njegovih djela sliči drvetu širokog granja i s malo korijenja, pa vjetar zapuhne i iskorijeni ga, a svaki čija su djela mnogobrojnija od njegove mudrosti sliči drvetu s malo grana i mnogo korijenja, pa ga svi vjetrovi svijeta ne pomaknu s mjesta.25
Tu bišvat ־izraelski blagdan sadenja Već prije ulaska u Izrael židovskom je narodu zapovjeđena sadnja plodonosnog drveća odmah nakon ulaska: Kada dođete u zemlju, posadite svakovrsno plodonosno drveće...26 Sadnja u Izraelu pridonosi jačanju i produbljivanju veze onoga koji sadi i vrta, naroda i njegove zemlje. Bez plodova zemlje nije moguće ispunjavati mnoge micve koje su vezane samo za plodove zemlje Izraelove. Bog je sam dao primjer čovjeku za sadnju, kako piše u Tori: I posadi Vječni Bog vrt u Edenu, na istoku, i postavi tamo čovjeka kojega je stvorio27. Midraš kaže: 'Kada dođete u zemlju, posadite... יSveti, neka je blagoslovljen, rekao je Izraelu: Iako ćete je naći punu svega dobrog, nemojte reći 'Sjest ćemo i nećemo saditi. \ nego se potrudite i sadite, jer je rečeno 'Posadite svakovrsno plodnosno drvećeKao što ste ušli i našli sadove koje su drugi posadili, i vi sadite za svoje sinove, kako ne bi čovjek rekao 'Star sam, koliko ću još godina živjeti? Zašto da se trudim za druge, nakon što ću umrijeti?'... Stoga neka čovjek ne zanemari sadnju, nego kad uzmogne, neka još sadi, čak i kad bude star. Rekao je Sveti, neka je blagoslovljen, Izraelu: 'Naučite od mene: zar je to meni potrebno? Ipak je rečeno 'I posadi Vječni Bog vrt u Edenu na istoku...'28 Micva sadnje drveća u očima rabina je bila toliko bitna da su joj dali prednost pred dočekom Mesije. Ovako su rekli: Ako upravo 24
- Šemot raba 35,2 25. m Avot (Rečenice otaca) 3,17 26
- Lev 19,23 • Post 2,8 28 - Midraš Tanhuma Kedošim 8; Vajikra raba, 25,3 27
137
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
sadiš, a tada ti kažu: 'Eto Mesije!', dovrši sadnju, pa ga tek onda podi dočekati!29 U Izraelu je običaj svake godine na Tu bišvat saditi drveće (osim u otpusne godine). Učenici, zajedno s društvenim uglednicima, izlaze iz škola, odlaze izvan grada i sade drveće. Taj je običaj doveo Izrael do međunarodnog uspjeha: jedina je država u svijetu s više drveća na kraju nego na početku 20. stoljeća.
Honi Crtač krugova (Honi Hameagel)הוני המעגל ־ Talmud pripovijeda o Honiju Crtaču krugova, suvremeniku nasija Šimona ben Šetaha, istaknutome tanaitu iz doba parova i ugledniku svoga naraštaja iz doba Mišne, s kraja 2. stoljeća pr. n. e. Ime je dobio tako što bi, kada bi židovski narod trebao kišu, nacrtao krug na: zemlji, stao u njega i molio. Njegovom zaslugom pala bi kiša narodu Izraelovom30. Honi Crtač krugova išao je putem i vidio čovjeka'Izraelca kako sadi drvo rogača. Honi upita: 'Za koliko vremena će ovakvo drvo dati plod?' Čovjek mu odgovori: 'Za sedamdeset godina.' Honi upita: 'Jesi li siguran da ćeš još živjeti za 70 godina i jesti plodove s njega?' Onaj čovjek mu odgovori: 'Kao što su moji očevi zasadili za mene prije nego što sam se rodio, tako i ja sadim za svoje sinove.' Talmud se na to nadovezuje i pripovijeda kako se Honiju dogodilo čudo, te je zaspao i probudio se nakon 70 godina. Vidio je sina onoga čovjeka kako jede plodove s onoga drva. Nakon toga, Honi je umro31.
Sedam vrsta - שבעת המינים Tora naziva Izrael zemljom kojom teče med i mlijeko32. To je ime zemlja dobila zbog dobrih plodova, prije svega "sedam vrsta", kojima se odlikuje i od kojih su se prvi plodovi donosili svećenicima u Hram. Ovako kaže Tora: Jer te Vječni tvoj Bog dovodi u dobru zemlju, zemlju rijeka vode, izvora iz dubina, koji izlaze u ravnici i na brdu; u zemlju pšenice, ječma, vinove loze, smokve i mogranja, zemlju masline za ulje i meda33. 29
- Mali traktat, traktat Avot derabi Natan (2. verzija, pogl. 31) - Midraš Tanhuma Ki tavo 4 31• BT Taanit 23a 32 - Izl 3,8 33 - Pnz 8,7-8 30
138
Ševat
Tu bišvat
Pšenica ח ט הje najvažnija, jer se od nje proizvodi osnovno čovjekovo jelo ־kruh, pa je prva navedena. Na Šavuot prinosilo se prvi urod pšenice, kako je zapovjedila Tora: I učini blagdan tjedana, prvih plodova sjetve pšenice...34
Ječam שעורהje drugi prema važnosti nakon pšenice, također osnovno jelo. Pri njegovu uzgoju treba manje vode nego za pšenicu, pa uspijeva u pustinji Negevu, na jugu. Žrtvu Omera, snopa, donosilo se od ječma, jer dozrijeva prije pšenice.
Vinovu 10ZU גפןprvi je u povijesti uzgajao Noa: Iposta Noa poljodjelac i zasadi vinograd35. Korist od vinove loze je trostruka: plod, vino i grožđice. Plod vinove loze donijeli su uhode Mojsiju36. Za vino su rabini37 odredili blagoslov različit od blagoslova za druga pića, zbog njegove osobitosti: I vino će razveseliti srce čovjekovo i učiniti da mu lice sja više nego od ulja...38 Vino zauzima važno mjesto na židovskom stolu. Naloženo nam je da svakog šabata i blagdana pijemo vino, po čašu za kiduš i havdalu, te četiri čaše na Pesah. Pjesnik uspoređuje pravednikovu ženu s rodnom vinovom lozom (s mnogo plodova ־djece): Tvoja će žena biti kao rodna vinova loza pokraj tvoje kuće.. 39
Smokvu תאנהsu također uhode donijeli40 Mojsiju, kao dokaz obilja i ljepote plodova zemlje Izraela. Rabini su u midrašu41 usporedili smokvu s Torom. Smokva, kao i Tora, nema otpada, koštice niti ljuske, već je cijela ukusna za jelo. Smokva je i mirnodopski simbol, kako je opisana u proročanstvu o kraju vremena: I sjedit će svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom i nitko se neće bojati, jer usta Vječnoga Cevaota su govorila.42 34
Izl 34,22 Post 9,20 36 ׳Br 13,23 3 י- BT Berahot 35b 38 - Ps 104,15 39 - Ps 128, 3 4 0. Br 13,23 41 • Jalkut Šimoni, Jehošua 1 42 - Mih 4,4
139
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Mogranj רימוןsu također donijeli Mojsiju43. Njegove plodove pokazujemo na Roš hašanu, kada, zbog brojnih koštica u njemu, kažemo: "Neka bi naše zasluge bile mnogobrojne kao mogranj." Mogranj je u židovstvu i simbol. Na odjeći Velikog svećenika morali su se nalaziti ukrasi u obliku mogranja: I učine na krajevima ogrtača modre i purpurne i grimizne mogranje, ispletene44. U Hramu je dvjesto mogranja ukrašavalo stupove: I kapiteli na dvama stupovima i gore prema trbuhu koji je pokraj pletera i mogranja, ima ih dvjesto u redovima naokolo na drugome kapitelu. I podigne stupove u dvorani svetišta i podigne desni stup i nazove ga Jahin, pa podigne lijevi stup i nazove ga BoazA5 Mogranj je kao predložak poslužio mnogim židovskim umjetnicima tijekom povijesti, koji su oblikovali mogranje od srebra, zlata i bakra na knjigama Tore, vezli zlatne mogranje na parohetima i njima ukrašavali aron hakodeše i sinagoge46. Kralj Salomon uspoređuje ljubav s plodorti mogranja: ... kao kriška mogranja je tvoja sljepoočnica iza vela47 Maslina ז י תse također pojavljuje na dva načina, kao plod i kao ulje. Masline se smatraju poslasticom, a i zdravom hranom. Ulje proizvedeno iz maslina korišteno je, a koristi se i do danas, u zdravstvene svrhe. Nekad je imalo svetu uporabu. Njime su pomazivali sveti Šator i njegovo posude48, te svećenike49 i kraljeve iz Davidove dinastije50, kojima se ulje polijevalo po glavi. Samo čisto maslinovo ulje koristilo se za paljenje Menore u Hramu. Blagdan Hanuka se slavi zbog čuda posude za maslinovo ulje. Maslina je simbolizirala i obilje i blagoslov, riječima pjesnika: Tvoji sinovi su kao maslinove mladice oko tvog stola51 Zbog svega toga su maslinove grane i u grbu Države Izrael. Datulja ת מ רse koristi i za proizvodnju vrste meda, pa se zato naziva i med. Rabini su u midrašu52 usporedili palmu s Izraelom, jer svi dijelovi 43 44 45 46
4
•
•י
48
50• 51• 52 • 49
140
Br 13,23 Izl 39,24 IKr 7,20-21 MT Hilhot tefilin umezuzot vesifre Tora 10,4 Pj 4,3 Lev 8,10; Br 7,1 Lev 8,12 ISam 16,13; IKr 1,39; MT Hilhot kele Hamikdaš 1,9 Ps 128,3 Bamidbar raba 3,1
Tu bišvat
Ševat
drveta nečemu služe: plod za jelo, list za ispunjavanje micve o četiri vrste bilja na blagdan Sukot i za prekrivanje sjenice za taj blagdan, vlakna za izradu užadi, a stablo za gradnju kuća. Tako i židovski narod nema otpada, svaki njegov dio ima svoje značenje i zadaću. Koštica datulje je još jedna karakteristika koja povezuje datulju sa židovskim narodom: Rabi Levi kaže: 'Kao što datulja ima samo jedno srce, tako i Izrael ima samo jedno srce za svoga oca na Nebu.53 Kralj David uspoređuje pravednika s drvom iz kojeg niču datulje: Pravednik će procvasti kao palma54. Kralj Salomon uspoređuje voljenu s palmom zbog njezine vitkosti: Tvoj stas sliči palmi.. .55 U Talmudu se raspravlja o značenju opisa zemlje Izraelove koji se pojavljuje u Tori: zemlja kojom teče med i mlijeko. Nalazimo nekoliko ilustracija: Rami sin Jehezkelov stigao je u Bene Berak i vidio koze kako jedu smokve. Iscijedio je med iz smokava, posegnuo za vimenom, izmuzao mlijeko, te pomiješao s medom. Rekao je: To znači 'kojom teče med i mlijekoRabi Jaakov sin Dostajev je rekao: '... jednom ... sam hodao do gležnjeva po medu
od
smokava.'56
Skrb za okoliš u židovstvu Ekološki odgovoran pristup okruženju je stara Božja zapovijed u židovskoj predaji, počevši od Tanaha i cijele Mišne do Talmuda i midraša. Rabini su mnogo rekli o važnosti čuvanja okružja i donijeli brojne zakone kako bi to osigurali. Čuvanje prirodnih vrijednosti zapovjeđeno je čovjeku već u Edenskome vrtu: I uzme Bog čovjeka i postavi ga u Edenski vrt da ga obraduje i da ga čuva.57 Čovjek je dobio dvije obveze. Prva je obrađivanje zemlje, tehnološki i industrijski razvitak u skladu s potrebama. Istodobno, čovjeku je zapovjeđeno čuvanje zemlje, onoga što je stvoreno mudrim promišljanjem o prirodi. Samo to dvoje zajedno može čovjeku omogućiti idealno korištenje onoga što je stvoreno u njegovu čast. Midraš kaže: Kad je Sveti, neka je blagoslovljen, stvorio prvog čovjeka, postavio ga je i okrenuo ga prema svom drveću Edenskog vrta i rekao mu: 'Pogledaj kako su ugodna i
53. BT Suka 4 5 b
54. p s 92,13 55• Pj 7,8 56. BT Ketubot 111b 57 •Post 2,15
141
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
hvalevrijedna moja djela. Sve što sam stvorio, za tebe sam stvorio. Pazi da ne pokvariš i uništiš moj svijet, jer ako ga pokvariš, nema ga tko nakon tebe popravljati. '58 Bog, tvorac svijeta, stvorio je savršeni svijet u kojemu ničega ne nedostaje. Svo stvaranje u čovjekovu je čast, zato je čovjek i stvoren na kraju, nakon stvaranja temelja potrebnih za njegov opstanak. Kad je čovjek postavljen u Edenski vrt, u savršeni svijet, zrak je bio čist kao vino bez dodataka, vode su bile prozirne, jasne i čiste, spoj kisika i vodika bio je bez klorida i ostalih dodataka koje smo "zaradili" uporabom industrije. Raslinje je cvalo prirodnim bojama, a smeća još nije bilo na zemlji. Čovjek je, dolazeći u Edenski vrt, znao da mu je široka vlast nad prirodom ograničena i da mu je zabranjeno biti neobuzdanim i nepromišljenim diktatorom. Međutim, čovjek se postupno počeo ponekad prezirno i uznosito suprotstavljati zapovijedi koju je dobio nakon stvaranja. Da je uman, te da slijedi tu zapovijed, ne bismo danas morali poduzimati krajnje korake. Učinak zatopljavanja i ozonske rupe spadaju u ono "jer ako pokvariš, nema tko popravljati nakon tebe". Židovsko pravo nalaže halahičku i moralnu obvezu čuvanja ekološke ravnoteže. Židovski izvori puni su materijala o čuvanju čovjekova okoliša od zagađenja:
Smrad Lešine i grobove, te radionice za preradu kože smještamo izvan grada.. .59 To se odnosi i na tvornice. Tko gradi... zahod ili radionicu gdje ima pepela, prašine i sličnoga, treba ih udaljiti, kako prašina i smrad zahoda ili pepeo ne bi došli do susjeda, kako mu ne bi smetali.60
Okoliš Tko prolijeva vodu na javnome prostoru, te time drugome učini štetu, mora mu je nadoknaditi. Tko ostavlja trnje i krhotine i tko gradi ogradu od trnjay pa ona padne na javni prostor i netko se time ozlijedi, dužan mu je onaj podmiriti štetu. Rabi Šimon ben Gamliel kaže: 'Svi koji kvare
58. Kohelet raba 7,1 59. BT Bava batra 25a ; MT Hilhot šehenim 10,3 60 • MT Hilhot šehenim 11,1, vidi i ostatak poglavlja
142
Tu b i š v a t
Ševat
javni prostor i prouzroče štetu, dužni su platiti. '61 Udaljavamo golubinjak [zbog prljavštine] od grada.62 Udaljavamo gumno od grada63
Buka Udaljavamo mlin .... Zašto? Zato što potresa pod... zbog buke
64
Uništavanje "Ne uništavaj!" בל תשחיתje zajednički halahički naziv za zabranu uništavanja bilo čega, živog ili neživog, privatnog ili javnog, samo zbog trenutne želje. Između ostalog, zabranjeno je ubrati divlji cvijet, slomiti posudu, uništiti plod, komad odjeće, novčić i slično.
Uzgoj zelenila Rekao je rabi Huna: rabinski učenik ne smije stanovati u gradu u kojem nema zelenila 65
Stol s voćem za Tu bišvat, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707. 61• 62. 63. 64. 65.
BT BT BT BT BT
Bava k a m a Bava kama Bava batra Bava batra Eruvin 5 5 b
30a 83a 24b 20b
143
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Adar - אדר Adar je posljednji, dvanaesti mjesec u godini, prema brojanju mjeseci u Tori, koja mjesece počinje brojati od nišana.
Izvor U dvanaestom mjesecu, to je mjesec adar, na trinaesti dan na koji su kraljeva naredba i propis trebali biti provedeni, na dan na koji su se neprijatelji Židova nadali nadvladati ih, ali se preokrenuto, te su Židovi nadvladali svoje neprijatelje...1 ... u dvanaestom mjesecu...2 1 Est 9,1 2• 1 Ljet 27,15
144
אדר
Adar
Adar šeni (drugi adar) i prestupna godina - אדר ב י U prestupnoj godini (koja ima jedan mjesec više) jedan mjesec se dodaje nakon dvanaestoga mjeseca, adara, pa zato dodatni mjesec nazivamo adar šeni - drugi adar. Prema usmenoj predaji, mjesec adar u kojemu se dogadaju zbivanja opisana u knjizi o Esteri, u kojemu je Židovima došao spas, bio je adar šeni. Stoga u prestupnoj godini svi dogadaji u adaru (šabat hahodeš, Esterin post, Purim) padaju u adar šeni.
Znak: Ribe - דגים Znak mjeseca su ribe, jer se u ovom mjesecu ribe množe u rijekama. Ribe su znak blagoslova, a također i židovski mistični simbol. Nekoliko je razloga za to što su ribe znak blagoslova. Budući da žive u vodi, skrivene su pogledu, pa im ljudsko oko ־koje ponekad ima snagu zlog utjecaja, uroka - ne može naškoditi3. Ribe se množe velikom brzinom, a umnažanje je simbol blagoslova. Zato se znak sastoji od para riba, a ne samo od jedne. Svi ostali znakovi u godini su predstavljeni jednostrukim simbolom. (Premda Vaga i Blizanci imaju dvostruk oblik, oni su prikazani najmanjim mogućim brojem jedinica, jer vaga bez oba kraka ne bi bila vaga, a blizanac ima smisao samo u paru s drugim blizancem.) Blagoslov riba dao je Jakov prije nego je umro unucima Efrajimu i Menašeu, te Benjaminu, sinu Jakovove žene Rahele, čija su se plemena u pustinji zaustavljala zajedno pod istom zastavom: ...i umnožite se kao ribe na zemlji...4. Doista, čudo Purima zbilo se Židovima putem Mordehaja, potomka Benjaminovog5.
Mjesec veselja Adar je ispunjen veseljem. Od početka adara veselimo se više nego inaće6, kaže Talmud. Ovo je najveseliji od svih mjeseci u godini, zbog znaka mjeseca koji simbolizira blagoslov i uspjeh, te zbog čuda Purima kojim su Židovi spašeni od planiranoga masovnog stradanja, što im ga je spremao Haman Amalečanin. 3 BT Berahot 20a 4• Post 48,16 5• Est 2,5 6 BT Taanit 29a
145
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Sedmi adara Sedmi adara je dan rođenja i smrti našeg učitelja Mojsija ־Moše rabenu - koji je živio punih sto i dvadeset godina. Hasidski je običaj postiti na taj dan u sjećanje na Mojsija.
Purimske krinke, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
146
Osobite subote u adaru
Adar
Osobite s u b o t e u adaru Četiri su osobita šabata u ovome mjesecu, dva prije i dva poslije Purima. Redoslijed im je odredila Mišna7.
1. šabat šekalim שבת שקלים ־ Šabat šekalim (šabat šekela) obično pada na roš hodeš adara. Što znaci njegovo ime? Mišna kaže: Prvoga adara oglašavamo šekele.8 Dok je postojao Hram objavljivali bi na roš hodeš adara cijelome narodu da i bogati i siromašni trebaju platiti po "pola šekela" (šekel je u to doba bio mjera za odredenu težinu srebra). Talmud9 kaže da je po pola šekela kojeg su dali prvoga adara spasilo židovski narod od šekela koje je Haman htio platiti kralju Ahašveru da bi uništio Židove10. Šekel su davali još za lutanja pustinjom, kako je napisano u Tori: ... polovina šekela od svetoga šekela...11. Taj je novac služio za tri svrhe: nabavljanje žrtava za Hram, popravke i uredivanje Hrama, te prebrojavanje naroda (prema količini skupljenoga novca znali su koliko ima ljudi). Zašto se ljude pobrojavalo na taj način? Talmud kaže: Zabranjeno je prebrojavati Izrael čak i u svrhu ispunjavanja Božje zapovijedi.12Teko je odlučena i halaha: Zašto broji nazočne prema prstima koje su ispružili, a ne same ljude? Zato jer je zabranjeno prebrojavati Izrael, osim pomoću nečeg drugog, jer je rečeno: 'i izbroji ih pomoću janjaca.'13 7• BT Megila 29a 8• BT Megila 13b 9 BT Megila 13b 10 Est 3,9 11 Izl 30,13 12. BT Joma 22b; Bamidbar raba 2,11 13 - MT Hilhot temidim umusafim 4,4
147
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Zabranjeno je prebrojavati židovski narod. Židovski se narod mjeri kakvoćom, a ne količinom. Brojanjem bismo ga "umanjivali", jer prije nego što smo počeli brojati bio je bezgraničan i okom ga nismo mogli obuhvatiti. Ako bismo ga izbrojali, "umanjili" bismo ga, jer bismo ga time količinski ograničili. Takvo umanjivanje može nanijeti štetu, jer oko može obuhvatiti samo nešto vidljivo i ograničeno. Kralj David je prebrojavao narod14 i zbog toga je, kao Božja kazna, u narodu izbila epidemija koja je mnoge ubila. Kralj Šaul, nasuprot tome, kada se pripremao za rat, brojao je janjce (svaki janjac predstavljao je jednog ratnika), a ne muškarce15.
Čitanje iz Tore Vadimo dva svitka Tore: 1. Iz prve se čita tjedni odsječak (perašat hašavuct) 2. U drugoj maftiru čitamo פרשת שקליםperašat šekalim, odsječak o davanju šekela16 Haftara je posebna za šabat šekalim, a u njoj se govori o skupljanju novca za Hram u vrijeme Izraelskog kraljevstva. Sefardi čitaju 2Kr 11,17-12,17, a Aškenazi 2Kr 12,1-17. Ako je šabat šekalim na mlađak adara, vadimo tri svitka Tore: 1. za perašat hašavua 2. za perašat šekalim17 3. za perašat roš hodeš, odsječak iz Tore o mlađaku18 Danas je običaj dati tri kovanice kao cedaka (milodar), kao sjećanje na šekele koje su naši preci davali za Hram19.
2. šabat zahor שבת זכור ־ Šabat zahor je šabat prije Purima. Naziva se "zahor" ("sjeti se"), jer na taj šabat iznosimo dodatni svitak Tore, pored onoga za čitanje tjednog odsječka, i u njemu čitamo maftiru: 14
- 2Sam 24 - lSam 15,4 1 6. Izl 30 17 •Izl 30 18 - Br 28,1-15 19 - MT Hilhot šekalim 1,8-9; KŠA 141,5 15
148
Adar
Osobite subote u adaru
Sjeti se što ti je učinio Amalek na putu, kad ste izašli iz Egipta, kako te presreo na putu i napao te sleda, sve oslabljene iza tebe, a ti si bio umoran i izmučen i on se nije bojao Boga. I bit će kada ti Vječni da odmora od svih tvojih neprijatelja uokolo, u zemlji koju ti Vječni tvoj Bog daje u nasljeđe da je posjeduješ, izbriši spomen na Amaleka pod nebom. Ne zaboravi!20
Čitanje iz Tore Vadimo dva svitka Tore: 1. U prvoj čitamo perašat hašavua 2. U drugoj maftiru čitamo פרשת זכורperašat zahor Haftara je također posebna za ovaj šabat, u njoj se govori o Šaulovom ratu protiv Amaleka i pogubljenju amalečkog kralja Agaga rukom proroka Samuela21.
Amalek עמלק ־ Što veže Amaleka i ovaj šabat? Prvi Amalek bio je unuk Jakovova brata Ezava22, unuk koji je, prema riječima midraša23, od djeda naslijedio mržnju prema Jakovu. Od njega je kasnije nastao narod imenom Amalek. Ovaj narod je bio prvi koji je zaratio s Izraelom, židovskim narodom, nakon njegova izlaska iz Egipta24. Nakon tolikih čuda, "deset udaraca" i razmicanja Crvenoga mora, čuda koje je Bog učinio kad je izvodio Zidove iz Egipta, cijeli je svijet vidio što se dogodilo. Svi su se bojali Izraela i njegova Boga, osim Amaleka koji ga je napao u pustinji, iako uopće nije živio blizu područja kojim su Židovi prolazili na svom putu iz Egipta. Narod Amalek je napao Židove zbog same mržnje prema Izraelu i njegovom Bogu. Sljedeći Amalek koji se pojavljuje u Tanahu je onaj u ratu Šaula i Amaleka.25 Posljednji biblijski Amalek je u priči o Purimu u Svitku o Esteri: Haman sin Hamedate Agagovca.26 Haman je bio potomak amalečkog kralja Agaga u vrijeme proroka Samuela.27 Tako je Haman bio iz potomstva Amalekovog, 2
0. Pnz 25,17-19 21• lSam 16,1-34 22 Post 36,9-12 23 - Midraš Tanhuma Šemot 27 24 - Izl 17,8 25 - lSam 16 26 - Est 3,1 27 - lSam 16
149
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
a njegov je cilj bio jednak cilju svih njegovih predaka: uništenje Jakova, to jest židovskog naroda. Amalek dobiva snagu i dolazi napasti židovski narod kad je on duhovno slab, kao što nam se dogadalo za naše duge povijesti. U svakome naraštaju javlja se Amalek koji nas želi uništiti. Židovska povijest puna je Amaleka. Na šabat zahor sjećamo se što nam je on učinio. Time ispunjavamo prvu zapovijed, a na Purim ispunjavamo drugu: brisanje spomena na Amaleka, kada za čitanja Svitka o Ester bučimo pri spomenu Hamanova imena. Zapovijed čitanja paraše o Amaleku je zapovijed iz Tore28, pa je svaki Židov mora pročitati ili čuti čitanje uz melodiju uobičajenu u njegovoj zajednici. U perašat zahor nalazimo dvije zapovijedi iz Tore: I tako je zapovijed uništiti sjećanje na Amaleka, jer je rečeno: '.. .izbriši spomen na Amaleka.. i zapovijed je sjećati se zauvijek njegovih zlih djela i njegove zasjede, kako bi se probudila odbojnost prema njemu, jer je rečeno: 'Sjeti se što ti je učinio Amalek.Usmeno je preneseno: sjećaj se :ustima, ne zaboravi u srcu, jer je zabranjeno zaboraviti njegovu odbojnost i mržnju.29 Tora nam nalaže da izbrišemo Amaleka i svo sjeme njegovo, da se sjećamo i da prenosimo s oca na sina što su nam oni zlotvori učinili pri izlasku iz Egipta. Ne smije se osjećati sućut prema okrutnome Amaleku, jer rekli su naši rabini: Tko se smiluje okrutnima, na kraju će biti okrutan prema milosrdnima. (Kohelet raba 7,1) Razlog je u tome što se ne može usporediti pojmove okrutnosti i samilosti: smilujući se okrutnome dovest ćemo njegovo ponašanje do apsurda.
3. šabat para שבת פרה ־ Sabat para je prvi ili drugi šabat poslije Purima. Zašto se zove šabat para (šabat krave)? U židovstvu postoje različite vrste obredne nečistoće. Jedna od njih nastaje dodirivanjem mrtvoga tijela ili dodira s nekim tko je dodirnuo mrtvo tijelo. Za očišćenje od ove obredne nečistoće spali se para aduma פרה אדומה, crvena krava, a njezin pepeo s vodom kohen (svećenik) pospe po nečistome i time ga očisti. Zapovijed o crvenoj kravi je jedna od onih zapovijedi kojima nema racionalnog objašnjenja u Tori, koje se ne može razumjeti na racionalan način. Mnogo je pitanja u vezi 28 29
150
• MT Hilhot melahim, uvod • MT Hilhot melahim 5,5
Adar
Osobite subote u adaru
crvene krave koja ne razumijemo, poput: zašto krava, zašto crvena? Zašto kohen koji je prije nego pospe pepeo bio obredno čist, postaje nečist, dok onaj na kojega je posuo pepeo postaje obredno čist? Neki komentatori pokušali su objasniti da upravo krava čisti od grijeha zbog grijeha "krave" (zlatnog teleta). Midraš pripovijeda30 da je i sam kralj Salomon, najmudriji od svih ljudi, priznao da je razumio svu Toru, osim zapovijedi o crvenoj kravi: Sve sam to mudrošću iskušao. Rekao sam da sam mudar, no nju [crvenu kravu] nisam dokučio.31 Zašto se upravo na ovaj šabat čita odsječak o crvenoj kravi? Stoga što čovjek, obredno nečist zbog dodirivanja mrtvoga tijela ili dodira s nekim tko je dodirnuo mrtvo tijelo, na Pesah nije mogao prinijeti propisanu žrtvu, a pashalna žrtva je obveza iz Tore. Stoga je prije Pesaha cijeli narod morao biti obredno čist. Čitanjem o tome upozoravali su obredno nečiste da se potrude očistiti prije Pesaha, kako bi mogli prinijeti pashalnu žrtvu. Ukupno je devet krava dostajalo u cijeloj židovskoj povijesti, od davanja zapovijedi u doba Mojsija do rušenja drugog Hrama32: ־jednu je spalio Mojsije ־pepeo je dostajao do kraja prvog Hrama (oko tisuću godina: 1 3 0 0 . 5 8 6 ־. pr. n. e.) ־jednu je spalio Ezra Pisar (Ezra Hasofer) - pepeo je dostajao za njegova života ( 5./4. st. pr. n. e.) ־sedam su spalili od Ezrine smrti do rušenja drugog Hrama (360. pr. n. e.- 70. n. e.) Desetu kravu spalit će Mesija, neka nas ubrzo izbavi.
Vadimo dva svitka Tore: 1. U prvoj čitamo perašat hašavua 2. U drugoj čitamo maftiru perašat para פרשת פרה, odsječak o crvenoj kravi: Ovo je zakon Tore koji je zapovjedio Vječni, govoreći: Reci sinovima Izraelovim neka ti donesu crvenu kravu savršenu, bez mane, na koju nije stavljen jaram... 33 30
•Bemidbar raba 19; Kohelet raba 7 31• Propov. 7,23 32 • MT Hilhot para aduma 3,4 33 Br 19,2
151
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Haftara je posebna za ovaj šabat, u njoj se opisuje očšćenje židovskog naroda u Mesijino doba34. Obveza čitanja odsječka o crvenoj kravi je mideorajta (zapovijed iz Tore).
ili na roš hodeš nišana. Ovaj šabat zove se šabat hahodeš - šabat mjeseca, jer iz Tore čitamo: Ovaj mjesec vam je prvi od mjeseci.35 Time čitamo o mjesecu nišanu, prvom u godini, te o zapovijedima o blagdanu Pesahu, pashalnoj žrtvi i njenim pojedinostima, o noći sedera, zapovijedima o macesu (beskvasnom kruhu). Ovo čitamo otprilike dva tjedna prije Pesaha kako bismo narodu objavili da se pripremi za taj blagdan, kako bi ga proveo na što je moguće pravilniji način.
Vadimo dva svitka Tore: 1. Iz prve čitamo perašat hašavua 2. Iz druge čitamo maftiru perašat hahodeš פרשת החודש, odsječak o mjesecu: I reče Vječni Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj govoreći: 'Ovaj mjesec vam je početak mjeseci, prvi vam je od mjeseci u godini...'3^ I haftara je posebna za šabat hahodeš, u njoj se opisuje prinošenje žrtava za šabat, blagdan i novi mjesec u Mesijino doba. Sefardi čitaju Ez 45,18 46,15 ־, a Aškenazi Ez 45,16 - 46,18. Ako šabat hahodeš padne na roš hodeš nišana, vadimo i treću Toru, iz koje čitamo odsječak o roš hodešu37. U ovome čitanju čujemo kako je Bog Židovima dao neusporedivo dragocjen dar, židovski kalendar. Bilo je to odmah nakon izlaska iz Egipta, kada su postali narod i kada su ušli u povijest. Židovski kalendar uređen je kao složeni sustav astronomskih proračuna koji omogućuju odredivanje godine, mjeseci i blagdana. Za razliku od drugih kalendara kojima je temelj u kretanju Sunca (gregorijanski kalendar) odnosno Mjeseca (islamski kalendar), židovski kalendar je utemeljen na kretanju oba ta nebeska tijela. To 34
- Ez Izl 36 - Izl 37 Br
152
36,16-36 12,2 12,1-20 28,1-15
Adar
Osobite subote u adaru
je zahtijevalo veliko astronomsko znanje i točne proračune, kao što se može vidjeti u Talmudu, Mišni i halahičkoj literaturi. Najzačudnije je što su u našem naraštaju, pojavom satelita, svemirskih letjelica i atomske energije, novi instrumenti koje su poslali u svemir potvrdili točnost talmudskih proračuna do petog decimalnog mjesta.38
Esterin post ־Taanit Ester תענית א ס ת ר ־ Izvor I reče Ester da se odgovori Mordehaju: Idi skupi sve Židove koji se nalaze u Šušanu, pa postite radi mene i ne jedite i ne pijte tri dana, noć i dan; i ja ću postiti sa svojim djevojkama; tako ću ići kralju, protiv pravila, pa ako stradam, neka stradam. I ode Mordehaj i učini sve kako mu je naložila Ester39. Taanit Ester spomen je na post kojeg je postila Ester i svi Židovi u ono doba u Šušanu, glavnom gradu Perzijskog carstva40. Postili su tri dana, od 13. do 15. adara, prije nego je Ester otišla priznati kralju Ahašveru da je Židovka, te da je Hamanova namjera pobiti njen narod iz same mržnje. Stoga je post nazvan po Esteri. Ostao je za sve naraštaje, kako bi podsjećao da Bog vidi i čuje molitve svih ljudi, kao što je čuo molitve Mordehaja i Estere. Odreden je već u Svitku o Esteri: ...održavati te dane Purima u njihovo doba, kako ih je održavao Židov Mordehaj i kraljica Ester, kako su prihvatili na svoje duše i svoje sjeme, riječi o postu i njihovim jaucima41.
Opća pravila posta Dan posta je 13. adara. Ako je 13. adara šabat, postimo dva dana ranije, u četvrtak 11. adara, jer je zabranjeno postiti na šabat. Post počinje ujutro, a završava navečer (ne kao na Jom kipur i na Tiša beav, kada post traje od večeri do večeri). Običavamo davati tri novčića, "pola šekela", u spomen na tri dana posta Estere i svih Židova u Šušanu. Bolesnik, trudnica i dojilja oslobođeni su posta. 38
Više u poglavlju Židovski kalendar, str. 45. - Est 4,15-17 4 °• Est 4,16 4 1 Est 9, 31 39
153
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Purim - פורים Izvor I zapisa Mordehaj te stvari... da ih ustanovi medu njima kako bi slavili četrnaesti dan mjeseca adara i petnaesti dan u njemu, svake godine. Kao dane na koje su počinuli Židovi od svojih neprijatelja i mjesec koji se za njih pretvorio iz tuge u veselje i iz žalosti u bfagdan, kako bi ih učinili danima gozbe i veselja i slanja obroka jedan drugome i darova siromašnima. I Židovi su prihvatili to što su započeli slaviti, što im je napisao Mordehaj.42
Povijesne okolnosti i priča o purimskom čudu Nabukodonosor, babilonski kralj, prognao je Židove iz Izraela nakon rušenja drugog Hrama, 3338. godine židovskog kalendara (422. pr.n.e.). Kasnije je Perzijsko carstvo nadvladalo Babilonsko. Naša priča se dogada u doba kralja Ahašvera, 3405. godine židovskog kalendara (355. godine pr.n.e.), samo tri godine prije početka gradnje drugog Hrama. Židov Mordehaj, voda šušanskih Židova, bio je jedan od vodečih ljudi svoga naraštaja; prije nego je prognan bio je član Sanhedrina. Ester je siroče, Mordehajeva nećakinja, koja postaje ženom kralja Ahašvera. Haman, potomak Amaleka i prvi kraljev ministar, namjerava uništiti židovski narod. On obmanjuje kralja Ahašvera i dobiva dozvolu za pokolj. Haman šalje glasnike u 127 pokrajina Perzijskoga carstva, a prije toga je bacio ždrijeb (pur), prema kojemu je odredio dopuštenje svim građanima carstva da na 13. adara ubiju sve Židove i opljačkaju njihovu imovinu. Mordehaj to dočuje i smjesta rastrga svoju odjeću (žalobni običaj), te se počinje moliti, a tako i svi Židovi. U dogovoru s Esterom i na njenu molbu, Židovi obznanjuju post od tri dana. Nakon ta tri dana, 42 Est 9,20-23
154
Adar
Purim
Ester odlazi kralju Ahašveru, otkrije mu istinu o svome židovstvu i o Hamanovoj namjeri da pobije njen narod. Ahašver se razbjesni i naredi da se Hamana i njegovu obitelj objesi. Mordehaj u kraljevo ime šalje pisma u sve pokrajine carstva, s dopuštenjem Židovima da se imaju pravo braniti, pa i napasti svoje neprijatelje u te dane. Tako je Hamanov pokušaj uništenja Židova preokrenut u veliko čudo spasenja za Židove, a u smrt za njihove neprijatelje.
Naziv blagdana: Purim Haman je razmišljao o danu na koji bi pobio Židove. Odredio ga je ždrijebom (staroperzijski: put). Prema tome ždrijebu, kojeg je Haman učinio, dobio je ovaj blagdan naziv Purim. Napisano je: U prvom mjesecu, mjesecu nišanu, u dvanaestoj godini Ahašverova kraljevanja, bačen je pur, to je ždrijeb, pred Hamanom, od dana do dana i od mjeseca do mjeseca dvanaestoga, to je mjesec adar.43 Stoga su te dane nazvali Purim, prema puru...44
Purim u svijetu i Purim u Jeruzalemu Danas slavimo Purim na dva datuma na različitim mjestima. Dana 14. adara slavimo Purim u cijelom svijetu i cijelom Izraelu, osim u Jeruzalemu. To je Purim diferazot דפרזות. Ova riječ dolazi iz aramejskoga i znači otvoreni, jer označava naselja koja su "otvorena", koja nisu bila ograđena zidom u doba Jošue sina Nunova, koji se prvi borio s Amalekom45. Židovi koji su živjeli izvan Šušana borili su se trinaestog adara, a odmorili su se četrnaestoga. Stoga svi peruzin (stanovnici neogradenih naselja) slave četrnaestoga.46 Dana 15. adara slavi se Purim samo u Jeruzalemu, u znak sjećanja na Židove u Šušanu, koji su se borili trinaestoga i četrnaestoga adara, a odmorili su se petnaestoga47. Purim u Jeruzalemu naziva se Purim demukafin ( דמוקפיןaramejski: gradovi ograđeni zidom), jer je Jeruzalem bio ograđen zidom već u doba Jošue sina Nunova. Ovaj Purim zove se još i Šušan Purim שושן פורים, jer 43
- Est 3,7 Est 9,26 45 - Izl 17,8 46 - Est 9,19 47 - Est 9,18 44
155
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
ga slavimo kao sjećanje na purimsko veselje u gradu Šušanu, koje je bilo 15. adara.
Literatura o Purimu Literarni izvor o Purimu nalazi se u Misni, Masehet megila, poglavlja 1 i 2, Tosefti, Babilonskom i Jeruzalemskom Talmudu i u Midrašu Ester raba. Ti su tekstovi osnovni izvor o svemu što je vezano za mjesec adar, Esterin post i blagdan Purim. I midraši koji se odnose na Purim nalaze se u Talmudu.
Purim u odnosu na Hanuku U slučaju Hanuke uzrok rata između Makabejaca i Grka bio je duhovni i kulturni - židovska kultura protiv helenističke - jer je cilj Grka bio nametnuti helenističku kulturu Judeji, to jest koloniji Palestini. Da su Židovi prihvatili helenističku kulturu, grčki cilj bio bi ostvaren i ne bi bilo razloga za rat. Za razliku od toga, na Purim je borba bila tjelesna. Hamanov cilj bio je istrebljenje židovskog naroda, ni iz kojeg drugog razloga osim mržnje, jer to je Amalekova namjera. Zato su i zapovijedi vezane uz Purim vezane za tijelo, kao jedenje i pijenje, darovanje siromašnima, darivanje jela i slično.
Micve ־zapovijedi za Purim Četiri zapovijedi za blagdan Purim za sve naraštaje ustanovljene su u Megilat Ester, Svitku o Esteri.
1. Čitanje Megile (Svitka o Ester) - mikra megila מקרא מגילה ־ Izvor za zapovijed Ti dani se spominju i slave u svakom naraštaju48. Talmud zaključuje da se "spominjanje tih dana" odnosi na čitanje Megile49. Svitak o Esteri čitamo dva puta: navečer i ujutro50. Megila mora biti kašer (ispravna), što znači da je mora napisati sofer stam, za to izučeni pisar, na pergameni, jednako kako se piše i svitak Tore. Predmolitelj 48
- Est 9,28 - BT Megila 18a 5 O. BT Megila 20a
49
156
Adar
Purim
koji čita Megilu mora poznavati specifičnu melodiju čitanja. Tko nije slušao čitanje Megile u sinagogi, treba je pročitati kod kuće iz ispravnog svitka, ali je bolje čuti ju u sinagogi. Ako je Purim na šabat, ne čitamo svitak o Esteri, iz istog razloga zbog kojega ne pušemo u šofar na Roš hašanu, kada padne na šabat: ne smijemo prenositi Megilu u dužini četiri lakta na javnome području. Stoga, ako bi čitanje Megile palo na šabat, čitamo je prije šabata51.
Blagoslovi za Megilu Prije čitanja Svitka predmolitelj moli tri blagoslova: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ^ י ק ל ^ נ ו * מ צ ו ת י ו וצמו על.1 מ ק ר א מגילה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ASER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL MIKRA MEGILA - Blagoslovljen si Vječni Bože naš Kralju svijeta koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam čitanje Megile. נ ס י ם ל א ב ו ת י נ ו ב י מ י םNYYY ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם.2 ה ה ם בץמן ה ז ה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEASA NISIM LAAVOTENU BAJAMIM HAHEM BAZEMAN HAZE - Blagoslovljen si Vječni Bože naš Kralju svijeta koji si učinio čuda našim očevima u onim danima u ovo doba. ב ר פ ת ״ >ץוזחינו ״.3 Blagoslov za život: "šehehejanu" Zajednica na blagoslove odgovara: "amen". Blagoslov za život "šehehejanu" govorimo i navečer i ujutro, samo što ujutro moramo imati na umu druge zapovijedi52, koje ćemo ispuniti tijekom dana, budući da blagoslov "šehehejanu" izgovaramo samo jednom za svaki dogadaj. Neki imaju običaj govoriti ga samo navečer. Za čitanja Svitka, kada predmolitelj u sinagogi pročita ime Haman, običavamo bučati, kako bismo ispunili zapovijed brisanja spomena na Amaleka. Nakon čitanja Megile, predmolitelj moli blagoslov: 51 52
• MT Hilhot Megila ve-Hanuka 1,13 KŠA 141,12
157
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
ל ך ה ע ו ל ם ה ר ב א ת ריבנו והדן א ת ד י מ ו£ ״ברוך א ת ה יי א ל ה י נ י והנ^רע לנו
ו ה נ ג ^ ל ם גמול ל כ ל אויבי נ פ ש נ ו
)הנוקם א ת נקמתנו
ה א ל, מצרינו ברוך א ת ה יי ה נ פ ר ע ל ע מ ו י ש ר א ל מ כ ל צ ר י ה ם המושיע״ BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM HARAV ET RIVENU VEHADAN ET DINENU VEHANOKEM ET NIKMATENU VEHAMEŠALEM GEMUL LEHOL OJVE NAFŠENU VEHANIFRA LANU MICARENU: BARUH ATA ADONAJ HANIFRA LEAMO JISRAEL MIKOL CAREHEM HAEL HAMOŠIA ־Blagoslovljen si Vječni Bože naš Kralju svijeta koji se za nas bori, sudi za nas i osvećuje se umjesto nas i kažnjava naše neprijatelje; koji nas oslobađa od naših protivnika. Blagoslovljen si Vječni koji oslobađaš svoj narod Izrael od svih njegovih neprijatelja, Bog koji spašava.
2. Purimski obrok ־seudat Purim - סעודת פורים Izvor za zapovijed Kao u dane na koje su počinuli Židovi od svojih neprijatelja, te mjesec koji se za njih pretvorio iz tuge u veselje i iz žalosti u blagdan, kako bi ih učinili danima gozbe i veselja...53 Zbog toga treba prirediti obvezni obrok (seudat micva) i na njemu dobro jesti (meso) i piti dosta vina. Koliko, to su rekli rabini: Rava je rekao: 'Čovjek na Purim mora piti dok ne prestane razlikovati prokletoga Hamana od blagoslovljenoga Mordehaja. Obrok na Purim mora se prirediti danju, a ne noću55. Njegov je cilj isticanje tjelesne pobjede nad Hamanovom namjerom.
3. Darovanje siromašnih ־matanot laevjonim- מתנות לאביונים Izvor za zapovijed Kao u dane na koje su počinuli Židovi od svojih neprijatelja, te mjesec koji se za njih pretvorio iz tuge u veselje i iz žalosti u blagdan, kako bi ih učinili danima ... darova za siromašne.56Treba dati dva dara dvama siromasima, 53. Est 9,22 54. BT Megila 7b; KŠA 142,6 55 - MT Hilhot megila ve-Hanuka 2,14 56. Est 9,22
158
Adar
Purim
svakome po jedan57. Dar može biti u novcu, jelu ili odjeći. Vrijeme za podjelu darova je danju, nakon jutarnje molitve, ne prije niti poslije Purima. Neki skupljaju novac u sinagogi i podijele ga siromašnima.
4. Slanje hrane - mišloah manot משלוח מנות ־ U Hrvatskoj je poznat i aškenaski naziv šelahmones.
Izvor zapovijedi Kao u dane na koje su počinuli Židovi od svojih neprijatelja, te mjesec koji se za njih pretvorio iz tuge u veselje i iz žalosti u blagdan, kako bi ih učinili danima ... slanja obroka jedno drugome...58 Ova micva se ispunjava danju. Mišloah manot se sastoji od dvije vrste jela ili jela i pića. Taj obrok mora biti gotov i pripremljen za jelo, a mora ga se dati barem jednoj osobi. Cilj slanja obroka i darivanja siromašnih je osnaživanje prijateljstva i jedinstva u židovskome narodu, jer kad je židovski narod složan, Amalek mu ne može naškoditi.
Tko je obvezan ispunjavati micve za Purim? Muškarci od trinaeste godine i žene od dvanaeste obvezni su činiti sve micve Purima. Zašto su žene obvezne ispunjavati zapovijedi vezane uz Purim i kada se ispunjavaju u odredeno vrijeme, a žene su inače oslobođene ispunjavanja takvih zapovijedi? Purim i njegove zapovijedi su iznimka od pravila da su "žene oslobođene zapovijedi vezanih uz određeno vrijeme"59, jer su i žene bile obuhvaćene purimskim čudom. Kraljica Ester nosila je važnu ulogu u cijeloj priči Svitka, koji je prema njoj dobio i naziv. Stoga su žene obvezne ispunjavati zapovijedi Purima.
Još neki propisi za Purim Rabini su odredili još neke propise za Purim: ־ujutro čitamo iz Tore o ratu Amaleka protiv židovskog naroda60 ־u molitvi Semone esre i u molitvi nakon jela dodajemo zahvalu za spas Al hanisim על הנסים, koja opisuje purimsko čudo. 57
MT Hilhot Megila ve-Hanuka 2,16 - Est 9,22 59 - BT Kidušin 35a 60 - Izl 17,8 58
159
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
- zabranjeno je držati nadgrobne govore i postiti, oboje zbog čuvanja purimskog veselja i zbog toga što je halahom toga dana zabranjeno tugovati.
Rad na Purim Dopušteno je raditi na Purim, ali je ljepše odustati od rada. Mudraci su rekli: Tko radi na Purim, nikada ne vidi znak blagoslova.61
Trodnevni Purim ־Purim mešulaš פורים משולש ־ Trodnevni Purim je one godine kada Sušan Purim (15. adara) pada na šabat. Svi koji žive izvan Jeruzalema slave 14. adara, u petak. U Jeruzalemu, međutim, slave Trodnevni Purim, što znači da su zapovijedi Purima podijeljene na tri dana: - 14. adara, u petak, čitaju Svitak o Esteri i dijele darove siromašnima, kako bi oni imali što jesti na šabat 15 ־. adara, na šabat, mole zahvalu za čuda u molitvi šemone esre i u molitvi nakon jela. Čitaju Toru iz dvaju svitaka: iz jedne tjedni odsječak, a iz druge odsječak o Amaleku62 16 ־. adara, u nedjelju, priređuju purimski objed i daruju hranu prijateljima.
Običaji za Purim Hamantašen Običaj je peći kolače punjene pekmezom i makom. Nazivaju se Hamanove uši (hebr.: ozne Haman), a u Hrvatskoj je udomaćen naziv na jidišu, hamantašen.
Prerušavanje Prerušavamo se u različite likove pomoću kostima i krinki. Zašto? Evo dvaju razloga: ־U cijelom Svitku o Esteri Božje ime se ne spominje niti jedanput. Bog u Svitku o Esteri djeluje iz skrovišta, čini čuda skrivajući svoje lice. Kao što se Bog u Megili skriva, i mi ovoga dana prekrivamo svoja lica. 61• MT Hilhot Megila ve-Hanuka 2,14 62. Iz 17,8
160
Adar
Purim
־Amalekova mržnja potječe od Ezava, Amalekovog djeda. Ezav je mrzio Jakova, jer se Jakov "prerušio" uzevši Ezavovu odjeću, pomoću čega je, umjesto Ezava, od Izaka dobio prvorodstvo63. Zato se i mi prerušavamo.
Purimska predstava i "purimski rabin " Priređujemo smiješne predstave za koje se u Hrvatskoj udomaćio naziv purimšpil. Učenici se smiju na račun učitelja, članovi zajednice na račun njezinih uglednika i predstavnika. Najboljeg zabavljača proglašavamo "purimskim rabinom", a on sve zabavlja i nasmijava. To je, naravno, ograničeno dobrim ukusom i nikoga se ne vrijeđa. Svrha je stvaranje velikog veselja na ovaj veseli blagdan.
Purim i Jom hakipurim Naši učenjaci kažu da sličnost između imena ovih dvaju blagdana nije slučajna, nego bitna. Purim je veći i važniji od Jom kipura. U budućnosti će svi blagdani biti ukinuti, osim Purima, a sve Proročke knjige i Spisi također će izgubiti važnost, osim Svitka o Esteri, koja će biti uz bok Tore i Talmuda, koji će zauvijek vrijediti. Rambam kaže: Sve Proročke knjige i Spisi će biti ukinuti u budućnosti, u Mesijanskim danima, svi osim Svitka o Esteri, koji će ostati, a tako i Tora i odredbe usmene Tore, koje nikada neće prestati vrijediti64. Razlog za osobito značenja Purima i Svitka o Esteri je u tome što sve ostale knjige Tanaha trebaju poduprijeti Toru i njezine zapovijedi. Kad dođe Mesija, svima će se otkriti istina vjere, svima će biti kristalno jasno da je naša Tora istinita i da su se ispunile riječi proročanstava. Osim toga, svi će proučavati Toru, pa više neće biti potrebe za proročkim knjigama. Međutim, Purim i Svitak o Esteri imaju drugu temu, čija je bit upravo u budućnosti, u Mesijinim danima: brisanje Amaleka, koji još postoji i ni u kojem naraštaju židovskome narodu ne da mira. No dolaskom Mesije Bog će izbrisati sjećanje na njega i dati nam mira od svih neprijatelja. Zato će ova knjiga i ovaj blagdan ostati i u budućnosti, u Mesijino doba.
63• Post 25 i 27 64. MT Hilhot Megila ve-Hanuka 2,18
161
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Nišan ניסן ״ Nazivi mjeseca i njihovi izvori Ovaj mjesec ima nekoliko naziva: 1. Prvi mjesec ־Ovaj mjesec vam je početak mjeseci, prvi vam je od mjeseci u godini.1 Tora broji mjesece u godini od nišana, jer su u njemu Židovi izbavljeni iz Egipta. Iako su svijet i čovječanstvo stvoreni u tišreu, Tora daje prednost mjesecu izbavljenja, u kojem je stvoren židovski narod. Stoga ga naziva prvim, iako je od mjeseca stvaranja svijeta nišan sedmi mjesec.
1 Izl 12,2
162
ניסן
Nišan
2. Nišan ־naziv su mu dali babilonski Židovi: U prvome mjesecu, to je mjesec nišan...2 ; I bi u mjesecu nišanu...3 U starom babilonskom jeziku nišan je značilo pupoljak. Mjesec je dobio to ime jer u vrijeme nišana drveće pupa, kao što piše: Jer evo zima je završila, kiša je prošla i otišla. Pupoljci se vide širom zemlje, vrijeme slavuja je stiglo i glas golubice čuje se u našoj zemlji.4 3. Proljetni mjesec ־ חודש האביבNišan nagoviješta dolazak proljeća, doba cvjetanja prirode. U Tori piše: Danas izlazite, u mjesecu proljeća.5 Tora zapovijeda: Slavi blagdan beskvasnih kruhova; sedam dana jedi beskvasne kruhove kako sam ti zapovjedio, u određeno doba proljetnoga mjeseca, jer si u njemu izašao iz Egipta... 6 Slavi mjesec proljetni i učini Pesah Vječnome svome Bogu, jer te u mjesecu proljetnome noću izveo Vječni tvoj Bog iz Egipta.7 Naši su rabini vezu s tim mjesecom pronašli i u samim slovima kojima se piše hebrejska riječ aviv ־ אביב proljeće (pisano slovima alef\ bet, jud, bet). Naime, riječ aviv može se rastaviti na dvije riječi: av2X (slova alef i bet), što znači otac, i ivT (slova jud i bei), što je u hebrejskome tradicijski način pisanja broja dvanaest: mjesec nišan otac je dvanaest mjeseci, odnosno prvi je mjesec prema brojanju u Tori.
Znak mjeseca: Ovan טלה ־ Znak mjeseca je Ovan, zbog ovna kojega je Židovima naređeno prinijeti kao pashalnu žrtvu8, kojega je trebala pojesti cijela obitelj. Ovan je bio egipatsko božanstvo, a Židovima je naređeno da zakolju to egipatsko božanstvo i time pokažu Egipćanima i dokažu sebi da je Vječni Bog, a ovan ostaje ovan. Kao što objašnjava Rambam^, svaka je obitelj morala zaklati ovna. To je bila naredba za obitelj, kojoj je cilj bio duhovna preobrazba koja je Židove učinila slobodnima. Iz duhovne ovisnosti o 2• Est 3,7 - Neh 2,1 4• Fj 2,11-12 5• Izl 13,4 6• Izl 23,15 7• Post 16,1 8• Iz 12,3 9 - More nevuhim 3,46 3
163
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
drugim vjerama (prema Rambamu), ovim klanjem su izašli oslobođeni od straha pred egipatskim božanstvima. Najvažnije u tome jest što je židovski narod već u Egiptu naučio što je sloboda. Istinska sloboda više je od same tjelesne slobode. Naučili su da čovjek može biti slobodan čak i kada su mu ruke vezane. Čovjekov duh može utamničiti samo čovjek sam.
Blagoslov mladica ב ר כ ת האילנות ־ Tko u nišanu, mjesecu pupanja, vidi plodonosno drvo koje pupa, treba izgovoriti blagoslov mladica. Taj se blagoslov govori samo jednom tijekom godine.10
Blagoslov Sunca ב ר כ ת החמה ־ I ovaj blagoslov govorimo u nišanu, jednom u dvadeset osam godina. Evo zašto: Sunčeva godina traje oko 365 dana i šest sati, tijekom kojih Sunce, kako se čini promatraču sa Zemlje, učini ^"puni krug sa zapada na istok" pred pozadinom zodijaka, za razliku od dnevnoga kruga "s istoka na zapad". Dijeljenjem sunčeve godine na tjedne dobit ćemo 52 tjedna, jedan dan i šest sati (52 tjedna i 30 sati). Iz toga proizlazi da se promatrajući izlazak sunca "na nekom mjestu", svake godine s obzirom na dane u tjednu pomičemo za jedan dan i šest sati. Ako sunce, primjerice, u neki ponedjeljak ove godine u nekoj točci bude početkom jutra, sljedeće će godine na tome mjestu biti u utorak oko podneva. Kada će sunce ponovno izaći na isti dan u tjednu i u isti sat? To će se dogoditi kada prođe dovoljno vremena da zbroj razlika od po 30 sati koje nastaju svake godine naraste na 840 sati, što je 35 dana, odnosno pet tjedana. To se događa svakih 28 godina, koje sadrže 1461 tjedan. Te proračune napravili su rabini iz vremena Mišne i Talmuda, prije oko 2000 godina, radeći na proračunima za židovski kalendar, što svjedoči o dobrom poznavanju astronomije naših rabina. Posljednji put kada smo izgovorili ovaj blagoslov bila je 5741. (1981. prema gregorijanskome kalendaru) godina, a godine 5769. (2009.) navršit će se 205. Sunčev ciklus od 28 godina. U mjesecu nišanu te godine, s Božjom pomoći, imat ćemo priliku moliti blagoslov Sunca. Govori ga se u rano jutro. Prije blagoslova izgovaramo Psalam 148, a zatim blagoslov: 10
164
- Vidi u potpoglavlju Blagoslovi za gledanje, str. 400.
Nišan
ניסן
ל ך ה ע ו ל ם עושה מןגשה ב ר א ש י ת£ ברוך א מ ה יי א ל ה י נ ו BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM OSE MAASE BEREŠIT - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji stvara svijet Na kraju govorimo Psalam 19, a ako je nazočan minjan, izgovaramo i kadiš.
Mjesec izbavljenja U mjesecu nišanu židovski je narod spašen mnogo puta. Prvi put je to bilo kada je iz egipatskog ropstva izašao u slobodu. Posvećenje Zavjetnog šatora u doba našeg učitelja Mojsija bilo je u nišanu. Spas Židova iz Babilona u doba Ezre i Nehemije počeo je u mjesecu nišanu, kao što piše: ... jer je prvoga u prvome mjesecu započeo put iz Babilona, a prvoga u petome mjesecu došao je u Jeruzalem po dobroj ruci svog Boga, koja je nad njim11. Početkom nišana započeli su Židovi iz Babilona odlaziti u Izrael i dobili su dopuštenje od babilonskog kralja za gradnju drugog Hrama. Midraš kaže: Petnaestoga nišana odlučeno je o kazni [ropstvo u Egiptu] i dogovoreno je s našim praocem Abrahamom, pri sklapanju Saveza između polutaka, petnaestoga nišana došli su službujući anđeli obavijestiti [Abrahama] o Izaku, petnaestoga nišana rodio se Izak, petnaestoga nišana spašeni su iz Egipta, petnaestoga nišana biti će spašeni [sadašnja dijaspora] iz ropstva u progonstvu... to je ta noć na koju će biti spašeni, riječi su rabi Jehošue12 Nišan je bio mjesec spasenja u prošlosti, a u nišanu će Židovi biti spašeni u budućnosti, u Mesijino doba.
Kimha defisha ־brašno za Pesah קמחא דפסחא ־ Nekad se prije Pesaha sakupljao novac kako bi siromašni kupili brašno, da bi pripremili maces za Pesah, budući da su ga nekada svi pekli kod kuće. Do danas je u svim židovskim zajednicama ostao sačuvan običaj sakupljanja novca za siromašne, kako bi mogli dolično proslaviti Pesah. Kupuje im se sve osnovne namirnice za Pesah ־vino, maces, ulje i šećer - kako ne bi bilo niti jednog Židova koji ne može slaviti Pesah. 11• Ez 7,9; vidi i Neh 2,1 12• Midraš Tanhuma Bo 9, vidi i BT Roš hašana 11a
165
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
šabat hagadol - שבת הגדול Šabat prije Pesaha zove se šabat hagadol (šabat velikoga). Evo nekoliko razloga: ־Prvi Pesah, još u Egiptu, bio je u srijedu navečer (14. nišana). Tada su prinijeli pashalnu žrtvu. Zapovijed svakoj obitelji da nabavi ovna za žrtvu dana je prethodnog šabata, koji je pao na 10. nišana13. Egipćani su gledali kako Židovi uzimaju njihove "bogove", vežu ih uz kuću, no nisu mogli ništa učiniti. To je bilo veliko (hebr.: gadol) čudo u nizu čuda pri izlasku iz Egipta, pa se stoga ovaj šabat naziva šabat velikoga14. ־U svim zajednicama običaj je da rabin drži predavanje o Pesahu kako bi se članovi zajednice pripremili za blagdan. Budući da je rabin "velik" medu članovina općine, ovaj se šabat u njegovu čast zove šabat velikoga. ־Haftara za ovaj šabat završava rečenicom o spasenju, u kojoj se kaže: Evo ja vam šaljem proroka Elijahua prije nego docje dan Vječnoga, velik i strašan15. Prema velikome danu izbavljenja ovaj se šabat naziva šabat velikoga.
Deseti nišana: post za cadike - תענית לצדיקים Mirjam, Mojsijeva sestra i pravednica, umrla je desetoga nišana. U sjećanje na Mirjam odreden je ovaj dan kao post za pravednike (cadike). Nakon četrdeset godina lutanja pustinjom na taj su dan Židovi prešli Jordan, noga naših praotaca prvi put je stupila na tlo Erec Jisraela: / narod se uspe iz Jordana desetoga u prvome mjesecu i odmori se u Galileji na istočnome dijelu Jerihona16.
Jom hašoa יום השואה ־ Izraelski parlament, Kneset, odredio je dan 27. nišana kao יום השואה והגבורהJom hašoa vehagevura - Dan stradanja i junaštva. Na taj dan prestao je otpor u Varšavskome getu (5703. 1943־.). Ustanak je simbolizirao ustajanje židovskog naroda u svoju obranu i otpor klanju koje je činila nacistička zvijer. Ovaj dan povezan je s desetim tevetom, danom općega kadiša za žrtve Holokausta. Židovski narod u Izraelu i u dijaspori 13• I4• 15• 16•
166
izl 12,3 Ovaj razlog nalazi se u knjizi Sefer hapardes, koju se pripisuje Rašiju. Mal 3,23 Jš 4,19
ניסן
Nišan
sjeća se svojih dragih i uništenja šest milijuna Židova u Europi, jedne trećine židovskog naroda, muškaraca, žena i djece, čiji je jedini grijeh bio taj što su bili Židovi. Toga se dana organiziraju komemoracije u cijelom svijetu u sjećanje na one koji su umrli jer su bili Židovi. U Izraelu zastave se spuštaju na pola koplja. Središnje komemoracije održavaju se u Izraelu, uz najsvetije židovsko mjesto, Zapadni zid, i u memorijalnoj ustanovi Jad Vašem. Tu je ustanovu, koja čuva sjećanje na Holokaust i hrabrost otpora, 1953. godine osnovao Kneset, kako bi zauvijek čuvao sjećanje na šest milijuna Židova koji su ubijeni u Holokaustu. Naziv ustanove dolazi iz rečenice proroka: U svojoj kući i unutar svoga zida dat ću vam ruku i ime (hebr. יד ושםjad vašem = ruka i ime) bolje od sinova i kćeri, vječno ime ću mu dati da ne bude otkinut17.
Običaji u nišanu U mjesecu nišanu ne održavaju se žalobni običaji: ne molimo tahnun, ne držimo nadgrobne govore i ne molimo molitve zadušnice, osim posljednjega dana Pesaha.
Donošenje "čuvane pšenice" na mljevenje, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
Obredno čišćenje posuda za Pesah, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
17• Iz 56,5
167
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Pesah פסח י Pesah je nedvojbeno povijesno najvažniji židovski blagdan. Na Pesah su Židovi izašli iz ropstva na slobodu. Na taj dan Židovi su zapravo postali narod, a Pesah je prvi blagdan kojeg su slavili. Izlazak iz Egipta zauvijek je oblikovao židovski narod kao izabrani narod, koji je dobio posebnu i obvezujuću vezu s Bogom i njegovom Torom. Cijelome čovječanstvu donio je uzvišene vrijednosti ljubavi, slobode, pravde i zakona. Nastavak tog blagdana bilo je primanje Tore, a nakon toga slijedio je ulazak u Izrael.
Trajanje blagdana Pesah u Izraelu traje sedam dana, od 15. do 21. nišana: U prvome, četrnaestoga dana u mjesecu, navečer jedite beskvasni kruh, do dvadeset prvog dana u mjesecu navečer18. Prvi i posljednji dan su blagdanski dani (jom tov), a između njih je pet polublagdanskih dana (hol hamoed). U dijaspori blagdan traje osam dana, do 22. nišana; prva dva i posljednja dva dana su blagdanski, zbog dodatnoga dana koji se blagdanima dodaje u dijaspori, a između njih su četiri polublagdanska dana.
Nazivi blagdana i njihovi izvori Nekoliko je naziva za ovaj blagdan. Tora ga naziva blagdanom beskvasnih kruhova. Rabini iz vremena Mišne i Talmuda, međutim, dali su prednost nazivu Pesah. I talmudski traktat koji se bavi Pesahom zove se פסחיםPesahim. 1. Pesah ־Kada je Bog u desetoj kazni Egiptu ubio egipatske prvorođence, ta je kazna preskočila prvorodence medu Židovima: I neka vam ta krv bude znak na kućama u kojima boravite, pa kad vidim krv 18• Izl 12,13
168
nišan
Pesah
poštedjet ću [upsahti] vas i neće medu vama biti pomora da vas uništi kada udarim po zemlji egipatskoj19. Zato ovaj blagdan nazivamo blagdanom poštede (pesah). 2. Blagdan neukvasanih kruhova - חג המצותhag hamacot - Pri izlasku iz Egipta naši su praoci jeli neukvasani kruh (maces), jer nisu stigli čekati da se tijesto digne, već su izašli u žurbi. Stoga ovaj blagdan nazivamo blagdanom macesa i u sjećanje na to jedemo maces, kako piše: Ispekli su tijesto koje su iznijeli iz Egipta, neukvasane pogače, jer se nije ukvasalo, budući da su istjerani iz Egipta i nisu mogli pričekati, pa si nisu pripravili jelo za put20. Tora zapovijeda: Blagdan neukvasanog kruha slavi, sedam dana jedi neukvasani kruh, kako sam ti zapovjedio, u određeno doba proljetnoga mjeseca, jer u njemu si izašao iz Egipta.. 21 3. Blagdan slobode חג החרות ־- hag haherut - jer je židovski narod izašao iz ropstva u slobodu nakon 210 godina robovanja22. 4. Blagdan proljeća חג האביב ־- hag haaviv ־jer Pesah pada u proljeće i označava njegov početak: Slavi mjesec proljetni i učini Pesah Vječnome svom Bogu, jer u mjesecu proljetnome te je noću izveo Vječni tvoj Bog iz Egipta23.
Hamecחמץ ־ Prije Pesaha moramo urediti svoje domove i pripremiti se za blagdan, zbog nekoliko zabrana vezanih uz hamec.
Što je hamec? Hamec nastaje kad od trenutka dolaska brašna u dodir s vodom do kraja pečenja prođe više od 18 minuta. Otuda smo naučili da se košer maces proizvodi od brašna koje je došlo u dodir s vodom, zamiješeno u tijesto, uneseno u pećnicu i ispečeno, te za manje od 18 minuta izvađeno. Klasični hamec je, nasuprot tome, kruh koji je nastao dugim 19• izl 12,13 2
0. Izl 12,39 21. Izl 23,15; vidi i Izl 34,18; Lev 23,6; 2Ljet 30,13; 2Ljet 30,21; 2Ljet 35,17 22 - O računanju trajanja egipatskoga ropstva vidi: Berešit raba 91, Midraš Tanhuma Mikec 8, Rašijev komentar na Post 15,13 23 - Pnz 16,1
169
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
procesom: tijesto je umiješano od brašna i vode, nakon toga se ukvasalo i dizalo, a tek onda je stavljeno u peć. Našim precima je Bog zapovjedio da iz Egipta izađu brzo, te tijesto nije imalo vremena za dizanje. Stoga su jeli macot, neukvasani kruh. To činimo do danas prema zapovijedi iz Tore: Ništa ukvasano ne jedite, u svim svojim naseljima jedite neukvasani kruh24.
"Neka se ne vidi..." i "Neka se ne nade..." Tora nam je, osim jedenja hameca i stjecanja zarade od njega, u te dane zabranila još dvije stvari25: ־Sedam dana kvas neka se ne nade u vašim kućama, jer tko god pojede ukvasano, duša će mu biti otrgnuta iz zajednice Izraelove, bio pridošlica ili stanovnik zemlje26. ־Beskvasni kruh jedi tih sedam dana i neka ti se ne vidi ukvasanoga i neka ti se ne vidi kvasa unutar sve tvoje granice27. Na Pesah se, kako bismo ispunili micvu o zabrani hameca, ne smije vidjeti niti nalaziti u našoj kući ili u našem vlasništvu bilo što ukvasano. Svaka i najmanja količina hameca je zabranjena. Zabranjeno nam je, dakle, jesti hamec, stjecati zaradu od hameca, da ga se može vidjeti u našoj kući, te da se nalazi u našem vlasništvu. Halaha nam propisuje tri načina za pridržavanje zabrane jedenja, stjecanja zarade i mogućnosti viđenja hameca u našoj kući:
1. Traženje i nalaženje hameca: bedikat hamec בדיקת חמץ ־ Do večeri 13. nišana temeljito se očisti kuću. Tada slijedi traženje harneca po kući. Prije traženja blagoslivljemo: ק ד ש נ ו ב מ צ ו ת י ו וצונו על בעור
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם
חמץ BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL BIUR HAMEC Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim 24
Izl 12,20 - BT Pesahim 23a 2 6- Izl 12,19 27 • Izl 13,7 25
170
Pesah
nišan
zapovijedima i zapovjedio nam spaljivanje hameca. Spaljivanje hameca slijedi sutradan ujutro. Aškenazi ostavljaju mrvice kruha koje će pri traženju pronaći, kako blagoslov ne bi bio uzaludan. Mora se paziti da se te mrvice ostavi na vidljivim mjestima, kako ne bi bile zaboravljene, čime bi u kući preostao hamec za vrijeme Pesaha. Traženje se odvija uz malu voštanu svijeću jasnog plamena, kako bi se mogla provjeriti mala i skrivena mjesta. Aškenazi se koriste i perom kojim se može očistiti male mrvice hameca. Sav hamec koji nađemo za vrijeme traženja sakupljamo, kako bismo ga sutradan spalili. Mora se provjeriti sva mjesta kamo je hamec mogao zaći.
Spaljivanje hameca ־biur hamec ביעור חמץ ־ Hamec spaljujemo krajem "petog sata" na erev Pesah. Pod "satom" se misli na שעה זמניתšaa zemanit "proporcionalni sat"28, koji ne traje 60 minuta, nego dvanaestinu vremena od svitanja do zalaska sunca, pa je nekad duži, a nekad kraći od 60 minuta. Ovisno o geografskome položaju mjesta, to je između 10 i 11 sati prije podne. Hamec se smije jesti do "četvrtoga sata".
2. Poništavanje hameca, Lgava o odricanju od hameca za koji ne znamo da se nalazi u našem vlasništvu ־bitui hamec ביטול חמץ ־ Nakon traženja hameca i ujutro na erev Pesah pri spaljivanju hameca poništavamo hamec. Što znači poništavanje hameca? Domaćin kuće jasno čita izjavu da sav hamec koji se nalazi u njegovu vlasništvu, a nije ga našao traženjem hameca i spalio, poništava u mislima, odriče ga se i objavljuje da on za njega nema vrijednosti. Tekst za bitul hamec je na aramejskome: פל ח מ י ר א וחמי^א ד א י פ א ב ר ש ו ת י ז ל א ח מ ת ה ו ד ל א ב ה ד מ י ה ל י ^ ט י ל ולהוי ה פ ק ר פ ע פ י א דאר^א KOL HAMIRA VEHAMIA DEIKA BIRŠUTI DELA HAMITE UDELA BEARTE LIVTIL VELIHUVI HEFKER KEAFRA DEARA. ־Sve ukvasano i sav kvas koji se nalaze u mojem vlasništvu i nisam ga otkrio, te ga nisam spalio, neka bude poništen i neka bude kao prah zemlje. 28
- Vidi Rječnik osnovnih pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727.
171
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
3. Prodaja hameca koji je u našem vlasništvu ne-Židovu, kako ne bi bio u našoj odgovornosti ־mehirat hamec מכירת חמץ ־ Gotovo u svakoj kući preostaje dosta hameca. U poslovnim prostorima problem je još veći, u prodavaonicama koje tijekom godine prodaju hamec, te u svim pogonima koji proizvode hamec (primjerice tjesteninu). Što da čovjek učini sa svim tim hamecom u svojoj kući i što da učini poslovni čovjek Židov s hamecom u prodavaonici ili pogonu, jer Tora zabranjuje da se u našem vlasništu nalazi hamec. Onaj tko bi u svome posjedu imao hamec za vrijeme Pesaha, prekršio bi zabranu Tore, a uz to, od takvoga hameca ne bi smio stjecati zaradu ni nakon Pesaha.29 Radi se dakle o vrlo važnom i praktičnom problemu. Rabini su pronašli rješenje: prodaja hameca ne-Židovu. To nije fiktivna, već stvarna prodaja. Ne-Židov kupuje hamec i daje za njega novac Židovu koji mu ga prodaje, ustupajući mu vlasništvo. U praksi, nakon Pesaha Židov ponovno kupuje taj hamec od neŽidova, no teorijski, ne־Židov može odbiti prodati Židovu taj hamec. Danas je običaj da Židovi odlaze rabinu svog grada ili mjesta i prodaju mu vlasništvo nad svojim hamecom. Prije Pesaha on prodaje sav hamec svoje zajednice nekom ne-Židovu, a nakon Pesaha ga od njega otkupljuje. Prije nego se ode rabinu prodati hamec, običaj je da se sav hamec stavi u jednu prostoriju, skladište ili ormar, zaključa se ili zalijepi trakom i stavi se natpis "hamec", te se ne otvara tijekom Pesaha. Kada Židov dode rabinu prodati hamec, preda mu adresu na kojoj se hamec nalazi. U Izraelu svake godine prije Pesaha prodaje Glavni rabinat sav hamec u državi. Ministar financija, koji je zadužen za državne rezerve hrane, daje pismo dopuštenja Glavnom rabinu Izraela, koji prodaje hamec ne-Židovu. Isto se radi s hamecom izraelske vojske, kojeg prodaje Glavni vojni rabin. Tako si na spomenuta tri načina osiguravamo košer Pesah - פסח כשרPesah kašer ־na koji nećemo ni na koji način prekršiti zabranu hameca.
Hagala - čišćenje posuda za Pesah הגעלה ־ Budući da je hamec zabranjen i u najmanjim količinama, posude koje smo rabili tijekom godine za kuhanje i jedenje nije košer za Pesah, jer i čisto posude sadrži minimalne količine hameca, koji je uporabom prodro u posude. Tko ih želi koristiti u vrijeme Pesaha, mora ih osposobiti 29
172
- BT Pesahim 28a; KŠA 114,1
riisan
Pesah
za korištenje na Pesah ־kašerirati za Pesah - ako ga želi tada upotrebljavati. Neke obitelji posjeduju posebno posude i pribor za jelo za Pesah. Posude korišteno za hamec stavljaju zajedno s ostatkom hameca i prodaju. Mnogi, međutim, ne mogu kupiti dodatno posude, te moraju prije Pesaha kašerirati ono kojim se koriste cijele godine.
Načelo kašeriranja:" ־ כבולעו כך פולטוKako ga unosi, tako ga iznosi." To znači: na isti način na koji je hamec došao u posudu, iz nje i izlazi. Kašeriranje različitog posuđa se razlikuje. Treba paziti da se svo posuđe, pribor i strojeve koje želimo kašerirati ne rabi dvadeset četiri sata prije kašeriranja. U pojedinostima: 1. U štednjaku na plin i ražnjevima dolazi do dodira vatre i hameca, te se i čišćenje odvija pomoću vatre. Ugrijavamo predmet odnosno štednjak do usijanja i nakon toga obložimo aluminijskim papirom. U istu kategoriju spada i tava, koju stavljamo na vatru s obje strane, kako bismo spalili sav hamec, a jednako postupamo i s ražnjem. 2. Pećnicu dobro čistimo sredstvima za čišćenje masnoće. Nakon toga temeljitog čišćenja palimo je na dva sata na najvišu temperaturu. 3. Metalne posude - lonce, pribor za jelo ־uranjamo u kipuću vodu i čekamo da ponovno zavrije. Nakon toga ih uranjamo u hladnu vodu. 4. Stakleno posuđe ostavljamo 72 sata u mlakoj vodi koju mijenjamo svaka 24 sata. Iznimka: vatrostalno posuđe u kojemu je visoki postotak metalnih vlakana samo uranjamo u kipuću vodu. 5. Hladnjak i hladnjak za duboko zamrzavanje odmrzavamo i dobro očistimo. 6. Mikrovalnu pećnicu dobro očistimo, a nakon čišćenja zavrijemo u njoj vodu i pustimo da vrije pola sata. Neki problemi u vezi kašeriranja za Pesah električnih aparata su složeni (pojedine pećnice, mikseri, strojevi za pranje suda, tosteri...). U tim slučajevima treba se obratiti mjesnom rabinu.
Maces ־neukvasani kruh Maca (hebr.: מצה, množina: macot = neukvasani kruh) U jidišu se izgovara "maces"; iako izvorno aškenaski, u nas je taj naziv prihvaćen među svim Židovima, i Aškenazima i Sefardima.
173
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Što je maces? Maces pečemo iz tijesta umiješanog samo od brašna i vode. Čitav postupak izrade macesa, od trenutka dodira brašna i vode do izlaska macesa iz pećnice, ograničen je na 18 minuta. Ako bi trajao duže, maces ne bi bio košer za Pesah i smatrao bi se hamecom.
Majim šelanu " ־voda koja je prenoćila" מים שלנו־ Vodu koju rabimo u pripravi tijesta običaj je crpiti iz bunara navečer prije pečenja. "Voda spava" preko noći (dvanaest sati), u posebno očišćenim posudama, na hladnom mjestu. Ta voda naziva se vodom koja je prenoćila jer je "prespavala noć". Smisao prenoćivanja vode je osiguravanje njezine hladnoće prije miješanja s brašnom, budući da mlaka voda dovodi do dizanja tijesta.
Vrste macota, beskvasnog kruha za Pesah 1. Maca šemura מצה שמורה- čuvani maces je maces kojeg su pomno čuvali od vlage, topline i drugoga što bi moglo imati utjecaja na fermentaciju tijekom postupka pripravljanja, od žetve pšenice, mljevenja, miješanja i pečenja do izlaska iz peći. Naziv "čuvana" - šemura dolazi iz rečenice: I čuvajte neukvasane kruhove (održavajte blagdan neukvasanih kruhova) jer na sam taj dan izveo sam vaše čete iz zemlje egipatske, pa čuvajte taj dan za sve naraštaje kao vječni zakon30. 2. Maca pešuta מצה פשוטהili maca regila מצה רגילה- obični maces. Čuvanje od ukiseljavanja traje samo od mljevenja pšenice do pečenja. 3. Ručno izrađeni maces ־ מצת ידmacatjad- do prije oko 150 godina, kad su izumljeni strojevi za izradu macesa, sav je maces bio ručno rađen. 4. Strojno izrađeni maces מצת מכונה- macat mehona - 1850. godine izumljen je prvi stroj za pečenje macesa. Izum je povukao za sobom raspravu medu halahičkim učenjacima o dva problema: - može li se pouzdati u to da u stroju neće zaostajati tijesta, koje bi u njemu ukvasalo, jer nije moguće u svakom trenutku provjeravati sve dijelove stroja? - nije li nedolično prepustiti ispunjavanje Božje naredbe o pečenju macesa stroju? S praktične strane strojno proizveden maces dopušten je i nema problema s njegovom prikladnošću za Pesah. Zapovijed jedenja macesa iz Tore 30.
174
izl 12,17
nišan
Pesah
postoji zapravo samo za lei seder, noć seder večere, u Izraelu navečer nakon 14. nišana, u dijaspori navečer nakon 14. i 15. nišana. Za ostale dane Pesaha nema obveze jedenja macesa, no zabranjeno je jesti hamec. Običaj je na sederu jesti rukom izrađene macot šemurot, a ostalih dana strojno izrađene macot regilot.
Kitnijot - קטניות Postoji razlika između sefardskih i aškenaskih običaja u pitanju jedenja kitnijot (zrnata hrana poput graha, riže, pistacije, kukuruza...). Aškenazi ne jedu takvu hranu uz Pesah, zbog sumnje da se s njom mogla pomiješati pšenica. Sefardske zajednice nisu prihvatile taj običaj, pa jedu kitnijot na Pesah.
Erev Pesah - dan uoči Pesaha ערב פסח ־ Erev Pesah ispunjen je pripremama za vrhunac koji slijedi navečer, to je noć seder večere koja je vrhunac cijelog blagdana Pesaha.
Uranjanje u mikve Danas je običaj na erev Pesah uroniti u mikve, jer su u doba postojanja Hrama to svi morali učiniti prije blagdana, budući da su samo obredno čisti smjeli ući u Hram i jesti pashalnu žrtvu.
Šišanje Običaj je šišati se na dan prije Pesaha, jer je to zabranjeno tijekom više od mjesec dana u Doba brojenja Omera, od Pesaha do Lag beOmera.
Maces za micvu Naši rabini običavali su na erev Pesah poslije podne peći maces za seder. Ta se maca zove macat micva מצת מצוהjer se zapovijed jedenja macesa odnosi samo na seder31.
Post prvorođenaca ־Taanit behorot תענית בכורות ־ Na erev Pesah svaki prvorođeni sin, što znači onaj koji je prvi sin svoje majke, stariji od trinaest godina (uzrast bar micva) mora postiti, jer je na taj dan u desetoj kazni Egiptu32 Bog spasio židovske prvorođence, a usmr31• Izl 12,18 32• Izl 11-12
175
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
tio egipatske. Običaj je da prvorodenci sudjeluju na nekom obveznom objedu ־seudat micva ־ סעודת מצוהčime su oslobođeni posta. Seudat micva se priređuje povodom obrezivanja novorođenog dječaka ili povodom sijuma, završetka čitanja traktata Mišne.
Uzdržavanje od jela Na erev Pesah običavamo manje jesti33, kako bismo više jeli na sederu, gdje trebamo pojesti zadanu količinu macesa ne samo iz obveze, već i da bismo utolili glad. Kako bi nam okus macesa bio privlačan, ne jedemo maces već od roš hodeša nišana.
Paljenje svijeća Na erev Pesah, prije početka blagdana, pali majka ׳obitelji svijeće i govori blagoslov: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ש י ק ד ש נ ו ? מ צ ו ת י ו וצמו ל ה ד ל י ק .ש ב ת י"( של י ו ם טוב
:נר ) גשבוג
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (na šabat ovdje dodaje: ŠABAT VEŠEL) JOM TOV ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo (na šabat ovdje dodaje: šabatne 1) blagdanske svijeće. Zatim slijedi blagoslov "šehehejanu" " ינו£71ברפי* ״ ש Ako Pesah počinje na radni dan, postoje različiti običaji oko paljenja svijeća. Aškenazi ih pale kad se vrate iz sinagoge, prenoseći vatru sa svijeće zapaljene prije početka blagdana. Sefardi pale svijeće za blagdan prije početka blagdana.
Noć sedera - Lel haseder ליל הסדר ־ Pesah je najstariji židovski blagdan. Prvi put slavili su ga Židovi pri izlasku iz Egipta, godine 2448. prema židovskom kalendaru (1312. pr.n.e.). U sinagogi molimo večernju molitvu blagdana. Ne molimo kiduš u sinagogi, jer je kiduš dio sedera. Ova se noć zove noć sedera (seder - hebr.: red, redoslijed), jer tada pripovijedamo o redoslijedu događaja koji su se zbili 33. MT Hilhot hamec umaca 6,12
176
riisan
Pesah
našim predcima od kada su Jakov i njegovi potomci, ukupno sedamdeset ljudi34, otišli u Egipat, sve do izlaska iz Egipta, kada su postali narod. Prema tome je ova noć podijeljena i uređena kao niz koraka. Običaj je u goste pozivati siromašne, koji nemaju sredstava, da zajedno s ukućanima sudjeluju na sederu. Židovski svjetonazor je svjetonazor naroda koji je izašao iz ropstva u slobodu. Stoga u velikim trenutcima blagdana Židov ne zaboravlja one kojima nedostaju sredstva, poziva ih u kuću i pokazuje svojoj djeci kojim putem trebaju ići kada dode vrijeme da sami budu domaćini.
Sjedenje uz naslanjanje ־beheseva בהסבה ־ Na sederu, koji je izraz oslobođenja iz egipatskog ropstva, treba sjediti kao slobodan čovjek, a to se čini, prema drevnim običajima, naslonjeno35, što znači naslanjajući se na lijevu podlakticu. Također je običaj stavljati zbog toga i jastuke na stolce za noć sedera. Svi su obvezni sjediti naslonjeno, prema riječima Talmuda: Čak i siromašni u Izraelu neka ne jedu dok se ne naslone.36 Obveza naslanjanja odnosi se na trenutke jedenja macesa i pijenja četiriju čaša vina37.
Kiti ־bijeli ogrtač za noć sedera Među Aškenazima postoji običaj da voditelj sedera, glava obitelji, nosi kiti. Dva su razloga za taj običaj: ־bijela boja podsjeća na platno u koje se zamata umrle, čime simbolizira žalost zbog rušenja Hrama (što se dogodilo na Tiša beav, koji u godini uvijek pada na isti dan u tjednu kao prvi dan Pesaha). Iz istog razloga na sederu jedemo jaje, koje svojim oblikom simbolizira životni krug: rođenje i smrt. ־bijela je odjeća lijepa; Veliki svećenik u Hramu nosio je bijelu odjeću kad je ulazio u Svetište nad svetištima, pa je stoga i ove večeri prikladno nositi takvu odjeću. 34
Izl 1,5 • MT Hilhot hamec umaca 7 36 ׳BT Pesahim 108a Ibid. 35
177
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Micve za noć sedera Ove noći moraju svi odrasli, muškarci stariji od trinaest i žene starije od dvanaest godina, ispuniti četiri micve, u kojima je bit sedera. Dvije su micve iz Tore, a dvije su rabinske:
Zapovijedi iz Tore ־jedenje macesa - ...četrnaestoga dana u mjesecu, navečer jedite neukvasane kruhove... (Izl 12,18). Obvezno treba pojesti barem kezajit ("kao maslina"), što je mjera za količinu jela38. ־pripovijedanje o izlasku iz Egipta ־/ pripovijedat ćeš svojem sinu na taj dan, govoreći: 'Radi ovoga učini mi Vječni kad sam izlazio iz Egipta.'39 Zbog toga moramo što više pripovijedati o izlasku iz Egipta, otac sinu, stariji mladima. Mišna kaže: U svakome naraštaju svatko sebe treba vidjeti kao da je osobno izašao iz Egipta, jer je rečeno: 7 pripovijedat ćeš svojem sinu u taj dan govoreći: Radi ovoga učini mi Vječni kad :sam izlazio iz Egipta." Zato smo obvezni zahvaljivati, opjevati, veličati, hvaliti, uzdizati, obožavati, blagoslivljati, uznositi i slaviti onoga koji je našim praocima učinio sva ona čuda, izveo nas iz ropstva u slobodu, iz muke u veselje i iz tuge u blagdan, iz tame na veliko svjetlo, iz porobljenja u spas, te recimo pred njim יSlavite Vječnoga!'40 Naši su rabini sastavili Hagadu, Pripovijest o izlasku iz Egipta, kako bi svi pravilno prenijeli tu priču. Ona sadržava povijest naših praotaca, njihov odlazak u Egipat, čuda koja su se dogodila u Egiptu, deset kazna za Egipat, razmicanje vode Crvenoga mora, primanje Tore i ulazak u Izrael. / veliki rabini moraju pripovijedati o izlasku iz Egipta; svatko tko produžuje pripovijedanje o onome što se dogodilo i što je bilo, vrijedan je hvale 41
Rabinske zapovijedi Sljedeće su dvije micve miderabanan מדרבנן, što znači da su ih dodali rabini iz doba Mišne, nakon rušenja drugog Hrama: - jedenje gorkog bilja ־Gorko bilje podsjeća nas na gorak život naših praotaca, robova u Egiptu. U Tori piše: Izagorčavali su njihov život teškim 38
- MT Hilhot hamec umaca 6,1 - Izl 13,8 4 °- BT Pesahim 116b; MT Hilhot hamec umaca 7,1 41 • MT Hilhot hamec umaca 7,1 39
178
nišan
Pesah
radom, blatom i ciglama i svakakvim poljskim radom, sav rad kojim su ih zaposlili bio je nemilosrdno nametnut42. ־pijenje četiriju čaša vina ־Tijekom sedera pijemo četiri čaše crnog vina. Navodi se više razloga za tu micvu: Rabi Johanan u Talmudu43 kaže da je ova micva sjećanje na "četiri izraza za spasenje" kojima je Bog četverostruko obećao izbaviti židovski narod iz Egipta: והוצאתיZato reci sinovima Izraelovim: Ja sam Vječni i izvest ću vas iz egipatske trpnje..A^ והצלתי... i izbavit ću vas od njihove tlake...45 וגאלתי... i spasit ću vas uzdignutom rukom i uz velike kazne.. 46 ולקחתי...i uzet ću vas sebi za narod i bit ču vam Bog i znat ćete da sam ja Vječni vaš Bog koji vas izvodi iz egipatske trpnjeA7 Rabi Levi u Talmudu48 iznosi mišljenje da ove micve odgovaraju četirima državama koje su porobile židovski narod nakon izlaska iz Egipta: Babilonija, Perzija, Grčka i Rim. Maharal iz Praga navodi tradicijsku vezu između četiriju pramajki ־Sare, Rebeke, Rahele i Lee - s četirima čašama vina, a tri temelja Pesaha ־ pashalnu žrtvu, maces i maror ־s trima praocima. Gra smatra da se radi o četiri svijeta: ovaj svijet, Mesijino doba, uskrsnuće mrtvih i budući svijet. Svi49 moraju popiti te četiri čaše vina ־muškarci, žene i mladež. Rambam piše: Čak i siromahu koji živi od milostinje ne smiju dati manje od četiri čaše6°. Redoslijed pijenja četiriju čaša jest: Nad prvom čašom kaže se kiduš za blagdan, nad drugom čašom se čita Hagadu, nad trećom čašom blagoslivlje se nakon jela, nad četvrtom čašom završava se čitanje Halela.51 42
- Izl 1,14; vidi i BT Fesahim 116b i MT Hilhot hamec umaca 7,12 - JT Pesahim, poglavlje 10, halaha 1, str. 37c 44 Izl 6,6 Ibid. 4 6• Ibid. 47 • Izl 6,7 48 -JT Pesahim Ibid. 4 9• BT Pesahim 108b 50 - MT Hilhot hamec umaca 7 51 • MT Hilhot hamec umaca 7,10 43
179
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
čaša za EUjahua כוס של אליהו ־ Običaj je staviti dodatnu čašu na stol i napuniti je vinom. Ova se čaša naziva čašom za Elijahua (Iliju). To činimo zbog još jednog Božjeg obećanja da će spasiti židovski narod: ...i dovest ću vas u zemlju za koju sam podigao ruku da je dam Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat ću je vama u nasljedstvo, Ja sam Vječnfi2. Prema židovskom vjerovanju53, prorok Elijahu će doći i najaviti buduće spasenje, pa se u njegovu čast postavlja ova čaša.
Crno vino Običaj je piti upravo crno, a ne bijelo vino. Osim što se crno (na hebrejskome se kaže "crveno") vino drži boljim, dva su razloga za crvenu boju vina na Pesah: ־ona simbolizira krv pri obrezivanju. Židovima je naređeno da prije nego slave Pesah svi muškarci moraju biti obrezani: יAko s tobom bude živio pridošlica i prinosio pashalnu žrtvu Vječnome, obreži mu svako muško i tek onda neka se približi, pa žrtvuje, i neka bude kao stanovnik zemlje, a nijedan neobrezani neka ne jede od žrtve54. - ona predstavlja i krv pashalne žrtve koju su prinijeli u Egiptu. Krvlju su premazali nadvratnike svojih kuća: I neka uzmu od krvi i stave na po dva dovratnika i na nadvratnike kuća u kojima će je jestfi^.
Količina vina u čaši Svaka čaša treba sadržavati 86 cm3. Ta se mjera naziva רביעיתreviit .56 Oni kojima zdravstveni razlozi ne dopuštaju piti vino, a također i mladi, mogu piti sok od grožđa.
Kearat seder ־tanjur za seder ק ע ר ת סדר ־ Kada se vratimo kući iz sinagoge naći ćemo stol prekrit bijelim stolnjakom i u sredini kearat seder. Dok je postojao Hram, nije bilo tanjura za Pesah. Tada je jedenje pashalnog janjeta bilo bit Pesaha, a jelo ga se 52. Izl 6,8 53 Mal 3,23 54. Izl 12,48 55 Izl 12,7 56 Vidi Rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727.
180
riisan
Pesah
s macotom i gorkim travama. Danas, kad Hram ne postoji, kearet seder pun je simbola koji podsjećaju na Pesah u doba postojanja Hrama. Evo što se sve nalazi na tanjuru za seder: מצותmacot ־־u sredini tanjura položene su tri macot (ploče macesa), običaj je da budu izrađene rukom, lijepe i "čuvane". Tri macot simboliziraju tri staleža u židovskom narodu: kohen (iz svećeničke obitelji), levit (potomak plemena Levi) i Jisrael (ostali). Neki kažu da simboliziraju Abrahama, Izaka i Jakova. זרועzeroa (hebr.: mišica) ־pečena ili pržena kost s mesom od noge janjeta ili peradi - Podsjeća nas na קרבן הפסחkorban hapesah - pashalnu žrtvu i izbavljenje iz Egipta "jakom rukom i uzdignutom mišicom".57 מרורmaror (hebr.: gorko) ־gorko bilje, hren - koje jedemo jer su Egipćani tlačenjem zagorčavali58 život našim predcima. חרוסתharoset (hebr.: smjesa) - smjesa oraha, datulja, badema i vina. Aškenazi dodaju i jabuke. Sve dobro pomiješamo i dobijemo smjesu koja podsjeća na žbuku59 kojom su naši preci gradili u Egiptu. ביצהbeca (hebr.: jaje) - tvrdo kuhano jaje. Sefardski je običaj da ga pojede najstariji sin, dok kod Aškenaza svatko dobije po jedno. Nekoliko razloga za jaje na zdjeli za seder: ־Spomen je na blagdansku žrtvu קרבן חגיגה- korban hagiga. Prinosili su je svakoga od tri hodočasna blagdana. Jaje simbolizira Židove: kao što jaje kuhanjem postaje tvrdo tako i židovski narod, kada ga tlače, jača. Tako je bilo i u Egiptu: Kako su ga tlačili, rastao je i proširio se...60 - Jaje jedemo u žalosti za umrlim. Njegov oblik podsjeća na životni krug, rođenje i smrt, te time simbolizira žalost zbog rušenja Hrama. כרפסkarpas (hebr.: celer) - zeleno povrće (celer ili peršin ili neko drugo, ako ovih nemamo). Karpas treba pobuditi radoznalost djece i navesti ih da pitaju što je to osobito u noći sedera. חזרתhazeret (hebr. zelena salata) - zelena salata je zapravo vrsta gorkog bilja, marora, kojeg jedemo zajedno s macesom, jer piše: ... i beskvasni kruh s gorkim biljem neka jedu.. 61 Ovaj običaj ustanovio je Hilel, nasi u doba Mišne. 5
?. Izl 6,6 - Izl 1,4 59 - Izl 1,14; vidi i BT Pesahim 116a ; MT Hilhot hamec umaca 7,11 60. Izl 1,12 61• Izl 12,8 58
181
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Raspored na kearat seder: MAROR /
BEČA 3 MACOT KARPAS HAZERET
Ovo je najšire prihvaćeni raspored na zdjeli. Tri macot umota se u ubrus i stavi na zdjelu ili ispod nje. Prema Grau i Ariju zamjenjuje se mjesto za marpr i macot.
Dijelovi sedera Seder je podijeljen na četrnaest dijelova, od kojih svaki ima svoj naziv, kako bi se sačuvao redoslijed sedera: • ס • יחץ • מגיד • ר ח צ ה9 ק ד ש • ורחץ • פ ר • מוציא מ צ ה • מרור • כורך • ש ל ח ו ע י ר ן • ברך • ה ל ל • נרצה
צפון.
kadeš - urhac ־karpas - jahač ־magid - rahca ־mod maca ־maror - koreh ־šulhan oreh ־cafun ־bareh ־halel ־nirca 1. קדשkadeš (hebr.: Posveti!) ־To je kiduš, posveta dana, čime započinjemo seder. Moli ga voditelj sedera, uobičajeno je to otac obitelji. Vrijeme za kiduš je nakon izlaska zvijezda. Kiduš sadrži tri blagoslova: za vino (bore peri hagafen), za dan (mekadeš Jisrael vehazemanim), te za život (šehehejanu). Na kraju kiduša svi ispijaju prvu čašu vina od propisane četiri. 2. ורחץurhac (hebr.: Operi ruke!) ־Sudionici sedera peru ruke, bez izgovaranja blagoslova. U nekim mjestima običaj je da se voditelju sedera donese voda za stol, kao kralju kojega služe, jer na taj dan na koji smo izašli iz ropstva u slobodu, osjećamo se kao kraljevi. Ruke peremo stoga
182
nišan
Pesah
što prema halahi to činimo prije nego jedemo nešto umočeno u umak, a odmah nakon pranja ruku pojest ćemo karpas umočen u slanu vodu. 3. כרפסkarpas (hebr. celer) - Uzimamo nešto karpasa, umačemo u slanu vodu i blagoslivljemo: . ל ך ה ע ו ל ם בורא ? ו י ה א ד מ ה9 ברוך א ת ה יי א ל ה י נ י BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI HAADAMA ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si stvorio plod zemlje. Jedemo manje od jednog kezajita. Namjera je da se probudi radoznalost djece, kako bi pitala zašto umačemo karpas u slanu vodu, što činimo samo ove noći. 4. יחץjahač (hebr.: prepolovit će) ־Uzimamo srednju maca od tri macot na tanjuru i lomimo je na dva dijela. Veći komad spremamo na stranu, zovemo ga afikoman, a manji vraćamo na mjesto između dviju cijelih macot. Afikoman jedemo nakon večere, prije molitve nakon jela, kako bi nam u ustima ostao okus macesa. Manji komad pojest ćemo kad kasnije blagoslovimo nad macesom. Nakon što smo prelomili srednju maca, nalijevamo drugu čašu vina. Sada djeca pitaju ... ־ מה נשתנהMa ništana... - Po čemu je ova noć različita od drugih noći? Ma ništana je skup pitanja o razlici između noći sedera i ostalih noći. Ta pitanja djeca postavljaju svojim roditeljima; ako za stolom nema djece, žena pita muža, a i netko tko je sam može pitati sam sebe.62 Namjera je probuditi radoznalost sudionika sedera i pripremiti se za pripovijedanje o izlasku iz Egipta, što je glavna zapovijed večeri. Mišna kaže63: Natočili su mu drugu čašu i sada sin pita oca. Ako sin ne zna, otac ga pouči: Po čemu je različita ova noć od ostalih noći? Ostalih noći jedemo i kvasno i beskvasno, a ove noći samo beskvasno. Ostalih noći jedemo razno bilje, ove noći gorko bilje. Ostalih noći ne umačemo niti jedanput, ove noći dvaput. Ostalih noći jedemo uspravno ili sjedeći naslonjeni na stranu, ove noći svi smo naslonjeni. 5. מ ג י דmagid (hebr.: pripovjedač) - Počinjemo čitati pripovijest o izlasku iz Egipta. Time ispunjavamo zapovijed iz Tore o pripovijedanju o izlasku iz Egipta. Počinjemo s "Bijasmo robovi faraonovi u Egiptu", pripoviješću o egipatskom ropstvu, a završavamo s "Blagoslovljen si, Vječni, koji si izbavio Izrael.". Ovaj dio je najhitniji u Hagadi, obredniku za seder. 62
• MT Hilhot hamec umaca 7,3 63. BT Pesahim 116a; MT Hilhot hamec umaca - nusah hahagada
183
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Hagada הגדה ־ Hagada je jedna od najvažnijih židovskih knjiga. Sastavljena je kako bi se narodu omogućilo ispunjavanje zapovijedi o pripovijedanju o izlasku iz Egipta. Imala je velik utjecaj na lik naroda i očuvala ga, podsjećajući ga te noći, i kada bi je čitao u najtežim danima, na njegovu slavnu prošlost, dajući mu nadu u spas. Pored pripovijesti o izlasku iz Egipta, Hagada donosi i redoslijed činjenja ostalih blagdanskih micva za noć sedera: kada se jede maces, kada maror, kada se pije četiri čaše vina... Tekst Hagade prenosili su mnogi naraštaji usmenom predajom, kao i usmenu Toru, prije nego je zapisana. Prvi put ju je zapisao Veliki Sabor (Hakeneset hagedola) u 5. st. pr.n.e. Sakupili su usmene predaje i složili ih u jedan tekst. Najstariji tekst pojavljuje se u Mišni.64 Na kraju doba gaona navodi ju rabi Seadja Gaon u svojem molitveniku, zapisao ju je i Rambam65 u 12. stoljeću. Današnji tekst potječe s kraja Srednjega vijeka, Hagada počinje opisom vjerske prošlosti naših praotaca, dok su još bili idolopoklonici (Abrahamov otac Terah). Vjersku revoluciju započeo je naš praotac Abraham. Povijest se nastavlja odlaskom u Egipat Jakova i njegovih dvanaest sinova, začetnika židovskih plemena. Slijedi opis 210 godina egipatske tlake židovskoga naroda u Egiptu, doba robovanja. Posijednji pripovjedački dio je o izbavljenju iz Egipta. On navodi deset kazna kojima je Bog kaznio faraona i egiptaski narod, razdvajanje voda Crvenoga mora, čudo mane, davanje Tore na Sinaju i još mnoga čuda koja su se dogodila do ulaska u Svetu zemlju. Vremenom su Hagadi dodani i drugi dijelovi: odlomci iz Biblije, molitve, midraši i pijuti. Ima prelijepih knjiga Hagade, napisanih i oslikanih rukom židovskih umjetnika mnogo prije izuma tiska. Mnoge od tih Hagada nalaze se u svjetskim muzejima i umjetničke su dragocjenosti svjetskoga ugleda66. Otkad je izumljen tisak, tiskane su tisuće izdanja, više od bilo koje druge hebrejske knjige. Hagada je prevedena na gotovo sve jezike. 64
•BT Pesahim 114-116 ־MT Hilhot hamec umaca - nusah hahagada 66 • Medu drevnim oslikanim Hagadama su: Moravska Hagada iz 1716., Rylandsova Hagada iz Španjolske iz 14. st., Praška Hagada s početka 16. st., Zlatna Hagada iz Španjolske iz 14. st., Londonska Hagada Joela ben Šimona iz 16. st., Venecijanska Hagada iz 1609., Hagada iz Rotschildove zbirke rukopisa iz Italije iz 15. st., Hamburška Hagada iz 1740., Sarajevska Hagada iz 15. st. 65
184
riisan
Pesah
Današnje značenje micve o pripovijedanju o izlasku iz Egipta Pripovijest o izlasku iz Egipta nije samo povijest onoga što se zbilo našim predcima prije više od 3300 godina, već je temelj našeg svakodnevnog postojanja. Bez izbavljenja iz Egipta ne bismo danas bili ovdje gdje jesmo. Ispunjavajući ovu micvu treba se uživjeti u pripovijest o izlasku iz Egipta, toliko da i sami osjetimo kao da smo osobno mi izašli iz Egipta, iz ropstva u slobodu. Rambam kaže: U svakom naraštaju svatko treba vidjeti sebe kao da je sam sada izašao iz egipatskoga ropstva, jer je rečeno: 7 izvede nas otuda...( יPnz 6,23). O toj stvari je Sveti, blagoslovljen neka je, zapovjedio u Tori: 'Sjećaj se da rob si bio ...( יPnz 5,14). Dakle, kao da si ti sam bio rob i izašao u slobodu i bio spašen.67 Hagada govori svojim jezikom svakome naraštaju. Jedno od poglavlja u Hagadi koje o tome jasno svjedoči je ono o "četiri sina": Blagoslovljen je Svenazočni, koji je dao Toru svome narodu Izraelu, blagoslovljen je. O četiri sina Tora govori: jedan je mudar, jedan je zao, jedan je priprost, a jedan ne zna pitati... Četiri sina predstavljaju četiri vrste ljudi u židovskom narodu i njihov odnos prema pripovijesti o izlasku iz Egipta. Mudar je Židov koji slijedi put svojih predaka, snalazi se u tradicijskim običajima i živi prema njima. Ovaj sin postavlja pitanja koja govore o razumijevanju pripovjesti o izlasku iz Egipta. Odgovor ovome sinu mora biti ozbiljan i proširiti njegovo znanje o propisima Pesaha. Zao je sin onaj koji je, doduše, imao tradicijski odgoj, ali je odlučio prezreti tradiciju. Za njega je tradicija nešto što mu smeta i zastarjelo je, pa je njegovo pitanje izazivačko: "Što će vam ta noć sedera?" Odgovor ovome sinu je da je sam sebe izdvojio iz zajednice; da je on bio u Egiptu, ne bi bio spašen. Priprosti sin nije imao židovski odgoj, on je otuđen od predaka. Zna da je Židov, ali ne zna osnove židovstva, u njegovom sjećanju su nepovezani djelići koje želi povezati. U djetinjstvu je vidio seder u kući svoga djeda, pa pita: "Sto je to?" Pitanje govori o onome tko pita, o njegovom neznanju i želji za znanjem, pa i odgovor mora biti informativan, treba mu ispričati cijelu pripovijest o izlasku iz Egipta. Sin koji ne zna pitati je najudaljeniji od židovstva. Nije izrastao u tradicijskome okružju svoga doma niti svoje okoline. On ne zna što je Židov, što je židovstvo. Naravno da ne zna ništa ni o blagdanu, pa zato ništa i ne pita. Kod ovakvoga židovskog sina ne čekamo da upita, nego s njim započinjemo razgovor i 67
• MT Hilhot hamec umaca 7,6
185
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
objašnjavamo mu značenje blagdana. Razlike između četiriju sinova posljedica su procesa asimilacije kojem je dijaspora bila pogodan teren za razvitak. Udaljavanje od židovstva je proces koji napreduje korak po korak. Mudri otac se nalazi u svijetu židovstva, njegov sin odbacuje židovstvo koje mu se čini kao smetnja i teret koji ga pritišće. Unuk već ne poznaje židovstvo iz roditeljske kuće, nego samo iz sjećanja na djeda. Praunuk je potpuno udaljen od želje i mogućnosti da zna. Svatko mora znati osnove čitanja Hagade, kako bi ispunio micvu o pripovijedanju o izlasku iz Egipta. Zato se Hagadu čita na raznim jezicima, jer je bit u tome da je se razumije68. Mnoge zajednice u dijaspori čitaju Hagadu i na hebrejskom i na govornom jeziku. U ovome dijelu sedera pijemo i drugu čašu vina. 6. ר ח צ הrahca (hebr.: pranje) - Peremo ruke po drugi put, uz blagoslov: ק ד ^ נ ו ג מ צ ו ת י ו וצמו על
ג ר ו ן א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ידים
נטילת.
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ASER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL NETILAT JADAJIM Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da operemo ruke. Sada to činimo jer ćemo jesti maces, prema kojemu se u doba Pesaha odnosimo kao prema kruhu, pa prije nego ga jedemo moramo oprati ruke. Tijekom godine, kada jedu maces, Sefardi blagoslivlju bore mine mezonot, kao nad kolačem, dok Aškenazi uvijek blagoslivlju maces kao kruh. 7. מוציא מצהmoći maca (složenica od moći /daješ/ i maca /beskvasni kruh/)- Voditelj sedera podiže macot i govori dva blagoslova: .ה ע ו ל ם ה מ ו צ י א ל ח ם מן הארץ
ג ר ו ן א ת ה יי א ל ה י נ י
. ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם על א פ י ל ת מ צ ה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM HAMOCI LEHEM MIN HAAREC / BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU 68
186
KŠA 119,4
nišan
Pesah
AL AHILAT MACA ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, /co/i daješ kruh iz zemlje / Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da jedemo maces. Jedemo po dio od dviju cijelih ploča macesa i od manjeg dijela treće. Svi trebaju pojesti količnu kezajit (kao maslina), čime se ispunjava zapovijed jedenja macesa na sederu. 8. מרורmaror (hebr.: gorko bilje) - Uzimamo maror u količini jednog kezajita. Sefardi običavaju umočiti ga u haroset, no ne treba marorom zahvaćati haroset, jer moramo osjetili gorčinu. Prije jedenja blagoslivljemo: ה ע ו ל ם א ש ר קך)ץנו *מצותיו וצמו על
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו
א פ י ל ת מרור BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL AHILAT MAROR ־ Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da jedemo gorko, bilje. Jedemo kezajit marora i time ispunjavamo zapovijed jedenja gorkog bilja na Pesah. 9. כורךkoreh (hebr.: povezuje) ־Uzimamo po kezajit macesa i hazereta ili marora, te napravimo "sendvič" tako da se maror nade između dvaju komada macesa, te pojedemo. Ovaj običaj uveo je Hilel Stariji (Predsjednik Sanhedrina u 1. st. pr. n. e.) prema napisanome: Neka te noći jedu pečeno meso i naukvasani kruh, s gorkim biljem neka ga jedu...69 10. שולחן עורךšulhan oreh (hebr.: prostire stol) ־Ovaj dio sedera je blagdanska večera. Običaj je da bude obilata i sadrži omiljena jela. Na samom početku običaj je jesti jaja. Jedemo i meso, sjećajući se pashalne žrtve koju je za postojanja Hrama jela svaka obitelj. Za postojanja Hrama bilo je obvezno pojesti pashalnu žrtvu prije ponoći, stoga i danas večeru trebamo pojesti najkasnije do ponoći. Tijekom večere smije se piti još vina, pored propisanih četiriju čaša. 11. צ פ ו ןcafun (hebr.: skriven) ־Nakon večere jedemo אפיקומןafikoman, veći dio od onog komada macesa koji smo prepolovili u četvrtome dijelu sedera, jahaću. Ako možemo, treba pojesti u količini dva kezajita, a ako ne, barem jedan. Nakon jedenja afikomana zabranjeno je išta jesti. Afikoman je aramejska riječ sastavljena od riječi koje znače "iznijeli su 69. Izl 12,8
187
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
pred nas", a odnosi se na desert, poput kolača i drugih poslastica koje se iznosi na kraju obroka. U doba Hrama na kraju večere nisu donosili slatka jela, nego svakome po komad od pashalne žrtve u količini jednog kezajita, kako bi svakome ostao u ustima okus micve. Danas jedemo po kezajit macesa, kako bi nam njegov okus ostao u ustima, jer se žrtve budući da više nema Hrama ־ne prinose, a i okus macesa je okus micve. Važno je spomenuti da su tri ploče macesa na tanjuru za seder znakovite, jer dostaju za voditelja sedera, a svaki sudionik na sederu treba sam pojesti barem četiri komada macesa u količini po jednog kezajita: jedan u dijelu sedera moci-maca, jedan u korehu i dva ili barem jedan kao afikoman u cafunu. Česta je pogreška što se više pazi da se pojede samu večeru nego suhi maces, ali treba znati da je bit micve Pesaha jedenje macesa, a ne večera, pa tko ne može pojesti i maces i večeru, bolje je da jede samo maces. Riječ cafun znači "skriven", jer je komad macesa do sada bio skriven. Postoji običaj da voditelj sedera sakrije afikoman i da ga djeca traže tijekom sedera. Kada ga neko dijete nade, dobije dar u zamjenu za vraćanje afikomana voditelju sedera, jer se ne može nastaviti sa sederom ako se ne pojede afikoman. Ovaj običaj pomaže da djeca ostanu budna tijekom sedera. 12. ברךbareh (hebr.: Blagoslovi!) ־Natačemo treću čašu vina i molimo molitvu nakon jela, uz spominjanje blagdana Pesaha. Na kraju blagoslivlje voditelj sedera nad vinom: .ברוך א מ ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם בורא פרי הגפן BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI HAGEFEN ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si stvorio plod vinove loze. Tada naslonjeni popijemo treću čašu vina. 13. הללhalel(hebr.: Pjevaj!; zajednički naziv za Psalme 113-118) ־Natačemo četvrtu čašu vina i čitamo halel, koji je sav pjesma veličanja i zahvaljivanja Bogu za sva čuda koja je učinio našim predcima kad ih je izvodio iz Egipta. Nakon halela čitamo pijut Nišmat kol haj - Duša svega živog, koji se svakog šabata čita u jutarnjoj molitvi, a završavamo blagoslovom Blagoslovljen si Ti, Vječni, Kralju opjevani hvalospjevima. Tada govorimo blagoslov nad vinom i pijemo poljednju od četiriju čaša vina, čime ispunjavamo tu obvezu. Običaj je da se nakon četvrte čaše ništa ne pije. Ovaj dio završavamo blagoslovom nakon pijenja vina za vinovu lozu i plod vinove loze.
188
Pesah
nišan
14. נרצהnirca (hebr.: prihvaćeno je) ־U ovom posljednjem dijelu Hagade i sedera za Pesah zahvaljujemo Bogu što smo mogli prirediti taj seder prema njegovim pravilima, pjevamo i molimo: ״לשנה הבאה בירושלים הבנויה״ LEŠANA HABAA BIJRUŠALAJIM HABENUJA - Dogodine u izgrađenome Jeruzalemu!, želeći da zavrijedimo sljedeće godine prirediti seder u izgrađenom Jeruzalemu, Jeruzalemu u kojem će, nakon Mesijina dolaska, biti izgrađen treći Hram. Nakon 14. dijela sedera, pjevamo pjesme sa Pesah. Svaka zajednica ima svoje melodije. Pjesme potječu iz petog stoljeća.
Pjesma nad pjesmama Postoji običaj čitanja na Pesah Pjesme nad pjesmama. Neki je čitaju na kraju sedera, a drugi na šabat koji pada tijekom polublagdanskih dana Pesaha. Ako Pesah počinje na šabat i završava na šabat, čitamo Pjesmu nad pjesmama tijekom prvoga od njih. Sefardske zajednice čitaju je svakoga tjedna na erev šabat, između popodnevne molitve i molitve kabalat šabat Kabala i hasidizam tumače Pjesmu nad pjesmama kao opis snažne ljubavi između Boga (zaručnika) i židovskog naroda (zaručnice). U Žoharu se navodi da je kralj Salomon napisao Pjesmu nad pjesmama nakon što je završio gradnju prvoga Hrama, kada je, obuzet radošću, opjevao ljubav između Boga i Židova. Što povezuje Pesah i Pjesmu nad pjesmama? Radnja Pjesme nad pjesmama smještena je u proljeće, u doba Pesaha: Jer evo, zima je završila, kiša je prošla i otišla. Pupoljci se vide diljem zemlje, stiglo je doba slavlja i golubičin se glas čuje u našoj zemlji.7° I naziv mjeseca nišana dolazi od riječi nican, pupoljak, koja se javlja u ovoj pjesmi.
Molitve za Pesah Na blagdanske dane Pesaha (jamim tovim), a to su prvi i sedmi u Izraelu, a prva dva, te sedmi i osmi u dijaspori, molimo molitvu za tri hodočasna blagdana. To je molitva za Pesah, Šavuot i Sukot, a za svaki blagdan mijenjaju se samo dijelovi koji spominju naziv blagdana. Na polublagdanske dane (hol hamoedj molimo svakodnevne molitve, osim što u 70. Pj 2,11-12
189
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
šemone esre čitamo molitvu jaale vejavo, u kojoj spominjemo blagdan. Ne vežemo tefilin, osim u nekim aškenaskim zajednicama, koje to ipak čine. Čitamo iz Tore i molimo musaf svakog jutra.
Čitanje iz Tore Svakog dana Pesaha čitamo Toru, a čitanja su različita: ־prvoga dana: o pashalnoj žrtvi71 ־drugoga dana: o raznim zakonima blagdana i Brojanju Omera, koje počinje drugoga dana Pesaha72 ־trećega dana: o prvorodencima spašenim u Egiptu, te kako ih se mora otkupiti73 ־četvrtoga dana: o Drugim pločama koje je načinio Mojsije74 ־petoga dana: o tome da se Pesah mora zauvijek priređivati u njegovo doba75 ־šestoga dana: o izlasku iz Egipta76 ־sedmoga dana: o izlasku iz Egipta77 ־osmoga dana (samo u dijaspori): o prvorodencima78 Svakoga dana vadimo dva svitka Tore. Iz jednoga čitamo navedene odsječke za svaki dan, a iz drugoga o žrtvi za taj dan. 79
Haftare ־prvoga dana čitamo o opisu prvog Pesaha nakon ulaska naših predaka u Izrael.80 ־drugoga dana (u dijaspori) čitamo o očišćenju Hrama u doba kralja Jošije.81 ־na šabat hol hamoed (šabat polublagdana) čitamo Ezekielovo proročanstvo suhih kostiju o uskrsnuću mrtvih.82 71• Izl 12 - Lev 23 73 Izl 13 74 Izl 34 75 - Br 9 76 - Izl 13-15 •ייibid. 78 Pnz 15-16 9 •יSve su navedene u Br 28 80. Jš 5 81• 2Kr 23 82 ־Ez 37 72
190
nišan
Pesah
־sedmoga dana čitamo Davidovu pjesmu83, jer iz Tore čitamo Mojsijevu pjesmu nakon izlaska iz Egipta. ־osmoga dana (samo u dijaspori) čitamo o dolasku Mesije u budućnosti.84
Tefilat hatal - molitva za rosu תפילת הטל ־ Ujutro prvog dana Pesaha (15. nišana) u molitvi musaf u drugom blagoslovu molitve šemone esre prestajemo spominjati kišu (koji šalje vjetar i kišu ־ משיב הרוח ומוריד הגשם ־mašiv harneh umorid hagašem), te na tome mjestu govorimo koji daje rosu - ־ מוריד הטלmorid hatal, jer proljetne kiše nisu simbol blagoslova. Prestajemo moliti i za kišu (blagoslovi rosom i kišom - ־ ותן טל ומטרveten tal umataf) u blagoslovu za dobru godinu, te umjesto toga kažemo samo blagoslovi - ־ ותן ברכהveten beraha.
Mazkir הזכרת נשמות ־- hazkarat nešamot Posljednjega dana Pesaha (u Izraelu sedmoga, a u dijaspori osmoga dana) molimo za mrtve.
Mimuna מימונה ־ Medu sjevernoafričkim Židovima, osobito marokanskim, postoji već mnogo godina običaj slavljenja kraja blagdana Pesaha - u Izraaelu u predvečerje sedmog, a u dijaspori osmoga dana. To se slavlje zove Mimuna. Kućanice pripremaju razne slastice i kolače, a sve je hamec (kvasno). Sve kuće su otvorene do ponoći, ljudi u tradicijskoj odjeći idu od kuće do kuće i pozdravljaju susjede, a djeca svuda dobivaju bombone i druge slakiše. Ne zna se točno odakle dolazi riječ Mimuna. Nekoliko je pretpostavka o tome: - Mimun na arapskome znači sreća. Židovi slave ovaj dan, jer oni prema židovskoj vjeri ne ovise o sreći, nego o Božjoj volji, dok je ostali svijet ovisan o sreći. ־Temenja na arapskom znači osam. Mimuna je osmi dan, jer se ovaj običaj razvio u dijaspori, gdje se Pesah slavi osam dana. Slavi se kraj još jednog Pesaha u životu. ־Naziv je nastao prema imenu rabi Majmona, Rambamovog oca, jednoga od velikih sefardskih rabina u 12. stoljeću. Slavlje je njemu u čast i na sjećanje. 83
- 2Sam 22 84. Iz 10-11
191
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Danas, kada većina marokanskih Židova živi u Izraelu, Mimuna je postala izraelska nacionalna proslava. U parkovima svih gradova podižu se veliki šatori s poslasticama i pićem. Ljudi obučeni u tradicijsku marokansku odjeću obilaze šatore i pozdravljaju se. Većina političara posjećuje šatore i "sakuplja glasove" od potencijalnih glasača. Lijepo je što su danas u Izraelu i Židovi iz drugih zajednica srdačno prihvatili ovaj običaj, koji svi slave zajedno. Sefardi i Aškenazi, nepobožni i pobožni, svi su u šatorima u kojima se kao najvažniji iskazuju jedinstvo i ljubav u židovskom narodu.
Pesah kao znak za blagdane u godini Pesah je prvi blagdan u židovskoj godini i znak je za ostale blagdane u godini: ־na dan u tjednu u koji padne prvi dan Pesaha bit.će te godine Tiša beav ־na dan u tjednu u koji padne drugi dan Pesaha bit će Šavuot ־na dan u tjednu u koji padne treći dan Pesaha bit ׳će Roš hašana ־na dan u tjednu u koji padane četvrti dan Pesaha u dijaspori će biti Simhat Tora ־na dan u tjednu u koji padne peti dan Pesaha bit će Jom kipur ־na dan u tjednu u koji padne šesti dan Pesaha bio je te godine Purim
Čišćenje hameca prije Pesaha, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
192
Pečenje macesa za Pesah, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
Nišan
Pesah i optužba za obredno umorstvo
Pesah i optužba za obredno umorstvo Pesah je, nažalost, bio povod za kršćanski antisemitizam i optužbe za obredno umorstvo, koje su dovele do prolijevanja židovske krvi tijekom duge dijaspore. Korijeni tog antisemitizma nastali su iz dva glavna izvora: ־antisemitske propovijedi ־Kršćanski duhovni vode propovijedali bi protiv Židova i židovstva u doba Pesaha, koji pada u vrijeme kršćanskog blagdana Uskrsa, kada se iz Novog zavjeta čita o Isusovoj smrti. Židove se optuživalo za njegovu smrt, uspaljivalo se nagone i slalo ili hrabrilo kršćansku svjetinu u provale nasilja nad Židovima, pod izgovorom osvete za Isusovu smrt. ־antisemitske optužbe ־Proširena je bila odvratna antisemitska zabluda da Židovi rabe kršćansku krv za pripremanje macesa za Pesah i za pijenje četiriju čaša vina, te da za to svake godine kolju kršćansku djecu. Ovo je klasičan primjer koliko su antisemitske predrasude bez veze s razumom i stvarnošću, jer je Židovima u Tori izričito zabranjeno jesti životinjsku krv85, a koliko li je tek onda zabranjeno jesti ljudsku! Međutim, činjenice su jedno, a slijepa mržnja je drugo ־antisemitizam ne treba logičnog razloga, on traži žrtvu. Druga optužba protiv Židova bila je da kradu hostiju, koja prema kršćanskom vjerovanju postaje Isusovim tijelom, te da je probadaju, jer je medu kršćanima bilo rašireno vjerovanje da hostija ispušta krv kad je se probode, kao živo tijelo. Optužbe za obredno umorstvo počele su se javljati u kršćanskom svijetu od 12. stoljeća. Povjesničari broje više od 150 slučajeva takvih optužaba protiv Židova: 45 u Njemačkoj, 20 u Poljskoj, 16 u Austriji, 14 u Rumunjskoj, 12 u Italiji, 9 u Rusiji, 7 u Francuskoj... Ponekad bi prigodom javnog montiranog sudskog procesa nakon optužbe za obredno 85
Vidi poglavlje Kašrut ־propisi o ishrani, str. 296.
193
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
umorstvo dolazilo do nasilja raspaljene svjetine nad Židovima, jer je svjetina vjerovala da su sud i njegova odluka istiniti i pravedni. Prva optužba za obredno umorstvo zbila se 1144. godine kada je neki pokršteni Židov, Theobald iz Cambridgea u St. Norwichu u Velikoj Britaniji, izjavio da Židovi svake godine u Europi kolju kršćansko dijete za Pesah. Te je godine tamo pronađen neki ubijeni dječak, a antisemiti su iskoristili priliku da napadnu Židove. Čak su dječaka proglasili svetim, te je postao sv. Vilim. Dvije godine kasnije počeo je Drugi križarski rat, a križari su iskoristili tu optužbu za obredno umorstvo kako bi napali Židove. Tri godine kasnije, u Wiirzburgu u Njemačkoj, otkriveno je 24. adara, oko tri tjedna prije Pesaha, tijelo kršćanina koji se utopio u rijeci. Židovi su optuženi za ubojstvo radi uzimanja krvi za Pesah. Tri dana ubijali su Židove u Wiirzburgu, a nakon toga su križari ubijali Židove svih židovskih zajednica na tome području, neprekidno oko pedeset dana, sve do Šavuota. Godine 1171. podignute su optužbe u Francuskoj. U Lyonu su u požaru poginuli svi Židovi u gradu, cijela zajednica. Ovu optužbu je 1247. odbacio; Papa. Godine 1236. podignuta je optužba za obredno umorstvo u Fuldi u Njemačkoj. Godine 1264., na Pesah, ponovno su podignute optužbe za obredno umorstvo u Engleskoj. U Londonu je ubijeno oko 1500 Židova, ostali su pobjegli, a njihova imovina je opljačkana. Tako je život Židova postao svačije vlasništvo, do njihova izgona, 27 godina kasnije. Godine 1389. u Pragu, na posljednji dan Pesaha, svjetina je ubila nekoliko tisuća Židova. Mnogo godina kasnije, u Pragu su ponovno protiv Židova pokušali iskoristiti optužbu za obredno umorstvo. To je bilo u vrijeme Maharala iz Praga, koji je činio čuda. Jedno od njih je bilo stvaranje Golema, kako bi spasio svoju zajednicu. Poznata je optužba iz gradića nedaleko Trsta u Italiji.86 Dvogodišnji dječak nestao je prvoga dana Pesaha. Tijelo mu je nađeno u rijeci, blizu kuće nekoga Židova. Po naredbi biskupa uhićeni su predstavnici zajednice i mučeni dok nisu priznali da "su oni ubili dječaka kako bi jeli njegovu krv". Ta se priča brzo proširila na području Italije i Njemačke, zbog čega su mnogi Židovi ubijeni i spaljeni. U to doba zatvorili su rabina Maharija iz Verone, rabina općine u Regensburgu. On je na kraju spašen. Napisao je da je onaj dječak postao sv. Simon, posvećen krvlju mnogih Židova. Izgrađena je i crkva s njegovim imenom. Nakon nekog vremena papa se predomislio i poništio posvećenje tog dječaka, a crkva je dobila drugo ime, no to nije pomoglo ubijenima i spaljenima. 86
194
• Kitov, E., The Book of our Heritage, sv. 2, str. 658. Feldheim Publ., Jerusalem New York 1997 - odnosi se i na sljedeće navedene slučajeve u ovom potpoglavlju
Nišan
Pesah i optužba za obredno umorstvo
Godine 1598. u Poljskoj, u gradu Lublinu, u doba Pesaha je u jednoj od močvara pokraj grada pronađeno tijelo nežidovskog dječaka. Odmah je uhićeno pet Židova, koji su morali priznati da "su pili vino s krvlju dječaka, te da su krv stavili i u maces". Lublinski sud ocijenio ih je krivima, te su obješeni na trgu preko puta sinagoge. Dječak je pokopan u najvećoj gradskoj crkvi i proglašen je svecem. Čak je i poljski kralj August 11. prije oko 300 godina rekao da "Židovi nevjernici prolijevaju krv kršćanske djece za potrebe blagdana beskvasnog kruha". Krajem srednjeg vijeka i u doba renesanse bilo je dosta optužaba za obredno umorstvo i u Turskoj, Egiptu i Siriji, pa čak i u Izraelu, u Hebronu. Podigli su ih muslimani, premda je takvih slučajeva bilo malo u usporedbi s onima koje su pokrenuli kršćani, osobito svećenici tijekom dugoga razdoblja i na različitim mjestima. Osobito je poznata optužba za obredno umorstvo u Damasku, 1840. godine, kada su Židovi optuženi za ubojstvo kršćanskog redovnika. Protiv ove optužbe očitovale su se poznate židovske ličnosti: Moses Montefiore (1784.-1885.), obitelj Rotschild i Adolphe Cremieux (1796.-1880.), a pridružile su im se i vlade Engleske i Austrije, kako bi pobili besmislenu optužbu. Prijevara je razotkrivena, a turske vlasti izdale su odredbu za zaštitu Židova pred optužbom za obredno umorstvo. Ova je optužba ujedinila Židove i dovela do solidarnosti cijelog židovskog naroda i u drugim slučajevima. Bilo je još optužaba koje su privukle svjetsku pozornost, poput one u Tiszla Eszlaru, u Mađarskoj, 1882. godine, ka־ da se ponavlja ista priča: pred Pesah su našli mrtvu kršćansku djevojku, a Židovi su optuženi da su je ubili radi uzimanja krvi. Godine 1913. podignuta je optužba protiv Mendela Beilisa iz Kijeva u Ukrajini, a treba naglasiti da su se protiv nje, uz Židove, izjasnili i kršćanski vjerski vode. I nacisti su konstruirali propagandna suđenja s dokazima i "znanstvenim" publikacijama protiv Židova, preuzimajući sve što im je odgovaralo iz tragične povijesti europskog antisemitizma. Spomenimo i zanimljiv nedavni slučaj. U Egiptu je 1962. izašlo novo izdanje knjige "Ljudske žrtve u Talmudu". Ova knjiga "objašnjava" i "potvrđuje" da se Židovi koriste krvlju u bogosluženju. Duga povijest židovskog naroda nažalost je upoznala mnogo takvih slučajeva, a i na hrvatskome području ih je povijest zabilježila nekoliko. Usprkos brojnim kršćanskim najvišim autoritetima, koji su javno izjavili da je optužba Židova za obredno umorstvo besmislena, ova se predrasuda uvijek iznova javljala u dobima mržnje, kada je služila kao opravdanje za nasilje nad Židovima. Najčudnije je što su već Rimljani, u neznanju, optuživali i Židove i kršćane zajedno (!) za slična obredna
195
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
umorstva. Ovo potvrđuje da bi ljudi trebali biti oprezni kada se vjeru rabi kao povod za ubijanje.
Odnosi između Židova i kršćana nekada i danas Pesah je doba godine kada kršćani slave blagdan Uskrs, a to je istodobno tijekom čitavoga Srednjeg vijeka bilo i doba nejvećih progona židovskih zajednica u Europi. Početkom Novoga vijeka to su bili dani u godini kada se diljem kršćanskoga svijeta pozivalo na negativne osjećaje prema Židovima, kao potomcima Židova koji su živjeli u doba Isusova života i smrti, za koju je kršćanstvo okrivljavalo sve Židove. No u prošlom stoljeću bili smo svjedocima povijesne i revolucionarne teološke promjene u stavovima zapadnih Crkava prema židovstvu i Židovima. Nažalost, ta teološka promjena nije dovoljno poznata vjernicima obiju strana. Dva su osnovna uzroka te promjene. S jedne' je strane na Crkve djelovala opće okružje modernizma, humanizma i ekumenizma, što je dovelo do velikih promjena u stavu prema Židovima. I Soa (Holokaust) je, naravno, natjerala svijet na spoznaju da je negativno povijesno viđenje Židova i židovstva u očima kršćanstva pridonijelo okolnostima koje su omogućile Holokaust. Tradicijski stereotip Židova kao "poduke u preziranju" doveo je do ponižavanja Židova tijekom povijesti i do njihova progona. To su mnogi kršćani primali s ravnodušnošću. Dokument koji su nedavo objavile njemačka i poljska biskupska konferencija govori o "suodgovornosti" Crkava za Šoa. Treba uočiti raznolikost Crkava, a ne promatrati kršćanstvo kao jedinstveno tijelo. Protestantizam okuplja stotine smjerova, od kojih su najpoz־ natiji oni zvani osnovnom strujom (anglikanska, evangelička, luteranska...) Od 1948. protestantske su Crkve članice Svjetskog kongresa Crkava, koji je dao izjave o njihovim naprednim stavovima u odnosu prema Židovima i židovstvu. Na konzervativnoj protestantskoj strani su male engleske Crkve, među kojima ima velikih razlika u mnogim pitanjima, između ostaloga u pristupu Židovima. Ipak, većina s naklonošću prihvaća povratak Cionu kao korak k povratku njihova Mesije. Istočne pravoslavne Crkve nisu prošle proces teološke modernizacije odnosa prema Židovima. Njihova teologija ostala je kakva je bila i s njihove strane nije objavljen službeni dokument o odnosima prema Židovima. (Postoji, ipak, neslužbeni pravoslavni dokument, koji su 1972. godine načinili sudionici dijaloga Židova i pravoslavaca.)
196
Nišan
Pesah i optužba za obredno umorstvo
Najistaknutije promjene zbile su se u Rimokatoličkoj Crkvi, koja ima nešto više od milijarde vjernika. Ona je, gotovo bez promjene, od prvih stoljeća naše ere do nedavna bila zadržala antisemitski i anticionistički pristup. Godine 1965. objavljen je revolucionarni dokument Nostra aetate (U naše doba). Taj dokument rezultat je Drugog vatikanskog sabora, koji je 1962. godine sazvao papa Ivan XXIII. Katolička je Crkva na tome saboru započela cjeloviti i duboki proces promišljanja unutrašnjeg stanja i stajališta prema suvremenome svijetu. Sabor je završio za života pape Pavla VI. Izdani su različiti dokumenti, medu njima i Nostra aetate, dokument o odnosu prema ne־kršćanskim religijama. U četvrtom odjeljku Sabor se izjašnjava o odnosu prema židovstvu i židovskome narodu. Saborom je počeo proces učenja, razumijevanja i približavanja katoličke zajednice židovskome narodu i židovstvu. Otvoren je put za bitne promjene u kršćanskoj svijesti. Izdavanje izjave o stajalištu Crkve nadraslo je značenje samoga teksta. Proglas je doveo do promjena u tradicijskom kršćanskom shvaćanju Židova i židovstva. Crkva objašnjava da su joj korijeni u židovstvu i u povijesti židovskoga naroda. Iz tog naroda su proizašli Isus, apostoli i njihovi učenici: "Stoga Crkva ne može zaboraviti da je po onom narodu, s kojim se Bog udostojio iz svoga neizrecivog milosrđa sklopiti Stari savez, primila njegovu objavu, te da je hrani korijen dobre masline u ^koju su ucijepljene grane-divljake naroda."87 Izjava svjedoči o dubokom preispitivanju povijesti Crkve u vezi sa židovstvom i židovskim narodom, o spoznavanju potrebe za temeljitom promjenom u kršćanskom shvaćanju svega vezanog za Židove i židovstvo: "Stoga Crkva ... žali mržnju, progone i očitovanja antisemitizma kojima su bilo kada i s bilo koje strane Židovi bili pogođeni."88 Katolička Crkva okreće novi list i priznaje židovstvo i židovski narod. Dokument odbacuje doktrinu prema kojoj svi Židovi koji su živjeli tijekom povijesti trebaju snositi odgovornost za Isusovo raspeće. Takvo ranije učenje bilo je temeljem kršćanskog antisemitizma. Atisemitizam je osuđen, a papa Ivan Pavao II., dvadeset godina nakon Sabor, označio ga je kao grijeh. Od osamdesetih godina 20. stoljeća katolička Crkva preuzela je aktivnu ulogu u općoj borbi protiv antisemitizma u svijetu. Do ovog dokumenta Židovi su bili shvaćeni kao "odbačeni" narod, budući da su odbili prihvatiti Isusovo božanstvo i mesijanstvo, progonjeni su i ponižavani. Židovstvo je bilo viđeno kao zastarjela vjera, a kršćanstvo kao istinski, novi Izrael. Teološkim izrazom govorilo 87 88
• 4. odjeljak Nostra aetate, na temelju Poslanice Rimljanima 11,17-24; - Ibid.
197
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
se o diskontinuitetu, o stanju kada je Božje izabranje prešlo sa Židova na kršćane. Taj se stav promijenio: Božji savez sa Židovima ostao je vrijediti i nije nikada prekinut89. Smisao toga je u kontinuitetu: židovska vjera je živa i diše, Božje obećanje da Zemlja Izraelova pripada Židovima ostalo je kao i prije, židovska povijest u posljednjih dvije tisuće godina ima vjersko značenje. Biblija je sada u svojoj cijelosti otvorena katolicima, a ne samo oni dijelovi koji su viđeni kao najava Novoga zavjeta. U kršćanstvu općenito danas postoji trend naglašavanja židovskih izvora kršćanstva: židovstvo Isusa, njegove obitelji i njegovih učenika. Isusova bliskost farizejskome učenju je novost, zbog lošega prikazivanja farizeja u Novome zavjetu i kasnije, u kršćanskome učenju. Kao posljedica Drugoga vatikanskog sabora prestalo je misionarstvo medu Židovima. I većina protestantskih Crkava iz glavne struje također je zaustavila misionarstvo medu Židovima, iako ono i dalje postoji u nekim rubnim strujama. Opis posljednjih Isusovih dana u Novome zavjetu, koji se čita u doba Uskrsa, baca loše svjetlo na Židove i bio je korijen kršćanskog antisemitizma. Odnedavno nekoliko novih prijevoda mijenja tu lošu sliku. Vatikanski dokument90 u svojoj liberalnoj izjavi prihvaća činjenicu da su evanđelja napisana mnogo godina nakon događaja koje opisuju, te su na njih nedvojbeno utjecali sukobi između mlade Crkve i Židova. Spomenuti dokument poziva i na proučavanje s ciljem određivanja koliki je bio utjecaj kasnijih okolnosti na te tekstove. Papa Ivan Pavao II. je 6. ožujka 1982. u Rimu, na sastanku biskupa i stručnjaka koji su se sakupili kako bi preispitali odnos Crkve i Židova, rekao o Židovima i židovstvu: "Na tome području moramo nastojati da katoličko poučavanje na svojim različitim razinama, i ono usmjereno na djecu i mladež, prikaže Židove i židovstvo ne samo ispravno, bez jednostranosti, oslobođeno predrasuda i vrijeđanja, nego i sa sviješću o zajedničkoj tradiciji Židova i kršćana."91 Još jedna važna promjena je odnos prema Državi Izrael. Prema starome kršćanskom shvaćanju, dijaspora je bila dio kazne određene Židovima zbog odbijanja da prihvate Isusa kao Mesiju. Uspostavom Države Izrael stvorena 89
• Tako se izrazio Ivan Pavao II. - Lipanj 1985.: Zajednička veza: upute za pravilno prikazivanje Židova u propovijedanju i katehezi - papinska komisija za vjerske odnose sa Židovima; vidi i na hrvatskome: Drugi Vatikanski Koncil-Dokumenti Bilješke za ispravno prikazivanje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1986. 91 • Christian documentation on Jewish-Christian relations in the Contemporary era; str. 43. ICCI, Jeruzalem, rujan 1996. 90
198
Nišan
Pesah i optužba za obredno umorstvo
je nova stvarnost92, te od 1948. godine riječ Izrael nije bila u vatikanskome "rječniku". Tako nije spomenuta niti na Drugome vatikanskom saboru, niti u prva dva dokumenta93 koji se odnose na Židove i židovstvo. Za pape Ivana Pavla II. došlo je do promjene, te treći dokument94 sadrži članak o Državi Izrael. I u vatikanskoj izjavi o vjerskim odnosima sa Židovima iz 1987. godine navodi se da izostanak uspostavljanja odnosa s Državom Izrael ne proizlazi iz teoloških poteškoća (razlozi su, čini se, bili politički). Godine 1993. tome je došao kraj potpisom sporazuma o međusobnom priznavanju Svete stolice i Države Izrael.95 Prirodno je što dokumenti koji se objavljuju s visokih mjesta ne dospijevaju odmah do širokih masa. Zato je nemoguće u jedan dan promijeniti mnoge godine negativnoga učenja o Židovima u krugu Crkava. Staro i ukorijenjeno učenje je prodrlo duboko u svijest kršćana. Cilj pozitivnih promjena stoga treba biti i da one ne zažive samo u vodstvima kršćanskih zajednica, već da dospiju do svih pripadnika Crkve, do "običnog kršćanina", kako bi nestale predrasude prema Židovima i židovstvu. Zadaća prenošenja tih novih ideja vjernicima prije svega je na vjerskim vodama.
Srednjovjekovni drvorez s antisemitskim prikazom triju Židova kako se klanjaju vragu, dok se kršćani utječu gospodaru, koji drži simbole pravde: bič i mač 92
- Vidi: Kenna, A., Catholics, Jews and the State of Israel. New York, A Stimulus Book - Paulist Press 1993; Prager, M. J, Faith and Fulfillment : Christians and the return to the Promised Land. London, Vallentine & Mitschell, 1985 93 -28.10.1968.: Nostra aetate, proglas o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama s Drugog Vatikanskog Sabora; 1.12.1974.: Smjernice za provođenje Nostra aetate: o vjerskim odnosima sa Židovima 94 - Lipanj 1985.: Zajednička veza: kršćani i Židovi 95 • Rosen, D., The negotiations of the permanent bilateral Commission between the Holy See and the State of Israel, and their fundamental agreement signed December 30. 1993 : A challenge long delayed. ADL, New York, 1996
199
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Sefirat haOmer - ספירת העומר Brojanje Omera Izvor Govori sinovima Izraelovim i reci im, kad dođete u zemlju koju vam dajem, pa kad požanjete žetvu, donesite svećeniku snop [omer] prvine od žetve. On neka podigne snop pred Vječnim, kako bi bio prihvaćen za vas; dan nakon dana odmora neka ga svećenik zanjiše. Na dan njihanja snopom žrtvujte jednogodišnjeg ovna bez mane kao paljenicu Vječnome. Njegova žrtva prikaznica bit će dvije desetine [efe] finog brašna pomiješanog s uljem, paljena žrtva Vječnome, ugodan miris i ljevanica od četvrtine hina vina. Ne jedite do tog dana ni kruha ni prženoga zrnja ni svježega sjemenja, dok ne donesete žrtvu svome Bogu, vječni zakon za sve vaše naraštaje u svim vašim prebivalištima96. Brojite od sutradan nakon dana odmora, od dana kad ste donijeli snop uroda, punih sedam tjedana neka budu. Do dana nakon sedmog dana odmora brojite pedeset dana i prinesite novu žrtvu Vječnome97. [efa: mjera za suhe rasute tvari, oko 40 litara zapremine; hin: mjera za tekućine, oko šest litara; omer: snop, ali i mjera za količinu suhih tvari, desetina efe]
Dvije zapovijedi iz Tore za Omer: 1. Prinošenje žrtve omera (snopa) Na kraju prvog dana Pesaha, navečer 16. nišana, tijekom postojanja Hrama, poželi bi u doba žetve ječma jedan omer (snop) ječma kako bi ga 96
-Lev 23,10-14 •לLev 23,15-16
9
200
riisan
Sefirat haOmer
uzdigli nad žrtvenikom. Mišna opisuje kako su Jeruzalemski starješine običavali izaći na kraju prvog dana Pesaha u polja izvan Jeruzalema "jer omer dolazi samo iz Judeje".98 Svečano su želi deset snopova ječma, jer on dozrijeva prvi od svih pet vrsta žitarica. Rambam kaže: Omer je bio od ječma, to je halaha našeg učitelja Mojsija." Mišna opisuje obred žetve omera: Kako to činimo? Poslanici suda izlaze navečer nakon blagdanskog dana i vežu snopove još na zemlji, kako bi bilo jednostavnije žeti. Skupljaju se ljudi iz svih okolnih mjesta, kako bi snop bio požnjeven uz nazočnost mnoštva. Kada se smrači [žetelac] se obraća okupljenima riječima: Sunce je zašlo. Oni odgovaraju: Jest. Pita: Hoću li žeti ovim srpom? Odgovaraju: Da. Pita: Hoću li u ovo staviti urod? Odgovaraju: Da. Na šabat pita: Je li danas šabat? Odgovaraju: Jest. Pita: Hoću li žeti na šabat? Odgovaraju: Žanji. Svako pitanje postavlja se po tri puta, a nazočni odgovaraju potvrdno.100 Nakon žetve stavljalo se snopove ječma u vreće i išlo u Hram. U ulaznome dvorištu Hrama udaralo se ječmom o pod kako bi se sjemenje odvojilo, a zatim bi ga raspršili u zrak kako bi ga očistili od zemlje. Prebrali bi sjemenje: čisto bi prepržili na vatri, kako zapovijeda Tora, zatim razastrli po dvorištu, gdje puše vjetar. Nakon što bi se sjemenje ohladilo, samljeli bi ga i od svega uzeli desetinu finog brašna, koje je izdvojeno u trinaest prosijavanja. Nakon prosijavanja pomiješali bi brašno s uljem i dodali tamjan. To bi bila priređena žrtva. Svećenik bi je uzdigao nad žrtvenikom, izdvojio jednu šaku te smjese i položio je na jugozapadni ugao žrtvenika, te zapalio. Ostatak bi pojeli svećenici101. Nakon ovakvog prinošenja žrtve, narodu je bilo dopušteno jesti od novog proljetnog uroda.
Doba prinošenja omera Doba prinošenja omera bilo je kamen spoticanja u doba početka drugog Hrama među središnjom židovskom strujom, farizejima, te saducejima i bajtosima (boetosejima). Ove dvije sekte nastale su u prvoj polovi98
• BT Sanhedrin 11b; MT Hilhot temidin umusafin 7,5: ova žrtva donosila se samo iz Izraela, najradije s polja blizu Jeruzalema " • MT Hilhot temidin umusafin 7,11 100 - BT Menahot 65a 101. MT Hilhot temidin umusafin 7,12
201
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
ni doba drugog Hrama, a nestale su krajem predsjedavanja Šimona ben Šetaha*, koji im se suprotstavljao. Mišljenja su se razilazila oko uloge usmene Tore: predstavlja li ona obvezujuće tumačenje pisane Tore, kao što su tvrdili perušim (farizeji), za razliku od saduceja, koji su tvrdili da usmena Tora nije obvezujuća. Izvor njihova razilaženja bio je u rečenici: ...dan nakon šabata prinijet će ga svećenik102. Farizeji su rečenicu protumačili u skladu s usmenom Torom: šabat (doslovno: dan odmora) znači blagdanski dan, a "dan nakon šabata" znači dan nakon prvoga blagdanskog dana. Prema tome, zapovijed žetve omera uvijek se odnosi na noć početkom 16. nišana, bilo da on pada na radni dan, bilo na š a b a t . Saduceji nisu prihvatili usmenu Toru. Stoga su zaključili da se "dan nakon šabata" odnosi upravo na šabat i rastumačili da se radi o prvome šabatu nakon žrtve Pesaha, koji može pasti i nekoliko dana nakon prvog blagdanskog dana. O tome svjedoči Mišna: Bajtosi koji su govorili: Nije žetva omera na kraju blagdanskog dana104. Kako bi pojasnili farizejsku halahu o dobu prinošenja omera, Sanhedrin se pobrinuo da obred žetve bude javan, kako bi svi znali da je farizejsko stajalište odredeno kao halaha i da je usmena Tora istinita. Stoga su na taj obred dolazili svi Židovi iz Jeruzalema i okolice. Navedeni dijalog između žeteoca i nazočnih odvijao se kako bi bilo jasno zašto se upravo tada žanje. Ako bi šesnaesti nišana pao na šabat, i to je uneseno u razgovor, jer na šabat je inače zabranjeno žeti; no kada žetva omera pada na šabat, obveza potiskuje zabranu žetve na šabat, budući da joj je dan izričito određen. Rambam piše: Tri čovjeka žanju tri see [sea: mjera za zapreminu] u tri vreće trima srpovima... Zašto je sve tako [čemu toliko "gužve" oko žetve omera]? Zbog onih koji su u krivu [saduceji i bajtosi], koji su se izdvojili iz Izraela u vrijeme drugog Hrama, jer kažu da se ono što je rečeno u Tori "od dana nakon šabata" odnosi upravo na šabat. Prema usmenoj predaji [od Mojsija, koji je čuo izravno od Boga, dakle usmena Tora] naučili su da to nije šabat, nego blagdanski dan, a tako su uvijek smatrali proroci i Sanhedrin, iz naraštaja u naraštaj, koji su prinosili omer šesnaestoga nišana ako bi pao na radni dan ili na šabat.105 1 0 3
102 - Lev 23,11 103. MT Hilhot temidin umusafin 7,4 i 6 104
- BT Menahot 65a 105. MT Hilhot temidin umusafin 7,11
202
riisan
Sefirat haOmer
Žrtva omera i Pesah Veza omera i Pesaha je poljoprivredna, jer Pesah je u proljeće, početkom žetve, kako kaže Talmud: Rekao je rabi Jehuda rabi Akivi: zašto je rekla Tora: 'Donesite snop na Pesah'? -jer je Pesah u vrijeme žetve. Sveti, blagoslovljen neka je, rekao je: 'Donesite pred mene snop na Pesah, kako bi vam urod na poljima bio blagoslovljen.'106
2. Brojanje Omera Tora nam zapovijeda da brojimo dane od žrtve omera 16. nišana tijekom sedam tjedana, do pedesetog dana, koji je zapravo blagdan Šavuot10?, šestog šivana. Rambam piše: Zapovijed je brojati sedam punih tjedana od dana kad se donosi omer, jer je rečeno: I brojite od dana nakon šabata ... sedam šabata (Lev 23,15). Zapovijed je brojati dane i tjedne, jer je rečeno 'izbrojte pedeset danaBrojimo od početka dana, dakle noću, od noći šesnaestog u nišanu.108 Od dviju spomenutih zapovijedi preostala je danas samo ova o brojanju Omera, jer nakon rušenja drugog Hrama nije moguće prinijeti žrtvu.
Brojanje U vrijeme brojanja Omera, svakoga dana nakon izlaska zvijezda i nakon kraja večernje molitve ustajemo109 i govorimo blagoslov: ה ע ו ל ם א ש ר ק ד ^ נ ו * מ ט ו ת י ו וצמו על ברוך א מ ה יי א ל ה י נ י ס פ י ר ת העונ>ר BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL SEFIRAT HAOMER ־ Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da brojimo Omer. Odmah nakon toga izričemo koji je to dan, te koliko smo tjedana i dana brojali Omer. Takva točnost navođenja je potrebna zbog dviju zapovijedi o brojanju u Tori: 1. brojite pedeset dana110 ־otuda su rabini zaključili da treba brojati dane
106. BT ROŠ hašana 16a 107. Lev 23,15-21 108• MT Hilhot temidin u musafin 7,22 109. MT Hilhot temidin u musafin 7,23 no. Lev 23,16
203
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
2. sedam tjedana odbroj si111 - otuda su rabini naučili da moramo brojati i tjedne Tko je brojao nekoliko dana, ali nije izgovarao blagoslov, ispunio je dužnost, te ne mora ponoviti brojanje uz blagoslov112. Tko je zaboravio brojati noću, smije to nadoknaditi danju113. Ako je i to zaboravio, ne može nastaviti brojati uz blagoslov, nego samo bez blagoslova, jer uz blagoslov moramo izbrojati punih sedam tjedana. Svaki muškarac stariji od trinaest godina dužan je brojati; žene nisu obvezne, jer se ova zapovijed odnosi na odredeno vrijeme, a žene su takvih zapovijedi oslobođene114.
Razlog za brojanje Omera Zašto je potrebno brojati te dane? Nekoliko je odgovora: - U Sefer hahinuh rabi Aharona Levija* objašnjeno je brojanje Omera micva br. 273 ־time što je na Pesah narod dobio tjelesnu slobodu, a sedam tjedana kasnije primio je Toru i time postao duhovno slobodan. Zato je narod brojao kao što zatvorenik broji dane do izlaska na slobodu. ־Rabi David Abudraham* piše da je narod u doba između Pesaha i Šavuota od jutra do večeri zauzet žetvom. Te dane broje kako ne bi zaboravili na nadolazeći blagdan Šavuot, kada svaki muškarac mora hodočastiti u Jeruzalem i donijeti prvine (žrtva od prvih plodova drveća). - U Žoharu se sedam tjedana uspoređuju sa sedam vrsta obredne nečistoće115 kojima su se Židovi onečistili u Egiptu: nečistoća mjesečnice, nečistoća spolne izlučevine, nečistoća rodilje, nečistoća mrtvog tijela, caraat tijela (kožna bolest), caraat odjeće i caraat kuće. (Caraat u pravilu označava lepru. Ovdje se radi o vidljivim promjenama na koži, odjeći ili kući.) Tijekom sedam tjedana između izlaska iz Egipta i primanja Tore, Bog ih je očistio. Stoga mi brojimo tih pedeset dana od Pesaha do Šavuota. I izlazak iz Egipta je stoga pedeset puta spomenut u Tori, prema očišćenju tijekom tih pedeset dana. Dani između Pesaha i Šavuota povezuju ova dva blagdana i poučavaju nas da se tjelesna sloboda ne može odijeliti od duhovne. Tako i država koja je stekla samostalnost, ali nije ustanovila idejne temelje svog postojanja, 111• Pnz 16,9 112. MT Hilhot temidin umusafin 7,25 113. MT Hilhot temidin umusafin 7,23 ll 4 • MT Hilhot temidin umusafin 7,24 115. Vid! u poglavlju Tuma i tahora na str. 276
204
riisan
Sefirat haOmer
nema velikog izgleda za duži opstanak. Tamo gdje je tjelesno oslobođenje krajnji cilj, to oslobođenje dovest će do sebične borbe medu osloboditeljima. Pouka iz brojanja Omera jest da je tjelesna sloboda sredstvo, a ne cilj. Izlazak iz Egipta ־Pesah ־bio je sredstvo za primanje Tore na Šavuot.
Žalobni običaji u vrijeme brojanja Omera Prva trideset tri dana brojanja Omera održavaju se žalobni običaji: ne priređujemo vjenčanja, ne šišamo se i ne brijemo, pa čak ne slušamo glazbu. Dva su osnovna razloga toj žalosti: 1. Propast ustanka Bar Kohve protiv Rimljana (3890. prema židovskome kalendaru 132 ־. n.e.), kojega su podigli nakon uništenja drugog Hrama, u kojemu je smrt našlo mnogo Židova. 2. Smrt dvadeset četiri tisuće učenika rabi Akive u epidemiji koja je izbila u ovo doba godine. Epidemija je izbila kao kazna što se medusobno nisu poštovali 116. Mnogo godina kasnije, u to su se doba, između Pesaha i Šavuota, dogodile brojne nesreće židovskome narodu, mnogo krvi proliveno je, osobito u aškenaskim židovskim zajednicama Europe.
Lag baOmer
33
־.
dan brojanja Omera ל י י ג בעומר ־
Medu danima žalosti, ovo je dan radosti. To je 33. dan brojenja Omera, 18. ijara. Žalobni običaji prekidaju se ovoga dana, Aškenazi se tada briju i šišaju, dok Sefardi to čine sutradan. Na ovaj dan umro je tanait rabi Šimon bar Johai (Rašbi)*. Prema predaji, on je autor Žohara i utemeljitelj kabale, židovske mistike. Na Lag baOmer prekinuta je epidemija i umiranje učenika rabi Akive. Zašto se veselimo na dan na koji je umro pravednik kao Rašbi, ne bi li tada trebalo žaliti i postiti? Predaja nam kaže da je na dan svoje smrti Rašbi bio ispunjen svjetlom i srećom. Toga je dana dobio dopuštenje Neba da svojim učenicima otkrije tajne kabale koje su zapisane u Žoharu. Stoga je zatražio da se na taj dan, dan njegove smrti, vesele. Otada su naši rabini 33. dan brojanja Omera uveli kao radostan dan. Ovaj se dan osobito slavi u Izraelu, u mjestu Meronu, gdje je Rašbijev grob. U 16. stoljeću to je veselje još uvećano u kabalističkome ozračju izraelskoga mjesta Safeda, pod vodstvom rabina Arija*. On je sa svojim učenicima podučavao narod važnosti veselja na taj dan. Tu tradiciju kasnije 116• Kohelet raba 11
205
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
je nastao hasidski pokret11?, kojeg je utemeljio Baal Šem Tov*. Njegovi učenici išli su putem kabalista, te su ovaj dan potvrdili kao dan velikoga veselja i molitve Bogu, kako bi pravednost tog cadika (pobožnoga, pravednika) donijela dobrobiti cijelome narodu. Još jedan naziv za Lag baOmer je Rašbijevo veselje ־ הילולה דרשב״י ־Hilula de-Rašbi. Izraz hilula označava veselje na smrtni dan pravednika, prvenstveno Rašbija. Hilulot su gozbe na dan smrti nekog cadika i molitve da njegova pravednost donese dobro čitavome narodu. Prihvaćene su najviše medu Židovima sjeverne Afrike i hasidima. Pripremaju se gozbe na obljetnice smrti pravednika i moli se da njegova pravednost pomogne zajednici i čitavome narodu. Običaj je tih dana tijekom čitave noći čitati Žohar, osobito medu Židovima porijeklom iz sjeverne Afrike, te paliti svijeće za uzdizanje Rašbijeve duše.
Šišanje dječaka - halake Običaj je na Lag baOmer dovesti u Meron dječake koji su navršili tri godine, te ih ošišati prvi put. Halake na arapskome znači šišanje. Običaj je ne šišati krajeve kose (na sljepoočnici) zbog onoga što je rekla Tora: Ne zaokružujte krajeve svoje glave118. Odatle dolazi zabrana izbrijavanja britvom krajeva kose i brade. Djecu se time već u ranome uzrastu uči Božjim zapovijedima. U mnogim knjigama opisuju rabini obred šišanja, koji se sačuvao do danas. I Arijevog* sina ošišali su na Rašbijevu grobu, kako svjedoči rabi Hajim Vital, Arijev učenik.
117 118
206
- Vidi Rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727. - Lev 19,27
Ijar
אייר
|jar - אייר Izvor I reče Vječni Mojsiju u Sinajskoj pustinji, u Šatoru sastanka, prvoga dana drugog mjeseca druge godine nakon izlasku iz Egipta...1 U Tori se ijar naziva drugim mjesecom, jer slijedi nakon nišana, prvog mjeseca prema Tori.
Ziv זיו ־ Ijar se u Bibliji naziva i ziv: Četvrte godine, u mjesecu zivu, ustanovio je Dom Vječnoga.2 Riječ ziv znači svjetlo, a svjetlo je znak toga mjeseca zbog sunčeva sjaja koji u ijaru postaje jači. 1 Br 1,1 2 IKr 6,37
207
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Znak mjeseca: Bik ש ו ר ־ Znak mjeseca je bik, jer je ovo posljednji mjesec u kojem se u Izraelu bik nasiti paše. U hasidskim knjigama ijar se smatra posebno pogodnim mjesecom za ozdravljenje, jer se riječ ijar ( איירhebrejska slova: alef] jud, reš) može shvatiti kao kratica za אני יי רופאךAni (prvo slovo je alef) Hašem (pisano s prvim slovom jud) rofeha (prvo slovo reš), što znači: Ja sam Vječni, koji te liječi.3
Prvi ijara Kada je Bog prvi put odredio da se pobroji židovski narod, tekla je druga godina nakon izlaska Židova iz Egipta, a bio je prvi ijara4. Prvog ijara započeo je kralj Salomon graditi prvi Hram5. Na taj je dan počela i gradnja drugog Hrama6.
14. ijara ־Pesah Šeni (Drugi Pesah)פסח שני ־ Reci sinovima Izraelovim govoreći: svatko tko bude onečišćen od duše (dodira mrtvog tijela) ili se zadesi na dalekome putu, od vas ili vaših kasnijih naraštaja, ipak će prinijeti pashalnu žrtvu Vječnome. U drugome mjesecu, četrnaestoga dana, u predvečerje, učinit će je, s neukvasanim kruhom i gorkim biljem neka je jedu. Neka ne ostave od nje do jutra i kost neka ne slome u njoj, prema svim zakonima Pesaha neka je učine.7 Oni koji bi bili spriječeni prinijeti pashalnu žrtvu u pravo doba, 14. nišana, dobili bi dodatnu prigodu mjesec dana kasnije, 14. ijara, no samo u dva slučaja: ako su bili obredno nečisti zbog dodirivanja mrtvog tijela8 i nisu se do Pesaha dospjeli očistiti (pomoću pepela crvene krave), ili, ako su se vraćali iz inozemstva i nisu pravodobno stigli do Jeruzalema, odnosno Hrama. Dodatna je prigoda bila samo za pashalnu žrtvu, jer Tora za neprinošenje te žrtve odreduje najtežu kaznu, karet, kojom Nebo odstranjuje prekršitelja iz židovskog naroda u budućem svijetu9. Napisano je: Ali onaj koji je čist i nije 3• Izl 15,26 4• Br. 1, 1-2 5• lKr6 6• Ezr 3 7• Br 9, 10-12 8 - Vidi u poglavlju Tuma i tahora - obredna nečistoća i očišćenje, str. 276. 9 - BT Sanhedrin 64b
208
Ijar
J o m hazikaron
bio na putu, a propustio je učiniti Pesah, duša će mu biti istrgnuta iz njegova naroda, jer nije prinio žrtvu Vječnome u njezino doba, svoj grijeh će nositi taj čovjek.10 Za neprinošenje ijedne druge žrtve u Tori nije odredena kazna, što govori o važnosti koju Tora pridaje pashalnoj žrtvi. Poznat je Pesah šeni iz vremena kralja Ezekije u čije su doba očišćeni Hram, kohanim (svećenici) i narod od nečistoće idolopoklonstva, koja je jednaka nečistoći smrti. Nisu se svi dospjeli očistiti do Pesaha, te je većina naroda Pesah slavila 14. ijara11. Pesah šeni danas traje jedan dan, a ne tjedan dana kao Pesah, stoga je dobio i naziv פסח קטןPesah katan (hebr.: mali Pesah). Ovoga dana nema zabrane jedenja hameca kao na Pesah. U naše doba obilježavamo Pesah šeni jedenjem macesa, ne molimo tahnun i ne držimo pogrebne govore. Od osnutka Države Izrael u ovome se mjesecu obilježavaju još tri važna dana: Dan sjećanja, Dan neovisnosti i Dan Jeruzalema:
Lag baOmer 18. ijara je Lag baOmer, koji je vezan uz Brojanje Omera, što je opširnije objašnjeno u poglavlju Nišan, u I. dijelu, Židovska godina.
4. ijara ־Jom hazikaron ־Dan sjećanja יום הזכרון ־ 29. prosinca 1947., prema židovskome kalendaru na mocae šabat 16. kisleva 5708., odlučili su Ujedinjeni narodi obustaviti britanski mandat i uspostaviti židovsku državu u Erec Jisraelu, Zemlji Izraelovoj. Taj dan otvorio je novo krvavo poglavlje u povijesti natopljenoj krvlju židovskog naroda, ovoga puta na svojoj zemlji. Tada su malobrojne židovske doseljenike napali Arapi u Izraelu, a zatim i sedam susjednih arapskih zemalja, samo jedan dan nakon proklamacije o uspostavi države, 5. ijara 5708. (14. 05. 1948.). Tim je danom počeo rat za neovisnost Države Izrael, a trajao je oko dvije godine. Mnogo je krvi proliveno, tisuće mladih Židova poginulo je u ratu. Država Izrael ostvarena je krvlju i mnogim mukama, a i do danas je tako. 10. Br 9,13 11 2Ljet 30
209
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Glavni rabinat Izraela odredio je 4. ijara kao dan sjećanja i molitve za sve poginule za uspostavu i opstanak države: iz vremena diverzanata, Rata za neovisnost (1948.), Rata na Suezu (1956.), Rata iznurivanja (do 1967.), Šestodnevnog rata (1967.), Jomkipurskog rata (1973.), Rata za Galileju. Tisuće obitelji posjećuju toga dana grobove sinova i očeva koje su izgubile. U cijelom Izraelu i u židovskim zajednicama u svijetu palimo svijeće za sjećanje na duše palih i priređujemo velike komemoracije. Dan 4. ijara izabran je za sjećanje na pale upravo kao dan prije Dana neovisnosti, kako bi se osjetila veza s palima, koji su u krvi dali svoje živote, kako bismo mi i naša djeca doživjeli taj dan. Kao što piše prorok: U krvi svojoj živi!12 Ta rečenica nalazi se i u molitvi za sjećanje.
5. ijara ־Jom haacmaut ־Dan neovisnosti יום העצמאות ־ Uspostava Države Izrael neupitno je novovjeko čudo biblijskih razmjera. Iz pepela spaljenih u logorima smrti izrasla je Država Izrael, koja na mnogim područjima prednjači u svijetu. Moderna Država Izrael pretvorila se u magnet koji sakuplja Židove iz cijelog svijeta. Dana 5. ijara 5708. (14. 05. 1948.) objavio je David Ben Gurion, prvi predsjednik vlade Države Izrael, uspostavu židovske države u Erec Jisraelu. Nema drugog suvremenog naroda čija bi veza sa svojom zemljom bila starija od veza židovskog naroda sa Zemljom Izraelovom. Ta je veza biblijska, tamo su živjeli naši praoci, tom su zemljom prolazili i propovijedali naši proroči, tamo je nastalo naše kraljevstvo i stajao naš Hram. Tri su dijela potpunosti židovskog naroda: narod Izraelov, Zemlja Izraelova i Tora Izraelova. Narod, područje i knjiga su dijelovi bez kojih židovski narod ne može u potpunosti postići svoje poslanje. I u dugotrajnoj i teškoj dijaspori židovski je narod održavao vezu sa svojom zemljom posjetima i pokušajima nastanjivanja, a i pjesmom: Uz rijeke smo babilonske sjedili i plakali, sjećajući se dona... Kako da u stranoj zemlji pjevamo pjesmu Vječnome? Ako bih te zaboravio, Jeruzaleme, zaboravi desnicu moju, neka bi mi se jezik zalijepio za nepce kada te ne bih spominjao, uzdizao Jeruzalem navrh sreće svoje13 done, zar nećeš pitati kako je tvojim zarobljenicima, onima koji 12. Ez 16,6 13• Fs 137,1 i 4-6
210
Ijar
J o m haacmaut / J o m Jerušalajim
ti žele dobro, koji su ostatak tvojih stada... kad plačem zbog tvoje muke, zavijam kao hijene, ja sam glazbalo za tvoje pjesme... Moje srce je na istoku (u Jeruzalemu), a ja sam na zapadu (u Španjolskoj) - pjeva rabi Jehuda Halevi*. Jedno od obilježja na dan Jom haacmauta kao židovskog blagdana jest natjecanje u poznavanju Tanaha (Biblije), koje se svake godine organizira u Jeruzalemu. Na njemu sudjeluju stotine mladih Židova iz cijeloga svijeta, koji pokazuju veliko znanje o židovskoj knjizi nad knjigama. Dok druge države slave svoje dane neovisnosti vojnim paradama i vatrometima, u Izraelu slavimo poznavanjem Biblije, knjige nad knjigama židovskog naroda. To ukazuje na jedinstvenu čudesnu stvarnost židovskog naroda, koja je dovela do stvaranja Države Izrael ne samo velikim vojnim pobjedama, već prije svega svojim osobitim duhovnim dosezima tijekom 3000 godina povijesti. Glavni rabinat odredio je posebnu molitvu za Jom haacmaut. Navečer i ujutro čitamo Halel, kojim zahvaljujemo Bogu za dobročinstva koja je učinio i čini svakom naraštaju. Čitamo i posebnu haftaru14 u kojoj se govori o dobu dolaska Mašiaha, Mesije, s poznatim rečenicama: I vuk će pored ovce živjeti i leopard pored kozlića ležati, tele i lavić i gazela zajedno, a dječačić ih vodi. Krava i medvjed će pasti travu, zajedno će ležati njihova mladunčad, lav će kao govedo jesti sijeno. Dojenče će se igrati nad rupom čegrtušinom i dijete tek odbijeno od sise ispružit će ruku prema skrovištu otrovnice. Neće nanositi zlo i neće uništavati na cijelom mojem svetom brdu, jer će se zemlja napuniti spoznaje Vječnoga kao što vode ispunjavaju more15.
28. ijara ־Jom Jerušalajim ־Dan Jeruzalema יום ירושלים ־ Devetnaest godina nakon uspostave države zaprijetili su vladari arapskih država ratom protiv "cionističke države". Sakupili su svoje vojne snage na svim granicama Izraela. Izraelska vojska izašla je u obrambeni rat koji je kasnije dobio ime Šestodnevni rat. U tome ratu uspjelo je izraelskoj vojsci 14• Iz 10,32-11,12 15• Iz 11,6-9
211
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
u vrlo kratkom vremenu, za samo šest dana, razbiti većinu neprijateljskih vojska. Na sjeveru je izraelska vojska od Sirije zauzela Golansku visoravan, na jugu poluotok Sinaj od Egipta, na istoku Judeju i Samarija (Zapadnu obalu) od Jordana. Vrhunac rata zbio se 28. ijara 5727., na dan kada su padobranci ušli u Jeruzalem. Oslobođen je Jeruzalem, Hramsko brdo i Zapadni zid (poznat u ne־židovskome svijetu i kao Zid plača). Proslavila se fotografija padobranaca koji plaču i ljube kamenje Zapadnog zida, najsvetijeg židovskog mjesta. Zapadni zid jedini je do danas preostao od četiriju zidova koji su okruživali Hram. Midraš16 tumači da je to stoga što je taj zid sagrađen novcem cijeloga židovskog naroda, siromašnih i bogatih. Ostao je sačuvan jer jedinstvo postoji zauvijek. Na Jom haacmaut tisuće Židova dolaze u Jeruzalem, čitaju Halel, mole uz Zapadni zid i održavaju skupove širom Jeruzalema.
Jeruzalem: kronologija židovske povijesti Zašto je Jeruzalem toliko važan židovskome narodu? Da bismo to ražumjeli, moramo poznavati jedinstvenu povijest Jeruzalema, jer mu nijedan grad na svijetu ne sliči. Mnogo ga je naroda željelo posjedovati i ratovalo za njega, ali nijedan narod nema s Jeruzalemom toliko svetu, staru i duboku vezu kao židovski.
־stvaranje svijeta (3760. pr.n.e.) Stvaranje svijeta prema židovskoj predaji počelo je u Jeruzalemu, s Hramskog brda: Nebo i zemlja stvoreni su s Ciona17
2085
־
.
od stvaranja svijeta (20. st. pr.n.e.)
Vezanje Izaka na žrtvenik na brdu Morija18, mjestu Hrama. Midraš kaže: Abraham ga je [Jeruzalem] zvao Jire, jer je rečeno: I prozva Abraham to mjesto Adonaj jire (Post 22,14). Bog ga je prozvao Salem (Salem), jer je rečeno: Malkicedek, kralj Salema (Post 14,18). Malkicedek je bio od sinova Noinih (slijedio Noin put). Sveti, blagoslovljen neka je, rekao je: Prozvat ću ga Jerušalajim (Jeruzalem), kako su ga zvali njih dvojica19 (jire יראה+ šalem = שלםJerušalajim )ירושלים. 16
- Bamidbar raba 11; Sir haširim raba 2 17• BT Joma 54b 18 - Post 22 19 - Berešit raba 56
212
Ijar
Jeruzalem: kronologija židovske povijesti
2892
־
.
od stvaranja svijeta (10. st. pr.n.e.)
Kralj David od Jebusita osvaja Jeruzalem, tada poznat kao Jebus, i naziva ga prema sebi Grad Davidov ־ עיר דודIr David. I ode kralj sa svojim ljudima do Jebusita koji žive u zemlji... osvoji David Cionsku utvrdu, to je Grad Davidov... I nastavao je David utvrdu i nazvao je Grad Davidov i izgradi David naokolo od Miloa prema unutra.20
2935-.2928 ־
.
od stvaranja svijeta (950. pr.n.e.)
Kralj Salomon gradi prvi Hram: Ipočne Salomon graditi Dom Vječnome u Jeruzalemu, na brdu Morija, gdje se pokazao njegovom ocu Davidu, na mjestu koje je odredio David, na mjestu gumna Omana Jebusita 21
3178
־
.
od stvaranja svijeta (701. pr.n.e.)
Judejski kralj Ezekija proširuje i utvrđuje Jeruzalem: Izgradi Uzija kule u Jeruzalemu na vratima na uglu i na vratima prema nizini i na zavoju zida i utvdi ih. ... I načini u Jeruzalemu uređaje mudro napravljene da budu na kulama i na uglovima, da bi gađao strijelama i velikim kamenjem, a ime mu je doprlo daleko, jer je čudesnu imao pomoć dok nije osnažio 22
10
־.
teveta 3336. od stvaranja svijeta (588. pr.n.e.)
Jeruzalem pod babilonskom opsadom.
9
־. ava 3338. od stvaranja svijeta (586. pr.n.e.)
Nakon triju godina opsade, babilonski kralj Nabukodonosor uništava Jeruzalem i spaljuje prvi Hram. U petome mjesecu, devetoga dana ... dođe u Jeruzalem Nabuzaradan, vođa tjelesne straže, sluga babilonskog kralja. Spali Dom Vječnoga i kraljevu palaču i sve kuće u Jeruzalemu i svaku kuću velikaša spalio je vatrom. I sva kaldejska vojska, uz vođu tjelesne straže, sruši zidine Jeruzalema uokolo... a ostatak naroda progna Nabuzaradan, vođa tjelesne straže.23
3390
־
.
od stvaranja svijeta (516. pr.n.e.)
Gradnja drugoga Hrama, nakon dopuštenja Kira, vladara Perzijskog Carstva, koje je nadvladalo Babilonsko. Ovako reče perzijski car Kir: Vječni Bog neba dao mije sva kraljevstva na zemlji i dao mije zadaću da mu izgradim dom u Jeruzalemu u Judeji. S kime među vama od cijelog 20 2Sam 5, 6-9 21• 2Ljet 3,1 22. 2Ljet 26, 9 i 15 23• 2Kr 25, 8-11
213
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
svog naroda će biti njegov Bog, pa da ode u Jeruzalem u Judeji i izgradi Dom Vječnoga Boga Izraelovog, to je Bog u Jeruzalemu.24
3622
־
.
od stvaranja svijeta (167. pr.n.e.)
Nakon razdoblja grčke prevlasti, hašmonejski ustanak pod vodstvom Matitjahuovih sinova oslobodio je Jeruzalem od grčke helenističke vlasti i omogućio očišćenje Hrama od grčkog skvrnavljenja. ... I reče Juda braći: Evo potučeni su naši neprijatelji, idimo očistiti Hram i posvetiti ga. I sakupi sav logor i popnu se na Cionsko brdo. Vidjeli su opustošeni Hram i oskvrnuti žrtvenik... I obnovili su Hram i posvetili unutrašnjost zgrade i dvorišta...Tada su oko Cionskog brda sagradili visok zid i jake kule...25
3752
־
.
od stvaranja svijeta (37. pr.n.e.)
Kralj Herod gradi mnoge lijepe zgrade u Jeruzalemu, a dograduje i drugi Hram i uljepšava ga, pa su rabini rekli: Tko nije vidio Jeruzalem u njegovoj divoti, nije nikada vidio lijepoga grada. Tko nije vidio izgrađeni Hram, nije nikada vidio lijepu zgradu26. I Josip Flavije opisuje Herodov Hram u Jeruzalemu: Petnaeste godine svoje vladavine obnovio je Herod zgradu Hrama Vječnoga i dvostruko proširio dvorište oko njega... Oko njega je izgradio vanjski zid ... velike zgrade oko Hrama i utvrdu na sjeveru... i nazvao je Antonija..27
- 9. ava 3828. od stvaranja svijeta (70. n.e.) Josip Flavije je svjedočio i rušenju Hrama: Kad nije uspio još vojskom pobiti i popljačkati... naredio im je Tit da poruše do temelja cijeli grad s Hramom i da ostave samo kule... Phasael, Hippicus i Mariamne28
- 3890. od stvaranja svijeta (132.) Židovi su se pobunili protiv planova rimskog cara Hadrijana da na ruševinama Jeruzalema sagradi novi grad Aelia Capitolina, a na hramskome brdu svetište rimskome božanstvu, te su podigli takozvani Bar Kohvin ustanak. Vode ustanka bili su rabi Akiva i Šimon bar-Kohva. Ustanak je trajao tri godine, u početku je imao uspjeha, no na kraju je ugušen, a idolopoklonički grad je podignut. Dio Kasije piše: "Na mjestu na kojem je Jeruzalem sravnjen s licem zemlje je [Hadrijan] osnovao grad i nazvao ga 24. Ezr 1,2-3 25• IMak 4 26. BT Suka 5 1 b
27• Josip Flavije, Židovski rat I 1,21 28. Josip Flavije, Židovski rat VII 1
214
Ijar
Jeruzalem: kronologija židovske povijesti
Aelia Capitolina. Umjesto Bogu, izgradio je novi hram Jupiteru ... Za Židove je to bila grozota..."
4082
־
.
od stvaranja svijeta (324.)
Ovim su područjem zavladali kršćani istočnorimskoga carstva, Bizanta. Počeli su cijeniti vjersko značenje Jeruzalema. Popločali su ulice, izgradili velike crkve. Židovima u to doba nije bilo dozvoljeno stanovanje u Jeruzalemu, pa su propast Jeruzalema oplakivali s uzvisine Maslinske gore. Jeronim piše: "Oni (Židovi) mogu ući u grad samo da bi ga oplakivali. Novcem kupuju dopuštenje da oplakuju propast svojeg grada..."
4396
־
.
od stvaranja svijeta (638.)
Omar ibn Katab, prvi kalif, preoteo je Jeruzalem od Bizanta. U to doba, Jeruzalem je postao svet i za muslimane, koji su na hramskome brdu izgradili Omarovu džamiju (Kupolu na stijeni) i džamiju Al Aksa. Židovima je bilo dopušteno nastanjivanje u gradu, sjeverno od hramskog brda.
4857
־
.
od stvaranja svijeta (1099.)
U Križarskim ratovima za protjerivanje muslimana sa svetih mjesta, križari su na svome "svetom" pohodu zaboravljali na svetost života, ubijajući čitave židovske zajednice. Križari su opsjedali Jeruzalem i osvojili ga, ubijajući i protjerujući stanovnike. Križari su obnovili Crkvu Isusova groba i ostale kršćanske građevine, čak su i Omarovu džamiju pretvorili u crkvu.
4945
־
.
od stvaranja svijeta (1187.)
Nakon što je islamski vojskovođa Saladin (Salah al־Din) preoteo Jeruzalem od križara, Židovima je dopušten povratak u grad.
5008
־
.
od stvaranja svijeta (1250.)
Mameluci, neka vrsta egipatskih vojnika-robova, pobunili su se protiv svojih gospodara, Saladinovih potomaka. Mnogo su izgradili u Jeruzalemu i osnovali ustanove za naučavanje islama. Židovsko se stanovništvo u to doba učvrstilo i naraslo. Ramban*, koji je tada doselio u Jeruzalem, piše u pismu svojem sinu nakon što je stigao u sveti grad: "U Jeruzalemu, svetome gradu, pišem ti... Jeruzalem je razrušeniji od svega ostalog... Našli smo ruševnu kuću s mramornim stupom i lijepom kupolom, te je uzeli za sinagogu, jer je grad svačiji i tko želi uzeti ruševine, može ... a Onaj koji mi je dao da ga vidim u ruševinama, dat će mi da ga vidim izgrađenog i popravljenog, kad se u njega vrati slava Božje nazočnosti..."
215
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
5274
־
.
od stvaranja svijeta (1516.)
Ovim su krajevima zavladali Turci. Turski sultan Sulejman Veličanstveni popravio je i ponovno izgradio jeruzalemske zidine, one koje postoje do danas. Židovi protjerani iz Španjolske dobili su dopuštenje za naseljavanje diljem Turskoga Carstva, pa i u Jeruzalemu. Zbog toga je židovsko stanovništvo naraslo u Izraelu, a osobito u Jeruzalemu. Nakon stotinjak godina vlast se iskvarila i građanima su nametnuti teški porezi, osobito Židovima. Usprkos teškoj situaciji nastavilo se useljavanje. U Jeruzalem je 1700. godine došla velika skupina povratnika iz istočne Europe, na čelu s rabi Jehudom Hehasidom. Dvadesetak godina kasnije, kada Židovi nisu mogli vratiti svoje dugove Arapima, razrušena je njihova četvrt sa sinagogom. To je dovelo do raseljivanja aškenaske općine. Stotinjak godina kasnije otpušteni su dugovi, a Židovima je dopušteno da se vrate u grad, ponovno se nasele i sagrade sinagogu, čiji ostatci postoje do danas, u susjedstvu Rambanove sinagoge.
5674
־
.
od stvaranja svijeta (1917.)
Britanci za vrijeme Prvoga svjetskog rata preotimaju Jeruzalem od Turaka, koji su se borili na strani Nijemaca i bili poraženi. Britanci su tada u Balfourovoj deklaraciji obećali podržati podizanje židovskog doma za židovski narod u Zemlji Izraelovoj: "Vlada njegovog kraljevskog veličanstva s naklonošću gleda na osnivanje nacionalnog doma za židovski narod u Palestini i nastojat će koliko joj je moguće olakšati dostizanje tog cilja..." Međutim, u praksi su Britanci provodili politiku otežavanja koraka Židova u zemlji i kasnije sprečavali useljavanje Židova koji su preživjeli Holokaust. Takva je politika dovela do nastajanja ilegalnih židovskih organizacija, a novonastala situacija konačno je dovela do odluke Ujedinjenih naroda o podjeli zemlje i uspostavi židovske i arapske države i o međunarodnom statusu Jeruzalema.
5708
־
.
od stvaranja svijeta (1948.)
U Ratu za neovisnost Jeruzalem je uništen bombardiranjem i opsadom. Na kraju rata Jeruzalem je podijeljen. Istočni dio, koji uključuje stari grad, ostao je u rukama Jordanske legije. Zapadni Jeruzalem proglašen je glavnim gradom Izraela. David Ben-Gurion, prvi predsjednik izraelske vlade, piše: "Vrijednost Jeruzalema ne može se izmjeriti, izvagati ili nabrojati. Ako zemlja ima dušu, onda je Jeruzalem duša Erec Jisraela. Borba za Jeruzalem je odlučujuća ne samo s vojničkog gledišta... Ona
216
Ijar
Jeruzalem: kronologija židovske povijesti
zakletva na rijekama babilonskim obvezuje danas kao i tada, inače nećemo biti dostojni imena naroda Izraelovog."
- 5727. od stvaranja svijeta (1967.) Šestodnevni rat izbio je kao da arapskih zemalja koje su gorkog je izašlo slatko' (Suci Samarija, a važnije od svega, proroka "vratit će se sinovi proglašen je glavnim gradom
obrambeni rat protiv organiziranog napaokruživale Izrael i prijetile ratom. No "iz 14,14) i u tijeku rata osvojene su Judeja i stari i istočni Jeruzalem. Ostvarila se riječ u svoje granice'.29 Ujedinjeni Jeruzalem Izraela.
Jeruzalem na kraju vremena Riječ koju je prorokovao Izaija sin Amosov o Judeji i Jeruzalemu: Bit će na kraju vremena, sigurno će stajati brdo Doma Vječnoga na vrhu bregova i podignuto iznad uzvisina, a slijevat će se prema njemu svi narodi. I ići će mnogi narodi i govorit će: hajde da se popnemo do brda Vječnoga, do doma Boga Jakovova i podučit će nas od njegovih puteva i slijedit ćemo ga, jer iz Ciona će izaći Nauk i riječ Vječnoga iz Jeruzalema. Sudit će medu narodima i odlučivati o mnogim narodima i oni će pretvoriti svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove; neće narod na narod podići mač i neće se više učiti ratovanju. Dome Jakovov hajde, pođimo u svjetlu Vječnoga30.
Midraši o Jeruzalemu Jeruzalem je svjetlo svijeta, jer je rečeno: Ići će narodi prema tvojem svjetlu (Iz 60,3). Tko je svjetlo Jeruzalema? Vječni, jer je napisano: I Vječni će ti biti svjetlo svijeta (Iz 60,19). 31 Rekao je rabi Johanan: U budućemu svijetu će Jeruzalem postati prijestolnicom svih zemalja32. Iz Ciona izlazi sav svijet. Tako naučavaju: Zašto se zove Kamen temeljac? Jer se na njemu temelji svijet... Kao što se pupak nalazi u sredini čovjeka, tako se Izrael nalazi u sredini svijeta, jer je rečeno (Ps 50) Psalam Asafov, Moćni Bog, Vječni, govorio je i zvao zemlju od izlaska sunca sve 29
- Jr 31,16 O. Iz 2, 1-5 31• Berešit raba 59,5 32 - Šemot raba 23,10 3
217
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
do zalaska... Izrael je u središtu svijeta, a Jeruzalem u središtu Izraela, Hram u središtu Jeruzalema, a Svetište u sredini Hrama i kovčeg u sredini Svetišta. Ispod kovčega je Kamen temeljac na kojemu počiva svijet33. Deset vjedara mudrosti spustilo se na svijet, devet je uzeo Izrael, a jedno ostatak svijeta. Deset vjedara ljepote se spustilo na svijet, devet je uzeo Jeruzalem, a jedno ostatak svijeta. Deset vjedara bogatstva spustilo se na svijet, devet su uzeli stari Rimljani, jedno ostatak svijeta...34
Sveti Hram, s prve stranice knjige Tur - Orah hajim Venecija, 1551.
33• Midraš Tanhuma Kedošim 10,10 34. BT Kidušin 49b; vidi i Avot derabi Natan 48
218
Šivan
סידן
Šivan - סיוך Izvor Šivan je babilonski naziv za ovaj mjesec. U Tori se spominje kao treći mjesec od nišana: Trećega mjeseca nakon izlaska Izraelova iz Egipta1.
Znak mjeseca: Blizanci תאומים ־ U ovome mjesecu židovski je narod primio Toru putem Mojsija i Arona, koji su bili braća. Stoga su ih zajedno doživljavali kao jednu osobu, odnosno poput blizanaca.
1 Izl 19,1
219
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Broj tri i mjesec šivan U midrašu čitamo o vezi ovog mjeseca s brojem tri, a to nije slučajno. U trećem mjesecu je trostruki Nauk (Tanah ־Biblija, koji se sastoji od tri dijela: Tora, Proroci, Spisi) primio trostruki narod (koheni, leviti, Jisraelim ־Izraelci), putem trećeg djeteta (Mojsije je bio treće dijete nakon Miijam i Arona), trećega dana (Bog je Židovima naredio da se tri dana pripremaju za primanje Tore2).3
»šT! ד
'i י5 «.׳יייי^י rlS^
ל־־
Kalendar za razdoblje Omera, slikan na pergameni, pripadao Mosesu Mendelssohnu, Njemačka 1780.
220
2
- Izl 1 9 , 1 1
3
- Midraš T a n h u m a Jitro 1 0
ז^תווזגזויי^נודwnptnp !י סי מיד^ז ^זז ׳לנף5׳ !^?יגרכביר^ז^וז מידעייש^ס^^מויבבז ן
Šavuot
Šivan
Šavuot שבועות ״ Nazivi blagdana 1. Šavuot - Blagdan tjedana ־I slavi blagdan tjedana, prvine žetve pšenice4. Taj naziv dolazi od sedam tjedana (hebr.: šavuot = tjedni), koje brojimo od Pesaha do Šavuota. 2. Blagdan žetve ־ חג הקציר ־... i blagdan žetve prvina tvojih.5 Doba je to žetve pšenice. 3. Blagdan prvina חג הבכורים ־-... i na dan donošenja prvina...6 Riječ bikur, prvina, srodna je riječi behor, koja znači prvi sin. Na taj dan narod je u Hram donosio prve dozrele plodove od "sedam vrsta", zahvaljujući Bogu za plodnu zemlju koju im je dao. Donosile su se prvine od sedam vrsta plodova kojima se odlikuje Izrael. Talmudski traktat koji se bavi Šavuotom zove se Masehet bikurim (Traktat o prvinama). 4. Aceret - ־ עצרתOvo ime ne nalazimo u Tori, već u Talmudu. Riječ aceret tumači se kao prekid. Kao što Šavuot prekida (ocer) razdoblje koje počinje s Pesahom, a naziva se Doba brojanja Omera, tako Šemini aceret prekida Sukot. 5. Blagdan davanja Tore חג מתן תורה ־- Na taj dan primili smo na Sinaju od Boga Toru, što je bio i cilj izlaska iz Egipta.
Jednodnevni blagdan U Izraelu Šavuot traje samo jedan dan, a u dijaspori dva dana, šestog i sedmog šivana, zbog drugog blagdanskog dana u dijaspori. Midraš objašnjava7 da ovaj blagdan ne traje sedam dana kao Pesah i Sukot, jer je Tora uzela u obzir da on pada u vrijeme žetve, kada na polju čeka velik posao. 4• Izl 34,22 5• Izl 23,16 6• Br 28,26 7 • Šifre Ree
221
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Paljenje svijeća za Šavuot Na erev Šavuot, prije početka blagdana, pali majka obitelji svijeće i govori blagoslov: ב ר ו ן א ת ה יי א ל ה י נ ו * ל ך ה ע ו ל ם א ^ ר ק ד ^ נ ו ב מ ו ת י ו וצמו ל ה ד ל י ק . ״ ש ל ש ב ת י"( של י ו ם טוב: נ ר ) ב ש ב ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (na šabat ovdje dodaje: ŠABAT VEŠEL) JOM TOV ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo (na šabat ovdje dodaje: šabatne 1) blagdanske svijeće. Zatim slijedi blagoslov šehehejanu.
Molitve na Šavuot Molitva na Šavuot ista je kao na druga dva hodočasna blagdana, Pesah i Sukot. Ujutro čitamo iz Tore Deset zapovijedi.8 Maftiru se čita iz Tore o blagdanskim žrtvama9. Tema haftare je ־ מעשה מרכבהPripovijest o kolima10, duhovna vizija proroka Ezekiela. Veza između haftare i paraše jest u poruci da je židovski narod imao najveće duhovne vizije u povijesti: čuo je Boga u trenutku kada je davao Toru židovskome narodu na Sinaju.
Akdamut Akdamut ( אקדמותPočetak) je poznata aškenaska molitva za Šavuot, koju se govori prije čitanja Tore. Sastavio ju je Rašijev rođak rabi Meir ben rabi Jichak (umro 1096.), kantor zajednice u Wormsu, Rašijevu gradu. Pjesma je hvala Bogu za stvaranje svijeta i za izabranost židovskog naroda. Opisuje i raspravu između Židova i drugih naroda o pravoj vjeri, progone Židova u svim zemljama dijaspore, pritiske na pokrštavanje i asimilaciju, te židovski odgovor na sve to: nedvojbeno povjerenje u Boga, čekanje na izbavljenje putem Mesije i vjera u budući svijet. Ovaj pijut (pjesma) napisan je u rimi, a akrostih otkriva ime autora.
8• Izl 19 i 20 9• Br 28
10-Ezl
222
Šivan
Šavuot
Pijuti Azharot i Ketuba Sefardske zajednice ne čitaju Akdamut, već ova dva pijuta, nakon musafa ili prije minhe. Pijut Azharot ־ אזהרותUpozorenja napisao je Šelomo ibn GabiroP, znameniti srednjovjekovni sefardski pjesnik i filozof. Pjesma nabraja 613 Božjih zapovijedi (micvot). U dijaspori, gdje slavimo Šavuot dva dana, prvoga dana čitamo naredbe (micvot ase), a drugoga zabrane (micvot lo taase). Pijut Ketuba כתובה- Bračni ugovor napisao je rabi Jisrael Nađara*. Pijut uspoređuje ljubav između Boga i Židova s ljubavlju zaručnika, koji na dan vjenčanja, dan davanja Tore, zaručnici daruje ketubu. I ova pjesma sadrži akrostih s imenom pjesnika.
Tikun lel Šavuot ־učenje Tore u noći Šavuota -תקון ליל שבועות Kabalisti su uveli običaj učenja Tore tijekom cijele noći Šavuota, noći na koju smo primili Božji Nauk. Tikun lel Šavuot (Zbirka za noć Šavuota) je knjiga koja sadrži odlomke Tanaha (Biblije), Mišne i Talmuda, popis 613 Božjih zapovijedi i odlomke Žohara. Uči se cijele noći, do jutarnje molitve u svitanje. Učenje Tore ove noći ima simbolično značenje, zbog primanja Tore na ovaj blagdan. (Druga noć u godini kada cijele noći učimo Toru je noć Hošane rabe, dan prije Simhat Tore, u dijaspori prije Šemini acereta.) No učenje Tore je obveza svakog pojedinog dana, kako je rečeno: Neka se ova knjiga Nauka ne makne od tvojih ustiju i uči je danju i noću, kako bi pazio da ispuniš sve što je u njoj napisano, jer tada ćeš imati uspjeha na svome putu i tada ćeš biti mudar11. Tako je odlučena i halaha: Svaki čovjek medu Izraelcima mora učiti Toru, siromašan ili bogat, zdrava tijela ili ako ga ono muči, mladić ili starac kojega je ostavila snaga, čak i siromah koji živi od milostinje i obilazi vrata, čak i čovjek koji ima ženu i djecu, mora si odrediti vrijeme za učenje Tore, danju i noću, jer je rečeno ; uči je dan i noc. Medu velikim židovskim rabinima bilo je drvosječa i nosača vode i slijepaca, pa usprkos tome bavili su se učenjem Tore danju i noću. Oni se broje medu one koji su čuli jedan od drugoga, sve do usta našega učitelja Mojsija12. 11
• Jš 1,8; vidi i Midraš Tanhuma Vajeleh 2, Midraš Tanhuma Haazinu 3 12• MT Hilhot talmud Tora 1,8-9; KŠA 27,2
223
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Kruna Tore כתר תורה ־ U midrašu piše: Naučavao je rabi Šimon ben Johaj: Tri su krune: kruna Tore, svećenička kruna i kraljevska kruna. Svećeničku krunu zaslužio je Aron i dobio ju, kraljevsku krunu zaslužio je David i dobio ju, kruna Tore ostavljena je za (sve) naraštaje. Svatko tko zasluži [krunu] Tore, kao da je zaslužio sve tri, a svatko tko nije zaslužio [krunu] Tore, nije zaslužio niti jednu13. Rambam nadovezuje: Izrael je okrunjen trima krunama: krunom Tore, svećeničkom krunom i kraljevskom krunom. Svećeničku krunu zaslužio je Aron, jer je napisano: 'On i njegovo sjeme imat će zauvijek svećenički savez (Br 25,13); kraljevsku krunu zaslužio je David, jer je rečeno: 'Njegovo sjeme trajat će zauvijek, a njegovo prijestolje kao Sunce preda mnom.' (Ps 89, 37); kruna Tore je spremljena, stoji i spremna je za cijeli Izrael, jer je rečeno: 'Toru nam je zapovjedio Mojsije, baštinu zajednice Jakovove. '(Pnz 33,4). Svatko tko želi neka dode i uzme... a kruna Tore važnija je od drugih dvijuM
Snaga Tore Učeni mamzer ima prednost pred neukim Velikim svećenikom15. Iako je mamzeru (sinu rođenom iz preljuba majke) zabranjeno ući u zajednicu Izraelovu (oženiti se ženom koja nije njegova pravnog položaja), ako je učen slijedi mu veća čast nego neučenom Velikom svećeniku. Položaj Velikoga svećenika bio je nasljedan, dok mamzerovo znanje o Tori proizlazi samo iz njegovog truda u učenju. Nema ti medu svim micvama nijedna koja je toliko važna kao učenje Tore. Učenje Tore vrijedi kao sve micve zajedno, jer učenje vodi k ispunjavanju16
Središnjost Tore u praktičnom životu Ako kažeš: 'Kad sakupim novac, čitat ću. Kad postignem što mi treba i ne budem zaokupljen poslom, učit ću. nećeš nikada zaslužiti krunu Tore, ako ti takva misao dode u srce. Umjesto toga, neka ti učenje Tore bude redovito, a posao izvanredan, te nemoj reći: 'Kad budem imao slobodnog vremena, učit ću. \ jer nećeš imati slobodnog vremena11. Zato se 13• Kohelet raba 7,2 14• MT Hilhot talmud I5• Bemidbar raba 6; 16• MT Hilhot talmud 17• MT Hilhot talmud
224
Tora 3,1 MT Hilhot talmud Tora 3,2 Tora 3,3 Tora 3,7
Šivan
Šavuot
Toru mora učiti svakoga dana. Čovjek mora raditi kako bi se uzdržavao, ali mora znati da zarada i karijera i sva materijalna sredstva nisu drugo do sredstva koja omogućuju čovjeku da uči Toru. Za to treba iskoristiti sav svoj potencijal.
Običaji na Šavuot U sinagogi aron hakodeš i tevu ukrašavamo zelenim lišćem i cvijećem, jer se na dan kada smo primili Toru dogodilo čudo i Sinaj se, u čast tome događaju, zazelenio18. U neki aškenaskim zajednicama čita se מגילת רותMegilat Rut ־Svitak o Ruti, sa svitka od pergamene (kao i Svitak o Esteri na Purim). Prije čitanja blagoslivju: ברוך א ת ה יי ^ ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם <>>ץר קך)ץנו ב מ ל ו ת י ו וצמו על.1 .מ ק ר א מגילה " ה ח י נ י# ב ר פ ת ״.2 Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da čitamo megilu, a zatim blagoslov šehehejanu. U drugim aškenaskim općinama čita se iz tiskanog Tanaha, a takav je i običaj sefardskih zajednica. U dijaspori čitamo Svitak 0 Rut drugoga dana. Nekoliko je razloga za čitanje Svitka o Ruti na Šavuot: 1. Radnja svitka o Rut odvija se u doba Šavuota, u vrijeme žetve. U Svitku piše: Došli su u Betlehem na početku žetve ječma19. 2. Na Šavuot primili su Židovi još 606 zapovijedi, uz onih sedam danih svim Noinim potomcima, tako da ukupno imamo 613 zapovijedi, micvot Ime רותRut, kada zbrojimo brojčane vrijednosti slova, ima vrijednost 606. 3. Kralj David, četvrti naraštaj od Rut i Boaza20, rodio se i umro je na Šavuot. 4. Rut predstavlja istinskog i idealnog preobraćenika na židovstvo, koji prihvaća Toru, židovsku vjeru, bez materijalnih interesa, iz čiste ljubavi 18
- Vajikra raba Ahare mot 19• Rut 1,22 20. Rut 4,17-22
225
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
prema Bogu i Tori. Svi potomci Izraelovi prošli su primanjem Tore neku vrstu prelaska na vjeru. Na Sinaju su, prihvaćanjem Tore i zapovijedi, napustili egipatsku kulturu i prigrlili židovsku vjeru. Židovska vjera izjednačava preobraćenika s osobom koja je rođena u židovstvu. U Tori se na više mjesta ponavlja da preobraćenika treba poštovati, jer 'došljaci smo bili u Egiptu'21. Rambam kaže da onaj tko preobraćenika podsjeća na njegovo preobraćenje, čini težak prijestup22. Jedna od micva jest da se mora voljeti preobraćenika23. Najbolji dokaz o položaju preobraćenika u židovstvu je kralj David, koji je bio potomak preobraćenice, Moapkinje Rut. Iz toga je jasno da čovjek koji prijeđe na židovsku vjeru, ali ne živi prema njezinim odredbama, pokazuje da mu namjera pri prijelazu nije bila istinska i čista. No Tora nedvojbeno ovdje ne govori o takvome. Raširen je običaj na Šavuot jesti mliječna jela. U dijaspori se prvoga dana jedu mliječna, a drugoga mesna jela. No obvezno treba jesti i mesna jela istoga dana kada jedemo mliječna jela, jer na blagdan, jom tov; moramo jesti meso i piti vino. Navodi se više objašnjenja kao izvor za jedenje mliječnih jela na Šavuot: 1. Prvi Šavuot na koji smo primili Toru, kada nam je istodobno naloženo da jedemo košer (dopuštene životinje, zaklane prema propisu, razdvajanje mesnog i mliječnog ...), pao je na šabat. Kad su se Židovi vratili u svoje šatore, još nisu imali košer posuđe, a nisu ga zbog trajanja šabata mogli kašerirati (obredno očistiti). Stoga su bili primorani jesti mliječna jela. 2. Tora je uspoređena s medom i mlijekom, kako piše u Pjesmi nad pjesmama: Med i mlijeko pod jezikom tvojim...24 Zato na dan primanja Tore jedemo med i mlijeko. 3. Na Šavuot se Mojsije uspeo na Sinaj da bi primio Toru. Ostao je ondje četrdeset dana i četrdeset noći. Riječ חלבhalav (hebr.: mlijeko) ima brojčanu vrijednost 40. Stoga na ovaj blagdan jedemo mliječna jela.
2
! izl 22,20; 23,9; Lev 19,34; Pnz 10,19; i drugdje MT Hilhot mehira 14,13 23. MT Hilhot deot 6,4; Sefer Hahinuh, rabi Aharon Halevi iz Barcelone, micva 431, sv. IV. str. 332 22
2
226
4pj4,ll
Šivan
Šavuot
Dan na koji se sjećamo kralja Davida Šavuot je dan sjećanja na kralja Davida. Običavamo čitati Knjigu psalama, čiji je autor kralj David. U Jeruzalemu postoji običaj odlaska na Cionsko brdo, koje je u predaji mjesto groba kralja Davida. Tamo se čita psalme i pali 150 svijeća, po jednu za svaki psalam.
Davanje Tore na brdu Sinaju, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1662.
227
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Tamuz - תמוז Izvor Jedanaeste godine [vladanja] Cedekije, u četvrtome mjesecu, devetoga dana, probijen je grad.1 Riječ tamuz pojavljuje se u riječima proroka Ezekijela, gdje označava vrstu idolopoklonstva: I doveo me do vrata Doma Vječnoga, koja su prema sjeveru, i evo žene tamo sjede i oplakuju Tamuza.2
Znak mjeseca: Rak סרטן ־ Zbog topline, u ovome se mjesecu razmnožavaju vodeni rakovi. U Žoharu piše da su dani tamuza opasni, te da treba biti oprezan. 1
Jr 39,2 2• Ez 8,14
228
תמוז
Tamuz
Post sedamnaestog tamuza צום י יי ז בתמוז ־ Post sedamnaestog tamuza jedan je od pet postova u godini. Spomenut je u knjizi proroka kao "post četvrtoga"3, što znači post u četvrtome mjesecu. Zašto postimo toga dana? Talmud4 nabraja pet loših dogadaja u židovskoj povijesti koji su se zbili sedamnaestoga tamuza: 1. Razbijene su ploče Saveza: sedamnaestoga tamuza sišao je Mojsije sa Sinaja, držeći ploče Saveza. Kada je vidio obožavanje zlatnoga teleta, razbio ih je. 2. Prestalo je prinošenje svakodnevne žrtve: za vrijeme dok je Jeruzalem bio pod opsadom, nije se izvana moglo dovesti ovnove za prinošenje dviju svakodnevnih žrtava (ujutro i pred večer). 3. Probijene su zidine Jeruzalema: dva puta su u mjesecu tamuzu bile probijene zidine Jeruzalema, a proboj je oba puta doveo do rušenja Hrama. U doba prvog Hrama, kada su Babilonci stigli do Jeruzalema, u mjesecu tevetu je počela opsada5. Trajala je tri godine, a devetoga tamuza probijene su zidine6. U doba drugog Hrama probijene su zidine Jeruzalema sedamnaestog tamuza. Drugi חורבןhurban, to jest rušenje, važniji je, jer nas je sve do danas ostavio bez Hrama7. 4. Apostom Zli spalio je Toru za grčke helenističke vladavine Antioha (175.-163. pr.n.e.), u ratu između helenističke mnogobožačke kulture i židovske jednobožačke vjere. Apostom, Antiohov ministar, spalio je Toru naočigled mnogih Židova, što je bio jedan od povoda za Hašmonejski ustanak. 5. Na ovaj dan postavljen je kip u hehal u Hramu. O ovome postoje dva mišljenja. Prvo je da se radi o razdoblju drugog Hrama, te da je Apostom, koji je spalio Toru, postavio i kip u hehal drugoga Hrama. Drugo je mišljenje da se radi o dobu prvoga Hrama i judejskoga kralja Menašea8, koji je sam postavio kip u Hram. Ovo je mišljenje navedeno u Jeruzalemskom Talmudu9. U svakom slučaju dogodilo se to sedamnaestog tamuza. 3 - Zah 8,19 4• BT Taanit 26b, 28b 5• Jr 52,4 6• Jr 52,6 7• BT Taanit 28b; MT Hilhot taanijot 5 8• 2Kr 21 9• JT Joma, poglavlje 4, halaha 4, str. 22b
229
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Propisi za post Post počinje ujutro, u svitanje, a završava navečer, izlaskom zvijezda. Bolesnik, trudnica i dojilja oslobođeni su posta, ako se osjećaju slabima.
Dani ben hamecarim - u ijesnacu בין המצרים ־ Dani ben hamecarim su tri tjedna od sedamnaestoga tamuza do devetoga ava (Tiša beava). Izraz ben hamecarim nalazimo u Bibliji: ... svi njezini gonitelji sustigli su je u tjesnacu (ben hamecarim).10 Riječ מצרmecar ima dva značenja: nesreća (misli se na dane nesreća), te granica (jer u ovome razdoblju, koje je ograničeno sedamnaestim tamuzom i devetim avom, vrijede posebni propisi). Posljednjega dana, na post Tiša beav, dan na koji je spaljen Hram, čitamo svitak Jeremijine tužaljke.
Žalobni običaji tijekom triju tjedana ben hamecarim: 1. Ne slušamo glazbu. 2. Ne šišamo se i ne brijemo: Aškenazi sva tri tjedna, Sefardi samo u tjednu u kojemu pada Tiša beav. 3. Ne održavaju se vjenčanja. 4. U tjednu u kojem pada Tiša beav ne jedemo meso i ne pijemo vino, osim na šabat prije Tiša beava. 5. Običaj je ne kupati se u moru, zbog opasnosti koja vreba tih dana.
10. Tuž 1,3
230
Av - אב Mjesec av je peti mjesec nakon nišana i tako se naziva u Tori.
Izvor I uspe se Aron svećenik na brdo Hor, kako mu reče Vječni, i umre ondje četrdesete godine nakon izlaska sinova Izraelovih iz Egipta, u petome mjesecu, prvoga dana1.
Znak mjeseca: Lav אריה ־ Hram i Jeruzalem srušeni su u mjesecu avu. Lav podsjeća na riječ Ariel koja znači Božji lav (ari-EI) i jedan je od naziva za Jeruzalem i Hram2. 1 Br 33,38 Iz 29,1
2
231
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Na mlađak ava umro je svećenik Aron3. U avu se manje veselimo nego inače i ne činimo stvari koje vode veselju, poput dovršenja kuće mladoga para, kupnje nove odjeće, koju ni ne odijevamo barem do dana nakon Tiša beava.
šabat hazon שבת חזון ־ Šabat hazon je šabat prije Tiša beava. Naziva se prema haftari za taj šabat, koja započinje riječima Hazon Ješajahu ben Amos - Vizija Izaije sina Amosova 4.
Tiša beav (Deveti ava)ט' באב ־ Tiša beav je za Židove narodni dan žalosti, zbog rušenja Hrama i, kao posljedice toga, početka progonstva, a i zbog mnogih nesreća koje su na taj dan snašle Židove u raznim zemljama dijaspore. U mišni^ se navode događaji u židovskoj povijesti koji su se zbili na Tiša beav i koji su ga učinili danom narodne žalosti: 1. Odlučeno je da, za kaznu, naši predci neće ući u Izrael. Prije nego su naši predci ušli u Izrael, poslao je Mojsije dvanaest uhoda da izvide zemlju. Deset ih je nakon povratka dalo negativno izvješće o ulasku u zemlju6. To je bilo osmoga ava. (Talmud u BT Taanit 29a do toga dolazi računanjem: 29. šivana poslani su uhode, vratili su se nakon četrdeset dana, dakle osmoga dana mjeseca ava. O tome nalazimo i u: Eha raba 23 i Ps. 106,24-27). Navečer je narod briznuo u plač7, jer je povjerovao uhodama umjesto Bogu, koji ih je izveo iz Egipta uz tolika čuda i na Sinaju im dao Toru. Zbog nepotrebnog plača te noći kažnjeni su vječnim suzama, a čitav naraštaj pustinje kažnjen je smrću u pustinji; tek su njihova djeca ušla u Obećanu zemlju8. 2. Srušena su oba Hrama. - Rušenje prvog Hrama (3338. prema židovskome kalendaru, 586. pr.n.e.), dogodilo se za kraljevanja Cedekije i prorokovanja Jeremije, kada su Babilonci prodrli u Hram, na dan 7. adara, a opljačkali ga i spalili devetoga adara9. Rušenje drugog Hrama 3. Br 33,38 4• Iz 1,1 5• BT Taanit 26b 6• Pnz 1; Br 13,28 7• Br 14,1 8 - Br 14,33-34 9• 2Kr 25; Jr 52
232
Av
Tiša beav
(3828. prema židovskome kalendaru, 70. n.e.), koje je počinio rimski vojskovođa, a kasniji car Tit, zbilo se u doba rabi Johanana ben Zakaja. 3. Pao je Betar, središnji grad Bar Kohvinog ustanka protiv Rima (3890. prema židovskome kalendaru, 132. n.e.). U gradu se nalazila velika sila, nekoliko desetina tisuća muškaraca, te brojno ostalo stanovništvo. Na Tiša beav pao je Betar i ubijeni su svi Židovi. 4. Preoran je Jeruzalem. Nakon rušenja grada, Rimljani su preorali zemljište i tako ostvarili Jeremijino proročanstvo: Cion će biti preoran kao polje10. Kao kaznu za Bar Kohvin ustanak, promijenili su ime Izrael u Palestina, a Jeruzalem u Aelia Capitolina, koja je postala idolopoklonički grad.
Mjesec av i deveti ava: teški dani za židovski narod U avu, osobito devetoga dana u mjesecu, dogodili su se mnogi nesretni dogadaji za židovski narod: 1. Izgon iz Engleske dogodio se devetoga ava 1290. godine. 2. Izgon iz Francuske zbio se 10. ava 1306. godine. 3. Izgon iz Španjolske - Don Jichak Abarbanel*, jedan od voda španjolskih Židova i potomak kralja Davida, opisao je razvoj događaja11 od odredbe o inkviziciji, koja je donesena oko osamnaest godina prije izgona, do naredbe kralja Ferdinanda o izgonu, objavljene u veljači 1492., prvog adara 5252. prema židovskome kalendaru, koja je stupila na snagu tri mjeseca kasnije. Zanimljivo je da Abarbanel piše da je dan izgona bio upravo Tiša beav, kada je tristo tisuća Židova, i on sam medu njima, pošlo 'kamo ih oči vode'. 4. Zatvaranje rimskih Židova u geto dogodilo se 9. ava 1555. godine 5. Na dan 7. ava (31. srpnja 1941.) pokrenuto je provođenje programa "Konačnog rješenja židovskog pitanja", odnosno naum nacističkih voda za uništenje svih europskih Židova u plinskim komorama koncentracijskih logora. Nacistički plan za zatvaranje poljskih Židova u geta donesen je 9. ava 1941. godine.
Opća pravila za Tiša beav Na erev (predvečerje) Tiša beava, prije zalaska sunca, priređujemo seuda mafseket - obrok odvajanja. Nakon toga počinje post. Običaj je jesti leću 1
o. Jr 26,18 - U uvodu za komentar Knjige o kraljevima
11
233
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
i tvrdo kuhana jaja, hranu uobičajenu u doba tugovanja, zbog okruglog oblika. Taj oblik simbolizira krug života: rođenje i smrt. Običaj je ovaj obrok jesti sjedeći na podu. Na Tiša beav ne proučavamo Toru, jer to pričinja zadovoljstvo. U Talmudu piše: Od početka ava manje se veselimo.12 Na mocae (završetku) Tiša beava peremo ruke, a ako je Tiša beav pao u nedjelju, molimo havdalu nad vinom, jer to nismo smjeli učiniti na mocae šabat, završetak šabata, koji je pao istodobno s početkom posta. Na kraju posta, nakon arvita, molimo birkat halevana, blagoslov Mjeseca, a tek tada jedemo.
Zabrane na Tiša beav Na Tiša beav je, kao i na Jom kipur, zabranjeno pet stvari: jelo i piće, pranje, mazanje mirisnim uljima (danas: kremama za tijelo), nošenje kožnate obuće (jer je najudobnija, umjesto toga obuvamo platnenu ili gumenu obuću), te spolni odnos. Cilj zabrana je trapljenje, kako bi naša duhovnost, prodirući u svijest, dosegla vrhunac. Zabrane traju oko dvadeset četiri sata, od predvečerja devetoga ava do završetka cjelodnevnog posta.
Smisao posta Smisao postova koji su određeni zbog rušenja Hrama, a među njima su i 17. tamuza i 10. teveta, nije samo žaljenje i tugovanje zbog rušenja Hrama. Rambam objašnjava da je bit posta ... pobuđivanje srca i otvaranje vrata pokajanja..., kako piše: Priznat će svoj grijeh i grijeh svojih otaca, zbog krivovjerja kojim su se okrenuli protiv mene... (Lev 26,40)13.
Molitve na Tiša beav Na erev Tiša beav, a i sutradan ujutro, čitamo מגילת איכהMegilat Eha, to jest svitak tužaljke proroka Jeremije, koji je predvidio i rušenje Hrama. U Eha se govori o rušenju Hrama i o mukama prognanika. Melodija čitanja je vrlo tužna, podsjeća na plač. Također čitamo kinot - tužaljke, pjesme o rušenju Hrama i o mukama prognanika. U jutarnjoj molitvi iz Tore čitamo odsječak u kojemu Mojsije upozorava židovski narod na zlo koje će ga snaći ako se udalji od Boga14. Haftara je iz Jeremije15. 12
14 15 13
234
BT Taanit 26b MT Hilhot taanijot 5,1 Pnz 4 Jr 8-9
Tiša beav
Av
Sedam šabata utjehe שבע שבתות נחמה ־ Nakon Tiša beava, sedam je šabata do Roš hašane. Zovu se sedam šabata utjehe, jer nakon teške kazne na Tiša beav, na tih sedam šabata čitamo haftare koje govore o dobru i utjesi. Sve su iz Izaije16, knjige proroka koji je uglavnom predskazivao dobre stvari, za razliku od Jeremije, čije proročanstvo govori o kazni.
Kako se podsjećamo na rušenje Hrama? Rabini Mišne, naraštaja za kojega je srušen drugi Hram, odredili su da se u svakoj radosnoj prigodi učini nešto što podsjeća na rušenje Hrama, jer u Psalmima piše: Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi se osuši desna ruka. Neka mi se jezik zalijepi za nepce, ako te se ne sjetim, ako ne bih uzdigao Jeruzalem na vrh sreće svoje17. Raširen običaj u židovskim zajednicama, temeljen na Talmudu18, jest da se pri bijeljenju novoizgradene kuće na vidljivome mjestu kao podsjetnik ostavi neokrečen kvadrat veličine kvadratnog lakta (lakat, hebr.: ama, dužina oko 50 cm). U talmudsko vrijeme mladoženje su stavljali na glavu pepeo, a mladenke nisu nosile sav svoj nakit, radi podsjećanja na rušenje Hrama19. Danas na vjenčanju mladoženja u sjećanje na rušenje Hrama razbija čašu.
Židovi na Tiša beav pred Zapadnim zidom oplakuju uništenje Hrama, 19. st. 16
18 19 17
Iz 40; 49-51; 54; 51-52; 54; 60; 61-63 Ps 137,5-6 BT Bava batra 60b Ibid; vidi i MT Hilhot taanijot 5,13
235
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Hamiša asar beav ili Tu beav ־petnaesti dan ava חמישה עשר באב ־ Ovaj dan opisan je u židovskim izvorima20 kao jedan od najradosnijih dana. Zašto je tijekom povijesti postao danom narodnog veselja? Suprotno od devetoga ava, u židovskoj su se povijesti petnaestoga ava zbili sretni dogadaji. Taj je dan postao danom radosti, jer se na njega dogodilo: 1. Ukinute su smrtne kazne posljednjem naraštaju u pustinji ־Bog je kaznio Židove nakon grijeha uhoda21 smrću cijeloga naraštaja, ukupno šesto tisuća ljudi: svake je godine tijekom 40 godina boravka u pustinji na Tiša beav umrlo po petnaest tisuća. O četrdesetoj godini, pripovijeda midraš22, petnaest tisuća preostalih Židova, koji su pripadali "naraštaju pustinje" i koji su također trebali biti kažnjeni, iskopali su si grobove i legli u njih spavati u predvečerje Tiša beava. Ujutro su se probudili i shvatili da su još živi. Mislili su da su se zabunili u datumu, pa su nastavili spavati u grobovima i sljedećih noći, sve do petnaestoga ava. Petnaestoga ava mjesec je pun, a po tome su znali da se nisu zabunili, nego da je Bog ukinuo osudu, te tih petnaest tisuća posljednjih nije umrlo. Oni su ovaj dan proglasili danom radosti. 2. Ukinute su dvije zabrane vezane za vjenčanje u Izraelu: a. Djevojkama je bila zabranjena udaja za muškarce iz drugog plemena, što je trebalo spriječiti da zemlja jednog plemena pripadne drugome23. b. U doba sudaca zavjetovala su se plemena, zbog dogadaja s konkubinom u Gibei24, da neće dopustiti da se njihove kćeri udaju za muškarce iz plemena Benjamin25. Obje zabrane dokinute su petnaestog ava26. 3. Uklonjeni su stražari s puta u Jeruzalem ־Jeroboam sin Nebatov podijelio je židovsko kraljevstvo na dva dijela: Judeja je bila pod vodstvom Roboama, sina kralja Salomona, a obuhvaćala je plemena Juda i Benjamin, a Izrael je bio pod Jeroboamovim vodstvom27 i obuhvaćao je 2
°- BT Taanit 26b Br 14 22 - Midraš Eha raba, petihtot 33 23 - Br 36, 8-9; BT Bava batra 121b 24 - Suci 19-20 25 - Suci 21,1 26 - Suci 21,16-23 27 - IKr 12 21
236
Av
Hamiša asar beav
ostala plemena. Jeroboam je izgradio svetišta na uzvisinama, a pokraj njih je, u Danu i Ber Ševi, postavio kipove teladi, kako bi Židovi ondje služili idolima i kako ne bi išli u jeruzalemski Hram, koji je bio na području Judeje. Time je želio sačuvati jedinstvo svoje države28. Gradnjom tih svetišta i kipova teladi htio je postići da Židovi svoje duhovne potrebe zadovoljavaju ne odlazeći u Hram. Kako bi bio siguran da neće hodočastiti u Jeruzalem, Jeroboam je postavio stražare na sve putove koji su vodili u Jeruzalem. Posljednji kralj Izraela, Hošea sin Elin, uklonio je stražare29 na dan 15. ava. Od tada su Židovi ponovno mogli hodočastiti u Jeruzalem i u Hram. 4. Donošenje drva za žrtvenik - Hamiša asar beav bio je posljednji dan ljeta, do kojega su Židovi donosili drvo u Hram za vječnu vatru na žrtveniku. Nakon petnaestog ava počinje zimska polovina godine, kada je zemlja vlažna. S obzirom da je crvotočno drvo bilo zabranjeno donositi na žrtvenik, i drvo za zimski dio godine donosili su ljeti. Kada bi donijeli svu količinu potrebnu za tu godinu, priredili bi dan veselja, a to je bio Tu beav30. 5. Pokop palih u Betaru ־Rimljani su zabranili pokopati poginule u ustanku Bar-Kohve, koje su ubili u Betaru, na Tiša beav. Tek mnogo kasnije, nakon promjene rimskoga cara, bilo ih je dopušteno pokopati. To se zbilo na Tu beav. Dogodilo se i čudo: njihova tijela nisu bila raspadnuta31. Svi ti dogadaji učinili su petnaesti ava veselim danom, stoga toga dana ne molimo tahnun i ne držimo pogrebne govore.
Veselje na Hamiša asar beav U Mišni se pripovijeda o izrazima radosti na petnaestog ava: Rekao je raban Šimon ben Gamliei: Nije bilo blagdana u Izraelu kao petnaestoga ava i Jom kipura, na koje jeruzalemske djevojke izlaze u posuđenoj bijeloj odjeći, da ne bi osramotile onu koja je nema... i jeruzalemske djevojke izlaze i plešu u vinogradima. I što su govorile? Mladiću! Podigni oči i vidi što izabireš, ne gledaj ljepotu, gledaj obitelj! 'Lažna je dražest i ljepota kao magla, ženu koja se Vječnoga boji će se hvaliti (Izr 31,30) 32 . 28
IKr 12, 27-33 - BT Taanit 30a, Gitin 88a 30. j t Taanit, poglavlje 4, halaha 7, str. 69c; i vidi Eha raba petihtot 33 29
31 32
BT Taanit 31a - BT Taanit 26b; JT Taanit, poglavlje 4, str. 67b
237
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Eiui - אלול Izvor Elul je šesti mjesec od nišana, a prema brojanju godina od stvaranja svijeta u mjesecu tišreu, on je posljednji, dvanaesti mjesec. Na aramejskome elul znači traženje. U tom ga značenju koristi Onkelos* u svome prijevodu Tore: I uspnu se i istraže zemlju od pustinje Sin do Rehoba pred Hamatom.1 ־ ויתרוistraže, na aramejski je prevedeno kao vealilu 2 ואלילו. U vezi s elulom misli se na traženje istine, samopreispitivanje i pokajanje prije dostizanja vrhunca pokajanja na kraju mjeseca, pred početak tišrea, te na prvoga tišrea, Roš hašanu, a zatim i na Jom kipur. 1 Br 13,21 - Onkelosov prijevod Br 13,21
2
238
אלול
Elul
Znak mjeseca: Djevica בתולה ־ Znak mjeseca je prema riječima proroka Jeremije: ...vrati se, djevice izraelska, vrati se u svoje gradove.3 Jeremija uspoređuje židovski narod s djevicom i zove ju da se vrati (hebr.: šuvi), a bit ovog mjeseca je pokajanje, odnosno povratak Bogu (tešuva).
Elul i ploče Saveza Nakon obožavanja zlatnoga teleta4, zbog čega je Mojsije dana sedamnaestog tamuza razbio ploče Saveza, uspeo se Mojsije na Sinaj i molio Boga, sve dok nije oprostio Židovima. Oko mjesec i pol dana nakon obožavanja zlatnog teleta, prvoga dana elula, ponovno se Mojsije uspeo na Sinaj5 i ostao na njemu četrdeset dana, do desetoga tišrea, to jest do Jom kipura. Tada je sišao k židovskome narodu, noseći druge ploče Saveza.6 Tako je Mojsije na Sinaju proveo cijeli mjesec elul.
Selihot Selihot סליחותsu molitve s molbom za oproštenje grijeha i s priznanjem naših postupaka, jer je viduj, ispovijed, jedan od temelja pokajanja. Sastavljene su u doba gaona. Moli ih se od ponoći do svitanja. Sefardski je običaj moliti selihot rano ujutro, prije jutarnje molitve, tijekom četrdeset dana: cijeloga elula i tijekom deset dana između Roš hašane i Jom kipura. Na Roš hašanu, šabat i Jom kipur, ne molimo ih. Aškenaski je običaj moliti selihot od nedjelje u tjednu u kojem je Roš hašana, ali najmanje četiri dana prije Roš hašane. Ako, primjerice, Roš hašana padne na ponedjeljak ili utorak, selihot se mole od nedjelje prethodnog tjedna i tijekom Deset dana pokore.
Puhanje u šofar u elulu Običaj je tijekom mjeseca elula puhati u ovnujski rog, šofar, kako bi se uzbudila srca i činila tešuvu (pokajanje), jer šofar budi "zadrijemale" i uznemiruje srca. Prorok Amos kaže: Zar će se šofar čuti u gradu, a da narod ne zadrhti.. יSefardi u sklopu selihot za čitanja viduja pušu u šofar 3. Jr 31,20 4• Izl 32 5 - Izl 34 6 - Jalkut Šimoni Ki tisa 32; Midraš Tanhuma Ki tisa 31 7• Am 3,6
239
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
svakoga dana, dok Aškenazi pušu svakoga dana u elulu, nakon jutarnje molitve. Puhanje u šofar u elulu je običaj, a ne zapovijed iz Tore, kao što je to na Roš hašanu. Običaj je nakon molitve svakoga dana u elulu pročitati Psalam 27, u kojemu se, prema midrašu8, podsjeća na nadolazeće blagdane u tišreu: Vječni je moje svjetlo - na Roš hašanu, i moj spas ־na Jom kipur, jer će mi dati utočište u svojoj kolibi - na Sukot.
25. elula Na ovaj dan dovršene su zidine Jeruzalema, koje je izgradio Nehemija. U knjizi Nehemijinoj piše: I bude dovršen zid, dvadeset petoga elula.9 Ovaj dan uvijek je bio dan velike radosti za židovski narod.
Mjesec pokajanja, tešuve Dani elula i deset dana od Roš hašane do Jom kipura dani su pokajanja, kada se svatko može "vratiti" Bogu, čija je ruka spremna prihvatiti sve koji se "vraćaju" odnosno kaju. Sto je ־ תשובהtešuva - povratak? Tešuva ili pokajanje je odvraćanje grešnika od grijeha prema Bogu. Ona je jedan od izraza Božje ljubavi prema čovječanstvu, kojom mu je dao mogućnost pokajanja usprkos mnogobrojnim prijestupima. Tešuva u Tori: Kada ti bude teško i snađu te sve ove stvari, na kraju dana, vratit ćeš se Vječnome Bogu svome i slušati Njegov glas.10 Tešuva u proročkim knjigama: Ideja pokajanja provlači se kroz cijelu Bibliju: Vratite se, sinovi koji zastranjujete, izliječit ću vaša zastranjivanja. Evo, došli smo ti, jer ti si Vječni, naš Bog.11 .A ti, čovječe, reci domu Izraelovom: Ovako ste rekli, govoreći: 'Naši prijestupi i grijesi su na nama i u njima smo ogrezli, kako da živimo?7 Reci im: 'Svojim životom potvrđujem, govori Gospodin, Vječni, ne želim smrt lošega, već da se vrati sa svoga lošeg puta, pa neka živi. Vratite se, vratite se s vaših zlih puteva, zašto da umrete, dome Izraelov?121 reci im, ovako je rekao Vječni Cevaot: Vratite mi se, govor je Vječnoga Cevaota, pa ću vam izaći ususret, rekao je Vječni Cevaot.1^ Vajikra raba 21. 9• Neh 6,15 10. Pnz 4,30 11 Jr 3,22 12 - Ez 33,10-11 13. Zah 1,3
240
אלול
Elul
Dok je postojao Hram, grešnik bi donosio žrtvu i grijeh bi mu bio oprošten. Kakvo je danas stanje, objašnjava Rambam: U ovo doba, kada nema Hrama i nemamo žrtvenika za pomirenje, nema drugog do pokajanja. Pokajanje pomiruje za sve prijestupe; čak i onoga tko je bio zao za svojih dana i na kraju se pokajao, ne podsjećamo ni na što od njegova prijestupa, jer je rečeno: 'Ne spotakni se na prijestup prijestupnika na dan kad se pokaje za prijestup. ,(Ez 33,12). I sam Jom kipur pomiruje za one koji se vraćaju, jer je rečeno: Jer će u taj dan pomiriti za vas. (Lev 16,30)'14
Putevi tešuve Više je razina tešuve. O čistoći namjere onoga koji se vraća ovisi je li tešuva potpuna. Rambam objašnjava da se tešuva temelji na nekoliko stvari: 1. Napuštanje grijeha עזיבת החטא- odluka da se više ne počini grijeh. Što je tešuva? To je kad grešnik napusti svoj grijeh i odagna ga iz svojih misli i odluči u srcu da to više neće učiniti.15 2. Grižnja savjesti חרטה- duboko žaljenje zbog počinjenih djela 3. Usmena ispovjed וידויviduj - izgovaranje riječi: "tako i tako sam činio i zgriješio, sramim se svojeg ponašanja i nikada to više neću učiniti", u skladu s tekstom priznanja u molitvama za Jom kipur ili tahnun. Treba priznati izgovarajući i izreći što je zaključio u srcu.16 Osobito je pohvalno kada pokajnik javno prizna i obznani svoj grijeh i otkrije prijestupe koje je počinio prema drugima, te im kaže: 'Doista sam griješio i učinio mu tako i tako i danas se kajem i žalim. יA onome koji je ponosan i ne obznanjuje, nego prikriva svoje prijestupe, pokajanje nije potpuno, jer je rečeno: 'Tko prikriva svoje grijehe, neće uspjeti.' O čemu se ovdje radi? O prijestupima prema drugome čovjeku.17 4. Odluka za ubuduće je vrhunac procesa tešuve, kada čovjek ima prigodu ponovno počiniti grijeh, ali to ne učini. (Netko je, primjerice, jeo zabranjena jela i učini tešuva, odluči da ih više neće jesti, zažali zbog onog što je pojeo i prizna. Nakon toga, dode u prigodu da ponovno pojede zabranjeno jelo, no odupre se napasti. To je istinska i potpuna tešuva.) Sto je potpuno pokajanje? To je kad mu se pruži prigoda da 14• MT Hilhot 15• MT Hilhot 16• MT Hilhot 17• MT Hilhot
tešuva tešuva tešuva tešuva
1,3 2,2 2,2 2,5
241
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
ponovno sagriješi, ali svjesno ne učini, zbog pokajanja, a ne /z straha i ne zbog nemogućnosti.18
Prijestupi prema Bogu i prijestupi prema ljudima Tešuva pomaže isključivo u prijestupima protiv Boga, שבין אדם למקום. U prijestupima protiv čovjeka, שבין אדם לחברו, tešuva nije moguća, za njih nema oproštaja na Jom kipur. Svatko je dužan drugome se ispričati, a u vrijeme elula obveza je oprostiti mu. Pokajanje i Jom kipur izmiruju samo u slučaju prijestupa prema Bogu, ako je, primjerice, netko jeo zabranjeno jelo ili imao zabranjeni spolni odnošaj i slično. Međutim, prijestupi prema ljudima, kao, primjerice, kada netko ozlijedi drugoga ili mu opsuje ili ga okrade i slično, neće mu biti opošteno sve dok mu ne da što mu je dužan i dok ga ne udobrovolji. Ako mu je i vratio novac, što mu ga je dugovao, mora ga udobrovoljiti i moliti ga da mu oprosti.. 19
Važnost tešuve Talmud nam kaže da na mjestu na kojem stoje pokajnici, potpuni prave־ dnici ne mogu stajati20. U tome vidimo židovski odnos prema pokajanju. Pokajnik - baal tešuva בעל תשובה, veći je od cadika - pravednika, koji je rastao u pobožnoj židovskoj kući i svo svoje djetinjstvo bio okružen židovstvom, Torom i dobrim djelima, pa tako i nastavlja. Baal tešuva, međutim, koji nije rastao u židovskome okružju, uspio je učiniti tešuvu i pobijediti svoj nagon. Zato je on na mnogo višoj razini. Evo još nekoliko midraša o značenju tešuve: Vrata molitve ponekad su otvorena, a ponekad zatvorena, no vrata pokajanja uvijek su otvorena.21 Reče sveti, blagoslovljen neka je, Izraelu: 'Djeco moja, otvorite mi jedna vrata pokajanja veličine ušice igle, pa ću vam ja otvoriti vrata kroz koja mogu ući kola i goveda.22 Time nam midraš pokazuje da će Bog, ako čovjek učini jedan korak prema njemu, prema čovjeku učiniti deset koraka. Treba tek zakoračiti prema Bogu. Čak i potpunog zločinca, koji je bio zao svih svojih dana, a na kraju se pokajao, ne podsjećamo kasnije na njegov prijestup, jer je rečeno: Ne spotakni se na prijestup prijestupnika na dan 18• MT Hilhot tešuva 2,1 19• MT Hilhot tešuva 2,9; Mišna Joma 8,9 20. BT Berahot 34b 21 • Devarim raba 2 22 • Šir haširim raba 5,2
242
אלול
Elul
kad se pokaje za prijestup.9 (Ez 33,12)23 Naučavao je rabi Šimon ben Johaj: 'Ako je čovjek cijeloga života bio potpun zlikovac, a na kraju postao potpun pravednik, Sveti, blagoslovljen neka je, ono mu ubraja u zaslugu.24 Naučava se: sedam je stvari stvoreno prije nego je stvoren svijet. To su Tora, tešuva, Edenski vrt, Gehinom (pakao), časno prijestolje, Hram i Mesijino ime.25 Rabi Judan rekao je u ime rabi Eliezera: tri stvari poništavaju kaznene presude: molitva, cedaka (milodar) i tešuva.26
23. BT Kidušin 40b 24 ־Sir haširim raba 6,1 25• BT Pesahim 54a 26. Berešit raba 44,12
243
II.
ŽIDOVSKI DOM
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Šabat Tuma i tahora ־obredna nečistoća i očišćenje Pokrivanje glave Uloga žene u židovstvu Kašrut ־propisi o ishrani Mezuza Poštovanje prema roditeljima Magen David ־Davidov štit
שבת
Šabat
Šabat - שבת Izvor zapovijedi o šabatu U Deset zapovijedi stoji: Sjeti se dana šabatnoga i posveti gal1 Pazi na dan šabatni, posveti ga kako ti je zapovjedio Vječni, tvoj Bog\2 Tako i na mnogim drugim mjestima, primjerice: ... jer za šest dana je Vječni stvorio nebo i zemlju, more, i sve u njima, te počinuo sedmoga dana. Zato je Vječni blagoslovio dan šabatni i posvetio ga.3 Nakon šest dana ispunjenih radom, dolazi trenutak prijelaza iz svjetovnoga u sveto. Dolazi sedmi dan: šabat - subota. Šabat ima mnogo izraza i značenja. Mnogo je napisano o njegovoj osobitosti. Šabatne pjesme i pijuti dodali su svoju ljepotu ljepoti toga dana. Osobitost šabata izražena je i u odmoru od tjelesnoga rada i stvaranja koji obilježavaju šest radnih dana, kao pripremni stupanj za ulazak u više, duhovne dimenzije toga dana.
Šabat i židovski narod U midrašu4 se pripovijeda kako je šabat došao pred Boga i rekao da svaki od ostalih šest dana u tjednu ima svoj par, samo ga on nema. Doista, vidimo da je šest dana stvaranja složeno u tri para:
I• Izl 20,7 2• Pnz 5,11 3• Izl 20,10 4 - Berešit raba 11,8
247
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
a. nedjelja (prvi dan) - stvaranje svjetla, i srijeda (četvrti dan) ־stvaranje nebeskih tijela b. ponedjeljak (drugi dan) ־stvaranje mora i neba, i četvrtak (peti dan) ־ stvaranje morskih životinja i ptica u zraku c. utorak (treći dan) - stvaranje kopna, i petak (šesti dan) ־stvaranje kopnenih životinja Dani čine harmoničnu cjelinu: tri posljednja upotpunjuju tri prva, koji sadržavaju njihove elemente i priprema su za njih. Tako je samo šabat ostao sam. Bog je odgovorio: Židovski narod bit će tvoj par. Tako je sklopljen vječni savez između Židova i šabata. Židovi čine sve što mogu kako bi se šabat održao u svetosti. Poznata je izreka naših rabina: Više nego što su Židovi sačuvali šabat, sačuvao je šabat njih. Rekli su: Rekao je rabi Jonatan rabi Šimonu ben Johaju: 'Kada bi Izrael (svi Židovi) držao dva uzastopna šabata prema propisima, odmah bi bio spašen5 (to jest, tada bi došao Mesija).
Šabat kao posveta vremena Sabat i židovski blagdani su posveta vremena6 na svijetu. Šabat je posvetio Tvorac svijeta, kao što Tora kaže na kraju opisa stvaranja: / dovršeni su nebo i zemlja i sve njihove vojske. I dovrši Bog sedmoga dana svoj rad, koji je učinio, i počinu sedmoga dana od sveg rada kojega je učinio. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer je na njega počinuo od sveg rada kojeg je stvarao čineći.7 Izraz svetost prvi se puta u Bibliji pojavljuje u vezi sa šabatom. Židovstvo poznaje još jednu svetost, svetost mjesta, kao što su ona zemlje Izraela, Jeruzalema i mjesta na kojem je bio Hram. Zapovijedi o otpustu sedme godine i o pedesetoj godini spoj su posvete vremena ־sedme godine, i mjesta gdje se ispunjavaju ־zemlje Izraela. Novost koju je donijela židovska Biblija je posvećivanje vremena: posvećivanje u povijesti, a ne samo u prirodi. Svetost šabata veća je od svetosti bilo kojeg blagdana, jer je šabat posvetio sam Bog, a doba mu je nepromjenjivo odredeno kao svaki sedmi dan od stvaranja svijeta, bilo da čovjek drži šabatne odredbe ili ne drži, dok blagdane posvećuje čovjek, koji im odreduje dan u skladu s kretanjem nebeskih tijela.
5• BT Šabat 118b 6 - Vidi i: Heschel, A. J., The Sabbath, its meaning for modern man, pogl. 9 7 Post 2,1-3
248
שבת
Šabat
Pazi i sjeti se! ־Šamor vezahor! - שמור וזכור Tora nam u Deset zapovijedi dva puta daje zapovijed o šabatu, no na dvama mjestima u Tori gdje je zapisano Deset zapovijedi, pojavljuju se dvije različite zapovijedi u vezi sa sabatom: Sjeti se dana šabatnoga i posveti ga!8, te: Pazi na dan šabatni i posveti ga...9 U molitvi kabalat šabat pjevamo pijut Leha dodi, kojeg je spjevao rabi Šelomo Alkabec*, jedan od velikih kabalista, koji u prvoj rečenici kaže: 'Pazi i sjeti se, u jednom dahu nam je rekao jedini Bog. Taj se izraz temelji na midrašu, u kojem piše: 'Pazi i Sjeti se rečeni su u jednom dahu.', to jest Bog nam je čudom te dvije riječi poručio istodobno. Iz toga učimo da se šabata treba sjetiti i držati ga, a to su dvije različite zapovijedi, koje od nas zahtijevaju različite postupke. Izraz שמור Šamor ־Pazi! odnosi se na sve zabranjene radnje, na ono što ne smijemo prekršiti, na obvezu čuvanja šabata i zabranu njegovog kršenja, te na poznavanje vrsta odredaba: što je zabranila Tora, a što rabini, što je u skladu sa značajem šabata, a što nije. Izraz זכורZahor - Sjeti se! odnosi se na sve zapovjeđene radnje koje moramo činiti na šabat, kako bismo ga učinili jedinstvenim medu danima u tjednu: paljenje svijeća, molitva, čitanje Tore, kiduši (blagoslovi vina), šabatni obroci, pjevanje šabatnih pjesama10. Dvije su, dakle, obveze na šabat: da ga imamo na umu i da ga ne prekršimo. Zamislimo da netko prespava svih dvadeset i pet sati, od početka do kraja šabata. On nije u potpunosti ispunio zapovijed o šabatu. 'Pazio' je na njega, ali ga se nije sjetio', jer nije ispunio niti jednu zapovjeđenu radnju koja šabat čini jedinstvenim medu danima u tjednu. Time se pobija pogrešno mišljenje da su šabatne odredbe zbirka zabrana i da je u tome njegova bit, jer zabranjeno je: putovati, pušiti, paliti (i gasiti) svjetlo, kuhati, gledati televiziju... Takav je pristup potpuno pogrešan, jer sve te zabrane nisu ništa drugo do priprema za aktivni dio šabata, koji predstavlja njegov aktivni značaj i koji prevladava. Sabat nije samo tjelesno odmaranje, nego dan na koji se može dosegnuti visoku duhovnu razinu. Putovanje, televizija, pušenje... pričinjavaju tjelesno, a ne duhovno zadovoljstvo, stoga pripadaju običnim danima u tjednu. Za šabat nam je naloženo: Sjeti se dana šabatnoga i posveti ga!11, kako bismo od njega načinili dan koji je svet. 8. Izl 20,7 9• Pnz 5,11 10 - Midraš Tanhuma Ki tece 7 11 •Izl 20,7
249
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Značenja slavljenja šabata Opće značenje Ovo se značenje pojavljuje i u Deset zapovijedi: Jer za šest dana je Vječni stvorio nebo i zemlju, more i sve u njemu, i počinuo sedmoga dana. Zato je Vječni blagoslovio dan šabatni i posvetio ga12. Opće značenje šabata je podsjećanje na stvaranje svijeta, te oni koji drže šabat svjedoče da je Bog stvorio svijet. Šabat je temelj jednobožačkoga vjerovanja. Prekidanjem rada i držanjem šabata svjedočimo pred cijelim svijetom da je Kralj kraljeva nad kraljevima stvorio svijet.
Značenje za narod Šabat je i sjećanje na izlazak iz Egipta, prema tekstu Deset zapovijedi u Ponovljenom zakonu: Sjeti se da si bio rob u zemlji egipatskoj, a Vječni, Bog tvoj, izvede te otuda jakom rukom i mišicom uzdignutom, zato ti je Vječni zapovjedio da slaviš dan šabatni13. Šabat, dakle, ima ne samo opću vrijednost, već i važnu narodnu vrijednost. Prijelaz iz rada u odmor je kao prijelaz iz ropstva u slobodu, kao što se zbilo pri izlasku iz Egipta. Zadaća šabata je da nam pruži osjećaj da se povijest ponavlja: čudo izlaska iz Egipta bilo je izlazak iz mraka na svjetlo. Svakog šabata slavimo čudo izlaska iz Egipta sa svim njegovim značenjima i posljedicama: primanje Tore na Sinaju, zaposjedanje zemlje Izraelove i život u njoj.
Jednakost Šabat ističe i jedanakost medu ljudima, brigu za sva stvorenja, uključujući i životinje koje čovjeku pomažu, kako bi se i one odmorile: Šest dana radi svoj posao, a sedmoga dana nemoj raditi, kako bi se odmorio tvoj bik, tvoj magarac i predahnuo sin tvoje služavke i pridošlica14. I u Deset zapovijedi je istaknuta ideja jednakosti: ...ne radi nikakav posao ni ti niti tvoj sin, niti tvoja kći, niti tvoj sluga, niti tvoja služavka, niti tvoj bik, niti tvoj magarac, niti bilo koja od tvojih životinja, niti pridošlica u tvojim vratima, kako bi se odmorili tvoj sluga i tvoja služavka, kao i ti15. Te su rečenice vrlo jasne: svi koji se tijekom tjedna nalaze u društvenim okovima, na šabat su jednaki. U sinagogi se može vidjeti sve ־bogate i siromašne ־ 12. izl 20,8 13• Pnz 5,14 14• Izl 23,12 15• Pnz 5,13
250
שבת
Šabat
kako mole zajedno i uče zajedno. Nema izrabljivača i izrabljivanog, svi su pred Bogom jednaki.
Duhovno značenje Od židovskog naroda, kojega se naziva i Narodom knjige, očekuje se mnogo na području duha i misli. On je ta očekivanja ispunio usprkos svim nevoljama tijekom svoje povijesti. Šabat je posvećen učenju Tore i židovske misli i odvajanju od materijalnoga. Šabat nam pomaže u čuvanju naših intelektualnih dosega posvećivanjem duhovnim stvarima. On zrači na ostale dane u tjednu.
Obiteljski život Šabat je jedna od najvažnijih zapovijedi s obiteljskog motrišta, on održava veze medu članovima obitelji i jača ih. Pogledajmo svoj život danas: danju su svi zaposleni, navečer su svi zaokupljeni televizijom, domaćim zadaćama, izlascima, te, umorni, rano idu na spavanje. Obiteljski susreti su, ako ih uopće ima, vrlo kratki. Mnogo svađa i kriza bračnih parova, kriza između roditelja i djece, moglo bi se izbjeći kada bismo pronašli način da iskreno i iz srca razgovaraju kako bi stvorili dodirne točke i međusobno razumijevanje, koje se može doseći samo razgovorom s razumijevanjem. Upravo to je značajan prinos šabata: dan u tjednu bez rada, bez izlazaka na zabave, bez televizije, bez kućnog rada. Cijela obitelj sjedi oko šabatnoga stola. Svijeće, bijeli stoljnjak, prostrt blagdanski stol, kiduš, šabatne pjesme, razgovaranje o Tori i razmišljanje - to su vrijednosti šabata. One omogućavaju da otvoreno razgovaramo s članovima obitelji i pričamo o svojim problemima ili pitamo ono što smo već dugo željeli pitati. Razvijanje kulture razgovora je vrlo važno, a šabatni stol je idealno mjesto za slušanje i govorenje. Sve to razbija monotoniju i rutinu i daruje našem životu posebno osvježenje.
Erev šabat ־predvečerje šabata ערב ש ב ת ־ Pripreme za šabat Izvor I bit će šestoga dana i pripremit će što će donijeti16 Zapovijed iz Tore jest pripremiti sve potrebno za šabat u petak, kojega nazivamo i predvečerjem 16. izl 16,5
251
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
(ereVj šabata. Cijeloga dana zaposleni smo pripremama za taj osobiti dan. Šabatnu noć nazivamo lel šabat ליל שבת. Ona već pripada šabatu, jer prema židovskom kalendaru dan počinje spuštanjem tame, a ne u ponoć, kao prema gregorijanskome kalendaru. U Postanku je rečeno: I bi večer i bi jutro, dan jedan. Dakle, dan počinje navečer17. Kada su se Židovi prvi put u povijesti pripremali za šabat, bilo je to u pustinji. U njoj je židovski narod svakoga jutra sa zemlje sakupljao manu, Božju hranu. Petkom bi je dobivali dvostruko: za petak i za šabat. Bog je davao dvostruku količinu, kako bi hrane bilo dostatno za dva dana18.
Praktične pripreme Rabini su odredili da čak i bogat čovjek, koji ima pomoćnike i radnike, mora sam, svojim rukama pridonijeti pripremama. Talmud19 pripovijeda kako su se talmudski učenjaci pripremali za šabat. Babilonski amoraji trećeg naraštaja, iz sredine 3. stoljeća, Raba i rav Josef, pripremali su drva za kuhanje i pečenje. Izraelski amoraji trećeg naraštaja, iz sredine 3. stoljeća, rav Zera i rabi Abahu, premda bogataši, palili su vatru za kuhanje i grijanje. Rava, babilonski amoraj četvrtoga naraštaja, s početka 4. stoljeća, solio je ribe, to jest pripremao soljenu ribu za šabat. Rav Safra, također babilonski amoraj četvrtoga naraštaja, koji se više puta selio iz Babilonije u Izrael i obratno, kuhao je i pekao ribe i janjetinu za šabat. Rav Anan, babilonski amoraj drugoga naraštaja, s početka 3. stoljeća, pri kuhanju i pripremanju svega potrebnog za šabat odijevao je radnu odjeću, znajući da će se pritom zaprljati. Rav Huna, babilonski amoraj drugoga naraštaja, s početka 3. stoljeća, palio je svijeće. Rav Papa, babilonski amoraj petoga naraštaja, iz sredine 4. stoljeća, izrađivao je stijenj za uljanice. Rav Nahman bar Jichak, iz sredine 4. stoljeća, babilonski amoraj petoga naraštaja, na leđima je donosio sve potrepštine za šabat.
Osobne pripreme, tjelesne i duhovne Halaha nas obvezuje da se pripremimo i uredimo za šabat: da se operemo u toploj vodi, ošišamo, obrijemo, odrežemo nokte, odjenemo lijepu čistu odjeću namijenjenu za šabat20, očistimo kuću, prostremo stol lijepim posuđem prema mogućnostima kuće i poslužimo najukusnija jela. 17
- Vidi u poglavlju Židovski kalendar, str. 45. 8- Izl 16 19 - BT Šabat 119a 20• BT Šabat 114a; JT Pea, poglavlje 5, halaha 8 1
252
שבת
Šabat
Dvaput Petoknjižje i jedanput prijevod ־ שניים מקרא ואחד תרגוםna taj se način pripremalo za tjedni odsječak iz Tore. U doba Talmuda priprema se sastojala u čitanju tjednog odsječka dva puta na hebrejskom izvorniku i jedanput u prijevodu na govorni jezik. Tada se čitalo iz prijevoda na aramejski, Targum Onkelos, jer je govorni jezik bio aramejski. Prevoditelj bi prevodio na aramejski sve što bi predmolitelj pročitao na hebrejskome21. Danas se može čitati Rašijev komentar umjesto aramejskog prijevoda i pripremiti par asu tijekom tjedna, prije početka šabata. I to je priprema za šabat, no ova je duhovna.
Paljenje šabatnih svijeća Paljenjem svijeća židovsku se kuću priprema za šabat ili blagdan. To je uobičajeno činiti pola sata prije zalaska Sunca, stoga se to ne čini istodobno na svim točkama planeta, već se početak paljenja svijeća pomiče od mjesta do mjesta i od jedne vremenske zone do druge. Onaj koji bi svijeće zapalio poslije početka šabata, ne samo što ne bi pazio na zapovijed o šabatu, nego bi ga i oskvrnuo, kršeći zabranu: lNe palite vatru na šabat u svim svojim naseljima!22 Obveza paljenja svijeća odnosi se na svakoga, no rabini su je prije svega povjerili kućedomaćici, radi mira u kući. Oni su ženi predali tu golemu čast, jer je žena središte židovskoga doma. Ona u njega paljenjem svijeća unosi svetost, ona se brine o židovskom odgoju djece. Još jedan razlog nalazimo u kabali: svrha paljenja svijeća je oslobađanje od grijeha Eve, žene prvog čovjeka Adama23, koja je svojim grijehom na svijet donijela mnogo tame. Stoga upravo žena pali te svijeće, kako bi na svijet donijela svjetlo. Dva su običaja za broj svijeća koje palimo: palimo dvije svijeće, za šamor i zahor24, ili onoliko svijeća koliko ima ukućana, po jednu za roditelje i djecu. Ako žena nekog šabata zaboravi, ili iz nekog drugog razloga ne zapali svijeće, za sljedeće šabate mora paliti po jednu više, u sjećanje na onaj šabat kada nije zapalila svijeće. Paljenjem svijeća za ženu počinje šabat, osim ako je svjesno imala namjeru ne primiti šabat paljenjem svijeća (što se čini prije nastupanja šabata), nego tek u vrijeme njegova pravog 21
• Ezrina uredba (takanat Ezra); MT Hilhot tefila unesiat kapajim 12,10 Izl 35,3 23 - Post 3 24 - Vidi potpoglavlje Pazi i sjeti se, str. 249. 22
253
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
početka. Za muškarca je početak šabata obično u sinagogi, za vrijeme moljenja Mizmor šir lejom hašabat25 u molitvi Kabalat šabat Sabatne svijeće obično palimo na stolu na kojem jedemo šabatni objed i na koji stavljamo hale. Treba istaknuti da su svjećnjaci mukce26, jer se njima služimo za rad zabranjen na šabat (paljenje vatre), te ih se ne smije micati sa stola. Stoga, ako je stol premalen, bolje je svijeće zapaliti na drugom mjestu u blagovaonici. Kod svih zapovijedi iz Tore prvo izgovorimo blagoslov, a zatim učinimo micvu (primjerice pri jelu), osim u slučaju dviju zapovijedi: paljenja svijeća i pranja ruku. Prvo, dakle, zapalimo, a zatim blagoslivljemo, jer u trenutku blagoslova žena zapravo prima šabat, te joj je otada zabranjeno zapaliti vatru. Zbog toga ona prvo pali, a zatim blagoslivlje: ר ק ד ש נ ו ג מ צ ו ת י ו וציני ל ה ד ל י ק# ה ע ו ל ם א ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו ^ ג תi y ני BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL ŠABAT ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo šabatno svjetlo. Običaj je nakon paljenja svijeća dlanovima pokriti oči i govoriti blagoslov s pokrivenim očima. Postoji i običaj davanja cedaka (milodar) u kašicu prije paljenja svijeća. Pri blagoslovu treba se usredotočiti i moliti Boga za obitelj, zdravlje i uspjeh u svemu što poduzimamo.
Molitva na erev šabat Nakon paljenja svijeća idemo u sinagogu, molimo popodnevnu molitvu, a nakon toga kabalat šabat (doček šabata) i večernju molitvu za šabat.
Pjesma nad pjesmama Običaj je pročitati Pjesmu nad pjesmama između minhe i molitve kabalat šabat Pjesma nad pjesmama je osobita. O njoj je rekao rabi Akiva*: Sve biblijske knjige su svetinja, a Pjesma nad pjesmama je svetinja nad svetinjama27. Cijela knjiga je alegorija, koja govori o židovskom narodu i Bogu kao o mladenki i mladoženji. 25. p s 92 26. Vidi str. 269. 27• Šir haširim raba 1,11; Midraš Tanhuma Tecave 5
254
שבת
Šabat
Jedna od zanimljivosti vezanih za rabi Akivu je priča o njegovom povratku vjeri. Akiva je bio pastir iz siromašne i neuke porodice. Zaljubio se u Rahelu, kćer bogatog izraelskog Židova, Kalba Sabua. Kada je Rahelin otac dočuo da mu se kći odlučila udati za siromašnog i neukog Akivu, nije joj htio dati miraz. Akiva je budućoj ženi obećao da će odmah nakon ženidbe otići učiti Toru. Tako je i učinio. Vjenčali su se i živjeli na sjeniku; Akiva je svakog jutra čistio Rahelinu kosu od sijena. Ubrzo nakon vjenčanja, u dobi od četrdeset godina, otišao je Akiva učiti Toru kod rabi Eliezera i rabi Jehošue. Kada se nakon dvanaest godina vratio s dvanaest tisuća učenika, čuo je kako govore njegovoj ženi: "Vidi što ti je muž učinio, ostavio te je dvanaest godina". Ona im je odgovorila: "Da je mene poslušao, učio bi još dvanaest godina." Rabi Akiva je to čuo, rekao je u sebi: "Imam dopuštenje učiti još dvanaest godina". Nije ni ulazio u kuću, već se okrenuo i vratio u ješivu (rabinsko učilište) i nastavio učiti još dvanaest godina. Na kraju toga razdoblja imao je dvadeset četiri tisuće učenika i bio je jedan od najvećih rabina. Kada se vraćao, cijeli grad mu je izašao u susret. Svi su učenici vidjeli kako se neka žena približava rabi Akivi. Nisu znali tko je ona, pa su je pokušali zaustaviti. Rabi Akiva im je rekao: "Pustite je, jer moje i vaše je njezino: sav nauk koji sam naučio i koji ste vi naučili od mene, zasluga je moje žene Rahele, koja mi je dopustila da idem učiti." Kada je Rahelin otac doznao da je neobrazovani Akiva postao učenjak, dao mu je svoju kćer, a uz nju i svo svoje bogatstvo28.
Kabalat šabat - doček šabata קבלת שבת ־ Nakon čitanja Pjesme nad pjesmama, slijedi kabalat šabat, koji počinje sa šest psalama29 za šest dana u tjednu. Uz pjevanje šestoga, Psalma Davidova, stojimo. Zatim pjevamo poznati pijut לכה דודיLeha dodi... (Hajde, druže, pred nevjestu, dočekajmo subotu!) rabija Šeloma Alkabeca*. Pjesmu zajedno pjevaju zajednica i predmolitelj. Nadahnuće za tu poznatu pjesmu našao je rabi Šelomo u Talmudu, gdje je rečeno: Rabi Hanina se ogrtao i ustajao pred početak šabata. Rekao je: Vodite, idimo pred kraljicu šabat.' Rabi Janaj se obukao pred početak šabata i rekao: 'Dodi nevjesto, dodi nevjesto. '30 Prema tradiciji, sinagoga kabalista u mjestu Safedu stajala je u polju, a hodajući do nje poljem, govorili bi 'Hajde, pođimo pred 28
- BT Ketubot 62b; BT Nedarim 50a - Ps 95-99, Sefardi čitaju i Ps 29 30• BT Šabat 119a 29
255
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
šabat! Kad pjevamo posljednju kiticu: 'Dođi u miru..", okrećemo se prema ulazu sinagoge (prema zapadu) i tako dočekujemo "mladenku" šabat. Nakon Leha dodi čitamo Psalam za dan šabat31, te Vječni kraljuje32. U osam spomenutih psalama ima 702 riječi, a to je u gematriji, sustavu značenja brojčanih vrijednosti slova i riječi, vrijednost riječi šabat. Poslije toga obično čitamo poglavlje iz Mišne Čime palimo [šabatno svjetlo]?, a na kraju molimo kadiš.
Arvit (večernja molitva) za šabat Arvit počinje pozivom na molitvu ברכוBarehu - Blagoslivljajte... Čitamo ga uz melodiju uobičajenu za šabat. U večernjoj molitvi čitamo שמע ישראל Šema Jisrael - Čuj Izraele, s blagosolovima koje govorimo prije i nakon toga. Prije molitve amida, zajednica ustaje i čita ושמרו- Sinovi Izraelovi držat će šabat...33 Tada predmolitelj čita kratki kadiš, nakon kojega slijedi amida. Ona se sastoji od sedam blagoslova (umjesto devetnaest kao na radne dane): tri uvodna i tri zaključna su isti kao na radni dan; između njih umećemo blagoslov za šabat. Ovaj specifični blagoslov različit je u sve četiri molitve amida na šabat (arvit, šahrit, musaf, minha), samo im je završetak jednak: Blagoslovljen si, Vječni, koji posvećuješ šabat. Poslije amide govorimo ויכלו Vajehulu - Dovršeni su nebo i zemlja...34; ovo govorimo stojeći, jer svjedočimo o stvaranju svijeta u šest dana. U židovstvu je za svjedočenje potrebno najmanje dva svjedoka35, pa stoga ovo govorimo zajedno. O značenju čitanja Vajehulu rečeno je u Talmudu: Rekao je Rava: ... čak i sam čovjek koji moli na erev šabat treba reći Vajehulu, jer je rekao rav Hamnuna: Svatko tko moli na erev šabat i kaže "Vajehulu" kao da je postao suradnik Svetoga, blagoslovljen neka je, u stvaranju svijeta, jer je Vajehulu oblik u množini36 Nakon toga čita predmolitelj Blagoslov otaca, u kojem se spominju naši praoci i njihove zasluge, te veza medu njima, Bogom, šabatom i nama. Tome slijedi kadiš. Kod Aškenaza slijedi Alenu lešabeah i kadiš žalobnika. Sefardi mole "Psalam Davidov, Vječni je moj pastir, neću oskudijevati"37 i kadiš žalobnika, nakon čega predmolitelj govori Barehu... 31
• Ps 92 - Ps 93 33 - Izl. 31,16-17 3 4- Post 2,1-3 35 - Pnz 19,15 3 6- BT Šabat 119b 37 - Ps 23 32
256
שבת
Šabat
Blagoslivljajte..., a zajednica odgovara: Blagoslovljen je Vječni na vijeke vjekova, pa zatim Alenu lešabeah i, na kraju, kadiš žalobnika. Molitvu završavamo pjevanjem pijuta יגדלJigdal - Neka bude veličan Bog, kojim se pjeva o trinaest glavnih nauka vjere prema Rambamu38. Neke zajednice pjevaju אדון עולםAdon olam - Gospodar svijeta. U nekim je zajednicama običaj moliti kiduš, blagoslov vina, u sinagogi.
Večera na šabat ־seudat erev šabat סעודת ערב שבת Šalom alehem i Ešet hajil Večera počinje pjesmom שלום עליכםŠalom alehem - Pozdravljamo vas, službujući anđeli... Zar mi pjevamo anđelima? Da! Talmud39 pripovijeda da dva anđela prate čovjeka domu nakon molitve. Jedan je dobar, a drugi zao. Ako nadu prostrt stol, vino, hale, zapaljene svijeće... dobri anđeo zaželi da tako bude i sljedećega šabata, a zli anđeo odgovara: amen. Ako nađu dom nepripremljen za šabat, zli anđeo zaželi da se to ponovi i sljedećega šabata, a dobri anđeo nema izbora do odgovoriti: amen. Zato anđelima pjevamo Pozdravljamo vas, dođite u miru, blagoslovite me u miru i otiđite u miru. Nakon Šalom alehem pjevamo אשת חילEšet hajil - Vrijednu ženu tko će nać;...40, pjesmu koja slavi i hvali židovsku ženu. Njezini ukućani izriču zahvalnost i divljenje kućedomaćici za njezin veliki trud tijekom tjedna, a osobito na erev šabat.
Blagoslov za djecu Postoji lijep običaj da se prije kiduša blagoslivlju djeca. Za dječake se kaže: Neka bi Bog učinio da budeš poput Efrajima i Menašea41. Tako je naš praotac Jakov blagoslovio svoje sinove. Za djevojčice se kaže: Neka bi Bog učinio da budeš kao Sara, Rebeka, Rahela i Lea, koje su izgradile kuću Izraelovu. Tada slijedi svećenički blagoslov za sve: Neka te blagoslovi Vječni i neka te čuva. Neka te Vječni obasja svojim licem i posveti te. Neka Vječni okrene k tebi svoje lice i da ti mir42. 38
־Vidi u poglavlju 13 teoloških načela židovske vjere, str. 596. - BT Šabat 119b 4 O. Izr 31 41• Post 48,20 42 - Br 6, 22-27 39
257
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Kiduš ־posveta קדוש ־ Izvor Sjeti se dana šabatnoga i posveti ga!43 Kiduš treba reći nad vinom ili groždanim sokom, jer je to najznačajnije piće, koje najviše razveseljuje, kao što piše: Vino će razveseliti srce čovjekovo...44 Ako onaj koji govori blagoslov iz zdravstvenih razloga ne smije piti vino, ili ako nemamo vina, može se kiduš reći i nad halama, samo što tada prije kiduša peremo ruke i blagoslivljemo za pranje ruku, a u kidušu umjesto blagoslova za vino govorimo blagoslov za kruh. Kiduš navečer govorimo stojeći, a ujutro sjedeći. Ne moraju svi govoriti kiduš, nego je dovoljno da jedan glasno govori kiduš za sve, imajući na umu da ispunjava obvezu svih. Oni slušaju imajući na umu da time ispunjavaju svoju obvezu, te na kraju obaju blagoslova, za vino i kruh, te blagoslova šabata, odgovore: amen. Na kraju svi kušaju od vina ili groždanog soka, odnosno hala. U kidušu spominjemo dva temelja šabata: sjećanje na stvaranje svijeta i sjećanje na izlazak iz Egipta.
Hale " ־dvostruka količina kruha" Dvije hale simboliziraju dvostruku količinu kruha, nebeskoga kruha mane, koju je Bog petkom davao našim predcima u pustinji: za petak i za šabat, jer mana nije padala na šabat. U Tori piše: I bi šestoga dana i sakupili su dvostruku količinu kruha, dva omera za svakoga45. Obveza dviju hala postoji za sva tri objeda na šabat46. Za vrijeme kiduša običaj je pokriti hale. Dva su tome razloga: 1. Mana je u pustinji ispod i povrh sebe bila prekrivena rosom. 2. Pri šabatnim blagoslovima kruha i vina prvo pijemo vino, a zatim jedemo kruh, čime ga na neki način "omalovažavamo", jer inače jedemo prvo kruh, pa zatim sve drugo, uključujući i vino. Budući da zbog kiduša prvo pijemo vino, hale pokrivamo kako ne bismo "posramili" najvažniju čovjekovu hranu. 43
- Izl 20,7; gl. i BT Pesahim 106a - Ps 104,15; gl. i BT Berahot 27b 45 • Izl 16,22 46 • BT Šabat 117b 44
258
שבת
Šabat
Pranje ruku Prije blagoslova nad halama oprat ćemo ruke i blagosloviti: ... zapovjedio pranje ruku. Svatko mora oprati ruke i sam blagosloviti. Kao i kod paljenja svijeća, kod pranja ruku prvo činimo radnju pa zatim blagoslivljemo. U tome se ove dvije micve razlikuju od ostalih, kod kojih prvo kažemo blagoslov, a zatim činimo radnju47.
Blagoslov za kruh Nakon pranja ruku idemo k stolu i blagoslivljemo nad kruhom: ... koji donosiš krul: iz zemlje. Svi nazočni odgovaraju amen i ne moraju sami izreći blagoslov. Odmah potom, onaj koji je blagoslovio otrgne komad hale na njezinom najljepšem mjestu, umoči u sol i pojede, razlomi ostatak i daje okupljenima.
Večera Večera, prvi od tri obvezna šabatna obroka, treba biti što bolja, prema mogućnostima obitelji. Običaj je jesti meso i ribu. Prema židovstvu, na Roš hašanu odreduje se imovinski položaj čovjeka za cijelu nadolazeću godinu, osim izdataka za šabat i židovski odgoj djece. Ako čovjek za to daje više, dobija više. Zato treba davati što je moguće više.
Josip Poštovalac šabata Talmud pripovijeda o nekome čovjeku kojeg naziva Josef Mokir šabat ( יוסף מוקיר שבתJosip Poštovalac šabata), jer je jako poštovao šabat i bio spreman skupo platiti za sve što je potrebno za njegovu proslavu. Jednom su ribari u petak donijeli u grad golemu ribu. Htjeli su je prodati, no zbog visoke cijene nije se našao kupac. Rekli su im neka odu do Josipa Poštovaoca šabata. Pošli su k njemu i ponudili mu ribu, koju je on kupio u čast šabatu. Kada je otvorio ribu, u njoj je našao skupocjeni dragi kamen, koji je prodao za tisuće novčića. O tome su rekli rabini: Tko plaća u čast šabata, šabat mu 1/raća48.
47 48
- BT Pesahim 1 1 % - BT Šabat 119a
259
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Šabatne pjesme Šabatni objed valja ispuniti šabatnim pjesmama i razgovorom o tjednom odsječku iz Tore. Postoji više vrsta pjesama, pijutim iz Srednjega vijeka i novije pjesme. Svaka zajednica ima svoje uobičajene pjesme i melodije za njih. Objed završavamo pjevanjem Šir hamaalofiv, nakon čega molimo molitvu poslije jela, u kojoj se dodaju odredeni dodatci za šabat.
Jom šabat ־šabatni dan יום שבת ־ Šahrit (jutarnja molitva) za šabat: Ova molitva je uobičajeni šahrit, uz nekoliko dodataka. Nakon jutarnjih blagoslova dodajemo nekoliko psalama50. Prije Jištabah - Neka je slavljen, dodajemo molitvu Nišmat kol haj - Duša svega živocp1, koja je napisana u doba Mišne, a govori o tome kako ne možemo dovoljno zahvaliti Bogu za sva dobročinstva i čuda koja je učinio za nas i naše praoce. Dva blagoslova prije Šema Jisrael su Jocer - Onaj koji stvara svjetlo i tamu, u kojemu dodajemo pijut E1 adon - Bog je gospodar svega stvorenog i Ahavat olam - Vječna ljubav. Nakon toga slijede Šema Jisrael i dva blagoslova nakon nje52, a zatim amida sa sedam blagoslova, umjesto s devetnaest, kao na radni dan, uz blagoslov za šabat Veselit će se Mojsije daru53, jer se radujemo daru kojeg smo primili, Tori. Nakon toga ponavlja predmolitelj amidu, čime se dolazi do čitanja iz Tore.
Čitanje Tore Na šabat iz Tore čitamo odsječak za odredeni šabat tijekom godine. Sedam muškaraca pozivani su ("uspinju se") pred Toru, a redoslijed je koheni, leviti, te pet muškaraca koji su Izrael. Na neke šabate je u sinagogi osobito radosno: na שבת חתןšabat hatan, šabat mladoženje, mladoženju i članove njegove i mladenkine obitelji pozivamo pred Toru. Ako osmi dan od rođenja dječaka padne na šabat, obrezivanje se obavlja na šabat, a u sinagogi se dječakova oca poziva pred Toru, gdje on blagoslivlje sina. 49. Ps 126 5
0 Ps 19, 34, 90, 91, 135, 136, 33 51• BT Pesahim 117b, 118a 52 - BT Berahot 12a 53 • MT Seder tefilot Nusah haberahot haemcaijot
260
שבת
Šabat
Prvoga šabata nakon rođenja, otac blagoslivlje novorođenu kćer i njezinu majku. Čitanje Tore na šabat Mojsijeva je odredba54. Tora sadrži pedeset četiri tjedna odsječka, a moramo ih pročitati tijekom godine dana. Od jedne do druge Simhat Tore traje ciklus čitanja tjednih odsječaka Tore. Ciklus nije svake godine jednak, jer postoji godina od dvanaest mjeseci i godina od trinaest mjeseci, a osim toga, kada na šabat padne i blagdan, čitamo poseban odsječak za taj blagdan, pa zato ponekad čitamo dva tjedna odsječka zajedno, na isti šabat. Toru se čita prema posebnim melodijskim znakovima, odgovarajućom melodijom. To je pravilno čitanje biblijskoga teksta, sa stankama na točno određenim mjestima. Nekad, kada su to svi znali, svaki je pozvani čitao svoj dio. Danas predmolitelj čita za sve, budući da mnogi ne znaju pravilno čitati. U židovskim zajednicama porijeklom iz Jemena još i danas pozvani pred Toru čita sam. Nakon čitanja Tore, blagoslivljemo sve nazočne, izraelske vojnike, Državu Izrael i bolesnike. Pozivamo dvojicu, jednoga da podigne Toru, a drugoga da je namota i prekrije plaštom.
Haftara Haftara je odsječak iz proročkih biblijskih knjiga, koji obično govori o središnjoj temi tjednog odsječka Tore. Uzvanika za čitanje haftare, maftira, poziva se pred Toru, kao ostalu sedmoricu, i čita mu se kratak odlomak tjednog odsječka. Prije čitanja haftare, on govori blagoslov: Blagoslovljen si, Vječni, Kralju svijeta, koji izabireš Toru i svojeg slugu Mojsija i svoj narod Izrael i proroke istine i pravde. Poslije čitanja haftare govori uzvanik četiri blagoslova: 1. Blagoslovljen ... Bog čije riječi su vjerodostojne. 2. Smiluj se ... koji razveseljuješ Cion sinovima njegovim. 3. Razveseli nas ... zaštitniče Davidov. 4. Zahvaljujemo Ti na Tori i ... blagoslovljen si, Vječni, koji posvećuješ šabat.
Blagoslov mlađaka ־birkat hahodeš ב ר כ ת החודש ־ Na šabat prije roš hodeša, mlađaka, blagoslivljemo nadolazeći mjesec koji nam dolazi na dobro i objavljujemo zajednici na koji dan pada. Taj šabat nazivamo שבת מברכיןšabat mevarehin, jer na njega čitamo 54
• JT Megila 4, str. 75a; MT Hilhot tefila unesiat kapajim 12,1
261
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
blagoslov (mevarehin) novog mjeseca. Dio tog blagoslova pojavljuje se već u Talmudu. Rav*, učenik rabi Jehude Hanasija*, govorio je svakog dana nakon molitve: Neka bude Tvoja volja, Vječni, Bože naš, da nam daš dug život, život u mini, život u dobni, život s blagoslovom, život u obilju, život u zdravlju, život sa strahom od grijeha, život bez sramote i neuspjeha, život u bogatstvu i časti, život s ljubavi prema Tori i sa strahopoštovanjem prema Nebu u nama, život u kojem će se na dobro ostvariti želje našeg srca55. Nakon toga vraćamo Toru u hehal i za to vrijeme govorimo: Vječni će kraljevati zauvijek, tvoj Bog, done, iz naraštaja u naraštaj. Hvalite Vječnoga!56 Nakon zatvaranja hehala slijedi molitva musaf.
Musaf (dodatna molitva) za šabat Musaf se moli na šabat, roš hodeš i blagdane spomenute u Tori. Izvor za musaf je dodatna žrtva koju su na šabat, roš hodeš i navedene blagdane prinosili u Hramu57. Musaf počinje čitanjem Ašre jošve veteha58. Slijedi Haci kadiš i amida za musaf. Kao i druge amide za šabat, i ova se sastoji od sedam blagoslova. Blagoslov za šabat govori o dodatnoj žrtvi na šabat. Nakon tihe molitve, predmolitelj glasno ponavlja amida, a zatim čita kadiš. Zajednica zatim glasno govori pijut En k-Elohenu (Bogu nema ravnog) i Pijut haketoret, opis paljenja različitih mirisa u Hramu. Molitva završava čitanjem Alenu lešabeah. S molitvom se mora završiti prije podneva, jer je na šabat zabranjeno postiti sve do podneva.
Šabatni ručak ־seuda šenija (drugi obrok)סעודה שניה ־ Kada se nakon molitve iz sinagoge vratimo kući, molimo kiduš i blagoslov za kruh nad halama, kao što smo učinili na šabatnoj večeri. Jedemo ribu i meso i pijemo vino. Razgovaramo o tjednom odsječku iz Tore ( דברי תורהdivre Tora " ־riječi o Tori") kojeg smo toga jutra pročitali u sinagogi, te pjevamo koliko nam je ugodno i drago. Običaj je jesti חמין hamin, jelo pripremljeno u petak i stavljeno na toplo, kako bismo za ručak jeli toplo. Hamin se spominje već u Mišni, gdje se kaže da prije šabata "prekrivamo hamin"59, kako bismo na šabat mogli jesti toplo, iako toga 55
- BT Berahot 16b < •לPs 146,10 57 Br 28-29 5 « ־Ps 145 59 - M Šabat 2,7 5
262
שבת
Šabat
dana ne kuhamo. Aškenazi hamin nazivaju šolet ili čolent. U sjevernoj Africi su hamin na arapskome nazivali shena, što znači toplo. Hamin je postao i simbol vjere u usmenu Toru, jer ona dopušta kuhanje koje je započeto prije šabata, budući da je na šabat zabranjeno započeti kuhanje. Za razliku od toga, Karaiti, koji ne vjeruju u usmenu Toru, zabranjuju i kuhanje koje počinje prije šabata. U nekim razdobljima Karaiti su se prepoznavali po tome što na šabat nisu jeli toplo.
Minha (popodnevna molitva) za šabat Minhu za šabat molimo u satima poslije podneva. Ona je jedina popodnevna molitva u tjednu na kojoj Toru čitamo prema odredbi Ezre Sofera i njegovog bet dina60. Tri su uzvanika na Toru: Kohen, Levi i Izrael. Ova molitva vrlo je osobita, jer su u doba minhe na šabat umrle tri središnje ličnosti židovskog naroda: prvi čovjek Adam, Mojsije i kralj David. Poslije podne, prije ili poslije minhe, običaj je čitati iz mišnajskog traktata Rečenice otaca. To je jedna od najvažnijih židovskih knjiga, u kojoj su sakupljene vječna židovska mudrost i etika.
Treći obrok ־Seuda šelišit סעודה שלישית ־ Nakon minhe žurimo se započeti s trećim šabatnim obrokom, nakon večere na erev šabat i šabatnoga ručka. Ovaj je obrok obvezan.Treba ga započeti prije zalaska sunca, a smije ga se produžiti do nakon izlaska zvijezda. Onaj koji nije započeo jesti prije zalaska sunca, ne smije jesti niti nakon zalaska. Ovo je lagan obrok, za razliku od dva prethodna. Neke zajednice priređuju ga zajednički, u sinagogi.
Oneg šabat ־užitak šabata ע ו ע שבת ־ Sabat činimo užitkom čineći ono po čemu je jedinstven i što mu daje duhovnu dimenziju: jedemo osobito ukusna jela i suzdržavamo se od razgovora o stvarima koje su vezane za radne dane. Međutim, nije dosta suzdržavati se od onoga što činimo u radne dane, već treba aktivno učiti Toru. Užitak ovisi o ulogu uživaoca. Netko se na šabat može odmarati i jesti ukusna jela, no to je vrlo niska razina užitka. Užitak od učenja Tore na šabat teško je opisati, jer je duhovan, a ne tjelesni. Prorok Izaija objasnio je kako se šabatu može pričiniti užitak i uživati na šabat: Ako odmoriš na šabat 60• BT Bava kama 82a
263
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
svoju nogu, da ne obavljaš svoj posao na moj sveti dan i nazoveš šabat užitkom, Vječnome svet, poštovan, i poštuješ ga ne idući svojim putem... put na šabat treba biti drukčiji, hod treba biti sporiji, a ne žuran kao radnih dana; ne nalazeći svoj posao ־želja za materijalnim i težnja k materijalnome zabranjeni su na šabat; i ne govoreći svoje riječi - razgovor na šabat treba biti drukčiji od onoga na radne dane, ne govori se na šabat o politici i o poslovima, ne čita se o tome u novinama; tada ćeš uživati u Vječnome tada možeš dostići istinski duhovni užitak ־i posjest ću te na visine zemaljske i hraniti te baštinom tvoga oca Jakova, jer usta Vječnoga su govorila61.
Havdala - הבדלה Havdalu (Blagoslov razdvajanja) se moli nakon šabata. Ona odvaja sveto od svjetovnoga, šabat od drugih dana u tjednu. Vrijeme joj je nakon izlaska barem triju zvijezda i nakon večernje molitve za kraj šabata (mocae šabat )מוצאי שבת. Moli se nad trime: vinom, mirisima i svijećom. Ako nema vina, može poslužiti i pivo, liker i druga pića. Svijeća mora imati barem dva stijenja. Običaj je da svijeću drži djevojka, što će joj pomoći da se uda. Za mirise mogu poslužiti mirisno drvce ili mirodije.
Blagoslovi u havdali 1. רא פרי הגפן1 ־ גblagoslov za vino 2. ביורא מיני ב ^ מ י ם- blagoslov za mirise. Svakoga šabata našem se tijelu pridružuje dodatna duša, koja nam dolazi na erev šabat i napušta nas na kraju šabata. Ugodan miris treba pomoći da bi dodatna duša, koju imamo za vrijeme šabata, mogla otići. 3. רי ה א ש1 ־ בורא כןאblagoslov za vatru. Zahvaljujemo Bogu za vatru, koju nismo smjeli zapaliti tijekom šabata. Dok govorimo blagoslov, približimo nokte vatri. Prema kabali, tijelo prvog čovjeka bilo je, radi zaštite, prekriveno površinom poput noktiju. Nakon njegova grijeha, ta je sjajna površina ostala samo na krajevima njegovih prstiju: nokti. Ovim se podsjećamo grijeha prvog čovjeka. Blagoslivljemo i za uživanje u odsjaju vatre na noktima, pa približujemo ruke vatri kako bismo uživali u 61• Iz 58, 13-14; gl. i BT Šabat 113a; MT Hilhot šabat 24,12
264
שבת
Šabat
svjetlu. Prema predaji, Bog je Adamu na kraju šabata otkrio kako se pali vatra, izvor svjetla i topline. 4. ה מ ב ד י ל ג ן ק ד ש ל ח י ל- blagoslov dijeljenja svetoga od svjetovnog. Ovo je glavni blagoslov havdale, koji govori o razlikovanju židovskog i drugih naroda, te svetih i radnih dana. Na kraju, pijemo vino i njime gasimo svijeću. Običaj je uroniti vršak prsta u vino kojim je ugašena svijeća i dotaknuti njime glavu, radi dobivanja mudrosti i zdravlja, te džep, radi stjecanja imetka.
Večera melave malka - מלוה מלכה Naziv večere melave malka znači ispraćaj kraljice, budući da ispraćamo kraljicu šabat. Ima još dva naziva: סעודה רביעית- četvrti obrok, te סעודת דוד המלך- večera kralja Davida. Četvrtim se obrokom naziva jer je četvrti po redu na šabat, a večerom kralja Davida jer mu je nakon nekoliko upita odgovoreno da će umrijeti na šabat. Na kraju svakoga šabata on bi stoga priredio večeru, kako bi zahvalio Bogu na još jednom tjednu života.
Kiduš levana ־posveta Mjeseca קדוש לבנה ־ U kidušu levana se jednom mjesečno blagoslivlje za rastući Mjesec. Aškenazi mole od trećeg dana do sredine mjeseca (do 15.), na mocae šabat. Sefardi mole od sedmog dana do sredine mjeseca (15.), na mocae šabat. Dok se govori blagoslov, mora se vidjeti Mjesec, pa se blagoslov ne govori ako je oblačno. Nakon kiduša levana govorimo kadiš jatom. Židovski narod može se usporediti s Mjesecom, kako pripovijeda midraš62: Mjesec se stalno smanjuje, sve dok se ne učini da je nestao, a onda se odjednom iznova rada i jača. Takva je i povijest židovskog naroda. Iz dugoga niza tragedija, u kojima su ga gotovo uništili, svaki put se iznova rada i svakim naraštajem jača.
62
- Šemot raba 15,26
265
Židovski dom
ŽIDOVSTVO
Zabranjene djelatnosti Izvor Zabranjeno je obavljati sve poslove koji su bili potrebni za podizanje Zavjetnog šatora (privremenoga Hrama u doba lutanja pustinjom) i pri izradi hramskoga posuda, te one koji su se obavljali pri hramskoj službi u pustinji, jer je Tora povezala gradnju Šatora i držanje šabata. Samo je tijekom šest dana u tjednu bilo dopušteno raditi na podizanju Šatora, kako piše odmah nakon opisa gradnje i posuda: Ali moje šabate držite, jer oni su znak između mene i vas zauvijek, kako biste znali da sam ja Vječni koji vas posvećujem. Držite šabat, jer vam je svetinja, onaj tko ga oskvrne zasigurno će umrijeti, jer svatko tko tada obavlja posao, duša će mu biti otkinuta iz svog naroda. Tijekom šest dana činit će svoj posao, a sedmoga dana dan je odmora, šabat, Vječnome svetinja. Svatko tko čini posao na šabat, zasigurno će umrijeti63. Oslanjajući se na te i druge rečenice, te na usmenu Toru, koja je protumačila koji su to poslovi bili potrebni za podizanje Šatora u pustinji, rabini su odredili što je zabranjeno, a što je dopušteno činiti na šabat. U M i š n i 6 4 je nabrojano 39 osnovnih djelatnosti ( מלאכותmelahot, jed.: melaha )מלאכהzabranjenih na šabat. Podijeljene su u skupine: 1. Jedanaest je vezano uz izradu kruha koji se postavljao u Šatoru i za uzgajanje biljaka potrebnih za proizvodnju boja za bojenje tkanina i koža, važnih dijelova šatora. Ti su poslovi: oranje, sijanje, žetenje, vezanje u snopove, vršenje, propuhivanje, prebiranje, mljevenje, pročišćavanje, miješenje i pečenje. 2. Trinaest je vezano uz proizvodnju tkanina za plašt šatora i odjeću svećenika: striženje, pranje vune, grebenanje, bojenje, predenje, ražapinjanje struna na tkalačkom stanu, tkanje, paranje, vezanje, razvezivanje, šivanje, deranje. 3. Devet je vezano uz pripremanje koža za šator i za pisanje, jer su na dijelovima šatora i posudu uvijek pisali brojeve kao pomoć pri redoslijedu sastavljanja (ponekad bi se zabunili, pa bi napisano brisali ־zato je i brisanje zabranjeno). U pustinji su boravili četrdeset godina. Svaki put kada bi putovali, rastavili bi šator, a kada bi se zaustavili, sklopili 63.12131,13-15 64. M Šabat 7; vidi i MT Hilhot šabat 7,1
266
שבת
Šabat
bi ga. U to doba nije se pisalo na papiru, već na pergameni od čiste životinje. Za izradu pergamene trebalo je uhvatiti životinju, oderati je, štaviti kožu i provoditi druge postupke vezane uz to, prije nego bi se moglo pisati; stoga je zabranjeno: vezivanje životinja, klanje, deranje, razapinjanje kože, štavljenje, obrađivanje kože, rezanje, pisanje, brisanje i utiskivanje crta. 4. Dva su vezana uz sastavljanje i rastavljanje Šatora pri polasku i dolasku: građenje i rušenje. 5. Dva su vezana uz vatru, koju su palili radi bojenja tkanina i koža i pri taljenju metala, a pri proizvodnji pepela gasili bi žeravicu. Stoga je zabranjeno paljenje i gašenje vatre. 6. Trideset osma djelatnost bila je dovršavanje svakog drugog posla, a naziva se ־ מכה בפטישudarac čekićem. Ovaj izraz posuđen je iz kovanja: kad kovač dovršava posao, kao znak kraja rada udari čekićem o predmet. Izvorno je ova melaha i bila završavanje kovanja. 7. Trideset deveta djelatnost je nošenje predmeta s privatnog mjesta na javno i obratno, te nošenje na javnome prostoru na udaljenost veću od četiriju lakata (dva metra). Izvor za ovo je u nekadašnjem donošenju prinosa u Šator, pri čemu se iznosilo iz kuće ־privatnog prostora ־i odnosilo na mjesto sakupljanja ־javni prostor. Iz ovih trideset devet djelatnosti izvode se daljnje zabranjene djelatnosti, slične postupkom ili ciljem. Brijanje i šišanje su, primjerice, izvedeni iz striženja ovaca, a polijevanje vrta iz sijanja. Takve radove nazivamo תולדות toladot - potomci.
Avoda i melaha - rad i djelovanje עבודה ומלאכה ־ Zašto je zabranjeno paliti vatru na šabat, pa to nije nikakav napor?! Ovo pitanje u pravilu postavljaju oni koji ne poznaju židovstvo. Radi se o problemu shvaćanja šabata, što je na njega zabranjeno i zašto. Tora nije zabranila עבודהavoda, tjelesni rad, nego מלאכהmelaha, djelovanje: Svatko tko obavlja melaha na šabatni dan, zasigurno će umrijeti65. Melaha je produktivna aktivnost, a ne rad povezan s tjelesnim naporom. Poslovi oko Šatora bili su obrtnički i nazvani su "znalačkim poslom"66. Zato se 65 66
- Izl 31,15 - Izl 35,33; gl. i MT Hilhot šabat 1,9
267
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
zabranjeni rad na šabat odnosi na obrtničke aktivnosti koje su bile potrebne za gradnju Šatora, a kriterij za zabranu nije težina posla ili potreban napor. Ni stvaranje svijeta nije od Boga tražilo tjelesni napor, nego tek riječ: I reče Bog: 'Neka bude svjetlo. יI bi svjetlo67. Bog nije počinuo nakon teškog tjelesnog rada tijekom šest dana u tjednu, već od procesa stvaranja. Pritiskom na prekidač pokrećemo struju spajanjem pozitivnog i negativnog pola, te struja poteče prema motorima, rasvjetnim tijelima i grijačima. To je stvaranje, stoga je zabranjeno. S druge strane, ako netko živi na četvrtom katu i treba prenijeti stolce i stolove s prvoga kata na četvrti, može se penjati i spuštati i znojiti se cijeli dan, ali time neće prekršiti šabat, jer nije činio stvaralački rad. Prema mišljenju Hazona Iša, znamenitog halahičkog učenjaka iz 20. stoljeća, uključivanje struje veže se uz "gradnju", jer se radi o stvaranju, te je u tome razlog zabrane uključivanja električnih strojeva.
šabes goj גוי של ש ב ת ־ Naziv "šabes goj" dolazi iz jidiša, dok na hebrejskome glasi: goj šel šabat. Oba izraza odnose se na ne-Židova (hebr.: goj = ne-Židov, množina: gojim) koji umjesto Židova radi ono djelovanje koje je Židovu zabranjeno na šabat, poput paljenja i gašenja svjetla, uključivanja štednjaka i peći, grijanja kuće ili sinagoge. Židovu je na šabat zabranjeno i zamoliti ne-Židova da nešto takvo učini, jer on bi u tome slučaju bio njegov poslanik, a to bi bilo kao da je sam Židov učinio taj rad. Zato je bio običaj prije šabata objasniti ne-Židovu što treba učiniti na šabat. Osim toga, potrebno je da i njemu taj rad bude koristan, a ne da ga učini samo za Židova. Samo tako će se Židov moći koristiti radom koji je učinio neŽidov. U dijaspori je Židovima ranije bilo teško bez šabes goja, no danas, snažnim razvojem tehnologije smanjila se ta potreba, jer mnoge električne naprave mogu prije šabata biti programirane tako da rade na šabat. Ipak i nadalje postoje ustanove i pogoni koji imaju potrebu za šabes gojem. Goj u biblijskome tekstu znači narod. I židovski se narod naziva goj.68 S vremenom se ovaj pojam suzio na druge narode. Tora opetovano zahtijeva udaljavanje od sedam naroda koji su živjeli u Kanaanu i bili simbol 67. Post 1,3 68. Jš 3,17, Pnz 4, 7-8
268
שבת
Šabat
obredne nečistoće i idolopoklonstva, za razliku od drugih naroda svijeta, koji vjeruju u jednoga Boga i drže se Noinih zapovijedi69. Mnoge zabrane donesene su kako bi se Židove udaljilo od utjecaja idolopoklonstva i idolopoklonika70. Obvezno je poštovati svakog čovjeka, ne־Židova i Židova, jer su svi ljudi stvoreni prema slici Božjoj. Obveza je pomagati siromašnoga ne־Židova kao i Židova, posjećivati nežidovske bolesnike i pokapati nežidovske pokojnike71. I ne־Židove pri pozdravljanju treba pitati za zdravlje. Jasno je da se zabrana umorstva i krade odnosi na sve ljude, a ne samo na odnos medu Židovima.
Mukce מוקצה ־ Mukce znači izdvojen, a odnosi se na predmet kojega je na šabat zabranjeno pomaknuti. Propisi o mukceu brojni su i razgranati. Postoje četiri glavne vrste mukcea72: 1. Predmeti koji služe za obavljanje djelovanja zabranjenog na šabat, poput glazbala, pisaljki, novca. 2. Skupi predmeti kojima je zabranjeno služiti se na šabat, te njihov vlasnik vrlo strogo pazi da ih uopće ne dodiruje, kako ih ne bi uporabio na zabranjeni način, poput radio-prijamnika, televizora ili foto-aparata. 3. Predmeti koji nisu uporabni niti služe za jelo, poput primjerice kamena, pijeska i razbijenih predmeta. 4. Predmet kojega je dopušteno pomaknuti, ali nalazi se kao podloga za predmet kojega je zabranjeno pomaknuti, poput pladnja na kojemu su postavljeni svijećnjaci s gorućim svijećama.
Eruv ערוב ־ Eruv (povezivanje) je rabinska uredba, a prema tradiciji donio ju je kralj Salomon i njegov bet din73. Obuhvaća tri područja: 1. Eruv hacerot (povezivanje unutar dvorišta)ערוב חצרות ־ U vrijeme Hrama, sve do talmudskoga doba, kuće su građene oko zajedničkoga dvorišta, a dvorišta su bila povezana uličicama, koje su vodile i na glavnu ulicu, javni prostor - ־ רשות הרביםrešut harabim. Prema zakonu 69
7 I 72 73 70
Vidi u poglavlju Micve, str. 335. Prije svega u talmudskom traktatu Avoda zara Vidi i BT Gitin 61a Vidi i BT Šabat 43b; MT Hilhot šabat 5 MT Hilhot eruvin 1,4
269
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Tore, dvorište se, kao i kuće oko njega, smatra privatnim prostorom רשות היחיד- rešut hajahid, te susjedi smiju za šabata iznositi predmete iz svojih kuća na dvorište. Tora zabranjuje prenositi iz jednog područja u drugo, međutim rabini su zabranili nositi predmete zajedničkim dvorištem, osim ako se učini nešto što povezuje sve kuće i zajedničko dvorište u jedan prostor. To se čini odlaganjem zajedničkog jela, poput zajedničkog komada kruha, u jedan od stanova, uz izjavu na aramejskome: "Ovim povezivanjem bit će nam dopušteno unositi i iznositi ... iz kuće u dvorište .. na šabat.", te blagoslivljanjem Boga, koji nas je posvetio svojim zapovijedima i dao nam zapovijed eruva. Danas je eruv vrlo bitan, jer na temelju njega u židovskim naseljima cijelo naselje ograđuju konopom napetim medu stupovima, čime se cijelo naselje pretvara u privatni prostor, pa je unutar toga prostora dopušteno prenošenje predmeta. U Izraelu je Rabinat gotovo svaki grad okružio kao eruv, a u dijaspori se može naći cijele četvrti u kojima je većina stanovništva židovska i koje su pretvorene u eruv. Takvih eruva ima primjerice u Americi, Francuskoj i Engleskoj. 2. Eruv tehumin (povezivanje područja)ערוב תחומין Prema zakonu Tore smije se na šabat od svoje nastambe u bilo kojem smjeru udaljiti samo dvije tisuće lakata (oko jednog kilometra). Ova udaljenost računa se od posljednje kuće u gradu. To su rabini Talmuda74 naučili iz rečenice: Neka svatko ostane gdje je, neka nitko ne izađe iz svog mjesta sedmoga dana75. Ako se netko želi prošetati do drugoga naselja, udaljenoga više od dvije tisuće lakata od njegova, mora pripremiti hranu za dva obroka i ostaviti ju prije početka šabata na nekome mjestu udaljenom manje od dvije tisuće lakata od svoja naselja, na mjestu do kojega smije hodati na šabat. Ovo mu se računa kao da stanuje i na tome mjestu, pa od njega smije ići još dvije tisuće lakata u tom smjeru. 3. Eruv tavšilin - miješanje hrane - ערוב תבשילין Na blagdanski dan (jom tov) dopušteno je kuhati za taj dan, a ako blagdanski dan padne u petak, na blagdan se mora kuhati jelo za šabat. Radi toga se prije početka blagdana (u četvrtak) mora učiniti eruv tavšilin, čime se jelo za šabat "miješa" s jelom za blagdan, čime priprema jela za šabat 74. BT Eruvin 51a 75. Izl 16,29
270
Šabat
שבת
počinje na radni dan, te je dopušteno nastaviti na blagdan kuhati za šabat. Eruv se radi tako što se dan prije blagdanskog dana pripremi neko kuhano jelo, poput kruha s mesom ili jajetom, i ostavi na mjestu odredenom za šabat. Za sve vrste eruva se blagoslivlje: ק ד ^ נ י * מ צ ו ת י ו וצמו >}ל
ל ך ה ע ו ל ם£ בדיך א ת ה יי א ל ה י נ ו
.מ צ ו ת ערוב BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL MICVAT ERUV ־ Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam eruv. Nadodaje se: "Ovim eruvom bit će nam dopušteno peći i kuhati i 'spremiti' prije šabata (staviti skuhano jelo na toplo, kako bi ostalo toplo na šabat) i zapaliti svijeću (prenošenjem vatre zapaljene prije blagdana, jer se ne smije paliti novu vatru) i na blagdanski dan učiniti sve potrebno za šabat, nama i svima koji žive u ovom gradu." Jelo koje je prije blagdana pripremljeno za šabat jedemo u obroku seuda šelišit.76
Pikuah nefeš - životna opasnost פקוח נפש ־ Izvor Ispunjavajte moje zakone i moje propise koje će čovjek činiti i živjeti prema njima; ja sam Vječniיי. Rabini su protumačili: i živjeti prema njima, a ne umrijeti zbog njih78. Rambam kaže: Zabranjeno je odugovlačiti u kršenju šabata kada je bolesnik u opasnosti, jer je rečeno: 'koje će čovjek činiti i živjeti prema njima a ne umrijeti zbog njih. Iz ovoga si naučio da zakoni Tore nisu kazna svijetu, nego milost i ljubav i mir za svijet79. Iz ovoga je jasno zašto je i zapovijed i obveza prekršiti šabat kako bi se spasilo bolesnika ili priskočilo u pomoć u bilo kojoj drugoj situaciji: židovstvo se prema svetosti života odnosi kao prema najvišoj vrijednosti, koja svemu prethodi. Šabat treba prekršiti zbog onoga kojemu je to potrebno, kako bi
76. Vidi i BT Beča 2 77. Lev 18,5 78. BT Joma 85b, Sanhedrin 74a 79. MT Hilhot šabat 2,3
271
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
u budućnosti mogao držati još mnoge šabate80. Ne samo micvu čuvanja šabata, već je dopušteno prekršiti sve micve iz Tore kako bi se spasio život, osim u tri slučaja, kada je Židovu naređeno da radije umre ako nema drugoga načina za izbjegavanje kršenja osnovnih micva81. To su: 1. idolopoklonstvo ־ עבודה זרה ־avoda zara: zabranjeno je služiti idolima, jer se to protivi smislu postojanja svijeta 2. krvoproliće ־ שפיכות דמים ־šefihut damim: zabranjeno je ubiti. Talmud to objašnjava: Tvoja krv nije crvenija od krvi drugog čovjeka82. 3. otkrivanje golotinje ־ גלוי עריות ־giluj arajot: zabranjen je spolni odnošaj s majkom, sestrom i ostalim srodnicama, jer se to protivi osnovnom moralu, bez kojega nema smisla postojati.
Kako je predsjednik Sanhedrina prekršio šabat zbog životne opasnosti U Mišni se nalazi pripovijest koja ističe potrebu kršenja šabata u slučaju životne opasnosti. Ovaj prekršaj počinio je nasi (knez, predsjednik) u Izraelu: Naši rabini su naučavali: ... pripovijedali su o Hilelu Starijem* da je svaki dan radio kao nadničar. Polovinu bi dao čuvaru bet midraša (plaćanje se tražilo od učenika za održavanje bet midraša ־učilišta, za grijanje i osvjetljenje), a od polovine su živjeli on i njegova obitelj. Jednom nije uspio zaraditi cijelu nadnicu. Čuvar bet midraša ga stoga nije pustio unutra, ali on se popeo na krov i sjeo na prozor, kako bi iz usta Šemaje i Avtaliona (u to doba nasija i predsjednika suda) čuo žive riječi Božje (naučavanje rabina, usmenu Toru, koja se predajom prenosila od oca na sina, od Mojsija, koji ju je primio od Boga, pa do zapisivanja Talmuda). Bilo je to na erev šabat u tevetu (zimi) i padao je snijeg, te pokrio Hilela zajedno s prozorom. Kada se počelo razdanjivati, rekao je Šemaja Avtalionu: 'Brate Avtalione, svakog dana je svijetlo u kući, a danas je tamno, možda je oblačan dan. Pogledali su prema prozoru i vidjeli ljudski lik. Popeli su se i našli Hilela, pokrivenoga s tri lakta snijega. Odgmuli su s njega snijeg, oprali ga toplom vodom, namazali mu tijelo uljem (to jest, prekršili su šabat radi Hilelova zdravlja) i stavili ga pred vatru. Rekli su: vrijedno je za njega prekršiti šabat.83 80• BT Joma 85b 81 BT Joma 82a, Sanhedrin 74a 82. BT Pesahim 25b 83. BT Joma 35b
272
שבת
Šabat
Šabat i moderni svijet Dennis P r a g e r 8 4 pripovijeda da je književnik Norman Mailer namjeravao postati gradonačelnikom New Yorka. U izbornoj kampanji 1969. predložio je radikalnu ideju da se odredi "Super Sunday" - "super nedjelja". Toga dana u New Yorku ne bi bilo prometa, televizije, radija, promet podzemnom željeznicom bio bi sveden samo na najpotrebniji. Tako bi ovim uzburkanim i nasilnim gradom vladao mir, barem jednom tjedno. Mnogi su u tome vidjeli sjajnu ideju koja se rodila u glavi sjajnog pisca, jer bi ovim prijedlogom gospodin Mailer želio popraviti teško stanje u gradu, nastalo zbog neprestanoga nemira. Oni koji drže šabat u njegovoj su ideji vidjeli ideju šabata, kojeg drže već tisućama godina. Oni koji su imali priliku doživjeti autentični šabat, mogli su spoznati njegov snažan ozdravljujući utjecaj na ljudsko ponašanje. Naučili su da držanje ove zapovijedi produbljuje moralne i duhovne vrijednosti u našem ponašanju. Oni znaju da bit nije u tjelesnome odmoru, već je taj odmor tek preduvjet za ono što šabat jest. Sabat je najvažniji dan u tjednu. To se može uvidjeti iz dviju činjenica: ־halaha nas obvezuje da najbolju hranu i odjeću sačuvamo u čast šabata - u hebrejskom jeziku medu danima u tjednu samo šabat ima svoje ime, dok se drugi dani nazivaju svojim rednim brojem u tjednu Čovjek dvadeset prvoga stoljeća može prihvatiti i shvatiti blagoslov koji mu dolazi od šabata. U izvornom židovskom šabatu čovjek se vraća svojem tijelu i duši. Rabin Moše Grilak donosi u svojoj knjizi lijepu usporedbu o tome kome sliči suvremeni čovjek tijekom tjedna: "Tijekom tjedna čovjek podsjeća na Gulivera, kojega su patuljci konopima pričvrstili za zemlju. Ako želi ustati, mora se osloboditi te užadi."85 Propisi šabata oslobadaju čovjeka tih veza, a najvažniji smisao im je da stvore unutrašnje spokojstvo. Kako bi to postigao, čovjek se treba odvojiti od energije koja dolazi izvana (televizija, radio, putovanja, telefon). Time se vraća unutrašnjim izvorima stvaranja u sebi samome. Zato je dopušteno pjevati, ali ne i svirati, čitati, no ne i pisati. To je naša reakcija na šest dana tjedna. Tijekom tjedna vezani smo neprekidnim nadmoćnim ritmom na izvore stvaranja koji su izvan nas. Osobito u ovo tehnološko doba, ne ostajemo sami sa sobom. Na šabat je Židov oslobođen tehnologije koja ga okružuje. Dok većina ljudi ne može zamisliti život bez automobila, televizije, telefona, šomer šabat 84
- Prager, D., Telushkin, J., The Nine Questions People Ask About Judaism
85
- Rabin Moše Grilak: Paraša ufišra
273
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
שומר שבת, to jest onaj koji drži šabat, odvaja se od njih tijekom sedmine svoga života. Odvajanje od vanjskih izvora otvara pogled u vlastitu dušu, u svoju unutrašnjost. Prekidanje kruga rutine na jedan dan tjedno prilika je za razmišljanje o našim djelima tijekom proteklog tjedna, kada smo sudjelovali u utrci za uspjehom. Tada si možemo postaviti pitanje: "Koji cilj trebam slijediti?" Psihoanalitičar Erich Fromm rekao je o šabatu: "Za modernoga čovjeka institucija šabata se čini doista smislenom. Da bi se čovjek trebao na jedan dan u tjednu odmoriti, doima nam se samorazumljivom društvenohigijenskom mjerom, čiji je smisao da nam pruži tjelesni i duhovni mir i odmor koji nam je potreban, kako nas svakodnevni rad ne bi progutao. ... Šabat simbolizira stanje harmonije između čovjeka i prirode, te čovjeka i čovjeka. Neradom, to jest nesudjelovanjem u mijenjanju prirode i društva, oslobađa se čovjek okova vremena, makar i samo na jedan dan u tjednu86. Čak i oni koji ne ispunjavaju Božje zapovijedi otkrivaju vrijednost, značenje i blagodat šabata. Harvey Cox, Amerikanac, ne־Židov, uspoređuje doživljaje iz istočnih religija s doživljajem židovskog šabata. Upravo povodom tog "primitivnog" šabata (bez izleta na more, bez struje i televizije) kojeg je doživio u kući ortodoksnog rabina, objavio je članak u kojemu kaže: "Nakon analize svih istočnih vjera, posebno onih koje su proširene u zapadnome svijetu, kao transcendentalna meditacija, hare krišna, Maharishi, budizam..., ponovno otkrivanje u našim danima divnog značenja šabata može ponukati mnoge mlade Židove da dva puta promisle prije nego krenu putem svojih "prosvijećenih" očeva, koji su šabat odbacili kao nešto zbunjujuće i neugodno."87
Židovski šabat kao univerzalni šabat U doba drugog Hrama svjedoči povjesničar Josip Flavije (1. st.): "Nema grčkog grada ni barbarskog grada i nema naroda u koje nije prodro naš običaj odmaranja sedmoga dana." Ideja židovskog šabata kao tjednog dana odmora bila je potpuna novost u svijetu. Dio Rimljana (Juvenal i drugi) isprva su optuživali Židove, koji su držali šabat, da su 86
- Fromm, E., The way of the Shabbath. U: Torah of the Earth. Woodstock, Jewish Lights Publishing, 2000, sv. 2., str. 123-128 87 • Meditacija Vešabat u: Cox, H., Turning East str. 65
274
שבת
Šabat
lijeni. Filon Aleksandrijski188 se borio protiv takvih neznalica, koji su neistomišljenike ocrnjavali na filozofski način, objašnjavajući im da odmor na šabat pogoduje tjelesnoj potrebi za odmorom, što odgovara Aristotelovom mišljenju8^. On je vidio potrebu za odmorom radi rada, a ne kao židovstvo, koje šabat vidi kao cilj sam po sebi. Drugi su narodi objeručke prihvatili šabat. U starome Rimu, prije nego je kršćanstvo postalo službenom vjerom, bilo je mnogo ljudi koji su sedmoga dana držali židovski šabat, a to je kasnije pomoglo Rimljanima pri prihvaćanju kršćanstva, koje je na početku također držalo šabat u subotu, sedmoga dana. Kasnije, kada je kršćanstvo od progonjene vjere postalo vjera koja progoni, prebacilo je šabat na nedjelju. Islam je također promijenio dan odmora na petak, također da bi se razlikovao od izvora. Međutim, bit šabata je ostao u židovskom šabatu, jer on ne sliči nijednom drugom. Židovski šabat nije samo društveno načelo s ciljem davanja dana odmora svakih sedam dana. On je bio i ostao drukčiji. Već u pristupu odmoru razlikuje se Židov koji drži šabat od onih koji ga "drže" u nedjelju ili petak, jer on se razdvaja od svega što ga okružuje i što utječe na njega (televizija, radio, električna struja, automobil, telefon), odvaja se od okruženja, a i to je samo početak, jer je sav ovaj dan posvećen unutrašnjosti ־duhovnom uzdizanju. Sve to čini židovski šabat osobitim i izdvaja ga od dana odmora drugih naroda.
Paljenje i blagoslivljanje šabatnih svijeća, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
Obred Ha udala, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
88 • Filon, O zakonima 2 89. Nikomahova etika 10,6
275
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Tuma i tahora ״obredna nečistoća i očišćenje טומאה וטהרה Tuma je duhovni status nedostatka obredne čistoće. Obredno onečišćena osoba ograničena je u činjenju odredenih radnji, primjerice nije smjela ući u Hram, jesti od žrtava... Hram je uvijek bio obredno čist. Židovi (Izrael) bi povremeno dolazili u Hram, radi ispunjavanja neke Božje zapovijedi, poput prinošenja žrtve, a kohenima i levitima Hram je bio radno mjesto, na kojemu su provodili većinu svog vremena u svetoj službi. Ako bi pripadnik bilo koje od tih triju kategorija bio obredno nečist, ne bi mogao ući u Hram, nego tek nakon postupka očišćenja. Propisi tume i tahore uglavnom su bili na snazi dok je postojao Hram. Bitno je napomenuti da tuma nije fiziološko ili higijensko stanje, kako mnogi misle, ona nije nešto opipljivo. Takvo mišljenje nije židovsko, ono pripada nekadašnjem ili modernom idolatrijskom svijetu i u suprotnosti je sa židovskom vjerom, jer je obredna nečistoća isključivo duhovno stanje. Propisi o obrednoj nečistoći su brojni i razrađeni do pojedinosti. Izvori propisa o tumi i tahori: na mnogim mjestima u Tori (Lev 1 1 - 1 4 ; 18,19; 20,18).
Stupnjevi u obrednoj nečistoći Postoji više stupnjeva obredne nečistoće, koje je značajno, budući da se odražava kroz nekoliko posljedica koje proizlaze iz stupnja nečistoće:
טומאה וטהרה
Tuma i tahora
trajanje nečistoće, način širenja nečistoće i način očišćenja od nje. Stupnjevi obredne nečistoće su: 1. ־ אבי אבות הטומאהizvor izvora nečistoće: ljudski leš ili njegov dio najviši je stupanj obredne nečistoće. Prelazi na čovjeka, odjeću, te metalne i drvene predmete, kada su se našli pod istim krovom s lešom. 2. אבות הטומאה- izvor nečistoće: sve što je onečišćeno ljudskim lešem, leš osam vrsta gmazova spomenutih u Tori, nevela (strvina), mecora (gubavac ili nešto gubavo ־promjene na koži ili odjeći, kući), polucija, nida1. Izvori nečistoće dodirom onečišćuju čovjeka i predmete, jelo i piće. 3. ־ תולדות הטומאהprihvatitelj nečistoće: ono što je onečišćeno izvorom nečistoće postaje prvo u nečistoći, ono što je onečišćeno prvim postaje drugo u nečistoći i tako dalje. Sve te nečistoće nakon izvora zovu se ( תולדות הטומאהtoladot hatuma) ili ( ולדות הטומאהvladot hatuma), a dodirom onečišćuju samo jelo i piće.
Očišćenje od obredne nečistoće Način očišćenja ovisi o vrsti nečistoće. Onaj koji se onečistio dodirom leša, čisti se tako da se po njemu raspršuje voda s pepelom crvene krave2, trećega i sedmoga dana nečistoće, te uranjanjem u mikve nakon sedam dana. Ostali izvori i prihvatitelji nečistoće mogu se uroniti u mikve i na sam dan onečišćenja, a nečistoća prestaje zalaskom sunca. Danas većina propisa o nečistoći nije aktivna, prije svega jer je Hram srušen, a obredna čistoća većinom je bila važna radi službe u Hramu. Nemamo ni pepela crvene krave, kako bismo se očistili od nečistoće leša. Danas se svi smatramo nečistima od leša, jer smo ili dodirnuli leš ili smo bili na mjestu gdje je bio mrtvac (u kući, na ispraćaju ili na groblju) ili smo dodirnuli nekoga tko je bio uz leš. To je i razlog što nam je danas zabranjeno ići na samo mjesto Hrama na Hramskome brdu. Zabrana onečišćenja lešom danas je bitna samo za kohene (potomke svećenika), stoga oni nikada ne ulaze na groblje ili u kuću u kojoj se nalazi mrtvo tijelo.
1
- Obredna nečistoća menstruacije, objašnjena u poglavlju Čistoća obitelji, str. 278. - Para aduma - vidi Rječnik, pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727.
2
277
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Čistoća obitelji טהרת המשפחה ״ Obredna nečistoća krvarenja ־nida Jedina nečistoća koja je i dalje aktivna kao i nekada, bez promjene od dana kada je naložena u Tori do danas, jest nečistoća krvarenja. O obiteljskoj čistoći treba reći više. Tema čistoće obitelji je jedna od najtežih i najsloženijih tema medu općim židovskim propisima, a osobito medu propisima o židovskoj obitelji. Uz to je i jedna od središnjih tema židovskoga svijeta.
Izvor za nečistoću krvarenja spominje se u Tori na nekoliko mjesta: Ženi u udaljenju zbog njene nečistoće ne približuj se da bi otkrio njezinu golotinju3. Muškarca koji će spavati sa ženom dok ova krvari i razotkrije njezinu golotinju, otkrije njezin izvor, a ona razotkrije izvor svoje krvi: neka se obje te duše odstrane iz naroda.4 Nida נידה ־ Riječ nida znači odbačena, udaljena, kako kaže Ezra: Zemlja u koju dolazite da je naslijedite, zemlja je odbačena, kao što su narodi zemalja odbačeni zbog svojih odvratnosti, kojima su je ispunili s jednoga kraja na drugi, svojom nečistoćom5. Žena koja je prokrvarila iz izvora krvi i vidjela je kap krvi, obredno je nečista. Nastanku mrlje krvi na odjeći ne mora prethoditi osjećaj krvarenja. Kap krvi koja onečišćuje ženu je svaka kap koja dolazi iz spolnih organa, čak i u vrijeme trudnoće, kada nema mjesečnog krvarenja, a dakako ona u doba mjesečnice. Spolni odnošaj u doba nida u
3• Lev 18,19 4• Lev 20,18 5• Ezr 9,11
278
טומאה וטהרה
Tuma i tahora
Tori je izričito zabranjen, a kazna za prekršaj zabrane je karet כרת, smrt Božjom rukom (izlučivanje iz židovskog naroda na budućem svijetu). Zbog te stroge zabrane, rabini su odredili da muškarac i žena trebaju izbjegavati svaki dodir i spolni odnošaj već dvanaest sati prije očekivanoga početka mjesečnice, kako bi izbjegli odnošaj u početku krvarenja. Zato je važno znati kada se mjesečnicu očekuje. Početak mjesečnice kod zdrave žene je uglavnom ustaljen i može biti jedno od sljedećeg: ־može se predvidjeti početni dan u mjesecu ־može se predvidjeti odredeno razdoblje u kojem će pasti ־u nekih žena trajanje razdoblja se produljuje i skraćuje, primjerice: prije četiri mjeseca ciklus je trajao trideset dana, prije tri mjeseca 29 dana, prije dva mjeseca 28, protekloga mjeseca 27, a zatim raste obratnim redoslijedom - u nekih žena se mjesečnica ne pojavljuje u redovitim razmacima, niti se može odrediti kada će doći, međutim, pojavljuje se popraćena tjelesnim znacima kao što su umor, bolovi u trbuhu ili drugdje.
Pitanje rabinu ־šeelat rav שאלת ר ב ־ Jedna od glavnih zadaća rabina u svojim zajednicama jest odgovaranje na halahička pitanja, kojih u ovome području ima ih mnogo, jer tu dolazi do rascjepa između teorijskih načela i problema koji se javljaju u životnoj složenosti. O stanju nida uvijek ima mnogo pitanja u složenim situacijama koje zahtijevaju halahička rješenja, budući da se radi o praktičnom problemu u kojemu se treba vladati prema praktičnim halahičkim odlukama. Čest su problem, pogotovo ranije, bile mrlje na odjeći, za koje treba otkriti jesu li obredno onečišćujuće (mrlje od krvi), ili nisu (nisu nastale od krvi). Problemi nastaju i u žena čiji ciklus ne odgovara niti jednom navedenom slučaju za praćenje pravilnosti krvarenja.
Očišćenje Žena koja je u stanju nida treba proći nekoliko koraka da bi se očistila od obredne nečistoće: 1. čekanje do kraja mjesečnice תום המחזור, što uglavnom traje pet do šest dana 2. "prekid za očišćenje" ־ הפסק טהרהPosljednjeg dana krvarenja, neposredno pred zalazak sunca, žena se pere toplom vodom, osob.ito spolovilo. Nakon toga obavlja "prekid za očišćenje", unoseći prstom
279
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
komad čiste vate ili bijele tkanine, te provjerava je li čist ili na njemu ima krvi. Ako se vidi krv, može provjeriti ponovno, jer krv može potjecati od zaostalog završenog, a ne trenutnog krvarenja. Ako i drugi put vidi krv, mora čekati još jedan dan i, prije zalaska sunca, ponovno na isti način provjeriti. Ako je komad tkanine nakon provjere čist, žena zna da je prestala mjesečnica. Treba obući čisto rublje i odjeću, te promijeniti posteljinu. Ovo se zove prekidom za očišćenje, jer žena prekida mjesečnicu i započinje očišćenje. 3. sedam čistih dana ־ שיבעה נקייםNakon prekida za očišćenje počinje žena brojati sedam dana bez krvarenja, koji se zato zovu "sedam čistih". Broje se od zalaska sunca do zalaska sunca. Svaki dan žena dva puta provjerava, kao pri prekidu za očišćenje, ujutro i prije zalaska sunca. Ako nekoga dana nade krv, ponovno broji sedam dana, počinjući od toga dana. 4. tevila טבילה, uranjanje u obrednu kupku, mikvu, na kraju sedam čistih dana.
Mikve מקרה ־ Mikve je bazen vode za uranjanje radi očišćenja od obredne nečistoće. Micva o mikvi pojavljuje se u Tori: ... ali izvor i bunar; nakupina (hebr.: מקוהmikve) vode, bit će čist6. Mišna u dijelu Tahorot posvećuje cijeli traktat Mikvaot pojedinostima vezanima za mikvu. Postoje dvije vrste mikve: prirodna, poput izvora, rijeke, jezera, prirodne nakupine kišnice, mora, te umjetna: bazen vode koji sadrži najmanje četrdeset "sea" vode (oko 480 litara) koja nije crpljena. Voda se dovodi pomoću odvodnog sustava na krovu zgrade, koji u mikvu vodi kišnicu, snijeg ili led.
Tko i što se uranja u mikve u današnje doba: ־žene radi očišćenja od nečistoće krvarenja ־ne־Židovi pri prijelazu na židovstvo ־posude koje su proizveli ne־Židovi, prije prve uporabe ־pisari knjiga Tore, mezuza i tefilina, prije nego će ispisati Božje ime ־mnogi uranjaju dan prije šabata, blagdana, Jom kipura i tijekom Deset dana pokore 6
- Lev 11,36; i na mnogim drugim mjestima
280
טומאה וטהרה
Tuma i tahora
- hasidi uranjaju svakoga dana Prva tri navedena slučaja su halahičke obveze, posljednja dva su tek običaji. Mikve se gradi odvojeno za žene i za muškarce.
Mikve kroz povijest Na arheološkim iskapanjima na mnogim mjestima u Izraelu (Masada, Kumran, stari grad Jeruzalem, Gamla i još mnogim drugima) nađene su mikve iz doba prvog i drugog Hrama, privatne mikve onih koji su si ih mogli priuštiti, te javne. Stare mikve nalazimo i u dijaspori. Sve one kao tisuću svjedoka svjedoče o tome da je mikve neodvojivi dio života židovske zajednice i o tome da se narod tijekom svih razdoblja pridržavao propisa obredne čistoće.
Simboličnost mikve Mikve sa svojom živom i čistom vodom simbolizira početak svijeta, koji je sav bio životan i čist. Voda je prethodila stvaranju kopna, kako je rečeno: I zemlja je bila kaos i nered i mrak nad dubinom i Božji duh je lebdio nad vodom.7 Jedna od prvih stvari koje je Bog stvorio bila je nakupina vode, kako je rečeno: I reče Bog, 'Neka bude svod u vodi, neka razdvoji između vode i vode.' I načini Bog svod i razdvoji vodu pod svodom od vode nad svodom, i bi tako. I nazva Bog svod nebom, bi veče i bi jutro, dan drugi. I reče Bog neka se voda sakupi pod nebom na jedno mjesto i neka se pokaže kopno, i bi tako. I nazva Bog kopno zemljom, a nakupinu vode nazva morima, i vidje Bog da je dobrcč. Žena se na kraju nečistoga razdoblja, kako bi se očistila, vraća "na stvaranje", na čisti simbol izvora života na svijetu, vodi života, koja dolazi od prvostvorene vode u morima, rijekama i kišama, koja teče u čistu mikvu.
Obredna čistoća i higijena Pronađene stare mikve nalazile su se pored kupališta, nisu služile umjesto njih. Smisao mikve, za razliku od proširene zablude, nije održavanje higijene i tjelesne čistoće, već tahora, obredna čistoća. Klasični primjer toga je slavna rimska kupelj koju je Herod za sebe izgradio u svojoj palači na Masadi. Kupelj je sadržavala kupaonicu, saunu, i druge uredaje. Upravo pokraj kupelji izgradili su zeloti na Masadi mikvu. 7• Post 1,2 8• Post 1,6-10
281
Židovski dom
ŽIDOVSTVO
Priprema za uranjanje Doba za uranjanje u mikvu je nakon izlaska zvijezda. Prije zalaska sunca žena polazi u mikvu i priprema se za uranjanje. Cilj tih priprema je uklanjanje svih prepreka između nje i "žive vode" u mikvi za vrijeme uranjanja. Ona pere zube, iako pri uranjanju ne otvara usta, uklanja nakit, pere kosu i češlja je, čisti nokte od prljavštine i laka i dobro pere tijelo. Neke žene čak leže u kadi pola sata, kako bi se odvojila prljavština pripijena za kožu. Dok je tijelo još mokro od vode koja ga je oprala, ulazi u mikve kako bi se očistila. Za uranjanja, cijelo tijelo mora biti pod vodom, uključujući i kosu, a žena noge drži razdvojeno, kako bi voda doprla do svakog dijela tijela. Nakon prvog uranjanja, dok još stoji u vodi mikve do vrata, podiže oči i blagoslivlje: ק ד ש נ ו ב מ צ ו ת י ו וצמו על
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם
.הטבילה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL HATEVILA ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam uranjanje. Odmah potom uranja na isti način drugi put. T
J
Suzdržavanje od spolnih odnošaja Tijekom oko dvaju tjedana svakoga mjeseca, od početka mjesečnice do uranjanja u mikvu, zabranjeni su mužu i ženi ne samo spolni odnošaji, nego i sam dodir, prema rečenome u Tori: Ženi u nečistoći krvarenja se ne približuj, da ne bi otkrio njezinu golotinju.9 Dakle, Tora je zabranila čak i približavanje u doba nečistoće krvarenja. Stoga za dane tijekom dvaju tjedana kada je žena obredno nečista postoji nekoliko zabrana. Zabranjeno je ispružiti ruku jedan prema drugome, dati i primiti predmet iz ruke u ruku (umjesto toga položi se predmet na stol i s njega uzima), muž ne smije spavati u krevetu svoje žene. U vrijeme nide treba razdvojiti krevete, kako se partneri ne bi dotaknuli u snu. Postoje i druge zabrane, koje trebaju spriječiti mogući dodir i osjećaje privlačnosti, koji mogu dovesti do prekršaja zabrane iz Tore.
Podnošenje žrtve i obveza Bilo je slučajeva kada ne bi bilo dostupne mikve. Bračni parovi tada nisu održavali spolne odnošaje tijekom dugoga vremena, ili su, u drugim 9• Lev 18,19; također MT Hilhot isure bia 21,1
282
טומאה וטהרה
Tuma i tahora
slučajevima, žene uranjale u ledene rijeke. Židovi su davali život kako bi održali temelj židovske kuće - čistoću obitelji. S druge strane, odmah nakon ženinog uranjanja u mikve, muž je dužan ispuniti מצות עונה- zapovijed o vremenu (hebr.: ona)10, to jest imati spolni odnošaj sa ženom. Te večeri muž mora posvetiti mnogo pažnje, nježnosti i ljubavi svojoj ženi, koja je očišćena i posvećena za njega, iz mjeseca u mjesec. Spolni odnošaj je te večeri obveza, osim ako se tome protivi medicinski razlog. Spolnost nije pregovaračko sredstvo jednoga od partnera, nego istodobno i micva (bogougodno djelo) i obveza iz Tore. Muž koji ne može ili ne želi održavati spolne odnošaje sa svojom ženom, mora se od nje rastati11, a ako žena ne želi odnošaje s mužem, njemu to može biti razlog za pokretaje rastave. I žena može zatražiti pokretanje rastave ako muž ne želi odnošaje s njom, no samo muž ima pravo davanja geta, dokumenta o rastavi, čijim polaganjem u ruke žene rastava postaje službena.
Određivanje dana za vjenčanje U židovskome svijetu dan vjenčanja odreduje se prema danu pogodnom za održavanje prvoga spolnog odnošaja partnera, što ovisi o mjesečnom ciklusu mladenke i njezinoj mogućnosti da stupi u bračni savez. Vjenčanje se može prirediti tijekom oko dvaju tjedana kada je obredno čista: od dana uranjanja u mikvu, do početka novog ciklusa. Dakle, tevila - uranjanje mora slijediti nakon mjesečnice, prekida za očišćenje i sedam čistih dana. Običaj je da žena uranja dan prije vjenčanja, kako bi bila čista za svojeg muža. Mladenka koja nije uronila u mikve zabranjena je mužu, jer je nida. Spolni odnošaj prve bračne noći je micva, koju treba ispuniti u obrednoj čistoći. Krv koja poteče za spolnog odnosa djevice čini mladenku nida tijekom pet dana, nakon kojih čini prekid za očišćenje, te broji sedam čistih dana, nakon kojih uranja u mikvu. Zbog toga takozvani medeni mjesec nije prihvaćen u židovskoj tradiciji, budući da su odnošaji mladenke i mladoženje neposredno nakon prve noći zabranjeni, a suživljavanje partnera prema židovskom shvaćanju treba biti upravo u krilu porodice i u bliskome, dragom okružju, u kojemu će proslaviti "sedam blagoslova"12, svake večeri tijekom sedam dana nakon vjenčanja.
1°• Izl 21,10; MT Hilhot išut 12,2 11• MT Hilhot išut 14,7 l 2 • Vidi u poglavlju Hatuna ־židovsko vjenčanje, str. 437.
283
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Čistoća obitelji i medicinska načela Liječnici i psihoozi kažu da ovaj sustav odustajanja od spolnih odnošaja u doba obredne nečistoće ima veliku prednost i s fiziološko-higijenske i s psihološke strane13, jer suzdržavanje od spolnih odnošaja po oko dva tjedna mjesečno kod partnera izaziva snažnu želju za ponovnim sjedinjenjem. Ta napetost je pozitivna i zdrava, sprečava otupljivanje osjećaja partnera, daje braku čvrstinu i dublju, odrasliju i svetiju vezu. Ovo objašnjava neznatan postotak rastava kod pobožnih židovskih obitelji. Nema potrebe za navođenjem mnogih znanstvenih objašnjenja da bi se dokazalo zašto ne bi bilo dobro održavati spolne odnošaje u doba menstruacije. Evo samo nekoliko fizioloških činjenica. Maternica je u to doba ״ranjena". Sluznica maternice odvaja se i propada, a kao posljedica toga žena krvari. Krvni sudovi ispod sloja sluznice koji propada otvoreni su i krvare. U ovo doba maternica je osjetljiva na bakterije koje pri spolnom odnošaju mogu dospjeti u krvni tok. Otvor maternice je za mjesečnice malo proširen, kako bi krv mogla istjecati, a kroz taj otvor mogla bi se putem spolnoga odnošaja onečistiti unutrašnjost tijela. U vagini se nalazi kisela tvar koja služi obrani protiv bakterija koje ulaze u tijelo i mogu dospjeti do maternice. U vrijeme mjesečnice ona gubi djelotvornost, jer krv, koja je lužnata, neutralizira njezino djelovanje. Pod utjecajem hormonskih promjena žena je tada tjelesno i duševno promijenjena, što dovodi do manje želje za spolnim odnošajem. No zašto je spolni odnošaj zabranjen i za sedam čistih dana? Ispostavlja se da taj dodatni tjedan kada su zabranjeni spolni odnošaji ima ne manje važnu zdravstvenu osnovu. Tih tjedan dana je doba kada se maternica oporavlja od ranjenosti koju je preboljela. Tada traje proces nastanka stanica nove sluznice, koja postupno prekriva unutrašnjost maternice. Cijeli je tjedan potreban kako bi se maternica oporavila. U tome razdoblju vrat maternice oslobađa se bakterija. Dakle, dani nakon sedam čistih dana su sa zdravstvenog stajališta najpogodniji za spolne odnose. Tada postoji i mogućnost za sazrijevanje jajne stanice i za oplodnju14.
13
- O psihološkom utjecaju propisa o čistoći obitelji za bračni život i o pravilnom pogledu na intimnost partnera vidi u: Meiselman, M., Jewish Women in Jewish Law 14 - Više o zdravim spolnim odnosima u obitelji vidi: Schussheim, E., Briut veošer behaje hanisuin. Str. 16. u: Iš veiša šezahu - haje hamišpaha hajehudit mehebet refui ufsihologi. Jeruzalem 5748.
284
Tuma i tahora
טומאה וטהרה
Čistoća obitelji kao način prevencije bolesti Spolne bolesti i AIDS gotovo se i ne javljaju u pobožnim krugovima. Rak maternice upadljivo je rjeđi medu Židovkama. Spolni odnosi imaju negativan utjecaj na nastanak te bolesti: rani spolni odnosi su važan čimbenik u nastanku raka vrata maternice. Rak vrata maternice četiri puta je češći kod prostitutki, a gotovo se i ne javlja u djevica. Većina spolnih bolesti posljedica su ranih, izvanbračnih i homoseksualnih spolnih odnosa. Žene bez djece u usporedbi sa ženama koje su rađale češće dobivaju rak dojke. Žene s troje i više djece rjeđe imaju rak dojke od žena s manje djece15. Ovi i drugi slični podatci pokazuju da židovska obitelj koja održava čistoću obitelji ima zdravstvenih prednosti pred onima koji se toga ne drže. Umjesto da promijeni ponašanje, društvo nastoji pronaći ״slobodan, ali siguran seks". To podsjeća na poznatu priču o mudracima iz Chelma: most koji je vodio u njihovo mjesto bio je oštećen. Svakoga dana prolaznici su padali s njega i ozljedivali se. Tada se sastalo vijeće gradskih mudraca Chelma i odlučilo, umjesto da poprave most, pored mosta izgraditi bolnicu!
Žena u mikvi, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707. 15
- Više o sprečavanju bolesti u židovskoj obitelji vidi u članku Duperk, A., Hajej mišpaha brijim. Str. 23 u: Iš veiša šezahu - haje hamišpaha hajehudit mehibat refui ufsihologi. Jeruzalem 5748.
285
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Pokrivanje glave -03ויראש Pokrivanje glave u muškaraca Izvor Nošenje šešira ili kapice (hebr.: כיפהkipa) stari je običaj, ali nije zapovijed iz Tore. Cilj mu je podučiti čovjeka strahopoštovanju prema Bogu i skrom־ nosti pred Vrhovnim kraljem, čijom zaslugom živimo. Zato su naši učenjaci zabranili da nepokrivene glave1 prijeđemo više od četiri lakta (2,4 metra). Ova micva se, dakle, ne pojavljuje u Tori, već u mnogim kasnijim halahičkim izvorima. U Babilonskom Talmudu piše: Majka rabi Nahmana sina Jichakova rekla mu je: ,Pokrivaj glavu da bi imao strahopoštovanja prema Nebu2. Rabi Huna sin rav Jehošue ne ide četiri lakta nepokrivene glave. Rekao je: 'Božja slava je iznad moje glave'3. Talmud spominje i pokrivanje glave u javnosti4, za posjeta bolesniku5 i kad stojimo pred rabinom6. Rambam pronalazi smisao zapovijedi u ponizosti i piše: Učenjaci (rabini) se vladaju vrlo ponizno: neka si ne iskazuju nepoštovanje, neka ne otkrivaju glavu niti tijelo7. U Sulhan aruhu piše: Šeširi od slame su pokrivalo za glavu, a ruka nije, jer je dio tijela8. 1
BT Berahot 31a, Šabat 11%, Kidušin 31a 2• BT Šabat 156b,118b 3 BT Kidušin 31a 4 - BT Nedarim 30b, Kidušin 30a 5• BT Nedarim 40a 6 - BT Kidušin 33a 7• MT Hilhot deot 5,6; vidi i BT Kidušin 29b i 30a 8• ŠA Orah hajim 91,4 i 8,2
286
כסוי ראש
Pokrivanje glave
Nasuprot navedenome mišljenju, midraš^ donosi drugo, koje micvu pokrivanja glave izvodi iz Tore: Ne slijedite zakone naroda...10 ; Injihove zakone ne slijedite11. Te i druge rečenice obvezuju Židove da se svojom odjećom razlikuju od drugih naroda. Ovaj se propis zapravo razvio tek tijekom vremena, postajući vanjskim znakom Židova i nekom vrstom iskaznice čovjeka koji ispunjava vjerske zapovijedi (šomer micvot )שומר מצוות. Postoje arheološki nalazi pisanih spomenika iz starine, koji govore o židovskom običaju pokrivanja glave, kao primjerice Crni obelisk, pobjednički spomenik asirskoga kralja Salmanasara Trećeg (858.-824. pr.n.e.), suvremenika izraelskog kralja Ahava. Dio reljefa prikazuje niz poslanika odjevenih u ogrtače i kape, s darovima u rukama, a natpis objašnjava da nose danak koji šalje izraelski kralj.
Vrste pokrivala za glavu Danas su pokrivala za glavu raznolika, jer ona su simbol društvene i vjerske pripadnosti. Ultraortodoksni pokrivaju glavu drukčije od pobožnih cioništa ili od hasida. Obično se crnu kapicu smatra simbolom ortodoksnog židovstva, a pobožni cionisti, koji također pripadaju ortodoksnoj struji, nose raznobojne pletene kapice. Ultraortodoksni u pravilu preko kapice nose i šešir. Oblik šešira govori o pripadnosti nekoj hasidskoj skupini: razlikuju se šeširi hasida Lubavič, Gur, Belz ili Vižnic. Hasidi na šabat nose štrajmel, šešir s krznom, koji potječe iz hasidskih krajeva hladne istočne Europe.
Čemu kapica ־kipa? Netko će se upitati čemu je potreban ovaj komad tkanine na glavi. Kipa ima više značenja. Ona je vanjski pokazatelj pripadnosti židovstvu i židovskom narodu. Ta vanjska identifikacija obvezuje nosioca na odredeni način života. Zatim, pokrivanje glave govori o strahopoštovanju pred Nebom, prema Rambamovom mišljenju i jednome od mišljenja u Talmudu. U prošlosti su Židovi davali i život radi ovog svoga uvjerenja, što je pokrivanje glave uzvisilo do svetoga čina. I državna zastava je, zapravo, samo komad tkanine, no ona ima duboko značenje zbog vrijednosti koje predstavlja. 9• Vajikra raba Mecora 19 10• Lev 20,23 U• Lev 18,3
287
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Pokrivanje glave u žena Udane žene pokrivaju kosu rupcem, šeširom, perikom...
Izvor U Tori je izričito napisano: I svećenik će postaviti ženu pred Vječnog i otkriti joj glavu12. Ova rečenica odnosi se na osobitu okolnost kada se sumnja da je žena počinila preljub. Nju se odvodi svećeniku, koji otkriva njezinu kosu, koja bi inače trebala biti pokrivena, kao znak nedostatka čednosti u onome što je učinila, preljubu. Rabin Samson Rafael Hirsch* objašnjava: ״Pokrivanje glave vanjski je znak pristojnosti u braku. Žena koja je skrenula s puta pristojnosti nije vrijedna ukrasa pristojnosti." To je ono što je svećenik pokazivao narodu skidanjem pokrivala sa ženine glave. Rambam, oslanjajući se na Mišnu13, odlučuje da žena koja u javnosti otkriva glavu krši vjeru Mojsijevu14 i da je to dostatan razlog za rastavu15. U nekim aškenaskim zajednicama porijeklom iz Mađarske i Galicije žene ne samo što prekrivaju glavu, već odmah nakon udaje obriju kosu. U moderno se doba raširio običaj nošenja šešira ili vlasulje16, već prema običaju zajednice i obitelji.
Pokrivanje glave i suvremeni život Danas se, nažalost, u ״modernome" svijetu smatra da je pokrivanje glave primitivan običaj, možda čak i šovinistički, stoga što ״moderno" društvo očekuje od žene da izađe na ulicu u svoj svojoj ljepoti i sjaju, pa mnoge žene ljeti hodaju više otkrivene nego pokrivene. Nakon toga se čudimo reklami za auto koja je popraćena gotovo golim modelom, premda je jasno da nema veze između objekta reklame i tijela žene. Ženino tijelo pretvoreno je u reklamnu robu, usprkos naporima ženskih organizacija koje to nastoje spriječiti. Neupitno je prekriti kosu jedna od najtežih stvari za ženu, jer kosa je jedna od glavnih značajki njezine ljepote, pogotovo danas. Židovstvo ipak 12. Br 5,18 13
־M Ketubot 7,6 - MT Hilhot išut 24,11 15 - MT Hilhot išut 24,16 16 - Temelji se na Talmudu, Šabat 64b 14
288
Pokrivanje glave
כסוי ראש
naučava: Sva slava kraljeve kćeri iznutra je17. Ženina ljepota ujedno je i njezina slava, a ona je čuva samo za sebe samu i svoga muža. Žena ne mora razotkriti svoju ljepotu i slavu širokom društvu.
Skupina Židova u tipičnoj odjeći, pored rijeke u molitvi Tašlih, drvorez, Njemačka 1530.
17. Fs 4 5 , 1 4 ; vidi i MT Hilhot išut 1 3 , 1 1
289
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Uloga žene u židovstvu מעמד האשה ביהדות Da bi se shvatilo židovsko stajalište o položaju žene, treba dublje proučiti židovski nauk, prije svega o tome kako židovstvo gleda i na muškarca i na ženu, na njihova prava i obveze, kojima je cilj stvaranje židovske obitelji. Položaj žene u židovstvu pogrešno shvaćaju oni koji židovstvo ne poznaju izbliza. Većinom je razlog pogrešnoga razumijevanja u pokušaju da se židovski pojam ili običaj razumije u terminološkim ili kulturalnim pojmovima zapadne kulture. Položaj obitelji u zapadnome svijetu sve više opada. O tome ponajprije svjedoči visok postotak rastava i obitelji s jednim roditeljem, porast broja silovanja i nasilja u obitelji, te spolnih devijacija, koje liberalni um ne prepoznaje kao nove. Sekularno društvo, koje pripovijeda o jednakosti, pretvorilo je ženu u seksualni objekt i simbol zavođenja. Ženu se ne prikazuje u parlamentu, važnim i javnim mjestima, prema njezinu položaju u društvu, već lik žene služi kao sredstvo za ekonomsku dobit u reklamama, filmovima i drugim sredstvima komunikacije. Žena je zloupotrebljena kao roba. Žene trpe od seksualnog zlostavljanja na radnim mjestima i tamo gdje služe u vojsci. Ova tema zahtijeva dublje ispitivanje, da bi se mogla sačuvati vrijednost obitelji. Židovstvo naučava da su muškarac i žena različiti, duševno i tjelesno, da svako od njih ima dužnosti i zadaće koji mu odgovaraju. Razlika ne znači razliku u položaju ili neravnopravnost. Danas je poznato da su muškarac i
290
ביהדות,מעמד האשד
Uloga žene u židovstvu
žena različiti i gradom mozga i njegovim funkcioniranjem. Razlika medu spolovima je funkcionalna, a ne statusna.
Žena i micve Žena je oslobođena od mnogih micva. Rabin Samson Rafael Hirsch objašnjava razlog za to u svome komentaru Tore1: "... jer je cilj micva da podigne duhovnu razinu čovjeka, a žena je stvorena s duhovnom prednošću koja ne zahtijeva da ispunjava sve micve. Oslobađanje je također radi toga da žena ne bi bila preopterećena, jer na njoj leži najveći dio kućnoga posla. Zato je oslobođena od učenja Tore, ali joj je ono dopušteno ako želi, dok je to muškarcu obveza."2
Žena i društveni život Zadaća i odgovornost žene je u svemu vezanome za unutrašnje poslove doma: odgoj djece i sve vezano uz dom, dok je zadaća i odgovornost muža u vanjskim i društvenim poslovima3. Prema židovstvu, dom je važniji od života izvan njega, obratno od modernog sekularnog svjetonazora, prema kojemu je ponekad život izvan doma važniji. Izlazak muža na posao je nužnost i sredstvo za ostvarenje cilja: doma. Rad izvan kuće je obveza muža i pravo žene, prema novčanoj potrebi. Kada muž i žena sebe vide kao partnere koji teže istom cilju ־podizanju židovske obitelji, svatko od njih preuzima svoju zadaću svim svojim snagama i vidi svoj udjel kao sredstvo. Ako pak svatko kao ono najvažnije vidi svoju karijeru, to dovodi do bračnih kriza, jer nijedno od njih ne želi odustati od karijere, ili se ne slažu zbog osjećaja natjecanja u poslovnom uspjehu, koji se izražava visinom zarade. To mnoge supružnike dovodi do frustracije4. U židovstvu žena je oslobođena društvenih obveza. Cilj tog oslobođenja je obrana i čuvanje njezine jedinstvenosti i nježnosti. Žena ne može svjedočiti pred sudom ne stoga što je prezrena ili ne uživa povjerenje, već kao što i kralj ne može svjedočiti, jer mu ne pristoji da ga se ispituje. Svjedočenje je u židovstvu obveza, a ne samo pravo. Rabini su željeli spriječiti da žena dode u težak položaj pri ispitivanju i svjedočenju, čime su spriječili nepristojnost. Ovo se odnosi samo na slučajeve u kojima su 1• Lev 23,43 Vidi u poglavlju Micve, str. 335. 3 BT Bava mecia 29b 4 - O svetosti braka vidi u poglavlju Hatuna - židovsko vjenčanje, str. 437. 2
291
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
potrebna dva svjedoka, jer je to tada javna stvar, no u slučajevima kad dostaje jedan svjedok, ženino svjedočenje se prihvaća. Žena ne služi kao sutkinja, jer to je javna služba, a ona je od nje oslobođena. Suđenje obvezuje suca na predano studiranje Tore, od kojeg je žena također oslobođena5. Bilo je u povijesti iznimaka, poput proročice Debore6, koja je bila osobita ličnost svoga doba i prostora. Žena ne može služiti kao kraljica i imati autoritet, jer to je teška i opterećujuća javna služba, koja ne odgovara njezinom nježnom i plemenitom karakteru i prirodi, jer sva slava kraljeve kćeri je iznutra7. Žena je oslobođena i od odlaska u rat, jer to je javna obveza. Žena se mora moliti jednom dnevno, ali je oslobođena molitve u minjanu, jer je to javni događaj koji se odvija tri puta dnevno.
Istinska jednakost? Istinska jednakost proizlazi iz polazišta koje uzima u obzir prirodne razlike između muškarca i žene u njihovim značajkama, u temperamentu i u karakteru. Tvrdoglavo, dogmatsko i slijepo izjednačavanje bez razmišljanja o tjelesnim i duševnim razlikama je izričito neobranjivo i nemoguće. Jednakost kojom ״mašu" vođe liberalnog društva 21. stoljeća nije činjenična. Istraživanje objavljeno u Izraelu8 pokazalo je da su u izraelskim kibucima9, koji su neupitno najveći čovjekov pokušaj u ovome području, nakon osnivanja podjednako podijelili tjelesne poslove između žena i muškaraca. Ženama nije bila povjerena briga o djeci, a danas se peti naraštaj u kibucima ipak vraća obiteljskom životu. Tora i rabini su priznali razlike među muškarcem i ženom i ״preveli" su ih u halahičke pojedinosti. Budući da postoji prirodna i istinska razlika među spolovima, treba biti i razlike u njihovim ulogama i društvenim zadaćama. Položaj žene u židovskoj obitelji bio je tijekom cijele povijesti važniji od njezina položaja u bilo kojoj drugoj kulturi u okviru koje je živio židovski narod. 5
- MT Hilhot talmud Tora 1,13; ŠA Jore dea 246,6 - Suci 5 7• Ps 45,14 8 - Jediot aharonot 11. svibnja 1988. 9 - Kibuc je oblik života u komuni, koji su utemeljili židovski useljenici u Izrael iz komunističke Rusije, koji su se priklanjali komunističkoj ideologiji; više vidi u Rječniku pojmova iz Židovstva i hebrejskih izraza, str. 727. 6
292
ביהדות,מעמד האשד
Uloga žene u židovstvu
Židovstvo i višeženstvo Tora muškarcu dopušta višeženstvo, dok je ženi zabranjena udaja za više od jednoga muškarca istodobno (što je zabranjeno u većini kultura). Razlog za to je obitelj, to jest želja da se zna tko je djetetov otac, što je u židovstvu vrlo važno. Kad žena ima dva muža, ne zna se točno tko je otac. Drugi je razlog čednost židovske žene, na kojoj se gradi velik dio židovskoga tradicijskog društva.
Poštovanje prema ženi u halahi Za razliku od drugih vjerskih shvaćanja10, koja ženu vide kao podvojenu i drukčiju, židovstvo je vidi zemaljskom kao i muškarca. Položaj žene u židovstvu je cijenjen i dostojanstven, vodi se velika briga o njezinoj duši i prirodi. Židovstvo poštuje ženu više nego se misli. Evo nekoliko primjera pisane misli o ženi: Rekao je Rav: Neka čovjek uvijek pazi da ne povrijedi svoju ženu, jer se žene lako rasplaču i lako ih je povrijediti11 Žena ne čeka u redu pred sudom12. Žene ne čekaju u redu za milodare13. Žena-siroče u svim novčanim stvarima14 ima prednost pred muškarcem-siročetom, da ju se ne bi posramilo. Rekao je rabi Eliezer: svaki muškarac koji nema žene, nije muškarac, jer je rečeno: ,Muško i žensko ih stvori i blagoslovi ih i dade im ime čovjek.' (Post 5,2)^ Prema shvaćanju naših rabina muškarac je potpun samo uz svoju ženu. Poštovanje žene u židovstvu toliko je visoko, da muškarac treba voljeti ženu kao sebe, a cijeniti je više od sebe. U Talmudu kažu naši učenjaci: Naučavali su rabini: tko voli svoju ženu kao sebe, a poštuje je više nego sebe ... o njemu je rečeno: ,1 znat ćeš da je miran šator tvoj.' (Job 5,24)16 Tako je Rambam donio i halahu o odnosima muža prema ženi: Ovako su zapovjedili učenjaci: čovjek treba poštovati svoju ženu više nego sebe, a voljeti je kao sebe. Ako ima novaca, neka joj daje više, prema tome 10
- Vidi: Hoch-Smith, J., Spring, A. (ured.), Women in Ritual and Simbolic Roles. New York, Plenum, 1978 11 BT Bava mecia 59a 12 - MT Sanhedrin 21,6 13. BT Jevamot 100a 14 - ŠA Jore dea 251,8 (komentar Sifte kohen 11); vidi i Tosefta Ketubot 6,8 15 - BT Jevamot 63a 16• BT Jevamot 62b
293
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
koliko ima novaca, neka je ne žalosti, nego ne/ca s njom razgovara ugodno i ne bude ni tužan ni ljut1י. Čini se da je teško ispuniti ovu zapovijed, gotovo bi se moglo reći nemoguće. Kako se može nekoga poštovati više nego sebe, ili voljeti kao što se voli sebe? Pogledajmo u nekoliko pripovijesti kako su židovski velikani ispunjavali ovu zapovijed i kako su se odnosili prema svojim ženama.
Rabin Aije Levin* Jednog dana zaboljela je noga Hanu, ženu rabina Levina. Otpratio ju je k liječniku, kojemu je pri dolasku rekao posve ozbiljno: ״Doktore, boli nas noga moje žene." Toliko ju je volio da je osjećao njezinu bol. Sragaj, jeruzalemski gradonačelnik u doba nastanka države, pridružio se rabinu Levinu na jednom od putovanja gradom. Vozač je pitao rabina: ״Gdje vam je kuća?", ali rabin Levin je šutio i nije odgovarao. Ponovno ga je vozač upitao: ״Gdje želite izaći?" Rabin mu je tada rekao ime ulice. Nakon što su izašli iz auta, objasnio je rabin Levin gospodinu Šragaju: ״Sigurno ste se začudili što vozaču nisam odgovorio na pitanje o mojoj kući. Znajte da, otkad mi je umrla moja pravedna žena, nemam doma, jer su rekli učenjaci: ,Dom, to mu je žena.18 יZato sam šutio..., a kada je upitao gdje želim izaći, mogao sam reći ime ulice19.
Harav hagaon Šelomo Zalman Auerbach* Kada je umrla rabinova žena i pogrebna povorka došla do groba, rekli su mu učenici: ״Rabine, običaj je u Jeruzalemu zatražiti oprost od pokojnika." On im je odgovorio: ״Nikad nisam povrijedio svoju ženu." Tko smije danas ponoviti tu rečenicu, u vrijeme kad je povreda medu ljudima, ili mužem i ženom, svakodnevna i gotovo neizbježna? To je otkrivena snaga velikana židovskog naroda, ne samo u veličini njegova poznavanja Tore, nego i u privatnom životu.
Rav Rehumi Sjajna se pripovijest nalazi u Talmudu, a dogada se u rabinskom učilištu. Postavljeno je pitanje o tome koliko dugo smije muž ostaviti ženu samu kako bi učio Toru u učilištu u drugome gradu, ako ne može učiti u mjestu 1
7. MT Hilhot išut 15,19 - BT Joma 2a 19 - Više o pripovijestima o rabinu Arjeu Levinu vidi u Raz, S., A Tzaddik in Our Time: The Life of Rabbi Aryeh Levin 18
294
ביהדות,מעמד האשד
Uloga žene u židovstvu
boravka? Talmud pripovijeda o babilonskome amoraju četvrtoga naraštaja, s početka 4. stoljeća: Rav Rehumi je bio učenik Rave u ješivi (učilištu) u Mahozi. Svake bi godine da dan prije Jom kipura odlazio kući. Jedne godine nije se vratio kući na dan prije Jom kipura, jer se zadržao u učenju. Žena ga je čekala i čekala, govoreći sebi da je već morao stići, ali njega nije bilo. Silno se rastužila i suza joj je kliznula iz oka. U tome trenutku, dok je sjedio, pao je na njega stup, te je umro20 Talmud pokazuje koliko muškarac mora biti pažljiv, poštovati svoju ženu kako joj ne bi nanio bol i, naravno, da je ne rasplače. U Žoharu je napisano da Bog broji ženske suze. Muškarac mora posebno paziti na poštovanje prema ženi, jer je ženu mnogo lakše povrijediti, zbog njezine nježne naravi. Rabini su rekli: Rekao je Rav: Neka čovjek uvijek pazi da ne povrijedi svoju ženu, jer se žene lako rasplaču i lako ih je povrijediti.21 Rekao je rabi Helbo: Neka muškarac uvijek pazi da poštuje svoju ženu, jer blagoslov je u domu samo radi nje, kako je rečeno: J Abrahamu je bilo dobro zbog nje.' (Post 12,16). Zato je Rava rekao učenicima u Mahozi: ,Poštujte svoje žene, kako biste se obogatili. *22
״Vrijedna žena, tko ju nade" Kralj Salomon piše o ženi: Vrijedna žena, tko ju nade, daleko je vrednija od bisera, u nju se pouzdaje srce njezina muža i zarade neće ponestati. Ukazuje mu dobro, nikada zlo svih dana života svojega.23, pa dodaje: Tko nade ženu, našao je dobro i uživao blagonaklonost Vječnoga.24
20. BT Ketubot 62b 21• BT Bava mecia 59a; vidi i BT Gitin 6b; vidi i Rašijev komentar na Talmud, BT Šabat 11a 22. BT Bava mecia 59a 23. Izr 31,10-12 24. Izr 18,22
295
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Kašrut ~ כשרות propisi o ishrani Izvor Izvor za kašrut u Tori je na raznim mjestima: Reci sinovima Izraelovim govoreći: 'Ovo je životinja koju ćete jesti od svih zvijeri na zemlji... učini razliku između nečistog i čistog, medu životinjom koja se jede i životinjom koju se neće jesti1. Ovo su životinje koju ćete jesti: govedo, ovca,, koza... ne jedite strvinu, pridošlici u vašim vratima je dajte, neka je jede, ili je prodajte strancu, jer si svet narod Vječnome, svome Bogu. Ne kuhaj kozlića u mlijeku njegove majke!2 Glavna rasprava o ovoj temi nalazi se u Talmudu, u traktatu Hulin. U Šulhan aruhu kašrut je opisan u Jore dea, u Rambamovoj Mišne Tora u halahama o zabranjenim jelima (Hilhot maahalot asurot) i u Sefer hahinuh3, počinjući micvom broj 153. Isti korijen k-š-r iz kojega dolazi naziv za sustav obredno čiste hrane kašrut, javlja se i u nazivu kašer, koji označava sve što je pripremljeno za jelo prema sustavu kašruta. U Aškenaza, istočnoeuropskih Židova, postoji mala razlika od izvornoga hebrejskog izgovora te riječi, pa se u jidišu, jeziku kojim su se služili u svakodnevnome životu, javlja izgovor košer, što je i poznatiji oblik. Ta je razlika nastala zbog promjene izgovora u jidišu u odnosu na izvorni 1-Lev 11,2-47 2• Pnz 14,4-21 3• Halevi, A., Sefer Hahinuh, Feldheim Pub. sv IV., Jerusalem (1992) , str. 408
296
Kašrut
כשרות
izgovor, koji se sačuvao medu Sefardima, srednjovjekovnim židovskim prognanicima iz Španjolske.
Temeljna zamisao i načela kašruta Rabinska tumačenja Za micvu o kašrutu, koja je "micva sim/f 4 , nema racionalnog objašnjenja. Više filozofa je ipak pokušalo ponuditi logično objašnjenje. Evo nekoliko klasičnih mišljenja. Rambam objašnjava kako je kašrut utemeljen na brizi za čovjekovo zdravije. Kao liječnik, smatrao je da postoji jasna veza između propisa o ishrani i zdravlja. Rekao je da sve ono što je zabranjeno za jelo ujedno i šteti čovjekovom tijelu5. Budući da je Bog stvorio čovjeka, on najbolje zna što je za njega dobro, a što nije. Doista, treba naglasiti da je medicina danas poduprla velik dio Rambamove teorije i ne savjetuje jedenje mnogih stvari koje Tora zabranjuje. Rabi Moše ben Nahman, poznat kao Ramban, također je bio filozof i liječnik, no ne slaže se s Rambamovom teorijom. Njegova je tvrdnja jednostavna: ne-Židovi jedu sve što je Židovima zabranjeno i zdravi su... Prema njemu, štetu trpi duša6, a ne tijelo. Stoga su, primjerice, sve ptice grabljivice zabranjene za jelo, dok su dopuštene one druge, kao kokoši, golubovi, patke i guske. Prema Rambanu, meso ptica grabljivica utječe na čovjekov značaj, njegovu prirodu i ponašanje, zbog okrutnosti tih ptica koje trgaju plijen, a jedu mu i krv. Krv je Židovima zabranjena za jelo, jer jedenje krvi vodi k okrutnost i ima razoran utjecaj na naše ponašanje. Drugi filozofi ponudili su objašnjenje prema kojemu zakoni kašruta trebaju pokazivati razliku između židovskog naroda i drugih naroda, te time spriječiti asimilaciju. To se mišljenje oslanja na tekst Tore: ... Ja sam Vječni, vaš Bog, koji sam vas učinio različitim od naroda. Razlikujte čistu od nečiste životinje i čistu od nečiste ptice i ne zagadite svoje duše zvijeri ni pticom ni ičime što puzi po zemlji, to sam vam izdvojio kao nečisto. Budite mi sveti, jer svet sam Ja, Vječni, i učinio sam vas različitima 4
- Vidi u poglavlju Micve, str. 335. - More nevuhim 3,48 6• Rambanov komentar na Toru Pnz 14,3; vidi i BT Joma 39a; Midraš Tanhuma Šemini 6; KŠA 46,45 5
297
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
od naroda, da biste bili moji.7 Jezik Tore je jasan glede razloga za propise o jelu. Nema sumnje da je kašrut, kao i berit mila (obrezivanje), mnogo pridonio očuvanju od asimilacije i uopće opstanku židovskoga naroda, koji nije nestao s pozornice povijesti, kao što se dogodilo drugim starim narodima. Usprkos svim filozofskim objašnjenjima, židovski odnos prema kašrutu temelji se na talmudskim riječima. Zapovijed kašruta nije racionalna, te židovski vjernik mora poslušno, bez pitanja, ispunjavati sve zapovijedi koje je dobio na Sinaju, pa tako i onu o kašrutu. Rabinskim jezikom: Naučava se, rabi Eliezer ben Azarja kaže: Nemoj reći svinjetinju se ne može jesti', već reci 'doista se može jesti, ali što mogu kad mi ju je moj otac na Nebu zabranio.8 יNamjera kašruta je da odbacimo svoju volju i svoje požude, jer je to Božja volja, 4jer neće čovjek živjeti samo na kruhu, nego na svemu što izađe iz ustiju Vječnoga, živjet će čovjek.'9
Je li kašrut "dijeta" ili Božja baština Dr. Hans Goslar je bio jedan od visokih službenika Weimarske Njemačke, diplomat, ekonomist i pisac, Židov koji se pridržavao Božjih zakona. Jedne večeri prisustvovao je službenoj večeri, na kojoj je do njega sjedio admiral njemačke mornarice. Vidjevši da Goslar ništa ne jede, upitao ga je ne drži li možda dijetu. Goslar mu je odgovorio da drži. Misleći na pravila kašruta, rekao da je to dijeta koju Židovi drže već tri tisuće godina. Dr. Goslar je držao "dijetu" punu kalorija židovstva, drevnu dijetu kojoj Židovi i danas ostaju vjerni. Cilj ove "dijete" nije ljepota vanjštine, nego zdravlje ljudskog duha, nadzor nad njegovom naravi i plemenitost duha, pa i čuvanje narodnog identiteta. Ova židovska "dijeta" nije postigla visoko mjesto medu ostalim dijetama, ostala je neshvaćena. U našem naraštaju, koji voli činjenice koje razum može dokazati, vide je kao nešto pretpovijesno. U Mojsijevom govoru10 u kojemu navodi koje su životinje dopuštene, a koje zabranjene za jelo, on navodi pravilo da je samo životinja koja ima dva odredena obilježja obredno čista i dopuštena Židovima za jelo: životinja treba i preživati i imati papke; sve koje nemaju ta dva svojstva istodobno, zabranjene su. U tom govoru Mojsije spominje i kategoriju četiriju vrsta 7• Lev 20,24-26 - Šifra Vajikra 20,26 9 Pnz 8,3 10 - Lev 11,3-9 8
298
כשרות
Kašrut
životinja koje imaju samo po jedan od tih znakova obredne čistoće: deva, zec, kunić (koji preživaju) i svinja (koja ima papke). "Od kada je u Tori objavljen taj zakon, otkriveni su novi kontinenti i nove životinje, no riječi Tore vrijede danas kao i onda. Nema niti jedne vrste, osim onih četiriju navedenih, koja posjeduje samo po jedan od dva znaka."11 Zar je Mojsije bio lovac ili učitelj prirodopisa? U Talmudu12 je postavljeno pitanje kako je on mogao znati to što je objavio. Talmud odgovara: To je odgovor onome koji kaže da Tora nije s Neba. ... Slično je s odredbom o ribama13: samo one koje istodobno imaju i peraje i krljušti, smiju se jesti. Talmudski učenjaci izjavili su, u skladu s predajom, da "ako riba ima krljušti, uvijek ima i peraje, te je dopuštena za jelo."14 I opet, od dana kada je dan ovaj zakon, otkrivene su rijeke i mora i pogledali smo u dubine oceana, otkrili u njima mnogo različitih riba, no nije nađena niti jedna riba s krljuštima, a bez peraja.15 Osim toga, "osnovno pravilo da životinja koja preživa ima papke, osim deve, zeca i kunića, značajna je zakonitost u zoologiji. Životinje koje preživaju i imaju papke su posebna i definirana skupina životinja. Zanimljivo je da otkrivanje Australije i Amerike nije donijelo otkriće životinja kod kojih te značajke ne bi bile povezane."16 Dakle, nekoliko zanimljivih činjenica o kašrutu i Mojsiju proizlazi iz proučavanja Tore: - Mojsije je znao zoološke činjenice o različitim životinjskim vrstama, začuđujuće jasno i točno. ־Mojsije je bio sam sa židovskim narodom, a cijeli je život proveo u Egiptu, Midjanu i u pustinji na putu za Izrael. Nije imao mogućnosti istraživanja. Njegova noga nije stupila na kontinente za koje se tada nije ni znalo. On nije ronio ni u dubine oceana kako bi proučio riblje peraje. - Mojsije je već prije 3000 godina znao, i to ne iz istraživanja ili iskustva, ono što mi danas znamo nakon proučavanja diljem kopna i mora. U svjetlu tih činjenica, nameće se jedini logičan zaključak: Tora je s Neba, kao što kaže Talmud.
11
- Drazin, N., Marriage Made in Heaven - BT Hulin 60b 13 •Lev 11,9-10 14 - BT Hulin 66b; gl. i MT Hilhot maahalot asurot 1,24 15 - Drazin, N., Marriage Made in Heaven 16 - Levinger, I. M., Mazon kašer min hahaj. 3. izdanje. Jeruzalem 5745 (1985) 12
299
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Poželjne i nepoželjne značajke u životinja Tjelesna grada dopuštenih životinja (onih koje imaju propisana obilježja) nameće zaključak o podjeli prema duhovnim posljedicama uporabe njihova mesa kao hrane. Životinje koje su košer, odnosno dopuštene, pripitomljene su, domaće životinje, kojima je hrana isključivo biljna, nisu osobito samostalne i prihvaćaju čovjeka kao gospodara. Za razliku od njih, životinje koje nisu košer, "terefot", jesu grabljivice, mesojedi, samodostatne divlje životinje koje se ne daju pripitomiti, ne prihvaćaju podređivanje i vodi ih jak grabljivi nagon. Među pticama zabranjene su sve ptice grabljivice i pjevice. Rambanova škola tumači to željom Tore da udalji čovjeka od jela koje bi loše utjecalo na njegova moralna i duhovna svojstva, čineći ga okrutnim i agresivnim u simboličnom ili u stvarnom smislu. Znanost nije dokazala istinitost te teorije, no nitko to nije niti pokušao. Možda su Židovi kao zajednica milosrdni zbog židovske kuhinje, ili je to možda slučajnost što tisuće godina progonstva, mnogo trpljenja i rana nisu uništili značaj židovskog naroda? I u najtežim okolnostima židovske su zajednice vodile i održavale organizacije za međusobnu pomoć, a duhovno stvaranje cvalo je iz ljubavi i poštovanja prema čovjeku, ljubavi prema Bogu i službi njemu. Kako to da ubojstvo, okrutnost i krađa nisu bili učestali ni u jednoj židovskoj zajednici? Bilo bi dobro istražiti činjenice o tome, ne samo kao o "vjerskoj teoriji", već i kao praktične posljedice prehrane u sustavu kašruta. Možda bi to pridonijelo spuštanju razine agresivnosti u društvu.17
Smisao kašruta Podjela životinjskoga svijeta na čiste životinje (hebr.: tahor) i nečiste (hebr.: tame) zaokupljala je ljude još u Starome vijeku, kada su mnogi umovi istraživali logiku toga sustava. Rimski i grčki pisci i pjesnici18 tvrdili su rimskome svijetu da je Židovima svinja sveta, te da je zato ne jedu. Istina je upravo obratna: ...jer je odvratna za vas19. Ta je rečenica u Židova proizvela osjećaj gađenja prema svinjskome mesu. Mnogi su imali drugu teoriju: da je kašrut izraz židovskog ponosa, da se Židovi putem kašruta udaljuju od ne־Židova i ne žele jesti zajedno s njima. No i ta teorija je u suprotnosti s Torom: budite sveti... da se učini razlika između nečistog i čistog20. Prvo je, dakle, židovski narod bio 1
•יVidi: Grilak, M., Paraša veLikha. Str. 300. str. Pešer, Jeruzalem, 1988 - Petronije, Plutarh, Juvenal, Strabon i drugi 19. Izl 11,20 20-12111,45-47 18
300
כשרות
Kašrut
izabran i postao različit, a tek tada je dobio pravila ishrane. Stoga nije kašrut ono što ga odvaja. Jedna od teorija zasnovana je na higijenskoj logici: svinjetina je zabranjena za jelo, jer prenosi trihinozu. Pristalice te teorije zaključuju da se danas, kada je medicina uznapredovala i poboljšali su se higijenski uvjeti i način pripremanja i smrzavanja hrane, ne treba pridržavati drevnih propisa ishrane. Ta teorija pada na nekoliko logičkih teškoća. Naime, zašto Mojsije nije naveo otrovno bilje i ostale uzroke bolesti? Zašto Tora tu temu svaki put završava riječima "jer je odvratno za vas" i "budite sveti" - gdje je tu veza s tjelesnim zdravljem? Ako je to pravi razlog, zašto nije naveden u Tori? Ako je svinjetina zabranjena zbog opasnosti od trihinoze, kako je Mojsije tisućama godina prije suvremene medicinske znanosti mogao znati da štetno djelovanje dolazi iz mesa? Dva su moguća odgovora: ili je Mojsije bio "superman" koji je svojim medicinskim otkrićima za tisuće godina preduhitrio znanost, ili je to znanje primio od Boga, darovatelja Tore.21 Ipak, zagovornici teorije o zdravstvenome djelovanju košer prehrane zaslužuju i uvažavanje, jer se čini da je ona doista utemeljena i na načelima zdravlja i higijene, koje znanost još nije bila otkrila u doba kada su propisi dani. Midraš pita: Što se to Boga tiče kolje li čovjek i pojede životinju prema vjerskim propisima, ili je drukčije ubije i pojede?22 Zašto se religija miješa u gastronomska pitanja? Zar se ona ne treba baviti višim stvarima, idejama pravde, istine, čovjekoljublja? Midraški odgovor postavlja tu temu na drugu razinu: Micve su dane samo kako bi povezivale stvorenja. Kašrut je, dakle, važan za čovjeka, a ne za Boga. Putem čistoće hrane čovjek pročišćuje sebe.23 Prekrasne su riječi rabina Samsona Rafaela Hirscha na ovu temu: "Izrazi svoje uzvišene ideale (kašrut) svojim tijelom! Poveži duh i tijelo! Uzmi svoja tjelesna djela i uzdigni ih na višu razinu! Neka ne bude naše jedenje samo tjelesni proces, nego neka bude u tome i nešto moralno; ne birajmo svoje jelo samo prema tjelesnim mjerilima, već i prema moralnim mjerilima. Ne naše tjelesno zdravlje, duhovno i moralno zdravlje našeg duševnog bića treba biti osigurano pridržavanjem tih zakona koji čuvaju tjelesnu osjetljivost pred životinjskom snagom požude, našu duhovnu snagu volje pred zatupljenošću i nepokretnošću..."24 21
Frager, D., Telushkin, J., The Nine Questions People Ask About Judaism, Paperback Reprint edition, Simon & Schuster, 1986 22 - Midraši Tanhuma Šemini 7 i Jalkut Šimoni Šemini 536 23 - Vidi više u poglavlju Micve, str. 335. 24 • Komentar Samsona Rafaela Hirscha na Lev 11,47, tiskan uz prijevod Tore na njemački (na hebrejski preveo rabin Mordechai Breuer, Mosad Jichak Brojer, Jerusalem, 1989.); vidi i njegovu knjigu Horev, poglavlje 68.
301
Židovski dom
ŽIDOVSTVO
Vegetarijanstvo i mesna prehrana Kada je svijet stvoren, ljudi nisu smjeli jesti meso, nego samo biljnu hranu: ... dao sam vam svo raslinje koje ima sjeme ... bit će vam hrana.25 Čovjek i sve životinje trebali su biti vegetarijanci. Mnogo kasnije, nakon deset naraštaja, nakon velikoga potopa, kada su Noa i njegovi sinovi izašli iz korablje, bilo im je dopušteno jesti meso: Strah i jeza pred vama uhvatit će svaku životinju na zemlji i svaku pticu na nebu i sve što gmiže po zemlji i svu ribu u moru, dani su u vaše ruke. Sve živo što se kreće bit će vam jelo kao i zelenje, dao sam vam sve.26 Iako je već u Noino doba postojala podjela na čiste i nečiste životinje27, od tada im je bilo dopušteno jesti svako meso, uz jedno ograničenje: ... ali meso s dušom njegovom, krvlju, ne jedite.28 Vrijedno je spomenuti zabranu jedenja mesa žive životinje29 א ב ר מןהחי. Ta zabrana jedna je od "sedam zapovijedi sinovima Noinim".30 Ova zabrana jedino je prehrambeno pravilo namijenjeno ostalome čovječanstvu, dok su židovskome narodu dani mnogi i složeni zakoni kašruta.
Temelji za primjenu kašruta Meso zabranjeno za hranu Tri su osnovne kotegorije zabranjenog mesa (ne-košer): 1. meso nečiste životinje, to jest one koja nije košer, uz to i ljudsko meso31. Post 1,29 6- Post 9,2-3 2 •יPost 7,2 28 - Post 9,4 29 - BT Sanhedrin 59a 30 - vidi u poglavlju Micve, str. 335. 31 • Rambam u Hilhot maahalot asurot 2,3, slijedeći Talmud, raščlanjuje zabranu jedenja 2
ljudskog mesa ovako: Iako je o čovjeku rečeno 7 posta čovjek živa duša [Post 2,7; hebr.: nefeš haja; može se shvatiti i kao duša životinje], iz toga ne treba shvatiti da je čovjek životinja (hebr.: haja) dopuštena za jelo. Prvo stoga što on nije životinja s papcima, a drugo stoga što je Tora izričito pojasnila: 'Ovo su životinje koje ćete jesti...' [Lev 11,12], pa prema tome, ono što nije na tome popisu dopuštenih životinja ne smatra se dopuštenom životinjom, a čovjek nije na popisu. Onaj tko to krši, krši naredbenu odredbu [micvat ase].
302
כשרות
Kašrut
2. nevela 32נבלה, odnosno meso životinje koja jest košer, ali je uginula ili klanje nije bilo učinjeno prema propisu. 3. terefa 33טרפה, odnosno meso životinje koja je košer i koja je bila zaklana prema propisu, no u tijelu joj je pronađen jedan od znakova bolesti koji je čine zabranjenom, primjerice kaverna u plućima.
Čiste i nečiste životinje Podjela na čiste i nečiste životinje primjenjuje se u tri kategorije životinja: kopnene životinje, vodene životinje, ptice.
Kopnene životinje Tora je utvrdila znakove za raspoznavanje: Svaka koja ima papke i preživa, nju ćete jesti.34 Dva su, dakle, uvjeta istodobno potrebna da bi životinja bila košer: 1. papci (u biblijskome izvorniku: rascijepljena kopita) 2. preživanje ־preživač nema sjekutiće ni očnjake u gornjoj čeljusti, stoga nakon gutanja ne može probaviti hranu, već se progutana (uvijek samo biljna) hrana vraća u usta gdje je životinja preživa35. Deva, zec i kunić preživaju, ali nemaju papke, svinja ima papke, ali ne preživa, stoga nijedno od njih nije košer. Sve životinje koje grabe plijen su nečiste i zabranjene za jelo36.
Vodene životinje Tora je odredila znakove čistoće: Ovo ćete jesti od svega što je u vodi: sve što ima peraje i krljušt...37 ׳Zapravo, bitan je znak krljušt, jer, kao što je prije jednog i pol tisućljeća napisano u Talmudu38, svaka riba koja ima krljušt, ima i peraje39. Sve vrste plodova mora: rakovi, škampi, mekušci, školjke su, dakle, zabranjeni, a u Tori se nazivaju "odvratno iz mora"40, 32
- Lev 22,8; Pnz 14,21 - Izl 22,30; M Hulin 2,4 34 - Lev 11,3 BT Hulin 59a; Tur Sulhan aruh Jore dea 79 i 80 36 - Vidi ilustrirani popis košer životinja i riba u Dodatku 1., str 693. 3 ?- Lev 11,9 38 - Mišna u BT Nida 51b; BT Hulin 66b; vidi i MT Hilhot maahalot asurot 1,24 39 - Vidi ilustrirani popis košer i životinja i riba u Dodatku 1., str. 693. 4°• Lev 11,10 33
303
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
stoga što nemaju krljušti. I zato: Sve što nema peraje i krljušti u morima i rijekama, od svega što se kreće u moru i od sve žive duše koja je u vodi, odvratno je za vas. I neka vam budu odvratni, njihovog mesa ne jedite i njihova strvina neka vam je odvratna.41
Ptice Za ptice Tora nije odredila znakove čistoće, već je popisala nečiste ptice. Talmud42 objašnjava da je to vjerojatno stoga što je većina dopuštena, pa je lakše nabrojati zabranjene. Ovih medu pticama se gadite, neće ih se jesti, odvratne su: nešer, pereš, oznija, daa i aja bilo koje vrste, orev bilo koje vrste, bat hajaana, tahmas, šahaf i nec bilo koje vrste, kos, šalah, janšuf, tinšemet, kaa, raham, hasida, anafa bilo koje vrste, duhifat, atalef. (Nazivi ovdje nisu prevedeni, jer nam danas nije točno poznato o kojim se pticama radi. Ni rabin Samson Rafael Hirsch ih u svojem njemačkom prijevodu Biblije ne prevodi, već ističe da se prijevod nazivlja ovih ptica temelji na pretpostavkama, te da i Talmud dvoji oko točnosti prijevoda nekih od njih. U hrvatskome prijevodu Biblije u nakladi "Svjetlosti", Lev. zak. 11,13, prevodi ih se kao: orao, orao strvinar, jastreb, tetrijeb, sokol, gavran, noj, kobac, galeb, lastavica, sova, gnjurac, ušara, labud, pelikan, droplja, roda, čaplja, pupavac, šišmiš.)43 Osim tih ptica, nečista je i שרץ העוףleteća gamadi, pri čemu se misli na različite kukce: muhe, komarce, pčele, skakavce i druge. Medu njima su za jelo dopušteni hagav (vrsta skakavca), hargol (cvrčak) i solam (vrsta skakavca)45, kukci koje imaju četiri noge i skaču. Talmud46 govori o načinu za njihovo prepoznavanje. Jemenitski Židovi znali su ih prepoznati i jeli su ih. Zbog zabrane jedenja kukaca, mora se provjeravati svo voće i povrće, kako bi ga se očistilo od crva i kukaca koji bi se u njemu mogli naći.
Razlika između mesa kopnenih životinja iribljegmesa 1. Za ptice i kopnene životinje obvezno je košer klanje (šehita), a za ribe nije47. (Kada se riba izvadi iz vode, ona ugiba, te nije potrebno klanje.) 41• Lev 11,10-11 42 - BT Hulin 63a 43 - Lev 11,13-19, Pnz 14,11-19 44 •Lev 11,20-23 45 Lev 11,22 46 - BT Hulin 65b 4 ?- Br 11,22
304
כשרות
Kašrut
2. Zabranjeno je jesti mesne i mliječne proizvode zajedno, ali riblje se meso može jesti s mliječnim jelima. 3. Zabrana jedenja krvi i obveza odvajanja krvi od mesa ne odnosi se na ribe. Običaj je koristiti posebno posude za pripremanje i za jedenje ribe. Riba je u kašrutu פרוהparve - neutralna, što označava svu hranu koja ne pripada niti u kategoriju mesnog niti mliječnog, te se može jesti zajedno s mesom ili s mlijekom. Ako, međutim, kuhamo ribu u mesnom posudu (u kojem inače kuhamo meso), tu se ribu ne može jesti s mliječnim jelom. Rabini su iz zdravstvenih razloga zabranili da jedemo ribu i meso zajedno: prvo treba jesti ribu48, koju se brže probavlja, pa tek zatim meso.
Od čistoga ־čisto, od nečistoga ־nečisto Ovo pravilo je talmudsko49, a znači da je čisto sve što je proizvedeno od čistih životinja: kravlje mlijeko je čisto, jer je krava čista životinja, a mlijeko nečiste životinje nečisto je, kao i sama životinja. Jaja čiste ptice su čista, a od nečiste nečista. Rabini su nam dali znakove po kojima prepoznajemo jaja koja su košer50: jedna strana je zaobljenija, a druga šiljata. Ako su obje strane zaobljene, ili obje šiljate, jaje nije košer. Riblja jajašca (kavijar) čista su od čiste ribe, a ona od ribe koja nema krljušti zabranjena su za jelo. Košer kavijar je crvenožute boje. Kavijar koji nije košer je crne boje, primjerice poznati ruski kavijar, koji je zabranjen za jelo. Med je iznimka od pravila. Iako je pčela nečista životinja, med je košer51. Razlika je u tome što je mlijeko proizvod životinjskoga tijela, a med nastaje od cvjetnog soka, kojega pčela sakuplja i pretvara u med. Pčela ima dva želuca, jedan "obični" i jedan za proizvodnju meda, voljku. Tako ono što se čini iznimkom zapravo nije iznimka.
Zabranjeni dijelovi košer životinje: krv, helev i gid hanaše Nekoliko je dijelova košer životinje koja nije niti terefa niti nevela ipak zabranjeno za jelo: krv, helev i gid hanaše.
48
- Vidi: MT Sefer hamada Hilhot deot 4,7 - BT Hulin 64a; vidi i MT Hilhot maahalot asurot 3,1 50 BT avoda zara 40a ; BT Hulin 63b; MT Hilhot maahalot asurot 3,18 51• BT Behorot 7b; MT Hilhot maahalot asurot 3,3
49
305
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Krv je izričito zabranjena u Tori: Ali krv ne jedite, na zemlju je prolijte kao vodu.52 Stoga nam je naloženo da prije kuhanja odstranimo krv iz mesa. To se odnosi samo na meso koje ćemo kuhati, a nije to potrebno učiniti s mesom koje želimo peći, jer će pri pečenju krv izaći. Ako tijekom tri dana od klanja krv nije odvojena, meso se više ne smije kuhati, već samo peći53. Loj ( חלבhele\)) je životinjsko masno tkivo, zabranjeno za jelo. Vječni zakon za vaše naraštaje: U svim svojim naseljima ne jedite loj niti icrv54. Neko masno tkivo je dopušteno, a neko je zabranjeno. Za razliku od krvi, koju smije svatko odvojiti, helev smije odvajati samo מנקרmenaker (čistač), koji je to učio i teorijski i praktično. To je stručnjak koji raspoznaje dopušteno od zabranjenog masnog tkiva, te zna kako ga odvojiti. Gid hanaše ( )גיד הנשהse nalazi u stražnjem dijelu natkoljenice životinje (nervus ischiadicus)55. Zabrana je iz Tore: Zato neće sinovi Izraelovi jesti gid hanaše u natkoljenici do danas, jer je udario u kuk Jakova, u gid hanaše56. Na tome se mjestu u Tori opisuje kako se Jakov borio s anđelom, a na kraju njihova hrvanja Jakovu je ozlijeđena noga. Menaker odstranjuje i gid hanaše.
Hahšara ־košeriranje (izdvajanje krvi)הכשרה ־ Jedenje krvi je izričito zabranjeno, uključujući i krv u jajima. Stoga se, prije nego pečemo kolače, moramo uvjeriti da svako pojedino jaje nema u sebi točkicu krvi. Halaha je odredila nekoliko načina na koje se krv odstranjuje iz košer mesa. Tek tada ono je מוכשרmuhšar, dopušteno za kuhanje. Jetra je puna krvi, te sol koja se rabi pri košeriranju ne odstranjuje svu krv iz nje. Zato se jetru mora peći na vatri, okrećući je na sve strane, a za to se vrijeme po njoj sipa sol. Kašeriranje je postupak u tri koraka. 1. ispiranje ־ הדחהMeso ispiremo od krvi, zatim ga pola sata namačemo u mlakoj vodi. Ne rabimo hladnu vodu, kako se krv ne bi zgrušala, niti vruću, koja bi također dovela do toga da krv ostane u mesu. 2. soljenje ־ מליחהNakon namakanja ocijedimo vodu u koju se iscijedila krv, a zatim sa svih strana solimo meso srednje grubo mljevenom solju. Meso tada stavljamo na koso položeno cjedilo, kako bi krv 52. Pnz 12,16; Lev 3,17 53 - Pojedinosti oko izdvajanja krvi vidi u potpoglavlju Hahšara na ovoj stranici. 54. Lev 3,17 55 • Cijelo sedmo poglavlje traktata Hulin u Babilonskom Talmudu bavi se temom gid hanaše. 56. Post 32,33
306
כשרות
Kašrut
mogla otjecati i kako se ne bi hvatala za meso. Perad treba okrenuti razrezanom stranom prema dolje, kako bi krv mogla otjecati. Meso mora tijekom jednoga sata biti obloženo solju. 3. ispiranje הדחה- Nakon soljenja, tri puta ispiremo meso od soli i krvi. Tek na kraju cijeloga postupka, meso je pripremljeno za kuhanje.
Razlika u čišćenju ( ניקורnikur) između ptica, sitne i krupne stoke Kod ptica se pri čišćenju otklanjaju vratne žile. Kod sitne stoke ( )חיהotklanja se gid hanaše. Kod krupne stoke ( )בהמהotklanja se i loj, osim gid hanaše. Čišćenje stražnjeg dijela životinje mnogo je složenije od čišćenja prednjeg dijela. U tome se Aškenazi i Sefaradi bitno razlikuju. Sefardi čiste stražnji dio životinje prema propisima, a Aškenazi su zbog straha od mogućeg nepotpunog čišćenja dokinuli predaju o čišćenju stražnjeg dijela, te uopće ne jedu taj dio životinje, već samo prednji, do trinaestoga kralješka. Šohet שוחטkolje životinje u skladu sa židovskim propisima, a menaker odstranjuje helev i gid hanaše. Njihov rad nadzire rabin, koji odlučuje o problemima kašruta koji se javljaju za vrijeme njihovog rada.
Šehita ־obredno klanje životinja שחיטה ־ Šehita je postupak rezanja vrlo oštrim nožem barem većega dijela traheje i jednjaka u krupne i sitne stoke, od sredine vrata sprijeda prema šiji57 (u ptica dostaje prerezati veći dio jednoga od ta dva organa).
Izvor Kad Vječni, tvoj Bog, proširi tvoje granice kako ti je rekao, pa kada kažeš 'Jest ću mesojer će ti duša poželjeti jesti meso, jest ćeš mesa koliko ti duša želi. Ako ti bude daleko mjesto koje će Vječni, tvoj Bog, izabrati da ime svoje tamo stavi, klat ćeš od svoje krupne i sitne stoke, koju ti je Vječni dao, kako sam ti zapovjedio, i jest ćeš u svojim vratima koliko ti duša želi.58
5
?- ŠA Jore dea 20 - Pnz 12,20-21
58
307
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Blagoslovi Prije klanja životinje šohet izgovara blagoslov: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ן ה ע ו ל ם א)ץר ק ד ^ נ ו ג מ צ ו ת י ו וצמו על •ה)ץחיטה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ASER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL HAŠEHITA - Blagoslovljen si, Vječni, Bože nas, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam šehita. Nakon klanja pokriva se zemljom ili pijeskom sva krv koja je istekla iz životinje i izgovara blagoslov: ל ך ה ע ו ל ם א ^ ר ק ד ^ נ ו * מ צ ו ת י ו וצמו על פ ס ו י£ ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו .הדם BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ASER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL KISUJ HADAM Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam pokrivanje krvi.
Pogreške pri postupku šehite Pet je osnovnih zabrana pri klanju: 1. zastajkivanje שהייה: šehita mora biti izvedena bez zastajkivanja. 2. pritisak דריסה: zabranjeno je pritiskivati odozgor prema dolje, kao pri rezanju sira, već se nož mora povlačiti od sebe i prema sebi. 3. prekrivanje חלדה: nož mora biti vidljiv za vrijeme šehite; ne smije biti prekriven komadom tkanine ili krznom životinje, kako bi šohet vidio što radi. 4. pomak הגרמה: šehita koja bi se provodila ne sredinom vrata, već iznad ili ispod toga mjesta nije košer. 5. deranje עיקור: nož koji nije gladak može zaderati traheju i jednjak, pa i povlačiti jedno od njih, umjesto da ih reže, a oni obvezno moraju biti prerezani. Zabranjeno je jesti meso životinje koju je usmrtio netko tko nije dobro upućen u propise o šehiti59. U talmudsko doba je svaki mesar i klao, čak su i žene klale kod kuće60. Kasnije se uobičajilo da šoheti uče zakone i
59• ŠA Jore dea 24 6 °- ŠA Jore dea Hilhot šehita 1,1
308
כשרות
Kašrut
polože ispit. Još kasnije, počeli su oni dobivati i potvrdu da imaju pravo obavljati šehitu. Danas svi šoheti imaju svjedodžbe, koje im daju pravo na obavljanje šehite.
Šehita i mučenje životinja Čini se da kod šehite smrt najbrže nastupa i da šehita uzrokuje manje trpnje nego drugi načini klanja, jer krv od početka klanja ne doiječe do mozga, te on prvi umire. Zabrana mučenja životinja utemeljena je u Tori. U cijeloj Tori može se naći brojne zabrane, čiji je cilj sprečavanje mučenja životinja. Zabranjeno je oranje uz istodobno uprezanje goveda i magarca61 ili nekih drugih različitih životinja. Zabranjeno je ometanje životinje pri hranjenju62. Obvezno je nahraniti životinju prije nego ćeš sam jesti63. I životinja se mora odmarati na šabat64. Sa životinje se mora skinuti teret, zbog zabrane mučenja65. Zapovjedeno je da se majka udalji dok se uzima njezina jaja ili piliće66. Ima još mnogo micva koje pokazuju da je suosjećanje sa životinjama put Tore. Pripovijest iz Talmuda to potvrđuje: Rabijeve* muke djelom su došle i djelom su otišle. Djelom su došle kada je tele koje su doveli na klanje prišlo i podvuklo glavu pod Rabijeve skute, te počelo plakati. Rabi je rekao: '.Idi, jer za to si stvorenoV Na nebu su rekli: 'Jer se nije smilovao, bit će na mukama.' Djelom su otišle: Jednoga dana čistila je Rabijeva služavka kuću i tjerala miševe. Rekao joj je: 'Pusti ih! Piše: (Ps 145) Njegova je milost iznad njegovih djela.' Na nebu su rekli: 'Jer se smilovao, smilovat ćemo se nad njim.'67
Terefot - טרפות Izvor Budite mi sveti ljudi i meso rastrgano (hebr.: terefa) u polju ne jedite, psu ga bacite.68 61 62 63 64
-
65 66 67 68
• ־
Pnz 22,10; BT Bava kama 54b Pnz 25,4; BT Bava kama 54b Pnz 11,15; BT Berahot 9a Izl 20,10; BT Šabat 153b Izl 23,5; BT Bava mecia 32a Pnz 22,6-7 BT Bava mecia 85a Izl 22,30
309
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Terefa ( טרפהu množini: terefot, često se koristi jidiš izraz trejfe) je pojam koji označava bolest životinje, zbog koje ona ne bi više poživjela dulje od dvanaest mjeseci. Mišna69 nabraja 18 terefot. Rambam70 ih je razradio u pojedinosti i došao do sedamdeset terefot. Jedan od najčešćih uzroka za terefa je חורhor, kaverna u plućima. Drugi mogući uzrok je סרכאsirha, priraslica na porebrici, koja svjedoči da je tamo bila upala. Životinja kod koje se u prsnome košu ne nalazi niti jedna priraslica, niti bilo koji drugi znak neprikladnosti, naziva se "halak" ili "glatt" (glatka). Sefardi71 smiju jesti samo meso takve životinje, dok Aškenazi72 pokušaju ukloniti sirhe, pa ako je to moguće, smatraju je košer, a ako nije, smatraju je terefa, neprikladnom za jelo.
Meso i mlijeko בשר ב ח ל ב ־ Izvor U Tori se zabrana zajedničke priprave mesne i mliječne hrane pojavljuje na tri mjesta: Ne kuhaj kozlića u mlijeku njegove majke73. Iz trostrukog ponavljanja naučili su naši učenjaci74 tri različite zabrane: 1. zabrana kuhanja mesa u mlijeku 2. zabrana jedenja mesne i mliječne hrane kuhane zajedno 3. zabrana stjecanja zarade od tako pripremljenog jela Zabrana iz Tore odnosi se na meso krupne i sitne stoke, a ne i na perad, što znači da Tora dopušta jesti meso peradi s mlijekom, no to su zabranili rabini75, kako bi "sagradili ogradu oko ograde" i spriječili da netko zabunom prestupi zabranu iz Tore76. Zbog strogog odvajanja mesnog i mliječnog u pripremanju jela i jedenju, potrebno je imati dva posebna seta posuda: za mliječno i za mesno (posebni lonci, tanjuri, pribori za kuhanje i jelo, dvije pećnice, dva štednjaka i dva hladnjaka). Posude koje je zabunom pomiješano i pogrešno upotrijebljeno 69
- M Hulin 3,1 ™ MT Hilhot šehita 10,9; vidi i ŠA Jore dea 33,11 71 •ŠA Jore dea 39,10 72 - Rama hagaha, ŠA Jore dea 39,10 7 3- Izl 23,19 i 34,26; Pnz 14,21 74 - BT Hulin 115b; vidi i MT Hilhot mamrim 2,9 75 - Mišna u BT Hulin 113a 76 - MT Hilhot mamrim 2,9
310
כשרות
Kašrut
za mlijeko, odnosno za meso, mora se isprati kipućom vodom (הגעלה hagala). Propisi o razdvajanju mesnog i mliječnog vrlo su složeni. Mnoga pitanja postavljaju se rabinima na tom području, u vezi s posuđem i jelima, jer ponekad pogreškom dođe do miješanja mesnih i mliječnih namirnica. U takvom se slučaju treba obratiti mjesnome rabinu. Zabrana iz Tore odnosi se na miješanje pri kuhanju, jer tada okus mesnog prelazi na mliječni proizvod i obratno. Ako pomiješamo veliku količinu mliječnog s malo mesnog, ili obratno, vjerojatno se neće osjetiti promjena okusa, pa takvo jelo Tora ne zabranjuje. Naši rabini odredili su da količina od jedne šezdesetine neće utjecati na promjenu okusa. To se naziva בטל בששים "izgubljeno u šezdeset"77, ili " בטל ברובizgubljeno u većini"78. No pravila su brojna: vruća mješavina nije isto što i hladna mješavina, začinjena nije isto što i nezačinjena. Naravno, sve se ovo odnosi samo na miješanje pogreškom; namjerno miješanje je zabranjeno.
Koliko vremena treba proteći između mesnog i mliječnog obroka? Zabrana miješanja mesnog i mliječnog, kao i ostali zakoni kašruta, nisu u Tori objašnjeni, no sa znanstvenog stajališta ispostavlja se da je zdravije činiti stanku između mesnih i mliječnih obroka, jer se meso probavlja duže od mlijeka. Načelo je da nakon obroka s mesom treba prije sljedećeg obroka s mlijekom čekati toliko vremena da mesno jelo bude probavljeno. Običaji se razlikuju: Sefardi nakon mesnog jela čekaju šest sati prije nego jedu mliječno, a Aškenazi čekaju samo tri sata. Suprotno, nakon mliječnog čeka se samo pola sata, a neki samo ispiru usta i odmah jedu mesno, budući da se mliječna jelo brže probavljaju. Ovo se ne odnosi na tvrde sireve, nakon kojih se čeka koliko i nakon mesa, budući da je probavljanje sporije.
Košer vino i druga alkoholna pića Često se ne razumije značenje pojma košer vino. Najjednostavnija definicija to vino opisuje kao ono koje se proizvodi u skladu s halahom, dakle, •ייViše u: Tur Jore dea 98 hilhot taarovot; vidi i: ŠA Jore dea hilhot taarovot 98, 100, 106 • Više u: Tur hilhot taarovot uvitulan, Jore dea, poglavlje 98; vidi i MT Hilhot maahalot asurot 16,10; vidi i Mahzor Vitri hilhot šehita, knjiga Hateruma, poglavlje 45, str 755.-782.
78
31 1
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
ne kao zasebnu vrsta vina, već kao vino koje se proizvodi na propisani (košer) način. Dakle, u načelu bi svako vino moglo biti košer, jer halaha ne propisuje odredenu sortu grožđa, geografsko porijeklo ili vrstu vina. Zbog toga i ima mnogo košer vina posvuda po svijetu u vinorodnim krajevima.
Načela za proizvodnju košer vina Pri proizvodnji košer vina moraju se zadovoljiti dva načela, od kojih se jedno temelji na općim pravilima kašruta, a drugo se odnosi samo na vino. Prvo načelo određuje da berba i sva pomagala u proizvodnji vina moraju biti isključivo namijenjeni proizvodnji košer vina (ali ih se može kašerirati, to jest pomagala koja su se ranije koristila za proizvodnju nekošer vina mogu se očistiti). Sve što se dodaje vinu (gljivice, tvari za bistrenje i drugo) mora imati potvrdu da je košer, s obzirom da se pri proizvodnji ne-košer vina, radi postizanja bistrine ponekad rabe i tvari životinjskog porijekla, poput želatine, kazeina, pa i svježe krvi, što je pri proizvodnji košer vina zabranjeno. Drugo načelo određuje da cijeli proces od tiještenja grožđa do zatvaranja boca moraju obavljati Židovi koji se pridržavaju propisa šabata i ostalih micva iz Tore.
Postupak za proizvodnju vina Berbu grožđa obavljaju ljudi ili strojevi, a grožđe se odvozi u vinski podrum, gdje ga se važe i mjeri mu se kiselost i sadržaj šećera. Zatim se grožđe istresa u stroj koji odvaja groždane bobice od peteljaka, pa se grožđe mulja (drobi). Pumpa tjera sok i kožice u bačve za fermentaciju. Može se dodati sumporni dioksid radi uništavanja prirodnih gljivica i dodati određene druge gljivice, čija se podobnost kašrutu mora provjeriti. Tijekom fermentacije gljivice razgrađuju šećer (glukozu) iz grožđa i proizvode alkohol, razne kiseline i plin ugljični dioksid. Vinske gljivice se razmnožavaju; dobrim vinskim gljivicama ne smeta 13 do 15 posto alkohola. Kod bijelog vina, muljanje i odvajanje od kožica i koštica obavlja se u roku prvih 24 sata, kako vino ne bi potamnjelo i postalo gorko. Temperatura za fermentaciju bijeloga vina je oko osam stupnjeva, a crnoga oko 17, što traje oko dva tjedna, pri čemu vino dobiva tamnocrvenu boju. Nakon fermentacije vino se pretače, kako bi se dobilo čisto vino, pri čemu se pumpa s vrha, jer se trop (gljivice) taloži na dnu bačve, pa vino ״leži na svojem tropu"79. Stabilizacija se obavlja da bi se spri79
312
- Jr 48,11
כשרות
Kašrut
ječilo kasnije taloženje: vino se zagrijava, čime se sprečava rastvaranje bjelančevina i tartarata, zatim hladi, što dovodi do taloženja čvrstih tvari na dno bačve. Bistrenje vina obavlja se pomoću minerala bentonita, koji, dok ga se sipa s vrha i dok polako tone, veže čestice bjelančevina, koje zajedno s mljevenim bentonitom tonu na dno. Ima i više drugih tvari jednake namjene bistrenja vina. Na kraju, postupak obuhvaća i punjenje boca. Neka vina, kao Cabernet Sauvignon, prije punjenja u boce ulijevaju se u bačve od hrastovog drveta, gdje dozrijevaju od nekoliko mjeseci do tri godine. S gledišta kašruta javlja se problem provjere tako mnogo tvari potrebnih pri proizvodnji vina, a medu njima je i šećer, jer, primjerice, slatko vino treba imati sadržaj šećera oko 20 posto, a grožđe sadrži između 8 i 15 posto šećera, koji se pri fermentaciji pretvara u alkohol, te se mora dodavati šećer koji nedostaje.
Jen neseh (nežidovsko vino)יין נסך ־ i jajin mevušal (prokuhano vino) יין מבושל ־ Jen neseh, doslovno: ״vino za lijevanje", jest vino s kojim je tijekom proizvodnje ili nakon otvaranja boce bio u dodiru ne-Židov. Takvo je vino Židovima zabranjeno za piće, a ta je zabrana rabinska, iz talmudskog doba80. Nastala je stoga što su u to doba idolopoklonici u svojim obredima izlijevali vino81, pa su rabini strahovali da će oni to vino davati i Židovima. Uz to, rabini su se bojali asimilacije, pa su željeli spriječiti Židove u zajedničkome uživanju vina s ne-Židovima, jer vino, kao što znamo, zbližava srca. Vino se pije u društvenim, obiteljskim, javnim i privatnim situacijama, zbog veselja i ljubavi, pa su rabini ovom zabranom željeli stvoriti društvenu udaljenost prema ne-Židovima, kako bi spriječili asimilaciju. Vino koje je pasterizirano zagrijavanjem na oko 85 stupnjeva ne ulazi u halahičku definiciju vina i naziva se jajin mevušal, to jest prokuhano vino. Takvo vino dodirom ne-Židova ne postaje jen neseh, jer ono ne bi bilo korišteno u idolopokloničke obredne svrhe, pa je kao piće dopušteno Židovima. Većina danas dostupnih vina su jajin mevušal, a to mora biti naznačeno na naljepnici. U dijaspori se, zbog svakodnevnog dodira s ne-Židovima (primjerice konobarima) u pravilu pije takvo "prokuhano vino". Kada 80• BT Avoda zara 30a, 34a ; vidi i BT Šabat 17b 81 MT Hilhot maahalot asurot 11,3
313
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
se pije "neprokuhano" vino, potrebno je obratiti više pozornosti, jer ono mora biti košer. Vina proizvode se u Austriji pod mojim nadzorom. Vina proizvedena 2000. godine nisu prokuhana i košer su za Pesah, što je označeno na bocama i potvrđeno mojim pečatom i potpisom. Proizvedene se dvije sorte: Jerusalem ־Chardonnay i Menorah - Cabernet Sauvignon. Od 2002. godini Cabernet Sauvignon i Chardonnay su prokuhani i košer za Pesah.
Alkoholna pića Definicija nežidovskog vina (jen neseh) vrijedi za sve vrste vina, vinski ocat, grožđani sok, pjenušce i konjake, jer im je zajednički nastanak od vina. Zato sva takva pića i tekućine trebaju na boci nositi rabinsku oznaku da su košer. Pritom likeri mogu predstavljati problem, jer se proizvode dodavanjem arome alkoholu. Prvi mogući problem je porijeklo alkohola, jer ako je proizveden od grožđa, obuhvaćen je definicijom jen neseh. Drugi problem su dođaci, koji mogu sadržavati vino, glicerin i druge tvari, čije se porijeklo mora provjeriti. Definicija nežidovskog vina ne odnosi se na pića koja se ne proizvode od grožđa, primjerice na viski, šeri, votku, šljivovicu, džin, rum, pivo i slična pića, koja se proizvode od šećera, voća i povrća, žitarica. Pića za Pesah moraju biti posebno provjerena, kako ne bi sadržavala ništa ukvasano, te na boci mora biti oznaka da je piće košer za Pesah, a ne samo košer.
Gotovi prehrambeni proizvodi U današnje vrijeme način pripremanja jela potpuno se promijenio. Većina jela se kupuje pripremljena ili djelomice pripremljena. Potrebno je provjeriti porijeklo proizvoda i način proizvodnje. Mnogim proizvodima se dodaje masnoća životinja koje nisu košer, primjerice, ponegdje se limovi za pečenje kruha i sam kruh premazuju životinjskom masnoćom, prije svega svinjskom. Takav kruh se može lako prepoznati po sjajnoj površini.
Konzervirana hrana Kada kupujemo riblje konzerve (tuna, srdele) moramo provjeriti vrstu masnoće u kojoj su konzervirane. Maslinovo ulje u načelu je košer, ali kod drugih vrsta ulja (sojinog, suncokretovog, biljnog) treba se uvjeriti da ulje ne sadržava i sastojke životinjskog porijekla, ili ulje riba koja nisu košer. U nekim zemljama dozvoljeno je biljnom ulju dodati mali postotak ribljeg ulja (od nekošer riba), koje je jeftinije od biljnog, a to se ne označava na proizvodu,
314
כשרות
Kašrut
na kojemu obično stoji da je bez životinjskih sastojaka, stoga je potrebna pozornost. Potrebna je pozornost i glede konzervansa i antioksidansa.
Džemovi, pekmezi i marmelade Potreban je nadzor pri proizvodnji ovih proizvoda, osobito zbog mogućnosti da se u njima nalaze zabranjeni dodaci, poput želatine, dodataka koji daju okus i prehrambenih boja.
Slastice Potreban je nadzor pri proizvodnji, zbog mogućih dodataka životinjskoga podrijetla, želatine i lecitina (u čokoladama, marcipanu, sladoledima i bombonima), emulgatora, te tvari koje daju okus, a nisu košer (u žvakaćim gumama i bombonima).
Tjestenina Potreban je nadzor pri proizvodnji, zbog moguće pojave crva u brašnu od kojega se tjestenina izrađuje, te u strojevima za njezinu proizvodnju (zbog trajne vlage u njima). Mogu biti problem dodatci koji popravljaju svojstva tjestenine (masnoće, emulgatori), a osobit problem je zametak u jajima, kada se ne otklanja pri proizvodnji.
Mliječni proizvodi Prirodni mliječni proizvodi, poput mlijeka, maslaca82, vrhnja, jogurta i drugih "kiselih" mlijeka bez dodataka dopušteni su u svakom slučaju, za razliku od miješanih s obojenim dodacima (zbog mogućnosti nazočnosti stabilizatora, poput želatine ili škroba, koji je proizveden u nepoznatim okolnostima). Pri proizvodnji tvrdih sireva koristi se enzim83 iz tijela životinja, koji nije košer84. Zadivljujuće je vidjeti da su rabini prije 1600 godina znali za postojanje te tvari i njeno korištenje85. Neke sireve proizvodi se u crijevima nečistih životinja, kako bi otvrdnuli i dobili aromu. U svim tim slučajevima, sir je zabranjen za uporabu. Mnogi sastojci prerađenih proizvoda, poput konzervansa, antioksidansa, stabilizatora, boja, minerala, različitih vitamina i slično, nisu košer jednos82
• 84 85 83
Vidi MT Hilhot maahalot asurot 3,15; vidi i ŠA Jore dea 115,3 Dobiva se iz sirišta (dijela želuca) teleta Nepropisno zaklane životinje, te nevelot (uginule životinje): BT Avoda zara 38a Mišna u BT Hulin 116a ; MT Hilhot maahalot asurot 3,13 i 14; 9,16; 4,19; vidi i ŠA Jore dea 87,11 i 115,2
315
Židovski dan
ŽIDOVSTVO
tavno stoga što dio njihovih sastojaka dolazi iz organa životinja koje nisu košer (kosti, koža, crijeva, jetra...). Tako, primjerice86 vitamina D ima u ribama, jetri, žutanjku i mlijeku, vitamina B3 - niacina ima u mesu, iznutričama, ribama, kvascu, cjelovitim žitaricama i mahunarkama, vitamina B12 ־cobalamina ima u mesu, iznutricama, ribama i mlijeku. Zato se mora provjeriti porijeklo svih sastojaka vitaminskih preparata, a to je dio zadaće različitih autoriteta za kašrut. Pitanja su dakle mnogobrojna i praktična87. U svakom pojedinom slučaju treba se obratiti mjesnom rabinu. Sve ovdje navedeno odnosi se i na Pesah, ali hrana koja je košer za Pesah mora imati i oznaku Kašer za Pesah, koja potvrđuje da proizvod ne sadrži ništa kvasno (hamec).88 Velik dio stanovništva u današnjem Izraelu i diljem dijaspore pridržava se propisa o kašrutu, uključujući i one koji nisu u potpunosti pobožni. Kašrut je uvijek bio dio temelja židovskog doma. Njime se podupiru prijateljske veze medu obiteljima, jer pobožni ne smiju jesti u domovima onih koji nemaju košer kuhinju. Danas i Židovi i ne־Židovi traže košer hranu, jer je ona više pod nadzorom i zdravija. U Americi proizvodnja košer hrane donosi oko trideset sedam milijardi dolara89 godišnjega Utrška, što najbolje svjedoči o širini uporabe košer hrane.
f
<
חרב חראש> ל ק ח א ט י ח
כשיKosher
!*AREVl 86
Primjer rabinskih pečata za košer proizvode, za Pesah i obični
• Iscrpan popis košer vitaminskih preparata i ne־košer sastojaka u vitaminskim preparatima u: Eidlitz, E., Is it kosher?, str. 194. Feldheim Publ., Jerusalem, 1999 87 - Više vidi u Cohen Soae, R. A., The Kosher Kitchen: an illustrated guide for the modem kosher kitchen 88 • Više u potpoglavlju Hamec, str. 169. 89 - Eidlitz, E., Is it kosher?, uvod
316
Mezuza
מזוזה
Mezuza - נלזוזה Izvor I napiši ih na dovratnicima [mezuzof[ kuće svoje i na vratima svojim!1
Sadržaj mezuze U duguljastoj kutijici mezuze nalazi se mali komad pergamene, načinjene od kože košer životinje, na kojemu je pisar knjiga Tore, tefilina i mezuza ( סופר סת״םsofer stam) perom i crnom tintom asirskim pismom 2 ispisao dva bitna odsječka Tore: 1. שמע ישראלSema Jisrael ־Čuj, Izraele..3 naglašava kraljevstvo Neba, odnosno stvarnost i postojanje Stvoritelja svijeta i njegovo upravljanje njime, zapovijeda ljubav prema Njemu svim srcem, dušom i snagom, te prije svega, naglašava ideju monoteizma. 2. ־ והיה אם שמע תשמעוI bit će, ako doista budete slušali.. 4 navodi obvezu ispunjavanja Božjih zapovijedi: ... ako doista budete slušali zapovijedi koje vam danas nalažem...5 I jedno od središnjih načela židovstva, problem nagrade i kazne, nalazi se u ovome odsječku: ... davat ću vašoj zemlji kišu ...jer tada bi na vas Vječni usplamtio gnjevom ...da bi vaši dani i dani vaših sinova na zemlji... bili brojni... 1-Pnz - MT 3• Pnz 4• Pnz 5• Pnz 2
6,9; 11,20 Hilhot tefilin umezuzot vesifre Tora 1,19 6,4-9 11,13-21 11,13
317
Židovski dom
ŽIDOVSTVO
Zapovjeđeno nam je da ta dva odsječka napišemo i pričvrstimo na dovratnike svojih domova kako bismo neprestano imali na umu načela koja donose.
Mjesto za mezuzu Mjesto za mezuzu je gornja trećina desnog dovratnika svih vratiju i ulaza prostorija za boravak6, osim na mjestima za životinje i skladištima. Mezuzu pričvršćujemo na dovratnik nakošeno oko 40 stupnjeva, tako da je gornji kraj usmjeren prema unutrašnjosti. Pergamenu motamo s lijeva na desno, tako da riječ שדיŠadaj (Svemogući, jedno od Božjih imena) bude vidljiva. U tom položaju stavljamo je u kutijicu napravljenu u tu svrhu.7 Suprotno raširenoj zabludi, mezuzi je mjesto na svim vratima i ulazima8, a ne samo na glavnom ulazu u kuću. Mezuza se ne postavlja na vrata kupaonice i zahoda, jer bi to bio nepriličan odnos prema njoj. Prije nego pričvrstimo mezuzu mora se reći blagoslov: ק ד ^ נ ו ? מ ט ו ת י ו וצונו ל ק ב ע
ל ך ה ע ו ל ם9 ברוך א ת ה יי א ל ה מ ו
.מזוזה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ASER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LIKBOA MEZUZA Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da pričvrstimo mezuzu. Dovoljno je blagosloviti jednom za sve mezuze u kući9. •
Tko je obvezan micvom o mezuzi? Svi su obvezni, muškarci i žene, od dobi bar micve i bat micve, jer je ovo zapovijed koja nije vezana uz određeno vrijeme, nego vrijedi uvijek i ovisi samo o postojanju mjesta koje zahtijeva mezuzu.10 Obveza pričvršćivanja mezuze u Izraelu nastaje prvoga dana nakon useljenja i ne smije se odgađati do uobičajene proslave ulaska u novi stan ili kuću, koja se naziva hanukat habajit. Onaj tko unajmljuje stambeni prostor bez mezuza, mora ih pričvrstiti čim useli. Obveza je na onome koji stanuje, a ne na vlasniku. U 6
- MT Hilhot tefilin umezuzot vesifre Tora 6,1 - MT Hilhot tefilin umezuzot vesifre Tora 5,6 8 - BT Menahot 34a; vidi i MT Hilhot tefilin umezuzot vesifre Tora 6,10 9 KŠA 11,7 10 - BT Kidušin 34a 7
מזוזה
Mezuza
dijaspori obveza pričvršćivanja mezuze odnosi se samo na stanove u kojima će Židov boraviti više od trideset dana.
Mezuza, čuvarica Izraela Poznat je običaj dodirnuti mezuzu pri ulasku i izlasku i poljubiti prste koji su je dodirnuli, kako bismo sebe i druge podsjetili na njen sadržaj. Riječ שדיŠadaj, ispisana na mezuzi, jedno je od Božjih imena11, no tradicijski se ono čita i kao kratica izraza: שומר דלתות ישראלŠomer daltot Jisrael- Čuvar Izraelovih vrata, jer Bog čuva vrata na kojima se nalazi mezuza. U midrašu12 i u Talmudu13 nalazi se pripovijest o rabi Jehudi Hanasiju*, koji je dobio vrlo vrijedan dar od perzijskog kralja Artebana, a za uzvrat mu je poslao mezuzu. Kralj se razbjesnio i naredio da dovedu rabi Jehudu pred njega, jer ga je uvrijedio slanjem tako neznatnog dara. Rabi Jehuda mu odgovori: Ti si mi poslao dar kojega ću morati čuvati cijeloga života, a ja sam tebi poslao dar koji će tebe čuvati cijelog života.' Rabi Jehuda mislio je na rabinsko naučavanje o mezuzi: Kad ideš, vodit će te, kad ležiš, čuvat će te, a kad se probudiš, razgovarat će s tobom. (Izreke 6,22). 'Kad ideš, vodit će te' - znači: na ovome svijetu, 'kad ležiš, čuvat će te' - znači: kad budeš umirao, a 'kada se probudiš, razgovarat će s tobom' - znači: u Mesijino doba14. Nakon nekog vremena, razboljela se kći kralja Artebana. Kralj se sjetio mezuze, stavio je na vrata, te mu je kći ubrzo ozdravila. U Talmudu15 se pripovijeda i o Onkelosu*, pozqatom preobraćeniku na židovsku vjeru, koji je Toru preveo na aramejski. Bio je sin sestre rimskoga cara Hadrijana16, a jedan od razloga za njegov prijelaz na židovstvo bila je i mezuza. Onkelos se zadivio tome što, dok kraljeve od krvi i mesa čuvaju vojnici i sluge, kod Židova "sluge" spavaju, a kralj Šadaj ih čuva. Mezuza je znak židovske kuće i razlikuje je od ostalih kuća. Tako je i berit mila, obrezivanje, znak Židova muškarca na njegovom tijelu. Na sličan su način znakovi židovstva pokrivanje glave i cicit ־rese na odjeći, koje židovskog 11 12
13 14 15 16 -
Post 17,1; 28,3; Izl 6,3; i drugdje Berešit raba 35,3 JT Pea poglavlje 1, halaha 1, 15d Berešit raba 35,3 BT Avoda zara 11a Midraš Tanhuma Mišpatim 5
319
ŽIDOVSTVO
Ž i d o v s k i dan
muškarca razlikuju od pripadnika drugih naroda. Mezuza čuva dom i njegove ukućane, koje pričvršćivanjem mezuze stavljamo pod Božju vlast.
Nagrada za izvršavanje zapovijedi o mezuzi Micva o mezuzi jedna je od malobrojnih za koje Tora obećava nagradu na ovome svijetu: I napiši ih na dovratnicima [mezuzot] kuće svoje i na vratima svojim! Kako bi vam dani bili brojni, i dani vaših sinova, na zemlji koju se Vječni zakleo dati vašim očevima, dok god bude neba nad zemljom17. Dakle, nagrada za ovu micvu je dugovječnost: Svatko tko se pobrinuo za mezuzu, bit će dugovječan, jer je rečeno: 'Kako bi vam dani bili brojni, i dani vaših sinova.'18
Provjeravanje mezuze Mezuza treba biti košer (obredno ispravna), što znači da sva slova na pergameni trebaju biti napisana jasno i potpuno. Pod utjecajem promjena temperature i vlažnosti, mezuza može izgubiti dio te potpunosti, stoga ju se mora provjeravati dva puta tijekom svakih sedam godina.
Židov dodiruje mezuzu, Rothschildov rukopis, sjeverna Italija, 1470. 17• Pnz 1 1 , 2 0 - 2 1 18• Vidi:. B T J o m a 11b; KŠA 1 1 , 2 3
320
כיבוד הורים
Poštovanje prema roditeljima
Poštovanje prema roditeyima - כיבוד הורים Izvor Poštuj oca i majku, kako bi ti dani bili brojni na zemlji koju ti je tvoj Bog dao1. Poštuj oca i majku, kako ti je zapovjedio Vječni, tvoj Bog, kako bi ti dani bili brojni i kako bi ti bilo dobro na zemlji koju ti je tvoj Bog dad2. Svatko neka se boji majke i oca, i držite moje šabate, ja sam Vječni, vaš Bog3.
Poštovanje i strah Uči se: rekao je Rabi: otkriveno je i poznato pred onim koji je riječju stvorio svijet, da sin više poštuje majku nego oca, jer ga ona svačim mazi. Zato je Sveti, blagoslovljen neka je, prvo spomenuo poštovanje prema ocu, pa tada poštovanje prema majci: ,Poštuj oca i majku. Otkriveno je i poznato pred Onim koji je riječju stvorio svijet, da se sin više boji oca nego majke, jer ga on poučava Tori. Zato je Sveti, blagoslovljen neka je, prvo spornenuo strah pred majkom, pa tek tada strah pred ocem: ,Svatko neka se boji majke i oca '.4 I Izl 20,11 2• Pnz 5,15 3• Lev 19,3 4• BT Kidušin 31a
321
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Poštovanje prema ocu i majci je jedan od temelja židovskog doma. Tora je postavila tu zapovijed u središte Deset zapovijedi, što samo po sebi govori o njenom značenju. Poštovanje prema ocu i majci je peta zapovijed. Ona stoji na granici između prvih pet zapovijedi, koje se odnose na vezu čovjeka i Boga, i drugih pet zapovijedi, koje se odnose na odnose medu ljudima. To nije slučajno, već nosi bitnu poruku: onaj tko poštuje roditelje, poštuje Boga. Tako je rečeno u Talmudu: Naučavali su rabini: rečeno je: ,Poštuj oca i majku' i rečeno je ,Poštuj Vječnoga blagom svojim'. Pismo je usporedilo poštovanje prema ocu i majci s poštovanjem Svenazočnog. Rečeno je: ,Svatko neka se boji majke i oca i rečeno je , Vječnoga svog Boga se boj i njemu služi'. Pismo je usporedilo strah pred ocem i majkom sa strahom pred Svenazočnim. Rečeno je:, ... tko prokune oca i majku, zasigurno će umrijeti' i rečeno je: ,Svaki čovjek koji prokune svog Boga, nosit će svoj grijeh.'. Pismo je usporedilo proklinjanje oca i majke s proklinjanjem Svenazočnog ...jer su njih troje suradnici u njemu. Naučavali su rabini: Tri su suradnika u čovjeku: Sveti, blagoslovljen neka je, te otac i majka. Kad čovjek poštuje oca i majku, kaže Sveti, blagoslovljen neka je: Smatram to kao da stanujem medu njima i da su mene počastili.5 Naučavao je neki tanait pred rav Nahmanom: ,Kad čovjek učini nažao ocu i majci, tada Sveti, blagoslovljen neka je, kaže: ,Dobro sam učinio što ne stanujem medu njima, jer da stanujem medu njima, učinili bi mi nažao.'6
Nagrada za poštovanje prema ocu i majci Jedna od malobrojnih zapovijedi koje donose nagradu na ovome svijetu, a ne samo na budućem, jest ona o poštovanju oca i majke. O tome kaže Mišna: Ovo su stvari od kojih čovjek jede plodove na ovome svijetu, a glavnina je na budućem svijetu: poštovanje prema ocu i majci i dobročinstvo i mirenje ljudi i proučavanje Tore vrijedi kao sve zajedno7. Kazna za prijestup ove zapovijedi je najteža: ...tko udari oca i majku, zasigurno će umrijeti.8 ... tko prokune oca i majku, zasigurno će umrijeti.9 5• BT Kidušin 30b 6• BT Kidušin 31a 7• J T P e a l a 1,1 8• Izl 21,17, gl. i MT Hilhot mamrim 5,1 9• Izl 21,15
322
כיבוד הורים
Poštovanje prema roditeljima
Kako se ispunjava zapovijed poštovanja prema ocu i majci Svatko je obvezan iskazivati poštovanje roditeljima i bojati ih se. Što to znači, prenosi nam tradicija: Naučavali su rabini: Sto je strah? Sto je poštovanje? Strah: Ne stoji se na očevom mjestu i ne suprotstavlja se očevim riječima i ne potvrđuje se očeve riječi [jer ocu nije potrebno djetetovo odobravanje]. Poštovanje: Nosi mu se jelo i piće, pomaže mu se pri odijevanju, pri ulaženju i izlaženju10. Poštovanje i strah traže se u svakom slučaju, bilo da je otac pravednik, bilo da je prijestupnik: Kako se naučava: Ako mu otac krši riječi Tore, neka mu ne kaže: ,Oče, prekršio si riječi Tore!1, nego neka mu kaže: ,Oče, ovako piše u Tori... ' n Naučavali su rabini: Poštuje ga za života i poštuje ga nakon smrti... Kako, nakon smrti? Ako želi reći da je nešto čuo iz njegovih usta, neka ne kaže: Tako je rekao moj otac, nego neka kaže: tako je rekao moj otac, moj učitelj, evo ja sam mu nedostojna zamjena. Tako se čini tijekom dvanaest mjeseci [nakon smrti]. Nakon toga neka kaže: Neka bi sjećanje na njega bilo blagoslovljeno u budućem svijetu.12
Važnije je poštovanje prema roditeljima od poštovanja prema Bogu Naučavao je rabi Šimon ben Johaj: Važno je poštovanje prema ocu i majci, jer ga Bog više voli od poštovanja prema sebi. O tome je rečeno: ,Poštuj oca i majku' i rečeno je nakon toga: ,Poštuj Vječnoga blagom svojim. Kako ga se poštuje svojim blagom: Odjeljuje se snop žita [za siromahe], ostavlja zaboravljeni [snop] na polju i ugao [polja], daje se prinos i prvu desetinu i drugu desetinu i desetinu za siromašne i halu i gradi se suku i podiže lulav i puše u šofar i veže tefilin i odijeva cicit, hrani gladne i napaja žedne. Ako imaš, obvezan si to sve činiti, a ako nemaš, nisi ništa obvezan, ali si obvezan na poštovanje prema ocu i majci, bilo da imaš ili da nemaš, poštuj oca i majku čak ako si siromah koji obilazi vrata13. Naučavali su rabini: kad je Rabi umirao, zatražio je da dovedu njegove sinove. Doveli su mu ih. Rekao im je: Budite pažljivi i poštujte svoju majku, jer je napisano u Tori: Poštuj oca i majku/14 10• BT Kidušin 31b 11• BT Sanhedrin 81a 12• BT Kidušin 31b 1 3 JT Pea 3b 1,1 14• BT Ketubot 103a
323
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Dokle može ići poštovanje prema roditeljima? Pođimo putovima naših rabina i naučimo iz njihove veličine kako se može ispunjavati ovu važnu micvu. Avimi (izraelski amoraj trećega naraštaja, s kraja 3. stoljeća, sin rabi Abahua) Rekao je rabi Abahu: ,Kako moj sin Avimi ispunjava micvu poštovanjaV Pet je imao sinova za života svojega oca, a kad je rabi Abahu prolazio pokraj vrata njegove kuće, sam je potrčao i otvorio mu15. Rabi Tarfon (znameniti tanait iz naraštaja rabi Akive, drugi naraštaj nakon rušenja Hrama /80.-110./) Rabi Tarfon je imao staru majku. Svaki put kad se htjela popeti na krevet, on bi se sagnuo i od svoga tijela bi joj učinio podnožak, na koji bi stala. Svaki put kad je silazila, silazila je na jednak način. Dode on u učilište i proslavi se. Rekli su mu: Još nisi postigao polovinu poštovanja, je li se dogodilo da je pred tobom bacila srebrnu škrinju u more, a da ju nisi izgrdio?16 Majka rabi Tarfona otišla je jednoga šabata prošetati dvorištem, a on je pod njezina stopala stavljao svoje dlanove, pa je po njima hodala dok nije stigla do kreveta. Jednom je rabi Tarfon obolio i rabini su ga došli posjetiti. Rekla im je njegova majka: Molite za mojeg sina Tarfona, jer prema meni iskazuje previše poštovanja. Rabini su joj odgovorili: Što ti je učinio? Ispripovijedala im je što je učinio. Rekli su joj: Čak da čini tisuću tisuća puta toliko, ne bi dostigao poštovanje kojega je odredila Tora17. Rabi Jišmael ben Eliša* Majka rabi Jišmaela došla je pred rabine i potužila se na njega. Rekla je: Naljutite se na mog sina Jišmaela, jer me ne poštuje. U tom trenutku problijedila su lica rabina. Rekli su sami sebi: ,Zar je moguće da rabi Jišmael ne poštuje majku?' Pitali su ju što joj je učinio. Odgovorila je: ,Kad izađe iz Hrama, ja mu želim oprati i očistiti noge i popiti tu vodu, a on mi ne da. Rekli su mu: Ako joj je to želja, to joj je čast18
15• BT Kidušin 31a 16• BT Kidušin 31b 17 • JT Fea poglavlje 1 halaha 1, 3b 18• JT Fea poglavlje 1 halaha 1, 3b
כיבוד הורים
Poštovanje prema roditeljima
Rav Josef (babilonski amoraj trećega naraštaja, sredina 3. stoljeća) Rav Josef bi, kad bi čuo korake svoje majke, rekao: Dižem se pred Božjom nazočnošću što dolazi.19 Dama ben Netina I od ne-Židova su rabini učili kako se poštuje roditelje, kao iz ove zgode koju navodi Jeruzalemski Talmud: Dama ben Netina je bio gradonačelnik. Jednom ga je njegova majka [koja je bila duševno bolesna] udarila pred cijelim vijećem. Pritom joj je s ruke pao nakit, a on joj ga je pružio, da ne bude žalosna. Rekao je rabi Hizkija:,Bio je aškelonski ne-Židov i gradonačelnik i nikad nije sjedio na kamenu na kojem je sjedio njegov otac, a kad mu je otac umro, načinio je od toga kamena predmet obožavanja.20י Ista se priča, u drugoj verziji, nalazi i u Babilonskome Talmudu: Kad je došao rav Dime [babilonski amoraj četvrtoga naraštaja s početka 4. stoljeća, brat rabi Safre], rekao je: Jednom je Dama ben Netina bio odjeven u zlatno odijelo i sjedio medu rimskim uglednicima. Došla mu je majka, odvukla ga od njih, udarila ga po glavi i pljunula mu u lice, a on joj nije ničim uzvratio. Naučavao je Avimi sin rabi Abahua: Netko daje ocu da jede ptiće i to ga odvlači sa svijeta, a netko mu daje da melje u mlinu i to ga dovodi u život na budućem svijetu.21 Jednom je nestao ahatni kamen [na prsluku Velikoga svećenika] za [pleme] Benjamina22. Pitali su: ,Tko posjeduje takav kamen?' Odovorili su im: ,Ima ga Dana ben Netina.' Otišli su do njega i ugovorili s njim [cijenu] sto denara. On je ušao u kuću po kamen i vidio da njegov otac spava, a glava mu je na poklopcu škrinje. Vratio se rabinima i rekao im da ne može odmah donijeti kamen. Pomislili su: Možda želi više, te podigli ponudu na dvjesto. Tako su stigli i do tisuće. U međuvremenu se probudio njegov otac iz sna, a on je otišao i donio im dragi kamen. Rabini su mu htjeli platiti tisuću denara. Rekao im je: Zar vam ja prodajem poštovanje prema ocu za novac? Nisam spreman zaraditi na poštovanju prema ocu. Platite mi samo stotinu, kako smo se pogodili na početku. Što mu je Sveti, blagoslovljen neka je, dao za nagradu? Rekao je rabi Jose sin rabi Bona: Te je noći njegova krava otelila crvenu kravu, cijeli mu je Izrael kasnije platio njenu 19• BT Kidušin 31b • JT Pea poglavlje 1, halaha 1, 3b 21• BT Kidušin 31a 22 - Na ״hošenu" (prsluku) kojega je nosio Veliki svećenik, na kojemu je na prsima bilo dvanaest kamena, prema broju židovskih plemena. 20
325
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
težinu u zlatu i odveli su je u Hram.23 U drugoj verziji završetka ove pripovijesti o Dami ben Netini pripovijeda se: Sljedeće je godine Sveti, blagoslovljen neka je, dao nagradu: otelila se crvena krava u njegovu stadu. Došli su do njega izraelski rabini. Rekao im je: Znam da ćete mi dati, ako zatražim, svo srebro svijeta, no ja ne tražim od vas ništa osim onoliko koliko sam izgubio zbog poštovanja prema ocU24. Ovu je zgodu prokomentirao rabi Hanina ben Dosa, znameniti tanait iz prvoga naraštaja (40.-80. godine), koji je bio poznat zbog pobožnosti i mnogih čuda koja je činio: Kad je tako onome kojemu nije zapovjeđeno [neŽidovu, koji nije obvezan zapovijedima Tore], a ispunjava, onda toliko više treba biti tako onome koji je obvezan i čini. Tako je rekao rabi Hanina: Veći je onaj kojem je zapovjeđeno i čini, od onoga kojemu nije zapovjeđeno, ali činps.
Micva poštovanja oca i majke u halahi Poštovanje prema ocu i majci i strah pred ocem i majkom velike su zapovijedi iz Tore, koja ih je izjednačila s onom o poštovanju i strahu pred Bogom. Piše: ״Poštuj oca i majku ' i piše: ״Poštuj Vječnoga blagom svojima o ocu i majci piše i: ״Neka se svatko boji majke i oca" i piše: ״Vječnoga svog Boga se bojte". Kao što je zapovjedio poštovanje svog velikog Imena i strah pred sobom, tako je zapovjedio poštovanje i strah pred njima26.
Poštovanje prema učitelju i poštovanje prema ocu i majci Tora kaže: Ovo su djeca Aronova i Mojsijeva na dan kad je Vječni govorio s Mojsijem na gori Sinaju27. Tora zapravo nabraja samo Aronove sinove, pitanje je zašto se Aronovi sinovi nazivaju i Mojsijevim. Talmud daje odgovor: Rekao je rabi Šemuel bar Nahmani, rekao je rabi Jonatan: Za svakpga koji prijateljeva sina podučava Tori kaže se kao da ih je rodio, jer je rečeno: ,Ovo su djeca Aronova i Mojsijeva../, a nakon toga piše samo:, Ovo su imena Aronovih sinova' da ti pokaže da ih je Aron rodio, a Mojsije podučio, pa se zato zovu njegovim imenom28. 23. JT Pea poglavlje 1, halaha 1, 3b • BT Kidušin 31a; Devarim raba 1,15 25• BT Kidušin 31a 26• MT Hilhot mamrim 6,1; vidi i KŠA 143,1 27• Br 3,1 28• BT Sanhedrin 19b 24
326
כיבוד הורים
Poštovanje prema roditeljima
Rambam kaže: Tko je nekoga podučio jednoj stvari i proširio mu znanje, kao da ga je rodio, time što je vlasnik onog znanja. Zato se učenici prorokovi nazivaju sinovima prorokovima. Ne samo što je učenik dužan poštovati učitelja, nego mu je dužan i više poštovanja nego svojem ocu. Razlog je u tome što ga je otac doveo na ovaj svijet, a učitelj, koji ga je podučio mudrosti, vodi ga prema životu na budućem svijetu30. Ova mišna pokazuje svo značenje židovstva u jednoj rečenici: Otac dovodi sina na ovaj svijet, koji je samo predvorje budućeg svijeta, rabin podučava Tori toga dječaka, učenika, pripremajući ga za život na budućem svijetu. Ovaj svijet prestavlja sredstvo i mogućnost koji se svakome pružaju da bi došao na budući svijet, ako se zna njima služiti. Prema tome, očeva je zadaća tehnička - daje učeniku prolazni život, dok je rabinova zadaća temeljna - daje učeniku vječni život.
Otac s djetetom, Praška Hagada, rano 16. st.
29. More nevuhim 1,7 • Mišna u BT Bava mecia 33a; ovdje se također navode i praktični primjeri načina na koji se učitelju iskazuje poštovanje.
30
327
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Magen David - מגן דוד Davidov štit Davidov štit je sastavljen iz dva jednakostrana trokuta koji zajedno čine šesterokraku zvijezdu. Židovski je simbol već dugo vremena, a od uspostave Države Izrael nalazi se na njezinoj zastavi.
Povijest Davidovog štita Od devetnaestoga stoljeća Magen David je postao istaknutim židovskim simbolom, koji je krasio sinagoge, vjerske predmete i pečate židovskih organizacija. Godine 1897. održan je Prvi cionistički kongres u Baselu u Švicarskoj. Prije početka kongresa promišljalo se o zastavi. David Wolffsohn, tajnik kongresa, piše u sjećanjima: ״Prema nalogu našeg vode Herzla došao sam u Basel kako bih sve pripremio za kongres... Medu svim tim brojnim pitranjima koja smo trebali riješiti bilo je ... kakvom zastavom ćemo ukrasiti kongresnu dvoranu. Koje će biti njezine boje? Nemamo zastavu ... no evo, sinula mi je ideja: pa imamo bijelo-modru zastavu, talit, kojim se ogrćemo za molitve. Talit je naš simbol. Izvadimo talit iz vrećice za molitvene obrede i stavimo ga pred oči židovskog i drugih naroda. Tako sam naručio bijelo-modru zastavu s Magen Davidom na njoj." Na prvom broju Herzlova cionističkog magazina ״Die Welt" pojavio se Magen David. Nažalost, u doba Holokausta Davidov štit je prisilom označavao židovsku imovinu, a Židovima je bilo naređeno da i na svoju odjeću pričvrste žuti znak Magen Davida.
328
מגן דוד
Magen David
No korijeni Davidova štita mnogo su stariji od 19. stoljeća. Već iz razdoblja šestog do devetog stoljeća pr. n. e., na grobljima u Španjolskoj i Italiji nalazimo nadgrobnike s prikazom Magen Davida. Nalazimo ga i na mezuzama iz sedmog stoljeća. U 12. stoljeću spominje ga se u knjizi Eškol hakofer karaitskog Židova Jehude Hadasija. Godine 1345. Davidov štit bio je znak Židova u Pragu. Krajem 15. stoljeća bio je trgovački znak tiskara u Pragu, Italiji i Nizozemskoj. U 16. stoljeću bio je pečat zajednica u Beču i Amsterdamu. U Beču su Magen Davidom označivali granice židovskog naselja, dok je kršćansko naselje bilo označeno križem. U 17. stoljeću nalazimo ga kao simbol mesijanskog pokreta Šabetaja Cevija. U 18. stoljeću bio je simbol mističnog mesijanskog židovstva.
Židovski narod i ljiljan Davidov štit vrlo je star simbol, postojao je mnogo prije prvog Hrama. Najstariji izvor Magen Davida nalazimo u Tori, kod opisa Menore: / načini svjetiljku od čistog zlata, iz jednog je komada načini: njezino podnož je, njezin stalak, njezine časke, njezine pupoljke i njezine cvjetove, iz nje neka izlaze. I šest krakova neka izlaze na stranu, po tri kraka s jedne strane i po tri s druge strane1. Na krakovima Menore, koja je stajala u Zavjetnom šatoru, a kasnije i u oba Hrama, bili su izrađeni cvjetovi, kao što tumači Raši, a i u Onkelosovu Targumu prevedena je riječ ופרחיה (doslovno: njezini cvjetovi) kao ( ושושנהאnjezini ljiljani). Dakle, ti su cvjetovi bili u obliku ljiljana. Zašto se ljiljanov cvijet pojavljuje na Menori, što on znači židovskome narodu? Na to odgovara kralj Salomon: Kao ljiljan medu tmjem, takva je moja draga medu djevojkama2. Midraš3 objašnjava da je židovski narod uspoređen s ljiljanom, jer kao što ljiljan raste medu travama, tako se i židovski narod ističe među drugim narodima. Raši komentira: ,Kao ljiljan medu tmjem' koje ga bode, a on uvijek ostaje u svojoj ljepoti i boji; ,Takva je moja draga među djevojkama': narodi svijeta zavode narod Izraelov da kao oni služi božanstvima, a on ostaje čvrst u svojoj vjeri4. Veliki pjesnik pjevao je o ljiljanima: ,Zborovodi, o ljiljanima, 1• Izl 25,31-32 2• Pj 2,2 3• Sir haširim raba 2,6 4• Rašijev komentar na Pjesmu nad pjesmama 2,2
329
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Davidov Raši6 tumači da ljiljani predstavljaju narod Izraelov, koji je kao ljiljan medu trnjem. Trnje ga bode, a on se moli za njih. I prorok Hošea uspoređuje židovski narod s ljiljanom: Bit ću kao rosa Izraelu, procvast će kao ljiljan i pustiti korijenje kao Libanon י. U znamenitome pijutu za Hanuku ״Maoz cur ješuatt8, koji pjeva o povijesnim dogadajima i čudima koja su se dogodila židovskom narodu, stoji: ״Dogodi se čudo ljiljanima". Ljiljani tu predstavljaju židovski narod kojemu se dogodilo čudo Hanuke i još mnoga druga čuda.
Ljiljan i Magen David U kakvoj su vezi ljiljani, koji predstavljaju Židove, s Davidovim štitom? Cvijet ljiljana sliči Davidovu štitu. Rabi Avraham ibn Ezra se u komentaru na Bibliju osvrće na stih Pjesme nad pjesmama, točno opisuje bijeli ljiljan i tumači: To je bijeli cvijet... ugodna mirisa... ime mu dolazi od riječi šest (obje riječi: ljiljan ־šošan, i šest ־šeš, u hebrejskome se pišu istim korijenom š-š) ... ima šest bijelih latica... a u sredini izgleda poput pletera od šest grančica9. Cvijet ljiljana ima vjenčić od šest latica koje, kad se razviju, tvore Magen David. Židovski narod uspoređuje se s ljiljanovim cvijetom, koji sliči Davidovom štitu. Stoga je Magen David postao simbolom židovskog naroda. Zanimljivo je da u porodici ljiljana ima stotinjak podvrsta, ali u Izraelu raste samo bijeli ljiljan o kojem je u svome komentaru govorio Avraham ibn Ezra. Bijeli ljiljan je zbog ugodnog mirisa ukrašavao šabatni stol i stolove kraljeva, kao što piše u midrašu10. Možda otuda dolazi i naziv kraljevskog ljiljana11. Zbog svoje bijele boje označavao je čistoću u Grčkoj, Rimu i u kršćanskome svijetu. Ljiljan pored šest latica ima i šest prašnika. Zajedno oni čine broj dvanaest, kao dvanaest židovskih plemena, a stabljika simbolizira židovski 5• Ps 69,1 6 - Rašijev komentar na Ps 69,1 7 Hoš 14,6 8 - Liturgija s početka 13. st., Njemačka; vidi i u poglavlju Kislev, str. 108. 9• Komentar Avrahama Ibn Ezre na Pj 2,2 10 - Šir haširim raba 2,6 11• Vidi i M Kelaim 5,8
330
מגן דוד
M a g e n David
monoteizam. Tako nas Magen David, putem ljiljana, povijesno povezuje sa starom zlatnom Menorom, Zavjetnim šatorom i Hramom.
Dio stupa iz trijema zagrebačke sinagoge, (srušena 1942.)
1867.
ŽIDOVSKI DAN
Židovski dom
ŽIDOVSTVO
Micve - Božje naredbe Židovima Tefila ־molitva Talit - molitveni ogrtač Tefilini Blagoslovi
מצוות
Micve
Micve - מצוות Božje naredbe Židovima Micva ( מצוהhebr.: naredba, u množini: micvot) je pravna norma u sustavu židovskog prava. Dio micva je izveden iz Tore, naziva ga se na aramejskome מדאוריתאmideorajta, a dio su donijeli rabini, a naziva ga se na aramejskome מדרבנןmiderabanan.
Micve iz Tore: Taijag micvot U Tori je navedeno 613 micva, koje se naziva ־ תרי״ג מצוותtarjag micvot, što znači: šest stotina trinaest. U Talmudu stoji: Naučavao je rabi Simlaj: 'Šesto trinaest micva rečeno je Mojsiju: tristo šezdeset pet zabrana, kao broj dana u Sunčevoj godini, i dvjesto četrdeset osam zapovijedi, kao broj dijelova ljudskog tijela.י Rekao je rabi Hamnuna: 'Toru nam je zapovjedio Mojsije, ona je baština../1 'Ja sam tvoj Bog../ i 'Nećeš imati drugih bogova../ čuli su iz Božjih ustiju.2
Tri načina podjele 613 micva Zapovijedi i zabrane 248 ־ je zapovijedi ( מצוות עשהmicvot ase ־micve "Učini!"), prema tradicijskom broju dijelova ljudskog tijela. One predstavljaju "aktivni" nalog, to jest naređuju da se nešto učini.
1• Pnz 33,4 2• BT Makot 23b
335
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
365 ־ je zabrana ( לא תעשהimxtomicvot lo taase - micve "Ne učini!" prema broju dana u godini. One sadrže "pasivni" nalog, to jest zabranjuju da se nešto učini. Micve između čovjeka i Svenazočnog i između čovjeka i njegovog bližnjeg Micve שבין אדם למקוםizmeđu čovjeka i Svenazočnog uređuju odnose između čovjeka i Boga. Micve שבין אדם לחברוizmeđu čovjeka i njegovog bližnjeg uređuju međuljudske odnose. Hukim ("statuti") i mišpatim ("zakoni") Hukim חוקיםsu micve čiji se razlog ne može pronaći u Tori i ne može ga se racionalno shvatiti. Takva je, primjerice, zapovijed o crvenoj kravi3. Mišpatim משפטיםsu micve čiji razlog možemo pronaći u Tori, poput zapovijedi o šabatu. Tu spadaju i zapovijedi kojima ne nalazimo razlog u Tori, ali je i bez toga očigledan, kao, primjerice, zabrana umorstva i krade4. Rav Seadja Gaon*, autor prve židovske filozofske knjige Emunot vedeot ("Vjerovanja i mišljenja"), daje ovim dvjema vrstama micva druge nazive: שמעיותšimijot (razumom nedokučive, iracionalne) i שכליותsihlijot (racionalne). Šimijot su micve kojima razlog nije spomenut u Tori, unatoč potrebi za time, jer čovjek ih ne može razumjeti niti bi sam osjetio potrebu za njima da ih Tora nije zapovjedila. Nazivaju se šimijot jer ih moramo poslušati (hebr.: לשמועlišmoa) i ispunjavati ih bez pitanja. Sihlijot su micve kojima je razlog logičan i dostupan ljudskom razumu (hebr.: שכלsehel), neovisno je li napisan u Tori ili nije, do kojih bi svaki čovjek mogao doći razumom i da ih Tora i nije zapovjedila.
Redoslijed micva 613 micva reda se na nekoliko načina. Najpoznatije i najprihvaćenije je Rambamovo redanje u knjizi Sefer hamicvot (Knjiga micva), u kojoj ih je poredao prema temama, a poznato je i nabrajanje iz knjige Sefer hahinuh (Knjiga obrazovanja) koju se pripisuje rabi Aharonu Haleviju iz Barcelone*, koji je popisao micve prema redoslijedu u tjednim odsječcima Tore, to jest prema redoslijedu pojavljivanja u Tori. 3 4
336
Br 19 Izl 20,12
מצוות
Micve
Rabinskc micve Osim micva iz Tore postoje rabinske micve, מצוות חכמים, koje su zapisane u Misni i Talmudu. Nazivaju se i מדרבנןmiderabanan, što na aramejskome znači "od naših rabina", ili " דברי סופריםriječi pisara". Rabinima je u Tori dana zakonodavna ovlast donošenja zakona prema potrebi. Tora zapovijeda: Prema Tori koju će te poučavati i prema presudi koju će ti reći, učini, ne skreni od onoga što će ti saopćiti, ni desno niti lijevo.5 Položaj rabinskih micva je položaj sekundarnog zakonodavstva u usporedbi s primamim6. Snaga rabinskih propisa odgovara snazi propisa Tore zbog zakonodavne ovlasti rabina koja proizlazi iz Tore. Takve micve donesene su na svim područjima života i dijele se na više vrsta: 1. Gezerot ( גזרותpreventivne zabrane) su propisi koje su donijeli proroci i rabini, tijekom naraštaja. Cilj im je udaljavanje čovjeka od prijestupa (grijeha) u odnosima između čovjeka i Boga, te su to zapravo zabrane činjenja određenih postupaka7. 2. Takanot ( תקנותuredbe) su zakonske odredbe koje donose rabini kako bi uredili odnose među ljudima. One određuju što se mora učiniti. 3. Neke micve su rabini propisali po svojem mišljenju, bez temelja u Tori, kao što su propisi o paljenju svijeća za Hanuku i drugi propisi Hanuke, te propisi za Purim. 4. Neke micve rabini su donijeli kako bi se micve iz Tore "čuvale ogradom". Primjerice, u okviru zabrane jedenja mješavine mesnog i mliječnog8, Tora je zabranila samo jedenje mesa krupne stoke s mlijekom, ali ne i mesa sitne stoke i ptica. O tome piše Rambam: 'Meso sitne stoke i ptica u mlijeku sitne ili krupne stoke nije prema Tori zabranjeno jesti. Dopušteno ga je bilo tako kuhati i od takvoga jela stjecati zaradu, no zabranjeno je to za jelo prema riječima rabina, kako narod ne bi pogriješio i prekršio zabranu Tore o jedenju mesa s mlijekom, jedući meso 5• Pnz 17,11; vidi i BT Šabat 23a 6 - Vidi u poglavlju Zakonodavstvo u židovskom pravu, potpoglavlje Mjesto u pisanoj Tori koje zakonodavni autoritet daje halahičkim učenjacima, navedeno Rambamovo, Rambanovo i Rašbino mišljenje, str. 569-570. •יVidi Rambamov uvod u Komentar na Misnu u hebrejskom prijevodu J. Kapaha, Jeruzalem 1963., str. 12. 8• Izl 23,19; 34,26; Pnz 14,21
337
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
čiste krupne stoke s mlijekom čiste krupne stoke, ... zato su zabranili svaku mješavinu mesa i mlijeka.9 5. Neke micve imaju za cilj osnaživanje židovskog prava i "prilagodbe na doba", budući da svako doba zahtijeva dodatne zakone, koji će socioekonomske i tehnološke promjene prilagoditi Tori. 6. Neke micve prenose se s oca na sina od doba kada ih je Mojsije primio, a poznate su kao הלכה למשה מסיני- halaha Mojsiju sa Sinaja.10 7. Neke micve izveli su rabini iz interpretacije pisane Tore, pomoću definiranih trinaest načela dedukcije11.
Smisao micva Sustav micva u Tori je sustav koji čini 613 naredaba, koje obuhvaćaju sva područja života. Kakva mu je logika i kakav mu je cilj? I zašto je dan upravo židovskom narodu? Odnos prema micvama često je pogrešan, a izvor je u pogrešnom shvaćanju samog sustava micva. Ljudi kažu: "Deset zapovijedi su mi jasne, njih razumijem." Dakle, micve kao "Ne umori!", "Ne kradi!" imaju jasan smisao, ali micve kao šaatnez (zabrana miješanja vune i lana pri tkanju tkanina za odjeću)12, odredba o pepelu crvene krave13 ili tere/a14 (čista životinja koja, ako je neprikladno zaklana, postaje zabranjena za jelo), nejasne su i stoga je problem ispunjavati ih. No takvo stajalište je iz temelja pogrešno, jer mu je korijen u pogrešnom poimanju micva. Sustav micva nije stvorio ljudski um, pa se ne može podvrgnuti ljudskoj kritici. Prema sustavu micva ne može se odnositi samo sa stajališta društvene korisnosti. Židovski odnos izgrađen je na nekoliko načela: - Bog, koji je svemoguć, stvorio je svijet za čovjekove potrebe. 9
- MT Hilhot maahalot asurot 9,4 - Vidi u potpoglavlju Usmena Tora, str. 488. 11 - Više u: Elon, M., Jewish Law: History, Sources, Principles, sv. 1. Jerusalem 1997, str. 270-326. 12 - Vidi Rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727.; vidi i Lev 19,19; Pnz 22,9-11; također i Midraš tanhuma Mišpatim 7 13 - Br 19 14 - Vidi poglavlje Kašrut, str. 296. i Rječnik pojmova židovstva iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727.; Izl 22,30; MT Hilhot maahalot asurot - uvod 10
338
מצוות
Micve
־Čovjek je načinjen od tijela i duha. - Bog je stvorio čovjeka kako bi mu dao dobro. Da bi čovjek mogao uživati to dobro, stavljen je pred izazov: slobodan izbor, stalna borba dviju čovjekovih strana, duha i tijela, oko toga tko je gospodar, a tko sluga. Tijelo treba dobiti sve što mu je namijenjeno, a čovjek mora i treba čuvati tijelo. Međutim, čovjek stoji pred problemom: tijelo želi uvijek više nego što treba. I ne samo to, nego tijelo više uživa u onome što mu nije neophodno, a kao da uopće ne uživa u onome što mu je neophodno. Koliko čovjek uopće uživa u vodi i kisiku?! Zato čovjek treba naučiti kako ovladati svojim tijelom. Treba spoznati da je tijelo sredstvo, a ne cilj. To je teška životna borba svakog čovjeka, a što on više pobjeđuje, to se više izgrađuje. Izražaj čovjekove duše je razum. Kad se čovjek rodi, tijelo se odmah budi i vlada djetetovim životom. Za sve što tijelu treba, dijete će plakati dok ne dobije. Malom djetetu treba stalna pažnja, a ako ona izostane, dijete može samo sebe i povrijediti, jer duša ־ razum ־vrlo mu je slaba. Životinja se rada sa svime što ima i odrasla životinja: razlika između jednodnevnog goveda i onoga starog nekoliko godina samo je u veličini. Tele sebe bolje čuva od djeteta. Kada čovjek stječe razum? Kada ustraje na svojem mišljenju, kada se duša može mjeriti s tijelom, vladati njime i odabirati za njega drugu mogućnost? U djevojaka to je dob od dvanaest godina, u dječaka trinaest. Ta dob se naziva bar-micva (sin zapovijedi) odnosno bat-micva (kći zapovijedi), jer se u toj dobi može suprotstaviti tijelo i dušu. Ispunjavanje svake micve pretpostavlja sučeljavanje između tih dvaju dijelova, a u toj dobi oni se mogu međusobno upotpunjavati. Tijelo ima prednost pred dušom do dobi od dvanaest odnosno trinaest godina, jer ono tada vlada bez otpora, a duša je do tada slaba i povučena. Kad nastupi uzrast za ispunjavanje micva, čovjek može shvatiti da je tijelo sredstvo, a duša cilj, te u skladu s tom spoznajom djelovati u sustavu micva. Kako bi se uspjelo u toj namjeri, treba točno raspodijeliti dvije stvari: tijelo treba dobivati svoje potrebe, a ne oskudijevati, ali ne treba dobivati više od potrebe, a duša treba dobivati svoje potrebe. Primjerice, ako je čaša puna vode i ulja, više ulja znači manje vode. Kad čovjek ne raspodijeli pravilno potrebe duše i tijela, čini grijeh (hebr.: חטאhet), čiji je izvor u propustu (hebr.: החטאהhahtaa), dakle lošoj procjeni, propustu u dosizanju cilja, koji nastaje zbog nepravilne raspodjele.
339
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Postavlja se pitanje: kako odrediti pravilnu i točnu raspodjelu koja će dovesti do željene ravnoteže između tijela i duše? Odgovor je da čovjek svojim vlastitim snagama uopće ne može dospjeti do pravilne raspodjele, zbog jednostavnog razloga što on dobro poznaje svoje tijelo i zna kako se za njega pobrinuti. Ako ima problem, otići će k liječniku. Nasuprot tome, duša je velika nepoznanica i čovjek ne zna kako ju pokrenuti ili zadovoljiti. Stoga pravilno vođenje života sastavljenog iz čovjekovog tijela i njegove duše zahtijeva točne upute tvorca. Samo tvorac poznaje ovaj složeni sustav i međusobne odnose tijela i duše. Ako korištenje složenog elektroničkog aparata zahtijeva prilagodbu i točne upute proizvođača, jer odstupanje od toga može nešto uništiti, koliko li je tek tada potrebna uputa proizvođača - tvorca, za pokretanje složenog čovjekovog fiziološkog sustava, sastavljenog od krajnje složenog tijela, kojemu nema ravnog, te od duše, koja nam je nepoznanica. Čovjekov tvorac je Bog15, koji je stvorio svijet i židovskome narodu dao Toru. Što je Tora? Naziv Tora (Nauk) dolazi iz istog korijena kao horaa poduka. Tora nas, dakle, treba podučiti, pokazati nam put. U blagoslovu za Toru kažemo: ... koji nas je izdvojio od onih koji lutaju i dao nam Toni istine. Tora nam, dakle, pokazuje put istine, dok onaj tko ne slijedi put Tore, luta. To je vrlo stroga ocjena, no to je stoga što oni koji idu putem oslanjanja na vlastitu prosudbu tek nagađaju, zbog nedostatka jasnog znanja o svemu vezanom za čovjekovu dušu. O tome kako živjeti postoji gotovo toliko filozofskih teorija koliko i filozofa u povijesti filozofije. Ponekad ima više teorija nego filozofa, jer su neki filozofi nekoliko puta za svog života mijenjali mišljenje, i to opravdano, jer im je - zbog neobuhvaćanja Tore u sustav - umovanje bilo izgrađeno tek na inteligentnom i intelektualnom nagađanju. Zašto je Tora dana židovskom narodu? Prvi čovjek dobio je jednu micvu: da ne jede s drveta života i s drveta spoznaje16. Nakon sagrešenja, dobio je šest micva. Oko 1650 godina kasnije, Noa je dobio još jednu micvu: odmah nakon potopa čovjeku je dopušteno jesti meso, a istodobno mu je zabranjeno jedenje mesa još žive životinje17. Time je ukupno trebao 15
- Ovaj dio teksta ne bavi se dokazivanjem "Stvoritelja " - Boga ־i vezom između Stvoritelja i čovjeka; o filozofskom dokazu vidi u poglavlju 13 teoloških načela židovske vjere, str. 596., prije svega u prvom, četvrtom i osmom načelu. 16 - Post 2,16-17 17 - Post 9,4; vidi još u: Berešit raba 34,13; vidi i Šir haširim raba 1,5; MT Hilhot maahalot asurot 5,1
340
מצוות
Micve
držati sedam micva, zvanih Sedam micva Noinim sinovima18. Šesto trinaest micva dano je samo židovskom narodu, dok je Sedam micva Noinim sinovima dano cijelom čovječanstvu. Otuda je nastala razlika između židovskog i drugih naroda svijeta. U vrijeme našeg praoca Abrahama svi su bili idolopoklonici, uključujući Abrahama i njegovu obitelj. Svi su bili jednaki u slobodnoj volji. Svi su izabrali služiti idolima, samo je Abraham izabrao drukčije. Zato je bio izabran da postane korijen židovskog naroda. I židovski narod je na podnožju Sinaja, kada mu ju je Bog ponudio, izabrao Toru, govoreći: Činit ćemo i slušat ćemo19, a drugi su narodi odbili20, svaki iz svog razloga. Židovski narod izabrao je Toru, stoga je izabran da bude svjetlo narodima visinom svoje etike, uz pomoć Tore i ispunjavanja 613 micva.
Razlog za ispunjavanje micva Prije nego se uopće približimo ispunjavanju neke micve, onaj koji ju namjerava ispuniti treba biti svjestan da su preduvjeti za to tri čimbenika: 1. Mećave מצייל- naredbodavac, koji je dao tu micvu, a to je Sveti, neka je blagoslovljen, neka mu je blagoslovljeno Ime 2. Mecuve - onaj kome je naređeno, a to je čovjek 3. Micva מציה- naredba, jedna od 613 micva Nagrada za ispunjavanje micve je bitna zbog spoznaje da osoba čini micvu jer je zapovjeđena, a ispunjavanjem se iskazuje podložnost micvi. Čovjek koji ispunjava micvu zbog osobne razumske spoznaje da su njezine odredbe dobre, ne zavređuje nagradu ni od koga, jer nije učinio ništa što je u vezi s drugim. Nagrada od Boga dolazi spoznajom da je Bog izvor zapovijedi. I medu onima koji spoznaju izvor zapovijedi ima onih kojima je zapovjeđeno da ju ispune i onih koji su od neke micve oslobođeni. Primjerice, muškarci moraju, a žene ne moraju sjediti u suki (sjenici) u doba blagdana Sukota. Pri ispunjavanju micve, za razliku od drugih područja, vrednije je ispunjavanje micve zbog toga što je naređena, nego zbog slobodne odluke da ju se ispuni. Nagrada onome koji ju ispunjava zbog toga što je obvezan veća je od nagrade onome koji ispunjava neku micvu koju nije obvezan. Tako kaže Mišna: Veći je onaj kome je naređeno, pa čini, od onoga 18
- Vidi poglavlje Sedam micva Noinim sinovima, str. 351. 19• Izl 24,7 20. Vidi Šemot raba 27,9
341
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
kome nije naređeno, a čini.21 To je stoga što onaj koji micvu ispunjava, koji je njome obvezan, čini to prije svega zbog svoje podložnosti naredbodavcu, Bogu, pa otuda proizlazi njegova velika nagrada. Onaj koji ne čini micvu iz obveze, čini ju svojom odlukom, koja proizlazi iz njegove vlastite spoznaje, a to je niža razina ispunjavanja micva. Stoga je i nagrada22 manja. Važno je naglasiti da pri ispunjavanju micva iz podložnosti prema naredbodavcu, Bogu, mi to ne činimo radi njega. Ne može se usporediti odnose čovjeka i Boga s ljudskim odnosima kod kojih se, kad se nešto čini kao posljedica naredbe, to čini radi naredbodavca. Ispunjavajući naredbu Stvoritelja, čovjek ispunjava micvu radi sebe i za svoje dobro; Bog je stvorio svijet za čovjekovo dobro i dao mu je micve kako bi na ovom svijetu vodio život na najbolji način. Ne čini čovjek micve, nego micve čine čovjeka. Micve postoje neovisno o čovjeku. Ispunjavanje micva pridonosi čovjekovu razvitku, izgrađuje ga, a neispunjavanje mu škodi. Bog ne treba nas ili naše ispunjavanje micva, Bog je savršen i svemoguć. Pripisivanje bilo kakve njegove ovisnosti o bilo čemu protivilo bi se načelu njegove savršenosti i svemogućnosti.
Židovsko mistično objašnjenje za značenje ispunjavanja micva Kabalističko učenje tumači da postoji veza između micve i čovjekova tijela i duše. Šesto trinaest micva dijele se u dvije kategorije: 248 zapovjednih micva, kao broj dijelova tijela23, te 365 zabranjujućih micva, kao broj dana u godini. Duša je podijeljena na pet dijelova24: nefeš, ruah, nešama, haja, jehida. To je gruba podjela; postoji i dublja, koja dijeli dušu na onoliko dijelova koliko je dijelova tijela. Svakoj micvi odgovaraju njezini "organi" i svaka od 613 micva mora biti ispunjena dvama organima, jednim duševnim i jednim tjelesnim. Prema kabali, riječ micva znači 21
• Vidi BT Kidušin 31a; vidi i: Tosafot na BT Kidušin odsječak Gadol hamecuve veose; vidi i BT bava kama 38a; vidi i MT Hilhot Talmud Tora 1,13; vidi i ŠA Jore dea 246,6; vidi i Avudraham, poglavlje Birkat hamicvot umišpatehem, odsječak Vehol micva; vidi i Haikarim 3,28 22 - Vidi: MT Hilhot talmud Tora 1,13 23 - BT Makot 23b 24 - Vidi u potpoglavlju Smrt i duša, str. 462.
342
מצוות
Micve
zajedništvo (cavta )צותא. (Hebrejska riječ micva i aramejska cavta imaju sličan korijen: micva dolazi od korijena cwh, a cavta ima korijen cwt, kao i odgovarajuća hebrejska riječ cevet.) Ispunjavanje micve je suradnja duševnog i tjelesnog. Nema micve koju se može ispuniti samo dušom ili samo tijelom. Borba slobodnog izbora između dva čovjekova dijela oko ispunjavanja svake micve može se ostvariti na tri moguća načina kojima se može ispuniti micva, na tri moguća načina čovjekovog izražavanja: 1. radnjom - ispunjenje radnje bez duše nije moguće, jer izlaskom duše iz tijela nastaje njegova smrt. Zato se svaka praktična micva, poput vezanja tefilina, koja se ispunjava pomoću tijela, ujedno ispunjava i snagom duše. 2. govorom - micvu koju se ispunjava govorom, kao što su učenje Tore i molitva, ispunjava se snagom tijela i duše, jer duša govori pomoću čovjekovih tjelesnih organa. 3. mišlju ־micva kao vjerovanje i spoznaja da je Bog jedan i da je on tvorac neba i zemlje ispunjava se mišlju, također snagom tijela i duše, je misao nastaje u moždanim stanicama, ali one nisu same po sebi misao. Misao je potpuno nematerijalna, ali je izražena moždanim stanicama. (Primjer su kompjuter i njegov korisnik: rad na kompjuteru je međudjelovanje između njih, jer kompjuter je sam po sebi nekreativan, a korisnik će teško sam izvesti ono što je kompjuter sposoban učiniti.) Tri spomenuta načina čovjekovog izražavanja neizravno se nalaze u rečenici iz Tore: Jer ova naredba (micva), koju ti danas dajem, nije ti nedokučiva, niti je daleko. Nije na nebu, pa da kažeš: Tko će se za nas popeti na nebo i uzeti ju za nas, da bismo ju poslušati i ispuniti?' I nije preko mora, pa da kažeš: 'Tko će za nas prijeći more i uzeti ju za nas da bismo ju poslušati i ispunili?', nego ti je vrlo blizu, da biju ustima i srcem ispunio.25 יUstima znači govorom, srcem znači mišlju, a ispuniš znači djelovanjem. U kabali je tijelo uspoređeno s tamom, a duša sa svjetlom. Radak* piše da tama nema vlastitoga postojanja, da tama znači nenazočnost svjetla26. Stoga malo svjetla otjera mnogo tame. Tama se uspoređuje sa zlom, kao što piše prorok: Stvara i svjetlo i tamu, čini i mir i zlo27. Dobro, 25. Pnz 30,11-14 26 • Radakov komentar na Iz 45,7 2 •יIz 45,7
343
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
svjetlo i duša postoje vječno, dok su zlo, tama i tijelo prolazni: zlo i tijelo postoje samo na ovome svijetu, stvoreni su kako bi postojala slobodna volja, a tama je nenazočnost svjetla. Stoga je čovjek koji je vezan za tijelo, tamu, vezan za nešto prolazno, a onaj koji je vezan za dušu, svjetlo, vezan je za vječnost. To je značenje rečenice: Gle, stavio sam pred tebe danas život i dobro, te smrt i zlo ... i izaberi život.28 Izbor života znači izbor micva vječnog života. Tijelo izražava egoizam, kao nagon životinje ili djeteta, koji traže zadovoljenje svojih tjelesnih potreba, dok duša izražava altruizam, davanje. U Knjizi o Jobu je rečeno: ... rođen kao magarčić, postat će čovjekom29. Magarčić (hebr.: עיר פראajir pere) je mladunče magarca (hebr.: חמור hamot), a hamor, magarac, u životinjskom svijetu simbolizira homer חומר, materiju. Sofar iz Naama, jedan od Jobovih prijatelja, želi time reći da se čovjek rodi kao "magarčić", simbol tjelesnosti. Ako se dijete odgaja tako da ima "jahača" koji ga vodi, on će mu biti kao oči. No ako ga ne odgajaju, rodi se kao mali i umre kao veliki magarac, a cijela njegov^ okolina trpi njegovo sebično ponašanje. On ostaje samo korisnikom života do smrti, a uzimanje je privremeno i pripada kategoriji smrti, tame i zla. Medu Arijevim djelima je i knjiga "Smisao micva" (Taame hamicvot )טעמי המצות, u kojoj je objasnio tajnu svake micve prema vezi te micve s dijelovima tijela.
Praktično objašnjenje za micve Postoji golema literatura za tumačenje micva. Općenito objašnjenje je u midrašu na stih: Bog, put mu je savršen, govor Vječnoga je pročišćen, štiti sve koji se uzdaju u njega.30 Midraš kaže: Ako su mu putovi savršeni, tim je više On savršen. Rav je rekao da micve nisu dane za drugo nego za pročišćenje stvorenja, jer što se Svetoga, neka je blagoslovljen, tiče tko kolje [životinje za hranu] po vratu [kao što treba po halahi], a tko po šiji. Dakle, micve nisu dane za drugo nego za pročišćenje stvorenja31. Prema tome midrašu, smisao micva je da se iz nas iskorijene ugrađene tjelesne 28• Pnz 30 15-19 29. Job 11,12 3
°• Ps 18,31 • Berešit raba 44
31
344
מצוות
Micve
prepreke i da nam se pomogne u pretvaranju u pročišćenu materiju, kao što u peći na visokoj temperaturi pročišćavamo zlato, koje dobivamo iz dubine zemlje, izdvajajući primjese i dobivajući čisto zlato. U tom kratkom midrašu skrivena je velika mudrost. Čovjeku su potrebne i micve između ljudi i one između čovjeka i Boga, kako bi se uzdigao. Tora je to naglasila međusobnom isprepletenošću micva i njihovom raspršenošću cijelom Torom. Ima raznih škola o načinima na koje se dostiže visoku moralnost. Pavlovsko kršćanstvo, primjerice, provelo je preokret u ranom kršćanstvu, te ukinulo većinu praktičnih zapovijedi za ljude, držeći dostatnim držati se puta prema dostizanju moralnosti samom vjerom. Židovski nauk, koji naglašava praktične zapovijedi kao put k moralu, odgojan je za život, za ponašanje, za djelovanje. On traži aktivan odgoj, a ne samo sliku ili opis namjere, ne zadovoljava se apstraktnom uputom. Tako se ni roditelj, koji uči dijete hodanju, hranjenju ili ponašanju kod kuće i s prijateljima, ne zadovoljava uputom ili apstraktnom molbom, nego dijete opetovano izlaže vježbi, dok ne nauči. I odgoj duše zahtijeva određivanje namjere i objašnjenje, uz praktičnu vježbu. Taj način je izabrala Tora. Ne zaboravimo da je židovski narod primio Toru nakon izlaska iz stoljetnog ropstva; veliki praktični rad bio je potreban kako bi došlo do duhovnog preokreta, razine određene na Sinaju: I vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika i svet narod32. To je vječno poslanje židovskog naroda. Taj duhovni preokret prema židovskome učenju započeo je time što je narod učio savladati svoj nagon, jer u tome je čovjekova snaga veća od životinjske. Čak ako se životinju i može naučiti da se ponaša protivno svojem nagonu i svojoj prirodi, to ima svoje granice, jer svatko razumije da se, primjerice, kravu ne može kriviti zbog nemoralnog ponašanja. Kršćanstvo je na svoj način nastojalo dostići cilj ostvarenja moralnosti. Opisalo je nagon općenito zlim, a tjelesna požuda dolazi od vraga, pa ju treba iskorijeniti, kao zao nagon. Smatra se svetim onaj za kojeg se drži da je postigao taj cilj. Zato kršćanstvo posvećuje redovnika, koji se usamljenički povlači od ugoda svijeta, između ostaloga i od ženidbe, te poštuje i posvećuje redovnicu, kojoj je udaja također zabranjena. Židovstvo, pak, ne obezvređuje nagon, nego ga ukroćuje. Nazirejstvo (neka vrsta isposništva) se u židovstvu općenito ne uzdiže, zato je naziru zapovjeđeno da na kraju 32• Izl 19,6
345
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
razdoblja povlačenja prinese žrtvu za grijeh33. U Talmudu34 je rečeno da ta žrtva pomiruje njegov grijeh odricanja od vina i drugih dopuštenih stvari. Židovu je naloženo da se oženi mlad: osamnaestogodišnjak je za ženidbu35. Zapovijed za razmnožavanjem je prva u Tori: I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite i ispunite zemlju i pokorite je i vladajte nad ribom u moru i nad pticom na nebu i nad svakom životinjom koja se kreće zemljom.'36. Sinovi i kćeri su najveći Božji blagoslov. Židovstvo zahtijeva tešku stvar: borbu s nagonom i pobjedu nad njim, vladavinu voljne procjene, razumijevanje nagona koji tjera čovjeka na djelovanje bez razmišljanja, jer trenutak doživljava kao bitan. Tri su glavna čovjekova nagona: nagon za jelom, spolni nagon i nagon za posjedovanjem. Židovstvo dopušta, ali nadzire i ukroćuje te nagone. Nagon za jelom: Već od rane mladosti Židov se uči savladavanju nagona koji ga goni jesti sve što ga privlači. Ta stega, koja čovjeka odgaja da pričeka prije jela i upita se je li mu dopušteno ili zabranjeno jesti, pretvara nagon u volju. Prije nego unese jelo u usta, osoba treba provesti više propisanih koraka: ־je li jelo uopće dopušteno (samo košer hrana je dopuštena) ־je li inače dopušteno jelo toga časa dopušteno (je li toga dana post kada je svako jelo zabranjeno; ako nije post, koliko vremena je prošlo od uzimanja mliječnog, odnosno mesnog obroka) ־ako je dopušteno jesti i vrsta hrane odgovara propisu, treba blagosloviti prije jela. Spolni nagon: Kad odraste, od čovjeka se traži da se kontrolirano i kritički koristi svojim snažnim spolnim nagonom, putem zabrane spolnih odnošaja prije vjenčanja (koja je zajednička većini religija), ali i u okviru braka. Iz mjeseca u mjesec tijekom svih godina bračnoga života od Židova se traži da nadvlada svoj nagon37. Iako je rastava braka dopuštena, za njom se gotovo nije posezalo, zbog svetosti života u u braku38. Neki smjerovi u kršćanstvu, za razliku od toga, zabranili su rastavu, imajući na umu svetu namjeru, no postotak rastava neprestano raste, zbog nedostatka svetosti u bračnom životu. 33
Br 6,14 • BT Taanit 11a 35. m Avot (Rečenice otaca) 5,24 36 - Post 1,28; gl. i Post 9,1 i 7, MT Hilhot išut 15,1 37 • Vidi u poglavlju Čistoća obitelji, str. 278. 38 • O značenju svetosti spolnog života u židovstvu vidi u Halevi, J., Kuzari, poč. 3. poglavlja; MT Hilhot deot 3,1 34
346
מצוות
Micve
Nagon za posjedovanjem: Općenito, ovaj nagon ima pozitivan cilj stvaranja zdravog gospodarstva, ali taj je put popločan mnogim osobnim preprekama i prisilama, prijevarama, lažima, izdajom, bogaćenjem na račun drugoga. Definicija vlasništva u židovskom pravu potpuno je drukčija od one u rimskome pravu, ili od onih u europskome i anglosaksonskome pravnom sustavu. Vlasništvo u židovskom pravu je ograničeno39, dio prihoda s polja izravno pripada siromašnima, na otpusnu godinu (svake sedme godine) zemlja se mora godinu dana odmarati, svake pedesete godine (jovel -jubilej) prelazi zemlja u prvotno vlasništvo... Još je mnogo zakona koji ograničavaju slobodu raspolaganja vlasništvom. Židov vjernik je u stalnoj borbi protiv tih triju nagona, a pomaže mu odgoj za snaženje načina na koji ih se može pobijediti. Sve to služi dosizanju cilja: I vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika i svet narodsvjetlo za narode.
Snaga micva ili ispunjavanje micva kao osiguranje povijesnog preživljavanja židovskog naroda Oni koji su održavali narodni duh i u najtežim danima za židovski narod, odgajali su ga za ispunjavanje micva. Svakodnevne zapovijedi, molitve, šabat i blagdani održale su židovski narod. Židovski je narod tijekom dvije tisuće godina bio bez zemlje, vojske i suvereniteta. U takvim uvjetima, uz progone i asimilaciju, drugi bi narodi nestali sa zemljovida. Što je očuvalo židovski narod, a nije očuvalo druge povijesne narode? Snaga tijela, nedostatna želja neprijatelja da ga unište, lagane selidbe? Ništa od toga. Povijest nas, nažalost, poučava da su seljenja bila teška i popraćena progonima i pogromima, cijeli narodi pokušali su nas uništiti, kako od nas ne bi ostalo niti sjećanje. Ono što je očuvalo židovski narod bile su upravo micve, koje su oblikovale naš narodni lik. Odjeljivanje od drugih naroda obredom vjenčanja, slavljenjem blagdana, svakodnevnim micvama, molitvama, sve je to narod podjećalo na njegovu osobitost i na povijesnu pouku, čuvajući ga od asimilacije. To se može potkrijepiti i posrednim dokazom: asimilacija je u židovskom narodu počela s nastankom prosvjetiteljskog pokreta u Njemačkoj i reformističkog pokreta, koji je proveo promjene u vjerovanju i zapustio praktične zapovijedi. 39
• Vidi u poglavlju Pravo i etika, str. 577.
40. Izl 19,6
347
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Židovski narod nije samo preživio, već je uspio održati visoku razinu vjere, kulture i morala zahvaljujući odgoju kojeg se potrudio davati svojoj djeci, koji se temelji na Tori i micvama. U židovskom narodu postotak nepismenih bio je vrlo nizak. Uvijek je bilo pjesnika na hebrejskom jeziku, ljudi duha, znanstvenika, filozofa i rabina, poznavatelja Knjige. Svi ti učenjaci i stvaratelji nisu znali hoće li sutradan biti živi. Teško je shvatiti kako je Rambam, u teškim životnim uvjetima, uz mnogo lutanja, uspio napisati opsegom i kvalitetom golemo enciklopedijsko djelo. Slično je i s Maharamom iz Rothenburga*, koji je većinu svojih djela napisao u zatvoru. Židovski narod lutao je iz mjesta u mjesto, ali je uvijek uza se nosio svoju kulturu. Jedino blago od kojega se nije odvajao bile su Tora i micve. Gdje god da su Židovi živjeli, uvijek je njihov život svjedočio o visokoj moralnosti. Moralnost je bila kamen temeljac svake zajednice, uz društvenu pomoć koju su organizirali na svim područjima života. Postojali su domovi za siročad, domovi za starije, kuhinje za siromašne, prikupljalo se za opremu za mladenke {hahnasat kala הכנסת כלה- fond za pomoć djevojkama bez sredstava za udaju), djelovale su dobrotvorne kase (gemilut hasadim קופות גמ״ח- fond za pomoć posuđivanjem predmeta ili novca, bez pologa za posudbu), društva za posjećivanje bolesnika ( בקור חולים- bikurholim) brinula su se za potrebe bolesnika, udruge hevra kadiša (hebr.: sveto društvo )חברה קדישאbile su društva koja su bdjela uz umiruće i pomagala tugujućoj obitelji od smrti do pogreba41. Mnoge zajednice u dijaspori i do danas održavaju te ustanove, ili barem dio njih. Nema drugog naroda u kojem se mogu naći tisuće slavnih predvodničkih likova, od proroka, putem tanaita i amorejaca, do velikih rabina naših dana. Obični ljudi neobične moralne razine nadahnuli su predaju židovskog naroda književnim blagom, pripovijestima o njihovim pravedničkim pobožnim životima. Unatoč svim tumačenjima i literaturi koju su brojni rabini napisali da bi razjasnili micve, prije svega Sefer hahinuh, treba znati da su micve Božje naredbe i da ih moramo ispunjavati bez obzira na naše razumijevanje i njihovo značenje42. Ne može se razumijeti unutrašnju logiku pogonskog sustava tijela i duše, jer mi ne znamo definirati dušu. Židovski učenjaci43 su micve približili razumu, ali nisu potanko objasnili njihovo značenje: Jer 41
• Vidi u poglavlju Smrt u židovstvu, str. 452. - Vidi: Halevi, J., Kuzari 3 43 • Primjerice Rambam u More nevuhim, 3. dio, i rabi Aharon iz Barcelone u Sefer hahinuh 42
348
מצוות
Micve
moje misli nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, kaže Vječni. Kao što je nebo iznad zemlje, tako su moji putovi iznad vaših putova i moje su misli iznad vaših misli, kako kaže Izaija u 55,8-9.
Obveza ispunjavaja micva Tri su kategorije onih koji su oslobođeni obveze činjenja micva: 1. malodobnik ( )קטן- onaj koji nije dostigao dob obveze činjenja micva, dvanaest godina za djevojke i trinaest za dječake. Suvišno je i neprikladno dati im zapovijedi prije toga uzrasta, budući da ne mogu izdržati sučeljavanje duše i tijela pri činjenju micva, jer im duša, odnosno razum, još nije dostigla potreban razvitak. 2. mentalno zaostao ( )שוטה- ne može razumjeti, a zbog nerazumijevanja ne može odgovoriti izazovu izbora slobodnom voljom. 3. gluhonijem ( ־ )חרשne može postići potrebnu razinu znanja kako bi bio obvezan ispunjavati micve i snositi kaznu za neispunjavanje. Micve moraju ispunjavati žene od uzrasta od dvanaest godina i jednog dana (bat micva) i muškarci od uzrasta od trinaest godina i jednog dana (bar micva). Žene su oslobođene od ־ מצוות עשה שהזמן גרמןzapovijedi "određenih vremenom"44, dakle onih koje se ispunjava samo u određeno vrijeme45, osim ako postoji poseban razlog za obvezu46.
Micve danas Danas, nakon rušenja drugog Hrama, mnoge micve vezane za hramsku službu su neprovedive (zakoni o žrtvama, obredna čistoća i nečistoća, prinosi i desetine kohenima i levitima...). Od 613 micva preostalo ih je samo 270. To je nagoviješteno u Pjesmi nad pjesmama: Spavam, a srce mi je budncfi7. Midraš to tumači: spavam - ne mogu ispunjavati micve, ali srce mije budno - želi ih ispunjavati48. U današnje doba dijaspore, bez Hrama, židovski se narod nalazi u stanju "sna", spava i ne čini (hramske) micve, iako mu je srce budno. Gematrijska vrijednost riječi budan ( ערer) je 270 ( עje 70, רje 200), a to je i broj micva koje se danas ispunjavaju. 44
- BT Kidušin 35a • Primjerice sjedenje u suki 46 Primjerice micve Purima, budući da su žene odigrale bitnu ulogu u purimskome čudu, putem kraljice Estere 4 ?- Pj 5,2 48 • Šemot raba 2,5; Šir haširim raba 5,1 45
349
ŽIDOVSTVO
Židovski d a n
Tih 270 micva dijele se na 222 zabrane i 48 zapovijedi. I dok je postojao Hram, 613 micva bilo je odredeno za sav židovski narod, ali ne i za svakog pojedinca, jer je bilo micva koje je mogao ispuniti samo kohen ili levit, a ne svaki Židov. To vodi do načela da "su svi Židovi odgovorni jedni za druge"49, što znači da su duše svih Židova povezane, jer svaka micva koju učini netko iz židovskog naroda ima utjecaja na cijeli židovski narod.
Solomon ben Rafael: Deset zapovijedi, iz rukopisne knjige Biblije, Aragon, 1299.
49. BT Ševuot 3 9 a
350
שבע מצוות בני נח
Sedam micva rioinim sinovima
Sedam micva Noinim sinovima שבע מצוות בני נח Sedam micva Noinim sinovima (Noahidima) su zapovijedi koje je Bog dao cijeloj ljudskoj zajednici kako ne bi sama sebe uništila. Jasno su shvaćene kao prirodne ili opće zapovijedi, tako ih vide Moses Mendelssohn* i filozof Hermann Cohen. To je neka vrsta zajedničkog temelja Židova i ostalih naroda. I da nisu napisane, čovjek bi ih se dosjetio i shvatio njihovu logičnost i neophodnost za održanje čovječanstva50. Prije šezdesetak godina odlučio je francuski pisac i katolički teolog Aime Palliere prihvatiti "jaram židovskih micva", nakon dubokog doživljaja u sinagogi u Lionu, na Jom kipur, za molitve neila. No njegov prijatelj i duhovni voda, talijanski rabin Elijahu Benamozegh, savjetovao mu je da se zadovolji ispunjavanjem sedam noahidskih umjesto svih židovskih micva. Palliere doista nije prešao na židovstvo, ali je ustrajao na ispunjavanju svih židovskih micva51. Rabin Benamozegh smatra da je učenje o židovstvu neophodno za rješenje vjerskih i etičkih problema cijelog čovječanstva. Prema predaji52, Bog je prvome čovjeku dao šest od tih sedam micva. Nakon posrnuća pretpotopnog naraštaja53, dodao je Noi još jednu. Budući da je Noa postao praocem novog čovječanstva, nazivamo te zapovijedi prema njemu Sedam micva Noinim sinovima. Ovako piše Rambam54: Šest je naredaba dobio prvi čovjek: zabranu idoiopoklonstva, zabranu proklinjanja 50
- Vidi BT Joma 67a • Cijela pripovijest nalazi se u knjizi Hamikdaš haneelam u hebrejskom prijevodu Avrahama Elmaliaha, Hocaat Sefarim jisreelit. 52 Vidi BT Sanhedrin 56b 53 - Post 6-7 54 - MT Hilhot melahim 9,1 51
351
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Božjeg imena, zabranu krvoprolića, zabranu otkrivanja golotinje, zabranu krade, te zapovijed o zakonima (uspostavljanju sudova). Iako smo sve predajom primili od našeg učitelja Mojsija, njima je i razum naklonjen, iz riječi Tore čini se da su izvedene. Noi je dodao zabranu jedenja mesa još žive životinje, jer je rečeno: ali meso s dušom - krvlju, ne jedite. יTako je tih sedam naredaba bilo za cijeli svijet, do Abrahama, koji je dobio još i zapovijed o obrezivanju, a prvi je molio ujutro. Izak je odvajao desetinu i dodao još jednu molitvu pred večer Jakov je dodao zabranu jedenja gid hanaše (kukove tetive), a molio je i navečer. U Egiptu je Avram dobio daljnje naredbe, dok nije došao naš učitelj Mojsije, a Tora bila dana, upotpunjena, njemu u ruke.
Sedam micva Noinim sinovima su: 1. Zabrana idolopoklonstva Zabranjeno je služenje božanstvima. Za Židove ova je zabrana mnogo razradenija i sadrži mnoge halahičke nijanse. Prema shvaćanju većine židovskih učenjaka, značenje joj je jednostavno: svaki oblik vjerovanja u druge božanske sile, osim vjere u jednoga Boga, definiran je kao idolopoklonstvo. Židov mora svoj život dati kao mučenik (' על קידוש הza posvećenje Imena) ako ga netko prisiljava na klanjanje idolima. Nažalost, mnogi su Židovi bili prisiljavani na promjenu vjere, te su radije izabrali povratak svojem Stvoritelju. Rambam55 odreduje da obveza umiranja mučeničkom smrću zbog izbjegavanja prisile na idolopoklonstvo ne obvezuje ne-Židove.
2. Zabrana proklinjanja Boga Pravednik Job odbio je prokleti Boga56, usprkos svim zlima koja su ga snašla. Rambam piše57 da Židov, prema Tori, zavređuje smrtnu kaznu za proklinjanje Boga uz izgovaranje njegova pravog Imena na svetom jeziku (četveroslovno Božje Ime; hebr.: ־ שם המפורשšem hameforaš; grčki: tetragramaton), dok ne־Židov treba biti kažnjen smrtnom kaznom ako prokune Boga imenom kojim ga obično naziva. 55
- MT Hilhot melahim 10,2 - Job 1,22 57 - MT Hilhot melahim 9,3 56
שבע מצוות בני נח
Sedam micva rioinim sinovima
3. Zabrana krvoprolića Zabranjeno je prouzročiti smrt ljudske osobe: Tko prolije krv čovjekovu, čovjek će mu krv proliti.58 To je izvor za zabranu ubojstva. U očima Tore svako je ubojstvo odvratno, čak i ubojstvo iz milosrđa, kao i ubojstvo nerođenog djeteta, prema izričaju: ... jer prema Božjem liku načini čovjeka59. Ova zapovijed ne čini razlike između sinova Izraelovih i sinova Noinih. Svi su dužni dati svoj život kako ne bi prestupili ovu zabranu. Talmud postavlja logično opće pravilo, kao temelj te zabrane: Zar je tvoja krv crvenija od krvi tvoga bližnjeg?50 יKada se udaljujemo od Božje etike i prednost dajemo ljudskoj, vidimo koliko je život ciničan. U nekim je državama pobačaj dozvoljen do određenog broja tjedana trajanja trudnoće, u drugoj gotovo do porođaja. Ljudski moral nije apsolutan: nešto što je zakonski dopušteno u nekoj državi sa zlom vlašću, u drugoj je ubojstvo. Čovjek je duša s tijelom, a ne obratno. Iako je biološki sličan životinjama, u njemu je iskra Beskonačnog Postojanja, kako je rekao Thomas Browne: "... u nama postoji nešto što može postojati i bez nas, i što će ostati nakon nas, iako je čudno što to nema povijesti prije nas, niti se može reći kako je u nas ušlo." Ta duša nije funkcija materije i ne može se njenu težinu, masu i energiju izmjeriti mjernim instrumentima koje je stvorio čovjek. Ona je kvaliteta koju je čovjeku dao izravno Bog: ...i udahne u njegove nosnice dušu života.61 Žohar objašnjava ovu rečenicu: Onaj koji puše, iz sebe puše.62 To znači da se u duši nalazi dodir s duhovnom beskonačnošću, a to je tajna života. Zato je ubojstvo toliko odvratno u očima Tore i potresa cijeli svijet. Židovstvo se oštro protivi svakom pokušaju mjerenja ljudskog života prema materijalnoj vrijednosti, kao da je roba. Stoga židovstvo najjasnije i nedvosmisleno tvrdi da umiruća osoba ima pravo na produžavanje života, makar i nekoliko minuta. Sa židovskog gledišta i čovjek koji nema izgleda da još poživi, misli i tijekom proživljavanja svojih posljednjih trenutaka. Njegova duša je s njim i osjećaji plamte u srcu. Možda se upravo u tim posljednjim trenutcima njegova života, u trenutcima u kojima se odvaja od ovoga svijeta, u njegovom 58. Post 9,6 59• Ibid. 60. BT Pesahim 25b; vidi i Joma 82b 61• Post 2,7 62. Vidi: Žohar, sv. 1, Post 49a; vidi i: Rašijev komentar na Post 2,7; vidi i Rambanov komentar na Toru Post 1,20; vidi i Midraš Berešit raba 14,8
353
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
srcu pojavljuju najčistije misli, jer on je već daleko od bitke za materijalne dobitke, od lova za užitcima. Takve misli mogu uzvisiti njegovu dušu. Te misli i ti osjećaji sposobni su pokrenuti njegov unutrašnji duhovni svijet, koji dolazi iz svijeta emanacije onoga koji mu je udahnuo tu dušu. Nijedan sudac, liječnik ili rođak nema pravo ograničiti te trenutke čovjeka koji odlazi u vječnost. Otkuda im moralno, ne־zakonsko pravo da odlučuju o isključivanju uređaja za održavanje života?63 Stoga ne čudi što su u svjetlu židovskog gledanja ti postupci ubojstvo u svakom smislu64. Prema židovstvu, onaj tko u javnosti drugoga osramoti ("učini da mu lice poblijedi") jest ubojica. Ne samo to, nego mu nema mjesta na budućem svijetu65. Ubojica je jer je prouzročio da "krv bližnjega napusti lice", a time je prolio krv. Taj prijestup toliko je težak da je u Talmudu napisano: Rekao je rabi Johanan u ime rabi Simona ben Johaja: 'Bolje je čovjeku da se baci u peć nego da javno osramoti bližnjega.'66
4. Zabrana "otkrivanja golotinje" Ovo je zabrana nekih spolnih veza. Prema Rambamu, to su odnosi s majkom, s očevom ženom, sa svakom ženom udanom za drugog muškarca, s majčinom sestrom, homoseksualni odnos i odnošaj sa životinjom. Postoje razlike u zakonima za sinove Noine i za Židove, koji su složeniji i navode više pojedinosti. Dio razlika proizlazi iz drukčijeg načelnog shvaćanja statusa židovskog vjenčanja, njegovog značaja i procedure, koji su obvezni za pripadnike židovskog naroda, a nisu za ne־Židove67.
5. Zabrana krađe Zabrana obuhvaća sve oblike krade, bilo duša (radi prodaje u roblje), bilo novca, bilo žene putem prisile na brak (prisilni brak nema zakonsku snagu u židovstvu). Tu također spada i "krađa misli", to jest, stvaranje zabluda. Uključena je i zabrana odugovlačenja isplate za rad koji je netko učinio, te obveza poslodavaca da radniku na polju i izvan radnog vremena 63
• 65 66 67 • 64
354
Nije poznato ni što se u vegetativnom stanju događa u dubini svijesti. Više vidi u poglavlju Smrt i vrijednost života u židovstvu, str. 466. MT Hilhot deot 6,8; vidi i Berešit raba 1,5 BT Ketubot 67b Za pojedinosti o zabrani koja se odnosi na Zidove vidi: MT Hilhot isure bia uvod i poglavlje 1; za pojedinosti o zabrani koja se odnosi na Noine sinove vidi: MT Hilhot melahim 9,5; MT Hilhot isure bia 14,10
שבע מצוות בני נח
Sedam micva rioinim sinovima
osigura jelo. Nema donje granice za vrijednost ispod koje se nešto ne bi smatralo ukradenim.
6. Zapovijed o uspostavi sudova Ova zapovijed obvezuje Noine sinove da uspostave sudski sustav na svakom mjestu gdje se okuplja stanovništvo, kako bi se svima koji prekrše zapovijedi dane Noinim sinovima sudilo i odredilo im se primjerenu kaznu. Oblikovanje zakona i sustava kažnjavanja koje će odredivati ti sudovi prepušteno je pojedinim narodima sinova Noinih. Potop je i došao na svijet jer nije bilo sudova koji bi se brinuli za red; riječima midraša: Naraštaj potopa propao je samo zato što je prekršio zapovijed o sudovima.68
7. Zabrana jedenja mesa još žive životinje Ovo je zabrana jedenja bilo kojeg organa ili komada mesa životinje dok je još na životu, dok još nije ubijena. Ova sedma zapovijed dana je Noi pri izlasku iz korablje: No meso s dušom, s krvlju, ne jedite!69 Svijet je tijekom deset naraštaja, od Adama do Noe, bio vegetarijanski. Nakon potopa dopušteno je jesti životinjsko meso, jer ... strah i trepet pred vama obuzet će svaku životinju na zemlji i svaku pticu na nebu, sve što se kreće po zemlji i sve ribe u moru, oni su dani u vaše ruke. Sve živo što se kreće bit će vam jelo, kao i zelenilo, dao sam vam sve70. Prema knjizi Sefer hahinuh71 smisao zabrane jedenja dijelova još žive životinje je da nas udalji od okrutnosti: ... jer nema veće okrutnosti nego kad netko odsijeće ud živoj životinji i pojede ga pred njom.72 Odgajanje za milosrđe je zapovijed iz Tore, koja vrijedi za sve ljude. Prvom čovjeku nije bila dana, jer je milosrđe bilo prirodno nagnuće srca čovjekova, stvorenoga prema Božjem liku. Tijekom deset naraštaja do naraštaja potopa, to jest do Noina naraštaja, srce se čovjekovo toliko iskvarilo da je trebala posebna zapovijed, kako preživjeli iz potopa ne bi bili nemilosrdni i okrutni. Ove micve odgovaraju čovjekovoj duši, njegovom značaju i uvjerenju dok još nije iskvaren. Potpuno su drukčije od zapovijedi danih 68• Midraš Tanhuma Mišpatim 5 69. Post 9,4 70. Post 9,2-3 71• Micva 452 72• Rabbi Aharon Halevi iz Barcelone, Sefer Hachinuch, Feldheim Publ. 4 sv., str. 408., Jerusalem 1992
355
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
samo Židovima, kao, primjerice, zapovijedi o tefilin, cicit i drugih sličnih, prema kojima se čovjekova priroda i savjest odnose neutralno. Nepoštovanje tih temeljnih ljudskih načela polako vodi k uništenju ljudskog morala, jer se ne radi samo o vjerskim prekršajima, nego o grijehu protiv čovjekove prirode, koji vodi k uništenju njegove ljudske etičnosti. Nažalost, život nas uči da se ovdje ne radi o teorijskim zabranama, jer i dan danas postoje ljudske zvijeri koje uživaju jedući sirov mozak izvađen iz živog majmuna, specijalitet prema shvaćanju "znalaca". Životno iskustvo podučava nas, nažalost, da čovjekova maštovitost i njegovo traženje užitka i zadovoljstva čine ove Božje naredbe potrebnima. U devedesetim godinama 20. stoljeća dogodilo se nekoliko susreta na temu 'Sedam micva za Noine sinove medu ne-Židovima' između tadašnjeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Ronalda Reagana i rabina Menachema Mendela Schneersona, posljednjeg u nizu admora hasidskoga pokreta Habad. Rabinov način umovanja otkrio ga je kao jednoga od divova našeg naraštaja, vođu koji je pred očima imao Sefanijino proročanstvo: Jer onda ću narodima usmjeriti jasan jezik, kako bi svi zvali ime Vječnoga, da mu jednodušno služe73. U čast američkoga dana obrazovanja, koji je proglašen u čast rabinova 84. rođendana, proglasom su pozvani državljani Sjedinjenih Američkih Država da se potrude u ispunjavanju Sedam zapovijedi Noinim sinovima, koje su namijenjene svima, a židovstvo ih je dalo cijelom čovječanstvu. One sadržavaju sažetak temeljnih ljudskih etičkih vrijednosti. Ovaj proglas odobrila su za objavljivanje oba zakonodavna doma Sjedinjenih Američkih Država, koji su se time jednoglasno pridružili Predsjedniku.
Tko je Noin sin? Definicija Noinog sina je halahička, a ne povijesno-etnografska. Svaki čovjek bilo kojeg naroda svijeta, koji nije Židov, Noin je sin. Svi narodi svijeta potječu od Noe i njegovih sinova, uključujući i Židove, no Židove se ne naziva Noinim sinovima nego Izraelovim sinovima, jer se nazivaju prema svojoj biti, a ne samo prema porijeklu. Izrael je bio Jakov, unuk Abrahamov, koji je slijedio svoga djeda Abrahama. Abraham je svijetu donio teološku novost, monoteizam. Kao posljedica toga, sklopljen je 73. Sef 3,9
356
שבע מצוות בני נח
Sedam micva rioinim sinovima
savez između Boga i Abrahama i njegovih potomaka, koji obvezuje židovski narod, a kojim nisu obvezani drugi narodi svijeta. Tek je od Jakova doista počeo postojati židovski narod, putem njegove dvanaestorice šinova, od kojih je nastalo dvanaest plemena židovskog naroda.
Izvor za Sedam zapovijedi Noinim sinovima Noahid koji ispunjava sedam zapovijedi Noinim sinovima samo iz vlastitog uvjerenja, a ne zbog priznavanja stvoriteljeve zapovijedi, prema Rambamovoj odluci neće imati udjela na budućem svijetu: Svatko tko prihvaća sedam zapovijedi i upozoren je da ih ispunjava, taj se naziva pobožnim medu narodima svijeta (& )מחסידי אומות העולi ima mjesto u svijetu koji dolazi, ali samo ako ih prihvaća i čini zato što ih je u Tori zapovjedio Sveti, neka je blagoslovljen, i saopćio putem našeg učitelja Mojsija, što je Noinim sinovima već prije zapovjeđeno. No ako ih čini iz vlastitoga uvjerenja ... nije on od pobožnih među narodima i od njihovih mudrih74.
74. MT Hilhot melahim 8,11
357
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Telila ״ תפילה ״molitva Izvor Molitva je zamjena za žrtve1 koje su se prinosile dok je postojao Hram2. Rabini su zaključili3 da su već naši praoci Abraham, Izak i Jakov molili tri dnevne molitve i da one i podsjećaju na njih. Jutarnju je molitvu ustanovio Abraham: Ustade Abraham rano ujutro i ode na mjesto gdje je stajao pred licem Božjim4. (Važan dio bogoslužja naziva se amida - stajanje). Poslijepodnevnu molitvu ustanovio je Izak: I izađe se Izak pred večer prošetati poljem, digne pogled i vidje gdje dolaze deve.5 (Riječ lasuah prošetati piše se istim suglasnicima i zvuči slično kao riječ lasiah ־pripovijedati, u širem smislu: izgovarati molitvu.) Večernju je molitvu ustanovio Jakov: I stigne (Jakov) do toga mjesta i legne spavati, jer je sunce zašlo, sakupi kamenja i stavi ga kao uzglavlje i legne na tome mjestu.6 (Hebr. lifgoa - stići, istodobno znači i moliti u nečije ime, zauzeti se kod nekoga; hebr. makom - mjesto, istodobno i jedno od Božjih imena: Svenazočni.) Prije rušenja drugog Hrama služenje Bogu se zapravo sastojalo od prinošenja žrtava u Hramu. Ipak su Židovi i molili, samo što to tada nije 1
- Midraš Tanhuma Cav 14; gl. i Micva valev, harav Elimeleh bar Šaul, Keter, Jeruzalem 1992. 2 - MT Hilhot tefila unesiat kapajim 1,5 3 - Midraš Tanhuma Haje Sara 5, Berešit raba 68,9; BT Berahot 26b 4• Post 19,27 5• Post 24,63 6• Post 28,11
358
תפילה
Molitva
bila obveza. Nakon rušenja drugog Hrama, članovi Velikog sabora su odredili molitve i njihov tekst, te vrijeme moljenja.
Micva molitve Svakodnevna molitva je micva i smatra se zapovijedu iz Tore, mideorajtaי, jer piše: ... i služite Mu svim svojim srcem...8. U Šifre9 je protumačeno: Što je to služba srcem? To je molitva. Neki10 smatraju da molitva nije mideorajta, nego miderabanan, rabinska odredba, jer je Božja odlika da nas, pun ljubavi, sluša kad ga zovemo. Rambam kaže: Obveza u ovoj zapovijedi jest da čovjek traži milost i moli svakoga dana, da veliča Svetoga, neka je blagoslovljen, zatim za svoje potrebe moli traženjem i molbom za milost, a nakon toga veliča ga i zahvaljuje Vječnome na dobru koje mu je ukazao. Svatko (neka tako čini) prema svojoj mogućnosti11. Dakle, svatko treba tražiti od Boga za svoje potrebe molitvom i molbom za milost.
Tko je obvezan moliti? Muškarci i žene12 su obvezni moliti, jer ova micva ne smatra se micvom čije je vrijeme točno odredeno (takvih su micva žene oslobođene). Ova micva ne ispunjava se u neko točno odredeno vrijeme. Običaj je da žene mole jednom dnevno, obično ujutro nakon ustajanja i pranja ruku. Dok su muškarci obvezni na tri propisane dnevne molitve, za žene dostaje samo jedna osobna molitva dnevno, no ima žena koje mole Šema Jisrael i šemone esre. Smisao molitve je molba Bogu da ispuni potrebe, a potrebe ima svatko, neovisno o spolu.
Molitva kao način za duhovno uzdizanje Molitvom do izražaja dolazi dar govora koji čovjeka čini jedinstvenim medu svim stvorenjima na svijetu13. Kada iskreno i istinski tražimo od Boga •יMT Hilhot tefila - na početku; vidi također Sefer hahinuh, paraša Ekev, sv. 4., str. 338. 8• Fnz 11,13 9• Vidi Šifre Pnz odsječak 41; vidi i Mehilta derabi Šimon bar Johaj 23,25; vidi i JT berahot poglavlje 4, str. 7a; vidi i Mahzor Vitri poglavlje 424, odsječak Šimon Hacadik; vidi i Rambam Sefer hamicvot, micvat ase 5; vidi i Midraš Tanaim na Pnz 11,13; vidi i Haikarim 4,20 10 - Ramban i Raši 11 - MT Hilhot tefila unesiat kapajim 1,2 12. MT Hilhot tefila unesiat kapajim 1,2 13 - Kuzari 3,17
359
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
ono materijalno i duhovno što nam nedostaje, uzdižemo se duhovno. Tko traži svoje potrebe od Neba, djelom obznanjuje svoju vječnu ograničenost i ovisnost o Božjoj pažnji, jer "iz Njegove ruke jedemo. To duhovno uzdizanje je rezultat molitve. Osjećaj i priznanje vlastitog ništavila u odnosu na Stvoritelja je uvjet da čovjekova molitva bude prihvaćena. Isprazna je molitva onoga koji moli bez istinskoga priznanja, iz duše, da traži od Boga svoje potrebe. Na sljedećoj duhovnoj razini, koju se postiže iskrenom i istinskom duhovnom spoznajom Stvoriteljeve veličine, molitva postiže približavanje Bogu. Time cilj molitve postaje približavanje čovjeka Stvoritelju, čime traženje potreba nije drugo do sredstvo za približavanje Bogu. Bog uživa u molitvi pravednih, kako nam pripovijeda midraš14. Pramajke su bile nerotkinje da bi one i njihovi muževi molili Boga. Božja je želja da mu budemo blizu, da stanuje u čovjekovom srcu i da svo čovjekovo bivanje bude ispunjeno spoznajom i osjećajem Božje blizine. Naši rabini15 prikazuju to rečenicom iz Tore: ... neka mi sagrade Hram, pa ću stanovati medu njima16 'Medu njima' znači u 'njihovom srcu', a ne u Hramu. I kralj David je rekao: Dobro mije u Božjoj blizini.1 יTraženje potreba je, dakle, izvrsno sredstvo za približavanje Bogu. Molitva omogućava susret čovjeka s Bogom, a taj susret ima golemu snagu da čovjekovu dušu obasja svjetlom vjere. Molitva je izraz duše, onaj čovjekov duhovni dio koji je uzet iz Božje beskonačnosti, a jezik duše je pjesma, kako kaže kralj David: Blagoslivljaj, dušo moja, Vječnoga...18
Molitva i ־ כוונהkavana (koncentracija, usredotočenost) Onaj koji moli, treba srce usmjeriti prema Nebu. Aba Šaul kaže: 'Znak za to je: ... pripremit ćeš njihova srca, učinit ćeš da ti uho sluša.19 Jedan od glavnih temelja molitve je כוונת הלב, usredotočenje srca. Mišna opisuje molitvu pravednika, koji su oko sat vremena prije molitve pripremali svoju usredotočenost na molitvu: Ne idemo moliti drukčije nego pokrivene glave. Prvi pobožni čekali su jedan sat, pa molili, kako bi srce usmjerili prema svojem ocu na nebu20. Što je ta usredotočenost? Rambam objašnjava: Kako 14
- Midraš Tanhuma Toledot 9 - Šemot raba 34,3 16. Izl 25,8 1 •יPs 73,28 18 • Ps 104,1 19. BT Berahot 31a 20• BT Berahot 30b 15
360
תפילה
Molitva
se usredotočuje? Neka isprazni srce od svih misli, te zamisli sebe kao da stoji pred Božjom nazočnošću.21 Treba, dakle, odvratiti sve misli koje čovjeka opsjedaju, sve dok mu misao i usredotočenost na molitvu ne budu čiste. Zato kaže Rambam: Treba malo sjesti prije molitve, kako bi se duh smirio i misli stišale22. To je kavana koja prethodi molitvi, no postoji još jedna usredotočenost, a to je kavana za vrijeme molitve. To znači da za vrijeme molitve treba biti usredotočen na riječi koje izgovaramo, kako bismo mislili ono što govorimo, a ne na druge stvari. Halaha glasi: Molitva bez usredotočenja nije molitva. Ako si se molio neusredotočen, ponovno se moli s usredotočenošću 23 Rambam o tome kaže: Ako si molio pomicanjem usana i lica prema zidu, a mislio si na kupnju i prodaju, ne smatraj da si molić24. Tako i veliki pjesnik kaže: Blizu je Vječni svima koji ga zovu, svima koji će ga istinski zvati25. Boga treba "istinski" zvati, s istinskom usredotočenošću. Takvima je Bog blizu.
Zajednička molitva ־minjan מנין ־ Zajednicom se smatra minimalan broj od deset Židova muškaraca starijih od trinaest godina i jednog dana. Bez tolikog broja okupljenih, zabranjeno je izgovoriti neke molitve, primjerice kadiš. Tri su temelja zajedničke molitve:
1. Posveta Božjeg Imena ־kiduš ha־Šem קדוש השם ־ Rabi Hija rekao je u ime rabi Johanana što znači rečenica Bit ću posvećen medu djecom Izraelovom26: sve što je vezano za svetost mora se odvijati u zajednici deset muškaraca27. Tako je odlučena i halaha28. Rambam objašnjava i kako se odvija zajednička molitva: jedan izgovara 21
- MT Hilhot tefila unesiat kapajim 4,16 • U komentaru na Misnu, početak 5. poglavlja traktata Berahot; gl. MT Hilhot tefila unesiat kapajim 4,16 23 - MT Hilhot tefila unesiat kapajim 4,15 24 - More nevuhim 3,51 25 ־Ps 145,18 26 - Lev 22,32 2 •יBT Megila 23b 2 8- MT Hilhot tefila 8,6 22
361
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
naglas, a ostali slušaju, što se ne čini ako ih je manje od deset. Ideja zajedničke molitve je javno posvećivanje Imena Božjeg.
2. Prihvaćanje molitve ק ב ל ת התפילה ־ Zajednička molitva uvijek je prihvaćena; čak i ako u toj zajednici ima grešnika, jer Bog ne odbija zajedničku molitvu. Stoga se, kad je god moguće, treba priključiti zajednici, umjesto moliti sam29. U kabali30 je objašnjeno zašto je zajednička molitva prihvaćenija. Ona se uspinje k Bogu u mnogo nijansi koje dolaze iz raznih riznica duše svakog pojedinca. Ona obuhvaća usplamtjelost, jasnoću misli, pouzdanje u Boga, duboki uzdah, radost, brigu i još mnogo toga. Sve te vrijednosti zajednice predstavljaju cijelu zajednicu, a svaki sudionik upotpunjuje molitvu drugoga. Tako svi dobiju blagoslov Beskonačnoga31.
3. Kraljevsko dostojanstvo הדרת מלך ־
Zajednička molitva sadrži plemenitost i posebnu čast, koja se iskazuje Kralju kraljeva nad kraljevima, Svetome, neka je blagoslovljen. Kada desetorica Židova zajedno mole, Bog je medu njima, kako piše: Bog stoji u Božjoj zajednici ( 3 2 ( ( א ל ע ד ת. Zajednica עדהje skupina muškara Talmud33 podučava da ih treba biti najmanje deset. Maharal iz Praga* tumači da je broj deset najveći osnovni broj, te da zajedništvo počinje od njega, dok do deset postoje samo pojedinci. Samo u okviru zajednice postoji kraljevstvo. Kada je zajednica ujedinjena u molitvi i svetosti, može se za tu zajednicu reći da je Bog medu njima, jer oni doista mogu biti dostojni Nebeskog kraljevstva. Tko moli sa zajednicom kao da ulazi u kraljevski Hram i kraljevsku prijestolnicu34. Dok židovstvo daje izričitu prednost zajedničkoj molitvi, nije uvijek tako u drugim objavljenim religijama, koje često daju prednost osobnoj molitvi pojedinca. Tako je islamski prorok Muhamed, na pitanje koja je molitva najprihvatljivija, odgovorio: "Jedna molitva koju čovjek moli u džamiji ovdje [u Medini] više je od tisuću molitava u drugim džamijama, 29
־MT Hilhot tefila 8,1 - Žohar sv.l, Berešit Vajišlah 167b 31 Vidi i Kuzari 3,19 32 - Ps 82,1 33 - BT Megila 23b 34 - Maharal iz Praga, komentar Dereh hajim o traktatu Masehet avot, pogl. 3 30
362
תפילה
Molitva
osim molitve u Meki, gdje molitva ima glas kao sto tisuća molitava koje čovjek moli u drugim džamijama. No iznad svih je molitva koju čovjek moli u svome domu, kada ga vidi samo Alah; tu se on usredotočuje samo na traženje Alahove blizine."
Sinagoga - bet keneset בית כנסת ־ Sinagoga je, kao što sam naziv kaže, mjesto sakupljanja radi bogoslužja. Grčki synagein znači sakupljati se, a i hebrejski naziv bet keneset znači kuća sakupljanja (bet - kuća, keneset ־okupljanje). U Hrvatskoj je medu Aškenazima bio rasprostranjen naziv "tempi" (jidiš: hram), a poznat je i naziv "šul" (jidiš: škola i sinagoga). I medu Aškenazima i Sefardima uobičajeno je na hrvatskome reći: "hram". Sinagoga je kao mjesto zajedničke molitve nastala najvjerojatnije u Babilonu, nakon rušenja prvog Hrama. Prorok Ezekijel kaže: Zato reci: Ovako je rekao Gospod Vječni: lako sam ih odagnao medu narode i raspršio ih zemljama, bit ću im malo svetište u zemljama kamo su došli '.35 Načelo da neke molitve zahtijevaju nazočnost minjana odredio je Veliki sabor u doba drugoga Hrama. Halaha odreduje da se svuda gdje ima deset židovskih muškaraca mora izgraditi sinagogu. Rambam je na tom temelju donio odluku: U svakom mjestu gdje su desetorica od Izraela, treba im osigurati kuću, da se u njoj okupljaju na molitvu u svako doba za molitvu, a to se mjesto naziva bet hakeneset (kuća okupljanja, sinagoga). Stanovnici takvoga grada trebaju se međusobno poticati na izgradnju sinagoge i trebaju kupiti knjigu Tore, Proroke i Spise36. U doba drugog Hrama izgrađene su u Izraelu i izvan njega brojne sinagoge, kao što svjedoči Jeruzalemski Talmud: Kako je rekao rabi Pinhas u ime rabi Hošaje: 'Četiristo osamdeset sinagoga bilo je u Jeruzalemu, a svaka je imala školu i biblijsko učilište i učilište za Mišnu, a sve je srušio Vespazijan i svaku je veliku zgradu spalio3י. Halaha određuje da sinagogu treba izgraditi na najvišem mjestu naselja38. Treba je graditi tako da u dijaspori bude okrenuta prema Izraelu, u Izraelu prema Jeruzalemu, a u Jeruzalemu prema mjestu Hrama. To su tri kruga čije je središte 3
5- Ez 11,16 • MT Hilhot tefila unesiat kapajim 11,1 3 •דJT Megila 23,1 / 3a 38 - BT Šabatlla, MT Hilhot tefila unesijat kapajim 11,2 36
363
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Jeruzalem, kao središte svijeta ili, kako su ga zvali nekadašnji rabini, pupak svijeta. Tako kaže midraš: Izrael je smješten u središtu svijeta, Jeruzalem u središtu Izraela, Hram u središtu Jeruzalema, svetište (hehal) u središtu Hrama, zavjetni kovčeg u središtu svetišta, a temeljni kamen na kojemu se temelji svijet pred kovčegom39. Na stražnjem zidu sinagoge nalazi se היכלhehal ili ארון הקודשaron hakodeš, u kojemu su smješteni svitci Tore. Ovi su nazivi posuđeni od dijelova Hrama: hehal je bio unutrašnji dio Hrama, u kojemu se nalazilo hramsko posude, aron dolazi od aron haberit - kovčeg saveza u Svetinji nad svetinjama, u kojemu su se nalazile ploče saveza i polomljene ploče. U sredini sinagoge je visoko postolje zvano בימהbima. To je mjesto na kojem stoji חזןhazan (kantor) odnosno שליח צבורšeliah cibur (predmolitelj) kada vodi molitvu, tamo se čita iz Tore položene na stol zvani תיבה teva, a tamo i rabin drži predavanje ( דרשהderaša - propovijed). Gabaj גבאיje zadužen za sakupljanje novca od članova sinagoge za potrebe sinagoge i drugih općinskih institucija, a također vodi brigu i o rasporedu predmolitelja i o pozivanju uzvanika pred Toru. Samaš שמש, podvornik sinagoge, odgovoran je za čistoću, grijanje i slično. Sefardi i Aškenazi imaju drukčije običaje sjedenja. Dok prvi sjede kružno oko bime i okrenuti su joj licem, drugi sjede oko bime, ali licem okrenuti prema aron hakodešu. Reformirani Židovi su se od toga rasporeda udaljili, te su, pod utjecajem crkvene arhitekture prenijeli bimu uz prednji zid. Ženski dio, עזרת הנשיםezrat hanašim, gdje žene sjede zasebno, nalazi se straga ili sa strane, ili je uzdignut. Vrlo stara sinagoga nalazi se na Masadi. Već je postojala u doba kralja Heroda, za postojanja drugoga Hrama. Najsvetija sinagoga, zbog blizine mjesta Hrama, za Židove je. Hakotel hamaaravi - הכותל המערביZapadni zid (jedini ostatak zidova nekadašnjeg Hrama, takozvani Zid plača). O njezinoj svetosti rečeno je u midrašu: Rekao je rabi Aha: Božja nazočnost nikad se ne miče od Zapadnoga zida, jer je rečeno: 'Evo, On stoji iza našeg zida.' (Pjesma nad pjesmama 2,9)40 Poznat je običaj pisanja različitih molba Bogu na papiriće, s molbama za spas, za zdravlje i slično, koje se umeće između kamenih blokova svetoga Zida. Također se uz Zapadni zid običava slaviti prvi poziv pred Toru, to jest slavljenje bar micve uz Hakotel, zbog svetosti toga mjesta. U sinagogi se moramo 39
- Midraš Tanhuma Kedošim 10 40. Šemot raba 2,2
364
תפילה
Molitva
ponašati s poštovanjem prema svetosti mjesta: zabranjeno je jesti, moramo biti dolično odjeveni i paziti na čistoću sinagoge.
Jezik molitve u židovstvu i drugim religijama Utječe li jezik molitve na njezin smisao i ima li možda i sam jezik značenje molitve? Jezik molitve nije bitan pri pristupu koji, primjerice, odreduje da je molitva daleko od ljudskih pogleda prihvaćenija od molitve u vjerskome središtu, primjerice u Meki41. Pri tome, svaki vjernik bi se usredotočio na molitvu jezikom koji razumije, a ne na molitvu na stranom i nerazumljivom jeziku. No islam obuhvaća razne narode koji ne govore arapski, kao ostvarenje Muhamedovih riječi svojim sljedbenicima da se "moraju boriti dok Alahova riječ ne bude iznad svega."42 Kao pripadnici univerzalne religije, islamski bi vjernici mogli moliti na raznim jezicima, no islamska je molitva ipak na arapskome, na jeziku Kurana. Zbog toga je vremenom nastalo nekoliko prilagodba u tome teško provedivome zakonu. Škola Abu Hanife43, koji je bio perzijskoga podrijetla, pa stoga i svjesniji problema, dopustila je molitvu na bilo kojem jeziku. I A1 Šafijeva škola prihvatila je kompromis, dopuštajući vjerniku da moli na svome jeziku, dok imam (predmolitelj) mora moliti na arapskome. U kršćanstvu, koje je također univerzalna religija i obuhvaća mnoge narode u svijetu, problem odnosa molitve i jezika je još složeniji, zbog rascjepkanosti Crkava. Donedavno je, primjerice, velika razlika između protestanata i katolika bila vezana uz jezik molitve. Dok se u svim protestantskim smjerovima molitva izgovara na narodnome jeziku, u katoličkome obredu molitva je sve do Drugoga vatikanskog sabora, prije samo nekoliko desetljeća, bila isključivo na latinskome jeziku. Za razliku od kršćanstva i islama, koji su univerzalni, židovska se vjera razvila kao nacionalna. Židovstvo ne njeguje kao svoj cilj privlačenje pripadnika drugih naroda44, pa je razumljivo što židovstvo dopušta molitvu samo na hebrejskome. Međutim, ako pogledamo halahičke izvore, vidimo i drugo. U Babilonskom Talmudu cijeli je odlomak45 posvećen molitvama 41
Vidi u potpoglavlju Zajednička molitva - minjan, str. 361. - Kuran, sura 9 43 • Jedna od četiri škole u islamskom zakonodavstvu 44 - BT Jevamot 109a Rabi Helbo 45 ־BT Sota 7 pogalvlje 42
365
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
koje se mogu izreći na svakome jeziku, uz one koje se mogu izreći samo na svetom jeziku46. Donesena je odluka, između ostaloga, glede molitve šemone esreV, Šema Jisrael48 i blagoslova49, koje se smije moliti na bilo kojem jeziku, zbog važnosti usredotočenja na molitvu. Narodna vjera zahtijeva molitvu na narodnom jeziku samo kad većina naroda živi u svojoj zemlji i domovini, govoreći svakodnevno narodnim jezikom. Nažalost, poznato je da je židovski narod više izbivao nego boravio u svojoj domovini. Ta je činjenica dovela do zaboravljanja hebrejskog jezika u većini naroda. U doba stvaranja Talmuda, govorni jezik bio je aramejski. Stoga je donesena odluka da se Toru na šabat čita u sinagogi i na aramejskome prijevodu, kako bi narod razumio što se čita. Sastavljene su molitve na govornom jeziku naroda, aramejskom, kao što je kadiš, Kol nidre za erev Jom kipur, Ha lahma anja u Hagadi za Pesah, te ketuba - bračni ugovor, koja se na aramejskome sastavljala već u doba Mišne. U Srednjem vijeku sastavljen je redoslijed molitava na različitim jezicima. Problemi su počeli tek pojavom židovskog reformacijskog pokreta u Njemačkoj, koji je potresao temelje židovskoga vjerovanja, između ostaloga i održavanjem bogoslužja na njemačkom. Vrlo brzo se pokazalo da su taj pokret i njegove odluke, uključujući onu dalekosežnu o promjeni jezika molitve, doveli do asimilacije, pa i do pokrštavanja. U tom teškom razdobiju digli su svoj glas ortodoksni rabini, koje se stalno optužuje za nepopustljivost i nasavitljivost, jer su se bojali za opstanak židovskog naroda i židovstva. Odredili su, u suprotnosti s Talmudom (prema kojemu je dopušteno moliti na svakom jeziku), da je molitva dopuštena samo na svetom jeziku. Rabin Lewysohn, jedan od vodećih njemačkih ortodoksnih rabina, piše u svojoj knjizi Mekore minhagim (Izvori običaja): "Oči kršćana u stanju su vidjeti ljepotu hebrejskog jezika i oni se ne srame učiti i poučavati ga na svojim visokim školama, a slijepi Hebreji boje mu se prići kako im ne bi postao kamenom spoticanja." (Igra riječi, na hebrejskome: ha-Ivrim = Hebreji, ivrim = slijepi, mn. od iver = slijep.) Iz tih riječi proizlazi da se u kriznom dobu, pri opasnosti od asimilacije, čak i duša molitve ־kavana - žrtvuje za jezik. "Ono što najviše iznenađuje modernog čitatelja (Talmuda) možda je jasno dopuštenje moljenja na 46
48 49 47
366
Više u: BT Sota 32a, Berahot 13a, Megila 8b, Ševuot 39a ŠA, Orah hajim 101,4 MT Hilhot keriat Šema 2,10 MT Hilot berahot 1,6
Molitva
תפילה
engleskom, to jest na bilo kojem jeziku kojeg čitatelj razumije. Popularno je mišljenje da je molitva na engleskome pogubna hereza. Naš zakon to je dopustio prije dvije tisuće godina. Usprkos tome, Židovi se drže hebrejske liturgije. U prošlosti molitve na grčkom, aramejskom, latinskom, egipatskom, arapskom, španjolskom, francuskom, turskom, njemačkom, poljskom ili ruskom možda ne bi uzrokovale toliko nevolja i neslaganja. Međutim, zajednica vodena neprekinutim zajedničkim nagonom čvrsto je priljubljena uz taj jezik kao vez uz platno."50
Šahrit שחרית ״ jutarnja molitva Mode ani - Zahvaljujem מודה אני ־ Kad se ujutro probudimo, prvo kažemo: מ י ד ה אני ל פ נ י ך &לך חי ו ק י ם ^ ה מ ז י ת בי נ ^ מ ת י ? ח מ ל ה ד ג ה אמונתך MODE ANI LEFANEHA MELEH HAJ VEKAJAM ŠEHEHEZARTA BI NIŠMATIBEHEMLA RABA EMUNATEHA - Zahvaljujem ti, Kralju vječni, na duši koju si mi milošću vratio; velika je vjernost tvoja. Time zahvaljujemo Bogu što nam je, vraćanjem duše tijelu, omogućio još jedan dan života.
Netilat jadajim ־pranje ruku נטילת ידיים ־ Odmah zatim peremo ruke, a prije toga ne diramo tijelo niti hranu. Lijevamo vodu po lijevoj, pa po desnoj šaci, po tri puta. Ruke peremo zbog obredne nečistoće koja se sakuplja na prstima ruku, zbog nekoliko razloga: - ruke u snu dodiruju (obredno) nečiste dijelove tijela. ־halaha nas uči da je san jedna šezdesetina smrti, a mrtvo tijelo je obredno nečisto51. 50
- Wouk, H., This is my God; i u sljedećim člancima: Šešar, M., Sefat hatefila badatot hamonoteistijot, Musaf Hacofe, 10.9. 1999., Steinberger, J. H., Tefila belašon nohrit, Šana besana, Jeruzalem 1999. str. 67. 51 • Vidi poglavlje Tuma i tahora, str. 276.
367
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Redoslijed molitve: 1. jutarnji blagoslovi ברכות השחר ־ koje čitamo na početku, prije same molitve. Njima zahvaljujemo Bogu na svim tjelesnim i duhovnim dobrima koje nam je dao, kako bismo mu služili.
2. talit i tefilin: Šahrit molimo zamotani u talit i s vezanim tefilin, koje stavljemo odmah nakon jutarnjih blagoslova.
3. opis žrtava ק רבנות ־ Čitamo o prinošenju žrtava u Hramu, kako je opisano u Talmudu, što je izvor za molitve.
4. pjesme פסוקי דזמרא ־ Psalmima se zahvaljuje Bogu i veliča ga se. Sefardi (kao i hasidi i kabalisti) počinju s הודו לה' קראו בשמוHodu - Zahvaljujte Vječnome, zovite Ime njegovo, a Aškenazi s ברוך שאמרBamh šeamar - Blagoslovljen koji je rječju stvorio svijet Ovaj dio završavamo blagoslovom Jištabah ישתבח שמך לעד מלכנו- Neka tvoje Ime bude slavljeno zauvijek, kralju naš.
5. kadiš ־igava o svetosti Imena Božjeg קדיש ־ Kadiš je sastavljen u talmudsko doba, na aramejskome, koji je bio govorni jezik naroda. Kadiš se čita samo u nazočnosti minjana, a svi sudionici moraju odgovarati "amen", što znači "istina je". Stoga to ne govori predmolitelj nakon blagoslova i kadiša, već onaj koji sluša tom riječju potvrđuje. Tijekom dana u trima molitvama kadiš čitamo deset puta, slaveći Ime Božje jer je svojom voljom stvorio svijet i osnovao svoje kraljevstvo, te što će nam poslati Mesiju, ubrzo, još za naših dana, a ne tek nakon naše smrti. Molimo Boga da prihvati našu molitvu i da nam s neba daruje mir i dobar život. Ima nekoliko vrsti kadiša: Haci kadiš - kratki kadiš - ־ חצי קדישkojega uvijek govori predmolitelj. Govori se prije tihe molitve Šemone esre u poslijepodnevnoj i večernjoj molitvi, te nakon Jištabah u jutarnjoj. Njegov tekst zajednički je svim kadišima: njime se veliča Boga za stvaranje svijeta i kraljevanje nad njim, te slanje Mesije, ubrzo, još za naših dana. Kadiš šalem ־potpuni kadiš - ־ קדיש שלםkojega na kraju svake od tri dnevne molitve govori predmolitelj. U njemu su dodane tri rečenice kojima
368
תפילה
Molitva
molimo Boga da prihvati našu molitvu i molitvu svog židovskog naroda. Molimo ga za dobar život i mir s neba za cijeli židovski narod. Kadiš jatom - kadiš siročadi קדיש יתום ־- kojega sin ili netko od rođaka pokojnika ili pokojnice treba pročitati za uspon duše preminulih52. Smisao je ovog kadiša da se duša preminuloga uspne u više svjetove. Svaki kadiš pomaže joj da se uspne još više. Prvi kadiš se čita na pogrebu, ako je nazočan minjan, nakon toga za svake molitve tijekom jedanaest mjeseci, od dana smrti odmah nakon molitve עלינו לשבחAlenu lešabeah, na kraju molitve, te na početku jutarnje molitve prije ברוך שאמרBaruh šeamar. Kadiš derabanan - rabinski kadiš ־ קדיש דרבנן ־koji se govori kada najmanje deset muškaraca završi zajedničko učenje nekog odsječka usmene Tore (Mišne, Babilonskog ili Jeruzalemskog Talmuda). U njemu je dodana molitva za dobro svih koji uče Toru, stoga se zove kadiš derabanan, kadiš rabina koji proučavaju Toru.
6. Barehu ־Blagoslivljajte ברכו ־ Nakon kadiša predmolitelj, klanjajući se, poziva: Barehu et Adonaj hamevorah - Blagoslivljajte Vječnoga blagoslovljenog! Zajednica odgovara Baruh Adonaj hamevorah leolam vaed - Blagoslovljen je Vječni, blagoslovljen na vijeke vjekova. Predmolitelj ovo ponavlja.
7. Šema Jisrael ־Čuj Izraele! - שמע ישראל Dva se blagoslova govore prije Šema Jisrael: Jocer - יוצר אור ובורא חושך ־Onaj koji stvara svjetlo i tamu, kojim zahvaljujemo Bogu i slavimo ga zbog stvaranja svijeta, koji je tako lijep i dobro zamišljen, za Sunce, za Mjesec i za to što ih svakim danom obnavlja, te Ahavat olam ־ אהבת עולם Vječna ljubav (u aškenaskom tekstu Ahava raba - אהבה רבה- Silna ljuba{?), koji opisuje Božju ljubav prema svojem narodu Izraelu, kojim molimo Boga da nam dade mudrost da učimo i poučavamo svetu Toru, te da ispunjavamo Božje zapovijedi. Šema Jisrael je osnovna i najvažnija molitva, istodobno i jedina koja je u cijelosti iz Tore. I zapovijed čitanja Šema Jisrael ujutro i navečer stoji u Tori: ... kadliježeš i kad ustaješ 53. Ova molitva predstavlja temelj vjere 52
- Vidi u poglavlju Smrt i žalobni običaji, str. 452. 53. Pnz 6,7
369
Židovski dan
ŽIDOVSTVO
u jednog Boga, dar židovskoga naroda svim narodima, za sva vremena. Dok govorimo . יי א ח ד, יי א ל ה י נ ו:י>ץראל/שמע ŠEMA JISRAEL ADONAJ ELOHENU ADONAJ EHAD - Čuj Izraele, Vječni je naš Bog, Vječni je jedan .54, desnom rukom pokrivamo oči, kako bismo se usredotočili. U izgovoru riječi ehad - jedan, glas "c/" treba naglasiti. Tada tiho dodajemo rečenicu מ ל כ ו ת ו ל ע ו ל ם ועד
ברוך ש ס
BARUH ŠEM KEVOD MALHUTO LEOLAM VAED - Blagoslovljeno je slavno kraljevsko ime njegovo na vijeke vjekova. Na Jom kipur, iznimno ovu rečenicu čitamo naglas. Rambam prenosi tradicijsko objašnjenje zašto se kaže Blagoslovljeno je slavno kraljevsko ime: Naša predaja kaže da je naš praotac Jakov, kad ih je u Egiptu pred smrt sakupio, svoje sinove upozorio i zapovjedio im vjerovanje u jednog Boga i vjernost putu Vječnoga, kojim su išli Abraham i Izak, Jakovov otac. Pitao ih je: 'Sinovi, ima li medu vama otpadnika koji se ne slaže sa mnom o jedinstvu Boga...' Svi su odgovorili: 'Čuj Izraele, Vječni je naš Bog, Vječni je jedan; čuj od nas oče Izraele, Vječni je naš Bog, Vječni je jedan.' Starac je zatim rekao: 'Blagoslovljeno je slavno kraljevsko Ime njegovo, na vijeke vjekova. יStoga svi Židovi govore hvalu kojom je stari Izrael hvalio, odgovarajući na tu rečenicu55. U molitvi Šema Jisrael čitamo: Voli Vječnoga, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom!56 O tome kaže mišna: Mora se blagosloviti za zlo jednako kao i za dobro, jer je rečeno: Voli Vječnoga, svog Boga, svim svojim srcem: znači obim nagonima, i dobrim i zlim; i svom svojom dušom: čak i kada ti uzima dušu; i svom svojom snagom: svojim imetkom. Drugo tumačenje kaže: svom svojom snagom znači zahvaljuj mu svakom sposobnošću koju ti dodijeli57. Voli Vječnoga svog Boga ... i svom svojom dušom izvor je halahičke zapovijedi prema kojoj Židov treba položiti i život, ali ne prekršiti tri zabrane:
54
56. 57 55
370
Pnz 6,4 MT Hilhot keriat Šema 1,4; gl. i BT Pesahim 56a Pnz 6,5 BT Berahot 54a
Molitva
תפילה
idolopoklonstva, zabranjenih spolnih odnosa i krvoprolića58. Talmud kaže: Voli Vječnoga, svog Boga ... kako bi Ime Neba bilo putem tebe ljubljeno59: zaslugom tvoga ponašanja ljudi trebaju zavoljeti Ime Neba. Šema Jisrael ima 245 riječi. Stoga na kraju ponavljamo tri posljednje riječi ה' אלוהכם אמת...Vječni - vaš Bog - Istina je! Time molitva ima 248 riječi, što odgovara broju dijelova ljudskoga tijela. Time pokazujemo da svoje tijelo stavljamo u službu Bogu.
8. Šemone esre 18
־
blagoslova ili amida שמונה עשרה ־
Molitva je sastavljena u doba Mišne u Velikom saboru, u kojemu su sjedila i tri posljednja proroka, Hagaj, Zaharija i Malahija. Kasnije ju je uredio60 pripadnik drugoga naraštaja tanaita (80.-110.) rabi Šimon Hapakuli, koji je ime dobio prema aramejskoj riječi za pamuk, pakuli, koji je prodavao. Molitva se nalazi u Talmudu61; molimo je tri puta dnevno. Naziv šemone esre (hebr.: osamnaest) dolazi otuda što je molitva izvorno bila sastavljena od osamnaest blagoslova, no nakon rušenja drugog Hrama dodan je na dvanaesto mjesto još jedan blagoslov (usmjeren protiv klevetnika i izdajnika koji su kod tadašnjih rimskih vlasti ocrnjivali Židove), kojega je sastavio tanait Šemuel Hakatan*, te ih je ukupno devetnaest. Drugo ime ove molitve je עמידהamida ־stajanje, jer za moljenja stojimo skupljenih nogu, ne mičući se do kraja molitve. Mišna kaže da za vrijeme molitve Amida, čak ako i kralj nekoga pita za zdravlje, neka mu ne odgovori, ako mu se i zmija omota oko noge, neka ne prekine.62 Još se ova molitva naziva i תפילת לחשtefilat lahaš - tiha molitva, jer se moli potiho. To se uči iz Talmuda63 oslanjajući se na Hanu, Samuelovu majku, o kojoj je napisano: I Hana govori u sebi, samo joj se usne pomiču, a glas joj se ne čuječ*. Tako je donesena i halaha65 da se ovu molitvu treba izgovoriti tiho i usredotočeno, kako se ne bi smetalo drugim vjernicima. 58
־MT Hilhot jesode Hatora 5,7 59. BT Joma 86a 60 ־BT Megila 18a 61• BT Megila 17b 62. BT Berahot 30b 63 BT Berahot 31a 6 4- lSam 1,13 65 - KŠA 18,6
371
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Sadržaj molitve: Prije nego nešto od Boga tražimo, trebamo ga v e l i č a t i 6 6 , tako smo naučili od našeg učitelja Mojsija, koji je također prvo veličao Boga: Gospodine Vječni, počeo si pokazivati svome sluzi svoju veličinu i svoju jaku ruku, jer nema boga na nebu i na zemlji koji može učiniti kao što su tvoja djela i koji ima moć kao što je tvoja.67 Tek tada je tražio: Daj da prijeđem i vidim dobru zemlju s druge strane Jordana, ovog dobrog brda i Libanona68. Stoga su rabini odredili da tri prva blagoslova veličaju Boga. Jednako je načelo i na kraju molitve: završavamo veličanjem Boga u tri blagoslova, nakon što smo izrazili svoje molbe, kao slavljenje i zahvalu Bogu na dobru koje je udijelio 69 Na taj način počinjemo veličanjem (tri blagoslova) kao uvodom u naše molbe i potrebe (13 blagoslova), te završavamo zahvalom (tri blagoslova), kao rastankom i izricanjem hvale za već ispunjene i još neispunjene potrebe. Prva tri blagoslova veličaju Boga kao: 1. zaštitnika Abrahamova, koji se drži saveza sklopljenog s praocima 2. onoga koji će u budućemu svijetu uskrsnuti mrtve 3. onoga koji je svet 13 središnjih blagoslova su osobne i narodne molbe svakog pojedinca za: (šest osobnih blagoslova) 4. mudrost 5. vraćanje k Tori (vjeri) 6. oprost grijeha 7. Božji pogled na naše muke i teškoće 8. davanje zdravlja 9. davanje uspjeha i zarade (šest općih blagoslova) 10. sakupljanje dijaspore 11. povratak Božjeg kraljevstva i vladavine Sanhedrina 12. kažnjavanje klevetnika i protivnika Boga i židovskog naroda 13. milost prema pravednima i prema židovskom narodu 14. brza izgradnja Jeruzalema (Hrama) 66
- BT Avoda zara 7b • Pnz 3,24 68 Pnz 3,25 69 MT Hilhot tefila unesiat kapajim 1,2 67
372
תפילה
Molitva
15. dolazak Mesije 16. blagoslov zaključuje sve molbe, daje prigodu da, ako smo nešto zaboravili reći, to nadoknadimo, kao i da izrečemo nešto što nije iskazano u prethodnim blagoslovima. Blagoslov počinje riječima: Slušaj naš glas, Vječni, Bože naš, smiluj se, imaj milosti prema nama. Tri posljednja blagoslova također su veličanje Boga i zahvala za: 17. izgradnju Hrama i povratak žrtvovanja, te za prihvaćanje naše molitve 18. sva čuda koja su se zbila bilo kojem naraštaju 19. mir nama i cijelom židovskom narodu Za određene prigode u molitvi se govore dodatne rečenice: ־na kraju šabata dodaje se u blagoslovu za mudrost: אתה חוננתנוAta honantanu - Obdario si nas znanjem svoje Tore. - na roš hodeš i blagdane dodaje se u blagoslovu za izgradnju Hrama: יעלה ויבאJaale vejavo - Neka se uspne i neka dode... naše spominjanje... - tijekom Deset dana pokore na šest se mjesta spominje kraljevstvo Božje. ־na postove dodajemo עננוAnenu u blagoslovu koji zaključuje molbe. ־u zimskome dijelu godine, u blagoslovu za uspjeh i zaradu, kažemo: ותן טל ומטרveten tal umatar- blagoslovi rosom i kišom; u ljetnome dijelu godine kaže se: veten beraha ותן ברכה- blagoslovi! (Zimski dio godine nastupa u Izraelu 7. hešvana, a u dijaspori šezdesetoga dana nakon tekufat tišre, jesenske ravnodnevice prema židovskome kalendaru, što pada oko 5. ili 6. prosinca i traje do prvog dana Pesaha.) ־od prvoga dana Pesaha do posljednjeg dana Sukota, u drugome se blagoslovu kaže morid hatal - ־ מוריד הטלspušta rosu, a od musafa Šemini acereta do prvog dana Pesaha kaže se mašiv haruah umorid hagašem - משיב הרוח ומוריד הגשם- šalje vjetar i kišu. Smjer stajanja pri molitvi: Kada molimo u dijaspori, okrećemo se prema Izraelu. U nas je to prema istoku, kao što kaže Salomon u svojoj molitvi: I vratit će se tebi svim svojim srcem i svom svojom dušom u zemlji svojih neprijatelja, koji su ih zarobili, i molit će te (okrenuti) prema svojoj zemlji, koju si dao njihovim očevima, gradu koji s izabrao i domu koji sam izgradio tvojem Imenu70. U 70. IKr 8,48
373
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Izraelu okrećemo se prema Jeruzalemu, kao što je rekao Salomon: ...Molit će se Vječnome, prema gradu koji si izabrao i domu koji sam izgradio tvojem Imenu.71. Tko moli u Jeruzalemu, treba se okrenuti prema mjestu gdje je bio Hram, prema riječima: ... doći će i moliti (okrenuti) prema ovome domu.72 Tko je stajao u Hramu, trebao se okrenuti prema Svetištu nad svetištima, kao što kaže Salomon u svojoj molitvi: ... ako će moliti (okrenuti) prema ovome mjestu.. 73 Talmud kaže: Slijepac i onaj koji ne zna u kojem se smjeru treba okrenuti za molitvu, neka usmjeri srce prema svome ocu na nebu, kako je rečeno: 'Molit će Boga (IKr 8,44) ... pa će svi od naroda Izraelova usmjeravati srce prema jednome mjestu'.74 Smjer okretanja tijela pri molitvi temelji se na tradiciji prema kojoj su u svijetu tri kruga svetosti: Izrael u odnosu na Jeruzalem, Jeruzalem u odnosu na Izrael, te Hram u odnosu na Jeruzalem. Okretanje pri molitvi prema Jeruzalemu svjedoči o dubokoj vezi židovskoga naroda i Svetoga grada, jedinstvenoga u svojoj svetosti za židovski narod. (Pripadnici drugih religija, i kada imaju osobit odnos prema Jeruzalemu, pri molitvi se okreću prema drugim mjestima, koja su im mnogo svetija.) Koračanje i klanjanje Prije nego počnemo moliti šemone esre koračamo tri koraka unatrag, nakon čega se u tri koraka vraćamo na mjesto s kojega smo počeli koračanje. Na kraju molitve, prije nego kažemo: ... ־ עושה שלוםOse šalom (Onaj koji čini mir u visinama, učinit će mir nama i svom svojem narodu Izraelu) ponovno koračamo tri koraka unatrag. Značenje ovoga koračanja je molba za dopuštenje da se govori molitvu. Stoga na početku koračamo unazad, a kada smo dobili dopuštenje, vraćamo se natrag na mjesto. Tijekom molitve klanjamo se na početku i na kraju prvoga blagoslova, te na početku i na kraju blagoslova zahvale za čuda. Dok govorimo baruh - blagoslovljeni prigibamo koljena, gornjim dijelom tijela klanjamo se na Ata - Ti, a uspravljamo tijelo kada izgovorimo Adonaj - Gospodin. Hazara ־glasno ponavljanje šemone esre חזרת הש״ץ ־ Nakon tihog čitanja molitve ujutro i poslije podne, ako je nazočan minjan, ponavlja predmolitelj šemone esre glasno, a svi pri spominjanju Vječnoga
71• IKr 8,44 72. 2Ljet 6,32 73• IKr 8,35 74. BT Berahot 30a
374
Molitva
תפילה
(Adonaj) odgovaraju: Baruh hu uvaruh šemo - Blagoslovljen je i Ime mu je blagoslovljeno, a na kraju svakog blagoslova: amen. Keduša ־izjava o svetosti Božjoj קדושה ־ Pri ponavljenju šemone esre, u drugom blagoslovu dodajemo kedušu. U njoj čitamo izreke iz Izaije, Ezekiela i Psalama: I zazva jedan drugoga i reče: 'Svet, svet, svet je Vječni nad vojskama, sva zemlja njegova je slava'75; Tada me uzdiže duh i čuo sam gromki glas iza sebe: Blagoslovljena je Božja slava s mjesta Njegovog76, te Kraljevat će Vječni zauvijek, tvoj Bog, done, za svih naraštaja; slavite Vječnoga!77 Modim derabanan ־rabinski blagoslov zahvale מודים דרבנן ־ Dok predmolitelj čita blagoslov zahvale, מודיםModim, zajednica istodobno govori oblik toga blagoslova različit od onoga kojega čita predmolitelj i kojega su svi ranije pročitali tiho. Nazivamo ga rabinskim, jer su ga sastavili rabini. Nalazimo ga u Talmudu, u traktatu Berahot78. Birkat kohanim - svećenički blagoslov ברכת כהנים ־ Kohenima je zapovjeđeno blagoslivljanje židovskoga naroda: :ך3! י א ר יי פניו א ל י ך ויי: י ב ר כ ך יי ו י ש מ ר ך י ש א יי פניו א ל י ך ו י ש ם ל ך ^ ל ו ם I reče Vječni Mojsiju: 'Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako ćete blagosloviti sinove Izraelove, govoreći im: Neka te Vječni blagoslovi i čuva te. Neka te Vječni obasja svojim licem i bude ti milostiv. Neka ti okrene Vječni svoje lice i daruje ti mir. Neka stave moje Ime nad sinove Izraelove, a ja ću ih blagosloviti'79 Ovu su micvu koheni činili za postojanja Hrama, a čine to i danas. Trenutak za blagoslov je između osamnaestog i devetnaestog blagoslova pri glasnom ponavljanju molitve. Prije toga koheni izuvaju cipele, a nazočni leviti lijevaju im vodu po rukama. U sedamnaestom blagoslovu, onome za ponovnu izgradnju Hrama, povratak hramskoga bogoslužja i prihvaćanje molitve, koheni se uspinju na דוכןduhan, mjesto ispred aron hakodeša, pokrivaju se preko glave talitom, pružaju ruke prema nazočnima 75. iz 6,3 76. Ez 3,12 77. Ps 146,10 7 8 BT Berahot 14b; MT Hilhot tefila unesiat kapajim 9,4 79. Br 6, 22-27
375
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
i blagoslivljaju zajednicu80. Prste za to vrijeme drže skupljene po dva, s razmaknutim palcima, u položaju poznatome i iz simboličkih prikaza nazvanih "svećenički blagoslov" (vidi vinjetu na dnu stranice). Običaj je da ih se za to vrijeme ne gleda, stoga je medu Sefardima običaj da se dječacima talitom pokriju glave. Blagoslov kohena govori se samo u šahritu i musafu. Položaj kohena nasljeduje se po ocu, od hramskoga doba do danas, stoga ih nema u svakoj zajednici. Ako pri molitvi nema nazočnih kohena, svećenički blagoslov čita predmolitelj.
9. Tahnun ־pokajnice, ispovijed (viduj)תחנון ־ Nakon glasnog ponavljanja šemone esre molimo tahnun, priznanje grijeha i molbu za oprost i pomirbu. Na neke dane ne molimo tahnun: na šabat, roš hodeš, Hanuku, Tu bišvat, Purim (14. i 15. adara), tijekom cijeloga mjeseca nišana, na Jom haacmaut, 14. ijara na Pesah šeni, na Lag beOmer, 28. ijara, od roš hodeša šivana do 13. šivana, na Tiša beav, erev Roš hašanu, od erev Jom kipura do roš hodeša hešvana, na sva tri hodočasna blagdana (Pesah, Šavuot, Sukot), te u dane nakon tih blagdana (isru hag). Također ne molimo tahnun ako je u sinagogi neko veselje, poput obrezivanja, u nazočnosti mladoženje prvih tjedan dana nakon vjenčanja, ako u sinagogi moli sandak (kum pri obrezivanju), mohel - obrezivač, ili otac dječaka na dan obrezivanja.
10. Keriat ha-Tora ־čitanje Tore קריאת התורה ־ Uz čitanje Tore na šabat i blagdane, koje je uveo Mojsije81, uveo je Ezra Hasofer* sa svojim sudom čitanje i ponedjeljkom i četvrtkom82, kada se čita prvi od sedam dijelova tjednog odsječka koji se čita na nadolazeći šabat. Tako su i ljudi sa sela, gdje zbog nedostatka minjana nisu čitali, imali priliku slušati makar djelomično čitanje Tore, jer su to bili sajmovni dani u gradu. Tako nikada ne bi prošla tri dana bez slušanja čitanje iz Tore83. - alija - uzdizanje: poziv na čitanje Tore עלייה לתורה ־ Na šabat se pred Toru poziva sedmoricu, na blagdane petoricu, na polublagdane (roš hodeš, hol hamoed, na koje se moli musaf) poziva se 80
- MT Hilhot tefila unesiat kapajim 14 - MT Hilhot tefila unesiat kapajim 12,1 82 ־BT Bava kama 82a S3 Neh 8; BT Ketubot 3a 81
376
Molitva
תפילה
četvoricu. Ponedjeljkom i četvrtkom poziva se trojicu. Prvo se pozivaju, ako ih u zajednici ima, koheni, zatim leviti, a zatim se pozivaju oni koji su Izrael. Aškenazi pozivaju imenom uzvanika (ole - onaj koji se uzdiže, od: alija - uzdizanje) i imenom oca (primjerice: jaamod Josef ben Šelomo), a Sefardi imenom i prezimenom (primjerice: jaamod Jaakov Papo).
11. Blagoslovi za Toru ברכות התורה ־ Muškarac kojega se pozvalo pred Toru, ogrnut u talit, pogleda mjesto u Tori iz kojeg će se čitati, dodirne ga cicitom (resama molitvenog ogrtača), te ih poljubi. Zatim blagoslivlje: בלבו א ת יי ה מ ב ו ר ך ברוך יי הנזבורך ל ע ו ל ם ועד ברוך יי ה מ ב ו ר ך ל ע ו ל ם ועד BAREHU ET ADONAJ HAMEVORAH ־Blagoslivljajte Vječnoga, blagoslovljenog!, na što zajednica odgovara: BARUH ADONAJ HAMEVORAH LEOLAM VAED - Blagoslovljen je Vječni, blagoslovljen na vijeke vjekova. Uzvanik ponavlja: BARUH ADONAJ HAMEVORAH LEOU\M VAED Blagoslovljen je Vječni, blagoslovljen na vijeke vjekova, i nastavlja: ל ך ה ע ו ל ם א ש ר ב ח ר בנו מ כ ל ה ע מ י ם ונתן לנו£ ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו א ת ת ו ר ת ו ב ר ו ן א ת ה יי נותן ה ת ו ר ה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER BAHAR BANU MIKOL HAAMIM VENATAN LANU ET TORATO. BARUH ATA ADONAJ NOTEN HATORA ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, koji si nas izabrao od svih naroda i dao nam svoju Toru. Blagoslovljen si, Vječni, koji daješ Toru. Nakon čitanja ponovno dodirne mjesto u Tori s cicit, poljubi ih, te ponovno blagoslivlje: ה ע ו ל ם א ש ר נתן לנו א ת ת ו ר ת ו ת ו ר ת א © ת
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו
וחיי ע ו ל ם נ ט ע בתוכנו ברוך א ת ה יי נותן ה ת ו ר ה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER NATAN LANU TORAT EMET VEHAJE OLAM NATA BETOHENU. BARUH ATA ADONAJ NOTEN HATORA - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, koji si nam dao Toru istine i vječni život posadio medu nama. Blagoslovljen si, Vječni, koji daješ Toru.
377
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
12. Kraj jutarnje molitve Nakon tahnuna ili čitanja Tore molimo ־ אשרי יושבי ביתךAšre jošve veteha - Sretni su koji stanuju u tvojem domu84, Zborovodi, psalam Davidov 85ל מ נ צ ח מזמור לדוד i ובא לציון- Uva le-Cijon - Doći će u Cion86. Molitva obuhvaća rečenice iz raznih dijelova Biblije. Nakon toga čita predmolitelj kadiš šaiem, a tek nakon toga smije se skinuti tefilin8?. Nastavljamo čitanjem psalama koje su leviti pjevali u Hramu. Zatim slijedi kadiš jatom. Završavamo pjesmom ־ אין כאלהינוEn k-Eiohenu - Nitko nije kao naš Bog, kojom slavimo Boga. Oni koji su u danima žalosti tada govore kadiš derabanan, pa slijedi Barehu i završavanje jutarnje molitve s ־ עלינו לשבחAlenu iešabeah - Na nama je da slavimo... Prema predaji, ovu je molitvu sastavio Jehošua bin Nun kada su pali zidovi Jerihona88. Običaj je svakoga jutra nakon šahrita pročitati trinaest načela vjere.
Minha - popodnevna molitva - מנחה Ovu je molitvu uveo sam praotac Izak. Minhu se moli poslije podne. Postoje dva moguća doba dana za molitvu: ־minha gedola ־velika minha מנחה גדולה ־se moli nakon šest i pol proporcionalnih sati (šaa zemanit) nakon svitanja89. Naziva se velikom, jer je nakon nje dan još dug (velik). ־minha ketana ־mala minha מנחה קטנה ־se moli nakon devet i pol proporcionalnih sati nakon izlaska sunca. Naziva se malom, jer nakon nje još od dana preostaje tek malo, dan je kratak (mali). Treba završiti minhu do ־ פלג המנחהpelag haminha - poluvremena minhe, što je sat i četvrt prije izlaska zvijezda. Molitva sadrži: Ašre jošve veteha90, šemone esre, predmoliteljevo ponavljanje, tahnun, Alenu Iešabeah. Minha je spomenuta i u čudu dogadaja proroka Ilije i Baalovih proroka na Karmelu: I bi kad je došlo doba za žrtvu (minha).91 Doba za molitvu minhu je, dakle, doba kada se u Hramu prinosila žrtva minhe, poslije podne. 84. Ps 145 85. Ps 20,1 86. Iz 59,20 87. KŠA 10,19 88. KŠA 25,6 89• BT Berahot 26b, MT Hilhot tefila unesiat kapajim 3,2-4 9 O• Ps 145 9 1 IKr 18,36
תפילה
Molitva
Arvit ־večernja molitva ערבית ־ Ovu je molitvu uveo sam praotac Jakov. Vrijeme za arvit je od izlaska triju zvijezda ( )צאת הכוכביםna nebu pa tijekom cijele noći, no ljepše je završiti do ponoći92. Arvit već pripada sljedećem danu, jer dani počinju uvečer. Sastoji se od Šema Jisrael i pripadajućih blagoslova, šemone esre, psalma Šir hamaalot93 שירהמעלותi Alenu lešabeah. U Talmudu94 nalazimo raspravu o tome je li arvit dobrovoljna ili obvezna molitva. Razlog za ovu dvojbu je u tome što se u Hramu nije prinosila večernja žrtva, već samo jutarnja i poslijepodnevna. Halaha glasi: Tako su odredili da čovjek treba moliti jednu molitvu noću, jer bi dijelovi redovite žrtve od predvečerja izgorjeli do noći..., večernja molitva nije jednako obvezna kao jutarnja i popodnevna. Ipak je običaj sveg Izraela u svim mjestima gdje živi, moliti navečer. Prihvatili su to kao obveznu molitvu.95
Ako zaboravimo izmoliti jednu dnevnu molitvu ־što nam je činiti? Ako netko pogreškom nije molio šahrit, a prošlo je podne, molit će u minhi dva puta šemone esre, s postavljenim tefilin. Prvo će moliti minhu, a zatim dug od šahrita ()תשלומי שחרית. Ako je netko zaboravio moliti minhu, a sunce je već zašlo, molit će dva puta šemone esre u arvitu, prvo za arvit, a zatim dug od minhe ()תשלומי מנחה. Ako netko nije molio arvit, a sunce je već izašlo, dva će puta moliti šemone esre u šahritu, prvo za šahrit, a zatim dug od arvita ( 9 ( ע ר ב י ת ^תשלומי.
Molitva za noć: čitanje Šema u postelji ־ קריאת שמע על המטה Na kraju dugoga dana, prije nego legnemo spavati, čitamo još jednom Šema Jisrael, kako bismo dan završili riječima Tore i vjerom da svoju dušu kao zalog vraćamo Stvoritelju, a Bog će nam je ujutro vratiti. Nakon ove molitve ne smije se više ništa govoriti, jer tim iščekivanjem završavamo dan. 9
2. M Berahot 1,1 3- Ps 121 94 • BT Berahot 4b 95 • MT Hilhot tefila unesiat kapajim 1,6 9 6- MT Hilhot tefila unesiat kapajim 3,9; vidi i BT Berahot 26a 9
379
Židovski dan
ŽIDOVSTVO
To je doba dana za dnevno preispitivanje što smo učinili dobro, što smo mogli učiniti, ali nismo... Tako ćemo na Jom kipur, dan za godišnje samoispitivanje, već biti spremni.
Molitvenik Seder hatefilot Amsterdam, 1705.
380
Talit
טלית
Talit - טלית molitveni ogrtač Izvor Tora zapovijeda: Govori sinovima Izraelovim i reci im neka si naprave resu na uglovima svoje odjeće, tijekom svih naraštaja, i neka stave modru nit na ugaonu resu1. Obveza se odnosi na svaki muški odjevni predmet koji ima četiri ugla, kao što piše u Tori: Niti si učini na četiri ugla svog pokrivala, kojim ćeš se pokritP.
Cidt ציצית ־i modra nit פתיל ת כ ל ת ־ Cicit je vunena nit. Na svakome uglu četvrtastoga ogrtača kroz rupu su provučene po četiri rese, tako da se vezivanjem njihovih krajeva dobiva osam konaca. Oni mogu biti zavezani prema različitim običajima. Modra nit koja se spominje u Tori je bijela vunena nit obojena modrom bojom dobivenom od morskog puža boje neba, koja simbolizira Božje prijestolje. Ta je boja vrlo rijetka, a nije ni posve jasno od kojega se puža dobivala u biblijsko doba. Stoga se danas većina zadovoljava bijelim nitima, no one obvezno moraju biti ispredene i vezane na poseban način, zbog Božje zapovijedi o cicitu.
1• Br 15,38 2• Pnz 22,12
381
Židovski dan
ŽIDOVSTVO
Talit, veliki i mali Dvije su vrste talita: veliki i mali. Talit gedola ־ טלית גדולה ־veliki talit (uobičajeno je nazivati ga jednostavno talit) je veliki vuneni plašt, koji na oba kraja, uzduž cijele širine, ima crte, a cicit (rese) su mu zavezane na uglovima. On seže od glave do nogu, a ogrćemo se njime preko odjeće, za jutarnje molitve. Talit je poslužio kao predložak za izraelsku zastavu. Mali talit (talit katan ili talit ketana - )טלית קטנהje od vunene tkanine, izgleda kao i veliki talit s crtama i cicit, ali je manji (oko 60 centimetara širok i oko 120 centimetara dug) i u sredini ima prorez za glavu, te se nosi na ramenima. Pokriva trbuh i leda, a sa strane je otvoren. Obvezni smo ga nositi cijeloga dana ispod sve odjeće. Hasidi ga odijevaju iznad košulje, pod kaputom. Aškenaski je običaj izvući cicit malog talita izvan odjeće, jer je u odsječku o cicit napisano: I neka vam bude kao resa i gledajte ga...3 Sefardi ne izvlače cicit izvan odjeće.
Blagoslovi prije odijevanja malog talita i ogrtanja velikim Ujutro, prije nego odjenemo mali talit, blagoslovimo: ק ד ש נ ו ב מ צ ו ת י ו וצמו על
ברוך א מ ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם
• מ צ ו ת ציצית BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ASER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL MICVAT CICIT ־ Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nošenje cicit. Prije početka jutarnje molitve i prije nego se pokrijemo (velikim) talitom preko glave i većine tijela, blagoslovimo: ק ד ^ נ ו ב מ צ ו ת י ו וצמו
א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם
ברוך
.ל ה ת ע ט ף בציצית BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHITATEF BACICIT ־ Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam ogrtanje cicitom.
Smisao propisa o cicitu Tora objašnjava: I neka vam bude resa i gledajte je i sjetite se svih zakona Vječnoga i ispunjavajte ih i ne istražujte za svojim srcima i za svojim očima 3• Br 15,39
382
טלית
Talit
za kojima biudite; kako biste se sjetili i ispunjavali sve moje zapovijedi; budite sveti svojem Bogu. Ja sam Vječni, vaš Bog, koji vas je izveo iz zemlje Egipta da bi vam bio Bog, ja sam Vječni, vaš BogA Cicit nas, dakle, trebaju svakodnevno podsjećati na obvezu ispunjavanja Božjih zapovijedi5. Komentatori su dali i gematrijski razlog za vezu Božjih zapovijedi i cicit: broj micva u Tori je 613. Riječ cicit ima u gematriji vrijednost 600 (piše se slovima: cade=90, jud=10, cade=90, jud=10, tav=400); na svakome kraju talita je cicit sastavljen od osam niti, zavezan u pet čvorova. Dakle, sve zajedno: 600+8+5 = 613. Rambam kaže: Govorili su rani rabini da svatko tko nosi tefilin na glavi i ruci, te cicit na odjeći, a ima mezuzu na vratima, sigurno neće sagriješiti (BT Menahot 43b), jer ima brojne podsjetnike koji su kao anđeli što ga spašavaju pred grijehom, jer je rečeno: 'Boravi anđeo Vječnoga u blizini bogobojaznih i spašava ih.6י
Redoslijed stavljanja talita i tefilin, molitvenoga remenja Talitom se ogrćemo prije nego vežemo tefilin, zbog halahičkog pravila Često i rijetko: često prethodi.7 To znači da Božju zapovijed koju ispunjavamo češće činimo prije one koju ispunjavamo rjeđe. Budući da tefilin ne vežemo na šabat i na blagdanski dan (jomtov),a cicit nosimo svaki dan, talit prethodi tefilinu. Postoji i drugo objašnjenje: U svetim stvarima uzdižemo, a ne spuštamo, odnosno: penjemo se ljestvicom svetosti od nižega prema višemu. Talitom se ogrćemo prije vezanja tefilina, jer talit pokriva tijelo, a tefilin vežemo izravno na glavu i na ruku, što nas povezuju sa Stvoriteljem dubljom i jačom vezom.
Tko je obvezan ogrtati se talitom Muškarci8 su obvezani micvom talita, a žene su oslobođene9, jer se ova zapovijed odnosi na određeno vrijeme, budući da se ogrćemo samo danju. 4• Br 15,39-41 5 - BT Menahot 43b 6 - MT Hilhot tefilin u mezuzot vesifre Tora 6,13 7 - BT Berahot 51b; vidi i: MT Hilhot temidim umusafim 9,2 8 - Vidi u poglavlju Bar micva i Bat micva, str. 434. o običajnoj razlici između Sefarda i Aškenaza o početku obveze ogrtanja talitom 9 - Vidi i u poglavlju Micve, str. 335.
383
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Tefiiini - תפליך Tefilini su dvije kutijice od životinjske kože, u kojima su odsječci iz Tore napisani na pergameni. Jednu kutijicu pričvršćujemo na ruku, a drugu na glavu.
Izvor zapovijedi o tefilinima Zapovijed o tefilinima pojavljuje se u Tori na nekoliko mjesta: I neka ti bude znakom na nici i podsjetnikom medu očima, kako bi Nauk Vječnoga bio na tvojim usnama, jer te snažnom rukom izvede Vječni iz Egipta1. / neka ti bude znakom na ruci i ukrasima na čelu, medu očima, jer te snažnom rukom izveo Vječni iz Egipta2. I veži ih kao znak na svoju ruku i neka ti budu ukrasi na čelu, medu očima3. I stavite ove riječi na svoje srce i na svoju dušu i vežite ih kao znak na svoje ruke i neka bi vam bili kao ukrasi na čelu, medu očimafi.
Odsječci (paraše) iz Tore koji se stavljaju u tefilinima 1. קדש לי כל בכור- Kadeš - Posveti mi svakog prvorodenca...5 2. ־ והיה כי יביאךVehaja ki jeviaha -1 bit će kada te dovede...6 1 Izl 13,9 2 Izl 13,16 3• Pnz 6,8 4• Pnz 11,18 5• Izl 13,1-10 6• Izl 13,10-16
384
תפלין
Tefilini
3. שמע ישראל- Šema Jisrael - Čuj Izraele...י 4. ־ והיה אם שמוע השמעוVehaja im šamoa - Ako budete doista slušali..8 Ove paraše asirskim pismom piše sofer stam (pisar osobitoga pisma za knjige Tore, tefilina i mezuze), crnom tintom na pergameni proizvedenoj od kože čiste životinje9. Pergamene se nalaze u kutijicama načinjenim od kože obredno čiste životinje zvanima kućišta ( בית- bajit - kućište; množina: בתיםbatim).
Tefilin za ruku i tefilin za glavu Tefilin za ruku תפלין של ידrazlikuju se od tefilina za glavu תפלין של ראש u nekoliko pojedinosti: tefilin za ruku načinjen je od jednog kućišta, a sva četiri odsječka napisana su na jednom komadu pergamene, dok se tefilin za glavu sastoji od četiri• odvojena kućišta, a u svakome je po jedan odsječak napisan na zasebnoj pergameni. Riječ טוטפתtotafot, ukrasi na čelu, koja se u vezi s glavom spominje u Tori10, protumačena je u Midrašu11 u značenju "četiri", a odatle se izvodi obveza podjele tefilina za glavu na četiri odvojena kućišta, ispunjena odvojenim odsječcima iz Tore. O rasporedu tih odsječaka postoje dva različita mišljenja. Prema Rašiju*, slijeva nadesno treba staviti Kadeš, Vehaja ki jeviaha, Šema i Vehaja im šamoa. Rašijev učenik rabenu Tam*, misli, pak, da se u trećem kućištu treba nalaziti Vehaja im šamoa, a u četvrtome Šema. U načelu je prihvaćeno Rašijevo mišljenje, no ima osobito pobožnih Židova koji vežu i tefiline napravljene prema redoslijedu kojega je odredio rabenu Tam^.
Doba za vezanje tefilina Tefilin pričvršćujemo odmah nakon što se ogrnemo talitom, prije početka jutarnje molitve. To se čini svakoga dana osim šabatom, na Roš hašanu, Jom kipur, Sukot, Pesah i Šavuot, za što razlog nalazimo u 7• Pnz 6,4-9 8• Pnz 11,13-21 9 BT Šabat 108a 10• Izl 13,16 11• Midraš Tanhuma Bo 14 12 - O Rašijevom mišljenju vidi u njegov komentar na BT Menahot 34b; za Majmonidovo mišljenje vidi MT Hilhot tefilin umezuza vesefer Tora 1,1; za mišljenje rabenu Tama vidi Tosafot BT Menahot 34b, odsječak Vehakore kore kesidran; za zaključak između tih rasprava vidi ŠA Orah hajim 34,1
385
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Talmudu13. Naime, svaki židovski muškarac mora biti obilježen dvama znacima kao svjedocima veze između naroda i Boga. Prvi znak je na tijelu, obrezanost, kao što je rečeno: I obrežite se i neka bude znakom saveza između mene i vas14. Drugi znak su tefilini, kao što je rečeno: Neka ti bude znakom na tvojoj ruci ...15 To su, dakle, dva obvezna znaka, tijekom šest dana u tjednu. Na šabat, sam šabat staje na mjesto tefilina, jer je sam po sebi znak, kako je rečeno: Između mene i sinova Izraelovih znak je zauvijek, jer u šest dana je Vječni stvorio nebo i zemlju, a sedmoga je dana počinuo16. Kada netko drži šabat, to je znak i svjedočenje vjere u Boga koji je stvorio svijet tijekom šest dana i počinuo sedmoga dana, šabata. Stoga smo na taj dan oslobođeni vezanja tefilina, koji predstavljaju znak. Iz istog razloga ne vežemo tefiline na blagdane, jer je o njima rečeno u Tori: Odmorite se na svoj šabat (dan odmora)17. Niti noću ne vežemo tefiline, jer je rečeno u odsječku o tefilinima: ... svakim danom18, dakle danju, a ne noću. Tako je i odlučena halaha u Talmudu19 i tako je odredio Rambam2°. Na roš hodeš obvezni smo vezati tefiline, ali ih skidamo prije molitve musaf, koja se moli samo još na šabat i blagdane, kada se tefilini ne stavljaju.
Tko je obvezan vezati tefiline? Tefiline veže muškarac od navršene trinaeste godine života (bar micva), kada počinje sudjelovati u minjanu za jutarnju molitvu. Ima ljudi koji ih nose tijekom cijeloga dana, a to ih obvezuje na vođenje života ispunjenog svetošću. Tako su neki činili i u talmudsko i mišnajsko doba. Žene su oslobođene, jer je ovo zapovijed vezana uz određeno vrijeme21, s obzirom da je ograničena na dan.22 1
3. BT Eruvin 96a; vidi i BT Menahot 36b - Post 17,11 1 5- Izl 13.16 16 - Izl 31,17 1 •יLev 23,32 1 «Izl 13,10 19 - BT Eruvin 96a; vidi i Midraš Tanhuma Bo 14 20 • MT Hilhot tefilin umezuza vesifre Tora 4,10-11 21• BT Kidušin 35a 22 - Više vidi u poglavlju Micve, str. 335. 14
386
תפלין
Tefilini
Rabi Eliša Krilati רבי אלישע בעל הכנפים ־ U Talmudu se navodi pripovijest o rabiju Elisi Krilatome. Odakle mu nadimak Krilati? Živio je u doba kada je rimska vlast zabranila vezivanje tefilina. Rabi Eliša ih je, usprkos zabrani, vezivao. Jednom ga je na putu prema tržnici zaustavio rimski vojnik i upitao: "Što ti je to na ruci?" Rabi Eliša mu je odgovorio: "Golublja krila." Tada se dogodilo čudo i tefilini su se pretvorili u golubove, koji su odletjeli s njegove ruke. Talmud pita i odgovara: Zašto je rekao golublja krila', a ne krila neke druge ptice? Zato jer je židovski narod uspoređen s golubom, kako je rečeno: '... golublja krila obložena srebrom, a njegovo perje žutim zlatom.'23 Kao što goluba štite krila, tako micve štite židovski narod.24
Zakoni za izradu tefilina 1. Kućišta moraju biti napravljena od jednog komada kože, zašivena koncem proizvedenim od teleće kože. Zabranjeno je proizvesti ih od kože nečiste životinje. U njima stoji: Da bi Nauk Vječnoga bio na tvojim ustima...25 Talmud zato zahtijeva da na tvojim ustima bude samo od dopuštenoga za tvoja usta26, dakle od životinja dopuštenih za jelo. 2. Kućišta moraju biti četvrtasta. 3. Kućišta i pojasevi moraju biti obojeni u crno. 4. Na tefilinu za glavu ističe se četverokrako slovo šin. 5. Čvor vrpca tefilina za glavu vezuje se u obliku slova dalet, a postavlja se na vrh šije. 6. Čvor uz tefilin za ruku je u obliku slova jud. Slova na tefilinu za glavu i na čvorovima tvore riječ שדיŠadaj (slova: šin-dalet-jud), koja je jedno od Božjih imena, a pojavljuje se i na mezuzi2?. Svi ovi propisi su halaha Mojsiju sa Sinaja, to jest propisi koje je Mojsije usmeno primio na Sinaju28 i koji su se usmeno prenosili s oca na sina, do naših dana. Oni jednako obvezuju kao i propisi koji su napisani u Tori. Ima oko sedam tisuća halaha o tefilinima, a sve su se prenosile s oca 23
- Ps 68,14 BT Šabat 130a 2 5- Izl 13,9 2 6- BT Šabat 108a 27 - Vidi u poglavlju Mezuza, str. 317. 28 - Vidi potpoglavlje Usmena Tora, str. 488.; vidi MT Hilhot tefilin umezuza vesifre Tora 4,3 24
387
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
na sina. Bez usmene Tore ne bi bilo moguće znati propise o tefilinima i njihove pojedinosti. Bilo je židovskih sekta koje nisu vjerovale u usmenu Toru, poput Karaita, pa nisu ispunjavale zapovijed o tefilinima.
Vezanje tefilina i blagoslovi uz vezivanje Kućišta tefilina moraju biti položena izravno na kožu. U Tori piše: I veži ih kao znak na svoju ruku i neka ti budu znakom medu očima. Iz ovoga su naučili naši rabini29 da prvo vežemo tefilin za ruku, a nakon toga za glavu. Najprije postavljamo tefilin za ruku na mišicu nadlaktice, tako da je okrenut prema srcu. Postavljamo na slabiju ruku, kao što su rabini naučili iz oblika riječi "svoju ruku" u Tori: ידכהjadeha (tvoja ruka)30 protumačili su31 i kao: יד כההjad keha (slaba ruka). Većini je to lijeva ruka. Ljevak stavlja tefilin na desnu ruku, koja mu je slabija. Ako se podjednako služi objema rukama, postavlja tefilin na lijevu. Ako netko obavlja većinu poslova desnom rukom, ali piše lijevom, stavlja tefilin na desnu ruku, jer uvijek postavljamo tefilin na ruku kojom ne pišemo. Nakon postavljanja, a prije nego zategnemo vrpcu, govorimo blagoslov: מצומיו וצמו ל ה נ י ח2ג ר ו ך א מ ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ^ ר ק ד ^ נ ו ו 0מפלי BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ASER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHANIAH TEFILIN Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da stavljamo tefiline. Tada pričvrstimo tefilin i omotamo vrpcu sedam puta oko podlaktice, sve do šake. Nakon toga vadimo iz vrećice tefilin za glavu, koji se u njoj obično nalazi desno od tefilina za ruku. Tefilin za glavu postavljamo iznad čela, u sredini, na mjesto "između očiju", gdje počinje rasti kosa. Kožnata vrpca obavija glavu. Pogrešno je postaviti tefilin na čelo ili na stranu. Između Sefarda i Aškenaza postoji razlika u blagoslovima za tefilin za glavu, koja se temelji na talmudskoj raspravi32. Aškenazi, naime, blagoslivlju prije postavljanja:
29
BT Menahot 36a - Izl 13,16 31• BT Menahot 37a 32 BT Menahot 36a 30
388
תפלין
Tefilini
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ש ר ק ד ^ נ ו ב מ צ ו ת י ו וצמו על .מ צ ו ת תפלין BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL MICVAT TEFILIN ־ Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i dao nam zapovijed o tefilinu. Tada postavljaju tefilin tako da čvor dode na vrh šije. Sefardi ne govore drugi blagoslov, osim ako su slučajno nešto rekli između vezanja tefilina za ruku i tefilina za glavu. Nakon vezanja tefilina na glavu, vežemo vrpcu tefilina za ruku tri puta oko srednjeg prsta: dva puta na zglob bliži šaci, jedanput na srednji zglob, a zatim na šaku, između palca i kažiprsta. Onaj koji bi bio ranjen u glavu ili ruku, također mora vezati tefilin, na mjesto gdje nije ranjen. Halaha da se tefilini za ruku i glavu smatraju samostalnim obvezama, te da ih onaj koji ih zbog rane ne može vezati na glavu može vezati samo na ruku i obratno, donesena je tek nedavno, kada su ranjenicima iz Jomkipurskog rata bile povezane glave i ruke.
Skidanje tefilina Skidanje tefilina odvija se obratnim redoslijedom od vezivanja33, dakle, skidaju se sa šake, s glave, a na kraju s podlaktice i nadlaktice. Aškenazi vezuju i skidaju tefiline stojeći. Sefardi vezuju na ruku sjedeći, a na glavu stojeći, a skidaju sjedeći.
Poštovanje pri nošenju Za nošenja tefilina mora se, zbog njihove svetosti, paziti na svoje ponašanje i riječi. Mora se paziti da tefilini ne bi pali pri vezivanju, jer onaj kome padnu mora toga dana postiti, ili umjesto toga daje cedaka, novčani dar za siromašne.
Značenje tefilina Četiri odsječka iz Tore u tefilinima sažimaju osnove židovske vjere. Otuda je i značenje tefilina. Odsječak Šema - Čuj Izraele... govori o prihvaćanju Božjega kraljevstv; odsječak Vehaja im šamoa - Ako budete doista slušali... govori o prihvaćanju Božjih zapovijedi; odsječak Kadeš - Posveti
33
- BT Menahot 36a
389
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
mi svakog prvorodenca... govori o čudu izlaska iz Egipta; odsječak Vehaja ki jeviaha - I bit će kada te dovede... govori o početku postojanja židovskog naroda na Sinaju i o Božjem nadzoru nad svijetom. Ove temelje židovske misli simbolično povezujemo uz tri dijela svoga tijela, koji nas svakoga dana pokreću i koji izražavaju našu osobu: glava je kraljevstvo misli, ruka je kraljevstvo djela i snage, srce je kraljevstvo osjećaja koji podreduju naše misli i snagu, koji ispunjavanju Božju volju na svijetu. Osim toga, tefilin za ruku načinjen je od jednog kućišta, a tefilin za glavu od četiri. Čovjek ima pet osnovnih osjetila: jedno na ruci - opip, a četiri na glavi ־vid, sluh, okus i miris. Vezanjem tefilina od jednog i od četiri kućišta podredujemo Bogu svoja osjetila.
Tefilini kao simbol židovskog karaktera, djela i misli Umni su ljudi razumjeli da je simbol židovske vjere što je tefilin za glavu podijeljen na četiri dijela, a onaj za ruku je u jednome kućištu, jer židovstvo priznaje razlike u mišljenjima, čak ih i potiče. Primjer su rasprave iznedu Hilelove* i Samajeve* škole: između njihovih dviju škola bilo je više od 300 plodnih rasprava na svim područjima halahe. Najčešće je Šamajeva škola bila stroža. Na glavi, kao simbolu mišljenja, ima mjesta za četiri dijela kućišta. U praksi, pak, jedinstveni propis obvezuje sve jednako, pa se tefilin za ruku sastoji od jednodijelnog kućišta.
Provjeravanje tefilina Prema mišljenju navedenom u midrašu34, mora se jednom godišnje provjeriti jesu li tefilini možda postali neispravni. Nastanak neispravnosti tefilina može prouzročiti nekoliko okolnosti. Izvana može doći do otiranja crne boje s kućišta ili s vrpca, ili do narušavanja oblika, a iznutra može nastati oštećenje nekog od slova napisanih na pergamentnim svitcima.
34
390
- Midraš Tanhuma Bo 14
Blagoslovi
ברכות
Blagoslovi ~ ברכות Židovstvo se, za razliku od mnogih drugih religija, protivi mučenju tijela odricanjem od užitaka ovoga svijeta. Upravo obratno, čovjeku je naloženo uživanje svega, jer sve što je u prirodi, Bog je stvorio u čovjekovu čast i za njegovu dobrobit. Čovjek treba jesti ukusna jela, kako bi čuvao svoje tjelesno zdravlje, treba se oženiti i imati djecu. Kralj Cedekija nije se želio oženiti, da bi bio bliži Bogu, no Bog mu je u Izaijinom proročanstvu1 poručio neka stekne djecu. Bogu se, dakle, ne približavamo odricanjem od prirodnoga. Židovstvo tvrdi da treba iskoristiti prirodu, koristiti materijalni svijet i uzdići ga ispunjavanjem raznih Božjih zapovijedi, između ostaloga i pomoću prirode, to jest materijalnog svijeta. Ako imaš volju piti vino, ono ti kao dio tjelesnog svijeta pomaže u uzdizanju putem ispunjavanja Božje zapovijedi, micve. Čak i nazirejac (osoba koja se tijekom određenoga razdoblja odrekla nekih užitaka, poput pijenja vina), kojega se u Tori naziva svetim, na kraju trajanja svoga nazirejstva mora prinijeti žrtvu korban hatat, koju prinosi samo onaj koji je počinio grijeh2. Njegov je grijeh u tome što se suzdržavao od uživanja dobra koje je Bog za njega stvorio. Usprkos tome, ne treba pretjeravati u jelu i piću, jer cilj jela je održavanje tijela koje nosi dušu. Da bi se ona mogla duhovno razviti, tijelo mora biti zdravo, te je naša dužnost da ga njegujemo. Rambam, znameniti 1• 2Kr 20,18 Br 6,14
2
391
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
liječnik, napisao je medicinsku knjigu samo o tome koliko čovjek treba jesti, koliko spavati i slično3. Rabini su rekli da onaj koji uživa od plodova ovog svijeta bez blagoslova, iznevjerava Boga. Naučavali su naši rabini: Zabranjeno je čovjeku uživati od ovoga svijeta bez blagoslova, a svatko tko uživa od ovoga svijeta bez blagoslova, iznevjerava. Što mu je činiti? Neka ode do rabina ... pa neka ga on poduči blagoslovima, kako ne bi došao do toga da iznevjeriA Svatko tko ne blagoslivlje, otima i nezahvalan je: Rekao je rabi Hanina bar Papa: Svatko tko uživa od ovog svijeta bez blagoslova, kao da krade od Svetoga, blagoslovljen neka je, i od cijeloga Izraela5. Talmud6 kaže da je onaj koji točno ispunjava zapovijedi o blagoslovima hasid י. Zašto? Zato što, ako ne blagoslovi, krade, a ako blagoslovi više nego je potrebno, izgovara Božje ime bez potrebe, a to je velik grijeh, koji je spomenut u Deset zapovijedi: Ne izusti...8
Tko je obvezan blagoslivljati? Obvezni su blagoslivljati muškarci od dobi bar micve i žene od dobi bat micve. I žene9 su obvezne blagoslivljati, jer za jelo nije odredeno vrijeme, već jedemo kada ogladnimo.
3
- Osim znanstvenih medicinskih spisa, napisao je i u svojem halahičkom djelu Misne Tora, u Sefer mada ("Knjiga o znanosti"), medu "halahama o znanjima" u četvrtom poglavlju, medicinska načela skrbi o zdravlju, budući da je ona halahička zapovijed. 4• BT Berahot 35a BT Berahot 35b 6• BT Bava kama 30a 7 - U talmudskoj terminologiji misli se na najviši stupanj moralnosti i ispunjavanja micva; danas pojam hasida označava pripadnika hasidizma, pokreta nastalog u 18. stoljeću. Više vidi u MT Hilhot deot 1,5; te u Halevi, J., Kuzari 3,1-11 8• Izl 20,6 9 - Više vidi u poglavlju Micve, str. 335.
392
ברכות הנהנין
Blagoslovi nad jelom i pićem
Blagoslovi nad jelom i pićem Blagoslovi za hranu ב ר כ ו ת הנהנין ־ Svakoj vrsti hrane pripada njezin blagoslov, bez obzira na količinu koju ćemo pojesti. Količina je bitna samo radi izbora blagoslova nakon jela: ako smo pojeli najmanje količinu koja odgovara zapremini jednog ploda masline, trebamo govoriti blagoslov nakon jela.
Blagoslovi prije jela - ברכות ראשונות 1. Blagoslov za pranje ruku ב ר כ ת נטילת ידיים ־ Osnovna čovjekova hrana je kruh. Svaki put prije nego ćemo jesti kruh dužnost nam je oprati ruke. Peremo ih uz pomoć posude kojom lijevamo vodu po tri puta po svakoj šaci. Prije nego obrišemo ruke, blagoslivljemo: ברוך א מ ה יי א ל ה י נ ו מ ל ן ה ע ו ל ם א)ץר ק ך ש נ ו ב מ צ ו ת י ו יצוצו על נטילת י ד י ם. • T T
־
י
J
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL NETILAT JADAJIM Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam pranje ruku. Između pranja ruku s izricanjem blagoslova i jedenja kruha zabranjeno je govoriti, jer tada misli više ne bi bile usredotočene na ono što činimo. Onaj tko nešto kaže, mora ponovno oprati ruke. Važno pravilo za ispunjavanje Božjih zapovijedi jest da je potrebna namjera (kavana) za ispunjavanje micve. Stoga se između blagoslova i radnje ne smije odvraćati pozornost na nešto drugo. Cilj pranja ruku je i čistoća i stvaranje osobitoga ugođaja za vrijeme jela, pa ako su ruke prljave, treba ih prvo dobro oprati sapunom i obrisati, a tek tada polijevati. Polijevanje ruku podsjeća na pranje ruku
393
Židovski dan
ŽIDOVSTVO
kohena prije nego su pristupali službi Vječnome. Pranjem ruku pripremamo se na jelo, koje je također dio službe Bogu. Prije pranja treba ukloniti sve što sprečava izravan dodir vode i kože, primjerice prsten.
2. Blagoslov za kruh: hamoci המוציא ־ Kruh je dobio poseban blagoslov jer je osnovno i najvažnije čovjekovo jelo. Hamoci je blagoslov za sve vrste kruha izrađenog od Pet vrsta žitrarica - Hamešet mine dagan - חטה( חמשת מיני דגןvrsta pšenice, שעורהječam, שפוןraž, כסמתvrsta pšenice i שבולת שועלzob). Prije nego ćemo jesti kruh kažemo: .ברוך א ת ה יי א ל ה י נ י מ ל ך ה ע ו ל ם ה מ ו צ י א ל ח ם מן הארץ BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM HAMOCI LEHEM MIN HAAREC ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože nas, Kralju svijeta, koji donosiš kruh iz zemlje. Na šabat blagoslivljemo nad dvije pletenice (hale) ili nad dvama okruglima kruhovima, a tijekom tjedna obično nad kriškom kruha. U načelu, glava obitelji blagoslivlje i podijeli kruh ukućanima i gostima. Oni koji su slušali blagoslov ne trebaju i sami blagosloviti, dovoljno je da na kraju blagoslova odgovore: amen. Blagoslov nad kruhom oslobađa nas od blagoslivljanja nad drugim jelima tijekom objeda, pa nema potrebe izricati blagoslove nad mesom, ribom ili mliječnim proizvodima. Međutim, za slastice i vino ipak moramo blagosloviti.
3. Blagoslov za tijesto: mezonot מזונות ־ Ovo je blagoslov za sve što sadrži brašno od Pet vrsta žitarica, s jajima ili s voćnim sokom. U ovoj su skupini razne vrste kolača i keksa, savijače, riža, tjestenina (i juha s rezancima ili rižom), te preprženi ili kuhani kruh, koji je izgubio svoj prvotni izgled. Za sve to blagoslivljemo: . ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם בורא מ י נ י מ ז ו נ ו ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE MINE MEZONOT ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji stvaraš vrste tijesta.
4. Blagoslov za plodove zemlje (povrće): bore peri haadama בורא פרי האדמה ־ Za povrće blagoslivljemo: . ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם בורא פ ר י ה א ד מ ה t
394
T ג־
T
י
i
•׳
•
T
f
V
VI
• :
T
-
t
•
ברכות הנהנין
Blagoslovi nad jelom i pićem
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI HAADAMA - Blagoslovljen si, Vječni, Bože nas, Kralju svijeta, koji stvaraš plod zemlje.
5. Blagoslov za plodove drveća (voće): bore peri haec בורא פרי העץ ־ Za voće blagoslivljemo: . ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו ©לך ה ע ו ל ם בורא פ ר י ה ע ץ BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI HAEC ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože nas, Kralju svijeta, koji stvaraš plod drveća.
Halahička definicija voća פרותi povrća ירקות radi pravilnog blagoslova Lako je pogriješiti u odabiru između blagoslova za plodove drveća i blagoslova za plodove zemlje, jer je definicija voća i povrća za potrebe ovih blagoslova posebna. Ako drvo nakon donošenja ploda ostaje na životu, a plodovi sazrijevaju svake sezone, prikladan je blagoslov za voće: bore peri haec. Ako se i sama biljka nakon donošenja ploda obnavlja iz korijena, blagoslov za njene plodove je kao za povrće: bore peri haadama. Tako se, primjerice, za bananu blagoslivlje kao za povrće: bore peri haadama, premda je mi uživamo kao voće, jer njena biljka svake godine ugiba.
6. Blagoslov za "sve": šehakol שהכל ־ Za sva ostala jela, koja nisu obuhvaćena prijašnjim blagoslovima, postoji jedan zajednički blagoslov: ה פ ל נ ה י ה בדברו# ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEHAKOL NIHJA BIDEVARO ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, po čijoj je riječi sve nastalo. "Sve" obuhvaća: jaja, meso, ribu, mlijeko i mliječne proizvode, gljive, sve vrste bezalkoholnih i alkoholnih pića osim vina, čokoladu i ostale slastice, sladoled. Blagoslov šehakol može se izreći i za plodove zemlje i drveća, no bolje je kazati odgovarajući blagoslov za svaku hranu, a ne samo ovaj opći blagoslov.
395
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
7. Blagoslov za vino: bore peri hagafen בורא פרי הגפן ־ Vino je dobilo poseban blagoslov, koji se odnosi i na sok od grožđa, jer se vino smatra najvažnijim pićem. Rečeno je: I vino će razveseliti srce čovjekovo10. Blagoslov za vino je: . ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם בורא פ ל י הגפן# ברוך א ת ה יי BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI HAGAFEN - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji stvaraš plod vinove loze.
Odluka o izboru blagoslova ־Kada nije jasno kojoj kategoriji neko jelo pripada, treba blagosloviti blagoslovom šehakol. - Ako se kolebamo između blagoslova za plod zemlje ili drveta, blagoslovit ćemo bore peri haadama ili šehakol, jer su svi plodovi drveća obuhvaćeni plodovima zemlje. - Za voće i povrće koje je izgubilo svoj oblik, primjerice za pire od jabuka ili za juhu od povrća, blagoslivlje se šehakol. 1 ־za voće koje jedemo na neobičan način, primjerice za voćni kompot, blagoslov je šehakol. - Ako se jelo sastoji od dvije ili više vrsta namirnica, za koje se moli različite blagoslove, blagoslovit ćemo prema namirnici koje ima više. Primjerice: pizza se sastoji od sira (šehakol) i tijesta (mezonot): tijesta je više, pa je blagoslov mezonot.
Blagoslov uključuje svu hranu iste vrste u obroku Ako blagoslovimo za neko određeno jelo, taj blagoslov vrijedi za sve što ćemo još jesti, a na što se odnosi taj blagoslov, pa nije potrebno blagosloviti više puta. Ako smo, primjerice, blagoslovili bore peri haec za jabuku, taj blagoslov uključuje i drugo voće koje ćemo jesti u tome obroku.
Redoslijed jela i blagoslova Postoji pravilo za redoslijed blagoslova kada se na stolu nalazi više vrsta namirnica koje zahtijevaju različite blagoslove, primjerice: tijesto, vino, voće, povrće, sir... Pravilo kaže: ako imam pred sobom nekoliko vrsta voća, 10• Ps 104,15; vidi i BT Berahot 35b
396
ברכות הנהנין
Blagoslovi nad jelom i pićem
blagoslovit ću nad onim koje mi je najdraže, a taj će blagoslov vrijediti za sve. No ako se medu njima nade neka od Sedam vrsta11, treba blagosloviti prvo nad njima. Primjerice, na stolu su kolač, jabuka, banana, smokva, vino i voćni sok. Što ćemo prvo pojesti, koji je blagoslov prvi? Ispravnim redoslijedom izgovorit ćemo pet blagoslova, a prvo ćemo jesti važnije namirnice, one koje spadaju u Sedam vrsta: 1. Kolač, čiji je blagoslov mezonot, jer je načinjen od pšenica (brašna), koja je prva od Sedam vrsta. 2. Blagoslov za vino: bore peri hagafen. 3. Smokva: bore peri haec, jer je i ona jedna od Sedam vrsta. Ovaj blagoslov obuhvaća i jabuku, jer je i ona voće. 4. Banana: bore peri haadama. Nad plodovima zemlje blagoslivljemo uvijek nakon blagoslova za plodove drveća, jer ako bismo prije blagoslovili za povrće, taj bi blagoslov uključio i plodove drveća, koji su ujedno i plodovi zemlje. 5. Voćni sok: šehakol.
Blagoslovi nakon jela ב ר כ ו ת אחרונות 1. Birkat hamazon ־Molitva nakon jela ב ר כ ת המזון ־ Kada jedemo za obrok komad kruha najmanje u količni כזיתkezajit ("kao maslina"), to nas obvezuje da kao blagoslov nakon jela molimo birkat hamazon, blagoslov nakon jedenja kruha. U Tori se kaže: Jest ćeš i nasitit ćeš se i blagoslovit ćeš Vječnoga, svog Boga, za dobru zemlju koju ti je dao12. To je izvor za sve blagoslove za hranu, a razlika je u tome što Tora spominje da čovjek treba blagosloviti tek kada se nasitio. U Talmudu13 su odredili naši rabini da već i jedenje kruha veličine masline obvezuje na blagoslov poslije jela. Dakle, blagoslov nakon jela odredila je Tora, dok su blagoslov prije jela odredili rabini talmudskoga doba. Obrazložili su to razumski: ako čovjek blagoslivlje kada je sit, koliko li će tek blagoslivljati gladan. Važno je za vrijeme jela reći nešto iz Božjeg Nauka, kako bismo podigli jelo na razinu svetosti i jedenju dali duhovno značenje. U• Odluka o prvenstvu Sedam vrsta je u BT Berahot 41a; vidi i u poglavlju Tu bišvat, str. 131. 12• Pnz 8,10 13• BT Berahot 48b
397
Židovski dan
ŽIDOVSTVO
Majim aharonim ־završna voda מים אחרונים ־ Običaj je prije birkat hamazona recitirati Sir hamaalot14 i oprati ruke. Ovo pranje ruku naziva se majim aharonim (hebr.: završna voda). Razlog za ovo pranje ruku nalazimo u Talmudu15: činili su to kako bi s ruku sprali sodomsku sol, opasnu za oči, kojom su solili jelo. Drugi razlog je jednostavno čistoća dok blagoslivljemo Boga.
Zimun ־poziv na molitvu זימון ־ Ako su trojica jela zajedno, moraju prije molitve za jelo reći zimun, poziv na molitvu. Jedan poziva: / ״רבותי נ ב ר ך:המזמן ״ י ה י ש ם יי מ ב ו ר ך מ ע ת ה ועד עולם׳:עונים/ ומוסיף ״ברשות הרב )אם
׳ ׳. . . ח ת ר על ה פ ס ו ק ״ י ה י ש ם: ה מ ז מ ן
, א ו כ ל א י ת ם רב( ה כ ה נ י ם ) א ם י ש כ ה ן א י ת ם ( מרנן ורבנן ו ר ב ו ת י א ם י ש ע ש ר ה אזי א ו מ ר ״ ?ברך א ל ה י נ ו. ?ברך ש א כ ל נ ו מ ש ל ו ״ <״
ל ו# ץאכלני מ. . ׳׳ ברוך א ל ה י נ ו ש א כ ל נ ו מ ) \ ל ו ובטובו חיינו ״:עונים ״ברוך א ל ה י נ ו שאכלנו מ ש ל ו ובטובו חיינו״:המזמן.
RABOTAJ NEVAREH ־Gospodo, hajde da blagoslovimo! Ostali odgovaraju: JEHI ŠEM ADONAJ MEVORAH MEATA VEAD OLAM ־Neka bude Ime Vječnoga blagoslivljano odsada pa dovijeka. Onaj koji poziva ponavlja JEHI... i nastavlja: BIREŠUT (ako je nazočan rabin:) HARAV, (ako je nazočan kohen:) HAKOHANIM MARANAN VERABANAN VERABOTAJ NEVAREH ŠEAHALNU MIŠELO ־S dopuštenjem (ako je nazočan rabin:) rabina, (ako je nazočan kohen:) kohena, gospode, blagoslovimo onoga od čijega smo jeli. Ako su se oko jela okupila desetorica ili više njih, kaže se: ... NEVAREH ELOHENU ŠEAHALNU MIŠELO ־... blagoslovimo Boga našega od čijega smo jeli. Ostali odgovaraju: BARUH (ako ih je desetorica ili više dodaju: ELOHENU) ŠEAHALNU
14. p s 126 15• BT Eruvin 17b
398
ברכות הנהנין
Blagoslovi nad jelom i pićem
MIŠELO UVETUVO HAJINU ־Blagoslovljen je onaj (ako ih je desetorica kažu: Bog naš) od čijega smo jeli. Onaj koji poziva ponavlja njihove riječi, a zatim počinje birkat hamazon.
Sadržaj molitve nakon jela Birkat hamazon sadržava četiri blagoslova: prvi je uveo Mojsije, drugi Jošua, treći David i njegov sin Salomon, četvrti mišnajski rabini16: 1. Zahvalnost za jelo 2. Zahvala za izlazak iz Egipta, primanje Tore na Sinaju i za Zemlju Izraelovu. U danima Hanuke i Purima dodajemo A1 hanisim, zahvalu za čuda, kao i u molitvi šemone esre. 3. Molba za milost prema židovskome narodu i Jeruzalemu, te za dobar život. Na šabat dodajemo Rece vehahalicenu, za odmor i okrepu na šabat, te Jaale vejavo, molitvu u kojoj spominjemo blagdane i mlađak. 4. Dodatna molitva za dobro pojedinca i cijelog Izraela. Završavamo molitvom za mir: Ose šalom bimeromav... - Onaj koji tvori mir u visinama, stvorit će mir nama i cijelome Izraelu; i recite: amen.
2. Meen šaloš ־kratka molitva nakon tri vrste jela מעין שלוש ־ Ovaj blagoslov je skraćeni birkat hamazon. I on sadrži dodatke za šabat i blagdane. Tri su mogućnosti završetka posljednje rečenice blagoslova, prema tri vrste hrane nakon koje se moli ovaj blagoslov, zbog čega se i naziva meen šaloš (hebr.: tri). Te su tri vrste: kolači i slična jela, vino, te piodovi od Sedam vrsta.
3. Bore nefašot ־kratki blagoslov nakon jela בורא נפשות ־ Nakon jedenja voća koje ne spada u Sedam vrsta, nakon svih vrsta pića osim vina, nakon svih ostalih vrsta jela za koje smo blagoslovili šehakol, te za rižu, govorimo taj blagoslov.
1
6. MT Hilhot berahot 2,1
399
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
Blagoslovi za gledanje ברכות הראייה Ove smo blagoslove dužni reći u odgovarajućim prigodama, kada očima spoznamo nešto što do tada nismo vidjeli ili nešto čemu se divimo.
1. Nesvakidašnje pojave עושה מעשה בראשית ־ Ako je netko svjedokom nesvakidašnjih prirodnih pojava, poput potresa, "zvijezde padalice", snažnih gromova, goleme planine ili rijeke, tajfuna i uragana, provale vulkana, odnosno kada se navrši 28־godišnji Sunčev ciklus, treba blagosloviti: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ע ו ש ה מן*שה ב ר א ש י ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM OSE MAASE BEREŠIT ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji stvara svijet
2. Velika mora שעשה את הים הגדול ־ Tko nakon dugog vremena stigne do Sredozemnoga mora ili oceana, blagoslivlje: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ש ^ ה א ת ה י ם הגדול BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEASA ET HAJAM HAGADOL - Blagoslovljen si Ti, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji je stvorio veliko more.
3. Duga ב ר כ ת הקשת ־ Duga na nebu nije samo prirodna pojava, nego znak koji podsjeća na Božje obećanje Noi i njegovim potomcima, čovječanstvu, da nakon
400
ברכות הראייה
Blagoslovi za gledanje
potopa neće na svijet dovesti još jedan takav potop: Svoj luk sam stavio u oblak i neka bude znak saveza između mene i zemlje. I bit će kad naoblačim nad zemljom i vidjet će se luk u oblaku i sjetit ću se svoga saveza, koji je između mene i vas i svake žive duše u svome mesu. Neće više biti vode potopa da uništi to meso. I luk će biti u oblaku i vidjet ću ga u spomen na vječni savez između Boga i svake žive duše u svome mesu, koje je na zemlji,X1 Kada ugledamo dugu na nebu, blagoslivljemo: אמן ג ב י י ת ו י ק י ם3 י, ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם זוכר ה ב ר י ת במאמרו BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ZOHER HABERIT VENEEMAN BIVRITO VEKAJAM BEMAAMARO Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji se sjeća saveza i odan mu je i drži svoju riječ.
4. Mladice ב ר כ ת האילנות ־ Ovaj se blagoslov izriče samo jednom godišnje, u proljeće, doba cvatnje. Kada čovjek u to doba opazi barem dvije voćke u punome cvatu, prije nego nastaju plodovi, blagoslivlje: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם )ץלא ח ס י ל ע ו ל מ ו כ ל ו ם ו ב ר א בו בריות ט ו ב ו ת ואילנות ט ו ב י ם ל ה נ ו ת ב ה ם בני א ד ם BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM SELO HASAR BEOLAMO KELUM UVARA BO BERIJOT TOVOT VEILANOT TOVIM LEHANOT BAHEM BENE ADAM ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji svijetu nije ništa uskratio; stvorio si dobra stvorenja i plodonosno drveće, kako bi u njima čovjek uživao.
5. židovski učenjaci - ברכה לחכמי ישראל Tko ugleda znamenitoga rabina, blagoslivlje: ח ל ק מ ח כ מ ת ו ל י ר א י ו# >ך ה ע ו ל ם9 ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEHALAK MEHOHMATO LIREAV ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji je od svoje mudrosti udijelio onima koji prema njemu osjećaju strahopoštovanje. 17• Post 9,13-16
401
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
6. Mudri ljudi svjetskih naroda ברכה לחכמי אומות העולם ־ Tko vidi znamenitoga čovjeka iz drugih naroda, blagoslivlje: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם שנמן מ ח פ מ ת ו לבגץר ו ד ם BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠENATAN MEHOHMATO LEVASAR VADAM ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji je od svoje mudrosti dao čovjeku od krvi i mesa.
402
ברכות השמיעה
Blagoslovi za slušanje
Blagoslovi za slušanje ברכות השמיעה Ove smo blagoslove dužni reći u odgovarajućim prigodama, kada sluhom spoznamo nešto što nas raduje, rastužuje, ili kada sluhom spoznajemo Božju snagu:
1. Dobra vijest הטוב והמטיב ־ Tko čuje vijest koja je dobra za njega ili za drugoga, primjerice, o dobitku na lutriji ili o velikome nasljedstvu od dalekoga rođaka, ako ima i drugih koji sudjeluju u toj dobroj vijesti (članovi obitelji), blagoslivlje: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ה ט ו ב ו ה מ י ט י ב BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM HATOV VEHAMETIV ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si dobar i činiš dobro.
2. Loša vijest ברוך דין האמת ־ Tko čuje lošu vijest, primjerice o smrti rođaka ili druge bliske osobe, poput rabina, mora odmah blagosloviti: ל ך ה ע ו ל ם דין ה א מ ת9 ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM DAJAN HAEMET - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, istinski suče. Ako nam preminuli nije bio blizak, blagoslivljemo bez Imena Vječnog:
403
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
ברוך דין ה א מ ת BARUH DAJAN HAEMET - Blagoslovljen si, istinski suce. Rabini iz doba Mišne su odredili: Čovjek mora blagosloviti za zlo, kao što blagoslivlje i za dobro, jer je rečeno: 7 voli Vječnoga, svog Boga, svim svojim srcem18. Blagoslovom za lošu vijest prihvaćamo Božji sud i njegovu pravednost suca koji dosuduje po istini.
3. Silina svijeta שכחו וגבורתו מלא עולם ־ Kada čujemo grmljavinu ili zvuk olujnog vjetra blagoslovit ćemo: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ש פ ח ו וגבורתו מ ל א ע ו ל ם BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEKOHO UGEVURATO MALE OLAM - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, čija snaga i sila ispunjavaju svijet. Ovim blagoslovom veličamo snagu Boga koji je stvorio svijet s njegovim zadivljujućim prirodnim silama.
18• BT Berahot 54a
404
ברכות הריח
Blagoslovi za mirise
Blagoslovi za mirise ברכות הריח Mirisi pričinjavaju užitak i tijelu i duši. Na kraju šabata, u sklopu havdale mirišemo ugodan miris, jer tada iz našega tijela odlazi dodatna duša, nešama ]etera, koju dobivamo za šabat. Blagoslivljemo, dakle, za miris, jer nam on pruža užitak. Postoji više blagoslova za miris:
1. • בורא מיני ב ש מ י- Za svaki miris koji ne potječe od biljke izričemo ovaj opći blagoslov, prikladan za umjetne mirise. Pri ulasku u parfumeriju, ako nam miris pričinjava užitak, moramo blagosloviti: ל ך ה ע ו ל ם בורא מיני * ^ מ י ס£ ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE MINE BESAMIM ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji stvaraš vrste mirisa.
2. בורא עשבי בשמים-Blagoslov za mirise koji potječu od trava je: ל ך ה ע ו ל ם בורא עשבי ב ^ מ י ם9 ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE ISBE BESAMIM - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji stvaraš mirisno bilje.
3. בורא עצי בשמים- Ako mirišemo rascvalo drveće, grmlje ili cvijeće (ruža, mirta...), reći ćemo: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם בורא עצי ב ^ מ י ם
405
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE ACE BESAMIM - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji stvaraš mirisno drveće.
4. ־ הנותן ריח טוב ב פ ר ו תOvako blagoslivljemo kada jedemo mirisno voće (limun, naranča...): ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם הנותן ר י ח ט ו ב ב פ י ר ו ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM HANOTEN REAH TOV BAPEROT ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš,, Kralju svijeta, koji je voću podario ugodan miris.
406
ברכות כלליות
Blagoslovi za određene okolnosti
Blagoslovi za određene okolnosti ברכות כלליות Pri pojavi novih životnih okolnosti, ili onih u kojima se nalazimo prvi put te godine, dužni smo blagosloviti.
1. Šehehejanu ־blagoslov za život שהחינו ־ ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ש ה ח י נ ו י ק י מ נ ו ו ה ג י ו נ ו ל ז מ ן ה ז ה. BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEHEHEJANU VEKIJEMANU VEHIGIANU LAZEMAN HAZE ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas poživio i održao i doveo do danas. Govorimo ovaj blagoslov: 1. za novu odjeću koju odijevamo prvi put 2. za plod kojega jedemo prvi put te sezone, jer ga nema tijekom cijele godine (kao dodatak molitvi za plod drveta ili zemlje, također se kaže prije jela) 3. kada vidimo prijatelja nakon više od mjesec dana 4. kada saznamo vijest koja je dobra samo za nas osobno 5. na svaki blagdan navečer, odmah poslije kiduša ili prije ispunjavanja micva blagdana, poput čitanja Megile na Purim
2. Blagoslov za spas ב ר כ ת הגומל ־ Blagoslov se govori u minjanu, prilikom poziva pred Toru (alija). Nakon alije blagoslivlje uzvanik:
407
ŽIDOVSTVO
Židovski dan
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ה ג ו מ ל ל ח י ב י ם ט ו ב ו ת שגמלני פ ל שוב BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM HAGOMEL LAHAJAVIM TOVOT ŠEGEMALANI KOL TUV ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji grešnima uzvraćaš dobrim i koji si i meni uzvratio dobrim. Zajednica odgovara: . מ י ש*מלך ט ו ב ה ו א ??מלך פל ט ו ב ? ל ה MI ŠEGEMALEHA TOV HU JIGMOLHA KOL TOV SELA - Onaj koji ti je uzvratio dobrim, neka ti uvijek uzvrati dobrim. Četiri su prigode nakon spasa iz opasnih okolnosti kada moramo izmoliti taj blagoslov19: 1. nakon dalekog putovanja brodom ili avionom 2. nakon spasa od opasnosti pri boravku u pustinji, pri požaru, utapljanju, ratnim okolnostima ili sudjelovanju u prometnoj nesreći 3. nakon ozdravljenja od bolesti opasne po život, te rodilja nakon porođaja 4. nakon izlaska iz zatvora
3. Blagoslov za čudo שעשה לי נס ־ Ako se nekome negdje dogodi čudo, svaki put kada prolazi tim mjestom mora blagosloviti: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ש^שה לי נ ס ב מ ק ו ם ה ז ה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEASA LI NES BAMAKOM HAZE - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si mi učinio čudo na ovome mjestu.
4. Tefilat hadereh ־molitva na putovanju תפילת הדרך ־ Kada putujemo izvan mjesta stanovanja, a naše putovanje traje duže od 72 minute, moramo izreći molitvu na putovanju, da bi nas Bog čuvao na putu. Postoji i molitva za let avionom ili plovidbu morem. Ovo je molitva za putovanje cestom:
19• MT Hilhot berahot 10,8; vidi i KŠA 61,1
408
ברכות כלליות
Blagoslovi za određene okolnosti
יהי רצון מ ל פ נ י ך יי א ל ה י נ ו ואלוהי א ב ו ת י נ ו ^ מ ו ל י כ נ ו ל ש ל ו ם ל ש ל ו ם ו ת ס מ פ נ ו ל)ץלום ו ת נ ה נ ו ל מ ה ו ז הפצנו ל ו ו י י ם
ותצעידנו
ו ל ש מ ח ה ו ל ב ל ו ם ) ״ ו ת ן ו ז י ר נ ו ל)ץלום״ א ם ה ה ר ? א ו ת ו ה י ו ם ( ותצילנו ךךך ו ת ש ל ה ? ר כ ה ב מ ע ש ה5 מ ת א ו נ ו ת ו ת ק ל ו ת ו מ פ ף פ ל אויב ואורב ידינו ו ת ת נ נ ו ל ה ן ו ל ח ס ד ו ל ר ח מ י ם בעיניך ובגיני פ ל רואינו פי א ת ה , ברוך א ת ה יי ש ו מ ע ת פ ל ה, ה9 שומע ת פ ל ת פ ל JEHI RACON MILEFANEHA ADONAJ ELOHENU VELOHE AVOTENU ŠETOLIHENU LEŠALOM VETACIDENU LEŠALOM UTESAMEHENU LEŠALOM VETANHENU LIMHOZ HEFCENU LEHAJIM ULESIMHA ULEŠALOM (ako smo se naumili vratiti istoga dana: VETAHAZIRENU LEŠALOM) VETACILENU MITEUNOT VETAKALOT UMIKAF KOL OJEV VEOREV BADEREH VETIŠLAH BERAHA BEMAASE JADENU VETITENENU LEHEN ULEHESED ULERAHAMIM BEENEHA UVEENE KOL ROENU Kl ATA ŠOMEA TEFILAT KOL PE. BARUH ATA ADONAJ ŠOMEA TEFILA - Neka bude Tvoja volja, Vječni, Bože naš i naših otaca, da nas vodiš u sigumost i naše korake usmjeriš u sigurnost i podupreš nas k sigurnosti i da nam daš da postignemo svoj cilj, život, sreću i mir (ako smo se naumili vratiti istoga dana: i vrati nas sigurno). Izbavi nas iz nesreća i nezgoda i iz ruke svakog neprijatelja i razbojnika na putu. Pošalji blagoslov na djelo naših ruku i daj da u Tvojim očima i očima svih ljudi izazovemo ugodu, blagost i milost, doživimo dobro i milost, jer Ti čuješ molitvu. Blagoslovljen si Ti, Vječni, koji čuješ molitvu. Ovu se molitvu govori jednom dnevno, svakoga dana dok smo na putu.
5. Blagoslov za gradnju sinagoge ili naselja u Izraelu - ב ר כ ת מציב גבול אלמנה Kada u Zemlji Izraelovoj ugledamo novoizgradeno naselje ili sinagogu, blagoslivljemo: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו ?ולך ה ע ו ל ם מ צ ב ?בול א ל מ נ ה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM MACIV GEVUL ALMANA - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji podižeš ogradu udovici. Zašto udovici? Jer je Zemlja Izraelova bila
409
ŽIDOVSTVO
Židovski d a n
100 blagoslova, Molitvenik, Amsterdam, 1687.
410
ברכות כלליות
Blagoslovi za određene okolnosti
napuštena, kao udovica, protjerivanjem njezine djece u dijasporu. U suvremeno doba, kada se vraćamo i ponovno je izgrađujemo, blagoslivljemo za tu obnovu.
100 blagoslova dnevno Gotovo za svaku zamislivu životnu okolnost postoje zasebni blagoslovi: jutarnji blagoslovi, blagoslovi kao dio molitava, blagoslovi za jelo i piće, za ugodan miris, za viđenje i slušanje, za vesele prigode, pa čak i za tužne dogadaje. U židovskim izvorima20 se kaže da tijekom jednoga dana treba izreći najmanje sto blagoslova. Tako je zaključena halaha: Tijekom jednoga dana i noći mora se izreći sto blagoslova. Kako ih izreći toliko? Židovska svakodnevica to rješava jednostavno. Medu tih sto ubraja se 13 blagoslova koji su opisani u ovome poglavlju, zatim po sedam blagoslova prije i nakon jutarnjeg i večernjeg čitanja Šema Jisrael, blagoslovi pri ogrtanju talitom i vezivanju tefilina, te blagoslovi u molitvi od 18 blagoslova, koja se svakoga dana govori tri puta. To je ukupno 86 blagoslova. Uz to, ako čovjek jede dva veća obroka, jedan danju, a jedan noću, izgovara 14 blagoslova, po sedam uz svaki obrok: jedan za pranje ruku prije jela, jedan prije jela i tri nakon jela, uz blagoslov za vino prije i poslije pijenja. To sveukupno čini sto blagoslova.21
2
0. BT Menahot 43b; vidi i Bemidbar raba 18,21; vidi i Kuzari 3,11 21• MT Hilhot tefila unesiat kapajim 7,14; vidi i KŠA 6,7
411
IV. KRUG ŽIVOTA U ŽIDOVSTVU
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Berit mila ־savez obrezivanja Pidjon haben ־Otkup prvorođenca Bar micva i bat micva Hatuna - židovsko vjenčanje Smrt u židovstvu
ברית מילה
Berit mila
Berit mila ברית מילה י savez obrezivanja Prva zapovijed iz Tore je ona o plodnosti: Stvori Bog čovjeka prema svome liku, prema liku Božjem ga stvori, muškarca i ženu svori. I blagoslovi ih Bog i reče im Bog: Budite plodni i množite se i ispunite zemlju i osvojite je i vladajte nad ribom u vodi i pticom na nebu i nad svakom životinjom koja se kreće zemljom.1 יU Talmudu2 je napisano da tijelo muškarca ima 248 dijelova, a tijelo žene 252, pri čemu razlika proizlazi iz broja spolnih organa u tijelu žene. Zbroj njihovih dijelova tijela je 500, što odgovara gematrijskoj vrijednosti prve Božje zapovijedi u Tori: Plodite se i množite ־ פרו ורבו ־pru urevu3. To svjedoči o cilju stvaranja i o idealnom obliku života, kakvoga je odredio Bog4. Židovstvo, za razliku od mnogih drugih religija, odbacuje asketsko suzdržavanje od spolnih odnosa, alkoholnih pića ili ukusnih jela. Upravo su־ protno: židovstvo nas potiče i nalaže nam da uspostavimo odnos s materijalnim svijetom oko nas, jer je cijeli svijet stvoren radi čovjeka. Ipak, naš odnos prema materijalnome svijetu treba biti kritičan, s ciljem posvećivanja I• Post 1,27-28 2• BT Berahot 45a 3• Post 1,28 4• vidi u: Glazerson, M.Building Blocks of the Soul, Drugi dio: Revelation about marriage.
415
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
materije. U spolnom odnosu traži se podizanje na duhovnu dimenziju, prije svega unošenjem duhovnih sadržaja u ovo područje, koje samo po sebi ima tjelesni karakter5.
Partnerstvo roditelja pri stvaranju djeteta Rabini su podučavali: Tri su partnera u stvaranju čovjeka: 'Bog, čovjekov otac i njegova majka. Otac daje bijelu tvar od koje nastaju kosti, tetive, nokti, mozak i bjeloočnice, majka daje crvenu tvar od koje nastaju koža i meso i kosa i šarenica. Bog mu daje duh, dušu, izraz lica, vid, sluh, govor, hod, shvaćanje i um. Kad dode trenutak da se odvoji od svijeta, Bog uzima svoj dio, a očev i majčin dio polaže pred njih.6 Tvrdnja talmudskih rabina o partnerstvu roditelja pri stvaranju djeteta još je neobičnija u svjetlu činjenice da je znanost to dokazala tek 1875. godine, kada su se uz pomoć instrumenata počeli promatrati biološki procesi pri začeću. Poznato je da su znanstvenici bili podijeljeni na one koji su vjerovali da otac stvara dijete i one koji su vjerovali da je dijete proizvod samo majčina tijela. "Očigledno je da su rabini bili u pravu kada su, oko 1500 godina prije doba mikroskopa, ustvrdili partnerstvo oca i majke u stvaranju djeteta, a ne samo u njegovom daljnjem razvitku."7 Oko udjela trećeg i glavnog partnera, Boga, koji daje dušu od trenutka začeća8 nalazimo: "U potpunoj suprotnosti prema tome mišljenju (Aristotelovom), oni (rabini) prihvaćaju mišljenje da je embrij živi organizam od trenutka začeća, a time su bili mnogo ispred svojih grčkih suvremenika9, koji su se pitali od kada se embrij može smatrati živim. Oni su te rasprave predali dalje crkvenim očima, srednjovjekovnim skolasticima, pa čak i istraživačima i filozofima koji su došli nakon njih, sve do početka novoga doba."10
Svijest nerođenog djeteta Rabini su govorili o neupitnome postojanju svijesti djeteta u utrobi majke; ne samo o svijesti, već dapače o posebno izraženoj svijesti za vrijeme embrionalnog razvoja. Rabi Simlaj je tumačio: Čemu dijete u utrobi majke sliči? 5
- Vidi poglavlja Micve, str. 335., te Tuma i tahora, str. 276. 6• BT Nida 31a 7 - Leibowitz, J., Hitpathut vetoraša, str. 33. 8 - BT Sanhedrin 31a 9• Plutarh: De Placit. Philos. V. 15 10 - Haenciklopedija haivrit, natuknica Embriologija, sv. 3., str. 88.
416
ברית מילה
Berit mila
Preklopljenoj uspravljenoj knjizi. Ruke su mu priljubljene na obje strane, laktovi uz koljena, pete na stražnjici, glava položena medu koljena, us/a zatvorena, a pupak otvoren; jede od onoga što jede majka i pije od onoga što pije majka, izmef ne ispušta, kako ne bi ubio majku. Kada izađe na svjetlo dana, o/vara se zatvoreno, a zatvara otvoreno, jer inače ne bi mogao živjeti niti jedan sat... gleda i promatra s kraja na kraj svijeta ...i nemoj se čuditi što čovjek spava i sanja o Španjolskoj (o nevjerojatnim stvarima). Nema dana kad je čovjeku bolje nego u tim danima, kako je rečeno: Tko će dati da mi bude kao prohujalih mjeseci, kao u danima kada Bog me čuvao?7 Koji su to dani u kojima ima mjeseci, ali nema godina? Reci, to su mjeseci trudnoće. Pouče ga tada cijeloj Tori... Kad ugleda svjetlo dana, dođe anđeo i udari ga po ustima, te učini da on zaboravi svu Toru... i ne izlazi odande dok ga ne obvežemo zavjetom... Koji je to zavjet kojim ga zavjetujemo? Budi pravednik i ne budi zao, a čak ako ti cijeli svijet govori da si pravednik, budi u svojim očima kao da si zao. Znaj da je Sveti, blagoslovljen neka je, čist, i da su njegovi službenici čisti, i da je duša koju ti je dao čista. Ako je budeš čuvao čistom, bit će ti bolje, a ako ne, uzet ću je od tebe.11 Svjedoci smo začuđujuće promjene u znanosti tijekom posljednjih godina o pitanju postojanja svijesti u mozgu nerođenog djeteta. "Ideja da šestomjesečni fetus ima svijest izazvala bi prije deset ili dvadeset godina podsmijeh. Danas tu ideju prihvaćaju mnogi. Za deset godina, kako se znanstvene tehnike poboljšavaju, može se pretpostaviti da će znanost postaviti granicu na tri ili čak na dva mjeseca."12 ... "Većina poznatih i utemeljenih pojedinosti koje su ustanovili fiziolozi, neurolozi, biokemičari i psiholozi vrijedi od uzrasta djeteta u utrobi majke od šest mjeseci i više. Prema svim mjerilima, ono je čudesno ljudsko biće. Ima sposobnost pamćenja, slušanja i učenja. Dijete prije rođenja brzo shvaća, kako je pokazala skupina znanstvenika u klasičnome istraživanju ovoga pitanja."13 Jasan zaključak iz tih riječi jest da je svijest nerođenog djeteta mnogo razvijenija nego nego što smo mislili i procjenjivali. Znanost prolazi kroz razdoblje brzih promjena na tom području, a rezultate toga ćemo tek vidjeti. 11• BT Nida 30b l 2 • Verny, Th., Kelly, J., Hahajim hamistorim sel tinok terem ledato, Tel Aviv 1983, str. 168; (izvorni naslov: The secret Life of the Unborn Child. Simon & Shuster, New York 1981) I3• ibid. str. 14.-15.
417
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Nakon boravka u utrobi majke, dječak dolazi na svijet. Odmah slijedi nova Božja zapovijed: obrezati dječaka.
Izvor za micvu o berit mila Bog je izravno zapovjedio Abrahamu: Ovo je moj savez, kojeg ćete čuvati između mene i sebe i svoga sjemena nakon tebe: Svako muško neka vam bude obrezano. Obrežite se i neka to bude znak saveza između mene i vaših sinova. Svako muško staro osam dana bit će obrezano u svim naraštajima, tko se rodi u domu i tko bude kupljen od stranca koji nije od tvog roda. Svakako neka bude obrezan tko se rodi u tvojem domu i koga kupiš i neka moj savez bude u vašem tijelu kao vječni savez. Muško koje ne bi bilo obrezano, neka mu duša bude odstranjena iz svoga naroda, moj savez je prekršio.14 Berit mila, savez obrezivanja, još se naziva i berit Avraham avinu ־ ברית אברהם אבינוsavez našeg (pra)oca Abrahama, prema praocu našeg naroda koji je prvi primio zapovijed obrezivanja i prvi bio obrezan, zapravo obrezao je samoga sebe.
Obveza obrezivanja Obveza obrezivanja spada medu obveze oca prema sinu, kao što su obveze poučavanja o Tori, nalaženja žene, poučavanja obrtima, poučavanja u plivanju i otkup prvorodenca15. Talmud je izveo tu obvezu iz činjenice da je Abraham obrezao svoga sina, kako piše: Abraham obreže svoga sina Izaka.16 U slučaju da otac nije dao obrezati sina, ako je možda umro, mora ga dati obrezati bet din (rabinski sud)17, budući da piše: Neka vam svako muško bude obrezano...18 Ako ga nije dao obrezati niti rabinski sud, Talmud19 kaže da se sam mora dati obrezati kad odraste, kako piše: Muško koje ne bude obrezano, neka mu duša bude odstranjena iz svog naroda, moj savez je prekršio.20 14
- Post 17, 10-14 - BT Kidušin 29a; vidi i Kohelet raba 9,1 16. Post 21,4 17 - BT Kidušin 29a 18 ־Post 17,10 19 - BT Kidušin 29a 20• Post 17,14 15
418
ברית מילה
Berit mila
Postupak obrezivanja Obrezivanje se čini u tri koraka koje obavlja mohel - מוהל, pobožni Židov koji je to učio raditi, te kojega su rabinske i društvene zdravstvene vlasti ovlastile za tu zadaću. Valja spomenuti da je obrezivanje micva za oca, a nekada ju je i obavljao sam otac dječaka. S vremenom se, međutim, razvio običaj da otac imenuje stručnjaka koji učini obrezivanje, a to je mohel, koji nastupa kao očev poslanik. On pri obrezivanju postupa prema tri propisana koraka: 1. mila ־ נזילה ־rezanje prepucija, koji prekriva vrh muškog spolnog organa, 2. peria ־ פריעה ־odmicanje tanke kožice, 3. mecica - ־ מציצהisisavanje krvi iz rane. Brojni propisi o obrezivanju, uključujući i određivanje mjesta gdje treba odrezati (gdje je na tijelu orla - višak, koju treba odrezati), ne pojavljuju se u pisanoj Tori, koja samo kaže: Neka vam svako muško bude obrezano21י, no ne opisuje postupak. Tek usmena Tora22 kaže kako treba obrezati, te daje još i mnoge druge propise. Tu se otkriva snaga usmene Tore, koja se kao tradicija prenosila s oca na sina, sve do zapisivanja nakon rušenja drugog Hrama. Time je ona neodvojiva od pisane Tore.
Čemu obrezivanje? Zašto je Bog židovskome narodu zapovjedio obrezivanje? Obrezivanje je neupitno ostalo jednim od temelja židovskog naroda. Mnogi Židovi koji su napustili tradiciju nisu ipak odbacili obrezivanje, a mnogi su položili svoje živote za micvu obrezivanja. Tijekom mnogih godina berit mila je bio jedini znak pripadnosti židovstvu, pa ipak Židovi nisu odustali od obrezivanja, usprkos opasnosti koja je s time često bila povezana. Poznato je da je Antiohova23 zabrana obrezivanja bila jedan od razloga za Hašmonejski ustanak, unatoč aktivnoj helenizaciji naroda. Berit mila saćuvao je židovski narod od asimilacije u dijaspori tijekom dugoga razdoblja. I
21. Post'17,10 - Berešit raba 46,5 23 - Antioh IV., poznat kao Antioh Epifan (Uzvišeni), stupio na vlast nakon smrti Aleksandra Velikoga, vladao u Izraelu 175. - 163. pr.n.e. 22
419
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
u Izraelu je slično. Premda je samo oko 30 posto pobožnih, obrezanih na vjerskoj svečanosti (a ne u bolnici) je gotovo 100 posto.24 Dakle, zašto je Bog zapovjedio židovskim muškarcima da se obrezuju, zar ih nije mogao stvoriti obrezanima? Odgovor je vezan uz snažan odgojni čimbenik. Rabini tumače da je Božja namjera da čovjek svojom rukom sklopi savez u svakome naraštaju, svaki put iznova, a ne da to bude nešto jasno samo po sebi. Tako će se za svakoga zasebno donijeti odluka o židovskom identitetu. U duhovnom svijetu svo se vrijeme moramo truditi, učiti i napredovati. Ponekad se čovjek nade u teškim duhovnim borbama, najtežim borbama svoga života, u kojima će morati odlučiti o svojem identitetu i braniti ga, ukoliko bude potrebno. Nema ničega sličnog činu obrezivanja, kojega čovjek čini na sebi, što će mu pomoći u budućim odlukama. Obrezivanje se odražava i na zdravlje muškarca i žene. Danas je prihvaćena činjenica da je obrezivanje zdravo i za muškarca i za njegovu partnericu, no to nije razlog za berit mila. Pravi je razlog pečaćenje na našem tijelu svetog saveza između nas i Boga. Taj čin nas povezuje izravno s našim praocem Abrahamom, vezom dugom 4000 godina. Božja namjera je bila da posljedica ovog saveza bude zdravstvena korist, a ne šteta, no svako drugo objašnjenje koje bi na prvo mjesto stavilo zdravstvenu svrhu, ne bi bilo u skladu s duhom židovstva. Ako je neki ne־Židov iz zdravstvenog razloga već bio obrezan u dječjem uzrastu, to ga ne oslobađa od berit mila ako bi nekada odlučio prijeći na židovsku vjeru. O tome kaže halaha: Preobraćenik koji ulazi u zajednicu Izraelovu mora prvo biti obrezan, a ako je već obrezan kao ne-Židov, mora mu se pustiti kap krvi, radi saveza na dan prijelaza.25 Obrezivanjem je savez između Boga i Abrahama, utemeljitelja židovstva, sklopljen prije oko 4000 godina. Abraham je primio obvezu podučavanja svojih sinova kako da zauvijek idu Božjim putem, dok je Bog Abrahamu obećao vječnost židovskog naroda: dok postoji čovječanstvo, postojat će i židovski narod. Svjedoci smo danas obostranog pridržavanja ovog saveza. Židovski narod i dalje obrezuje svoje sinove i ponosno nosi znak Božjeg saveza, a Bog se pobrinuo za opstanak židovskog naroda. Povijest je dokazala da je židovski narod opstao u najtežim trenutcima, usprkos 24
• Prema istraživanju koje je proveo Gutmanov Institut za primijenjena društvena istraživanja, prosinac 1993., 92 posto stanovnika Izraela održava berit mila kao tradicijski obred. 25 - MT Hilhot mila 1,7; vidi i u potpoglavlju Pravno pitanje: tko je Židov?, str. 564., o obrezivanju pri prijelazu na židovstvo.
420
ברית מילה
Berit mila
svim opasnostima, dok su veliki i snažni narodi nestali sa svijeta, ostavljajući za sobom samo arheološke ostatke.
Obrezivanje i znanstvene spoznaje Zanimljivo je da je obrezivanje jedan od klasičnih primjera za tisućama godina staro židovsko predvidanje znanosti, u ovome slučaju medicine, koja spoznaje da je obrezivanje prevencija od teških oboljenja. Obrezivanje je postalo uobičajeno u zapadnom svijetu. Najčešći kirurški zahvat na muškim pacijentima u Sjedinjenim Američkim Državama26 i Izraelu je berit mila odnosno obrezivanje (cirkumcizija). Od Drugoga svjetskog rata27 milijuni dječaka su obrezani iz medicinskih i drugih nereligijskih razloga. Između 60 i 90 posto muške novorođenčadi u Sjedinjenim Američkim Državama28 obrezano je, te 48 posto u Kanadi. Prema podatcima informacijske baze američke vojske29, 80 posto Amerikanaca je obrezano. Obrezivanje kao vjerska obveza obavlja se na gotovo sto posto židovske muške djece i više od devedeset posto muslimanske. Zanimljiva je anegdota da tijekom mnogo godina postoji tradicija prema kojoj se članovi britanske kraljevske kuće obrezuju, ali ne kod liječnika, nego kod židovskog mohela, rabina Jacoba Snowmana, službenog mohela Londonske židovske zajednice, koji je u Buckinghamskoj palači, između ostalih, obrezao i prijestolonasljednika Charlesa30. Prema medicinskim istraživanjima31, obrezivanje osam puta smanjuje vjerojatnost infekcije AIDS-om. Ovo je i prevencija od raka penisa, jer je vjerojatnost za nastanak te bolesti u neobrezanih mnogo veća. 26
- Vidi Niku, S. D. et al., Neonatal circumcision. Urol Clin North Am 1995 veljača; 22(1): str. 57-65 27 - Bass, Sh., Circumsision Persists Despite Doctors Disapproval. Maine Times, siječanj 2, 1997, sv. 29, br.9 28 - Wiswell, Th. E., Circumcision Circumspection, NEJM, travanj 24, 1997;336 (17): 1244-1245; Wiswell, Th. E., Neonatal Circumcision: a Current Appraisal. Mosby Year Book. Focus & Opinions. Pediatrics 1995, sv. 1, br. 2 29 ־Ibid. 30 - http://www.funspot.net/malka/ 31• New England Journal of medicine. 10. travnja 1997. sv. 336 br.15, 1072-1078. Rachel A.Royce, PH.D., M.P.H., Arlene Sena, M.D., Willard Cates, Jr., M.D.,M.P.H., And Myron S. Cohen, M.D. Department of Epidemiology (R.A.R., A.S., W.C.) and the Division of Infectious Diseases (A.S., M.S.C.), University of North Carolina; vidi također: The African AIDS Epidemic, John C. Caldwell and Pat Caldwell- Scientific. American, March 1996,62-68.
421
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
"Također, obrezivanje smanjuje rizik od raka penisa. U neobrezanih muškaraca, taj je rizik oko 1 prema 500, u usporedbi s 1 prema 50.000 u promatranih 12 milijuna obrezanih muškaraca."32 Epidemiološki podaci govore o smrti 11.000 neobrezanih Amerikanaca od raka prepucija tijekom posljednjih 45 godina33. Obrezivanje u dječaka dokazano smanjuje vjerojatnost infekcijske upale mokraćnih putova34 do deset puta, u usporedbi s neobrezanim dječacima. Obrezivanje smanjuje i mogućnost zaraze sifilisom35. Uz sve to, partnerice obrezanih muškaraca rjeđe obolijevaju od raka vrata maternice nego partnerice neobrezanih muškaraca. Rizik od komplikacija obrezivanja nizak je i zanemariv. U Sjedinjenim Američkim Državama zabilježena su tri smrtna slučaja u razdoblju 1954.-1989., dok je obavljeno oko pedeset milijuna obrezivanja36. Da je operacija u Sjedinjenim Državama rasprostranjenija, moglo bi se spriječiti više od 10.000 smrtnih slučajeva od raka penisa.
Uzrast za obrezivanje Obrezivanje se obavlja osmoga dana od rođenja, kako je zapovjedila Tora: Osmoga dana bit će obrezan3?. To vrijedi i ako je osmi dan šabat ili Jom kipur, samo što mohel instrumente za obrezivanje priprema na mjestu obrezivanja (obično u sinagogi), prije početka šabata, budući da je na šabat zabranjeno38 nositi stvari. U nekim okolnostima obrezivanje se odgađa iz zdravstvenih razloga, primjerice zbog žutice dječaka ili preniske tjelesne težine, ili zbog bilo kojega drugog zdravstvenog razloga, kojega navede liječnik. Životna opasnost odgađa sve zapovjedne odredbe iz Tore, pa tek kad dječak potpuno ozdravi, obavlja se obrezivanje, kao što je za halahu odlučio Rambam: ... Obrezujemo samo dječaka koji nije 32
- Wiswell Th. E., Circumcision Circumspection, NEJM, travanj 24, 1997; 336 (17): 1244-1245 33 - Ibid. 34 - Ibid. 35 • Istaživanje proveo Nacionalni centar za epidemiologiju Australijskog nacionalnog sveučilišta, u: Scientific American, ožujak 1996, str. 62-68. The African AIDS Epidemic ־John C.Caldwell and Pat Caldwell. Health Transition Center of the National Center for Epidemiology and Population Health at the Australian National University in Canberra 36 - Schoen E. J., Aderson G, Bohon, C. et al.: Pediatrics 84: 388.-391.; 1989 37 ־Lev 12,3 38 - Vidi u potpoglavlju Mukce, str. 269.
422
ברית מילה
Berit mila
bolestan, jer životna opasnost odgađa sve. Može se obrezati nakon (propisanoga) uzrasta, ali se nikada ne može vratiti dušu iz Izraela39. Obrezivanje se obavlja danju, od izlaska do zalaska Sunca, a ne noću, kako je zapovjedila Tora: Osmoga dana bit će obrezarfio. Običaj je biti revan i prirediti obrezivanje ujutro. I znanost je našla razloge za obrezivanje upravo osmoga dana: "Novorodenče može lako krvariti između drugog i petog dana nakon rođenja... krvarenja su tada, iako većinom nisu ozbiljna, ponekad dosta obilna, te mogu ozbiljno oštetiti unutrašnje organe, prije svega mozak, pa čak prouzročiti smrt u šoku, zbog gubitka krvi."41 Jedno od medicinskih objašnjenja koje je predloženo u vezi izbora osmog dana jest sklonost krvarenju, povezana s činjenicom da se važan faktor za grušanje krvi, vitamin K, ne stvara u dovoljnoj količini do sedmoga dana života. Ako se u crijevima vitamin K ne stvara do sedmoga dana djetetova života, očito je prvi siguran dan za obrezivanje osmi dan42. Druga tvar koja je potrebna za gušanje krvi je protrombin. Dijagram na temelju podataka o kojima se raspravlja u Holtovoj Pediatriji pokazuje da je količina protrombina trećega dana života samo 30 posto od normalne količine. Svaka operacija koja se obavi toga dana može prouzročiti ozbiljno krvarenje. Prema tom dijagramu, protrombin osmoga dana dostiže razinu višu od prosječne 110 ־posto ־a sljedećega dana pada i ustaljuje se na 100 posto. Prema tome se čini da su količine vitamina K i protrombina osmoga dana idealne za obrezivanje43.
Svečanost obrezivanja Za svečanost berit mila sakupljamo minjan, no i ako nema minjana, obrezivanje se ne odgađa. Obično se obrezuje u sinagogi nakon jutarnje molitve, ili u roditeljskoj kući. Muškarci koji imaju uloge u obrezivanju, koji dolaze u dodir s dječakom, nose molitveni šal. Uzimamo dječaka iz 39
- MT Hilhot mila 1,18 O. Lev 12,3 41 Holt, L.E., Mcintosh, R., Holt Pediatrics. New York, Appleton-Century-Crofts, 12. izdanje, 1953:, str. 125.-126. 42 - Ibid. 43 - Više u: McMillen, S. I., None of These Diseases (Old Tappan, NJ: Revell), str. 93 (1984); i Thompson, B., Biblical Accuracy and Circumcision on the Eight Day, Reason & Revelation 1993 13[7]:55. Apologetics Press, Alabama; i na adresi: http://www.apologeticspress.org/rr/faq/r&r9307b.htm 4
423
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
majčinih ruku i predajemo ga mohelu, uz pomoć pratilaca koje biraju roditelji, čime im žele iskazati čast. Pri ulasku dječaka ustaju svi nazočni, jer piše: ... i usta sav narod na savez (beri/44(־. Pratioci će i vratiti dječaka majci nakon obrezivanja. Dječaka se predaje u ruke ocu. Dok otac drži sina na rukama, govori sljedeće rečenice, koje nazočni ponavljaju: ״>ץמע י ש ר א ל יי א ל ו ק נ ו יי א ח ד ״ ŠEMA JISRAEL ADONAJ ELOHENU ADONAJ EHAD Čuj, Izraele, Vječni je Bog naš, Vječni je jedan ( ״ יי מ ל ך יי מ ל ך יי י מ ל ו ך ל ע ו ל ם ועד״ ) פ ע מ י י ם ADONAJ MELEH, ADONAJ MALAH, ADONAJ JIMLOH LEOLAM VAED (2 x) Vječni je kraljevao, Vječni kraljuje, Vječni će kraljevati na vijeke vjekova
(״ א נ א יי ה ו ש י ב ה נ א ״ )פעמיים ANA, ADONAJ, HOŠIA NA! (2 x) - Vječni, daj nam spas! ( ״ א נ א יי ה צ ל י ח ה נ א ״ ) פ ע מ י י ם ANA, ADONAJ, HACLIHA NA! (2 x) - Vječni, daj nam uspjeh! Otac predaje sina u ruke mohela i ovlašćuje ga da učini obrezivanje njegovog sina umjesto njega. Mohel dječaka postavlja u krilo sandaku (kumu). Sandak je obično neki uvaženi rabin ili dječakov djed, a njegova je uloga najpoštovanija na svečanosti obrezivanja. Samo obrezivanje obavlja se dok on drži dječaka na svojim skupljenim koljenima. Sandak sjedi na posebnom velikom stolcu, koji se naziva stolcem proroka Ilije (Elijahu hanavi). To je stoga što je nekada bilo mnogo idolopokloničkih kultova u Izraelu, a prorok Elijahu je ubio Baalove proroke, zbog čega ga je progonila kraljica Izebela45, koja ga je željela ubiti. Ilija je pobjegao u pustinju i tamo prorokovao. Bog ga upita što on tamo radi, a prorok odgovori: Reče: Gorljivo sam bio revan za Vječnoga Boga Cevaota, jer su napustili tvoj savez sinovi Izraelovi... 46 Napustili su, dakle, berit - savez.
44
- 2Kr 23,3 • IKr 18, 19 46 - IKr 19, 10 45
424
ברית מילה
Berit mila
Midraš pripovijeda47 da mu je Bog rekao: 'Od sada ćeš biti nazočan svaki put kad netko iz Izraela iznova sa mnom sklopi savez.' Stoga pripremamo stolac za proroka Iliju, koji, tradicijski se smatra, posjećuje svako obrezivanje. Sandak čvrsto drži dječaka, da se ne bi pomaknuo za vrijeme obrezivanja. Nakon što je mohel postavio dječaka, prije obrezivanja blagoslivlje: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ^ ר קך)ץנו * מ צ ו ת י ו וצמו על .המילה BARUH ATA ADONAJ, ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL HAMILA - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam obrezivanje. Odmah potom obrezuje. Prepucij polaže na ranije pripremljeni pijesak. Otac blagoslivlje: ר ק ד ^ נ ו ב מ צ ו ת י ו וצמו# ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א •
•
-
. ב ב ר י ת י ^ ל א ב ר ה ם אבינו1 ל ה כ נ י ס BARUH ATA ADONAJ, ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHAHNISO BIVERITO ŠEL AVRAHAM AVINU - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da ga uvedemo u savez našeg praoca Abrahama. Zajednica odgovara: ם ל ה כ נ ס ת ו ל ב ר י ת פן ת כ נ י ס ה ו ל ת ו ר ה ו ל ח פ ה ו ל מ ע ש י ם ט ו ב י ם# פ KEŠEM ŠEHIHNASTO LIVERIT KEN TAHNISEHU LA-TORA ULEHUPA U LEMAASIM TOVIM - Kao što si ga uveo u savez, tako ćeš ga dovesti pod hupu (vjenčani baldahin) i k Tori i k dobrim djelima. Otac moli blagoslov šehehejanu, zatim otac ili mohel govore dva blagoslova nad čašom vina: .ן$רי הג$ ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו ?נלך ה ע ו ל ם בורא BARUH ATA, ADONAJ, ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI HAGAFEN - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, koji stvaraš plod vinove loze; 47
• Šir haširim raba 1
425
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
ברוך א מ ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ש ר ק ד ש ידיד מ ב ט ו ו ח ו ק ב ש א ר ו ש ם וצאצאיו ח ת ם ב א ו ת ב ר י ת ק ד ש על פן ב ש כ ר ז א ת א ל ח י ח ל ק נ ו צורנו צוה ל ה צ י ל ידידות שארנו מ ש ח ת >מען ב ר י ת ו א ש ר ש ם ברוך א ת ה יי פ ר ת ה ב ר י ת,באשרנו BARUH ATA, ADONAJ, ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠ JEDID MIBETEN VEHOK BISEARO SAM VECEECAAV HATAM BEOT BERIT KODEŠ, AL KEN BISEHAR ZOT EL HAJ HELKENU CURENU CAVE LEHACIL JEDIDUT SEARENU MIŠAHAT LEMAAN BERTTO AŠER SAM BIVESARENU. BARUH ATA, ADONAJ, KORET HABERIT - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, koji si posvetio dragog prijatelja iz utrobe i stavio zakon u njegovo meso i njegove potomke obilježio znakom svetog saveza. Kao nagradu za to, Bože živi, udjelu naš, stijeno naša, zapovijedi neka se spasi od pogibije naš prijatelj od mesa, radi svoga svetog saveza koji si stavio u naše tijelo. Blagoslovljen si, Vječni, koji sklapaš savez. Pije se po gutljaj vina, a mohel i dječaku daje kap vina, s vrha prsta koji je umočio u vino. Slijedi davanje imena i blagoslivljanje djeteta: "אלוהנו ואלוהי אבותנו ק י ם א ת הילד ה ז ה לאביו ולאימו ויקרא ו •ת ג ל א י מ וS ,חלציו ביוצא ה ־א בt ש ־מ ח: •י- פ ל ו•נ י: בן י • r -ן •• t יv פלוני • : ;ש מ ו ב י ש ר א ל ־ ת א מ ר ״ואסבור. פ פ ת ו ב י ש מ ח א ב י ך ו א מ ך ו ת ג ל י ו ל ד ת ך, בפרי ב י ט נ ה : ו א ו מ ר ל ך, ב ד מ י ך ח י י:עליך ו א ר א ך מ ת ב ו ס ס ת ? ד מ י ך ואומר לך ו( ) ה מ ו ה ל נותן ל ת י נ ו ק שוב למצוץ יין,? ד מ י ך ח י י ״ ) יחזקאל פרק טז פ ״ר תT ש רV אI .ל יף דורV אV ל: צוה דבר ב יר י ת ו: ל םTל ע וJ זכר ״: מ ר- אViנVוt (מאצבעו T • Y ־T • I V ו י ע מ י ד ה ל י ע ק ב ל ח ק ו ל י ש ר א ל פ ר י ת, א ת א ב ר ה ם ושבועתו ל י ש ח ק ״ ו י מ ל א ב ר ה ם א ת י צ ח ק בנו: ו ן א מ ר.(ח־י,ע ו ל ם ״ )תהלים פרק קה .(בו ש מ ו נ ת י מ י ם כא)ץר צוה א ת ו אלהים״)בראשית פרק כא פסוק ד - ס ד ו: ל ם ־חT ע* ו:ליי • «פי ט ו ב יפי ל הודו,ס ד ו יJ ח- •פי ט ו ב •פי }ל ע ו •ל םTליי הודו : • J T פן, ר י ת$ £ פ ש ם ש נ פ נ ס, ז ה ה ק ט ן גדול י ה י ה- ־ ש ם ה ת י נ ו ק:פלוני י פ נ ס >תוךה ו ל ח ו פ ה ו ל מ ע ש י ם ט ו ב י ם ״
426
ברית מילה
Berit mila
ELOHENU V-ELOHE AVOTENU KAJEM ET HAJELED HAZE LEAVN ULEIMO VEJIKARE ŠEMO BE-JISRAEL (IME DJETETA) BEN (IME OCA). JISMAH HAAV BEJOCE HALACAV, VETAGEL IMO BIFERI BITNAH, KAKATUV JISMAH AVIHA VEIMEHA VETAGEL JOLADETEHA. VENEEMAR VAAAVOR ALEHA VEAREKA MITBOSESET BEDAMAJIH VAOMER LAH: BEDAMAJIH HAJI VEOMER LAH: BEDAMAJIH HAJI (MOHEL PONOVNO DAJE DJEČAKU DA POSIŠE KAP VINA S PRSTA) VENEEMAR ZAHAR LEOLAM BERITO DAVAR CIVA LEELEFDOR. AŠER KARAT ET AVRAHAM UŠEVUATO LE-JICHAK, VEJAAMIDEHA LE-JAAKOV LEHOK ULE-JISRAEL BERIT OLAM. VENEEMAR: VAJAMOL AVRAHAM ET JICHAK BENO BEN ŠEMONA T JAMIM KAAŠER CIVA OTO ELOHIM. HODU LADONAJ KI TOV KI LEOLAM HASDO, HODU LADONAJ KI TOV KI LEOLAM HASDO. (IME DJETETA) ZE HAKATAN GADOL JIHJE. KEŠEM ŠENIHNAS LABERIT KEN JIKANES LAHUPA ULEMAASIM TOVIM - Bože naš i Bože naših otaca, održi ovog dječaka njegovom ocu i njegovoj majci i neka mu ime bude u Izraelu (ime djeteta) sin (ime oca). Neka se otac raduje izašlome iz njegovih slabina i neka se majka veseli plodu svoje utrobe, kao što piše 'Radovat će se tvoj otac i tvoja majka i veselit će se tvoja roditeljica.9 I rečeno je 'Prošao sam uz tebe i vidio te kako se valješ u svojoj krvi, i rekao sam ti: U krvi svojoj živi, i rekao sam ti: U krvi svojoj živi.' (Ezekiel 16,6) (Mohel ponovno daje dječaku da posiše kap vina s prsta.) I rečeno je: Zapamtio je za svagda svoj savez, riječ je zapovjedio za tisuću naraštaja, koji je sklopio s Abrahamom, i (dao) zavjet Izaku i održat će Jakovu, kao zakon i kao vječni savez Izraelu (Psalam 105,8-10). I rečeno je Abraham obreže svoga sina Izaka, starog osam dana, kako mu je zapovjedio Bog.' (Post 21,4) Zahvaljujte Vječnome, jer je dobar, jer je navijeke milost njegova. Zahvaljujte Vječnome, jer je dobar, jer je navijeke milost njegova. Ovo dijete (ime djeteta) narast će. Kao što je ušao u savez, ići će pod hupu i činiti dobra djela. Djetetovo ime čuvaju roditelji u tajnosti sve dok ga otac u blagoslovu ne spomene prvi put. Prema židovstvu, čovjekovo ime ima utjecaja na njegovu osobnost i njegovu budućnost. Tako piše u midrašu48: Uvijek neka čovjek istraži imena kojima će nazvati sina, da bi zaslužio biti pravednikom, jer ponekad ime nosi dobro ili zlo. Sama Tora pripisuje veliko značenje imenima, što se očituje u tome što je iscrpna pri donošenju 48
• Midraš Tanhuma Haazinu 7; vidi i Rut raba 2,5
427
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
popisa imena49. Mnogo je običaja oko davanja imena sinu ili kćeri. Većina židovskih imena su biblijska. Roditelji koji daju biblijsko ime djetetu trebaju dobro provjeriti pozadinu imena, prije nego odluče tako nazvati svoje dijete. Bio sam u prigodama kada su me roditelji pitali za mišljenje o nekom biblijskom imenu koje lijepo zvuči, ali nakon što bi shvatili povijesnu pozadinu imena i ponašanje nosioca toga imena, odustali bi od njega. Uobičajeno je i nazivati dijete po djedu ili baki koji su umrli. U nekim sefardskim zajednicama daje se ime djeda ili bake i dok su još živi, kao izraz želje za dug život. Odmah nakon svečanosti obrezivanja, priređujemo obvezni objed (seudat micva), kao što je učinio naš praotac Abraham u čast rodendana sina Izaka: Dječak naraste i odbije se od sise i Abraham učini veliku gozbu na dan kada se Izak odbio od sise50. Tijekom objeda govori se o Tori, a završava se molitvom nakon jela.
Obrezivanje i predana požrtvovnost Završavam ovo poglavlje dvjema pričama iz doba Holokausta, o odlučnosti i požrtvovnosti radi micve obrezivanja. U četvrtak 18. teveta 5702. (2. srpnja 1942.) objavile su nacističke okupacijske vlasti na zidovima židovskoga geta u litvanskome gradu Kovnu: Židovkama je zabranjeno rađanje, a kazna za prijestup zabrane je smrt majke i novorođenog djeteta. Strah je obuzeo stanovnike geta. Ovaj ih je proglas podsjetio na postupak egipatskog faraona51, koji je nacistima prethodio više od tri tisuće godina, kada je faraon svakome novorođenom židovskom dječaku bio dosudio smrt. Rabina Jichaka Blocha i njegovu ženu, koji su pet godina bili u braku, ali još nisu bili blagoslovljeni djecom, Bog je kratko vrijeme nakon objave propisa blagoslovio sinom. Odmah nakon porođaja, sakrili su rabin Bloch i njegova žena sina u podrumu gradske tehničke škole, jer su mislili da će buka strojeva i drugog alata nadglasati djetetov plač. Kad je dječaku bilo osam dana, okupili su među stanovnicima geta u tome podrumu minjan, kako bi ga uveli u savez našeg praoca Abrahama. Kad je svečanost bila već skoro na vrhuncu, prije nego je mohel učinio obrezivanje, začuo se zvuk automobilskih kočnica. Auto se zaustavio preko puta ulaza u školu i iz njega je izašlo nekoliko gestapo49
־Post 46; vidi i Izl 6; i drugdje 50. Post 21,8 51• Izl 1,16
428
Berit mila
ברית מילה
vaca. Mohelove su ruke zadrhtale od straha, svi su se ukočili, znali su da vrijeme nepovratno prolazi. Mohel nije znao što bi činio. Bojao se da će, ako obreže, nacisti čuti dječakov plač, doći i sve ih ubiti. Odjednom je majka doviknula: "Brzo! Obreži ga! Ako je djetetu suđeno da umre, neka barem umre kao Židov." Mohel je, iznenađen njezinom hrabrošću, uhvatio nož i obrezao dječaka. Dogodilo se čudo: nacisti nisu čuli plač, već su nastavili prema drugoj zgradi.52 Druga priča dogodila se u logoru, a završava drukčije od prethodne. Čuo sam je od izravnoga svjedoka, poljskoga rabina koji je preživio Auschwitz. U jednome od logora smrti izveli su nacisti na središnji prostor logora ženu i njezina prije nekoliko dana rođenog sina. Oficir SS-a okrenuo je pištolj prema majci i djetetu i počeo pucati. Odjednom se majka okrenula prema oficiru i na poljskom, koji on nije razumio, nešto od njega zatražila. Znatiželjan, upitao je toga rabina što ona želi, a rabin mu je preveo da ona traži nož. Oficir je pomislio da se onas želi ubiti. To ga je zainteresiralo, pa je iz džepa izvadio oštar džepni nož i pružio ga ženi. Čim je nož bio u njezinoj ruci, razodjenula je sina, blagoslovila i brzo ga obrezala, pred zaprepaštenim SS־oficirom. Zatim je ustala, pogledala u nebo i rekla: "Bože, dao si mi sina, ja ti ga vraćam kao Židova." Odmah su ih oboje ubili. Kako je zaprepašćujuće junaštvo i odanost micvi berit mila tih dviju židovskih majki i u tragičnim uvjetima progona i boravka u zatočeništvu!
Berit mila - obrezivanje, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707. 52
- Eliav, M., Ani maamin, Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 1969, str. 105.
429
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Pidjon haben פדיון הבן י Otkup prvorođenca Prvorodene sinove treba otkupiti. Prvorodenac je onaj sin koji se rodi iz prve trudnoće svoje majke. Stoga je moguće da se jednome ocu, koji se ženio s više žena (rastavljen ili udovac), rodi nekoliko prvorodenaca, te da on nekoliko puta mora otkupiti prvorodene sinove. Ovo je druga zapovijed za oca, nakon obrezivanja sinova.
Izvor zapovijedi o otkupu Ova se micva u Tori pojavljuje nekoliko puta: Posveti mi svakog prvorođenca, koji izađe iz utrobe, među sinovima Izraelovim, od čovjeka i od stoke, moj je.1 Svakog prvorođenca među sinovima svojim otkupit ćeš.2 Ali doista otkupi prvorođenca čovjekova... One koje treba otkupiti, u uzrastu od jednoga mjeseca, otkupi vrijednošću novca od pet šekela prema šekelu za Hram, to je dvadeset gera3 (Šekel i gera bile su mjere za težinu.)
Zašto se otkupljuju prvorođenci Razlog za otkup je povijesni, a vezan je za prvi povijesni dogadaj koji je snašao Židove kao narod: izlazak iz Egipta. Ovako nam pripovijeda Tora: 1• Izl 13,2 ־Izl 13,13 3• Br 18,15-16 2
430
פדיון הבן
Pidjon haben
I bi u ponoć i Vječni udari po svakom prvorodencu u zemlji egipatskoj, od prvorodenca faraonova, koji sjedi na svome prijestolju, do prvorodenca zatvorenikova, koji sjedi u tamnici, te svakog prvorodenca u stoke. Diže se faraon te noći i svi njegovi robovi i sav Egipat i bi jak jauk u Egiptu, jer ne bje doma u kojemu nema mrtvoga. I pozove Mojsija i Arona u noći, te reče: 'Dižite se, otiđite svi od moga naroda, i vi i sinovi Izraelovi pođite služiti Vječnome, prema riječima svojim. I svoju sitnu i krupnu stoku povedite, kao što ste rekli, pođite i blagoslovite i mene. Egipćani nagrnu požurivati narod i slati ga iz zemlje, jer rekoše: 'Svi pogibosmo.4 יDeseta i posljednja kazna koju je Bog poslao na Egipćane, kazna koja je konačno dovela do izlaska iz Egipta, bila je smrt prvorođenaca. Bog je ubio svakog prvorodenca od čovjeka i stoke u Egiptu, a ta je kazna trebala stići i samoga faraona, koji je, kako je to obično kod kraljeva, i sam bio prvorodenac. Bog je zaobišao židovske domove i sve njihove prvorodence i prvorodence njihove stoke, sačuvao ih od smrti, koju je namijenio egipatskim prvorodencima. Zbog toga spasa, prvorodenci su namijenjeni službi u Hramu, koji je tek trebao biti izgrađen. Međutim, kada je židovski narod počinio grijeh zlatnoga teleta5, počinili su ga svi, pa i prvorodenci, svi osim Levijevog plemena, kao što piše: Stane Mojsije na vrata logora i reče: 'Tko je za Vječnoga, k meni!', i skupe se uz njega svi sinovi Levijevi.6 S obzirom da samo oni nisu sagriješili, leviti (Levijevi potomci) su, umjesto prvorođenaca, dobili pravo na ovaj duhovni društveni položaj. Tora kaže: Ja sam, evo, uzeo levite među sinovima Izraelovim u zamjenu za svakog prvorodenca koji izađe iz utrobe od sinova Izraelovih, leviti će biti moji. Jer moj je svaki prvorodenac, na dan kad sam udario svakog prvorodenca u zemlji egipatskoj posvetio sam si svakog prvorodenca u Izraelu, od čovjeka i od stoke, moji će biti, ja sam Vječni י Sve prvorodence čistih životinja prinosili su na žrtvenik koheni (svećenici), pripadnici Levijeva plemena, u okviru svoje službe u Zavjetnome šatoru, a kasnije u Hramu. Leviti su živjeli bez imovine i bez nasljedstva u Izraelu, Bog je bio njihovo nasljedstvo. Služili su Bogu i uzdržavali se od hramskih prinosa, desetina i žrtava koje su Židovi donosili njima i za Hram. Sve su to leviti činili umjesto prvorođenaca, koji su prvotno bili određeni za tu 4
- Izl 12,29-33 5• Izl 32 6• Izl 32,26 7• Br 3,12-13; vidi i Br 8,17-18
431
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
zadaću, no posrnuli su. Stoga je Tora odredila da smo, kada se u židovskome narodu rodi prvorodenac, dužni otkupiti ga za odredenu svotu od kohena, koji služi umjesto njega. To je razlog što su očevi oslobođeni zapovijedi otkupa ako su prvorođenčeva majka ili baka po ocu iz staleža kohena ili levita, budući da time pripadaju plemenu Levi, pa ih ne treba otkupljivati.
Svečanost otkupljivanja Tridesetoga dana od rođenja prvorođenca priređuje se svečanost otkupljivanja. Taj je dan određen stoga što, prema halahi, tada sin prestaje biti u opasnosti.8 Kohen dolazi u roditeljsku kuću prvorođenca. Prije nego počne svečanost, kohen prodaje ocu prvorođenca pet kovanica od čistog srebra, onih pet šekela srebra kojima je Tora procijenila dječaka: Od sina starog mjesec dana do pet godina, procjena će ti biti, za muško, pet šekela srebra.9 Tih pet šekela srebra danas odgovara masi od 117 grama čistog srebra. Izraelska nacionalna banka izdala je za tu svrhu kovanice od po jednog šekela čistog srebra, a pet takvih kovanica teže 130 grama. Nakon što otac kupi pet kovanica od kohena, priređuje se objed. Na početku objeda drži otac sina pred kohenom, govoreći: Ovo je moj prvorodenac, izašao iz utrobe majke Židovke. Bog je zapovjedio da ga se otkupi, kako je rečeno: 'One koje treba otkupiti, od starosti od jednoga mjeseca, otkupi vrijednošću novca od pet šekela prema šekelu za Hram, to je dvadeset gera.' 1°, i kako je rečeno:'Posveti mi svakog prvorođenca, koji izađe iz utrobe, među sinovima Izraelovim, od čovjeka i od stoke, moj je. ' n Kohen pita oca: "Sto više želiš, svog prvorođenog sina ili pet srebrnjaka, potrebnih za njegovo otkupljivanje?" Otac odgovara: "Želim otkupiti svoga sina i evo tebi novac za otkup, kojeg sam dužan, prema Tori." Tada daje srebrnjake kohenu, a pritom moli blagoslov otkupa: ל ך ה ע ו ל ם א)ץר קד)ץנו * מ צ ו ת י ו וצונו על פדיון£ ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו הבו BARUH ATA ADONAJ, ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL PIDJON HABEN. -
8
BT Šabat 135b; vidi i MT Hilhot mila 1,13 9• Lev 27,6 10• Br 18,16 U Izl 13,2
432
פדיון הבן
Pidjon haben
Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam otkup sina. Tada govori blagoslov šehehejanu. Kohen uzima novac za otkup iz očeve ruke, a zatim stavlja svoje ruke na dječakovu glavu, govoreći nekoliko blagoslova. Blagoslov praoca Jakova: Neka te Bog učini poput Efrajima i Menašea.12; svećenički blagoslov: Neka te Vječni blagoslovi i neka te čuva. Neka te Vječni obasja svojim licem i neka ti bude milostiv. Neka ti Vječni okrene svoje lice i dade ti mir.13; blagoslov kralja Davida: Vječni ti je čuvar, Vječni ti je štit na desnici tvojoj. Vječni će te čuvati od svakog zla, čuvat će dušu tvoju.blagoslov kralja Salomona: Jer dodat će ti 15 broj dana i godine života i mir. Svečanost završava blagoslovom za vino, kojega nad čašom vina moli kohen. Popije se od toga vina i nastavlja s objedom. Dječaka otac tridesetoga dana otkupljuje i ako je dječak bolestan, čak i ako zbog bolesti nije još obrezan. Otkupljuje ga i ako nije nazočan (ako je u bolnici). Ako prvorodenac iz bilo kojeg razloga ne bi bio otkupljen, obvezan je otkupiti sebe kad odraste16.
Pidjon haben otkup prvorodenca, drvorez, 17. st.
12. Post 48,20 13. Br 6,24-26 14• Ps 121,5 i 7 15• Izr 3,2 16• BT Kidušin 29a
433
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Bar micva i bat micva בר מצוה ובת מצוה Dječak koji je navršio trinaest godina i jedan dan postaje bar micva, što na aramejskome znači sin zakona. Od te dobi obvezan je ispunjavati sve Božje zapovijedi (micve) iz Tore koje obvezuju muškarca. Djevojčica koja je navršila dvanaest godina i jedan dan postaje bat micva ׳kći zakona, a od toga dana nadalje obvezna je ispunjavati sve Božje zapovijedi koje obvezuju ženu. Doista, djevojčica i duševno i tjelesno sazrijeva brže od dječaka. 0 duševnoj zrelosti rekli su naši rabini: Bog je dao više razuma ženi nego muškarcu.1 Kad govorimo o tjelesnoj zrelosti, mislimo na tjelesno sazrijevanje muškarca i žene koje se prvo pokazuje rastom dlačica oko spolnih organa i u pazuhu. Simbol prijelaza iz djetinjstva u odraslost je, prema Rambamu, pojava dviju dlačica: Djevojčica od dvanaest godina i jednog dana i dječak od trinaest godina i jednog dana, koji već imaju po dvije dlačice, jednaki su odraslima za sve Božje zapovijedi.2
Izvor za dob bar micve Izvor je u usmenoj Tori, to je halaha koju je primio Mojsije na Sinaju i koja se s oca na sina prenosila do prvog zapisivanja u Mišni: Dječak od trinaest godina je za zapovijedi.3 Pojam bar micva u ovome značenju prvi se put javlja u 15. stoljeću. 1• BT Nida 45b - MT Hilhot ševitat asor 2,11 3 - M Avot (Rečenice otaca) 5,25 2
434
בר מצוה ובת מצרה
Bar micva i bat micva
Proslava bar micve Proslava bar micve predstavlja objavu dječakova prihvaćanja Božjih zapovijedi i početak njihove obveznosti za njega. Na dan kada dječak napuni trinaest godina i jedan dan roditelji priređuju svečanost na kojoj će dječak dvije micve ispuniti prvi put u životu. To su vezivanje tefilina i alija k Tori (poziv na čitanje Tore). Budući da se u sinagogi pred Toru poziva ponedjeljkom i četvrtkom, svečanost se održava u te dane, jer iako se i na šabat poziva pred Toru, toga se dana ne vezuje tefilin. Te dvije Božje zapovijedi obvezne su samo za muškarce nakon navršene trinaeste godine života, te ispunjavanje te micve na dan nakon navršene trinaeste godine naglašava da ih od sada mladić mora činiti. Ranije je imao pravo činiti ih, ali tada to još nisu bile micve. Proslava počinje vezivanjem tefilina, ujutro na dan bar micve. Dječak je već spreman, jer je učio vezivati tefilin tijekom nekog vrijeme prije bar micve. On blagoslivlje i vezuje tefilin, naporedo s ostalim vjernicima u sinagogi. I u Izraelu i u dijaspori je omiljeni običaj da se proslava bar micve održi kod najsvetije sinagoge za židovski narod, Zapadnog zida u Jeruzalemu, ili u sinagogi u tvrđavi Masada u judejskoj pustinji. Pri ogrtanju talitom razlikuju se aškenski i sefardski običaj. U Sefarada dječak zajedno s tefilinom stavlja i talit, a Aškenazi se običavaju prvi put ogrtati talitom na dan vjenčanja, pa bar micva stavlja samo tefilin. Kada se tijekom molitve dođe do čitanja iz Tore, dječaka se uz pjesmu i ples poziva pred Toru, a žene bacaju bombone i druge slastice, kako bi mu Tora i micve uvijek ostavljale sladak okus u ustima. Dječak se uspinje k Tori, govori blagoslove za čitanje Tore, čita i blagoslivlje nakon čitanja. Otac se uspinje k Tori i blagoslivlje: ל ז ה# י י ך ש פ ט ו נ י מ^נשו3 BARUH ŠEPETARANIMEONŠO ŠELAZE Blagoslovljen koji me je oslobodio od njegove kazne,4 što znači da je sin do tada bio pod nadzorom oca, pa je čak mogao biti i kažnjen zbog očevih grijeha. Kada je dječak dosegao dob bar micve, osobno je odgovoran za ispunjavanje zapovijedi i za svoje prijestupe, a to više nije očeva odgovornost. Od sada neće biti ljutnje na oca, zbog čijih grijeha sin trpi. Na kraju se na dječaka ponovno bacaju bomboni i slastice. 4• Vidi Midraš berešit raba 63,10
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Nakon proslave bar micve u sinagogi, priređujemo obvezni objed. Neki ga priređuju navečer. U toku objeda dječak govori o Tori, što se naziva דרשהderaša, i zahvaljuje roditeljima što su ga do tada odgajali.
Šabat hatan Šabat poslije bar micve naziva se šabatom slavljenika, שבת חתןšabat hatan, jer se i dječaka naziva hatan bar micva - חתן בר מצוה, slavljenikom bar micve. Na taj šabat poziva ga se pred Toru kao maftira, te on sam čita haftaru prema melodijskim znakovima. I ovaj poziv žene prate bacanjem slastica. Nakon poziva pred Toru, on pred zajednicom govori o Tori. Nakon molitve priređuje se u sinagogi veliko gošćenje ("kiduš"). Neki pozivaju okupljene na drugi šabatni obrok, uz prigodne pjesme za bar micvu.
Proslava bat micve Običaj je prirediti proslavu bat micve u krugu obitelji i prijatelja. Djevojka treba postati svjesna promjena u svojem životu. Bitna razlika između mladića i djevojke je što će od sada obveze mladića biti mnogobrojne, dok je djevojka oslobođena mnogih micva, poput vezanja tefilina i poziva k Tori. Žena je oslobođena zapovijedi koje su vezane uz određeno doba dana, poput zapovijedi o vezanju tefilina, što se čini samo ujutro, a to ovu zapovijed čini vezanom za odredeno vrijeme. S druge strane, zabrana kuhanja na šabat odnosi se i na muškarca i na ženu, jer je ova micva zabranjujuća, iako bi samo prema kriteriju vezanost zapovijedi za određeno vrijeme odnosno dan, žena bila oslobođena. U nekim sefardskim zajednicama, djevojka koja postaje bat micva izgovara blagoslov šehehejanu, jer prvi put prima na sebe Božje zapovijedi.
חתונה
Židovsko vjenčanje
Hatwia חתונה ״ židovsko vjenčanje Bog reče: 'Nije dobro što je muškarac sam, načinit ću mu pomoć, njemu jednaku.9 Vječni Bog baci san na muškarca i on zaspi, pa uze jedno od njegovih rebara i zatvori meso umjesto njega. Vječni Bog izgradi od toga rebra ženu i odvede je k muškarcu. Muškarac reče: 'Evo kosti od mojih kostiju i mesa od mojeg mesa, zato se zove iša [žena] jer je uzeta od iš [muškarca]. Zato će muškarac napustiti svoga oca i svoju majku i priviti se uz svoju ženu, pa će biti jedno meso.1
Ustanova braka Najvažnija židovska privatna ustanova je vjenčanje, koje je i temelj za ispunjavanje mnogih Božjih zapovijedi. Židovstvo isključivo u obitelji vidi oblik zajedničkoga života koji mogu ostvarivati muškarac i žena. Bog je stvorio muškarca i ženu kao idealan oblik života: Muško i žensko ih stvori i blagoslovi ih i dade im ime čovjek.2 Samo zajedno zovu se "čovjek", što označava potpunost. Spolna veza dvaju muškaraca ili dviju žena je u židovstvu zabranjena, kao što nalaže Tora: S muškarcem ne liježi kao sa ženom, odvratno je tcč. Kad muškarac legne s muškarcem kao sa ženom, odvratnost su učinili obojica, doista će umrijeti, njihova je krv na njima4. 1• Post 2,18; 2,21-24 2• Post 5,2 3• Lev 18,22 4• Lev 20,13
437
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Stoga židovstvo prihvaća i odobrava samo zajednicu muškarca i žene, kao temelja obitelji, držeći negativnom pojavom liberalizam koji danas u svijetu široko zagovara i drukčije veze. Na početku postojanja ljudskoga roda, brak se uspostavljao spolnim odnosima partnera, kao što piše Rambam^. To je bila veza bez obveza, iskonska, plod trenutnoga žara. Primanjem Tore dana je zapovijed o vjenčanju, njegovu obliku i pojedinostima. Prvi uvjet za vjenčanje jest da su oba partnera Židovi6.
Erusin ( ארוסין ־zaruke) ili kidušin - ( קדושיןposveta) u starini Židovsko se vjenčanje dijeli u dva koraka: erusin (zaruke) ili kidušin (posveta), te nisuin (ženidba). Naziv kidušin, posvećenje, govori o biti ove ustanove. Židovstvo smatra brak svetim, vezom u kojoj se jedan partner posvećuje drugome, s ciljem uspostavljanja židovskog doma. To je duboka veza koja uključuje prava i dužnosti oba partnera. U ovu se vezu ulazi promišljeno, uz međusobno poštovanje i obostrano poznavanje cilja: izgradnje još jedne stanice židovskog naroda, koja će osigurati nastavljanje povijesne zadaće i vječnog poziva židovskog naroda ־vječnog naroda. Obred kidušina je zapravo muškarčevo stjecanje žene uz njezin pristanak, jer bez njezina pristanka obred se ne bi mogao pravovaljano obaviti. Ovaj obred zahtijeva i nazočnost dvaju prikladnih (košer) svjedoka?, prema Tori: Prema izjavi dvojice svjedoka ili trojice svjedoka ustanovit će se čin8. Rabini su naučili9 da se kidušin mogu obaviti na tri načina: 1. novcem כסףkoji muškarac daje ženi, ili nekom vrijednošću, uz izjavu: Posvećena si mi ovim novcem (ili: ovom vrijednošću). Ovaj način uspostave braka naučili su rabini iz Tore: Kad muškarac uzme ženu...™ Kada se u Tori govori o uzimanju, uvijek se misli na kupovanje za novac, kao što Abraham kaže pri kupnji pećine Mahpele: Dao sam novac za polje, uzmi od mene11. 5• MT Hilhot išut 1 6• Vidi Pnz 7,3; vidi i BT Kidušin 68b; vidi i ŠA Even haezer 16 7 ־Svjedok, vidi: Rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727. 8• Pnz 19,15 9• M u BT Kidušin 2a 10• Pnz 22,13 U Post 23,13
438
חתונה
Židovsko vjenčanje
2. ispravom שטרkoju muškarac daje ženi, u kojoj piše: Posvećena si mi ovom ispravom. Na ispravu su se potpisivali svjedoci. Ovaj način uspostave braka naučili su rabini12 iz Tore, time što žena pri rastavi braka dobiva ispravu o rastavi, zvanu get, pa se, prema tome, i ustanova braka uspostavlja izdavanjem isprave. 3. spolnim odnosom ביאהpartnera radi ostvarenja braka. Ovaj način uspostave braka naučili su rabini iz Tore: Kada muškarac uzme ženu i oženi se njome (b a/ah)...13. Riječ 6 בעלהa/ah (oženi se njome) protumačena je kao בא עליהba^aleha (dode k njoj), to jest ima spolne odnošaje s njom. Bilo je potrebno da svjedoci vide par kako ulazi zajedno u sobu i zatvara se, te bi tamo čekali toliko vremena koliko je potrebno da se održi spolni odnošaj. Ovaj način uspostave braka zabranili su rabini zbog nečednosti i zbog mogućnosti da spolni odnošaj nije radi ostvarenja braka, nego radi trenutnog užitka. Poznato je da je Rav* proklinjao14 onoga koji se ženio putem spolnog odnošaja. Na kraju ovog prvog koraka ka uspostavi braka, spolni odnošaji su ženi zabranjeni sa svima, uključujući i muža, a u starini ona bi se tada sve do nisuina, vjenčanja pod hupom, vraćala u roditeljski dom.
Nisuin ־vjenčanje נשואי] ־ Nakon oko godine dana priređivao se obred נשואיןnisuin, odnosno obred pod hupom (baldahinom, nebnicom), koji obuhvaća sedam blagoslova i davanje ketube (bračne isprave), nakon čega žena odlazi u dom svoga muža, a spolni odnošaji su joj dopušteni samo s mužem.
Erusin, kidušin i nisuin danas Danas je od erusina preostao običaj zaruka. One nemaju pravnu snagu, već su izraz međusobnog dogovora partnera i njihovih obitelji o namjeri budućeg vjenčanja. U aškenskim zajednicama običaj je sastaviti "ispravu o uvjetima" ( שטר תנאיםšetar tenaim), kao pisani dogovor među roditeljima partnera, koja sadrži i pojedinosti o terminu vjenčanja, podjeli troškova za vjenčanje i za ostale potrebe para. Ovaj dogovor se sklapa medu roditeljima, jer su se ranije većinom vjenčavali mladi, koji nisu imali
12
- BT Kidušin 2b
13• Pnz 24,1
14• BT Kidušin 12b
439
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
novca ni druge imovine. Smisao ugovora je i jačanje veze i osiguravanje prihoda paru. Običaj je pritom razbiti tanjur, u sjećanje na rušenje Hrama upravo u tome sretnom trenutku. U sefardskim zajednicama običava se mazati kanom. Na obredu mladenci i njihove obitelji nose tradicijsku sefardsku odjeću. Svi nazočni plešu u njihovu čast. Nakon toga mladoženjina majka predaje mladenki razni nakit. Na kraju se iz pripremljene posude maže kanu na ruke para, a zatim i svih nazočnih. Sve je popraćeno pjesmom i plesom. Trag kane ostaje na rukama oko tjedan dana, a smisao mu je da bude prepoznatljiv znak koji u zajednici svjedoči o stvorenoj vezi mladenaca i njihovih obitelji, vezi čiji je cilj vjenčanje. Dan vjenčanja i podjela troškova u načelu se dogovaraju usmeno. Danas se kidušin i nisuin priređuju istoga dana, a ne kao u talmudsko doba, kada su se partneri između tih dvaju obreda rastajali na određeno vrijeme. Aškenaski običaj je da mladoženja i mladenka na dan vjenčanja poste, jer im je taj dan neka vrsta "Jom kipura", dan preispitivanja, dan prelaska u važan i odgovoran dio njihova života. Zato je potrebno da u taj dan uđu promišljeno i ozbiljno. U minhi oni mole viduj, kao na erev Jom kipur. Razlog za ovaj post je i u opraštanju grijeha. Post traje do kraja obreda pod hupom.
Ketuba כ ת ו ב ה ־ Danas obred počinje potpisivanjem ketube. Prvo potpisuje mladoženja, a za njim dva svjedoka. Ketuba כתובהje isprava koja navodi obveze muža i prava žene. Stvorili su je u početku doba drugoga Hrama članovi Velikoga Sabora (Keneset hagedola)15. Ketuba treba osigurati prava žene u braku u slučaju smrti muža ili rastave. U ketubi se muž obvezuje osigurati joj hranu i dostojnu odjeću, te održavati s njom spolne odnošaje, kako je odredila Tora: ... neka joj ne oduzme od jela, odjeće 15
440
•Na temelju Mišne i traktata Bt Ketubot 110b raspravljalo se o izvoru zakona o ketubi: je li on izravno iz Tore, ili je iz kasnijeg, rabinskog doba. Rasprava se vodila medu mudracima iz Španjolske, pod vodstvom gaona iz Babilonije, te Rifa (na kraju Ketubot), i Majmonida (Hilhot išut 10,7-8), njegova sina rabenu Avrahama (u Responsa br. 82). Sva mišljenja kažu da zakon o ketubi dolazi od rabinskoga autoriteta, a tako je kao halahu odredio i rabi Josef Karo u SA Even haezer 66,6. Aškenaski mudraci, pak, pod vodstvom rabenu Tama, iznijeli su suprotno mišljenje (Tosafot, BT Ketubot 10a odsječak Amar rav Nahman) da dolazi iz Tore. Pojedinosti rasprave vidi u responsa Jabia Omer rabina Ovadije Josefa, sv. 3., Even haezer pogl. 12. Iz te razlike nastaje i razlika između teksta aškenaske i sefardske ketube.
חתונה
Židovsko vjenčanje
i bračne obveze16. Također se obvezuje brinuti za njezino liječenje i pogreb. Muž se obvezuje i osigurati isplatu određene svote novca u slučaju rastave ili svoje smrti. Za trenutak kada žena ostane bez muža, koji privređuje i daje joj čvrst gospodarski oslonac, osigurali su rabini brzu potporu, kako ne bi bila dovedena u neugodnost da ovisi o drugima. Svota koju dobiva ranije neudavana žena dvostruko je veća od one koju dobiva rastavljena žena ili udovica, jer su njih dvije već dobile novac od ketube bivših muževa. Navodi se i miraz koji je donijela iz roditeljske kuće, a na to joj mladoženja dodaje svotu od ketube. Ta dodatna svota je trećina miraza. U ketubi se ne navode iznosi novca od kojih se konačni iznos sastoji, nego se utvrđuje konačni zbroj, koji se zove ukupnim iznosom ketube סך כל הכתובה. Mladoženja izjavljuje da se dobrovoljno obvezuje i jamči za tu svotu svom pokretnom i nepokretnom imovinom kojom raspolaže i kojom će raspolagati od vjenčanja nadalje. On se obvezuje dati joj ukupan iznos ketube za svog života - ako se rastanu, ili nakon smrti ako postane udovica. Šimon ben Šetah* je u vezi ketube donio odluku da sva muževa imovina, pokretnine i nekretnine, bude jamstvo17 za potrebe isplaćivanja ketube u slučaju rastave ili suprugove smrti. Tekst ketube je na aramejskome, govornom jeziku naroda u vrijeme njenoga nastanka. Današnji tekst potječe od babilonskih Židova iz vremena gaona.
Smisao ketube nekad i danas Ketuba nije zamišljena samo kao popis ženinih prava, već je imala i druge važne zadaće: produbljivanje gospodarske sigurnosti i sprečavanje nepromišljenih rastava nakon trenutačne krize u bračnom životu18. Prema zakonu iz Tore, samo uz ženin pristanak je moguće oženiti se, no muškarac se može rastaviti i bez njezina pristanka. Premda je za rastavu potreban valjan razlog, nije potreban i pristanak supruge. U okolnostima dopuštenoga višeženstva i moguće rastave bez ženina pristanka, nastajali su teški gospodarski problemi za rastavljene žene i za udovice. Primjerice, kada bi umro muž i ostavio više udovica, počela bi ogorčena borba za nasljedstvo. Uglavnom u takvim slučajevima pobjeđuje sila, te bi udovice ostajale usamljene, zakinute i očajne. 16. Izl 21,10 1 •יBT Šabat 14b; vidi i ŠA Even haezer 66,1 18 ־BT Ketubot 39b
441
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Ketuba ženi pomaže na dva načina. Prvo, ona odreduje da udovica ima pravo prvenstva u nasljeđivanju svote navedene u ketubi, prije nego ostali nasljednici podijele novac. Drugo, u slučaju svađe ili krize u bračnom životu, kada bi žena zamahala ketubom, mnogi bi muž dva puta promislio prije nego bi se odlučio rastaviti, te bi odustajao od te namjere. Ako bi brak ipak završio rastavom, žena bi dobila lijepu svotu novca, koja bi joj pomogla na početku novoga života. Danas je ketuba izgubila svoju važnost zbog nekoliko uredaba koje su naknadno donesene. Najpoznatija je Herem derabenu Geršom Maorhagola19, kojom je Rabenu Geršom zabranio višeženstvo. Također je donesena uredba koja je omogućila osiguravanje prehrane nakon rastave, a daljnja je uredba odredila da je za rastavu potreban pristanak žene. Te uredbe promijenile su stanje koje je donijelo potrebu za ketubom. Danas nema potrebe prijetiti mužu svotom iz ketube, jer se ni u kojem slučaju on ne može rastati bez pristanka žene, a ona se ne mora zadovoljiti svotom iz ketube, nego može postavljati daljnje uvjete za davanje svoga pristanka, poput mjesečnoga izdržavanja, plaćenih troškova za stanovanje i slično. Danas nema ni suparništva među udovicama, jer nema višeženstva.
Hupa - baldahin, nebnica חופה ־ Nakon potpisivanja ketube mladoženja (hatan )חתן, u pratnji obojice očeva mladenaca, odlazi do nevjeste (kala )כלה, koja sjedi između dviju majki. Kad stigne do nje, pokrije joj lice velom, koji simbolizira židovsku čednost. Korijeni ovoga običaja su u drevnoj židovskoj prošlosti: Prije nego su se vjenčali Rebeka i Izak, kad je Rebeka prvi put izdaleka ugledala Izaka ...uzela je veo i pokrila se.20 U najuzbudljivijem događaju života mladoga para, hatana prate dvojica očeva i kala, s dvjema majkama. Židovstvo podjednako poštuje oba roditelja. Od sada će hatan imati dva oca, a kala dvije majke. Ako su roditelji umrli, običaj je iskazati roditeljsku čast bračnome paru rođaka. Dobro je da oni budu u svome prvom braku, koji je spokojan, da nisu bili u stanju udovištva ili rastavljeni. Smisao pratilaca ( שושביןšošvin, množina: šošvinim) je da mladenci na dan vjenčanja budu uspoređeni s kraljem i kraljicom, koje se radi odavanja počasti uvijek prati. Nakon što je mladoženja pokrio mladenkino lice, 19
־O pojedinostima uredbe rabenu Geršoma vidi na str. 573. (primjeri rabinskih odredaba). 20• Post 24,65
442
חתונה
Židovsko vjenčanje
kreće zajedno s pratiocima prema hupi, vjenčanome baldahinu, i tamo čeka mladenku. Hatan čeka kalu, a ne ona njega, jer to ne bi bilo lijepo. Kala s pratiljama korača prema hupi, a kada do nje dode, staje s desne strane hatana. Hupa חופהje komad tkanine razapet pomoću motaka poput nadstrešnice, pod kojom se održava vjenčanje. U Mišni i Talmudu hupa je naziv za obred vjenčanja21. Razapinjanje hupe nad parom simbolizira gradnju novoga doma u židovskome narodu. Hupa se spominje u Tanahu: ... i on, kao mladoženja, izlazi ispod hupe22. U doba Misne izrađivali su držače za hupu od grana cedrovog drveća, koje bi zasadili na dan rođenja mladenaca23. Sefardi nad glavama mladenaca rasprostiru talit kao hupu, a Aškenazi prostiru komad tkanine zvani parohet. Jemeniti se drže Rambamovih riječi24 da je hupa zapravo trenutak kada par ostaje nasamo u zatvorenoj sobi, stoga oni ne razapinju nebnicu nad parom. I mjesto za postavljanje hupe se razlikuje. Sefardi postavljaju hupu u sinagogi, dok je Aškenazi postavljaju na otvorenome. U Aškenaza je običaj da kala, kada s pratiljama dode do hupe, držeći svijeće u rukama, sedam puta obiđe oko hatana, a na kraju mu stane sdesna. Očevi stoje pokraj mladoženje, a majke pokraj mladenke.
Obred kidušin Rabin koji organizira svečanost mladoženjin je poslanik. On blagoslivlje nad vinom, a zatim govori blagoslov za erusin: ה ע ו ל ם * ש ר ק ד ש נ ו ב מ צ ו ת י ו וצונו על
ג ר ו ן א ת ה יי א ל ה י נ ו
ו ה ת י ר לנו א ת ה נ ש ו א ו ת לנו על ידי, ו א ס ר לנו א ת ה א ר ו ס ו ת, ה ע ר י ו ת ..ן
-
r
. -
..
T
• • י ו
!־T
v
T
-
T r
י
מ ק ד ש עמו י ש ר א ל על ידי ח פ ה, ברוך א ת ה יי,וקדושין
T^J T
חפה
.וקדושין BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL HAARAJOT VEASAR LANU ET HAARUSOT VEHITIR LANU ET HANESUOT LANU AL JEDE HUPA VEKIDUŠIN. BARUH ATA ADONAJ MEKADEŠ AMO 21
- M Avot (Rečenice otaca) 5,21; vidi i BT, Ketubot 48b 22. p s 19,6 23. BT Gitin 57a 24• MT Hilhot išut 10,1
443
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
JISRAEL AL JEDE HUPA VEKIDUŠIN - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zabranio nam rodoskvrnuće i zabranio nam (spolne odnošaje) sa zaručnicama i dopustio nam (spolne odnošaje) sa suprugama, nakon hupe i kidušina. Blagoslovljen si, Vječni, koji posvećuješ svoj narod Izrael hupom i kidušinom. Nakon blagoslova piju hatan i kala od toga vina, ali sami ne blagoslivlju, jer je rabin to već učinio. Danas je običaj pri obredu kidušina rabiti propisani "novac" u obliku prstena kojeg mladoženja daruje mladenki. Najmanja dopuštena vrijednost prstena zove se peruta - ־ פרוטהsitnica, a to je zrnce srebra zapremine polovine sjemenke ječma. Rabini su odredili da prsten mora biti zlatan i jednostavan, bez ukrasa i dragog kamenja, kako ne bi bilo razlike između bogatog i siromašnog, te jer ni najdragocjeniji prsten ne može odgovarati vrijednosti žene. Važno je razumjeti da u židovstvu stavljanje prstena nije znak vjenčanja, nego upravo čini vjenčanje, to jest ono je čin kidušina. Zato mladoženja mora prsten kupiti svojim novcem, jer inače vjenčanje ne bi bilo pravovaljano. Prije stavljanja prstena hatan u nazočnosti dvaju svjedoka kaže kali: זו פ ד ת מ ש ה ו י ש ר א לIRYA^A ה ר י א ת מ ק ד ש ת לי HARE AT MEKUDEŠET LI BETABAAT ZO KEDAT MOŠE VE-JISRAEL Evo, posvećena si mi ovim prstenom, prema vjeri Mojsijevoj i Izraelovoj. Nakon toga stavlja joj prsten na prst desne ruke. Tom rečenicom mladoženja daje značenje činu vjenčanja i daje mu pravnu snagu prema židovskome pravu, što znači da se samo u sustavu židovskoga prava, to jest na rabinskome sudu, taj brak može prekinuti rastavom. Prsten kojeg mladoženja stavlja sebi ili kojeg mu stavlja mladenka, nežidovski je običaj (koji se udomaćio i među Židovima), budući da je muškarac taj koji posvećuje ženu, a ne obratno. Zato on sebi stavlja prsten, ili mu ga žena stavlja, tek nakon obreda pod hupom. Rabin čita ketubu, koja je već napisana i potpisana prije početka. vjenčanja. Nakon toga hatan desnom rukom predaje ketubu kali, a ona je prima u svoju desnu ruku.
Obred nisuin Nakon što mladoženja preda nevjesti ketubu, moli se sedam blagoslova za vjenčanje שבע ברכות הנישואין:
444
חתונה
1.
Židovsko vjenčanje
.ברוך א מ ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם בורא פ י י הג?ן BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI HAGAFEN - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji stvara plod vinove loze.
2.
.*ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ש ה כ ל ב ר א לכבוד BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEHAKOL BARA LIHEVODO ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji je sve na svoju čast stvorio.
3.
• ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם יוצר ה א ד ם BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM JOCER HAADAM - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, tvorče čovjeka.
4. ל ך ה ע ו ל ם * ש ר יצר א ת ה א ד ם ב צ ל מ ו£ ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו ? צ ל ם ד מ ו ת ת ב נ י ת ו ו ה י נ ק י ו לו מ מ נ ו בנין עדי עד ברוך א ת ה יי . יוצר ה א ד ם •
•
•
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER JACAR ET HAADAM BECALMO BECELEM DEMUT TAVNTTO VEHITKIN LO MIMENU BINJAN ADE AD. BARUH ATA ADONAJ JOCER HAADAM - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si stvorio čovjeka prema svome liku i uredio mu dom za vijeke vjekova. Blagoslovljen si, Vječni, tvorče čovjeka. 5. ש ש ת ש י ש ו ת ג ל ה ע ק ר ה ?קבוץ ב נ י ה ל ת ו כ ה ב ש מ ח ה ברוך א ת ה
SOS TASIS VETAGEL AKARA BIKEVOC BANEHA LETOHA BESIMHA. BARUH ATA ADONAJ MESAMEAH CIJON BEVANEHA. Veseli se i raduj, koja si ostala bez sinova, kad se sinovi veselo sakupljaju u tebi. Blagoslovljen si, Vječni, koji razveseljuje Cion njegovim sinovima. 6. ש מ ח ת ^ מ ח ר ע י ם א ה ו ב י ם כ ש מ ח ך יצירך ? ג ן ע ד ו מ ק ד ם ברוך ל הT ו*־כI ת יןT חY מ ש מ ח1 ^ ־־יי
״
אתה.TJ
445
• ־
Krug života u židovstvu
ŽIDOVSTVO
SAMEAH TESAMEAH REIM AHUVIM KESIMHAHA JECIRHA BEGAN EDEN MIKEDEM. BARUH ATA ADONAJ MESAMEAH HATAN VEHALA. Razveseli drage prijatelje radošću, kao što si razveseljavao svoje stvorenje u vrtu Edenu. Blagoslovljen si, Vječni, koji razveseljuje mladoženju i nevjestu. 7. ברוך א מ ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ש י ג י א ^ ש ו ן י ש ^ ח ה ח ת ו ה זיי: ם" ורעות מ ה רI ו ש ל וt א ח ו הT ה־ וJ ה בTא- t ה- ח ד וT וJ Vה:ד י צT ר נ הTג י ל •הT •ו כ ל ה V
״
t
א ל ה י נ ו י ^ מ ע בערי י ה ו ד ה ובחוצות י ר ו ש ל י ם ק ו ל >ץשון ו ק ו ל ובערים, ק ו ל מ צ ה ל ו ת ח ת נ י ם מ ח פ ת ם, ש מ ח ה ק ו ל ח ת ן ו ק ו ל פ ל ה ל הr פ- ה- ח •ת »ן •ע םT יי ימ זש ״מ ־ח ת הT א- ברוך ת םT נTנ 'ג יI ממשתה. TI f T . . J . . BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER BARA SASON VESIMHA HATAN VEHALA GILA RINA DICA VEHEDVA AHAVA VEAHVA ŠALOM VEREUTMEHERA ADONAJ ELOHENU JIŠAMA BEARE JEHUDA UVEHUCOT JERUŠALAJIM KOL SASON VEKOL SIMHA KOL HATAN VEKOL KALA KOL MICHALORT HATANIM MEHUPATAM VENAARIM MIMIŠTE NEGINATAM. BARUH ATA ADONAJ MESAMEAH HATAN IM HAKALA. Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji je stvorio veselje i radost, pjesmu, pjevanje, usklik i prijateljstvo, ljubav i zajedništvo, mir i drugarstvo. Brzo, Vječni, Bože naš, neka se čuje u brdima Judeje i na ulicama Jeruzalema glas veselja i glas radosti, glas mladoženje i glas nevjeste, uzvici mladoženja ispod njihovih hupa i mladića s njihovih zabava. Blagoslovljen si, Vječni, koji razveseljuješ mladoženju i nevjestu. Nakon čitanja sedam blagoslova, mladenci ponovno piju od blagoslovljenog vina. Zatim mladoženja govori stih: ; א ם א ש ב ח ך י ר ו ש ל י ם ת)ץפח י מ י נ י ,ו ג ך ב ק לשוני ל ח כ י ־ א ם ל א *«כרכי : א ם ל א א ע ל ה א ת י ר ו ש ל י ם על ר א ש ש מ ח ת י IM EŠKAHEH JERUŠALAJIM TIŠKAH JEMINI TIDBAK LEŠONI LEHIKI IM LO EZKEREHI IM LO AALE ET JERUŠALAJIM AL ROŠ SIMHATI - Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka se osuši desnica moja,
446
• !
חתונה
Židovsko vjenčanje
neka mi se jezik zalijepi za nepce ako te ne spomenem, ako ne podignem Jeruzalem na vrhunac sreće svoje.25 Tada desnom nogom zdrobi čašu, što simbolizira tugu i bol zbog rušenja Hrama, simbola židovskoga doma. Podsjećamo se rušenja našega doma upravo na vrhuncu sreće, kad gradimo vlastiti dom, kako bismo se podsjetili da je naš dom još ruševan, a većina naroda živi u dijaspori. Stihovi koje mladoženja govori prije drobljenja čaše zakletva su prognanika iz Izraela u Babiloniju, nakon rušenja prvoga Hrama. Aškenaski je običaj da svjedoci otprate par do sobe u kojoj će po prvi put, kao muž i žena, ostati nasamo, što se naziva jihud. Tom prigodom jedu lagan obrok, jer je aškenaski običaj da do tada cijeloga dana poste. U Sefarda mladenci ostaju nasamo kasnije, u noći nakon vjenčanja.
Radost hatana i kale Važna je zapovijed na dan vjenčanja razveseljavati mladoženju i mladu. Ta je zapovijed toliko bitna da u Mišni i Talmudu nalazimo rasprave o tome kako ih treba razveseljavati. Na jednom mjestu u Mišni raspravljaju rabini o pitanju "kako plešemo pred mladenkom?"26. Zadivljuje kako su veliki rabini osobno ispunjavali zapovijed o razveseljavanju mladoženje i mladenke: rabi Jehuda bar Haj je mahao granom mirte i plesao pred mladenkom, govoreći: Nevjesto lijepa i pobožna... rav Semuel bar rav Jichak je plesao s tri grane mirte... rav Aha je plesao noseći mladoženju na ramenima... pripovijeda se i o kralju Agripi da je također plesao pred nevjestom, i hvalili su ga rabini.
Sedam blagoslova za vjenčanje ־ševa berahot שבע ברכות ־ Na kraju vjenčane večere govori se zimun, koji čuva sjećanje na dogadaj vjenčanja, a zatim, nakon birkat hamazona, mezamen izgovara blagoslov nad vinom (bore peri hagefen). Nad drugom čašom vina gosti izgovaraju šest ostalih vjenčanih blagoslova, nakon čega se vino iz obiju čaša miješa i ponovno nalijeva u dvije čaše, od kojih jednu ispija mladoženja, a drugu mladenka. Svake večeri tijekom sedam dana nakon vjenčanja priređuje se večera u čast mladenaca, u kojoj se govore riječi iz Tore, a na kraju se 2
5- Ps 137,5-6 < •לBT Ketubot 16b 2 •לIbid. 2
447
Krug života u židovstvu
ŽIDOVSTVO
ponavlja sedam blagoslova. Svake večeri slavi se ovih sedam blagoslova na drugome mjestu: u domu roditelja mladenke, mladoženje, njihove braće i sestara, te prijatelja.
Šabat hatan i šabat kala ־mladoženjin šabat i mladenkin šabat Šabat hatan שבת חתןje šabat na koji se hatan u sinagogi uspinje k Tori. Prema aškenaskom običaju to je šabat prije vjenčanja, a prema sefardskome, to je šabat nakon vjenčanja, jer ga se hatanom, slavljenikom, naziva tek poslije vjenčanja. Na taj šabat uzvisujemo hatana pozivom k Tori ili na čitanje haftare, koje uključuje i čitanje Tore. U sinagogi se priređuje proslava u njegovu čast, pjevaju se pjesme uobičajene za šabat hatan. Dok se uspinje k Tori, omiljen je običaj bacati slastice na njega, kao simbol želje nazočnih da hatanu i njegovoj supruzi život bude sladak. Na kraju molitve običaj je prirediti u sinagogi kiduš u čast hatana. U mnogim sinagogama pozivaju okupljene i na šabatni objed, na kojem pjevaju i razveseljuju hatana. U nekim zajednicama, prije svega aškenaskim, običaj je da se mladoženja i mladenka ne vide tijekom tjedna prije vjenčanja. Stoga nevjeste koje se drže toga običaja ne dolaze na šabat hatan, već umjesto toga sa svojim prijateljicama u kući održavaju šabat kala - שבת כלה- mladenkin šabat
drvorez,
448
Vjenčanje pod hupom, Sefer haminhagim (Knjiga Venecija, 1601.
običaja)
גרושין
Rastava braka
Gerusin גרושין ״ rastava braka Izvor Ako muškarac uzme ženu i oženi se njome, pa se dogodi da mu se ne svidi, jer nade na njoj nešto odbojno, neka joj napiše knjigu rastave i da joj na ruku i pošalje ju iz svoje kuće. A kada izađe iz njegove kuće, može otići i biti žena drugome1. U židovstvu postoji mogućnost rastave bračne veze muškarca i žene, za razliku od nekih drugih religija, koje u bračnoj vezi vide neraskidivu svetu vezu. Rastava je dopuštena i moguća, ponekad i stvarnošću nametnuta, tako da u odredenim slučajevima rabinski sud (bet din) primorava muža da se razvede od žene, prema riječima Talmuda: Prisiljavamo ga dok ne kaže da pristaje.2 Prema zakonu Tore muž se ima pravo i bez njenog pristanka rastaviti od žene, ali na temelju pravednog razloga. No prema slavnoj uredbi rabenu Geršoma, pristanak na rastavu mora biti obostran, a ženi se rastava ne može nametnuti. U slučaju da mužev ili ženin razlog za rastavu nije utemeljen na stvarnom problemu ili ozbiljnoj tvrdnji, bet din će pokušati privesti par k pomirenju, no ako postoji bitan problem, sud će pokrenuti postupak rastave. Prihvatljivi razlozi za rastavu su: neplodnost, nevjera, bolest ili mana (tjelesna ili duševna) koji su otkriveni tek nakon vjenčanja, odbijanje spolnih odnošaja jednoga od partnera zbog odbojnosti ili nemogućnosti (impotencija).
Get ( גט ־isprava o rastavi) Židovski par koji je vjenčan pod hupom, prema zakonu Mojsija i Izraela, može se rastati samo primanjem geta. Rastava dobija snagu kada muž u - Pnz 24,1-2; u Talmudu izvor za rastavu je cijeli traktat Gitin 2• BT Kidušin 50a 1
449
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
ženine ruke stavi ispravu o rastavi, zvanu get, kako je rečeno: ... i neka joj napiše knjigu rastave i da na ruku i pošalje ju iz svoje kuće3. Ako se židovska žena udana za Židova na židovskom vjenčanju želi udati za drugoga, mora dobiti get od muža. Građanska rastava nije dostatna, jer je veza medu partnerima ustanovljena prema židovskom pravu, pa može biti rastavljena i okončana samo prema židovskom pravu. Žena koja nije rastavljena getom, već samo građanski, a nakon toga se uda za drugog muškarca, prema židovskom pravu još je udana za prvog muža. To znači, osim što vodi zabranjen način života, da će svako njezino dijete koje će roditi u toj vezi biti mamzer - ( ממזרmnožina: mamzerim), odnosno dijete majke preljubnice. Židovima je zauvijek zabranjeno sklopiti brak s mamzerom, potomkom preljubnice, te je već i zbog toga jasno koliko je važno rastaviti se prema odredbama halahe, zbog bitnih praktičnih posljedica koje to ima. Pravila o getu, o njegovu obliku, pismu, načinu predavanja i svjedocima, navedena su u pojedinostima u talmudskom traktatu Gitin. U getu između ostaloga piše: Evo, slobodna si za svakog muškarca. Onaj tko se bavi raspravom i odlučuje o rastavi mora biti osobito pažljiv. Pisar geta zove se safra dedajane - ספרא לדייני, na aramejskome: sudski pisar. Get se sastoji od dvaju dijelova: toref ( תורףaramejski: glavni dio) se odnosi na odredeni par, a u njemu se navode pojedinosti o rastavi: podatci o imenima partnera, mjesto i vrijeme predaje geta. Tofes טופס (aramejski: formular) je dio u kojem se nalazi muževa izjava o rastavi na aramejskome. Ovaj je oblik prihvaćen u doba Mišne. Get se sastoji od dvanaest redaka, prema gematrijskoj vrijednosti riječi get (slovo gimel ima brojčanu vrijednost 3, a tet 9). Get moraju potpisati dva svjedoka. Tek tada dobiva pravnu snagu. Uvjetni get גט על תנאיje vrsta geta kojega muž daje ženi prije nego će otići u opasnost kakva je, primjerice, rat. U slučaju njegova nestanka u borbi get bi stupio na snagu. Ovaj get daje se iz dvaju razloga. Prvi je da se izbjegne עגינותaginut (hebr.: usidrenje), jer ako muž nestane, odnosno ako se ne sazna za siguran dokaz o njegovoj smrti, žena će za sav život ostati עגונהaguna (ostavljenica, vezana), to jest neće se moći pravovaljano udati za drugoga. Drugi je razlog da se izbjegnu יבוםjibum i חליצהhalica. U slučaju kada par nema djece, a muž umre, djeverova je halahička 3• Pnz 24,1
450
גרושין
Rastava braka
obveza iz Tore4 da se oženi bratovom ženom, kako bi bratu održao ime (začeo sina koji će bratu produžiti lozu). To se naziva jibum (djeverski ili leviratski brak), a obveza jibuma odnosi se na udovicu, ali ne i na rastavljenu ženu. Ako se djever ( יבםjavam) ne želi oženiti bratovom ženom, obavlja se obred halica (hebr.: izuvanje), u kojemu žena djeveru izuva obuću s jedne noge, pljuje na pod pred njim i kaže: Ovako će se činiti onome koji neće htjeti izgaditi bratovu kuću.5 Nakon toga, ona od rabinskog suda dobiva גט חליצהget halica (ispravu o razrješenju izuvanjem), koji je oslobađa od te udaje. Radi zaobilaženja obveze jibuma i halice, get se daje unaprijed.
Stanje u Izraelu i u dijaspori U Izraelu rabinski sudovi imaju isključivi autoritet u predmetima vjenčanja i rastave, ali su popratna pravna rješenja, poput alimentacije, podjele imovine, skrbništva nad djecom, utvrđivanja očinstva i slična, u podijeljenoj ovlasti rabinskih i državnih sudova za obiteljska pitanja. Takvo stanje, kada se o određenim predmetima raspravlja u dva različita sudska sustava koji sude prema dva različita zakonska sustava, stvara problem koji je u izraelskoj pravnoj terminologiji poznat kao ״ מרוץ סמכויותutrka ovlasti". Ta dva pravna sustava razlikuju se u pravima koja daju ženi i muškarcu, a u svim mogućim dijelovima spora u bračnim pitanjima postoje razlike u pristupu. Ta razlika u Izraelu stvara utrku između muža i žene: tko će prvi tužiti i na kojem sudu (rabinskom ili građanskom), budući da obraćanje prvo jednome ili drugome daje mjerodavnost jednome od njih pri odlučivanju o svim drugim pitanjima. U većini država u svijetu Židovi u dijaspori mogu sklopiti brak vjerskim vjenčanjem, kojeg vodi mjesni rabin. Ta vjenčanja priznaju se kao pravovaljana (neke države zahtijevaju i građansko vjenčanje). U slučaju rastave, potrebna je i odluka rabinskog suda o rastavi, te get, koji treba biti predan ženi. Odluka građanskog suda o rastavi u takvome slučaju nije dostatna, već se rastava mora provesti u sustavu židovskoga prava. Ako žena vjenčana prema sustavu židovskoga prava nije primila get (i u dijaspori), ostaje udana za muža, a u slučaju da s drugim (u građanskome braku ili izvan njega) ima djece, oni će biti mamzeri. 4• Pnz 25,9 5• Pnz 25,5-9; cijeli talmudski traktat Jevamot raspravlja o jibumu (djeverskom ili leviratskom braku)
451
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Smrt u židovstvu מוות ביהדות Smrt i žalobni običaji Avelut - אבלות Avelut obuhvaća sve ono što mora činiti אבלavel - ožalošćeni (ženski rod: avela), osoba koja je izgubila nekog bliskog. Propisi o tugovanju odreduju što je zabranjeno, a što je dopušteno, te običaje vezane za to razdoblje. Cilj tih propisa je da ljudi ne pretjeraju u tugovanju niti da ne uzimaju olako nesreću koja ih je zadesila. Avelut je podijeljen na četiri razdoblja: aninut, šiva, šelošim i šana. Aninut אנינותtraje od trenutka smrti do pogreba. Osjećajno je to najteže razdoblje tugovanja. Popraćeno je dubokom boli u srcu onena אונן (ožalošćenoga u razdoblju aninuta; ženski rod:onenet) zbog gubitka drage osobe. Zbog toga je onen oslobođen svih Božjih zapovijedi, kako bi mogao biti uz preminuloga i prirediti pogreb. Za vrijeme aninuta ne jedemo meso i ne pijemo vino, jer su to jelo i piće za dane veselja. Odmah nakon povratka onena kući nakon pogreba, priprema mu se obrok zvan obrok za oporavak סעודת הבראה, prvi onenov obrok nakon pogreba. Pripremaju ga znanci ili rođaci, ali ne i sam ožalošćeni. Jedu se leća i tvrdo kuhana jaja, jela simbolična za doba žalosti zbog okrugloga oblika, koji u židovstvu simbolizira životni krug, to jest rođenje i smrt, bol i radost.
452
מוות ביהדות
Smrt u židovstvu
Talmud1 pripovijeda da je na dan Abrahamove smrti Jakov pripremio leću, kako bi tješio oca Izaka, jer je rečeno: I skuha Jakov varivo, a Ezav dođe s polja umoran2. Šiva ( שבעהhebr.: sedam) je razdoblje od sedam dana nakon pogreba, koje počinje povratkom s groblja. Ukoliko se ožalošćeni, aveli, vrate prije zalaska sunca, vrijeme do zalaska sunca vrijedi kao cijeli dan, jer prema židovskome kalendaru sumrakom počinje novi dan. Tugovanje tijekom ovih sedam dana izvodi midraš3 iz rečenice: I dodu do Goren Haatada s one strane Jordana i oplakivali su ondje gorko i vrlo teško; učini za oca tugovanje (tijekom) sedam dana4. Za vrijeme šive aveli sjede na podu, jedu sjedeći na klupicama, a spavaju na madracima položenima na pod. Tako je opisan posjet prijatelja Jobu, kada je bio avel zbog smrti svoje obitelji: Sjedili s njim na podu (tijekom) sedam dana i sedam noći; i nitko s njim ne progovori riječ, jer su vidjeli da je bol golema5. U razdoblju šive žalobnici ne rade i ne izlaze iz kuće; sami su sa sjećanjem na umrloga. Zato se sakuplja minjan (deset vjerski punoljetnih muškaraca), koji u njihovu kuću dolazi za jutarnju, popodnevnu i večernju molitvu, kako bi mogli moliti u minjanu i reći kadiš (molitvu koja veliča Božje Ime, a govori se za pokojnika). U kući u kojoj ožalošćeni sjede šivu (sjediti šivu je tradicijski naziv za sve običaje sedmodnevne žalosti), obično je to pokojnikov dom, prekrivaju se sve slike i zrcala, pa i ekran televizora, jer ne želimo gledati ljudske likove, koji nas podsjećaju na to da su stvoreni prema liku Božjem (u smislu duše koja je u tijelu), te da nam je tek zbog Adamova grijeha dosudeno: ... jer prah si i u prah ćeš se vratiti.6 Tijekom šive vrata kuće ostavljaju se otvorenima, kao znak da se smije ući i tješiti ožalošćene i da posjet ne predstavlja smetnju, a i zato da aveli radi otvaranja vrata ne trebaju ustajati iz sjedećega položaja. Kada dolazimo tješiti avele, ne pozdravljamo ih i ne pružamo im ruku, a oni ne odgovaraju na pozdrav, jer šalom (tradicijski pozdrav), i šelemut(potpunost/netaknutost), nemaju mjesta u njihovoj kući u tim teškim danima. Svih dana šive zabranjeno je kupati se radi užitka, brijati se i šišati. Također se ne jede meso niti pije vino, jer su to jela za 1• BT Bava batra 16b 2• Post 25,29 3• Berešit raba 100,7 4• Post 50,10 5• Job 2,13 6• Post 3,19
453
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
vesele zgode. Ne održavaju se spolni odnošaji. Dok traje šiva, aveli ne smiju proučavati Toru, jer je ona izvor radosti, kako piše: Nalozi Vječnoga su pravedni i uveseljavaju srce7, ali smiju učiti one dijelove Tanaha koji su vezani za žalost (Job, Tužaljke, Jeremija), koji govore o osobnoj tuzi i o zajedničkoj tuzi zbog rušenja Hrama. Također smiju učiti o propisima aveluta iz halahičkih knjiga. U dane sive pale se svijeće za duše umrlih, koje neprestano gore svih dana sive. Zovemo ih נר נשמה ner nešama, dušica (množina: nerot nešama). Običaji šive ne održavaju se na šabat u javnosti, na očigled zajednice. Stoga se žalobnici jednako kao i drugi pripremaju za šabat, nose čistu šabatnu odjeću, jedu meso i piju vino. Šelošim ( שלושים ־hebr.: trideset) je razdoblje od trideset dana nakon pogreba. Kada završi šiva, aveli se kupaju i mijenjaju odjeću. Sada smiju ići na posao, ali se ne smiju brijati i šišati. Suzdržavaju se i od posjećivanja veselih dogadaja i slušanja glazbe. Tridesetoga dana posjećuju grob umrloga, gdje se moli אזכרהazkara: prvo se čita odredene Psalme8 prema slovima imena pokojnika i prema riječi נשמהnešama iz Psalma 130, koji je napisan prema redolijedu hebrejskog alfabeta; nakon psalama čita se kadiš žalobnika, a predmolitelj ili rabin čita molitvu El male rahamim אל מלא רחמים.Tridesetoga dana podiže se i nadgrobni spornenik; uobičajeno je da bude jednostavan, kako se bogati ne bi razlikovali od siromašnih. Iz istog razloga je i odjeća za umrle jednostavna. Podizanje nadgrobnog spomenika pojavljuje se u Bibliji nekoliko puta, primjerice kada je Jakov pokopao Rahelu: Jakov postavi spomenik na njezin grob, to je spomenik Rahelinog groba do dana&. Šana ( שנהhebr.: godina) je razdoblje od dvanaest mjeseci nakon smrti, a vezano je samo uz smrt oca ili majke. Tijekom te godine aveli nastavljaju izbjegavati veselje, poput slušanja glazbe, odlaska na zabave, promjene stana i kupovanja posuda ili odjeće. Obljetnica smrti, Aškenazi je na jidišu nazivaju jarcajt, odreduje se prema židovskom kalendaru. Svake godine to će biti dan sjećanja na umrloga. Palimo dušicu za sjećanje na pokojnika, koja gori cijeloga dana i noći. Sin (ili drugi srodnik ako pokojnik ili pokojnica nema sina) u spomen na pokojnika moli kadiš jatom na svim trima molitvama toga dana. U spomen na pokojnika uči se Mišnu, jer se riječi 7 Ps 19,9 8 Ps 130, 119, 91, 74, 32, 17, 16 9• Post 35,20; vidi i Ez 39,15 i IMak 13,27-29
454
אבלות
Smrt i žalobni običaji
Mišna i nešama, duša, pišu istim slovima (mišna: mšnh; nešama: nšmh). Posjećuje se grob i moli azkara, kao i tridesetoga dana. Na dane na koje se redovito svake godine moli mazkir, spominje se ime pokojnika u sinagogi.
Tko je obvezan držati se pravila aveluta? Svatko mora držati tugovanje za sedam bliskih osoba: oca, majku, brata, sestru, supružnika, sina i kćer. Izvor za to je u Tori, u propisima o obrednoj nečistoći svećenika10. Koheni, zbog svoje službe u Hramu, ne smiju biti obredno nečisti. Jedan od načina na koje se postaje nečist je dodirom s tijelom pokojnika. Kohen koji je dotaknuo mrtvo tijelo, obredno je onečišćen; dok se ne očisti ne smije ući u Hram. To je razlog što ni do danas kohen ne smije ući na groblje. Zabrana onečišćenja vrijedi i u slučaju smrti člana obitelji toga kohena: zabranjeno mu je ići na sprovod i sudjelovati u pokapanju. Za to je pravilo Tora odredila iznimke, a to su sedam navedenih bliskih osoba, kako kaže Tora: Vječni reče Mojsiju: 'Govori kohenima, sinovima Aronovim, pa im reci neka se ne onečiste na mrtvome iz svoga naroda, osim na tijelu bliskoga: majke, oca, sina, kćeri, brata i sestre... ' n
Hevra kadiša Hevra kadiša חברה קדישאna aramejskome znači "Sveto društvo", a označava skupinu židovskih muškaraca i žena koji se brinu za sve potrebno oko pokojnika i njegova pogreba. Hevra kadiša se naziva i גמילות חסד של אמתgemilut hesed šel emet ־iskazivanje istinske ljubavi, jer su se nekada ti ljudi bavili pokojnikom bez naknade, pa je stoga to bila "istinska ljubav"12. Jakov tako traži od sina Josipa da ga pokopa u Zemlji Izraelovoj, uz njegove pretke, a ne u Egiptu: I došao je Izraelu trenutak za umiranje, pa pozove sina Josipa i kaže mu: Ako sam ti drag, stavi svoju ruku pod moje bedro i učini mi s ljubavlju i istinski, ne pokopaj me u Egiptu.'13 Midraš14 kaže da je to istinska ljubav, jer od pokojnika ništa ne dobivamo, on ničim ne može uzvratiti. Bavljenje potrebama umrloga halahička je obveza svakog Židova, no od kada u 10
- Vidi u poglavlju Tuma i tahora, str. 276. •Lev 21,1-3 12 - Post 47,29, vidi i Berešit raba Cav 5 13 - Post 47,29 14 - Berešit raba 96,5; vidi i Midraš Tanhuma Vajehi 3 11
455
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
svakoj zajednici djeluje hevra kadiša, pojedinac je oslobođen te obveze. Dužnosti hevre kadiše su: dovođenje minjana do postelje umiruće osobe, kako bi ona pred njima mogla reći viduj, ispovijed, i Šema Jisrael, te pranje pokojnika i obavljanje pogreba.
Posljednji trenutci života i postupci nakon nastupanja smrti Za vrijeme ispovijedi, viduja, zabranjeno je doticati umirućega, jer je on tada poput svijeće koja se gasi, pa svaki, ma i lagani dodir može ubrzati njezino gašenje, to jest smrt15, kao što kaže kralj Salomon: Božja je svjetiljka čovjekova duša.16 Nakon što umirući izrekne viduj, uz uzglavlje mu se čitaju razni Psalmi1?. Kada se osjeća da se približava odlazak duše, čita se s umirućim: יי אחדי׳, יי א ל ה י נ ו: י ש ר א ל, ״ ש מ ע ŠEMA JISRAEL ADONAJ ELOHENU ADONAJ EHAD - Čuj, Izraele, Vječni je naš Bog, Vječni je jedan.18, te ״ברוך ש ם פבוד מ ל כ ו ת ו ל ע ו ל ם ועד״ שלוש פ ע מ י ם BARUH ŠEM KEVOD MALHUTO LEOLAM VAED ־Blagoslovljeno je Njegovo časno ime na vijeke vjekova19 (3 x), zatim ״ יי ה ו א ה א ל ה י ם ״ שבע פ ע מ י ם ADONAJ HU HA-ELOHIM - Vječni je Bog™ (7 x), te na kraju ״ יי מ ל ך יי מ ל ך יי י מ ל ו ך ל ע ו ל ם ועד״ ADONAJ MELEH ADONAJ MALAH ADONAJ JIMLOH LEOLAM VAED - Vječni kraljuje, Vječni je kraljevao, Vječni će kraljevati na vijeke vjekova21.
Nakon odlaska duše, otvaraju se prozori kuće i izlijeva sva voda koja se u njoj nalazila. Tijelo pokojnika se polaže na pod, priljubljenih nogu i 15
- BT Šabat 151b 16. Izr 20,27 1 לPs 121, 130, 91 18 ־Pnz 6,4 19 ־Vidi BT Pesahim 56a; vidi i mišna u BT Joma 41b; vidi i MT Hilhot keriat šema 1,4 20. Pnz 4,35; vidi i IKr 18,39; vidi i Kohelet raba 10,2 21• Izl 15,18
456
אבלות
Smrt i žalobni običaji
ruku položenih na prsa. Oči se zatvaraju, a lice prekriva plahtom. Svijeća se pali pokraj glave. Treba se pobrinuti da netko uvijek bude pokraj tijela u počasnome čuvanju, te da se čita Psalme. Pranje pokojnika, טהרת המת, obavljaju članovi hevre kadiše, muškarci peru pokojnika, a žene pokojnicu. Peru se svi dijelovi tijela, uz izgovarenje prikladnih riječi. Ako je pokojnik bio neobrezan, običaj je obrezati ga, jer to je dolično Židovu: ako nije živio onako kako Židov treba živjeti, treba barem biti pokopan kao Židov. U Izraelu gotovo i nema neobrezanih koje bi prije pogreba trebalo obrezati, jer se tamo gotovo svi obrezuju u propisanome uzrastu od osam dana. I u dijaspori se gotovo svi obrezuju, ako ne iz vjerskih, tada iz zdravstvenih razloga. Nakon pranja tijelo se maže mirisima, kako za vrijeme ispraćaja ne bi neugodno mirisalo, šiša se i odijeva u tahrihim תכריכים, odjeću za preminule. Ona je od bijelog lanenog platna22, jer je ono najjednostavnije i najjeftinije, kako se ne bi razlikovali siromašni od bogatih. Bijela boja simbolizira životni krug: nakon rođenja dijete odijevamo u bijelo, pri vjenčanju nosimo bijelo, a tako i pri pogrebu. Na kraju pranja pokojnikova tijela i odijevanja u tahrihim, umotava ga se u talit, iz kojega ga se odmotava prije ukapanja.
Levaja ( לויה ־ispraćaj) i kevura ( קבורה ־pogreb) Ispraćaj može započeti sakupljanjem u mrtvačnici pri ulazu u groblje, ili ispraćajem od kuće pokojnika, što je običaj za pogrebe velikih rabina i slavnih osoba. Kada se okupe sudionici sprovoda, počinje posmrtni govor, hesped - הספד, u kojemu se hvali pokojnika i njegova djela. Govor obično drži rabin i oni koji su pokojnika poznavali. Hesped nalazimo već u Tanahu. Poznati primjeri su hesped Josipa i židovskog naroda za Jakova23, zatim za proroka Samuela24, za kralja Šaula, te za njegova sina Jonatana 25. Na neke dane u godini hesped se ne održava. To su roš hodeš, Hanuka, Purim, dani mjeseca nišana, prvih trinaest dana šivana, te tijekom tišrea: od Jom kipura do kraja mjeseca, jer to su radosni dani. Tada se pokapa na brzinu, osim ako je umro veliki rabin za kojega je hesped i 22
24 2 5. 23
BT Ketubot 8b; vidi i MT Hilhot avel 4,1 Post 50,10; vidi i BT Sota 13a lSam 25,1; vidi i 28,3 2Sam 1,12; vidi i BT Moed katan 26a
457
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
tada dopušten, jer je uzvisivanje velikog rabina ujedno i uzvisivanje Tore i onih koji je proučavaju. Nakon hespeda ožalošćeni zaderu svoju odjeću, što se naziva keria ־ ־ קריעהderanje. Prema drugome običaju, deranje odjeće slijedi na kraju pogreba, nakon kadiša. Deranje ovratnika odjeće ožalošćenoga vanjski je znak njegove boli. Za oca i majku zadere se s lijeve strane, do prsa, a za druge bliske osobe s desne strane, a ne mora se poderati do prsa. Odjevni predmet koji je poderan za oca ili majku ne popravlja se, već se baca, a onaj koji je poderan za ostale bliske osobe smije se popraviti. Prije kerie neki kažu: ״ ו י ק ם איוב ו י ק ר ע א ת מעילו״ VAJAKOM IJOV VAJIKRA ET MEILO ־Digne se Job i podere si ogrtač26, te blagoslove: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם דין ה א מ ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM DAJAN HAEMET - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, pravedni suče. Smisao ovoga blagoslova je u prihvaćanju Božjega suda i njegove pravednosti, čak i ako nije ugodan, jer čovjek mora blagosloviti za zlo, kao što blagoslivlje za dobro.27 Pojam kerie prati Židove kroz cijeli Tanah 28 . Ona kao izraz žalosti nije obvezna samo prigodom smrti navedenih sedam bliskih osoba, već i prigodom smrti učitelja koji nas je poučavao Tori, smrti predsjednika Sanhedrina i predsjednika vrhovnog suda Sanhedrina, u slučaju skupne pogibije. Također činimo keria kada začujemo nekoga tko proklinje Boga, kada je zapaljena knjiga Tore i kada vidimo Jeruzalem i Hram u ruševinama29. Nakon kerie kreće se prema grobu. Na putu se čitaju odlomci iz Biblije30. Dolaskom do otvorenoga groba počinje pogreb.
2
< •לJob 1,20 • Mišna u BT Berahot 54a 28 - Vidi Post 37,29 i 34; Jš 7,6; Suci 11,35; 2Sam 13,31; IKr 21,27; 2Kr 19,1; Iz 37.1; Estera 4,1; 2Ljet 34,19 29 - JT Moed katan 3,7; MT Hilhot avel 9,2 30 - Za muškarca se pritom čita Koji sjedi u visokom skrovištu... (Ps 91), a za ženu Vrsna žena, tko ju nade... (Izr 31,10 i dalje). 27
458
אבלות
Smrt i žalobni običaji
Pogreb treba biti obavljen što skorije nakon smrti, prema Tori: Ne ostavljaj les tijekom noći ... nego ga svakako pokopaj istoga dana.31 Treba, dakle, pokojnika pokopati još istog dana, jer bi odgadanje iskazivalo nepoštovanje prema njemu. Rambam je donio odluku: Zapovijed je: Sve osuđene na smrt pokopati na dan pogubljenja, jer je rečeno: 'Nego ga svakako pokopaj istog dana, a ne samo osuđene na smrt; svatko tko ostavlja mrtvoga tijekom noći krši zabranu, samo taj koji ga je tijekom noći ostavio da bi nabavio lijes i tahrihim, ne krši zabranu32. Jedini razlog kada se tijekom noći smije pričekati s pogrebom, jest radi iskazivanja časti, kao što kaže Rambam33, primjerice kada je pokojnikov sin na putu, pa se čeka njegov dolazak radi kadiša kojeg je dužan moliti. U Jeruzalemu se, zbog njegove osobite svetosti, nikada ne čeka tijekom noći, već se pokapa istoga dana, pa čak i noću. Na šabat i blagdanski dan (jom tov) ne pokapa se, već tek nakon kraja šabata ili jom tova (nakon nastupanja noći toga dana). U dijaspori je dopušteno pokapati na drugi blagdanski dan (koji se u Izraelu ne slavi). Židovski pogreb ne predvida lijes. Tijelo umotano samo u tahrihim (pogrebnu odjeću), polaže se izravno na zemlju, kako bi se ispunilo ono što je napisano u Tori: Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.34. Neki su i u Izraelu imali običaj pokapanja u jednostavnome drvenom lijesu35. Dok zatvaramo grob, govorimo tri puta: Vehu rahum jehaper avon velo jašhit vehirba lehašiv apo velo jair kol hamato -1 on, milostiv, oprašta grijeh i ne uništava, često je odvratio svoju srdžbu i nije razbudio svoj gnjev.3^ Nakon zatvaranja groba, ožalošćeni govore kadiš, a odmah potom predmolitelj čita molitvu El male rahamim. U njoj se obraćamo Gospodaru svijeta moleći ga da prihvati pokojnikovu dušu i da je uvede u Svijet koji dolazi (budući svijet, Mesijino doba), da je "zakloni zaklonom svojih krila zauvijek" i da nade mir u Vrtu Edenskom. Ovime završava pogreb. Pri izlasku s groblja peremo ruke, ali ih ne brišemo, već puštamo da se osuše na zraku. 31• Pnz 21,23 32 - MT Hilhot Sanhedrin 15,8 33 • Ibid., na kraju 34 - Post 3,19 3 5- MT Hilhot avel 4,4 3 6- Ps 78,38
459
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Tješenje ožalošćenih ־nihum avelim - ניחום אבלים Velika je micva tješiti ožalošćene, a najbolje doba za to je šiva, koja počinje odmah nakon pogreba. Prilazimo im i tješimo ih riječima: Tenuhemo min hašamajim - Neka vas Nebo utješi! - תנוחמו מן השמיים. Tijekom šive posjećujemo i tješimo avele. Običaj je da tješitelji ne progovore dok ožalošćeni ne započnu.3? Razgovara se o lijepim svojstvima pokojnika. Tješenje ožalošćenih toliko je velika micva da, prema Rambamovu38 propisu, ona ima prednost pred posjećivanjem bolesnih, jer se tješenjem ožalošćenih čini dobro i živome i mrtvome.
Kadiš jatom ־kadiš žalobnika קדיש יתום ־ Moljenje ovog kadiša u sinagogi obveza je za svih sedam spomenutih bliskih članova rodbine, u tri dnevne molitve svakoga dana tijekom jedanaest mjeseci. Za vrijeme šive okupi se minjan u kući žalobnika, jer oni ne smiju izlaziti iz kuće. Na šabat je običaj da avei bude pozvan k Tori kao maftir, jer se prije haftare govori kadiš. U židovstvu je mnogo rečeno o važnosti kadiša u spomen na preminuloga. Kadiš u gornjem svijetu uzdiže dušu pokojnika na višu razinu, kako je rečeno u halahi39: Kad sin moli i javno posvećuje Ime Neba, iskupljuje oca i majku odgehinoma [pakla]. Na dan na koji su umrli otac ili umrla majka uvijek govorimo za njih kadiš žalobnika.
Jednostavnost ispraćaja i tugovanja Ispraćaj treba biti jednostavan, bez lijesa, a gdje je to zabranjeno, lijes treba biti najjednostavniji. Pokojnika se odijeva u tahrihim, najjednostavniju odjeću. Počast umrlome i istinsko tješenje živih postiže se u običajima šiva, šelošim i šana. Židovski je običaj položiti na grob kamen ili grudu zemlje, koji simboliziraju jednostavnost i čovjekov korijen nastanka iz praha, te njegov povratak u ono iz čega je nastao. Donošenje cvijeća na grob, stoga, nije židovski običaj. Glazba pri ispraćaju također nije židovski običaj, čak je u suprotnosti s duhom židovstva. Svaka ceremonijalnost na ispraćaju, poput glazbe, donošenja cvijeća, odijevanja umrloga u lijepu odjeću, raskošnoga lijesa... nije radi umrloga, već radi 3
?- BT Moed katan 28b - MT Hilhot avel 14,7 39 - ŠA Jore dea 376,4; vidi u Rama 38
460
אבלות
Smrt i žalobni običaji
živih. Sve takve pogrebne ceremonijalnosti izraz su utjehe bliskim osobama, a židovstvo, pak, naučava da se za umrlima tješi na drukčiji način.
drvorez,
Židovski sprovod, Sefer haminhagim (Knjiga Amsterdam, 1707.
običaja)
461
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Smrt i duša מוות ונשמה ״ Židovstvo u smrti vidi točku prijelaza iz materijalnog svijeta u duhovni. U materijalnom se svijetu nalazi naše biće, sastavljeno iz tjelesnog i duhovnog dijela. Smrću umire naš tjelesni dio, koji je služio kao prihvatilište za duhovni, no duhovni dio nastavlja postojati, jer dolazi od Božanske Beskonačnosti (En So/, jedno od Božjih Imena).
Vječnost duše Postoji li doista u čovjeku taj duhovno beskonačni dio kojega je u nas usadio Beskonačni? Židovstvo naučava ne samo da doista postoji, već i da je on bitan dio našeg bića, koji tijelu podaruje životnu snagu. Može li se reći da čovjek postoji samo u kemijskom, molekularnom smislu? Čovjekova duša poznaje stanja i osjećaje poput ljubavi, odanosti, napetosti, brige, mrzovolje, srdžbe, mržnje. To su kategorije koje nisu vezane za materiju, ne može im se mjeriti masa, težina, energija ili ubrzanje, kao tijelima. Što je razlika između čovjeka i životinje? Što se u čovjeku zbiva trenutak prije smrti i nekoliko trenutaka poslije? Duša je ono što u čovjeku tijekom života stvara sve te osjećaje. Smrću ona napušta tijelo. Tko bi razrezao mozak na komade i ne bi našao "ništa duhovno", mogao bi pitati gdje je ta duša, no to bi pitanje bi bilo iz temelja besmisleno, traženje duhovnoga pomoću materijalnih instrumenata, kao da zračenje mjerimo kilogramima ־medu njima nema nikakve veze. Psihologija tvrdi da u čovjeku postoji odredena duševna stvarnost. Pitanje je može li je se pronaći i kako. U psihijatrijskim terapijama za duševne bolesti daje se tableta, kemijski lijek, za duševni problem. Kakva je, dakle, veza između psihe i tijela? Ako čovjek proguta određenu tvar, ona utječe na stanje njegova mozga. Kako? Znanosti poput psihologije i filozofije mnogo se bave tim psihofizičkim područjem.
462
מוות ונשמה
Smrt i duša
Stupnjevi duše Židovska mistika1 objašnjava da je čovjekova duša sastavljena od pet različitih dijelova^D] nefeš, רוחruah, נשמחnešama, יחידהjehida i חיה haja. Bog je uzeo bezoblični komad zemlje i oblikovao ga u čovjeka, zato je čovjek (hebr.: אדםadam) nazvan prema zemlji (hebr.: אדמהadama). U čovjekovu tijelu nalazi se i božanski duhovni dio, nefeš. Mjesto nefeša u čovjeku je krv, kako je rečeno: Jer krv je nefeš.2 Dakle, nefeš zapravo "kola" kroz sve dijelove čovjekovog tijela, dajući im duhovnu životnu snagu: vid i druga čovjekova osjetila. Ovo omogućuje sve njegove radnje, sve djeluje iz snage nefeša. U svetoj knjizi Žohar komentiraju se rečenice iz Tore: I udahne mu u nosnice duh života i čovjek postade živa duša.3 Tko puše, iz sebe puše.4 To znači da je čovjekova sposobnost za djelovanje zapravo sposobnost koju je dobio od samoga Boga. Svaki čovjek ima tu osnovnu razinu duše, nefeš. Ruah je viša duševna razina od nefeša, a mjesto mu je u srcu. Tu se razinu razvija ispunjavanjem Božjih zapovijedi. Nešama je visoka duševna razina, a nalazi se u mozgu. Postiže je se samo proučavanjem Tore, kako objašnjava Ari. Postoji stanje u kojem čovjek ima samo nefeš i ruah, bez nešame, a to je san. Svatko ima nešamu., no stupanj njezine razvijenosti različit je od čovjeka do čovjeka, u skladu s time koliko se bavi duhovnošću. Što više netko ispunjava micve i proučava Toru, nešama postaje sve jača. U snu, nešama napušta tijelo, zbog čega ujutro i blagoslivljemo: Bože moj, nešama koju si mi dao ... vratio si mi moju nešamu... U snu čovjek živi, ali nije svjestan svojih osjećaja. Moguće je i stanje u kojemu čovjek ima nefeš i nešamu bez ruaha, dijela koji povezuje nešamu i nefeš, a to je stanje kliničke smrti. Umiranje je razdvajanje dijelova čovjekove duše: nefeš odlazi u grob, nešama se vraća Bogu ili ־židovski rečeno ־pod Prijestolje Vječnoga, ruah se, ako je postigao svoje ispunjenje, zajedno s nešamom penje u Edenski vrt, u vječni život, a ako nije postigao ispunjenje, kažnjava 1 - Berešit raba 14,9 2• Pnz 12,23 3• Post 2,7 4 - Žohar sv. 1 Post paraša Berešit 49a
463
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
se u gehinomu. Prema školi koja vjeruje u reinkarnaciju, vraća se dok se ne popravi. Jehida i haja su razine emanacije do kojih se dospijeva tek dugim i napornim radom na ostalim dijelovima duše. Svaka tjelesna stvar u svijetu ima duhovni korijen. Usporedivo je to s piramidom, čije široko podnožje predstavlja tjelesnost. Mi živimo u tjelesnome svijetu, u kojemu se nalazi najgrublja duhovnost, dok je na vrhu piramide najprofinjenija duhovnost. Dio čovjekove zadaće na ovome svijetu je da materijalno podigne na višu duhovnu razinu. Božji lik, koji je upečaćen u nas u obliku duše usađene u naše tijelo, ne sliči tijelu. Tijelo je ograničeno vremenom i mjestom, ono je smrtno, ali duša se uzdiže daleko iznad materijalnih ograničenja. Zato se ograničenost tijela ne smije prenositi na dušu.
Čovjekova duša u židovskoj literaturi Često se u židovskoj literaturi spominje duša: Vječni stvori čovjeka od zemljanoga praha i udahne mu u nosnice dušu života (nešama) i čovjek postade živa duša (nefeš)5. Nefeš i nešama su, dakle, ono što čovjeka čini osobitim medu živim bićima i svim stvorenim. Prah će se istaložiti na zemlju, kao što je bio, a duša će se vratiti Bogu, koji ju je dacč. Dok se smrću zemljin prah vraća zemlji, duša (ruah) se nakon smrti vraća Bogu, jer je duhovni dio čovjeka Božji udio, kojim je čovjek stvoren prema liku Božjem?. U jutarnjoj molitvi također se spominje duša (nešama), koja će izići iz tijela: Bože moj, duša koju si mi dao ... i koju ćeš uzeti od mene i vratiti mi je u budućemu svijetu... O Rahelinoj smrti piše: ... i bi pri odlasku njezine duše, jer je umrla ...8 Odlazak duše smrću spomenut je doslovno. Abigajila kaže Davidu: Neka duša mojeg gospodara bude svezana u snopu života9. 5• Post 2,7 6• Prop 12,7 ייPost 1,26 8 - Post 35,18 9• lSam 25,29
464
מוות ונשמה
Smrt i duša
Podučava se: Rabi Eliezer kaže: 'Duše pravednika su smještene pod Slavnim Prijestoljem, kako je rečeno: Neka duša mojeg gospodara bude svezana u snopu života.'10 Jer podučava se: Svih dvanaest mjeseci tijelo opstaje, a duša se diže i spušta. Nakon dvanaest mjeseci, tijelo nestaje11 Rabin Y. M. Tuckachinsky alegorijski je objasnio postojanje duše nakon smrti12: "Dva su blizanca u majčinoj utrobi. Tijekom trudnoće primaju hranu putem pupka, a usta su im zatvorena. Mjesec za mjesecom tijelo im se okreće i približava izlazu. Njih dvojica počinju razgovor: 'Svakim danom približavamo se izlasku. Sto će se dogoditi nakon toga?' Jedan od braće vjeruje u život nakon tople i ugodne utrobe, iako to ne može dokazati. Drugi dječak nepovjerljiv je i prihvaća samo ono što se može dokazati, stoga ne vjeruje u život nakon utrobe. Pobožni brat kaže: 'Kada izađemo iz maternice vidjet ćemo mora, zvijezde, Sunce, brda, ljude koji hodaju, a nisu sklupčani kao mi...' Nepovjerljivi brat odgovara mu: 'O čemu govoriš? Čim izađemo, umrijet ćemo. Prestani sanjariti, nakon života u ovome svijetu postoji samo smrt. Možda to ne zvuči lijepo i ugodno, ali tako je logično.' Pobožni kaže: 'Sva ova ugoda u toploj utrobi nije ništa prema onome što ćemo naći kad izađemo. Zamisli da ćemo jesti ustima, a ne trbuhom.' Nepovjerljivi brat nemilosrdno promotri pobožnoga i pomisli: 'Moj jadni brat ne može podnijeti činjenicu da ćemo umrijeti.' Pri porođaju pobožni blizanac izađe prvi. Njegov prosvijećeni brat, čujući plač pobožnog brata, počinje plakati, misleći: 'Jadnik, da je ostao ovdje, bio bi još živ... Bio je tako divan, zašto je morao izaći i umrijeti?'" Ova alegorija odnosi se na ovaj svijet i na budući svijet. Život u maternici je kratak i lošiji od života nakon maternice. Tijelo je tek privremena odjeća za vječnu dušu. Krajem života u maternici počinje pravi život, smrću tijela "rada" se duša u pravi svijet istine. Mnogo je napisano o tome u kabalističkoj književnosti, Žoharu i Talmudu. Žohar objašnjava rečenicu: Jer neće me čovjek vidjeti i ostati živ13. Dok je čovjek živ, ne može vidjeti Boga, čak niti najveći među ljudima, Mojsije, nije to mogao, no kada Božji dio izađe iz tijela, on nije 1
O. BT Šabat 152b U• Ibid. 12 - Tuckachinsky, J. M., Gešer hahajim 3 13• Izl 33,20
465
Krug života u židovstvu
ŽIDOVSTVO
ograničen očima i ostalim dijelovima tijela, te tada njegovo duhovno, metafizičko biće, vraćajući se svom izvoru, lebdi bez tjelesnih ograničenja i vidi sve, pa i Božansko svjetlo14. Na drugom mjestu Žohara piše da se sve duše vraćaju u istinski svijet putem pećine Mahpele. U Talmudu, u traktatu Šabat, stoji da kada čovjek umre na ovome svijetu, dočekuju ga članovi obitelji. Ako mu se smiješe, to je dobar znak da će imati dobro mjesto u istinskome svijetu, a ako su tužni, to je loš znak. Žohar kaže, a tako piše i u knjizi Pirke derabi Eliezer, da kada čovjek stigne na istinski svijet, pokazuju mu se njegova djela u lice. To znači da mu se pokazuje njegovo pravo lice, kakvo je u svijetu istine, a ne kakvo je u svijetu laži, na ovom svijetu. U svijetu istine svi vide njegovo pravo lice, pa ga obuzima sram. To su najteže muke, koje se ne može usporediti s tjelesnim mukama. Ramban je napisao da je šezdeset godina Jobovih muka kao trenutak trpnje u gehinomu. Nasuprot tomu, trenutak ugode na budućem svijetu bolji je od sveg uživanja ovoga svijeta, kao što piše: Ljepši je trenutak ugode na budućem svijetu od sveg života na ovome svijetu15. Talmud16 govori o slučajevima u kojima se čovjek nakon smrti vraća na ovaj svijet.
Smrt i vrijednost života u židovstvu
המוות וערך החיים ביהדות (etičko, medicinsko i halahičko gledanje na umiranje i smrt) Vrijednost života je, nedvojbeno, jedna od najvažnijih tema u židovstvu. Nekoliko središnjih pitanja vezanih uz umiranje dodiruju pitanje svetosti života, primjerice: eutanazija, pobačaj, samoubojstvo. Razumijevanje vrijednosti života u židovstvu temeljno je i bitno za razumijevanje židovstva uopće, a osobito za razumijevanje njegova pristupa tim pojavama.
Eutanazija Riječ eutanazija znači "dobra smrt" ili "lagana smrt"; grčkoga je podrijetla: eu znači dobro, a thanatos smrt. Eutanaziju su od sredine 19. stoljeća 14
- Bemidbar raba 14,22 5. M Avot (Rečenice otaca) 4,17 16 - BT Hagiga 5a 1
466
המוות וערך החיים ביהדות
Smrt i vrijednost života u židovstvu
počeli nazivati i ubojstvo iz ljubavi ili ubojstvo iz milosrđa. Ovaj postupak pogađa djecu koja imaju teške tjelesne i duševne mane, teške duševne bolesnike i pacijente na umoru, koji nemaju nade za oporavak. Pitanje se zaoštrilo tijekom posljednjih godina, jer danas uživamo ranije nezamislive medicinske i znanstvene mogućnosti za produljivanje očekivanog života. Produljivanje života, međutim, ne mora značiti i ozdravljenje ili poboljšanje kakvoće življenja, ponekad ono donosi tjelesnu ili duševnu trpnju. Produljenje života također može zahtijevati produljeni boravak bolesnika u bolnici, gdje je do smrti spojen na razne aparate, a ne umire u kući, u krugu voljene obitelji, kao što je to bilo nekad. Eutanazija stavlja liječnike, pravnike, vjerske službenike i filozofe, a dakako i bolesnika i njegovu obitelj, pred teške etičke, vjerske, pravne i medicinske probleme. Pitanje je dobilo i velik odjek u široj javnosti. Židovstvo pripisuje životu najvišu vrijednost. Kraćem ili duljem trajanju čovjekovog života ne može se pripisati određena vrijednost. Svaka sekunda čovjekovog života vrijedna je kao i brojne godine, stoga je odlučena halaha: Jednako je ako se umori zdravoga ili smrtno bolesnoga, čak i onoga na umoru: kazna je smrtna1י. Razlog je u tome što ... vrijednost života nema konačne mjere i granice ... u zakonu Tore nema razlike između ubojice zdravoga mladog čovjeka, koji bi poživio mnoge dane, i ubojice stogodišnjaka na umoru.18 Prema tome, čak i za bolesnika na umoru mora se prekršiti šabat, ako će mu to omogućiti da poživi makar još jedan sat. Zbog toga, kao i zbog halahičkog shvaćanja vrijednosti života, donesen je propis prema kojemu je terapija koja može skratiti ionako (prema procjeni) kratkotrajan život koji bolesniku još preostaje, dopuštena samo u slučaju u kojem dodatno liječenje pruža nadu da mu se život produži. To je dopušteno i uz dvojbu o uspjehu terapije19. Taj židovski pristup prihvaćen je u svjetskim kulturama, iako ne svima20. I Hipokratova zakletva je bliska židovskome pristupu: "Neću dati otrov nijednom čovjeku, čak i ako on to zatraži od mene, a neću mu ni savjetovati da ga uzme." 17
• MT Hilhot roceah ušemirat hanefeš 2,7; vidi i ŠA Jore dea 339,1 - Tuckachinsky, J. M., Gešer hahajim, Dine avelut 1,2 19 • više vidi u Steinberg: Enciklopedija halahtit refuit, sv. 4., natuknica Note lamut 20 Gruman, G. J., Encyclopedia of Biotics, str. 261.-168. 18
467
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
liječnik u odredbama židovskog prava Tora je dala liječniku pravo da liječi, jer je rečeno: Doista ćeš liječiti.21 U njegovu poslu nema sukoba ni suprotnosti s Božjom voljom. Taj je posao veliko dobročinstvo, pa i obveza, jer ne smije uskratiti liječenje. Tora kaže: Ne stoj nad krvlju svog bližnjeg!22 Otuda su rabini naučili23 da svatko mora spasiti bližnjega koji se nalazi u opasnosti, svim mogućim dostupnim sredstvima: svojim tijelom, novcem ili znanjem24.
Bolesnik u odredbama židovskog prava U židovstvu postoji obveza bolesnika da učini što može za ozdravljenje, jednako kao što postoji obveza liječnika da liječi. Tko se odbije liječiti krši riječi Tore: ... ali vašu krv tražit ću za vaše duše25; ... i pazite dobro na svoje duše26. Obveza ozdravljenja proistječe iz važnog židovskog načela פיקוח נפש pikuah nefeš, to jest "životna opasnost", koje odgada sve zapovijedi iz Tore27. U židovskom zakonu bolesnik nema samo dužnost, već, dakako, i temeljno pravo na primjenu medicinskoga liječenja i na izbor liječnika. To pravo, kao i druga prava, poput prava na život, na svoje tijelo i na ljudsko dostojanstvo, proistječe iz stvaranja čovjeka "prema Božjem liku"28.
Vrste eutanazije: aktivna i pasivna Aktivna eutanazija odnosi se na davanje lijeka ili druge tvari koja će ubrzati smrt. To može učiniti liječnik ubrizgavanjem otrova bolesniku, ili sam bolesnik uz pomoć liječnika, kao neku vrstu samoubojstva. U židovskom halahičkom svijetu aktivna eutanazija je apsolutno zabranjena. To je u svakom smislu ubojstvo. Liječnik je ovlašten i obvezan isključivo liječiti. U trenutku kada liječnik namjerava skratiti bolesnikov život, na njega se odnosi, kao i na svakog drugog čovjeka, zabrana: Ne umori!29 Ako umori, pripada mu kazna za ubojice. Aktivna eutanazija zabranjena 21
Izl 21,19 22. Lev 19,16 23 - BT Bava kama 81b; vidi i Sanhedrin 73a 24 • Rambam, Komentar na Misnu, Nedarim 4,4 25. Post 9,5 26• Pnz 4,15 27• Vidi u potpoglavlju Pikuah nefeš ־životna opasnost, str. 271. 28. Post 1,27 29. Izl 20,12; Pnz 5,16
468
המוות וערך החיים ביהדות
Smrt i vrijednost života u židovstvu
je i kada je bolesnik, pri punoj svijesti, usmeno ili pisano dao pristanak na nju. On ne smije odustati od vrijednosti života, jer to je apsolutna vrijednost. Tako piše u Mišni: Mimo svoje volje si začet, mimo svoje volje si rođen, mimo svoje volje živiš i mimo svoje volje umireš.3° Važno je napomenuti da bolesnikov pristanak, pa i izričit, ne svjedoči uvijek o njegovoj neovisnoj odluci. Društvo koje podupire eutanaziju dovest će do toga da će se ljudi osjećati obveznima na brzo umiranje, kako ne bi bili na teret obitelji ili društvu. Tako će "pravo na umiranje" postati "obveza umiranja". Takvo društvo prouzročit će i zanemarivanje istraživanja na području sprečavanja boli, te izučavanja odredenih bolesti. Povjerenje između liječnika i bolesnika bit će uništeno, a liječnik neće uživati povjerenje društva. Pasivna eutanazija može značiti ili suzdržavanje od terapije koja bi bolesniku produljila život (izbjegavanje priključivanja na aparate za održavanje života), ili prekid terapije čiji je cilj produljivanje života (isključivanje aparata za održavanje života, na koji je bolesnik priključen). Nasuprot apsolutnoj zabrani aktivne eutanazije, u židovskom se pravu javljaju različita mišljenja o pasivnoj eutanaziji. Nalazimo se između dva temeljna halahička načela: s jedne strane je vrijednost života i njegova svetost, kao najviša vrijednost, koju moraju čuvati i liječnik i bolesnik; s druge strane je također velika vrijednost u sprečavanju muka, trpljenja i tjelesne i duševne boli bolesnika. Ova halahička obveza odnosi se i na čovjeka koji je osuđen na smrt, prema izreci mišnajskih rabina: Voli bližnjega kao sama sebe - pronađi mu laganu smrt31. Prema tome, naši su učenjaci odredili da, kako bi se spriječila patnja i poniženje čovjeka kojega se izvodi na pogubljenje, prije pogubljenja mu treba dati alkoholni napitak32. Kombinacija dvaju načela, svetosti života i izbjegavanja patnje, daje halahičko rješenje: Kao što je zabranjeno ubrzati prirodnu smrt izravnim činom (aktivna eutanazija), jer se skraćivanje bolesnikovog života makar i za jedan trenutak smatra krvoprolićem, jednako je zabranjeno dati terapiju umirućem bolesniku kojemu nema spasa, ako je ta terapija mučna i bolna, jer to bi bilo aktivno nanošenje boli i muka. Postoji manjinsko 3
O. M Avot (Rečenice otaca) 4,22 • Lev 19,18; vidi i BT Bava kama 51a i Sanhedrin 45a 32 - BT Sanhedrin 43a
31
469
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
mišljenje33 koje ovaj propis ograničava samo na bolesnika na umoru, za kojega se ne očekuje da mu preostaje živjeti više od sedamdeset dva sata. Ima halahičkih mišljenja koja ne zabranjuju produljavanje života čak ni ako to prouzrokuje bolove. Dakle, svaka redovita terapija koju bolesnik dobiva, poput zraka i hrane, mora se nastaviti osiguravati i ne smije se prekinuti. Dopušteno je samo odustati od davanja lijekova za liječenje osnovnog oboljenja, koje vodi do skore smrti (primjerice: rak), jer iako bi to možda malo produljilo život, donijelo bi bolesniku velike muke. Židovstvo naučava da se ne smije činiti razliku u vrijednosti ljudi: između bogatoga i siromašnoga, onoga bez mane i onoga s manom, između duševno zdravog i bolesnog. Svi su ljudi jednako vrijedni, jer su stvoreni prema Božjem liku. Židovstvo odbacuje načela kultura koje su učinile razliku među ljudima, poput, primjerice, društva koje opisuje Platonova filozofska teorija34, prema kojoj prikraćene ne treba ostaviti na životu, jer su teret društvu. Takva teorija bila je prakticirana u grčkom gradu-državi Sparti. Taj pristup, kojemu je izvor u dalekoj prošlosti, nije nestao. U dvadesetom stoljeću "prosvijećena" Njemačka projektom T4 Trećeg Reicha pobila je 275.000 duševnih bolesnika, zaostalih, stanovnika staračkih domova i drugih "ljudi koji su na teret" (većina žrtava su bili Nijemci). Njihov je život bio smatran bezvrijednim i proglašeni su teretom društva. Tjelesno ili duhovno prikraćene ubijali su i plinom, a to je kasnije poslužilo nacistima kao način i predložak za gradnju logora smrti i plinskih komora, u kojima su nacisti, prema svojoj "rasnoj teoriji" umorili dio od oko šest milijuna Židova smrtno stradalih u Holokaustu. Sudovi u Sjedinjenim Američkim Državama35 odlučili su već 1976. godine da je dopušteno, uz sudsku odluku, odvojiti bolesnika od respiratora, a ne samo odustati od priključivanja. Godine 1983. donesena je odluka da je dopušteno prestati davati hranu i tekućine vegetirajućem bolesniku koji samostalno diše, pa ga se jedino izgladnjivanjem može dovesti do smrti. Odnedavna se aktivna eutanazija primjenjuje u Belgiji i Švicarskoj. Donedavna je Nizozemska bila jedina zapadna demokracija u kojoj je dopuštena aktivna eutanazija, službeno od 1993. godine, kada je u 33
- Bleich, J. D., Judaism and Healing, Halakhic Perspectives, 1981, str. 141. - Platon, Država 3, str. 405 35 - Vidi sudsku presudu Slučaj Quinlan 355 A.2d. 647 (1976) 34
470
המוות וערך החיים ביהדות
Smrt i vrijednost života u židovstvu
parlamentu prihvaćen zakon koji priznaje aktivno ubojstvo iz milosrđa. Počelo je molbom prisebnoga bolesnika da ga liječnik ubije otrovom; nakon toga dopustili su usmrćivanje teško bolesne djece, uz dopuštenje roditelja; zatim su dodane još dvije kategorije bolesnika koje je dopušteno usmrtiti: one u dugotrajnoj komi i neubrojjve bolesnike, poput onih koji pate od Alzheimerove bolesti. Stoga ne čudi što opasnost koju nosi eutanazija Abraham Steinberg (predstojnik pedijatrijskog odjela bolnice i medicinskog centra Šaare cedek u Jeruzalemu i predsjedavajući komisije za medicinsku etiku) naziva "klizavom strminom", što znači da je onoga trenutka kad se odlučimo za put eutanazije, teško uvijek odrediti granicu, a to dovodi do 'klizanja', koje iz godine u godinu proširuje krug dopuštenih usmrćivanja, kao što se danas događa u Nizozemskoj. "Broj na ovaj način usmrćenih u Nizozemskoj zasigurno nije poznat, no prema raznim procjenama čini se da se radi o pet do deset tisuća godišnje. Dakle, za nekoliko godina od početka ovoga puta, u Nizozemskoj se zna za razna teška odstupanja. Samo mali dio aktivnih eutanazija prijavljuje se prema propisima, bilo je slučajeva ubojstava teško bolesne djece, čak bez pristanka roditelja, počinjena su ubojstva iz milosrđa nad bolesnicima bez svijesti, u mnogim slučajevima odluku je donio jedan liječnik bez sudjelovanja i savjetovanja s drugim, što je u suprotnosti s onim što određuje zakon. Netko je ustvrdio da se eutanazija u Nizozemskoj otela kontroli, te da se događaju stotine i tisuće slučajeva ubojstva iz milosrđa bez pristanka ubijenoga i bez izvješća vlas־ tima. Osim toga, suvremeni pristup eutanaziji pokrenuo je u Nizozemskoj prijelaz sa stajališta koje priznaje i dopušta taj čin, na stajalište koje pretpostavlja pristanak liječnika na takvu zamolbu kao na moralnu obvezu za okončanje nekorisnog života."36
Pobačaj Tema umjetno izazvanoga pobačaja je vrlo složeno pitanje. Kroz nekoliko načela može se promotriti opće židovsko stajalište prema prekidu trudnoće. S obzirom na složenost pitanja, osnovna načela ne mogu pružiti potpune 36
- Steinberg, Enciklopedija halahtit refuit, sv. 4. Jerusalem 1996, natuknica Note lamut, str. 93-94.
471
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
odgovore. Svaki pojedini slučaj treba dati na razmatranje rabinu koji je stručnjak za pitanja medicine i halahe. O halahičkoj zaštiti fetusa saznajemo iz Tore: Onome koji prolijeva krv čovjekovu, čovjek će krv proliti, jer prema liku Božjem stvoren je čovjek37. Talmud komentira tu rečenicu: Tko prolijeva krv čovjeka u čovjeku, krv će mu se proliti. Tko je čovjek u čovjeku? Reci: To je zametak u utrobi majke38. Otuda izvode naši učenjaci da je zabrana ubojstva fetusa sadržana u zabrani krvoprolića. Zabrana je zajednička sinovima Noinim i Židovima, iako razlike postoje. Jedna je u kazni, koja je za potomke Noine teža39, ali potomku Noinom dopušteno je ubiti fetus tijekom prvih 40 dana trudnoće, što je Židovima zabranjeno. Spašavanje fetusovog života za vrijeme cijele trudnoće potiskuje zabrane Tore, pa je tako, primjerice, dopušteno kršiti šabat kako bi ga se spasilo, da bi u budućnosti mogao držati mnoge šabate. Osnovna razlika u statusu između osobe i fetusa je u tome što se ne žrtvuje ljudski život radi života fetusa. Dakle, ako je neki čovjek ucijenjen: ako ne ubije nekoga, ubit će njega, on mora žrtvovati svoj život i ne smije umoriti, međutim, ako ga prisiljavaju da iskupi svoj život životom fetusa, ne mora žrtvovati svoj život kako bi spasio fetusov, te ima pravo prekinuti trudnoću40. Osnovno pravilo o prekidu trudnoće kaže da je pobačaj zabranjen kad razlozi za njegovo zahtijevanje nastaju radi izbjegavanja novčanoga i društvenoga opterećenja (materijalne i društvene teškoće). Ima, međutim, okolnosti u kojima se pobačaj traži zbog zdravstvenog stanja majke ili fetusa. Ako nerođeno dijete ugrožava život majke, dopušteno ga je usmrtiti da bi se spasilo majčin život, no ako se već rodila glava, ne smije ga se ubiti čak i kad je majka u opasnosti. Mišna to objašnjava: Ne odbacujemo dušu radi duše41, jer je dijete od trenutka rođenja u svakom smislu osoba, a ne smije se ubiti nijednog čovjeka radi života drugog čovjeka. Kada postoji zabrinutost za duševno zdravlje majke, općenito postoji mogućnost prekida trudnoće42, ako postoji medicinsko
37. Post 9,6 38. BT Sanhedrin 57b 39. Vidi Tosafot komentar na Gemaru, BT Sanhedrin 57a 4 °- Vidi BT Pesahim 25b 41 - M Ohalot 7,6; vidi i MT Hilhot roceah ušemirat hanefeš 1,9 42 ־BT Joma 85a,b i Tosafot odsječak Ulefakeah hagal
472
המוות וערך החיים ביהדות
Smrt i vrijednost života u židovstvu
mišljenje da će nastavak trudnoće povećati rizik za život majke, kao što je pogoršanje njenog psihičkog stanja. Tada nije potrebna medicinska sigurnost, već dostaje vjerojatnost. Svaki slučaj i njegove okolnosti osobiti su, pa se treba posavjetovati s rabinom stručnim za to pitanje. Dopuštenje za prekid trudnoće moguće je dati zbog sumnje na psihičku bolest u slučaju da je majka bila duševno bolesna prije trudnoće, ili je bolest nastala kao posljedica svijesti o nenormalnoj trudnoći, poput, primjerice, u slučaju kad je trudnici poznato da joj fetus ima nasljedno uvjetovanu bolest, što je može dovesti do osjećaja beznadnosti. Rabini koji donose halahičke odluke različito se odnose prema prekidu trudnoće zbog mogućega urođenog poremećaja ili bolesti fetusa. U slučajevima u kojima se mogući prekid trudnoće ne procjenjuje zbog opasnosti za život majke, nego zbog opasnosti za zdravlje fetusa (primjerice kad majka tijekom određenoga razdoblja trudnoće oboli od rubeole), treba se obratiti istaknutim rabinima na području medicine i halahe. U slučaju Tay־Sachsove bolesti, mišljenja se razilaze: neki smatraju da je zabranjeno pobaciti fetus, pa čak i da se ne smije obavljati amniocenteza ili biopsija radi dijagnoze, jer te pretrage predstavljaju rizik za zdravi fetus43, odnosno mogu ga zdravstveno ugroziti ili prouzročiti njegovu smrt. S druge strane, ima onih koji smatraju da se u takvome slučaju smije učiniti pretrage, pa i pobaciti takav plod. U slučaju hidrocefalusa, glava fetusa je velika i puna tekućine, zbog čega dijete ne može iz maternice izaći prirodnim putem. Smatra se da je očekivani život tako bolesnog djeteta vrlo kratak, nekoliko mjeseci, pa čak i samo nekoliko dana. Postoje dvije medicinske mogućnosti: uvesti iglu u glavu fetusa i izvući tekućinu, čime se glava smanjuje, a fetus umire, pa ga se može izvući, ili se može učiniti carski rez i omogućiti djetetu da poživi kratko vrijeme. Prema halahi, treba operirati carskim rezom, a ne ubijati fetus, ako carski rez neće majku dovesti u životnu opasnost. No ako će carski rez predstavljati životnu opasnost za majku, ubija se čak i zdravi fetus u slučaju da se ne može roditi drukčije nego carskim rezom.
43
- Pri amniocentezi 1:300, CVS 1:70
473
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Samoubojstvo Mišna kaže: Mimo svoje volje si začet, mimo svoje volje si rođen, mimo svoje volje živiš i mimo svoje volje umirešM Biti ili ne biti, to u židovstvu nije pitanje. Židovska pitanja su: kako živjeti, što je put židovskog života, kakva je naša uloga u svijetu? Naše postojanje na svijetu je činjenica protiv koje se nemamo pravo pobuniti ili ju promijeniti. Samoubojstvo je ubojstvo u svakom smislu, nema razlike između onoga koji ubije sebe i onoga koji ubije drugoga. Tora kaže: Ne umori'/45, bez razlike ubija li čovjek drugoga ili sebe. Talmud46 uči zabranu samoubojstva i uopće zabranu samoozljedivanja iz Božjih riječi Kajinu, nakon što je ubio Abela: Ali vašu ću krv za vaše duše tražiti, od svake životinje ću je tražiti, i od čovjeka, od svačijeg brata, tražit ću dušu čovjekovu.47 Prema židovskoj mistici, duša samoubojice ne nalazi mir: ne može se vratiti u tijelo, jer je uništeno, a ni u svijet duša ne može ući prije nego joj dode vrijeme. Prema halahi, ne iskazuje se počast samoubojici, ali zabranjeno je prouzročiti daljnju bol njegovoj obitelji, jer oni najviše pate. Stoga se održavaju svi žalobni običaji vezani za čast obitelji, dopušteno je posjećivati ih i tješiti, ali svi običaji koji su vezani za počast mrtvome, ne održavaju se. Ne pokapa ga se u središnjem dijelu židovskoga groblja, nego u kutu, uz rub. Ne drži se ni nadgrobni govor, čak i ako je za života učinio mnoga dobra djela, niti se moli kadiš na groblju, već samo u sinagogi, tijekom godine. U današnjoj se praksi samoubojicu ipak pokapa na uobičajeni način, jer se drži da osoba u normalnome stanju ne bi oduzela vlastiti život.
Svetost života i svetost tijela
קדושת החיים וקדושת הגוף Još nekoliko tema odnosi se istodobno na vrijednost i svetost života, ali i na svetost i nepovredivost tijela, kao što su, primjerice, pitanja obdukcije, donacije organa i kremiranja. 44
46 • 47 45
474
M Avot (Rečenice otaca) 4,22 Izl 20,12 BT Bava kama 90b Post 9,5
קדושת החיים וקדושת הגוף
Svetost života i svetost tijela
Obdukcija i donacija organa Na temelju židovskog stajališta prema donaciji organa, u ovom se problemu sučeljavaju dva temeljna načela48. Prvo je postojanje životne opasnosti (pikuah nefeš )פיקוח נפש, koje životu daje najvišu vrijednost, pa je dopušteno prekršiti sve Božje zapovijedi iz Tore da bi se spasio život. Taj pristup neupitno podupire donaciju organa kada ona spašava život. Drugi je zabrana oskvrnjivanja mrtvog tijela ()ניוול המת, jer židovski zakon zabranjuje nam oskvmjivanje tijela, za života i poslije smrti. Tijelo umrloga bilo je dom za svetu dušu, te se prema njemu odnosimo s poštovanjem. Svaki dio tijela mora biti pokopan, bez razlike u odnosu na njegovu veličinu ili mjesto u tijelu, jer je duša (nefeš) krvlju kolala cijelim tijelom bez iznimke, budući da organ bez dotoka krvi ne može opstati. (To je razlog što nakon terorističkih bombaških napada u Izraelu vidimo strašan prizor u kojem članovi hevre kadiše ־svetoga pogrebnog društva ־ sakupljaju i stružu s ceste i najsitnije ostatke ljudskih tijela.) Jasno je da se takav pristup suprotstavlja donaciji organa koja pogađa cjelovitost tijela. Ako smo, dakle, suočeni s ta dva suprotstavljena načela, je li moguća halahička ravnoteža medu njima? Jest. Donacija organa koja ispunjava određene uvjete nije samo dopuštena, već je i micva, jer vrijednosti života nema granice. Donacija organa je dopuštena kada je organ neposredno potreban za određenog primatelja, uključujući i presađivanje organa sa živog davatelja (bubreg), ili s umrlog davatelja. Mišljenja rabina glede donacije srca i jetre razlikuju se, zbog toga što su srce i jetra prikladni za transplantaciju samo ako su izvađeni iz tijela u kojem srce još kuca. Bitno pitanje je kada prema halahi nastupa smrt. Odgovor na to pitanje uzrok je za razmimoilaženja u mišljenjima. Jedno mišljenje, koje dopušta presađivanje, određuje nepovratni prestanak samostalnog disanja kao trenutak smrti, a time vidi smrt u prestanku rada mozga, uključujući i moždano deblo, budući da mozak pokreće i samostalno disanje. Drugo mišljenje zabranjuje presađivanje srca, jer u aktivnosti srca vidi znak života. Izričito je zabranjeno ubrzati smrt davatelja vađenjem organa ili na drugi način, pa i u slučaju kada je organ žurno potreban za određenog primatelja, jer je svako neprirodno i svjesno skraćivanje života nedvojbeno ubojstvo. Glavni 48
- Bleich, J. D., Judaism and Healing, Ktav Publishing, 1981
475
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
rabinat i rabin Moshe Feinstein dopustili su presađivanje srca pod navedenim okolnostima, uz uvjet da jedna skupina stručnjaka određuje je li nastupila smrt, a druga obavi presađivanje. Također je potrebno prije vađenja srca ustanoviti prestanak samostalnog disanja i nenazočnost aktivnosti u moždanom deblu tijekom najmanje 12 sati. Opasnost dolazi iz želje liječnika da za presađivanje dobiju organ u najboljem stanju, makar to ponekad išlo na račun skraćivanja života davatelja. No smrt davatelja mora biti sa sigurnošću ustanovljena kao prirodna, u skladu sa židovskim zakonom, stoga je ne smije ustanoviti liječnik koji je zainteresiran u odredenom slučaju presađivanja. Zbog načela zabrane oskvrnjivanja tijela izričito je zabranjeno darovati organe u "banku organa", jer se ne radi o odredenom primatelju koji žurno treba određeni organ, nego o sakupljanju organa, koji se ponekad uopće ne upotrijebe za presađivanje, jer prođe određeno vrijeme od vađenja. Iz istog razloga zabranjeno je darovati organ ili tijelo znanosti radi medicinskog istraživanja ili radi vježbe na medicinskom fakultetu, osim ako obdukcija uskoro može donijeti potrebnu informaciju koja nekome može izravno pomoći. Stoga se svaki slučaj mora zasebno ispitati, zbog mnoštva halahičkih pitanja vezanih za ovu temu, koja zahtijevaju savjetovanje rabina stručnog za to područje. Neupitno je zabranjeno potpisati općenitu karticu o darovanju organa ako se ne navedu opisani uvjeti.
Kremiranje U židovstvu je mrtvo tijelo dopušteno samo pokopati, prema rečenome u Tori: ... dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet, jer prah si i u prah ćeš se vratiti*9. U skladu s time, spaljivanje tijela je u židovstvu nedvojbeno zabranjeno. Jedno od Trinaest načela židovske vjere, koje je sastavio Rambam, jest ono o uskrsnuću mrtvih^o. Prema tom načelu, u budućnosti će biti uskrsnuće mrtvih, koji će ustati iz grobova, kako je napisano u Ezekielovoj viziji suhih kostiju51 i u Knjizi Danielovoj52. Čovjek koji da spa-
49. Post 3,19 50 - Trinaest načela vjere, Predgovor Rambamovom komentaru Mišne, Sanhedrin, poglavlje Helek, Mossad Harav Kook, str. 148. 51• Ez 37 52• Dan 12,2
476
קדושת החיים וקדושת הגוף
Svetost života i svetost tijela
liti svoje tijelo, uništava svoje kosti, koje bi trebale ustati iz groba i dobiti meso, tetive i kožu. Time zapravo izjavljuje da ne vjeruje u uskrsnuće mrtvih. Takav čovjek se odvaja od židovskog naroda i za njega nema mjesta u budućemu svijetu53. Ovo ne vrijedi za Židove koji su tijekom povijesti spaljeni kao žrtve nasilja, na lomačama Inkvizicije ili u Holokaustu, jer se nije radilo o dragovoljnom spaljivanju tijela, nego o strašnome zločinu, odnosno uništavanju tragova zločina. Odlučujući su svjesni postupci na ovome svijetu. Prema njima će se čovjeku suditi kad mu dode vrijeme. Onaj koji je svijet stvorio iz ničega, moći će uskrsnuti tijelo i iz pepela tijela spaljenoga u Auschwitzu, ili na bilo kojem drugom mjestu na svijetu.
Naslounica matične knjige rođenih i umrlih društva Hevre kadiše Zagreb, 1854.
53
Naslounica matične knjige rođenih i umrlih društva Heme kadiše Varaždin, 1816.
- M Sanhedrin 10,1; vidi i Midraš Tanhuma, Vaera 1
477
V. TEMELJNI TEKSTOVI
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
Pisani izvori židovstva Židovsko pravo Pravo i etika
מקורות היהדות הכתובים
Pisani izvori židovstva
Pisani izvori židovstva מקורות היהדות הכתובים Židovsko pravo dio je pojma židovske halahe. Pojam halaha ima nekoliko značenja. Općenito i općeprihvaćeno značenje je normativni dio usmene Tore. U tome značenju halaha je suprotstavljena pojmu agade, koji označava mudre izreke, predaju, upozorenja i misli. Halaha sadrži sva pravila u svijetu židovstva i u kategoriji zapovijedi o međusobnom odnosu ljudi i o odnosu čovjeka i Boga. Upute koje su vezane za odnos čovjeka i Boga danas se nazivaju vjerskima, dok se upute vezane za međusobni odnos ljudi nazivaju zakonskima. Takva podjela nije točna, jer su sve odredbe židovskoga prava istodobno i vjerske. (Ta podjela, čini se, proizlazi iz rimske podjele na ius divinum i ius humanum1.) Riječ halaha dolazi od korijena hebrejskog glagola ići (h-l-h), jer židovski narod ide, ponaša se, prema tim pravilima. Halaha može značiti i odluka, presuda medu različitim mišljenjima. Riječ halaha također označava i književni oblik određene upute, a ne samo njezin sadržaj. Ako je, primjerice, neka uputa izrečena kao tumačenje neke rečenice iz Tore, njezin književni oblik naziva se midraš, a ako je ta uputa samostalna i apstraktna, onda je ona halaha2.
1• Vidi: Schultz, F., History of Roman legal science, str. 30/31., Oxford 1951 2. Enciklopedia talmudit, sv 9., str. 241-243.
481
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
POVIJESNA RAZDOBLJA ŽIDOVSKE KNJIŽEVNOSTI
1. biblijsko doba: od primanja Tore do doba drugog Hrama (od 2448. do 3500. godine prema židovskome računanju 1312 ־. do 260. pr.n 2. mišnajsko doba (od 3500. do 3948. godine prema židovskome računanju 260 ־. pr.n.e. do 188. n. e.) 3. talmudsko doba (od 3948. do 4260. godine prema židovskome računanju 188־. do 500.) 4. savorajsko doba (od 4260. do 4396. godine prema židovskome računanju 500 ־. do 636. n.e.). 5. gaonsko doba (od 4396. do 4800. godine prema židovskome računanju 636 ־. do 1040.) 6. doba ranih rabina (od 4800. do 5200. godine prema židovskome računanju 1040 ־. do 1440.) 7. doba kasnih rabina (od 5200. do 5550. godine prema židovskome računanju 1440 ־. d o 1750.) 8. doba suvremenih rabina (od 5550. godine prema židovskome računanju ־1750. ־do danas) TMKTAMU> KMCnAyNA NTk T M A T IXZONT6C KCUTCU^UlATl O Y ^ N M f HTUUNUMXHT> KAiemeNTcuAAioriNev KCeH'TtUCXNMHnOTCfc C0CCTOIMOI TfeICHM&rv n x A A x l r t x n x Y T i U N f l Tl»Ye\<:0Yfc׳n1MA.TMu> MHlfOCCAHH TeryNXIMI KKlfintHMtOYCHCnrOOyrxrMM IC HHTt €r6H€TOA€־THMM€rXTM OtftCOyTONAXMH^Ntf־ TON^' O YAYNHCeTAI י TriTHreNHecNTocnr T X T O O N O M * X Y 0 ״דY<= • ח OfOrON KXI cri NONTO OXXOi:l1r0CXNX*HNXI M A T A I CL) 4>U>NX I KXI xc־n׳xnx1> nf0CT00rut־r0c6iNx cyrx 1 x m c m x • ןt y r!י*»י M N H C U H T l T H N MM€fXN MMINXCI CONX^OpCXlT TCL>N C X * » X T O ) H X r I X 2 6 r K X I N € < f > € X H rN(t(f>(i)A"' orocKXixrtxcxixYTO N£ZHMfe׳rxC€rrx 6n0f0YCC€
T M « A O M N C X R t X T X KO> AH KXI€lHrxr€NtMU>Y OAXOC M H H I X 2 € t « a ) a TU)tlčDc«YOYn01HC€i• CHCTONAAON€lCCYNA Aw N X ft N N X I חf O c T O N r i N €׳n x.y t m n x n e r r o n cy MHno*T€xnoxcCMxnxY THCINTOY^eKTHCOA KAI0V1UCCOYKXIH6Y f€MK('AI IC KX1nx|€' CT»» T U > N » v C K X T € H N A C M ( U rxTHfcoyonxiccoY»* CANYnoroorocci NA HnAIAICKHCOYOIOYJ Y C H C n f O C X O N X X O N KXI TOAGO fOC •|־OC I N Xf K X» € ! n € H X Y ־r o 1 c COY Kx1T0?־r102Y»*10M nNI 2FTOOAO N A I ATO K X I C X X X M C C N k t n X N T X • COY KXI f l X N KTHNOCC»Y KATAHCIH K(-:NA I €OXY T O Y C X O T O Y C T O Y T O Y C A • K X I O חr o t: M A Y T O C O n X f " » TOTOHtfKlCHnYf • * * י KlOh»€NCOI C־Nrxf€2H rcuK• A N € I A INfe'N O K X n H O C M<£ € ra>€ 1 m t »?t co y o c t • • T O N| 'OX Y1 Cr ^€ Nn Oo NI HKCXCI NT KH CN t (UCKAnNOC KAM6INOY e i H r x r 0 N C € € K r M c x • • KXielCCTMnxCOAXOl r M k T k X I fl X N T X T X C N X f T O Y€XO 1KUyaoy XOIC KXlKXTfc׳nXYC£**> C^OAfX eriNONTOA• OrYy nKCcoNTxicoiecoiet* T H H M € ^ T H 6 U O M H & I A x 1 <}>u;n x i t h ccx x 1 חr r • ״romxHNCMOY oynoi nrotxi n o y c x i T c x y t ® ncetc C€XYTO)€lAUJAON T H0 N דHY M' 1e ־rn^KNYI A' H0 rNMe Ci A€ N < > ״l Tfc'r^'C^OApX MC1>CMC> € A x x H c eno A€ tftK חe» 0YA€nxM°r0c0M01uuj» ocxchjTajOYr^^' ^^N-. T lMM MX MT OKNX II IHXI T »* A! • XCCGONY XK rX ^I KrGINATOAYTUXjxUNH XlOCX€NTMrMKXTCU HNMMT*־f'XI NXf YCOI KAT€ft H A«־Vt €:» ח ־Tour ״K KXtOC XCNTOI C " i i ' A X t t N * T M I XIKXI I N X M X K f T0CINA€n1TMNK0rYY0r0YC KXlCKXXtcC ynuKxTu>THcrHC Ky N HC€I CXYTOirOYA• r M C TMCXrx0HCHC»^CO l?lMU)YCHNtrHTHNK• MMAXTfCYCHCArTyiC
"Prijevod
482
Tri stupca Sedamdesetorice"
iz biblijske knjige Izlaska, (Septuaginta, hebr.: Targum
Ha-Šivjim)
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
1• Književnost biblijskog doba Ova golema literatura dijeli se na dva osnovna dijela: pisana Tora i usmena Tora.
I. Pisana Tora (Pisani Nauk) ־ תורה שבכתבTora šebihtav Pisana Tora je prvi i najvažniji pisani izvor židovske literature. Sva kasnija književnost oslanja se na pisanu Toru. Sve što je napisano u Tori, njezini odsječci, riječi, slova i znakovi najpoznatiji su i najautoritativniji izvor židovske literature, a osobito literature židovskog prava. Sve proročke knjige i Spisi, te usmena Tora, oslanjaju se na nju. Pisana Tora ili Mojsijeva Tora ( ) תורת משהpoznata je i kao Petoknjižje. Ona ima najvišu svetost u hijerarhiji svetih spisa. Proročke knjige svetije su od Spisa. Proročke knjige i Spisi su zbirke mudrih riječi proroka, kraljeva i voda židovskog naroda i svjedočanstvo za židovsku povijest, od Jošuinog doba i ulaska u Izrael do doba drugoga Hrama. Jedne i druge mnogo su korištene u Mišni, Talmudu i midrašu, za proučavanje puteva Tore i mudrosti naših proroka i voda.
Mesora מסורה ־ Mesora je tradicija koja se s oca na sina prenosila o svemu vezanom za ספר תורהsefer Tora - knjigu Tore. (Odnosi se na rukom ispisani kožnati svitak Tore, namotan na dva držača, što se naziva sefer - knjiga. Neki drugi sveti tekstovi, poput biblijske knjige Ester, tradicijski se namataju na samo jedan držač, a nazivaju se megila ־svitak.) Tora koja nam je prenesena propisuje i oblike svih slova, a neka su manja odnosno veća od ostalih, te
483
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
tagim3. Mesora nam dolazi od Mojsija. U midrašu4 piše da je Bog Mojsiju pokazao Toru napisanu cmom vatrom na bijeloj vatri, a Mojsije ju je prepisao na pergamenu. Dok je prepisivao, čuo je iz Božjih usta i kako treba čitati Toru ( קריkeri - čitaj kao:). Stoga su na nekoliko mjesta u Tori riječi napisane drukčije nego ju se pravilno čita. Ta odstupanja ( כתיבketiv - pisanje, pravopis), koja nalazimo u cijeloj Tori, od prvih riječi: U početku stvori Bog nebo i zemljxP, do posljednjih riječi... pred očima cijeloga Izraela6, imaju svoje objašnjenje u naglašavanju značenja.
Prva zapisana Tora O prvoj zapisanoj knjizi Tore piše: I zapovjedi Mojsije levitima, nosačima kovčega saveza Vječnog, govoreći: 'Uzmite ovu knjigu Tore i stavite je uz kovčeg saveza Vječnoga, Boga vašega, i neka bude tamo zauvijek. ייNakon što je Mojsije napisao tu knjigu, do smrti je napisao još dvanaest knjiga Tore, prepisujući prvu, te svakome plemenu dao po jednu. Usmeno im je prenio sve što je naučio od Boga: načela i pojedinosti, te upute skrivene u slovima i sve o podjeli na odsječke i knjige Tore. Nakon našeg učitelja Mojsija počeli su soferi (hebr.: so/er, množina: soferim - stručni pisari knjiga Tore) svakoga novog naraštaja prepisivati Tore iz njegova vremena, stvarajući nove knjige. Ako bi pomislili da su našli pogrešku u nekom primjerku, usporedili bi ga sa starijom knjigom. Tako je očuvana mesora.
Ketiv ־pismo Tore - כתיב Sefer Tora - knjiga Tore piše se cmom tintom na pergameni načinjenoj od kože čiste životinje. Pismo Tore, odnosno oblik slova, naziva se asirskim. Jezik je hebrejski ־Sveti jezik. Mojsije je napisao Toru bez interpunkcije i bez טעמי המקראteame hamikra (znakova za pravilno čitanje). U oboje ga je Bog uputio usmeno. Babilonski gaon iz 6. stoljeća, koji je djelovao u Pumbediti, rabi Natronaj gaon, objašnjava zašto znakovi nisu upisani u samoj Tori: Mojsije nije dobio dopuštenje da zapiše znakove za pravilno čitanje (melodijske znakove) i interpunkciju, kako bi riječi Tore sadržavale više značenja: interpunkcija i melodijski znakovi ograničavaju značenje. Pravila pisanja Tore vrlo su važna. U midrašu8 upozorava rabi 3
- Tag je "kruna" nad slovom u knjizi Tore; vidi Dodatak 4., str. 773. - Devarim raba 3,12; vidi i Šir haširim raba 5,6; vidi i Midraš Tanhuma Berešit 1 5• Post 1,1 6• Pnz 34,12 7• Pnz 31,25-26 8 - Vajikra raba 19,2; vidi i Midraš Tanhuma Berešit 1,1 4
484
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
Jišmael sofera rabi Meira neka bude pažljiv pri pisanju i ne ispusti niti jedno slovo, niti ga doda, jer se time "uništava svijet". Zato su učenjaci do doba Ezre Pisara* radi izbjegavanja pogrešaka sastavili dvije knjige: Mesora gedola - Velika predaja, te Mesora ketana - Mala predaja. U njima su napisali koliki je broj riječi u Tori, koje se riječi pišu "potpunim pismom", a koje "nepotpunim pismom"9 koja se slova pišu manjima od ostalih ili većima od ostalih, a također i koliki razmak se mora ostaviti između riječi ili između odlomaka (paraša )פרשה. Oblikovali su dodatne znakove, da bi spriječili unošenje bilo kakvih promjena u ono što smo primili na Sinaju. Midraš10 objašnjava da je jedan od razloga što su pisare Tore nazvali soferima bio u tome što su oni brojali riječi i slova u Tori (hebr.: sofer = brojač). Nastala je golema literatura11 s ciljem čuvanja autentičnosti pisma. Rambam12 izvještava o poznatoj najstarijoj knjizi Tore, koja je iz Jeruzalema dospjela u Egipat, iz koje je prepisao svoju knjigu Tore ־sefer Toru. Knjiga koju spominje Rambam zove se כתר ארם צובאKeter Aram Cova (Alepska kruna)13. Stotinama godina čuvali su je u sinagogi grada Haleba (Alepa) u Siriji, a danas se čuva u nacionalnoj knjižnici u Jeruzalemu. Još jedan prijepis te knjige načinjen je u Kairu 1009. godine, donesen u Rusiju 1893., a nalazi se u nacionalnoj knjižnici u Sankt Petersburgu.
Razmaci u Tori רווחים בתורה ־ Iako u knjizi Tore nema interpunkcije ni vokala, u svakom slučaju mora se načiniti: 1. razmak od po četiri reda prije svake sljedeće od pet knjiga. Ne smije se završiti pisanje jedne knjige na dnu stupca, nego to mora biti u sredini, kako se knjige ne bi moglo razdvojiti rezanjem, jer Tora je jedna cjelina u pet dijelova. 9
- U hebrejskom pismu sva su slova suglasnici, a dvije su mogućnosti zapisivanja samoglasnika: pomoću znakova, te korištenjem nekih slova u drugoj funkciji. Pismo bez dodatnih znakova i slova za samoglasnike naziva se nepotpunim ( ;)חסרpotpuno pismo ( )מלאobuhvaća slova za označivanje samoglasnika. 10• Midraš Tanhuma Bešalah 16; vidi i BT Hagiga 15b; vidi i 2Ljet 34,13 11 - Druge knjige koje su napisane da bi se sačuvalo pismo Tore su: u Mišni i Talmudu Masehet soferim (Traktat o pisarima) i Masehet sefer Tora (Traktat o knjizi Tore), u midrašu Midraš haserot vejeterot (Midraš o nepotpunom i potpunom) i Midraš tagin (Midraš o krunama). Halahe za pisanje sefer Tora nalazimo u knjigama Tur, Šulhan aruh, te u Rambamovoj Mišne Tora (Hilhot sefer Tora). 12 - MT Hilhot sefer Tora 8,4 13. Aram Cova je hebrejsko ime grada Haleba (Alep); Tora je uspoređena s krunom.
485
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
2. razmak između svih odlomaka (paraša)14 u visini devet slova 3. razmak između redova u visini jednoga reda 4. razmak između riječi u širini jednoga slova 5. razmak između slova debljine dlake Za pisanje Pjesme na moru ( שירת היםŠirat hajam)15 i za pjesmu Slušajte nebesa ( שירת האזינוŠirat Haazinu)16 postoje osobita pravila o razmacima, dana Mojsiju na Sinaju.
Paraše ־tjedni odsječci - פרשות השבוע Perašat hašavua koje čitamo na šabat sastoje se od određenog broja odlomaka. Svakog šabata čitamo drugu parašu. Podjela Petoknjižja na tjedne odsječke (Berešit, Noah, Leh leha...) nije bila dana Mojsiju na Sinaju, već su je ustanovili rabini, kako bi se znalo što će se čitati na određeni šabat.
Pet humaša (pet knjiga Petoknjižja)חמישה חומשי תורה ־ Pet knjiga Petoknjižja dobilo je naslove prema nekoj riječi iz prve rečenice knjige. Na hebrejskom su njihovi naslovi בראשיתBerešit (U početku), שמותŠemot (Imena), ויקראVajikra (I pozva), במדברBemidbar (U pustinji), דבריםDevarim (Riječi). Postanak počinje stvaranjem svijeta, prvim ljudima Adamom i Evom, Noom i velikim potopom. Nastavlja se poviješću Hebreja u vrijeme našeg praoca Abrahama, osnivača monoteizma, opisuje nam život praotaca Abrahama, Izaka i Jakova. Pripovijeda o dvanaest sinova Jakovovih, dvanaest plemena Izraelovih, prodaji Josipa u Egipat i njegovu tamošnjem životu. Završava Josipovom smrću u Egiptu, što je konačno dovelo do tamošnjeg židovskog ropstvai7׳. Izlazak opisuje ropstvo Židova u Egiptu i njihovo izbavljenje pod vodstvom našega učitelja Mojsija, davanje Tore židovskome narodu na Sinaju, davanje micva (Božjih naredaba) i ostalih zakona i njihovih pojedinosti. Opisuje se i izrada Zavjetnog šatora!8 i sveg posuda u njemu19. 14
- Ne radi se o tjednim odsječcima ־parašama - koje se čita na šabat. Svaka ovdje spomenuta paraša ima svoju temu. Ukupno ih je 669. 15. Izl 15,1 16 •Pnz 32,1 17 - Knjiga Postanak obuhvaća dogadaje od stvaranja svijeta do Josipove smrti, ukupno 2309 godina. 18 - Zavjetni šator bio je pokretni Hram u pustinji. 19 - Knjiga Izlazak obuhvaća dogadaje od Josipove smrti do podizanja šatora, ukupno 140 godina, do 2449. godine.
486
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
Levitski zakonik navodi sve zapovijedi i zakone vezane za kohene i levite, koji su jedini bili odredeni za služenje u Zavjetnome šatoru, sve zakone o žrtvama, obrednoj nečistoći i čistoći, te neke zapovijedi građanskog i kaznenog zakonika20. Brojevi opisuju putovanje židovskog naroda pustinjom, koje je trajalo oko četrdeset godina21. Opisuje se slanje dvanaestorice uhoda u izviđanje Kanaana, te stvaranje židovskog naroda tijekom četrdeset godina. Ponovljeni zakon ukratko prepričava židovsku povijest od izlaska iz Egipta, vraćajući se na gotovo sve što se Židovima dogodilo do ulaska u Izrael. Ponavlja i Božje zapovijedi i dodaje nekoliko. Mojsije blagoslivlje narod, a na samome kraju govori se o smrti našeg učitelja Mojsija22, najvećeg narodnog vode u židovskoj povijesti.
Kronološki red u Tori Mnoge paraše u Tori nisu napisane redoslijedom kojim su se dogodile, nego redoslijedom kako ih je Bog ispričao Mojsiju. Iz svakog mjesta na kojem se događaji opisuju ne־kronološkim redom, naši su rabini naučili uzvišene ideje i tajne, mnogo skrivenoga, uz otkriveno. Poznato je pravilo, kako su to rekli rabini, ־ אין מוקדם ומאוחר בתורהNema ranijeg ni kasnijeg u Tori.2*
Osobito velika i osobito mala slova u Tori U Tori ima sedam osobito malih slova24 i deset osobito velikih25. O svim tim slovima i o razlozima za njihovu veličinu govori rabi Akiva u Mišni.
Slova s točkama U Tori nalazimo trideset i dva slova iznad kojih pisar stavlja točke. I za to možemo naći odgovor u Mišni. Primjerice, u rečenici Sav broj ievita, koje su izbrojaii Mojsije i Aron...26 nalaze se točke iznad imena Aron. Objašnjenje 20
- Knjiga Levitski zakonik obuhvaća dogadaje oko podizanja Zavjetnog šatora, u 2449. godini od stvaranja svijeta. 21 • Knjiga Brojevi obuhvaća dogadaje od 1. ijara 2449. godine od stvaranja svijeta do četrdesete godine lutanja, ukupno 38 godina i devet mjeseci (do godine 2489.). 22 - Knjiga Ponovljeni zakon obuhvaća dogadaje od 1. ševata 2489. do Mojsijeve smrti, 7. adara iste godine, ukupno 37 dana 23 - Midraš Tanhuma Teruma 8; vidi i Rašijev komentar na Post 6,3; vidi i Rašijev komentar na BT Pesahim 6b 24 - Post 2,4; 23,2; 27,46; Lev 1,1; 2,6; Pnz 32,18 25 - Post 1,1; Izl 34,7; 34,14; Lev 11,42; 13,33; Br 14,17; Pnz 6,4; 29,27; 32,6 26 - Br 3,39
487
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
naših rabina glasi da Aron nije bio ubrojan medu levite koje je izbrojao Mojsije. Tako točke daju dodatnu informaciju o tekstu.
Tagim ־krune na slovima תגים ־ Sedam slova hebrejskog alfabeta (alef-bet: hebrejska abeceda) ש לע י ט לנ י ז לג לצnose na svakome mjestu na kojem se pojavljuju u Tori po tri crtice תגים ־tagim. Šest slova ב לד לק לח לי להimaju samo po jednu ־tag. I o tome ispripovijedao je rabi Akiva mnoga objašnjenja, a postoji i knjiga zvana Haaruh ili Sefer hatagim, koju je napisao svećenik Eli (Eli hakohen)*. Predao ju je proroku Samuelu, koji ju je proslijedio dalje, sve do Ezekiela, Ezre Pisara, do doba Mišne i do naših dana. (U Dodatku 4. prikazani su oblici tagim.)
Teamim טעמים ־ Teamim su znakovi koji je Bog usmeno predao Mojsiju na Sinaju. Oni su vrsta interpunkcije, koja omogućava pravilno čitanje Tore uz odgovarajuću melodiju27. Oni su i temelj razumijevanja Tore na razini doslovnog značenja, najnižoj razini tumačenja, koja je time i temelj općeg razumije־ vanja Tore. Razlikuju se mišljenja o tome kada su melodijski znakovi prvi put zapisani. Rabi Jehuda Halevi28 objašnjava da su Ezra Pisar i njegov sud prvi zapisali te znakove, a da su do tada melodiju označavali pokretima ruke, sličnim onima kakve čini dirigent. Drugi tvrde da melodijski znakovi potječu iz doba davanja Tore na Sinaju.
II. Usmena Tora (Usmeni Nauk) ־ תורה שבעל פהTora šebeal pe
Pojam usmene Tore Pojam usmene Tore obuhvaća svu halahu koja nije iznesena u pisanoj Tori, to jest sve što se nalazi u Mišni, halahičkim midrašima, Tosefti, berajti, Talmudima i svu halahu koja je stvorena u raznim razdobljima i u raznim oblicima. Pojmovima pisane Tore i usmene Tore obuhvaćen je i sav židovski svjetonazor, a ne samo normativni dio židovskog življenja. Treba paziti da se pojmove pisane i usmene Tore ne usporedi sa sličnim pojmovima u drugim zakonskim sustavima, kao što je, primjerice, u rimskome 27 28
488
• JT Megila poglavlje 4, halaha 1 - Kuzari 3
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
pravu29 ius scriptum, pisani zakon, i ius non-scriptum, nepisani zakon, jer u rimskome je pravu izvor nepisanoga zakona bio u ljudskim običajima, a to nije usporedivo s usmenom Torom, koju je dao Bog, a od tada je ostala nepromijenjena. Usmena Tora nije samo potrebno objašnjenje pisane Tore, već više od toga. Ona potvrđuje istinitost pisane Tore, jer kad je židovski narod primio Toru sa 613 naredaba, prije više od 3300 godina, sve je dobio usmeno. Moramo se sjetiti da se tada učilo samo usmeno. Toru je Mojsije zapisao pred svoju smrt, tek četrdeset godina kasnije, na pragu ulaska u Izrael.
"Halaha Mojsiju sa Sinaja" i halahe iz "Riječi pisara" Početak usmene Tore je dan davanja Tore, šabat 6. šivana 2448. godine od stvaranja svijeta (1312. pr.n.e.). Kada se Mojsije uspeo na Sinaj, Bog mu je dao pisanu Toru i usmenu Toru, objašnjavajući mu pojedinosti svake micve, o čemu nije napisano u samoj Tori, primjerice pravila o tefilin: da moraju biti četvrtasti, koje odsječke iz Tore sadrže, kako ih se vezuje, da moraju biti crni ... ukupno oko 7500 propisa. Tu su i pravila o suki za blagdan Sukot, o Pesahu i brojna druga. Većinu pojedinosti o micvama Mojsije je dobio usmeno. Neke je propise (halahe) Bog Mojsiju prenio bez izravnog pozivanja na tekst pisane Tore. Te su halahe poznate pod nazivom ־ הלכה למשה מסיני halaha Mojsiju sa Sinaja. Evo nekoliko primjera: deset propisa vezanih za tefilin30, zakoni o mezuzi31, propisi o suki32, pojedinosti o "četiri vrste", mjere i veličine koje se spominju u propisima o šabatu33 i o zabranjenoj hrani34. Ima, pak, halaha koje su tanaiti i amorejci izveli iz teksta Tore pomoću trinaest načina dedukcije kojima se istražuje Toru. Te su halahe poznate pod nazivom ־ דברי סופריםRiječi pisara. Ti pisari (soferi) bili su učenjaci, članovi Velikoga sabora i Sanhedrina. Evo nekoliko primjera za 29
- Lee, R.W., The Elements of Roman Law, London 1946, str. 37, 41; Jolowicz, H. F., Historical Introduction to the Study of Roman law, 2. izdanje, str. 363; Salmond, J.W., On Jurisprudence, 12. izdanje. London, 1966, str. 190; Schultz F., History of legal science Oxford 1951, str.73., 137. 3 °• BT Šabat 28b, vidi i MT Hilhot tefilin umezuza vesefer Tora 1,3 31• BT Menahot 32b 32 • MT Hilhot šofar vesuka velulav 5,14 33 - MT Hilhot šabat 16,18 34 - MT Hilhot maahalot asurot 2,11; vidi i Hilhot šehita 5,2
489
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
njihove odredbe: ketuba35, neki propisi o cicit36, klanje ptica37, zabrana jedenja peradi s mlijekom38, većina blagoslova i propisi o njima39, čitanje Svitka o Ester, paljenje šabatnih svijeća, paljenje svijeća za Hanuku, pranje ruku i eruv40, kiduš i havdala41, drugi blagdanski dan u dijaspori42, zabrana stjecanja dobiti od hameca koji je za vrijeme Pesaha bio u židovskom posjedu43, broj sudaca u sudu, neki propisi židovskog kalendara ... I jedni i drugi propisi ulaze u definiciju usmene Tore. Rambam objašnjava usmenu Toru i dva dijela od kojih se sastoji: Vrhovni sud u Jeruzalemu bit je usmene Tore. Oni su stup naučavanja i iz njega izlazi zakon i pravo svem Izraelu. Njega je spomenula Tora, govoreći:,... prema Tori, kojoj će te poučiti'. To je zapovjedna micva i svatko tko vjeruje našem učitelju Mojsiju i njegovoj Tori mora se u vjerskim stvarima pouzdati u to. Svatko tko ne čini prema njegovu naučavanju, krši zabranu, jer je rečeno: ,Ne skreni ni od čega što će ti reći, desno ni lijevo../. Jednako je važno ono što su primili usmenom predajom, to je usmena Tora, kao i ono što su naučili sami svojim shvaćanjem, na jedan od načina na koje se istražuje Tora, jer su zaključili da tako treba biti, kao i ono što su odlučli da bi načinili ogradu oko Tore (da se propisi iz Tore ne bi prekršili) i što je trenutak zahtijevao, a to su zabrane, uredbe i običaji. Zapovijed je poslušati sve to troje, a tko bilo što od toga krši, krši zabranu44 Rambam dodaje pojedinost u vezi sa značajkama predaje od Mojsija i u vezi s prihvaćanjem rabinskih odluka: U predaji nema nesuglasja i sve u čemu nadeš nedosljednost sigurno nije predaja od Mojsija. U onome što smo naučili od nekog suda: ako se s njim složio vrhovni sud u Jeruzalemu, složio se, a ako je iznio drukčije mišljenje, slijedimo većinu i odlučujemo u skladu s većinom. Isto tako, ako su neki smatrali potrebnim donijeti zabrane i uredbe, da ih se narod drži, a drugi smatrali da ih ne treba 35
- BT Ketubot 10a 6- BT Sanhedrin 88b 37 - BT Hulin 20b 38 - MT Hilhot maahalot asurot 9,20 39 - MT Hilhot berahot 1,2 4 O• MT Hilhot berahot 11,3 41• MT Hilhot šabat 29,6 42 - MT Hilhot jom tov 1,21 43 - MT Hilhot hamec umaca 1,4 44 - MT Hilhot memrim 1,1-2 3
490
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
donijeti i da ih se ne treba držati, odvagujemo jedne prema drugima, slijedimo većinu i odlučujemo prema većini45.
Potreba za postojanjem i pisane i usmene Tore Prednost usmene Tore je u tome što nije zapisana, nije ograničena. Stoga je bezgranična, kao Stvoritelj koji ju je dao. Ona obuhvaća sve ono što su Židovi tijekom naraštaja trebali obnoviti ־sve je to već bilo dano Mojsiju. Riječima midraša: Rekao je rabiJehošua sin Levijev... da te pouči da su Biblija i Mišna, halahe, tosefte (dodatci) i pripovijesti i ono što će učenjak Tore kasnije poučavati, već postojali i bili dani kao halaha Mojsiju sa Sinaja46. Ovo objašnjava i golem opseg usmene Tore u usporedbi s pisanom. Pisana Tora je potrebna da bi postojao oslonac za usmenu Toru, koja proizlazi iz nje. Da nema nikakvog teksta, ne bismo se imali na što osloniti. Napisani tekst gotovo uvijek povlači za sobom različita tumačenja, koja mogu dovesti do razlika između suprotstavljenih skupina, dok je tekst koji se usmeno prenosi jasan, što sprečava nejasnoće u prenošenju od učitelja na učenika, od oca na sina. Pravni tekst stvara i mnoge probleme potrebom za tumačenjem u skladu s raznolikom i promjenjivom stvarnošću, dok je usmeni tekst prilagodljiviji i bolje odgovara promjenjivoj stvarnosti i svim mogućim okolnostima47.
Smisao usmene Tore: učenje pisane Tore Usmena Tora dana je namjerno u tom obliku, jer se napisanu knjigu može postaviti na policu i tako ju čuvati, ali se usmeni materijal mora prenositi s oca na sina, od učitelja na učenika, inače je izgubljen. U židovstvu je učenje Tore bitno za naš život i naš opstanak. Životnost Tore, učenje i pamćenje, mogli *su od samoga početka biti potpuni samo uz pomoć usmene Tore. Talmud ističe da se učenika mora svemu poučiti barem četiri puta, a ako je potrebno i više, dok potpuno ne razumije. Talmud to izvodi iz Mišne: Mojsije je učio Toru od Vječnoga, poučio je Arona, zatim je poučavao Aronove sinove dok je Aron sjedio s njegove lijeve strane i slušao. Zatim je poučio starješine Izraelove dok su Aronovi sinovi sjedili uz njih, Elazar sdesna uz Mojsija, a Itamar slijeva uz Arona. 45
- Ibid, halaha 3 6. Kohelet raba 1,2 4 7. Vidi i Kaplan, A., The Handbook of Jewish Thought. Moznaim 1979 4
491
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
Zatim je podučio sav narod. Tako je Aron učio četiri puta, njegovi sinovi tri, starješine dva, a sav narod jednom. Nakon Mojsijeve smrti, Aron ih je podučavao na isti način, nakon Aronove smrti podučavali su ih njegovi sinovi, a kad su njegovi sinovi umrli, podučavali su ih starješine. Tako je svatko čuo četiri puta. Prema tome je rabi Eliezer rekao da čovjek mora ponavljati učeniku četiri puta. Rabi Akiva kaže da čovjek mora ponavljati učeniku sve dok ga ne poduči.48 Kao što je dana usmeno, trebala je i ostati usmenom, a tako je bilo sve do Mišne, u kojoj je prvi usmenu Toru zapisao rabi Jehuda Hanasi, 3948. godine od stvaranja svijeta (188. n.e.), a bilo je to 1500 godina nakon primanja Tore. Zapisivanje usmene Tore obično se povezuje s redakcijom i zaključivanjem Talmuda (4260. godine od stvaranja svijeta - 500. n.e.), koje su učinili rav Aši* i njegov učenik i glavni suradnik na uređivanju Talmuda, Ravina, pripadnik šestog naraštaja amoraja.
Niz predaje usmene Tore Tora49 nam pripovijeda: S one strane Jordana, u zemlji Moapskoj, počeo je Mojsije tumačiti ovu Toru, govoreći... Četrdesete godine boravka u pustinji, na mlađak dvanaestoga mjeseca, ševata, 2489. godine od stvaranja svijeta, Mojsije je okupio narod i objašnjavao mu cijelu Toru, posljednji put pred smrt, kao što je rečeno: ... poče Mojsije objašnjavati ovu Toru.50 To je trajalo trideset i sedam dana, do Mojsijeve smrti, sedmoga dana mjeseca adara. Prije smrti napisao je Mojsije trinaest potpunih knjiga Tore51, posve jednakoga teksta, kakvog i danas nalazimo u sinagogama, od "U početku"52 do "pred očima cijeloga Izraela"53. Svakom je plemenu dao po jednu knjigu, a trinaestu levitima, kako bi ju zauvijek čuvali u Hramu, kao što piše: Uzmite ovu knjigu Tore i stavite ju pored kovčega saveza Vječnoga, vašeg Boga, i neka ti tamo bude svjedokom54. 48
- BT Eruvin 54b; vidi i uvod u Rambamov komentar na Mišnu 1. Mosad Rav Kook, str. 9. 49 - Fnz 1,3 5 °- Pnz 1,5 51• BT Bava batra 15a 52 - Post 1,1 53 - Pnz 34,12 54 Pnz 31,26
492
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
U Mišni je opisan niz predaje pisane i usmene Tore: Mojsije je primio Toru na Sinaju i predao je Jošui, Jošua starješinama, a starješine proročima, koji su ju predah članovima Velikog sabora55. Mojsije se pobrinuo da prije smrti preda svu usmenu Toru budućem duhovnom vodi, Jošui bin Nunu, koji se pobrinuo da pred smrt preda Toru i njeno tumačenje sedamdesetorici staraca, kao što piše: I svo vrijeme starješina koji su nadživjeli Jošuu...56. Starješine su predali Toru prorocima, koji su podučavali jedan drugoga, od naraštaja do naraštaja, sve do članova כנסת הגדולהKeneset hagedola, Velikoga sabora. Veliki sabor bio je drevni židovski parlament, koji je okupljao sto dvadeset proroka i učenjaka (rabina). Medu njima bili su Hagaj, Zaharija, Malahija, Daniel, Hananija, Mišael i Azarja, Ezra Hasofer, Nehemija i Mordehaj. Rambam donosi57 detaljni niz predaje usmene Tore, koji se proteže kroz četrdeset naraštaja58, od učitelja na učenika, počevši od našeg učitelja Mojsija do rav Ašija i Ravine koji su uredili i završili Talmud, što se u literarnom smislu smatra zapisivanjem usmene Tore.
Niz predaje usmene Tore: Doba proroka od stvaranja svijeta gregorij. kalendar 1. Bog Mojsiju 2448. 1312. p.n.e. 2. Mojsije Jošui bin Nunu 2488. 1272. 3. Jošua bin Nun Pinhasu kohenu (svećeniku), sinu Eliezerovu 2515. 1245. 4. Pinhas kohenu Eliju 2830. 930. 5. Eli proroku Samuelu 2870. 890. 6. prorok Samuel kralju Efavidu 2882. 878. 7. kralj David Ahiji Šiloniju 2924. 836. 8. Ahija proroku Elijahuu (Iliji) 2962. 798. 9. prorok Elijahu proroku Eliši 3043. 717. 10. prorok Eliša Jehojadi 3070. 690. 11. Jehojada Zahariji 3090. 670. 55
- M Avot (Rečenice otaca) 1,1 56. Jš 24,31 57 • Uvod u Misne Tora; vidi i niz kojeg donosi Rihal u knjizi Kuzari 3,65 58 • Radi jasne i potpune slike prenošenja usmene Tore, dodane su godine kad je učinjena predaja, pred smrt predavatelja.
493
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21.
Zaharija Hošei Hošea Amosu Amos Izaiji Izaija Miheju Mihej Joelu Joel Nahumu Nahum Habakuku Habakuk Sefaniji Sefanija Jeremiji Jeremija Baruhu ben Neriji
Doba Velikog Sabora 22. Baruh ben Nerija Ezri 23. Ezra Šimonu Pravednome (Hacadiku) Doba parova 24. Šimon Pravedni Antignosu 25. Antignos Joseu ben Joezeru i Josefu ben Johananu 26. Jose ben Joezer i Josef ben Johanan Jehošui ben Perahji i Nitaju Haarbeliju 27. Jehošua ben Perahja i Nitaj Haarbeli Jehudi ben Tabaju i Šimonu ben Šetahu 28. Jehuda ben Tabaj i Šimon ben Šetah Šemaji i Avtalionu 29. Šemaja i Avtalion Hilelu i Šamaju Doba Mišne ־tanaita 30. Hilel i Šamaj rabanu Šimonu, sinu Hilela Starog 31. raban Šimon sinu, rabanu Gamlielu Starome 32. raban Gamliel Stari sinu, rabanu Šimonu 33. raban Šimon sinu, rabanu Gamlielu 34. raban Gamliel sinu, rabanu Šimonu 35. raban Šimon ben Gamliel sinu, rabi Jehudi Hanasiju
494
3100. 3110. 3140. 3160. 3190. 3230. 3265. 3280. 3298. 3358.
660. 650. 620. 600. 570. 530. 495. 480. 462. 402.
3413. 3448.
347. 312.
3480.
280.
3500.
260.
3560.
200.
3621.
139.
3722. 3728.
38. 32.
3768.
8. n. e.
3770.
10.
3810. 3833. 3880.
50. 73. 120.
3910.
150.
Pisani izvori židovstva
Doba Talmuda ־amorejaca 36. rabi Jehuda Hanasi rabi Johananu, Ravu i Semuelu 37. rabi Johanan, Rav i Semuel rav Huni 38. rav Huna Rabi 39. Raba Ravi 40. Rava rav Ašiju
Književnost biblijskog doba
3990.
230.
4010. 4060. 4085. 4128.
250. 300. 325. 368.
ffl. Tanah (Biblija)תנ״ך ־ Tanah je kratica triju riječi: Tora (Mojsijevo Petoknjižje), Neviim (Proroci: sve proročke knjige, od Jošue do Malahije), Ketuvim (Spisi: od Davidovih psalama do Ljetopisa). Tanah ukupno sadrži 24 svete knjige, a one obuhvaćaju pet književnih vrsta (pojedine knjige pripadaju istodobno u više vrsta): 1. halahička pravna literatura59 2. proročka literatura60 3. poezija61 4. mudrosna literatura62 5. proza63
24 knjige i njihovi aufori64 Knjige Tanaha su napisane u razdoblju od davanja Tore do početka razdoblja drugoga Hrama (od 13. st. pr.n.e. do 4. st. pr.n.e.).
59
- Praktične micve većinom su u Tori, neke i u Prorocima i Spisima; vidi i u potpoglavlju Halahe i pravne ustanove u Proročkim knjigama i Spisima, str. 497. 60 - Tora i sve proročke knjige 61 • Primjerice Pjesma nad pjesmama, Psalmi, Jeremijine tužaljke 62 • Primjerice Mudre izreke, Propovjednik 63 • Pripovjedni dio Tanaha 64 - Vidi berajtu donesenu u BT Bava batra 14b
495
ŽIDOVSTVO
KNJIGE Petoknjižje, Knjiga o Jobu Knjiga o Jošui
Knjiga o sucima, Knjiga o Samuelu, Knjiga o Ruti
Knjiga psalama Pjesma nad pjesmama, Mudre izreke, Propovjednik Izaija Knjiga o kraljevima, Jeremija, Jeremijine tužaljke Ezekiel Dvanaest malih proroka (12 posljednjih proroka u Židovskom narodu u doba prvoga Hrama sakupljeni su u jednu zbirku: Hošea, Joel, Amos*, Obadija, Jona, Mihej*, Nahum, Habakuk, Sefanija*, Hagaj, Zaharija, Malahija*). Daniel Svitak o Esteri Ezra, Nehemija*, Ljetopisi
496
Temeljni tekstovi
AUTORI Mojsije (2368.-2488. od stvaranja svijeta - 1392.-1272. pr.n.e.) - Jošua (2406.-2516. - 1354.1244. pr.n.e.) Nakon razmatranja u jednoj berajti, u Talmudu je zaključeno da su kraj knjige o Jošui nakon Jošuine smrti napisali Elazar Hakohen i njegov sin Pinhas (izmedu 2516. i 2830., tj. 1245. do 930. pr.n.e.) ־prorok Samuel* (2830.-2882. - 930.878. pr. n. e.) Nakon razmatranja jedne berajte, u Talmudu je zaključeno da su kraj knjige o Samuelu napisali nakon njegove smrti njegovi učenici, proroci Gad i Natan ־kralj David (2854.- 2924. - 906. - 836.pr.n.e.) - kralj Salomon (2912.-2964. - 848. 796 ־.pr.n.e.) - prorok Izaija* (3130.-3230. - 630. - 530.pr.n.e.) - prorok Jeremija* (3280.-3345. - 480. - 415.pr.n.e.) - članovi Velikog sabora (3408.-3448. - 352.-312.pr.n.e.) - članovi Velikog sabora
־članovi Velikog sabora ־članovi Velikog sabora - Ezra Pisar (3370.-3448. - 390.-312. pr.n.e.)
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
Redoslijed knjiga Tora: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon Proročke knjige: Jošua, Suci, Samuel, Kraljevi, Izaija, Jeremija, Ezekiel, Dvanaest malih proroka Spisi: Psalmi, Izreke, Job, Pjesma nad pjesmama, Tužaljke, Propovjednik, Ester, Daniel, Ezra, Nehemija, Ljetopisi.
Halahe i pravne ustanove u Proročkim knjigama i Spisima (Nah )נ" ך Iz Proročkih knjiga i Spisa možemo naučiti o propisima i pravnim ustanovama koje se u pisanoj Tori izričito ne spominju, primjerice: ־zabrana prenošenja predmeta na šabat iz privatnoga prostora u javni U Jeremiji nalazimo: Ovako kaže Vječni: 'Pazite na svoje duše i ne dižite tereta na dan subotnji i ne donosite kroz vrata Jeruzalemska! Ne iznosite na dan subotnji tereta iz svojih kuća i ne radite nikakav posao, te posvetite dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim očevima/' 65 ־zabrana kupovanja i prodavanja na šabat U Nehemiji nalazimo: Neuki puk donosi robu i namirnice za prodaju na dan subotnji: ne kupujte od njih na šabat66. ־postupci pri trgovini nekretninama i kupnji zemljišta U Tori Abraham kupuje pećinu Mahpelu67 od Hetita. U proročkim knjigama i Spisima pratimo promjene u zakonima kupnje i njihov razvitak. Dok Abraham kupuje nekretninu izravno za srebrni novac, u Prorocima i Spisima nalazimo i druge načine68, poput kupoprodajnog ugovora, svjedoka, potpisivanja i sličnoga. " ־kraljevsko pravo" U pisanoj Tori nalazimo podatak da je židovski kralj bio dužan prepisati jednu knjigu Tore: Kad bude sjedio na kraljevskome prijestolju, neka si pred levitima-svećenicima načini prijepis ove Tore u knjigu. Neka bude uz 65. 66. 67. 68.
j r 17,21-22 Neh 4 0 , 3 2 Post 23,16-18 Rut 4,7; vidi i Jr 32,9-12
497
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
njega i neka ju čita svakoga dana svoga života, kako bi naučio bojati se Vječnoga, svoga Boga. Neka ispunjava sve riječi ove Tore i ove zakone neka čini, kako ne bi uzdizao svoje srce iznad svoje braće i kako ne bi skrenuo od Božje zapovijedi ni desno ni lijevo69. Kraljeva prava i dužnosti u Tori nisu opisani u pojedinostima, za razliku od proročkih knjiga i Spisa, jer one obuhvaćaju i razdoblje kraljeva, koje je trajalo nekoliko stoljeća. Prorok Samuel prije početka kraljevanja prvoga izraelskog kralja Saula spominje zakone o kralju: I reče: 'Ovo će biti zakon o kralju, koji će vam kraljevati. Vaše sinove će uzeti i staviti u svoja kola kao svoje konjanike, te će trčati ispred njegovih kola. I postavit će si tisućnike i pedesetnike da oru njegovu oranicu i žanju njegovu žetvu i da izrađuju njegovo oruđe i njegova kola. I vaše kćeri će uzeti da izrađuju mirise i kuhaju i peku. I vaša najbolja polja, vinograde i maslinike uzet će i dati slugama. I uzet će desetinu od vaših usjeva i vinograda i dati svojim službenicima i slugama. I vaše najbolje sluge, sluškinje, momke i magarce uzet će i dati neka rade za njega. Od vaše stoke će uzeti desetinu, a vi ćete mu biti sluge70. I u drugim knjigama Proroka i Spisa71 ima mnogo primjera koji pokazuju kako je djelovalo kraljevsko pravo. Ono je sadržavalo pravila i običaje koji nisu izrečeni u pisanoj Tori.
Podjela Tanaha na poglavlja Ova podjela izvorno nije židovska, već kršćanska. Stoga nema temeljne veze između te podjele i sadržaja Tanaha, a na osnovi te podjele ne može se zaključivati o značenju teksta. Zapravo, ima mjesta na kojima se ta podjela na poglavlja razlikuje od tradicijske i od uobičajenih komentara. Kako je ta kršćanska podjela ušla u židovska izdanja? Rabin Pinhas Pesah Finfer, koji je od sredine 19. do početka 20. stoljeća živio u Vilniusu, gdje je bio sudac, i koji je na hebrejskome 1906. objavio knjigu Masoret haTora vehaneviim, piše: ״Nekada su njihovi svećenici željeli uhvatiti duše i uvesti ih u kršćansku vjeru, pa su natjerali Židove da slušaju kršćanske propovjedi. Da bi kršćanski svećenici mogli naći rečenice koje su im trebale, priredili su konkordanciju, te uveli podjelu na poglavlja 69. Pnz 17,18-20 7 0. l S a m 8,11-17 71
498
־Vidi Elon, M., Jewish Law, History, Sources, Principles, sv. II., str. 834-839. Jeruzalem 1997
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog d o b a
i rečenice, prema sirijskome prijevodu Biblije. To je učinio kardinal Hugo di St. Caro [1200.-1263.], a prema drugima Stephen Langton, nadbiskup Canterburyja [13.st.]. Godine 5198. [prema židovskome računanju] rabi Jichak ben rabi Natan je u knjizi konkordancije Meir nativ prenio tu podjelu u hebrejski tekst."72 Bila je to prva konkordancija uopće. Prije njega, prepisao je rabi Šelomo ben Jišmael tu kršćansku podjelu na poglavlja i rečenice. On obrazlaže svoj postupak i piše: "Ono su nežidovski odlomci, koje nazivaju capitulis u dvadeset četiri knjige... Prepisali smo ih kako bismo im mogli dati jasan odgovor na pitanja. Pitaju nas svakoga dana o nečemu iz naše vjere i naše svete Tore i donose dokaze iz Tore, Proroka i drugih knjiga i kažu: 'Pročitaj u toj knjizi tu i tu rečenicu u odlomku tom i tom!' A mi ne znamo koji je to odlomak i ne možemo im odmah odgovoriti. Zato smo prenijeli. ... Ovo je nežidovska podjela na poglavlja, u sve 24 knjige, a prepisao sam ju ja, Selomo ben Jišmael."73 Rabin Pesah navodi da se, kada su u Veneciji 1525. godine tiskali Mikraot gedolot (Toru s komentarima), korektor rabi Jaakov ben Hajim ispričao zbog prihvaćanja te kršćanske podjele. Napisao je: "Da nema knjige konkordancije, koju je nedavno, prije oko 40 godina, napisao veliki učenjak, Jichak bar Natan, a koja je tiskana ovdje u Veneciji, u našoj tiskari, bilo bi nemoguće prekontrolirati [tekst]. Morao sam se služiti podjelom na poglavlja rabi Jichaka bar Natana."74 Ni podjela knjiga proroka Samuela, Kraljeva i Ljetopisa na dva dijela nije židovska, a prenijeli su ju ista dvojica rabina.
IV. Ostala književnost iz doba drugog Hrama Za vrijeme drugoga Hrama, nakon Ezre i Nehemije, do rušenja drugoga Hrama, tijekom razdoblja od oko 400 godina, nastala je golema literatura koja nema obvezujući vjerski značaj. Iz nje se ipak može mnogo naučiti o životu Židova i židovstvu u to doba, o tumačenju Tore, filozofiji i povijesti. No ta se literatura mora čitati kritički, zbog netočnosti koje su nastale pod utjecajem osobnog interesa autora ili zbog halahičkog neznanja. 72
- Kitov, E., The Book of our Heritage. Feldheim Publ.. Jeruzalem, New York 1997, sv. 3., str. 880. 73 - Ibid., str. 8 8 0 . / 8 8 1 . 74 - Ibid., str. 8 8 1
499
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
־Papirusi ־Različiti papirusi, primjerice oni koji su otkriveni na jugu Egipta u Elephantini, potječu s početka doba drugoga Hrama, iz 5. st. pr.n.e. Tekstovi su na aramejskom jeziku. Ti papirusi svjedoče o životu Židova toga doba u Elephantini. Medu njima ima dosta pravnog materijala iz nekoliko područja židovskoga prava: propisi o obitelji, nasljeđivanju i vlasništvu. Ima i egipatskih papirusa iz kasnijega doba, 323.-30. pr.n.e., iz doba vladavine triju ptolemejskih kraljeva.
־Prijevod Sedamdesetorice ־Targum hašiyjim ת ר ג ו ם ה ש ב ע י ם ־ Grčki prijevod Tore poznat je prema latinskome nazivu Septuaginta. Načinili su ga sedamdeset dvojica rabina, koji su, prema nalogu kralja Ptolemeja, prevodili neovisno jedan o drugome, a prijevodi su im se podudarali do posljednjega slova. Prijevod je nastao najkasnije 222. godine pr.n.e., u doba kralja Ptolemeja Četvrtoga. Prijevod nije doslovan, ali se drži značenja. Sačuvana su tri važna rukopisa ovog prijevoda: Vatikanski kodeks u Vatikanskoj knjižnici, Sinajski kodeks iz samostana Svete Katarine i Aleksandrijski kodeks, koji je najbliži hebrejskome tekstu. ־Spisi Filona Aleksandrijskog*, židovskoga filozofa koji je pisao na grčkome jeziku, a živio je u egipatskome gradu Aleksandriji, početkom prvoga stoljeća. Napisao je knjige o tumačenju Tore i pravnu knjigu čiji je latinski naslov De specialibus legibus - O zasebnim zakonima75, u kojoj se javlja neusuglašenost s talmudskom halahom. Nisu sve njegove knjige sačuvane, a njihove dijelove nalazimo citirane u kršćanskoj literaturi. Filon je načeo filozofske probleme koji će kasnije koristiti židovskim filozofima i kabalistima. Njegova djela svjedoče da je židovstvo u Aleksandriji uvelike bilo pod helenističkim utjecajem. ־Spisi Josipa Flavija (izvornim židovkim imenom Josef ben Matitjahu hakohen, latinskim imenom Josephus Havius, živio 37.-100.). Premda povjesničar, mnogo je pisao i o židovskome pravu svoga doba. Dao je opširan povijesni prikaz kasnog doba drugoga Hrama, od utemeljenja Hašmonejske dinastije do rušenja Hrama. Pripadao je naraštaju koji je svjedočio rušenju Hrama. Napisao je nekoliko znamenitih knjiga, među njima "Židovske starine", u kojoj je opisao povijest židovskoga naroda od 75
500
• Vidi: Philo, De specialibus legibus, Loeb Classical Library
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
početaka do izbijanja rata s Rimom. U knjizi "Židovski rat" opisao je rat protiv Rima, od 66. do 73. godine. Josip Flavije je na početku rata bio zapovjednik Galileje. Nakon što su ga Rimljani zarobili, trebao je zemljom provesti rimskoga zapovjednika. Za vrijeme toga puta prikupio je podatke o tijeku rata. Napisao je i dva manja spisa: "Protiv Apiona", kao odgovor u obranu vjere, usmjeren protiv aleksandrijskog protužidovskog pisca Apiona, te "Josipov život", osobniju knjigu, u kojoj opisuje svoj život i dokazuje da je volio Rimljane. Većinu svojih djela napisao je u zarobljeništvu u Rimu, nakon rata. U njegovim se spisima odražavaju krize u njegovom životu, ali i osjećaji židovskog pisca, koji se ponosi svojim narodom i svojom tradicijom. Prema djelima Josipa Flavija, kojima su se bavili neki istraživači76, treba se odnositi s oprezom, jer je dio njih napisao u korist Rimljana, uz namjerne netočnosti kojima se htio svidjeti rimskim čitateljima. ־Apokrifi ס פ ר י ם ח י צ ו נ י י ם ־- Ovo su "skrivene" ili "odložene" knjige, jer rabini ih nisu uvrstili u svete spise. Napisane su na hebrejskome, aramejskome ili grčkome jeziku, u razdoblju od početka četvrtoga stoljeća pr.n.e. do ustanka Bar Kohve (70.-135.). Većina je napisana u doba drugoga Hrama. Dijelu knjiga je autor nepoznat, a dio je pripisan autorima. Sadrže povijest, mudost, moral, pjesme i pripovijesti. Iz njih možemo naučiti o životu Židova, njihovim svjetonazorima i običajima u poslijebiblijsko doba. Najpoznatije apokrifne knjige su: Knjiga jubileja, koja u ciklusima od po pedeset godina (jubilejima - otuda joj dolazi i naziv) opisuje židovsku povijest od stvaranja svijeta do izlaska iz Egipta. Napisana je u trećem stoljeću pr.n.e. U najpotpunijem obliku sačuvana je na etiopskome jeziku, a dijelovi su sačuvani i na grčkome i latinskome. Dijelovi hebrejskog originala otkriveni su u Judejskoj pustinji. U knjizi se kaže da ju je na Sinaju napisao Mojsije. Knjiga je vrijedna s povijesnoga gledišta, jer u njoj nalazimo učenje o halahama u starome midraškom obliku. Sirah je jedina apokrifna knjiga koja je nazvana prema svome autoru i jedina kojoj je hebrejski izvornik sačuvan. Napisana je sredinom trećega stoljeća pr.n.e. Sadrži mudre i moralne izreke i nešto propisa.
76
Frankel, Z., Darhe hamišna. Leipzig, 1859. (reprint Tel Aviv 1969.) str. 334.
501
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
Tobija je apokrifna knjiga napisana početkom trećeg stoljeća, u kojoj nalazimo više talmudskih propisa o kidušin (zarukama), ketubi i vjenčanju. Te halahe proizlaze iz opisa vjenčanja Tobije i Sare bat Reuel. Rečeno je da je Tobija uzeo Saru za ženu prema vjeri Mojsijevoj, da su molili blagoslove i napisali ketubu77, kao što je propisano u Talmudu, a održalo se do danas. Knjiga o Makabejcima ima dva dijela; kasnije je nazivana Knjiga o Hašmonejcima. I ova knjiga potječe iz trećeg stoljeća pr.n.e. Važnost ove knjige je u izravnome svjedočenju o Hašmonejskom ustanku. Aristijadovo pismo opisuje nastajanje prijevoda Tore nazvanoga Septuaginta, a napisano je u 4. stoljeću pr.n.e. U njemu nalazimo spominjanje micve o tefilin i micve o mezuzi. Oporuke dvanaest plemena napisali su autori bliski Judejskoj pustinjskoj sekti, židovskoj nomadskoj sekti koja je živjela na sjeverozapadu Mrtvoga mora u doba drugoga Hrama. Dio svitaka nađenih u Judejskoj pustinji dovodi se u vezu s pripadnicima te sekte, a vjerojatno su nastali u 2. stoljeću78.
•ייTob 7,12 i dalje 78 - Više o apokrifima: Enciklopedija mikrait sv. V. str. 1103-1121., Jeruzalem, 19501982.
502
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
2• Književnost iz doba Misne I. Midraška književnost Midraš je metoda proučavanja Tanaha, a i vrsta vjerske književnosti. Riječ midraš dolazi od korijena d-r-š, koji znači istraživati. Midraš je traganje za značenjem teksta Tanaha. Ukupno je četiri načina proučavanja Tore: 1. Pešat ־ פשטznačenje; učenje na razini doslovnog značenja teksta 2. Remez ־ רמזznak, ukazivanje; tekst alegorijski ukazuje na dodatno značenje 3. Deraš ־ דרשtumačenje; istraživanje dodatnog, dubljeg, ponekad metafizičkog značenja 4. Sod ־ סולtajna; najdublja, mistična razina tumačenja Od početnih slova tih četiriju riječi stvorena je kratica pardes פרד״ס, koja kao riječ znači voćnjak citrusa ()פרדס. Svatko može ući u voćnjak i ubrati što mu se sviđa, a svakoga srce vuče k drugoj metodi učenja.
Vrste midraša Midraška književnost je golema. Obično se dijeli na dva osnovna tipa: 1. halahički midraši »דרשי הלבה u kojima je naglasak na pravnom gledištu biblijskoga teksta, njegovim značenjima i pouci koju se iz njega uči. Oni predstavljaju najraniji oblik izvođenja zakona i halahe iz izričaja Tore. Halahički midraš potječe iz doba tanaita (60. do 200.), a napisan je na hebrejskome jeziku. Zbirke ovog midraša su: Mehilta derabi Jišmael i Mehilta derabi Šimon bar Johaj (de-Rašbi) Ovo su halahički midraši o Izlasku iz škole rabi Jišmaela ben Eliše, kohena gadola (velikoga svećenika) s početka 2. stoljeća. Halahe se
503
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
izvode pomoću מדותmidot 79, metoda dedukcije pri proučavanju Tore. Trinaest metoda dedukcije ustanovio je rabi Jišmael, odakle midrašu dolazi i naziv, jer su se pravila dedukcije na aramejskome nazivala mehilta. Mehilta rabi Šimona bar Johaja gotovo je jednaka mehilti rabi Jišmaela; sačuvala se samo polovina teksta tog midraša. Šifra na aramejskome znači knjiga. Ovo je midraš o Levitskome zakoniku. Većina uključenih midraša su iz škole rabi Akive, a manji dio iz škole rabi Jišmaela. Tradicijski se drži da je te midraše redigirao rabi Jehuda bar Ilaj, u drugome stoljeću, a dovršili su ih rabini iz trećega stoljeća, prije svega rabini Haj i Rav. Značenje te knjige je u tome što pokazuje i rasvjetljava izvor mnogih halaha koje se nalaze u Mišni i berajti. Šifre na aramejskome znači knjige. Ovo je midraš o knjigama Tore Brojevi i Ponovljeni zakon. Tradicijski se drži da ih je uredio rabi Šimon bar Johaj, u drugome stoljeću. Izvor midraša je škola rabi Akive i rabi Jišmaela, prije svega rabi Akive. O Postanku nema halahičkog midraša, jer u toj knjizi nema micva i zakona, ali postoji agadički midraš. 2. agadički midraši מדרשי אגדה ־ Ovaj tip midraša bavi se proučavanjem Tore, etike, načina ponašanja prema primjeru Boga i učenjaka Izraelovih. Obiluju primjerima, pripovijestima, poslovicama, igrama riječi i gematrijom. Brojniji su od halahičkih, a napisani su između 5. i 12. stoljeća, na hebrejskome i aramejskome. Midraši su sakupljeni u zbirke, od kojih je najveća Midraš raba. Midraš raba se bavi dvjema temama: 1. Petoknjižje 2. Pet svitaka (Pjesma nad pjesmama, Rut, Propovjednik, Jeremijine tužaljke, Ester) Tu su zbirku nekoliko puta uređivali između trećeg i dvanaestog stoljeća, a materijal potječe iz golemoga mora talmudske književnosti. Najpoznatije knjige iz Midraša raba su: Berešit raba, koja govori o Postanku. Ona je najveći i najstariji od agadičkih midraša. Sadrži mnoge elemente Mišne (u dijelu koji su napisali tanaiti) i Talmuda (u dijelu koji su 79
504
• Više vidi u MT Hilhot memrim 1,1-2; i Elon, M., Jewish Law: History, Sources, Principles, sv. I. (1997), str. 270-326.; za primjere uporabe tih metoda dedukcije vidi u BT Nida 19b, BT Pesahim 16b, Kidušin 4 a,b, te Makot 5b i 14a
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
napisali amorejci). Konačni oblik ovog midraša vjerojatno potječe iz šestoga stoljeća. Eha raba govori o Jeremijinim tužaljkama; najstariji je od midraša na Pet svitaka, datiran u isto doba kao i Berešit raba. Za razliku od njega, midraši na ostala četiri svitka su kasnije nastali. Mnogi midraši iz ove zbirke potječu iz Jeruzalemskog Talmuda. Vajikra raba govori o Levitskom zakoniku, a također je stariji od midraša o Izlasku, Brojevima i Ponovljenome zakonu, koji su nastajali od devetoga do dvanaestoga stoljeća. Ostale zbirke agadičkih midraša su: Midraš Tanhuma - midraš o Pet knjiga Tore. Naziv je dobio prema rabinu Tanhumi, iz četvrtoga stoljeća, koji ga je uredio. Pesikta deravKahana - midraš je posvećen odsječcima Tore i haftarama za pojedine šabate tijekom godine. Midraš Tehilim - midraš o Davidovim Psalmima. Jalkut Šimoni vrlo je opširan midraš o Tanahu. Razmjerno je kasno nastao, u 13. stoljeću, a temelji se na ranijim midraškim zbirkama, a sadrži oko dvije tisuće midraša i agada o Tanahu. Čini se da ga je sastavio rabi Šimon Aškenazi, najznamenitiji daršan (tumač Tore) u zajednici u Frankfurtu na Maini. Hamidraš hagadol)e zbirka midraša na Petoknjižje. Uredio ga je u 13. stoljeću u Jemenu rabi David ben Amram Adani (iz Adena). Veći dio midraša je zbirka ranijih midraša. O njegovRom postojanju znamo tek od 19. stoljeća, od kada su se rabini dugo bavili pripremama za objavljivanje. Tek 5733. godine (1973.) završeno je tiskanje midraša o Ponovljenom zakonu.
II. Kabalistička i mistična književnost Mudrost o skrivenome na području kozmogonije i teološke filozofije bila je u doba Mišne proširena medu rabinima, iako nisu poticali široko bavljenje ovim područjem. Primjerice, u Mišni nalazimo misao: Svatko tko gleda četiri stvari, bolje da nije došao na svijet: što je gore, što je dolje, što je sprijeda i što stragas0. Talmud81 također donosi i rečenicu iz Knjige
505
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
o Sirahu82: Ono što ti je čudno ne istražuj i skriveno od tebe ne otkrivaj; promatraj ono što ti je dopušteno, nemaj posla sa skrivenim. Iz toga se zaključuje da je mudrost o okultnome staro znanje u židovstvu, koje je pratilo židovski narod kroz povijest, a ne od Srednjega vijeka, kako tvrde neki modemi znanstvenici, primjerice Gerschom Scholem. Znanje o skrivenome pripadalo je iznimnim pojednicima tijekom naraštaja. U Mišni83 su navedene dvije teme mistike: prva je maase berešit(pripovijest o stvaranju), to jest kozmogonijsko tumačenje nastanka svijeta, kao što je opisano na početku Postanka, a druga je maase merkava (pripovijest o prijestolju), to jest, vizije o Bogu proroka Ezekijela84. Pojasnimo to primjerom talmudskog, premda vanjskog prikaza mistike: Pripovijest o rabanu Johananu ben Zakaju. Jahao je na magarcu i putovao, a rabi Elazar ben Arah (njegov učenik) otraga je poticao magarca. Rekao mu je: ,Rabi! Reci mi nešto iz pripovijesti o prijestoljuV Odgovorio mu je:, To ne spada u vaše učenje. Ne uči nitko sam o pripovijesti o prijestolju, nego tko je učen, razumije. Rekao mu je: ,Rabi, dopusti mi da ti kažem jednu stvar koju si me naučio!' Odgovorio mu je:,Reci!' Tada je sišao raban Johanan ben Zakaj s magarca, ogmuo se talitom i sjeo na kamen pod maslinom. Rekao mu je: ,Rabi, zašto si sišao s magarca?' Odgovorio je: ,Zar da ti tumačiš pripovijest o prijestolju, da Božja nazočnost bude s nama i službujući anđeli da nas prate, a ja da jašem na magarcu!?' Tada je započeo rabi Elazar ben Arah pripovijest o prijestolju i tumačio, vatra se spustila s neba i opkolila svo drveće u polju. Ono je počelo pjevati pjesmu... Koju je pjesmu kazivalo? Slavite Vječnoga sa zemlje, nemani i sve dubine... plodonosno drvo i svi cedrovi, haleluja.' Potvrdio je to anđeo iz vatre, govoreći: ,Da, to je pripovijest o prijestolju.' Ustao je raban Johanan ben Zakaj i poljubio ga u glavu i rekao: ,Blagoslovljen je Vječni, Bog Izraelov, koji je dao našem ocu Abrahamu sina koji zna razumjeti i otkrivati i tumačiti pripovijest o prijestolju. Netko lijepo tumači, ali nema ljepote u njegovim djelima, lijepa su nekome djela, ali ne tumači lijepo, no ti tumačiš lijepo i lijepa su ti djela. Blago Abrahamu, ocu našemu, što je Elazar ben Arah potekao iz njegovih slabina!' Kad je to ispripovijedano pred rabi Jehošuom, on i rabi Jose 80. BT Hagiga 11b 81• BT Hagiga 13a 82
־Spominje se u potpoglavlju Apokrifi, str. 501. - M Hagiga 2,1 84. Ez 1 83
506
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
Hakohen bili su na putu. Rekli su: ,Hajde da i mi tumačimo pripovijest o prijestolju!' Počeo je rabi Jehošua i tumačio. Tog dana bio je početak ljeta, nebo se prekrilo oblacima i vidjelo se nešto poput duge na nebu, a službujuči anđeli su se okupljali i dolazili slušati, kao ljudi kada se okupljaju i dolaze vidjeti veselje mladoženje i mlade. Koračao je rabi Jose Hakohen i pripovijedao pred rabanom Johananom ben Zakajem. Rekao je: ,Blago vama i blago vašim roditeljicama, blago mojim očima koje su to vidjele! I ja i vi bili smo u mojem snu okupljeni na Sinaju, a nad nama se čula jeka s neba: - Popnite se ovamo, popnite se ovamo! Odaje su vam prostrane i ugodni ležajevi prostrti; pozvani ste vi i vaši učenici i učenici vaših učenika.85 U okviru talmudskoga kabalističkog nauka poznato je nekoliko osnovnih knjiga: Torat hahehalot (Nauk o palačama), pripisana ranim mišnajskim rabinima, Hehalot rabati (Mala knjiga o hehalot) i Hehalot zutarti (Velika knjiga o hehalot), pripisane rabi Jišmaelu* kohenu gadolu (velikome svećeniku), Sefer jedra (Knjiga o stvaranju), pripisana našem praocu Abrahamu, koja se spominje i u Talmudu86. Izvorne mistične komentare napisao je u doba gaona i rav Haj Gaon (10. st.). Rambam, koji vjerno slijedi njegovu filozofiju, posve je filozofski objasnio dva mišnajska izraza, pripovijest o početku i pripovijest o kolima, za koje kaže: Pripovijest o postanku je znanost o prirodi, a pripovijest o prijestolju je znanost o božanskome87. Srednjovjekovni su se kabalisti u doba najjačega širenja kabalističke literature suprotstavili Rambamovom filozofskom stajalištu i stvorili izvorne mistične komentare na dvije teme nauka o tajni, koje se spominju u navedenoj mišni. Židovstvo ima staru i razgranatu mistično-filozofsku književnost, koju su pojedinci iz naraštaja u naraštaj sustavno proučavali i uz to stvorili svoja izvorna poimanja o mističnim i teološko-filozofskim židovskim temama. Progonom Židova iz Španjolske i Portugala potkraj 15. stoljeća, uništeno je drevno i važno kabalističko središte. Otuda su se kabalistički učenjaci raspršili u tri središta na trima kontinentima. U sjevernoj Africi opstala je kabala u izvornom obliku, u Italiji je upila neoplatonički filozofski utjecaj, a u Izraelu su nastala dva glavna središta: prvo u Jeruzalemu, gdje su se 85. BT Hagiga 14b 86 87
- BT Sanhedrin 65b • Rambam, More nevuhim, uvod u prvo poglavlje
507
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
kabalisti protjerani iz Španjolske pridružili staroj kabalističkoj tradiciji, a drugo u Safedu, od 16. stoljeća nadalje. Kabalistički pokret, čiji utjecaj nedvojbeno traje do danas, potječe iz toga safedskog ogranka. Prvaci su mu bili rabi Moše Cordovero*, prema kratici svoga imena poznat kao Ramak, autor slavne kabalističke knjige Pardes rimonim (Voćnjak mogranja), a nakon njegove smrti procvao je i uzdigao se rabi Jichak Luria Aškenazi*, poznat pod nadimkom Ari, koji je kabalu uzdigao kao gotovo samostalan pokret, čije tajne su bile poznate samo članovima. Arijeva kabala nastavila je živjeti i nakon njegove smrti, zaslugom njegovih učenika, prije svega rabi Hajima Vitala*, koji je sakupio i zapisao učenje svoga učitelja, koje je njegov sin dao i tiskati u knjizi danas poznatoj pod imenom Ec hajim (Drvo života). Arijevo učenje stiglo je i u kršćanski svijet, doduše u obliku filozofske teorije, putem njegove knjige koju je pod naslovom Cabbala denudata preveo Christian Knorr von Rosenroth, a koja je tiskana 1677.-1684.
Žohar ס פ ר הזוהר Žohar je temeljna knjiga kabale, odnosno židovske mistike, nauka o tajnama. On je "Tora" za sve kabaliste. Ideja mu se sastoji u tome da svaka riječ i svaka tema u Tori ima sjajnije značenje i smisao od onoga koji se pojavljuje u prvome redu spoznaje. Žohar je nadahnuo kabaliste iz 16. stoljeća na otkrivanje tajne Vječnoga iz Tore. Ta je knjiga dobila središnje mjesto u duhovnom životu židovstva u godinama najvećeg utjecaja kabale na židovski život, između 1500. i 1750. Kao što su u Talmudu Židovi vidjeli temeljni izvor za razumijevanje zakona Tore i za njihovo tumačenje, tako je velik dio njih u Žoharu vidio glavni izvor za spoznavanje tajna Tore, svjetonazora, spoznaju tajna stvaranja i našega postojanja. Prema židovskoj tradiciji, autor knjige je rabi Šimon bar Johaj*. Žohar je tek u trinaestom stoljeću iznova otkrio i popularizirao ga u Španjolskoj Moše de Leon (1250.-1305.). Prvi put je Žohar tiskan u godinama 1558. do 1560. Žohar sadrži mistična tumačenja i objašnjenja rečenica i odsječaka Tore, prema primjeru agadičkih midraša. Sastoji se od više knjiga i knjižica: 1. Petiha - uvod. Većina tumačenja u Žoharu počinje uvodom, za razliku od drugih knjiga toga razdoblja, poput Mišne i Talmuda, koje nemaju uvoda. 2. Šifra diceniuta (Skrivena knjiga) ima svega tri lista, no velikoga je značenja, o čemu svjedoči i naslov. Na tim listovima nalaze se temelji mističnoga nauka, u kratkim ali dubokim uputama, kako svjedoči rabi
508
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
Šelomo Buzaglo u knjizi 8 8 Hadrat meleh, komentaru na Šifra diceniuta: "Rašbi, neka nas njegova pravednost štiti, amen, rekao je: Skrivena knjiga, to je pet odlomaka koji sadrže svu mudrost kabale, jer Šifra diceniuta je maleno koje sadrži veliko." 3. Idra raba - Idra je mjesto u blizini Merona u Izraelu, u kojemu je živio Rašbi. Tamo je, prema tradiciji, Rašbi svojim učenicima predao tajne Tore. Drugo tumačenje riječi idra jest da je to način sjedenja rabina za vrijeme učenja, u polukrugu. Dodatak raba, što znači velik, treba razlikovati taj veliki skup rabina u kojem su bili Rašbi i devetorica njegovih učenika89 od Idra žuta, maloga skupa (Rašbi i šest učenika). 4. Idra žuta je bio mali skup rabina, koji je obuhvaćao Rašbija i njegovih šest učenika, medu kojima je bio njegov sin Elazar, te rabi Aba (oko 130.), jedan od istaknutih Rašbijevih učenika, koji je, prema Žoharu90, zapisao ono što je Rašbiju bilo otkriveno. Na tom skupu slušaju rabini riječi Tore (učenje o vjeri) od Rašbija. Na kraju toga skupa, umire Rašbi: opisana je njegova smrt, ispraćaj i pokop u pećini. 5. Raja mehemana (Vjerni pastir) je otkrivenje Rašbijevom društvu duše našega učitelja Mojsija, vjernoga pastira židovskog naroda, pri čemu se iznose tajne stvaranja. 6. Midraš haneelam se bavi činom stvaranja svijeta, Mesijinim dobom i budućim svijetom. 7. Idra deve miškana govori o tajnama molitve. 8. Hehalot opisuje palače Edenskog vrta i palače gehinoma (״pakla"). 9. Raza derazin govorio biti čovjeka i o njegovom karakteru. 10. Saba demišpatim je tumačenje rabi Jiva Sabe o reinkarnaciji i o kazni za tijelo u grobu. 11. Sitre Hatora je tumačenje izreka iz Tore u vezi s dušom i tajnom božanstvenosti. 12. Tikune Hazohar je knjiga u kojoj Rašbi objašnjava sedamdeset lica Tore, koja sva proizlaze iz riječi Berešit (Upočetku, riječi kojima počinje Tora). 88
- Buzaglo, Š., Hadrat meleh na Žohar 2, 176 - Žohar, Naso 127-145 90 - Žohar, 3. sv. str. 287b 89
509
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
13. Žohar hadaš su dodatni dijelovi Žohara, koji su otkriveni četrdesetak godina nakon prvog tiskanja. Na Žohar su sastavljeni brojni komentari, a preveden je s aramejskoga na hebrejski, njemački i engleski91.
Proučavanje kabale, znatiželja i opasnost O opasnosti proučavanja mistike čitamo već u Mišni i Talmudu: Četvorica su ušla u voćnjak (u učenje mistike): ben Azaj i ben Zorna, Eliša ben Avuja i rabi Akiva. Ben Azaj je provirio i zadobio udarac (poludio je), a o njemu je rečeno: ,Našao si med, jedi i zadovolji se.' (Izr 25, 16); ben Zorna je provirio i umro, a o njemu je rečeno:, Vrijedna je u očima Vječnoga smrt njegovih pobožnih.' (Ps 116, 15); Eliša ben Avuja odrezao je sadnice (postao heretik)..., rabi Akiva ušao je dobro i izašao dobro, pa rekao: ,Ne zato što sam veći od svojih drugova, nego ovako su naučavali učenjaci u mišni: Tvoja djela će te ili približiti ili će te udaljiti.' O njemu je rečeno: ,Kralj me odveo u svoje odaje.' (Pj 1,4)92. Nasuprot sreći skrivenoj u dokučivanju tajni stvaranja i božanskoga, nalazi se opasnost. Vrata mistike nisu otvorena svima zainteresiranima. Postoje ozbiljna ograničenja i preduvjeti koje se mora ispuniti prije ulaska u nejasne granice nauka o tajnama. Tko nedostatno pripremljen ude kroz vrata mistike, stavlja svoj život i razum u opasnost. Rabi Akiva je ušao i izašao zdrav ne stoga što je bio veći od svojih drugova, kao što sam kaže u mišni, nego jer je ispunio preduvjete koje njegovi prijatelji nisu. Rabini u Talmudu93 savjetovali su da kabalu treba učiti tek nakon što je ispunjeno nekoliko preduvjeta. Medu njima je i temeljito proučavanje svih drugih dijelova židovstva. Rambam, u skladu s time, piše: ... kao što su ispripovijedali, četvorica su ušla u voćnjak i, premda su bili velikani Izraela i veliki učenjaci, nisu svi bili dostatno snažni kako bi mogli saznati i shvatiti istinu svih stvari. Ja kažem da ne treba šetati voćnjakom nitko osim onoga kome je želudac pun kruha i mesa, kako bi znao što je zabranjeno, a što je dopušteno, a slično tome u ostalim micvama...94 Od doba Kasnih rabina95 dodano je još uvjeta, medu njima i taj da onaj koji će učiti kabalu treba biti oženjen i stariji od četrdeset godina. 91
• Engleski prijevod: Žohar, Soncino Press, London ׳Šir haširim raba 1; BT Hagiga 14b 93 BT Hagiga 11b, 13a MT Hilhot jesode Hatora 4,13; 7,1 Vidi Rema, ŠA, Jore dea, 2 4 6 , 4 92
510
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
Znimljivo je da su medu protivnicima rasprostranjivanja i učenja Žohara bili carevi Josip II. i Franjo II., koji su zabranili 9 6 tiskanje i raspačavanje kabalističkih knjiga. Zabrana je postigla upravo suprotno: mnogi Židovi tiskali su i učili Žohar i druge kabalističke knjige.
III. Prijevodi Tore na aramejski: targumi תרגומים ־ U doba drugoga Hrama, koje počinje oko 350 godina pr.n.e., govorni jezik u Izraelu bio je aramejski, a ne hebrejski, kako svjedoči Nehemija97. Nastala je potreba za prijevodom Tore na govorni jezik, što su poduprli i rabini. Ti prijevodi (hebr.: targum, množina: targumim) nastali su sredinom prvoga stoljeća. Dva su prijevoda nazvana po prevoditeljima:
Targum Onkelos - Onkelosov prijevod ת ר ג ו ם א ו נ ק ל ו ס ־ Onkelosov prijevod je doslovni prijevod Tore na aramejski. Onkelos je bio preobraćenik, učenik rabi Akive. Namjera mu je bila prirediti jednostavan prijevod vjeran originalu, koji će izraziti duh Tore i sadržaj teksta. Ponekad bi se, ipak, odmaknuo od doslovnoga prijevoda i unio tumačenje pisane Tore. Primjerice, u rečenici: Veži ih kao znak na svoju ruku i neka budu totafot (ukrasi) medu tvojim očima98, preveo je riječ totafot kao tefilin. Prijevod je zapisao ״iz usta" (po diktatu) rabi Eliezera i rabi Jehošue 99 . Ovo je zacijelo prijevod kojim se židovski narod najviše služio od doba kad je aramejski bio govorni jezik do danas.
Targum Jonatan ben Uziel ־Prijevod Jonatana sina Uzielovog ת ר ג ו ם יונתן בן עוזיאל Prijevod Jonatana sina Uzielovog je egzegetski prijevod Tore na aramejski. Prevoditeljeva namjera bila je da u prijevod unese tradiciju tumačenja pisane Tore, kako bi se istaknula veza poznatih halaha i agada s odgovarajućim mjestima iz Tore. Prijevod je napisan u Izraelu, a uređen u Babiloniji. Jonatan ben Uziel bio je Hilelov učenik. Talmud100 96
- 11/1785. i 6/1794. - Neh 1 3 , 2 4 98 - Pnz 6,8 BT Megila 3a 100 - ibid. 97
511
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
u pohvali prijevoda spominje da ga je Jonatan zapisao ״iz usta" (po diktatu) posljednjih proroka: Hagaja, Zaharije i Malahije.
iv. Mišna משנה Mišna je naziv osnovne židovske pravne literature u usmenoj Tori, a tako se naziva i svaka samostalna jedinica u toj literaturi. Mišnajski rabini nazivaju se tanaim (tanaiti), u jednini: תנאtana. Tanait je onaj koji uči i ponavlja da ne bi zaboravio. Cijela usmena Tora prenosila se samo usmeno, te su je morali pamtiti i jedan drugome naglas ponavljati. Mišna je najveći i najvažniji izvor halahe, židovskog prava iz doba tanaita. Ona je corpus iuris halahe.
Rano doba Mišne: Doba parova ת ק ו פ ת הזוגות ־ Najranije doba Mišne naziva se Dobom parova (oko 260. pr.n.e. do 8. n.e.). Posljednji član Velikog sabora, Šimon Hacadik (Šimon Pravedni) , prvi je rabin iz doba Mišne. U svakome su naraštaju Doba parova na čelu židovskoga naroda stajala po dva tanaita. Prva dvojica bili su Šimon Hacadik i Antignos Iš Soho (Antignos iz Sohoa). Prvi iz para bio bi nasi predsjednik Sanhedrina (tijelo od 71 rabina ״učenjaka naraštaja"), vodećeg i zakonodavnog tijela, a drugi bi bio njegov zamjenik. Sanhedrin je bio i najviša sudska instanca. Nasi je bio i predsjednik vrhovnog suda Sanhedrina, a zamjenik, koji bi zauzeo njegovo mjesto, bio mu je av bet din (״otac suda"). Sud se sastojao od 71 člana Sanhedrina, koji bi pri suđenju zasjedao kao sudbeno tijelo. Pet je bilo slavnih parova: Jose ben Joezer i Jose ben Jonatan, Jehošua ben Perahja i Nitaj Haarbeli, Jehuda ben Tabaj i Šimon ben Šetah, Šemaja i Avtalion, te Hilel i Šamaj.
Kasno doba Mišne
Šezdesetak godina prije rušenja drugoga Hrama počinje kasno doba Mišne, koje traje oko dvjesto godina, do njezine redakcije (3748. - 3768. od stvaranja svijeta / 8. 188 ־. n.e.). U to doba možemo nabrojati pet na raštaja tanaita: 1. u doba nasija rabana Šimona ben Gamliela; njegovi suvremenici bili su: rabi Johanan ben Zakaj, rabi Hanina ben Dosa, rabi Cadok, i drugi; 2. u doba nasija rabana Gamliela iz Javnea; njegovi suvremenici bili su: rabi Jehuda ben Betera, rabi Elazar ben Horkanos, rabi Jehošua ben Hananja, i drugi;
512
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
3. u doba rabi Akive ben Josefa roš ješiva (rektora učilišta); njegovi suvremenici bili su: rabi Tarfon, rabi Jišmael ben Eliša, rabi Josef Hagelili, Šimon ben Zorna, Šimon ben Azaj, i drugi; 4. u doba nasija rabana Šimona ben Gamliela Drugog; njegovi suvremenici bili su: rabi Johanan Hasandlar, rabi Meir, rabi Jehuda ben Elaj, rabi Šimon bar Johaj, rabi Josef ben Halafta, rabi Nehemja, i drugi; 5. u doba rabi Jehude Hanasija, urednika Mišne; njegovi suvremenici bili su: rabi Jišmael ben rabi Jose, Sumhos ben Josef, Šimon ben Elazar, rabi Jehošua ben Levi, rabi Janaj. Mišnu je uredio rabi Jehuda Hanasi* krajem drugog stoljeća, 188. godine gregorijanskog kalendara, odnosno 3948. godine prema židovskom kalendaru.
Osnovne razlike između midraša i Mišne Dvije su osnovne razlike između midraša i Mišne. Prvo, halahe (propisi) su u Mišni samostalne, to jest ne odnose se na neku rečenicu iz Tore. Razvijene su pomoću trinaest midot, načela dedukcije101, kojima se uči iz Tore, a većinom su to logičke metode. Drugo, Mišna je uređena prema širim i užim temama, dok midraš slijedi tekst Tore.
Promjena s midraškog načina proučavanja na mišnajski 1. U Tori se svaka tema pojavljuje na više mjesta, poput propisa o šabatu, koji se javlja na deset mjesta. Midraš slijedi Toru, ne unoseći red, a želja urednika Mišne bila je upravo unošenje reda. Stoga je Mišnu podijelio na teme i podteme. 2. Tijekom vremena stvorene su mnoge metode proučavanja koje je bilo teško povezati s određenim izričajima u Tori, primjerice kal vahomer (silogizam), to jest ״od očitoga prema manje očitome".
Uređivanje i zapisivanje Mišne Nastajanje Mišne bio je zapravo postupak unošenja, sakupljanja i sredivanja zbiraka mišna koje su se usmeno prenosile još od doba drugoga Hrama. Oko četiri stotine godina stvaranja tada se objedinilo, čemu je svojim radom na redanju mišna uvelike pridonio rabi Akiva. Sve su se mišne usmeno prenosile u ime autora ili onih koji su to naučili od svojih učitelja. Sve ih je trebalo sakupiti, što je bilo otežano time što materijal nije bio 101
• Vidi Elon, M., Jewish Law, History, Sources, Principles, sv. I. (1997) str. 270-326
513
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
zapisan. Osnovni razlog za Rabijevu odluku da zapiše Mišnu, usmenu Toru, nedvojbeno je bio strah od zaboravljanja. Rabi je vidio kakvo je bilo stanje u narodu nakon rušenja drugoga Hrama, te se bojao za njegovu duhovnu budućnost. Stoga je odlučio zapisati usmenu Toru. Bilo je protivnika Rabijevom zapisivanju Mišne, s obrazloženjem da u trenutku kada zapišemo ono što se nalazi u pamćenju (što se prenosi usmeno), ograničavamo ga i time umanjujemo. Osim toga, zapisivanjem se ograničava sloboda (varijacije) izričaja i objašnjavanja, a to se protivi prvotnoj namjeri usmene Tore. U dvojbi između ograničenja Mišne zapisivanjem i zaborava, možemo ustvrditi da je Rabijeva odluka spasila usmenu Toru. Mi se i danas napajamo iz njegove zasluge.
Struktura Mišne: Šest redova Mišne ש ש ה ס ל ר י משנה ־ Rabi Jehuda Hanasi podijelio je Mišnu na šest dijelova ili redova (סדר seder ־red, množina: sedarim): 1. Seder zeraim (Red o sjemenju) sadrži osnovne propise i detalje vezane za Zemlju Izrael (židovska zemljoradnja), primjerice sve što se odnosi na propise o otpustu, prinosima i desetinama102. 2. Seder moed (Red o blagdanu) sadržava zakone šabata i židovskih blagdana. 3. Seder našim (Red o ženama) sadržava zakone o obitelji, vjenčanju i rastavi. 4. Seder nezikin (Red o štetama) sadrži zakone građanskog i kaznenog prava, te zakone o dokazima ־sudskoj proceduri. 5. Seder kodašim (Red o svetim stvarima) sadrži zakone o jelu, pravilnom klanju životinja (šehita) i žrtvama. 6. Seder tahorot (Red o obrednoj čistoći) sadrži zakone o vrstama obredne nečistoće i obrednog očišćenja103, primjerice: onečišćenje mrtvim tijelom, obredna nečistoća žene u stanju mjesečnoga krvarenja i nakon toga. Svaki red podijeljen je na traktate ili masehte, kojih je šezdeset i tri. Svaka masehta obrađuje određenu temu iz sedera. Tako u Seder moed nalazimo, primjerice, Masehet šabat o propisima šabata i Masehet pesahim o propisima Pesaha. Svaka se masehta dijeli na odlomke ( פרקperek), a svaki odlomak na mišne. Naziv traktata obično dolazi iz glavne teme. 102. Vidi poglavlje Tu bišvat, str. 131., te Rječnik pojmova, str. 727. 103. Vidi Tuma i tahora, str. 276.
514
Književnostbiblijskogdoba
Pisani izvori židovstva
Mišna kao kodifikacijska literatura Mišna je corpus iuris za halahu. No je li Rabijeva namjera bila stvoriti neku vrstu halahičke enciklopedije, u kojoj se može naći svaku halahu, ili mu je namjera bila stvaranje novoga kodeksa židovskog prava, koji će utvrditi obvezujuću halahu, prema kojoj se sudi i ponaša? Problem je dvostruk: ־u većini mišnajskih halaha nije dana obvezujuća odluka, već se navode različita mišljenja o taj halahi. ־postojanje klasičnog kodeksa u halahi nije moguće, jer kodeks poništava sve što mu je prethodilo. U židovskome pravu postoji načelo prema kojemu se rabin ne može suprotstaviti prethodniku, a duhovno rješenje se ne može suprotstaviti onome koje je već prihvaćeno. Rabi zbog takve ״hijerarhije" nije mogao bilo što poništiti, već samo urediti.
V. Berajta i Tosefta Berajta ־neuvrštene mišne ב ר י ת א ־ Berajta je zbirka tanaitskih halaha i agada koje Rabi nije uvrstio u Mišnu. Riječ je aramejskog porijekla (bar = vanjski). Većinu berajta uredili su amoraji, Rabijevi učenici: rabi Hija, rabi Ošaja i bar Kapara. Berajte su uređene između kraja uređivanja Mišne i nastajanja Talmuda (188.-250.). Berajte se donose na mnogo mjesta u Talmudu, radi postavljanja pitanja ili podupiranja i argumentiranja različitih tvrdnji.
Tosefta - dopuna ת ו ס פ ת א ־ Tosefta je glavna zbirka berajta, uređena usporedo sa šest dijelova (redova) Mišne. Riječ je aramejska (tosefta ־dodatak), pri čemu se misli na dodatak Mišni. Gotovo za svaku masehtu postoji tosefta, a u većini slučajeva sadržavaju izreke rabina koji su pripadali naraštajima prije Rabijeva. Tosefta objašnjava i tumači halahe koje se nalaze u Mišni, proširuje ih i dodaje im nove pojedinosti, koje Rabi nije uključio. Pisana je lijepim hebrejskim jezikom.
515
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
Naslounica Midraša Safra Venecija, 1545.
516
Pisani izvori židovstva
Književnost talamudskoga doba
3. Književnost talmudskoga doba Talmud תלמודje osobito složeno i opsežno književno djelo čiji je smisao komentiranje i pojašnjavanje Mišne. Sadrži Mišnu i Gemaru גמרא, šakupljene u jednu knjigu. Talmud time vremenski obuhvaća doba od redakcije Mišne do redakcije Gemare (3948.4260 ־. godine od stvaranja svijeta ־ 188.-500. godine). Amorejac (ili amoraj; hebr.: אמוראamora) je rabin talmudskog doba, a znači komentator, jer je zadaća amoraja bila tumačenje Mišne. Gemara je aramejski naziv za tekst koji su napisali amoraji, a znači učenje. Razlikujemo dva Talmuda: Talmud Jerušalmi ili Jeruzalemski Talmud i Talmud Bavli ili Babilonski Talmud.
Naraštaji stvaratelja Talmuda Uobičajeno je brojati sedam naraštaja amoraja talmudskoga doba u Babilonu, dok ih je u Izraelu bilo svega pet: 1. prvi naraštaj: 3990. godina od stvaranja svijeta (230. n. e.): u Babilonu: Rav i Šemuel u Izraelu: rabi Johanan i rabi Šimon ben Lakiš 2. drugi naraštaj: 4010. (250.): u Babilonu: rav Huna, rav Jehuda, rav Nahman i rav Šešet u Izraelu: rav Ami, rav Ase, rav Eliezer ben Pedat 3. treći naraštaj: 4060. (300.): u Babilonu: Raba, rav Josef, rav Hisda i Ula u Izraelu: rabi Abahu, rabi Zera i rabi Jirmeja 4. četvrti naraštaj: 4085. (325.): u Babilonu: Abaje, Rava, rav Safra u Izraelu: rabi Jose bar Zavda, rabi Jose bar Avin
517
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
5. peti naraštaj: 4118. (358.): u Babilonu: rav Nahman bar Jichak, rav Papa i rav Zevid u Izraelu: Hilel Hanasi (deseti naraštaj od Hilela Starog) - uredio ustaljeni židovski kalendar ־Redakcija Jeruzalemskog Talmuda 4128. od stvaranja svijeta (368.) 6. šesti naraštaj: 4130. (370.): u Babilonu: rav Aši i Ravina (urednici Talmuda) i mar Zutra 7. sedmi naraštaj: 4190. (430.): u Babilonu: Meremar, Mar bar rav Aši, rav Idi bar Avin i rav Aha iz Difte (Midifte) - Redakcija Babilonskog Talmuda 4260. od stvaranja svijeta (500.)
Struktura Talmuda I Talmud se trebao prenositi usmeno. Zato u njemu nema uvoda, definicija, kazala, već se izravno ulazi u pitanja i odgovore, uspostavljanje teorija i obrazloženja, a zatim u protuargument i odbacivanje. Talmud prati podjelu Mišne: svaka mišna ima svoju gemaru, talmudski tekst koji se odnosi na tu mišnu. Izdanja Talmuda sadržavaju mišne i gemare prema redoslijedu Mišne, no ima mišna bez gemare, kao što su Izreke otaca, i one se ne tiskaju u okviru Talmuda. Sa stajališta hijerarhije amoraj se ne može suprotstaviti tanaitu: zato se provedivost tanaitskih odluka proučavala traženjem okolnosti u kojima nešto vrijedi. Metoda proučavanja i odlučivanja bila je dijalog, kao što je bilo uobičajeno i u grčkome svijetu.
Jeruzalemski Talmud ת ל מ ו ד י ר ו ש ל מ י ־ Jeruzalemski Talmud uređen je u Izraelu. Učinio je to rabi Johanan godine 4128. prema židovskom kalendaru (268. prema gregorijanskom). Unatoč nazivu, ovaj je Talmud uređen u Tiberijasu. Ime Jeruzalemski Talmud dobio je zbog redakcije učinjene u Izraelu, čiji je Jeruzalem glavni grad i duhovno središte. Jeruzalemski Talmud sastavili su amoraji u Izraelu, usporedo s babilonskim amorajima. Ovaj Talmud sliči Babilonskome, to jest sadrži komentare i objašnjenja na Mišnu, događaje, pitanja i odgovore, odluke, običaje i slično. U Izraelu je djelovalo nekoliko središta za učenje Tore, među njima Tiberijas, Seforis, Cezareja i Lod. U Jeruzalemskom Talmudu se nalazi mnogo od mudrosti babilonskih amorejaca, zbog dobre veze među babilonskim i izraelskim središtima učenja. Jeruzalemski je Talmud nastajao postupno, tijekom vremena, na više
Pisani izvori židovstva
Književnost talamudskoga doba
mjesta. Prema mišljenju većine znanstvenika, jedan dio je uređen u Cezareji, a drugi, glavni dio, dva do tri naraštaja rabina kasnije, u Tiberijasu, početkom petoga stoljeća, oko tri naraštaja prije nego je rav Aši redigirao Babilonski Talmud. Uređivanje Jeruzalemskog Talmuda manje je kvalitetno od uređivanja Babilonskog Talmuda, zbog teških političkih okolnosti u kojima je u petom stoljeću u Izraelu živjelo židovsko stanovništvo.
Babilonski Talmud - ת ל מ ו ד ב ב ל י Babilonski Talmud je nedvojbeno najvažnije talmudsko djelo. S halahičkoga gledišta je obvezujući. Mlađi je, opsegom veći i tematski sveobuhvatniji od Jeruzalemskog. Početkom trećega stoljeća Babilon je postao svjetskim židovskim duhovnim i pravnim središtem. Tijekom triju stoljeća razvilo se najvažnije književno ostvarenje, Talmud, u dvama židovskim središtima: Suri i Nehardei. Roš ješiva (rektor rabinskog učilišta) u Suri bio je Rav*, a u Nehardeji ŠemueP. Rav i Šemuel bili su Rabijevi učenici, koji su njegovo učenje donijeli sobom u Babilon. Oni su prvi naraštaj talmudskih rabina. Ješiva (rabinsko učilište) iz Sure prešla je u Mata Mahsiju, a otuda u mjesto Mehozu. Ješiva iz Nehardeje prešla je u mjesto Pumbeditu. Babilonski amoraji počeli su tumačiti Mišnu i rješavati neusuglašenosti između pojedinih mišna. Stvorili su i מימרותmemrot, nove halahe koje su prenošene u ime tanaita, ali se ne pojavljuju u Mišni. Utvrđena su i pravila prema kojima se izabire između različitih odluka. Mnoge su halahe nastale u obliku korespondencije (takozvane Responsa) između dvaju duhovnih središta u Babilonu, te između njih s jedne strane i duhovnoga središta u Izraelu s druge. Babilonski Talmud uređivan je nekoliko puta sloj po sloj104, sve do velike i konačne uredbe koju su u Babilonu poduzeli rav Aši i Ravina, godine 4260. (500.). Korijen mnogih halaha u Talmudu je u predaji s oca na sina. Uz to, tijekom dugoga vremena mnoge su halahe stvorene, a druge osuvremenjene. Dio se prenosio anonimno, a dio s naznakom imena autora. Zapisivanjem Babilonskog Talmuda, on je postao obvezujući izvor halahe. Rambam piše u uvodu knjizi Mišne Tora: ... Sve što se nalazi u Babilonskom Talmudu obvezuje sav Izrael (židovski narod) da to slijedi. Zato prisiljavamo svaki grad i svaku zemlju da se ponašaju kako su se 104
- Kaplan, J., The Redaction of the Babylonian Talmud, 1 9 3 3
519
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
ponašali talmuski rabini i da se drže njihovih zabrana i naredaba, jer su sve te stvari prihvaćene u cijelome Izraelu. Rabini su naredili ili zabranili ili uveli običaj ili presudili i izveli (iz Tore) neki zakon, neovisno o tome jesu li se složili svi, ili većina, ili su s oca na sina primili predaju o značenju Tore, sve od našeg učitelja Mojsija, mir njemu105. Tako je usmena Tora zapisana i izjednačena s pisanom, te joj se ne smije dodati niti oduzeti od onoga što je napisano u Babilonskome Talmudu, kao što se to ne smije učiniti ni s pisanom Torom106. Raavad* je zapisao: Javno su ga (Babilonski Talmud) proučavali rabini, učenjaci svakoga naraštaja i cijeli se Izrael (židovski narod) složio oko njega, te mu se ne smije dodati, niti od njega oduzeti.10? Tadoder piše i Rambam: Ne smije mu se dodati, niti od njega oduzeti...108
Prevaga Babilonskoga nad Jeruzalemskim Talmudom Babilonski i Jeruzalemski Talmud razlikuju se u dvije bitne pojedinosti: rasprave i dijalozi u Babilonskome Talmudu su dulji, a aramejski jezik Babilonskog Talmuda razlikuje se od aramejskog u Jeruzalemskom Talmudu. Osim vanjskih razlika, postoje medu njima i razlike u halahičkim mišljenjima. U skladu s pravilom koje je utvrđeno u kasnije doba, halahu se može izvoditi i iz Babilonskog i iz Jeruzalemskog Talmuda. Kada, međutim, postoji razlika u mišljenjima u dva Talmuda, halaha je prema Babilonskome. To pravilo potječe iz doba gaona109. Razlog za to je niža kvaliteta redakcije Jeruzalemskog Talmuda, nastala zbog teških političkih i društvenih okolnosti u Izraelu u doba redakcije Jeruzalemskog Talmuda, za razliku od plodonosnog mira koji je uživalo uredništvo Babilonskog Talmuda. Uz to, količina materijala u Jeruzalemskom Talmudu iznosi oko trećinu materijala Babilonskog Talmuda. Babilonski Talmud je uređen kasnije, pa su se kasniji rabini mogli služiti radom ranijih.
105
6107 108. 10
10
520
MT Sefer hamada. Mosad harav Kook, str. 13 Pnz 4,2; 13,1 Raavad: Sefer hakabala. Neubauer, str. 5 9 Uvod u komentar na Mišnu, prijevod J. Kapaha, samo u hebrejskom izdanju, str. 25
9• Haj Gaon, Tešuvot hageonim. Assaf. 1927. Str. 125.-126.
Pisani izvori židovstva
Književnost talamudskoga doba
tAw1w Anem'ttenii Vurnrי | r1W1 •XRftpttt9Wlf׳JliKMI^B |tlX'lU yufc- wpflp »-9-ow Wnijar ttt*th p^flcpinfim upna \ //ד ומחד* *•nr&yw1a*rmm*jmmm9vv1 •wan «i^iuiw^iw 1 imM'nufrQEpHipigo׳rtanuSa tinH * Ho 1Aז*ו0דומ••8עד ומי! ג׳ 11תן IWI 1u|frf|fv׳ i^n leAA ww yttshfWtithjmvtot* ^svtMi *y'nuuiiiyu > 1unון *^^׳ivifHo^u'wm mi^jw niומחר • Bi usHpflgו rm1\ \$ wwiח יwjwuH •ת׳ חי* *»*» * mwW Thhpgtfnct •dpמ» !•*®••קמפינג עימת * yjvין !pMtffappi pipu vi'tM• •nrcspt'iBoiii׳ )את 113 Q>8N׳•0wn9s1i1p1)N'1I10 ד א^ןןזי >1ך מן מנ^^1ז׳תןי,ן0ו גץ 1unי ו *mg yvtvקד ג' »שית י owfftttsH fHwptMrrpn אןוז 1טז מכב אחד ועשה מויאבזן**^׳ הכיס ifcnot'ft «30י >**א?*־*ג*1דחי מתמנ^^בעדככייאמןמרקרדובבוקדיעט־דך rat? tortuראהבוב» «nmrtraonaatHam•• « 3ני© מכי* *סיס »למכבךיכקמךn3*pohan»p• 1 lapypTitHa Hytr'^mn^ .־ Tתז*ר • ?« n»Stמד י דכי ימו ^ כק מ ן ^ן wעגיפמק • nriמל CMO wnu׳ ropתז!ח מ כעדכ קובית זחיודדמלע״^וו^אגד»• דאה *yc owvcniiiQti'xiwPMVffnytQ«1!flnpat'pxrstwiiiti^pOM ^ p 01* Qnrin^inoi'tninrTiQK^ttiQnM^ncדד* זמג Hy r * נממיגמין rr:3hpjwחווות ו^ןרץן0ןד׳כ00רך שהיס aaH אף u p i mד ו w 0חייל עדי BMMm חאחרזדס י IMIDMגנים » »rrupt nwt«mmן««אטמ^*ייך*ממזאי ff^onSgywn׳ rw11׳ נמחרח וקארסמי ראהr1y3 0*3313 ocמבתopt1י 0מי נדמית• ז^ן*ד « **myך • זייזתימאו&ודמווי^ו^חחוםthv . וימות• i w u w ^ w p w t e w w w n i n׳ 0חג*?יךא0 * «OtttacriratirnVאת מריס בז¥הז • *iryHaHpHo הןדימו״ףסול* ®זרת W O V D op ׳ 01דן pןףרידזי׳א5י0נןמם*ש»-נחול* מיתי o1na® ww^twiwמ* tthעד רחאמיבעייחאחחדים• אםז*חתגזסלי»*ח אף i M o w m 11רזנט-ף ••*־דשחכףדפא w a rא ת י י ם יל«תך האדץ גמרם גי יגז חייך * vודךדדמסב^יגזימ״ך^^וו ,י מנמ0ן9זמדי0שזזיךי!^םוזהי »י © Hממדית ץHH® 0ויי מפת די* חייג עז*(1ר • oyiwוזד• trt n״ נאידן ״ דז^ת אייחל •וזן ם * umא כי0םא o nי מידןואוו י ו ק AUVOכי0נ* nS ימי וד?מןמ? 0דהא דיג x «1ר׳»ת ממ־ח» מזזעיין •proאסרייז0י פד wHJI(uו ׳A^rrr|a u|*JKtM1S/>|tJfVi ) ! IM I I Jו ז ו ORCRO U ^ I U I P I I I I I V M / ' I V F F V I F M I N V P •ni TI
1
FLMRMOM^VMBLTTLי
O M * Q 1 W 3 H M O I־ JTFTFT * SLWSATHINRP
VMI'II
xra
NNIWJIJP
MO
אףWDWHIO ,
a
070ו1אי M M • • ! » •fttaao Tiprmrr movjtuur 1 i^yv* 9%
פירקא ^ •rMיח^חמק־אית^ידp p<©,מגב ויבמב י «||KW>rW nwiiwי ® ( ף מ י ן ז ו ז י מ י מ מ ו מ ו ק ה מ ו ז ת ודי*מרivvi 1 ikrfrn^i * .kr^PWNtpאקתלקמשקרiMw . !ftnttfn •יי• ™ •א0די3י »1לגא 0וף BwvnjppS nart^Vu ממנומוננס3יזאע^^3מון .מ י י ימו^מיי^וח זהו מץימוסשיות 1 מדרך מי -rJvhwhhfu 9ופיטמו» ק Bfcpnarwnyvj^nwna^ipit רגי 0םוא^3רךדא3ד^•! י לד *Hעונת י והר קח85יהדשדחןי^ות •שדן י מזתא חמי משעה ottuי>גי0ז*א ryptvמזעה מוי runeויומי] • oy vtwjnsnrjlגובפיץ ך;• מוןןה סדד״ך *đאד 0גמרן 0־אשדד מוסדר Wnwwג^ג^1חסה yppSאדסזןופד 1 -ronpvroeVap* H«*Hיד svihדיא ״ זאת א0ר קחוביס prmומכז1כים זעוד״ה זאומ voזכ״•^ חזקה כיוס מיז 1חרא M^-otrt . (pgurrfאטדיג״ו« ממזר כאי} ׳[ כופדג׳* דקיק״א דאזדחיהק upHroo מגתידאדלי^כק^מירא• כרס דתא rH Hurt1כאיסרמא ן« 1בדה י עד 1חמי0כ*ד*די ? קzptsזיזי«• הגיהקייא״זדס !pSארג*יחד.ידי כביח «mc5mא0ד רני ועחוסאד«עד He,דס שחיאני״נד.עז גבי J^Hnrvi neoenp • Hrwת3ור«fד.ד^נאןזו* אק^־ק אcn »®קריטהקמ־קאמיזמי המסת• »כי־ דכי ימי npHfti ^אח^ד^^י^ונד^עמורטז^^ה^וךדכרכ^ ייגי ועיי־זגמיסיגמ^ן^נ״רד #H »»wiaHyמרך עריך! בדך 3חרף עק^אי^י «otan )*r» •toyHח or -־ ודם אחאחתיהגרןאםררגי #
1
1
1
1ז?0כדמית*ךאד0מזלM
1
1
דסוירכינחמיו^
רכיימזא^טיכי^•^
,
«:זfדמאח«וapoo«Hחו»ףwימ^Hבימrמהמfדףזpידaי^ wאטד
א ג
Talmud, izdanje, 1523.
521
Jeruzalemski prvo tiskano Venecija,
1
11
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
4. Književnost iz doba savoraja Riječ savoraji (aramejski: סבוראsavora) znači tumači, komentatori. Tako se nazivaju židovski učenjaci koji su djelovali u Babilonu neposredno nakon doba amoraja. Običaj je da se dobom savoraja naziva razdoblje nakon kraja talmudskoga doba, od 500. do 636. godine. Nemamo pisanoga materijala iz tog doba. Redakcija babilonskog Talmuda bila je već završena, a oni su dodali objašnjenja i zaključke na nekoliko talmudskih rasprava. Rav Šerira Gaon (900.-1001.), jedan od gaona iz Pumbedite, piše o savorajima u poznatome ״Pismu rav Serire Gaona" i kaže da su oni bili nastavljači lanca halahe i usmene Tore nakon Mišne i Talmuda. Raavad piše u svojoj knjizi Sefer hakabala da je njihovo doba trajalo tijekom pet naraštaja. Najpoznatiji savoraji bili su rav Jose i rav Simuna iz Pumbedite, te rav Ena iz Sure.
522
Pisani izvori židovstva
Književnost iz doba savoraja
קורק וכויפירסי ואנוהיביקרינןתכעוד ׳דיין אין סמע בערבין מסעה שהכהני fyiMfyךיך Hאיר/ה י יום ואין אנו תמתיבין לנאת הכככים »«׳״ * ככנסי'לאכול בתרומה כהני' שנשמאו י ^״ -י• * כרתפר בגת על כן פי׳ ישי סקס שעל וטבלו והעריב סמסן והג pבמם לאכול התטה עיקיוהוא לאחר נאת הכככים והכי איתי כירו אם קיא קודם לכן לא כתרומה :עד סוף האשמורת הראשונה סליפ הלילה כרת»* בגמר ותסם ינאואםכןלתה אנותתפללק קש בבה »אילך עבר זמן דלא מקרי תו זמן סביב כדי לעמוד בתפלה תתיך דברי תירי תיי1 דלאקריכןביה בשכבך נמקתי הכי כתי לפי והלא אק העולם יגילק לקרית סתיך לאו זתן סכיבה לפיכך הקורא קודם לכi לשכיבה אלא סרס ראשונה ואלגפרשי\ לא יבא ידי חובתו אם כן למה ידיין איתי היה לו לקרות ולק דברי לכרך כק ס פתי בבה כדי לעמד בתפלה מתוך דברי תור לפניה ושת'י לאחרי'בערבים ועוד ראותה ו »הכי תני בבריתא בברטת ירוסלמי קש סמוך לתטה א*ו אלא בשב* המזיקין »לפיכך חובה עלינו לקרותה תסתחסך כדאתר בסתוך ואם תח הוא אינו נר יך 1 לנקרי'פר ראסון סארם קורא על תטתו זעק ראם כן פסקי כר יהושע כן לוי דאת ינאעדסיעצהעתוד הסחר סכל הלילה סל ppאת שמע נערכים משע שהכהניינכנסים תפלו' באיזנ' תקנום פי' באתנע בין שני קחי זמן שכיבה« הקטר חלבי ואברי ש ביז קש של שחיית וכק קש של ערב* ק קרבנית שנזרק דמן כתם!מנויתן לעלית לאכול בתרומתן עד 0וף האשמור'הראשונה»אנו קל כרי יוחנן דאתר לקתן איזהו כן כל הלילה ואינז כפסל'י בלינה עד שיעל רכי/יבה דברי ר' אליעזר וחכמים אומר עד חעורמרבןהלה זח הסתוך גאולה של ערבי לתפילה כמו'השק והן למטה מן המזבח קרבנו אכר* גמליאל אוסר עד שיעלה עמוד השחר מעשהלק פרת ראדדבח י{ש של בית הכנשין לא ילין לביך חלב יםי*שלליויאכליד־ כגוי חטאי; ובאו בניו מנית המשתה אמרולולא קחנועיקר ואי 3היאך אנו קורק לכמכעו' יום סל עולה כל הכחנ ככרתלומנחו' ותודה ו מנותן את שמע אמר ?1הם אם לא עלה עמוד השחרויל רק ל כר יהודה ראמר מתפלת ,השחר »אסם וכבשי דזתן תפלתתנחה ער פלג התנח יהמו המן אכי^ת׳ן עד שיעלה עמוד השח* והוא חייבק אתם לקרות ולא זו בלבד אמרו אלא יא Ssoפחוייבי ותמי כסיכליזתן המנחה יניח א ל ׳ ר בתו דכתי נותר ת הביאן ל עדהילבקר וכלם מתורה ילמדו :אס כל מה שאמרו חבמיבש עד חעות מעותועדמתחיל זתן ערבי זאת היאך אנו מתפללי תתנואמרו חכתי עד חבו בקש ובאכילת שיעלה עמוד השח הקטר חלבי ואברי' נמותן תפלת תנחה סתוך לחשכה»אפ* לאחר לתה פלגהתנחה יל דקל כרבנן יאתר זמן קדשים כדי להרחי׳ ארם תן העכ ירה יב» עד שיעלה עמו השחר וכל הנאכלים ליו אחדתפלת התנתה ער הערב ואת לקת השת" א ל ש כדי זמנן קודם ילה כ בא ואסירין לאכלן לאחר עמוד השחר »יתחייב כרת מעותן עד שיעלה עמוד השחר אס כן לסחרלא אי/ת הלץ /לא כתר ולא כתר דעבד וכן בקש לזח את האדם שלא יאתר יש לי אמרו חכמים ער חעות בד להרחיק אדם pכתיעכד ויעבד כתר עכר תת קשי דהוי כתיי קולידסתר אהדדי שהרי תאיזנ1ל עור שה^ ובתוך כך יע^עתו' השח הכאויעבר העבירה נטי תנא היכא קאי דקתניאנו תתפללי ערבי מיד לאחר פלג התכת לו הזתן והקטר חלבים דקתני לא מאימתי ותו מאי שנא דתני גערבית ברישאמשום יקל רשעת התנח' כלה כיכרי וי נקנו ולא אמרו בו חכמים ער חנות להורעשכלכללדבר הנוהג לתני דשחרית ברישא הנא אקרא קאידכתיביהודה ותיר הד זמן ערכי וכזמן התפלה להוהכא אלא עצתה לא קל כרי יהודה אלא כרבנן על כלילה כשר כל הלילה והכי כתי י1נן בלב בשכבך ובכןומך והכי קרתני זם[ קש דשכילכן אותר יי רודאי קש של בית המסת דמגלה כל הלילה כשר לקנמ־ת הע ותר אימת משעי שהכהני נכנסין לאכול בתרומתן ?יקר»אנו שתתפללים ערבית תבע{ מם ולהקטר חלבי'ואברים גת' היכא ואי בעי אימא יליףמברךתו שלעולם דנתיבשל כהני תנאי דגמי'יאתיי תשע* שקרס ש ק קאי תהיכא קא סליק דתנא ביה חובי המם וגם תשעה שבכי אדם נכנסי להסב שהתחיל לשאול כאן זמן דקתנידהינו סעוית עש »היא היתה תבעה־ יום הקזריאה:אקרא רהיערבדהיבקדVאחדאיהכי סיפ׳ • קאי ישם לתר חובת הקריאה ואיבעית בשחר מברך שתי לפני מחת לאחרי בערבותאותה שעי הד זתן תפלה וגם ראי ריב ת יף ל י א ש י ר ב איתא הא דתנא ערבין והדר תנא בשחרית מברך שתים לפגיה ושתים לא חרי לתני ערבייהוה תנלי סל שבת בעש ותסתת גם היה קוריעולם מברייתוי סל יצאת ע ימס ׳ ר בשח 'את«שתי איתת ברישא תנא פתח בערבי והדר תני בשחריתקורא קש תכל אותה הראיות תשתדאוי»/ הככביישהו״גת בי1השתש כדיליילקמן קששלבההואעיקוה דקא 'ת כירושלמי עד דקאי בשחרי' פדש מילי דשחרי והדרפ^לתה היו קורק בכה וכוי אותר רת שהיו מילי דערבית אמר מר משעת שהכהני נכנסי' לאכול בתרומה מנד כהנים אימתיגילק לקרוא קש קודם תפלתם כת שאנו יגילקלותי אשי תחלה ואותו קש אינו קא אכלי תממח משע עאת הככבים לתני משעת עאת הבכבי מלתא אגב אורחי אלא לעמי בתפלה מתוך דברי תורה ו קמל בהנייאימת קא אכלי לתרומה משעת צאת הככבים והא קמל דכפרי ותכאן נראה תי שקור קש עלתטתו שאי לכרך וגם אינו נריך לקיות אלא פרשיו ראסונת ויתגי דשnר pברישא כראסכחן כתמיד יכתיב של בקי י>חלה אי חכי סיפא דקתני סחרי' ברישא אי אמרת בסלתא רשמיך אי\ רכסכבך אם כן אינו תקפיד קרא אלא אקרית סתעאלאא אתיתדסמיך אקרא לברייתא של עולם אם קפיד אכל תילי אל כן סיב דקתניtoפברך שתי לפנייונו׳ ושבע ברב* הווכנגרשבעבמם הללתיף ולא קא חשי»ג ידאו עינינו דההיא ברכה תקנו רכנן כדי להמתי חביייהם בבית הכנסת ודוקא בית הכנסת שלהם שהיו עתיים כשרה וחם מסכנים pi התזיקק אכל בתי כנסייתסל:ו אין נריכק להתתקלחביריהם אלא בלילה וח« קתלרכפללאתעכבתזאתהאתכילחי זימנאכמגילה9גמב0מ® אסכן אוכל בתרומה דל דרגילות טל תשניית לאסמועיכ; בקונר אף לתה ספורשכבר
Talmud, izdanje, 1520.
523
Babilonski prvo tiskano Venecija,
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
5• Književnost iz doba gaona Slijedilo je doba gaona, koje je trajalo oko četiri stotine godina (636. do 1040.). Gaon ( גאוןekscelencija, uvaženi) je u to doba bila titula rektora jednog od rabinskih učilišta, koja su djelovala u gradovima Suri i Pumbediti. Gaon je bila najviša titula, a gaoni (hebr. množina: geonim) su bili duhovni vode cijele protjerane zajednice iz Judeje. Prvi gaoni bili su u Pumbediti rav Johanan iz Ošaje (od 589.) i u Suri rav Mar bar Huna (od 609.), a posljednji gaoni bili su u Pumbediti rav Haj Gaon (umro 1038.) i u Suri rav Šemuel ben Hofni (umro 1034.). U Suri je bilo trideset osam gaona, a u Pumbediti pedesetak. Popis njihovih imena navodi se u Pismu rav Šerire gaona* (900.-1001.), jednoga od gaona Pumbedite. Ustanova gaona uzdržavala se porezima koje su plaćale babilonske židovske zajednice i od darova iz dijaspore. Židovska književnost iz doba gaona usporedo se razvila na nekoliko područja: ־Responsa (latinski: odgovori) - iz cijele židovske dijaspore obraćali su se babilonskim gaonima filozofskim i halahičkim pitanjima sa svih područja židovskoga prava, a gaoni su odgovarali pismima koja su slali u dijasporu. Njihovi odgovori temelj su književnosti responsa koja se počela razvijati u njihovo doba. ־Širenje Talmuda ־gaoni su se pobrinuli da se Talmud prepisuje i poučava, te da se Babilonski Talmud šalje u sve dijelove dijaspore.110 ־Komentari na Toru, filozofska i halahička literatura: Rav Aha iz Šavhe (680.-752.) djelovao je u Pumbediti, autor je knjige Sefer hašeiltot (Knjiga pitanja) ספר השאילתות, halahičke knjige pisane u 110. Frankel, Z., Mevo Hajerušalmi. Str 48. (o radu babilonskih gaona na davanju obvezujućeg autoriteta babilonskom Talmudu)
524
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
obliku predavanja. Još u mišnajsko i talmudsko doba bio je raširen običaj tumačenja halahičkih problema u sinagogi, na šabat i blagdane: na šabat tumačile su se halahe koje proizlaze iz tjednog odsječka Tore, a na blagdane halahe za taj blagdan. Ta se predavanja (deraša) na aramejskome nazivaju pirka (odsječak, odnosi se na vremenski odsječak, jer se predavalo u odredene dane, na šabat i blagdane). Iz doba Mišne i Talmuda sačuvala su se samo dva predavanja: jedno tanaita rabi Tarfona111, a drugo izraelskoga amoraja rabi Tanhuma iz Noja112. Običaj javnih predavanja o halahi nastavljen je u doba gaona i održao se sve do danas, premda se danas više naglašava tumačenje Tore i agadički midraši. Knjiga rav Ahe sastoji se samo od halahičkih predavanja u redoslijedu tjednih odsječaka Tore. Naslov joj je ״Knjiga pitanja" jer svako se predavanje naziva ״pitanjem", s obzirom da su predavanja uvijek počinjala postavljanjem halahičkog pitanja. Rav Jehudaj Gaon (8. st., iz Sure) autor je knjige Halahot pesukot Odlučene halahe הלכות פסוקות, prve halahičke knjige nakon talmudskoga doba. Ona ukratko prikazuje izvore, talmudsku halahičku raspravu i halahičke zaključke, obuhvaćajući Babilonski Talmud prema temama. Rav Amram Gaon* autor je prvog sidura (molitvenika), koji je sadržavao sve molitve prema običaju babilonskih učilišta. Rav Amram Gaon ga je poslao španjolskim Židovima. I prije sastavljanja toga molitvenika postojali su tekstovi molitava za cijelu godinu, ali nisu bili sakupljeni u obliku kakav danas poznajemo, jer Sidur rav Amrama Gaona poslužio je kao uzor za sve kasnije molitvenike: Rasagov sidur (10. st.), Rambamov sidur (12.st.), te na kraju Sefer ahava u Mišne Tora i Rašijev sidur (11.st. - Raši je bio prvi autor jednog molitvenika u Francuskoj i aškenaskim zemljama). Rav Seadja Gaon (poznat pod kraticom svoga imena Rasag)* autor je prve važne filozofske knjige, Emunot vedeot (Vjerovanja i mišljenja, אמונות ודעותodnosno Vjerske i razumske postavke), o teološkim i filozofskim postavkama židovske vjere. Rasag kombinira Aristotelovo učenje o božanskome i njegovu odnosu prema stvorenome svijetu sa židovskim učenjem o dobru i zlu, nagradi i kazni. Rasag dokazuje da je Bog stvorio svijet koji nije postojao oduvijek, kao što su smatrali grčki filozofi, te da je Bog čovjeku dao slobodu izbora, ali uz istodobnu spoznaju što je dobro i što treba činiti. Na području hebrejske filologije 111 11
- Tosefta Berahot poglavlje 4, halaha 16 2- BT Šabat 30a
525
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
napisao je hebrejsko-arapski rječnik zvan Egron i knjigu Cahut halašon (Jasnoća u jeziku). Preveo je i Tanah na arapski, koji je tada bio govorni jezik, a prijevod je nazvao Tafsir (arapski: prijevod) i dodao svoja tumačenja. Napisao je još nekoliko knjiga: o židovskome kalendaru, pjesme i razmatranje o halahi - komentar na Talmud, te monografije na nekoliko halahičkih tema, primjerice Knjigu o nasljeđivanju.
ואתחנן p״
שאילתא
הןניו /דכת״כ כשכ3ך ונקמך׳מכגךוו»01נ»נ1זוז*וקשדער»3ת׳ו0קוםך* »ן קיבזזהינוקשדשחר״ת׳ וכזי מאן חהיד כקש שחי״ת וערנמן כ0א דמקייס » wSמיש noהתודה חזה מ*יךתו'׳ חו0ד 9TI משוס כ יהושע כןיחחנדק א* '» קרא קש שחרית וערכית יוחנן נךסל»*1מש «MOחתורוז >* nm׳ מדיד ^כמניח דעתי ממראשק׳דתגיא שמע ישד^ •י' אןיומוו״ אח עד כאןמתת חניכיכד דכי מאיר ׳ ואמירמיוחיליכתא כיני מאיי חאזי rmnHבעיימח^אחוף»«»עתיד .מימיעמן בש*/תיו־ו כעידנאדקאקרי קשדאסדדבשמואןיאמד^זקכישנ*^ ניסרתא משמיה דרב הקורא קש או1ידסח בעיניו r w Sw כ*»עותיל ואו* יקרוץ כשנווץתיד ותני* ריא^עזר חסמא אוס חקוחוקש ומדמו בעיניו וסודי בא»עותין וקורץ וזכתו אומר ונ*א »תי »את יעקב •שוס דקא משו» .VSעי*» י *vrh2rhtn*h׳ ^א 03 ותניא ודכרת בס כס ודא בת*#ח יש וברשות 1
Pisani izvori židovstva
Književnost izrazdobljakasnihrabina-Aharonim
6• Književnost iz doba Ranih rabina ״Rišonim Razdoblje takozvanih Ranih rabina s književnog stajališta bilo je vrlo plodno. Započelo je opadanjem sjaja babilonskoga duhovnog središta, a trajalo je od 4800. do 5200. godine od stvaranja svijeta (1040. do 1440.). Ovo je početak rabinskog doba i otuda mu i naziv. (Učenjaci su od mišnajskog doba nosili rabinsku titulu: rabi, rav, raban i slično, ali u izvorima se nazivaju hahamim - mudraci, učenjaci. Tek je kasnije titula rav (u hrvatskome: rabin) postala naziv poziva, iako se i nadalje u rabinskoj literaturi nalazi naziv haham ־učenjak, mudrac, znalac. Glavni predstavnici razdoblja su:
Rif ־rabi Jichak Alfasi* autor je znamenite halahičke knjige Hilhot Harif (Rifove halahe) הלכות הרי״ף, najvažnije takve knjige nakon završetka Talmuda, koja je poslužila kao temelj za sve kasnije odluke. Talmud je, kao i Mišna, pun neusuglašenosti, te je trebalo odrediti što je praktična halaha (־ הלכה למעשה halaha lemaase). Radio je prema načelu uklanjanja iz talmudskoga teksta svega što nije bitno za halahu. Zadržao je samo one midraše koji imaju praktičnu vrijednost. Time je, zapravo, umnogome "skratio Talmud". Zbog njegove usredotočenosti na praktično, rad mu je obuhvatio samo aktualne dijelove Talmuda, redove moed, našim, nezikin, traktate berahot i nida, a nije se bavio redom kodašim, koji govori o žrtvama, i redom zeraim, koji govori o micvama vezanim za Izrael, koje se ne može ispunjavati, s obzirom da više ne postoji Hram.
Rambam ־rabi Moše ben Majmon ־Majmonid* poznat je kao najveći halahički učenjak, kodifikator i filozof od vremena Talmuda. Još za njegova života govorili su: "Od Mošea (proroka Mojsija) do Mošea (Rambama) nije bilo kao što je Moše."
527
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
Glavna djela: 1. Komentar na Mišnu Rambam je komentar na Mišnu započeo pisati 1158. godine, u dobi od 23 godine, a završio ga je deset godina kasnije. Izvornik je na arapskom, tada govornom jeziku u zemljama u kojima je živio (Španjolska, Maroko, Egipat), no ubrzo ih je na hebrejski preveo njegov učenik rabi Šemuel ben Jehuda ibn Tibon. U uvodu komentaru Rambam objašnjava temelje usmene Tore i daje povijesni pregled njezina razvitka. Za svaki traktat napisao je uvod o središnjoj temi, a svaka je mišna zasebno objašnjena. Prema potrebi daje i gramatičke i druge znanstvene komentare. Pri ražilaženju u mišljenjima, navodi prema čijem je mišljenju odlučena halaha. U tome komentaru iznio je i Trinaest načela židovske vjere. 2. Mišne Tora (״Ponovljeni zakon") - יד החזקה,משנה תורה Ovo glavno Rambamovo djelo dovršeno je 1180., napisano hebrejskim jezikom, u stilu Mišne. Rambam njime donosi golemi i sveobuhvatni kodeks židovskog prava. U uvodu navodi razloge koji su ga naveli na pisanje te knjige: golem halahički materijal i teškoće pri upoznavanju i razumijevanju izvornih spisa. Rambam je bio svjestan da zbog društvenih i povijesnih razloga ljudi ne poznaju dobro usmenu Toru i ne snalaze se u njoj, prije svega zbog njezina golema opsega, a i zbog toga što je židovski narod već bio raspršen Europom i Afrikom. Stoga je Rambam osjetio potrebu da napiše ovo djelo koje sažima cijelu usmenu Toru (Mišna, Talmud, midraš, spisi gaona). Zato je uvrstio i micve koje (zbog nepostojanja Hrama) nisu aktualne, te temelje židovske vjere, jer je ta knjiga, prema njegovim riječima, trebala sadržavati sav pravni materijal pisane i usmene Tore. Ta Rambamova knjiga nije odmah bila prihvaćena u svim židovskim zajednicama. Bilo je i onih koji su je spaljivali. Osnovni su razlozi bili, s jedne strane, u samoj knjizi, jer nijednu knjigu ne prihvaćaju svi oduševljeno. Razlog za nezadovoljstvo čitatelja sastojao se u tome što Rambam nije uz svaki propis naveo izvor i nije obrazložio zašto je odlučio tako kako je naveo, a ne drukčije. S druge strane, razlog neprihvaćanja bio je i u samome piscu, jer Rambam je bio Sefard, pa se njegove odluke ne slažu uvijek s aškenaskim običajima, koje pri pisanju nije uzimao u obzir. Uz to, mnogi su se rabini bojali da će vjernici napustiti Talmud i ostale izvore halahe ako prihvate Rambamovu knjigu. Mišne Tora naziva se još i Hajad hahazaka Snažna ruka, jer sadrži četrnaest knjiga. Na hebrejskome se ״četrnaest" piše slovima jud-dalet, kao i riječ jad ־ruka, čija je brojčana vrijednost
528
Pisani izvori židovstva
Književnost izrazdobljakasnihr a b i n a-A h a r o n i m
14, s obzirom da svako hebrejsko slovo nosi i svoju brojčanu vrijednost. Svaka knjiga dijeli se na poglavlja o halahama, primjerice halahe o molitvama, o sabatu, i slično. Svako se poglavlje dijeli na odlomke, a svaki odlomak na nekoliko halaha. Rambam je pošao od općenitoga k pojedinačnome i od važnijega k manje važnom. Na početku su Božje zapovijedi iz Mojsijeve Tore, zatim one koje su izvedene tumačenjem Talmuda, a na kraju zapovijedi i običaji iz kasnijih rabinskih razdoblja113. 3. More nevuhim (Vodič za zbunjene)מורה נבוכים ־ Rambam je završio pisanje ove knjige 1190. godine, a pisao ju je za svoga učenika Josefa ibn Aknina. I ta je knjiga napisana na arapskome, te kasnije prevedena na hebrejski, a zatim i na mnoge druge jezike114. More nevuhim najznačajnije je židovsko filozofsko djelo ikad napisano. Tema knjige su osnovni filozofski problemi, prije svega oni koji su zaokupljali Rambamove suvremenike, poput Božjega imena i naziva, povijesti svijeta, proroštva općenito, a osobito Mojsijeva prorokovanja, providnosti, nagrade i kazne, slobodne volje. Ovu je knjigu Rambam napisao u svojim najplodnijim godinama. Ideje koje je iznio šokirale su mnoge rabine. Knjigu su čak kršćanske vlasti u Francuskoj, na poticaj rabina, 1244. godine dale javno spaliti115. Vodič za zbunjene utjecao je na mnoge židovske filozofe kasnijih naraštaja. Ostala Rambamova djela: Rambam je obrazložio zašto nije sastavio komentar na Toru: "Bio bih ga napisao da me nije preduhitrio Francuz." Mislio je, dakako, na Rašija, čiji je komentar na Toru poznavao i uviđao njegovu vrijednost. Stoga je odlučio ne pisati komentar na Toru. No sastavio je druge spise: 1. Šeelot utešuvot (Pitanja i odgovori) - pitanja rabina i zajednica i odgovori koje im je poslao. 2. Igeret hašemad (Pismo o progonu) - pismo koje je poslao Židovima koji su nasilno prevedeni na islam, ali su nastavili potajno čuvati svoje židovstvo. U pismu im poručuje neka ostanu Židovi u srcu, dok se ne budu mogli otvoreno vratiti židovstvu. 3. Igeret Teman (Pismo u Jemen) - pismo kojim je poručio Židovima u Jemenu da ostanu vjerni židovstvu u teško doba nesnošljivosti islama 113. Twersky, I., Introduction to the Code of Maimonides 114. Prijevod na engleski: Maimonides, The Guide to the Perplexed. University of Chicago Press, 1963. 115. Vidi u potpoglavlju Rasprava oko Rambamove postavke o uskrsnuću umrlih, str. 671.
529
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
u Jemenu, te da ne slušaju lažnoga Mesiju116. 4.Seferhamicvot (Knjiga Božjih naredaba) ־popis 613 micva klasificiranih prema vlastitoj metodi (postoji nekoliko metoda razdiobe Božjih zapovijedi iz Tore117). 5. Nekoliko knjiga o medicini 6. Nekoliko radova o vjeri i logici, te jedan rad o židovskome kalendaru
Rabi Jaakov bar Ašer* bio je veliki kodifikator, koji je početkom 14. st. napisao svoju halahičku knjigu Arbaa turim (Četiri stupca) ארבעה טוריםili skraćeno Turim (Stupci). Njegov otac, rabenu Ašer, skraćeno Roš*, bio je protivnik Rambamove kodifikacijske metode. Rabenu Jaakov slijedio je u svojim odlukama Rifa i svoga oca. U svojoj kodifikaciji donosi on ukratko bit halahe bez navođenja talmudskih izvora i bez imena talmudskih rabina čije su to bile odluke. On donosi više mišljenja o pojedinoj halahi, a na kraju ono mišljenje koje prema njegovom mišljenju treba usvojiti. Time je zapravo prihvatio kodifikacijsku metodu rabi Jehude Hanasija, urednika Mišne. Struktura knjige Arbaa turim Knjiga je podijeljena na četiri glave, a svaka se naziva stupac, tur Svaki tur podijeljen je na halahe, pojedine teme, svaka halaha na odlomke, simanim, a svaki odlomak na paragrafe, seifim. Ime Arbaa turim dolazi od prsluka Velikog svećenika (hošen)118 na kojemu je bilo poredano poludrago kamenje u četiri stupca po tri kamena, tako da ih je ukupno bilo dvanaest, koliko i židovskih plemena. Četiri su tura, stupca ove knjige: ־Tur Orah hajim donosi propise svakodnevnog života (molitva, šabat, blagdani). Naziv dolazi iz stiha: Pokazat ćeš mi put života (orah hajim), pred tobom je sreća ispunjena, u tvojoj desnici zauvijek je ugoda119. ־Tur Jore dea donosi zakone o zabranjenome i dopuštenome (klanje ž i ־ votinja, zabranjena jela, kašrut ־propisi o obredno ispravnome, kamata, nečistoća mjesečnice, zavjeti, doba žalosti za pokojnikom...). Naziv dolazi iz rečenice: Koga će poučiti znanju (jore dea) i kome će učiniti da razumije što čuje, odmaknute od mlijeka, odbijene od sise?120 116
11 ^ 119 1 20. 117
530
ibid. Vidi u poglavlju Micve, str. 335. Izl 2 8 , 7 Ps 16,11 Iz 2 8 , 9
Književnost izrazdobljakasnihrabina - Aharonim
Pisani izvori židovstva
Tur Even haezer donosi propise o obitelji (vjenčanje i rastava). Ženu Bog־ naziva pomoć - ezer u rečenici: I reče Vječni Bog: Nije dobro čovjeku da bude sam, načinit ću mu pomoć, ravnu njemu121. Naziv stupca dolazi iz rečenice: I uzme Samuel... i nazove ga kamen pomoć (even haazer) i reče: ,Do sada nam je pomogao Vječni'.122 - Tur Hošen mišpat obraduje građansko pravo i dio kaznenoga prava. Naziv mu dolazi iz odredbe: Načini prsluk sudovanja (hošen mišpat).. 123
< וחמשי .הגאון עיני הערה דש מזזעחא בקרית צפת י י •בפהרר יוסף קאה ״גו "T־•;:־T
.הרכים
רמוועעיוט^ץב^הדעוחותיל1יתידיםעל1ח•־1כיה חדשות נס יעטת לאודתה קריאה *נזר ענבר מפנו אתיעל"V»6 רסמבות«nam«(1־ היי יקיא״« »CpV JT3ה'יוסיף ל*1רךיהים ועיניס טוניח ;וכאשר יכחי ליריבר איחס ר;;מורדן ת^ות' :כן יזכיז לחוות מועם ה כאור ר1דים י Ytapmoניאזריהז^ושיו קל'פח אדנ-חפ זזט^ חבל'רעוס כהקרמה 1סמנה ywnתכה רוסן« לקח י
\; 1
זח הימני תתי».חמהפלי?<*)tiה־ייזלמ מק״ להתגדל טמנלמי״סלהת^מנ כעל• .זיפיפ^המלאכה עעולי׳ת . . -i. vsto ז v*Kfs3ך>1יןלא י לנ;כי׳ לי,י» row 3,על המעי־ג-ש יהמכקשיפ אחה דדם פלל» יק• סלילה לשני M>1 e•7b h׳גמלך א ייו כל הפ״ק מהפיל » »ubלה)® ולא כל •1ילמ הלב המחבר • >'p l-x3פרי־ 'י"׳׳ יזיימן 5 בלית ?> BWUאיןל בך עייגז נמ> בזס־מניימ נלק• הספל כשימיש עג״־ טי'" הניהול י כאמן נ׳ נל» tpbללן ממ cxtfnfi p iכל>ש נ!ךק ג מןגאנל מניה כזמן גי• עש כלילך היל«510מןג'יביעט»צ»ר י• • ל• >ןקש>ל>ח6י ׳קהל •Vi v י "י י -יכ״ v ק״ו|זל »יעה • ^»• Sף»!! ימי >w עוד »נ« i» wmקד׳גיש e e-wnw־ wיזלנ בעי״» .היי pTOamf.):על סלל א׳ .tp9 »*•«.V1
...
Naslounica knjige Tur, dio Hošen Mišpat Venecija, 1566. (čuva se u knjižnici )Židovske općine Zagreb
121• Post 2,18 122. lSam 7,12 123. Izl 2 8 , 1 5
531
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
7. Književnost iz doba Kasnih rabina * Aharonim Razdoblje koje je slijedilo razdoblju Ranih rabina također je bilo bogato književnim ostvarenjima. Počelo je 5200. godine prema židovskom računanju vremena, prije oko 500 godina. Naziva se Aharonim (hebr.: posljednji), jer je to posljednje klasično rabinsko razdoblje, za razliku od našega doba. Najznačajniji stvaratelji bili su:
Rabi Josef Karo* Najveći kodifikator svoga doba. Napisao je komentar na Rambamovu Mišne Tora, kojega je nazvao Kesef mišne, u kojemu objašnjava kojim se izvorima iz Talmuda Rambam služio pri donošenju pojedinih odluka i razlaže Rambamovu metodu u odnosu na metode drugih. Napisao je i komentar na Arbaa turim rabi Jaakova bar Ašera, pod naslovom Bet Josef. Počeo ga je pisati u 34. godini života. U komentaru je naveo sve izvore iz Talmuda prema kojima je rabi Jaakov odlučivao u Turu, jer rabi Jaakov to nije naveo za sve svoje halahičke odluke. Nakon toga započeo je pisati svoju glavnu knjigu, Šulhan aruh ( שולחן ערוךhebr.: Prostrt stol), koju je završio 1555. godine. Rabi Josef Karo je dobio i nadimak Maran מרן, što na aramejskome znači Naš učitelj, jer je njegova knjiga prihvaćena u svim zemljama židovske dijaspore. Aškenasko židovstvo bilo je koncentrirano u Poljskoj i u istočnoj Europi, a sefardsko u sjevernoj Africi, Italiji, Turskoj, Grčkoj, Egiptu i Izraelu. To veliko raseljavanje počelo je u 14. st. i doseglo vrhunac u 15. stoljeću, izgonom iz Španjolske. Raspršivanjem Židova u razne zemlje nastali su mnogi novi običaji, koje je tebalo popisati. Rabi Josef Karo preuzeo je taj težak zadatak i uspio u njemu. No on je bio Sefard, te je u svoju kodifikaciju unio sefardske običaje. Šulhan aruh je, jednako kao i Turim, podijeljen na četiri dijela:
532
Pisani izvori židovstva
Književnost iz razdoblja kasnih rabina - Aharonim
־Orah hajim, čijih se 697 poglavlja bavi svakodnevnim propisima, od ustajanja ujutro do lijeganja (molitve, šabat i blagdani). - Jore dea se u 403 poglavlja bavi pravilima klanja životinja za hranu, obrezivanja, tugovanja za pokojnikom, kašruta... ־Even haezer se u 178 poglavlja bavi pitanjima vjenčanja i rastave braka. ־Hošen mišpat se u 597 poglavlja bavi građanskim i kaznenim pravom.
Rabi Moše (Moses) Isserles* Poznat i pod kraticom Rema, rodio se u Krakowu. Napisao je nekoliko knjiga, od kojih je najpoznatija Mapa ( מפהhebr.: Stolnjak). U njegove ruke dospio je primjerak Šulhan aruha (Prostrtoga stola) rabi Josefa Karoa. Rema je uvidio da je to vrlo važna knjiga za sve Židove, ali uvidio je i njen nedostatak: ne sadrži aškenaske običaje. Odlučio je stoga sastaviti dodatak, koji je nazvao Mapa (Stolnjak). Rema je uz svaku halahu Šulhan aruha naveo aškenaski običaj, ako je različit od onoga kojega navodi sefardski autor. Kasnije su njegove primjedbe unesene u izdanja Šulhan aruha, čime je Šulhan aruh postao općeprihvaćeni kodeks halahe za Sefarde i Aškenaze. U drugoj knjizi, nazvanoj Darhe Moše, Rema ערוד fnשל je sakupio mnogo od književכשור ערה דעה הנקרא בית יוסף nosti responsa (pitanja koja su vrh« «י it vi u«!•מניז״^י! »»ו יז״ •urr wn»Sng»rmnn1lT1»T)a1 air im «גזיp»n »a.uru onpic»0"•» 1' fjnSf TJ »יnjnrrgrr^^f? ימ^י׳ו^ז upućivali rabinima i njihovi fft'ivnMV) ivinim• ?rarap odgovori) i odluka aškenaskih rabina. Popularnost Šulhan aruha među Aškenazima dovela je do izdavanja još praktičnije knjige, pod naslovom Kicur šulhan aruh - Skraćeni Šulhan aruh, autora rabi Šelomoa (Salomona) Ganzfrieda*, koja je napisana vrlo jednostavnim hebrejskim jezikom. Još za autorovog života ta je knjiga doživjela desetine izdanja i Naslounica knjige Šulhan Aruh, dio Jore dea prijevode na razne jezike. Venecija, 1566. 4
R»N>»>A1CYA>»QG NTR»
m
b
1
_׳
ע כ ז0׳DSK נ ד פ ס ב כ י ת מ ס י זואן נ ר י פ ו בחריש א ח ־ ח מ ש ת הבירה
דניציאה
פה
533
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
8• Književnost iz doba suvremenih rabina ״ Aharone haaharonim Posljednje doba židovske književnosti i literature židovskog prava dijeli se na dva glavna podrazdoblja: 1. Doba sudske autonomije židovskih zajednica u dijaspori, emancipacija i haskala (prosvjetiteljstvo) 2. Šoa (Holokaust), uspostava Države Izrael, do danas Književnost ove epohe vrlo je raznovrsna i dijelom originalna zahvaljujući i tehničkim mogućnostima124. Neusporediv književni uspon nastao je osnivanjem Države Izrael. Nastaju tekstovi različitih usmjerenja: ־Halahička književnost (židovsko pravo) ־razne zbirke responsa i komentari na halahičke knjige ranih i kasnih rabina, te halahički kodeksi, poput Skraćenoga Sulhan aruha, jedan aškenaski i jedan sefardski. Oni su, kako im naslov kaže, sažetci onih zakona iz Šulhan aruha koji se odnose na svakodnevicu. ־Komentari Tore ־stotine knjiga komentara i predavanja o tjednim odsječcima ־Knjige na temu židovstva i tehnologije - Brzim napretkom na polju tehnologije nastala je potreba usklađivanja primjene modernih tehnologija s odredbama Tore i s micvama, to jest sa židovskim pravom. Stoga su osnovane mjerodavne ustanove, medu kojima je vodeća institut Mahon Comet, koji je izdao seriju knjiga pod imenom Tehumin125, u 124
- Elon, M., Hamišpat haivri, 2. sv., str. 1291., 3. izd, Magnes, Jeruzalem 1997 125. englesko izdanje: Crossroads, Halacha and the Modern World. ZOMET Instuitute, Alon Shvut, Gush Etzion, Israel
534
Pisani izvori židovstva
Književnost doba suvremenih rabina ־Aharone haaharonim
kojoj objavljuje svoja istraživanja i članke126. ־Knjige na temu medicine i halahe - Medicinske teme koje dolaze u dodir s halahičkim temama su primjerice kršenje šabata radi njege bolesnika: u kojem slučaju je obveza prekršiti šabat, pitanja oko eutanazije, presađivanja organa, samoubojstva, i slična. Pioniri koji su se bavili ovim područjem bili su prvi vrhovni rabini Izraela Rišon le-Cijon harav Ben-Cijon Meir Haj Uziel*, autor ciklusa responsa Mišpete Uziel i harav Jichak (Isaac) Halevi Herzog*. Kada su željeli otvoriti sveučilišnu bolnicu na brdu Scopus, obratilo se sveučilišno vodstvo prvim nadrabinima i zatražilo upute u pitanjima koja istodobno uključuju medicinsku znanost i halahu, uključujući i obdukciju, koja se provodi radi poduke studenata. Dvojica nadrabina su bili pioniri na tome području, a svojim su odgovorima i savjetima omogućili otvaranje prve sveučilišne bolnice Hadasa na Har Hacofimu. O tim problemima mnogo je pisao i rabin Immanuel Jakobovits*, autor knjige Jewish Medical Ethics, u kojoj do pojedinosti obraduje razna halahička, pravna, medicinska i povijesna pitanja s područja medicine. Također su se time bavili i rabini i dajani (članovi rabinskih sudova) iz Izraela, rabin Zalman Nehemja Goldberg i rabin Eliezer Jehuda Waldenberg*, glavni suradnik u pisanju i redakciji halahičko-medicinske enciklopedije127. Priređivani su i međunarodni skupovi na temu medicine i halahe; prvi je održan u siječnju 1989. godine u New Yorku128, uz sudjelovanje vodećih stručnjaka na tom području. Od tada do danas nastaje i nadalje golema literatura129 o medicini i halahi. Karakteristična literatura za ovo doba je ״pomoćna literatura", koja treba pomoći učeniku, rabinu, dajanu i znanstveniku pri snalaženju i razumijevanju golemoga mora židovske halahe i pri razumijevanju njezine povijesti. Između ostalih to su: 126
- Jedna od poznatih novosti Instituta je dizalo za šabat. U pravilu je uporaba dizala na šabat i blagdanske dane zabranjena. Halahičko rješenje pronađeno je u programiranju dizala prije šabata, tako da na šabat radi na osobit način: automatski se zaustavlja na neko vrijeme na svakom katu bez obzira je li to potrebno, što je prema halahi za šabat dozvoljeno. 127 - Haenciklopedija hahilahtit harefuit. 6 sv., Mahon Schlesinger, Jeruzalem 128. Medicine & Jewish Law. Janson Aronson Inc. New Jersey/London 1990. 129
- Pioneers in Jewish Medical Ethics Janson Aronson Inc. Northvale, New Jersey/Jeruzalem 1997.
535
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
Enciklopedije ־Encyclopaedia judaica (Židovska enciklopedija - tiskana na engleskome jeziku), Enciklopedija talmudit (Talmudska enciklopedija), Enciklopedija mikrait(Biblijska enciklopedija), Enciklopedija ivrit(Hebrejska enciklopedija) Rječnici i konkordancije ־rječnici hebrejskoga, aramejskoga, rječnici za Talmud, Mišnu i midraše Biografije rabina ־literatura o povijesti rabina, dobu njihovog djelovanja i njihovog halahičko-književnog rada. Ova je literatura vrlo važna, jer se iz biografije pisca može mnogo naučiti o samome tekstu i o okolnostima njegova nastanka. Bibliografije halahičke literature ־sekundarna literatura koja se bavi identificiranjem knjiga i njihovih autora, ispitivanjem autentičnosti tekstova, tiskanih primjeraka i rukopisa (zbog sumnji na cenzure izvana ili iznutra).
536
ספרות הפרשנות והשו״ת
Književnost komentara i responsa
KNJIŽEVNOST KOMENTARA I RESPONSA
ספרות הפרשנות והשו״ת Komentatorska književnost - פרשנות Od doba proroka pa do naših dana naši učenjaci neprekidno tumače Toru. Komentatorska književnost usredotočuje se na komentiranje Tore. Početak komentiranja bio je midraš na pojedine rečenice iz Tore, halahički i agadički. Manjkavosti midraške književnosti su nesistematičnost i nedosljednost, te je nastala potreba za sustavnom knjigom komentara. Tu su zadaću preuzeli aramejski targumi (prijevodi) Tore, koji su dijelom bili kritički, a ne posve doslovni prijevodi. Veliki napredak zbio se u doba gaona književnim komentatorskim radom rav Seadje Gaona - Rasaga, koji je i preveo Toru na tadašnji govorni jezik, arapski, kako bi je mogao čitati i neuki narod, a napisao je i iscrpan komentar za učene, koji je obuhvatio dvije glavne teme: hebrejsku filologiju i jezično tumačenje zakona iz Tore. Od tog komentara do danas je malo sačuvano. Važnost Rasagovog rada je bila u tome što je utro put i pokazao smjer onima koji će doći nakon njega. Zlatno doba komentatorske književnosti bilo je doba ranih rabina, obilato komentarima. Komentatorska književnost ima dva ogranka, prema dva okružja u kojima je nastajala, sefardskome i aškenaskome:
Sefardski komentatori U Španjolskoj su djelovali prvi istraživači svetog jezika. Najpoznatiji su: Donaš Halevi ben Labrat* je bio jedan od onih koji su postavili temelje židovske kulture u islamskoj Španjolskoj, zvanoj ״E1 Andaluz". Opisao je gramatička načela hebrejskog jezika i unio arapske oblike u hebrejsku poeziju,
537
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
što je utjecalo na snažan razvitak poezije. Spjevao je nekoliko poznatih pijuta, od kojih je najpoznatiji Deror jikera, u koji je akrostihom upisao svoje ime. Dva daljnja hebrejska jezikoslovca bili su Menahem ben Jaakov ibn Saruk* i rabi Jona ibn Džanah*. Ova trojica učenjaka postavila su temelj za buduće komentatore i u Aškenaza i u Sefarda. Rabenu Avraham ibn Ezra* zvani Raava potječe iz Tudele u Španjolskoj. Komentirao je uglavnom filološki. Većinom objašnjava značenje riječi, gramatički oblik i etimologiju. Bio je komentator jednostavnog značenja. Prema njegovu mišljenju, Rašijev komentar više je midraškog tipa, nego što objašnjava značenje teksta. Napisao je i astrološke komentare130. Na Propovjednika i Pjesmu nad pjesmama napisao je filozofski alegorijski komentar. Rabi Moše ben Nahman zvani Ramban (Nahmanid)* bio je iz Gerone u Španjolskoj. Napisao je komentar na Toru, u doba svoga životnog vrhunca, kao jedan od najznamenitijih ljudi svoga naraštaja, te jednu halahičku knjigu. Komentatorska metoda sastojala mu se u citiranju različitih komentatorskih mišljenja i sučeljavanju s njima. Visoko je poštovao Rašija. Svojem je komentaru dodao i iz izvora kabalističkog učenja, koje je dobro poznavao, a bio je jedan od prvih koji su se time bavili. Rabi don Jichak Abarbanel* ־Ria rodio se u Lisabonu. Napisao je komentar na Toru, u kojemu filozofski istražuje Toru u tri dimenzije: ražumijevanje riječi ־naziva ih odjećom, poruka pripovijesti ־naziva ju tijelom, skriveno ukazivanje ־naziva ga dušom. Kao diplomat i voda španjolskog židovstva svoga doba, analizirao je u svome komentaru onodobna društvena uređenja, monarhijsko i republikansko, u odnosu na društveno uređenje života u Izraelu u biblijsko doba, uspoređujući suvremena društva sa Šaulovim kraljevanjem opisanim u Knjizi o Samuelu.
Aškenaski komentatori U Aškenazu (sjeverozapadna i srednja Europa) nisu znali arapski, a latinski su držali kršćanskim jezikom. Stoga su Židovi učili i tumačili na hebrejskome, te im je trebala knjiga komentara koja će zamijeniti aramejske prijevode. Te se zadaće prihvatio Raši. Rabi Šelomo Jichaki ־Raši* rođen je na jugu Francuske, u Troyesu. Najveći je komentator Tanaha, Mišne i Talmuda uopće. Njegova veličina je u kratkoći komentara, koji složeni halahički tekst objašnjavaju na jednostavan način. Ponekad teške riječi objašnjava na aramejskome, 130. Primjerice Izl 12,1
538
Književnost komentara i responsa
ספרות הפרשנות והשו״ת
francuskome ili njemačkome jeziku, te u njegovom komentaru ima oko tri hebrejskih riječi. Bez njegova komentara, Talmud bi nam danas־tisuće ne bio gotovo nerazumljiv. Rašijev komentar pisan je osobitim pismom, nazrašijevo pismo", a njime se i danas tiskaju Tanah,״ vanim prema njemu Mišna i Talmud. Služio se filološkim istraživanjima Menahema ben Jaakova ibn Saruka i Donaša ben Labrata, kojega i citira na nekoliko mjesta. Raši je spojio doslovno značenje teksta (pešat) s alegorijskim (deraš), halahu s agadom. Koristio se pri pisanju komentara na Toru svim knjigama midraša, Mišnom, Talmudom i targumima. Na njegov komentar napisano je gotovo tristo komentara. Rašijev komentar na Toru bio je prva tiskana knjiga na hebrejskome jeziku; objavljen je godine 5235. (1475.) u gradu Reggio di Calabria u Italiji. Rabenu Šemuel ben *Meir zvani Rašbam גידונג~ נחמן ארב bio je poznati aškenasפירד^י וזרידה י^דמרRaבסםsinawxiSVprw mumton1 ki komentator,׳ Vnכמידתד חהזרה כאימה ביראה 3רתת > |trה*ייול n oכמורא מימלל ומתירה ונייב » wax»roniבורח מדאל שרימה «גיל» מחיית ובסרח šijeve kćeri, također iz ונשי־ *« n n rר יריעת דזידח »דיגה !«מתחדח עד מיחמקיזי כיי חי*יית מכטד׳רה 0חדח »אץ בי* rהנמייה מ ג ר הני^לחקייון מידה TWOחמורו־ יז»ןה ירעיד יךני*ה Troyesa. *amnrtiל י^ר 1כי' tcSgכלי סוי־ עטייז 3 *» Kao i njegovדממדיהתידח יז»מני 0בביתיז חממיג*• יכל חפוזה ני»יי־ח כמיס למזה־ חי*« «אר!רת ברמז 0רהור בסהיבה וכזמירה כ^מר djed i učitelj, bio je tu« tחמדא ה«0אדיבלכומ מלהית ו ח מ ד ה ממיח *<*־ '9ז 9דמלעמד^ז לכל תכלה ר*־ת* TVו ז mח • * * ר נואר ינאסד rruSpעדדידך »ל , -waa ornn pא8ל מיז אעמה ונמשי׳ mač jednostavnog znaפועריז מגלית* מידיי ידניות ממזכי הראמוני© חסקה־ 0תורי 1זיזחדכלני v n «ו״יומ מ3ח>ור״ח !יוני חדודית כערי *גורה להפגס קמה 0מוכר ה^רדדז לגתיכ כיז® čenja teksta. Na neko o r n oבבתי^׳• • 0rsnm31גדמת ואמ״ה >ןריכיד *9goווו IMי• ואמימלמאוד ®ני נדית הבוגמ״ה המחררח ®*דומי רנל• fu^uiע•• ת זנוני וזמירת י תפארה מ ו מ ר בנימו׳מי מלזדא liko mjesta mišljenja » m wוחגמדא ייי ממ0מ יזנסיח «דבריו אהגה באימת cאמגח חנמהס יהיה מ ג ממא »*דה אמדמירימיז זכורה י ו«» ו• mu se razlikuju od djeידלנר אכי-ה pקזדא חידה לני tb*m i t w nואי»ידמ0תזרי*יה* אמד ממגי rsV ? ovuגדה ידזמכנל •• j• *11ומכל ח»א mamדדיימי *דדך יזרח ימתח ייני שמצדי אורת a 9י1יב »ה נאיי קל יזהריס דגלי מבס ר ממ3רע מליזז מגמד ®י* dovih.י״יכנו ליו• חממיו י1י י
,
y^nreימהזת אלמ לזון fm״•.1ין״ renrאמרתך ®אד י^גדרזואח *דקחךןד^ לןיל® י מ י מווין ומרוך n w
Toru,
539
na
Ramban: Komentar prvo izdanje
ממידדכינו 0הכ חסם הדה > txתיןור׳ה כלה * r e ^ "®Oן • ^ וח»זריג\מכתפו כהד סיגי כי מ 0נאמד »ל * hלה * hחחדח וחיה »ס יאהבה לד את לחות האגן וחחידח ויזנחגיה אמד rare־ anrnnSכי ^ f t i w u uנ ז ד מורח חמדות ו ח מ י ה מסמר הגו!זית כא >נמת י { 1Jל כדרר כענץ זי »,ftiffלילחממוד ,מ$ו»לת »•*!׳ח כד היא מידיל \n w n tb מתח** התוו* ז ד סיחמת -הממית וגמד חתורה כתג •במוח יזאממיז w m atron את ©0י־ ח * י ה חוח וממת© *תו סמר אחץ§י׳ית ה t r k מנת הארמי• « * ד י ו * חת מחנדי חאו|91מ-חמ*י^יז מגליינחנה אכל nrb״ חא1מ תירזד ח r wנתנה נכת= חלל » iנא הארגמא«יב«^יד>»נ«n r* tab 1־ rnחמות זי?8־יי 7את כ*י • St<-»rדמה w wאיתי^גיוד * imu-trו* * V* irrכל •גיס 03יחםזזנויל ל>ץח • ת ^בור W* v »חד»^את ידה נכי^1כחי1nf>fu 3׳» ,te »0י״ מ מ י כ»י*׳9 המד־ה n^rnw אנלהיח המנץ^ייבאג 0ת•• 0ני»י^צתב תמייי דיל ד 6ד א אל־ י<ן*ד פז^י׳« ממד mכירנו/ »מיביד״® ממש במו מונא aroתוליית Sbהדדרות הד<ן?ייני• •י דאמד ירמיהו היה רבד א אל• י^מד .א»ל ני^יז זלגן יאמר ררבר fc ortfcמשיח ־*אמדי׳ המרכר *4129ויןמ m 1ומקד*ו #« Wtt3.rHד«ג״«אחד» .מני^^•ימח •BHth-pממה כחוד קדמנזז 4תובד כ • אחד ®״•גד• קולי*fcיי^מה ע ל ר ת י ר ה »מדליכמד עזנמי ואתחגן ftא ואתמידftה•.א־ני תד«י*^מד tn־ ממיז S3ftי*ד דהבה הוא nm3רפד^ t^ii *יצ״אויזיזז Obrt מקרמה לבריא עולמ אץזדלרלומ ליידתדמל «־סיז־מדהעזל ra-r6Sחיזילעל^ץהזיז ממה ה ל נ מ mmי^־ «זבלה מידתה כתובה 5אמ מחורה קל גבי אמ ל מ ח והנה מזיח ^ • ^ ^ • י ^ י ^ ו ^ ת כ י ל נ ן ^ מ ת • אבל וה אמת ועדוד הוא מכל התורה
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
Književnost pitanja i odgovora (Responsa) šut שאלות ותשובות ־ שויית ־ U hebrejskome izvorniku responsa se nazivaju Seelot utešuvot (skraćeno: šut) - pitanja i odgovori, ali se u ne־hebrejskoj literaturi uobičajio latinski naziv responsa - odgovori, jer su oni bitan dio tih tekstova. Pitanja i odgovori odnosno responsa predstavljaju glavni dio pisanih izvora halahe nakon Talmuda. Responsa su nastajala zbog praktičnih problema za koja nije bilo izričito odredenih rješenja u halahičkim knjigama ili zbog nejasnoće kako treba protumačiti neki halahički izvor. Iz responsa se može naučiti o sudskim dokumentima iz raznih razdoblja i o različitim stranim zakonima, te o povijesnim okolnostima židovskih zajednica i pojedinaca.
Doba responsa U talmudsko doba nalazimo dinamičnu razmjenu pitanja i odgovora izmedu dva babilonska središta, Sure i Pumbedite, te između Babilona i Izraela, kao i s ostalom dijasporom. Ta su pitanja i odgovori postali dijelom samoga Talmuda i nisu zaseban izvor literature. Responsa kao samostalna literatura počinje u doba gaona, kada su se iz cijele dijaspore obraćali rektorima starih babilonskih učilišta (ješiva), čiji je halahički autoritet bio usporediv s onim koji je uživao Vrhovni sud u Izraelu. Prije svega se radilo o pitanjima iz novonastalih židovskih zajednica u sjevernoj Africi i Španjolskoj, nakon arapskih osvajanja. To dopisivanje je napredovalo od osmoga stoljeća nadalje. Odgovori gaona sakupljeni su i redigirani kasnije, u redoslijedu talmudskih traktata, prema imenima gaona i temama. Odgovori gaona pronađeni su i u takozvanoj Kairskoj genizi, znamenitome arheološkom izvoru starih tekstova. Doba responsa nastavlja se dinamično i tijekom sljedećih stoljeća, te se može ustanoviti da do danas brojimo oko tisuću tristo godina trajanja književnosti responsa. Poznato je više od tristo tisuća pitanja i odgovora sakupljenih u oko tri tisuće knjiga, nakon završetka talmudskoga doba (500. godine prema gregorijanskome računanju vremena).
Responsa i halahička teorija Autor halahičke knjige dolazi do zaključka na temelju apstraktne situacije iz halahičkog materijala koji je pred njim i iz njega izvodi zaključak, dok se čitatelj responsa nalazi usred žive pravne scene. Postoje činjenice u nekom slučaju i tvrdnje suprotstavljenih strana, a postupak odlučivanja
540
ספרות הפרשנות והשו״ת
Književnost k o m e n t a r a i r e s p o n s a
vodi donošenju odluke. Odlučivanje u slučaju responsa zahtijeva detaljan uvid u problem, jer rabin koji daje odgovor nosi odgovornost za rješenje određenoga slučaja. U doba gaona duhovna središta u Babilonu i Izraelu bila su u ulozi vrhovnih sudskih instanci. Kasnije je u svakome naraštaju bio po jedan znameniti rabin, koji bi u očima naroda bio najviši pravni autoritet, neka vrsta neslužbenoga vrhovnog suda. U svakom slučaju, rabin koji odgovara oslanja se na cijelu židovsku pravnu literaturu. Ako ne nade odgovor, okreće se midrašu, običajima i logici. Postupak responsa vrlo sliči običajnom pravu (Common Law) u engleskom pravnom sustavu, prema kojemu presuda stvara zakon. Responsa u židovskome pravu sliče i području responsa prudentium u rimskome pravnom sustavu131. Zbirke pitanja i odgovora postoje i u islamskome pravu: fatva132, no u židovskome pravu rabin koji odgovara nije službeni sud, nego općeprihvaćeni halahički autoritet. Oni koji se obraćaju pitanjem nisu uvijek suprotstavljene strane, nego rabini pred koje je halahički slučaj iznesen. Responsa se mogu naći u svim granama židovskoga prava, no prije svega na području građanskog i javnog, manje u temama iz odnosa čovjeka i Boga (molitva, propisi o jelu...), ali ima pitanja i odgovora i na području tumačenja Tore i filozofije.
Responsa u doba Holokausta Koliko je židovsko pravo dinamično i u najtežim trenutcima za židovski narod, dokazuju i dvije responsa koje je u doba Šoe (Holokausta) dao rabin Efrajim Ošri, tada zatočen u litvanskome getu Kovno. Upitali su ga za mišljenje u dvama slučajevima: U lipnju 1941. nekoliko studenata ješive u Litvi odvedeno je u geto u Kovnu. Vodstvo ješive htjelo je poslati jednog od rabina, Davida Ickoviča, tajnika rabinskog vijeća Litve, k litvanskim vlastima, kako bi pokušao osloboditi učenike. Trebalo je riješiti problem je li dopušteno da taj rabin izloži svoj život opasnosti kako bi ih pokušao spasiti, jer nije sigurano hoće li se uspjeti živ vratiti s tog pokušaja. Odgovor je dug i složen, no u zaključku se kaže da se prema židovskome zakonu ne može obvezati rabina Davida da ide, ali ako se on osjeća spremnim, dopušteno mu je pokušati. On je otišao i uspio iz zatvora osloboditi učenike ješive. Drugo pitanje postavio je jedan član židovske zajednice u getu: s obzirom 131
- Jolowicz, H. F., Historical Introduction to the Study of Roman Law, 2. izdanje. Cambridge 1952, str. 369. 132 - Encyclopedia of Islam, ponovljeno izdanje, sv. II. (1965) - Fatwa, str. 866.
541
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
da su mnoge mezuze oštećene, trebaju li oni u getu postaviti ispravne mezuze. Geto je zatvoreno i nije moguće iz njega izaći niti u njega ući, a tko se približi ogradi, ubiju ga. Stoga je pitanje bilo što Zakon odreduje za geto: je li ono poput zatvora, na koji ne treba postavljati mezuzu, ili je poput stana, na koji se moraju postaviti mezuze. Odgovor rabina Ošrija bio je da su stanovi u getu oslobođeni od mezuze (za onoga tko nema ispravnu mezuzu), jer je geto gore od zatvora. Mezuzu se postavlja samo na vrata stalnoga stana, dok geto to nije iz dvaju razloga: prvo, kada bi to bilo moguće, svi bi otuda oti^^^^^^^^ šli, a drugo, svakoga dana može bilo tko iz zajednice biti odveden i ubijen. Time su stanovi u getu privremeni i oslobođeni mezuze. U istoj knjizi nalaze se i druga pitanja iz godina 1941.-1945. iz geta Kovno u Litvi, koja su postavili rabinu Efrajimu Ošriju133. On je preživio geto i bio je nakon toga rabin i predsjednik rabinskog suda u New Yorku, te rabin ješive Tora veemuna u okrugu Bronxu. Dva pitanja i odgovora koja su ovdje predstavljena samo su kapi u moru teških pitanja koja su se javljala u onim teškim danima. Usprkos Hitlerovim ubojicama, litavski Židovi nisu gubili vjeru i držali su _ . , מ,. . , , .. Rabin Jehezkel Landa: Responsa Noda Bijehuda se židovstva do smrti. Prag 133
542
- Oshri, E., Šut mimaamakim, New York, 1976
Židovsko p r a v o
המשפט העברי
Židovsko pravo
המשפט העברי Židovsko pravo živo je i dinamično od svoga nastanka, prije više od 3000 godina, sve do danas. Neka područja tog prava (građansko, kazneno) su se opsegom aktivnosti razlikovala od mjesta do mjesta i od razdoblja do razdoblja. Sve je ovisilo o mjesnim vlastima, jesu li bile židovske ili nežidovske, a ako su bile nežidovske, o razini autonomije koju su Židovi dobili od tih vlasti. Židovsko pravo razvilo se prije svega u dijaspori. Neki su dijelovi opstali tek na razini teorije1, dok su drugi, poput zakona o međuljudskim odnosima, ostali u uporabi i široko su razvijeni.
Izvor micve Suce i stražare si postavi na sva vrata koja ti Vječni, tvoj Bog, dade za tvoja plemena, pa neka pravedno sude narodu2. Talmud3 iz te rečenice izvodi micvu o uspostavljanju halahičkih sudskih vlasti i različitih sudskih instanci ("različiti sudovi") i njoj podređene izvršne vlasti. Rambam4 ubraja ovu micvu medu zapovijedi (micvot ase )מצות עשה ־. U Izraelu je to obveza za svaki grad i za svaki okrug5. Tom je micvom obvezano cijelo 1
- Zakoni o žrtvama i Hramu 2• Pnz 16,18 3 BT Sanhedrin 16b 4• MT Hilhot Sanhedrin 1,1 5• Ibid., halaha 2
543
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
čovječanstvo, ona je jedna od sedam naredaba Noinim sinovima6. Razlika između Židova i drugih naroda u svijetu sastoji se u pojedinostima sudskih sustava, ali ne i u načelu. Nepostojanje sudskih instanca dovelo je, prema riječima midraša, do velikog potopa na Zemlji: Naraštaj potopa uklonjen je sa svijeta samo zato što je prekršio zapovijed o sudovima.7
Sudske instance u židovskom pravu, njihov sastav i opseg ovlasti 1. Sanhedrin ־Vrhovni sud ס נ ה ד ר י ן ־ Vrhovni sud zasjedao je u Hramu. Zvali su ga i Veliki Sanhedrin ili samo Sanhedrin. U početku postojanja Hrama, zasjedao je u Dvorani od klesanog kamena, koja se nalazila u dijelu za Izrael (Židove koji nisu bili koheni niti leviti). Zbog mnogih problema, prognan je Sanhedrin otuda četrdeset godina prije rušenja drugog Hrama. Lutao je iz mjesta u mjesto i promijenio deset sjedišta, a posljednje je bilo u Tiberijasu. Otada do danas nije uspostavljen Vrhovni sud židovskog naroda. Tradicijski se vjeruje da će se Sanhedrin vratiti u Tiberijas, a otuda u Hram8. Sastav: Broj sudaca na ovoj instanci je bio 71, prema Mojsijevom bet dinu (sudu)9, sastavljenom od Mojsija i sedamdeset židovskih starješina. Nasi (hebr.: poglavar, predsjednik, princ ili knez) svakoga naraštaja bio je najučeniji čovjek, koji je stoga bio i predsjednik Sanhedrina. Za svaki naraštaj bio je on vođa, umjesto Mojsija. Av bet din (Starješina suda) bio je zamjenik nasija, a sjedio je desno do njega. Ostala šezdeset devetorica sjedila su pred nasijem i av bet dinom u polukrugu, kako bi ih nasi i av bet din mogli sve vidjeti. Redoslijed sjedenja tekao je slijeva udesno od nasija, prema starosti i učenosti10. Opseg ovlasti: Vrhovni sud sudio je u predmetima koji su se odnosili na sav židovski narod, prema rečenome u Tori: ... i kad se dogodi, svaku bitnu stvar neka donesu pred tebe11. To su bili slučajevi imenovanja kralja, 6
8• 9•
Vidi u poglavlju Micve, str. 335. Midraš Tanhuma Mišpatim 5 MT Hilhot Sanhedrin 14,12 Br 11,16 10 - MT Hilhot Sanhedrin 14,3 11 Izl 18,22
7
544
המשפט העברי
Židovsko pravo
imenovanja malog sanhedrina za svako pleme i za svaki grad, suđenja lažnom proroku, suđenja Velikom svećeniku ako bi bio optužen za zločin kojemu je određena smrtna kazna, proširenja granica Jeruzalema, odlaska u rat kada to nije obveza12.
2. Sud (bet din )בית לין ־od 2 3 člana Sastav: Ovaj su bet din nazivali i malim sanhedrinom, zbog manjeg broja sudaca nego u velikome Sanhedrinu. U Jeruzalemu su bila dva bet dina od dvadeset tri člana, jedan na vratima unutrašnjeg dvorišta Hrama, a drugi na vratima Hramskog brda. Gotovo u svakom izraelskom gradu uspostavljen je mali sanhedrin, koji je zasjedao na ulazu u grad. Red sjedenja bio je kao u velikome Sanhedrinu, predsjednik suda u sredini, a ostali pred njim, u polukrugu. Sastavi sudova opisani su u Mišni: Naučava se: Rekao je rabi Jose: 'Sud od sedamdeset jednoga zasijeda u Dvorani od klesanog kamena, dva su suda dvadeset trojice: jedan zasijeda na vratima Hramskoga brda, a drugi na vratima unutarnjeg dvorišta. Ostali sudovi od dvadeset trojice zasijedaju u svim izraelskim gradovima'.13 Opseg ovlasti: osobitost ovlasti bila je u procesima dine nefašot14, u kojima je moguća smrtna kazna za čovjeka ili životinju15.
3. Bet din sedmorice Sastav: sedam sudaca učenih u halahi. Opseg ovlasti: proglašavanje prestupne godine16.
4. Bet din petorice Sastav: pet sudaca učenih u halahi. Opseg ovlasti: Slučaj kada se izvan nekog grada nađe mrtvo ljudsko tijelo, a ne zna se kako je nastupila smrt17. 12
- MT Hilhot Sanhedrin 5,1; vidi i BT Sanhedrin 2a 3. BT Sanhedrin 88b 14 - Vidi MT Hilhot Sanhedrin 5,2-3 1
15
- Ubijanje životinje nalaže se u sljedećim slučajevima: bika koji je rogom nekoga nabo u odredenim slučajevima, životinja koju je netko spolno zloupotrijebio u odredenim slučajevima, divlje životinje koje su nekoga usmrtile, primjerice lav, medvjed, pantera. 16 - MT Hilhot Sanhedrin 5,7 17 - FnZ 21,1-9; vidi i MT Hilhot Sanhedrin 5,5
545
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
5. Bet din trojice ־najniži sud Sastav: trojica stručnih sudaca (dajana)18 učenih u halahi i ovlaštenih ()מוסמכים, to jest koje su proglasili rabinima-sucima (dajanima) suci koji su i sami tako bili ovlašteni u neprekinutome nizu unatrag sve do Mojsija, odnosno trojica sudaca koji nisu tako proglašeni, a naziva ih se trojicom laika ()הדיוטות. Opseg ovlasti suda stručnih sudaca: proglašavanje punog mjeseca (30 dana), odlučivanje u slučajevima nanošenja štete, spornih ugovora, krade, silovanja. Opseg ovlasti suda laika: jednostavnije imovinsko pravo (dine mamonot )דיני ממונות, primjerice sporovi u slučajevima posudbe.19 Sud od trojice najmanji je sastav židovskoga suda, kao što kaže Mišna: Ne sudi sam, jer nitko ne sudi sam, osim Jednoga (Boga)20. Osim rijetkih iznimnih slučajeva kada stručni sudac sam smije presuditi21, do danas u židovskim sudovima, u Izraelu i u cijelome svijetu, sude trojica.
Kriteriji za sudačku službu Sanhedrin: Članovi Sanhedrina (velikoga ili maloga) morali su biti mudri, učeni u Tori, znati jezike i biti učeni u drugim znanjima, kao što je medicina, matematika i astronomija. U Sanhedrinu mogli su biti samo koheni, leviti i Izraelci kojima su obitelji u Izraelu. Preobraćenici koji u Izraelu nisu imali rodbine, nisu mogli biti članovi Sanhedrina22. Sud trojice: Suci u sudu trojice ne moraju ispunjavati kriterije za članove Sanhedrina, ali moraju biti učeni, skromni, osjećati stahopoštovanje prema Bogu, biti nepohlepni, voljeti istinu, voljeti ljude i biti ugledni23. Napredovanje sudaca: Vrhovni sud slao je poslanike u cijeli Izrael kako bi istražili tko ispunjava kriterije za suca. Onoga kojega bi ocijenili odgovarajućim, imenovali bi sucem u malom Sanhedrinu njegova grada. Otuda se mogao uzdići u sud na vratima Hramskog brda, a otuda u sud na vratima Hramskog dvorišta, od kuda bi mogao dospjeti i u Vrhovni sud24. 18
- MT Hilhot Sanhedrin 2,10-11 - MT Hilhot Sanhedrin 5,6 i 8 20 - M Avot (Rečenice otaca) 4 , 8 21• Vidi BT Sanhedrin 3a, 5a ; vidi i MT Hilhot Sanhedrin 2,10-11; vidi i Tur i SA Hošen Mišpat 3 22 - MT Hilhot Sanhedrin 2,1 23 - MT Hilhot Sanhedrin 2,7; vidi i T Sanhedrin 7,1 24 - Ibid, halaha 8 19
546
המשפט העברי
Židovsko pravo
Sve je ovisilo o sposobnostima, a napredovanje je bilo moguće samo na upražnjeno mjesto nakon smrti nekoga od sudaca višega suda25.
Razdoblja židovskog prava Židovsko se pravo može podijeliti na tri osnovna razdoblja:
1. Do rušenja drugog Hrama Ovo je bilo idealno razdoblje, u kojemu je židovsko pravo bilo pravo židovskoga naroda u njegovoj državi, Izraelu. Dijeli se na tri podrazdoblja: 1. od primanje Tore na Sinaju do useljenja u Izrael (1312.-1271. pr.n.e.) 2. doba sudaca, kraljeva i proroka, do rušenja prvog Hrama (1272.586. pr.n.e.) 3. doba Velikog Sanhedrina do rušenja drugog Hrama (500. pr.n.e.70־.n.e.)
2. Od rušenja drugog Hrama do emancipacije Ovo je doba dijaspore i tuđinske vlasti nad Izraelom. Židovsko pravo djelomice se održava u obliku sudske autonomije unutar stranog pravnog sustava. Dijeli se na pet podrazdoblja: 1. od kraja doba Mišne do doba Talmuda (60. pr.n.e.- 188.n.e.) 2. doba Talmuda (188.-500.) 3. doba savoraja (od kraja petog do kraja šestog stoljeća) 4. doba gaona (od sredine sedmog stoljeća do 1040.) 5. doba rabina a. doba ranih rabina (11.- 16. st.) b. doba kasnih rabina (16.-18. st.)
3. Od emancipacije do danas Ovo je doba gubitka sudske autonomije u dijaspori i njezina ponovnog uspostavljanja u Državi Izrael, premda samo u dijelu pravnih područja. Dijeli se na dva podrazdoblja: 1. od emancipacije i prosvjetiteljstva, te gubitka sudske autonomije u dijaspori do Holokausta (od kraja 18. st. do sredine 20. st.) 2. od osnutka Države Izrael (1948.) do danas 25
- ibid.; vidi i halahe 9-11
547
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
Prvo razdoblje: do rušenja drugog Hrama Opseg ovlasti Dok je židovski narod živio u svojoj zemlji i dok je postojao Hram, postojale su sve pravne instance. U svim pravnim područjima (građansko, kazneno) sudilo se samo u židovskim sudovima, na odgovarajućoj instanci, prema njezinom autoritetu. Vrhovni sud je sudio u općenarodno važnim predmetima, te u slučajevima u kojima je moguća presuda bila smrtna kazna, odnosno "suđenje dušama". Ovaj jedinstveni pojam iz prvoga razdoblja židovskoga prava jedna je od ilustrativnih tema za proučavanje židovskog prava, koja potvrđuje u kako se velikoj mjeri židovsko kazneno pravo razlikuje od sustava kaznenog prava u svijetu, uključujući sastav sudaca, sudski proces, zakone o dokaznom postupku, kažnjavanje i smrtnu kaznu. No čini se da je mnogo od ovih pojedinosti prihvaćeno i u modernim zakonodavstvima.
"Suđenje dušama'' u židovskom kaznenom pravu - dine nefašot דיני נפשות ־ Četrdeset godina prije rušenja drugoga Hrama prestalo je suđenje dušama, premda je Hram još postojao, jer Sanhedrin je bio prognan iz svoga pravog sjedišta u Hramu. U Talmudu piše: Što se promijenilo od ranije, kada je postojao Hram? Od kada je prognan Sanhedrin nisu sudili dušama26. U dijaspori su sudili dušama samo dok su sudili i u Izraelu27, stoga su takva suđenja prestala i u dijaspori kada je Sanhedrin prestao suditi dušama u Izraelu. 2
6. BT Avoda zara 8b; vidi i MT Hilhot Sanhedrin 14,13
27
548
- MT Hilhot Sanhedrin 14
Židovsko pravo
Prvo razdoblje: do rušenja drugog lirama
Za razliku od modernoga prava, u židovskom pravu nije poznat pojam odvjetnika. Suci moraju imati izravnu vezu s tuženikom, oni ispituju i njega i svjedoke. Oni ga i svim pravnim sredstvima koja im stoje na raspolaganju pokušavaju obraniti od smrtne presude, kako se vidi iz sljedećih procesnih pravila: ־Raspravu je započinjao najmanje iskusan med« sucima, a ne najiskusniji, jer bi manje iskusni zbog neugodnosti ili straha mogli poželjeti izbjeći zauzimanje drukčijeg stava od iskusnijega28. ־Rasprava je počinjala obranom, čak su ohrabrivali tuženika da se ne boji tvrdnji svjedoka29. ־Studenti sudaca imali su priliku reći nešto u tuženikovu obranu, ali ne i za optužbu. Pripravnika koji bi htio nešto reći u korist tuženika pozvali bi da zasjeda kao sudac u Sanhedrinu. Ako je uspio obraniti tuženika, to jest ako bi prihvatili njegov argument, zahvaljujući tome dobio bi stalno mjesto člana u Sanhedrinu. I tuženik je, naravno, imao mogućnost pronaći za sebe pravni argument koji će mu donijeti oslobadajuću presudu30. ־Ako bi sud pogriješio u suđenju duši i proglasio tuženika krivim umjesto da ga oslobodi, a bilo bi dokazano da postoji pravna tvrdnja koja dostaje za oslobađanje, presuda se ukidala, a suđenje počinjalo iznova. U obrnutom slučaju, međutim, kada bi krivoga proglasili nedužnim, u većini slučajeva suđenje se ne bi ponavljalo31. ־Suđenje se moralo odvijati bez vremenskog pritiska, ne na brzinu. U jednome danu se nije sudilo više nego jednome tuženiku, ako je za zločin za koji je optužen bila predviđena smrtna kazna32.
Postupak suđenja dušama Promatrajući moderne pravne sustave, nalazimo, nažalost, slučajeve kada su nedužni ljudi proglašeni krivima na temelju indicija, a u nekim slučajevima i pogubljeni. Kasnije se ustanovilo da nisu bili krivi. To se ne može dogoditi u sudskom sustavu koji ima čvrsta pravila o dokazima, kao što je židovski, koji radije ne kažnjava nego da kazni nedužnoga. 28
30 31• 32 29
MT Hilhot Sanhedrin 10,6 Ibid, halaha 7 Ibid, halaha 8 Ibid, halaha 9 Ibid. 14,10
549
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
Dva su preduvjeta morala biti istodobno ispunjena u suđenju dušama da bi se nekoga proglasilo krivim: 1. Dva svjedoka koja su vidjela zločin, kao što je napisano u Tori: Prema izjavi dvojice ili trojice svjedoka će umrijeti, neće umrijeti prema izjavi jednoga svjedoka33. Moraju postojati dva svjedoka i jasni dokazi da bi se nekoga proglasilo krivim na suđenju koje može donijeti smrtnu kaznu. Ne prihvaćaju se indicije. Rambam donosi sljedeći primjer: Čak ako su ga svjedoci vidjeli kako progoni nekoga i upozorili ga i izgubili iz vida ili su ušli za njim u ruševinu i našli onoga ubijenog ili smrtno ranjenog, a mač natopljen krvlju u ruci ubojice, s obzirom da ga nisu vidjeli kako ubija, sud ne osuđuje na smrt na temelju tog svjedočenja. O tome i sličnome je rečeno: 'Čistog i pravednog ne ubij!f (Izl 23,7) Ako postoji mogućnost da ga se proglasi čistim i pravednim, nemojte ga ubitP4. 2. Upozorenje: ako je kazna za njegov čin smrtna, potrebno je da je zločinac bio upozoren na prijestup prije nego ga je proveo. Postupak ispitivanja svjedoka bio je dug i težak. U Tori piše: Istraži i provjeri i ispitaj dobro35. Rambam kaže: Zapovijed je ispitati svjedoke i provjeriti ih i iscrpno ih ispitati i provjeriti pojedinosti... u svakoj pojedinoj stvari u sklopu ispitivanja, kako bi ušutjeli ili promijenili iskaz ako u njihovom svjedočenju ima mane, kao što je rečeno: 'Istraži i provjeri i ispitaj dobroSuci moraju pri ispitivanju svjedoka biti na oprezu, kako iz ispitivanja ne bi proizašle netočnosti. Ispitujemo svjedoke u sedam provjera: kojeg tjedna (se zbio zločin), koje godine, kojeg mjeseca, kojeg dana u mjesecu, na koji dan u tjednu, u koliko sati, na kojem mjestu...36 Sud mora provjeriti temelji li se iskaz svjedoka na viđenju ili slušanju, te ne radi li se o indiciji. Sud upozorava svjedoke da razumiju razliku između suđenja u imovinskoj parnici, kada se, u slučaju pogrešnog iskaza svjedoka, optuženoga može osloboditi i proglasiti ga nedužnim, i suđenja duši, jer će krv nedužno smaknutoga i krv njegovih potomaka, koji se zbog njegova smaknuća neće roditi, zauvijek svjedočiti protiv svjedoka, kao što je napisano o Kainu: I reče: 'Što si učinio? Glasovi krvi tvoga brata vrište do mene iz zemljeV 37 Mišna38 komentira: 33 3
Pnz 17,6 4. MT Hilhot Sanhedrin 20,1
35
6• 3 ?. 38 3
550
Pnz 13,15; vidi i BT Sanhedrin 40a MT Hilhot edut 1,4 Post 4 , 1 0 BT Sanhedrin 37a
Židovsko p r a v o
Prvo r a z d o b l j e : d o r u š e n j a d r u g o g l i r a m a
Piše: krvi tvoga brata (deme ahiha)', u množini, a ne krv tvoga brata (dam ahiha)', jer je Kain ubio Abela i svo njegovo moguće potomstvo. Ako svjedoci prođu prvo ispitivanje, počinje dugo i iscrpno ispitivanje svakog svjedoka ponaosob, makar ih bilo i stotinu, jer je cilj nalaženje istine i pokušava se pronaći svaka pojedinost koja govori u prilog tuženiku. Ako se ustanovi da su iskazi svjedoka posve jednaki, Sanhedrin počinje tražiti olakšavajuće pravne okolnosti, ovisne ne o svjedocima, nego o tuženiku, dajući mu pravo da iznese tvrdnje koje mu idu u prilog. Ako se takve okolnosti nadu, odmah ga se oslobađa, a ako ne, zatvara ga se do sutradan, kada se Sanhedrin dijeli u parove, od kojih svaki preispituje suđenje i ponovno pokušava naći olakšavajuću okolnost koja bi spriječila pogubljenje. Članovi Sanhedrina jedu malo i ne piju vina cijeloga toga dana, nastavljajući kod kuće razmatrati slučaj tijekom cijele noći, u paru ili svaki za sebe. Sutradan ustaju prije zore i odlaze u sud, gdje ujutro slijedi rasprava koja konačno mora razjasniti slučaj. Svaki član Sanhedrina mora iznijeti mišljenje, a sudski pisari ih sva zapisuju. U skladu s mišljenjem većine sudaca u Sanhedrinu donosi se odluka o krivnji i smrtnoj kazni ili o oslobađanju39.
Smrtna kazna u židovskome pravu Četiri su vrste provođenja smrte kazne40, o kojima odlučuje sud: kamenovanje, spaljivanje, probadanje mačem i gušenje. Ovaj je redoslijed istodobno i redoslijed njihove težine, te je kamenovanje najteža kazna. Ako netko treba biti kažnjen s dvije smrtne kazne (zbog dva zločina koja se kažnjavaju smrću), kaznit će se težom kaznom41. Ukupno je u Tori navedeno 36 zločina koji se kažnjavaju smrću: za 18 od njih kazna je kamenovanje, za daljnjih 10 spaljivanje, za dva probadanje mačem, te za šest gušenje42.
Učestalost smrtne kazne Iz činjenice da u židovskom pravu postoji smrtna kazna ne treba zaključivati o njezinoj učestalosti, jer ona je bila vrlo rijetka. Tri su glavna razloga za to: 39
41• 42 • 40
MT Hilhot Sanhedrin 12,3 MT Hilhot Sanhedrin 14,1 Ibid, halaha 4 MT Hilhot Sanhedrin 15,13; zločini su navedeni u halahama 10-13
551
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
־moral naroda je bio visok, pa nije bilo mnogo prijestupnika ־zahtjevi za svjedočenje, kao preduvjet za presudu o smrtnoj kazni, teški su: potrebna su dva svjedoka koji su vidjeli zločin i prethodno upozorenje počinitelju ־članovi Sanhedrina trudili su se pronaći olakotne okolnosti čak i za onoga za kojega se činilo da ga prema zakonu treba pogubiti Mišna o tome izravno kaže: Sanhedrin koji bi jednom u sto godina izrekao smrtnu kaznu, zove se ubojitim. Rabi Eliezer ben Azarja kaže: 'Jednom u sedamdeset godina.' Rabi Tarfon i rabi Akiva kažu: 'Da smo u Sanhedrinu, nikada nitko ne bi bio pogubljen. '43 To je stoga što je vrijednost života u židovstvu najviša, riječima Mišne: Zato je stvoren jedan čovjek na svijetu: kako bi poučio da za svakoga tko uništi jednu dušu na svijetu smatramo kao da je uništio cijeli svijet, a za svakoga tko spasi jednu dušu na svijetu smatramo kao da je spasio cijeli svijet. Kada bi sud ipak dosudio smrtnu kaznu i izveo tuženika na pogubljenje, svi suci su toga dana postili. Talmud pripovijeda: Rabi Akiva kaže: Zbog čega članovi Sanhedrina koji je dušu osudio na smrt ne okuse ništa cijeloga toga dana? Zato jer je rečeno: 'Ne jedite s krvlju'! (Lev 19,26 )45
Provedba smrtne kazne Smrtna se kazna provodila pred sudom46, kao što je napisano: Izvedi onoga koji je prokleo pred zbor ...i neka ga cijela zajednica kamenuješ. Prije nego bi pogubljenje započelo, u ime suda objavilo bi se po cijelome gradu: Taj i taj bit će pogubljen tom i tom smrtnom kaznom, jer je počinio taj i taj zločin na tom i tom mjestu u to i to doba, a taj i taj su svjedočili protiv njega. Tko zna nešto u njegov prilog, neka dođe i kaže48. To bi bio posljednji pokušaj pronalaženja olakotne okolnosti za osuđenika, kako bi se ukinula smrtna presuda. Mogućnost izjave u obranu postojala je tijekom čitavoga postupka pripreme zadavanja smrtne kazne, do same smrti. Ako bi se našao netko tko bi mogao iznijeti olakotnu tvrdnju o osuđenome, ili ako bi i sam osuđenik rekao da može nešto reći u svoju korist, prekidala 43
45 46 4 ?. 48 ־ 44
BT Makot 7a BT Sanhedrin 37a BT Sanhedrin 63a; vidi i MT Hilhot Sanhedrin 13,4 BT Sanhedrin 42b Lev 2 4 , 1 4 MT Hilhot Sanhedrin 13,1
Židovsko p r a v o
Prvo r a z d o b l j e : d o r u š e n j a d r u g o g l i r a m a
se provedba i vraćalo se u sud, zbog mogućnosti da je nešto bitno izostavio zbog uzbuđenja pri ispitivanju u istrazi. Prije pogubljenja upućuje se osuđenoga neka ispovjedi svoje grijehe, jer onaj tko se ispovjedi imat će udio u budućem svijetu. Zatim osuđenik izgovara: "Neka moja smrt bude pomirba za sve moje grijehe"49. Nakon ispovijedi daje mu se alkoholno piće, kako pri pogubljenju ne bi trpio50, jer je napisano: Voli bližnjega kao sebe, Ja sam Vječni.51 Rabini su iz toga izveli: Izaberi mu laku smrt.52 Ovakva čovječnost prema čovjeku kojega se pogubljuje neodvojiva je od židovskog prava. Za razliku od ljudskog odnosa prema čovjeku kojeg će se pogubiti u sustavu židovskoga prava, drugi pravni sustavi, ne samo u staro doba, odlikuju se brutalnošću i okrutnošću pri pogubljenju53. Engleski zakon iz prve polovine 19. stoljeća predviđao je smrtnu kaznu za više od dvjesto kaznenih djela, medu njima su uz teža djela, poput ubojstva, silovanja i slična, bili i: krađa, krivotvorenje, izdaja i slični prijestupi. Poznati su opširni opisi provođenja različitih smrtnih kazna, brutalnosti pri smaknuću i nedoličnoga odnosa prema mrtvome tijelu nakon smrti. Ni malodobnici nisu bili oslobođeni smrtne kazne54. Situacija nije bila svjetlija ni u europskim kontinentalnim zemljama55. Poučne su riječi rabina Kooka* o ljubavi prema čovjeku kao čovjeku: "Ljubav prema ljudima mora biti živa u srcu i duši: ljubav prema svakom čovjeku ponaosob i prema svim narodima zajedno. Želja za njihovim uzdizanjem i duhovnim i materijalnim napretkom... ljubav iz dubine srca i duše, da bi bilo bolje svim narodima, da bi se poboljšalo njihovo imovinsko stanje, da bi im život bio bolji... bez obzira na razliku u ideologijama, vjerama i uvjerenjima i bez obzira na sve rasne i mjesne razlike. Treba proniknuti u dubinu mišljenja raznih naroda i skupina, koliko je moguće naučiti o njihovom karakteru i o njihovim obilježjima, kako bismo znali utemeljiti ljudsku ljubav na temeljima bliskim praksi. Samo dušom bogatom ljubavlju prema stvorenjima i prema čovjeku moći će se uzdići ljubav prema 49
°• 51• 52 53 -
Ibid. Ibid, halaha 2 Lev 19,18 BT Sanhedrin 45a Radzinowich, L., A History of English Criminal Law and its Administration from 1750, sv. 1, London 1948, str. 3.-227.; Holdsworth, W., A History of English Law, sv. XI., str. 556.-586.; sv XV., str. 163.-167. 54 Radzinowich, L., ibid, od 12. str. 55 - Holdsworh, W., ibid, sv XV. str. 580.-581. 5
553
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
naciji u svoj svojoj plemenitosti i duhovnoj i praktičnoj veličini. Zavist, koja čini da se sve što se nalazii s druge strane granice neke nacije, čak i ako je to s one strane granice Zemlje Izraelove, vidi ružnim i nečistim, jedan je od groznih mračnih putova koji vode k općem uništavanju svega dobrog duhovnog stvaranja, jer se svaka nježna duša nada svjetlu."56 Te čiste riječi izrekao je pokojni veliki židovski pravednik rabin Kook, koji je živio za vrijeme Holokausta i vidio što su drugi narodi učinili židovskome. Nije dopustio da njihova zlodjela imalo utječu na njegov odnos prema čovjeku, djelu ruku Božjih. Osjećaji mržnje i osvete nisu uspjeli zaslijepiti njegove oči da ne bi uvidio istinski lik čovječanstva. To čovjek, prema židovstvu, mora uvidjeti, unatoč zločinima protiv Židova. Doista, gotovo nije bilo naroda koji ne bi u nekome povijesnom trenutku udario po židovskome narodu, ali usprkos tome, rabin Kook je nastavio sve voljeti.
Izvršitelji smrtne kazne Jedinstvena karakteristika židovskog prava nedvojbeno je identitet izvršitelja smrtne kazne. To prije svih moraju biti oni svjedoci koji su svjedočili protiv osuđenoga, a nakon njih narod, kao što kaže Tora: Prvo će na njega podići ruku svjedoci, da ga ubiju, a narod nakon njih, pa ćeš iskorijeniti zlo u svojoj sredini.57 U židovskom društvu ne postoji zanimanje krvnika, koji pokrivena lica obavlja "sramni posao". Sam narod, u moralnom i odgojnom činu kojemu nema usporedivoga ni u kojem drugom društvu, izvršava smrtnu kaznu, a svjedoci, koji su vidjeli izvršenje zločina, moraju prednjačiti. I uređaje koji se koriste pri pogubljenju daje narod58. To je društvo u kojemu su zaživjele visoke moralne vrijednosti, pa u slučaju kada se mora izvršiti smrtnu presudu, obveza očišćenja od zla u svojoj sredini pada na narod. To ima i odgojni smisao, jer pripadnike naroda odvraća od činjenja teških zločina.
56
- Kook: Midot Haraaja, Ahava, 5 i 10, u: Musar aviha umidot Haraaja, Jeruzalem 1971, 2. izdanje, str. 94. i 96. 57 - Pnz 17,7; vidi i BT Sanhedrin 45a; vidi i MT Hilhot Sanhedrin 15,1 58
554
- MT Hilhot Sanhedrin 13,3
Židovsko pravo
Drugo razdoblje: od rušenja drugog Hrama do emancipacije
Drugo razdoblje: od rušenja drugog Hrama do emancipacije Potreba za židovskim pravom dovela je do njegovog brzog razvitka i neprekidnog oblikovanja. Društvena stvarnost, opći životni uvjeti i razlike medu zajednicama mnogo su utjecali na njegov razvoj. S propadanjem središta u Babilonu i demografskim promjenama, dolazile su daljnje promjene. Učenjaci-pravnici uvidjeli su da postoji potreba za objedinjavanjem i sažimanjem halahičke literature raznih razdoblja, kako bi stvorili halahička pravila primjerena svome naraštaju.
Opseg ovlasti Sustav sudova uvjet je za postojanje prava, bez njega pravo ostaje teorija. Izvor ovog prava, a u tome je njegova osobitost, proizlazi iz vjere u Božansku objavu primljenu prije više od tri tisuće godina. Ovaj sustav nije podložan utjecaju raspršenja Izraela u dijasporu, jer i u dijaspori židovsko pravo je bilo i autonomno nacionalno pravo, jedinstveno za židovski narod, za razliku od drugih naroda i država u povijesti, koji su gubljenjem samostalnosti gubili i svoje pravne sustave. Nakon rušenja drugog Hrama, židovski pravni sustav postao je modelom pravosudne autonomije pod tudinskom vlašću. Ta autonomija raširila se, rasla i proširila na Babilon, gdje su se razvili židovski sudovi. U Europi su kasnije kraljevi Španjolske, Portugala, Francuske i Poljske davali Židovima povlasticu organiziranja sudova i sudstva. Prije svega to je sudstvo imalo autoritet u građanskim parnicama, a u nekim su dijelovima dijaspore sudovi bili mjerodavni i u kaznenim procesima. Do kraja desetoga stoljeća, ješive u Babilonu bile su židovska duhovna središta i izvor halahe, nakon toga taj je autoritet prešao na razna druga središta.
555
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
Kazne koje su izricali židovski sudovi Židovski sudovi imali su pravo odrediti kazne različite težine, ovisno o širini autonomije koju su dobili od vlasti. Najčešća i najteža kazna bila je herem, isključenje iz židovske zajednice (sinagoge) na kraće ili dulje vrijeme, odnosno trajno. U stanju takve kazne osoba nije smjela ući u općinske ustanove (sinagogu), nije se računala kao član minjana (molitvenoga kvoruma), s njom se nije smjelo razgovarati i trgovati, pa ju se čak nije ni pokapalo na židovskom groblju. Niduj je lakša vrsta herema, s manje ograničenja, pa se s kažnjenim moglo poslovati. Danas takve kazne postoje isključivo u ultraortodoksnim zajednicama, čiji se članovi u svojim međusobnim sporovima smiju obraćati samo rabinskom sudu.
Zabrana obraćanja nežidovskom sudu Ova je zabrana izdana ne samo zbog goleme razlike medu pravnim sustavima, nego i kako bi se sačuvalo snagu i autonomiju židovskih sudova u konkurenciji s kršćanskim sudovima. Rambam određuje halahu oslanjajući se na Talmud59: Svatko tko ide na sud koji sudi prema zakonima neŽidova i na njihove instance, makar njihovi zakoni bili jednaki kao zakoni Izraela, loš je. On kao da je prezreo i uvrijedio i digao ruku na Toru našeg učitelja Mojsija, jer je rečeno: 7 ovo su zakoni koje ćeš staviti pred njih.' (Izl 21,1) Pred njih, a ne pred ne-Židove... ako je ruka ne-Židova nasilna, a protivnik na sudu nasilan, i ne možeš mu se oduprijeti pred sucima Izraelovim, prvo ga tuži sucima Izraelovim, pa, ako taj ne dode, neka dobije dopuštenje židovskoga suda i spasi se od svog protivnika prema zakonima ne-Židova60.
Odnosi nežidovskog i židovskog prava Halahički učenjaci poznavali su i druge pravne sustave, a ponekad su čak preporučivali usvajanje stranog zakona kao halahe, putem usklađivanja s njezinim temeljima, kako bi se izbjeglo odlaženje Židova na nežidovske sudove. Ustanovili su pravilo na aramejskome: דינא דמלכותא דינא- državni zakon vrijedi61, to jest ako je zakon države prema halahi legitiman u onim 59
- BT Gitin 88b 60• MT Hilhot Sanhedrin 26,7
61
556
־BT Gitin 10b; vidi i: Encyclopaedia judaica, članak "Dina demalkhuta dina" 6. sv., stupac 51.-55.; Enciklopedija talmudit, Jeruzalem, sv. 7, str. 307; Herzog: Jewish Law sv. 1, str. 24; Elon, M., Jewish Law, History, Sources, Principles, sv. 1, str. 58, Jerusalem, The Magnes Press, The Hebrew University
Židovsko pravo
Drugo razdoblje: od rušenja drugog Hrama do emancipacije
pitanjima koje nežidovski zakon regulira. Kraljevski (državni) zakon jedini se primjenjivao na područjima na kojima je država imala isključivu vlast: kraljevski porezi, zemljišta i kazneno pravo. U načelu je odredeno da halaha prihvaća kraljevski zakon (dakle, ne-židovsko pravo) sve dok se on ne suprotstavlja osnovnim načelima pravde i pravednosti židovske halahe. Tako, primjerice, kradu osuđuje i kraljevska vlast62.
Vrste židovskih sudova nakon rušenja drugoga Hrama Nakon rušenja drugoga Hrama prestalo se "suditi dušama", pa je sud nakon toga sastavljen samo od tri suca. Nastali su: 1. halahički sudovi ־u kojima sude ovlašteni suci, koji su nakon temeljite rabinske naobrazbe učili suđenje u rabinskim školama, te dobili titulu דיןdajan. 2. laički sudovi ־u mjestima koja nisu imala sudaca obrazovanih u rabinskim školama, rabinski sudovi imenovali su tri laika, ljude koji nisu bili učeni u židovskom pravu, no od kojih je barem jedan učio nešto vjerskih zakona od dajana, te ga se naziva גמירgamir (aramejski: podučen). 3. arbitraža ־postupak u kojemu je presuditelj odlučivao prema svojem mišljenju, a ne prema pravnom znanju. On nije morao imati vjersku naobrazbu. Jedan arbiter je dostatan za presudu, a autoritet mu dolazi iz suglasnosti stranaka.
Takanot kahal ־uredbe zajednica ת ק נ ו ת ק ה ל ־ Osim halahičkih učenjaka djelovale su i ustanove židovskih zajednica: pravosudno ustrojstvo provedeno u 10. stoljeću, poznato kao takanot kahal. Uredbe su se donosile na cjelokupnom području građanskog prava, te kaznenog i upravnog prava. Usporedo je postojalo državno pravo, ponekad suprotno halahi ili uredbama židovskih zajednica.
62
- MT Hilhot gezela vaaveda 5,11 i 17-18
557
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
Treće razdoblje: o d emancipacije d o danas
I. Od gubitka sudske autonomije u dijaspori nakon emancipacije i prosvjetiteljstva do Holokausta (od kraja 18. st. do kraja Drugoga svjetskog rata) Emancipacija Borba Židova za jednakopravnost bila je duga i teška, a njezin tijek i posljedice umnogome su utjecali ne samo na literaturu, nego i na židovski narod općenito. Emancipacija se može podijeliti na tri razdoblja: ־početno razdoblje: 1 7 4 0 . 1 7 9 0 ־. Godine 1740. objavljen je u Engleskoj zakon koji je Židovima dao državljanstvo u engleskim kolonijama u Americi. Godine 1781. izdao je austrijski car Josip II. Edikt o toleranciji, kojim je Židovima dao prava. Godine 1787. američki je ustav ukinuo svaku neravnopravnost na temelju vjere. ־srednje razdoblje: 1790.-1920. U Francuskoj revoluciji dobili su Židovi 1791. građanska prava, što je vodilo k dobivanju jednakih prava i u drugim europskim zemljama: Nizozemskoj (1796.), Belgiji (1831.), Danskoj (1849.), Engleskoj (1858.), AustroUgarskoj (1867.), ujedinjenoj Italiji (1870.), ujedinjenoj Njemačkoj (1871.), Švicarskoj (1874.). Balkanski Židovi dobili su prava nakon Berlinskog kongresa (1878.), koji je novonastalim državama uvjetovao neovisnost njihovim prihvaćanjem društvene emancipacije za Židove. U ruskoj
558
Židovsko pravo
Treće razdoblje: od e m a n c i p a c i j e do d a n a s
"Oktobarskoj" revoluciji (1917.) dobili su ruski Židovi građanska prava, iako nisu bili priznati kao narodnost. U Rumunjskoj su Židovi stekli jednakopravnost 1919. godine. ־završno razdoblje: 1920.-1945. Ovo doba donijelo je nazadovanje, valom antisemitizma koji je zapljusnuo Europu početkom 20. stoljeća. Dolaskom nacista na vlast u Njemačkoj 1933., poništeni su zakoni o jednakopravnosti (1935.), a nakon toga i u svim zemljama koje su osvojili. Kapitulacijom Njemačke (1945.) i padom nacističkog i njegovih suradničkih režima, europski su Židovi ponovno postali jednakopravnima s drugim građanima.
Dokidanje pravosudne autonomije Dokidanjem židovske autonomije u 18. stoljeću, pred doba emancipacije, ukinuta je ne samo židovska autonomija u zajednicama, nego i židovska pravosudna autonomija. Ovo je doba dovelo do vanjskih političkih promjena i do unutarnjih duhovnih promjena u židovskome narodu63. Dva su glavna čimbenika dovela do ukidanja židovske sudske autonomije. Prvi je vezan uz opće stanje u Europi u 18. stoljeću. Europa je bila zapljusnuta valom emancipacije, proglašavanjem načela jednakosti svih stanovnika države, uključujući i Židove. To je navelo europske vlade da dokinu pravo zajednice na prinudu svojih pripadnika da se obraćaju židovskim sudovima. Drugi je čimbenik vezan uz duhovne i društvene promjene u židovskom narodu s početka emancipacije. Do tada je cjelovito židovsko društvo u halahi vidjelo najvišu i apsolutnu vrijednost. Sada se razdijelilo na dvije skupine: tradicijsku, koja se nastavila pridržavati odredaba židovske vjere, i onu koja nije držala obvezujućim pridržavati se Tore i micva. Za razliku od Europe, židovsko pravo nastavilo se razvijati i bilo je aktivno i dinamično u praksi u sklopu sudske autonomije u istočnim zemljama, poput Turske, u sjevernoj Africi i drugdje. Političke promjene, emancipacija i europska povijesna stvarnost nisu se prenijeli u te zemlje. Stoga su tamo sačuvane brojne zbirke responsa od 17. stoljeća do danas, koje se bave svim područjima halahe.
Emancipacija i hebrejski jezik Takve duhovne promjene ostavile su trag i u hebrejskom jeziku. Dok je hebrejski bio jezik religije i kulture, jer židovska kultura je bila religijska, 63
• Baron, S. W., The Jewish Community its History and Structure to the American Revolution, sv. 2, Philadelphia 1942.
559
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
narod je očuvao jezik. Stari ideal kulture vječne Tore i njezina vječnog hebrejskog jezika poljuljan je novom sekularnom kulturom, koja je u svakodnevnome životu govorila jezikom sredine koja ju je okruživala. Ponekad je taj gubitak svoga jezika bio i ironičan: ne־Židovi su željeli učiti sveti jezik kako bi mogli čitati Bibliju u izvorniku.
U. Od uspostave Države Izrael do danas (1948.)־ Tri izvora izraelskog prava 1. otomansko pravo ־malen dio 2. englesko pravo ־naslijeđeno iz doba britanskog mandata prije uspostave Države Izrael ־velik dio 3. izraelsko pravo ־izvorno izraelsko zakonodavstvo uz vanjski utjecaj (američko, englesko, europsko kontinentalno pravo), s nešto utjecaja židovskog prava
Izraelske pravne ustanove djeluju u dva sustava sudovanja: 1. Državni sudovi ־podijeljeni su na tri instance: mirovni sud, okružni sud i vrhovni sud, koji zasjeda i kao prizivni sud na odluke okružnog suda i kao vrhovni sud pravde, u kojemu se raspravlja o peticijama vezanim uz teme koje imaju težinu ustava64, o osobnim pravima i o doličnom ponašanju organa vlasti. 2. Vjerski sudovi - obuhvaćaju dvije instance: okružni rabinski sudovi i vrhovni rabinski sud za žalbe u Jeruzalemu, koji zasjeda kao instanca za rješavanje žalbi iznad okružih rabinskih sudova65. 64 65
560
• Izrael nema pisani ustav, nego temeljne zakone visoke pravne snage. • Termin žalbene instance nije prihvaćen u židovskom pravu. Svaka instanca ima svoj sudbeni djelokrug, a odluka joj je konačna i nepromjenjiva, pa se na nju ne može žaliti. Stoga ni jedan rabinski sud ne može poništiti odluku drugog rabinskog suda, osim pod odredenim okolnostima (vidi u MT Hilhot edut 6,5; Hilhot merim 2,2 i dalje). Osnivanje Vrhovnog rabinskog suda kao žalbene instance na odluke kotarskih rabinskih sudova, 1921. godine, nije bila židovska ideja. Prethodila joj je velika rasprava, ali ipak je ustanovljena, kao posljedica pritiska engleskog pravosudnog sustava, koji je vladao u doba britanskog Mandata. Taj je sustav shvaćao pravo na žalbu kao temeljno pravo, te nije htio dopustiti osnivanje sudske instance bez žalbene instance iznad nje, iako se to protivilo vjerskom zakonu. Više vidi u: Elon, M., Jewish Law History, Sources, Principles sv. III., str. 1521, Jerusalem, Magnes Press, Hebrew University
Židovsko pravo
Treće razdoblje: od e m a n c i p a c i j e d o d a n a s
Područje sudovanja Rabinski sudovi isključivo sude prema židovskom pravu u svim pitanjima statusa ־vjenčanja i rastave, dok državni sudovi sude u svim ostalim slučajevima, uključujući građanske i kaznene. Ako se obje strane slažu, za one koji žele ići pred vjerski sud postoji mogućnost da to učine i u slučaju imovinske parnice. Ako jedna strana to ne želi, nema druge mogućnosti nego obraćanje državnom sudu.
Zakon o temeljima pravac 1980. godine donesen je u Izraelu "Zakon o temeljima prava". U prvome stavku zakonodavac određuje: "Ako je sud uvidio pravno pitanja koje traži rješenje, a ne može naći odgovor u državnom zakonu ili u odlukama Vrhovnog suda ili analogijom, odlučit će prema tradicijskim načelima prava, slobode, pravednosti i mira." Tim zakonom dopušteno je sudovima u Izraelu posezanje za židovskim pravom u svim slučajevima u kojima u postojećim izvorima postoji "rupa" u zakonu ili kada nema odgovora na zakonsko pitanje. Izraz "židovsko pravo" ne pojavljuje se u tom zakonu, a jezik zakona je vrlo nejasan, jer je u izraelskome parlamentu, Knesetu, između podupiratelja židovskog prava i njegovih protivnika bilo došlo do velikih razlika u mišljenjima, te su na kraju postigli ovakav kompromis. Ovakva formulacija čini teškoću, jer ne određuje što je sucima dopušteno konzultirati u židovskom pravu: određenu odluku ili samo načela židovskog prava. Također, je li židovsko pravo ono religijsko (Mišna, Talmud), ili je to svako pravno mišljenje kojim se tijekom povijesti bavio neki Židov, pa ono tako može obuhvatiti i Spinozu? Osnovna rasprava u Državi Izrael o svemu vezanom uz židovsko pravo danas se odvija u Vrhovnom sudu. Bivši zamjenik predsjednika izraelskoga Vrhovnog suda M. Elon67 opširno i u pojedinosti raščlanjuje raspravu oko pravne snage židovskog prava68 medu sucima Vrhovnog suda. On ističe dva glavna čimbenika problema: neupotrebljavanje i nedostatak pravne snage židovskog prava. Prvi je subjektivan: temelji se na stavu sudaca i pravnih znanstvenika nevezanome za pravo, nego za politički svjetonazor, jer sudac koji je sekularan neće ohrabrivati prihvaćanje 66
- Fundations of Law, Act 5740-1980 • Elon, M., Jewish Law History, Sources, Principles, sv. III., IV. dio, str. 1455. 1629., Jerusalem, Magnes Press, Hebrew University 68 - Ibid. str. 1620 67
561
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
židovskog prava. Drugi je objektivan, prema riječima suca Elona: "... teško stanje ne poznavanja židovskoga prava medu sucima i pravnicima, zbog čega nastaju teškoće u pronalaženju pojedinosti i Snalaženju u njemu. To teško i zabrinjavajuće stanje dio je općenitijeg i težeg problema nedostatnog poznavanja židovskih izvora uopće... u velikoga dijela narodnih voda, pisaca i mislilaca, ljudi u slobodnim zvanjima, radnika i mnogih, mnogih drugih. Kulturne riznice ovog naroda za njih su gotovo zapečaćena knjiga, ne samo da se ne snalaze u tim riznicama, nego često niti ne znaju da one postoje... To neznanje koje stvara nelagodu pred nepoznatim, glavni je čimbenik svjesnog i nesvjesnog smanjivanja potrebe do najmanje moguće mjere pri služenju pravnim sustavom kojim taj sudac ili pravnik ne vlada... a taj je čimbenik svjesno i nesvjesno pokretač tako suženog tumačenja Zakona o temeljima prava iz 1980. godine, suprotno smislu toga zakona i njegovim namjerama."69
"Preko granica zakona" ־lifnim mišurat hadin
לפנים משורת הדין
Jedno od pravnih načela o kojem se raspravlja u izraelskim odlukama i u kojemu se preispituje pravni odnos prema židovskome pravu bilo je načelo "preko granica zakona". Ovaj izraz označava mogućnost odstupanja od općeg zakona zbog iznimne pojedinosti u pojedinim slučajevima, poput teškoga socio-ekonomskog položaja pojedinca, kada se čini iznimka na njegov prijedlog ili na prijedlog suda. U Talmudu je navedeno nekoliko primjera koji spadaju u definiciju "preko granica zakona". U jednome slučaju, primjerice, čovjek je vratio nađenu stvar vlasniku, iako u tom slučaju nije to bio obvezan učiniti 7 ^ a u drugome, štetu nastalu zbog nemara mjenjač novca je nadoknadio iako ga zakon u tome slučaju nije na to obvezivao71. Većina72 halahičkih mišljenja, medu njima i ono komentatora i filozofa rabi Jichaka Arame (1420.-1494., živio u Španjolskoj i Italiji, napisao knjigu Akedat Jichak, komentar Tore u kojemu iznosi svoju filozofsku metodu), pod prijetnjom kaznom obvezuju na visokomoralno ponašanje koje traži "preko granica zakona", dakle pretvaraju moralnu religijsku izvanpravnu normu u pravnu. Još jedan primjer je talmudsko 69
Ibid. str. 1621. i riječi suca Hešina na str. 1611. °• BT Bava mecia 24b 71 - BT Bava kama 99b; vidi i BT Bava mecia 83a 72 ־Zanimljivo manjinsko mišljenje vidi u: Rambam, More nevuhim 3,34 7
562
Židovsko pravo
Treće razdoblje: od e m a n c i p a c i j e d o d a n a s
pravilo "prisiljavamo na pravednost"? 3 , koje daje mogućnost primjene pravnih sankcija radi ispunjavanja moralne zapovijedi. Termin "preko granica zakona" naučili su naši učenjaci iz Tore: Učini što je pravo i što je dobro u očima Vječnoga! 74, i iz onoga što je rekao najmudriji medu ljudima: Pazi da ideš putem dobrih i stazama pravednih!75 O ovome načelu raspravljano je na mnogim zasjedanjima Vrhovnoga suda u Izraelu. U poznatoj presudi76, jedoj od vodećih koje su donesene na temelju ovoga načela, raspravljalo se o pitanju odgovornosti za materijalnu štetu velike i uspješne tekstilne tvornice, čiji je čuvar pištoljem koji je dobio od tvrtke radi čuvanja pogona, ubio nečijega supruga i oca, te je tužiteljica s djecom tražila nadoknadu od tvrtke. Vrhovni sud je presudio da je doista dokazana nemarnost tvrtke, koja se nije dostatno brinula za oružje, ali uzročnoposljedična veza između nemarnosti tvrtke i ubojstva nije jasna i dokazana, pa se odbija tužba udovice i siročadi radi naknade štete. Za našu temu je bitna razlika između suca M. Elona, koji je zastupao manjinsko mišljenje, i ostalih sudaca. Svi su suci došli do zaključka da se tvrtku ne može obvezati na plaćanje nadoknade tužiteljima zbog nesigurne uzročno-posljedične veze. Razlika u mišljenjima kretala se oko toga hoće li sud iskoristiti svoj autoritet i preporučiti ili čak presuditi "preko granica zakona", što bi tvrtku obvezalo na plaćanje naknade, iako je prema zakonu nedužna za ovaj tragični slučaj, u kojemu su udovica i siročad prepušteni milosti bogate tvrtke. Sudac M. Elon slijedio je židovsko pravo, sugerirajući tvrtki da plati, dok su njegovi kolege odbacili tu ideju. Sastavljena je i opsežna pravna literatura77 o ovoj temi i o odnosu izraelskog prava prema ovom problemu, te o donesenoj odluci, u usporedbi s drugim pravnim sustavima.
Kakvo bi trebalo biti stanje u Izraelu? Židovsko pravo je od uspostave Države Izrael postalo dijelom izraelskoga prava. Široka se rasprava vodi među pravnicima i pravnim znanstvenicima 73
74. 75 76 77 •
BT Ketubot 49b Pnz 6,18 Izr 2,20 presuda Vrhovnog suda 3 5 0 / 7 7 Kitan protiv Sare Vajs, 3 3 (ii) PDI 785 (1977) Vidi Elon, M., Jewish Law History, Sources, Principles, Jerusalem, sv. I. (1997) str. 137.-148.; Rackman, E., Jewish Law in the State of Israel-Reflections from History, Dine Israel, sv. 6 (1975), English Section, str. VII.-XXIV.; Friedmann, D., Independent development of Israeli Law Israeli Law Review sv. 10. (1975) str. 515.-560.; Englard, I., The example of medicine in law an equity on a methodological analogy in classical and Jewish thought, Oxford, Journal of Legal Studies, sv. 5., 1985, str. 238.-347.
563
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
0 tome treba li prihvatiti židovsko pravo78 i uklopiti ga u zakone79 i sudske odluke. Medu onima koji se tome protive ima i pobožnih ljudi koji slijede halahu, a njihovi su argumenti: 1. Ako bi na snazi i bilo židovsko pravo, izvor autoriteta je ipak sekularan (izraelski parlament), a ne vjerski, kao što treba biti i kako je izvorno bilo, pa bi to bilo sekulariziranje halahe80. 2. Ako neki zakoni proizlaze iz židovskoga prava, proizvest će mnoge neusuglašenosti s drugim zakonima. Trebalo bi ipak razmotriti još jedanput: zar je bolje davati prednost engleskim, američkim ili njemačkim zakonima kad imamo vlastiti, drevni pravni sustav, prema kojemu naš narod živi tisućama godina? Dakle, ne bi trebalo razmišljati o izvoru autoriteta, već o sadržaju goleme i lijepe pravne literature.
Pravno pitanje: tko je Židov? U okviru izraelskoga prava i njegove veze sa židovskim pravom, zanimljiv je primjer tipične i česte pravne teme u zakonodavstvu i sudskim odlukama u Izraelu, koja uzbuđuje javnost židovske zajednice u Izraelu, a ponekad 1 izvan njega, a to je pitanje: "tko je Židov?" Riječ Židov (Jehudi) izvorno označava onoga koji pripada Judinom plemenu (Jehuda), potomcima jednoga od dvanaest Jakovovih sinova. Raspadom kraljevstva na dva dijela nakon smrti kralja Salomona (928. pr.n.e.), nastalo je kraljevstvo Judeja {Jehuda), kojim je vladao Salomonov sin Rehavam (928.- 908. pr.n.e.), čiji je glavni grad bio Jeruzalem, i kraljevstvo Izrael, kojim je vladao Jerovam (928.-907. pr.n.e.), koji nije pripadao kraljevskom plemenu Jude, kojemu je glavni grad bila Samarija. U početku su se samo stanovnici Judeje zvali Jehudim, Židovima. S vremenom se taj naziv proširio. Ivrim - Hebreji, potomci Abrahama Hebreja, nazvanog prema njegovu djedu Everu, postali su sinovi Izraelovi, jer su 78
• Elon, M., The Sources and Nature of Jewish Law and its Application in the State of Israel, Israel Law review, sv. IV. (1960), str. 80. 79 • U nekim zakonima je doista prihvaćeno židovsko pravo, primjerice u nekim člancima izraelskog zakona o zemljištima, kao u slučaju uporabe sile protiv počinitelja upada na privatni posjed nakon 30 dana. 80 - Elon. M., Jewish Law History, Sources, Principles, Jerusalem, sv. III. (1997) str. 1598; Englard. I.; vidi i općenito: Englard, I., The Problem of Jewish Law in Jewish State, Israel Law Review 3 (1968) str. 154.
564
Židovsko pravo
Pravno pitanje: tko j e Židov?
bili sinovi Jakovovi, a njegovo je drugo ime bilo Izrael. Sinovi Izraelovi preuzeli su za sve svoje ogranke naziv Jehudim ־Židovi. Prema halahi, Židov je osoba rođena od majke Židovke81 ili osoba koja je prešla na židovsku vjeru. Ako je u mješovitom braku majka Židovka, njena djeca su Židovi, no ako je samo otac Židov, djeca se, ako žele biti Židovi prema halahi, moraju preobratiti u židovstvo. Čin preobraćenja ־ gijur - jest proces prihvaćanja osobe iz druge religije u židovsku. Prema halahi, na kraju čina preobraćenja, te se osobe smatra novorođenima, te one nemaju ni oca ni majku, a daju im se židovska imena. Time postaju potomcima prvih Židova, Abrahama i Sare, a prema halahi od toga trenutka je praotac Abraham njihov otac u svakom smislu. Par koji se zajedno preobratio mora se ponovno vjenčati prema židovskim zakonima. U Tori se jedna zapovijed ponavlja mnogo puta. To je zapovijed o zaštiti preobraćenika, siročeta i udovice. Njima je zajednički nizak društveni položaj. Preobraćenici su napustili svoju biološku obitelj, siroče i udovica izgubili su oca i supruga, koji se ranije brinuo za njih. Prema toj zapovijedi, ne smije se činiti razliku između Židova koji je tako rođen i onoga koji je prešao na židovstvo. Nema razlike u njihovom položaju, jer židovski je identitet religijskoga karaktera, a ne biološkoga. Ne smije se nikoga potsjetiti da je preobraćenik.
Postupak preobraćenja Onaj tko želi prijeći na židovsku vjeru, prvo mora izaći pred rabinski sud (bet din) trojice dajana (rabina-sudaca u sudu koji sudi prema židovskim vjerskim pravilima). Na početku dajani pokušavaju odgovoriti kandidata od pristupanja narodu koji je za cijeloga svog postojanja bio progonjen. Objašnjavaju mu da prema židovstvu ne-Židov mora ispunjavati sedam zapovijedi za potomke Noine, te nema potrebe za njegovim preobraćenjem na židovstvo. Za razliku od drugih religija, u židovskoj teologiji postoji mjesto za ne־Židove i za Židove, čemu je temelj skup micva za sinove Noine. Ukoliko osoba ne odustaje od svoje namjere i ustraje pri namjeri primanja obveze ispunjavanja Božjih zapovijedi za 81
- BT Kidušin 66b, 68b; Treba napomenuti da je rabin Bencijon Meir Haj Uziel* u nekoliko svojih odgovora u knjigama responsa napisao da je i onaj koji nije Židov prema halahi, jer mu je samo otac Židov, ipak "od židovskoga roda" i da spada "u izgubljeno
stado" i treba ga približiti; vidi Mišpete Uziel Even haezer 20; vidi i Piske Uziel bišeelot hazeman 61 i 64.
565
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
Židove, počinje učiti o temeljima židovstva i njegovim načelima, zapovijedima i običajima. Ako se osoba tijekom učenja uvjerila da je to način života kojim želi živjeti, prelazi se na obred preobraćenja. Preobraćenik ili preobraćenica uranjaju u mikvu pred članovima suda, koji vode postupak preobraćenja. Muškarac mora biti i obrezan. Ako je već obrezan iz zdravstvenog ili vjerskog razloga, pušta se kap krvi i moli blagoslov za obrezivanje, jer se ono čini zbog micve obrezivanja. Nakon gijura ta je osoba Židov u svakom smislu, te mora ispunjavati sve micve židovstva, kao što je rečeno: Jedna Tora bit će za starosjedioca (rođenog Židova) i za doseljenika (preobraćenika) koji živi medu vama82. Preobraćenik ima iste dužnosti i prava kao svaki Židov, uz dvije razlike: 1. Preobraćenica se ne može udati za kohena83, ne zbog toga što je konvertirala, nego zbog osobitog položaja kohena, koji se, pored preobraćenice, ne smije oženiti niti rastavljenom ženom ili ženom zbog koje je obavljen obred halica (udovica koja se nije udala za djevera, kako drevni zakon određuje). Preobraćenik se smije oženiti ženom iz kohenske obitelji. 2. Preobraćenik ne može biti izraelski kralj ili narodni voda, već prije toga mora proći nekoliko naraštaja, tijekom kojih se vjenčanjima njegovi potomci povezuju s n a r o d o m 8 4 , poput kralja Davida, koji je bio četvrti naraštaj od preobraćenice Rut. U židovskoj povijesti bilo je mnogo različitih konvertita. Ima i onih koji su prešli na židovstvo radi neke koristi, u društvenome životu ili osobne, a ne zbog iskrenog prihvaćanja židovstva i Davatelja Tore. Neki su, pak, preobraćenici bili progonjeni, a neki i ubijeni, najviše u kršćanskoj Europi tijekom Srednjega vijeka. Crkva se vatreno borila protiv onih kršćana koji su se "požidovili", iako je broj preobraćenika bio malen, te nije mogao ugroziti kršćanstvo. Međutim, Crkva nije mogla prihvatiti činjenicu da kršćanin, pa niti jedan jedini, može pronaći uzvišene vrijednosti u vjeri na čijem je mjestu, prema učenju svojih poglavara, sada ona sama. U naše doba većina prelazaka se obavlja radi izbjegavanja mješovitih brakova.
82. Izl 12,49 83 84
566
• SA Even haezer 6,8 - MT Hilhot melahim 1,4
Židovsko pravo
Pravno pitanje: tko j e Židov?
Pravno stanjeu Državi Izrael Nakon uspostave Države Izrael trebalo je definirati pojam "Židov" radi upisa u popis stanovništva i radi provođenja Zakona o naseljavanju85, koji je odredio da Židovi i njihove obitelji imaju pravo useliti u Izrael. Postavilo se pitanje tko je Židov koji ima pravo useliti prema tome zakonu. Godine 1958. premijer Izraela David Ben-Gurion obratio se vodećim rabinima u svijetu i u Izraelu i zatražio njihovo mišljenje. Većina je odgovorila da se treba držati halahićke definicije. Tako je i prihvaćena definicija u vladinoj odluci da je Židov "onaj tko je rođen od majke Židovke ili je prešao na židovstvo prema halahi". U okviru toga mogu se dogoditi iznimke. Godine 1963. zbio se poznati slučaj s nekoliko Židova koji su se pokrstili (prvi medu njima bio je pokršteni Židov, redovnik Oswald Rufeisen), koji su tvrdili da su oni Židovi koji vjeruju u Isusa i žele u popis stanovništva Države Izrael biti upisani kao Židovi. Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo ih je upisati kao Židove, jer su se pokrstili. Obratili su se Vrhovnom sudu86, koji je odlučio da onaj koji prijeđe na drugu vjeru ne može biti upisan kao Židov, iako je prema halahi Židov. (Ako bi takvome, primjerice, majka naknadno promijenila vjeru, ostao bi Židov.) Izraelska javnost smatrala je da Vrhovni sud ne može prihvatiti da onaj tko je prihvatio drugu vjeru ostaje upisan kao Židov. Godine 1968. započela je pravna kriza kada je izraelski državljanin Binjamin Šalit, časnik u izraelskoj vojsci, zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova da njegove dvije kćeri, kojima majka nije Židovka, upiše kao Židovke. Kada je Ministarstvo to odbilo, obratio se Visokome sudu pravde, to jest Vrhovnome sudu87. Sud je zasjedao u punom sastavu od devet sudaca i odlučio odgoditi odluku, kako bi od vlade zatražio promjenu zakona koji obvezuje na upis narodnosti u osobnoj iskaznici. Vlada nije ispunila zahtjev Suda, a Sud je donio odluku prema kojoj Ministarstvo unutarnjih poslova mora kao narodnost upisati ono što želi nosilac iskaznice. Ako državljanin smatra da je Židov, Ministarstvo ga mora upisati kao Židova, premda nije Židov prema halahi, jer taj upis ne odlučuje o halahičkom statusu. Tako je sud odlučio većinom od pet prema četiri glasa, s objašnjenjem da se pri "narodnosti" 85
- Zakon o povratku, 5710-1950 Presuda Vrhovnog suda 7 2 / 6 2 O. Rufeizen protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Države Izrael, 16 PDI 2 4 2 8 (1962) 87 • Presuda Vrhovnog suda 5 8 / 6 8 B. Salit protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Države Izrael, 2 3 (ii) PDI 477 (1968) 86
567
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
ne treba držati halahičke definicije, nego i sekularne, neovisno o halahi. Kćeri gospodina Šalita su u osobnim iskaznicama upisane kao Židovke, no u očima vjerskog suda ostale su ne-Židovke, te ne mogu dobiti dozvolu za udaju za Židova, osim ako prijeđu na židovstvo prema halahi, jer prema izraelskome zakonu o osobnome statusu, on se odreduje prema Židovskom vjerskom pravu. Stoga u Izraelu Židov može sklopiti brak samo sa Židovkom, Židovka sa Židovom. Ta sudska odluka prouzročila je bumo reagiranje u javnosti, što je dovelo do promjene zakona o useljivanju. Od 1970. godine u Zakonu o useljavanju, u stavku 4b, stoji da je Židov onaj kojega je rodila majka Židovka ili je prešao na židovstvo i ne pripada drugoj vjerskoj zajednici.88 Dakle, onaj kojemu majka nije Židovka ne može u Izraelu biti upisan kao Židov, osim ako se preobrati na židovstvo, a tako je i sa Židovom koji bi prešao na drugu vjeru. Aktualan problem pred Vrhovnim sudom i danas je problem postupka preobraćenja. U zakonu se spominje gijur, prijelaz. No, što je gijur? Je li to postupak koji se prihvaća u ortodoksnome židovstvu, ili možda reformistički? Ovaj se primjenjuje prije svega u Sjedinjenim Američkim Državama i vrlo je olakšan: ne treba uroniti u mikve, za muškarce nije obvezno obrezivanje, već je dostatno steći opće znanje o židovstvu i dati izjavu o lojalnosti kandidata ili kandidatkinje. I malu djecu preobraćaju zajedno s roditeljima, ako roditelji izjave da će ih odgajati kao Židove. Nije potrebno držati se židovskog vjerskog načina života. Radi izbjegavanja krize i rascjepa, nedavno je osnovano tijelo zvano Minhelet hagijur (Vodič u preobraćenju), u kojemu surađuju rabini svih struja u židovstvu, no vodstvo je ortodoksno. U ovoj organizaciji uče oni koji se žele preobratiti. Dakle, definicija izraelskog zakona je u punoj mjeri halahička kad se radi o osobnom statusu Židova. Značenje ovoga je mnogo veće s povijesno-teorijskog, nego s pravnog gledišta89.
88 89
568
• Zakon o povratku (amandman 2) 5730-1970 ־Vidi Shava, M., Comments on the Law of Return (Who is a Jew), Tel-Aviv University studies of law, sv. 3 (1977) str. 140
Židovsko pravo
Z a k o n o d a v s t v o u židovskom pravu
Zakonodavstvo u židovskom pravu Zakonodavstvo je iskaz namjera i pravnih načela ovlaštenoga tijela, kako bi se tim načelima i uputama dala obvezujuća snaga zakona. Zakonodavstvo se dijeli na: 1. primarno zakonodavstvo (parlamentarni zakon) 2. sekundarno zakonodavstvo na nižoj razini (ministar dobiva dozvolu za proglašavanje uredaba u okviru svoga ministarstva).
Legitimnost zakonodavstva Četiri je mogućnosti za pravo zakonodavstva: 1. ovlaštenje dolazi od Neba (odnosno iz Tore, koja je dana s Neba) 2. ovlaštenje dolazi od prirode (stoička škola, platonizam, aristotelizam) 3. ovlaštenje dolazi od naroda (moderna demokracija) 4. ovlaštenje dolazi od moralno-duhovnih čistih zapovijedi (Kant) U židovskome pravu pisana Tora je primarno zakonodavstvo za cijelu halahu. Ona predstavlja Božansku objavu i ona je vječni, jednom dani zakon, koji sadrži ovlaštenje za sekundarno zakonodavstvo što se izvodi iz Tore, no samoj Tori se ništa ne smije dodati niti od nje oduzeti90.
Mjesto u pisanoj Tori koje zakonodavni autoritet daje halahičkim učenjacima Svega što vam zapovijedam držite se i činite to, ne dodaj mu i ne odužimaj od toga91. Nedvojbeno je, dakle, da je prema Tori zabranjeno dodavati 9
O. Pnz 4,2; vidi i 13,1 I ־Pnz 13,1
9
569
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
bilo što. Otkuda su si onda rabini Mišne i Talmuda i gaoni, te rabini u svakome naraštaju uzeli pravo da pišu zakone i da "dodaju"? Rambam nalazi izvor njihovog autoriteta u rečenicama: Kada ti nešto bude preteško za prosudbu ... ustani i uspni se do mjesta koje će izabrati Vječni, Bog tvoj. Dodi k svećenicima, levitima i k sucu koji će biti u tim danima i upitaj, pa će ti reći riječ zakona. Učini kako ti kažu s toga mjesta, koje će izabrati Vječni, i pazi da učiniš sve što te poduče. Prema Nauku kojem će te podučiti i prema presudi koju ti kažu, učini, ne skreni od onoga što ti kažu ni desno ni lijevo92. Otuda su rabini primili svoj zakonodavni autoritet u svakome naraštaju. Rambam piše: Vrhovni sud u Jeruzalemu je temelj usmene Tore, on je stup naučavanja i iz njega izlazi zakon i sud cijelome Izraelu. U vezi s njime je obećala Tora kako je rečeno - prema Tori kojoj će te podučiti - to je zapovijed i svatko tko vjeruje u našeg učitelja Mojsija i njegovu Toru mora se u vjeri vladati prema njemu i osloniti na nj. Svatko tko ne čini kako on naučava, krši zabranu, jer je rečeno: ne skreni od onoga što ti kažu ni desno ni lijevo93. Ramban* smatra da je izvor rabinskoga zakonodavnog autoriteta u rečenici: Ako ti je nešto preteško da sam odlučiš, pitaj oca svoga i reći će ti [to su proroci], starije svoje i odgovorit će ti [to su rabini u svakome naraštaju]94. Rašba* smatra da se zabrana dodavanja odnosi na pojedinca. Prema njemu, halahičkim je učenjacima dužnost donositi halahičke propise za zajednicu i nastaviti razvoj halahe iz naraštaja u naraštaj. Iako se rabinska mišljenja razlikuju oko izvora zakonodavnog autoriteta, nedvojbeno je da je on u pisanoj Tori. U tome se svi slažu, rasprave su samo oko toga u kojoj rečenici Tore je izvor, jer svi prihvaćaju da su rabinski zakoni sekundarno, a ne primarno zakonodavstvo.
Zakonodavni autoritet drugih ovlaštenih tijela i njegov izvor Tora je dala zakonodavni autoritet i drugim tijelima, pored rabina: ... kohenima [svećenicima], levitima i sucu koji će biti u tim danima...95 I židovski je kralj, kao poglavar, imao zakonodavni autoritet, no on je bio drukčiji od onoga halahičkih učenjaka. Njegove su ovlasti bile mnogo uže i ograničene na državne poslove, zapravo na odnose stanovništva i države. Od 10. stoljeća postojale su i stručne udruge zvane bene hair ("građani"), 92
- Pnz 17,8-11 - MT Hilhot memrim 1,1-2 94 - Pnz 32,7; vidi i Ramban: Sefer hamicvot šores rišon. Mossad Harav Kook, Jeruzalem 1981., str. 18 95 - Pnz 17,9 93
570
Židovsko pravo
Z a k o n o d a v s t v o u židovskom pravu
koje su donosile uredbe zvane takanot kahal (općinske uredbe) ili haskamot kahal (općinski dogovori). Raspršenjem židovskog naroda u dijasporu ovo se zakonodavstvo svelo na iješavanje pitanja iz građanskog i upravnog prava. Kazneni zakon, ukoliko su ga vlasti ostavile u ovlasti rabina, ostao je isključivo rabinsko pravo. Krajem 17. stoljeća ukinuta je židovska autonomija, a time i sudska autonomija. Jedna od posljedica emancipacije bila je gotovo potpuno dokinuće židovskoga zakonodavstva.
Tri izvora zakonodavstva: 1. predaja s oca na sina od našeg učitelja Mojsija, odnosno iz halahe rečene Mojsiju na Sinaju 2. interpretacija pisane Tore pomoću trinaest definiranih metoda dedukcije96 3. doneseni zakoni: gezerot i takanot197, čiji je smisao učvršćivanje židovskoga prava i "prilagodba doba zakonu", jer svako doba zahtijeva dodatno zakonodavstvo, koje će odnos prema novim socioekonomskim i tehnološkim promjenama prilagoditi odredbama koje su zadane u Tori. Ta tri izvora zakonodavstva nalazimo u Rambamovim riječima: Vrhovni sud u Jeruzalemu temelj je usmene Tore, on je stup poučavanja i iz njega dolazi zakon i sud cijelome Izraelu... Što su naučili slušajući - to je usmena Tora; što su naučili svojim razumijevanjem, jednom od metoda kojima se tumači Tora i što im se čini da je tako; što su učinili 'ogradom oko Toref i što doba zahtijeva, poput zabrana, uredaba i običaja; obvezno je poslušati svako od toga tvojega, a onaj koji krši ijedno, krši zabranu...98
Vrste zakonskih odredaba Gezera (preventivna zabrana) zabranjuje određenu radnju; Rambam99 objašnjava da su to zakonske odredbe koje su donijeli proroci i rabini u svakome naraštaju, a cilj im je udaljavanje čovjeka od prijestupa, odnosno grijeha u odnosima između čovjeka i Boga. Takana (uredba) je zakonska odredba koju donose rabini radi urediva96
- Više vidi u Elon, M., Jewish Law, History, Sources, Principles, Jerusalem sv. I. (1997) str. 270.-326. 97 • Vidi u potpoglavlju na ovoj stranici: Vrste zakonskih odredaba, Takana 98 - MT Hilhot memrim 1,1-2 " • Uvod u Majmonidov komentar Mišne, prijevod na hebrejski J. Kapah, Jeruzalem, 1963., str. 12.
571
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
nja odnosa medu ljudima. To su zakoni koji odreduju što se mora učiniti. U Talmudu se takana zove minhag (običaj) ili tenaj bet din (sudski nalog).
Cilj zakonodavne aktivnosti Kao u svakome pravnom sustavu, dva su cilja: 1. ispunjavanje "rupa" u zakonu - nedorečenosti koje su nastale kao posljedica promjene društvene i gospodarske stvarnosti. 2. žurne potrebe - iznimne žurne okolnosti koje zahtijevaju brze zakonske odluke radi rješavanja pitanja u odredenom trenutku (prirodne nepogode, rat...). Ovlaštenje za objašnjavaje Tore imaju isključivo halahički stručnjaci medu rabinima, jer ono zahtijeva osobitu budnost pri odlučivanju, no ako bi najučeniji rabini svojeg naraštaja uvidjeli da postoji potreba za odlukama, donosili bi velike i važne odluke. Nakon što bi se uvjerili da odgovaraju duhu Tore, donosili su takanot i gezerot, kako Tora, njene micve i halahe ne bi bile zaboravljene u židovskom narodu. Evo tri primjera rabinskih odluka koje pokazuju njihovu važnost: 1. Takanat prozbul - uredba o prozbulu; grčki: (pros)boule - vijeće, sud100 Donio ju je Hilel Stariji* sa Sanhedrinom. U židovstvu postoji ustanova otpusne godine. To je posljednja godina sedmogodišnjega ciklusa, a broji se od stvaranja svijeta. Te se godine onome koji ima novčani dug prema nekome dug otpušta. I zemlja se, ako su je bili prodali, vraća prvotnim vlasnicima. Time svake sedme godine svako pleme dobiva natrag svoju zemlju. Zbog toga Židovi više nisu posuđivali novac jedan drugome, jer su znali da će doći otpusna godina101 i neće dobiti svoj novac natrag. Hilel je shvatio da je to teško za narod, jer siromašni ne mogu dobiti novac na posudbu. (Zamislimo da danas ne postoji mogućnost dobivanja bankovnih kredita - to bi se loše odrazilo na gospodarski život.) Stoga je Hilel donio takanat prozbul (BT Gitin 36b: proz = oslobođenje, bul = bogati: oslobođenje bogatih od potrebe da povrate dug od siromašnih), koja omogućuje posuđivanje novca širomašnima uz garanciju suda koji postaje vlasnikom duga i vraća ga bogatima. Ova odluka omogućila je izlazak izraelskog tržišta iz krize. 2. Takanat agunot - uredba o napuštenim ženama Aguna (množina: agunot) je žena čiji je muž nestao i ne zna se gdje 100. Vidi BT Gitin 36a; vidi i MT Hilhot šemita vejovel 9,16 101
572
- Više o otpusnoj godini vidi u poglavlju Ševat, str. 132.
Židovsko pravo
Z a k o n o d a v s t v o u židovskom pravu
se nalazi. U tom se slučaju žena ne može udati za drugoga dok se muž ne vrati i dade joj get (dokument o rastavi u židovskom pravu) ili dok se ne nadu dokazi o njegovoj smrti. Ako bi se udala bez prethodne rastave od prvog muža i rodila djecu drugome mužu, a kasnije bi se spoznalo da je prvi muž tada bio živ, ta bi djeca bila mamzerim (nezakonita), kojima nije dopušteno sklopiti brak sa Židovima. Rabini su uvidjeli da zbog ratova i drugih nesreća u Izraelu ima mnogo agunot, te su donijeli razne uredbe o olakšavanju svjedočenja o muževoj smrti. Primjerice, prihvaćao se jedan svjedok smrti umjesto dva, kako je propisivao zakon, a prihvaćali su i svjedočenje rođaka i same žene, kada je svjedočila da joj je muž umro, kao i glas koji bi se pronio o njegovoj smrti. Sve ovo treba omogućiti ženi da se uda. Rambam objašnjava: Neka ti se ne pričini pogrešno to što su rabini dopustili... i svjedoka u ime svjedoka... zato su olakšali rabini u ovoj stvari i prihvatili vjerodostojnost samo jednog svjedoka... da žene Izraela ne bi ostale nasukane... blagoslovljen Milostivi koji im je pomogao102. 3. Herem derabenu Geršom (Isključenje prema rabinu Geršomu) Rabenu Geršom* Maor Hagola (Svjetlo dijaspore) je u 10. stoljeću donio mnoge važne odluke, a najpoznatija je ona o zabrani višeženstva. Ona zabranjuje muškarcu da se oženi s više od jedne žene, premda prema zakonu Tore to nije zabranjeno. Rabenu Geršom shvatio je da je u tadašnjim okolnostima to bolje zabraniti, te je tako i odlučio. Onaj tko prekrši tu odluku, kažnjava se heremom (isključenjem iz zajednice). Rabenu Geršom bio je jednim od velikana među aškenaskim rabinima, a njegova odluka odnosila se samo na njegovo područje. Poznato nam je da su Sefardi (u Španjolskoj, Turskoj, sjevernoj Africi, Jemenu, Grčkoj) imali i više žena. Danas je u Izraelu zabranjeno višeženstvo, no izvor za to nije u ovom heremu, već u kaznenome zakonu koji je prihvatio zakon iz doba britanske uprave.
102. MT Hilhot gerušin 13,29
573
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
Kodifikacija u židovskom pravu i usporedba s drugim pravima U povijesnome je smislu kodifikacija bila zapisivanje do tada usmenih zakona. Namjera joj je što veća obuhvatnost na cijelom području prava ili na odredenome području. Kodifikator je zainteresiran za kodifikaciju iz dvaju osnovna razloga. Prvi je sprečavanje nejasnoća koje nastaju zbog općenitosti zakona, a drugi sakupljanje norma koje su raspršene u različitim pravnim izvorima. Zakonodavac, za razliku od kodifikatora, ima pred sobom odredeni pravni problem za koji želi pronaći rješenje.
Dvije metode kodifikacije u židovskome pravu: 1. Sifrehalahot- Knjige halaha. One donose konačnu odluku o halahi, uz kratko obrazloženje i ukazivanje na temelj za donošenje odluke. Kodifikatori koji su pisali takve knjige su rabi Jehuda Hanasi {Mišna), Rif (Sefer hilhot Harif), rabi Jaakov bar Ašer (Turim). 2. Šifre pesakim - Knjige odluka. U njima nema obrazloženja niti ukazivanja na izvore, nego samo halaha. Medu kodifikatorima koji su slijedili tu metodu, Rambam je klasičan primjer u knjizi Hajad hahazaka (Mišne Tora). Rabi Josef Karo kombinirao je u svojem djelu oba pristupa: u knjizi Bet Josef donio je sve izvore i sva razmimoilaženja u mišljenjima iz Talmuda za svaku halahu u knjizi Turim, čime je ta knjiga postala knjiga halahe, dok se u knjizi Šulhan aruh pojavljuje samo konačni zakon, bez navođenja izvora, kao kod Rambama.
Židovsko pravo
Kodifikacija u židovskom pravu
Kodifikacija u zemljama europskog kontinenta i u anglosaksonskim zemljama U kontinentalnim europskim zemljama103 stvorili su, primjerice, prusku knjigu zakona, krajem 18. stoljeća, te u Francuskoj Napoleonov zakonik, početkom 19. stoljeća. S vremenom je postalo jasno da kodeks ne može biti samostalan i riješiti definirane probleme. Stoga su ustanovljeni ciljevi kodifikacije na europskom kontinentu: 1. Kodeks mora sadržavati bitne upute, utvrđene i ustaljene, a ne mora biti sveobuhvatan, jer to i ne može biti. Suci i odvjetnici tumačit će zakone. 2. Kodeks mora biti uređen i pregledan, napisan jasnim i sažetim stilom. 3. Kodeks mora biti autorizirani izvor za nalaženje bilo kojeg zakona na određenom pravnom području. U anglosaksonskim zemljama104 ima protivnika kodifikacije. Sud donosi odluku prema stvarnosti, jer život se ne odvija prema kodeksu. Bolje je da sud stvara zakon prema stvarnome životu, a ne iz apstraktnog promišljanja o zakonu. Tako se pravni temelji tom metodom stvaraju iz presedana: kad sud donese odluku u jednom slučaju, to stvara presedan, pa kad pred sud ponovno dođe sličan slučaj, sud će moći primijeniti odluku koja je bila donesena u presedanu. Presedan nije prihvaćen u kontinentalnom pravu.
Bitna razlika medu kodifikacijama Glavna razlika između kodifikacije u židovskome pravu i kodifikacije u drugim pravnim sustavima nije u obliku, već u biti kodifikacije. U drugim pravnim sustavima osnova postojanja i stvaranja kodifikacije je ideja da kodifikacija nije samo autorizirani izvor svakog zakona i da se zakoni donose u skladu s njom, nego i da se ukida svaki zakon koji je donesen prije kodeksa i koji mu se protivi. U židovskom pravu nema mjesta takvome načelu ukidanja, jer su pisana i usmena Tora izvor prava, a njihov je izvor Bog. Obvezujuća snaga halahe je i u prenošenju s oca na sina, od Mojsija do danas. Stoga svi zakoni i norme koji su dodani tijekom vremena dolaze i dobivaju snagu 103. Vidi i Encyclopaedia Britannica (1966) sv. 6., str. 8.-12. (Članci "Code", "Code Napoleon") 104
- O kodifikaciji u anglosaksonskim zemljama i drugim pravnim sustavima vidi: M. E. Lang, Codification in the British Empire and America. Amsterdam, 1924; Encyclopaedia of Social Sciences (1949) sv 3., str. 606.-613., (Članak "Codification")
575
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
iz prvoga izvora, iz pisane i usmene Tore. U tome se židovska halaha bitno razlikuje od drugih kodifikacija. Čak ni Rambamu, koji je napisao najveći i najpotpuniji kodeks židovske halahe, Mišne Tora, nije padalo na pamet da bi njegova knjiga trebala dobiti položaj halahičkog autoritarnog izvora koji poništava ono što mu je prethodilo. Na nekoliko mjesta on je jasno iskazao da je Talmud halahički autoritarni izvor kojeg su prihvatili svi Židovi. ... Sve što je u Babilonskom Talmudu, obvezuje cijeli Izrael, da to slijedi... jer je cijeli Izrael prihvatio sve riječi Talmuda kao autoritet. Oni učenjaci koji su donijeli uredbe i zabrane i običaje i presude i izveli zakon, jesu učenjaci cijeloga Izraela ili njegove većine, a oni su primili predaju o temeljima cijele Tore iz naraštaja u naraštaj, sve do našega učitelja Mosija, mir njemu.105
mtL-^, Jt 105
*
•..A! a "»ע״וו
- MT Sefer hamada, Mossad Harav Kook, str. 13
Rambam: Mišne Tora Bragadini, Venecija, 1550./51.
Pravo i etika
מ ש פ ט ומוסר
Pravo i etika משפט ומוסר U pravnoj znanosti se mnogo raspravlja o odnosu prava prema moralnim odrednicama. Rasprava se kreće oko pitanja zakonskih rješenja u odnosu prema etici. Sa stajališta židovskog prava, osobito u usporedbi sa stajalištima koja su u prošlosti i danas bila prihvaćena u svijetu, općenito su moguća dva osnovna odnosa: pozitivističko i etičko. Pozitivističko stajalište utemeljeno je i izgrađeno na društvenoj stvarnosti. Ono preispituje pravo u odnosu na stvarnost u kojoj djeluje, a ne u odnosu na ideal. Krajnji izraz tog stajališta je mišljenje da je zakon obvezujući i kada je suprotan ״prirodnom pravu", dakle zakon postaje vrstom ״nadzakona", neovisno o tome je li ukorijenjen ili nije u određenom pravnom sustavu, pa i ako je suprotan osnovnim moralnim vrijednostima. Takvo stajalište nije zainteresirano za odgoj čovjeka i društva, nego za uređivanje odnosa u njemu, radi čuvanja postojećega društvenog poretka. Predstavnici toga stajališta su Kelsen1 i drugi. Etičko stajalište je u usporedbi s pozitivističkim na suprotnoj strani, a to stajalište zauzima židovsko pravo, koje se prije svega usredotočuje na odgoj čovjeka i pozitivnu promjenu njegova karaktera. Čovjeku su namijenjene neke etičke obveze, no ako ih se ne drži neće biti tužen pred 1• Kelsen, H., On the Pure Theory of Law, ILR I (1966)
577
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
sudom, primjerice: Ne mrzi svog brata u svom srcu, upozori svog druga i ne navedi ga na grijeh. Ne osvećuj se i ne čini odmazdu nad sinovima svoga naroda i voli bližnjega svoga kao sebe, Ja sam Vječni!"2 Za te prekršaje počinjene u srcu čovjek će biti izveden pred sud Tvorca svijeta zato na kraju stoji: Ja sam Vječni. U midrašu nalazimo: Rabi Akiva kaže: , Voli svoga bližnjeg kao sebe ' veliko je pravilo iz Tore, jer nije rečeno: ,Ako sam povrijeđen, neka sa mnom bude povrijeđen i moj drug, ako nisam uspio, neka sa mnom ne uspije i moj drug1. Rekao je rabi Tanhuma: ,Ako si tako učinio, znaj koga si povrijedio, onoga koji je načinjen prema liku Božjem."3 Rambam je donio halahu: Rabinska je zapovijed posjećivati bolesne, tješiti ožalošćene, iznijeti umrlog, opremiti mladenku, ispraćati goste, baviti se svime potrebnim oko pogreba, nositi (preminuloga) na ramenima, ići pred njim i oplakivati ga i iskopati grob i pokopati ga, uveseljavati mladoženju i mladenku, pomagati im svime što trebaju; a to su dobra djela za koja nema mjere, iako su sve te zapovijedi došle od rabina, one ulaze u okvir ljubavi prema bližnjem. Sve ono što želiš da tebi učine drugi, učini to svome bratu, kao što je rečeno u Tori i u Božjim naredbamaA U knjizi proroka Miheja iskazano je židovsko stajalište u rečenici: Što traži od tebe Vječni, osim da činiš prema zakonu i voliš milosrđe i ideš ponizno sa svojim Bogom?5 S jedne strane zakon, a s druge ljubav prema milosrđu, dakle visoka moralnost, ugrađeni su u židovsko pravo. Stoga su zahtjevi židovskoga pravnog sustava drukčiji od zahtjeva drugih pravnih sustava. Zakon Tore je etički zakon utemeljen na Božjoj etici, koja je apsolutna etika što se ne mijenja tijekom vremena, ili od mjesta do mjesta. Evo dvaju primjera iz nepreglednoga mora prakse židovskog prava, u kojima se očituju razlike prema drugim pravnim sustavima.
Jednome koristi, a drugi od toga ne trpi štetu Beskućnik uđe u nečiji stan bez znanja i bez odobrenja vlasnika, koji ne namjerava iznajmiti stan i rijetko se njime služi. Nakon oko godine dana vlasnik dozna da je počinitelj ušao u njegov stan, dođe i pita počinitelja 2• 3• 4• 5•
Lev 19,17-18 Berešit raba 24 MT Hilhot avel 14,1 Mih 6,8
מ ש פ ט ומוסר
Pravo i etika
zašto je to učinio. Počinitelj mu kaže istinu, da nema gdje stanovati, a budući da je stan bio prazan, ušao je s obitelji u njega. Vlasnik stana traži da mu bespravno useljeni plati godišnju najamninu, jer stanovao je u njegovu stanu godinu dana bez dopuštenja. No počinitelj odgovara: ״Stan je bio prazan i ti ga uopće nisi namjeravao iznajmiti za novac, osim toga nisi ništa izgubio zbog toga što sam ovdje stanovao, pa neću ništa platiti." Vlasnik stana smatra: ״Doista nisam izgubio zbog toga što si stanovao u mojem stanu, ali to je moj stan, a ti si se koristio mojim pravom i mojom imovinom, pa mi plati." Što kaže zakon? Mora li platiti ili ne mora? Odgovor na ovo pitanje ovisi o odnosu zakona prema pravednosti. Prema prirodnim načelima pravde, pravednosti i ispravnosti, počinitelj mora platiti vlasniku stana za to što se koristio njegovom imovinom. Tako je odredio i predsjednik Vrhovnog suda V. Britanije, lord Mansfield (1707.-1793.), autor doktrine quasi-contract (״kao ugovor") u engleskom zakonu, a većina se pravnika slaže s njime. Židovski pak zakon oslobađa počinitelja plaćanja u ovom slučaju u kojemu je jasno da vlasnik stana nije ništa izgubio time što je počinitelj živio u njegovu stanu imajući namjeru ne platiti za to. Ovo oslobađanje proizlazi iz poznatog talmudskog načela ״jednome koristi, a drugi od toga ne trpi štetu: nema krivnje"6, što znači da ako netko ima koristi od imovine drugoga, a taj time ne gubi, tada onaj koji ima koristi ne mora platiti za uporabu. U tom smislu je Rambam donio halahu: Tko živi na nečijem imanju bez njegova znanja, u slučaju da imanje nije načinjeno radi iznajmljivanja, ne mora mu platiti najamninu, iako inače taj za sebe unajmljuje stan, stoga jer jednome koristi, a drugi ne gubi, no ako je imanje načinjeno za iznajmljivanje, iako on inače ne unajmljuje (sebi stan), mora mu platiti najamninu, jer vlasnik time gubi zaradu.7 ״Mišljenje halahe suprotno je općeprihvaćenome mišljenju u svijetu, koje priznaje potpuno pravo nad imovinom.
Susjedsko pravo Vlasnik zemljišta namjerava ga prodati na slobodnome tržištu i postići najvišu moguću cijenu, čak i višu od realne. Njegov susjed, vlasnik zemljišta koje graniči s onim koje će vlasnik prodati nudi realnu cijenu, ali mnogo nižu od ostalih ponuda. Prema svjetskim pravnim sustavima pravo je vlasnika postići najvišu moguću cijenu za svoju imovinu. Prema 6
- BT Bava kama 20a •יMT Hilhot gezela vaaveda 3,9
579
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
židovskome pravu, ako je njegov susjed zainteresiran za kupnju kako bi zemljište koje se prodaje spojio sa svojim zemljištem, ako nudi realnu cijenu, premda nižu od drugih kupaca, vlasnik zemljišta mora ga prodati njemu. To se pravilo u Talmudu naziva "pravom susjeda"8. Iz toga pravila dolazi i halaha kod Rambama9 i u Sulhan aruhu10. Sulhan aruh dodaje: Ako zbog realne, ali njemu nezadovoljavajuće cijene koju nudi susjed, vlasnik odustane od prodaje, sud će ga prisiliti da proda, kako je bio naumio. Ovo pokazuje da postoji dalekosežni pravni utjecaj u ekonomsko osmišljavanje vlasništva nad zemljištem. Dakle, halahičko shvaćanje pojmova pravednosti i prava bitno se razlikuje od pravnog svjetonazora prihvaćenoga u svijetu. Cilj prirodnoga prava i pozitivističkoga stajališta je obrana pojedinca i njegove imovine od nasrtaja pojedinaca ili društva na njegova prava. Taj pristup je praktičan i pravedan, ali bez odgojnoga cilja. Židovsko pravo ־halahička pravda ־nije zakon odvojen od morala. Njegov cilj je podučavanje čovjeka i oblikovanje njegovog karaktera na višoj razini, kako bi se na taj način podigla moralna razina društva. Ako je, dakle, cilj zakona samo obrana i čuvanje prava pojedinca, onda je lord Mansfield u pravu i treba obvezati onoga koji je upao u stan na plaćanje najamnine vlasniku stana. Halahički moralni zakon, međutim, zahtijeva od vlasnika stana da odustane od tužbe kojom potražuje najamninu, jer cilj svakog takvog zahtjeva je jednostavno pokazivanje prava vlasništva: samoljublje vlasnika stana je motiv zahtjeva za uzimanje najamnine, a ne stjecanje novčane koristi, jer stan ionako nije namjeravao iznajmiti. Tora naglašava činjenicu da vlasnik stana nije imao gubitka, dok drugi pravni sustavi naglašavaju korist koju je imao bespravno useljeni. U opisanome slučaju obveze prodaje polja susjedu, drugi kupci mogu naći zemljište na drugim mjestima, no taj susjed ne može naći drugo zemljište kojim će povećati svoj posjed i tako si olakšati posao, te mu samo to polje odgovara. Prodavač mora to uzeti u obzir, neovisno što to pogađa njegova vlasnička prava. To je tajna židovske halahe, njezina bit i njezina jedinstvena snaga. Ona se ne zadovoljava uređivanjem odnosa među ljudima radi poboljšavanja odnosa u društvu, narodu i državi, već je njezin cilj poučiti građanina da bude moralniji, čak i kada to znači odustajanje od svojih prirodnih prava. 8
- BT Bava batra 12b - MT Hilhot šehenim 12,1 10 •ŠA Hošen mišpat 179
9
580
Pravo i etika
Tora i Hamurabijev zakonik
Tora i Hamurabijev zakonik Nekoliko zanimljivih pojedinosti rasvijetlit će, putem biblijske kritike i židovske kritike na nju, razliku između židovske Tore, dakle židovskog prava, i pravnih kultura antičkoga svijeta. Godine 1902. otkriven je u Tel Šušanu u Perziji Hamurabijev zakonik. Hamurabi je bio babilonski kralj kojeg se identificira s Amrafelom, kraljem Šinara11, koji je prema znanstvenoj i biblijskoj teoriji vladao prije oko četiri tisuće godina, u doba židovskih praotaca. Ovo otkriće važno je iz dvaju razloga: radi datiranja nastanka Tore i u vezi s temom usporedbe židovskoga prava s drugim pravnim sustavima, u ovom slučaju antičkim. Pronalazak Hamurabijeva zakonika uništio je znanstvenu teoriju biblijskih kritičara koji su, počevši od 18. stoljeća, nastojali pobiti izvornost židovske Tore, između ostaloga osporavali su njezin nastanak u doba pred ulazak u Izrael, prije Mojsijeve smrti (14. st. pr.n.e.), kao što piše u Tori, jer prema ״znanstvenim" nalazima iz razdoblja u kojemu su Židovi živjeli u pustinji, tada nije bilo poznato pismo, a ako nema pisma, ne može se pisati. Time su željeli potkrijepiti svoje tvrdnje da je Tora napisana tijekom dužega razdoblja, mnogo kasnije nego je ona sama zabilježila kao doba svoga zapišivanja. No pojavio se Hamurabijev zakonik, a prvo što su arheolozi ustanovili bilo je da potječe iz doba praotaca (1948. od nastanka svijeta, prema židovskome računanju vremena), odnosno oko petsto godina prije ulaska u Izrael (2489. od nastanka svijeta). Nametnuo se logički zaključak da je pismo bilo poznato i u ranije doba, dakle i u doba izlaska iz Egipta. To nije godilo ״objektivnim" istraživačima Biblije i njihovim sljedbenicima, čiji je cilj bio u očima europskih naroda poljuljati vrijednost i istinitost Tore, a prije svega židovskog naroda, kao što se vidi iz riječi njemačkoga cara Vilima, koji je, nakon slušanja predavanja Friedricha Delitzscha o Babilonu i Bibliji, u jednome pismu napisao: "Usput, nema ništa loše u tome što to ponešto umanjuje ugled izabranog naroda."12 Nema pravnoga kodeksa na svijetu koji se može mjeriti s Torom u izvornosti i etičkom sadržaju. Datiranje zapisivanja Tore prema onome što Tora navodi ne suprotstavlja se nijednom znanstvenom datiranju, u okviru 11• Post 14,1 12 - Bart, A., Dorenu mul šeelot hanecah, 13. izd., Jewish Agency, Jeruzalem 1988, str. 189. (prijevod djela: The Modern Jew Faces Eternal Problems. Heim, Jewish Agency, Jeruzalem 1972.)
581
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
otkrića Hamurabijevog zakonika i njegovog datiranja. Pouka za pobožnog Židova iz prijepora oko Hamurabijeva zakonika i glede biblijske kritike jest da usprkos kritičkim znanstvenim teorijama, koje se ponekad ne slažu s tradicijom naših predaka, ne smijemo napustiti očinsku tradiciju i ono što je napisano u svetoj Tori, jer je njezina autentičnost objektivna, neovisna 0 čovjeku i njegovoj pobožnosti.
Razlike u etičkim pristupima dvaju pravnih sustava Pronalazak Hamurabijeva zakonika nije samo promijenio znanstveno datiranje Tore, već je dokazao još nešto mnogo važnije glede sadržaja Tore i njenoga izvora. Vjerski i etički karakter židovskog prava koji se razlikuje od svakog drugog prava nastaloga prije i nakon njega dokazuje da mu izvor nije u čovjeku nego u apsolutnoj etici, u Bogu. Dokazivanje toga nije bilo lako, jer je ״objektivna" biblijska kritika načinila brzopletu površnu usporedbu Hamurabijeva zakonika s nekim zakonima iz Tore, prije svega u paraši Mišpatim13, koju znanstvenici nazivaju ״knjiga saveza". Uspoređujući, našli su slične termine, što ih je dovelo do prenagljenog zaključka da za izvor zakona Tore postoje dvije mogućnosti: ili Hamurabijev zakonik14 ili neki još stariji izvor15, iz kojega su odredbe preuzela i pod čijim su utjecajima bila oba zakonska sustava. U svakom slučaju, tvrdili su da je Tora bila pod jakim utjecajem starog babilonskog prava, izravno ili posredstvom drugih kultura. To je bilo moderno i prihvaćeno stajalište biblijske kritike. Time je Hamurabijev zakonik postao izvor i vrhunac pravde, a Tora njegova djelomična kopija. Bio je to izravan napadaj na vrijednost Tore, knjige nad knjigama čovječanstva i na dostignuće židovskog morala 1 pravde, koje ona svojim micvama stvara. Tako je u okrilju te ״znanstvene" istine, neizvomosti Tore, koja je ušla u sve priznate enciklopedije, izrasli naraštaji čiji je odnos prema Bibliji i židovskoj Tori određen u skladu s tom istinom. Tako je bilo sve dok nije nastao preokret novim temeljitim istraživanjem, neopterećenim interesima. Godine 1950. godine prof. M. David iz Leidena u Nizozemskoj, istraživač komparativnog prava, iznova je ispitivao ovu temu, a njegovi rezultati nisu samo drukčiji, već posve suprotni od prethodnih. Njegov krajnji zaključak je da niti jedan od dva zaključka 13
- Izl 21-24 - Greftmann, H., Die alteste Geschichtsschreibung und Prophetie Israels (von Samuel bis Amos und Hosea); Jirku, A., Altorientalischer Kommentar zum Alten Testament 15 - Cazelles, H., Hamurabi sur le Code de L'alliance. Paris, Etudes, 1946, str. 147. 14
582
Pravo i etika
Tora i Hamurabijev zakonik
biblijskih kritičara s početka 20. stoljeća nije točan: niti je Hamurabijev zakonik izvor za Toru, niti oboje imaju zajednički izvor. Prof. David objašnjava da postoji sličnost u izrazima (što je prirodno i shvatljivo kod dva semitska jezika), ali njome se ne može dokazati veza medu zakonima i međusobni utjecaj Tore i Hamurabijevog zakonika. Temeljito istraživanje mora uzeti u obzir sveukupnost zakona, a ne površno, samo nekoliko primjera. ״Usporedba pravnih sustava pokazuje da se uvijek može naći više ili manje bitnih sličnosti, čak i medu sustavima koji uopće nisu ovisni jedan o drugome. Pravni život naroda čvrsto je vezan za druga područja ljudske civilizacije. Društveni i državni poredak i gospodarski život temeljito utječu na pravni život. Otuda proizlazi da se zakone ne uvozi niti prihvaća kao što se uvozi strana roba."16 Autor zaključuje da i u slučaju sličnih termina u oba pravna sustava, kao i u načelu ius talionis (״mjera za mjeru") koji govori o tjelesnim kaznama za tjelesnu ozljedu, a čini se da je zajednički obim sustavima, posljedica tih pojmova i pravnih temelja različita je u ta dva krajnje različita pravna sustava. Bitna razlika postoji u obliku, karakteru, duhovnom ustrojstvu tih zakona, kao i u društvenom ustrojstvu naroda u kojima su djelovali. Zaprepašćujuće je, gotovo podozrivo, kako istraživači nisu preispitali upadljive razlike koje on ističe.
Društveni ustroj dvaju pravnih sustava: Hamurabijeva zakonika i Tore Prema Hamurabijevu zakoniku društvo je podijeljeno na staleže, što je karakteristično za babilonsko društvo. Zakon je bio prilagođen staleškome sustavu, čuvajući prava svakog pojedinog staleža. Stalež s više prava bio je zemljoposjednički, manje prava imao je stalež trgovaca. Postojali su posebni zakoni za vojnike, liječnike i obrtnike. Na dnu ljestvice građanskih prava nalazili su se robovi. I struktura zakonika ističe razliku među staležima. Pojedini stavci zakona poredani su prema redoslijedu važnosti društvenog staleža. Na vrhu su idolopoklonički hram i kraljeve ovlasti, a na dnu stalež bespravnih robova. U Hamurabijevu zakoniku napravljena je, primjerice, razlika između onoga koji je udario bogatu trudnicu, koja zbog toga udarca pobaci svoj plod, za što je kazna deset šekela, i onoga koji je udario širomašnu trudnicu, koja pobaci, a kazna za to je pet šekela, dakle dvostruko manje, dok je kazna za na taj način izgubljeno dijete služavke samo dva 16• David, M., Codex Hammurabi and its relation to the provision of the law in Exodus. OuS 7, 1950, str. 149.-178.
583
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
šekela. U Tori, za razliku od toga, nema razlike medu staležima u kaznenom zakonu: Jedna je Tora za rođenoga i za pridošlicu koji živi među vama." 1 7 Svi su, dakle, jednaki pred zakonom. Stalež svećenika (kohena) ima pravo i dužnost vjerske službe u Hramu, ali kazneni se zakon na njih odnosi jednako kao na druge. Tora ističe: Ako netko počini zločin prema drugome, usmrtivši ga iz zasjede, s mojeg ga žrtvenika odvuci, neka umre.18 Ta rečenica odreduje za kohena ubojicu jednaku kaznu kao i za druge. Svi su jednaki pred zakonom, glasi osnovno pravilo starog židovskog zakona. Danas je to prihvaćeno u svim pravno utemeljenim zemljama svijeta, no u starini je u starim civilizacijama i narodima vrijedilo suprotno, uključujući i Hamurabijev zakonik. Razlika ovih dvaju sustava se može dobro prikazati primjerom pravno propisanoga odnosa prema robu. I u židovskome pravu postoji termin ״hebrejski rob", no to je pojam koji se bitno razlikuje od poznatog nam pojma roba iz starih civilizacija i iz bolnog novovjekovnog američkog ropstva. Razlika je tolika da im je zajednički samo naziv. Za razliku od Hamurabijevog zakonika, u Tori se odredbe počinju nabrajati od najnižega društvenog sloja, te odredbe počinju riječima ״hebrejski rob" (Izlazak), a završavaju odredbama za kralja (Ponovljeni zakon). Hebrejski rob je čovjek koji se nalazi u teškom materijalnom položaju, ali nema zaseban društveni položaj. Evo nekoliko stavaka iz zakona vezanih uz ovaj pojam: ־Način postanka robom ־Čovjek može, prema Tori, postati hebrejski rob samo u dva slučaja19: 1. Odlukom suda, samo u slučaju ako je nešto ukrao, a ne može platiti koliko je zakonski odredeno; tada ga sud smije prodati na vrijeme koje odgovara vrijednosti ukradenoga, kako bi vratio novac pokradenome. 2. Čovjek može sebe svojevoljno prodati kao roba, ali samo u slučaju kada je toliko siromašan da nema što jesti. Nema se pravo prodati kako bi se koristio novcem za drugu svrhu osim nabave hrane, a prodaja je moguća tek kada više ne posjeduje ni odjeću. Time Tora ističe koliko je ropstvo nepoželjno, nešto što treba izbjeći. U oba slučaja prodaja u ropstvo moguća je samo židovskom gospodaru20, koji je obvezan zakonima o židovskim robovima, kao što kaže Tora: Ako Izl 12,49 - Izl 2 1 , 1 4 19 - MT Hilhot avadim 1,1 20 - Ibid, halaha 3 1 •י 18
584
Pravo i etika
Tora i Hamurabijev zakonik
ti bude prodan tvoj hebrejski brat...21 ־Prodaja se ne odvija javno, nego u skrovitosti i s poštovanjem22, kao što zapovijeda Tora: ... neće biti prodani kao što se prodaje rob.23 ־Robovski rad - Zabranjeno je robu nametnuti težak p o s a o 2 4 , koji se u Tori naziva avodat pereh עבודת פרך- nemilosrdno nametnuti rad, što se odnosi na posao bez jasnog vremenskog ograničenja i stvarno nepotreban vlasniku, već mu je jedini cilj držanje roba zaposlenim, kako se ne bi odmarao i besposličio. Ne smije se robu, dakle, reći: ״Okopavaj vinograd dok se ne vratim!", već ga treba uputiti da okopava odredeno vrijeme ili do odredenog mjesta. Također mu se ne smije naložiti neki sitan posao ako zapravo nije potreban, jer tko bi tako činio, kršio bi zabranu iz Tore: Ne vladaj njime nemilosrdno...25 Zabranjeno je naložiti robu ponižavajući posao, kojega robovi inače obavljaju, primjerice da hodajući iza gospodara nosi potrepštine u kupalište ili da mu izuva cipele, jer je rečeno: Ne daj mu da obavlja ropski posao.26, već se prema njemu treba odnositi kao prema najamniku, kako piše: Kao najamnik, kao stanovnik neka bude u tebe.27 ־Životne potrebe roba - Rob mora dobiti jednako jelo, piće, odjeću i uvjete za stanovanje kao g o s p o d a r 2 8 , jer je rečeno: ... jer mu je dobro kod tebe 29 ־Trajanje ropstva je ograničeno na šest godina30. U slučaju da rob dragovoljno želi nastaviti robovati, može, ali i to prestaje jovelom (jubilejskom godinom), te nema mogućnosti da netko bude židovski rob cijelog života, čak i ako svim srcem voli dobroga gospodara. To je stoga što Bog želi da budemo njegovi robovi, a ne robovi robova, kao što piše u Tori: ... jer sinovi Izraelovi meni su robovP!, iz čega su mudraci izveli:
21• 22. 23• 24• 25. 26. 27. 28. 29.
Pnz 15,12 Ibid, halaha 5 Lev 25,42 MT Hilhot avadim 1,6 Lev 2 5 , 4 3 Lev 25,39 MT Hilhot avadim 1,7 Ibid, halaha 9 Pnz 15,16
30
- Pnz 15,12. Lev 25,55 31• Lev 25,55
585
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
... robovi Vječnome, a ne robovi robovima32. ־Oslobođenje ־Na kraju ropstva, robu se moraju dati darovi od sveg gospodarova dobra, kako bi dobro započeo samostalni život. Tora zapovijeda: Kada ga pošalješ od sebe slobodnoga, ne šalji ga bez ičega. Opremi ga, od svoje stoke i sa svojega gumna i iz svojeg podruma, kojima te blagoslovio Vječni, tvoj Bog, daj mu!33 Zvuči nevjerojatno, ali židovsko pravo zahtijeva više poštovanja prema židovskom robu nego što su drugi pravni sustavi davali svojim punopravnim državljanima, sve do 19. stoljeća. Čak i kad je čovjek primoran biti rob, to ne znači gubitak časti. Zakoni Tore toliko su zabrinuti za čast roba, da su rabini upozorili: Svatko tko kupuje židovskog roba, kao da si kupuje gospodara i mora se prema njemu ponašati bratski, jer je rečeno (Lev 25,46): ,Nad svojom braćom, sinovima Izraelovim.. '34
Zakoni koji čuvaju prava nasuprot moralno-poučnih zakona Bitna razlika između svih drugih pravnih sustava u svijetu od nastanka čovječanstva, uključujući i Hamurabijev zakonik, i zakona Tore, jest u duhu i cilju tih zakona. Zakoni drugih naroda imaju za cilj očuvanje društvenog poretka, očuvanje odnosa među staležima i očuvanje staleških povlastica. Zakoni Tore, pak, ciljaju na unošenje pravednosti i morala u život pojedinca i društva, moralni odgoj. To se očituje i u sankcijskome području zakona: dok se u svim nežidovskim zakonima, u prošlosti i danas, uz svaku normu pojavljuju sankcije, a cilj zakonodavca je kažnjavanje prijestupnika i naknada oštećenome, u Tori mnoge micve nemaju sankcija, primjerice: ... i ne varajte i ne lažite bližnjemu svome! Ne zaklinjite se mojim imenom lažno, da ne oskvrnete ime svog Boga; Ja sam Vječni! Ne prevari svog druga ...ne zadrži nadnicu najamnika tijekom noći do jutra. Ne psuj gluhoga, a pred slijepoga ne postavljaj prepreku; boj se svog Boga, Ja sam Vječni. Ne činite nepravdu na sudu, ne smiluj se siromašnome i ne izdigni moćnoga, pravedno sudi bližnjemu 32
- Vidi Rašijev* komentar na Toru Izl 20,2 i 21,6; vidi i Rambanov* komentar na Toru Izl 1,11; vidi i BT Bava kama 116b i Bava mecia 10a; vidi i Midraš Mehilta derabi Išmael Jitro 5; vidi i Mehilta derabi Šimon bar Johaj* 13,3; vidi i Šifra behukotaj 1, odsječak Perek gimel; vidi i Pesikta rabati paraša 21, odsječak Mibet avadim; vidi i MT Hilhot sehirut 9,4 33 - Pnz 15,13-14; vidi i MT Hilhot avadim 3,14 34 - MT Hilhot avadim 1,9
586
Pravo i etika
Tora i Hamurabijev zakonik
druga svog; Ja sam Vječni!35 Pred sijedom glavom ustani i iskaži čast starome; boj se svog Boga, Ja sam Vječni! Ako s tobom bude stanovao pridošlica u vašoj zemlji, ne tlačite ga! Kao rođen među vama neka vam bude pridošlica koji živi s vama, voli ga kao sebe, jer došljaci ste bili u Egiptu; Ja sam Vječni, vaš Bog! Ne činite nepravdu na sudu, u dužini, težini i količini. Imajte točnu vagu, točne utege, točnu efu [mjera za obujam], točan hin [mjera za obujam]. Ja sam Vječni, vaš Bog, koji vas je izveo iz Egipta! Držite se svih mojih zakona i svih mojih presuda i ispunjavajte ih! Ja sam Vječni!36 Kakva je to sankcija: Ja sam Vječni? Mudraci37 objašnjavaju da je to etika, te su zapovijedi stavljene čovjeku na srce, jer čovjekovo srce mjesto je moralnog preispitivanja. Zabranjeno je nešto zbog čega se ne dospijeva pod sudsku optužbu i za što nema sankcija u ljudskome društvu. Lagati? Mrziti? Varati? Ogovarati? Staviti prepreku slijepome, ali ne samo tjelesno slijepome, već i u prijenosnome smislu, primjerice, pogrešno uputiti čovjeka koji nema tebi dostupnu informaciju, kako bi ga zavarao? Opominje se i da treba dijeliti pravdu jednako, a ne smilovati se siromašnome prekršitelju samo stoga što je siromašan. Samo Bog koji ispituje srca zna što se krije u dubini ljudskih srdaca. Stoga je rečeno: Ja sam Vječni. Takvih normi nema u drugim pravnim sustavima.
Rambam: More nevuhim Sabbioneta, 1553.
35
־Lev 19,11-16 - Lev 19,32-37 37 - Vidi MT Hilhot mehira 14,18 36
587
YL ŽIDOVSKA TEOLOGIJA I FILOZOFIJA
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Židovska filozofija 13 teoloških načela židovske vjere Tora i vjera u odnosu na znanost: podudarnost ili suprotnost?
הפילוסופיה היהודית
Židovska filozofija
Židovska filozofija הפילוסופיה היהודית Početci židovske filozofije Odgovor na pitanje kada je nastala židovska filozofija otkriva se u raspravi medu istraživačima. Neki početak vide u doba drugoga Hrama, u zlatno doba grčke kulture, kada je djelovao Tales iz Mileta, kao posljedicu dodira s grčkom filozofijom od početka šestog stoljeća pr.n.e. Istaknuti židovski filozof koji je stvarao u okružju grčke kulture bio je Filon Aleksandrijski (prvo stoljeće n.e.). No neki istraživači vide početak Židovske filozofije već u Tori, u religijskoj biblijskoj misli koja je postojala više od tisuću godina prije prvog grčkog filozofa. Rani su se Hebreji prvi suprotstavili svijetu idolopoklonstva, koji vjeruje u lažne proroke i praznovjerje, te ostalim ispraznim mnogobožačko-materijalističkim vjerovanjima koja su vladala na svijetu. Ti znanstvenici ne misle na filozofiju u metodičko-formalnom smislu mišljenja i istraživanja, na znanstveno umovanje u skladu s logičkim procesima radi objašnjavanja čimbenika postojanja fizičkoga svijeta i njegovoga djelovanja. To doista nalazimo tek u Grčkoj, premda znamo za dvojbu može li se na temelje grčke filozofije gledati kao na izvorne, jer moguće je da su ih Grci prihvatili od drugih naroda, Židova1 i Egipćana, kao što su matematiku i geografiju, čini se, doista prihvatili od Egipćana. Prvenstvo u filozofijskom umovanju tako bi pripadalo Židovima, kako to vidi Klearh, poznati Aristotelov učenik: ״Ti Židovi potječu od indijskih filozofa. Indijci ih nazivaju Calami, a Sirijci 1
- Goren. Š., Torat hafilosofija, Jeruzalem 1998; Rambam: More nevuhim 1,71 i 2, 12; Halevi, J., Sefer hakuzari 2,66
591
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Judaei. To su ime dobili prema zemlji koju nastavaju."2. Rezultati istraživanja trojice grčkih filozofa, Sokrata, Platona i Aristotela, u osnovama se podudaraju sa židovskim svjetonazorom, iako se razlikuju u procesu mišljenja. Židovstvo i grčka filozofija došli su, neovisno jedno o drugome, do najbitnijeg zaključka o postojanju jedne duhovne sile, jedine i jedinstvene, što se poklapa s Platonovom ״idejom svih ideja" i s Aristotelovim ״vrhovnim dobrom". Ipak, treba naglasiti da je ta podudarnost filozofsko-teorijska, a ne narodno-vjerska. Sokrat je osuđen na smrt za prijestup protiv državnih božanstava i, vjeran svojim moralnim načelima, popio je otrov3. Taj dogadaj uopće nije utjecao na narod i njegov idolopokloničko-mnogobožački svjetonazor. Uzvišene ideje grčke filozofije pripadale su malobrojnima, koji ih nisu uspjeli uspostaviti kao način života, ni u cijelosti niti u pojedinostima. Neki pretpostavljaju da čak niti Aristotel i njegovi učenici, usprkos gromkim teološkim novostima o jedinstvu božanstva (filozofski monoteizam) i ״najvišem biću koje pokreće, a ne može biti pokrenuto", nisu pokušali promijeniti etičke vrijednosti i državnu vjeru. Ideje koje su se suprotstavljale prihvaćenoj vjeri i bogosluženju u Grčkoj nisu promijenile način života, osim medu pripadnicima nekoliko sekta, poput sekte pitagorovaca na jugu Italije, koji su osnovali samostalnu vlast koja je propagirala njezin filozofski, moralni i društveni svjetonazor. Između židovstva i naroda Grčke dubok je ponor. Židovstvo ističe duh, a Grčka snagu, židovstvo sadržaj, a Grčka oblik. U židovstvu dobro znači lijepo, a u Grčkoj lijepo znači dobro. Židovstvo budućnosti daje prednost pred sadašnjošću, Grčka sadašnjosti pred budućnošću. Židovstvo prvenstvo daje moralu, Grčka korisnosti. Židovstvo cijeni cijelovitost duše, dok Grčka cijeni cijelovitost tijela. Židovstvo ističe apsolutnu jednakost među ljudima, koji su svi rođeni prema Božjem liku, dok aristotelovska filozofija obvezuje na robovanje na svijetu.
Glavni predstavnici židovske filozofije U povijesti židovske filozofije, židovski je narod imao mnoge filozofe u svakome naraštaju, koji su ostavili svoj povijesni pečat na svijetu, poput rabenu Bahje ben Josefa ibn Pakude*, rabi Šeloma ibn Gevirola*, rabi Jehude Halevija*, skraćeno zvanoga Rihal, autora knjige Kuzari, rabi Levija ben Geršona* skraćeno zvanoga Ralbag, rabi Hasdaja Crescasa* i
2
- Josip Flavije, Protiv Apiona 1,22 - Vidi: Platon, Sokratova obrana
3
הפילוסופיה היהודית
Židovska filozofija
rabi Josefa Alboa*. Nedvojbeno je da su trojica stupovi židovske filozofije, koji su ostavili najdublji dojam u narodu: Filon Aleksandrijski* (1. st.n.e.), rabi Seadja Gaon* (9. st.) i rabi Moše ben Majmon, skraćeno zvani Rambam* (12. st.).
Izvor židovske filozofije Izvor židovske filozofije je u teorijskome promišljanju na nekoliko razina: kozmološkoj, etičkoj i povijesnoj: Kozmološka razina ־Rambam objašnjava da su čuda prirode i njezine zakonitosti u našem praocu Abrahamu izazvali intelektualnu znatiželju i teološko promišljanje, koje je na kraju rezultiralo otkrićem Božanskog njegovim vlastitim snagama. Rambam to opisuje u knjizi ״Hajad hahazaka": ״U vrijeme Enoša griješili su ljudi mnogo i prezirali su savjete mudraca toga doba, a sam Enoš je bio medu onima koji su bili u krivu. Evo u čemu su griješili: tvrdili su da, ako je Bog stvorio zvijezde i njihove putanje kako bi upravljao svijetom, postavio ih na visini i podijelio im čast, te ga one kao sluge služe, treba ih hvaliti i slaviti i iskazivati im počast... Kasnije su pred ljude došli lažni proroci govoreći da je Bog zapovjedio i rekao im da treba služiti nekoj zvijezdi, ili svima, i prinosili su žrtve i lijevali joj (ljevanice) i izgradili svetište, kako bi se sav narod sa ženama i djecom klanjao, a i drugi narodi zemlje. Lažni prorok objavljuje oblik koji je izišao iz njegova srca, pa kaže: ,To je oblik zvijezde koja je objavljena u proroštvu.' Tako su počeli graditi svetišta tim oblicima, ispod drveća i na vrhovima brda i na uzvisinama, okupljali su se i klanjali im se... Kasnije je zaboravljeno časno i uzvišeno Ime s usana, izašlo iz sjećanja svega što postoji, a svojim umom nisu ga spoznali, pa sav narod, sa ženama i djecom, nije poznavao drugo doli oblike drva i kamena i kameno svetište, kojem su od malena odgojeni da se klanjaju i služe mu i da se zaklinju njegovim imenom... Ali Stijenu Vječnosti (Boga) nisu poznavali, osim pojedinaca kao Enoh i Metušelah, Noa, Šem i Ever, a tako je bilo na svijetu sve dok se nije rodio stup svijeta, naš praotac Abraham. Kada je taj gorostas sazrio, počeo je još u dječjemu uzrastu promišljati i razmišljati danju i noću, čudeći se kako je moguće da se ovaj planet stalno sam okreće, a da ga nitko ne vodi, te tko ga pokreće, jer ne može okretati sama sebe... a sav narod služi zvijezdama i on s njima, ali srce mu je nemirno, pa je razmišljao sve dok nije dokučio put istine i pravilnim razmišljanjem razumio smjer pravde, shvaćajući da postoji jedan Bog koji pokreće tu putanju i koji je sve stvorio, a da osim njega nema
593
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
drugoga božanstva."4. Razmišljanje o kozmološkoj harmoniji mu je poput onoga u riječima proroka: Podignite oči i vidite tko je one stvorio.5 Red i harmonija koji vladaju u svemiru dovode onoga koji razmišlja do konačnog zaključka da taj divan svijet nije slučajnost, već ima pokretača, tvorca i vodiča. I Aristotel piše da ga je divljenje navelo na filozofsko razmatranje: ״Čuđenje je prvo navelo ljude na filozofiranje, kao što ih navodi i danas."6. Etička razina ־Moralno vladanje čovjeka vodi k promišljanju o čovjekovom izvorištu i o njegovu određenju kao psihofizičke cjeline, a ne samo tjelesne. To je ״lik Božji" 7 i ״duša života"8 u čovjeku. Povijesna razina nastala je uvidom u opću povijest i usporedbom sa židovskom poviješću od njezinih početaka. Čudo biblijskih razmjera može se pratiti u životima pojedinaca Abrahama, Izaka i Jakova, te njegovih dvanaest sinova, u nastanku židovskoga naroda činom izlaska iz Egipta i primanja Tore na Sinaju, kao jedine Božje objave čitavome narodu tijekom povijesti, u osvajanju Zemlje Izraelove, prorocima, kraljevima, prvome i drugome Hramu. Čudesno je i preživljavanje nesreća poput babilonskoga izgnanstva, grčke, perzijske i rimske okupacije, križarskih ratova, pogroma, progona iz raznih europskih zemalja, optužaba za obredno umorstvo, te onoga u Holokaustu, iz čijega se pepela uzdigla Država Izrael, jedna od vodećih zemalja svijeta na mnogim područjima. Povijest Židova stara je, ali živa, i diše istom Torom koja je dana prije više od tri tisuće godina, govori istim jezikom kojim je govorio Mojsije ־hebrejskim, svetim jezikom. Taj je narod ostavio dubok dojam na narode čovječanstva. Pisac i povjesničar Thomas Cahill kaže: "Židovi su nam dali vanjštinu i unutrašnjost ־i naš svjetonazor i naš unutarnji život... sanjamo židovske snove, dijelimo židovske nade, većina naših važnijih pojmova kao novost, avantura, iznenađenje, jedinstvenost, pojedinac, osoba, poziv, vrijeme, prošlost, budućnost, sloboda, napredak, duh, vjera, nada, pravda - dar su od Židova."9 Od svih velikih carstava ostali su samo arheološki ostaci bez izravne veze s narodima koji danas nastanjuju njihova mjesta. Usprkos narodima i ljudi4
5• 6 •י 8 9 -
594
Rambam, MT Hilhot avodat kohavim 1,1-3 Iz 4 0 , 2 6 Aristotel, Metafizika 1,2 Post 1,27 Post 2,7 Cahill, Th., The Gift of the Jews
הפילוסופיה היהודית
Židovska filozofija
ma prožetima zavišću i intelektualnom sljepoćom, koji su pokušali uništiti židovski narod, koji je cijelome čovječanstvu dao najveće intelektualno i teološko bogatstvo, knjigu nad knjigama - Bibliju, on opstaje, jedini od naroda starih kultura, usprkos svim očekivanjima. Sve to govori o Božjem upravljanju poviješću općenito, a osobito židovskim narodom.
Javna rasprava između židovskih učenjaka i kršćanskih drvorez, 16. st.
svećenika
595
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
13 teoloških načela židovske vjere י״ג עיקרי היהדות Bilo je nekoliko pokušaja zapisivanja teoloških načela židovske vjere. Prvi je to učinio Filon*, koji je na kraju knjige 0 ״stvaranju svijeta"1 naveo pet načela: postojanje Boga, jedinstvo Boga, stvaranje svijeta, jedinstvo svijeta i Božja skrb. Oko devetsto godina kasnije, napisao je rav Seadja Gaon* svoje monumentalno djelo Emunot vedeot (O vjerovanjima i mišljenjima), teorijsku knjigu o židovskoj teologiji, u kojoj je dodao još pet načela. Rambam* im je, međutim, navođenjem trinaest načela židovske teologije u obliku sveobuhvatne kritičke teorije, prvi dao dogmatsko značenje kao vjerskim postavkama koje svaki Židov mora prihvatiti, a u slučaju neprihvaćanja odvaja sebe od židovskog naroda.
Okolnosti zapisivanja teoloških načela židovske vjere Potreba religije za definiranjem sebe temeljnim načelima može imati više razloga: 1. Svrstavanje čovjeka vjernog tim načelima kao vjernika koji pripada redovima te religije, ili kao preduvjet za spasenje Talmudsko židovstvo definiralo je Židova kao onoga kojega je rodila majka Židovka ili je prešao na židovstvo. Preobraćenje je usredotočeno na 1
- 0 Filonovim načelima vidi u: Volfson, C., Filon : Jesodot hafilosofija hadatit hajehudit. Jeruzalem 1970, I., str. 106
596
י׳יג ע י ק ר י ה י ה ד ו ת
13 teoloških n a č e l a židovske vjere
učenje o zapovijedima i na njihovo držanje, a ne na načele vjere2, jer spasenje svakog Židova je uvjetovano pridržavanjem Božjih zapovijedi. Stoga to njje bio razlog za Rambamovo zapisivanje načela židovstva i općenito za bavljenje teorijskom teologijom, koja se osobito razvija od 10. stoljeća nadalje. 2. Pokušaj privlačenja sljedbenika odredenoj religiji Kako je, međutim, poznato, židovstvo sebe ne vidi kao univerzalnu religiju, već, upravo suprotno, prema židovstvu je na svijetu određeno mjesto i za Židove i za ne-Židove. Štoviše, židovstvo je otežalo preobraćenje, te niti to ne može biti razlog za Rambamovo zapisivanje načela vjere. 3. Obrana od teološkog napada suparničke religije Čini se da je to bio razlog3 za zapisivanje židovskih vjerskih načela. Razni oblici poganstva, zoroastrizma i kršćanstva nisu mučili rabine, jer su u očima halahe shvaćeni kao idolopoklonički. Dokaz tome je što se židovstvo počinje baviti teorijskom teologijom u desetom stoljeću u Babiloniji, koja je bila izrazito islamski prostor. Napad na židovstvo došao je s dvije strane: iznutra ־od karaita, te izvana ־od islama. Iznutra: karaiti - U 10. stoljeću nastao je, rastao i razvio se karaitski pokret u Egiptu i Babiloniji. Zadobio je i povjerenje vlasti. Bit karaitstva je odbijanje usmene Tore, jer karaiti su vjerovali samo u pisanu Toru4, što je u očima farizejsko-rabinskog židovstva viđeno kao krivovjerje, te je s karaitskim krivovjerjem došlo do teškog polemičkog sukoba. Karaiti su se u svojim tumačenjima pomagali grčkom filozofijom, što je natjeralo rabine da se s njima nose uz ista sredstva, te da stvore teorijsku teologiju koja će jasno razdvojiti Židove i karaite. Opasnost je bila u tome što su karaiti sebe nazivali Židovima, a još nije postojala velika razlika u običajima. Zato su rabini morali "popraviti ogradu na mjestu na kojemu je napukla". Glavni predstavnik borbe protiv karaita bio je rabi Seadja Gaon, duhovni voda zajednice u Babilonu u 10. stoljeću. Kada je vidio da će se '... požuriti tvoji sinovi, tvoji rušioci i tvoji uništavati' 5, pokrenuo je borbu protiv karaitstva i napisao znamenitu polemičku literaturu. U sklopu te polemike napisao je filozofsko djelo Emunot vedeot. 2
- BT Jevamot 47a. - Vidi Kellner, M., Dogma in Medieval Jewish Thought. Oxford University Press, 1986 4 - Za razumijevanje karaitstva vidi Lasker, D. J., Rabbanism and Karaism: the contest for supremacy, u: Great schisms in Jewish history. New York 1981, sv. 15., str 260. 5• Iz 49,17 3
597
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Izvana: islam ־Islam se brzo širio i prostorno i teološki, osvajajući velike dijelove svijeta. Židovstvo se našlo napadnuto protivničkom monoteističkom religijom. Za islamskih osvajanja, Židovi su od 10. stoljeća nadalje bili primorani braniti se od napada islamskih teologa, koji su se umnogome koristili grčkim filozofskim tekstovima u arapskim 6 prijevodima. Rambam je osobno trpio zbog osvajanja Almohada, fanatične islamske sekte koja se iz sjeverne Afrike proširila u Europu. U 12. stoljeću, nakon mnogih lutanja zbog pritisaka na Židove da prijeđu na islam ili da napuste mjesta u kojima su živjeli, otišao je iz rodnog grada Cordobe u Španjolskoj u Fes u Maroku, zatim u Izrael, a otuda u Egipat, u kojemu se nastanio.
Nastanak Rambamovih 13 načela vjere Postavljen u Egiptu za liječnika vladara Saladina, Rambam je istodobno izabran i za vodu egipatskoga židovstva, što je ostao do svoje smrti. Kao što priliči potomku rabi Jehude Hanasija i kralja Davida, on je u doba progona i sudbonosne krize za židovski narod, svojim rijetkim sposobnostima genija halahe i židovske i opće misli i svojom jedinstvenom osobnošću i sposobnošću vođenja, preuzeo važnu zadaću pisanja na filozofskom i halahičkom području, na sažimanju cijele usmene Tore. Osposobilo ga je za to njegovo jedinstveno znanje: poznavanje religijske monoteističke tradicije i grčke znanstvene i filozofske misli. Rambam je Trinaest osnovnih načela židovske vjere7 objavio u komentaru na Mišnu, u predgovoru za Helek, deseto poglavlje traktata Sanhedrin. Morao ih je na tome mjestu razjasniti, jer se u prvoj mišni toga poglavlja raspravlja o pitanju tko ima pravo na spasenje, na mjesto u budućemu svijetu. Morao je, dakle, nabrojati nekoliko vjerskih postavka u koje Židov mora vjerovati kako bi imao pravo na spasenje. Rambam je ovo mjesto smatrao najprikladnijim za zapišivanje trinaest glavnih nauka vjere u koje mora vjerovati svaki Židov. Bilo mu je dvadeset tri godine kada ih je napisao, kako sam kaže na kraju komentara na traktat Okacin, nakon što je napisao komentar na polovinu
6• Watt, W. M., Muslim Intelectual: A Study of Al-Ghazali, str. 159.-161. Edimburgh 1963 7 - Više u Hyman, A., Maimonides' Thirteen Principles of Faith. Jewish Medieval and Renaissance Studies, Alexander Altmann, Cambridge (Mass.) 1967, str. 119.-144.
598
13
י״ג עיקרי היהדות
Mišne. Rambamove postavke o glavnim načelima vjere danas su prihvaćene u cijelome židovstvu, usprkos oštroj kritici u prošlosti, zbog koje ih nisu prihvaćali u Srednjem vijeku8, prije svega zbog toga što su tada prvi put bile zapisane kao dogmatske postavke.
8
- Kellner, M., Dogma in Medieval Jewish Thought, from Maimonides to Abravanel. Oxford University Press 1986
599
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Prvo t e o l o š k o načelo: Postojanje Stvoritelja ... znati da postoji Bog, da je On razlog za postojanje stvarnosti, tako da je Vječni s onu stranu te stvarnosti i nije o njoj ovisan. Na prvi pogled postoji proturječje u samome postavljanju pitanja o postojanju Boga pred ljudski razum i istraživanje. Stvoritelj je po svojoj biti iznad prirode i pokreće ju, osim toga, stoji iznad ljudskog razuma koji ga pokušava dokučiti. Ljudski um ograničen je u mogućnosti poimanja, on ne može shvatiti nijednu duhovnu silu, pa tako čovjek ne može shvatiti Božju misao ili njegovu veličnu. Čovjek je obdaren zdravim razumom i logikom, sredstvima koja mu pomažu pri istraživanju okoline i usmjeravanju svoga života na najbolji način. Ipak su ta sredstva, usprkos svojim ograničenjima, najbolje što imamo kako bismo spoznali Stvoritelja. Kada bi Stvoritelj bio točno i jasno dosežan našim osjetilima, čovjek bi se pretvorio u robota: duhovne snage bile bi otkrivene i identificirane kao dio prirodnih zakona, te bi čovjek njima bio podložan prinudnom spoznajom protiv svoje volje, a ne putem morala i slobodne volje. Slobodna volja leži u temelju stvaranja čovjeka i čovjek je stvoren kako bi stajao pred pitanjem, dvojbom i slobodnim izborom. Negova zadaća i obveza su razjasniti i proučiti to pitanje razumom, iz slobodne volje, kako bi znao postoji li doista vrhovna sila koja je stvorila svijet i koja ga pokreće. Odgovor je u življenju na ovaj ili onaj način. Rambam temelji ovo načelo na prvoj od Deset zapovijedi: Ja sam Vječni, tvoj Bog, koji te je izveo iz zemlje egipatske.9 Biblija je puna propisa koji od nas traže da znamo, a ne tek da vjerujemo, primjerice: 9• Izl 20,2.
600
13 teoloških načela židovske vjere
P o s t o j a n j e Stvoritelja
Uzet ću vas k sebi za narod i bit ću vam Bog i znat ćete da sam ja Vječni, Bog vaš...10; Pokazano ti je kako bi znao da je Vječni Bog, nema osim Njega.11; Vi ste mi svjedoci, riječ je Vječnoga, i moj sluga kojega sam izabrao, kako biste znali i vjerovali u mene i razumjet ćete da sam to ja, prije mene nije bilo boga i poslije mene neće ga biti12 Rambam je u svojoj halahičkoj knjizi ovaj nauk uvrstio kao micvat ase, zapovjednu naredbu: Temelj svih temelja i stup svih nauka je spoznaja da postoji Prvi ( ־ מצוי ראשוןprvo postojanje) i da on čini da sve postoji, a sve što postoji na nebu i zemlji i između njih, postoji samo po istinitosti njegovog postojanja... i spoznaja toga je zapovjedna odredba, kako je rečeno: 'Ja sam Vječni, Bog tvoj...7, a to je najvažnije načelo, o kojemu sva ovise.13 U Knjizi Božjih naredaba (Sefer hamicvoi), micvu o postojanju Boga naveo je Rambam kao prvu14. To je, prema njemu, zapovjedna odredba, a ne tek vjerovanje. Zapovjediti se može radnju, a ne vjerovanje, no budući da se od čovjeka očekuje da spozna, a ne da tek vjeruje, znanje pretpostavlja radnju u smislu traganja i istraživanje do postizanja.
Prirodne zakonitosti kao dokaz Božjeg postojanja Postojanje Boga moglo bi se dokazati i bez objave na Sinaju, na nekoliko područja:
Moralni čimbenik u čovjeku Promatranje čovjeku prirođene moralne dimenzije pokazuje da u čovjeku postoji unutarnja subjektivna svijest o postojanju vrhovne sile. Ona predstavlja unutarnju spoznaju koja predosjeća postojanje više sile, prema riječima filozofa Jean-Paula Sartrea (1905.-1980.): ״Bog je uzdah kojega se ne može izraziti, koji je usađen u dubinu duše." Ta je spoznaja duboko u čovjeku, kao što je i spoznaja samoga sebe, bez potrebe za opipljivim dokazom, kao što je rekao Rene Descartes (1596.-1650.): ״Mislim, dakle postojim.", a ne: ״Vidim, dakle postojim." Najviša razina spoznaje je ona koja ne zahtijeva dokaz. 10. Izl 6,7 Pnz 4 , 3 5 12• Iz 4 3 , 1 0 13• MT Hilhot jesode Hatora 1,1-6 I 4 Rambam, Sefer hamicvot, micva 1. Harav Kook, 1990, str. 53. 11
601
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Duhovni pojmovi kao dio čovjekove osobnosti Čovjek posjeduje nadmaterijalnu duhovnu dimenziju. Pojmovi kao misao, spoznaja, osjećaj, moral, volja i slični ne mogu biti objašnjeni samo na materijalistički način. Psihofizička spona tijela i duha je sama po sebi tajnovita. Ako prihvatimo zaključak o postojanju čovjekove duhovne biti, nema racionalnog razloga za odbacivanje ideje da je golema duhovna sila stvorila svijet.
Složenost tijela čovjeka i životinja Promatranje čovječjeg i životinjskog tijela dovodi nas do spoznaje o njegovoj neusporedivo finoj složenosti. Koliko je složena grada oka, čija se zjenica širi i sužava prema potrebi. Za prostorno gledanje potreban je par očiju, a očni živac prenosi sliku u moždani centar putem milijuna komunikacijskih vodova. Slika se, smanjena i preokrenuta, u mozgu obraduje kako bi imala dimenziju stvarnosti, istinitosti i boje. Zatim, tu je probavijanje hrane: jelo ulazi na usta, zubi režu i melju, jezik prenosi hranu s jedne strane usta na drugu i prema grlu, žlijezde stvaraju slinu koja se miješa s hranom, pomaže pri gutanju i pri početku kemijske pretvorbe, želudac probavlja hranu pomoću probavnih sokova koje izlučuje, ali ne probavlja istodobno i samoga sebe, iako je izgrađen od iste materije kakvu probavlja u sebi. Probava se nastavlja u crijevima, žuč, koja dolazi iz jetre, dotječe u crijeva u količini koja je potebna, tisuće žila raznose razgradenu i pretvorenu hranu do raznih dijelova tijela, svaka u količini koja je potebna. I u svim drugim sustavima, poput srca i krvnih žila, sluha, disanja, hoda, sna, rada mozga, vidimo ovu začuđujuću složenost. Tu je i letenje ptica, plivanje riba i još mnogo čudesnih pojava u životu živih bića, a sve one svjedoče o temeljnom redu i programiranosti. Teorija evolucije tvrdi da može objasniti tajnu postojanja, ali je njezin odgovor tek: borba za opstanak dovela je do usavršavanja organskoga svijeta. Neprilagođena stvorenja su nestala, a prilagođena opstala. Kada su predstavnici te škole htjeli objasniti kako su stvoreni razvijeni sustavi u tijelu živih bića koja su opstala, našli su se u dvojbi. I sam Charles Darwin (1809.-1882.) se savršenstvu oka čudio u pismu američkom botaničaru Asi Grayu (1810.-1888.), oko dvije godine nakon što je objavio svoju knjigu ״Porijeklo vrsta": ״Zbog oka me do danas oblijeva hladni znoj."15 Nema shvatljivog objašnjenja kako 15
602
- Darwin, Ch., Life and letters. John Murray, London, 1883, sv. 2., str. 273. (pismo Asi Grayu napisano 1860.)
13 teoloških n a č e l a židovske vjere
P o s t o j a n j e Stvoritelja
su nastala živa bića, nema objašnjenja za biljni ciklus koji omogućuje rast, cvjetanje, nastanak ploda, rast ploda u novu biljku, općenito nema objašnjenja za rađanje živih bića ־osim plana i stvaranja. Ima mnogo pojava koje ne možemo objasniti, ali nema u njima ničega što bi poduprlo pobijanje Božjeg stvaranja. Nedostatak objašnjenja jedne pojave ne pobija objašnjenje druge. Mnoge pojave svjedoče o planu i stvaranju, a ima ih na svijetu mnogo koje uopće ne možemo objasniti.
Ustroj svemira Svjedoci smo do u pojedinosti točnoga svemirskog reda, koji govori o uredivaču, planeru i svrsi. Prirodni zakoni i fizikalne konstante su toliko uskladeni da bi i najmanje odstupanje prouzročilo kaos. Zar je vjerojatno da je naš svijet, koji je toliko uređen, tek proizvod slučaja? Logičnija bi bila tvrdnja da je tinta slučajno pala s pera i stvorila mrlju u obliku biblijskoga teksta. Američki pisac A. Cressy Morrison (1884.-1951.), predsjednik Akademije znanosti u New Yorku (New York Academy of Science) sakupio je16 velik broj ״slučajnosti" na raznim područjima, astronomiji, geologiji, fizici, kemiji i drugima, koje bi se trebale istodobno dogoditi da bi nastali i opstali svijet i čovjek. Na kraju knjige kaže da je vjerojatnost da su se svi ti slučajevi dogodili manja od jedan prema milijun, osim ako bi ״slučajevima" upravljala ruka Stvoritelja svijeta. Matematičar H. MacKay17 izračunava vjerojatnost slučajnog okupljanja svih čimbenika potrebnih za nastanak života na Zemlji. Došao je do dojmljivih brojeva i zaključio da prema načelima vjerojatnosti nema takve mogućnosti. Evo nekoliko ״slučajnosti" koje je sakupio Morrison: ־atmosferski sloj koji okružuje Zemlju i brani je od tisuća meteorita koji se kreću prema njoj brzinom od 30-60 kilometara u sekundi - sloj atmosfere koja nas brani od ultraljubičastog sunčevog zračenja kojeg naše oči i tijelo ne mogu izdržati - čovječje tijelo treba za disanje kisik, a izlučuje ugljični dioksid; opstanak biljaka ovisi o ugljičnom dioksidu kojega razgrađuju do ugljika, potrebnog za izgradnju biljke, i kisika, koji se oslobađa u zrak i kojega mi ponovno udišemo ־planet Zemlja se okreće oko svoje osi jednom u 24 sata; da je to okretanje, primjerice, jednom u 240 sati, sva bi vegetacija mogla izgorjeti 16. Morrison, A. C., Man does not stand alone. Revell, Westwood New Yersey, 1944 17
- MacKay, H. World of Numbers. Cambridge Univ. Press 1946
603
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
tijekom jednog jedinog vrućeg dana, kada bi Sunce neprestano, deset puta duže udaralo po raslinju. Jednako bi vegetacija bila uništena u obratnome slučaju, u deset puta dužoj zimskoj noći. Razorne posljedice toga mogu se vidjeti na planetu Merkuru, koji je uvijek istom stranom okrenut prema Suncu: jedna mu je strana pusta zbog vrućine, druga zbog hladnoće. ־Zemljina je os nagnuta 23 stupnja, što uzrokuje godišnja doba. Da nema toga otklona, sva voda bi se pomicala prema polovima i skupljala kao ledeni bregovi, a sav prostor između polova bio bi pustinja. - u zraku je 21 posto kisika; da je 50 posto, sve što može gorjeti izgorjelo bi, iskra ne bi zapalila samo jedno drvo, već bi zapalila čitavu šumu.
Nepromjenjivost prirodnih zakona kao dokaz Kralj David promatra svijet savršen u ljepoti i mudrosti stvaranja, zadivljen je cijelim svojim bićem i iskazuje židovski stav: Kako su velika Tvoja djela, Vječni, vrlo su duboke Tvoje misli.18 Veliki pjesnik kaže o nevjerojatnoj uređenosti svemira: Nebesa pripovijedaju o Božjoj slavi i o djelima Njegovih ruku kazuje svod, dan za danom objavljuje riječ, noć za noći iskazuje mudrost.19 Svakodnevni događaji, zakonitost i harmonija u prirodi otkrivaju nam veličinu Stvoritelja, a ne izvanredna zbivanja. Immanuel Kant (1724.-1804.) je smatrao da je priznanje postojanja Boga tvrdnja praktičnog uma i odbacuje pojam ״dokaz Božjeg postojanja", no, usprkos tome, kaže u "Kritici čistoga uma": "Ovaj dokaz zavređuje da ga se uvijek spominje s poštovanjem. On je najstariji, najjasniji i općem ljudskom razumu najprimjereniji. On potiče proučavanje prirode kojem i sam zahvaljuje svoje postojanje, a time iz njega uvijek crpi novu snagu. On navodi svrhe i namjere ondje gdje ih naše promatranje samo ne bi otkrilo i proširuje naše znanje o prirodi putem niti vodilje jednog posebnog jedinstva, čije je načelo izvan prirode. Te spoznaje, međutim, utječu povratno na svoje uzroke, naime na ideju koja ih je potaknula, i proširuju vjeru u jednog najvišeg uzročnika sve do uvjerenja kojem se ne može oduprijeti. Stoga ne bi bilo samo razočaravajuće, nego i potpuno suvišno pokušati narušiti ugled ovome dokazu. Razbor, koji se pomoću tako moćnih i pod svojim rukama jačajućih, iako empirijskih dokaza neprekidno uzdiže, ne 18• Ps 92,6 19• Ps 19,2-3
604
13 teoloških načela židovske vjere
P o s t o j a n j e Stvoritelja
može nikakvim dvojbama suptilnih izvedenih spekulacija biti tako potisnut da se ne bi istrgnuo iz svake misaone neodlučnosti kao iz sna, jednim pogledom kojega baca na čuda prirode i veličanstveno ustrojstvo svijeta, da bi se izdigao od veličine k veličini, sve do najviše, od uvjetovanoga prema uvjetu."20
20
- Kant, I., Kritika čistog uma: 2. dio, 2. odjeljak, 2. knjiga, 3. glavni dio
605
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Drugo t e o l o š k o načelo: Jedinstvo Stvoritelja ... znati da je Bog, blagoslovljeno mu Ime, jedan i jedini. Ovo je načelo vlastitim umnim snagama uspio dokučiti otac židovskoga naroda, naš praotac Abraham, i usaditi ga u srce čovječanstva: čisto jednoboštvo. Ovaj je nauk izdvojio židovski narod od drugih naroda i židovstvo kao vjeru i naučavanje kao različitu od drugih. Nastala je dok je cijeli svijet bio natopljen mnogoboštvom, sve do kasnijih povijesnih razdoblja. Sav je svijet vjerovao u vezu između snaga prirode i raznih božanstava: nisu bez odgovarajućeg božanstva mogli objasniti grmljavinu i munje, Mjesec, Sunce i zvijezde, kišu i sazrijevanje plodova, rođenje i smrt. Monoteistička posebnost ranih Hebreja održala se zahvaljujući njihovom jedinstvenom teološkom svjetonazoru, neovisnome o etničkome, nacionalnom ili teritorijalnom čimbeniku. Oni nisu ni imali teritorij, kako kažu Mojsije i Aron faraonu, dok je židovski narod robovao u Egiptu, nemajući svoju zemlju: Te kažu: ,Bog Hebreja nas je pozvao 21. Prorok Jona izrazio je svoje hebrejstvo u monoteističkom učenju: Kaže im ,Ja sam Hebrej, te se Vječnoga, Boga neba, bojim, onoga koji je stvorio more i kopno.22 I nakon monoteističke revolucije do koje je dovelo židovstvo, nastavili su tonuti u moru mnogoboštva narodi na visokoj kulturnoj razini, poput Asiraca, Babilonaca, Egipćana, Grka i Rimljana. Ovo načelo izveo je Rambam iz jedne rečenice u Tori: Čuj, Izraele, Vječni je naš Bog, Vječni je jedan 23 Jedinstvo Boga Rambam je naveo kao drugu 21• Izl 5,3 - Jon 1,9 2 3- Pnz 6,4 22
606
13 teoloških n a č e l a židovske vjere
Postojanje
Stvorite
zapovijed24, objašnjavajući u svojoj halahičkoj knjizi: Ovaj Bog je jedan, ne postoje dva ili više, nego je jedan, i nema do njegove jedinstvenosti. Jedini je takav koji postoji, ne jedan od vrste koja obuhvaća mnogo pojedinaca i ne kao jedno tijelo koje se može rastaviti i podijeliti, nego jedan kojemu jedinstvom nema ravnoga u svijetu... i naš Bog, blagoslovljeno mu Ime, ima beskonačnu i vječnu moć kao što se planet uvijek vrti, njegova moć nije moć tijela, a jer nije tjelesan, ne može mu se dogoditi, kao tijelu, da bude rasječen i podijeljen na dva. Prema tome, nije moguće nego da bude jedan, a spoznaja toga je zapovijed, kao što je rečeno: 'Čuj, Izraele, Vječni je naš Bog, Vječni je jedan.'25 Rambam i drugi židovski filozofi objasnili su razliku između jednobožačke i mnogobožačke vjere značenjem izričaja: Vječni je naš Bog, Vječni je jedan. Ovdje se javlja: ־apsolutnost: jedan je apsolutan pojam, dok su dva ili više relativni pojmovi. ־vrijeme: dva i više ne mogu biti ״predvremenski" ili ״nadvremenski" pojmovi, oni su u vremenu, bilo da su nastali zajedno ili da je jedan prethodio drugome, pojam vremena neodvojivo je vezan uz njih. - tjelesnost: dva i više ne mogu biti bestjelesni, jer između njih postoje granice, a granice postoje samo u tjelesnome svijetu. - ograničenost: kada postoje dva ili više, ne može se govoriti o ״svemogućem Bogu", jer jedan od njih svojim moćima i djelima mora biti ograničen u odnosu na drugoga. ־mir: množina nužno uključuje sučeljavanja među članovima, što objašnjava mnogobožačka vjerovanja u svađe među božanstvima. Ideal židovstva je mir, koji je iskazan jedinstvom. ־spol: dva ili tri su podijeljeni prema spolu. Zbog toga u mnogobožačkim panteonima među bogovima i božicama nastaju odnosi koji su daleko od toga da mogu poslužiti kao primjer ljudima. Doista je u većini idolopokloničkih religija spolnost igrala važnu ulogu, ponegdje je i sama seksualnost bila božanstvo. Prostitucija je ponekad bila oblik bogoslužja, kao u Midjanu26. Prostitutke obaju spolova ispunjavale su službenu ulogu u idolopokloničkome hramu, a nazivali su ih kadeš i kedeša (od korijena k-d-š, koji u semitskim jezicima znači svetost). 24
- Rambam, Sefer hamicvot, micva 2, Harav Kook 1990., str. 5 4 - MT Hilhot jesode Hatora 1,7 2 6- Br 25 25
607
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Židovski monoteizam je sinteza dviju ideja. Jedna je ahdut Hašem ' אחדות ה- jednost Boga, savršenstvo Boga i jednost bez množine. Bog je savršen, vječan i nerazdjeljiv na svojstva. Savršenstvo dolazi od samoga Boga. Druga je jihud Hašem - ' יחוד ה- jedinstvenost Boga, nepostojanje drugog, jer On postoji sam i drugoga nema, kako zapovijeda Bog u drugoj zapovijedi: Nemaj drugih bogova uza me...21. Ovaj drugi pojam pobija platonovski henoteistički monoteizam, koji je vjerovao u jedinstvo Boga, ali ne i u njegovo samopostojanje, dopuštajući postojanje vječne prvotne materije uz Boga (iako niže od Boga i njemu podredene), koja je omogućila stvaranje ״iz nečega"()יש מיש, za razliku od tvrdnje židovstva o stvaranju ״iz ničega" (יש מאין, latinski: ex nihilo)28. Židovski monoteizam poriče i aristotelovski monoteizam, koji govori o jedinstvu neba na istoj razini s jedinstvom Boga, tvrdeći: ״Zbog toga je jedno i pojmom i brojem prvo nepokretno pokretalo, a isto tako i ono što je pokretano uvijek i neprekidno. I stoga je samo jedno nebo."29 Stoga je i kršćansko vjerovanje u Sveto trojstvo30 u potpunoj suprotnosti židovskome poimanju čistoga monoteizma, jer partnerstvo s drugim čimbenicima protivi se načelu jednosti31 i načelu jedinstvenosti32. Pokušaji objašnjavanja trojstva kao monoteističkoga pojma židovstvu nisu prihvatljivi, jer jedan je jedan, a ne više od toga, a ako se mora objasniti zašto je nešto jedan, to je znak da to nije jedan, već nešto drugo. Prihvaćanje trojstva prema Rambamu33 nosi elemente idolopoklonstva, jednoga od triju prijestupa (idolopoklonstvo, ubojstvo i zabranjeni spolni odnosi)34 koje Židov ne smije učiniti, već, ako bi bio prinuđen na to, treba izabrati smrt. To objašnjava zašto su u vrijeme inkvizicije i sličnih povijesnih razdoblja Židovi radije umirali nego se pokrstili. Monoteizam je temelj židovske teologije, a sažet je u rečenici: Čuj, Izraele, Vječni je naš Bog, Vječni je jedan.35, koju Židov u molitvi govori
27
•Izl 20,2 - Rambam, More nevuhim 2,13 29 Aristotel, Metafizika 11,8,11 30 •Mt 28,19 31• Izl 20,2 32 - Pnz 6,4 33 - MT Hilhot avodat kohavim 2,1 34 - Vidi BT Pesahim 25b; vidi i BT Sanhedrin 74a; vidi i MT Hilhot jesode Hatora 5,2; vidi i ŠA jore dea 157,1; vidi i Sefer hahinuh micve 2 9 5 i 296 3 5- Pnz 6,4 28
608
13 teoloških načela židovske vjere
Postojanje
Stvorite
dvaput dnevno, i tefilinom ju svakodnevno vezuje na ruku i na glavu, pričvršćuje ju u mezuzi na dovratnike svojih prostorija za boravak. Ovo je prva rečenica koju židovsko dijete uči, Židov je izgovara u trenutcima opasnosti i prijeteće smrti. Tako je bilo na ulasku u plinske komore Auschwitza i kada su Židovi umirali na lomačama Inkvizicije.
609
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Treće t e o l o š k o načelo: Božja bestjelesnost ... vjerovati da Vječni, blagoslovljeno mu Ime, nije tijelo, već je iznad svakoga oblika i ne može ga se dosegnuti. Ovaj nauk negira antropomorfizam Boga. Bog nije od materije i nema oblika, to je potpuno poricanje svake Božje tjelesnosti. Svi veliki židovski filozofi ubrajali su ovaj nauk medu prve temelje židovske vjere, primjerice rav Seadja Gaon36. Rambam citira u svojoj halahičkoj knjizi37 dvije rečenice koje govore o zabrani pripisivanja tjelesnosti. Jedna je iz Tore: Jako čuvajte svoje duše, jer niste vidjeli nikakvu sliku na dan kada vam je Vječni iz vatre govorio na Horevič8; druga je iz proroka: S kime ćete me usporediti i izjednačiti i prispodobiti, pa da si sličimo? Oni istresaju zlato iz vreće i srebro mjere vagom i upošljavaju majstora, pa on iz toga načini boga, obožavaju ga i klanjaju mu se.39 U Tori se prividno pojavljuju Božji tjelesni atributi. Nalazimo izraze: ... i Bog side, Božja ruka, ... zacrveni mu se lice (naljuti se) i slične, što može zavarati onoga koji se ne snalazi u biblijskoj terminologiji. Ovom su se temom bavili velikani biblijskog komentara40, a ideja vodilja je bila: Tora govori ljudskim jezikom.41, odnosno u mnogim slučajevima gdje se opisuje Boga, iskaz je metaforičan. I u prijevodima Tore, 36
- Emunot vedeot, 2. dio
37
- MT Hilhot jesode Hatora 1,8,9,12 38 Pnz 4,15; vidi i Mehilta derabi Jišmael Jitro, 10, početak odlomka Lo taasun; vidi i Žohar, sv. 2. (Šemot, Bo 42b) 39 Iz 46,5-6 40 • Ibn Ezrin komentar na Toru, Post 6,6 i Br 14,30, Jona 4,10; Radakov komentar na Tanah, Sofetim 9 , 1 3 i Onkelosov prijevod, te Radakov komentar Jeremije 14,8; Ralbagov komentar Šofetim 10,16 41• BT Berahot 31b
610
13 teoloških n a č e l a židovske vjere
Božja b e s t j e l e s n o s t
Targum Onkelos na aramejski i Septuaginta na grčki, izbjegavali su prevoditelji tjelesne iskaze o Bogu. Velikani židovske misli42 pozabavili su se komentiranjem biblijskih izričaja, kojima je cilj lakše razumijevanje, koji su napisani u skladu s pravilom: Tora govori ljudskim jezikom.
״Transcendentnost" božanskog Židovstvo ističe transcendentnost Boga. On se nalazi s onu stranu tjelesnog područja. Božansko-metafizičko područje je vječno. Ono je prethodilo tjelesnome svijetu. Nauk o Božjoj transcendentnosti izveden je iz opisa stvaranja, u kojemu su Bog i proizvod Njegovog stvaranja jasno odijeljeni. Stvaranje je bilo posljedica volje transcendentnog Boga, posljedica izričaja koji je izvan samog stvaranja, kako kaže pjesnik: Božjom su riječju stvorena nebesa i dahom iz njegovih usta sva njihova vojska.43 Unatoč Božjoj transcendentnosti, židovstvo naglašava da Bog obavija i svakodnevno postojanje svijeta i stoji iza njega, iako je izvan njega. Osjećaj tjelesne Božje nazočnosti pripada idolopokloničkome svijetu. U ovome je židovsko shvaćanje različito od mnogobožačkog shvaćanja u njegovim raznim oblicima, koje povezuje osjećaj o utjecaju na sile prirode i o vlasti nad njima, odnosno o posredničkim čimbenicima između Boga i prirode. Takvo mišljenje je, prema židovstvu, idolopokloničko, a namjera Tore je stvaranje odmaka od njega. Materijalistički p^nteizam vidi božanstvo kao ״oblik" postojanja, kao usavršeni oblik božanskoga. Tako je, primjerice, Baruch Spinoza* smatrao da su sve sile prirode božanska pojavnost. Židovstvo odbija i Platonov duhovni panteizam, koji smatra da svo svemirsko postojanje ־predstavlja metafizički izraz cijele božanske aktivnosti.
Nauk o Božjoj bestjelesnosti i sinagoga Shvaćanje Boga kao bestjelesnog nije jednostavno, jer mi smo od krvi i mesa i pripadamo tjelesnome svijetu. Pripisivanje tjelesnosti Bogu je idolopokloničko i u suprotnosti je s Deset zapovijedi, koje određuju: Ne načini si kipa ni slike ni bilo čega na nebu, gore, niti na zemlji, dolje, ni u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se i ne služi im.44 Odmah nakon primanja 42
- Rambam, MT Hilhot jesode Hatora 1,9; u More nevuhim Rambam većinu poglavlja prvog dijela posvećuje objašnjavanju biblijskih izraza koji mogu navesti na pogrešno ražumijevanje; vidi i rabi Josef Albo u Sefer haikarim 1,2, 2,14, 2,17, 3,25, 4,39 43 - Ps 33,6 44 - Izl 20,3-4
611
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Tore, ubrzo nakon božanske objave na Sinaju, gdje je narod čuo tu zapovijed, narod je odstupio od toga i načinio zlatno tele. I kasnije, dok je živio na svojoj zemlji, mnogo je puta posmuo u idolopokonstvo svojih susjeda. Teško je našim praocima bilo živjeti kao usamljen narod koji vjeruje u bestjelesnoga Boga, kao otok u moru mnogobožačkih naroda koji su imali kipove i slike. Tora je, međutim, zabranila, proroci su uvijek iznova upozoravali, a i rabini i drugi duhovni vode su podučavali ovome važnom nauku, koji se među nama očuvao. Ovaj nauk ima praktično značenje u svakodnevnom životu. U prostor za Božju službu ne smije se unositi ništa što bi Boga opisivalo tjelesnim načinom, stoga se u sinagogi ne smiju nalaziti slike ni kipovi. Zbog toga su Rambam i drugi židovski mislioci, slijedeći mišljenje Talmuda45, smatrali da su crkve, prema halahičkoj definiciji, mjesta idolopoklonstva, jer se u njima nalaze slike i kipovi, te je u njih zabranjeno ulaziti. Nasuprot tome, smije se ući u islamsku bogomolju, džamiju, jer islam, kao monoteistička religija, ne dopušta unošenje slika i kipova u džamiju.
45
- BT Avoda zara 17a; vidi i Tosafot na istoj strani; vidi i MT Hilhot avodat kohavim 2,1; vidi i MT Hilhot maahalot asurot 11,7; vidi i Rambamovom komentaru na Mišnu, Avoda zara 11b; vidi i Rašbino mišljenje u Turu Jore dea 149; vidi i Tur i ŠA Jore dea 157 na kraju. Za općeniti pogled na to pitanje vidi u responsama: rabin Ovadijah Yosef u Jabia Omer, sv. 7. Orah hajim 11, odlomak 2. velihora; vidi i Ovadijah Yosef, Jehave Da'at sv. 4., 45; vidi i rabi Moshe Feinstein, Iggerot Moshe Jore dea sv. 3, 129,6 početak odlomka Isur
13 teoloških n a č e l a židovske vjere
Stvoritelj j e p r e t h o d i o s v e m u
Četvrto t e o l o š k o načelo: Stvoritelj j e prethodio svemu ...znati da je Vječni, blagoslovljeno mu Ime, prvotni, da je prethodio svemu što postoji po Njemu, kao prvome uzroku, i po njegovoj svemoćnosti. Prethodnost Boga svemu postojećem je apsolutna, ontološka (uzrok prema prouzročenome) i kronološka (stvoritelj prema stvorenome). Bog je, zapravo, iznad vremena, ali vremensko prethodenje je jedino kojeg ljudski mozak može shvatiti. Ovo načelo, koje ustanovljuje da je Bog Stvoritelj svijeta i njegov pokretač, u potpunosti se razlikuje od Aristotelovog mišljenja da je svijet prvotan i vječno nepromjenljiv, što vrijedi i za vrijeme i za kretanje. Ovo je načelo i osnovna razlika između Rambamove i Aristotelove teorije. Iako se u mnogim pitanjima Rambam priklonio aristotelovskoj filozofiji, ovdje ju je morao potpuno odbaciti, kao što sam kaže o pitanju vjere u stvaranje svijeta: "Nedvojbeno je to temelj Mojsijeva Nauka, odmah nakon jedinstva, neka ti ništa drugo ne padne na pamet."46 Vjerovanje u stvaranje svijeta je jedno od osnovnih načela židovske vjere, kao što piše: Na početku stvori Bog nebo i zemlju.47, te: Ovo je povijest neba i zemlje od kada su stvoreni, na dan kada je Vječni načinio zemlju i nebo 48 To nam načelo kazuje da se prvo zbilo stvaranje svijeta i njegovih sila, a nakon toga su nastajale promjene u prirodnim sustavima, povijesna čuda, kao što je bilo razdvajanje Crvenoga mora, sve prema volji Boga, koji ih je stvorio i koji nad njima vlada svakim danom, zauvijek. Aristotelova 46
• More nevuhim 2,13 - Post 1,1 48 - Post 2,4 47
613
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
teorija poriče stvaranje svijeta i njegovo vječno postajanje svakim danom iznova po volji Božjoj, a i metafizičku povezanost Boga i prirode, koja je došla do izražaja putem čuda koja su Bog i njegovi proroci učinili u prošlosti, sadašnjosti i svaki put kada On tako zaželi. Nauk o prethodenju Boga koji je stvorio svijet ne prihvaća niti Platonovu kozmološku teoriju, koja, uz Boga, dopušta postojanje vječne prvotne materije (iako niže i podredene božanstvu), koja je omogućila stvaranje ״nečega" iz ״nečega", nasuprot židovskoj tvrdnji o ״nečemu" iz ״ničega"49.
Prirodne zakonitosti kao dokaz o stvaranju svijeta Znanje o zakonitosti koja postoji u prirodi nije nasljeđe staroga svijeta. Prvo su ljudi vjerovali da vrhovne sile, koje su prema njihovom mišljenju stvorile svijet, nastavljaju stvarati, proširivati i mijenjati prirodu. Tako je bilo u grčkoj mitologiji, u Rimljana i u istočnih naroda; oni su si predočavali događaje u svijetu u skladu s hirovima bogova, a ponekad i kao posljedicu njihovih nadmetanja. Golem napredak u prirodnim znanostima doveo je istraživače do spoznaje o zakonitosti u prirodi. Čudo je što je ta činjenica iskazana u židovstvu već prije više tisuća godina: Zakon je dao i neće ga promijeniti.50. Ta se tvrdnja javlja u Tanahu četiri puta51, a važna je iz dvaju razloga. Prvi je u dokazivanju iznadljudskoga izvora Biblije, jer i prema najnovijoj teoriji biblijskih kritičara ta je tvrdnja vrlo rana u usporedbi s dobom kada je otkrivena zakonitost prirode, a drugi je u vezi sa stvaranjem svijeta, jer Tanah izvješćuje i o stvaranju svijeta, a ne samo o zakonitosti.
Otkrivenje na Sinaju kao dokaz o stvaranju svijeta Rambam donosi i filozofski dokaz o stvaranju svijeta, pored dokaza iz Tore. Kada bi, kaže on, Aristotelovo mišljenje bilo točno i svijet bio doista oduvijek, a ne bi ga Bog bio stvorio prema svojoj volji, tada bi svi zakoni u prirodi bili deterministički, bez mogućnosti promjene prema volji i cilju. Takvom stanju suprotstavlja se otkrivenje na Sinaju, kao svjedočanstvo o promjenama u prirodi u skladu sa suverenom voljom i namjerom Boga, koji se otkrio cijelome narodu, kako bi u njemu stvorio novi društveni red, obvezan za sve buduće naraštaje, opisan u Tori, koji će omogućiti ispunjenje ljudske 49
• Rambam, More nevuhim 2,13 O• Ps 148,6 51• Ps 148,6; Jr 5,22-24; Izreke 8,27-29; Job 38,33 5
614
13 teoloških načela židovske vjere
Stvoritelj j e p r e t h o d i o s v e m u
uloge u povijesti. Otkrivenje na Sinaju se ne može osporiti, jer na temelju vjerodostojnog svjedočanstva sa sigurnošću znamo da se zbilo. Prema tome, ako se zbilo otkrivenje na Sinaju, koje čini mogućom samo vjeru u stvaranje svijeta, a ne i u njegovo postojanje oduvijek, zaključak je: stvaranje je istinito, a ne Aristotelova pretpostavka o prvotnosti.
Što je bilo prije nastanka svijeta? Pruža li znanost odgovor na pitanje kada je stvoren svijet? Znanost ne može izaći iz svijeta materije i energije. Ona može upozoriti na milijune promjena u prirodi materije i energije, na promjene oblika, govoriti o jedinstvoj temeljnoj materiji ili temeljnoj energiji iz koje je sve nastalo. No ona ne može razotkriti doba prije postojanja materije i energije u svemiru. Profesor W. M. Smart, uvaženi znanstvenik, koji je bio državni astronom u Glasgowu, kaže: ״Imamo se pravo pitati je li znanost uistinu uspjela otkriti tajnu stvaranja bolje od snažne hebrejske priče. Čini mi se da je odgovor jasan: nije. Priča o stvaranju počinje sjajnom hipotezom o božanskom tvorcu svijeta: U početku stvori Bog ... Kako se čini, i znanstveno israživanje nastanka svijeta mora postaviti hipoteze koje se čine logičnima i koje odgovaraju utemeljenim pravilima znanosti. Te hipoteze nam povremeno omogućavaju napredak, no krajnji cilj je udaljen kao što je i bio, iako malo po malo širimo granice."52 U prirodi vlada zakon inercije, koji odreduje da su postojeća materija i energija konstantne, te da se to ne može promijeniti. Kako bi se shvatilo odakle dolazi materija, treba izaći iz svijeta prirode u doba u kojem priroda nije postojala. Bog je prethodio prirodi i On je stvorio prirodu, tvrdi židovstvo, kako je rečeno u prvoj rečenici Tore. Znanost koja se bavi nastankom svijeta, kozmologija, vrlo je svjesna svoje objektivne ograničenosti. Priroda ne može dodati niti najmanju količinu materije prvotnoj količini. Mišljenje Spinoze i njegovih istomišljenika da ״je Bog priroda" (Deus sive natura) jest, prema tome, neutemeljeno, jer priroda ne može stvoriti prvotnu materiju i energiju. Priroda je stvorena, a ne stvara.
52
- Smart, W. M., The Origin of the Earth. Cambridge 1953, str. 8.
615
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Peto t e o l o š k o načelo: S a m o s e Bogu smije služiti ...vjerovati da je Stvoritelj, blagoslovljeno mu Ime, jedini kome treba služiti i ne smije se služiti nikome osim Njega. Treba služiti samo Bogu; svaka služba nečemu drugome, posredniku između Boga i materijalnoga svijeta i čovjeka, primjerice anđelima ili bilo kojoj drugoj sili, jest idolopoklonstvo. Razlog za službu takvome posredniku ne opravdava, bilo da se radi o nemogućnosti uspostavljanja izravne veze s uzvišenim Bogom, ili je vezan uz odlike posrednika. Postojanje posrednika bilo koje vrste, čovjeka, drveta ili kamena, između Boga i čovjeka je idolopoklonstvo u svakom smislu53. Na ovaj nauk upućuje zabrana u Deset zapovijedi: Ne načini si kipa ili slike bilo čega na nebu, gore, i na zemlji, dolje, i u vodi pod zemljom.54 Stoga se u sinagogi ne smiju nalaziti slike i kipovi, budući da oni pokušavaju otjeloviti duhovnost. Nedvojbeno je ovo jedna od teškoća židovske vjere, jer od Židova se očekuje da se poveže s nečim posve apstraktnim, a povezivanje s Bogom je svakodnevno: u molitvi, blagoslovima, pri jelu, na blagdane... i to sve bez imalo vidljivoga. Razlog je tome dvostruk: s Božje strane - On je uistinu bestjelesan, s čovjekove strane ־kada bi se omogućila i najmanja mjera prikazivanja tjelesnosti, odmak od idolopoklonstva bi se smanjio i narasla bi opasnost od prelaska u idolopoklonstvo, jer čovjek svojom naravi teži k tjelesnome. O Mojsijevoj smrti piše u Tori: I umre Mojsije, sluga Vječnoga, u zemlji Moav, po riječi Vječnoga. I pokopa ga u dolini, u zemlji Moav, preko puta Bet Peora, i nitko do danas ne zna gdje mu je grob.55. Pitaju se 53
• Rambam, MT Hilhot avodat kohavim poglavlja 1 i 2 Izl 20,3 55 Izl 34,5-6 54
616
13 teoloških načela židovske vjere
S a m o s e Bogu smije služiti
komentatori: zašto se ne zna za Mojsijev grob, pa odgovaraju da bi ga mnoštvo, kada bi njegov grob bio poznat, pretvorilo u mjesto idolopoklonstva. Od Mosija bi učinili sveti lik, ili čak božanstvo, i služili bi mu. Da bi to spriječio, Bog je zatajio gdje mu se nalazi grob, jer naš Stvoritelj zna našu narav, koja naginje tjelesnosti. Odatle i briga Tore za jasnoćom u opisu Mojsijeve smrti: Mosije je, usprkos svojoj velični, koju nitko drugi nije dostigao, u prisnosti s Bogom bio samo čovjek, i umro je kao što svi ljudi na kraju umiru. Ovo teološko načelo jasno razlikuje židovstvo od kršćanstva. Ono odbacuje i kršćanski katolički pojam o ispovijedi grijeha, koji svećeniku daje autoritet za izjavu o oprostu grijeha ljudima. U židovstvu nema mjesta bogoslužju putem posrednika, jer takvo se naučavanje protivi odredbi u Deset zapovijedi: Nemaj drugih bogova uza me.56 To znači da se nitko ne može postaviti između Boga i čovjeka. Čovjek smije molitve upućivati samo Bogu, a Bog sluša molitve svih, kao što piše: Blizak je Vječni svima koji ga zovu, svima koji ga istinski dozivaju.57 Pravo na prihvaćanje čovjekove molitve, na slušanje njegove ispovijedi, na prihvaćanje pokajanja grešnika, na iskupljenje, kažnjavanje i nagrađivanje pripada isključivo Bogu. Bog nema predstavnika, nije to kralj niti kohen (svećenik), niti su to rabini koji podučavaju i odgajaju, niti suci, niti rabini koji donose halahičke odluke (posekim). Nitko nema snagu posredovanja ili stajanja na Božjemu mjestu, na ovome, niti na budućem svijetu. Zato se ne smije upućivati molitve umrlima, svetima ili anđelima, već se samo Bogu obraćamo molitvama, preklinjanjima i ispovijedanjem.
56. izl 2 0 , 2 57. P s 1 4 5 , 1 8
617
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Š e s t o t e o l o š k o načelo: Prorokovanje ... vjerovati u prorokovanje, jer ono je moguće, i u potpunu istinitost riječi židovskih proroka. Od oko 15.000 religija koje su do danas postojale, židovstvo je jedina koja se temelji na otkrivenju Boga cijelome narodu, židovskome narodu na Sinaju. Bog se objavio cijelome narodu od tri milijuna Židova: I rekoše: 'Evo Vječni, naš Bog, pokazao nam je svoju slavu i svoju veličinu i njegov glas smo čuli iz vatre, danas smo vidjeli kako Bog govori s čovjekom, a on ostade živ.'58 U drugim objavljenim religijama, otkrivenje je bilo samo jednome čovjeku, pa je i njegova autentičnost odgovarajuća tome. Rabi Jehuda Halevi59 objašnjava da čak ni svjedoci čuda, kakva su bila deset udaraca po Egiptu i razdvajanje Crvenoga mora, nisu bili u stanju vjerovati da Bog može govoriti s čovjekom, zbog uzvišenosti Boga i niskosti čovjeka. Tek nakon otkrivenja na Sinaju, kada je Bog govorio cijelome narodu, povjerovali su u proroštvo, nakon što je Bog izrekao prve dvije zapovijedi od deset, kako opisuje Tora: I rekoše Mojsiju: 'Govori nam ti, a mi ćemo slušati, a neka ne govori nama Bog, da ne bismo umrli.' I kaže Mojsije narodu: 'Ne bojte se, jer Bog vas želi prokušati, kako biste iskazali strahopoštovanje, da ne biste griješili.' Sav je narod stajao podalje, a Mojsije ušao u maglu, gdje je bio Bog. I kaže Bog Mojsiju: 'Ovako poruči sinovima Izraelovim: Vidjeli ste da sam s vama govorio s neba.'6° Na Sinaju, cijeli se židovski narod uspeo na razinu proroka. To se više nikada nije ponovilo tijekom povijesti, a u Tori je obećano da se i neće ponoviti: Pitaj 58• Pnz 5,20 59• Kuzari 1,87 60. Izl 20,15-18
618
13 teoloških n a č e l a židovske vjere
Prorokovanje
o prvim danima koji su bili prije tebe, od dana kad je Bog stvorio čovjeka na zemlji, je li se tako nešto veliko dogodilo od jednoga do drugog kraja svijeta, ili se tako nešto pročulo. Je li narod čuo Božji glas kako mu govori iz vatre, kao što si ti čuo i ostao živ? Ili je li pokušao Bog izdvojiti si narod medu narodima, kušnjama, znacima i čudima, ratom i snažnom šakom i podignutom rukom i strašnim čudesima, kao što je vama učinio Vječni, vaš Bog, u Egiptu, na tvoje oči?61
Značenje prorokovanja kao vjerskog načela Rambam je proroštvu pripisao toliko značenje da ga je ustanovio kao načelo vjere, jer nas Tora obvezuje upravo time što ju je Bog nama dao putem proroštva. Ne držimo se Tore jer smo je preispitali i držimo je vrijednom pridržavanja, već stoga što ju je dao Bog, putem Mojsijeva prorokovanja. Istinitost proroštva je istinitost Tore i židovskog zakona, a otuda proizlazi i važnost prorokovanja kao načela vjere. Rambam objašnjava da vjerovanje u Mojsijevo prorokovanje nije proizašlo iz čuda koje je on učinio na očigled židovskoga naroda u Egiptu ili u pustinji, već su čuda bila učinjena jer su bila potrebna. Ono što je narod navelo da vjeruje Mojsiju kao proroku bila je Božja riječ Mojsiju na Sinaju, kako nam kazuje Tora: I reče Bog Mojsiju: ,Evo dolazim k tebi u oblaku, kako bi narod zajedno s tobom čuo moje riječi, te će ti tako vjerovati zauvijek.'62 Rambam zaključuje da prije otkrivenja na Sinaju narod nije vjerovao potpunom vjerom da je Mojsije prorok, nego je u srcu dvojio ״govori li doista Bog s čovjekom?" Nakon Božjeg otkrivenja židovskome narodu, više nije bilo dvojbe, već samo potpunoga povjerenja u Mojsija kao Božjega proroka.63
Tko je prorok i što mu je zadaća? Prorok je čovjek koji je sav, tijelom i dušom, predan Bogu64, idealni narodni voda. Savršeni voda kojega je židovski narod imao bio je naš učitelj Mojsije, najveći od svih proroka. Proučavanjem Tore, ispunjavanjem zapovijedi i posvemašnjim korištenjem umnih i duševnih snaga, može se dosegnuti tjelesna, duhovna i moralna potpunost - razina proroka. Židovski proroci bili su vode koji su podučavali i usmjeravali narod k Tori, stoga su 61• Pnz 4,32-34 62. Izl 19,9 63 64
- Vidi Rambam MT, Hilhot jesode Hatora 8,1 - Vidi Rambam MT Hilhot jesode Hatora 7,1
619
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
oni utjelovljenje Božjega nadzora nad svijetom. Prorok je čovjek savršen u svojoj mudrosti i djelima, lik koji služi narodu kao uzor. Rambam opisuje proroka kao čovjeka koji na svijetu predstavlja Božje ponašanje svojim djelima, postupcima i svojstvima. Time prorok postaje primjer vodama naroda, a narodu je voda uzor. Odatle proizlazi velika odgovornost narodnih voda i veća strogost prema njihovim prijestupima. Tako je Mojsije zbog jednoga grijeha kažnjen tako teškom kaznom: nije smio ući u Izrael. Talmud65, a u skladu s njime i Rambam, kaže da prorok mora posjedovati tri središnje značajke: mora biti mudar - učen u židovskoj mudrosti, odnosno Tori; hrabar - obuzdava nagon i tjelesne snage; te bogat - zadovoljan onime što posjeduje. To su temeljni zahtjevi koje prorok mora ispuniti, a tada, ako je volja Božja, može primiti proroštvo66. Neki se ne slažu s Rambamom, te tvrde da Bog daje proroštvo onome kome želi, bez preduvjeta67.
Prorok i halaha Prorok nema poseban autoritet na području halahe. Činjenica što je prorok ne donosi mu prednost u pitanju podučavanja halahe. Halaha je dana rabinima, pa ako je prorok, primjerice, član Sanhedrina, on se priključuje skupini s kojom dijeli stajališta, ali njegov proročki položaj ne daje mu prednost pri odlučivanju oko halahičkih pitanja. Od dana kad je Tora sišla sa Sinaja, halahički je autoritet spušten na Zemlju, kako kažu naši učenjaci u Talmudu: Ona [Tora] nije na nebu.68 Evo klasičnog primjera iz Talmuda: Dogodila se halahička prepirka između većine rabina i rabi Eliezera ben Horkinasa, koji je zastupao svoje mišljenje. Halahičko je pitanje bilo u vezi sa zemljanim kućnim ognjištem u obliku zmije (kolutovi poslagani jedan iznad drugog): ima li ono status posude, u kojem slučaju, kako su mislili rabini, postaje obredno nečisto kada u toj kući netko umre, ili ima status predmeta sjedinjenog s podom, pa ne postaje obredno nečisto, kao što ni zidovi kuće to ne postaju, te ga se smije koristiti i nakon smrti ukućanina, kako je mislio rabi Eliezer. To je zmijsko ognjište. Što je zmija? Rabi Jehuda u ime Šemuela kaže: 'Okruglo ognjište u obliku zmije\ a većina učenjaka ga je proglasila obredno nečistim. Toga je dana rabi Eliezer 65
• BT Šabat 92a 66• More nevuhim 2 , 3 2 67• Vidi u ibid. 68• Pnz 3 0 , 1 2
620
13 teoloških n a č e l a ž i d o v s k e v j e r e
Prorokovanje
naveo sve moguće dokaze zašto je to ognjište obredno čisto, no učenjaci se nisu složili. Rabi Eliezer im je rekao: 'Ako je halaha prema meni, ovo drvo rogača će to dokazati.' Drvo rogača je sebe iščupalo iz korijena i pomaknulo se za pedesetak metara, a neki kažu i dvjestotinjak metara. Učenjaci su mu odgovorili: 'Ne dokazujemo uz pomoć rogača.' Opet će rabi Eliezer: 'Ako je halaha prema meni, struja vode će to dokazati. יVoda je potekla uzvodno. Rabini su mu rekli: 'Ne dokazujemo strujom vode. יOpet će rabi Eliezer: 'Ako je halaha prema meni, zidovi učilišta će to dokazati.' Zidovi učilišta su se počeli naginjati. Izgrdio ih je rabi Jehošua, govoreći: 'Ako se studenti učenjaka međusobno prepiru, što se vi miješate?' Zidovi nisu pali, iz poštovanja prema rabi Jehošui, ali se nisu niti uspravili, iz poštovanja prema rabi Eliezeru (tako još uvijek stoje ukoso). Opet će rabi Eliezer: 'Ako je halaha prema meni, Nebo će to dokazati.' Začuo se glas koji reče: 'Zašto se prepirete s rabi Eliezerom, kad je halaha uvijek prema onome što on kaže?' Rabi Jehošua je ustao i rekao:'Nije na nebu.' (Pnz 30,12) Talmud se pita na što je rabi Jehošua mislio kada je ustvrdio: Ona nije na nebu. Rabi Jirmeja je odgovorio da je Tora već dana sa Sinaja, pa ne tražimo glas s neba ili proroštvo, jer je Tora već propisala stalno halahičko pravilo o tome: Prikloniti se većini (Izl 23,2). To znači, mišljenje većine odlučuje. Rabi Natan sreo je proroka Elijahua i upitao ga: 'Što je učinio Sveti, blagoslovljen neka je, kada su se prepirali učenjaci?' Prorok Elijahu mu odgovori: 'Nasmiješio se i rekao: Pobijedili su me sinovi moji, pobijedili su me sinovi moji.' Pripovijest se nastavlja: Na dan prepirke donijeli su sve stvari koje je rabi Eliezer proglasio obredno čistima i spalili ih u vatri. Sastao se Sanhedrin i odlučio izopćiti rabi Eliezera, jer nije prihvatio mišljenje većine učenjaka. Pitali su: 'Tko će otići i javiti mu ?' Rabi Akiva im je rekao: 'Ja ću otići, da ne ode netko neodgovarajući i javi mu i učini da se čitav svijet zatrese od boli rabi Eliezera.' Što je učinio rabi Akiva? Obukao crnu odjeću u znak boli i žalosti, te sjeo pred njega, udaljen dva metra (držao je udaljenost propisanu za držanje prema izopćeniku). Rabi Eliezer mu reče: 'Akiva, što ti je danas (što se dogodilo da sjediš daleko od mene i obučen si u crno)? Odgovori mu: 'Rabi, čini mi se da su te članovi Sanhedrina izopćili.' Odmah je rabi Eliezer poderao odjeću i izuo cipele, spustio se sa stolca i sjeo na zemlju, prema običaju ožalošćenih.69 Oči mu se napuniše suzama, a svijet je kažnjen trećinom u maslinama, trećinom u pšenici i 69
• Izopćenik mora poderati odjeću u znak žalosti i zabranjeno mu je nositi cipele, kako bi mu bilo neudobno. BT Moed katan 15b
621
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
trećinom u ječmu (smanjenom količinom prinosa). Neki kažu i da se tijesto u rukama žena pokvarilo. Velika se nesreća dogodila toga dana, jer na što je god spustio oči rabi Eliezer, izgorjelo je. Raban Gamliel, predsjednik Sanhedrina, koji je odlučio o izopćenju rabi Eliezera, putovao je brodom, kad se digao val da ga potopi. Reče raban Gamliel: 'Čini mi se da to može bit samo zbog rabi Eliezera ben Horkinasa. יUstao je i rekao: ' Vladaru svijeta, otkriveno ti je i znano da ga nisam izopćio zbog svoje časti, niti zbog časti očinske kuće70, već zbog tvoje časti, da se ne umnože prepirke u Izraelu. יMore se tada umirilo...71
Što je proroštvo i kada se dogadalo? Proroštvo, objašnjava Rambam, jest umno ״prosvjetljenje", što ga na proroka prenosi Bog ili njegovi poslanici (anđeli). Cilj tog prosvjetljenja može biti zakonska poruka (dogodilo se samo u slučaju Mojsija: donošenje Tore), upozorenje-kritika ili predviđanje kazne narodu ili vodama. Način primanja i kvaliteta proroštva ovise o kvalitetama proroka, koje su pokazatelj jasnoće proročkog prosvjetljenja i njegove trajnosti. U uvodu Vodiča za zbunjene (More nevuhim) usporedio je Rambam prorokovanje s munjama: snopovi svjetla ulaze u prirodni mrak u čovjeku. Što je čovjek više vezan za prirodu, mrak je dublji, a prosvjetljenje slabije. Proroci nisu posrednici između čovjeka i Boga, premda su primali od ״Božjega izobilja", kao izabrani pojedinci koji su dosegnuli vrhunac duševnog i umnog upotpunjenja, i prosljeđivali ga dalje narodu. Oni su se približili Bogu, ali ostali su prorocima, ne postajući posrednicima između čovjeka i Boga, jer su poruku prenosili od Boga k narodu, odozgo nadolje, a nisu posredovali u prenošenju bogoslužja od čovjeka prema Bogu, odozdo prema gore. Osim Mojsija, svi su proroci primili proroštvo u neizravnome odnosu s Bogom72, jedino je Mojsije pri stanju potpune svijesti razgovarao izravno s Bogom. Proročko se doba prostire kroz doba svih biblijskih dogadanja, a završava rušenjem prvoga Hrama. Jeremija i dvanaest proroka iz knjige ״Dvanaestorice" završavaju proročko doba. Tri posljednja proroka bili su Hagaj, Zaharija i Malahija. Razlog za prestanak prorokovanja u židovskom naro70
• Obitelj u kojoj je od kralja Davida nadalje presjedavanje Sanhedrinom prelazilo s oca na sina. 71 - BT Bava mecia 59b 7 2 0 ־proroštvu vidi više More nevuhim 2,32-48
622
13 teoloških načela židovske vjere
Prorokovanje
du bio je u tome što je većina Židova u Ezrino doba živjela u Babilonu. Kada su od kralja Koreša (Kserksa) dobili dozvolu za povratak u Izrael i gradnju drugoga Hrama, zbog tamošnjeg materijalnog obilja većinom su odbili napustiti Babilon i ponovno se naseliti u Izraelu. Preduvjet za prorokovanje u židovskom narodu je da većina Židova živi u Izraelu, a ta je okolnost prestala postojati u Ezrino doba (oko 370. pr.n.e.). Tako je narod kažnjen prestankom prorokovanja, kako kažu učenjaci: Rekao je rabi Johanan: Od dana kad je srušen Hram oduzeto je prorocima prorokovanje.73
Židovsko gledanje na proroke drugih objavljenih religija Židovstvo ne prihvaća kao proroke one koji su se pojavili u drugim, kasnijim religijama74, iz dvaju osnovnih razloga. Prvi je njihova tvrdnja da su prorokovali nakon završetka doba židovskih proroka. Isus se, primjerice, pojavio oko tristo godina nakon kraja proročkoga doba, a Muhamed oko devetsto godina kasnije. Drugi je razlog što se njihovo prorokovanje protivi Tori, a proroštvo se ne može protiviti Tori, niti dodavati ili oduzeti od nje,*prema izričitoj zapovijedi same Tore: Sve što vam zapovijedam činite, ne dodaj na to i ne oduzimaj od toga. Jer diči će se medu tobom prorok ili sanjar snova i navijestiti ti znak ili čudo. I dogodit će se znak ili čudo o kojem ti je govorio, govoreći: Idimo za drugim bogovima, koje niste poznavali, i služimo im. יNe poslušaj riječi toga proroka ili toga sanjara snova, jer Vječni, vaš Bog, kuša vas kako bi saznao volite li Vječnoga, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom. Za Vječnim, Bogom svojim, idite i njega se bojte i njegove zapovijedi ispunjavajte i njegov glas slušajte i njega služite i njega se držite. A taj prorok ili sanjar treba biti predan smrti, jer te svojim govorenjem odvraćao od puta tvojega Gospodina, koji te je izveo iz Egipta, iskupio te iz kuće ropstva. Uvjeravao te je da skreneš s puta koji ti je tvoj Gospodin Bog odredio. Stoga trebaš iskorijeniti zlo iz sebe.75 Vječnost židovskog naroda, vječnog naroda, uvjetovana je pridržavanjem Torinih odredaba i njezinih vječnih zapovijedi, koje je dao vječni Beskonačni Bog. Toru i zapovijedi, kako je rekao Bog, nikada neće promijeniti ni sam Bog, a kamoli bilo koji čovjek. O micvama je rečeno: 73
- BT Bava batra 12b - O tvrdnji da je Isus bio prorok vidi Dj 3,22; 7,37 75 - Pnz 13,1-6 74
623
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Neka ne sidu (ne ukinu se zapovijedi) s tvojih usana i s usana tvojeg sjemena i s usana sjemena tvojeg sjemena, rekao je Vječni, od sada i dovijeka.76 Prorokova zadaća je upravo učvršćivanje pridržavanja Torinih zapovijedi medu židovskim narodom, kao što su činili svi biblijski proroci, upozoravajući židovski narod kada bi skrenuo s Božjega puta pridržavanja Tore i ispunjavanja zapovijedi. Prorok koji dolazi promijeniti bilo što iz Tore, bilo da bi dodao ili oduzeo, lažni je prorok. Isus se na nekoliko mjesta suprotstavlja Tori77, a kršćanstvo je ukinulo78 većinu njezinih praktičnih zapovijedi, stoga on za židovstvo ne može biti pravi prorok. Muhamed i islam su, doduše, prihvatili mnoge zapovijedi iz Tore u svojoj svetoj knjizi, Kuranu, no mnoge su i odbacili, na temelju novog izvora autoriteta, samoga Kurana, pa stoga Muhamed također, u očima židovstva, ne može biti pravi prorok. Sama Tora jasno odreduje tko je istinski prorok, a tko nije, čime je izgradila sustav zaštite od lažnoga proroštva i osigurala vječnost svojim zapovijedima. Istodobno je odredila kaznu za prorokovanje koje bi bilo u suprotnosti s njezinim odredbama.
76
- Iz 59,21; biblijska riječ עולםolam (vječnost, svijet) u odnosu na Toru i micve znači vječnost (leolam = dovijeka); svaki drugi način tumačenja oduzeo bi rečenici logičnost; primjerice: ( ברית עולםberit olam) znači vječni savez (spominje se 14 puta u Bibliji: Post 9,16; Izl 31,16; Lev 24,8; 2Sam 23,5; i drugdje); riječ hok olam (vječni zakon) ponavlja se 5 puta: Izl 30,21; Lev 6,11, 6,15, 24,9; te Jr 5 , 2 2 77 Iv 9 , 1 6 78 - Vidi s jedne strane Isusovu tvrdnju Mt 5,17-19 i s druge strane Mk 7,15 i Gal 3,23-25, te 5,2-6; Ef 2,11-19, Rim 14,14; ITim 4,4; Kol 2,16 i 3,11; Heb 7,18-19 i 8,13
624
13 t e o l o š k i h n a č e l a ž i d o v s k e v j e r e
Uzvišenost Mojsijevog p r o r o k o v a n j a
S e d m o t e o l o š k o načelo: Uzvišenost Mojsijevog prorokovanja ...vjerovati da je Mojsijevo prorokovanje istinito i uzvišenije od svih proročanstava koja su mu prethodila i koja su mu slijedila, te da je naš učitelj Mojsije prvak svih proroka prije i poslije njega. Mojsijeva proročanstva imala su dvije prednosti u usporedbi sa svim ostalim proroštvom u našoj povijesti. Jedna je vezana uz snagu (iz nje dolazi ustavotvorni temelj njegovog proroštva), a druga uz način primanja proročanstva. Značenje Mojsijevog proročanstva je u njegovoj biti zakonodavnog proročanstva. Kao izvor židovskih vjerskih propisa, pisana i usmena Tora dane su Mojsiju na Sinaju. To je vjersko načelo, jer kasniji proroci nisu imali ovlasti na području židovskog prava. Tora je Mojsiju dana u cijelosti i ne smije joj se ništa dodati ili od nje oduzeti. Jedini ovlašteni za tumačenje halahe su učenjaci Tore, a ne proroci koji su djelovali nakon Mojsija. Osnovna zadaća proroka koji su došli nakon Mojsija bila je jačati njegova proročanstva, Toru i čuvanje zapovijedi medu židovskim narodom.
Razlike u prorokovanju između Mojsija i drugih proroka Rambam nabraja četiri razlike između Mojsijevog prorokovanja i prorokovanja ostalih proroka79: 79
- Uvod u poglavlje Helek. Mosad Harav Kuk, str. 140; vidi i Rambam MT, Hilhot jesode Hatora 7,6; vidi i More nevuhim 2,35; vidi i rabi Josef Albo, Sefer haikarim 3 poglavlja: 1 0 , 1 1 , 1 7 , 1 9 (govori o proročanstvima i njihovim razinama)
625
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
1. Mojsije je proročanstvo primio izravno od Boga, bez posrednika Dok je većina proroka dobila svoja proročanstva posredovanjem anđela između Boga i njih, Mojsije je dobio svoje proročanstvo izravno od Boga, kako o tome svjedoči sam Bog: I Vječni je govorio Mojsiju licem u lice, kao što govori čovjek s čovjekom.80, te: I više se ne pojavi u židovskome narodu prorok poput Mojsija, kojega je Bog gledao licem u lice.81 Rambam to tumači time što je Mojsijevo prorokovanje bilo čisto umno prosvjetljenje, bez riječi i slika. On taj komentar izvodi iz Torinih rečenica: I reče: ,Slušajte moje riječi, ako budete imali proroka, ja, Vječni, viđenjem ću mu se obznaniti, u snu ću mu govoriti.' Ali Mojsije, moj sluga, nije takav, on je povjerenik u cijelome domu mojemu. Iz usta u usta ću mu govoriti, jasno, a ne u zagonetkama, i lik Vječnoga on će vidjeti.82
2. Mojsijevo je prorokovanje bilo danju i u budnom stanju Svi drugi proroci prorokovali su u snu ili u priviđenju. U tome stanju, čula nisu okrenuta prema van, već um djeluje bez njihova utjecaja. Mojsije je bio oslobođen tjelesnih potreba, stoga je bio u stanju primiti proročanstvo i dok je budan, kako piše u Tori: Kad je Mojsije ušao u zavjetni šator kako bi s njime govorio, čuo je glas kako mu govori83
3. Mojsijevo prorokovanje nije bilo popraćeno teškim tjelesnim stanjem Prorokovanje uzbuđuje maštu, za razliku od uobičajenoga stanja tijela, koje svojim čulima prima dojmove iz okoline. Stoga je prorokovanje ostalih proroka, čija je mašta bila više ili manje povezana s čulima, bilo popraćeno teškim tjelesnim stanjima, poput slabosti, straha i drhtanja. Mojsije je, za razliku od njih, prorokovao bez takvih tjelesnih pojava. Zbog svoje stalne povezanosti s Bogom, dobio je mogućnost izravnog proročkog prosvjetljenja, bez korištenja mašte kao posrednika. Riječima Tore: ... kao što govori čovjek s čovjekom. 84
80. izl 3 3 , 1 1 81• Pnz 3 4 , 1 0 82. Br 12,6-8 83• Br 7 , 8 9 84• Izl 3 3 , 1 1
626
13 teoloških načela židovske vjere
Uzvišenost Mojsijevog prorokovanja
4. Mojsije je prorokovao u trenutcima koje je sam određivao Dok su drugi proroci bili ovisni o Božjoj volji da im prenese proročanstvo, Mojsije je mogao govoriti s Bogom ili prorokovati kad je god želio, zbog svoje stalne povezanost s Bogom, kako kaže Tora: Ustanite i poslušat ću što će vam Vječni narediti.85 Te značajke izdižu Mojsija kao proroka iznad svih proroka koji su mu prethodili i koji su mu slijedili, uzdižući ga kao najvećeg proroka kojega je čovječanstvo upoznalo.
Prorok Ilija puše u šofar najavljujući Mesijin dolazak u Jeruzalem drvorez, Mantovska Hagada, 1561.
85. Br 9 , 8
627
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
O s m o t e o l o š k o načelo: Tora j e s Neba ... vjerovati potpunom vjerom da je Izraelova Tora koju imamo ona ista koju je Stvoritelj, blagoslovljeno mu Ime, dao Mojsiju. Tora je Božji Nauk, Mojsije ju je primio proroštvom, riječ po riječ, i zapisao ju kao pisar koji piše po diktatu. Svaku riječ u Tori, bilo da je u okviru halahe, da je književna ili moralna poruka, izrekao je Mojsiju Bog. U Tori nema ni jedne riječi koju bi Mojsije napisao svojom voljom. Ovo načelo stavlja Toru iznad svake knjige, jer nije ju napisao čovjek, već je čovjek Mojsije ispunio zadaću pisara, a ne stvaratelja. Božje otkrivenje cijelom narodu: svjedočenje o božanskom izvoru Tore Božje otkrivenje cijelom narodu jedini put u povijesti86, na Sinaju, bilo je povijesni dogadaj koji se urezao u srca oko tri milijuna ljudi, koji su ga dalje prenosili s oca na sina, do naših dana. Židovski narod nije bio u stanju slušati cijelu Toru izravno iz Božjih usta, nakon dviju prvih zapovijedi molili su da prime Božje riječi putem našeg učitelja Mojsija. Onaj tko je sam zatražio Božju riječ, nije dvojio o njezinoj istinitosti. Za cijelog razdoblja koje se opisuje u Tori, usprkos mnogim bunama87, ne nalazimo niti jedno pitanje Židova oko istinosti Tore, nitko nije dvojio oko Mojsijeva točnoga prenošenja Božjih riječi. 86
• Vidi na početku poglavlja Šesto teološko načelo, str. 618. • Vidi u tjednom odsječku Korah, Br 16
87
628
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
Mojsijev lik kao svjedočenje o božanskom izvoru Tore Tora kaže o Mojsiju: A čovjek Mojsije je ponizniji od svih ljudi na licu zemlje.8s Mojsije je bio vrlo ponizan, i ne samo to, već i oslobođen osobnih interesa. Nije tražio čast, proročanski položaj, svećeničku službu ili vlast. U početku je čak odbio otići k faraonu, prema Božjoj naredbi89. Nije ostavio sinovima svoj položaj i zadaću, njegova obitelj ničim nije uživala povlastice za Mojsijevog života ni nakon njegove smrti. Mojsije je zatražio da se njegove dužnosti i ovlasti predaju drugima u židovskome narodu90. Kada su drugi u židovskom logoru primili proročanstvo, a Jehošua ih je želio ušutkati, rekao mu je Mojsije: Zar si ti kivan zbog mene, kada bi samo dao Vječni da svi u narodu budu proroci, da stavi svoj duh nad njih!91 Mojsije je počinio jedan jedini grijeh, zbog kojega je kažnjen time što nije ušao u voljenu zemlju92, što je želio cijeloga života, prema kojoj je poveo narod kojeg je izveo iz Egipta. Tora to ne prikriva i ne oprašta njemu jednako kao ni drugima, već otvoreno pripovijeda o svemu, pa i o grijesima naših praotaca i voda. To je njezina veličina, time se ona razlikuje od književnih djela. Tako i Mojsijev lik svjedoči o istinitosti svakog slova u Tori.
Sadržaj Tore kao svjedočenje 0 njezinom božanskom izvoru Sadržaj Tore pokazuje da joj je izvor Bog. Usporedba između vrhunca istočnjačke literature toga doba i Tore može pokazati da su drugi tada bili daleko ispod razine etike, teologije i znanja koja se javlja u Tori.
Etička razina Etička načela iz Tore nisu bila poznata u drugim kulturama. Pridošlicu nemoj mučiti i ne ugnjetavaj ga, jer ste pridošlice bili u zemlji egipatskoj! Ne učini nijednoj udovici ili siročetu trpnju! Ako mu učiniš da trpi, pa me zazove, zasigurno ću čuti njegov glas. I naljutit ću se i pobit ću vas mačem 1 vaše će žene postati udovice, a sinovi siročad. Ako posudiš novac mojem narodu, siromašnome u svome narodu, nemoj mu biti poput zajmodavca, 88
9 °9 1 9 289
Br Izl Izl Br Br
12,3 3 18,24; Br 11,14 11,29 20,10-13
629
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
ne naprti mu kamatu. Ako uzmeš u polog odjeću svoga bližnjeg, vrati mu je do zalaska sunca! Jer ona je njegov jedini pokrivač, pokrivalo za njegovu kožu, u kojem će leći, pa ako me zazove, čut ću ga, jer sam milosrdan93 Tora daje zaštitu slabim skupinama u društvu: siročadi, strancima, udovicama i sirotinji. Tora čak 36 puta ponavlja zapovijed da se ljubi stranca, sve stoga jer ubili ste stranci u Egiptu". Ovakvo ponašanje i skrb o slabima u društvu, o siročetu, strancu, udovici i siromahu (i to samo stoga što "ste pridošlice bili u zemlji egipatskoj"), ismijavali su drugi narodi, jer, mislili su: ako su me progonili kao stranca, onda bih i sam trebao progoniti strance. No Tora od nas traži upravo suprotno. Nažalost, mržnja na strance, pridošlice i manjine danas je veoma uobičajena u mnogim državama u Europi i svijetu. Još nismo vidjeli niti jednu državu u svijetu koja bi bila doista bliska karakteru moralnih zakona Tore, ne samo u odnosu na strance. Zar je tada postojala i jedna zemlja gdje je zakon štitio siromaha koji je uzeo kredit, ili zahtijevao uredno isplaćivanje plaće najamniku, kao što je odredila naša Tora?! Je li i jedna zemlja zakonima obvezala ljude da pomognu i životinji koju posjeduje osoba koju mrziš?! (Što se u naše doba može usporediti s pomoći nekome pri popravku auta.) Ako sretneš vola svog neprijatelja, ili ako njegov magarac zaluta, svakako mu ga vrati. Ako vidiš magarca koji pripada nekome tko te mrzi, kako leži pod teretom, nemoj ga napustiti, već mu svakako pomozi.94 Ima još primjera: Drži se podalje od laži; čistoga i pravednoga ne ubij, jer neću dati za pravo zlome. Mito ne uzmi, jer mito će zaslijepiti i zdrave oči i iskriviti riječi pravednika. Pridošlicu ne ugnjetavaj, bliska vam je duša pridošlice, jer ste pridošlice bili u zemlji egipatskoj.95 Postoji također i naredba o otpusnoj godini i jovelu96, te druge micve, kao: Ne ugnjetavaj bližnjega svoga i ne pokradaj ga, ne zadrži plaću nadničara do jutra. Ne opsuj gluhome, a pred slijepoga ne stavi prepreku, boj se svoga Boga, ja sam Vječni. Ne čini nepravdu u suđenju davanjem prednosti siromašnome ili iskazivanjem poštovanja moćnome, pravedno sudi bližnjega. Ne idi ogovarajući kroz svoj narod, ne stoj nad krvi bližnjega svoga, ja sam Vječni. Ne mrzi u srcu brata svojega, svakako opomeni bližnjega i ne dopusti da griješi. Ne osvećuj se i ne čini odmazdu nad sinovima naroda svojega.97; Ustani pred 9
3. 95 9 694
97
630
Izl Izl Izl Izl
22,20-26 23,4-5 23,7-9 23,10-11
• Lev 19,13-18
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
sijedim i izrazi poštovanje starcu i boj se svoga Boga, ja sam Vječni. 98 No više od svega: Voli bližnjega svoga kao sebe, ja sam Vječni." Ima još mnogo primjera u Tori. Duhovne snage čovjeka u kulturnome okružju onoga doba nisu mogle stvoriti takve ideje i zapovijedi.
Teološka razina Tvorac svijetariječjuje u Tori postavljen nasuprot materijalističkog mnogoboštva. Jedan Bog koji ne jede i ne pije suprotstavljen je požudnome poganstvu mase, koje se temeljilo na tjelesnim zadovoljstvima. Skriveni i apstraktni Bog, koji zabranjuje svoje tjelesno prikazivanje, suprotstavljen je tjelesnim božanstvima predstavljenima slikama i kipovima. Mnogi misle da je najviša religijska razina koja je prethodila Tori (ali ne i Abrahamovom monoteizmu, koji je oko 400 godina raniji od Tore) bila ona koju je pokrenuo egipatski vladar Ehnaton. To je bila henoteistička religija, koja je obožavala Sunce kao personifikaciju vrhovnog boga Atona, ali faraon je bio posrednik između naroda i Boga. U atonizmu je, za razliku od hebrejskoga monoteizma, nedostajao etički sadržaj. Ehnatonova vjera bila je racionalistička, a ne etička100.
Razina znanja U Tori se iskazuje mnogo znanja o svijetu, za koje se ne zna kako bi moglo biti dostupno u doba Tore, osim ako ga pripišemo božanskome izvoru, koji je sveznajući. Evo dva važnija primjera, jedan iz zoologije, a drugi iz astronomije. 1. Tora zapovijeda židovskome narodu: Svaku medu životinjama koja ima papke i preživa, jedite. No ove nemojte jesti od onih koje samo preživaju ili imaju razdvojene papke: devu, jer preživa, ali nema razdvojene papke, nečista vam je. Zeca, jer preživa, ali nema razdvojene papke, nečist vam je. Kunića, jer preživa, ali nema razdvojene papke, nečist vam je. Svinju, jer ima razdvojene papke, ali ne preživa, nečista vam je. Njihova mesa ne jedite i strvine im ne dotičite, nečisti su vam.101 Mojsije kazuje židovskom narodu osnove kašruta, a one propisuju da životinja 98
- Lev 19,32 Lev 19,18
100. Vidi Wilson, J. A., The Burden of Egypt: an Interpretation of Ancient Egyptian 101
Culture. Univ. Chicago Press 1951, str. 226. Lev, 11,3-8
631
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
čije se meso smije jesti ima dva istodobna znaka: preživa i ima razdvojene papke. Samo uz ta dva združena znaka životinja je dozvoljena za jelo. Tada navodi kategoriju od samo četiri životinje koje posjeduju samo po jedan od znakova čistoće: devu, zeca, kunića (preživaju), te svinju (ima razdvojene papke). Zadivljujuće je to što je Mojsije cijelog života boravio u Egiptu i u pustinji, na putu prema Izraelu, u koji čak nije ni ušao. Kako bi on mogao sa sigurnošću reći da na svijetu postoje samo te četiri životinje s po jednim znakom, kada nije bio u Australiji, Europi, Americi i Aziji? Otada do danas nije otkrivena još neka životinja koja bi imala samo jedan od tih znakova. Talmud pita: Zar je naš učitelj Mojsije bio lovac ili zoolog?102 Kako je on to mogao znati? Talmud odgovara da je u tome odgovor onome koji bi tvrdio da Tora nije s Neba. Tako je i u vezi s ribama. Tora zapovijeda: Ove jedite: od svega što je u vodi i ima peraje i krljušti u vodi, u morima i rijekama, njih jedite. A sve što nema peraje i krljušti u morima i rijekama, svi vodeni gmazovi i sva živa duša u vodi, neka su vam odvratni.1Q3 Mojsije je zapovjedio da je samo riba koja ima oba znaka čistoće dozvoljena za jelo, a znakovi su: peraje i krljušti. Talmudski učenjaci su iznijeli tradiciju usmene Tore: riba koja ima krljušti, uvijek ima i peraje104, te je dozvoljena za jelo. Ponovno se postavlja pitanje: od doba kada je taj zakon odreden u Tori otkrivene su rijeke i mora, a u njima mnoge različite ribe, no medu svima njima sve do danas nije nađena riba koja bi imala krljušti, a ne bi imala i peraje. 2. Zadivljujuće je vidjeti opseg znanja talmudskih učenjaka u astronomiji. U Talmudu je navedeno trajanje Mjesečevog ciklusa: Mjesečev krug nije kraći od dvadeset devet i pol dana i dvije trećine sata i sedamdeset tri djelića.105 Raban Gamliel, tadašnji predsjednik Sanhedrina, tvrdi na tome mjestu da mu je to poznato iz tradicije koja se prenosila s oca na sina, u nizu predsjednika Sanhedrina unazad, sve do Mojsija, koji je to znanje primio od Boga. Kad se znanstveno provjeri taj astronomski podatak, ispostavlja se da je točan do pet decimalnih mjesta i odgovara nalazima današnjih astronomskih mjernih instrumenata. Pogledajmo: 29 i pol dana je jasno, ali dvije trećine sata i 73 djelića sata? Kao prvo, 102
- BT Hulin 60b 3• Lev 11,9-10 104. BT Hulin 66b; vidi i MT Hilhot maahalot asurot 1,24
10
105
632
- BT Roš hašana 25a
13 t e o l o š k i h n a č e l a ž i d o v s k e v j e r e
Bog zna što ljudi čine
radi se o proporcionalnim satima, a ne o "običnom" satu. Proporcionalni sat (šaa zemanitj dijeli se na 1080 djelića (helek). Tom se podjelom bez ostatka može podijeliti na polovice, trećine, četvrtine, petine, šestine, osmine, devetine i desetine. Ovom vremenskom jedinicom odreduju se i halahe, kao, primjerice, doba za molitvu, posljednji trenutak za jedenje hameca na erev Pesah i druge. Proporcionalni sat sastoji se od 1080 djelića, tako dvije trećine sata imaju 720 djelića, odnosno 0,734259 sata = 793/1080 djelića (793 = 73 djelića + 720 djelića), u dijelovima dana: 0,03059 dana = 0,734259/24. Ukupno je trajanje Mjesečevog kruženja 29,53059 dana = 29,5 dana i 0,03059 dana. Zaprepašćujuće je što je provjerom pomoću najsuvremenije astronomske opreme, prema računanju Carla Sagana106, ustanovljeno da Mjesečevo kruženje traje 29,530588 dana! Mjerenje je izvedeno pomoću staklene prizme koju su američki austronauti ostavili na Mjesecu, laserskog zraka svjetla upućenoga sa Zemlje prema prizmi, jakih teleskopa i atomskog sata. Bez tih instrumenata, koji su razvijeni posljednjih godina, modernoj znanosti ne bi bilo moguće dostići tako točan rezultat. Prema suvremenijem njemačkom istraživanju provedenome u Berlinu, kruženje Mjeseca traje 29,530589 dana! Razlika je nezamislivo malen djelić sekunde! Ta tajna prirode dana je židovskom narodu kako bi ispunjavao micve prema halahama, to jest kako bi slavio blagdane u njihovo doba. Izvor tajne je Tvorac svijeta, ne samo jer su nam rabini tako rekli, nego jer takvo znanje ljudi jednostavno nisu mogli imati bez današnje tehnologije. Iz toga je jasno da nije vjerojatno da je čovjek napisao Toru, što znači da je Tora s Neba. O toj mudrosti kaže Tora: Jer ona [Tora] je vaša mudrost i vaš razum naočigled ljudi koji će čuti sve ove zakone i reći će: doista je mudar i razuman ovaj veliki narod! Midraš komentira: Što je to mudrost i razum naočigled narodima? To je izračunavanje zvjezdanih putanja.107 Midraš kaže: Što znači mudrost i razum naočigled narodima'? Znaj, to je izračunavanje kruženja zvjezdanih sustava [astronomija].108 106
- Sagan, C., Broca's Brain 107. Pnz 4,6 108
- Jalkut Simoni Vaethanan 4; vidi i BT Sabat 75a; vidi i Majmonid, Sefer hamicvot šoreš 2.; vidi i Responsa Jahin uBoaz rabina Cemaha i rabi Šimona, sinova rabi Solomona Durana, Alžir 15. st., 1,135 početak odlomka Šaalta mimeni
633
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Pisana i usmena Tora Ovo teološko načelo obuhvaća i pisanu i usmenu Toru. Obje imaju isti zakonski položaj, obje su dane i rečene Mojsiju na Sinaju: pet knjiga Mojsijevih, odnosno pisana Tora, i sva njezina objašnjenja, odnosno usmena Tora. Za svaku riječ koju je u Tori napisao, primio je Mojsije i objašnjenja, usmenu Toru. Za židovske povijesti nastalo je nekoliko skupina koje su odlučile prihvatiti samo pisanu Toru. Najpoznatiji medu njima bili su saduceji, iz doba drugoga Hrama (2. st. pr.n.e.) i karaiti, koji su se razvijali od doba gaona (6. st.) do Srednjega vijeka. Saducejski pokret, nazvan prema osnivaču Cadoku (Sadoku), nastao je u doba drugoga Hrama, a uništen je zahvaljujući energičnom vodstvu rabana Simona ben Šetaha*, predsjednika Sanhedrina u doba kralja Aleksandra Janaja (1. st. pr.n.e.). Šimon ben Šetah, voda farizeja, koje je slijedila većina naroda, uklonio je, uz pomoć svoje sestre, kraljice Šelomcijon, saduceje sa svećeničke službe u Hramu i iz Sanhedrina. Šimon ben Šetah nije se plašio ni kralja, koji je bio saducej109. Nakon smrti kralja Janaja, dala je kraljica Šelomcijon potpunu potporu Šimonu ben Šetahu, a on je uspio potpuno uništiti saduceje i njihov utjecaj, te učvrstiti mjesto usmene Tore u čitavome narodu. Karaitski pokret110 je odbacio Usmenu Toru, te je protumačio Toru u skladu s onime što se činilo doslovnim značenjem teksta, a ne onako kako je objašnjeno u Mišni i Talmudu, koji su, prema tradiciji, na Sinaju predani našem učitelju Mojsiju. Kao posljedica karaitskog tumačenja nastale su mnogobrojne razlike između karaita i većine naroda, koji je ostao vjeran farizejskoj tradiciji. Evo nekoliko osnovnih razlika: l.Tora zapovijeda: Ne palite na šabat vatru u svojim naseljiman1. Dok prema usmenoj Tori zabrana paljenja vatre radi rasvjete ili za kuhanje ne obuhvaća održavanje vatre koja je već pripremljena prije šabata, karaiti su zabranili i pripremanje vatre prije šabata, pa karaitske žene ne pale svijeće za šabat, u šabatnoj noći oni sjede u mraku, a danju jedu hladno jelo. Tako je šabat za karaite postao mračni dan pun zabrana, a ne dan kiduša, pjesama, ukusne hrane i proučavanja Tore. 109. b t Sanhedrin 19a; vidi i Jalkut Šimoni odsječak Mišpatim 3 4 0 110
- O karaitskom svjetonazoru vidi Lasker, D. J., Rabbanism and Karaism: the contest for supremacy, u: Great schisms in Jewish hitory. New York 1981, sv. 15., str. 260. i n Izl 3 5 , 3
634
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
2. Rečenicu: Ne kuhaj kozlića u mlijeku njegove majke!112, koja, prema predaji, znači zabranu jedenja mesne i mliječne hrane zajedno, karaiti su protumačili drukčije, pa dopuštaju miješanje mesnog i mliječnog. 3. Karaiti su poništili zapovijed o tefilin (molitvenom remenju), jer se ona u Tori ne pojavljuje doslovno, zbog čega su ukinuli i blagdane koji se ne pojavljuju u Tori: Hanuku, Tu bišvat, Lag beOmer, i Taanit Ester. 4. Karaitska ketuba (vjenčani ugovor) u mnogome je različita od farizejske ketube. 5. Karaiti izuvaju cipele u svojim sinagogama, jer je napisano: Skini cipele, jer mjesto na kojemu stojiš sveta je zemlja113 Oni sjede na tepisima, a ne na stolcima, kleče, klanjaju se i padaju ničice, šireći ruke, poput islamskoga običaja u džamiji. 6. Židov prema karaitima treba imati i židovskoga oca i židovsku majku, a ne samo židovsku majku, kako su protumačili farizeji. 7. Karaitske žene pri obrednom očišćenju ne uranjaju u mikve, već u vodu tekućicu. 8. Karaiti u prošlosti nisu sami pokapali svoje umrle, da se ne bi obredno onečistili, već su to za njih činili siromašni Židovi, pripadnici glavne, rabinske struje, koja nastavlja slijediti farizeje. Danas karaiti u Izraelu sami obavljaju pokapanje. 9. Karaitski kalendar različit je od židovskog, jer nema dodatnoga mjeseca kojega je ustanovio Hilel Drugi u četvrtome stoljeću (358./359.) 114 , već se temelji samo na kretanju Mjeseca, iz čega nastaju mnoge razlike. Iako, primjerice, Pesah i u njih pada petnaestoga nišana, kako je rečeno u Tori, no ne drže se mnogih običaja, kao što je prodaja hameca, čitanje hagade u noći sedera, četiri čaše vina, i drugih. Za razdoblje Brojanja Omera Tora naređuje: Brojite od sutradan nakon šabata, od dana kad donosite omer uroda, sedam šabata, cijeli neka budu. Do dana nakon sedmoga šabata odbrojite pedeset dana, pa prinesite novu žrtvu Vječnome.115 Farizejsko brojanje Omera počinje odmah nakon završetka prvoga dana Pesaha, jer od sutradan nakon šabata prema tradiciji usmene Tore znači: od dana nakon blagdana. Postoje i drugi blagdani koje Tora ponekad naziva šabatom. Karaitsko brojanje, 112• Pnz 14,21 113• Izl 3 , 5 U 4 • Vidi u poglavlju Židovski kalendar, str. 45. 115• Lev 2 3 , 1 5 - 1 6
635
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
nasuprot tome, počinje poslije prvog šabata koji slijedi nakon prvog blagdanskog dana Pesaha. Budući da piše ״šabat", oni to tumače na najjednostavniji način, kao šabat, te ponekad, kada blagdan završava početkom tjedna, čekaju i nekoliko dana do sljedećega šabata, pa tek tada počinju brojati sedam tjedana Omera. Ta se razlika odražava i na dan Šavuota, koji pada na pedeseti dan od početka brojanja Omera. Prema karaitima, on je uvijek u nedjelju, jer i brojanje počinje u nedjelju, dan nakon šabata. Karaiti slave Roš hašanu samo jedan dan, a ne dva, i ne pušu u šofar, jer ״dan trubljenja"116 ne tumače kao dan trubljenja u šofar, već kao dan uzvika, jer riječ terua znači jak zvuk, koji može dolaziti iz grla ili iz trube. Jom kipur i Sukot karaiti ne slave u iste dane kao Židovi koji slijede rabinski nauk. Zapovijedi o četiri vrste bilja, slavljenje dana Hošana raba i udaranje vrbom o pod nisu običaji karaita. Karaitski pokret osnovao je 767. godine Anan ben David, koji je potekao iz porodice voda babilonskih Židova, koja je potjecala od kralja Davida. Ovlasti voda babilonske dijaspore (roš hagola) bile su na području reprezentacije i administracije, a ne u halahi; halahički autoritet imali su vode učilišta u Babilonu. Povijesna pozadina osnivanja karaizma bila je odbijanje gaona, voda učilišta u Babilonu, da imenuju Anana vodom babilonske dijaspore. Manjkavosti njegove osobnosti naveli su ih da za roš hagola izaberu njegovoga mlađeg brata, Hananju. Zbog toga se Anan odvojio od rabinskoga židovstva i osnovao karaite, koji slijede samo Mojsijevo petoknjižje, odbijajući predaju usmene Tore. Karaitstvo, njegove zapovijedi i načela oblikovao je stotinjak godina nakon Anana Binjamin Nahavendi (kraj 8. st. - poč. 9. st.) iz Perzije. Karaiti su se jako razvili u gaonsko doba u Babilonu i Egiptu, gdje su dobili zaštitu vlasti. Deseto i jedanaesto stoljeće bili su zlatno doba karaitstva, a od dvanaestog stoljeća karaitski je pokret počeo je slabiti. Od njega su do danas ostali tek ostaci, skupina od petnaestak tisuća sljedbenika, a svi žive u Izraelu. Zbog promjena koje su karaiti pokušali ustanoviti, u doba gaona napisana je znamenita kodifikacijska literatura. Dva glavna uglednika koji su polemizirali s karaitstvom bili su Rasag i Rambam, koji su većinu života proveli u Egiptu, središtu karaita na njegovu vrhuncu. Rasag je napisao veliku polemičku literaturu protiv karaita, koja je bila ״polemika njegovog života". Najvažnija polemička Rasagova knjiga je Sefer hagaluj (Knjiga o razotkrivenome), u kojoj je sakupio mnoge od svojh polemika, no sačuvali 116
636
- Br 29,1
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
su se samo dijelovi. U raspravi protiv karaita vodio se željom da pokaže kako je usmena Tora neophodno potrebna za objašnjavanje i razumijevanje pisane Tore. Jedan od važnih karaitskih pisaca, Abu Jusuf Jakob AlKirkisani, navodi sedam Rasagovih dokaza o neophodnosti usmene Tore: 1. Nekim Božjim zapovijedima u pisanoj Tori nije objašnjena kakvoća (primjerice, kakva je pravilna suka, što su četiri vrste bilja, kako izgledaju tefilin, i slično). 2. Nekim Božjim zapovijedima u pisanoj Tori nije objašnjena količina (koliko treba dati priloga u Hram i slično). 3. Nekim Božjim zapovijedima u pisanoj Tori bit nije jasna (koje posude primaju obrednu nečistoću i slično). 4. Neke Božje zapovijedi treba ispunjavati u točno odredeno vrijeme, a u pisanoj Tori nije točno navedeno vrijeme (primjerice: kada počinje šabat). 5. Neke Božje zapovijedi uopće nisu navedene u pisanoj Tori (primjerice: o molitvi). 6. Starost svijeta, židovski kalendar i njegovo značenje, te židovska povijest nakon doba proroka ne razumiju se iz same pisane Tore. 7. Nada u budući svijet proizašla je iz mišljenja poslijebiblijskoga doba. Osmo teološko načelo napadale su mnoge sekte koje su nastale u židovstvu, a konačno su i izašle iz njega i nestale.
637
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Deveto t e o l o š k o načelo: Potpunost Tore ... vjerovati potpunom vjerom da je Izraelova Tora vječna i potpuna, da neće biti promijenjena i da je Stvoritelj, blagoslovljeno mu ime, neće zamijeniti nekom drugom. Ovo načelo odreduje da je Mojsijeva Tora, uključujući i njezina tumačenja koja je židovski narod od Boga primio usmeno, potpuna i vječna, te joj se ne smije dodavati niti oduzimati. Rambam navodi citate iz Tore koji svjedoče o potpunosti i vječnosti Tore: Svega što vam nalažem pridržavajte se i činite, ne dodaj mu i ne oduzimaj od toga.117 (potpunost), i: Skriveno pripada Vječnome, a otkriveno nama i našim sinovima dovijeka, kako bismo ispunjavali sve riječi ove Tore118 (vječnost), a na mnogo mjesta u Tori javlja se i: ... vječni zakonik za sve vaše naraštaje119. Ovo načelo treba od židovstva odijeliti nekoliko skupina, kako bi se "popravila probijena ograda" oko Tore: 1. karaite, koji su porekli usmenu Toru i potpunost Tore, te time izašli iz kruga vjere Mojsija i Izraela 2. kršćane, koji su porekli potpunost Tore dodajući Novi zavjet, te vječnost Tore, poništavajući njezine zapovijedi 3. muslimane, koji su porekli potpunost Tore zamjenjujući je Kuranom, te vječnost Tore, poništavajući njezine zapovijedi Riječima Rambama: 'Ona nije na nebu - time si naučio da prorok nema prava dodati ništa novo. Stoga, ako ustane čovjek iz drugih naroda ili iz Izraela, i učini znak i čudo i kaže da ga je Vječni poslao kako bi dodao neku 117• Pnz 13,1 118• Pnz 2 9 , 2 8 119• Izl 12, 14 i 17; Izl 27,21; Lev 3,17; Lev 23;31 i 4 1 i drugdje
638
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
zapovijed ili neku oduzeo ili dao tumačenje neke od zapovijedi koje nismo čuli od Mojsija, ili kaže da zapovijedi koje su naložene Izraelu nisu dovijeka i za sve naraštaje, nego vremenski ograničene, taj je lažni prorok koji se došao suprotstaviti Mojsijevom proroštvu ... jer je On, blagoslovljeno mu ime, naložio Mojsiju da je ta zapovijed za nas i naše sinove dovijeka, jer Bog nije čovjek, pa da se predomisli. (Br 23,19) 120
Tekst Tore: potpuna vjerodostojnost Zadivljujuće je što je Tora nepromijenjena, nakon više od 3300 godina otkad je dana židovskome narodu. Do danas nije nitko, Židov ili ne־Židov, izjavio da Tora koju danas imamo nije vjerodostojna. U okviru židovske tradicije nije otkriven niti jedan svitak Tore koji bi sadržavao drukčiji tekst neke rečenice, drukčiju riječ, ili čak slovo. Ta činjenica je zadivljujuća, jer vidimo da druge knjige, pa čak i povijesne činjenice mnogo mlade od Tore, imaju različite, pa i posve suprotne verzije. Kako je, dakle, tekst Tore opstao do danas? Tora nije bila arheološki nalaz, već je bila i ostala zakonska knjiga Židova u domovini i u dijaspori. Ona je dinamična knjiga života, iz nje se svakoga šabata i blagdana čita u sinagogi, svaki dan djeca ju uče, a odrasli žive prema njezinim odredbama. Sama Tora propisuje svakome Židovu da mora sebi, s već postojećega primjerka Tore, prepisati jedan primjerak. To je tijekom povijesti bio siguran način čuvanja toga teksta. Pored toga, za očuvanje nepromijenjenoga teksta zaslužan je sustav pravila i uputa o prepisivanju i čitanju Tore, mesora. Svetost Tore obvezuje na točnu predaju svakog slova i svakog taga121 (znaka krune). Dio tih pravila odnosi se na nekoliko riječi, nekoliko slova i nekoliko rečenica u Tori, te općenito na slova, riječi i rečenice, kako joj se ne bi dodavalo niti odužimalo. Stoga su one koji su se bavili prepisivanjem Tore i zapisivanjem tih pravila nazvali soferim, jer su brojali (hebr.: sofer) riječi i slova122. Široka rasprostranjenost, uz vrlo strog nadzor, te stalna uporaba Tore kao knjige života, očuvali su njezinu vjerodostojnost do naših dana.
120. MT Hilhot jesodea Tora 9,1; vidi i Rambam, Sefer hamicvot šoreš 8; Sefer haikarim 1,18; vidi i Midraš tanhuma vajera 13; vidi i Berešit raba 5 3 , 4 121. Vidi u potpoglavlju Pisana Tora, str. 483. 122. BT Hagiga 15b i Kidušin 30a; vidi i Jalkut Simoni Ješajahu 439; vidi i Midraš Tanhuma bešalah 16; vidi i rabi Josef Albo, Sefer haikarim 3,22
639
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
D e s e t o t e o l o š k o načelo: Bog zna š t o ljudi čine ... znati da Bog, blagoslovljeno mu Ime, zna sve postupke ljudi i sve njihove misli, bdije nad njima i ne miče pogled s njih. Skrb je temeljna ideja u židovskoj vjeri i kamen temeljac biblijske književnosti. Sve biblijske knjige prožete su idejom da Tvorac nadzire svijet kojega je stvorio. Božja vlast obuhvaća cijeli život čovječanstva, Židova i drugih naroda, pojedinca i zajednice. Židovski narod, međutim, uživa osobitu Božju skrb, zbog saveza između židovskoga naroda i Boga. Taj savez je pred Židove postavio obvezu ispunjavanja Božjih zapovijedi (micva), a pred Boga skrb za židovski narod, za pojedinca i za život i opstanak židovskoga naroda na svijetu. Bog je aktivan kao upravljajući čimbenik čovjekove povijesti i čovjekove vrste, no čovjek ima određenu samostalnost u okviru Božjeg plana. On čini izbor hoće li surađivati s Bogom ili mu se suprotstavljati, a Bog će usmjeravati i ispravljati posljedice skretanja židovskoga naroda i čovječanstva. Dobro ili loše vladanje čovjeka, naroda i čovječanstva dovodi do Božjeg uplitanja kao suca koji sudi o čovjeku prema njegovim djelima, odnosno kao oca koji pogledom prati djecu i dolazi im u pomoć kada si više sami ne mogu pomoći. Bog se pojavljuje i kako bi učinio dobro cijelome čovječanstvu, jer sa svoga sjedišta promatra sve stanovnike Zemlje123, a osobito u židovskoj povijesti za cijeloga biblijskog doba. Božja skrb se izražava na dva načina: prirodnim zakonima, koje je Bog odredio za vječnost, i koji su uvjet našeg postojanja124, te izravnim utjecajem kada je neophodno, promjenom prirodnih zakonitosti i preokretanjem 123
- Ps 33,14; također i cijela Knjiga o Joni i 2 4 • Ps 148,6; Jr 5 , 2 2
640
13 teoloških n a č e l a židovske v j e r e
Bog zna š t o ljudi čine
tih zakona putem čuda125. Na ljudsku povijest utječu tri čimbenika: čovjekova slobodna volja, prirodne zakonitosti i Božja skrb. No ti čimbenici nemaju podjednaku snagu, jer Božja skrb je odlučujuća, kao što je rekao najmudriji od ljudi: Mnogo je misli u ljudskome srcu, ali ostvarit će se Božji naum.126 Bog se skrbi pravedno i milosrdno, dajući uzor za poželjno čovjekovo ponašanje. Rambam drži da je ovo načelo izrečeno u rečenicama: Velik si u savjetu i moćan u djelu, ti, čije oči su otvorene nad svim putovima ljudskim127; I vidje Vječni da je veliko zlo čovjekovo na zemlji, a sve što misli njegova srca stvore, samo je zlo, svakoga dana.128; I reče Vječni da je vika iz Sodome i Gomore velika, a njihov grijeh vrlo težak129
Slobodna volja i izbor Bog od početka poznaje sva naša djela i naše misli. Ovo načelo stvara znamenito i teško filozofsko pitanje o odnosu providnosti i slobode našega izbora. Dakle, čovjek ima izbor između dobra i zla, a istodobno Bog od početka zna sve što činimo i mislimo. Prirodne zakone ne možemo mijenjati, Božja skrb je uvijek s nama, jedino na što možemo utjecati je naš izbor između dobra i zla.
Sloboda izbora u židovskim izvorima i u židovskoj filozofiji Brojni su primjeri izravnoga upozoravanja na mogućnost izbora: Gledaj, stavio sam danas pred tebe život i dobro, smrt i zlo.130; Ako se okrene tvoje srce, te ne budeš slušao, pa te privuče i klanjaš se drugim bogovima i služiš im...131; ... život i smrt stavio sam preda te, blagoslov i kletvu. Izaberi život, kako bi poživio ti i tvoje sjeme.132; ... i oni su izabrali svoje putove133
125. Vidi u priči o izlasku iz Egipta na početku biblijske Knjige o izlasku, te u cijelom Tanahu (Bibliji) - Izr 19,21 127 • Jr 3 2 , 1 9 128 - Post 6,5 129. Post 18,20 130. Pnz 3 0 , 1 5 126
131. Pnz 30,17 132• Pnz 3 0 , 1 9 133. Iz 6 6 , 3
641
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Većina židovskih filozofa pozabavila se tom važnom temom134. Rambam ju je objasnio na nekoliko mjesta u svojim filozofskim135 i halahičkim136 spisima. On kaže: ״Svaki je čovjek dobio pravo da krene putem dobra i bude pravedan, ako to želi, ili da krene putem zla i bude zao, ako to želi. To je napisano u Tori: ,... evo, čovjek je postao kao Mi, pa raspoznaje dobro i zlo(Post 3,22), što znači da je čovjekova vrsta jedina na svijetu i nema druge koja joj u tome sliči, da sama raspoznaje što je dobro, a što je zlo, pa čini sve što poželi... Nema nikoga tko bi ga zaustavio od činjenja dobroga ili lošega, kako ne bi ispružio ruku i posegnuo i za plodom drveta života. (Post 3,22)137 Neka ti ne padne na pamet to što govore neuki medu narodima svijeta i većina neznalica medu Židovima, da Sveti, blagoslovljen neka je, čovjeku na početku njegova postojanja odreduje hoće li biti dobar ili zao. Nije tome tako, već svaki čovjek može biti pravedan kao naš učitelj Mojsije ili zao kao Jerovam, mudar ili glup, milosrdan ili okrutan, škrt ili plemenit, a tako je i s drugim svojstvima. Nitko ga neće promijeniti ni odrediti mu, niti povući ga na jedan od dvaju putova; on sam i iz svoje volje kreće onim putem kojim želi. To je rekao Jeremija: Iz usta Najvišega neće izaći ni zloća niti dobrota (Tužaljke 3,38). Dakle Tvorac ne odreduje čovjeku hoće li biti dobar ili loš. S obzirom na to, grešnik uništava sam sebe, te treba plakati i tugovati zbog svojih grijeha i zbog onoga što je učinio svojoj duši, nanoseći joj zlo. O takvome je napisano: Čemu žaliti živoga čovjeka? (Tužaljke 3,39) Napisano je i da se, ako smo svojom moći i svojim rukama i svojom voljom počinili zlo, trebamo pokajati i napustiti svoju zloću, jer je odluka sada na nama. To je značenje ovoga: Potražimo svoj put i istražimo i pokajmo se. (Tužaljke 3,40)138 Rambam zaključuje da je izbor ״važno načelo i stup Tore i Božje zapovijedi ... jer pravo vam je dano, a sve što čovjek zaželi učiniti od ljudskih djela, on čini, bilo da je dobro ili loše ... jer Bog ne prinuduje ljude i ne odreduje im da čine dobro ili zlo, nego je sve prepušteno njima samima."139
134
- Bahja, J., Hovot halevavot 3,8. Jerusalem 1996; vidi i Rasag u knjizi Emunot vedeot 4 , 3 135. More nevuhim 3. poglavlje 16 i dalje 136 - MT Hilhot tešuva 5 i Hilhot jesode Hatora 2 137 - MT Hilhot tešuva 5,1 138. MT Hilhot tešuva 5,2; vidi i BT o istom odsječku u Berahot 5a 139
642
- MT Hilhot tešuva 5 , 3
13 t e o l o š k i h n a č e l a ž i d o v s k e v j e r e
Bog z n a š t o ljudi čine
Mogućnost izbora je čovjeku urođena Rambam kaže da se čovjek može roditi s različitim naklonostima prema činjenju dobra ili zla, ali se ne rada potpuno zao, kao što se ne rada sa svojim budućim zanimanjem. Stoga će trebati više ili manje učiti, kako bi se, zahvaljujući slobodi izbora koju bez iznimke svi imamo, mijenjao i promijenio. Bit će razlika u vrsti i količini promjene, ovisno o tome kakva je čovjekova duša140. Rambamovo mišljenje o urođenoj sposobnosti čovjeka da promijeni svoje ponašanje prema moralnome, odgovara Aristotelovu mišljenju, koji piše: ״Moralna vrlina ... dolazi s navikom. Stoga je jasno da nam nijedna od moralnih vrlina nije po prirodi usađena, već samo imamo prirodnu sposobnost da ih steknemo, a poslije ih navikom moramo usavršavati."141 Rambamovo mišljenje dijele i suvremeni psihijatri, primjerice Viktor Frankl (1905.-1997.), jedan od velikih psihoanalitičara našega doba, koji piše: ״Ne možemo u duši naći ništa što bi do te mjere odredilo čovjekovo postojanje da mu ne ostane bilo kakva sloboda. Otuda proizlazi da u neurotičnim, pa čak i psihotičnim slučajevima, bolesnik posjeduje ostatak slobode, premda sužen."142
Teološki dokazi za postojanje slobode izbora Rambam se služi negativnim argumentom: da nema slobode izbora, čovjek bi bio prinuđen činiti ono što nije po njegovoj volji. Uz to, čemu onda Tora i sve Božje zapovijedi?!143 On se nadalje pita kada bi sve bilo određeno, bez mogućnosti izbora, čemu onda učiti, odgajati se, spremati se za svoje zanimanje. Čemu bi bila namijenjena nagrada i kazna? Zašto bi društvo kažnjavalo ubojicu, ako ubojstvo ne bi bilo počinjeno njegovom voljom, njegovim izborom da ubije? Zašto bi Bog kaznio zločinca koji ne bi sam izabrao da počini zločin? Riječima Rambama: ״Kada bi Bog određivao čovjeku da bude dobar ili loš, ili kada bi postojalo nešto što pri samome rođenju usmjerava čovjeka na jedan od puteva, ili na neki nauk ili neko mišljenje ili neki postupak ... zašto bi nam (Bog) zapovijedao putem proroka da učinimo ovako, a ne onako, da idemo putem dobra, a da ne slijedimo zlo, kada bi već pri stvaranju o tome odlučio? ... Čemu bi služila cijela 140
- Rambam, Šmona perakim 8,1-4; vidi i Rambam, Pismo Židovima Marseillea - Nikomahova etika, knjiga II., 1 142 - Frankl, V. (navedeno prema prijevodu djela na hebrejski Haadam mehapes mašmaut, Devir, 1970. str. 159) 143 - Rambam, Šmona perakim 8,2 141
643
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Tora? Prema kojem bi zakonu i sudu bio kažnjen zločinac, a nagrađen dobar? Kakav bi to bio sudac cijele zemlje kada ne bi zakonito sudio?!"144 Riječima suvremenika: "... bi li bilo smisla u stvaranju marionete prema liku Božjem - kad bi bilo tako, kako bi se mogao sklopiti savez između marionete i onoga koji povlači uzice?"145
Providnost i čovjekov izbor Čovjekov slobodan izbor dovodi do filozofskoga pitanja: ako Bog unaprijed zna što će čovjek učiniti, kakav on zapravo ima izbor, jer sve je poznato unaprijed?! S druge strane, kada bismo rekli da Bog ne zna što će čovjek učiniti, tvrdili bismo da postoji nedostatnost u savršenstvu apsolutnog Božjeg znanja. Rambam je postavio to pitanje146, želeći proniknuti u odnos čovjekovog izbora i Božjeg znanja. Rambam nabraja pet škola147 o pitanju Božje providnosti i slobodnoga izbora, u židovstvu i u drugim religijama i kulturama: 1. Epikurejska škola drži da Bog ne postoji, pa nema niti vrhovnoga nadzora nad svijetom, a sve što je bilo, jest i bit će nije ništa drugo do slučaj bez razumskoga ili moralnoga smisla, nevezan uz Božje djelovanje ili njegovu nazočnost. 2. Aristotelovska škola tvrdi da postoji vrhovni nadzor, no on je sveden samo na vječne i nepromjenjive pojave, poput neba i nebeskih tijela. Vrhovni nadzor postoji i nad onim što je pod utjecajem neba, uz uvjet da je to vječno, kao primjerice ljudski rod u svojoj ukupnosti (čovječanstvo je, prema Aristotelovu mišljenju, vječno), ali ne i pojedini dijelovi, koji se neprestano mijenjaju. Prema tome, nema vrhovnoga nadzora nad pojedinim osobama. 3. Ašarija, ortodoksna islamska škola148 smatra da je sve u rukama Neba i da je sve otpočetka zapisano. Nema mjesta slučajnostima, općim ili za pojedince, Bog je predodredio sve, bez iznimke. Takva je njegova volja i tako je dobro. Prinuda i predodređenost odnose se i na kretanja živih 144
- MT Hilhot tešuva 5 , 4 - Bart, A., Dorenu mul šeelot hanecah, Jewish Agency, 13/izd., Jeruzalem 1988, str. 93. 146 - MT Hilhot tešuva 5,5 147 - More nevuhim 3,17 148 - Utemeljitelj joj je Al-Ašari, 10. st. 145
644
13 t e o l o š k i h n a č e l a ž i d o v s k e v j e r e
Bog zna š t o ljudi č i n e
bića, oni nemaju izbora. Čovjekov izbor postoji samo u odnosu prema sebi, no prinudan je i odreden u odnosu na Boga. Na pitanje zašto bi čovjek bio kažnjen, ako mu je odredeno da griješi, odgovor je da je to Božja volja i tako je, prema njemu, dobro. 4. Mutazila je škola "onih koji su se izdvojili"149, a drži se neoplatoničke teorije, koja ja vjerovala u čovjekovu slobodu i u posjedovanje potpune slobode izbora. Čovjek će u budućnosti biti nagrađen ili kažnjen za djela koja je učinio slobodnim izborom. Sve što se dogada u svijetu u Božjim je rukama, osim ljudskih postupaka. 5. Židovska škola tvrdi da čovjek ima slobodu izbora činjenja dobra ili zla. Taj izbor je zajamčen pravednošću nagrade i kazne u okviru Božjega nadzora nad postupcima svakoga čovjeka. Uz to, sve što se čovjeku dogodi, dobro ili loše, dolazi mu presudom Neba, a ne slučajno. I životinje imaju slobodu, no potpuno drukčiju. Sastoji se samo u slobodi kretanja prema njihovoj volji, a skrb nad njima nije pojedinačna, već se odnosi samo na opstanak cijele vrste. Ovako kaže Rambam: ״No kada se radi o drugim živim bićima ... mislim da list ne pada zbog skrbi nad njime i da pauk ne rastrže muhu prema odluci Vječnoga, te ne držim da se On time bavi ... već sve je to posve slučajno."150 Razlika između čovjeka i drugih živih bića u vrsti slobode i Božje skrbi proizlazi iz židovskog gledanja na čovjeka u odnosu na životinje. Prema židovstvu, čovjek je jedino umno biće na svijetu, a sav svijet stvoren je za njega, uključujući i živa bića. Božja skrb nad čovjekom je skrb Božjega uma nad čovječjim, pa kada je čovjek pravedan, njegov um jača i skrb za njega jača.151 Cijeli Tanah povezan je s Božjom skrbi nad pojedinim Njegovim stvorenjima, od Adama i Eve, Kajina i Abela, Noe, Lota, Hagare, Daniela... Na početku je Bog odredio što će se dogoditi s nekim pojedinčima, primjerice odredio je Izakovo rođenje152, Deborino proročanstvo i njegovo ispunjenje153, Elijev govor Hani154... Još je mnogo drugih takvih primjera u cijeloj Bibliji. U svome Vodiču za zbunjene (More nevuhim)155, 149
- Utemeljitelj joj je Vasil ibn Ata, kraj 8. st. 150. More nevuhim 3,17 151. 152 153 154 155.
MT Hilhot jesode Hatora 2,9-10; vidi i More nevuhim 3,8-25 Post 18,10 i 21,1 Suci 4,15-21 lSam 2,27 More nevuhim 3,16-24
645
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Rambam raščlanjuje Knjigu o Jobu, te, u suglasju s talmudskim rabinima156, zaključuje da je Knjiga o Jobu proročanska alegorija, a ne opis istinitoga dogadanja. Razgovor između Joba i njegovih prijatelja kreće se oko svih učenja koja su ovdje iznesena, osim epikurejskoga, koje nevjernički poriče Božju skrb. Na kraju razgovora dolazi Elihu, koji Jobu i njegovim prijateljima otkriva proročansku objavu, kojom je primio istinu o Božjoj skrbi: da Bog zna sve, no zbog golemoga razmaka između Boga i nas, ne možemo shvatiti njegovo znanje, pa ne možemo niti očekivati da će njegova skrb ispuniti naša nadanja. Je li doista sve predodređeno i dopuštenje danoP157 Ako je Bog sve predodredio, čemu dopuštenje za izbor? Usprkos ovoj logičkoj poteškoći, židovstvo naučava da Bog zna što će čovjek učiniti, ali istodobno čovjek sam odlučuje što će učiniti, no ne može se uspoređivati Božje i čovjekovo znanje. Mi ne možemo svojim umom shvatiti opseg pojma ״Božje znanje", a svaki pokušaj povezivanja ljudskoga znanja s Božjim znanjem je logička pogreška. Kada kažem ״ja" (o sebi) i ״On" (o Bogu), to ne znači da imamo istu vrstu i oblik znanja158. Tako kaže rabi Josef Albo*: ״Da Ga poznajem, bio bih On."159 Problem predodređenosti i izbora bio je kamen smutnje i u židovskome narodu. To je u doba drugoga Hrama bio predmet velike rasprave između saduceja i farizeja. Josip Havije svjedoči o toj raspravi: ״Oni [farizejil kažu da sve ovisi o presudi i Bogu, a učiniti pravedno djelo ili tome suprotno u rukama je čovjeka... Saduceji uopće ne prihvaćaju presudu, već kažu da je Bog daleko od ljudskih djela i ne nadzire ih. Oni kažu da čovjek može izabrati dobro ili zlo, a svaki se okreće prema jednome od toga, prema svojoj volji."160
156
BT Bava batra 15a - M Avot (Rečenice otaca) 3 , 1 8 158 - More nevuhim 3,20-21 159 - Albo, J., Sefer haikarim 2,30, na kraju poglavlja; ibid, vidi više o Božjoj providnosti i slobodi izbora 160 - Židovski rat II. 8 , 1 4 157
646
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
Stav znanstvene psihologije o slobodi izbora Od prošloga stoljeća svjedoci smo revolucionarne promjene u razumijevanju čovjekove slobode. U 19. stoljeću znanstvenici su željeli mehanički objasniti sve što postoji, uključujući duševne pojavnosti. Razna mehanička shvaćanja kao ״kruti determinizam" ili ״klasični behaviorizam" bila su dobro prihvaćena, pokušavajući temi slobodnog izbora dati opažajni značaj utemeljen na analitičkoj mehanici. U takvome mehaničkom svijetu nije preostalo mjesto za Boga, religiju, niti za bilo koji vjerski osjećaj. Međutim, to shvaćanje koje poriče vjeru utemeljeno je na logičkoj pogrešci: pokušaj poricanja vjere nije proizašao iz znanosti. Joseph Fabry pita: ״Jesmo li zaista 'programirani' naslijeđenom strukturom, vođeni zapovijedanjem žlijezda, kemijskih reakcija i električnih naboja? Izloženi smo društvenim i gospodarskim snagama koje čine s nama što ih je volja, kao da smo šahovske figure. Jesu li zaista samo unutrašnji porivi i instinkti ti koji nas bacaju amo-tamo... Taj fatalizam je odgovoran za slijepu ulicu u kojoj se često nađemo. I među znanstvenicima i medu psiholozima taj je stav često prihvaćen. Godine 1950. napisao je prof. Viktor Frankl: ,Ako se odnosimo prema čovjeku samo kao prema stroju kojim vladaju uvjetovane reakcije, spustit ćemo antropologiju na nižu razinu i pretvoriti je u granu zoologije, a ontologija čovjeka pretvorit će se u sustav svjetonazora neke životinje koja trpi od megalomanije, jer može hodati na dvije noge.' U svojoj knjizi Logos i egzistencija Frankl uz pomoć suvremenih primjera pokazuje do kuda može dovesti determinizam. Rasna teorija, primjerice, koristi se biologijom kako bi uvjerila ljude da im je sudbina unaprijed određena. Hitler je njemačkome narodu govorio da mu je lik odreden krvlju, da nema bijega pred tom sudbinom. Za marksizam bitna je samo društvena okolina: osuđen si na temelju toga što si buržuj ili radnik. Postoji opasnost da Freudove zamisli postanu dogma u SAD, kao što su Hitlerove zamisli postale dogma u Njemačkoj, a marksističke u zemljama komunizma. Preveliko pojednostavljivanje i premalo razumijevanje Freudovih ideja uvjerili su mnoge Amerikance da smo programirani nagonima i naklonostima i da zato nama mogu upravljati "određene prinude". Posljedica je slijepa vjera pacijenata u sudbinu.161 Jean Hamburger, jedan od pionira transplantacije bubrega, piše: ״Prije svega treba znati da poštovanje prema pojedincu uopće nije prirodna 161
- Fabry, J., Hamašmaut šel hajeha. Sifrijat Foalim, Tel-Aviv 1993, str. 39.- 40.
647
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
pojava u živome svijetu. Ubojstvo druge kraljice u saću otpočetka je programirano. Ima mnogo drugih primjera ubojstva jedinke ili jedinki u živom svijetu, sustavno organiziranoga ubojstva. Kada žutovrati termiti ubijaju svoj kraljevski par, oni stvaraju krug mogućih zamjena, no samo jedan par medu svima njima ostavljaju na životu; sve ostale odmah uništavaju. Ozlijeđenog termita ostali bez odlaganja ubijaju i rastrgaju. U zdravom društvu ne nalazimo leševe. Ribe, gmazovi, ptice, preživači, čahure parazitskih insekata, divlji zec, mužjaci leoparda, svi oni pružaju još mnogo primjera ponašanja kojeg bi ljudi definirali kao podmukla ubojstva između jedinki iste vrste. No u tom slučaju pojam nepravednosti ne slaže se s temom, jednako kao što ga se ne može postaviti nasuprot općem zakonu prirode, koji obvezuje vuka da rastrga ovcu, kako bi opstao. Medu životinjama čak ni predodžba o pojedincu neovisnome od društva kojem pripada nema nikakvoga značenja. Mravinjak djeluje savršeno, u njemu nijedan mrav nije važniji nego što bi u našem tijelu neka stanica bila važnija od druge. Nitko neće požaliti zbog smrti jedne stanice, koja se time udaljava iz zajednice kojoj je pripadala. Treba znati da između stanica i između mrava kao pojedinaca postoji tajni jezik, a određenje koje nameće opći program organizacije postoji od pamtivijeka. U svih se živih bića, osim u čovjeka, sve događa kao da pojedinac nije drugo doli dio cjeline. Samo u cjelini, njezinom opstanku, budućem preživljavanju iz naraštaja u naraštaj prepoznaje se značenje. Reći ću samo: životinja koja živi u društvu nema mogućnosti izbora; nasuprot tome, čovjek ima mogućnost izbora."162 Dr. Hamburger nastavlja slikovitim jezikom: ״Kada bi se spustio neki putnik s drugog planeta na naš mali planet i proučio privatnost ljudi, a zatim i mrava, isprva u njihovu ponašanju ne bi otkrio nikakvu razliku. U mravinjaku bi vidio stvorove koji ni trenutka ne miruju. Gledao bi kako grade svoje mravinjake, pokreću vojske za neprestane ratove, zarobljavaju i porobljavaju, uzgajaju stada lisnih uši, organiziraju skupljanje i razvrstavanje građevnog materijala ili hrane. Istinito je napisao Lewis Thomas u knjizi 'Život stanice: bilješke promatrača prirode"da mravi ״čine baš sve što i mi činimo, osim što ne gledaju televiziju". U naše doba je dokazano da je svaki mrav poput roba sputan diktatorskim zakonima društva kojem pripada. Njegova poslušnost, koju nužno nosi otkad je došao na svijet, proizlazi iz njega samoga. Nema izbora, sve stanice njegova tijela i živčevlje koje mu služi kao središnji živčani sustav vode svaki njegov pokret i sve vrste ponašanja. Nema 162
648
- Hamburger, J., Birkat harefua. Sifrijat Ofakim, Am oved 1979, str. 140.
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
mogućnosti za uzmak, za okončanje toga, za pobunu. Sve mu je unaprijed odredeno. Rad mrava kao pojedinca je ono što klasični zoolozi nazivaju instinkt. I evo, u vrsti u koju ti je čast biti ubrojen, dogodila se važna promjena, čijom zaslugom ne moramo ni ja ni ti, ni drugi ljudski stvorovi, slijediti pravila koja bi u nas bila usađena od rođenja."163 Viktor Frankl piše: ״Opasnost se krije u onoj teoriji prema kojoj čovjek 'nije drugo do...' To je teorija koja poučava da čovjek nije drugo do proizvod bioloških, psiholoških i socijalnih uvjeta, ili plod nasljeđa i okoline. Takvo gledanje pretvara čovjeka od ljudskog bića u robota. Neurotski fatalizam nalazi se odnjegovan i odgojen psihoterapijom, koja poriče čovjekov izbor. Čovjekova sloboda je ograničena. Čovjek nije oslobođen od okolnosti, nego je samo slobodan postaviti se prema njima. Čovjek ima moć da se sam definira. Njegovo postojanje nije bezizražajno, već on stalno objavljuje kakvo mu je postojanje. Svaki pojedini čovjek slobodan je promijeniti se u svako doba. Osobnost pojedinca ne treba vidjeti kao zadanu, čovjek je stvorenje koje je sposobno za dostizanje osobnoga uspona."164 Frankl, koji je preživio Holokaust i logor smrti Auschwitz, vrhunac svoga stava iskazuje u rečenicama: ״U koncentracijskim logorima vidjeli smo neke od nas kako su se ponašali kao svinje, a druge kao sveci. Obje mogućnosti postoje u čovjeku, a koju ćemo ostvariti ovisi o našim odlukama, a ne o okolnostima. Nakon svega, čovjek je ono biće koje je izmislilo te plinske komore Auschwitza, ali i ono biće koje je u te plinske komore ušlo uspravno, s molitvom Šema Jisrael na usnama."165
163
Ibid., str. 157.
164
- Frankl, V., Haadam mehapes mašmaut, Devir, Tel-Aviv, 1970, str. 156.
165
- Ibid., str. 161.
649
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
J e d a n a e s t o t e o l o š k o načelo: Nagrada i kazna ... vjerovati potpunom vjerom da Stvoritelj, blagoslovljeno mu Ime, vraća dobrim onima koji se pridržavaju njegovih odredaba, a kažnjava prijestupnike njegovih odredaba. Ideja o nagradi i kazni jedno je od temeljnih vjerovanja u biblijskom i talmudskom židovstvu. To je ideja o nadzoru nad ponašanjem ljudi i o uspostavi pravde na svijetu nagrađivanjem dobrih djela i kažnjavanjem loših, sve prema Božjim odredbama.
Ideja nagrade i kazne u Bibliji Ova se ideja pojavljuje već na početku povijesti, u pripovijesti o Kajinu i Abelu166 i kasnije, nakon izlaska iz Egipta, u više zapovijedi židovskome narodu, počinjući s Deset zapovijedi: Ja sam Vječni, tvoj Bog, ljubomorni Bog koji na sinovima kažnjava grijehe otaca, na trećem i četvrtome naraštaju onih koji me mrze, i iskazuje ljubav tisućama koji me vole i pridržavaju se mojih zapovijedi.16 יTora nastavlja u odsječku o blagoslovima i kletvama u Levitskome zakoniku: Ako ćete slijediti moje zakone i mojih se zapovijedi pridržavati i činiti ih, dat ću vam kiše u njihovo vrijeme i zemlja će dati svoj urod i drvo u polju svoj plod i vršidba će vam dostizati berbu, a berba će dostizati sjetvu, te ćete jesti svoj kruh do sitosti i sjediti na svojoj zemlji u sigurnosti i dat ću mir zemlji... a ako me ne budete slušali i ne budete činili sve te zapovijedi i ako budete prezreli moje zakone i ako vaša duša povrijedi moje odredbe, pa ne ispunite sve moje zapovijedi i prekršite !66. Post 4 167. Izl 2 0 , 5 - 6
650
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
savez sa mnom, ja ću vama to učiniti i podvrgnut ću vas strepnji, iznemoglosti i groznici, koje troše oči i iscrpljuju dušu, i sijat ćete svoje sjeme uzalud, jer jest će ga vaši neprijatelji...168 Također i u poznatome odsječku o blagoslovima i kletvama, koji je postao iskazom židovske vjere: I bit će, ako doista budeš slušao glas Vječnoga, Boga svojega, da ispunjavaš, da činiš sve njegove zapovijedi koje ti danas zapovijedam, pa će te Vječni, tvoj Bog, postaviti za najvišega medu narodima zemlje i na te će pasti svi ovi blagoslovi i dostići te, ako budeš slušao glas Vječnoga, svojeg Boga. Blagoslovljen si u gradu i blagoslovljen si na polju. Blagoslovljen je plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje i plod životinje tvoje... Vječni će tebe uzeti za svoj sveti narod, kako ti se zakleo, ako budeš činio zapovijedi Vječnoga, Boga svojega, i išao njegovim putevima. I vidjet će svi narodi zemlje da se u tebe ime Vječnoga zaziva i bojat će te se... I dogodit će se, ako doista ne bi poslušao glas Vječnoga, Boga svojega, da činiš, da ispunjavaš sve njegove zapovijedi i zakone koje ti danas naređujem, i doći će na tebe sve ove kletve i sustići će te; proklet si u gradu i proklet si na polju... proklet si kad dolaziš i proklet si kad odlaziš... I past će na tebe sve te kletve... To su riječi saveza, kojega je Vječni zapovjedio Mojsiju da sklopi sa sinovima Izraelovim, u zemlji Moav, pored saveza kojega je s njima sklopio na Horebu169 Također i u odsječku ״Čuj Izraele": I bit će, ako doista budete poslušali moje zapovijedi, koje vam danas nalažem, da volite Vječnoga, Boga svojega, i da mu služite svim svojim srcem i svom svojom dušom, i dat ću vašoj zemlji kišu u njezino vrijeme, ranu i kasnu, i sakupljat ćeš svoje žito i svoje vino i svoje ulje... Pazite da vam srce ne zastrani, da ne skrenete i služite drugim bogovima i klanjate im se.. 170 Tema nagrade i kazne ima važno mjesto i u riječima proroka, čija je zadaća bila neprestano opominjanje naroda, pozivanje na pokajanje i usmjeravanje na Božji put. Proroci su ponavljali i isticali izravnu vezu između ponašanja naroda na vjersko-moralnom planu i njegove nacionalne i povijesne sudbine i budućnosti naroda u Izraelu i svijetu: Ako pristanete i poslušate, blagodat zemlje ćete jesti, a ako odbijete i pobunite se, mač će vas pojesti, jer usta Vječnoga su govorila171 Koji je čovjek mudar, pa da razumije to što su mu usta Vječnoga govorila, pa da kaže zašto je zemlja 168. 169. 170. 171•
Lev 26,3-6; 14-17 Pnz 28,1-11, 15-16,19, 45, 6 9 Pnz 11,13-14, 16 Iz 1,19-20
651
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
izgubljena, opustošena kao pustinja bez ljudi? I reče Vječni: 'Zbog njihovog napuštanja mojega saveza, kojega sam stavio pred njih, a nisu slušali moj glas i nisu činili kako sam odredio.'172
Židovska povijest kao svjedočanstvo o ideji nagrade i kazne Židovska povijest svjedoči o čudesnom opstanku židovskog naroda i o tome da nema slučajnosti. Događaji koji su snašli židovski narod na dobro ili na zlo izravna su posljedica njegovih djela. I to je svjedočanstvo o nagradi i kazni. Židovska povijest puna je uspona i padova, ponekad vrlo strmih, od kraljevstva u ropstvo i iz svoje zemlje u raspršenje u progonstvu. No usponi i padovi kakvi su druge narode svijeta izbrisali i pretvorili u arheološke izloške na stranicama povijesti, očvrsnuli su židovski narod i pokazali mu djelovanje Božje ruke u povijesti. Bog je vjeran svome savezu kojega je sklopio sa židovskim narodom. On ga i kažnjava kad je potrebno, ali neće dopustiti potpuno uništenje, kao što je obećao u svome savezu: I uza sve to, kada budu u zemlji svojih neprijatelja, neću ih odbaciti i neću ih prezreti kako bih ih uništio i prekršio svoj savez s njima, jer ja sam Vječni, njihov Bog.173 Prorok Jeremija ponavlja ovo proročanstvo o vječnosti židovskoga naroda: Ovako govori Vječni, koji daje sunčev sjaj danju, a mjesecu i zvijezdama da sjaje noću, koji ziba more, te mu valovi buče - ime mu je Gospodin nad vojskama - ako se ikada ti zakoni promijene, tada će i potomstvo Izraelovo prestati biti narodom preda mnom zauvijek! Ja sam Vječni! !74 Dakle, prorok Jeremija u svome proročanstvu povezuje vječnost prirodnoga svijeta s vječnošću židovskoga naroda. I posljednji prorok, Malahija, potpisuje svoje proročanstvo istim obećanjem: Kao što se ja ne mijenjam, tako ni vi nikada nećete nestati.175 Tako prorok Malahija povezuje Božji identitet i vječnost židovskoga naroda. Bog je unaprijed obećao, putem Mojsija, kakva će biti nagrada i kazna narodu na ovome svijetu, a one ovise o ponašanju naroda, o tome slijedi li put kojega je odredio Bog. Obećati budući svijet nije toliko teško, to su
172. j r 9,11-12 173. Lev 2 6 , 4 4
174. j r 31,35-36 175. Mal 3,6
652
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
činile i sve druge religije, koje su obećavale sva dobra na budućem svijetu. Mojsije je obećao vezu i kritiku za vrijeme samog života, ״dugu ruku" koja će djelovati na narod i nakon smrti. Stoga je Mojsijevo proroštvo izdržalo ispit u svoje doba i u budućnosti. Mosije je odmah rekao: I rasut ću vas medu narodima i podići ću na vas mač i vaša će zemlja biti opustošena i vaši gradovi bit će ruševine.176 Time je Mojsije najavio tri nevjerojatne pojave koje su pratile židovski narod kroz njegovu dugu povijest: 1. I rasut ću vas medu narodima - ove riječi označavaju "vječno lutajućeg Židova" u dijaspori, pojavu koju smo proživljavali tijekom dvije tisuće godina za kojih su nas tjerali gotovo svi narodi, iz svih mjesta; 2. ... i podići ću na vas mač - ove riječi označavaju progone, pogrome, spaljivanja, uništavanja i teške muke koje su nas progonile tijekom svih godina u dijaspori; 3. ... i vaša će zemlja biti opustošena - ove riječi označavaju pustoš Izraela u doba kada je židovski narod bio izvan njega i dok se nije vratio, jer Sveta zemlja može cvjetati samo kada je u njoj izabrani narod. Tijekom dvije tisuće godina od rušenja drugoga Hrama, zemlja je bila pusta. Nijedan narod nije uspio naseliti zemlju Izraelovu u nenazočnosti naroda Izraelovog, prema Božjem obećanju: I opustošit ću zemlju i zaprepastit će se vaši neprijatelji koji žive na njoj.177 Progonstvom naroda s njegove zemlje pala je zemlja u pustoš i žalost. Danas, nasuprot tome, nakon što se narod Izraelov konačno vratio na svoju zemlju, vidimo Državu Izrael, zelenu i rascvalu, kako u izobilju donosi plodove, kao tehnološka, gospodarska i vojna sila. Samo zaslijepljen može to pripisati slučajnosti. Povijesni opstanak židovskoga naroda začudio je i zadivio tijekom vremena istraživače iz raznih naroda. Evo nekoliko primjera. Ruski filozof i povjesničar Nikolaj Berdjajev (1874.- 1948.) piše: "Židovi su imali bitnu ulogu u povijesti. Oni su prije svega povijesni narod, a njihova se sudbina na nevjerojatan način zrcali kao Božja odredba. Njihova sudbina je previše obilježena 'metafizičkim' da bi se objasnila bilo materijalističkim, bilo pozitivističkim povijesnim terminima. Sjećam se kada sam u mladosti pokušavao provjeriti historijsku materijalističku teoriju na primjeru sudbine naroda, kako se razbila na židovskom pitanju. Njegova je sudbina neobjašnjiva iz materijalističkog kuta gledanja. I zaista, prema pozitivističkom materijali176. Lev 2 6 , 3 3 177. Lev 2 6 , 3 2
653
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
stičkom kriteriju, taj je narod odavno trebao nestati. Njegov opstanak je zagonetna fantastična pojava, koja dokazuje da je njegov život vodila snaga predodredenosti, koja transcendira proces prilagodavanja, kojega naglašava historijska materijalistička teorija."178 Mark Twain (1835.-1910.), američki pisac, piše: "Ako je statistika točna, Židovi ne čine niti jedan posto ljudskoga roda. To je tek magleni povjetarac zvjezdane prašine izgubljen u buri Mliječne staze. Za Židova bi se trebalo jedva čuti, ali o njemu se čuje, uvijek se o njemu čulo. On se ističe na planetu kao bilo koji drugi narod, a njegova gospodarska važnost je neproporcionalno veća od njegove veličine. Njegov prinos svjetskom popisu velikana literature, znanosti, umjetnosti, glazbe, financija, medicine i učenosti takoder daleko nadmašuje njegovu malobrojnost. Izvrsno se borio na ovome svijetu u svim dobima, i to s rukama zavezanim na leđima. Zbog toga bi se mogao uzoholiti, a to bi mu bilo i oprošteno. Egipćani, Babilonci i Perzijanci su ustali i ispunili svijet zvukom i sjajem, a zatim izblijedjeli kao san i nestali; Grci i Rimljani su slijedili, napravili strašnu buku i nema ih; drugi narodi su iskočili i podigli luč na neko vrijeme, dok nije izgorjela, a sada sjede u sumraku ili su nestali. Židovi su ih sve vidjeli i sve nadmašili i ostali što su uvijek bili, nema u njih dekadencije, nestabilnosti koja dolazi s vremenom, organi ne slabe, energija se ne smanjuje, budni i aktivni um ne sustaje. Sve je smrtno osim Židova; sve druge snage prolaze, samo on ostaje. Što je tajna njegove besmrtnosti?"179 T. R. Glover, znameniti britanski povjesničar, piše: "Židovi su imali najčudniju povijest od svih istočnih naroda. ... Povijest nijednog drugog naroda ne bi nam bila toliko vrijedna kad bismo je samo mogli otkriti i ražumijeti. ... Još je čudnije što je židovska religija opstala dok su religije svih drugih starih naroda predkršćanskoga svijeta nestale. ... Pored toga, čudno je što su sve živuće religije svijeta izgrađene na idejama preuzetima od Židova. To su problemi koje Židovi predstavljaju povjesničaru. Veliko pitanje nije ״Što se dogodilo?", nego ״Zašto se dogodilo?" Zašto taj narod opstaje? Zašto židovstvo preživljava? Kako je zaista nastalo? Na ta pitanja ovdje se neće odgovoriti. ... U tome je jedinstvenost Židova."180 178
- Berdjajev, N. A., The Meaning of History. Moskovska Akademija Duhovne Kulture, London/New York Schribner's 1935, str. 86-7. 17 9. Twain, M., Concerning the Jews. Harpers Magazine, 1899, ponovno izdano u "The Complete Essays of Mark Twain", Doubleday 1963, str. 249. 180. Glover, T. R., The Ancient World. Queen's University - Kingston, Ontario, Penguin Books, Baltimore 1964, str. 184.-191.
654
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
Riječi Lava N. Tolstoja (1850.-1904.), jednog od najvećih svjetskih pisaca, kažu sve: "Što je Židov? Ovo pitanje nije tako čudno kako se čini. Pogledajmo kakvo je čudnovato stvorenje Židov, kojeg su svi vladari i svi narodi zajedno i pojedinačno iskorištavali, mučili, ugnjetavali, proganjali, gazili i klali, spaljivali i vješali... i usprkos svemu tome još uvijek je živ. Što je Židov koji nije nikad dozvolio da ga odvede na krivi put zemaljsko vlasništvo koje su mu njegovi ugnjetavači i progonitelji neprestano nudili kako bi promijenio vjeru i napustio svoju vlastitu židovsku religiju? Židov je to sveto biće koje je s neba donijelo vječnu vatru i njome posvijetlilo cijelom svijetu. On je vjerski izvor, ishodište i vrutak iz kojeg su svi drugi narodi izveli svoje vjere i religije. Židov je prethodnik civilizacije. Neznanje je bilo prezrenije u staroj Palestini nego je danas u civiliziranome svijetu. Ne samo to, nego u onim divljim i barbarskim danima, kada ni život ni smrt nisu ništa značili, rabi Akiva nije se ustručavao javno se izjasniti protiv smrtne kazne, koju se danas smatra vrlp civiliziranom kaznom. Židov je znak građanske i vjerske tolerancije. Voli stranca i pridošlicu', zapovijeda Mojsije, 'jer ste bili stranci u Egiptu.' I to je bilo rečeno u onim davnim i neciviliziranim danima kada je osnovna želja naroda i država bila da se međusobno slome i pokore. Što se tiče vjerske tolerancije, židovska vjera ne samo da ne pokušava preobratiti pripadnike drugih religija, nego upravo suprotno tome, Talmud nalaže rabinima da svakome tko po svojoj volji dode prihvatiti židovsku religiju, kažu i objasne sve poteškoće koje nastaju tim prihvaćanjem i da istaknu potencijalnome preobraćeniku da pravedni pripadnici svih naroda imaju udio u besmrtnosti. Niti moralisti našeg doba ne mogu se pohvaliti takvom uzvišenom i idealističkom vjerskom tolerancijom. Židov je znak vječnosti. Taj kojega nisu uništili klanje ni mučenje tijekom stoljeća, kojega vatra, mač ni inkvizicija nisu bili u stanju izbrisati s lica Zemlje, koji je prvi iskazao Božje riječi, koji je toliko dugo bio čuvar proročanstva i koji ga je predao ostatku svijeta - takav narod ne može se uništiti. Židov traje zauvijek, kao i sama vječnost."181 Doista je to čudesan narod. Možda i najveće čudo u čitavoj povijesti. Odgovor koji nam daje Tora, a kasnije i proroci, istodobno je jednostavan, ali i metafizički. Židovski narod postoji do danas jer je Bog obećao da će tako biti, a povijesna mu je zadaća u svijetu stvaranje povijesti na Božjem putu. 181. Tolstoj, L. N., What is a Jew? Jewish World, London 1 9 0 8
655
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Odnos čovjeka prema dobru i zlu Neki su filozofi govorili o tri vrste zla: etičkom, tjelesnom i metafizičkom. Odluka o tome što je dobro, a što zlo, ovisna je o tome tko odlučuje. Zato se odredeni dogadaj ne može apsolutno vrednovati i nazvati lošim. Gotovo je jedinstven stav ljudi o tome što treba nazivati ״dobro", a što ״zlo". Gotovo jedinstven, ali ne potpuno jedinstven, jer se može vidjeti što je nacistička zvijer učinila u Europi tijekom samo nekoliko godina. U očima te zvijeri ״dobro" je bilo označeno kao čovjekova slabost; ideal je bio nesmiljena vladavina jakih nad slabima, kako bi se stvorilo društvo jakih, u kojemu bi posjedovanje savjesti bila mana. Mi mislimo da je ״dobro" braniti slaboga od jakoga i spasiti progonjenoga od progonitelja. Usprkos nacističkoj bolesti, urođeni ljudski osjećaj slijedi Božju volju onako kako se ona pojavljuje u Bibliji. Većina ljudi s Istoka i sa Zapada, svih rasa i vjera, vidi u tlačenju zlo, a u pomoći dobro. U svakome od nas postoji ״nešto" što nam zapovijeda i usmjerava nas k činjenju dobra; to ״nešto" Sokrat naziva daimonion, božanski glas koji odvraća od loših djela, a nama je taj pojam poznat kao savjest.
Materijalna nagrada i kazna na ovome svijetu i duhovna nagrada i kazna na budućem svijetu Židovstvo ne naučava poput kršćanstva: "... moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta", već drži da je na ovome svijetu naša zadaća određena kao upotpunjavanje stvaranja i tikun olam, popravljanje svijeta. Prema riječima rabi Jaakova u Mišni: Pripremi se u predvorju za ulazak u dvoranu.182, odnosno, budući svijet je nagrada za naše aktivno djelovanje na ovome svijetu. Primili smo Toru punu praktičnih Božjih zapovijedi da bismo je se pridržavali na ovome svijetu. Smisao nagrade i kazne, o čemu se govori u Tori i u proročkim knjigama, jest ovozemaljska, opipljiva nagrada i kazna. Ne spominje se izričito nagrade s druge strane te životne stvarnosti. Ipak je sav smisao vraćanja dobra na ovome materijalnom svijetu samo u olakšavanju čovjeku pri postizanju duhovnoga savršenstva, koje će ga dovesti do budućega svijeta. To je glavna namjera Tore i bit Božjeg dobročinstva. Kao što su rekli mudraci u Midrašu i Talmudu: Piše: ,Da bi ti se umnožili dani i da bi ti bilo dobro.' (Pnz 5,29) ... Piše: ,Da bi ti bilo dobro i da bi produžio svoje dane.' (Pnz 22,7) ... Da bi ti bilo dobro na 182
656
- M Avot (Rečenice otaca) 4 , 1 6
13 t e o l o š k i h n a č e l a ž i d o v s k e v j e r e
Bog zna što ljudi čine
svijetu koji je samo dobar; kako bi ti se produžili dani na svijetu koji je vječan.'183
Problem: pravednik - a loše mu je, zločinac ־a dobro mu je Jedan od problema koji su mučili velike židovske filozofe, a prije njih proroke i druge mudre Židove tijekom naraštaja, bio je onaj koji je iznesen u Talmudu u jednoj rečenici: Pravednik - a loše mu je, zločinac - a dobro mu ye.184 Kako je moguće da se zlo dogodi pravednome, dok zao čovjek živi dobar život? Pitanje je dvostruko: na razini pojedinca i na razini naroda. Ono predstavlja prastari, vječni problem, a ipak uvijek suvremen, jer se postavlja u svakome naraštaju. Ideja nagrade i kazne povezana s načelom Božjeg nadzora nad ljudima obećava da će pravednik doći do svoje nagrade, a zločinac će friti kažnjen za svoja zla djela. Međutim, stvarnost pokazuje razne prilike koje su, čini se, u suprotnosti s ovim svjetonazorom. Neki zli ljudi su nagrađeni kao pravednici, dok su pravedni ״kažnjeni" kao da su zli. Ta pojava ogorčuje prije svega one koji pate: Zar sudac zemlje neće provoditi zakon?185 Prorok Jeremija uzvikuje k Bogu zastrašujuće pitanje, koje odzvanja u svemiru: Pravedan si, Vječni, kad te preklinjem, ali o presudama ću s tobom govoriti: zašto uspijeva put zločinca...P186 Cijela pripovijest iz Knjige o Jobu kruži samo oko tog pitanja. Job, u boli nakon gubitka obitelji, pita: Zemlja je predana u ruke zločinca, lica njezinih sudaca zastire ako ne On, tko onda?187 Ovaj problem nije postojao u starome, mnogobožačkom svijetu, jer su narodi koji su vjerovali u mnoga božanstva mogli medu svoje bogove podijeliti zlo i dobro na svijetu. Čak i Perzijanci, koji su suzili vjerovanje u bogove na samo dvojicu, Ahrimana i Ormuzda, rješavali su taj problem vjerovanjem da je jedan od bogova dobar, a drugi zao, pa dobro čovjeku stiže od dobroga boga, a zlo od zloga. 183. BT Kidušin 39b; vidi i Hulin 142a; vidi i Jalkut Šimoni Jitro 298; vidi i rabi Josef Albo Sefer haikarim 4 , 4 2 184. BT Berahot 7a, vidi zanimljiv razgovor između Boga i Mojsija
185. Post 18,25 186. j r 12,1 187. Job 9 , 2 4
657
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Taj je problem bio i ostao i u židovstvu, religiji utemeljenoj na vjerovanju u jednog Boga.188 Kako možemo vjerovati u pravednoga Boga, a u njemu katkada vidjeti onoga koji daje zlo i uspjeh onima koji čine zlo na svijetu? Naravno je što takvo pitanje muči svakoga tko razmišlja, osjeća i ima savjesti. Upravo zbog važnosti toga problema, posvećena mu je jedna od svetih knjiga, Knjiga o Jobu, koju je, prema jednome mišljenju iznesenome u Talmudu, napisao sam Mojsije189. I nije to slučajno. Talmudski rabini190 objašnjavaju Mojsijevo pitanje postavljeno Bogu: Sada, ako sam u tvojim očima našao milost, objavi mi svoj put, pa da te spoznam, kako bih u tvojim očima našao milost191 Mojsije je molio za spoznaju Božjih putova, to jest za odgovor na pitanje: kako to da pravedniku može biti dobro i loše, a i zlome može biti dobro i loše? Jer, čini se da postoji nesuglasje između Tore i proroka s jedne, i stvarnosti s druge strane.
Židovsko rješenje ovoga problema Židovstvo razlikuje pitanje nagrade i kazne pojedinca i društva, jer nagrada i kazna na ovome svijetu odnose se samo na društvo, a ne na pojedinca. Društvu se u cjelini sudi prema većini njegovih djela na ovome svijetu, jer društvo neće imati svoje mjesto na budućem svijetu. Pojedinac, nasuprot tome, prima nagradu samo na budućem svijetu: svatko tko je zaslužio život na svijetu koji će doći, prispjet će tamo s nagradom koja će odgovarati njegovim djelima na ovome svijetu. Da nije tako, čovjeku bi bila uskraćena sloboda izbora, jer neposredna kazna nakon grijeha sprečavala bi čovjeka u činjenju prijestupa, a to bi značilo da njegov izbor ne bi bio slobodan. Božji nadzor nad društvom na ovome svijetu djeluje prema zakonima pravde i individualnog morala, u dugim vremenskim razdobljima. Nadzor je nad svim narodima, a osobito nad židovskim, koji treba biti svjetlo narodima, simbol Božjeg nadzora nad svijetom. Sva upozorenja u Tori i Prorocima, blagoslovi i kletve, imaju za cilj upozoravanje židovskoga naroda kao društva. Stoga 188. Ovdje se ne osvrćem opširnije na islam i kršćanstvo, koje sebe također osjećaju jednobožačkim religijama, jer su mlađe, ali ovaj problem se svakako podjednako odnosi i na njih. 189
- BT Bava batra 15a - BT Berahot 7a 191 Izl 3 3 , 1 3 190
658
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
su rabini midrašku rečenicu iz odsječka upozorenja: I ljudi će se spoticati jedan o drugoga.. 192 protumačili tako da čovjek pada u tuđi grijeh, jer u čitavome Izraelu svi su odgovorni jedni za druge193, a svaki grijeh kojega počini netko iz židovskoga naroda utječe na odnos Boga prema cijelome narodu. Na pitanje kako djeluje Božja pravda u odnosu na svaki grijeh i prijestup, s obzirom da su nam Božji putevi skriveni, odgovaramo riječima Rambama: ... i ne odvaguju se, osim u umu sveznajućeg Boga, a on je taj koji zna kako se vrednuju zasluge nasuprot grijesima194 Pravda za svijet se na ovome svijetu ne miješa s pravdom za pojedinca, kako bi se sačuvao slobodan izbor, kako bismo na svijetu koji će doći mogli biti nagrađeni za dobra djela koja smo učinili iz istinskog slobodnog izbora, a ne iz straha pred neposrednom kaznom s Neba.195
Šoa (Holokaust) sa židovskog vjerskog gledišta Često nailazimo na teška pitanja: Gdje je bio Bog za vrijeme Šoe? Zašto nije zaustavio vlakove koji su prevozili žene i djecu u plinske komore i peći Auschwitza, Maidaneka, Treblinke, Buchenwalda? Ako postoji Stvoritelj svijeta koji nadzire stvarnost, kako je dozvolio da se dogodi užasna Šoa? Razumljivo je što su ta teška pitanja opterećena emocionalnim i osobnim teretom. Ta je tema teška, a još je teže razgovarati s preživjelima iz Holokausta, čije rane nisu zacijelile. Ipak, istina je da za čovjeka koji je prije Šoe svim srcem vjerovao u Boga, tragedija Šoe nije razlog nastanka prepreke vjeri. Tko temeljito pročita Bibliju, vidjet će da su se već dogadale tragedije i da Holokaust nije prva. Već na početku Biblije, za naraštaja Potopa196, cijelo je čovječanstvo uništeno, osim jedne, Noine obitelji. Pri izlasku iz Egipta kaže Tora o onima koji izlaze: Sinovi Izraelovi izašli su iz Egipta 19 19
2• Lev 2 6 , 3 7 3. Vidi BT Sanhedrin 27b, Šavuot 39a; vidi i Bamidbar raba 10,5; vidi i Jalkut Šimoni Jitro 290; vidi i Šir haširim raba 7,1
19
4. MT Hilhot tešuva 3,2 - Više o židovskom poimanju kazne i nagrade vidi u malom traktatu Avot dirabi Natan 2. verzija, pogl. 22, početak odlomka Da var aher; vidi i Žohar 3. sv. (Bamidbar) Pinhas 231a; vidi i Kuzari 5,21; vidi i rabi Josef Albo Sefer haikarim dio 4. pogl. 7, 15, 50; vidi i opće Responsa u Jahin i Boaz 1. sv., pogl. 134, početak odlomka Uma šehekšeta 196 - Post 6-9 195
659
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
'hamušim,.19 יRaši komentira to mjesto: ״Jedan od svakih pet (hebr.: hamiša) je izašao, a četiri petine umrle su tijekom triju dana mraka."198 To znači da nisu svi zavrijedili da izađu, samo petina židovskog naroda izašla je iz Egipta dok je osamdeset posto umrlo u doba mraka, devete kazne koju je Bog poslao Egipćanima. Tora kaže da je pri izlasku židovskog naroda iz Egipta bilo šesto tisuća muškaraca iznad dvadeset godina, dakle sa ženama i djecom moglo ih je biti između dva i tri milijuna. S obzirom da je to bilo nakon pogibije osamdeset posto naroda, židovski je narod prije toga zacijelo brojao desetak milijuna osoba. Vidimo, dakle, da je masovno stradanje postojalo na svijetu za sav ljudski rod prije Potopa, a i za židovski narod, već mnogo prije Holokausta. Kada je židovski vjernik čitao pripovijest o Potopu i izlasku iz Egipta, nije izgubio vjeru u Boga, nego je nastavio listati Bibliju i vjerovati. Kada je došao Holokaust i kada su Židovi gubili svoje roditelje, braću i sestre, bračne drugove i djecu, to nije bila tragedija s listova knjige, nego osobna tragedija koja je pogodila velik dio naroda. Stoga je emocionalna dimenzija nadrasla racionalnu. To je razlog zbog kojeg su mnogi Židovi izgubili vjeru. Gubitak vjere zbog događanja Holokausta svjedoči o tome da vjera onih koji su je izgubili nije bila istinska, jer oni su vjerovali dok ih biblijska stradavanja nisu odobno pogodila. Zbog toga je napuštanje vjere kao posljedica Holokausta svjedočanstvo o manjkavosti vjerovanja, a ne o manjkavosti vjere. Dapače, može se vidjeti da ima onih koji su upravo zbog Holokausta učvršćeni u svojoj vjeri. Ne može se znati zašto se dogodio Holokaust. Tora o tome kaže: Skriveno pripada Vječnome, našem Bogu, a otkriveno nama i našim sinovima, dovijeka, kako bismo ispunjavali sveriječiove Tore.199 Ne možemo saznati i shvatiti razlog te strašne tragedije. Šoa je izazvala dubok potres u Židovskome narodu i u svijetu, no pobožni židovski stav vidi u njoj dio Božjeg nadzora nad židovskim narodom, a ne, Bože sačuvaj, njegovo opozivanje. Dobro se ne preispituje promatranjem jednoga naraštaja ili jednim ljudskim životom. Božje vođenje svijeta je vječno, a vječna stvarnost židovskoga naroda na svijetu je svjedočanstvo dobra. 19
660
7 . Izl 13,18
198
- Rašijev komentar na Toru (Izl 13,18), koji se temelji na midrašu u Pesikta derav Kahana 11, poč. odlomka Vajasev Elohim i u midrašu Tanhuma Bašalah 1, te u Žoharu 2. sv. (Šemot) Bašalah 46a
199
- Pnz 2 9 , 2 8
13 t e o l o š k i h n a č e l a ž i d o v s k e v j e r e
Bog zna što ljudi čine
Sama Tora najavljuje da će se židovskome narodu u budućnosti dogoditi velike nesreće: Ješurun (poetsko ime za židovski narod) se umastio i ugojio; umastio si se, udebljao i nasitio; i odbacio je Boga koji ga je stvorio i osramotio svoju stijenu spasa (Boga) ...I vidje to Vječni i zajapuri se od ljutnje prema svojim sinovima i kćerima. Tad reče: ,Sakrit ću svoje lice od njih... Izvana će ih zahvatiti mač, a iznutra strah, mladića i djevojku, dojenče i starca... Da su mudri, pa da to razumiju, da shvate što im slijedi t200 Te će nesreće iznijeti na površinu upravo postavljena pitanja: / reći će ,Gdje su njihovi bogovi, stijena u koju su se uzdali?'201 Zato Bog zapovijeda židovskome narodu, jer on mu je jedini životna uzdanica: / reče im: 'Stavite si na srce sve riječi kojima vam danas svjedočim, koje ćete zapovjediti svojim sinovima da ih održavaju, da ispunjavaju sve riječi ove Tore, jer to nije za vas prazna riječ, jer ona je vaš život i njome ćete produžiti svoje dane na zemlji u koju ulazite preko Jordana, da biste je naslijedili.202
Holokaust i nastanak Države Izrael Samo tri godine nakon Šoe osnovana je Država Izrael. Ono što se nije dogodilo dvije tisuće godina, dogodilo se neposredno nakon Holokausta. Iz gorkog je nastalo slatko 203 Židov koji vjeruje ne vidi u tome slučajnost, već plan. To je smisao Jeremijina proročanstva da će upravo iz nesreće doći spas židovskome narodu: Oj, velik je to dan, nema mu ravnoga, vrijeme je to nesreće za Jakova (Izrael), ali iz nje će biti spašen204 Ovo je uspoređeno sa ženom pred porođajem, koja trpi od jakih trudova. No tko bi mogao reći da je "to samo trpnja, da nema potrebe za tim bolovima, da bar uopće nije došlo do toga", jer ti bolovi na kraju donose na svijet novi život, kojemu se nada sama majka? Rekao je prorok: On čini mir i stvara zlo 205 Da bi se donijelo mir, ponekad je potrebno i zlo. Ako nas snađu muke, one nas nipošto ne snalaze zbog Božje mržnje prema 200. pnz 32,15-29 201. 202. 203. 204.
Pnz 3 2 , 3 7 Pnz 32,46-47 Suci 14,14 j r 30,7; više vidi u Midrašu tehilim, Ps 22,7; Žohar - Raija mehemana 3. sv. Devarim Ki tece 278b 205. iz 4 5 , 7
661
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
nama, već suprotno, one dolaze iz Božje ljubavi. Kao što je otac čvrst kada odgaja sina, Vječni, Bog tvoj, tvrd je prema tebi.206 U naše doba mnogi odbacuju vjeru, a upravo nas ta činjenica obvezuje na učvršćivanje vjere hvatanjem u koštac s mnogobrojnim teškim i oštroumnim pitanjima, poput onoga o Šoi. Iskrena pitanja prinuduju čovjeka na traženje potpunih i iskrenih odgovora. Samo onaj koji iskreno pita i otvoren je za istinu, spoznat će da nesreće nisu ״slijepa slučajnost" i otkrit će dobro koje se skriva u zlu. Upravo nakon Herzlove ״slučajne" nazočnosti na Dreyfussovom suđenju, on je iznio ideju o židovskoj državi. Pripovijest iz Talmuda to ilustrira: Jednom su raban Gamiiei, rabi Eiazar ben Azarja, rabi Jehošua i rabi Akiva putovali u Jeruzalem. Kada su stigli do brda Scopus, poderali su svoju odjeću (kao znak bola i žalosti zbog rušenja jeruzalemskog Hrama). Kada su stigli do Hramskoga brda, vidjeli su lisicu kako izlazi iz Svetišta nad svetištima; zaplakali su svi osim rabi Akive, koji se nasmijao. Upitaju ga: 'Zbog čega se smiješ?' Odgovori im: 'Zašto vi plačete?' Rekli su mu: 'Ovo je mjesto o kojemu je rečeno: Stranac koji se približi, umrijet će (Brojevi 1,51), a sada lisice hodaju njime, pa kako da ne plačemo?' On im reče: 'Ja se smijem, jer je napisano: Uzeo sam si vjerodostojne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju ben Berahjahua. (Izaija 8,2) Što ima Urija sa Zaharijom? Urija je živio za prvoga Hrama, Zaharija za drugoga. Ipak, Sveto pismo je povezalo Zaharijino proročanstvo s Urijinim. O Uriji je napisano: Zbog vas će Cion biti preoran poput polja. (Miha 3,12). U Zahariji piše: Opet će sjediti starci i starice na trgovima jeruzalemskim. (Zaharija 8,4). Dok se nije ispunilo Urijino proročanstvo, bojao sam se da se neće ispuniti ni Zaharijino proročanstvo. Sada, kad se ispunilo Urijino proročanstvo, jasno mije da se ispunjava Zaharijino proročanstvo.' Ovako su mu rekli: 'Akiva, utješio si nas. Akiva, utješio si nas.'207 Rabi Akiva je spoznao kretanje dugoga povijesnog procesa. Početak mu je u razaranju Jeruzalema, što je bilo loše: Cion će biti preoran poput polja208, a kraj mu je u potpunome spasenju u budućnosti, što je dobro: Ovako reče Vječni nad vojskama: ,Opet će sjediti starci i starice na trgovima jeruzalemskim, svatko sa štapom u ruci, zbog svoje duboke starosti. I gradski će se trgovi napuniti dječacima i djevojčicama koji će 206
- Pnz 8 , 5 • BT Makot 24b 208 ־Mih 3 , 1 2 207
662
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
se igrati po njegovim trgovima.'209 Zato se Akiva počeo veseliti već u danima rušenja. Židovsko učenje stoga glasi: Čovjek mora blagosloviti za zlo kao što blagoslivlje za dobro.21° Sve se čovjeku dogada prema Božjoj procjeni i Božjem planu, stoga za sve treba blagosloviti, kao što je Job blagolovio kada bi saznavao za sve svoje nesreće: Te reče: ,Gol sam izašao iz majčine utrobe i gol ću se u nju vratiti. Vječni je dao i Vječni je uzeo. Neka njegovo Ime bude blagoslovljeno.211 Židovi koji su stradali u strašnome Holokaustu, neka bi spomen na njih bio blagoslovljen, nisu mogli ni zamisliti da će iz praha Šoe nastati židovska država. Razumljivo je što oni koji su preživjeli tu golemu nesreću i izgubili svoje najbliže, te oni koji su osobno doživjeli veliko čudo stvaranja Države Izraela nakon strahota Auschwitza, promatraju to iz posve drugog kuta.
2 9
° • Zah 8,4-5 210. BT Berahot 60b; Šulhan aruh, Orah hajim 2 2 2 , 3 2
U Job 1,21
663
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Dvanaesto t e o l o š k o načelo: Dolazak Plesije ... vjerovati potpunom vjerom u dolazak Mesije. Ako bi i okasnio, svakoga ćemo ga dana očekivati. Mesijansko doba je prvo unutar biblijskoga eshatološkog doba, koje se dijeli na tri dijela: dani Mesije (mesijansko doba) ימות המשיח, uskrsnuće umrlih תחית המתיםi svijet koji će doći (budući svijet) העולם הבא. Eshatološka bit je u postupnome napredovanju svijeta prema najvišem dobru. Rambam je izveo vjerovanje u mesijansko proročanstvo iz Tore iz rečenica: I Vječni, tvoj Bog, vratit će te iz zarobljeništva i smilovati se nad tobom i vratiti i sakupiti te iz svih naroda u koje te je raspršio Vječni, tvoj Bog. Ako bude netko tvoj raspršen i na kraj neba, otuda će te sakupiti Vječni, tvoj Bog, i otuda će te pokupiti. I dovest će te Vječni, tvoj Bog, u zemlju koju su naslijedili tvoji oci i naslijedit ćeš je i dat će ti dobro i umnožiti te više od tvojih otaca.212
Mesijansko doba: opće pokajanje Vjera u mesijansko proročanstvo je vjera u proročanstvo o kraju vremena. Prema njoj, doći će dan kada će svi narodi Zemlje spoznati, a Vječni će biti kralj nad svom zemljom, na taj dan bit će Vječni jedan i njegovo ime jedno213. Vječni će biti jedan u židovskome značenju potpunoga jednoboštva; njegovo ime jedno znači da će postojati samo jedno Božje ime, a ne kao sada, kada u svakome narodu, odnosno religiji Boga drukčije nazivaju. Svi će Boga zvati Vječnim ()שם הי, kako ga 212. Pnz 30,3-5 213• Zah 14,9
664
13 t e o l o š k i h n a č e l a ž i d o v s k e v j e r e
Bog zna što ljudi čine
židovski narod zove na svetome jeziku. Doba je to svjetskog pokajanja, svi će spoznati tko je Bog. To je stupanj na kojemu će cijeli svijet napredovati prema savršenstvu svega što postoji u svemiru, čak i životinja i nebeskih tijela, a ne samo savršenstvu čovječanstva, kako kaže prorok: I izrast će grana iz stabla Jišajevog i mladica će iz njegovog korijenja niknuti. I na njega će se spustiti duh mudrosti i razuma, duh savjeta i hrabrosti, duh znanja i strahopoštovanja prema Vječnome. I prožet će ga strahopoštovanje prema Vječnome, neće suditi prema onome što mu oči vide i neće odlučivati prema onome što mu uši čuju. Sudit će pravedno siromašnima i ispravno će opominjati ponizne na zemlji i udarit će po zemlji šibom stfojih usta, dahom iz svojih usta ubijat će zločinca. Pravda će biti opasač njegovih kukova, a vjera opasač njegovih slabina. I živjet će vuk uz ovcu i leopard će uz kozlića ležati, a tele i lavić i antilopa zajedno, dječačić ih vodi. Krava i medvjed će pasti, njihovi mladunci ležat će zajedno, a lav će, kao govedo, jesti sijeno. Dojenče će se igrati nad rupom otrovnice i nad zmijinim skrovištem djetešce tek odbijeno od sise ispružit će ruku. Neće se nanositi zlo, niti će se uništavati igdje na svom mojem svetom brdu, jer zemlja će se napuniti spoznajom Vječnoga, kao što voda ispunjava more.214
Rambamova postavka o mesijanskim danima Prorokov opis mesijanskih dana je opis idealnog vremena mira i jedinstva svega što postoji na svijetu. Rambam215 drži da pastoralni opis: ... i živjet će vuk uz ovcu, ne opisuje buduću stvarnost, već je samo alegorija. Ovca predstavlja židovski narod, koji će u mesijanskim danima moći uživati u miru i slijediti Toru neprogonjen vukovima, koji predstavljaju zločince u narodima svijeta, koji su na razne načine progonili židovski narod tijekom cijele povijesti. Prema Rambamovom mišljenju, ostat će jasna podjela između metafizičkoga i fizičkoga područja. On slijedi amoraja Šemuela, jednoga od talmudskih učenjaka, koji kaže: Nema druge razlike između ovog svijeta i mesijanskih dana, osim u robovanju kraljevstvima 216 To znači da će jedina razlika između naših i mesijanskih dana biti u tome što tada nijedan narod neće porobljavati židovski narod,
214
- iz 11,1-9 MT Hilhot melahim 12,1 21 < •לBT Berahot 34b, Šabat 63a, Pesahim 68a, Sanhedrin 91b 215
665
ŽIDOVSTVO
Ž i d o v s k a t e o l o g i j a i filozofija
koji će biti slobodan u pridržavanju Tore, jer će svi narodi zemlje spoznati istinsku vjeru u Vječnoga217. Ipak će, prema Rambamovom mišljenju, biti i nekih promjena u prirodi. One će podići duhovnu razinu svijeta, kao što on navodi na kraju Hilhot melahim (Pravila o kraljevima), knjige u kojoj iznosi svoje stavove o pomazanom kralju, Mesiji: "U to doba neće biti gladi niti rata, ni zavisti niti natjecanja, jer će dobra biti u izobilju i svega ugodnog će biti kao praha, a svijet neće trebati činiti drugo do spoznavati Vječnoga. Stoga će Židovi biti veliki učenjaci, znat će tajne stvari i postići će spoznaju svoga Stvoritelja. Kolika je snaga čovjekova, jer je rečeno: 'Jer zemlja će se napuniti spoznajom Vječnoga, kao što voda ispunjava more' (Izaija 11,9)." 218 Rambam, slijedeći svoju postavku, objašnjava da sva rabinska žudnja za mesijanskim danima nastaje iz njihove želje za potpunim predavanjem proučavanju Tore. On piše: "Učenjaci i proroci nisu žudjeli za mesijanskim danima da bi vladali svijetom... niti da bi ih narodi uzdizali, niti da bi jeli, pili i veselili se, već da bi bili oslobođeni za Toru i mudrost i da ih se ne bi ugnjetavalo i ometalo, da bi zaslužili život na svijetu koji će doći."219
Prorok Ilija puše u šofar najavljujući Mesijin dolazak u Jeruzalem drvorez, Venecijanska Hagada, 1609.
217
- Vidi i More nevuhim 2 , 2 9 MT Hilhot melahim 1 2 , 5 219. MT Hilhot melahim 12,4; vidi i mišljenje rabi Josefa Alba u: Sefer haikarim 4 , 3 4 i 3 5 218
666
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
Tko je Mašiah (Mesija) i što je njegovo poslanje? Mesija će biti običan čovjek, koji će se roditi na uobičajen način, a čovječanstvo toga neće biti svjesno. U doba Bar Kohbinog ustanka, tijekom nekoga vremena mislio je rabi Akiva, jedan od vodećih tanaita iz doba Mišne, da je voda ustanka, Bar Kohba, očekivani Mesija, a Bar Kohba je bio posve običan čovjek220. Mesija se može roditi u bilo kojem naraštaju. Mi se nadamo da se već rodio i da će nas doći izbaviti. Čekat ćemo ga svakoga dana, čak i ako bi se to oduljilo, čekat ćemo ga, kao što kaže prorok Habakuk: Jer još je viđenje za određeno vrijeme i govorit će o kraju i neće prevariti. Ako se zadrži, čekaj ga, jer zasigurno će doći, neće zakasniti?221 Mesiju se naziva Mašiah ben David (Mesija sin Davidov), jer s očeve strane222 mora biti iz loze kralja Davida. Kršćansko vjerovanje u rođenje Mesije od djevičanske majke suprotno je židovskome vjerovanju da će Mesija biti čovjek, rođen na prirodan način, a uz to obvezno s očeve strane biološki potomak loze kralja Davida. Mesija ima nekoliko zadaća koje se navode u biblijskim proročanstvima: 1. Sakupljanje svega židovskog naroda u Svetu zemlju223 i određivanje porijekla unutar židovskog naroda: tko je kohen (svećenička loza), tko je levit (potomak Mojsijeva brata Arona), a tko Izrael (oni među Židovima koji nisu koheni niti leviti), kojem plemenu pripada svaki Židov224 2. Gradnja trećeg Hrama225 3. On mora biti vrhovni sudac medu narodima svijeta, donoseći pravi mir i kraj trpljenja226 4. U mesijanskim danima Mesija će podučiti sve narode svijeta o veličini Boga i njegove Tore. Neće biti raznih religija, već samo Izraelova Tora, a ime Vječnoga bit će jednako227 na usnama svih naroda. Svi će se narodi doći pokloniti Bogu u Hramu na blagdan Sukot, kako kaže prorok Zaharija, jedan od proroka kojima završava proročansko doba: I Vječni će biti kralj nad svom zemljom, na taj dan bit će Vječni 22
0. MT Hilhot melahim 11,3 l Hab 2 , 3 222. post 49,10; 2Sam 7,13; Iz 11,1; Ez 3 7 , 2 5 22
223
- Pnz 30,3-5; Ez 11,17 i 27,21; Iz 11,12 i 43,5-6; vidi i MT Hilhot melahim 11,1 224. MT Hilhot melahim 12,3 225
- Ez 37,26-28; Zah 4,12; MT Hilhot melahim 11,1 i 4 - Iz 2,4; Mih 4 , 3 227 - Sef 3,9; Iz 45,23; vidi i MT Hilhot melahim 11,4 226
667
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
jedan i njegovo ime jedno... I bit će da će se sav ostatak svih naroda koji idu protiv Jeruzalema uspinjati prema Jeruzalemu, iz godine u godinu, pokloniti se kralju, Vječnome Cevaotu, i slaviti blagdan Sukot.228 Ove zadaće nije još ostvario nijedan "mesija". Većina židovskoga naroda još živi u dijaspori, Hram još nije sagrađen, a željeni mir još nije pred nama. Umjesto mira dogada se obratno: od pojave kršćanstva i islama teku svijetom rijeke krvi, ne samo zbog različitih gospodarskih i političkih uzroka, već i u ime vjere, često uz obilatu potporu vjerskih voda. Zbog toga još uvijek čekamo Mesijin dolazak. To su teološki razlozi što su Židovi vraćali Stvoritelju svoje duše na žrtveniku inkvizicijskih lomača, radije nego da prihvate vjerovanje da je Isus bio Mesija i kršćanstvo kao vjeru.
Rambamova postavka o spasenju u drugim religijama u odnosu na spasenje Izraela Rambam iznosi svoje mišljenje o kršćanstvu i islamu u svojoj halahičkoj knjizi, pišući o kralju Mesiji, o definiciji Mesije i njegovim zadaćama. Prema njegovu mišljenju, zadaća kršćanstva i islama je pomaganje u dostizanju istinskoga spasenja. Ove Rambamove riječi su izvadak iz izvornog izdanja halahičkog djela Hajad hahazaka, koji je, zbog straha od Crkve i islamskih vlasti, izbačen iz knjige: "Ako ustane kralj iz kuće Davidove, koji proučava Toru i ispunjava micve, kao njegov praotac David, u skladu s pisanom i usmenom Torom, te navede cijeli Izrael da slijedi Toru, popravi pukotine i vojuje ratove Vječnoga, može se pretpostaviti da je to Mesija. Ako tako učini i uspije, te pobijedi sve narode uokolo i izgradi Hram na njegovu mjestu i sakupi prognane Izraelce, sigurno je Mesija. ... Ako ne uspije u svemu tome, ili ga ubiju, zasigurno on nije onaj kojega je obećala Tora kao Mesiju. On bi bio kao i svi drugi savršeni i ispravni kraljevi iz Davidove kuće, koji su umrli, a Sveti, blagoslovljen neka je, postavio bi ga samo da njime iskuša mnoštvo, jer je rečeno: Neki od razumnih će pasti, neće ih uspjeti pročistiti i ispitati i izbijeliti do završetka vremena, jer još ima do roka. (Daniel 11,35) ... Ali Isus iz Nazareta, koji se činio kao da je Mesija i kojega je ubio sud ־ o njemu je već prorokovao Daniel, kako je rečeno: ... i ljudi bezakonja iz tvoga naroda dići će se da bi postavili viziju, ali neće uspjeti.' (Daniel 228. Zah 14, 9 i 16
668
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
11,14) Ima li većeg neuspjeha od ovog: svi proroci govorili su da je Mesija spasitelj Izraelov i da će ga izbaviti i sakupiti prognane i učvrstiti njihove zapovijedi. A ovo je prouzročilo da Izrael gine pod mačem i da se njegov ostatak raštrka i da ga ponize i da promijene Toru, te je navelo većinu svijeta da služi drugome bogu, a ne Vječnome. No čovjek nema snage proniknuti u namjeru Tvorca svijeta, jer naši putovi nisu njegovi putovi, a naše misli nisu njegove misli. I sve ono u vezi Isusa iz Nazareta i onoga Išmaelca (Muhameda), koji se digao nakon njega, nije drugo doli utiranje puta za kralja Mesiju i pripremanje cijeloga svijeta za zajedničko služenje Vječnome, kako je rečeno: 'Jer tada ću se obratiti narodima jasnim govorom, da sui zazovu ime Vječnoga, da mu služe kao jedan.' (Sefanija 3,9) Kako? Već je svijet pun riječi Mesijinih i riječi Tore i riječi micva, a to se proširilo do dalekih otoka i medu mnogobrojnim narodima neobrezana srca. Oni se služe tim riječima i micvama Tore, no jedni kažu da su micve iz Tore bile istinite, ali u ovo doba ne vrijede i da nisu bile dane zauvijek, dok drugi kažu da u njima ima skrivenoga i da nisu jednoznačne i da je već došao Mesija i otkrio njihove tajne. Kad uistinu ustane kralj Mesija i pobijedi i ustane i izdigne se, odmah će se svi pokajati i spoznati da su im očevi u nasljedstvo dali laž i da su se njihovi proroči i očevi prevarili."229 Ovu postavku, koja u drugim vjerama vidi pripremu puta za Mesijin dolazak, zastupa i rabi Jehuda Halevi: "Svaka vjera koja je nastala nakon ove [židovstva], bitno je drukčija od nje, iako je, na prvi pogled, iz nje izrasla. Te vjere su dakle samo priprema i napredovanje k željenome Mesiji, koji je plod [židovstva]. Na kraju vremena, kada ga priznaju, bit će oni njegovi plodovi, a drvo će biti jedno. Tada će cijeniti korijen, kojega su ranije prezirali."230 Aristotelovsko učenje drži da svijet napreduje prema "najvišem dobru" kao cilju, ali je, nasuprot židovskome vjerovanju, uloga božanskoga u tome pasivna. Prema židovstvu231, eshatološko će doba, mesijanski dani, nastupiti Božjom odlukom i odredenjem, oviseći samo o njemu.
229. MT Hilhot melahim, necenzurirano izdanje 11,7-12 230
- Halevi, J., Sefer Hakuzari IV., 2 3 • Za dublju informaciju o Mesiji vidi i: Boteach, S., The Wolf Shall Lie With the Lamb: The Messiah in Hasidic Thought. Northvale, New Jersey, Jason Aronson 1993; Kaplan, A., The Real Messiah : A Jewish Response to Missionaries. OU/NCSY, New York 1 9 8 5
231
669
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Trinaesto t e o l o š k o načelo: Uskrsnuće umrlih ... vjerovati potpunom vjerom da će uskrsnuti umrli u trenutku kada bude volja Stvoritelja, blagoslovljenoga.
Uskrsnuće umrlih u izvorima Vjerovanje u uskrsnuće umrlih pojavljuje se u izričitome obliku u kasnijoj biblijskoj književnosti. Srećemo ga u Haninoj molitvi: Vječni usmrćuje i oživljuje, spušta u grob i diže [iz njega].232 Prorok Izaija kaže: Tvoji umrli će živjeti, moj leš će se dići, probudite se i veselite vi koji stanujete u prašini, jer tvoja rosa je rosa bilja, zemlja će umrle izbaciti.233 Ovo se vjerovanje javlja i u viziji proroka Ezekijela o suhim kostima: Ovako je rekao Gospodin Bog tim kostima: 'Ja, evo, u vas donosim duh, pa oživite. I dat ću vam tetive i staviti na vas meso i obložiti vas kožom i dati vam dušu, pa živite i znajte da sam ja Vječni.234 I u knjizi Daniel nalazimo: I mnogi od onih što spavaju u prašnoj zemlji probudit će se, jedni u vječni život, drugi u sramotu, vječni stid... A ti podi na kraj, odmorit ćeš se i stati na svoju sudbinu na kraju vremena.235 U Bibliji su opisani slučajevi uskrsnuća umrlih uz pomoć molitve proroka Elijahua236 i Elise237. Rabini su i u Tori našli ukazivanje za uskrsnuće umrlih, te izričito tvrde da za onoga koji ne vjeruje da je uskrsnuće umrlih utemeljeno u Tori nema mjesta na budućemu 232
- lSam 2,6 Iz 2 6 , 1 9 234 - Ez 37,5-6, vidi i cijeli odlomak 235 - Dan 12,2 i 1 2 , 1 3 23 6- IKr 17,22 237 - 2Kr 4 , 1 233
670
13 t e o l o š k i h n a č e l a ž i d o v s k e v j e r e
Bog zna što ljudi čine
svijetu238. To je stoga, prema Rambamu, što je takvo vjerovanje temeljno načelo vjere, jer se uskrsnuće umrlih nalazi u proročanstvima židovskih proroka, a sve što se nalazi u proročanstvima moramo prihvatiti bez dvojbe i bez propitkivanja odgovara li to proročanstvo stvarnosti koju vidimo. Jer ako ćemo prihvaćati samo ono što tome odgovara, nećemo vjerovati niti u stvaranje svijeta, a tko tako misli, izdvaja sebe iz zajednice Mojsija i Abrahama.239 Nahmanides* piše240 da je svrha uskrsnuća nagrada tijelu, a također i duši, jer su zajedno živjeli u ovome svijetu. Uskrsnuće umrlih neće biti posve izvan granica prirodnoga, kakav će biti budući svijet. Uskrsnuće umrlih dogadat će se između mesijanskih dana i svijeta koji će doći. Dići će se oni što leže u prahu iz svih povijesnih doba, pa je to ujedno spasenje pojedinaca i naroda. Ovo vjerovanje bilo je u svijesti naroda tijekom naraštaja toliko čvrsto ukorijenjeno da su ga rabini uključili u svakodnevnu molitvu amida kao drugi blagoslov. Nakon rušenja drugoga Hrama eshatološka vjerovanja zadobila su na važnosti u narodu koji se nadao spasenju, koje je bez Hrama izgledalo još udaljenije. Već u Mišni i Talmudu javljaju se različita učenja o pojedinostima eshatološkog načela, a osobito o uskrsnuću umrlih, kao, primjerice, tumačenja kozmoloških događanja u to doba. Nastali su pokreti i sekte, poput saduceja i bajtosa, a tema uskrsnuća umrlih bila je glavni kamen razdora između farizeja, glavne rabinske struje, i ovih dviju sekta, koje su kasnije nestale. Rasprava o ovoj temi trajala je i u Rambamovo doba.
Rasprava oko Rambamove postavke o uskrsnuću umrlih U svome uvodu u Mišnu241 Rambam kaže: ״Uskrsnuće umrlih je temelj temelja Mojsijeve Tore i nema vjere bez toga ni pripadanja židovskoj vjeri za onoga tko ne vjeruje u to..." On navodi ovo načelo kao trinaesto i posljednje od načela židovske vjere, bez duljeg objašnjavanja. Uskrsnuću umrlih Rambam nije posvetio više nijednu halahičku ili filozofsku raspravu. Bilo je i onih koji su u tome vidjeli Rambamovu nedostatnu vjeru u ovo načelo.
238. Mišna Sanhedrin 10,1 239
• More nevuhim 2 , 2 5 - Ramban: Šaar hagemul, vidi i BT Roš hašana 16b s komentarima; vidi i rabi Josef Albo u: Sefer haikarim 4 , 3 5 241 • U uvodu za poglavlje Helek. Mosad harav Kook, str. 129. 240
671
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Mnogi su se suprotstavili242 Rambamovim tezama. Poznati protivnici bili su rabenu Jona Gerondi (iz Gerone) Hehasid (kraj 12. st.), te njegov učitelj rabi Šelomo Montpelier. Oni i drugi ustanovili su u Francuskoj široki pokret protiv Rambama. Prije svega su se borili protiv njegovih filozofskih knjiga, koje ukazuju na podudarnost Biblije s filozofijom. Kasnije su pronašli ״nedostatak" i u Rambamovoj halahičkoj knjizi Mišne Tora, jer u njoj nije pisao o uskrsnuću umrlih, iako govori o budućemu svijetu. Rabenu Jona potaknuo je spaljivanje Rambamovih knjiga, što je provela Crkva, u Parizu 1244. godine. To spaljivanje dovelo je do crkvenog spaljivanja Talmuda i do drugih progona Židova. Rabenu Jona vidio je u spaljivanju Talmuda i u progonima kaznu s Neba za to što je povrijedio Rambamovu čast. Ramban, suvremenik rabenu Jone i njegov rođak, branio je Rambamovu čast, premda se nije slagao s njegovim filozofskim mišljenjem. Borba protiv Rambamovih spisa obnovljena je u 14. stoljeću, a njezin duh sačuvao se do danas u stavovima koji se protive prihvaćanju filozofskih djela stranih kultura. Rambam je odlučio napisati opsežan članak o uskrsnuću umrlih, poznat kao Pismo o uskrsnuću umrlih243, iz dvaju razloga: osobnog i društvenog. Osobno, želio je očistiti svoje ime, kako bi otklonio dvojbe i loš glas koji ga je pratio zbog nerazumijevanja njegovih spisa. Društveni razlog je važniji: želio je ukloniti široko prošireno pogrešno razumijevanje eshatološkoga doba i njegovih razdoblja. Rambam je svoj stav iznio u odgovorima na pitanja kojima su mu se obraćale židovske zajednice iz raznih mjesta u dijaspori, poput onih iz Damaska i iz Jemena.
Rambamova postavka o uskrsnuću umrlih Rambamova postavka o uskrsnuću umrlih danas je široko prihvaćena u židovstvu, a razlikuje se od one koja je bila prihvaćena prije njega. Do tada su vjerovanja u besmrtnost duše i život na budućem svijetu bili
242. yiše o protivljenju Rambamovim knjigama i njegovoj postavci vidi u Twersky, I., Rabad of Posquieres. Harvard 1962; Sarachek, J., Faith and Reason : The Conflict Over the Rationalism of Maimonides. Williamsport 1 9 3 5 ; Silver, D. L., Maimonidean Criticism and the Maimonidean Controversy. Leiden 1 9 6 5 243
672
- Pismo o uskrsnuću mrtvih ili Govor o posvećenju Božjeg imena, napisao je 1 1 9 1 . godine (4951. godine od stvaranja svijeta), oko 2 5 godina nakon što je završio pisanje Komentara na Mišnu.
13 teoloških načela židovske vjere
Bog zna što ljudi čine
povezani s vjerovanjem u uskrsnuće umrlih. Mnogi su držali da budući svijet počinje uskrsnućem umrlih244, kada će se umrli probuditi iz svojeg sna. Također su neki smatrali da je uskrsnuće umrlih povezano s mesijanskim danima, da će Mesija nakon svoga dolaska oživjeti umrle, a tada će početi budući svijet. Rambam je, kao veliki učenjak halahe i filozofije, utemeljio novu teoriju prema halahi, rabinskim odredbama, koju podupire i filozofija. Razlikovao je između budućeg svijeta, svijeta duša, i svijeta uskrslih umrlih, kao tjelesnoga svijeta. Time uskrsnuće umrlih nije nužno povezano s mesijanskim danima. Neće biti Mesijina zadaća oživljavanje umrlih, već njihovo uskrsnuće ovisi isključivo o Stvoriteljevoj volji. Rambam objašnjava da je uskrsnuće umrlih jednostavno vraćanje duše u tijelo pravednih i njihovo oživljavanje. Ne radi se o duhovnom oživljavanju ili alegoriji (kao što su mislili mnogi), nego će se upravo tijela dići iz groba. U doba uskrsnuća umrlih neće biti razlike prema današnjem tijelu, ljudsko tijelo ponašat će se kao što se ponaša na ovome svijetu. Ljudi koji će tada živjeti postat će duhovno potpuniji, a na kraju doba uskrsnuća umrlih ponovno će umrijeti. Pravednici245 koji će ustati u uskrsnuću umrlih jest će i piti i imati spolne odnošaje kao u mesijansko doba i u doba naraštaja prije uskrsnuća umrlih. Rambam to naglašava, jer Bog ništa ne stvara bez potrebe i cilja, pa ako Bog oživljava umrla tijela, onda je cilj tjelesnih organa i njegovih osjetila prije svega služenje tijelu, za hranjenje i za druge potrebe bez kojih ne može živjeti. Duhovna budućnost i vrhunac vjerskog života je na budućem svijetu, koji je ״sav dobar"246 i koji će biti čista duhovna stvarnost. U Pismu o uskrsnuću umrlih Rambam objašnjava da se čini kako je bit uskrsnuća umrlih u suprotnosti s prirodom i stvarnošću, te da ne treba pokušavati dokazivati ga kao filozofsko načelo prema uzoru na logičke dokaze. On kaže da stoga nije više pisao o njemu ni u komentaru na Mišnu, niti u filozofskoj knjizi More nevuhim (Vodič za zbunjene).
244
• Ramban: Šaar hagemul, početak odlomka Ahšav 245. vidi BT Ketubot 111b: pri uskrsnuću umrlih dići će se pravednici koji su se služili svjetlom Tore, a prema Rabijevom mišljenju i oni koji su podupirali Toru i njezine učenjake, što izvodi iz rečenice: "I vi koji se držite priljubljeni uz Vječnoga, vašeg Boga, svi ste danas živi." Pnz 4 , 4 (To su oni koji se drže učenih rabina i podupiru ih kao da se drže Božje blizine; na temelju toga dići će se pri uskrsnuću mrtvih i oni koji su bili neuki.) 246
- MT Hilhot tešuva 8 , l i 9 , l
673
Židovska teologija i filozofija
ŽIDOVSTVO
Odnos između uskrsnuća umrlih i budućega svijeta Osim u Pismu o uskrsnuću umrlih, Rambam se bavi budućim svijetom i u tri posljednja poglavlja svoje halahičke Knjige o znanju (Sefer mada)247. On tumači da je budući svijet posljednji i osnovni cilj: ״Budući svijet je nagrada od koje nema veće ni bolje."248 Na drugome mjestu kaže: ״A vrhunac svake nagrade i beskrajno savršeno dobro, jest život na budućem svijetu."249 Najteža kazna koju navodi Tora jest karet, odsijecanje od života na budućem svijetu. Rambam nabraja 24 vrste ljudi koji su odsječeni od života na budućem svijetu, a jedna od njih su oni koji poriču uskrsnuće umrlih. Na budućem svijetu neće biti tjelesne stvarnosti, već samo duhovne, bez tjelesnih prepreka koje postoje dok čovjek živi tjelesno. ° Ako želi ubrzat će, ako želi odgodit će, bit će tada kada On bude želio, kada bude prema volji Njegovoj.
247
• MT Hilhot tešuva 8-9 • Pismo o uskrsnuću mrtvih 249 - MT Hilhot tešuva 9,2 248
o
Više o židovskoj filozofiji i židovskim filozofima u: Husik, L, A History of Medieval Jewish Philosophy. Philadelphia 1940; Wolfson, H. A., Repercussions of the Kalm in Jewish Philosophy. Cambridge Mass. 1979; Hyman, A., Walsh, J.J., Philosophy in the Middle Ages : The Christian, Islamic and Jewish Traditions. New Yorkl967; Lemer, R., Mahdi, M., Medieval Political Philosophy : a Sourcebook. New York 1963; Fakhri, M., A History of Islamic Philosophy. New York 1970.
674
תורה ומדע
Tora i vjera u odnosu na znanost: podudarnost ili suprotnost?
Tora i vjera u odnosu na znanost: podudarnost Ili suprotnost?
תורה ומדע Pripadaju li pojmovi religije i znanosti jednoj kategoriji pojmova? Koriste li se sličnim metodama? Danas je odgovor dosta jasan i može se čuti iz kruga same znanosti, a prije svega od onih koji se bave filozofijom znanosti. Oni tvrde da nema razloga za nesuglasje vjere i znanosti. Povijesno nesuglasje je proizašlo iz društvenog utjecaja i pogrešnih procjena o mogućnosti znanosti za davanje odgovora na pitanja o načinu nastanka svijeta i načinu za postizanje veće ljudske životne sreće.
Povijest sučeljavanja: 17. i 18. stoljeće Početak borbe vjere i znanosti nastao je u Europi, početkom Novoga vijeka, kada su se filozofi i drugi mislioci, a kasnije i socijalistički pokreti, počeli odupirati Crkvi, kao najvećem europskom simbolu vjere, i nastojali se osloboditi njezina jarma. Ovo je doba proizvelo dvojbe u vrijednost načela koja je zastupala Crkva, iz nekoliko razloga: 1. Crkva je bila korumpirana, te je izgubila moralnu kvalitetu. 2. Crkva je nastupala kao progonitelj znanosti: europske Crkve su u to doba doslovno progonile nova znanstvena otkrića, koja su bila u suprotnosti s vjerskim dogmama. Klasičan primjer za to bio je Galileo Galilei (1564.-1642.). Odmah nakon objavljivanja njegova slaganja s
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Kopernikovim sustavom, Crkva ga je izravno napala, jer je držala da je Zemlja središte svemira i da miruje. Natjerali su ga da se odrekne svoga stava. On je to javno učinio, ali na kraju života, 1642. godine, izrekao je znamenitu rečenicu: "Ipak se kreće." Drugi znanstvenici nisu doživjeli starost koju je doživio Galileo, jer su završili svoja istraživanja prije nego su namjeravali. Dio njih je spaljen na lomači, kao Giordano Bruno (1548.-1600.). Takvi progoni proizveli su divljenje prema potiskivanoj znanosti, te je polako nastajalo uvjerenje da je vjera neprijatelj znanosti. 3. Crkva je u tijelu vidjela izvor grijeha i njegovala je dušu mučenjem tijela, čemu se europski duh u doba renesanse i humanizma odupire. 4. Crkva je sebi prigrabila mnoge povlastice, čime je poistovjećena s vladajućim klasama. Tijekom procesa osvajanja jednakopravnosti nižih klasa, borba protiv Crkve tako je postala dio borbe za napredak i slobodu. Borba je okrunjena uspjehom u dva smisla. Prvi je bio poništavanje povlastica Crkve i odjeljivanje vjere od države, što je počelo s Francuskom revolucijom, a zatim se proširilo Europom i u sjevernu Ameriku. Drugi je bilo prenošenje obrazovanja u ruke državnih vlasti, odnosno isključivanje javnoga školskoga sustava iz djelokruga Crkve, koja ga je imala u isključivoj ovlasti još od Srednjega vijeka. Prenošenje ovlasti za nadzor nad obrazovanjem bilo je uvjetovano i razvojem industrije i uslužnih djelatnosti, što je zahtijevalo širi obrazovni sustav. Uz to, Crkva je izgubila mnoge izvore novca nakon brojnih reforma krajem 18. stoljeća, što je također smanjilo njezin obrazovni utjecaj. Time je izgubljeno najvažnije sredstvo religije za utjecaj na društvo: vjerski odgoj mladih. Škole su tako postale oruđe protiv religije u rukama učitelja u državnim školama.
Židovstvo u sučeljavanju vjere i znanosti Židovstvo nije sudjelovalo u toj borbi protiv Crkve kao nositeljice religijske ideje. Pojava svjetovnih načela u židovstvu ne izvire iz znanosti i iz povijesnoga odnosa prema znanosti. Svjetovnost u židovstvu nastaje iz drugih razloga, između ostaloga iz emancipacije i kao posljedica Holokausta. Židovi se nisu borili protiv svoga religijskog hijerarhijskog ustrojstva, jer ga u životu u dijaspori jednostavno nije bilo. Židovstvo nije bilo shvaćeno kao hijerarhijska organizacija, poput primjerice Rimokatoličke Crkve, već je ono bilo vjera i način osobnog života. Doduše, bilo je ne malo Židova koji
676
תורה ומדע
Tora i vjera u odnosu na znanost: podudarnost ili suprotnost?
su sudjelovali u protuvjerskim borbama, ali su se one u pravilu vodile iz nežidovskih krugova. Sudioništvo pojedinaca Židova imalo je više uzroka. Prosvjetiteljski pokret je prekinuo sa starom i napuštenom idejom Židovskog izdvajanja, te mu je ideal bio emancipacija i integracija medu neŽidove. Vjeru se doživljavalo kao prepreku na putu prema integraciji židovskoga naroda u europsko društvo. Stoga su se sljedbenici integracije suprotstavljali židovstvu jednako kao što su se mnogi kršćani novoga doba suprotstavili Crkvi. Židovstvo nikada nije progonilo znanost, već upravo suprotno. Prema židovstvu, znanost mora biti slobodna od dogmatskih ograda i predrasuda. Samo ako ima potrebnu slobodu, može dostići svoje ideale. Mnogi4slavni Židovi bili su ne samo učeni u Tori, već i znameniti znanstvenici. Medu njima su Rambam, Rihal, Ramban, Ralbag i drugi. Između vjere i znanosti oni nisu vidjeli ni najmanju suprotnost. U znanosti su vidjeli veličinu Božju: Kako su velika tvoja djela, Vječni, sva si ih mudro učinio; puna je zemlja tvojih dobara!1
Razvitak znanosti i njezino napuštanje dotadašnjih granica: 19. stoljeće Postupno, religija je gubila utjecaj. Od početka 19. stoljeća znanost i tehnika počinju postizati goleme uspjehe brzinom koja još u povijesti nije bila viđena. Fizika otkriva fenomene elektromagnetskog polja; kemija otkriva nove kemijske elemente, otkrivaju se karakteristike spojeva i zakoni kemijskih reakcija; biologija razvija nova područja, poput bakteriologije i imunologije, te se razvija na klasičnim područjima fiziologije i anatomije. I tehnika pokazuje niz novih pronalazaka, među njima su: telegraf, fotografska kamera, prijenos radio-valova, električni motor, žarulja... i drugi pronalasci koji su promijenili svijet. Kemijski spojevi dali su nove lijekove, ali i bombe. Medicina je uznapredovala u liječenju infekcija i u kirurškim postupcima. Agronomija je povećala prinos pomoću moderne tehnologije. Svi ti i mnogi drugi dosezi doveli su do vjerovanja u snagu znanosti, vjerovanja da je znanost u stanju riješiti sve probleme svijeta i donijeti potpunu sreću, samo treba sačekati. U javnosti znanost je zadobila gotovo religijski značaj. Nove teorije u geologiji i biologiji postavile su velike upitnike na tradicijski odnos prema stvaranju svijeta i porijeklu života. Javno mišljenje se okrenulo od priklanjanja Bogu priznanjem 1• Ps 1 0 4 , 2 4
677
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
čovjekovih slabosti u odnosu na sile prirode i njezine tajne, prema vjeri u znanost, koja razumije sve prirodne pojave i koja može njima vladati. Godine 1900., pred sami početak 20. stoljeća, održao je W. Th. Kelvin (1824.-1907.) govor u britanskoj Kraljevskoj akademiji za znanost, tvrdeći da je "znanost otkrila gotovo sve". Nakon vrtoglavih uspjeha na području prirodnih znanosti, znanost je počela ulaziti i u područja u kojima se ne može sve mjeriti, kao što je istraživanje čovjekove duše, povijesti i društva. I na duhovnome i društvenome području primijenjene su znanstvene metode, te su nastale moderna psihologija i sociologija. Usprkos neuspjehu ili tek djelomičnome uspjehu, daleko manjem od očekivanja, nastao je jak osjećaj da je samo pitanje vremena kada će se otvoriti put ostvarenja dosega u društvenim znanostima, kao što se to ostvarilo u prirodnim znanostima. Tako je, primjerice, deterministička teorija o prirodi zaključila da je svijet u načelu mehanizam, a materiju (i čovjeka kao njezin dio) pokreće energija, u skladu sa stalnim zakonima. Sve je i uzrok i posljedica, a time je odredena i povijest i stanje svijeta. Takvim stavom poništene su temeljne pretpostavke o postojanju duše kao Božjega dara, slobodne volje, Božjega utjecaja na povijest, božanskoga izvora Tore i proročkih knjiga... Tako se razvila i nova "znanstvena" grana, zvana biblijska kritika. Novosti i otkrića na području duhovnih znanosti, zaogrnute u "znanstveno" ruho, počele su u 19. stoljeću pronalaziti put u javnost kao "utemeljiteljska" literatura. Literatura koju je u Njemačkoj objavio Ernst Hakel (1834.-1919.) "utemeljila" je teoriju evolucije medu čitaocima. Jedan od njegovih "znanstvenih dokaza" kojima je dokazivao da ne postoji duša, toliko apsurdan da izaziva smijeh, jest činjenica da se dušu na niskim temperaturama i pod visokim tlakom ne može pretvoriti u tekućinu! To je primjer za tadašnje društveno stanje, kada je svjetonazor istraživača, pod utjecajem društvenih i psiholoških čimbenika postao integralnim dijelom same znanosti. To je u stvari bila netrpeljivost prema vjeri pod velom objektivnog znanstvenog razlaganja. Čak je i Einstein bio pod utjecajem te popularne literature, te je u dobi od dvanaest godina postao ateist. Tek mnogo godina kasnije, kao odrastao čovjek, došao je do spoznaje o postojanju Boga. Protuvjerski rat počeo je poprimati društveni karakter, a ne samo znanstveni. U početku 19. stoljeća začeli su se i veliki socijalistički pokreti, koji su se snažno razvili tijekom stoljeća, a temeljili se na materijalističkim teorijama prirode, borbi protiv
678
תורה ומדע
Tora i vjera u odnosu na znanost: podudarnost ili suprotnost?
religije i poricanju svakog Božjeg utjecaja na povijest. Kretanja od 17. do kraja 19. stoljeća proizvela su modernu babilonsku kulu, simbol ustanka protiv Boga.
Veliki preokret: 20. stoljeće U 20. stoljeću počinje sveobuhvatni preokret u odnosima znanosti i religije, čije posljedice osjećamo do danas. Uzroci su bili u nekoliko okolnosti: 1. Promjena okolnosti koje su u 19. stoljeću bile zaoštrile borbu: Završila se borba protiv Crkve. Socijalistički pokreti nisu ispunili nade u njih i duboko šu razočarali svoje sljedbenike, komunizam je postao zastrašujuća snaga tlačenja, više nego i sama Crkva u svoje doba, te je doživio neuspjeh u svojim pokušajima potiskivanja unutarnjeg vjerskog osjećaja. 2. Promjena u znanosti: Gotovo da nema znanstvene teorije koja se u 19. stoljeću činila temeljnom, a koja bi ostala prihvaćena u izvornome obliku i u 20. stoljeću. Kvantna teorija prenijela je naglasak u fizici s determinističkih teorija na statističke. Einstein je vrijeme učinio četvrtom dimenzijom i relativizirao dimenzije. Atom, kojega se držalo nedjeljivim, razbijen je u čestice manje od atoma. 3. Znanost je shvatila koliko toga još ne razumije: U 20. stoljeću znanost više nije sigurna da njezine teorije predstavljaju potpunu istinu. Zaključilo se obratno od ranije sigurnosti: dobra znanost je dinamična i promjenljiva. Tako kažu dva velika znanstvenika: "Znanost nikada ne može objasniti sve probleme koji su pred nama. U svim modernim znanstvenim dosezima vidimo da rješenje jednog problema samo otkriva druge probleme. Svaki brežuljak na koji se popnemo otkriva drugi. Mi moramo učiniti taj posao, to je borba bez kraja za postizanje cilja kojeg se ne može postići, budući da se taj cij po svojoj prirodi ne može postići. On je u svojoj biti metafizički. Stoga zauvijek ostaje nedostižan."2; "Ne samo da znanost ne može otkriti samu prirodu stvari, nju ništa ne može otkriti... I ne samo da nećemo moći odgonetnuti odgovor, nego čak i kada bi nam se odgovor dao, ne bismo ništa razumjeli. Ja se čak pitam bismo li mogli dobro razumjeti 2
- Planck, M., Where is science going. London Allen & Unwin, 1933, str. 82.
679
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
pitanje. Stoga, kada se znanost pretvara da nas može podučiti o tome što je toplina, energija, život, pogrešno je od početka; sve što nam može dati je amorfna slika, ona je stoga vremenski ograničena i slaba."3 Ispostavilo se da se materija sastoji od čestica i valova, a materija je istodobno i energija. Znanost je postala tajnovita, moderna fizika pokazala je da su glavne tajne svijeta neprozirnim zidovima skrivene od čovjekova pogleda, kako je to rekao fizičar Werner Heisenberg (1901.-1976.). Ispostavilo se da je znanost ograničena, nikada se neće moći pojednostaviti do razine zatvorenoga sustava koji bi počivao na malom broju aksioma i međudjelovanja. U metodici znanosti otkriva se da mnogo od onoga što se smatralo znanošću nije znanost, nego filozofija u ruhu znanosti. "Nijedna teorija čiji prikaz ne ostavlja mogućnost pokusa kojim bi je se moglo pobiti, nije znanstvena teorija", izjavljuje engleski filozof Karl Popper (1902.-1994.). Taj preduvjet skida znanstveno ruho s predmeta poput povijesti ili psihoanalize, koju su smatrali vrhuncem psihološke znanosti. I "znanstvene" teorije evolucije i kozmologije, utemeljene na idejama koje se ne može provjeriti, imaju istu manjkavost. Osim toga, nemoguće je dokazati znanstvenu teoriju - to je osnovno pravilo.4 Zaslugom novih znanstvenih teorija čovjek je naučio živjeti s nevidljivim i neobjašnjenim, a time je skraćen put k vjeri u Stvoritelja. 4. Tehnologija: Uz nevjerojatne rezultate, tehnologija je donijela i mnogo negativnoga. Promjene u ekološkim sustavima, koje su nastale zagađivanjem okoliša, prijete promjenom Zemljine klimatske ravnoteže. Tu je i mogućnost samouništenja atomskim bombama, kojih ima dostatno za uništenje svijeta. Tehnologija je osuvremenila život, ali nije promijenila čovjeka. Čovjek je ostao kakav je prikazan još u grčkim dramama, u sebi ima slabosti i ljubav. Tora se ne bavi tehnologijom, već duhom, ali ona ukazuje na mnoge od ovih okolnosti.
3
- Poincare, H., La Valeur de la Science, str. 266.-267. (autor je francuski matematičar, fizičar i filozof, 1854.-1912.) 4 - Hawking, S., A brief history of time : from the big bang to black holes. Introduction by Carl Sagan. Toronto, New York, Bantam Books 1988. (knjiga se bavi filozofijom znanosti, a ta se tvrdnja ponavlja kroz cijelu knjigu).
680
תורה ומדע
Tora i vjera u odnosu na znanost: podudarnost ili suprotnost?
5. Nepovezanost znanosti i duševnog zadovoljstva: Znanost nije poboljšala čovjekov unutarnji život, nije donijela željenu sreću. Nije uspjela riješiti prave životne probleme pred kojima se svijet nalazi, probleme koji iznose teška moralna pitanja, ni na koji način povezana sa znanošću. Čovjekovo zadovoljstvo ostalo je ovisno o ispunjenju duhovnih ideala koji životu daju smisao i sadržaj. U tome znanost i tehnologija ne mogu naći rješenja, a upravo vjera ih može pronaći.
Razlike između Tore i znanosti Židovstvo se kao religija bavi usmenom i pisanom Torom. Znanost se bavi zakonitostima koje objašnjavaju odnose između izmjerenih rezultata. Promatranje se provodi pomoću osjetila ili uređaja, koji podatke daju na temelju svojih senzora. Znanost se bavi materijom, energijom, svim vanjskim sustavima. Naše misli ne mogu se obuhvatiti znanstvenim istraživanjem. Modernoj znanosti je jasno: gdje nema materije, nema ni vremena, a sve što se može obuhvatiti osjetilima traje u vremenu. Iz ovoga proizlaze i razlike između Tore i znanosti: 1. Unutrašnjost nasuprot vanjštini: Tora se ne bavi podatcima iz osjetila. Nismo ju dobili da bismo saznali kako se proizvode antibiotici. To je prepušteno ljudskome razumu, promatranju okoline i sposobnosti za zaključivanje i korištenje istraživanja prirode. Cilj Tore je istraživanje unutrašnjeg, a ne vanjskog: Tora se ne bavi čovjekom kao strojem, već njegovom dušom i unutrašnjošću, do koje se ne može doprijeti znanstvenim, već samo duhovnim sredstvima. Bog nam je dao Toru kao duhovni instrument. Tora je primljena odozgo, od Boga, i ne predstavlja podatke koji se mogu iz prirode sakupiti osjetilima, odozdo. Tora se bavi duhom, a ne materijom. U zapovijedi Voli bližnjega svoga kao sebe, ljubav se ne mjeri težinom niti energijom, jer ti pojmovi pripadaju materijalnom svijetu. Materija i duh nisu suprotstavljeni, ali jesu različiti pojmovi. Tora se bavi upoznavanjem unutarnjega, duhovnog svijeta, a ne vanjskoga, materijalnog. 2. Svijest nasuprot osjetilima: Tora, koju je dao Stvoritelj, spoznaje se sviješću, dušom, pomoću "sebe", a ne osjetilima. Moralni sraz odvija se u svijesti, a ne u osjetilima. S razlogom je rekao Descartes: "Mislim, dakle postojim.", a nije rekao, primjerice: "Vidim, dakle postojim.". Mišljenje je bit čovjekova
681
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
postojanja i njegove jedinstvenosti. Čovjek zna da postoji. Čovjek osjeća svoje "ja". Svatko od nas ima tu svijest. Da bismo shvatili značenje te svijesti, zamislimo robota programiranog i osposobljenog da hoda, vidi i čuje. Prividno, njegovo djelovanje je ljudsko, no može li se smatrati da raspolaže i sviješću o vlastitome postojanju? Zacijelo ne. Ako u njegov informacijski sustav ugradimo i činjenicu da postoji, ona za njega neće imati veću težinu od znanja o postojanju nekog predmeta u skladištu robe. Ako u njegovu memoriju unesemo podatak da će te večeri biti rastavljen na dijelove, kompjuter će tu činjenicu pohraniti na odgovarajućem mjestu u elektronskoj memoriji, to će biti sav odgovor. U čovjeka, nasuprot tome, svijest o vlastitom postojanju najvažnija je životna činjenica, usko povezana sa svim njegovim mislima i djelima. Čovjek "voli" ili se "ljuti". Tjelesno to može stvoriti povišen krvni tlak, napetost mišića i druge pojave, ali sve to je samo opis tjelesnih simptoma, dok se sama ljubav ili ljutnja ne mogu definirati tjelesno, jer se i nalaze izvan tjelesnoga područja. Svjesni smo svojih osjećaja. Kompjuteru se ne može dati takva svijest, niti se bilo kojem stroju mogu dati osjećaji. Vezani smo za našu svijest, živimo u njoj. Naša svijest, to smo mi sami, premda i ne znamo što je ona, jer ju se ne može opisati fizikalnim pojmovima, niti ju se može fizikalno objasniti. Svijest je čista subjektivnost. Ona zna da postoji, čak zna i da to zna, poznaje činjenicu da postoji i da djeluje, ali ne zna i ne razumije što jest. Čovjek poznaje samo objektivnu stvarnost. On istražuje i spoznaje cijeli svijet, od zvijezda udaljenih svjetlosnim godinama do složenih sustava u svojem tijelu. Jedno, međutim, ne poznaje: sebe samoga. Bez svijesti, postojanje svijeta ne bi imalo nikakve vrijednosti ni značenja. Ako nitko ne bi znao da svijet postoji, nitko ne bi ni mario za to. Samo naše poznavanje svijeta daje mu značenje. To je razlog zbog kojega čovjek osjeća potrebu za vjerom. To je potreba za istraživanjem postojanja s one strane tjelesnog svijeta. Svijest se može harmonično poistovjetiti samo s takvim bivanjem, koje ima jednaku bit kao i sama svijest. Kada svijest otkrije to postojanje i poistovjeti se s njime, nestupa otuđenje, koje nastaje zbog promašaja u pronalaženju identiteta. Život tada postaje stvarniji i ugodniji od svega što smo ranije poznavali. 3. Mogućnost izbora: Još jedna važna razlika između znanosti i Tore jest mogućnost izbora. Svijet znanost bavi se zakonitostima u prirodi, poput dnevnog
682
תורה ומדע
Tora i vjera u o d n o s u n a znanost: p o d u d a r n o s t ili s u p r o t n o s t ?
okretanja Zemlje oko svoje osi i oko Sunca, sila gravitacije, i drugih prirodnih pojava. Fizičar Heisenberg nas je izvijestio o "uređenom neredu" koji vlada u prirodi, to jest o nepostojanju determinizma na razini atoma u prirodi. Ispod određene razine, takozvane Planckove konstante, možemo govoriti samo o vjerojatnosti događaja, ali nikako ne o sigurnosti da će se dogoditi. Dok smo prije Heisenbergovog načela neizvjesnosti i svega što je iz njega izvedeno u kvantnoj mehanici vjerovali da su svi zakoni fizike uvijek istiniti, sada vidimo da nisu sigurni. Uvijek postoji mogućnost, makar i sićušna, da se ti zakoni ne ostvare. Znamo što će se vjerojatno dogoditi u sljedećem koraku, ali nikada ne smijemo biti sigurni! No u vrsti izbora koji se događa u prirodi, tim zakonitostima se ne mogu pripisati pojmovi dobra i zla. Kada orao rastrgne janje, on nije zao. Priroda se vlada prema potrebama i zakonitostima. Tora se, pak, bavi slobodnim izborom između dobra i zla u skladu s vjerom. Ti pojmovi ne pripadaju svijetu znanosti. Priroda donosi statističke vjerojatnosti koje nemaju veze s mogućnošću slobodnog izbora. Tora govori: Gle, stavio sam danas pred tebe život i dobro, smrt i zlo.. 5 i nadovezuje: Izaberi život!6 Veliki filozofi našeg naroda razradili su to načelo kao "važno pravilo i stup Tore i micva".7 I medu znanstvenicima i psiholozima prihvaćen je takav pristup8. 4. Sredstva naspram ciljeva: Jedna od osnovnih razlika između religije i znanosti jest u tome što se znanost zanima za sredstva, a ne za ciljeve. Znanost se ne bavi moralom. Klasični primjer je kemija. Kemijskim znanjem može se proizvesti lijekove za čovjekovu dobrobit, koji će mu donijeti oporavak i zdravlje, ali se mogu proizvesti i otrovi, koji će ga uništiti. Tako je i u slučaju korištenja atomskom energijom, koja se rabi u pozitivne i u negativne svrhe, a bili smo svjedocima obaju načina primjene. Još jedan primjer, koji nam je vremenski bliži, jest genetički inženjering, takozvano kloniranje, iz kojeg proizlaze teška pitanja posve nevezana za znanost. Tora je umovanje o nastanku iz ničega ( ;יש מאיןlatinski: ex nihilo), za razliku od znanstvenog razumijevanja prirode, koje predstavlja izgradnju 5. Pnz 3 0 , 1 5 6• Pnz 30,19 7 • MT Hilhot tešuva 5,3 8 - O slobodnom izboru vidi više u poglavlju 13 teoloških načela židovske vjere, deseto načelo, str. 640.
683
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
nečega iz nečega ()יש מיש. Tora govori o idealnim ciljevima kao rezultatu slobodnog izbora, koji čovjeka čini krunom stvaranja. Ona postavlja obvezujuće vječne ciljeve, a ne znanstvene metode, koje su promjenjive tijekom vremena. Tora predstavlja apsolutno znanje, zauvijek točno, božansko znanje. Efrajim Kacir piše: "Tko je bolji: čovjek ili bakterija? Jasno je da to pitanje za znanost nije bitno. Uzročnik tuberkuloze nije ni bolji ni gori od čovjeka. Znanost općenito ne može pitati je li nešto dobro ili loše. Sa znanstvenog stajališta najjednostavniji moralni problemi nisu bitni.9 ... Znanstvena istina je tehnička, a ne vrijednosna. Bez vrednovanja, ako ne znaš što je ljubav, milosrđe, ispravnost, pravednost, pravda, predanost i svetost, ne znaš što znači živjeti."10 Prema tome, znanosti je primjereno istraživanje pojava u okviru materije, a ne posezanje za istraživanjem pojava na duhovnom, vjerskom području. Zato se znanost ne bavi područjima neophodnima za razumijevanje života. Time se ne suprotstavlja i ne može se suprotstaviti Tori. Osim toga, znanost nikako ne može biti zamjena za Toru, već se Tora i znanost upotpunjuju, iako ne na jednakoj razini.11
Mišljenja znanstvenika U godinama koje su prethodile znanstvenim revolucijama 19. stoljeća, odnos znanosti prema religiji bio je pun poštovanja i uvažavanja. U znanosti su znanstvenici vidjeli veličinu Stvoritelja. Isaac Newton (1642.־ 1727.) je u uvodu svojim "Načelima" pisao: "Možemo se pokloniti i uvažavati Tvorca svijeta; u tome je najveća korist od istraživanja prirode." Johannes Kepler (1571.-1630.) je u svojem znanstvenom radu vidio služenje Bogu, a Blaise Pascal (1623.-1662.) je napisao da su njegova znanstvena otkrića drugorazredne vrijednosti u odnosu prema mističnim otkrivenjima. Čini se da se odnos poštovanja prema odbačenoj religiji počinje vraćati nakon što su ju tijekom posljednih stoljeća prezirali. Takav stav je sve prihvaćeniji medu znanstvenicima, te smo danas svjedoci renesanse vjerskog života u velikim svjetskim znanstvenim središtima. 9
- Kacir, E., Behur hamahapeha hamadait. Sifrijat Ofakim, Am oved, Tel-Aviv, 1971. str. 71. (autor je bio izraelski istraživač i znanstvenik Weizmannovog Instituta u Rehovotu) 10 - ibid. str. 89. 11 - Neke od ovih ideja čuo sam od Avrahama Kušilevskog, profesora medicinske fizike na Sveučilištu Ben-Gurion u Izraelu, i od izraelskoga profesora H. Fridmana.
684
תורה ומדע
Tora i vjera u o d n o s u na znanost: p o d u d a r n o s t ili s u p r o t n o s t ?
Evo nekoliko citata koji pokazuju revolucionarnu promjenu kroz koju je svijet prošao u shvaćanju odnosa religije i znanosti. Profesor Černijevski, izraelski znanstvenik: "Zadivljujući rast prirodnih znanosti i njihova korisnost tijekom posljednjih nekoliko stotina godina naveli su široke krugove intelektualaca da misle kako između vjere i znanosti ne samo da nema podudarnosti, već da su one prirodno sučeljene, čak i netrpeljive jedna prema drugoj, te da neslaganja među njima treba shvatiti kao prirodnu i nezaobilaznu pojavu u prošlosti i danas. Krajnji izraz toga svjetonazora je potpuno odbacivanje religije kao nečeg suvišnog i štetnog, što je preživjelo iz daleke prošlosti i odgovara nižoj kulturi ljudskog roda. 1"Zbog tog odbacivanja, radije se koristi znanstvenim provjerama i dokazima. Ako se bolje prouči, ispostavlja se da odbacivanje vjere nije utemeljeno na znanstvenim pokazateljima, već na zaključcima metafizičke prirode, koji i sami izlaze izvan područja znanosti. Oni sa stajališta logike nisu niti neophodni niti dovoljno utemeljeni, često su samo brzopleti zaključci. Stoga odbacivanje vjere nije došlo iz znanosti same, kao što se obično misli, već iz metafizičkih učenja koja su iz znanosti izvedena. Ponekad se, čak, čini da su metafizički zaključci stvoreni da bi se borili protiv vjere.12 ... U naše doba uvjetna ljudska znanstvena istina ne može više, dakako, pobiti vjersku istinu, jer su njih dvije određene potpuno različitim područjima svijesti. ... Može se s potpunom sigurnošću ustvrditi da niti jedan zakon, pravilo ili učenje koji pripadaju znanosti, ne mogu uzdrmati temelje vjere."13 Albert Einstein (1879.-1955.) kaže: "Sada, iako su područja religije i znanosti jasno razdvojena, ipak među njima postoji jaka međusobna veza i ovisnost... Znanost mogu stvarati samo oni koji su prožeti žedu za istinom i razumijevanjem, a njezin izvor je u religijskome."14 Na drugom mjestu proširuje tu misao: "Život mi se činio praznim bez težnje k nekom cilju kojega se na području umjetnosti i znanstvenoga istraživanja nikada ne može dostići..."15 Fizičar Max Planck (1858.-1947.) kaže: "Nikada ne može postojati pravo proturječje između religije i znanosti. Jedno dopunjuje drugo. Svaki 12
14 15 13
Černijevski, A., Ben mada vedat. J. Čečik, Tel-Aviv 1965, str. 7. Ibid., na kraju knjige Einstein, A., Out of my later years. New York Philosophical Library 1950, str. 26. Einstein, A., Comment je Voice le Monde, str. 9. Paris, Flammarion 1958. (prijevod s njemačkoga, Wie ich die Welt sehe, Berlin 1955.)
685
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
ozbiljan čovjek koji razmišlja, shvaća da treba prepoznati vjerski temelj u svojoj prirodi i razviti ga, kako bi društvene snage u njemu djelovale zajedno, u ravnoteži i u potpunome suglasju. I zaista, nije to bilo slučajno što su najveći filozofi svakoga doba bili i vrlo pobožnoga duha."16
Određivanje starosti svijeta: odbacivanje i prihvaćanje znanstvenoga stava Nezaobilazno je uz temu o odnosu Tore i znanosti osvijetliti sa židovskoga gledišta pitanje o starosti svijeta. Prema židovskome računanju vremena, koje odgovara biblijskim dogadajima, svijet je star nešto manje od šest tisuća godina, dok znanost tvrdi da je star oko petnaest milijardi godina. Ovo je jedna od središnjih tema u razmatranju razlika između religijskoga i znanstvenoga pogleda općenito. Židovstvo prema znanstvenoj teoriji o starosti svijeta zauzima dva osnovna stava: beskompromisno odbacivanje i prihvaćanje. Struja koja beskompromisno odbacuje evolucionističku ideju drži da znanstvenici, baveći se razumijevanjem završenih procesa, ne mogu dosljedno objasniti pojave u fizici, biologiji, astronomiji, genetici i srodnim područjima, jer se u svim tim sustavima prošlost mora objašnjavati na temelju sadašnjosti, pa su nezaobilazne metafizičke pretpostavke kao načela mišljenja (pripisuje se utemeljitelju geologije Charlesu Lyellu, 1797.-1875.). Prema takvome stavu, u svijetu nikada nisu djelovali uzroci ni snage koji ne bi djelovale i danas, a svi uvjeti i snage su djelovali nepromijenjenom jačinom. Dakle, da se sve to događalo milijunima godina bez promjene - to je vjera! Ako ta pretpostavka ne bi bila točna, svi zaključci koji se iz nje izvode nisu točni.17 Znanost nije u mogućnosti ponuditi sustav za promatranje i provjeravanje teorije o postanku svijeta. Bila bi logička pogreška objašnjavati postanak svijeta na temelju prirodnih zakonitosti nastalih nakon njegova nastanka. Primjerice, u ispitivanju starosti fosila, geologija prema danas postojećim zakonitostima i uvjetima drži da je fosilu trebalo milijun godina da se okameni, no ako je neki uvjet bio drukčiji ili se promijenio, to je moglo biti i neuspore1
6. Planck, M., Where is Science Going? London, Allen & Unwin 1933, str. 168./9. - Shneerson, M. M., Emuna umada, Bet Habad, 1977; Munk E.: The Seven Days of Beginning. Feldheim 1974, Jerusalem & New York
17
686
תורה ומדע
Tora i vjera u o d n o s u na znanost: p o d u d a r n o s t ili s u p r o t n o s t ?
divo brže. Zaključak o milijun godina starosti fosila tada bi bilo tek intelektualno nagađanje, a ne znanost, u svakom slučaju ne znanost poput fizike i biologije. Znanost se može provjeriti i dokazati. Osim toga, starost svijeta je u Tori do danas nepromjenjivo ustanovljena već prije više od tri tisuće godina, a znanost neprestano daje drukčije rezultate i mišljenja. Druga struja prihvaća18, pa čak i predvida tek nedavno nastale znanstvene stavove o dobu nastanka svemira kao o mnogo starijemu od šest tisuća godina. Vrijeme tijekom kojega je svijet stvoren opisano je u trideset jednom pasuku (rečenici iz Tore)19 o stvaranju svijeta. Židovstvo se ne sukobljuje s teorijom Velikog praska, jer središnje pitanje nije "kako" je stvoren svijet, već "tko" je prouzročio njegov nastanak. Židovstvo drži, pozivajući se na opis postanka, da je svijet stvoren planiranim redoslijedom, prema Božjoj zapovijedi, bez slučajnosti. Opis u Postanku nije znanstveno izvješće, izražavanje nije jednoznačno. Što znači "stvori" u prvoj rečenici: U početku stvori Bog nebo i zemlju? Pojam stvaranja ne pojavljuje se u ljudskom iskustvu. Znamo za prijelaz energije iz jednog oblika u drugi, ali stvaranje energije ni iz čega nije nam poznato. Riječi "Bog" i "nebo" nisu nam jasne. Opis daje dojmljivu sliku čina Božjega stvaranja, ali ne govori nam ništa o karakteru samoga stvaranja. Tora opisuje šest dana stvaranja prije nego je stvaranjem čovjeka čovječanstvo došlo na svijet. Sljedbenici prihvaćanja znanstvenih stavova tumače da to nije značilo šest dana po 24 sata, kako je to danas, već se radi o milijardama godina stvaranja. Tih je šest dana prethodilo Roš hašani, prvome danu mjeseca tišrea, prvoga mjeseca u židovskome kalendaru, koji godine broji od stvaranja svijeta. Roš hašana je dan stvaranja čovjeka. Sve što mu je prethodilo ־šest dana stvaranja ־nije obuhvaćeno kalendarom i nije mu proporcionalno. O šest prvih dana stvaranja piše: I bi večer, i bi jutro, dan jedan... i bi večer, i bi jutro, dan drugi... i bi večer, i bi jutro, dan treći ... četvrti, ... peti, ... šesti.20 18
- Vidi Schroeder, G. L., Genesis and the Big Bang. Bantam Books, New York, 1990 i The Science of God : the Convergence of Scientific and Biblical Wisdom. The Free Press, New York, 1997 (autor je nuklearni fizičar, radio u MIT-u i bio član američke komisije za atomsku energiju.) 19 - Post 1,1-31 20• Post 1,5-31
687
ŽIDOVSTVO
Židovska teologija i filozofija
Ramban21 se pita: zašto piše "jedan", a ne "prvi", što bi više odgovaralo ako nakon toga piše "drugi" i "treći"? On odgovara: prvog dana stvaranja stvoreno je vrijeme22. Stoga piše "jedan": to je apsolutni, a ne relativni pojam, jer prvi je na početku samo u odnosu na drugi, a "jedan" to uvijek ostaje. Ramban u nastavku postavlja pitanje kako je moguće imati večer i jutro tijekom prvih triju dana stvaranja, kad je Sunce stvoreno tek četvrtoga. On odgovara: večer i jutro tijekom šest dana stvaranja nisu odredeni zračenjem Sunca, već imaju drugo značenje. U hebrejskome riječ "večer" (hebr.: erev) dolazi iz korijena e-r-v kao i riječ "nered" (hebr.: irbuv), pa tako ovdje "večer" označava prvobitni nered, kaos. Jutro (hebr.: boker) dolazi iz jednakoga korijena b-k-r kao i riječ red, poredak (hebr.: bikorei), jer svaki od šest dana bio je stvaranje reda i raznih zakonitosti u bezobličnom i pustom svemiru. Rambanovi odgovori pružaju čitatelju drukčije gledanje na šest dana stvaranja, što vremenu u činu stvaranja daje značenje koje se bez dvojbe može izjednačiti sa znanstvenim datiranjem. Kralj David piše u Psalmu: Tisuću godina u tvojim su očima kao dan jučerašnji...23 On drži da je vrijeme, kako ga shvaća čovjek, različito od onoga kako ga shvaća Bog. Ramban, koji je živio u 12. stoljeću, i kralj David, koji je živio u 9. stoljeću prije nove ere, to su osjetili mnogo stoljeća prije nego je znanost počela postavljati svoja pitanja. Prema midrašu, prije našega svijeta stvoreni su drugi svjetovi: Rekao je rabi Abahu: ... jer Sveti, neka je blagoslovljen, stvarao je svjetove i uništavao ih, stvarao i uništavao, dok nije stvorio ovaj.24 Nema smisla pitati za razloge koji su naveli Boga na prethodna stvaranja i uništavanja, niti zašto je Bog stvorio ovaj svijet. Bog je činio mnogo toga i čini to ne govoreći nam svoje razloge. Prema tome objašnjenju, razni fosili i drugi geološki nalazi mogu biti ostaci prethodnih svjetova, koji su uništeni prije više milijardi godina. 21
- Rambanov komentar na Toru, Post 1,5, temelji se na Majmonidovom komentaru u More nevuhim 2,30 22 • Rambanovo objašnjenje podudara se s Einsteinovom teorijom relativnosti, koja stvaranje vremena pripisuje Velikom prasku. 23 - Ps 90,4; vidi i Rašijev komentar na taj stih, te Rambanov komentar na Toru Post. 2,3, koji navodi komentar koji se temelji na Kabali, uspoređujući šest dana stvaranja s postojanjem svijeta, koje će potrajati 6 0 0 0 godina. Sve ovo temelji se na BT Sanhedrin 97a, Roš hašana 31a, Avoda zara 9a, te midrašu Berešit raba 19,8 24 • Berešit raba 3,7 i 9,2; vidi i Kohelet raba 3,1; vidi i Jalkut Šimoni Berešit 16
688
תורה ומדע
Tora i vjera u odnosu na znanost: podudarnost ili suprotnost?
Znanost je sredstvo goleme snage, no vjerojatno joj pripisujemo i više snage nego u njoj postoji. U znanosti se očituje čovjekova intelektualna snaga za spoznaju o prirodnim silama u svijetu koji je dobio na raspolaganje. No treba imati na umu da se znanost bavi vanjštinom i sredstvima. Dubinu čovjeka, nasuprot tome, povezujemo s njezinim istinskim izvorom. Pogreška je ako se čovjeka razdvaja od njegove dubine, duše. Nema, dakle, proturječja između Tore i znanosti. Čovjekova je obveza zamisliti se, shvatiti i spoznati, jer Pokazano ti je da uvidiš da Vječni je Bog 25
Iz popularne knjige o znanosti liječnika Tobiasa Cohena: Maase Tuvija Venecija, 1707.
25• Pnz 4 , 3 5
689
Kralj Salomon, mudriji od svih ljudi, završio je mudru knjigu, Propovjednika, riječima: Završna riječ [iz koje] sve se čuje: ,Boga se boj i njegove zapovijedi ispunjavaj, jer to je sav čovjek../ (Prop 12,13). Talmud o tome govori: Rekao je rabi Helbo, u ime rabi Hune: Svakome koji se boji Neba, riječi se čuju, jer je rečeno: ,Na kraju, [njegova] se riječ sva čuje, [jer] Boga se bojao... 'Što znači 'jer to se odnosi na svakog čovjeka'? Rekao je rabi Šlazar: ,Sveti, neka je blagoslovljen, rekao je: Sav svijet stvoren je samo radi njega.' Rabi Aba bar Kahana je rekao: , Takav čovjek vrijedi koliko cijeli svijet.' Rabi Šimon ben Azaj kaže, a neki kažu da je to rekao rabi Šimon ben Zorna: ,Sav je svijet stvoren samo da bi njemu bio pratnja.' (BT Berahot 6b)
ח ל א ל ב ו ר א ע ו ל ם1 )ץ, ו ל א נ ש ל ם ו ע ד ״ ע ו ל ם ״, ש ם יי מ ב ר ך מ ע ת ה (ב,י ) ת ה ל י ם פ ר ק קיג
ת ם ״יהי
Završeno je, ali ne i gotovo, slava Bogu, Stvoritelju svijeta! Neka bude ime Vječnoga blagoslovljeno od sada pa dovijeka! (Ps 113,2)
Dodatak 1.
Košer životinje i ribe
DODATAK 1.
KOŠER ŽIVOTINJE I RIBE Zahvaljujem rabinu Menachemu Genacku, rabinskome administratoru u Odjelu za kašrut Udruge ortodoksnih židovskih zajednica u Americi, te rabinu Eliezeru Eidlitzu, autoru knjige "Je li to košer? Enciklopedija košer hrane - činjenice i zablude", koji su mi dopustili prenijeti ilustrirani popis košer životinja i riba. Posebna hvala Ernestu Sokiću, doktoru veterinarske medicine, za prijevod ovoga dodatka na hryatski jezik i za dodatni popis košer i ne-košer vrsta riba koje žive u hrvatskim vodama.
KOŠER ŽIVOTINJE
BIZON
GOVEDA
693
Košer životinje i ribe
ŽIDOVSTVO
OVCA
Košer životinje i ribe
Dodatak 1.
KOSER RIBE Ovaj ilustrirani popis košer riba priredio je dr. James W. Atz, kustos i glavni bibliograf u odjelu za ihtiologiju Američkog Prirodoznanstvenog Muzeja u New Yorku.
TRUP DUGOKRILAC Thunnus alalunga SCOMBRIDAE
GOF, ORHAN Seriola dumerili ČARANGIDAE
Ambloplites rupestris CENTRARCHIDAE
PILASTI GRGEČ Centropristis striata SERRANIDAE
Stereolepis gigas THYIDAE
PALANDDA Sarda sarda SCOMBRIDAE
695
Košer životinje i ribe
ŽIDOVSTVO
BAKALAR GADIDAE
ZAPADNOATLANTSKIIVERAK Paralichthys dentatus BOTHIDAE
RUMBAČ Hippoglossus hippoglossus PLEURONECTIDAE
SLED, HARINGA Clupea harengus CLUPEIDAE
Ophiodon elongatus HEXAGRAMMIDAE
LAMPUGA Cotyphaena hippurus CORYPHAENIDAE, mužjak
Gadus morhua
LAMPUGA Cotyphaena hippurus CORYPHAENIDAE, ženka
696
LMJEN ARKTIČKI Thymallus arcticus SALMONIDAE
Dodatak 1.
Košer životinje i ribe
AMERIČKA MULJARICA Amia calva AMIIDAE
Ictiobus cyprinellus CATOSTOMIDAE
ŠARAN Cyprinus carpio CYPRINIDAE
STRUELKA Pomatomus saltatrix POMATOMIDAE
Sarda chiliensis SCOMBRIDAE
Sarda orientalis SCOMBRIDAE
Sarda australis SCOMBRIDAE
KLEN Leuciscus cephalus CYPRINIDAE
697
ŽIDOVSTVO
Košer životinje i ribe
DIVOVSKA KIRNJA Epinephelus itajara SERRANIDAE
ŽUTI GRGEČ Perca flavescens PERCIDAE
LOSOS Oncorhynchus kisutch SALMONIDAE
ZLATOVČICA Salvelinus namaycush SALMONIDAE
KALIFORMJSKA PASTRVA Oncorhynchus mykiss SALMONIDAE
TUNJ, TUNA Thunnus thynnus SCOMBRIDAE
Lopholatilus chamaeleonticeps BRANCHIOSTEGIDAE
698
Košer životinje i ribe
Dodatak 1.
RIBE KOJE ŽIVE U HRVATSKIM VODAMA KOŠER RIBE 1. ARBUN 2. BABUŠKA 3. BIJELI AMUR 4. BIJELI TOSTOLOBIK 5. BRANCIN, LUBIN 6. CIPAL 7. CRVENPERKA 8. DEVERIKA 9. FRATAR, OLUZ 10. GAVUN 11. GRGEČ 12. IGLICA 13. INĆUN, BRGLJUN 14. IVERAK 15. KARAŠ 16. KIRNJA 17. KLEN 18. KOVAČ, ŠANPJER 19. LINJAK 20. LIPLJEN 21. LIST
22. PODLANICA, LOVRATA, KOMARČA, ORADA 23. MANJIĆ 24. MRENA 25. OSLIĆ 26. PAPALINA 27. PASTRVA 28. SIVI TOSTOLOBIK 29. SKUŠA 30. SMUĐ 31. SRDJELA, SRDELA 32. SUNČANICA 33. ŠARAN 34. ŠKRPINA 35. ŠNJUR, ŠARUN 36. ŠPAR 37. ŠTUKA 38. TRAGALI, MODRAK 39. TRLJA 40. TUNJ, TUNA 41. UKLIJA 42. ZUBATAC
RIBE KOJE NISU KOŠER 1. GRDOBINA 2. JEGULJA 3. KEČIGA 4. MORSKA MAČKA 5. MORSKI PAS 6. MORSKI ŠTAKOR 7. MORUNA 8. MURINA 9. PAKLARA 10. RAŽA 11. SABLJAN 12. SOM 13. UGOR
699
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
DODATAK 2.
BIOGRAFSKE BILJEŠKE Aba Ariha, zvani Rav (175.-247.) - Prvi od amoraja i posljednji od tanaita. Nadimak (hebr.: rav = rabin, učitelj) dobio zbog svoje znamenitosti i stoga što je učio kod Rabija (hebr.: moj učitelj). Učen i u halahi i u agadi. Osnivač učilišta (ješive) u Suri u Babiloniji. Na temelju njegova rada nastao je babilonski Talmud. Njegove riječi često su postajale poslovicama. Protivio se osapnljivanju i nazirejstvu, govoreći: ״Čovjek će na budućem svijetu morati položiti račune za sve što mu je oko vidjelo, a što nije uživao." (JT, kraj traktata Kidušin). Priznat kao vrhovni autoritet u propisima vezanim za odnose između čovjeka i Boga, kao što je kašrut, propisi o obrednoj čistoći i slično. Pripisuje mu se autorstvo nekih molitava, poput Alenu Iešabeah, dijela Hagade za Pesah, blagoslova Mjeseca, blagoslova za novi mjesec i drugih. Poznat i kao učenik rabi Šimona bar Johaja, autora Žohara. Abarbanel, don Isaac (hebr.: harav Jichak A.) (Lisabon, 1437. - Venecija, 1509.) - Komentator, filozof i političar, potomak kralja Davida, voda španjolskog židovstva. Portugalski ministar financija u doba kralja Alfonsa Petog kao prebjeg iz Španjolske, gdje je također bio ministar financija kralja Ferdinanda i njegove žene Izabele (1487.). Za života u Španjolskoj napisao je komentar na Knjigu o Jošui, Sucima i Samuelu. Osam godina služio je kraljevstvu i obogatio Španjolsku, a kada su Židovi 1492. prognani iz Španjolske, predvodio ih je. Nastanio se u Napulju, gdje je sastavio komentar na Knjigu o kraljevima i na ostale biblijske knjige. Komentirao je i mišnajski traktat Avot (Rečenice otaca) i hagadu za Pesah, a napisao je i filozofske knjige prema Rambamovoj metodi i na temelju njegovih tekstova. U komentaru na Toru analizirao je razne društvene sustave svoga doba u usporedbi s društvenim životom Izraela biblijskoga doba. Više u: J. Saraschek: Don Isaac Abarbanel. New York 1938. Abudraham, rabi David (14. stoljeće) - Sefardski rabin, sin Josefa; autor knjige Sefer Abudraham, koja obuhvaća halahe, običaje i komentare na molitve, te stare halahičke komentare i odluke, čije prvo izdanje je tiskano u Lisabonu u doba izgnanstva iz Španjolske. Aharon Halevi, rabi (Barcelona, 1234.-1300.) - Prijetelj i sugrađanin rabi Šeloma ben Avrahama Adereta - Rašbe, s kojim je zajedno studirao kod rabi Mošea ben Nahmana - Rambana i kod rabenu Jone; Autor mnogih
701
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
knjiga, između ostaloga komentar na Talmud i na djelo rabi Jichaka Alfasija - Rifa, no nedvojbeno mu je najznamenitija knjiga vodič o micvama Sefer hahinuh (״Knjiga za odgoj"), koja nabraja 613 micva iz Tore prema kriterijima koje je odredio Majmonid, te prema redoslijedu paraša, a napisao ju je kao vodič u ispunjavanju micva za svoga sina koji se bližio dobi bar micve. Tiskana je u Veneciji 1523., a od tada je ponovno tiskana u mnogo izdanja u mnogim mjestima. Aher ־vidi: Eliša ben Avuja Akiva, rabi (50.-136.) ־Znameniti učenjak iz vremena trećega naraštaja tanaita, djelovao je na prijelazu prvog u drugo stoljeće. Predan židovstvu i široko cijenjen zbog toga. Podupirao je ustanak bar Kohve, kojega je čak kratko vrijeme smatrao Mesijom. U doba Hadrijanovih zabrana izlagao je život opasnosti podučavajući Toru, sve dok ga rimske vlasti nisu zatvorile, mučile i pogubile. Umro je na cezarejskome hipodromu, posvećujući Božje Ime, na dan Jom kipurskog blagdana. Albo, rabi Josef (1380.-1444.) ־Jedan od kasnijih sefardskih filozofa, koji završavaju doba klasične hebrejske filozofije. Rabin, liječnik i filozof, služio je kao rabin u gradu Daroca u Aragoniji i u gradu Soria u Kastiliji. Njegova jedina knjiga, Haikarim (Načela), koju je napisao na hebrejskome, a koja govori o načelima židovske misli, bila je među prvim tiskanim hebrejskim tekstovima (Soncino, 1485.). Doživjela je više od 17 izdanja, dva važna rabinska komentara (u 16. i 17. stoljeću), te kritičko izdanje uz engleski prijevod (Issac Husik, N.Y. 1929.-1930.). Knjiga ne donosi novosti, već sažima proces mišljenja koji je počeo s Rambamom, razvijao se i postao najviše prihvaćen krajem 14. i početkom 15. stoljeća. Bio bio je istaknuti učenik rabi Hasdaja Crescasa, što spominje i u svojoj knjizi. U to je doba kršćanstvo pretvaralo Pirinejski poluotok u homogenu kršćansku zemlju. Počeo je pohod protiv pripadnika drugih religija, Židova i muslimana. To je dovelo do kršćanskog ulaska u Granadu, posljednju arapsku utvrdu u Španjolskoj, te do protjerivanja tamošnjih sefardskih Židova. U to je ratno doba nastala i pojava vjerskih rasprava (disputa), koje je Crkva nametala Židovima u sklopu svoje propagande. U raspravama su sudjelovali vođe klera i fanatični redovnici, poput nadbiskup Martineza iz Seville i dominikanskoga propovjednika Vicentea Ferrera, koji se u sinagogama i na drugim javnim mjestima pojavljivao držeći knjigu Tore u jednoj, a križ u drugoj ruci. Središnji događaj u životu rabi Alboa bila je rasprava u Tortosi, gdje su ga Židovi izabrali kao predstavnika. Raspravu su priredili na inicijativu i uz sudjelovanje protupape Benedikta Trinaestog, koji je želio pridobiti kršćanski svijet masovnim pokrštavanje rabina. Rasprava je organizirana uz veliki
702
Dodatak 2.
Biografske bilješke
sjaj: sedamdeset kardinala sjedilo je nasuprot desetorici rabina. Zasjedanje je trajalo od veljače 1413. do studenoga 1414., a središnja tema je bila ״dokaz o Mesijinom dolasku". Govornik u ime Crkve bio je preobraćenik sa židovstva Joshua Lorki, poznat i kao Geronimo de Santa Fe, a glavni židovski govornik je bio rabi Albo. Kad je papa uvidio da neće uzdrmati rabinovu vjeru, prekinuo je raspravu, te naredio spaljivanje Talmuda i druge protužidovske odredbe. Ova je rasprava ostavila dubok dojam na Alboa, što se očituje u polemičkome protukršćanskom tonu u njegovom književnom radu. Alfasi, rabi Jichak , skraćeno: Rif (Kalat Hamad, Alžir, 1013. ־Lucena, Španjolska, 1103.)«Živio u gaonsko doba u marokanskome gradu Fesu (otuda mu ime Alfasi - iz Fesa). Učio u Keruanu (danas Tunis) kod rav Nisima Gaona i rabi Hananela ben Hušiela. Godine 1088., kada je imao 75 godina, morao je pobjeći u Španjolsku zbog objede neprijatelja kod vlasti, a nastanio se u gradu Luceni. Postao je voda mjesne ješive, gdje je imao mnogo studenata, medu kojima su znameniti bili rabi Jehuda Halevi i rabi Josef Ibenmigaš. Autor je važne halahičke knjige Hilhot haRif (Rifova pravila), poznate i kao Sefer hahaiahot (Knjiga zakona), najvažnije nakon Talmuda, koja je poslužila kao temelj svim kasnijim komentatorima i donositeljima halahičkih odluka, jer djelo je zapravo skraćena verzija Talmuda, u kojoj su izdvojene samo halahičke teme. Ugledom je dostigao babilonske gaone, te je osoba koja je obilježila kraj gaonskoga doba i početak doba rišonim. Sam je našao odgovore na duhovna pitanja, neovisno od babilonskih gaona, i postao duhovni autoritet, te je postao kamenom temeljcem sefardskih učenjaka. Alkabec, rabi Šelomo Halevi ben Moše (1505.-1584.) - Znameniti sefardski kabalist, pjesnik. Suvremenik rabi Josefa Karoa, autora Šulhan aruha. Iz rodnog Soluna uselio u Izrael, te se nastanio u Safedu, koji je tada bio grad kabalista. Amos, prorok - Rođen u Tekoi, na granici Judejske pustinje. Prorokovao u vrijeme judejskog kralja Uzije i izraelskog kralja Joaša (650.-620.). Suvremenici su mu bili proroci Izaija i Mihej. Borio se protiv društvene nepravde u Izraelu svoga doba. U devet poglavlja svoje knjige daje brojne alegorije iz života pastira, medu kojima je i sam odrastao i od kojih je potekao. Amram Gaon (umro 875.) - sin Sesane Gaona, gaon u ješivi u Suri; napisao mnogo responsa; na temelju zahtjeva Židova iz Španjolske napisao je i poslao im sakupljene molitve za cijelu godinu, što je bio prvi molitvenik
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
u povijesti, a prema njemu se naziva ״Seder Amrama Gaona" (red Amrama Gaona); na molitvenik je dodao zakone, običaje i druge dodatke; taj se molitvenik raširio Španjolskom, a zatim i svim židovskim svijetom, te je postao temeljem redoslijeda molitava u židovstvu, pridonoseći jedinstvenosti molitava u židovskome svijetu. Ari - vidi: Luria Aškenazi, rabi Jichak Ašer ben Jehiel, rabenu, skraćeno: Roš (Njemačka, 1250.- Toledo, 1320.) Jedan od znamenitih ranih posekim (rabina koji donose obvezujuće odluke), učenik Maharama iz Rothenburga. Nakon učiteljeve smrti 1293., postao je vodeći aškenaski rabin. Godine 1303. godine napustio je Njemačku zbog progona Židova, te se naselio u Španjolskoj, gdje je imenovan glavnim kastilijanskim rabinom. Glavno djelu mu je o Talmudu: Piske Haroš (Roševe odluke), u kojemu je sakupio i donio halahe za svoje doba, te im dodao komentar. Piske Haroš nalaze se u gotovo svakom izdanju Talmuda. Aši, rav - (370. - 472.) Babilonski amoraj šestoga naraštaja, urednik Babilonskoga Talmuda. Tijekom šesdeset godina predsjedao je ješivom u babilonskome gradu Suri. Bio je znamenit zbog svoga znanja i moralnih vrednota. Aurbach, harav hagaon Shlomo Zalman (Jeruzalem, 1910. - Jeruzalem, 1995.) - Sin reb Haima Jehude Leiba, osnivača kabalističke ješive Šaar Hašamajim (Vrata Neba). Učio u ješivi Ec hajim (Drvo života) u Jeruzalemu, kasnije imenovan predstojnikom ješive Kol Tora (Glas Tore), a veliki rabini njegova naraštaja bili su mu studenti. Bio je poznat kao velik halahički autoritet u svim smjerovima židovstva. U halahičkim responsama obraduje odnos između halahe i tehnologije. U 22. godini života objavio je svoju,prvu knjigu ״Meore eš" (Svjetla vatre), koja obraduje temu korištenja električne struje na šabat. Najpoznatija knjiga responsa mu je ״Minhat Šelomo" (Šelomov dar), koja obrađuje mnogo suvremenih tema. Avraham ben David, rabi, skraćeno: Raavad (Narbonne, Provence, 1125.Posquieres, Francuska 1198.) Istaknuti kritičar tekstova o halahi svoga suvremenika, Rambama, napisao je knjigu kritika o njemu, zbog čega ga se naziva Baal Hahasagot (Kritičar). Veoma istaknut među provansalskim rabinima, vodio je znamenitu ješivu u Posquieresu. Među njegovim tekstovima su komentari na Talmud i responsa; najpoznatije su mu kritike na Majmonidovu knjigu Jad hahazaka (Jaka ruka), objavljene 1509., koja se nakon toga uvijek objavljuje s tom kritikom. (Više u knjizi: Isidore Twersky: Rabad of Posquieres. 1962)
704
Dodatak 2.
Biografske bilješke
Avraham ben Meir Ibn Ezra, rabenu, zvani Raaba (Tudela, Španjolska, 1089. ־ London, 1164.) Znameniti sefardski komentator, pjesnik, hebrejski jezikoslovac, liječnik, astrolog i filozof. Tijekom prvih 50 godina života živio u Španjolskoj i sjevernoj Africi, a ostatak života lutao je europskim kontinentom, osobito Italijom, Francuskom i Engleskom; drži se da je bio i u Izraelu. Bio je u bliskom kontaktu s rabi Jehudom Halevijem, kojega mnogo spominje u svojim komentarima. Sve svoje knjige koje su nam poznate, napisao je u drugome dijelu života. Bio je veoma strog u kritici, čak i prema ranijim rabinskim velikanima, te nije strahovao pred nikim. Komentari na Tanah (1488., Napulj) su mu u okviru jednostavnog razumijevanja teksta, a odlikovao se veoma fino dorađenim stilom i profinjenom gramatikom. Kpmentira ranije komentare, te se ponekad s njima slaže, a ponekad ne, no uvijek veoma odlučno. Osvrće se i na ״kofere" (nevjernike), suprotstavljajući im se bez poštovanja. Njegovi komentari doživjeli su desetine naknadnih komentara. Azulaj, Hajim Josef David, skraćeno: Hida (Jeruzalem, 1724. - Livomo, 1806.) ־Rabin i kabalist. Kao poslanik, putovao je od zajednice do zajednice, te je bio i rabin u Kairu. Napisao je trideset osam knjiga komentara, kabale i halahe, koje su prihvatili i Sefardi i Aškenazi. Baal Šem Tov, skraćeno: Bešt (Okopy, Ukrajina, 1698.- Mižbož, Ukrajina, 1760.) -Pravim imenom rabi Jisrael ben Eliezer. Utemeljitelj hasidizma. Rodio se u siromašnoj obitelji i rano ostao bez roditelja. U mladosti radio kao šohet (vjerski izučeni mesar), učitelj u hederu (osnovna škola), podvornik u sinagogama i prodavač ilovače. Do ženidbe je putovao selima Galicije i Ukrajine, te liječio bolesnike uz pomoć biljaka i amuleta. Nakon ženidbe ponekad se osamljivao u brdima, proučavajući kabalu. Pročuo se kao čudotvorni liječnik u rodnome gradu, gdje je počeo propovijedati. Dobio je nadimak Baal Šem Tov (poznavatelj dobrog /Božjeg/ imena), a i neuki i učeni Židovi su se počeli okupljati oko njega. (Više vidi u: Abraham Kohane: Israel Baal Shem und Elia Wilne, 1931; P. Themarlys, Les Merveilles du Becht. Paris 1934; M. Buber: Des Baal-Schem-Tow Unterweisung im Umgang mit Gott, Berlin 1927; Jewish Mysticism and the Legend of Baal Shem, London 1931) Bahaj ben Josef Ibn Pakuda, rabenu (1080.-1170.) ־Sefardski filozof. Glavno djelo: Hovot halevavot (״Dužnosti srca"), u kojemu se raspravlja o razlici između dužnosti ״srdaca" (čovjekovih duševnih kvaliteta) i dužnosti ״udova" (tijela) u ispunjavanju micva (Božjih odredaba). Knjiga je podijeljena na deset poglavlja, jer u čovjeku ima deset vrlina, koje je on dužan čuvati: 1.duboka svijest o jedinstvenosti Boga; 2. istraživanje svijeta, to jest veličine Božjih djela; 3. služba Bogu; 4. ufanje samo u Boga; 5. sva djela se namjenjuju
705
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
Imenu Božjem; 6. podređivanje Bogu; 7. odricanje od grijeha; 8. preispitivanje duše; 9. samouskraćivanje; 10. ljubav prema Bogu. Bešt ־vidi: Baal Šem Tov Cordovero, rabi Moše ben Jaakov ־Ramak (1522.-1570.) - Jedan od prvih kabalista, osnivač kabalističke škole u Safedu. Učenik pjesnika i halahičkog učenjaka rabi Šelomoa Alšiha i halahičkog učenjaka rabi Josefa Karoa, autora kodeksa Šulhan aruh Crescas, rabi Hasdai, skraćeno: Rahak (Barcelona, 1340. - Saragosa, 1412.) Filozof, kritičar židovskog aristotelizma (čiji je najistaknutiji predstavnik bio Rambam). Vođa i vrhovni sudac u Aragoniji. Jedno od njegovih glavnih djela je Or Hašem (Božje svjetlo), u kojem izlaže svoju filozofsku teoriju. Napisao i polemički tekst protiv kršćanstva, čiji se španjolski izvornik izgubio, ali je sačuvan prijevod na hebrejski: Maamar bevitul ikre hanacrut (Pobijanje kršćanskih temelja). (O njegovoj filozofskoj teoriji vidi u: H. A. Wolfson: Crescas' Critique of Aristotle, Harward University Pub. 1929; H.A. Wolfson: Studies in Crescas. Proceedings of the American Academy of Jewish Research Vol. V, 1933-4 pp. 155-175.) Donaš Halevi ben Labrat - (Bagdad, 920. - Cordoba, 980.) Učenik rav Seadje Gaona, zatim se školovao u marokanskome gradu Fesu, živio u Cordobi. Jezikoslovac, komentator, pjesnik i glazbenik, jedan je od utemeljitelja hebrejske kulture u islamskoj Španjolskoj. Objavio je kritiku o gramatičkoj knjizi svoga prijatelja Menahema ben Jaakova Ibn Saruka ״Mahberet" (Bilježnica). Eli hakohen (svećenik Eli) - Jedan u lancu prenositelja usmene Tore. Duhovni otac proroka Samuela. Služio kao veliki svećenik u Zavjetnom šatoru u Šilou i bio duhovni vođa židovskog naroda od 2830. do 2871. od stvaranja svijeta, posljednji u nizu sudaca u biblijsko doba sudaca. Eliša ben Avuja, nazvan Aher140-.70) ־. ) tanait trećeg naraštaja, učitelj rabi Meira. Zbog toga što je zanijekao osnovna načela židovstva, ime mu se nije više spominjalo, te se stoga u Mišni i Talmudu spominje kao Aher (Drukčiji). Ezra Sofer / E. Hasofer (Ezra Pisar) - Kohen (iz svećeničke obitelji), jedan od osnivača Velikog sabora (Keneset hagedola). Duhovni vođa Izraela u 5. stoljeću pr.n.e., u doba gradnje i početkom djelovanja drugoga Hrama. Vratio se 457. pr.n.e. u Izrael iz Babilona, na čelu velikog broja povrat-
706
Dodatak 2.
Biografske bilješke
nika. Borio se protiv asimilacije u narodu, u početku sam, a zatim s Nehemijom, nakon njegova imenovanja upraviteljem Judeje. Donio je mnoge uredbe (takanot) koje vrijede i danas, poput javnoga čitanja Tore uz prijevod na aramejski, koji je tada bio govorni jezik naroda. Zajedno s Nehemijom, ponovno je u Judeji kao državne zakone uspostavio zakone Tore. Talmud slavi njegovu odanost tradiciji, smatrajući da bi Ezra bio zaslužio da Tora Izraelu bude dana putem njega, da ga Mojsije nije pretekao, te da je Ezra učvrstio Toru kada je ona bila zaboravljena u Izraelu. Tradicija mu pripisuje zamjenu starog hebrejskog pisma kvadratnim asirskim, kojim se do danas piše Tora. Prema Josipu Flaviju, Ezra je umro i pokopan u Jeruzalemu, no prema predaji iračkih Židova, vratio se u Perziju, gdje je i pokopan, u selu El־Azar, pokraj rijeke Hidekel. Filon Aleksandrijski (1. st.n.e.) ־Židovskim imenom Jedidja. Filozof iz Aleksandrije u Egiptu., premai kojoj je dobio ime. Josip Flavije navodi da je Filon pripadao aleksandrijskoj plemićkoj židovskoj porodici. Usprkos temeljitoj helenističkoj naobrazbi, ostao je vjeran židovskome narodu i Tori. Jedan od voda židovskoga naroda; sudjelovao 40. godine u židovskome obraćanju rimskome caru Gaju Kaliguli radi ukidanja raznih zabrana nametnutih Židovima i sinagogi u Aleksandriji. Ganzfried, Salomo (rabi Šelomo G.) - (Ungvar, Slovačka, 1800. ־Ungvar, Slovačka 1886.) Tijekom najvećega dijela života bio je sudac predsjedatelj židovskog suda u svome gradu. Napisao je veoma važne halahičke knjige, medu njima je i knjiga zakona o pisanju svetih knjiga Tore, tefilin i mezuza ״Keset sofer" (Pero za pisanje), koja je postala obvezna svakome pisaru tih svetih tekstova. Najpoznatiji je zbog svoje knjige Kicur Šulhan aruh (Skraćeni Sulhan aruh), u kojoj navodi sve praktične halahe, a u dodatku prikazuje etiku i ponašanje. Ova je knjiga već za njegova života tiskana 40 puta, a nakon smrti stotinama puta, te je poznata kao najviše korištena knjiga o halahi u aškenaskim zajednicama. Prevedena je na mnoge jezike, a u Izraelu joj se dodaju i svi zakoni koji se odnose na zemlju Izraelovu. Napisao je i komentare na sidur (molitvenik za cijeli tjedan), na nekoliko traktata iz Talmuda pod naslovom ״Pene Šelomo" (Šelomovo lice), knjigu o nida (obrednoj nečistoći žene u menstruaciji) i o tevila (uranjanju u mikvu) pod naslovom ״Lehem vesimla" (Kruh i odjeća), te mnogo drugih knjiga. Gaon iz Vilne ־Gra (Gera) (1720.-1798.) Punim imenom: hagaon rabi Elijahu mi-Vilna (iz Vilniusa). Naziv gaon (titula predsjednika babilonskih ješiva) dobio je zbog osobite učenosti, čak i u svjetovnim znanostima. Matematikom i astronomijom se koristio za razumijevanje Tore. Medu prvima se usprotivio hasidzmu pokretom mitnageda. Njegovim djelovanjem
707
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
Vilna je postala središtem nehasidskog židovstva (hitnagduta) u Europi. Želio je, u dobi od oko 60 godina, useliti u Izrael, ali je stigao samo do Konigsberga i vratio se u Vilnus. Godine 1810. velika skupina njegovih učenika uselila je u Izrael i osnovala Adat perušim (Farizejska zajednica) u Safedu i u Jeruzalemu. Napisao više od šezdeset djela s različitih područja: komentare Tanaha i Žohara, bilješke na Mišnu i Toseftu, Talmud i Sulhan aruh, tekstove o gramatici, geografiji Izraela, matematici i astronomiji. Većinu njegovih knjiga sakupili su i tiskali njegovi učenici. Gera - vidi: Gaon iz Vilne Geršom, rabenu (Mainz /Magenca/ 965.- 1028.) - sin Jehude, nazivan i Maor hagola (svjetlo dijaspore), što svjedoči o velikome poštovanju prema njemu njegova naraštaja i naraštaja koji su mu slijedili. Najznamenitiji duhovni voda aškenaskih Židova u doba njihova uspona. Živio u Francuskoj i na zapadu Njemačke, rabin i voda ješive u Mainzu. Njegova ješiva je bila glavno središte za učenje Tore u Aškenazu (Njemačkoj) njegova doba. Mnogi njegovi studenti, i studenti njegovih studenata, napisali su komentare na Talmud, a najšire poznat medu njima je Raši, koji je učio kod rabi Jaakova ben Jakara i rabi Jichaka ben Jehude, obojice studenata rabi Geršoma. Pripisuju mu se pijuti (pobožne pjesme) i komentari na nekoliko talmudskih traktata. Naredio je takozvani Herem (zabranu) rabi Geršoma, kojom se zabranjuje muškarcima brak s više žena istodobno, te rastava protiv volje žene. Ta zabrana se održala do danas, u Izraelu i u dijaspori. Geršonid ־vidi: Levi ben Geršon, rabi Gra ־vidi: Gaon iz Vilne Halevi, rabi Jehuda, skraćeno: Rihal (Toledo, Španjolska 1080.- Egipat, 1140.) - Sin Šmuela; učenik rabi Jichaka Alfasija - Rifa, kome je nakon smrti napisao poznatu tužaljku; dobio široko židovsko i opće obrazovanje, učio i u Granadi. Nakon upada ekstremističkih muslimana iz sjeverne Afrike, lutao je dvadesetak godina dok se nije skrasio u Toledu, u kršćanskoj Kastiliji, gdje je bio liječnik. Kada je u Toledu došlo do nesmiljenog kršćanskog progona Židova, pobjegao je u islamsku Cordobu. Bio je blizak s rabi Josef om Ibenmigašom i rabi Avrahamom Ibn Ezrom. Pred kraj života želio je otići u Izrael, u Jeruzalem, ostvariti životni san o kojemu je pjevao cijelog života. Napustio je dom, obitelj i učenike, te dospio u Egipat, gdje je i umro, ne uspjevši vidjeti Jeruzalem za kojim je žudio. Jedan od najvažnijih židovskih filozofa, svoje filozofske poglede izrazio je
708
Dodatak 2.
Biografske bilješke
u knjizi Kuzari odnosno Knjizi razloga i dokaza u obranu prezrene vjere, koja je sa židovsko-arapskoga izvornika (1503. Pano, Italija) prevedena na više jezika, medu ostalim na engleski (An Argument for the Faith of Israel : The Kuzari, translated from the Arabic by Hartwig Hirschfeld, published by Schoken Books Inc. New York 1964.), a na hebrejski ju je preveo rabi Jehuda Ibn Tibon. Osnovna ideja knjige je da je židovska vjera izvorna i istinita, dana izabranome, židovskom narodu, koji ima obvezu povratka u izabranu zemlju, Izrael. Jedna je od najznamenitijih knjiga židovskoga umovanja (rabi Elijahu iz Vilne je o njoj rekao: ״Ova je knjiga sveta, čista, obuhvaća načela židovskog vjerovanja iz Tore"). Halevi je i veliki srdnjovjekovni hebrejski pjesnik, njegovo se pjesničko stvaralaštvo oblikuje bogatstvom rječnika i snagom. Napisao je pjesme za blagdane, pjesme ljubavi i žudnje za Jeruzalemom, tužaljke zbog rušenja Hrama i druge pjesme. (Više u: Straus, L., ״The Law of Reason in the Kuzari" u ״Persecution and the Art of Writing" pp. 95-141, New York 1942.) Herzog, harav Isaac Halevi (Poljska, 1888.- Jeruzalem, 1959.) - U devetoj godini života odselio s obitelji u Leeds u Engleskoj. Veliki učenjak, završio je i sekularne studije, te doktorirao u Londonu 1919. na temu Tehelet i argaman (svijetloplava i tamnocrvena boja, korištene za bojanje obrednih predmeta) u starom Izraelu. Služio je kao glavni rabin u Irskoj od 1921. do 1937., a od 1937. do kraja života kao glavni aškenaski rabin Izraela, nakon smrti rabina Kooka. Bio je veoma djelatan u operacijama spašavanja progonjenih Židova iz Europe u doba Holokausta, te je uspio spasiti mnoge i dovesti ih u Izrael. Bitno utjecao na pripremu uspostave Države Izrael. U responsa koje su objavljene nakon njegove smrti, u knjizi ״Hehal Jichak" (Jichakova palača) opisuje teškoće koje je narod prolazio u to doba: Holokaust i uspostavu države, a pisao je i o ratu za neovisnost, obrađujući jedinstvena halahička pitanja, vezana uz židovsku obrambenu vojsku i policiju. Otac je šestoga izraelskog predsjednika Hajima Herzoga. Hida ־vidi: Azulaj, Hajim Josef David Hilel Hazaken (Hilel Stariji) ( ־Babilon, 112. p.n.e. ־Izrael, 8. n.e.) - Začetnik dinastije predsjednika Hilelove škole (nasi), koja je trajala petnaest naraštaja tijekom oko 450 godina. Izdao je uredbu o prozbulu (odredbi koja pruža mogućnost naplate dugova unatoč otpusnoj godini), kako bi potaknuo Židove na posuđivanje novca siromašnima unatoč brisanju svih dugova svake sedme, otpusne godine. Kao vođa svoga naraštaja i učenik Šemaje i Avtaliona, nakon njihove smrti imenovan je nasijem. Znamenit je bio zbog svoga mirnoga nastupa i opće staloženosti. U dobi od četrde-
709
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
set godina došao je iz Babilona u Izrael, četrdeset godina se školovao, te četrdeset godina bio nasi. Živio je 120 godina, kao Mojsije. Hirsch, Samson Rafael (hebr.: rabi Šimšon Refael Hirš, skraćeno: Rašar Hirš) (1808.-1888.) - Voda njemačkih ortodoksnih Židova u 19. stoljeću, pokrajinski rabin (Landesrabbiner) u Oldenburgu i u Moravskoj. Najvažniji rabinat bio mu je u Frankfurtu na Maini, u zajednici Adat Ješurun. Ondje se njegova misao razvila kao neo-ortodoksna unutar ortodoksnog židovstva. Uveo je vanjske promjene u bogoslužje, poput zbornog pjevanja s dirigentom i propovijedi na njemačkome. Jedan od uvoditelja promjena u nastavni program židovske škole. Uveo opće predmete u školu koju je u Frankfurtu osnovao radi širokog općeg obrazovanja rabina. Geslo mu je bilo: ״Lijepo je proučavanje Tore uz svjetovno zanimanje." (Rečenice otaca 2,2). Autor je komentara Tore i knjige o simbolizmu i filozofiji u židovstvu. Isserles, Moses (rabi Moše Iserles, skraćeno: Rema) (Krakow, 1520. ־Krakow, 1572.) - Vodeći europski aškenaski halahički autoritet svoga doba. Rabin, glavni sudac i predstojnik ješive u Krakowu, od kuda je utjecao na Njemačku, Poljsku i sjevernu Italiju. Autor nekoliko knjiga, medu kojima je najpoznatija Mapa, dodatak Šulhan amhu rabi Josefa Karoa, koja uključuje i aškenaske običaje, te su se obje zajednice mogle služiti jednom zajedničkom knjigom. Pisao mnogo responsa, poznavao kabalu, filozofiju, astronomiju, povijest, a osobito Toru i halahu. Već u mladosti imenovan je sucem i predsjedateljem ješive u Krakowu, a za njega je rečeno: ״Od Mošea (Majmonida) do Mošea (Rema) nije bilo nikoga kakav je Moše (Rema)." Izaija, prorok (hebr.: Ješajahu) - Prorokovao 620.-600. pr.n.e. Potjecao je iz porodice bliske kraljevskoj i rodbinski povezane s njom. Duhovni začetnik mesijanske ideje u židovstvu. Knjiga mu je podijeljena na tri glavna dijela: a. Iz 3-35: prorokovanje o kazni za kraljevstvo Jude i Izraela, o utjesi u budućnosti, pjesma zahvale za spas Jeruzalema pred Sanherivom i prorokovanje o Božjem gnjevu na druge narode; b. Iz 3639: dogadaji iz vremena kralja Ezekije i Izaijina uloga u njima; c. Iz 4066: prorokovanje o utjesi, opis granica Ciona, čast Izraela nakon ponižavajuće dijaspore, progonstva i vizija o kraju dana. Jaakov ben Meir Iš Tam, rabi, zvani i Rabenu Tam (sjeverna Francuska, 1100.1171.) - Unuk rabi Šeloma Jichakija - Rašija; brat rabi Šemuela ben Meira - Rašbama; živio u doba uništenja u doba križarskih pohoda čudom spašen. Priznat kao najveći iz svoga naraštaja i voda škole Balea
710
Dodatak 2.
Biografske bilješke
Tosafot; uživao je ugled velikoga učenjeka, iako je živio izvan zavičaja. Napisao mnogo komentara na Talmud, priznatih kao glavni komentari medu komentarima Tosafot, koji se javljaju na svakoj stranici Talmuda. Glavna mu je knjiga Sefer hajašar (Knjiga pravednosti), prvi dio je komentar na Talmud, a drugi sadrži responsa. Napisao je i liturgijske knjige, te knjige o hebrejskoj gramatici. Jakobovits, lord Immanuel, harav dr. (1921.-1999.) - Glavni rabin Britanije i predsjednik europskih rabina do smrti. Medu prvima se bavio temom odnosa medicine i halahe. Autor knjige Jewish medical etics. Jehuda Hanasi, rabi (120. ־Bet Šearim, Izrael 220.), - Pripadnik posljednjeg naraštaja tanaita, izraelski nasi (knez) 140.-200. godine p.n.e. Nazivan je ukratko Rabi (moj učitelj) ili Rabenu hakadoš (naš sveti učitelj). Bio je sin i nasljednik rabana Šimona ben Gamliela Drugog, sedmi naraštaj od Hilela Starog, koji je potjecao od kralja Davida. Kao sposoban voda, uspostavio dobre odnose između Rimljana i židovske vlasti, a time slobodu stvaranja za židovske učenjake, te su odnosi Rimljana i židovskog pučanstva bili bolji nego ikada od rušenja drugoga Hrama. Blizak s carem. Svojim osobitim sposobnostima za vođenje, nakon neuspjeha ustanka bar Kohve uspio oporaviti narod i u materijalnom smislu, ojačavajući židovsko vlasništvo nad zemljom u Izraelu i poreznim olakšicama, i u duhovnom smislu. Poticao duhovno stvaralaštvo židovskih učenjaka vlastitom teškom zadaćom: zapisivanjem i uređivanjem usmene Tore ־Mišne, prvog i najvažnijeg književno-halahičkog djela nakon Biblije. Većinu života proveo je u Bet Šearimu u Galileji, pred kraj života boravio u Ciporiju. O njemu je rečeno: Tora i veličina (bogatstvo i slava) na jednome mjestu. (BT Gitin 59a), te: Otkad je umro Rabi, nema (takve) skrušnosti i straha pred grijehom. (BT Sota 49b; BT Ketubot 103b) Jeremija, prorok (hebr.: Jirmejahu) - Prorokovao u Judeji tijekom oko četrdeset godina, od doba kralja Jošaje (626. pr.n.e.) do rušenja prvoga Hrama u doba kralja Cedekije (587. pr.n.e.). Simbol proročkoga gnjeva, predvidio je predstojeće rušenje Hrama i pokušao svim snagama utjecati na narod kako bi se vratio s grešnoga puta. Potkraj života, nakon ubojstva Gedalje ben Ahikama, iz straha od babilonske odmazde izbjegao u Egipat zajedno s ostatkom židovskog naroda koji je ostao u Izraelu nakon rušenja Hrama, gdje je i umro. Njegov učenik Baruh ben Nerija nastavio je lanac predaje usmene Tore. Knjiga o Jeremiji podijeljena je na tri glavna dijela: a. Jr 1-25: proročanstva gnjeva i opomene; b. Jr 26-45: različita proročanstva u prorokovu životu; c. Jr 46-52: proročanstva o raznim narodima i opis posljednjih dana Judejskog kraljevstva i progonstvo kralja Jehojahina u Babilon.
711
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
Jišmael kohen gadol ben Eliša, rabi (rabi Jišmael, veliki svećenik) (1. st.n.e.) Sin Elise Hakohena (svećenika), učenik rabi Johanana ben Zakaja, posljednjeg nasija (kneza) prije rušenja drugoga Hrama. Služio kao posljednji veliki svećenik. Slavan je po prispodobi: Rekao je rabi Jišmael ben Eliša: jednom sam ušao paliti mirise u Svetištu nad svetištima i vidio Katriela, anđela Vječnoga Cevaota, kako sjedi na prijestolju visokom i uzvišenom. Rekao mije: ,Jišmaele, sine moj, blagoslovi meV Odgovorio sam mu: ,Neka bude tvoja volja da tvoja milost obuzda svoju srdžbu i da tvoja milost nadvlada svoje vrline i da se prema svojoj djeci poneseš vrlinom milosti i da ideš dalje od slova zakona.kimnuo mi je glavom. Odatle učimo: neka čovječji blagoslov ne bude u tvojim očima bezvrijedan [kad je Jišmael, čovjek, blagoslovio Božjeg anđela, anđeo nije prezreo njegova blagoslova, već mu je zahvalio]. (BT Berahot 7a) Johanan ben Zakaj, raban (47. p.n.e. - 75. n.e.) ־Znameniti tanait, voda židovskog pučanstva prvih godina nakon rušenja drugoga Hrama. Održavao je duhovni centar u Javneu (70.-80.). Hilelov učenik i jedan od vodećih učenjaka u sudu rabana Gamliela Starog. Suprotstavljao se saducejima među svećenstvom u Hramu. Učen u halahi, hagadi i mistici. U vrijeme pobune protiv Rimljana (66.-73.) suprotstavio se zelotima u Jeruzalemu i zalagao se za mir s Rimljanima. Uviđajući da njegovo mišljenje nije prihvaćeno i da je u Jeruzalemu sukob medu braćom trajao usporedo s pobunom, potajno je sa svojim učenicima, skrivajući se u lijesu, napustio Jeruzalem i dobio rimsko dopuštenje za nastanjivanje u Javneu, gdje je osnovao novo duhovno središte židovskog naroda, iz kojega su izašli velikani židovskog naroda rabi Elazar, rabi Jehošua, rabi Akiva, rabi Šimon bar Johaj i drugi koji su nastavili voditi židovski narod. Godine 70. godine n. e., nakon rušenja drugoga Hrama i smrti nasija rabana Šimona ben Gamliela, imenovan je nasijem. Jona ibn Džanah (Cordoba, 990. ־Saragosa, 1050.) - Učio u Luceni, Španjolska, 1012. napustio zavičaj; nakon lutanja nastanio se u Saragosi; izdržavao se kao liječnik, no glavni cilj mu je bio istraživanje hebrejskoga jeziak, te je postao jednim od najvećih jezikoslovaca i leksikografa srednjovjekovne Španjolske. Autor knjige ״Sefer hahakira hamedujeket" (Knjiga točnoga istraživanja), koja je podijeljena u dva dijela: gramatički ״Sefer harikma" (Knjiga mnogobojnih cvjetnih gredica), te rječnički ״Sefer hašorašim" (Knjiga korijena). Prvu je preveo rabi Jehuda Ibn Tibon, a objavljena je u uredništvu B. Goldberga (Frankfurt na Maini, 1855.), a drugu je, u istome prijevodu, uredio W. Bacher (Berlin, 1897.) Protivnik njegove lingvističke škole bio je, između ostalih, Šemuel Hanagid.
712
Dodatak 2.
Biografske bilješke
Kamhi, rabi David, skraćeno: Radak (Narbonne, Provence, 1160. Narbonne,1235.) - Veliki jezikoslovac i komentator Tore. Pisao gramatičke radove, od kojih je najpoznatiji knjiga Mihlol (Kompendij), u kojoj je obuhvatio mnogo znanja starih gramatičara, medu kojima rabi Jehude Hajuda i rabi Jone Ibn Džanaha, te biblijski rječnik Sefer hašorašim (Knjiga korijena). U toj knjizi, i u drugima, sustavno etimološki tumači riječi, uspoređujući hebrejski sa srodnim jezicima, poput aramejskoga i arapskoga, iskazujući se kao jedan od najvažnijih židovskih gramatičara. Poznat nam je tekst njegova komentara na većinu knjiga Tanaha, sinteza komentara prethodnika. U njima obrađuje doba proroka, autora biblijskih knjiga i povijesna pitanja. Njegovi su komentari Tanaha medu najpoznatijima, a prvi dio je objavljen 1486. u talijanskome gradu Soncinu. Karo, rabi Josef (Španjolska 1488.- Safed, Izrael, 1575.) - Zvani i Maran, što na aramejskome znači ״naš učitelj", jer je njegov halahički kodeks Šulhan aruh prihvaćen u svim zemljama dijaspore, a vrijedi i danas. Nakon progona Židova iz Španjolske, 1492., prešao je u Portugal, pa u Tursku, gdje je živio i učio četrdesetak godina. Godine 1535. nastanio se u Safedu u Galileji, koji je tada bio duhovno i mističko središte Izraela. Postao je jednom od vodećih osoba i vodio je veliku ješivu. Njegova dva najpoznatija učenika bili su rabi Moše Cordovero i rabi Moše Alših, znameniti mistici iz Safeda. Kook, Abraham Isaac Hahoken (Latvija, 1865.- Jeruzalem, 1935.) Velikan židovske misli posljednjih naraštaja; rabin Jeruzalema, zatim, nakon osnutka Vrhovnoga rabinata, glavni aškenaski rabin Izraela od 1921. do smrti. Duhovni vođa religioznog cionizma. Godine 1888. imenovan rabinom u Zaumelu, 1895. u Bausku u Latviji; 1904. uselio u Izrael. Kao rabin Jafoa zapravo rabin židovskog pučanstva u Izraelu. Pred Prvi svjetski rat pribivao rabinskome skupu u Europi i bio primoran ostati u Švicarskoj i Londonu do kraja rata, a 1919. vratio se u Izrael. Osnovao ješivu Merkaz Harav u Jeruzalemu, na čijem čelu je nakon njegove smrti stajao njegov sin rabin Cevi Jehuda (1890.-1983.). Ta je ješiva do danas veliko središte proučavanja Tore, a svojim osobitim načinom poučavanja naglašava ljubav za izraelski narod i zemlju. Ostavio je iza sebe riznicu rukopisa s područja kabale, filozofije, halahe, komentara na Talmud, responsa i liturgije, koji do danas još nisu svi objavljeni. Najpoznatija knjiga responsa je ״Ezrat kohen" (Pomoć kohena). Mnogo je utjecao na povijest novoga naseljavanja u Izraelu. Osobitost njegova značaja bila je u njegovoj ljubavi prema prvim naseljenicima, podjedanko vjernicima i nevjernicima.
713
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
Levi ben Geršon, rabi - Ralbag, zvani i Geršonid (Bagnol sur-Ceze, Francuska 1288.-1344.) - Jedan od velikih židovskih srednjovjekovnih filozofa, dobio široko vjersko i znanstveno obrazovanje. Bavio se znanošću: medicinom, matematikom i astronomijom, a i židovstvom: filozofijom i komentiranjem Tore i proročkih knjiga. Glavno filozofsko djelo mu je Milhamot Hašem (Ratovi Vječnoga). Premda znameniti filozof, uvidjevši koliko su Židovi zastranili odajući se filozofiji, dao je naglasak na istinsku vjeru i odmak od filozofije. Otkrio je novosti na području astronomije i izumio dva instrumenta za astronomsko promatranje, a na temelju svojih promatranja predložio alternativnu teoriju ptolemejskome astronomskom sustavu, nastojeći pomiriti stajališta astronoma i fizičara s vjerskim načelima, čime je utjecao na učene ljude svoga doba. (Vidi i u studijama: Jacob J. Staub: The Creation of the World According to Gersonides. Brown University 1982; Nina Adlerbaum: A study of Gersonides. New York 1926; Menahem M. Kellner: Maimonides and Gersonides on Mosaic Prophecy Speculum, A Journal of Medieval Studies LII No.l, 1977) Levin, harav Aije (1885. - Izrael, 1969.) - U Izrael uselio 1905. godine; nastanio se u Jeruzalemu, gdje je postao jednim od najomiljenijih rabina u 20. stoljeću zbog svoga izrazitog značaja i velike ljubaznosti. Poznat kao ״otac zatvorenika", zbog skrbi koju je prije uspostave Države Izrael neumorno pružao pripadnicima izraelskog pokreta otpora zatočenima zbog borbe za neovisnost zemlje u doba engleskoga ״Mandata". Loew, Juda (rabi Jehuda Livaji ben Becalel), zvani: Maharam (1525.-1609.) Veliki europski rabin 16. stoljeća. Služio 25 godina u Nickolsburgu kao glavni rabin Moravske, najpoznatiji kao glavni rabin Praga od 1598. do smrti. Poznavao matematiku i astronomiju, napisao više knjiga o židovskoj misli. Poznat kao tvorac praškog Golema, koji se borio protiv neprijatelja Židova. Načino ga je od gline, a uz pomoć Božjeg imena udahnuo mu je dah života. Divili su mu se i nežidovski građani Praga, koji su mu odali počast postavljanjem njegova kipa pred gradsku vijećnicu. Luria Aškenazi, rabi Jichak, zvani Ari (Jeruzalem, 1534.-1572.) - Veliki voda kabalista. Ime Ari dolazi od riječi arje (hebr. lav), jer lav je kralj životinja, kao što je Ari bio kralj kabalista; drugo tumačenje je da je Ari skraćenica od Adonenu rabi Jichak (naš gospodin učitelj Jichak). Nakon očeve prerane smrti, s majkom, koja je podrijetlom bila iz Italije, odlazi stricu u Egipat, gdje je učio Toru kod velikana svoje generacije, poput rabi Becalela Aškenazija. Za život je zarađivao trgovinom, ali mu se, za života u Egiptu srce okrenulo ka kabali. Povukao se, te tijekom sedam godina živio u obrednoj čistoći i osamljen. S trideset tri godine vratio se u
714
Dodatak 2.
Biografske bilješke
Izrael, u grad kabalista Safed, gdje je postupno postao voda i gdje je još živio rabi Moše Cordovero. Poznat i kao pjesnik, na aramejskome je napisao mnoge pjesme koje se pjevaju na šabat. Njegov molitvenik sličan je sefardskom. Tijekom posljednje dvije godine života prenosio je svoj nauk učeniku rabi Hajimu Vitalu, koji je zaslužan što je učenje zapisano. Maharam - vidi: Loew, Juda Maharam iz Rothenburga - vidi: Meir ben Baruh, rabi Majmonid ־vidi: Moše ben Majmon, rabi Malahija, prorok (hebr.: Malahi) (4. st. pr.n.e.) - Posljednji prorok u proročkoj povijesti Izraela, prorokovao u doba Ezrinog i Nehemijinog povratka iz Babilona. Služio zajedno s prorocima Hagajem i Zaharijom (hebr.: Zeharja) kao član Velikog sabora (Keneset hagedola), čim ga je Ezra osnovao. Meir ben Baruh, rabi, zvani Maharam iz Rothenburga (Worms, 1215. - Alsace, 1293.) - Znameniti srednjovjekovni aškenaski pjesnik, rabin i voda. Rabin u nekoliko europskih zajednica, dok se nije skrasio u Rothenburgu u Bavarskoj, gdje je tijekom 40 godina bio predsjedatelj rabinske škole i sudac. Godine 1286. odredio je njemački car Rudolf Prvi da Židovi postaju "kraljevi sluge" i nametnuo im visoke poreze. Mnogi su pobjegli u Italiju, a s njima i on. Uhvatili su ga, vratili u Njemačku i bacili u zatvor. Kada su ga članovi njegove zajednice željeli otkupiti, zabranio im je to, jer je otkupnina bila vrlo visoka, a plaćanje takve otkupnine protivi se halahi: ״Ne otkupljujemo zarobljene za više nego što imaju, u skladu s nastojanjem za poboljšanjem svijeta, kako ih neprijatelji ne bi progonili radi zarobljavanja." U zatvoru je napisao većinu svojih djela, tisuće odgovora na halahičke upite i komentare na nekoliko traktata, a tamo je i umro. Vlasti su tada ponovno pokušale iznuditi novčani otkup od zajednice, te su tek trinaest godina nakon smrti, 1306., predale njegovo tijelo radi pokopa. Jedan je od najznamenitijih predstavnika škole Baalea tosafot, čiji je bio student, a čiji je najznamenitiji rabin bio rabi Jichak OrZarua iz Beča. Napisao je mnogo knjiga o halahi i liturgijskih knjiga. Njegovo je ime postalo slavno i u Španjolskoj, od kuda su mu slali upite, medu kojima je najpoznatiji onaj kojega je poslao rabi Šelomo ben Avraham Aderet. Menahem ben Jaakov Ibn Saruk (10. stoljeće) - Jedan od prvih hebrejskih jezikoslovaca i leksikografa u Španjolskoj; autor knjige Mahberet
715
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
(Bilježnica), jedne od prvih knjiga uopće koje sustavno obraduju hebrejsku gramatiku i lingvistiku. Mnogi komentatori Tore koji se bave hebrejskom gramatikom navode njegove riječi, medu ostalima i rabi Šelomo Jichaki - Raši. Mendelssohn, Moses (1729.-1786.) - Otac židovskog prosvjetiteljstva, jedan od duhovnih voda njemačkog židovstva, filozof i komentator. Zahtijevao je ispunjavanje micva. Preveo je na njemački i komentirao Toru, čime je izazvao ogorčenje medu njemačkim rabinima, zbog odstupanja od tradicije, te utjecaja stranih kultura. Ta je knjiga dovela do širenja njemačkoga jezika medu europskim Židovima i pomogla je njihovoj jezičnoj i kulturalnoj asimilaciji. Umnogome se približio europskoj kulturi, ustanovio je da židovska osobitost počiva na religiji, zbog čega se protivio preobraćenju Židova na kršćanstvo. No nije tvrdio da je židovstvo iznad drugih religija, te u knjizi "Jeruzalem" (1783.) tvrdi da nema religije koja je apsolutno istinita, već svakoj skupini odgovara religija prema njezinom duhu. Mnogi na koje je utjecao svojim spisima pokrstili su se, uključujući i cijelu njegovu obitelj. Djela su mu pribavila čast i slavu medu njemačkim intelektualcima (Lessing, Kant), ali su ga njegovo mišljenje i spisi udaljili od drugih ortodoksnih Židova i doveli mnoge Židove u Njemačkoj do napuštanja vjere i do utemeljenja reformiranog pokreta, koji je podupirao promjene u vjerovanju i napuštanje praktičnih zapovijedi. Mihej, prorok (hebr.: Miha) - Prorokovao od oko 630. do 600. pr.n.e., u doba kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije i u vrijeme proroka Amosa i Izaije. Knjiga mu sadrži sedam odlomaka proročanstava. Poput Izaije, prorokovao je o kraju dana (Mih 4, 1-3). Moše ben Majmon, rabi, skraćeno: Rambam, poznat i kao Majmonid (Cordoba, 1138.- Egipat, 1204.) - Najveć halahički učenjak, kodifikator i filozof od talmudskih vremena. Otac, rabi Majmon, bio je gradski dajan (rabinsudac). Učio kod rabi Josefa Ibenmigaša, koji je bio student i duhovni nasljednik rabija Jichaka Alfasija - Rifa. Godine 1148. upala je u već islamsku Španjolsku ekstremistička islamska sekta, almohadi, koja je nemuslimanskim stanovnicima dala izbor da postanu muslimani, isele ili umru. Obitelj mu je napustila Španjolsku, te je, nakon nekoliko godina lutanja, od 1160. godine dulje ostala u marokanskome gradu Fesu, gdje je djelovao kao liječnik, čime se izdržavao cijeloga života. U godini 1165. obitelj je napustila sjevernu Afriku i odselila u Izrael. Nažalost, naseljevanje nije uspjelo, te su se preselili u Egipat. U Fostatu (nekadašnji Kairo) su se naselili nakon očeve smrti, te je tu studirao medicinu i radio kao liječnik, te na kraju postao i osobnim liječnikom egipatskoga sultana
Dodatak 2.
Biografske bilješke
Saladina, što je ostao do kraja života. Prema predaji, tijelo mu je nakon smrti preneseno u Tiberijas, gdje je do danas njegov grob. Još za života o njemu se govorilo: ״Od Mošea (Mojsija) do Mošea (Rambama), nije bilo kao što je Moše." U vrijeme boravka u Maroku, napisao je najznamenitije tekstove, između ostaloga komentar na Mišnu, na arapskome jeziku. U Kairu su u to doba karaiti imali nadzor i utjecaj u društvenome i vjerskome životu, čemu se on snažno i uspješno suprotstavio. Proglašen je rabinom i poglavarom zajednice. Imao je vrlo široko opće obrazovanje, poznavao znanstvene i grčke filozofske spise, prevedene na arapski. Uz sav teški posao kao vladarev liječnik, uspio je pisati gotovo na svakome području tadašnje znanosti, te u filozofiji, halahi i etici. Njegove responsa slali su diljem cijeloga židovskog svijeta. Svoju kontroverznu filozofsku metodu objavio je u slavnoj knjizi More nevuhim (Vodič za zbunjene), te započeo polemiku koja se nastavila tijekom mnogih naraštaja. U knjizi Jad hahazaka (Snažna ruka) sažima cijelu usmenu Toru u veoma logičan sustav. U knjizi Sefer hamicvot (Knjiga micvot) prvi je odredio kriterije za brojanje 613 micvot. Mnoge zajednice su ga uzele kao halahički autoritet, a najpoznatija među njima je jemenska zajednica. U svojim responsa iznio je mnogo podataka o židovskome svijetu u njegovo doba, o običajima, vjerovanjima, problemima, te se iz njih može proučavati njegova uloga vođe šire zajednice, ne samo u svome dobu, već i za mnoge dolazeće naraštaje. Moše ben Nahman, rabi, skraćeno: Ramban, poznat i kao Nahmanid (Gerona Španjolska, 1194. ־Izrael, 1270.) - Znameniti rabin svoga doba s velikim znanjem u mnogim područjima: znanosti, filozofiji, jezicima i medicini. Živio u Majmonidovo doba, a među njegove studente ubrajaju se rabi Šelomo ben Avraham Aderet i rabi Aharon Halevi. Napisao je komentar na Toru, te priredio i neke halahičke knjige. Među prvima se bavio kabalom, a i njegovi su spisi pod utjecajem kabale. Godine 1267. morao je izbjeći iz Španjolske zbog javnoga sukoba s otpadnikom od židovstva Pablom Christianijem, na što su ga bili natjerali katalonski kralj i crkvene vlasti, koji su, dakako, presudili u korist preobraćenika. Kada mu je bilo 73 godine preselio je u Izrael, prispio u Jeruzalem, gdje je obnovio židovsko naseljavanje, jer su grad prije toga razorili Tatari. Do danas u starome gradu djeluje sinagoga koju je osnovao i koja nosi njegovo ime, stoga ga se naziva i ocem modernoga naseljavanja u Jeruzalemu. Zbog teškoga života i nemogućnosti zarađivanja za život, otišao je u obližnji Ako, u kojemu je osnovao ješivu, u kojoj je ostao do kraja života.
717
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
Nadžara, Jisrael ben Moše, rabi ( ־Damask, 1555.- Izrael ?, 1625.) - Tajnik zajednice u Damasku, gdje mu je otac bio rabin. Jedan od najvećih židovskih pjesnika nakon izgona iz Španjolske; pod velikim utjecajem mistične i kabalističke škole. Arapske i turske melodije prilagodio je za svoje pjesme. Najpoznatija zbirka pjesama ״Zemirot Jisrael" (Izraelske pjesme), prvi put je tiskana za njegova života, 1587. u izraelskome gradu Safedu, a kasnije je u proširenome izdanju tiskana u Veneciji 1599. Pjesme su mu medu najpoznatijima koje se pjevaju za šabatnim stolom. U mladosti je pisao i sekularne i ljubavne pjesme, a medu njegovim književnim radovima ima i onih o etici i halahi. Napisao i Sefer Keli Mahazik Braha, (Čuvar blagoslova), koja je na hebrejskome 1999. objavljena u Jeruzalemu, u uredništvu Meira Benajahua. Nahmanid - vidi: Moše ben Nahman, rabi Nehemija (hebr.: Nehemja ben Hahalja -Nehemija sin Hahalijin) (umro 312 pr.n.e.) - Peharnik u Šušanu, na dvoru kralja Ahašvera, prvog perzijskog cara. Kada je uvidio teško stanje u Izraelu, na njegov zahtjev imenovao ga je kralj upraviteljem Judeje, što je bio od 444. do 437. pr.n.e. Jedan je od osnivača židovskog naseljavanja Judeje u doba povratka iz babilonskoga progonstva radi izgradnje drugoga Hrama. Pod njegovim vodstvom obnovljene su porušene zidine Jeruzalema. Najvažnije djelo, zajedno s Ezrom, bio je dogovor s narodom za uspostavljanje zakona Tore u Judeji kao državnog zakona. Onkelos (sredina 1. do sredine 2. stoljeća n. e.) - Rimljanin, preobraćenik na židovstvo; u Talmudu se spominje da je srodnik cara Tita; živio u naraštaju nakon uništenja drugoga Hrama; učenik rabana Gamliela Starog, nasija (kneza, predsjednika Sanhedrina) u doba prije rušenja drugoga Hrama. Autor slavnoga i najvažnijeg prijevoda Tore na aramejski, koji se odlikuje jednostavnošću i poznavanjem biblijskih komentara, gotovo je došlovan, osim nekoliko promjena radi izbjegavanja tjelesnosti u prikazivanju Boga. Običaj je bio u talmudsko doba za Šabat u sinagogi čitati svaku rečenicu odredenoga dijela Tore usporedno na hebrejskome izvorniku i u aramejskome prijevodu (danas se taj običaj sačuvao samo medu jemenitskim Židovima), s obzirom da je aramejski tada bio govorni jezik Židova u Babilonu. Zbog kvalitete i važnosti toga prijevoda, poduprli su ga najutjecajniji rabini toga doba, rabi Eliezer i rabi Jošua, te je prihvaćen u svoj židovskoj dijaspori. Bio je namijenjen jednostavnima, neukima i preobraćenicima, kako im Tora ne bi bila uskraćena zbog nepoznavanja njezina jezika.
718
Dodatak 2.
Biografske bilješke
Raavad - vidi: Avraham ben David, rabi Radak ־vidi: Kamhi, rabi David Rahak ־vidi: Crescas, rabi Hasdai Ralbag ־vidi: Levi ben Geršon, rabi Ramak ־vidi: Cordovero, rabi Moše ben Jaakov Rambam - vidi: Moše ben Majmon, rabi Ramban - vidi: Moše ben Nahman, rabi Rasag - vidi: Seadja Gaon, rabi Rašar - vidi: Hirsch, Samson Rafael Rašba - vidi: Šelomo ben Avraham Aderet, rabi Rašbag ־vidi: Šelomo Ibn Gabirol ben Jehuda (Gevirol), rabi Rašbam ־vidi: Šemuel ben Meir, rabenu Rašbi ־vidi: Šimon bar Johaj, rabi Raši ־vidi: Šelomo Jichaki, rabi Rav - vidi: Aba Ariha Rema - vidi: Isserles, Moses Rif ־vidi: Alfasi, rabi Jichak Rihal - vidi: Halevi, rabi Jehuda Roš ־vidi: Ašer ben Jehiel, rabenu Samuel, prorok (hebr.: Šemuel) (9. stoljeće pr.n.e.) - Jedan od prvih proroka i posljednji od sudaca. Spada medu proroke koji su posvećeni već u
719
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
majčinoj utrobi, kako je opisano u biblijskoj pripovijesti na početku Knjige o Samuelu. Nakon smrti svećenika Elija, postao je duhovnim vodom naroda. Uspio je više od bilo kojeg drugog suca ujediniti narod, a to je pripremilo teren za konačni nastanak izraelskoga kraljevstva. Pomazao je Šaula za prvog izraelskog kralja, a nakon njega Davida. Za razliku od drugih proroka, bio je lik kojemu je narod vjerovao, a i bojao ga se, jer je bio poznat i po činjenju čuda (lSam 12). Knjiga o Samuelu podijeljena je na četiri dijela: a. lSaml-12: Samuelovo rođenje, sposobnost za proroštvo i Izrael do kraljevstva; b. lSam 132־Sam 1: Šaulovo kraljevanje do njegove smrti i pogreba; c. 2Sam 2-21: Davidovo kraljevanje; d. 2Sam 22-24: dodatci. Samuel Mali (hebr.: Šemuel Hakatan) (kraj 1. - prva polovina 2. stoljeća) Tanait iz drugog naraštaja Mišne. Na molbu tadašnjeg predsjednika Sanhedrina, rabana Gamliela, sastavio je (BT Berahot 28b) devetnaesti blagoslov molitve amida. Nadimak Mali dobio je jer ״je sebe umanjivao", to jest bio je vrlo ponizan (JT Sota 9,13; BT Sanhedrin 11a). Zbog njegove pravednosti i izvrsnih vrlina cijenili su ga svi suvremenici, te se o njemu govorilo da je vrijedan primiti proroštvo, ali njegov ga naraštaj nije bio zavrijedio (ibid.). Pred smrt primio je proročanstvo i predvidio rušenje Hrama i okrutno ubojstvo desetorice židovskih rabina (ibid.). Umro je bez djece, a kada su vođe naraštaja, raban Gamliel i rabi Eliezer ben Azarja držali posmrtni govor, rekli su o njemu: ״Zbog ovoga treba plakati i zbog ovoga treba žaliti: kad kraljevi umiru, sinovima ostavljaju krunu, kad bogataši umiru, sinovima ostavljaju bogatstvo, a Semuel Hakatan je imao sve što je vrijedno na svijetu, ali to je otišlo s njim." (BT Semahot 8). Seadja Gaon, rabi, skraćeno: Rasag (Fajum, Egipat, 882. - Sura, Babilonija, 942.) - Najznamenitija osoba gaonskog doba. Od djetinjstva ugledan zbog znanja iz halahe, Biblije, gramatike i astronomije, područjima na kojima je objavio i knjige. Iz Egipta prešao u Izrael, zatim u Bagdad, a ubrzo je, premda pridošlica, imenovan gaonom ješive u Suri u Babiloniji (928.), nakon čega je ona postala duhovnim središtem i halahičkim ishodištem cijeloga židovstva. Zbog neslaganja s poglavarom babilonske dijaspore izgubio je položaj gaona između 931. i 937. godine, kada se vratio na taj položaj, a u tome je razdoblju napisao svoja djela. Prvi se od srednjovjekovnih babilonskih židovskih učenjaka bavio židovskim temama na znanstveni način. Autor je mnogih knjiga s različitih područja, od filozofije do komentiranja Biblije. Prvi je pisao knjige na određene halahičke teme, poput knjige o nasljeđivanju i knjige o vrijednosnom pologu. Usporedo se usredotočio na sučeljevanje s karaitima, u čemu je uspio, zaustavljajući njihovo širenje u Babiloniji i drugdje. Najpoznatija knjiga mu je Emunot vedeot (Vjerovanja i mišljenja), 1562.
720
Dodatak 2.
Biografske bilješke
u Konstantinopolu /Kušta/, napisana na židovsko-arapskome jeziku, prva filozofska metodička knjiga nastala u krugu židovskih učenjaka, koju je na hebrejski preveo rabi Jehuda Ibn Tibon. (Više u studijama: M Malter: Life and Works of R. Saadiah Gaon, New York 1921; Simon Rawidiwicz: Saadya's Purification of the Idea of God, in S.R. Studies, Jewish Thought, Philadelohia 1974, pp. 246-264) Sefanija, prorok (hebr.: Cefanja ben Kuši - Sefanija sin Kušijev) (6. st.pr.n.e.) Čini se da je potjecao od judejskoga kralja Ezekije; prorokovao u doba kralja Jošije, koji je uveo vjerske i društvene reforme, u čemu su veliku zaslugu imala S. proročanstva; knjiga mu sadrži tri poglavlja proročanstava. Spinoza, Baruch (Amsterdam 1677.-1632.) - Veliki racionalistički filozof. Rodio se u obitelji marana (hebr.: anusim), sefardskih Zidova koji su se, nakon prinudnog krštenja, vratili na židovsku vjeru. Otac mu je bio utjecajan član amsterdamske židovske zajednice, te je u djetinjstvu imao židovski odgoj. Stekao je i opće i filozofsko obrazovanje, uključujući poznavanje latinskoga i grčkoga jezika. S obzirom da su se njegovi filozofski pogledi suprotstavljali osnovnim načelima židovske vjere, izopćili su ga iz amsterdamske zajednice, nakon čega je do smrti živio u samoći. Djela, napisana na latinskome, svjedoče o razlogu za izopćenje: podupirao je teoriju o jednosti Boga i prirode (Deus sive natura), što se protivi načelima židovstva. Medu prvima se bavio ״biblijskom kritikom", odnoseći se bez poštovanja prema židovskim učenjacima nakon biblijskog doba. Smatrao je da je izabranost židovskog naroda prestala nakon rušenja Hrama. Slijedeći rimskog protužidovskog povjesničara Tacita, čak je Židove optužio zbog udaljavanja od drugih naroda i za mržnju prema njima. Za život je zarađivao brušenjem optičkoga stakla, a i sam se bavio istraživanjima u području optike. Šamaj Stari (hebr.: Šamaj Hazaken) (1. stoljeće p.n.e.) ־Hilelov par u doba kada je Hilel bio predsjednik Sanhedrina (nasi). Krajnje moralnog svjetonazora, živio je beskompromisno. Od učenika njegove škole nastali su zeloti, koji su se borili protiv Rimljana. Šelomo ben Avraham Aderet, rabi, skraćeno: Rašba (Barcelona 1235.Barcelona, 1310.) - Znameniti sefardski rabin. U mladosti se počeo baviti trgovinom, ali se povukao, te je postao vođa ješive i rabin Barcelone tijekom više od 40 godina. Upućivali su mu upite iz svih krajeva židovstva: Španjolske, Portugala, Francuske, sjeverne Afrike, Njemačke, Turske, Italije i Izraela, na koja je napisao više od deset tisuća odgovora, koji su kasnije poslužili kao temelj za halahičke knjige, poput Šulhan
721
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
aruha. Tisuće odgovora su objavljene, ali još tisuće čekaju na to. Učenik rabenu Jone Gerondija i Rambana. Napisao je i komentar na Talmud i nekoliko halahičkih knjiga. Široko znanje iz rimskoga prava, mjesnoga prava i ekonomije mnogo mu je pomoglo u vođenju židovske zajednice u Španjolskoj. Šelomo Ibn Gabirol ben Jehuda (Gevirol), rabi, skraćeno: Rašbag (Malaga 1020.- Valencija 1057.) - Znameniti srednjovjekovni hebrejski pjesnik i filozof. Pjesme su mu u molitvenicima za blagdane, a najpoznatiji su Keter malhut (Kraljevska kruna), liturgijska pjesma koja se u mnogim zajednicama pjeva na erev Jom kipur, te Azharot (Upozorenja), koja nabraja 613 zapovijedi u stihovima, a govori o Šavuotu. Prema njegovim riječima, napisao je dvadeset filozofskih knjiga, ali do danas su se sačuvale samo dvije. Pisao je i knjige s područja etike, umovanja i hebrejske gramatike, ali sačuvalo se vrlo malo od toga. Njegovo klasično djelo iz etike Tikun midot hanefeš (Ispravljanje karaktera duše) napisano je u židovsko-arapskome, a preveo ga je na hebrejski rabi Jehuda Ibn Tibon. Njegovo autorstvo znamenitoga neoplatoničkog filozofskog djela Mekor hajim (Izvor života) otkriveno je tek u 19. stoljeću, kada je djelo prevedeno na latinski, a služilo je čak i crkvenim očima za sastavljanje svojih djela. Šelomo Jichaki, rabi, skraćeno: Raši (Troyes, južna Francuska 1040.- Worms, 1105.) - Najveći komentator Tanaha, Mišne i Talmuda. Studirao je u ješivama u Troyesu i u području rijeke Reine, u Mainzu /Magenca/ i Wormsu /Varmajza/. Njegovi rabini bili su rabi Jaakov ben Jakar i rabi Jichak ben rabi Jehuda, obojica studenti rabenu Geršoma. U godini 1070. osnovao je ješivu u Troyesu, gdje je imao mnogo studenata. Pri kraju života doživio je strašnu nevolju koja je Židove zadesila tijekom Prvoga križarskog pohoda, kada je mnogo Židova ubijeno u križarskim nastojanjima za njihovo prinudno preobraćenje na kršćanstvo. Nije imao sinova, nego tri kćeri, a sinovi njegove kćeri Johevet su rabenu Šemuel ben Meir i rabenu Jakov ״Iš Tam", nazvan rabenu Tam; obojica su medu utemeljiteljima škole Baale hatosafot (Posjednici dodataka), čiji komentari se do danas objavljuju pored komentara rabi Š. Njegov komentar na babilonski Talmud nedvojbeno je najznamenitiji komentar na Talmud. Na starofrancuskome ili na njemačkome objašnjavao je teško razumljive aramejske riječi, te u njegovom komentaru ima oko 3000 nehebrejskih riječi. Bez Rašijevog komentara Talmud danas gotovo ne bi bio razumljiv, jer je genijalno načinjen da ga može rabiti i učenik i učenjak. Utemeljen je u aškenaskoj tradiciji, koju je primio od svojih rabina, uz njegove vlastite dopune. Komentar je pisao osobitim pismom, koje se po njemu naziva Rašijevo pismo (oblici slova prikazani su u Dodatku 4., str.
722
Dodatak 2.
Biografske bilješke
740.), a njime se i danas tiskaju Tanah, Mišna i Talmud. Na taj je komentar napisano gotovo tristo komentara. Taj je tekst bio i prva tiskana hebrejska knjiga, 5235. godine prema židovskome računanju, odnosno 1475., u Reggio di Calabriji u Italiji. Kada se ova knjiga proširila, potisnula je sve druge komentare na Talmud. U prvom tiskanom izdanju Talmuda, 1484. u talijanskome gradu Soncinu, uz svaku stranicu je tiskan i ovaj komentar, te je otada temelj proučavanja Talmuda u svjetskome židovstvu. Veliko znanje na mnogim poljima: hebrejskoj gramatici, proizvodnji vina, poljodjelstvu, trgovini, proizvodnji tekstila i drugima, bilo je temelj za neponovljivu jednostavnost i jasnoću njegova komentara. Rambam, veliki filozof iz 12. stoljeća, ostavio je zapis o tome da je jako želio napisati komentar na Toru, no odustao je zbog opširnoga Rašijevog komentara, jer, kako je sam rekao, bio bi ga napisao "da me nije preduhitrio Francuz". Šemuel (3. stoljeće) ־znameniti babilonski amoraj prvoga naraštaja (220. 250.), jedan od utemeljitelja babilonskog duhovnog i kulturnog središta, vrhovni autoritet svoga doba za građansko pravo (dine mamonot). Bavio se i medicinom i astronomijom (sredio je židovski kalendar za 60 godina unaprijed i rezultat poslao u Izrael; mast za oči kojoj je odredio sastav bila je široko prihvaćena u to doba). Šemuel - vidi: Samuel, prorok Šemuel ben Meir, rabenu, skraćeno: Rašbam (1085.-1174.) ־Znameniti aškenaski komentator; Rašijev unuk, također iz Troyesa (Raši je imao samo kćeri i od njih unuke.) Nakon Rašijeve smrti, na nekoliko mjesta koja Raši nije stigao komentirati dodao komentar na Talmud. Šemuel Hakatan - vidi: Samuel Mali Šerira Gaon, rav (900.-1001.) - Učio Toru od svog oca, rabi Hanine, i djeda, rav Jehude, koji su također bili gaoni. Gaon ješive u Pumbediti pred kraj doba gaona, od 968. godine, kada ona doživljava uspon. Jedan od najvažnijih halahičkih učenjaka i jedan od najuglednijih pisaca odgovora na pitanja iz cijele dijaspore, prije svega iz sjevernoafričkoga grada Keruana, grada židovskih učenjaka, među kojima je bio i rav Nisim iz Kairovana. Mnogi njegovi odgovori su sačuvani, a najpoznatiji je poznat pod imenom Igeret rav Šerira Gaon (Pismo rav Šerire Gaona). Taj odgovor, nastao 987. godine, opširno je djelo koje odgovara na pitanje kako su nastale knjige usmene Tore: Mišna, Tosefta, Berajta i Talmud. On navodi potpun niz imena tijekom naraštaja, uključujući i savoraje i gaone do
723
ŽIDOVSTVO
Biografske bilješke
njegovih dana, što je osnovni pisani izvor o nizu usmene Tore. Sin mu je bio rav Haj Gaon, ugledni gaon za posljednjih godina života svoga oca. Šimon bar Johaj, rabi, skraćeno: Rašbi - (2. stoljeće) Pripadnik četvrtoga naraštaja tanaita (135. - 170.) Toru je tijekom trinaest godina učio od rabi Akive, u njegovom učilištu u Bene Beraku, i bio jednim od njegovih najboljih učenika. Govorio je protiv rimskih vlasti u Izraelu (BT Šabat 33b), a nakon što im je to dojavljeno, nenazočno je osuđen na smrt, zbog čega je prešao u podzemlje, zajedno sa sinom Elazarom. Pripisuje mu se autorstvo knjige Žohar, temeljne kabalističke knjige, koja je, prema predaji, napisana tijekom trinaest godina skrivanja u pećini pokraj naselja Pekiin u Galileji, kamo se sklonio sa sinom zbog zabrane učenja Tore koju je izdao rimski zapovjednik. Pokopan je u Meronu nedaleko Safeda, a od 16. stoljeća ta su dva mjesta kabalističko središte. Šimon ben Gamliel, raban, skraćeno: Rašbag - nasi (predsjednik Sanhedrina) od 50. g. 1. st., pripadnik prvoga naraštaja Mišne (40.-80.). Ubili su ga rimski vojnici. Šimon ben Šetah (prijelaz 2. na 1. stoljeće pr.n.e.) - Par Jehude ben Tabaja kao predsjednik Sanhedrina do 38. pr.n.e., u doba kralja Aleksandra Janaja, koji je bio saducej. Sestra mu je bila kraljica Šelomcijon, kraljeva supruga. Poznat je po borbi protiv saduceja, protivnika usmene Tore, koje je podupirao kralj, s kojim stoga nije bio u dobrim odnosima (BT Sanhedrin 19a). Nakon kraljeve smrti, kraljica Šelomcijon je dala punu potporu bratu, koji je u potpunosti uspio dokinuti saduceje i njihov utjecaj, te u narodu učvrstiti položaj usmene Tore. Donio je nekoliko bitnih uredaba, poput one da djeca moraju pohađati školu (JT Ketubot 8, na kraju), prema primjeru škole koju je osnovao u Jeruzalemu. Šimon Pravedni (hebr.: Šimon Hacadik) (3. stoljeće pr.n.e.) - Veliki svećenik u doba drugoga Hrama, prvi je imenom poznat učenjak Tore nakon redakcije 24 knjige Svetoga pisma koju je proveo Veliki sabor. U to doba vlast u Izraelu od Perzijanaca preuzimaju Grci, što je dovelo do ukidanja ustanove Velikog sabora. Služio je kao veliki svećenik i član Velikog sabora, a nakon njegovog ukidanja kao prvi nasi, predsjednik Sanhedrina, nakon njegova osnutka. Tradicijski ga se drži, kao što govori i njegov nadimak, Pravedni, idealnim vođom: mudrim i savršenih vrlina, te je o njemu rečeno u 50. poglavlju Knjige Sirahove: Velik medu svojom braćom i divan, Šimon sin Johanana svećenika... kako je divan kad gleda iz šatora i kad izlazi iza zastora Doma, kao svijetleća zvijezda medu oblacima i kao pun Mjesec u vrijeme blagdana [Sukota]. Bio je jedna od karika niza usmene Tore, kao poveznica Velikoga sabora s prvim
724
Dodatak 2.
Biografske bilješke
naraštajem mišnajskih učenjaka. Spominje ga se i u midrašu (Bemidbar raba 10,7; Vajikra raba 21,12) i u Mišni, njegovom slavnom izrekom: Na tri stvari počva svijet: na Tori, na službi [Bogu] i na dobrim djelima. (Rečenice otaca 1,2) Uziel, harav Ben-Cijon Meir Haj ben Josef Refael (Jeruzalem 1880.־ Jeruzalem, 1953.) - Otac mu je bio predsjedatelj jeruzalemskoga sefardskog bet dina. Nakon studiranja i predavanja u jeruzalemskim ješivama, imenovan je 1911. haham bašijem (glavnim rabinom u otomanskim zemljama) Jafoa i Galileje. U slozi i suradnji djelovao je zajedno s aškenaskim rabinom Jafoa, Avrahamom Jichakom Hakohenom Kukom. Zbog zalaganja za dobrobit židovskog stanovništva u Izraelu, u doba Prvoga svjetskog rata, turske su mu vlasti odredile progon u Damask, ali se nakon nekog vremena uspio vratiti u Jeruzalem. Godine 1921. imenovan je glavnim rabinom Soluna, a nakon dvije godine vratio se služiti kao glavni rabin Tel-Aviva. 1939. imenovan glavnim sefardskim rabinom Izraela, kao ״Rišon le-Cijonprvi na Cionu. Bavio se zajednicom i cionistički zalagao, te napisao mnoge odgovore na upite o aktualnim temama (responsa). Medu njegovim knjigama responsa su Mišpete Uziel (Uzielove presude) i Piske Uziel bišeelot hazeman (Uzielove odluke u suvremenim problemima). Vital, rabi Hajim (Safed, 1542 - Damask, 1620.) Poznati Arijev učenik u Safedu, od 1594. živi u Damasku. Potkraj života putovao je u Jeruzalem. Sakupio i zapisao najveću zbirku Arijeve kabalističke tradicije i ostavio je sinu rabi Šemuelu Vitalu. Waldenberg, harav Eliezer Jehuda (1917.-) ־Dugogodišnji predsjednik rabinskog suda u Jeruzalemu i član vrhovnog rabinskog suda. Dobitnik nagrade Peras Jisrael i prve svjetske nagrade za medicinu, etiku i halahu. Autor ciklusa knjiga responsa Cic Eliezer (22 sveska) u kojem se velik dio odgovora bavi područjem medicine i halahe (položajem liječnika i njegovim pravima i dužnostima, prekidom trudnoće, liječenjem neplodnosti, operacijama promjene spola, transplantacijom organa s nepovratno bolesne osobe, psihijatrijom, istraživanjem na ljudima, obdukcijom, određivanjem trenutka smrti i sličnim.) Napisao je i knjigu Hilhot medina (Državni zakoni), koja obraduje odnos halahe prema ustanovi izraelske države.
725
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
DODATAK 3. RJEČNIK POJMOVA IZ ŽIDOVSTVA I HEBREJSKIH IZRAZA A admor - kratica za Adonenu morenu verabenu (Naš gospodar, naš učitelj i naš rabin), titula duhovnog vode hasidskih skupina afikoman - aramejska složenica dviju riječi, znači ״iznijeli su pred nas", a odnosi se na hranu Roja se iznosi na kraju obroka, poput kolača i ostalih slastica. Dok je postojao Hram, nakon jedenja pashalne žrtve nisu završavali jedenjem slatkoga, nego odredenom količnom (״kezajit") pashalne žrtve, kako bi im u ustima ostao okus micve (Božje zapovijedi). Danas na kraju sedera kao afikoman jedemo kezajit macesa, kako bi okus macesa ostao u ustima, budući da se žrtva nakon rušenja Hrama ne prinosi, a okus macesa danas je okus micve. agada - (aramejski: pripovijetka) dio židovske književnosti koji nije halaha (zakon); sadrži moralne poruke, pravilno ponašanje, pripovijetke o zgodama naših rabina, alegorije i poslovice aguna - (ostavljenica) žena koju je muž ostavio "vezanu", te se ne može ponovno udati dok se ne razvede i muž joj ne preda get, dokument o rastavi aharone aharonim ״( ־suvremeni rabini") naziv za rabine od vremena emancipacije i prosvjetiteljstva (kraj 18. st.) do danas aharonim ״( ־kasniji rabini") naziv za rabine od kraja 16. do kraja 18. stoljeća. Najistaknutiji medu njima je rabi Josef Karo. ahdut Hašem - vidi: jedinstvo Boga ajin hara - urok; negativan, zao i stisnut pogled ljudskoga oka na neku stvar, prema židovskom vjerovanju, može naškoditi akedat Jichak - (privezivanje Izaka) deseta i posljednja kušnja kojom je Bog iskušao Abrahama, zapovijedajući mu da kao žrtvu prinese sina Izaka alija (alija la־Tora) - vidi: ole alija laregel - hodočašće; zapovijed iz Tore svakome Židovu da dode u jeruzalemski Hram tri puta godišnje, na blagdane Sukot, Pesah i Šavuot am segula - dragocjen narod; nadimak židovskog naroda, kojega je Bog izabrao između svih naroda (Izl 19,5) ama - ״lakat"; mjera za dužinu od lakta do vrha prstiju, oko 50 cm
727
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
Amalek - stari narod koji je mrzio židovski narod i njegovog Boga, bio je prvi koji je zaratio s Izraelom odmah nakon njegova izlaska iz Egipta, a nastavio ga je progoniti tijekom cijele povijesti amida ־vidi: šemone esre amora, amoraim - vidi: amorejci amorejci (amoraim, jedn. amora) - aramejski: tumači; naziv za talmudske učenjake (180.-500.) koji su tumačili Misnu anusim - Židovi koji su u vrijeme djelovanja inkvizicije, koja je prethodila izgonu iz Španjolske, bili prisiljeni na promjenu vjere, ali su potajice ostali vjerni židovstvu; poznati su i pod imenom marani (marranos). Do danas postoji u Amsterdamu i Portugalu zajednica preostalih marana. apikores, apikoros - vidi: epikoros aramejski - drevni semitski jezik srodan hebrejskome, bio je židovski govorni jezik tijekom oko 900 godina, od doba drugoga Hrama do redakcije Talmuda. Aramejskim su napisani dijelovi biblijskih knjiga Daniel i Ezra, Talmud, a i neke molitve, primjerice kadiš. arava - vrba; jedna od četiriju vrsta (arbaa minim) koje je Tora naredila da se podižu i blagoslovi nad njima na Sukot arbaa minim - hebr.: četiri vrste; četiri vrste biljaka koje rastu u Izraelu i nad kojima se na blagdan Sukot mora blagosloviti: etrog (limeta), lulav (palma), hadas (mirta) i arava (vrba) arba kosot - vidi: četiri čaše arel - neobrezan aron hakodeš ־hebr.: sveti kovčeg; ormar u sinagogi u kojem se čuvaju knjige Tore. U zapadnim krajevima dijaspore na istočnome zidu, u Izraelu na zidu koji je okrenut prema Jeruzalemu. Prekriven je parohetom (zastorom) od svile ili pliša. Kad se aron hakodeš otvara, općinstvo ustaje. Naziva se i hehal. Arvit - večernja molitva, može se moliti od zalaska do izlaska sunca Aseret hadiberot - vidi: Deset zapovijedi Aseret jeme tešuva - vidi: Deset dana pokore asimilacija - zamjena židovskog načina života nežidovskim, između ostaloga i putem mješovitoga braka Aškenazi (Aškenazim) - u početku naziv za Židove Njemačke i sjeverne Francuske, od 16. stoljeća odnosi se na Židove istočne Europe i Rusije, koji imaju jednak molitvenik i običaje. U 19. i 20. stoljeću raširili su se Aškenazi na sve strane svijeta i održali svoje običaje. Većina Aškenaza govorila je jezikom jidiš. Biblijska riječ Aškenaz primijenjena je kao ime
728
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
za Njemačku, jer se piše istim, samo drukčije poredanim slovima kao i riječ Sachsen (hebrejsko pismovno znakovlje obuhvaća samo suglasnike). atara ־zlatni, srebrni ili platneni raznobojni obod na gornjem rubu talita avelut ־tugovanje za pokojnikom, vrijeme tijekom kojega je avel (ožalošćeni), koji je izgubio nekoga iz sedam stupnjeva bliskih osoba, na odredeni način dužan izraziti bol i žalost. Avelut propisuje što je tada zabranjeno, a što dopušteno, te običaje vezane za te dane. Cilj propisa o avelutu je da ljudi ne pretjeraju u žalosti, a s druge strane, da gubitak ne shvate olako. Avinu malkenu ־hebr.: Oče naš, kralju naš; molitva tijekom deset dana pokore (od Roš hašane do Jom kipura), kada Boga proglašavamo svojim kraljem, pa mu Se obraćamo s malkenu (kralju naš). avoda zara ־idolopoklonstvo, doslovno: strana služba; povreda načela monoteizma, služenje idolima od drva i kamena ili ljudima, te pripisivanje njima samostalnih božanskih moći, vjerovanje u partnerstvo Boga s drugim božanstvom ili drugom silom. Zabrana idolopoklonstva je jedno od osnovnih načela židovstva i jedna od triju micva radi čijeg ispunjenja Židov radije treba umrijeti, nego ih prekršiti. Azazel ־naziv visoke litice s koje su, u doba Hrama, bacali ovna koji je na Jom kipur ״pomirivao" za grijehe naroda (Lev 16,21) B baal kore ־muškarac koji u sinagogi, prema propisanoj melodiji, čita odredeni odlomak iz Tore baal tešuva - čovjek koji je učinio tešuva, to jest pokajao se za loša djela baal tokea ־čovjek koji zna teorijske i praktične propise o šofaru i puše u šofar na Roš hašanu bar micva ־hebr. doslovno: sin Zakona; uzrast punoljetnosti za dječake; nastupa kada dječak napuni trinaest godina i jedan dan, te je od tada obvezan ispunjavati micve: stavlja tefilin, broji ga se u minjan i poziva k Tori, te uživa punopravan vjerski položaj (osim u slučaju gluhonijemosti i mentalne zaostalosti) bat micva ־hebr. doslovno: kći Zakona; uzrast punoljetnosti za djevojke, nastupa kada djevojčica napuni dvanaest godina i jedan dan; od tada je obvezna ispunjavati micve kao odrasla žena bedikat hamec - traženje hameca (ukvasanog). Na dan 13. nišana, u noći prije sedera, temeljito se, uz pomoć svjetla voštane svijeće, pretražuje kuću, zbog mogućnosti da je nepažnjom negdje preostao hamec, kako se ne bi prekršilo zabranu posjedovanja hameca na blagdan Pesah.
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
ben berit ־sin saveza, Židov; prema savezu kojega je Bog sklopio s praocem Abrahamom putem saveza obrezivanja ben haarbajim - kasno poslijepodne do zalaska sunca ben hamecarim - tri tjedna od posta 17. tamuza do posta Tiša beav, u kojima se drže žalobni običaji ben hašemašot - sumrak, doba dana od zalaska sunca do izlaska zvijezda ben Noah ־vidi: Noahid beraha - blagoslov beraha aharona - blagoslov nakon jela beraha rišona - blagoslov prije jela berajta - vanjski; misli se na ״vanjske" mišne, koje urednici nisu uvrstili u Mišnu, već su zadržane u usporednoj zbirci beriat olam ־vidi: stvaranje svijeta berit mila ־obrezivanje; židovski dječak u dobi od osam dana uvodi se u savez našeg praoca Abrahama obrezivanjem prepucija, što obavlja mohel (obrezivač). bet din ־talmudski termin za židovski sud koji sudi na svim područjima građanskog i krivičnog prava. Najmanji broj sudaca je tri, a najveći 71 (u Vrhovnome sudu, Sanhedrinu). bet kevarot ־groblje; drugi naziv bet hahajim (doslovno: dom života) bet midraš - mjesto na kojem se Židovi okupljaju radi proučavanja Tore; za razliku od sinagoge, u bet midrašu je dopušteno jesti, piti i spavati; vidi i: ješiva Biblija - vidi: Tanah bikur holim ־posjećivanje bolesnih; 1. jedna od micva u židovstvu je posjećivanje bolesnih i briga za ono što im nedostaje, o ovoj micvi Mišna je rekla da joj je nagrada i na ovom svijetu (M Pea 1); 2. društvo čiji članovi posjećuju bolesnike i brinu se za njihove potrebe bikurim - prvine; prvi dozreli plodovi sedam vrsta kojima se odlikuje Izrael (šivat haminim); Tora je zapovijedila da ih se na Šavuot donese u Hram bima ־podij u sredini sinagoge, za kojim se stoji pri javnome čitanju Tore. U sefardskim zajednicama tu stoji i predmolitelj, a bimu se naziva teva. birkat hamazon - molitva poslije jela, blagoslov koji se govori nakon jedenja kruha; sastoji se od četiriju blagoslova birkat levana - vidi: kiduš levana biur hamec ־spaljivanje hameca (ukvasanog); na dan 14. nišana ujutro, dan prije Pesaha i večeri sedera, spaljujemo hamec koji je ostao i koji je pronađen prethodne noći (bedikat hamec).
730
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
blagdanski dan - vidi: jom tov Bog ־vidi: Hašem Božja prisutnost - vidi: Šehina brojenje Omera - vidi: sefirat haOmer budući svijet - vidi: olam haba C cadik - pravednik, čovjek dobrih vrlina, koji slijedi Božji put i ispunjava micve cedaka ־pravednost, milodar; micva iz Tore određuje pomaganje siromašnima ciđt - rese vezane osobitim čvorovima, po jedna na svakome od četiriju uglova talita ciduk hadin - pravednost presude; molitve koje se govore za vrijeme umiranja, ispraćaja, pogreba i pri posjećivanju grobova; osnovna ideja je pravednost Božje presude u slučaju svake nevolje koja nas zadesi. Cion,Cijon ־nadimak za zemlju Izrael, Jeruzalem i za židovski narod com ־vidi: post crvena krava - vidi: para aduma Crveno more, razdvajanje ־razmicanje vode Crvenoga mora nakon izlaska Židova iz Egipta, Božje čudo kako bi oni mogli naći sigurnost u bijegu pred progoniteljima. č čaša za Elijahua (hebr.: kos šel Elijahu) - velika čaša koja se na seder Pesah puni vinom za proroka Elijahua (Iliju); prema agadi, on u noći sedera posjećuje židovske kuće četiri čaše (hebr. arba kosot) ־četiri čaše vina koje je zapovjeđeno popiti tijekom noći sedera za Pesah; za taj broj ima više objašnjenja u okviru simbolike za blagdan Pesah četiri sina - četiri sina koji se spominju u Hagadi za Pesah: mudar, zao, jednostavan i onaj koji ne zna postavljati pitanja, simboliziraju četiri različite ljudske naravi četiri vrste - vidi: arbaa minim čistoća obitelji - vidi: tahorat hamišpaha Čuj Izraele - vidi: Šema Jisrael D dajan - sudac u rabinskom sudu Dan pomirbe - vidi: Jom kipur
731
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
davar aher - druga stvar; naziv za svinjetinu; način izbjegavanja izgovaranja njezina pravoga naziva zbog obredne nečistoće svinjskoga mesa Davidov štit - vidi: Magen David Davidova zvijezda - vidi: Magen David deorajta, micvot - micve iz Tore, kojih ima 613, a nazivaju se i tarjag micvot (vidi i: micva) derabanan, micvot - micve koje su odredili rabini i kojih nema u Tori, zovu se i micvot midivre soferim (micve pisara) deset dana pokore (aseret jeme tešuva) ־deset dana od Roš hašane do Jom kipura; osobito pogodnih za tešuvu, pokajanje; nazivaju se i jamim noraim (strašni dani); vidi Visoki blagdani deset kazna ־eser makot (doslovno: deset udaraca); strahote i čuda koja je Bog poslao Egipćanima, jer su odbili osloboditi židovski narod iz ropstva deset udaraca - vidi: deset kazna Deset zapovijedi - deset micva danih židovskom narodu na Sinaju i zapisanih na pločama saveza; temeljne moralne smjernice za život vjernika i zajednice; postale su i općim moralnim dobrom čovječanstva, preuzete u kršćanstvu bez promjene ili s malim promjenama desetina (hebr.: maaser) - deseti dio uroda zemlje i stoke, koji se davao kohenima u Hramu (Lev 27,30) dijaspora - vidi: galut din Tora - zakon Tore; sudska odluka vjersko-sudske instance, poput rabina ili rabinskoga suda dina demalhuta dina - vidi: zakon države je zakon dine mamonot - zakoni o novcu; dio židovskog građanskog prava koji se bavi novčanim dugovima dine nefašot - zakoni o dušama; dio židovskog kaznenog prava koji propisuje smrtnu kaznu Dogodine u Jeruzalemu - vidi: Lešana habaa bi-Jerušalajim drvo spoznaje (hebr.: ec hadaat) - drvo u Edenskome vrtu, čije plodove je Adamu i Evi bilo zabranjeno jesti, jer će na dan kada pojedu s njega spoznati dobro i zlo. Zbog toga što su ipak jeli, istjerani su iz Edena. drvo života (hebr.: ec hahajim) - 1. drvo u Edenskome vrtu, čije plodove je Adamu i Evi bilo zabranjeno jesti, jer ako bi ih jeli postali bi besmrtnima; 2. naziv za drvene držače na koje je namotan kožnati svitak s tekstom Tore duh, sveti (hebr.: ruah hakodeš) - naziv za Božje nadahnuće u čovjeku duhan - 1. povišeno mjesto u jeruzalemskome Hramu, gdje su leviti stajali i pjevali, a koheni su stojeći na njemu blagoslivljali narod; 2. u sinagogama, pred aron hakodešom, uzvišenje s kojega koheni blagoslivljaju nazočne vjernike
732
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
duša ־vidi: nešama dušica - vidi: svijeće, paljenje dvanaest plemena Izraelovih - potomci dvanaest sinova praoca Jakova: Rubena (Reuven), Šimona, Levija, Jude (Jehuda), Dana, Naftalija, Gada, Ašera, Isakara (Jisahar), Zebuluna (Zevulun), Josipa (Josef) i Benjamina (Binjamin); začetnici židovskoga naroda Dvanaest malih proroka (aramejski: tere asar) - dvanaest posljednjih proročkih knjiga u Tanahu, u izvornome nazivu: Dvanaestorica; naziv nastao zbog kratkoće tih tekstova E ec hahajim - vidi: drvo života Edenski vrt - ״raj"; mjesto uživanja za dušu u kojemu će uživati duše pravednika ed, edim ־vidi: svjedok epikoros, apikores, apikoros ־epikurejac, iz grčkoga, prema nazivu za sijedbenike filozofske škole; talmudski termin za Židova koji ne prihvaća temelje i načela židovstva; drugi naziv: kofer erev (hebr.: večer) - predvečerje (i čitav dan) prije šabata ili blagdana; zbog toga što prema židovskome kalandaru dani traju od večeri do večeri, židovski kalendarski dan počinje navečer i traje do večeri sljedećega dana, primjerice, u petak navečer počinje šabat, erev Pesah je dan prije prvoga dana toga blagdana, a tako je i s drugim blagdanima. eruv ־rabinska uredba koja omogućuje pravno izjednačavanje privatnih i javnih prostora putem okruživanja konopcem vezanim za nosače, čime se sve tako okruženo pretvara u jedan prostor (u skladu s detaljnim vjerskim odredbama o zabrani nošenja predmeta tijekom šabata i blagdanskih dana). eseni ־židovska sekta iz doba drugoga Hrama; sljedbenici su se odvojili od svijeta radi življenja u svetosti i obrednoj čistoći; djelomice su živjeli pustinjački u Judejskoj pustinji etrog - limeta, jedna od četiriju vrsta biljaka (arbaa minim); sličan limunu ezrat hanašim - 1. dio dvorišta za žene u jeruzalemskome Hramu; 2. u sinagogi mjesto za žene, različito arhitektonski riješeno, kao pobočna galerija ili uokolo dijela za muškarce (ezrat hagevarim)
farizeji ־glavna struja vjerskih učenjaka i članova Sanhedrina u doba drugog Hrama, koja je vjerovala u tradiciju usmene Tore i vječnost duše
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
G gabaj ־muškarac koji sakuplja novac od vjernika i obavlja organizaciju poslova u sinagogi; jedna od njegovih dužnosti je i pozivanje uzvanika k Tori galut - progonstvo, dijaspora; stanje kada židovski narod ne živi u Izraelu, kao što je bilo ״egipatsko ropstvo", babilonsko progonstvo nakon rušenja prvog Hrama i rimsko progonstvo u kojem se nalazimo i danas, prestat će Mesijinim dolaskom. gan Eden - vidi: Edenski vrt gaon ( ־hebr. ekscelencija; mn. geonim), titula predsjednika babilonskih ješiva Sure i Pumbedite u doba gaona (589.-1038.), danas ju se dodaje imenima znamenitih rabina gehena - vidi: gehinom gehinom - pakao/čistilište; mjesto kažnjavanja zlih nakon smrti; naziv dolazi od ge ben Hinom - vrt sina Hinomovog, koji se nalazio južno od Jeruzalema, a u doba kraljeva bio je mjestom idolopoklonstva gelila - namatanje; nakon čitanja Tore jednog od prisutnih počasti se dužnošću namatanja svitka Tore, vezanja pergamentnoga svitka trakom i ogrtanja Tore meilom (״ogrtačem") Gemar hatima tova! - Dobar pečat; pozdrav nakon Roš hašane do kraja Jom kipura, jer se tek na Jom kipur donosi (zapečati) presuda za čovjeka gematrija ־židovska numerologija; jedan od dubljih načina proučavanja Tore, pri čemu se tumače odnosi brojčanih vrijednosti slova hebrejske abecede, u kojoj svako slovo ima svoju brojčanu vrijednost gemilut hasadim - iskazivanje dobrote/ljubavi; 1. zajedničko ime za micve koje se čine radi nečega čovjeku ugodnog: posjet bolesnima, tješenje ožalošćenih; 2. fond za posuđivanje novca ili predmeta siromašnima geniza - skrovište, arhiv; prostorija, smještena najčešće uz sinagogu, u koju se pohranjuju sveti predmeti koje se više ne može koristiti ili nisu podobni zbog oštećenja, poput mezuza, tefilina, knjiga Tore koje se ne može popraviti i drugih starih vjerskih knjige, koje više nisu za korištenje. Kad se sakupi veća količina takvih predmeta, sve se zakopa na groblju židovske zajednice. ger ־doslovno: doseljenik, pridošlica; preobraćenik, ne־Židov koji je prema odredbama halahe prešao na židovsku vjeru; ger cedek - pravedni preobraćenik: pravi preobraćenik koji se preobratio bez vanjskoga interesa; ger arajot - lavlji preobraćenik: preobraćenik iz straha ili iz interesa, bez istinskog prihvaćanja židovstva i micva. Ovaj naziv dolazi iz Biblije (2Kr 17), prema Kutijcima koje su Babilonci doveli u Izrael, a lavovi (arajot) su ubili mnoge od njih. Iz straha pred lavovima prešli su na židovstvo, ali su nastavili s idolopoklonstvom.
734
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
get - dokument o rastavi braka kojega muž daje ženi, napisan je na pergameni, a potpisuju ga dvojica svjedoka gezera - rabinska uredba koja treba spriječiti kršenje zabrana iz Tore ili iz micve kojoj nije jasno značenje gid hanaše - nervus ischiadicus u strašnjem dijelu natkoljenice životinje; zabranjen za jelo, jer je Jakov ozlijedio taj dio tijela u borbi s anđelom (Post 32,33) gijur - preobraćenje ne־Židova na židovstvo, obuhvaća učenje o židovstvu, prihvaćanje ״jarma nebeskog kraljevstva" i ״jarma micva", za muškarca i obrezivanje, te uranjanje u mikvu za oba spola giluj arajot ״ ־otkrivanje golotinje"; prema Tori zabranjeni spolni odnosi: među srodnicima, između dva muškarca, te muškarca sa ženom udanom za drugoga giluj roš - nepokrivanje glave godišnjica smrti - vidi: Jahrzeit Gog i Magog - rat Goga i Magoga opisan je u knjigama proroka kao rat na kraju dana, rat Boga protiv neprijatelja Izraelovih, koji će konačno donijeti spasenje goj - hebr.: narod; kao biblijski pojam odnosi se na sve narode, pa i na židovski (Jš 3,17; Pnz 4,7-8); u talmudskoj književnosti naziv za ne-Židova, kojega Biblija naziva nohri (stranac) gosti - vidi: hahnasat orhim grijeh - čin koji je prema Tori zabranjen; može se dogoditi između dva čovjeka i u čovjekovu odnosu prema Bogu grijeh, istočni - naziv za grijeh Adama i Eve, jedenje ploda s drveta spoznaje u Edenskome vrtu; ljudski rod treba ispravljati njihov grijeh noseći se s dobrim i zlim nagonom, plodom drveta spoznaje. nadgrobni spomenik - vidi: mačeva H Haazinu ־vidi: širat Haazinu Habad - naziv za glavnu bjelorusku hasidsku struju; kratica riječi hohma (moć razumijevanja), bina (duboko razumijevanje), daat (povezivanje čovjekove misli i Božje veličine). Osnovao ju je 1777. rabi Schneur Zalman iz Lyadyja, jedan od Beštovih učenika. Ideja Habada je približiti na ugodan način braću koja su se udaljila od židovstva. Vidi i: hasidut hadas - mirta, biljka ugodna mirisa, jedna od četiriju vrsta biljaka (arbaa minim) hadlakat nerot - vidi: svijeće
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
haftara - odlomak iz proročkih knjiga, tematski vezan uz odgovarajući odsječak Tore, koji se u sinagogi čita nakon čitanja iz Tore na šabat i blagdane; muškarca kojega se poziva da čita naziva se maftir. Hag sameah - Sretan blagdan; pozdrav na blagdane. Neki tome dodaju ime blagdana: Hag Purim sameah, Hag Hanuka sameah, Hag Sukot sameah... Na jidišu: git jontev Hagada, Hagada šel Pesah - knjižica koju se čita na sederu, prve večeri blagdana Pesaha, a u dijaspori prve i druge večeri; uz pjesme i molitve, pripovijeda o povijesti židovskoga naroda do izlaska iz Egipta hagaha - kontrola; kada sofer stam (pisar) prepiše Toru, mezuzu ili tefilin, potrebno je da ih zajedno s još nekim kontrolira, a tek nakon toga smije ih se koristiti. hagala, hagalat kelim - čišćenje kuhinjskog posuda da bi bilo prikladno za korištenje na blagdan Pesah, kada se ne jede ništa kvasno hagbaha ־podizanje; počast nekome od vjernika nazočnih u sinagogi da podigne knjigu Tore kako bi je pokazao općinstvu; u Aškenaza nakon čitanja Tore, u Sefarada odmah nakon vađenja Tore iz aron hakodeša haham (množina: hahamim) - 1. u sefardskim zajednicama titula rabina; 2. u starini titula člana Sanhedrina haham baši - 1. titula glavnog rabina (nadrabina) u sefardskim zajednicama; 2. titula glavnog rabina Otomanskog carstva hahamim, hahme Jisrael - vidi: zaken hahnasat kala - oprema za mladenku; 1. micva pružanja pomoći siromašnim mladenkama; 2. ustanova koja prikuplja novac i darove za siromašne mladenke; kao jedna od socijalnih ustanova postojala je u svakoj zajednici tijekom dijaspore do danas hahnasat orhim - ugošćivanje; jedna od micva koje učimo od praoca Abrahama, koji je svakome pristupao vedra lica; gosta treba počastiti jelom, pilom, odmorom i otpratiti ga pri odlasku Hakadoš baruh hu - Sveti, neka je blagoslovljen; naziv za Boga nastao zbog stroge zabrane izgovaranja svetoga Božjeg imena, prema jednoj od Deset zapovijedi: ״Ne izgovori isprazno Ime Vječnoga, svoga Boga" hakafot - ophodi; tijekom blagdana Sukota ophodi se tevu u sinagogi, na koju su položene knjige Tore, a u rukama se nosi arbaa minim; spomen na ophodnje u Hramu Hakotel hamaaravi - vidi: Zapadni zid halaha - 1. pravni dio židovske vjerske književnosti; naziv dolazi od glagola ״halah" (ići), jer ״idemo", to jest slijedimo židovsko pravo. 2. pojedina odredba iz sustava halahe
736
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
halaha le־Moše mi־Sinaj ־halaha Mojsiju sa Sinaja; naziv mnogih propisa koje se ne može izvesti iz Tore, već ih je Bog dao Mojsiju na Sinaju, nakon čega su ih usmeno prenosili s naraštaja na naraštaj, sve do zapisivanja u Mišni i Talmudu. Halel - šest psalama (113.-118.) koje se čita na roš hodeš i blagdane haleluja (hebr. Hvalite Vječnoga!) 1 ־. uzvik kojim počinje i završava nekoliko psalama; 2. poziv kojim su leviti pozivali narod u Hram na zahvaljivanje Bogu i veličanje Boga halica ־izuvanje; obred ukidanja obveze da javam (brat muškarca koji je umro bez djece) i jevama (udovica takvoga supruga) stupe u brak; provodi ga udovica simboličnim izuvanjem obuće s jedne djeverove noge. halvaja (ili levaja) - hebr.: ispraćaj pokojnika, pogreb (samo pokapanje naziva se kevura); jedna od micva iskazivanja ljubavi Haman - simbol zla; Amalečanin, sin Hamedate Agagija, glavni ministar perzijskoga kralja Kserksa, spominje se u biblijskoj knjizi Esterin svitak. Želio ubiti sve Židove u Perzijskome Carstvu, no uz Božju pomoć čuda Purima, njegov naum se nije ostvario. Židovi su bili spašeni, a njega je kralj dao objesiti, zajedno s njegovih deset sinova. Hamanove uši - vidi: Hamantašen Hamentašen - Hamanove uši; naziv na jidišu za kolače punjene džemom ili makom, koje se tradicijski priređuje za blagdan Purim; naziv prema zlom Hamanu iz biblijske knjige Ester, koji je, u doba Perzijskoga Carstva pokušao pobiti Židove; hebrejski naziv: ozne Haman. hamec - kvasno, ukvasano, ukiseljeno; zrnje (ili brašno) neke od pet vrsta žitarica koje je došlo u dodir s vodom tijekom barem 18 minuta, koliko se smatra da je dovoljno da počinje proces kiselog vrenja. hamin - vidi: šolet hamiša asar beav - vidi: Tu beav Hamiša humše Tora ־vidi: humaš hamoci - skraćeni naziv za blagoslov koji završava riječima hamoci lehem min haarec (koji donosi kruh iz zemlje), kojega se moli prije jedenja kruha Hanuka - blagdan u spomen na pobjedu Makabejaca nad grčkim oskvrniteljima Hrama, očišćenje Hrama i obnavljanje hramske službe, što su proveli Hašmonejci, sinovi kohena Matitjahua. Premda je pronađena samo jedna neoštećena posuda ulja za paljenje Menore, što je dostajalo samo za jedan dan gorenja, čudom je ulje dostajalo za gorenje tijekom osam dana. U sjećanje na to čudo ulja, palimo svijeće tijekom osmodnevnoga blagdana Hanuke.
737
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
hanukat habajit - posvećenje doma; proslava nakon useljenja u novi dom ili velike obnove. Popraćena je jelom, molitvama i blagoslovima da bi dom bio dom veselja i da mu se ne dogodi ništa ružno. hanukija ־svijećnjak s osam krakova i jednim pomoćnim, upotrebljava se samo za blagdan Hanuku Har habajit - vidi: Hramsko brdo harav ־vidi: rabin haroset - smjesa mljevenih oraha, datulja, grožđica i vina (u Aškenaza i jabuka); postavlja se na zdjelu za seder na Pesah i jede na sederu; simbolizira žbuku kojom su Židovi, kao robovi, gradili u Egiptu. hasid 1 ־. u talmudskom izričaju čovjek visokih vrlina; 2. danas pripadnik hasidskog pokreta koji je nastao u istočnoj Europi u 18. st. haside umot haolam - vidi: pravednici među narodima svijeta hasidizam ־vidi: hasidut hasidut ־vjerski i društveni pokret čiji je utemeljitelj Baal-Šem Tov - Bešt (1698. 1760 ־. ) , nastao oko 1740. među Židovima Poljske i Ukrajine. Pokret rasprostranio prema istoku Europe. Bešt je poučavao neuke da, pored učenosti, postoje drugi načini služenja Bogu: osjećajima. H. je u središte stavio i isticao čistu vjeru pred razumsko-filozofskom, a bio je umnogome pod utjecajem kabale, ali je odbacio askezu, koja je bila raširena među kabalistima, te se usmjerio na službu Bogu s radošću (Kuzari III 11). Središnja ideja h. bila je da čovjek može postići razinu hasida, to jest Židova bliskog i dragog Bogu (Kuzari III 1-22) ako svoje misli usmjeri na ljubav prema Bogu i prihvati životni stil i ponašanje čovjeka koji je na taj način već postao ״cadik". Hasidska molitva bila je osobita: za vrijeme molitve postojala je mogućnost po volji moliti na način koji je odgovarao duševnoj usplamtjelosti, što je uključivalo i ples i uzvike. U sinagogama su postojale prostorije na jidišu zvane ״štiblah" (sobice), a nije bilo zasebnih mjesta za ugledne i bogate, nego su sva bila jednaka. Molitvenik je bio kabalistički, temeljen na Arijevom. Protiv hasidizma ustao je pokret ״protivnika" (hitnagdut) na čijem čelu je bio Gaon rabi Elijahu iz Vilne Gra (1720. - 1797.), koji donekle traje i danas. Protivljenje je imalo nekoliko razloga: izdvajanje hasida i njihovo čudno ponašanje za vrijeme molitve, te strah od novih lažnih proroka u doba nakon pokreta Šabetaja Cevija. Jedinstvo h. održalo se do smrti osnivača (1740.-1760.) i do smrti njegova učenika rabi Dov-Baera (1772.), poznatoga kao magid (pripovjedač) iz Mezriča. Nakon toga h. se raspao u više pokreta, a svaki je slijedio svoga vođu, zvanog admor (od: Adonenu, morenu, rabenu Naš gospodin, naš učitelj, naš rabin), koji je oblikovao osobiti karakter svojeg h., dajući mu osobni pečat. Među najpoznatijim smjerovima, koji postoje i do danas, jesu: ״Breslav" iz Ukrajine (utemeljitelj rabi Nahman
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
iz Breslava, 1772.-1810.), koji se usredotočio na ljubav prema prirodi i čovjekovo stapanje s njom, što obuhvaća i radosnu molitvu na poljima i u šumama; ״Gur" iz Poljske (utemeljitelj rabi Jichak Meir iz Gura, umro 1886.; ״Habad" (od: hohma bina daat = mudrost, razumijevanje, znanje) iz Bjelorusije (duhovni voda i utemeljitelj rabi Schneur Zalman iz Lyadyja, 1747.-1813.), koji do danas pokušava na ugodan način stići do svakog Židova u svijetu. Usprkos razlikama medu različitim strujama h., mnogo je zajedničkog: vanjskim izgledom međusobno sliče nošenjem brade i pejesa (uvojaka kose na sljepoočnicama), odjeća im uključuje ״kapote" (dugi kaput od svile) i štrajmel (krznena kapa). Hasidske pripovijetke i pjevanje danas su vrlo rasprostranjeni i omiljeni među Židovima i ne-Židovima. Danas je središnjica h. u Izraelu i Sjedinjenim Američkim Državama. H. pokret utjecao je i utječe ne samo na svoje sljedbenike, nego i na cijeli židovski narod. hašgaha - providnost, nadgledanje, skrb; jedno od trinaest Majmonidovih načela židovske vjere: Bog nadgleda svijet i sve ljude Hašem - doslovno: Ime, Vječni; naziv za Boga, zbog zabrane izgovaranja svetih Božjih imena, prema jednoj od Deset zapovijedi: ״Ne izgovori isprazno Ime Vječnoga, svoga Boga." hatan Berešit - uzvanik pred Toru na blagdan Simhat Tora, kojemu se čita prvi odsječak iz Tore, Berešit hatan Tora - uzvanik pred Toru na blagdan Simhat Tora, kojemu se čita završetak odsječka Vezot haberaha, kojim završava Tora hatarat nedarim ־otpuštanje zavjeta; prema Tori, sve što izađe iz čovjekovih usta sveto je i obvezujuće, jer je govor jedan od specifičnih izražaja čovjekove duše, za razliku od drugih bića. Stoga, ako se čovjek namjerno ili nenamjerno obveže na nešto, to je zavjet, kojega je obvezan ispuniti. Oslobođenje od zavjeta može se dobiti od bet dina, a tako se čini nakon jutarnje molitve na erev Roš hašana (dan prije Roš hašane) i u molitvi Kol nidre na erev Jom kipur. havdala - molitva na kraju šabata ili blagdana, koja odjeljuje sveto vrijeme od svjetovnoga; na kraju šabata blagoslivlje se nad vinom, svijećom i mirisima, a na kraju blagdana samo nad vinom Hazak, hazak venithazek - Budi snažan, budi snažan, budimo snažni; čestitanje medu vjernicima u sinagogi nakon čitanja Tore ili neke od njezinih knjiga Hazak uvaruh - Budi jak i blagoslovljen; čestitanje onome koji je u sinagogi ispunio neku micvu, primjerice bio pozvan k Tori ili služio kao predmolitelj hazal - kratica rečenice hahamenu zihronam livraha (naši učenjaci blagoslovljene uspomene); naziv za učenjake usmene Tore: mišnajske, talmudske i midraške rabine
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
hazan - predmolitelj; stojeći ispred teve, on naglas i s melodijom čita neke molitve za okupljene i u njihovo ime; naziva se i šeliah cibur hazkarat nešamot ־vidi: mazkir heder - hebr.: soba; u istočnoeuropskome židovstvu naziv za osnovnu školu hehal - vidi: aron hakodeš hehšer - isprava o kašrutu, podobnosti za jelo; rabinsko tijelo ga izdaje pogonu proizvodnje hrane ili restoranu herem ־ekskomunikacija iz zajednice; kazna koju rabinski sud određuje Židovu koji je odbio prihvatiti odluku suda ili je javno prekršio neku micvu; pos־ tojalo je više stupnjeva h.: neubrajanje u minjan, zabrana trgovanja s kažnjenim, nepokapanje na židovskom groblju i drugo hesed ־dobročinstvo hesed šel emet ־istinita ljubav; iskazivanje ljubavi postupkom pranja i pokapanja pokojnika hesped ־posmrtni govor prije pokopa, s opisom pokojnikova lika i dobrih djela; na neke dane h. je zabranjen, primjerice na roš hodeš i tijekom mjeseca nišana hešbon nefeš - kritičko samopreispitivanje vlastita ponašanja u odnosu na ono koje Bog traži; ovo treba činiti svakodnevno, a najpogodnije doba godine za to je mjesec elul i Deset dana pokore, s vrhuncem na Jom kipur hevra kadiša - aramejski: sveto društvo; bavi se pranjem preminulih i pokopom; jedna od osnovnih ustanova svake židovske zajednice hibut arava - udaranje vrbom; molitva uz Hošanu rabu, za koje se o pod udara svežnjem od pet vrbovih grana hidur micva ־uljepšavanje micve; ispunjavanje micve na lijep način, primjerice izabrati lijep etrog za Sukot, lijepo uređivati suku, imati lijepi tefilin hilul Hašem ־bogohuljenje; Tora riječima: ״Ne oskvrnite moje sveto ime" (Lev 22,32) zabranjuje radnju ili govor koji vode k ponižavanju Imena Božjeg. hilul šabat - kršenje propisa šabata hilula ־aramejski: svečanost; 1. u talmudsko doba svadba; 2. danas obljetnica smrti nekoga cadika (pravednika, vrlo pobožnog čovjeka); najpoznatija je Hilula de-Rašbi na Lag beOmer, u spomen na Šimona bar Johaja hinoma - veo kojim mladoženja prije vjenčanja prekriva mladenkino lice, čime se simbolizira njegova obveza zaštićivanja mladenke, poštovanja i skrbi za nju hitbolelut ־vidi: asimilacija hodočasni blagdani ־tri blagdana: Pesah, Šavuot i Sukot; kada se, u doba dok je postojao Hram, moralo hodočastiti u Jeruzalem
740
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
hol hamoed ־polublagdan; dan između jamim tovim (blagdanskih dana) u višednevnim blagdanima koji počinju i završavaju potpuno blagdanskim danima (Pesah, Sukot); status mu je između radnog (hol) i blagdanskog (moed); uz neke iznimke, dopušteno je raditi gotovo sve što je blagdanom zabranjeno Holokaust ־vidi: Šoa hošanot - molitve pri obilascima u sinagogi (hakafot) oko teve na blagdan Sukot, koje počinju riječju hošana Hram - Svetište; hebr. Bet hamikdaš; najsvetija građevina u židovskoj povijesti, vjersko i sudbeno središte do svoga pada, u 1. st. n.e. Smješten u Jeruzalemu, na brdu Morija, zvanom i Hramsko brdo (hebr. Har habajit). Prvi Hram podigao je kralj Salomon (950. pr.n.e.), a srušili su ga Babilonci (586. pr.n.e.); sedamdeset godina kasnije na istome su mjestu povratnici iz babilonskog progonstva podigli drugi Hram, kojega je (20. - 12. pr.n.e.) veličanstveno obnovio kralj Herod, a srušili su ga Rimljani (70.). Danas je jedini sačuvani ostatak vanjski Zapadni zid, takozvani ״Zid plača". hram - vidi: sinagoga Hramsko brdo - har habajit (brdo doma, odnosno Hrama); brdo Morija, na kojemu je Abraham svezao Izaka na žrtvenik, mjesto prvoga i drugoga Hrama humaš - naziv za svaku od pet knjiga Tore (Mojsijevog Petoknjižja), kada su uvezane kao kodeks; svih pet humaša Tore zajedno naziva se Hamiša humše Tora (Pet knjiga Tore) hupa - nebnica, baldahin koji se prigodom vjenčanja razastire nad mladencima I Ime ־vidi: Hašem ispovijed - vidi: viduj ispraćaj pokojnika - vidi: halvaja isru hag - dan nakog svakog od triju hodočasnih blagdana istočni grijeh - vidi: grijeh, istočni isur veheter - zabrana i dozvola; halahički poslijetalmudski termin koji obuhvaća propise o kašrutu izlazak iz Egipta, sjećanje na - micva podsjećanja na izlazak iz Egipta, prvi povijesni događaj židovskog naroda; čini se, primjerice, na blagdan Pesah, te u kidušu na šabat, jer se prijelaz iz radnoga dana u šabat uspoređuje s prijelazom iz egipatskoga ropstva u slobodu.
741
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
Izrael ־hebr. Jisrael; 1. ime koje je Jakov dobio nakon borbe s anđelom (Post 32,29); prema njemu se židovska plemena nazivaju bene Jisrael, sinovi Izraelovi, a njihovi potomci am Jisrael, narod Izraelov; 2. jedan od tri staleža u doba Hrama: Kohen (svećenstvo), Levi (leviti) i Jisrael; 3. Erec Jisrael - Zemlja Izraelova, područje koje je prema Tori obećano židovskome narodu; 4. Medinat Israel (Država Izrael), suvremena država židovskoga naroda
Jahrzeit ־aškenaski naziv (iz njemačkoga) za obljetnicu smrti oca ili majke; svake godine na taj dan cjelodnevno gori svijeća u spomen na pokojnika, posjećuje se grob, moli psalme i uči iz Mišne, a sinovi uz svaku molitvu mole i kadiš; sefardski naziv: nahala. jamim noraim - vidi: Deset dana pokore, Visoki blagdani jamim tovim - vidi: jom tov jaram Nebeskog kraljevstva - hebr.: ol malhut šamajim; čovjekova spoznaja Božje vladavine nad svijetom, kako stoji u molitvi Šema Jisrael jaram Tore i micva - hebr.: ol Tora umicvot; prihvaćanje Božje naredbe kako je iznesena u Tori i ispunjavanje micva, kao korak nakon spoznaje Božjega kraljevstva jarcajt ־vidi: Jahrzeit javam - muškarac koji je obvezan oženiti se (jibum) udovicom svoga brata koji je umro u braku bez djece; vidi i: halica, jevama jecer tov i jecer ra - dobar i zao nagon; naziv za etičku naklonost čovjeka, kojega je Bog stvorio kao dvostruko biće, koje se sastoji od tijela i duše, a oni se cijeloga života međusobno bore: postupci i misli duše, koji odražavaju Božju volju, s postupcima i mislima tijela, koji ne odražavaju Božju volju. jedinstvo Boga - hebr.: ahdut Hašem; spoznaja da je Bog jedan, jedna od micva iz Tore i jedno od trinaest Majmonidovih načela vjere; monoteistička ideja da je Bog jedan i da osim njega nema drugoga boga, prema rečenici iz Tore: ״Čuj Izraele, Vječni je naš Bog, Vječni je jedan!" (Pnz 6,4) jemot Hamašijah - vidi: mesijansko doba jen neseh - hebr.: vino za lijevanje; vino koje je proizveo ne-Židov; naziv dolazi iz idolopokloničkoga običaja lijevanja (nasah) vina božanstvima; rabini mišnajskog doba zabranili su pijenje takvoga vina, a zabrana vrijedi do danas ješiva - ustanova za proučavanje Tore, odnosno za vjersko obrazovanje učenika nakon završenog osnovnog školovanja; niža ješiva (ješiva ketana) je srednja škola, viša ješiva (ješiva gevoha) je za više uzraste. Tijekom povijesti
742
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
ješive su djelovale u svim područjima gdje je bilo židovskog stanovništva, jer proučavanje Tore nije izborno, već je osnovna obveza iz Tore; do danas se u j. školuju rabini i dajani (vjerski suci). jevama - udovica bez djece jibum ־djeverski ili leviratski brak; vjerska obveza iz Tore da se muškarac oženi udovicom svoga brata, ako u braku nisu imali djece jihud 1 ־. ostajanje muškarca i žene nasamo u zatvorenoj prostoriji; prema halahi, samo suprug i supruga smiju biti u jihudu, kako bi se spriječili zabranjene spolni odnošaji; 2. dio židovskog vjenčanja kad mladi par na kratko vrijeme ostaje sam i simbolično jede lagani obrok Jisrael ־vidi: Izrael Jom Jerušalajim ־Dan Jeruzalema, izraelski blagdan, prema židovskome kalendaru 28. ijara, na dan kada je, u Šestodnevnom ratu, 1967. oslobođen stari grad Jeruzalem, te se, prvi put nakon dvije tisuće godina od rušenja Hrama, Hramsko brdo vratilo pod židovsku vlast; Glavni rabinat je odredio molitve za taj blagdan. Jom kipur ־Dan pomirbe; najsvetiji dan i blagdan u židovskoj godini, vrhunac suđenja koje počinje na Roš hašanu; dan cjelodnevnoga posta, kada se opraštaju grijesi i donosi presuda za svakog čovjeka za sljedeću godinu Jom kipur katan - mali Jom kipur; dan prije roš hodeša; naziv dobio prema potrebi da osoba svakoga mjeseca preispita svoje postupke tijekom protekloga mjeseca, kao što se čini na Jom kipur. jom tov (množina: jamim tovim) - blagdanski dani; kada vrijede jednaki propisi kao i za šabat, osim što je, ako blagdan nije pao na šabat, dopušteno kuhanje blagdanskoga obroka na vatri koja se održava od prije blagdana, te nositi stvari izvan privatnoga prostora. U dijaspori tri hodočasna blagdana imaju po jedan dodatni blagdanski dan, te ih je ukupno deset: dva dana Roš hašane, koja i u Izraelu toliko traje, prva dva i posljednja dva dana Pesaha i Sukota, te dva dana Šavuota. U Izraelu je ukupno sedam blagdanskih dana: dva dana Roš hašane, prvi i posljednji dan blagdana Sukota i Pesaha, te jedan dan Šavuota. jovel ־jubilej; 50. godina nakon ciklusa od 49 godina, tijekom kojih je bilo sedam šabatnih, odnosno otpusnih godina (šemita), kojima završavaju ciklusi od šest ״radnih" godina. U šabatnoj godini u Izraelu je zabranjeno obrađivati zemlju, u starini se tada oslobađalo robove židovskih vlasnika, a zemljišta su se vraćala prvotnim vlasnicima, kako se ne bi narušila podjela Izraela na plemena. Naziv za šofar (rog) u Tori je i jovel, jer Tora zapovijeda puhanje u šofar u početku jubilejske godine. jubilej - vidi: jovel
743
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
kabala ״ ־predaja"; općeniti naziv za tajnovitu Toru, židovski misticizam, koji obraduje kozmološke teme (stvaranje, Bog, razlozi za micvot), te filozofiju i teologiju; bila je veoma proširena medu mudracima u Izraelu tijekom doba Mišne, premda se većinu nije poticalo u upućivanje u to područje; znanje s toga područja bilo je ograničeno na istaknute osobe naraštaja, te se prenosilo s učitelja na učenika, od čega i dolazi naziv. Glavno vrijeme razvitka k. i njezine literature bilo je u Srednjem vijeku, u Španjolskoj i Portugalu, a kasnije se proširila na tri središta na tri kontinenta: sjevernu Afriku, gdje je čuvana u izvornome obliku, Italiju, gdje je doživjela utjecaj neoplatonističke struje, te u dva glavna središta u Izraelu. U Jeruzalem su je donijeli rabini koji su izgnani iz Španjolske i pridružili se drevnome tradicijskom pokretu k., a kabalistički pokret u Safedu, koji se razvijao u 16. stoljeću ostavio je svoj pečat do naših dana. Vode safedskoga krila bili su rabi Moše Cordovero i rabi Jichak Luria Aškenazi - Ari, koji je osnovao gotovo neovisan kabalistički pokret, čije tajne su bile poznate samo njegovim prijateljima. Literatura kabale obuhvaća nekoliko temeljnih knjiga: Torat hahehalot (Nauk o palačama), dvije knjige rabi Jišmaela ben Eliše: Hehalot rabati (Velike palače) i Hehelot zutarti (Male palače), Sefer jecira (Knjiga o stvaranju), čije se autorstvo pripisuje praocu Abrahamu, te Žohar (Sjaj), koja se pripisuje Šimonu bar Johaju. Vidi i: Hasidut kabalat šabat - doček šabata; pripreme i molitve za doček ״kraljice šabat": paljenje šabatnih svijeća, molitva ״kabalat šabat", koja sadrži pijut Leha dodi kadiš ־molitva koja slavi Boga, koji je stvorio svijet svojom voljom, te u njemu osnovao svoje kraljevstvo; moli za brzi dolazak Mesije, tijekom našega života, a ne nakon naše smrti; moli se da Bog prihvati naše molitve, da pošalje mir i dobar život s Neba. Molitva je ustanovljena u talmudsko doba, na aramejskome jeziku, koji je tada u narodu bio govorni jezik; govori se isključivo u nazočnosti minjana (molitvenoga kvoruma), a onaj koji sluša treba na odredenim mjestima odgovarati: ״amen". Svakodnevno se k. govori ukupno 10 puta tijekom triju dnevnih molitava; različite su vrste k., a osnovne su ona koju kantor izgovara tijekom molitve, te ona koju u sinagogalnoj molitvi i nakon sprovoda izgovara ožalošćeni za uzdizanje duše pokojnika na višu razinu svjetova. kantor ־vidi: hazan kapara ־postupak očišćenja grešnika od grijeha na tri načina: pokajanjem (tešuva), milodarima (cedaka) i molitvom karaiti ־židovska sekta koju je 760. godine u Babilonu osnovao Anan ben David, koji je potjecao iz obitelji poglavara babilonske dijaspore (roš hagola); poput saduceja, odbacuju usmenu Toru i vjeruju samo u pisanu Toru; gotovo su nestali, ima ih oko 15.000, a glavnina živi u Izraelu.
744
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
karet - otkidanje osobe od židovskog naroda na budućem svijetu; kazna iz Tore, koju ispunjava Nebo, za određene prijestupe, poput jedenja kvasnog na Pesah kašer - obredno ispravno, čisto, dozvoljeno za jelo (vidi: kašrut), te sve što je načinjeno u skladu s vjerskim propisom, primjerice mezuza kešera (košer mezuza), tefilin kešerot (košer tefilin); u aškenaskome izgovoru: košer kašer le־Pesah - košer za Pesah; jelo koje nije hamec ili ne sadrži hamec, te je prikladno za Pesah kašrut - halahički propisi o dopuštenoj i nedopuštenoj hrani i načinu pripreme za Židove; temelji se na podjeli životinja, ptica i riba na dopuštene i nedopuštene, obredno propisanom klanju životinja i ptica (šehita) uz izdvajanje krvi, koja je zabranjena za jelo, te u strogom razdvajanju mesne hrane od mliječne, pri čemu su voće, povrće, jaja, riba, ulje, med i slično neutralni, to jest mogu se zasebno kombinirati s mesnom, odnosno mliječnom hranom. Obuhvaća i zakone o prepoznavanju životinja dopuštenih (košer) i nedopuštenih (terefot) za jelo, o odstranjivanju s mesa masnoće zabranjene za jelo (nikur), pravilnoj pripremi mesa, čišćenju posuda, postupanju s košer vinom i alkoholnim pićima. kavana ־visoka duševna koncentracija potrebna za ispunjavanje micva, prije svega u molitvi kearat seder - zdjela za seder u blagdanu Pesahu; veliki tanjur koji se u noći sedera postavlja na sredinu stola, na kojemu se nalaze simbolična jela: macot, zeroa (pečena kost s nešto mesa), beca (jaje), maror (gorko bilje, primjerice hren), karpas (peršin, celer) i haroset. Keneset hagedola ־Veliki sabor - parlament židovskog naroda, koji je činilo 120 starješina i učenjaka (anše Keneset hagedola - članovi Velikog sabora), od kojih su neki bili i proroci (Zaharija i Malahija); osnovan u doba Ezre i Nehemije (444. pr.n.e.), djelovao tijekom dvjestotinjak godina, do početka doba Mišne; glavna zadaća: stvaranje židovskog prava, zakona i sudskog sustava, ustanovljivanje molitava i blagoslova, posvećivanje šabata i blagdana i proglašavanje njihovog završetka, te židovsko vjersko obrazovanje i obrazovni sustav. Naziv Kneset (Sabor) preuzeo je i suvremeni izraelski parlament, koji također ima 120 članova. keria ־deranje, kidanje; micva ožalošćenoga da, kao znak žalosti, uz odgovarajući blagoslov podere ovratnik odjeće; u žalosti za majkom i ocem dere se lijeva strana ovratnika do prsa, za ostalu rodbinu desna i nije potrebno do prsa; odjeću poderanu zbog smrti roditelja ne popravlja se, već baca, a za ostalu rodbinu smije se popraviti. keriat Hamegila - čitanje Megile; jedna od micva Purima, čitanje u sinagogi svitka (megile) o Esteri, dva puta: navečer, na početku blagdana, i sutra ujutro
745
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
keriat Hatora - čitanje Tore; micva čitanja Tore na šabat i blagdane, te svakog ponedjeljka i četvrtka keriat Šema ־čitanje dva puta dnevno, ujutro i navečer, triju odlomaka iz Tore koji tvore molitvu Šema Jisrael, očitovanje vjere, čija je bit u spoznaji kraljevstva Božjeg i Božje jedinstvenosti, u prihvaćanju ״jarma micva" i u prihvaćanju značenja cicit (obrednih resa). keruvim (kerubim) - biblijski naziv za dva zlatna kipa koji predstavljaju anđele s licem djeteta i raširenim krilima, okrenutih jedan prema drugome, koji su bili postavljeni na zavjetnome kovčegu, u kojem su se čuvale ploče saveza keter Tora ־kruna Tore; kruna, najčešće od srebra, kojom se ukrašuje namotani kožnati svitak s tekstom Tore; vidi: kruna Ketiva vahatima tova - Dobar upis i pečat; pozdrav u danima između Roš hašane i Jom kipura ketuba - dokument o sklopljenome braku, koji na aramejskome nabraja muževe obveze, poput uzdržavanja žene i skrbi za njezine potrebe, te novčane isplate u slučaju njegove smrti; k. mladoženja potpisuje prije vjenčanja, a rabin je naglas čita tijekom vjenčanja kevura - vidi: halvaja kezajit ־kao maslina; obujam koji odgovara ״polovici jajeta" (haci beca); halahička mjera za količinu hrane, bitna u više slučajeva: više od k. pojedene hrane obvezuje na blagoslov nakon jela (beraha aharona), k. macesa mora se pojesti na sederu, i slično; mišljenja o obujmu k., odnosno o veličini jajeta u talmudsko doba, kreću se od 25,6-28,8 cm^ do 45-50 cm^. Halaha određuje da se, ako se radi o micvi iz Tore (deorajta), treba držati veće količne (prema naučavanju Hazona Iša), a ako se radi o rabinskoj micvi (derabanan), zadovoljava i manja količina (prema učenju Nae). kibuc galujot - sakupljanje prognanih; molitva koju se čita tri puta dnevno, da Bog sakupi izgnane iz Izraela, ״lutajuće Židove", u njihovu zemlju i izgradi sveti grad Jeruzalem kibuci ־naselja u Izraelu, prije svega poloprivredna, sa zajedničkom imovinom i zajedničkim radom, koja su krajem 19. i početkom 20. stoljeća počeli osnivati cionistički povratnici predani ideji povratka Židova u zemlju Izraelovu kiduš - blagoslov kojega se govori nad vinom na šabat i blagdane, kako bi se iskazala počast najvažnijem piću i blagoslovom mu se posvetilo vrijeme kiduš hahodeš - vidi: posvećivanje mjeseca kiduš levana - posveta Mjeseca; blagoslov kojega se moli na kraju šabata u doba mladog mjeseca; Sefardi mole od sedmoga do petnaestoga dana nakon
746
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
molada, Aškenazi od trećega dana nakon molada najkasnije do petnaestoga dana u mjesecu; naziva se i birkat levana (blagoslov Mjeseca). kidušin - hebr.: posvete; trenutak u kojemu mladenci postaju supružnicima; mladoženja, u nazočnosti svjedoka, stavlja prsten na mladenkin prst, govoreći: ״Posvećena si mi prema vjeri Mojsija i Izraela." kilajim - mješavina, miješanje; zabrana iz Tore za miješanje dviju različitih stvari, primjerice: oranje istodobno govedom i magarcem, nošenje odjeće od mješavine vune i lana, sijanje različitog sjemenja na istom polju: naziva se i šaatnez kipa - kapica kojom židovski muškarci pokrivaju glavu; vidi i: kisuj roš kise šel Elijahu ־vidi: stolac za Elijahua kisuj roš - pokrivanje glave; obveza muškarca je pokrivati glavu, prije svega pri molitvi, jedenju i pijenju, čitanju vjerskih knjiga, blagoslivljanju i slično; udana žena treba pokrivati kosu. klanje - vidi: šehita Kneset - vidi: Keneset hagedola Knjiga nad knjigama - vidi: Tanah kofer - vidi: epikoros kohanim - vidi: kohen kohen (množina: kohanim) - svećenik, pripadnik staleža u židovskome narodu čija je dužnost bila služenje u Hramu paljenjem mirisa i prinošenjem žrtava; prvi kohen bio je Mojsijev brat Aron, kasnije je služba prelazila s oca na sina; do danas se potomci svećenika, zbog svete službe i svetoga porijekla, moraju držati nekih zabrana: ne smiju se oženiti rastavljenom ženom, stupiti na groblje, itd. Kao potomka najvišega staleža u židovskom narodu, kohena se u sinagogi prvoga poziva k Tori. kohen gadol - veliki svećenik; najviši svećenik i najvažnija osoba nakon kralja; morao je posjedovati izvrsne vrline učenosti, sposobnosti i izgleda; imenovao ga je Sanhedrin, a najsvetija služba mu je bila na Jom kipur, jedini dan u godini na koji je smio ući u Svetište nad svetištima, gdje je palio mirise radi pomirenja za grijehe naroda Kol nidre - Svi zavjeti; molitva na početku jomkipurskoga blagdana, kojom započinju molitve za Jom kipur; tekst molitve je izjava sudu (trojici predmolitelja) kojom se svima obznanjuje da riječi ili djela koje su pojedinac ili zajednica izrekli ili učinili ili će izreći ili učiniti na način suprotan židovskome svjetonazoru, ne predstavljaju ništa i da su samo posljedica stjecaja okolnosti, te da oni u srcu i u vlastitoj spoznaji nastavljaju u potpunosti vjerovati u Boga i njegovu Toru. Temelj za nastanak ove molitve bilo je prividno, radi spašavanja života, napuštanje židovstva mnogih Židova u Španjolskoj u doba inkvizicije, te bi na Jom kipur dolazili u
747
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
skrivene sinagoge, molili i svima objavljivali da njihovo preobraćenje nema vrijednosti i da su u srcu ostali vjerni Bogu, njegovoj Tori i svome narodu. Melodija molitve odgovara toj tužnoj prigodi. konverzija ־vidi: gijur korban ־životinjska ili biljna žrtva; dar koji se prinosio na žrtveniku u Hramu; prema želji darovatelja ili zbog oprosta grijeha; u mnogočemu različita bila je korban tamid, redovita žrtva koja se u Hramu prinosila dva puta dnevno, ujutro i poslije podne. kos šel Elijahu ־vidi: čaša za Elijahua košer ־vidi: kašer košer za Pesah - vidi: kašer le־Pesah kovčeg saveza - vidi: zavjetni kovčeg kruna ־simbol uzvišene časti; tri su vrste k.: svećenička k. ־čast koju su koheni dobili službom u Hramu, kraljevska k. - čast dana Judinom plemenu, kralju Davidu i njegovim potomcima koji jedini imaju pravo biti židovski kraljevi, k. Tore ־čast koja je dana svakom Židovu kao mogućnost da ju učenjem postigne, neovisno o svome rođenju, za razliku od drugih dviju k. koje prelaze s oca na sina L Lag baOmer (ili beOmer) 33 ־. dan brojanja Omera; veseli dan kojim završavaju tužni dani sefire (brojanja), koji podsjećaju na umiranje učenika rabi Akive, koje se događalo tijekom 33 dana sefire; na ovaj dan umro je rabi Šimon bar Johaj, a u spomen na njega slavi se hilula, zbog tajni Tore koje je otkrio prije smrti lamed-vav cadikim - 36 pravednika koji u svakom trenutku žive na svijetu i čijom zaslugom on opstaje; nepoznati su svojoj okolini lašon hara ־zao jezik; ogovaranje; zabranjeno u Tori (Lev 19,16) Leha dodi ־Dođi, druže; naslov pjesme rabi Šeloma Halevija Alkabeca, koju se pjeva na erev šabat (petkom navečer), u okviru molitve kabalat šabat (dobrodošlica šabatu) lehajim ־za život; zdravica pri pijenju alkoholnih pića u svečanim prigodama, na blagdane, pri završetku nekoga posla lei seder ־noć sedera; u Izraelu prva, u dijaspori prva i druga noć blagdana Pesaha, kada se priređuje seder, obredna večera čija je bit sjećanje na izlazak iz Egipta, između ostaloga jedenjem macesa i čitanjem Hagade za Pesah. Lešana habaa bi־Jerušalajim - Dogodine u Jeruzalemu; rečenica kojom Židov, u sklopu zaključne molitve neila na Jom kipur i na kraju sedera za Pesah,
748
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
izražava želju židovskog naroda za dolaskom Mesije, kada će u Jeruzalemu ponovno biti izgrađen Hram. levaja - vidi: halvaja Levi, levit - pripadnik Levijevog plemena, potomaka Levija, sina praoca Jakova; stalež u židovskome narodu, posvećen za službu u Hramu, a glavna zadaća mu je bila pomaganje kohenima, te pjevanje i sviranje u Hramu; kao drugi stalež između tri, nakon kohena, a prije Jisraela (Izrael, ostali Židovi), u sinagogi ih se poziva k Tori nakon kohena, a prije Jisraela. lo taase ־ne učini; naziv za 365 zabrana iz Tore od ukupno 613 micvot (ostale su naredbene) lulav ־nerazvijeni pSlmin list; jedna od četiriju vrsta biljaka (arbaa minim) koje se koriste na Sukot, uzima se iz još nerastvorene sredine palminih listova M Ma ništana - Što je drukčije; obredna pitanja koja na sederu za Pesah postavljaju djeca; naglašavaju razlikovanje sedera od drugih noći maahalot asurot - zabranjena jela; zajednički naziv za sve vrste jela zabranjenih Židovima, poput mješavine mesnog i mliječnog, hameca na Pesah, jen neseh (vino koje je proizveo ne-Židov), neispravno zaklane ili obredno nečiste životinje i sličnoga. maase berešit - pripovijest o početku; midraški i mistični termin za opis stvaranja svijeta u Postanku maase merkava - hebr.: pripovijest o kolima; midraški i mistični termin za učenje o božanskom i za Ezekijelove vizije maaser ־vidi: desetina maca (množina: macot) - pecivo samo od brašna i vode; postupkom koji od miješanja tih sastojaka do izlaska iz peći ne smije trajati više od 18 minuta; prema zapovijedi iz Tore jede se na Pesah; široko poznat u aškenaskome izgovoru: maces (u hrvatskome kao jednina). maca šemura - čuvani maces; nadzire se od žetve pšenice, mljevenja zrna i miješenja tijesta do izlaska iz peći, kako bi se sačuvao od vlage, previsoke temperature i svega što može dovesti do ukiseljavanja. maces - vidi: maca mačeva - nadgrobni spomenik; podiže se trideset dana nakon smrti pokojnika; ima urezane natpise: na vrhu ( פ"נkratica za פה נטמן- ovdje je pokopan), a na dnu ( תנצב״הkratica za ה צרורה בצרור החיים/־ תהא נשמתו Neka mu duša bude uvezana u snop života)
749
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
macot ־vidi: maca maftir ־posljednji uzvanik k Tori na šabat i blagdan, kojem se čita haftara (odlomak iz knjige nekog proroka) Magen David - Davidov štit, poznat i kao Davidova zvijezda; šesterokraka zvijezda, prihvaćena kao simbol židovstva; nalazi se na zastavi Države Izrael mahazor, mahzor - molitvenik za blagdane Mahpela ־pećina kod Hebrona koju je Abraham kupio od Hetita Efrona za 400 šekela srebra, kako bi pokopao Saru; tu su pokopana četiri para: Adam i Eva, Abraham i Sara, Izak i Rebeka, te Jakov i Lea. mamzer ־dijete začeto u spolnoj vezi iz neke od kategorija koje Tora zabranjuje, te dijete koje je udana žena začela s muškarcem koji joj nije muž. man, mana - jelo koje je Bog davao Židovima u pustinji nakon izlaska iz Egipta Maoz cur ־Stijeno moga spasenja; omiljena pjesma za Hanuku marani - vidi: anusim maror - hebr. gorko (bilje); bilje gorkoga okusa koje se jede u noći sedera; poslužuje se na zdjeli za seder (kearat seder); sudionike sedera podsjeća na gorak život predaka u Egiptu, prije nego ih je Bog izbavio. marranos - vidi: anusim masehet - hebr. traktat; dio Mišne (u Talmudu aram.: masehta) koji govori o određenoj temi masoret - tradicija; naziv za usmenu Toru koja se prenosila s naraštaja na naraštaj Mašijah ־Mesija; budući spasitelj židovskog naroda na kraju dana; vjerovanje u njegov dolazak jedan je od temelja vjere matanot laevjonim ־hebr.: darovi siromašnima; micva za Purim da se dvojici siromaha daruje novac, jelo ili odjeća mazal tov ־sretno; čestitanje sretnoga događaja, poput rođenja djeteta, berit mila, bar micva i vjenčanja mazkir - od hebr.: hazkarat nešamot - spominjanje duša; molitva koja se nakon čitanja Tore govori za duše umrlih rođaka, poginule izraelske vojnike i žrtve Holokausta. Sefardi mole svakoga šabata, a Aškenazi četiri puta godišnje: na Jom kipur, Simhat Toru, posljednji dan Pesaha i Šavuota mearat ha־Mahpela ־vidi: Mahpela med i mlijeko ־izraz kojim Tora opisuje izobilje u Izraelu; hebr.: zavat halav udevaš - zemlja kojom teče med i mlijeko (Izlazak 3,8)
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
mehirat hamec - prodaja hameca; postupak prodaje ne-Židovu hameca (svega kvasnog) prije Pesaha, zbog zabrane iz Tore koja odreduje da hamec ne smije ostati u židovskome posjedu tijekom Pesaha melave malka - doslovno: ispraćaj kraljice; večera na kraju šabata, kojom se ispraća ״kraljicu šabat" meliha ־vidi: soljenje Menora - Svijećnjak; simbol židovstva; jedan od predmeta u jeruzalemskome Hramu, sedmerokraki svjećnjak u kojemu bi koheni svakodnevno palili maslinovo ulje; prikaz se nalazi na grbu Države Izrael Mesija - vidi: Mašijah mesijansko doba - kraj dana, dani kad će doći Mesija (Mašijah) mesno i mliječno - jedno od načela kašruta (hebr.: basar behalav- meso i mlijeko); propisi koji se odnose na primjenu zabrane jedenja i pripremanja mješavine mesne i mliječne hrane i zabranu stjecanja zarade od takve hrane mezonot - tjestenina; 1. skraćeni naziv za blagoslov za sve vrste jela (osim kruha) od brašna jedne od pet vrsta žitarica, uz dodatak jaja ili voćnoga soka; 2. naziv u židovskome pravu za plaćanje na koje je muž obvezan prema ženi i djeci u slučaju svađe ili rastave (alimentacija) mezuza - dovratnik; svitak pergamene s ispisana dva odsječka iz Tore, pričvršćen prema propisu iz Tore na dovratnike vrata židovskih prostora boravak micva - vjerska obveza, bogougodno djelo; tarjag micvot: 613 micva; naziv za 365 zabrana i 248 zapovijedi iz Tore, kojih se pobožni Židov mora pridržavati; riječ tarjag je izgovor broja 613 napisanog slovima hebrejske abecede (tav=400, reš=200, jud=10, gimel=3); dio obrađuje odnose ljudi s Bogom, a dio međuljudske odnose. Rušenje Hrama donijelo je prestanak mnogih micva vezanih za službu u Hramu (zakoni o žrtvama, obredna čistoća i nečistoća, darovi i desetine za svećenike i levite...), te ih je do danas ostalo 270: 222 zabrana i 48 zapovijedi. I u doba postojanja Hrama nisu se sve odnosile na svakoga, jer su namijenjene cijelom židovskom narodu, a bilo je micva koje su se odnosile samo na kohen i levite. Obveza za ispunjavanje micva odnosi se na žene starije od 12 godina i jedan dan (bat micva), te na muškarce starije od 13 godina i jedan dan (bar micva). Žene nisu obvezne ispunjavati zapovjedne micve koje se moraju ispuniti u određeno vrijeme (primjerice, sjedenje u suki), osim kada postoji osobit razlog za ispunjavanje neke micve (primjerice, micve Purima, jer je žena, kraljica Ester, imala bitnu ulogu u purimskome čudu). Posve su oslobođeni ispunjavanja micva: dijete ispod uzrasta obveze, duševno zaostali i gluhonijemi. mideorajta - vidi: deorajta
751
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
miderabanan - vidi: derabanan midraš - tumačenje; komentari Tore; dvije su vrste m.: agadički (pripovjedački) i halahički (propisujući); sakupljeni u zbirkama mikve ־nakupina vode; nakupina prirodne vode (kišnica, otopljeni snijeg, led) koja služi obrednome očišćenju žene nakon stanja nida, te obrednome očišćenju preobraćenika obaju spolova pri primanju u židovstvo; more, izvor, rijeka ili umjetni bazen vode koji se djelomice puni kišnicom. Mimuna - svečanost sjevemoafričkih Židova, osobito marokanskih, na kraju Pesaha minha - poslijepodnevna molitva; jedna od triju dnevnih molitava, može se moliti od podneva do zalaska sunca minhag - običaj; praksa bez halahičke podloge koja je prihvaćena u okviru neke zajednice minjan - desetorica muškaraca starijih od trinaest godina, kvorum potreban za neke molitve, primjerice za kadiš miškan - vidi: zavjetni šator mišloah manot ־darivanje hrane; jedna od četiriju zapovijedi za Purim; na jidišu: šelahmones Mišna ־ponavljanje, učenje; 1. temeljna literatura židovskoga prava usmene Tore; uredio ju je rabi Jehuda Hanasi 3948. od stvaranja svijeta (188.) u šest glavnih dijelova (Šiša sidre Mišna)-, najveći i najvažniji izvor halahe (židovskoga prava) iz doba tanaita, corpus iuris halahe; 2. svaka odredba u sustavu Mišne mitnagdim - vidi: hasidut mizrah - istok; naziv za istočni zid sinagoge na kojemu je aron hakodeš i uz koji sjede rabin i uglednici; u zapadnoj dijaspori svaka sinagoga okrenuta je prema istoku, odnosno prema Izraelu. Moadim lesimha ־Radostan blagdan; pozdrav na polublagdanske dane mocae šabat - noć nakon šabata, doba kada izađu tri zvijezde mohel ־obrezivač; muškarac koji obavlja berit mila molad ־pojava mladoga Mjeseca molitva nakon jela ־vidi: birkat hamazon molitveni plašt/šal - vidi: talit mukce ־hebr.: odvojeno; predmet kojega se ne smije koristiti ni pomicati na šabat mumar - Židov koji je prešao na drugu vjeru musaf ־hebr. dodatak: dodatna molitva na šabat i blagdane (jamim tovim), koja se ne moli na druge dane
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
N načela vjere 13 ־ osnovnih načela vjere, koja je u 12. stoljeću satavio Majmonid, metodički i sustavno, u komentaru na Mišnu u uvodu u 10. poglavlje traktata Sanhedrin, zbog rasprave u toj mišni o tome tko donosi spasenje u budućem svijetu; mišna spominje nekoliko načela koja odreduju tko se može spasiti. Načela imaju dogmatsku vrijednost, vjerovanje u njih je obvezno za svakoga Židova, inače će biti odrezan od zajednice svoga naroda. Iako mnogo napadana tijekom Srednjega vijeka, osobito zbog toga što se namjera zapisivanja tada javila prvi put, te što su načela oblikovana kao dogmatska, široko su ih prihvatile zajednice u dijaspori, sve do naših dana. nasi - knez, predsjednik, patrijarh; 1. u Bibliji voda plemena, židovskog ili nekog drugog naroda, ponegdje i kralj; 2. u talmudskoj literaturi nasljedna titula voda židovskog pučanstva i voda Sanhedrina, koji su držali političko vodstvo i reprezentaciju (dok je nenasljedno vjersko vodstvo bilo u rukama rabina); većina je potjecala iz Davidove dinastije: od Hilela nadalje, sve do ukidanja (425.), položaj se nasljeđivao dinastički; 3. u Srednjem vijeku potomci Davidove dinastije nosili su tu titulu, iako nisu imali položaj vođe; 4. u novije doba pojam se odnosi na predsjednike država ili ustanova. nazir - asket; čovjek koji se odvaja od užitaka, poput pijenja vina; Tora se tome protivi, te ograničava razdoblje nazirejstva na godinu dana; osobit primjer je Samson (Suci 13.16), koji je za n. određen, prema riječim Tore, već prije svoga rođenja nagon, dobar ־vidi: jecer nagon, zao - vidi: jecer narod Knjige ־nadimak za židovski narod, koji je čovječanstvu dao Knjigu nad knjigama - njegova pismenost i čuvanje knjiga su se drugih naroda dojmili kao simbol Nauk - vidi: Tora neila - hebr.: zatvaranje; posljednja, peta molitva na Jom kipur, kojom završava sveti dan nešama - duša; čovjekov duhovni dio koji mu daje život; kad duša napusti tijelo, čovjek umire, tijelo se vraća zemlji iz koje je stvoreno, a duša se vraća Tvorcu svijeta od kojega je došla neta revai - vidi: orla netilat jadajim - pranje ruku; micva pranja ruku uz odgovarajući blagoslov, izlijevanjem vode iz napunjenoga lončića; provodi se u tri slučaja: ujutro nakon ustajanja (radi otklanjanja nečistoće za koju se drži da se sakupila na rukama), nakon obavljanja fizioloških potreba i prije jedenja kruha
753
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
netilat lulav ־podizanje lulava na Sukot uz blagoslov, u skladu sa zapovijedi iz Tore nevela ־strvina; Tora je zabranjuje za jelo ne-Židov - vidi: goj, šabes goj, Noahid nida ־hebr.: udaljena; menstruirajuća žena, obredno nečista; zabranjeni su joj spolni odnosi tijekom sedam dana nakon prestanka menstruacije, nakon kojih uranja u mikvu radi obrednoga očišćenja. nidoneha - hebr.: njezin miraz; imetak kojega žena donosi u brak, novac ili predmeti; većinom je bio običaj da žena donosi predmete za kućanstvo koje je sama napravila, poput pokrivača, plahta i ručnika niduj ־niži stupanj izopćenja iz zajednice, ekskomunikacije; s malo ograničenja, primjerice bilo je dopušteno trgovati s kažnjenim; vidi i: herem nihum avelim ־tješenje ožalošćenih; micva posjećivanja i tješenja nakon velikoga gubitka ožalošćenih u danima šive nikur ־odvajanje; odstranjivanje iz tijela životinje masnoće i živaca koje Tora zabranjuje za jelo; nikur obavlja menaker, muškarac osposobljen za prepoznavanje i odstranjivanje nedopuštenih dijelova nisuin - drugi dio židovskoga vjenčanja; nakon obreda kidušina, par stoji pod hupom, u nazočnosti dvaju svjedoka pred kojima se predaje ketuba (vjenčani ugovor), čita sedam blagoslova za n., te razbija čašu, kao spomen na razaranje Hrama. Obredom n. žena postaje dostupna mužu, a postaje zabranjena svima drugima, te od tada ona pripada obitelji muža, a tako sklopljeni brak može prestati samo smrću ili zakonski provedenom rastavom. Noahid - Noin sin; ne-Židov, s obzirom da cijelo čovječanstvo potječe od Noe; hebr. množina: bene Noah - sinovi Noahovi; vidi i: sedam micva Noinim sinovima noć sedera - vidi: lei seder Noin sm/Noin potomak ־vidi: Noahid nova godina ־vidi: Roš hašana 0 običaj - vidi: minhag obredno umorstvo, optužba za - lažna optužba koju su kršćani podizali protiv Židova od 11. stoljeća nadalje, da pred Pesah kolju kršćansku djecu kako bi njihovu krv rabili za izradbu macesa obrezivanje - vidi: berit mila ohel moed - vidi: zavjetni šator 01 ־vidi: jaram
754
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
olam haba ־svijet koji dolazi, budući svijet; duhovni svijet, koji će početi nakon uskrsnuća mrtvih, u koji vječne duše prispijevaju i dobivaju duhovnu nagradu, jer smrću tijela završio je život samo u materijalnome svijetu olam haze ־ovaj svijet; materijalni svijet u kojem živimo ole (ole la־Tora) - uzvanik k Tori; naziv za sudionika bogoslužja kojega se poziva k Tori kako bi mu se čitalo iz nje, čime on ״dobiva aliju" (uzdizanje), budući da čitanje iz Tore vodi k duhovnome uzdizanju (hebr.: alija la-Tora - uzlaženje, uzdizanje do Tore); u redoslijedu uzvanika počinje se s kohenima, slijede leviti, a na kraju je Jisrael. oneg šabat - užitak šabata; obilježavanje šabatnoga uživanja dobrim jelima, lijepom i čistom odjećom, biranim govorom, laganim hodom, razmišljanjem o duhovnim temama opasnost za život - vidi: pikuah nefeš orla - plodovi koji dozrijevaju tijekom triju prvih godina nakon sadnje drveta; zabranjeni su za jelo. Četvrte godine, nakon donošenja prvina u jeruzalemski Hram ili otkupa tih plodina novcem kojega se nosilo u Hram, dopušteni su za jelo; micva koja se odnosila, a i danas odnosi samo na Izrael otkrivanje golotinje - vidi: giluj arajot otusna godina - vidi: šemita otpuštanje zavjeta - vidi: hatarat nedarim ozne Haman - vidi: Hamentašen
pakao - vidi: gehinom paljenica - jedna od žrtava koje su se prinosile u Hramu; hebr.: ola (koja se uspinje), jer se cijela uspinje na nebo, to jest žrtvovanu životinju se cijelu spaljivalo na žrtveniku para aduma - crvena krava (rijetka pojavnost kada je svaka dlaka na životinji bez iznimke bila crvenkasta); pepeo preostao nakon njezina spaljivanja služio je za obredno očišćenje od nečistoće dodira mrtvoga tijela; tijekom židovske povijesti, od zapovijedi dane Mojsiju do rušenja drugoga Hrama, spaljeno je devet takvih krava: jednu je spalio Mojsije, jednu Ezra Hasofer, a sedam su spalili od Ezre do rušenja drugoga Hrama. paraša - odlomak u Tori, ukupno ih je 669, odijeljenih razmakom širine devet slova; vidi i: perašat hašavua pardes - kratica za četiri načina proučavanja Tore: pešat - doslovno značenje, remez - alegorijsko upućivanje na dodatno značenje, deraš - traženje dodatnog dubljeg značenja, katkad metafizičkog, sod - najdublja, mistična, razina; doslovno značenje hebr. riječi p. je voćnjak, jer može
755
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
svatko u njega ući i ubrati plod koji mu se sviđa, svakoga srce vuče k drukčijem načinu proučavanja. parohet 1 ־. zastor koji je u Hramu i zavjetnome šatoru odjeljivao Svetište nad svetištima od Svetišta; 2. suvremeni naziv za zastor od svile ili pliša koji u sinagogi prekriva knjige Tore u aron hakodešu parovi ־vidi: zugot pasuk - ״rečenica" Svetoga pisma; zaokružena misao (u hrvatskome pravopisu može biti i više od jedne rečenice). perašat hašavua ־tjedni odsječak, tjedna paraša; odsječak Tore kojega se u sinagogi čita na šabat; ukupno je 54 paraše, od kojih se svaka čita na određeni šabat tijekom godine Pesah - hebr. izvorno: pashalna žrtva; danas se odnosi na blagdan neukvasanih kruhova na koji je zabranjeno jesti bilo što kvasno; jedan od triju hodočasnih blagdana; spomen na oslobođenje iz egipatskoga ropstva i povijesno pretvaranje sinova Izraelovih u narod Izraelov; vidi: maca, seder, maror Pesah šeni ־drugi Pesah; druga mogućnost Židovima koji (iz dvaju razloga: trenutna obredna nečistoća i velika udaljenost od Hrama, zakašnjenje s puta) nisu imali priliku prinijeti pashalnu žrtvu, da dođu u Jeruzalem i prinesu je mjesec dana kasnije, na dan 14. ijara pet svitaka - hebr.: hameš megilot; pet biblijskih knjiga među Spisima (Ketuvim): Pjesma nad pjesmama (Sir haširim), Rut, Propovjednik (Kohelet), Jeremijine tužaljke (Eha) i Estera pidjon haben - otkup prvorodenca; micva iz Tore da se otkupi sina koji je prvorođen svojoj majci; tridesetoga dana od rođenja otac daje kohenu pet šekela srebra u zamjenu za ostanak sina kod njega, umjesto da kao kohen služi Bogu u Hramu, što je prvobitno bilo namijenjeno prvorodencima. pijut (množina: pijutim) - pobožne pjesme; dio redovitih i blagdanskih molitava, pjevaju se na šabat i blagdane pikuah nefeš ־hebr.: opasnost za život; micva obveze narušavanja svih ostalih micva iz Tore u okolnostima kada je to potrebno radi spašavanja života. pisar ־vidi: sofer stam; soferim plemena - vidi: dvanaest plemena Izraelovih ploče saveza - hebr.: luhot; dvije kamene ploče s napisanih Deset zapovijedi, koje je Mojsiju Bog dao na Sinaju. Prve dvije ploče bile su napisane ״prstom Božjim", no Mojsije ih je razbio kada je sišao sa Sinaja, razljućen grijehom zlatnoga teleta, a druge dvije je napisao Mojsije; krhotine prvih i druge dvije čuvale su se u zavjetnome kovčegu. pogreb ־vidi: halvaja
756
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
pokrivanje glave - vidi: kisuj roš polublagdan - vidi: hol hamoed posekim (jednina: posek) ־halahički učenjaci poslijetalmudskoga doba, koji određuju halahu u praksi, u pitanjima koja su u Talmudu ostala neriješena ili u pitanjima koja su proizašla iz složene životne prakse posjećivanje bolesnih - vidi: bikur holim posjećivanje ožalošćenih - vidi: nihum avelim post ־potpuno suzdržavanje od hrane i pića; u židovskome kalendariju je pet postova: dva cjelodnevna i tri poludnevna; smisao je u mučenju tijela i duše, što treba dovesti do samopreispitivanja, pokajanja i moljenja za oprost posvećivanje mjeseca - hebr.: kiduš hahodeš; 1. u starini određivanje roš hodeša (početka mjeseca) u Vrhovnom sudu, na temelju iskaza svjedoka da su vidjeli mladi mjesec; nakon ispitivanja svjedoka i istinitosti njihova iskaza, posvećivali bi mjesec i proglašavali početak novoga mjeseca, što je bilo presudno pri računanju blagdanskih dana; 2. danas molitva na početku mjeseca pramajke - vidi: praoci i pramajke praoci i pramajke ־praoci židovskog narodu su Abraham (Avraham), Izak (Jichak) i Jakov (Jaakov), a pramajke su njihove žene Sara, Rebeka (Rivka), te Rahela (Rahel) i Lea. Utemeljitelji židovskog naroda. pravednik, pravednici - vidi: cadik pravednici medu narodima svijeta - (hebr.: haside umot haolam) 1. u židovskim izvorima naziv za ne-Židove koji ispunjavaju sedam zapovijedi Noinim sinovima zbog spoznaje o njihovu naredbodavcu, te zavrjeđuju udio u budućem svijetu; 2. naziv odličja ustanovljenoga 1953. godine, koje se dodjeljuje ne-Židovima koji su spašavali Židove tijekom Holokausta. pravednika, trideset šest - vidi: lamed-vav cadikim predmolitelj - vidi: hazan preobraćenik - vidi: ger prijestolje, slavno - simbolično označivanje Boga prestupna godina ־godina u židovskome kalendaru koja ima trinaest umjesto dvanaest mjeseci, kao što je uobičajeno kod običnih godina; u svakom 19־ godišnjem ciklusu takvih je sedam godina, a služe ispravljanju razlike od oko 11 dana između lunarne i solame godine; dodatni mjesec u takvoj godini je ״halaha Mojsiju sa Sinaja"; hebrejski se takva godina naziva meuberet ־trudna, odnosno ״s dodatkom", kao što je dijete trudnoj ženi. prodaja hameca - vidi: mehirat hamec proporcionalni sat - vidi: šaa zemanit
757
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
prorok ־čovjek koji je od Boga dobio poruku za narod i kojega Bog vodi; jedno od načela vjere jest da je Mojsije bio najveći prorok svih doba prozbul - oslobađanje bogatih od potrebe utjerivanja dugova od siromašnih (izvor naziva dolazi iz grčkog jezika); uredba Hilela Starog u doba Mišne, koji je uvidio da se ljudi boje posuđivati drugima novac zbog straha pred poništenjem svih dugova, koje je nastupalo svake otpusne godine, te je bet din prozbulom preuzimao naplatu duga u korist posuđivača kao dug prema sudu. prvine - vidi: bikurim Purim - Blagdan u spomen na spasenje Židova od njihovih neprijatelja, na čelu s Hamanom, koji su htjeli pobiti sve Židove u doba dijaspore u Perzijskome carstvu R raban - titula viša od titule rabi; nosila su je petorica nasija (predsjednika Sanhedrina) krajem doba drugog Hrama: Šimon ben Hilel Hazaken, Gamliel Hazaken, Šimon ben Gamliel, Johanan ben Zakaj i Gamliel deJavne (sin rabana Šimona) rabenu - 1. hebr.: naš učitelj; rabin; 2. R. Hakadoš (naš sveti učitelj) drugi je nadimak rabi Jehude Hanasija, urednika Mišne rabi - 1. titula mišnajskih učenjaka i prvih izraelskih amorejaca; 2. s izgovorom ״rebe" oslovljavanje admora, vođe neke hasidske struje; 3. nadimak urednika Mišne Jehude Nasija rabin - hebr.: rav; 1. izraz za oslovljavanje muškaraca s poštovanjem u doba drugog Hrama; 2. nakon rušenja Hrama titula duhovnog vođe i halahičkog učitelja zajednice, muškarca koji je položio rabinski ispit, a ima dvije glavne zadaće: poučavanje (jore) o tome što je zabranjeno, a što je dopušteno, te suđenje (jadin) u imovinskim sporovima rabini, kasni - vidi: aharonim rabini, rani - vidi: rišonim raj - vidi: gan Eden rav - vidi: rabin reinkarnacija - hebr.: gilgul nešamot - kruženje duša; prema kabalističkome naučavanju, duše se nakon smrti tijela vraćaju u tjelesni svijet u jednome od četiri oblika: ljudskome, životinjskome, kao biljka ili kao predmet, ovisno o postignutoj duhovnoj razini onoga koji se reinkarnira responsa - odgovori, u hebr. izvorniku: šeelot utešuvot - pitanja i odgovori; kratica: šut; književnost razmjene pitanja i odgovora, prije svega o halahi, između rabina i sudova u cijeloj dijaspori, od doba gaona do danas
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
reviit - jedinica za mjerenje tekućina, u načelu za mjerenje vina; 86 cm^, odnosno četvrtina loga (350 cm^); pijenje najmanje tolike količine tekućine obvezuje na blagoslov nakon pijenja rimon (množina: rimonim) - 1. plod mogranja; 2. jedna od ״sedam vrsta"; 3. ukras u obliku mogranja, obično od srebra, kojim se ukrašava svitak s tekstom Tore rišonim - rani (rabini); naziv za halahičke učenjake nakon doba gaona, od 11. do 16. stoljeća Rišon Lecijon - prvi na Cionu, u značenju: najvažnija osoba u Jeruzalemu, Izraelu i židovskome narodu; 2. titula današnjeg glavnog sefardskog rabina Izraela; 3. titula glavnoga sefardskog rabina Jeruzalema od 17. stoljeća nadalje roš hagola - poglavar prognanih; voda babilonske dijaspore sa sjedištem u Suri, a u doba gaona u Bagdadu, nasljedni položaj potomaka iz loze kralja Davida, koju su priznavale babilonske vlasti; najveći utjecaj imao je od 2. stoljeća, u talmudsko doba, do 12. stoljeća; ovlasti su mu bile u predstavljanju i administraciji (halahički autoritet bio je predsjednik babilonskih ješiva, roš ješiva). Roš hašana - hebr. početak godine; nova godina židovskog kalendara, dan na koji je Bog stvorio čovjeka te na koji svake godine počnje suditi svim ljudima za dobra i loša djela učinjena protekle godine (suđenje traje do Jom kipura). Na Roš hašanu (osim ako padne na šabat) puše se u šofar (ovnujski rog), čime se simbolično Boga svake godine proglašava kraljem, te podsjeća na Sinajsku objavu i vezanje Izaka na žrtvenik. roš hodeš - prvi dan u mjesecu u židovskome kalendaru roš ješiva - 1. rabin na čelu ješive koji svojim predavanjima usmjeruje polaznike ješive; 2. halahički autoritet u doba gaona u Babilonu S saduceji - hebr.: cadikim; židovska sekta u doba drugoga Hrama, nazvana prema kohenu Cadoku; s. nisu vjerovali u usmenu Toru, Božju brigu za svakog pojedinca, uskrsnuće mrtvih i još neka osnovna načela židovstva, već su prihvaćali samo pisanu Toru; vodili snažnu borbu s farizejima (hebr.: perušim), koji su ih nadvladali, te su s. nestali, poput drugih sekta nastalih u to doba. sandak - kum; muškarac koji, sjedeći, u krilu drži dječaka za vrijeme obreda berit mila, obrezivanja; uobičajeno je tu čast iskazati rabinu ili dječakovu djedu. Sanhedrin - Vijeće staraca; izvor riječi je grčki (synedrion - zasjedanje, vijeće); židovsko legislativno tijelo i vrhovni sud u doba drugoga Hrama, od hašmonejskoga doba (165. pr. n. e.) do 425. n. e.; od gubitka neovis-
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
nosti 70. g. n. e. do kraja svoga djelovanja preuzima od kralja zastupanje zemlje pred rimskim i bizantskim vlastima; sastojao se od 71 člana, što je spomen na Mojsija i 70 staraca. Predsjednik S. bio bi i voda naraštaja, najmudriji čovjek svoga doba, poput zamjenika na Mojsijevom mjestu u svakome naraštaju. S. je vodio predmete koji su imali utjecaj na sav židovski narod: imenovanje kralja, imenovanje Maloga sanhedrina (33 suca u svakome gradu i plemenu), zakone o lažnim prorocima, teorijske slučajeve kada bi Veliki svećenik počinio zločin koji se kažnjava smrću, proširivanje granica Jeruzalema, te izlazak u rat kada kada to nije bila obveza i slično. S. je zasjedao u Hramu, a 40. godina prije njegova rušenja premješten je, te se selio kroz 10 različitih mjesta, od kojih je posljednje bilo Tiberijas. Tradicijski se smatra da će se u mesijanskome dobu S. vratiti u Tiberijas, a zatim u Hram. Satan - naziv za anđela koji navodi ljude na prijestup, a nakon toga ih optužuje na suđenju na nebeskom sudu savoraji - hebr.: savoraim (oni koji se bave sevarom, proučavanjem značenja talmudskoga teksta, tumači); židovski učenjaci u 6. stoljeću u Babilonu, naslijedili amoreje, koji su uređivali Talmud; odredili pravila, načinili izbor i obradu tekstova, što je omogućilo konačnu redakciju Talmuda. sedam blagoslova - vidi: ševa berahot sedam čistih dana - vidi: šiva nekijim sedam micva Noinim sinovima - hebr.: ševa micvot bene Noah; sedam odredaba (šest zabrana i jedna obveza) za praktični život čovječanstva, koje cijelo potječe od Noe: zabrana idolopoklonstva, zabrana proklinjanja Boga, zabrana krvoprolića, zabrana ״otkrivanja golotinje" (održavanja određenih spolnih veza), zabrana krađe, obveza osnivanja sudova, te zabrana jedenja mesa još žive životinje. sedam naroda - narodi koji su živjeli u Izraelu prije nego je židovski narod, pod vodstvom Jošue sina Nunovog (Jehošua bin Nun), ušao u zemlju: Kanaanci, Hetiti, Hivijci, Emorejci, Perzijanci, Girgaši i Jebusiti sedam vrsta - vidi: šivat haminim seder večer - vidi: lei seder Sefardi ־ogranak Židova potomaka prognanika iz Španjolske i Portugala potkraj 15. stoljeća, sjevernoafrički Židovi, Židovi s Arapskog poluotoka, te od Mediterana do Gruzije i Buhare; imaju drukčiji molitvenik, običaje i melodije od drugog velikog ogranka, Aškenaza. sefer Tora - knjiga Tore; Mojsijevo Petoknjižje napisano na svitku načinjenome od pergamene sefirat ha־Omer - brojanje Omera; odbrojavanje i blagoslivljanje dana tijekom 49 dana od druge večeri Pesaha, kada se u doba Hrama prinosila nova žrtva snopa od nove žetve (korban ha־Omer), do blagdana Šavuota.
760
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
selihot ־oprosti; molitve i pjesme koje govore o traženju oprosta za grijehe; mole se u mjesecu elulu i tijekom Deset dana pokore, rano ujutro prije jutarnje molitve ili nakon ponoći. semiha - polaganje; talmudski izraz za podjelu rabinske titule, dolazi od običaja polaganja ruke rabina na glavu kandidata za rabinski naslov seuda mafseket - obrok razdvajanja; jede se prije početka cjelodnevnih postova Jom kipura i Tiša beava, koji počinju navečer. seudat havraa ־obrok za ozdravljenje; donosi se ožalošćenima odmah nakon povratka s pogreba, priređuju ga susjedi ili rođaci, a ne sami ožalošćeni seudat micva - obrok micve; obrok u okviru svečanosti ispunjavanja neke micve (berit mila, b§r micva, vjenčanje, završetak učenja traktata Talmuda). seudat Purim - poslijepodnevni ručak na Purim, jedna od micva toga blagdana, zapisana u Svitku o Ester sidur - molitvenik s redovitim molitvama za cijeli tjedan sinagoga (iz grčkoga) ־hebr.: bet keneset (dom okupljanja), a naziva se i tempi (hram; iz latinskoga, putem njemačkoga) i šul (učilište; jidiš, iz latinskoga, putem njemačkoga); okupljalište na zajedničku molitvu; nastalo već u doba prvoga Hrama, no oblik, pravila i tekstovi molitava odredeni su pred kraj doba drugoga Hrama i u talmudsko doba; obvezan inventar je aron hakodeš sa svitcima Tore, te teva za predmolitelja, uz koju stoji dok vodi molitve i čita iz Tore; u s. se ne smije jesti, piti, ni spavati. Sinaj, brdo ־hebr.: har Sinaj; brdo na kojemu se Bog otkrio židovskome narodu nakon njegova izlaska iz Egipta i dao mu Toru; naziva se i Božje brdo (hebr.: har Haelokim) i Horev. Sion - vidi: Cion, Cijon slika Božja ־biblijski pridjevak za čovjeka; čovjek je stvoren prema liku Božjem, što znači da ima vječnu dušu, koja dolazi od Boga sofer stam ־stručni i ovlašteni pisar knjiga Tore, tefilina i mezuza; koje se ispisuju asirskim pismom, perom i tintom na pergameni soferim ־pisari; 1. židovski učenjaci iz doba Ezre Sofera (Ezre Pisara), kad se narod vratio iz babilonskoga progonstva i gradio drugi Hram; 2. Rambamov naziv za autore rabinskih propisa soljenje ־meliha; postupak soljenja mesa propisno zaklane životinje, kako bi postalo dopušteno za pripravu jela (košer) spaljivanje hameca - vidi: biur hamec spomenik, nadgrobni ־vidi: mačeva stari, starješina - vidi: zaken
761
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
stolac za Elijahua (proroka Iliju) - kise šel Elijahu; oveći stolac u kojemu pri obredu obrezivanja (berit mila) sjedi kum (sandak); naziv dolazi iz midraškog vjerovanja da je Elijahu nazočan na svakom berit mila. stvaranje svijeta - božanski stvaralački čin u kojemu je, prema teološkim načelima židovstva, Bog stvorio svijet ni iz čega, te šest dana nakon toga, u kojima je završio stvaranje svega što postoji; židovski kalendar računa godine od ״stvaranja svijeta" suci, doba s. - vidi: šofetim sud (rabinski; vrhovni) - vidi: bet din sudac - vidi: dajan sudnji dan ־naziv za Roš hašanu, kada se sudi svim stvorenjima suka - koliba, sjenica; privremena građevina od laganih materijala, ukrašena zelenilom i plodovima, u kojoj se tijekom blagdana Sukota sjedi, jede, pije i spava; gradi se u spomen na život u kolibama u pustinji nakon izlaska iz Egipta. Sukot - jedan od tri hodočasna blagdana; slavi ga se gradnjom suke (kolibe) svećenik - vidi: kohen, kohen gadol svećenički blagoslov - vidi: birkat kohanim sveti jezik - lašon hakodeš; naziv za hebrejski jezik u židovskim izvorima, zbog toga što je na njemu dana i napisana Tora, ostali sveti spisi, te većina molitava Sveti, neka je blagoslovljen - vidi: Hakadoš baruh hu Svetište - hebr.: Kodeš; drugi po značaju i svetosti dio zavjetnog šatora i Hrama, u kojem su stajali šulhan, Menora i žrtvenik za mirise; u njemu su služili svećenici. Svetište nad svetištima ־hebr.: Kodeš hakodašim; najsvetiji dio zavjetnog šatora i Hrama u kojem je bio zavjetni kovčeg (aron haberit) i u koji je bilo zabranjeno ući, osim Mojsiju kad je htio razgovarati s Bogom i velikom svećeniku jednom godišnje na službi za Jom kipur. Sveto pismo ־vidi: Tanah svijeće, paljenje - hebr.: hadlakat nerot; micva je zapaliti svijeće pred šabat i blagdan, običaj je da to čini žena i time ispuni obvezu u ime svih ukućana; ner havdala: pletena svijeća za havdalu koja odvaja šabat, na koji je zabranjeno paliti vatru, od radnih dana; ner zikaron (svijeća za sjećanje) ili ner nešama (dušica): svijeća koju se pali na obljetnicu smrti; nerot šabat (svijeće za šabat): dvije svijeće koje se pale prije šabata; ner tamid (vječno svjetlo): svijeća, uljanica ili žarulja koja uvijek gori u sinagogi, njeno vječno gorenje simbolizira vječnost židovstva i svjetla vjere, svijet koji dolazi - vidi: olam haba
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
svjedok ־hebr.: ed\ prihvatljivi (košer) svjedoci (edim kešerim) su židovski svjedoci koji ispunjavaju uvjete, primjerice da nisu u srodstvu ni s jednom zainteresiranom stranom, da ispunjavaju Božje zapovijedi, i drugo. š šaa zemanit - proporcionalni sat; dvanaestina vremena od svitanja do zalaska sunca, stoga sat, ovisno o godišnjem dobu, može trajati i manje i više od 60 minuta šaatnez - vidi: kilajim šabat ־subota; izbjegavanje djelovanja; sedmi dan u tjednu, sveti dan odmora za židovski narod. Zapovijed o čuvanju šabata određena je u Deset zapovijedi, jfer je sedmoga dana Bog prestao sa svojom stvaralačkom djelatnošču (hebr., množina: melahot); na šabat je zabranjeno obavljati 39 različitih djelatnosti. Š. odražava vjerske, čovjekoljubive i društvene vrijednosti židovstva. šabat hagadol - š. velikoga; šabat prije Pesaha; naziv dolazi od običaja da rabin na ovaj dan drži posebno predavanje o Pesahu, kojim priprema vjernike za blagdan, a budući da je rabin velik (uvažen) medu članovima zajednice, naziv je nastao u njegovu čast. šabat hahodeš - š. mjeseca; posljednji šabat u mjesecu adaru ili na roš hodeš nišana, dva tjedna prije početka blagdana Pesaha, kako bi bilo dostatno vremena za blagdanske pripreme; naziv nastao zbog čitanja na taj dan iz Tore o mjesecu (hebr. hodeš) nišanu, u kojemu su Židovi izašli iz Egipta. šabat hatan - š. slavljenika; š. na koji se slavi u čast slavljenika: mladoženje koji se oženio tijekom protekloga tjedna, ili dječaka koji je protekloga tjedna postao bar micva. šabat hazon - šabat vizije; š. prije Tiša beava; naziv prema haftari iz Izaije, koja počinje riječima Hazon Ješajahu (Izaijina vizija). šabat nahamu - šabat utjehe; š. nakon Tiša beava; naziv prema prvim riječima haftare za taj š. koja govori o viziji utjehe nakon tuge na Tiša beav. šabat para - prvi ili drugi šabat nakon Purima, kada se u sinagogi čita odsječak iz Tore o crvenoj kravi (para aduma); na Pesah su svi morali bili obredno čisti, jer se u doba Hrama prinosilo pashalnu žrtvu (micva koju naređuje Tora), za što je bila potrebno stanje obredne čistoće, te se obredno nečiste na vrijeme podsjećalo da se trebaju očistiti, što se činilo pepelom crvene krave. šabat šalom - š. rnira; pozdrav na šabat, među Aškenazima se pozdravlja i na jidišu: git šabes (dobar šabat). šabat šekalim - š. šekela; u pravilu na roš hodeš adara, kada se iz Tore čita o šekalim (šekelima; šekel = mjera za težinu srebra, 7,17 kg); podsjećanje
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
na iznos od pola šekela (haci šekel) za Hram u doba dok je postojao Hram, koju su plaćali svi, i bogati i siromašni. šabat šuva - š. pokajanja; š. između Roš hašane i Jom kipura, naziv prema prvim riječima haftare Šuva Jisrael (Vrati se, Izraele), u skladu s dobom pokajanja (tešuve) u koji ovaj š. pada. šabat zahor - š. podsjećanja; š. prije Purima, naziv prema čitanju iz Tore o micvi podsjećanja na Amaleka (zahor = sjeti se) šabes goj ־jidiš: šabatni ne-Židov; hebr.: goj šel šabat; ne-Židov koji za Židove na šabat obavlja djelatnosti koje su im zabranjene: paljenje i gašenje vatre, isključivanje i uključivanje električnoga osvjetljenja, štednjaka, peći u domu ili u sinagogi. Šadaj - jedan od naziva za Boga koji se nalaze u Tori (Post 17,1); ispisuje se i na poleđini svitka mezuze. šahrit (ili šaharit) - jutarnja molitva, može se moliti od svitanja do podneva šalom - mir; svakodnevni uobičajeni pozdrav; u doslovnom značenju pojma mir jedan od tradicijskih temelja postojanja svijeta; predmet triju svakodnevnih molitava. Šalom alehem - Mir s vama; naslov pjesme koju se pjeva navečer na šabat, prije kiduša. šaloš regalim - vidi: hodočasni blagdani šamaš - pomoćnik; 1. dodatna svijeća uz svijeće za Hanuku, kojom se pale svijeće za micvu paljenja svijeća za taj blagdan (nerot micva), jer je zabranjeno služiti se njima u praktične svrhe; 2. muškarac koji se brine za potrebe sinagoge (podvornik) šana - godina; prvih godinu dana žalosti od dana pogreba, u kojoj žalimo za umrlim; propisano kao iskazivanje žalosti je moljenje kadiša na svakoj dnevnoj molitvi za uzdizanje duše pokojnika. Šana tova - Dobru godinu; pozdrav na Roš hašanu šator sastanka - vidi: zavjetni šator Šavuot - jedan od triju šaloš regalim (hodočasna blagdana), dolazi na kraju brojanja Omera, koje traje sedam tjedana (hebr.: šavuot = tjedni) šeelot utešuvot ־vidi: responsa Šehina - naziv za Božju nazočnost na nekome mjestu ili među ljudima šehita ־obredno ispravan način klanja peradi i većih životinja; postupak prema halahi, šohet rež? vrat ptice ili životinje vrlo oštrim nožem, nakon čega se iz tijela ispušta : 1 krv. šelahmones - vidi: mišloah manot šeliah cibur - vidi: hazan šelom bajit ־mir u kući; naziv za odnos pun ljubavi i mira između muža i žene
764
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
šelošim - trideset; prvih trideset dana žalosti nakon pogreba bliske osobe; ožalošćeni se drže propisa žalosti, koji zabranjuju šišati se i brijati; na trideseti dan posjećuje se grob i podiže spomenik Šema Jisrael - Čuj, Izraele; početne riječi rečenice ״Čuj, Izraele, Vječni je naš Bog, Vječni je jedan" (Pnz 6,4); jasno izražava jedinstvenost židovskog naroda i monoteističko vjerovanje; središnja i najvažnija molitva, jedina koja se u cijelosti nalazi u Tori, koja zapovijeda da ju se čita dvaput dnevno, ujutro i navečer (״kada liježeš i kada ustaješ", Pnz 6,7); govori se i pred umirućim, dok duša izlazi, i u trenutku mučeničke smrti. šemita ־otpust; ״ševiit", odnosno sedma godina sedmogodišnjega ciklusa, brojano od ulaska naroda Izraelova u zemlju Izraelovu; godina odmora za zemlju, kojuje tada zabranjeno obrađivati; godina otpusta dugova (osim u slučaju prozbula). šemone esre - osamnaest; drugi nazivi: amida (stajanje), tefila (molitva); molitva koja se tri puta dnevno čita stojeći; izvorno je imala 18 blagoslova, prema čemu se i naziva, od 2. stoljeća ima ih 19. šenat evel ־vidi: šana ševa berahot ־sedam blagoslova; moli ih se na vjenčanju, pod hupom, neposredno nakon kidušina, te svakodnevno tijekom sedam dana od vjenčanja, nakon molitve poslije obroka, u kući para ševa micvot bene Noah ־vidi: sedam micva Noinim sinovima Širat Haazinu ־Pjesma Haazinu; naslov pretposljednje paraše u Tori; pjesma koju je Mojsije pjevao pred smrt, počinje riječima Haazinu hašamajim vaadabera - Slušajte, nebesa, govorit ću! Širat hajam - Pjesma na moru; pjesma koju su pjevali Mojsije i židovski narod kao veličanje i zahvalu Bogu nakon čuda razdvajanja Crvenoga mora šiva ־sedam; sedam dana žalosti obveznih nakon smrti neke od sedam bliskih osoba (otac, majka, brat, sestra, sin, kći, bračni partner); tijekom š. vrijede zakoni o tugovanju, poput zabrane uživanja mesa i vina, kupanja i brijanja, sjedenja na stolcu i spavanja na krevetu. šiva nekijim - sedam čistih; sedam dana bez krvarenja koje žena broji nakon završetka menstruacije, nakon kojih uranja u mikvu šivat haminim - sedam vrsta; sedam biljaka kojima se odlikuje Izrael i od kojih su se prvi plodovi donosili kohenima u Hram: pšenica, ječam, vinova loza, smokva, mogranj, maslina i datulja. Šoa - veliko stradanje; 1. biblijski pojam (Iz 10,3 i 47,11; Job 30,3; Ps 35,8; Sef 1,15) koji označava duboki mrak i strašnu nesreću; 2. od druge polovine 20. stoljeća hebrejski naziv za pokušaj potpunog uništenja Židova u Drugome svjetskom ratu, u kojemu je smrtno stradalo šest milijuna Židova (između trećine i polovine svih svjetskih Židova u to doba), od kojih velik
765
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
dio u koncentracijskim logorima, koji su njemački nacisti i njihovi suradnici iz više pokorenih naroda provodili 1941.-1945. Odrasli, starci i djeca ubijani su na krajnje okrutan način, prinudnim radom i glađu, pojedinačnim i skupnim smaknućima, a u njemačkim koncentracijskim logorima u Poljskoj i plinom (Auschwitz, Treblinka, Majdanek), te su nakon toga spaljivani u krematorijima, zbog čega je to stradavanje nazvano Holokaust (prema grčkome nazivu za poganski obred potpunog spaljivanja žrtvenih životinja). Od leševa i kose umorenih nacisti su proizvodili madrace, kožnate uveze i drugo; na mnogim živima su činili i okrutna paramedicinska istraživanja. Š. je u židovski narod duboko urezala spoznaju o mogućnosti njegova potpunog uništenja u dijaspori, pa time i o neophodnosti spašavanja židovstva podizanjem samostalnog židovskog života u drevnoj domovini Izraelu. šofar - ovnujski rog u koji se u sinagogi puše na Roš hašanu i na kraju Jom kipura šofetim ־suci; naziv za židovske vođe u razdoblju od Jošuine smrti do početka kraljevstva (11.-13. st. pr.n.e.) šohet - muškarac stručan i ovlašten za klanje peradi i većih životinja, u skladu s propisima šehite, halahičkih propisa o klanju životinja za hranu šolet - tradicijsko šabatno jelo od graha, skuhano u petak prije nastupanja šabata, jer je na šabat zabranjeno kuhati; stavlja se na toplo, kako bi ga se u subotu jelo za ručak; naziva se i: hamin Šušan Purim -15. adara, dan nakon proslave Purima u drugim mjestima Izraela i u dijaspori, a odnosi se samo na Jeruzalem, u spomen na dan odmora za Židove nakon pobjede nad neprijateljima u gradu Šušanu šut - vidi: responsa T taam - vidi: teamim tahanun (ili tahnun) - molitva za oprost koja se moli nakon šemone esre tahora - 1. stanje obredne čistoće, suprotno od tuma; 2. pranje tijela pokojnika prije pokopa, koje obavlja hevra kadiša tahorat hamišpaha - čistoća obitelji; skup propisa i običaja o odnosima bračnih partnera za vrijeme obredne nečistoće menstruacije, o obrednoj nečistoći i o očišćenju svakog mjeseca tahrihim - ukopna odjeća za tijelo pokojnika, načinjena od bijelog lanenog platna, kao najjednostavnijeg i najjeftinijeg materijala, kako ne bi bilo razlike između bogatog i siromašnog; bijela boja simbolizira životni krug, jer bjelinu nosi novorođenče, mladenci na vjenčanju i pokojnik pri pogrebu.
766
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
talit - vuneni ili svileni plašt s cicit (resama) na svakom uglu; muškarci se njime ogrću, povrh odjeće, na jutarnjoj molitvi, te na na svim molitvama za Jom kipur talit katan (ili talit ketana) - mali talit; četverokutni komad odjeće s prorezom za glavu, kojega ortodoksni muškarci nose svakodnevno, između košulje i potkošulje talmid haham - učenik-učenjak; naziv za učenog rabina od mišnajskog doba do danas; uz riječ haham (učenjak, rabin), koja je sama izraz poštovanja, dodaje se oznaka učenika, jer je istinski učenjak u očima židovstva vječiti učenik. Talmud ־hebrejski: učenje, proučavanje; golemo književno djelo u šest tematskih dijeloya, prema šest dijelova Mišne, koji tematski pokrivaju sva područja ljudskoga života; komentari i objašnjenja Mišne, čije je uređivanje završeno 500. godine u Babilonu (prema kojemu se T. naziva babilonski); djelo oko 3000 rabina koji su u njega zapisali do tada usmeno prenošeno židovsko pravo, halahu; uz Mišnu, najveće i najvažnije židovsko književno ostvarenje od Tanaha do danas; odredbe babilonskog T. su obvezujuće; uz babilonsku redakciju postoji i ranija, manje opširna, uređena u Jeruzalemu (jeruzalemski T.), koja nije kanonski obvezujuća. talmud Tora - učenje Tore; naziv za židovsku osnovnu školu, stupanj između hedera i ješive tana - vidi: tanaiti Tanah (također i: Tenah, naziva se i: kitve kodeš - sveto pismo) ־židovska Biblija; kratica za Tora (Mosijevo petoknjižje), Neviim (״proroci", proročke knjige od Jošue do Malahije), Ketuvim (״Spisi", knjige od Davidovih psalama do Ljetopisa); temelj i najsvetija knjiga židovske religije; ukupno 24 knjige sadrže pet različitih književnih vrsta: halahička pravna literatura, proroštva, mudrosna književnost; poezija i proza. Doba nastanka: od davanja Tore do početka drugog Hrama, to jest od 1312. g. pr.n.e. do 4. st. pr.n.e.). Autoritet za redakciju svetih knjiga u cjelinu imao je Veliki sabor, u kojemu je dio knjiga i napisan (Ezekiel, Dvanaest proroka, Daniel, Estera). tanaiti (aramejski: tanaim, jednina: tana) - oni koji uče i ponavljaju naučeno; rabini iz doba Mišne, jer se u njihovo doba usmena Tora još doista prenosila usmeno, pa su je morali pamtiti i naglas ponavljati jedan drugome. targum - hebr.: prijevod; naziv za aramejske prijevode svetih knjiga; nakon . povratka iz Babilona u Izrael, u doba Ezre Sofera (oko 360. pr.n.e.), nastala je potreba za prijevodom Tore i Tanaha na aramejski, govorni jezik naroda. tarjag micvot - vidi: micva
767
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
tašlih - molitva nakon minhe prvog dana Roš hašane, obavlja se pokraj rijeke, mora ili vodoskoka, pri čemu simbolično ״bacamo" svoje grijehe u vodu koja otiče. teamim (jednina: taam, taame Hamikra = biblijski znakovi) - znakovi iznad i ispod slova u Bibliji, služe za pravilno čitanje i interpunkciju, te melodiju tefila - 1. molitva, obraćanje Bogu molbom ili zahvaljivanjem; sidur (molitvenik za cijeli tjedan) i mahzor (molitvenik za određene blagdane) sadrže tefile za cijelu godinu; 2. skraćeni naziv za molitvu šemone esre (hebr.: tefilat šemone esre). tefilat hadereh - molitva na putovanju; govori se prije putovanja za čuvanje od nesreća tefilini - molitveno remenje; dvije kockaste kutijice od kože košer životinje, koje sadrže četiri paraše iz Tore napisane na pergameni, te kožnate vrpce za pričvršćivanje; u skladu sa zapovijedi iz Tore; svaki muškarac, nakon napunjene trinaeste godine, svakodnevno (osim na šabat i blagdane) pri jutarnjoj molitvi mora vezivati tefiline na lijevu ruku (tefilin šel jad) i na glavu (tefilin šel roš). tehijat hametim - vidi: uskrsnuće mrtvih tekia ־jednostavan ravnomjeran zvuk šofara Tenah ־vidi: Tanah terefa (u aškenaskome izgovoru: trejfe) - 1. čista životinja koja je propisno zaklana, ali je u njenom tijelu nađen razlog za zabranu jedenja, primjerice kaverna u plućima; 2. danas je pojam proširen na sve što nije košer terua - desetodijelni zvuk šofara, podsjeća na plač teruma - prinos; darovi koje su poljodjelci u Izraelu davali kohenima u doba dok je postojao Hram tešuva - pokajanje; žaljenje zbog loših postupaka i povratak na pravi put; osobito se mjesec elul, prije jesenskih novogodišnjih blagdana, drži mjesecom tešuve, jer su ti blagdani u židovstvu posvećeni pokajanju teva - vidi: bima tevila - uranjanje u mikvu; čini se radi obrednog očišćenja: žene nakon menstruacije i preobraćenici obaju spolova moraju uroniti u mikve; potapa se i novo metalno i stakleno posuđe kupljeno ili proizvedeno kod ne-Židova (tevilat kelim = uranjanje posuđa). Tikun lel Hošana raba, Tikun lel Šavuot - dvije zbirke tekstova, za noć Hošane rabe i za noć Šavuota; iz kojih se dva puta godišnje, uz cjelonoćno bdijenje na te blagdane uči Toru Tizku lešanim rabot, neimot vetovot - Zaslužite mnoge, ugodne i dobre godine; sefardski pozdrav na blagdane, prvenstveno za Roš hašanu tješenje ožalošćenih ־vidi: nihum avelim
768
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
Tora ־Nauk; prema tradiciji riječi kojima se Bog izravno objavio Mojsiju na brdu Sinaj; u užem smislu Tora šebihtav (pisana Tora, Petoknjižje, pet knjiga Mojsijevih); u širem smislu i Tora šebeal pe (usmena Tora), usmena tradicija, propisi i tumačenja Tore, koju su naraštaji kao tradiciju prenosili sve do zapisivanja u Mišni i Talmudu; temeljna knjiga židovske religije, sastoji se od pet knjiga: Postanak (hebr.: Berešit), Izlazak (hebr.: Šemot), Levitski zakonik (hebr.: Vajikra), Brojevi (hebr.: Bamidbar), Ponovljeni zakon (hebr.: Devarim), koje opisuju stvaranje svijeta, početke židovskoga naroda i izlazak iz egipatskoga ropstva, primanje Božje objave na Sinaju, te 40 godina lutanja do ulaska i nastanjivanja u zemlji Izraelovoj, tijekom kojih su se Židovi oblikovali kao narod. T. je, kao jedan od najstarijih svjetskih zakonika, svojim idejama učinila presudan povijesni utjecaj, s obzirorr^da ju je u svoje kanonske knjige preuzelo kršćanstvo. Tosefta - aramejski: dodatak; glavna zbirka berajta, dodatak Mišni; prema uzoru na nju uređena u šest dijelova, napisana hebrejski; t. je uz gotovo svaki traktat Mišne, u pravilu sadrži stariji tanaitski materijal, do oko 200. godine; vrijednost je u objašnjavanju raznih halaha iz Mišne, proširenju i dodanim pojedinostima traženje hameca - vidi: bedikat hamec tref, trefa ־vidi: terefa trejfe ־vidi: terefa trideset šest pravednika - vidi: lamed-vav cadikim trinaest glavnih nauka vjere - vidi: načela vjere trinaest načela - vidi: načela vjere Tu beav 15־. dan mjeseca ava; sretan dan zbog nekoliko događaja u židovskoj povijesti koji su se dogodili na taj dan; tjedan dana nakon 9. ava, simbola velikih nesreća za židovski narod. tuma - stanje obredne nečistoće; suprotno od tahora; danas, kada Hram ne postoji, uglavnom se pojavljuje samo u dvjema kategorijama: žene i koheni
učenjak - vidi: zaken učilište - vidi: ješiva i bet midraš Unetane tokef - pijut (liturgijska pjesma) koji se čita na Roš hašanu i Jom kipur, u kojemu se opisuje suđenje prema Božjem zakonu za ljudska djela, a presuda će odrediti budućnost osobe urim vetumim ־dvanaest kamenova na prsluku (hebr.: efod) Velikoga svećenika, dijelu njegove odore; služili su mu da u vrijeme nacionalne opasnosti, primjerice rata, upita Boga što treba činiti
769
ŽIDOVSTVO
Rječnik pojmova
uskrsnuće mrtvih ־jedno od trinaest načela židovstva, prema kojem će se mrtvi koji to zaslužuju u mesijansko doba dići iz groba ušpizin ־aramejski: gosti; ״vjerni pastiri" židovskog naroda, očevi nacije, čije duše dolaze iz Edenskog vrta u naše suke u doba blagdana Sukota: Abraham, Izak, Jakov, Josip, Mojsije, Aron i David; svakome od njih pripada po jedan dan sedmodnevnoga blagdana.
vatikin ־talmudski naziv za ljude koji jutarnju molitvu mole odmah nakon svitanja Veliki blagdani ־vidi: Visoki blagdani Veliki sabor - vidi: Keneset hagedola veliki svećenik - vidi: kohen gadol viduj ־ispovijed; 1. ispunjavanje zapovijedi za priznavanje grijeha na Jom kipur, na svakoj od pet molitava, kada vjernici objavljuju kajanje za sve grijehe koje su počinili u prethodnoj godini, nenamjerne ili namjerne; riječima hatati, aviti, pašati (griješio sam) iskazuju se tri stupnja prijestupa: het, avon i peša; 2. osoba na samrti treba se pokajati za počinjene grijehe, običaj je da to učini pred članovima hevre kadiše Visoki blagdani ־Roš hašana (židovska nova godina, 1. tišrea) i Jom kipur (Dan pomirbe, 10. tišrea), padaju u ranu jesen (rujan/listopad). Deset dana od Roš hašane do Jom kipura doba su kajanja za grijehe počinjene u protekloj godini, zbog čega se ta dva blagdana, ali i svih deset dana pokore, naziva i jamim noraim (strašni dani). Vječni ־vidi: Hašem vjenčanje - vidi: nisuin
zaken (množina: zekenim) - starac, starješina; titula za židovske učenjake, članove Sanhedrina; označava uglednika uznapredovaloga u učenosti, a ne u godinama; također i židovski učenjaci: hahamim, hahme Jisrael, zikne Jisrael zakon države je zakon - dina demalhuta dina (aramejski); talmudsko načelo koje daje halahičku snagu stranom pravu na određenim područjima u doba kada Zidovi žive pod stranom vlašću s drukčijim zakonima, primjerice u odnosu na poreze i zemljišta Zapadni zid (Hakotel hamaaravi) - takozvani Zid plača; vanjski zapadni zid hramskoga dvorišta, posljednji ostatak jeruzalemskoga drugog Hrama, iz čega proizlazi njegova svetost; danas najsvetija sinagoga u svijetu zavjetni kovčeg (kovčeg saveza) - hebr.: aron haberit; kovčeg kojega je u pustinji, nakon izlaska iz Egipta, od drva presvučenoga zlatom za ploče saveza
770
Dodatak 3.
Rječnik pojmova
sagradio Becalel; čuvali su ga u zavjetnome šatoru; nakon gradnje Hrama, kovčeg je postavljen u Svetište nad svetištima, a nestao je nakon babilonske provale. U njemu su se nalazile druge ploče, koje je načinio Mojsije (Pnz 10,1-5) nakon što je u gnjevu razbio one koje mu je dao Bog, te svitak Tore koji je Mojsije napisao prema Božjem diktatu (BT Bava batra 14 a, b). Na z. k. bili su kerubini, koji su svojim krilima činili sjenu, a između njih su Mošeu dolazile riječi proročanstava. Tijekom putovanja pustinjom, z. k. je bio pokriven, a nosili su ga koheni na čelu židovskoga naroda, držeći ga za dva držača, kako bi izbjegli izravan dodir. Nakon ulaska u zemlju Izraelovu, z. k. je, zajedno sa zavjetnim šatorom postavljem u mjestu Šiloahu, a zatim su ga nosili svuda sa sobom, a pratio ih je i u ratovima. Nakon putovanja od mjesta do mjesta, konačno je položen u Svetište nad svetištima u Hramu, kojega je sagradio kralj Salomon (IKr 8,21). Ne zna se što se dogodilo sa z. k., poznato je nekoliko tradicijskih mišljenja, između ostaloga da ga je sakrio kralj Jošijahu (BT Joma 52 b; Majmonid u MT Bet habehira 4,1 ) na mjestu stajanja Hrama, te da su ga babilonski židovski zarobljenici ponijeli sobom u Babilon, zajedno s ostalim predmetima iz Hrama (BT Joma 53 b). zavjetni šator - ohel moed, miškan; privremeni Hram podignut u pustinji, nakon izlaska iz Egipta, u kojemu su bile ploče saveza i u kojemu je Bog govorio s Mojsijem. z. c. 1. - vidi: zihrono livraha zeher cadik livraha - vidi: zihrono livraha zikne Jisrael - vidi: zaken Zid plača - vidi: Zapadni zid zihrono livraha - blagoslovljenog spomena,jed. muš. r.; dodatak iz poštovanja, u govoru ili pisanju, prema imenu pokojnika (množ.: zihronam livraha); jed. ž. rod: zihrona livraha, množ.: zihronan livraha; kratica לT (z.l.); u slučaju pokojnog cadika izraz je: zeher cadik livraha, kratica ( זצ לz.c.l.) z. 1. - vidi: zihrono livraha zugot ־parovi; židovski učenjaci i vode na početku doba drugoga Hrama; svaki naraštaj predvodio je par: prvi je bio nasi (predsjednik Sanhedrina), a drugi av bet din (predsjednik Vrhovnog suda) ž žrtva - vidi: korban
771
ŽIDOVSTVO
Hebrejsko pismo
DODATAK 4 . HEBREJSKO PISMO - štampana slova:
ט י כ ך ל מrm הt א ב ג םנןסעפףצץקושת pisana slova:
/
j p
־slova kojima pisar ( ־ סת״םstani) ispisuje svitke Tore, tefilina i mezuze: מ
י
כ
ך
פ
ל
ו
כ
^
ו
^
^
ב
א
י־ ער תp ץi> ףg i? ן סi פ ־Rašijev tip slova:
אבגלהוזחכויכדלמ סנןסעפףצזקרתת 773
ŽIDOVSTVO
Pojmovno kazalo
POJMOVNO KAZALO
A afikoman agada aguna ajin hara (urok) Akdamut alija la-Tora, vidi: Tora, pisana Amalek amida (šemone esre) amorejci antropomorfizam apokrifi arbaa minim (četiri vrste) Arbaa turim (Tur) aron hakodeš (hehal) asara betevet, vidi: deseti teveta astronomija/astrologija avelut (tugovanje za pokojnikom) Avinu malkenu Azharot B bar micva bat micva Bemidbar, vidi: Brojevi ben hamecarim berajta
183,187-188 505,511,515 450 145 29,222-223 222-223 56,60,62,65-66,68,75,76,86,99,122, 160,190,358-359,371,374-379,399 489,504 610 501 91 530-531 364 633 452,454-455 76 29,223
434-436 434-436 29,230 515
775
ŽIDOVSTVO
Pojmovno kazalo
Berešit, vidi: Postanak Berešit raba 504-505 berit mila (obrezivanje) 415,418-425,428-429 bet din (sud) 418,449,512,540-541,544-546,548-553,560-556, 557,561,563,565,567,570,575,578,580,584 Bet Josef 532,574 bet midraš (učilište) 363,519 Biblija, vidi: Tanah bikur holim (posjećivanje bolesnih) 348 bikurim (prvine) 133,200,204,221 bima (teva) 364 blagdani Roš hašana 25,41,56-61,65,67,71, 93,132,134,192,239 Jom kipur 25,53,56-57,67-69,71-80,82-83,85, 95-96,153,161,192,234,237-242 hodočasni 62,83,85,93,95,103,132,181,189,222 Sukot 26,47,80,82-84,86,88-91,93-96, 98-99,132,141,189,221-222,240, Pesah 27,47-48,83,93,98,132,135-136,139, 151,163,165-166,168-176,180-181, 187,189-196,203-205,208-209,221-222 Šavuot 29,47,77,83,93-98,132,139, 189,192,204-205,221-227 Hanuka 115-118,122-123,140 Tu bišvat 27,131,134-138 Purim, Sušan Purim 28,115,145,150, 154-161,192,225 blagoslov prije jela 346,393,397,407,411 poslije jela 397 za gledanje 400 za slušanje 403
776
ŽIDOVSTVO
za mirise za odredene okolnosti Sunca mladica sedam blagoslova Božja transcedentnost brak djeverski/leviratski (jibum) bračna isprava, vidi: ketuba berit mila Brojevi (Bemidbar) C cedaka cicit Cion, Cijon Com Gedalja: vidi post, Gedaljin crvena krava (para aduma) Crveno more Č čestitanje, vidi: pozdravljanje/čestitanje četiri čaše četiri sina čistoća, obredna (tahora) čistoća obitelji (tahorat hamišpaha) čovjek, prvi (Adam) D Davidov štit (D. zvijezda), vidi: Magen David deset dana pokore deset kazna Deset zapovijedi
Pojmovno kazalo
405 407 378 164,401 411 611 438,442,444,450-451 450-451 440-442 415,418-421,423,429 486,497504
59,72,77,148,243,389 356,377,381-383 233,445 150,326 129
136,139,179,184 185 276-277,281 278 57
67-68,70,239 178,184 23,76,222
777
ŽIDOVSTVO
Pojmovno kazalo
deseti teveta (asara betevet) 127 desetina (maaser) 133-134,200,233 determinizam 647 Devarim, vidi: Ponovljeni zakon dijaspora 165,186,198 dina demalhuta dina 545 duša 5,35,59,67,71,73-74,77-78.81,130,153, 170,188,206,208-210,216,416,423,433, 453-456,459-460,463-466,472,474-475 E Eden, Edenski vrt Egipat, izlazak iz Egipta
57,89,137,141-142,243 69,82,84,89,111,129,131,149150,152, 162-163,165-166,168-170,176-179,181, 183-186,188,191,204-205,207-208,212,221,231-232 Eha raba 505 ekologija, vidi: okoliš, skrb o ekskomunikacija: vidi herem čaša za proroka Elijahua 180 stolac za proroka Elijahua 425 Emunot vedeot 336,525,596-597 Epikurejci, epikurejska škola 644,646 eruv 269-271 eshatološko doba, vidi: Mesija Esterin svitak (Megilat Ester), vidi: megila Esterin post, vidi: post eutanazija 466-471 evolucija 602,678,680
F farizeji
597,634-635,646,671
ŽIDOVSTVO
Pojmovno kazalo
G gabaj 364 gaon 484,507,520,523-525,528,537,540-541,547,570 gemara 517-518 gematrija 131,504 gemilut hasadim 348 geniza, Kairska 134 get 428,439,449,450-451 gezera 571 gid hanaše 305-307 gijur, ger (preobraćenje, preobraćenik) 22,225-226, 511,565-566,568 giluj arajot 242,272,608 glava, pokrivanje 286-288 godišnjica smrti (Jahrzeit, jarcajt) 454 groblje 455,457,459,474 grob 454-455,458-460,463,476-477 nadgrobni spomenik (mačeva) 454 H haftara 30,52,62,77,94,102,122,148-149,152,166,234 Hagada 28,184-185 hagala (hagalat kelim) 28,172 hahnasat kala 348 hakafot (ophod) 26,95-96,101-103 hakhel 26,94 halaha (propis) 47,50,62,91,95,101,118,131,147,170,183,201-202, 223,481,488-489,491,497,500-504,511-513,515, 519-520,523,525-530,532-535,539-540,545-546, 555-557,559,564-565,567-569,571-572,574-576,578-580 halaha le-Moše mi־Sinaj 91,95,489,491 halaha Mojsiju sa Sinaja, vidi: halaha le-Moše mi Sinaj Halahot pesukot 525
779
ŽIDOVSTVO
Pojmovno kazalo
halake 206 Halel 52,92,94,121,179,182,188,211-212 halica 450-451 Haman 145,147,149-150,153-155,157-158,160 Hamanove uši 160 hamec 28,169-175,191,209,316 bedikat h. 28,170 biur h. 28,170-171 Hamidraš hagadol 505 hamin, vidi: šolet Hamiša asar beav (Petnaesti ava) 29,135,236-237 Hanuka 27,110,115-118,122-123.140 hanukija 116,119-120,123 haroset 181-182,187 hasid, hasidizam, hasidski 97,146,189,206,208,356,368,382,392 hatarat nedarim (oslobađanje od zavjeta) 59,71 havdala 264-265 helenizam, helenisti 111-113 henoteizam 608,631 herem 556,573 hevra kadiša 455-456 Hilhot Harif 527,574 hodočasni blagdani, vidi: blagdani Holokaust, vidi: Šoa Hošana raba 95-96 hošanot 95 Hram (Dom Vječnoga) 94-95,104,110,112-113,115,126,138,147-148,175, 180-181,189,201,207,209,210,212,215,218, 221,229,230,232,235,237,241,243,527,548,583 prvi Hram 213 drugi Hram 214,235,547-548,555 Hramsko brdo 99,212 hupa 442-444,446
780
Pojmovno kazalo
ŽIDOVSTVO
I idolopoklonstvo 608,616 incest, vidi: giluj arajot islam 365,598,612,624 ispovijed: vidi viduj Izakovo vezanje na žrtvenik (akedat Jichak) 57,63,89-90, 95,113,116,119,121,212,214,237 izbor, slobodni 600,641,643-645,647,658-659,683 Izlazak (Šemot) Izrael (narod, zemlja)
486,497,572,584 20,49,57,78,88,90,94,97,100,110, 112,125,129,132-134,137-138,140-141, 147,158,165,168,178,183,190,197-199, 209-211,217-218,221,224,232-233,236, 248,252,260,261,263,276,299,325,328
J Jahrzeit: vidi godišnjica smrti Jalkut Simoni
505
jarcajt, vidi: godišnjica smrti Jeremijine tužaljke, vidi: megila Jeruzalem 83,95,99,115,125-126,133,135,155, 165,204,210,212-218,229,231,233, 235-237,281,364,374,447,458,518,564 Jom hašoa 166 Jom Jerušalajim Jom kipur, vidi: blagdani Jom kipur katan jom tov jovel
211 53 62,84-85,88,98,168,176,222,226 62,80,131-133
jubilej, vidi: jovel
781
ŽIDOVSTVO
K kabala, kabalistički
Pojmovno kazalo
21,96,133,136,189, 205-206,505,507-511,538 kabalat šabat 189,249,254-255 kadiš 348,361,366,368-369,378 kalendar, židovski 45,49,152,164,637 kapara, kaparot 72 karaiti 597,634-636 karet 208 kašer (vidi i: kašrut) 23-24,86,156,169,172,174, 226,296,300-306,310-317,320 kašrut 361,366,393 kavana 360 kazna (Božja), vidi: nagrada i kazna (Božja) Keneset hagedola (Veliki sabor) 110,184,440,493 keria (deranje) 458 ketiv 484 ketuba 440-442 Ketuba (za Šavuot) 223 Kicur Šulhan aruh 533 kiduš 59,61,88-89,98,119,139,176, 182,249,251,257,258,262,265 k. levana 265 kidušin 438-439,440,443-444 kiša 84,87,99-100,109,124,129,133,138,163,189 kitnijot 175 kodifikacija 574,575-576 kohen 90,100,103,114,121,133,150-151,181,220, 349,350,375-377,394,398,431-433,455,617 Kol nidre, vidi: zavjeti konverzija (u židovstvo), konvertit, vidi: gijur, ger korota, vidi: avelut košer, vidi: kašer
782
Pojmovno kazalo
ŽIDOVSTVO
kremiranje kritika, biblijska kršćanstvo kruna (svećenička, kraljevska, Tore) kum (pri obrezivanju), vidi: sandak L Lag baOmer Leha dodi Levi, levit Levitski zakonik (Vajikra) lulav netilat lulav M Ma ništana maase berešit maase merkava maces, maca
476 582 196-197,624,667 224
205-206,209 249,255-256 82,90,100,103,112,133,141,179, 181,204,220,349-350,375,377-378 486-487,497,505 87,91-93 92
183 506 506 152,265,269,173-179, 181-184,186-188,193,195,209 22,328,329,330,331 41,110 224,450-451 258 119 533 158 77,99,191
Magen David (Davidov štit) Makabejci mamzer mana Maoz cur Mapa matanot laevjonim mazkir (hazkarat nešamot) vidi i: godišnjica smrti med i mlijeko 84,141,226 medicina 284,197,301,466-468,471-473,476 megila (svitak) 148,156-157,160-161,225,230,234,436
783
ŽIDOVSTVO
Pojmovno kazalo
Megilat Ester (Esterin svitak, knjiga o Esteri) 156-157,483 Megilat Eha (Jeremijine tužaljke) 230,4996,504 Megilat Kohelet (Propovjednik) 59,496-497,504,558 Megilat Rut (Ruta) 225 Megilat Šir haširim (Pjesma nad pjesmama) 189,496-497,504 Mehilta derabi Jišmael 503-504 Mehilta derabi Šimon bar Johaj (Mehilta de-Rašbi) 503-504 melave malka 263 Menora 116,120-121 Mesija, mesijanski dani, mesijansko doba 664-669,671-673 mesno i mliječno (zakoni, miješanje) 303,310-313 Mesora 483,484-485 mezuza 280,317-320,329 micva (micve, micvot) 335-345,347-352,355-356,359, 364,375,383,386-387,391-393,407 mideorajta (deorajta) 335,359 miderabanan (derabanan) 335,337,359,369,375,378 midraš 481,503-505,509,513,528,537 halahički 504 agadički 504 Midraš raba 504 Midraš Tanhuma 505 Midraš Tehilim 505 mikve 277,280-283 minjan 361,369,374 Mišna 491,512-513,518-519,527-528,539,546,552,561 Mišne Tora 519,525,528,532,574,576 mlađak, mladi Mjesec, vidi: roš hodeš mnogoboštvo 112,115,606,616 mocae šabat (završetak šabata) 263 Mode ani 367 modernizam 288 molad 46
784
ŽIDOVSTVO
Pojmovno kazalo
molitva 343,358-363,366-367,369,371,378-379,399 večernja (arvit) 379 jutarnja (šahrit, šaharit) 367 musaf 386 popodnevna (minha) 378 nakon jela (birkat hamazon) 397 prije spavanja (keriat Šema al hamita) 379 na putovanju (tefilat hadereh) 408 usredotočenost na m., vidi: kavana molitvenik, vidi: sidur monoteizam 356,592,608 More nevuhim 529 mukce 254,269 N načela vjere, trinaest 596,598 nagon dobar/zao (jecer hatov/jecer hara) 370 nagrada i kazna (Božja) 590,643,650,652,656,658 nazir, nazirej, nazirut (nazirejstvo) 345,391 nečistoća, obredna (tuma) 276-278 nevela 277,303 nida 277-279,283 niduj, vidi: herem nisuin 438-440,444 Noin sin/Noahid 356-357 sedam zapovijedi za N. 351-352,357 O obredno umorstvo, optužba za obrezivanje, vidi: berit mila okoliš, skrb o Omer opasnost za život, vidi: pikuah nefeš
193-195 141,142 200-206,209
785
ŽIDOVSTVO
orla oslobađanje od zavjeta, vidi: hatarat nedarim otpust/otpusna godina (šemita)
Pojmovno kazalo
133
132-133
P paraša, perašat hašavua 148-149,151-152,485-486 pardes 503,508 parovi 512 peraša 52,129,148,160 perašat hašavua, vidi: paraša Pesah, vidi: blagdani Pesah šeni 209 Pesikta derav Kahana 505 Petnaesti ava: vidi Hamiša asar beav pidjon haben, vidi: prvorodenac, otkup pijut 60,62,66-67,79,119,134,184,188,222-223 pikuah nefeš (opasnost za život) 85,271 pisar, vidi: sofer Pjesma nad pjesmama, biblijska knjiga, vidi: megila plemena, židovska 133-134,486,502,530 pobačaj 466,471-472 pogreb 441,452,457-459 nadgrobni govor 474 pokajanje (tešuva) 57,59,70,76,238-243 pokajnik (baal tešuva) 241-242 poligamija, višeženstvo 442 politeizam, vidi: mnogoboštvo polublagdan (hol hamoed) 85-86,91,168,189,191 Ponovljeni zakon (Devarim) 486-487,497,504,528,584 posrednik, posredništvo 616-617,622,626,631 post Gedaljin 26,69,127 desetoga teveta 125,127
786
Pojmovno kazalo
ŽIDOVSTVO
Esterin
27,145,153,156
Jom kipur, vidi: blagdani prvorođenaca
175
sedamnaestog tamuza
229
Tiša beav (deveti ava)
233
za pravednike
166
Postanak (Berešit)
486,497,504-506,509
pozdravljanje/čestitanje šana tova
60
tizku lešanim...
60
pranje ruku
367,393,398,411
praoci
65,89,169,210
pravednik (cadik)
141,205,243,323,352
pravo građansko
531
imovinsko
546
kazneno
548,557
smrtna kazna
545,548-549,551
upravno
557,571
židovsko
481,534,541,543,547,555,557, 559,561,563-564,577-578,580,586
predmolitelj
67,75,94,156-157,364, 365,368-369,374-376,378
preobraćenje (u židovstvo), preobraćenik, vidi: gijur, ger presađivanje organa, vidi: transplantacija prijevodi Tanaha targum Septuaginta
500,511,537,539 500,502
Propovjednik, biblijska knjiga, vidi: megila
787
ŽIDOVSTVO
prorok, proroci
Pojmovno kazalo
488,493,495-499,506,512,527,537,545,570, 571,578,591,593-594,606,612,614,618-627, 638-639,652,655,657,661,665,666-668,670 641,644 572
providnost prozbul prvine, vidi: bikurim prvorodenac otkup post (taanit behorot), vidi: post Purim, vidi: blagdani
175,430-433 430,432
R
rabini današnji/suvremeni kasni mišnajski rani talmudski rastava braka reinkarnacija responsa (pitanja i odgovori) Roš hašana, vidi: blagdani roš hodeš (mlađak, mladi Mjesec)
534 510,532,534 507,512,570 517,534 510,517,520,524,570 449 464 519,524,529, 533-535,537,540-541,559 48,5052,58,122, 129,147-148,152
Ruta, biblijska knjiga, vidi: megila S
saduceji 202,634,646 samopreispitivanje (hešbon nefeš) 53,238 samoubojstvo 466,474 sandak (kum pri obrezivanju) 424-425 Sanhedrin 22,48,50,91,111,113,118,154,187, 202,372,489,512,544-548,551-552
788
ŽIDOVSTVO
Pojmovno kazalo
sat, proporcionalni 171 savoraji (savoraim) 523 sedam blagoslova (ševa berahot), vidi: blagoslovi sedam čistih dana (šiva nekijim) 280 sedam micva (naredaba) Noinim sinovima, vidi: Noin sin/Noahid sedam vrsta, vidi: šivat haminim sedamnaesti tamuza (šiva asar betamuz), vidi: post seder 135-136,175-176,180-183,185,188-189 Sefer hamicvot 530 Sefer hašeiltot 524 sefirat haOmer, vidi: Omer Seleukidi 111 Selihot 75,243 Septuaginta, vidi: prijevodi Tanaha seudat micva (obvezni objed/obrok) 58,176,428,436 sidur 525 Šifra 508,509 Šifre 504,574 Simhat bet hašoeva 89,90-91 Simhat Tora 98,101-103,192,243 sinagoga (bet keneset) 363-364 Sinaj . 212,225-226,239,489 smrt 7,23,68,72,112-113,129,155,177,181, 193,205,234,240,423,428,431,452-455, 459,462,465-466,468-469,473,475-476 smrtna kazna, vidi: pravo sofer (pisar) 151,156,385,484-485,487-488,496 sofer stam 156,385 soljenje (meliha) 306 spolni odnosi, zabranjeni, vidi: giluj arajot subota, vidi: šabat sud 48,56,58-59,69,85,132-133,194-195,404,488, 490,512,540-541,544-546,548-553,556-557, 560-561,563,565,567,570-571,575,578,580,584
789
ŽIDOVSTVO
Pojmovno kazalo
sudac, u rabinskom sudu (dajan) 403-404,557 suka 83-84,86-88 Sukot, vidi: blagdani svećenik (židovski), vidi: kohen Sveto Pismo, sveti spisi, vidi: Tanah (Tenah) Svetište na svetištima 74,78,177 svijeće, paljenje svijeća 59,73,88,111,116-117, 119-123,249,253-254,259,264 svijet budući (koji dolazi) 179,222,637,652,656,664,671,673-674 ovaj 179 stvaranje svijeta 212,222,596,613-615,671,687 svitak, vidi: megila svjedok, svjedoci
58,85,274,292,417,439,447
Š
šabat
247-253,255-275,287309 Berešit 102,104 hagadol 166 hahodeš 47,145,152 š. Hanuka 122 hatan 436,448 hazon 232 nahamu 235 oneg š. 263 para 150 šekalim 147 šira 129 šuva 69 zahor 148 Šadaj 318-319 Šalom alehem 257 šamaš 120 šator, sastanka/zavjetni š., vidi: zavjetni kovčeg/šator
790
ŽIDOVSTVO
Pojmovno kazalo
Šavuot, vidi: blagdani šehehejanu
60,64,73,75,88-89,92,98, 118,157,176,182,222,225 šehita (obredno ispravno klanje životinja), šohet 267,303-304, 307-309 šekel, šekalim 147-148,153 Šema (Šema Jisrael) 79,92 Šemini aceret 77,95,98-99,101,221 šemone esre, vidi: amida Šemot, vidi: Izlazak šiva 41,43,49,50 šiva asar betamuz, vidi: post, sedamnaesti tamuza šivat haminim (sedam vrsta) 136,138,204,221 Šoa 5,20,77,126,166-167,196,216, 594,639,649,660-661,663,676 šofar 56-57,60,62-66,80,87,93,157,239-240 šohet: vidi šehita šolet (hamin) 262,236 Šulhan aruh 533 T taanit behorot (post prvorođenaca): vidi post taanit Ester, vidi: post Tafsir 526 tahnun (tahanun) 136,167,209,237,241,376,378 tahrihim 457,459,460 takana (uredba) 571-572 talit 368,377,381-383 Talmud 491,493,517-520,524-528 Babilonski 517,519-520,524-526,536,539,552,561,567 Jeruzalemski 517-518,520 tana/tanait 503-504,512,518-519,525 Tanah (Tenah) 491,495,501,503,526,538-539 targum 500,511,537 Targum Onkelos 511
791
ŽIDOVSTVO
Targum Jonatan tašlih teamim (taam) tefilini tekia, vidi: šofar terefa terua, vidi: šofar teruma (doprinos za Hram) tešuva, baal tešuva: vidi pokajanje Tikun lel Hošana raba Tikun lel Šavuot Tiša beav (deveti ava) tjedni odsječak, vidi: paraša Tora pisana knjiga Tore/sefer Tora
alija/ole (uzvanik) pred T. usmena Tora vidi i: Talmud; Mišna; Tosefta transplantacija (presađivanje) organa Tu beav, vidi: Hamiša asar beav Tu bišvat, vidi: blagdani tugovanje za pokojnikom, vidi: avelut Tur, vidi: Arbaa turim U učilište, rabinsko, vidi: bet midraš Unetane tokef uredba, vidi: takana urok, vidi: ajin hara uskrsnuće mrtvih (tehijat hametim) ušpizin
792
Pojmovno kazalo
511 67 488 323,356,368,379,383-390 305,30-310 133 96 223 153,177,192,230,232-256
483,491,569 87,95,103,483-484,505
376-377,407 21,91,202,483,488-491, 512,520,571,575 515 475
66-67
590 89,97
ŽIDOVSTVO
Pojmovno kazalo
V Vajikra, vidi: Levitski zakonik Vajikra raba 505 vegetarijanstvo 302 Veliki sabor, vidi: Keneset hagedola viduj (ispovijed) 75-76,78,239,241 vino 80,88-89,119,136,139,142,165,180,182,195, 226,230,257-258,262,264-265,311-314,391, 394,396-397,399,411,426,433,447,452-454 vjenčanje 437-440,443-444,447,451 Z Zakon države je zakon, vidi: dina demalhuta dina zavjeti 59,71-72,75,417,427,438 otpuštanje zavjeta, vidi: hatarat nedarim Kol nidre 75 zavjetni kovčeg, z. šator 116,121,136,165,192,226 Zid, Zapadni (Zid plača, Hakotel hamaaravi) 120,167,212,214,240,364 znanost 20,23,300,301,416-417,423,615,675,677-689 zodijak 49,55,106,109,124,129,145, 163-164,208,219,228,231,239 Žohar 508,510-511 zugot, vidi: parovi Ž
Židov, tko je 564,567 žrtva (korban) 52,151,181,201-204,262,346,378-379,391 žrtvenik, Izakovo vezanje, vidi: Izakovo vezanje na žrtvenik
ŽIDOVSTVO
Popis citirane literature
POPIS CITIRANE LITERATURE OPĆI IZVORI Enciklopedije Encyclopaedia judaica, Jeruzalem, 1971/2. Encyclopaedia talmudica. Talmudic Encyclopedia Institute, Jeruzalem, 1951-1969 Encyclopaedia of Islam, Leiden / London, 1954-1965 Enciklopedia Mikrait, Jeruzalem, 1971-1988 Encyclopaedia of Bioethics. Free Press, New York, 1978 Haenciklopedi'a haivrit. Masada, Jeruzalem 1949. Steinberg, A., Enciklopedia Hilkhatit-R'fu'it, Falk-Shlesinger, Jeruzalem, 1991. Knjige i članci Bar Šaul, E., Micva valev, Keter, Jeruzalem, 1992 Baron, S. W., The Jewish Community: its History and Structure to the American Revolution. Philadelphia 1942. Bart, A., Dorenu mul šeelot hanecah. 13. izdanje. Publishing Department of the Jewish Agency. Jeruzalem, 1988. (engleski prijevod: The Modem Jew Faces Eternal Problems. Haim, Publishing Department of the Jewish Agency. Jeruzalem, 1972) Bass, Sh., Circumsision Persists Despite Doctors Disapproval. Maine Times, siječanj 2, 1997, sv. 29, br.9 Berdjajev, N., The Meaning of History(prijevod s ruskoga). Scribner's, New York, 1936 Bleich, J. D., Judaism and Healing : Halakhic Perspectives. Ktav Publishing hous Inc., Hoboken, New Jersey, 1981 Boteach, Sh., The Wolf Shall Lie With the Lamb : The Messiah in Hasidic Thought. Northvale, Jason Aronson Inc., New Jersey 1993 Cahill, Th., Matat haJehudim. Kineret, Izrael 1999 (izvornik: The Gift of the Jews : how a tribe of desert nomads changed the way everyone thinks and feels. 1. izd. New York, Nan A. Talese Doubleday, 1998) Caldwell, J. C., Caldwell P., The African AIDS Epidemic. Scientific. American, ožujak 1996, str. 62-68. Cazelles, H., Hamurabi sur le Code de Lalliance. Etudes, Paris, 1946
795
ŽIDOVSTVO
Opći izvori
Cohen S., Abraham, R., The Kosher Kitchen, an illustrated guide for the modern kosher kitchen. 2nd. English Ed., Bene Aharon Pub., Jeruzalem, 1995. Cox, H., Turning East: The Promise and Peril of the New Orientalism. Simon and Schuster, New York, 1977 Crossroads - Halacha and the Modem World. Zomet Instuitute, Alon Shvut, Gush Etzion, Izrael 1999 Černevski, A., Ben mada vedat Jehošua Čečik, Tel-Aviv, 1965 David, M., The Codex Hammurabi and its relation to the provision of the law in Exodus, OuS 7 (1950), p. 149-178. Drazin, N., Marriage Made in Heaven : A refreshingly candid guide book to marital relations by a rabbi sympathetically blending sexual behavior and religious custom. Ram's Horn Books, Abelard-Schuman, London, 1958 Drosnin, M., The Bible Code. Simon & Schuster, New York, 1997 Drugi Vatikanski Sabor. Dokumenti. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1986. (Papa Pavao VI., Nostra aetate, deklaracija o nekršćanskim religijama. 28 listopada 1965.) Duperk, A., Chajej Mishpacha Brijim, u: Iš velša šeZahu : haje hamišpaha hajehudit mehebet refui ufsihologi. Hamerkaz haarci letaharat hamishpaha belsrael, Jeruzalem, 5748 (1988). str. 23. Eidlitz, E., Is it kosher?: Encyclopedia of Kosher food Facts & Fallacies, Feldheim Publ., Jeruzalem, 1999. Einstein, A., Comment je Vois le Monde. Flammarion, Pariz, 1958 Einstein, A., Out of my Later Years. Philosophical Library, New York, 1950 Eliav, M., Ani maamin. Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 5729 (1969). Elon M.: The Sources and Nature of Jewish Law and its Application in the State of Israel. Israeli Law Review sv. 4. 1969, str. 80.-140. Elon, M., Hamishpat HaJivri Toldotav, Mekorotav, Ekronotav. Magnes Press, Hebrew University, Jeruzalem, 1997 (englesko izdanje: Jewish Law, History, Sources, Principles. Jewish Publication Society, Philadelphia 1994) Englard, I., The example of medicine in law: An equity on a methodological analogy in classical and Jewish thought. Journal of Legal Studies Oxford,, Vol. 5, 1985, p. 238-247. Englard, I., The Problem of Jewish Law in a Jewish State. Israel Law Review Vol.3 (1968), p. 254-278. Fabry, J., Hamašmaut šelhajeha. Sifrijat hapoalim, Tel - Aviv, 1993 (engleski prijevod: Finding Meaning in Life : Logotherapy, Jason Aronson Northvale, New Jersey / London, 1996) Fakhri, M., A history of Islamic Philosophy. Columbia University press, New York, 1970
796
ŽIDOVSTVO
Popis citirane literature
Frankel, Z., Darhe hamišna, Leipzig 5619 (1859). (reprint: Tel Aviv 5729 (1969) Frankel, Z., Mavo HaJerushalmi, Albert Levenet, Berlin, 5630 (1870) Frankl, V., Haadam mehapes mašmaut. Devir, Tel-Aviv, 1970 Frankl, V., Logos und Existenz. Amandus-Verlag, Wien, 1951 Friedmann, D., Independent Development of Israeli Law. Israeli Law Review,1975 sv. 10 (1975) str. 515-560. Fromm, E., The Way of The Sabbath. U: Torah Of The Earth; urednik Arthur Waskow. Woodstock, Jewish Lights Publishing, 2000, sv. 2, str. 28, 2000. (izvornik: Das Sabbatritual in Gesamtausgabe Bd. 9, Humanismus und universale Traumsprache, Deutsche Verlag-Anstalt, Stuttgart 1981) Glazerson, M., Building Blocks of the Soul: Studies on the Letters and Words of the Hebrew Language; Drugi dio: Revelation about marriage. Jason Aronson, Northvale, New Jersey, 1997 Goren, Š., Torat hafilosofija. Haidra Raba, Mesora Laam, Jeruzalem, 1998 GreRmann, H., Die alteste Geschichtsschreibung und Prophetie Israels (von Samuel bis Amos und Hosea). Gottingen, 1921 Grilak, M., Paraša uFišra. Pešer, Jeruzalem, 1992 Grilak, M., Paraša veLikha. Pešer, Jeruzalem, 1988 Hamburger, J., Birkat harefua. Sifrijat Ofakim, Am oved, Tel-Aviv 1979 Hawking, S. W., A Brief History of Time: From the big bang to black holes. Uvod: Carl Sagan. Bantam Books, Toronto / New York, 1988 Herzog, I., The Main Institution of Jewish Law. 2. izdanje. Soncino Press, London /New York, 1966-67 Heschel A. J., The Sabbath, its meaning for modem man. Reprint ed. Farrar Straus & Giroux. NewYork, 1995 Hirch, S. R., Chorev. New York, 5713 (1953) Holdsworth, W. S .,A History of English Law. Methuen, Sweet and Maxwell, London, 1966 Holt, L. E., Mcintosh, R., Holt Pediatrics. New York, Appleton-Century-Crofts, 12. izdanje, 1953:, str. 125./126. Husik, I., A History of Medieval Jewish Philosophy. Atheneum, New York, 1969 Hyman, A., Maimonides Thirteen Principles. U: Jewish Medieval and Renaissance Studies, str. 119 -144. Harvard University Press, Cambridge, 1967 Jakobovits, I., Jewish Medical Ethics. Block Publishing Company Inc., New York, 1975 Jirku, A., Altorientalischer Kommentar zum Alten Testament H. A. Gerstenberg, Hildesheim 1972
797
ŽIDOVSTVO
Opći izvori
Cohen S., Abraham, R., The Kosher Kitchen, an illustrated guide for the modern kosher kitchen. 2nd. English Ed., Bene Aharon Pub., Jeruzalem, 1995. Cox, H., Turning East: The Promise and Peril of the New Orientalism. Simon and Schuster, New York, 1977 Crossroads - Halacha and the Modem World. Zomet Instuitute, Alon Shvut, Gush Etzion, Izrael 1999 Černevski, A., Ben mada vedat. Jehošua Čečik, Tel-Aviv, 1965 David, M., The Codex Hammurabi and its relation to the provision of the law in Exodus, OuS 7 (1950), p. 149-178. Drazin, N., Marriage Made in Heaven : A refreshingly candid guide book to marital relations by a rabbi sympathetically blending sexual behavior and religious custom. Ram's Horn Books, Abelard-Schuman, London, 1958 Drosnin, M., The Bible Code. Simon & Schuster, New York, 1997 Drugi Vatikanski Sabor. Dokumenti. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1986. (Papa Pavao VI., Nostra aetate, deklaracija o nekršćanskim religijama. 28 listopada 1965.) Duperk, A., Chajej Mishpacha Brijim, u: Iš velša šeZahu : haje hamišpaha hajehudit mehebet refui ufsihologi. Hamerkaz haarci letaharat hamishpaha belsrael, Jeruzalem, 5748 (1988). str. 23. Eidlitz, E., Is it kosher?: Encyclopedia of Kosher food Facts & Fallacies, Feldheim Publ., Jeruzalem, 1999. Einstein, A., Comment je Vois le Monde. Flammarion, Pariz, 1958 Einstein, A., Out of my Later Years. Philosophical Library, New York, 1950 Eliav, M., Ani maamin. Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 5729 (1969). Elon M.: The Sources and Nature of Jewish Law and its Application in the State of Israel. Israeli Law Review sv. 4. 1969, str. 80.-140. Elon, M., Hamishpat HaJivri Toldotav, Mekorotav, Ekronotav. Magnes Press, Hebrew University, Jeruzalem, 1997 (englesko izdanje: Jewish Law, History, Sources, Principles. Jewish Publication Society, Philadelphia 1994) Englard, I., The example of medicine in law: An equity on a methodological analogy in classical and Jewish thought. Journal of Legal Studies Oxford,, Vol. 5, 1985, p. 238-247. Englard, I., The Problem of Jewish Law in a Jewish State. Israel Law Review Vol.3 (1968), p. 254-278. Fabry, J., Hamašmaut šelhajeha. Sifrijat hapoalim, Tel - Aviv, 1993 (engleski prijevod: Finding Meaning in Life : Logotherapy, Jason Aronson Northvale, New Jersey / London, 1996) Fakhri, M., A history of Islamic Philosophy Columbia University press, New York, 1970
796
ŽIDOVSTVO
Popis citirane literature
Frankel, Z., Darhe hamišna, Leipzig 5619 (1859). (reprint: Tel Aviv 5729 (1969) Frankel, Z., Mavo HaJerushalmi, Albert Levenet, Berlin, 5630 (1870) Frankl, V., Haadam mehapes mašmaut. Devir, Tel-Aviv, 1970 Frankl, V., Logos und Existenz. Amandus-Verlag, Wien, 1951 Friedmann, D., Independent Development of Israeli Law. Israeli Law Review,1975 sv. 10 (1975) str. 515-560. Fromm, E., The Way of The Sabbath. U: Torah Of The Earth; urednik Arthur Waskow. Woodstock, Jewish Lights Publishing, 2000, sv. 2, str. 28, 2000. (izvornik: Das Sabbatritual in Gesamtausgabe Bd. 9, Humanismus und universale Traumsprache, Deutsche Verlag-Anstalt, Stuttgart 1981) Glazerson, M., Building Blocks of the Soul: Studies on the Letters and Words of the Hebrew Language; Drugi dio: Revelation about marriage. Jason Aronson, Northvale, New Jersey, 1997 Goren, Š., Torat hafilosofija. Haidra Raba, Mesora Laam, Jeruzalem, 1998 GreBmann, H., Die alteste Geschichtsschreibung und Prophetie Israels (von Samuel bis Amos und Hosea). Gottingen, 1921 Grilak, M., Paraša uFišra. Pešer, Jeruzalem, 1992 Grilak, M., Paraša veLikha. Pešer, Jeruzalem, 1988 Hamburger, J., Birkat harefua. Sifrijat Ofakim, Am oved, Tel-Aviv 1979 Hawking, S. W., A Brief History of Time: From the big bang to black holes. Uvod: Carl Sagan. Bantam Books, Toronto / New York, 1988 Herzog, I., The Main Institution of Jewish Law. 2. izdanje. Soncino Press, London / New York, 1966-67 Heschel A. J., The Sabbath, its meaning for modern man. Reprint ed. Farrar Straus & Giroux. NewYork, 1995 Hirch, S. R., Chorev. New York, 5713 (1953) Holdsworth, W. S .,A History of English Law. Methuen, Sweet and Maxwell, London, 1966 Holt, L. E., Mcintosh, R., Holt Pediatrics. New York, Appleton-Century-Crofts, 12. izdanje, 1953:, str. 125./126. Husik, I., A History of Medieval Jewish Philosophy. Atheneum, New York, 1969 Hyman, A., Maimonides Thirteen Principles. U: Jewish Medieval and Renaissance Studies, str. 119 -144. Harvard University Press, Cambridge, 1967 Jakobovits, I., Jewish Medical Ethics. Block Publishing Company Inc., New York, 1975 Jirku, A., Altorientalischer Kommentar zum Alten Testament. H. A. Gerstenberg, Hildesheim 1972
797
ŽIDOVSTVO
Opći izvori
Jolowicz, H. F., Historical Introduction to the Study of Roman law. 2. izdanje. Cambridge, 1952. Kacir, E., Behur hamahapeha hamadait. Sifrijat Ofakim, Am oved, Tel-Aviv, 1971 Kant, I., Critique of Pure Reason. Cambridge University Press, Cambridge, 1998 (prijevod s njemačkoga) Kaplan, A., The Handbook of Jewish Thought: Jewish concepts on 13 different subjects. Moznaim Publishing Corp., New York /Jeruzalem, 1979 Kaplan, A., The Real Messiah : A Jewish response to missionaries. OU / NCSY, New York, 1985. Kaplan, J., The Redaction of the Babylonian Talmud, New York, 1933 (reprint Jeruzalem, 1973) Kellner, M., Dogma in Medieval Jewish Thought, from Maimonides to Abravanel. Oxford University Press, Oxford / New York, 1986 Kelsen, H., On the Pure Theory of Law. Israeli Law Review , sv. I., str. 1., 1966 Kenny, A. J., Catholics, Jews and the State of Israel. Astimulus Book ־Paulist Press, New York, 1993 Kitov, E., The Book of our Heritage. Feldheim Publ., Jeruzalem / NewYork, 1997 Knorr Rosenroth, Ch., Kabbala denudata. Sulzbach, Abraham Lichtenthaler, Johann David Zunner, 1677. (prvi dio) i Frankfurt, Balthasar Christoph Wust, 1684 (drugi dio) Kurban (prijevod na hebrejski). Kami Publisher, Tel Aviv, 1978 Lasker, D. J. Rabbanism and Karaism, the Contest for Supremacy. U: Great Schisms in Jewish History. New York, 1981 Lee, R. W., The Elements of Roman Law. London 1946 Leibowitz, J., Hitpathut vetoraša - Pirke Jesod. HaUniversita hameshuderet, Misrad HaBitahon, Tel-Aviv, 1978 Lemer, R., Mahdi, M., Medieval Political Philosophy : A Sourcebook. CollierMacmillan, New York, 1963 Levinger, I. M., Mazon kašer min hahaj. 3. izdanje. Jeruzalem, 5745 (1985). Levisohn, A., Mekore minhagim. 2. izdanje. Berlin, 5617 (1857.) MacKay, H., World of Numbers. Cambridge Univ. Press, 1946 McMillen, S. I., , None of These Diseases (Old Tappan, NJ: Revell), str. 93 (1984) McMillen, S. I., None of These Diseases. Old Tappan, New Jersey: Revell), 1984 Medicine & Jewish Law, Jason Aronson Inc., Northvale, New Jersey/London, 1990-93 Meiselman, M., Jewish women in Jewish Law, Ktav Publishing House, Yeshiva University Press, New York, 1978 Morrison, A. C., Man Does Not Stand Alone. Revell, Westwood New Yersey, 1944
798
ŽIDOVSTVO
Popis citirane literature
Munk E., The Seven Days of Beginning. Feldheim Publ., Jeruzalem / New York, 1974 New Ambasador to the Holy see. L'Osserrvatore Romano, Vatikan, 12. listopada 1994 Niku, S. D. et al., Neonatal circumcision. Urol Clin North Am 1995 veljača; 22(1): str. 57-65 Philosophy in the Middle Ages : The Christian, Islamic and Jewish Traditions. 2. izdanje. Hackett Publishing, Indianapolis, 1983 Pioneers in Jewish Medical Ethics. Jason Aronson Inc., Northvale, New Jersey/Jeruzalem, 1997 Planck, M., Where is science going? Allen & Unwin, London, 1933 Pragai, M. J., Faith and Fulfillment: Christians and the return to the Promised Land. Vallentine, Mitchell & Co., London, 1985 Prager, D., Telushkin, J., The Nine Questions People Ask About Judaism. Simon & Schuster, New York, 1986 Rachel A.Royce, PH.D., M.P.H., Arlene Sena, M.D., Willard Cates, Jr., M.D., M.P.H., And Myron S. Cohen, M.D. Department of Epidemiology (R.A.R., A.S., W.C.) and the Division of Infectious Diseases (A.S., M.S.C.), University of North Carolina, u: New England Journal of medicine. 10. travnja 1997. sv. 336 br. 15, 1072-1078. Rackman, E., Jewish Law in the State of Israel: Reflections from History. Dine Israel, sv. 6 (1975.). str. VII-XXIV. Radzinowich, L., A History of English Criminal Law and its Administration from 1750. London, 1948, Raz, S., A Tzaddik in Our Time : The Life of Rabbi Aryeh Levin. 4. izdanje. Feldheim, Jeruzalem, 1989 Rosen, D., The negotiations of the permanent bilateral Commission between the Holy See and the State of Israel, and their fundamental agreement signed on December 30. 1993, A challenge long delayed. ADL, New York, 1996 Sagan, C., Moho šel Broka. Sifrijat Maariv, 1981 (izvorni naslov: Broca's Brain: Reflections on the Romance of Science. Random House, New York, 1979) Salmond, J. W., On Jurisprudence. 12. izdanje. P.J. Fitzgerald, London 1966 Sarachek, J., Faith and Reason : The Conflict Over the Rationalism of Maimonides. Williamsport 1935 Schneerson, M. M., Emuna uMada. Lubavitsch Inst., Bet Habad, 1977 Schoen E. J. et al.: Pediatrics 84:388.-391. 1989 Schroeder, G. L., Genesis and the Big Bang. Bantam Books, New York, 1990 Schroeder, G. L., The Science of God: The Convergence of Scientific and Biblical Wisdom. The Free Press, New York, 1997 Schulz, F., History of Roman Legal Science. Oxford, 1951
799
ŽIDOVSTVO
Opći izvori
Schussheim, E., Briut veOsher beHaje haNisujin, u: Iš velša šeZahu : haje hamišpaha hajehudit mehebet refui ufsihologi. Hamerkaz haarci letaharat hamišpaha belsrael. Jeruzalem, 5748 (1988), str. 16. Shava, M., Comments on the Law of Return : Who is a Jew?. Tel-Aviv University studies in law, sv. 3., str. 140., 1977 Silver, D. J.: Maimonidean Criticism and the Miamonidean Controversy. Leiden, 1965 Smart, W. M., The Origin of the Earth. Cambridge 1953 Steinberger, J. H., Tefila belašon nohrit. Sana beŠana, Jeruzalem 1999 Šešar, M., Sefat hatefila badatot hamonoteistijot. Tel-Aviv, Musaf Hacofe, 10. rujna 1999. The African AIDS Epidemic. Scientific American, ožujak 1996, str. 62-68 The common Bound: Christians and Jews, lipanj 1985. Christian documentation on Jewish-Christian relations in the Contemporary era. Str. 43. Rujan 1996, ICCI, Jeruzalem The Life and letters of Charles Darwin. 3. izdanje. London, 1887. The Zohar. 2. izdanje. Soncino Press, London, 1984 Thompson, B., Biblical Accuracy and Circumcision on the Eight Day, Reason & Revelation 1993 13[7]:55. Apologetics Press, Alabama Tolstoj, L. N., What is a Jew?V: Jewish World. London, 1908 Tuckachinsky, Y. M., Gešer hahajim. 2. izdanje. Jeruzalem, 5720 (1960) Twersky, I., Introduction to the Code of Maimonides. New Haven and London, 1980 Twersky, I., Rabad of Posquieres. Harvard 1962 Verny, Th., Kelly, J., Hahajim hamistorim sel tinok terem ledato. Tel Aviv 1983 (izvorni naslov: The secret Life of the Unborn Child, Simon & Schuster, New York, 1981) Volfson, C., Filon : Iesodot hafilosofia hadatit haiehudit. Jeruzalem, 1970 Watt, W. M., Muslim Intellectual: A study of Al-Ghazali. Edinburgh University Press, Edinburgh, 1963 Wilson, J. A., The Burden of Egypt : An Interpretation of Ancient Egyptian Culture. University of Chicago Press, Chicago, 1951 Wiswell Th. E., Circumcision Circumspection. NEJM, travanj 24, 1997; 336 (17) :1244-1245 Wiswell, Th. E., Neonatal Circumcision : a Current Appraisal. Mosby Year Book. Focus & Opinions. Pediatrics 1995, sv. 1, br. 2 Wolfson, H. A., Repercussions Of The Kalam In Jewish Philosophy. Mass., Harvard University Press, Cambridge, 1979 Women in Ritual and Simbolic Roles. New York, 1978. Wouk, H., This is my God. Little Brown & Company; New York, 1988
800
ŽIDOVSTVO
Popis citirane literature
Internet Thompson, B., Biblical Accuracy and Circumcision on the Eighth day, http://www.apologeticspress. org/rr/faq/r&r9307b.htm . Rabbi Raphael Malka, službeni mohel u Londonu, web stranica http: //www. funspot. net/malka/
Pravni akti Izraelsko zakonodavstvo Foundations of Law Act 5740 - 1980, u: Sefer Ha-Chukkim br. 978, 31. srpnja 1980., str. 163. Law of Return 5710-1950, u: Sefer Ha-Chukkim br. 51, 5. srpnja 1950., str. 159. Law of Return (amandman) 5714 -1954, u: Sefer Ha-Chukkim br. 163, 1. rujna 1954., str. 174.. Law of Return (amandman br. 2) 5730 - 1970, u: Sefer Ha-Chukkim br. 586, 19. ožujka 1970., str. 34.
Presude Izraelske HCJ 350/77 Kitan protiv Weissa, C.A. 33(2) P.D. 785 (1977.) HCJ 72/62 Oswald Rufeisen protiv Ministarstva unutrašnjih poslova, P.D. 16. p.2428 (1962.) HCJ 58/68 Binjamin Shalit protiv Ministarstva unutrašnjih poslova, P.D. 23(2) p.477 (1968.) Američke Slučaj Quinlan 355 A.2d. 647 (N.J. 1976)
801
ŽIDOVSTVO
Židovski izvori
ŽIDOVSKI IZVORI A. Biblija - Tanah (prema "Lenjingradskome rukopisu") Postanak Post 1,1 Post 1,1-2,3 Post 1,1-31 Post 1,14 Post 1,14-19 Post 1,2 Post 1,26 Post 1,27 Post 1,27-28 Post 1,28 Post 1,29 Post 1,3 Post 1,5 Post 1,5-31 Post 1,6-10 Post 2,1-3 Post 2,15 Post 2,16-17 Post 2,18 Post 2,21-24 Post 2,4 Post 2,7 Post 2,8 Post 3 Post 3,19 Post 4 Post 4,10 Post 5,2 Post 6-7 Post 6-9 Post 6,5 Post 7,2 Post 9,1 i 7 Post 9,13-16 Post 9,16 Post 9,2-3 Post 9,20 Post 9,4 Post 9,5 Post 9,6
802
484,487,492,613 102 687 45,46 45 281 464 468,594 415 346,415 302 268 46 687 281 248,256 141 340 437,531 437 487,613 353,463,464,594 137 253 453,459,476 650 550 437 351 106,659 641 302 346 401 624 302,355 139 302,355,340 81,468,474 353,472
Post 14,1 Post 16,1 Post 17, 10-14 Post 17,1 Post 17,10 Post 17,11 Post 17,14 Post 18,10 i 21,1 Post 18,20 Post 18,25 Post 19,27 Post 21 Post 21,4 Post 21,8 Post 22 Post 23,13 Post 23,16-18 Post 23,2 Post 24,63 Post 24,65 Post 25 Post 25,29 Post 27. Post 27,46 Post 28,11 Post 28,3 Post 29,16-29 Post 32,33 Post 35,18 Post 35,20 Post 36,9-12 Post 37,29 i 34 Post 42,2 Post 46 Post 47,29 Post 48,16 Post 48,20 Post 49,10 Post 50,10
581 163 418 319 418,419 386 418 645 641 657 358
62 418 427 62,212 438 497 487 358 442
161 453
161 487 358 319 107 306 464 454 149 458 131 427 455 103,145 257,433
666 453,457
ŽIDOVSTVO
Popis citirane literature
Izlazak Izl 1, 4 Izl 1, 5 Izl 1, 12 Izl 1, 14 Izl 1,16 Izl 3 Izl 3, 5 Izl 3, 8 Izl 5, 3 Izl 6 Izl 6, 3 Izl 6, 6 Izl 6, 7 Izl 6, 8 Izl 11- 12 Izl 11, 20 Izl 11, 45-47 Izl 12 Izl 12, 1 Izl 12, 1-2 Izl 12, 1-20 Izl 12, 13 Izl 12, 14 i 17 Izl 12, 17 Izl 12, 18 Izl 12, 19 Izl 12, 2 Izl 12, 20 Izl 12, 29-33 Izl 12, 3 Izl 12, 39 Izl 12, 4 8 Izl 12, 49 Izl 12, 7 Izl 12, 8 Izl 13 Izl 13-15 Izl 13, 10 Izl 13, 13 Izl 13, 16 Izl 13, 17 -17,16 Izl 13, 18 Izl 13, 2 Izl 13, 4 Izl 13, 7 Izl 13, 8
181 177 181 179,181 428 629 635 138 606 427 319 179,181 179,601 180 175 300 300 190 538 45 152 168,169 638 174 175 170 47,152,162 170 431 166 169 180 566,584 180 181,187 190 190 386 430 385,388 129 660 430,432 163 170 178
Izl 13, 9 Izl 13. 16 Izl 15, 1 Izl 15, 11 Izl 15, 18 Izl 15, 26 Izl 16 Izl 16, 1-19 Izl 16, 5 Izl 16, 22 Izl 16, 29 Izl 17, 8 Izl 18, 22 Izl 18, 24 Izl 19 i 20 Izl 19, 1 Izl 19, 6 Izl 19, 9 Izl 19, 11 Izl 19, 16 Izl 19, 19 Izl 20, 10 Izl 20, 11 Izl 20, 12 Izl 20, 15-18 Izl 20, 2 Izl 20, 3 Izl 20, 3-4 Izl 20, 5-6 Izl 20, 6 Izl 20, 7 Izl 20, 8 Izl 21- 24 Izl 21, 10 Izl 21, 14 Izl 21, 15 Izl 21, 17 Izl 21, 19 Izl 22, 20 Izl 22, 20-26 Izl 22, 30 Izl 23, 10-11 Izl 23, 12 Izl 23, 14 Izl 23, 15 Izl 23, 16
387 386 486 114 456 208 252 129 251 258 270 149,155,159 544 629 222 219 345,347 619 220 63 63 247,309 321 336,468,474 618 600,608,617 616 611 650 392 247,249,258 250 582 283,441 584 322 322 468 226 630 303,309,338 630 250 83 163,169 221
803
ŽIDOVSTVO Izl 23, Izl 23, Izl 23, Izl 23, Izl 23, Izl 24, Izl 25, Izl 25, Izl 27, Izl 28, Izl 28, Izl 30 Izl 30, Izl 30, Izl 31, Izl 31, Izl 31, Izl 31,
19 4-5 5 7-9 9 7 31-32 8 21 15 7 13 21 13-15 15 16 17
Židovski izvori 310,337 630 309 630 226 341 329 360 638 531 530 148 147 624 266 267 624 386
Izl 32 Izl 32, Izl 32, Izl 33, Izl 33, Izl 33, Izl 34 Izl 34, Izl 34, Izl 34, Izl 34, Izl 34, Izl 34, Izl 35, Izl 35, Izl.31, Izl 39,
26 31 11 13 20 14 18 22 26 5-6 7 3 33 16-17 24
239,431 431 76 626 658 465 190,239 487 169 139,221 310,337 616 487 253,634 267 256 140
Levitski zakonik Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev
804
1,1 2,6 3,17 6,11 6,15 8,10 8,12 11,2-47 11,3 11,3-8 11,10 11,10-11 11,13-19 11,20-23 11,22 11,3-9 11,9 11,9-10 11,36 11,42 12,3 12,3 13,33 16 16,17 16,30 18
487 487 306,638 624 624 140 140 296 303 631 303 304 304 304 304 298 303 299,632 280 487 422 423 487 73,74,76,78,79 78 71 79
Lev 18,19 Lev 18,22 Lev 18,3 Lev 18,5 Lev 19,3 Lev 19,11-16 Lev 19,13-18 Lev 19,16 Lev 19,17-18 Lev 19,18 Lev 19,19 Lev 19,23 Lev 19,27 Lev 19,32 Lev 19,32-37 Lev 19,34 Lev 20,13 Lev 20,18 Lev 20,23 Lev 20,24-26 Lev 21,1-3 Lev 22,32 Lev 22,8 Lev 23 Lev 23,6 Lev 23,10 Lev 23,11
278,282 437 287 81,271 321 587 630 468 578 469,553,631 338 137 206 631 587 226 437 278 287 298 455 361 303 94,190 169 200 200,202
ŽIDOVSTVO Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev
Popis citirane literature Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev Lev
23,12 23,13 23,14 23,15 23,15-16 23,15-21 23,16 23,24 23,27-32 23,31 23,32 23,33-35 23,36 23,39 23,40 23,41 23,42-43 23,43
24,8 24,9 24,14 25,39 25,42 25,43 25,55 25,9 25,9-10 26,14-17 26,3-6 26,32 26,33 26,37 26,44 27,6
624 624 552 585 585 585 585 62, 64
80 651 651 653 653 659 652 432
Brojevi Br 1,1 Br. 1, 1-2 Br 3,1 Br 3,12-13 Br 3,39 Br 5,18 Br 5,7 Br 6, 22-27 Br 6,14 Br 6,22-27 Br 6,24-26 Br 6,5 Br 7,1 Br 7,10 Br 7,54 Br 7,89 Br 8,17-18 Br 9 Br 9, 10 Br 9, 11 Br 9, 12 Br 9,13 Br 9,8 Br 10,10 Br 11,14 Br 11,16
207 208 326 431 487 288 76 375 346,391 257 433 131 140 121,122 121 626 431 190 208 208 208 209 627 51 629 544
Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br Br
11,22 11,29 12,3 12,6-8 13,21 13,23 13,28 14 14,1 14,17 14,20 14,33 14,34 15,38 15,39 15,39-41 18,15-16 18,16 19 19,2 20,10-13 24,7 25 28 28-29 28,1-15
304 629 629 626 238 139,140 232 236 232 487 72 232 232 381 382 383 430 432 336,338 151 629 129 607 222 262 52,122,148,152
805
Židovski izvori
ŽIDOVSTVO Br Br Br Br Br
28,26 29 29,1 29,12 29,35
221 89 55,56,62,64,66,94,636 94 98
Br Br Br Br Br
29,35 - 39 29,7-11 30,3 33,38 36, 8-9
102 77 59 231,232 236
Pnz 12,23 Pnz 13,1 Pnz 13,1-6 Pnz 13,15 Pnz 14,11-19 Pnz 14,21 Pnz 14,22 Pnz 14,4-21 Pnz 15-16 Pnz 16,1 Pnz 16,13-15 Pnz 16,14 Pnz 16,15 Pnz 16,16 Pnz 16,9 Pnz 17,11 Pnz 17,11 Pnz 19,15 Pnz 20, 19-20 Pnz 22,10 Pnz 22,12 Pnz 22,6-7 Pnz 22,9-11 Pnz 25,17-19 Pnz 25,4 Pnz 30 15-19 Pnz 30,11-14 Pnz 31,10-12 Pnz 33-34 Pnz 33,4 Pnz 34,12
463 569,638 623 550 304 303,310,337 133 296 190 47,169 82 83 83 83 204 85 337 256 136 309 381 309 338 149 309 344 343 94 102 335 102
Ponovljeni zakon Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz Pnz
1 1,3 1,3-5 1,5 3,24 3,25 4 4,15 4,7-8 4,30 5,11 5,13 5,14 5,15 6,4 6,4-9 6,5 6,7 6,8 6,9;11,20 8,10 8,3 8,7-8 10,19 11,13 11,13-14, 16 11,13-21 11,15 11,18 11,20-21 12,16 12,20-21
232 128,492 129 492 372 372 234 81 268 240 247,249 250 250 321 370 317,385 370 369 384 317 397 298 138 226 317,359 651 317,385 309 384 320 306 307
Jošua Jš 1,8 Jš 3,17 Jš 4,19
223 268 166
Jš 5 Jš 7,6 Jš 24,31
190 458 493
Knjiga o sucima Suci 4,15-21
645 I Suci 5
292
ŽIDOVSTVO
Popis citirane literature
Suci 11,35 Suci 14,14 Suci 19-20
458 661 236
Suci 21,1 Suci 21,16-23
236 236
62 371 670 645 531 498 148 149
lSam lSam lSam lSam lSam lSam lSam lSam
149 140 130 97 97 457 464 457
457 213 666 458
2Sam 22 2Sam 23,5 2Sam 24
Prva knjiga Samuelova lSam lSam lSam lSam lSam lSam lSam lSam
1 1,13 2,6 2,27 7,12 8,11-17 15,4 16,1-34
16 16,13 16,16 18,10 19,9 25,1 25,29 28,3
Druga knjiga Samuelova 2Sam 2Sam 2Sam 2Sam
1,12 5, 6-9 7,13 13,31
191 624 148
Prva knjiga o kraljevima IKr 1,39 IKr 6 IKr 6,15 IKr 6,37 IKr 6,38 IKr,7 IKr 7,20-21 IKr 8,2 IKr 8,35 IKr 8,44
140 106,208 136 207 106 122 140 55,94 374 374
IKr IKr IKr IKr IKr IKr IKr IKr IKr
8,48 12 12, 27-33 17,22 18,19 18,36 18,39 19,10 21,27
2Kr 2Kr 2Kr 2Kr 2Kr 2Kr 2Kr
25 25,1-4 25,7 25,8 25,9 25,10 25,11
373 236 237 670 424 378 80,456 424 458
Druga kniga o kraljevima 2Kr 2Kr 2Kr 2Kr 2Kr 2Kr 2Kr 2Kr
3,15 4,1 4,23 19,1 20,18 21 23 23,3
130 670 52 458 391 229 190 424
232 125 106 213 213 213 213
Izaija Iz 1,1
232 I Iz 1,16
72
807
ŽIDOVSTVO Iz 1,18 Iz 1,19-20 Iz 2,1-5 Iz 2,4 Iz 6,3 Iz 10-11 Iz 10,32-11,12 Iz 11,1 Iz 11,1-9 Iz 11,6-9 Iz 11,12 Iz 12,3 Iz 17, 8 Iz 18,3 Iz 26,19 Iz 27,13 Iz 28,9 Iz 29,1 Iz 37.1 Iz 40 Iz 40,15 Iz 40,26
Židovski izvori Iz 43,5-6 Iz 43,10 Iz 45,7 Iz 45,23 Iz 46,5-6 Iz 49,17 Iz 49-51 Iz 51-52 Iz 54 Iz 55,6 Iz 55,12 Iz 56,5 Iz 57-58 Iz 58, 5-7 Iz 58,13-14 Iz 59,20 Iz 59,21 Iz 60 Iz 61-63 Iz 66,1-24 Iz 66,3 Iz 66,23
667 601 343,661 667 610 597 235 235 235 68 94 167 77 77 264 378 624 235 235 52 641 52
240 624,640 614 234 652 657 497 233 661 62 107 107
Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr
31,15 31,16 31,20 31,35-36 32,9-12 32,19 39,2 48,11 52 52,4 52,6 52,7-15
107 217 239 652 497 641 228 312 232 229 126,229 126
222,506 375 165 228 363 667 210 667
Ez Ez Ez Ez Ez Ez Ez
33,10-11 36,16-36 37 37,5-6 37,25 37,26-28 39,15
240 152 191,476 670 666 667 454
74,78 651 217 667 375 191 211 666 665 211 667 163 160 63 670 63 530 231 458 235 106 594
Jeremija Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr Jr
3,22 5,22 5,22-24 8-9 9,11-12 12,1 17,21-22 26,18 30,7 31 31,6 31,14
Ezekiel Ez Ez Ez Ez Ez Ez Ez Ez
808
1 3,12 7,9 8,14 11,16 11,17 16,6 27,21
Popis citirane literature
ŽIDOVSTVO
Hošea Hoš 14,2
69 I Hoš 14,6
330
Amos Am 3,6
239
Jona 606
Jon 1,9
Mihej Mih 3,12 Mih 4,3 Mih 4,4
662 667 139
Mih 6,8 Mih 7, 18-19
578 67
Habakuk 666
Hab 2,3
Sefanija 356,667
Sef 3,9
Zaharija Zah Zah Zah Zah Zah
1 1,3 4,12 7,1 8,4-5
128 240 667 108 663
Zah Zah Zah Zah
8,19 14 14,9 14, 9 i 16
69,127,229 94 664 667
Malahija Mal 3,6
652 | Mal 3,23
166,180
Psalmi Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps
16,11 17 18,31 19 19,2-3 19,6 19,9 20,1 22,29 23 24,7-10 29 30 30,1 32
454,530 454 344 260 604 443 454 378 66 256 66 255 119 115 454
Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps
33 33,14 33,6 34 45,14 68,14 69,1 73,28 74 78,38 81,4-5 82,1 84,8 90 90,4
260 640 611 260 289,292 387 330 360 454 459 57 362 80 260 688
809
ŽIDOVSTVO Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps
91 92 92,6 92,13 93 95-99 104,1 104,15 104,24 113-118 118,25 118,27 119 121 121, 130, 91 121,5 i 7
Židovski izvori 260,454 254,256 604 141 256 255 360 139,258,396 677 52 95 103 454 379 456 433
Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps Ps
126 128, 3 128,3 130 135 136 137,1 137,4 137,5 137,5-6 137,6 145 145,18 146,10 148,6
563 433 614 59,72 295
Izr Izr Izr Izr
19,21 20,27 31 31,10-12
260,398 139 140 454 260 260 210 210 210 235,447 210 262,378 361,617 262,375 614,640
Mudre izreke Izr Izr Izr Izr Izr
2,20 3,2 8,27-29 11,4 18,22
641 456 257 295
Job Job Job Job Job
1,20 1,21 1,22 2,13
458 663 352 453
Job 9,24 Job 11,12 Job 38,33
657 344 614
329 163,189 163,189 140
Pj 4,11 Pj 5,2 Pj 7,8
226 349 141
225 225
Rut 4,7
497
Pjesma nad pjesmama Pj Pj Pj Pj
2,2 2,11 2,12 4,3
Rut Rut 1,22 Rut 4,17-22
810
ŽIDOVSTVO
Popis citirane literature
Jeremijine tužaljke Tuž 1,3
230
Propovjednik Prop 5,4-5 Prop 7,23
59 151
Prop 9,7 Prop 12,7
80 464
Ester Est Est Est Est Est Est Est Est
2,5 2,16 3,1 3,7 3,9 4,1 4,16 4,15-17
145 124 149 155,163 147 458 153 153
Est Est Est Est Est Est Est Est
9,1 9,19 9,20-23 9,26 9, 31 9,18 9,28 9,22
144 155 154 155 153 155 156 158,158,159
Daniel Dan 12,2
476,670 | Dan 12,13
670
Ezra Ezr 1,2 Ezr 1,3 Ezr 3
214 214
208
Ezr 9,11 Ezr 10,9 Ezr 10,13
278
Neh 13,24 Neh 40,32
511 497
108 109
Nehemija Neh 2,1 Neh 6,15 Neh 8
163,165 240 56,376
Prva knjiga ljetopisa 1 Ljet 27,15
144
Druga knjiga ljetopisa 2Ljet 2Ljet 2Ljet 2Ljet 2Ljet 2Ljet
3,1 6,32 26,9 26,15 30 30,13
213 374 213 213 209 169
2Ljet 2Ljet 2Ljet 2Ljet 2Ljet
30,21 34,13 34,19 35,17 36,12-21
169 485 458 169 127
811
ŽIDOVSTVO
Židovski izvori
Poslijebiblijske knjige B. Prijevod i komentari Biblije Onkelosov prijevod; Taj edition, Jeruzalem, 1993. Br 13,21
238 | Suci 9,13
610
Komentari Mikra'ot Gedolot; Jeruzalem, 1959, Beč, 1859. 1. R. Solomon b. Isaac ־Raši, Francuska. Post 2,7 Post 15,13 Post 6,3 Izl 13,18 Izl 20,2
353 169 487 660 586
Izl 21,6 Pj 2,2 Ps 69,1 69,1 Ps 90,4 Ps 118,27
586 329 330 688 688 103
2. Ibn Ezra, rabi Avraham ben Meir, Komentar Ibn Ezra, Španjolska. Post 6,6 Br 14,30
610
610
Jona 4,10 Pj 2,2
610 330
3. Kimhi, rabi David, Radakov komentar, Italija. Suci 9,13 Iz 45,7
610
Jr 14,8
610
343
4. R. M. ben Nahman - Nahmanid, Rambanov komentar, Španjolska. Post 1,5 Post 1,20 Post 2,3
688 353
688
Izl 1,11 Pnz 1,1 Pnz 14,3
586 129 297
5. Hirsh, rabi Šimšon Rafael, prijevod s njemačkoga na hebrejski: rabin Mordehaj Breuer, Mossad Yitzhaq Breuer, Jeruzalem, 1989. Lev 11,47
301
C. Mišna, standardno izdanje sa 73 komentara. M Avot M Avot M Avot M Avot M Avot M Avot M Avot M Avot M Avot M Avot
2
1,1 3,17 3,18 4,8 4,16 4,17 4,22 5,21 5,24 5,25
493 137 646 546 656 466 469,474 443 346 434
M Bava mecia u BT 33a M Berahot 1,1 M Berahot u BT 54a M Ketubot u BT 110b M Kidušin u BT 2a M Hagiga 2,1 M Hulin 2,4 M Hulin 3,1 M Hulin u BT 113a M Hulin u BT 116a
327 379 458 440 438 506 303 310 310 315
Popis citirane literature
ŽIDOVSTVO M Joma 1,8 M Joma u BT 41b M Joma 7,1 M Joma 8,1 M Joma 8,9 M Kilaim 5,8 M Ketubot 7,6 M Nida u BT 51b M Ohalot 7,6
78 456 78 73 242 330 288 303 472
M Roš hašana 2; M Roš hašana u BT 22b M Sanhedrin 10,1 M Suka 4,2 M Suka 4,2 M Suka 5,1 M Šabat 2,7 M Šabat 7
47 58 477,671 95 96 90 262 266
D. Tosefta, Zera'im, Mo'ed, Našim, Bava Kama-Bava Batra; urednik: Lieberman, New York, 1965-1988. Tosefta Berahot 4,16
525 ןTosefta Ketubot 6,8
293
E. Mali traktati Avot derabi Natan, Shechter edition, New York, 1967. pogl. 22, početak odlomka Davar aher 659 pogl. 31 138
pogl 48
218
F. Talmud, jeruzalemski, Venecija, 1523. JT JT JT JT JT JT JT JT
Berahot poglavlje 4, str. 7a Eruvin 3,9 / 26b Joma, 4,4, / 22b Megila 23,1 / 3a Megila 4 / 75a Megila 4,1 Moed katan 3,7 Pea 1,1 / l a
359 85 229 363 261 488 458 322
JT JT JT JT JT JT
Pea 1,1 / 3b 323,324,325,326 Pea 1,1 / 15d 319 Pea 5,8 252 Pesahim 10,1 / 37c 179 Taanit 4,7 / 69c 237 Taanit 4 / 67b 237
G. Talmud, babilonski 1. Berahot, Sabat, Eiruvin, Pesahim, Joma, Sukah, Beča, /?oš Hašana, Taanit, Megila, Moed Katan, Hagiga, Bava Mecia, Sanhedrin; Steinsaltzovo izdanje. 2. cJevamot, Ketubot, Nedarim, Nazir, Sotah, Gitin, Kidušin, Bava Kama, Bava Mecia, Bava Batra, Sanhedrin, Makot, Ševuot, Avoda Zara, Zevahim, Menahot, Hulin, Temurah Karetot, Meilah, Tamid, Nida; izdanje iz Vilniusa (Vilne). BT BT BT BT BT BT
Avoda Avoda Avoda Avoda Avoda Avoda
zara zara zara zara zara zara
7b 8b 9a 11a 17a 30a
372 548 688 319 612 313
BT Avoda zara 34a BT Avoda zara 38a BT Avoda zara 40a
313 315 305
BT Bava batra 10a BT Bava batra 10a
59 72
813
Židovski izvori
ŽIDOVSTVO BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT
Bava Bava Bava Bava Bava Bava Bava Bava Bava Bava Bava
batra batra batra batra batra batra batra batra batra batra batra
121b 12b 12b 15a 15a 15a 16b 20b 24b 25a 60b
236 580 623 492 646 658 453 143 143 142 235
BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava BT Bava
kama kama kama kama kama kama kama kama kama kama kama kama kama kama kama
9a 20a 30a 30a 38a 51a 54b 81b 82a 82a 83a 90b 91b 99b 116b
87 579 143 392 342 469 309 468 263 376 143 474 81 562 586
BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT
mecia mecia mecia mecia mecia mecia mecia mecia mecia mecia mecia
10a 24b 28a 29b 32a 59a 59a 59a 59b 83a 85a
586 562 99 291 309 293 295 295 622 562 309
BT Beča 4b BT Beča poglavje 2
85 271
BT Behorot 7b
305
BT BT BT BT
814
Bava Bava Bava Bava Bava Bava Bava Bava Bava Bava Bava
Berahot Berahot Berahot Berahot
4b 5a 7a 8b
379 642 657,658 73
BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT Berahot BT BT BT BT BT BT BT BT
Eruvin Eruvin Eruvin Eruvin Eruvin Eruvin Eruvin Eruvin
BT BT BT BT BT BT BT BT BT
Gitin Gitin Gitin Gitin Gitin Gitin Gitin Gitin Gitin
BT BT BT BT BT
Hagiga Hagiga Hagiga Hagiga Hagiga
9a 12a 13a 14b 16b 20a 26a 26b 27b 30a 30b 31a 31b 34b 35a 35b 41a 45a 48b 51b 54a 60b
3a 17b 51a 54b 55b 56a 65a 96a
6b 10b 36a 56a 57a 57b 61a 88a 88b 5a 11b 13a 14b 15b
BT Hulin 20b
309 260 366 375 262 145 379 358,378 258 374 360,371 286,360,371 610 242,665 392 139,392,396 397 415 397 383 370,404 663 87 398 270 492 143 49 131 386 295 556 572 126 443 113 269 237 556 466 506,510 506,510 507,510 485,639 490
ŽIDOVSTVO BT BT BT BT BT BT BT BT BT
Hulin Hulin Hulin Hulin Hulin Hulin Hulin Hulin Hulin
BT BT BT BT BT
Jevamot Jevamot Jevamot Jevamot Jevamot
BT Joma BT Joma BT Joma BT Joma BT Joma BT Joma BT Joma BT Joma BT Joma BT Joma BT Joma BT Joma
59a 60b 63a 63b 64a 65b 66b 115b 142a 47a. 62b 63a 100a 109a
2a 11b 22b 35b 39a 54a 54b 67a 82a, 82b 85b 86a
BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT
Ketubot Ketubot Ketubot Ketubot Ketubot Ketubot Ketubot Ketubot Ketubot Ketubot Ketubot
3a 8b 10a 16b 39b 48b 49b 62b 67b 103a 111b
BT BT BT BT BT BT BT
Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin
2b 12b 29a 29b 30a 30b 31a
Popis citirane literature 303 299,632 304 305 305 304 299,303,632 310 657 597 293 293 293 365 294 320 147 272 297 131 212 78,351 272 353 81,271,272 371 376 457 490 447 441 443 563 255,295 354 323 141,673 439 439 418,433 286 286,639 322 286,321,322,324, 325,326,342
BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT
Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin Kidušin
31b 33a 34a 35a 39b 4a 4b 40b 49b 50a 66b 68b
BT BT BT BT BT BT
Makot Makot Makot Makot Makot Makot
5b 7a 14a 23b 24a 24b
504 552 504 131,335,342 131 662
BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT
Megila Megila Megila Megila Megila Megila Megila Megila Megila Megila Megila Megila
3a 7b 8b 9a 9b 13b 15b 17b 18a 20a 23b 29a
511 158 366 125 118 147 131 371 156,371 156 361,362 147
BT BT BT BT BT BT BT BT
Menahot Menahot Menahot Menahot Menahot Menahot Menahot Menahot
BT BT BT BT BT BT
Moed Moed Moed Moed Moed Moed
323,324,325 286 318 159,349,386 657 504 504 243 218 449 565 438,565
29a 32b 34a 36a 36b 37a 43b 65a
katan katan katan katan katan katan
15b 17a 19b 26a 28a 28b
116 489 318 388,389 386 388 383,411 201,202 621 131 131 457 131 460
818
Židovski izvori
ŽIDOVSTVO BT Nazir 5a
131
BT Nedarim 30b BT Nedarim 40a BT Nedarim 50a
286 286 255
BT BT BT BT
Nida Nida Nida Nida
19b 30b 31a 45b
BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim BT Pesahim
816
504 417 416 434 16b 23a 25b 28a 54a 56a 68a 106a 108a 108b 114a 114b 115a 115b 116a 116b 117a 117b 118a 119b
BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT
Roš Roš Roš Roš Roš Roš Roš Roš Roš Roš
hašana hašana hašana hašana hašana hašana hašana hašana hašana hašana
BT BT BT BT BT BT
Sanhedrin Sanhedrin Sanhedrin Sanhedrin Sanhedrin Sanhedrin
2a 10b 11a 16a 16b 25a 29b 30a 31a 33b
2a 3a 5a 11b 16a 16b
504 170 272,353,472,608 172 243 370,456 665 258 177 179 184 184 184 184 178,181,183,184 179,184 130 260 86,260 259 132 54 55,57,165 56,63,89,203 52,68,671 50,632 65 92 688 62,64 545 546 546 201 97 543
BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sanhedrin BT Sota 13a BT Sota 32a
19a 19b 27b 37a 40a 42b 43a 45a 56b 57b 59a 63a 64b 65b 73a 74a 81a 88b 91b 94a 97a 99a
634 326 93,659 416,550,552 550 552 469 469,553,554 351 472 302 552 208 507 468 271,272,608 323 490,545 665 81 688 86 457 366
BT BT BT BT BT BT BT BT BT
Suka Suka Suka Suka Suka Suka Suka Suka Suka
7b 11b 28a 45a 45b 48a 51a 51b 53a
87 83,87 131 95 104,131,141 90 90 214 90
BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT
Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat
11a 14b 17b 21b 23a 28b 30a 43b 63a 64b 70a 75a 92a
363 441 313 110,118 337 489 525 269 665 288 131 633 620
ŽIDOVSTVO BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT BT
Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat
108a 113a 114a 117b 118b 119a 119b 130a 133b 135b 145b 149b 151b 152b 153b 156b
Popis citirane literature 385,387 264 252 258 248,286 134,252,255,259 256,257,286 387 87 432 131 131 456 465 309 286
BT Ševuot 39a
366,350,659
BT Taanit 2a 99,100 BT Taanit 7a 101 BT Taanit 7b 101 BT Taanit 8b 101 BT Taanit 10a 99,109 BT Taanit 11a 346 BT Taanit 23a 138 BT Taanit 26b 135,229,232,234,236,237 BT Taanit 28b 229 BT Taanit 29a 145 BT Taanit 30a 237 BT Tanit 31a 237
H. Raši o babilonskome Talmudu, izdanje iz Vilniusa. BT Menahot 34b BT Pesahim 6b
385 487
BT Sabat 11a
295
I. Tosafot o babilonskome Talmudu, izdanje iz Vilniusa. BT Avoda zara 17a BT Joma 85a,b odsječak Ulefakeah hagal BT Menahot 34b, odsječak Vehakore kore
612 472 385
BT Kidušin odsječak Gadol hamecuve veose BT Ketubot 10a odsječak Amar rav Nahman BT Sanhedrin 57a
342 440 472
J. Halahički midraši 1. Mehilta derabi Jišmael; Horowitz-Rabin, 1970. Jitro 10, početak odlomka Lo taasun 610 \ Jitro 5
586
2. Mehilta derabi Šimon bar Johaj; Epstein-Melamed, Jeruzalem, 1979. 23,25
359 I 13,3
586
3. Šifra. Weiss, Vilnius, 1862. Vajikra Kedošim 20,26
298 | behukotaj 1, odsječak Perek gimel
586
4. Sifrei o Ponovljenom zakonu. Finkelstein, NewYork, 1969. Šifre Ree
221 I Šifre Pnz odsječak 41
359
817
Židovski izvori
ŽIDOVSTVO
5. Midraš Tannaim o Ponovljenom zakonu. Hoffman, Tel-Aviv, 1963 Pnz 11,13
359
K. Agadički midraši 1. Berešit Raba. Jeruzalem (reprint izdanja iz Vilniusa 1878.) Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit
raba raba raba raba raba raba raba raba raba raba raba raba raba
1,5 3,7 6,5 9,2 11,8 13 13,6 14,8 14,9 19,8 24 34,13 35,3
354 688 100 688 247 100 100 353 463 688 578 340 319
Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit Berešit
raba raba raba raba raba raba raba raba raba raba raba raba raba
44 44,12 46,5 49 53,4 56 59,5 63,10 68,9 82 91 96, 5 100,7
59,344 243 419 129 639 212 217 435 358 106 169 455 453
2. Šemot Raba. Jeruzalem (reprint izdanja iz Vilniusa 1878.) Šemot Šemot Šemot Šemot
raba raba raba raba
2,2 2,5 15,26 23,10
364 349 265 217
Šemot raba 27,9 Šemot raba 34,3 Šemot raba 35,2
341 360 137
3. Vajikra Raba. Jeruzalem (reprint izdanja iz Vilniusa 1878.) Vajikra raba 25,3 Vajikra raba 29 Vajikra raba 30
137 65 95
Vajikra raba, Ahare mot Vajikra raba Mecora 19 Vajikra raba 19,2
225 287 48
4. Bamidbar Raba. Jeruzalem (reprint izdanja iz Vilniusa 1878.) Bamidbar Bamidbar Bamidbar Bamidbar
raba raba raba raba
2,11 3,1 6 10,5
147 140 224 659
Bamidbar Bamidbar Bamidbar Bamidbar
raba raba raba raba
11 14,22 18,21 19
212 466 411 151
5. Devarim Raba. Jeruzalem (reprint izdanja iz Vilniusa 1878.) Devarim raba 1,15 Devarim raba 2
326 242
Devarim raba 3,12
484
6. Rut Raba. Jeruzalem (reprint izdanja iz Vilniusa 1878.) Rut raba 2,5
818
427
ŽIDOVSTVO
Popis citirane literature
7. Kohelet Raba. Jeruzalem (reprint izdanja iz Vilniusa 1878.) Kohelet Kohelet Kohelet Kohelet Kohelet
raba raba raba raba raba
491
1,2 3,1 7 7,1 7,2
688 59,151 142 224
Kohelet Kohelet Kohelet Kohelet
raba raba raba raba
9 9,1 10,2 11
80 418 456 205
8. Šir HaŠirim Raba. Jeruzalem (reprint izdanja iz Vilniusa 1878.) Šir Šir Šir Šir Šir Šir
haširim haširim haširim haširim haširim haširim
raba raba raba raba raba raba
1 1,5 1,11 2 2,6 5,1
425,510 340 254 212 329,330 349
Šir Šir Šir Šir Šir
haširim haširim haširim haširim haširim
raba raba raba raba raba
5,2 5,6 6,1 7 7,1
242 484 243 76 659
9. Eha Raba. Jeruzalem (reprint izdanja iz Vilniusa 1878.) Eha raba 2
97 | Eha raba petihtot 33
237
10. Pesikta deRav Kahana. Mandelbaum, New York, 1962. Pesikta derav Kahana 11, poč. odlomka Vajasev Elohim
660
11. Pesikta Rabati. Izrael (reprint bečkog izdanja iz 1880.) Pesikta rabati paraša 21, odsječak Mibet avadim
Pesikta rabati 26
126
586
12. Midraš Tanhuma. Jeruzalem, 1958. (reprint varšavskog izdanja iz 1875.) Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš Midraš
Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma Tanhuma
Bašalah 1 660 Bašalah 16 485,639 Berešit 1 484 Berešit 1,1 484 Bo 9 165 Bo 14 385,386,390 Cav 14 358 Emor 17 93 Haazinu 3 223 Haazinu, 4 56,67 Haazinu 7 427 Haje Sara 5 358 Jitro 10 220 Kedošim 8 137 Kedošim 10 364 Kedošim 10,10 218 Ki tavo 4 138
Midraš Tanhuma Ki tece, 7 249 Midraš Tanhuma Ki tisa 31 239 Midraš Tanhuma Mikec 8 131,169 Midraš Tanhuma Mišpatim 5 319,355,544 Midraš Tanhuma Mišpatim 7 338 Midraš Tanhuma Noah 11 106 Midraš Tanhuma Ree 18 134 Midraš Tanhuma Šemini 6 297 Midraš Tanhuma Šemini 7 301 Midraš Tanhuma Šemot 27 149 Midraš Tanhuma Tecave 5 254 Midraš Tanhuma Teruma 8 487 Midraš Tanhuma Toledot 9 360 Midraš Tanhuma Vajehi 3 455 Midraš Tanhuma Vajeleh 2 223 Midraš Tanhuma Vajera 1 477 Midraš Tanhuma Vajera 13 639
819
Židovski izvori
ŽIDOVSTVO
13. Midraš Tehilim. Buber, Vilnius, 1891. Midraš tehilim 22,7
661
14. Jalkut Šimoni. Jeruzalem, 1960. (reprint varšavskog izdanja iz 1878.) Jalkut Jalkut Jalkut Jalkut Jalkut
šimoni šimoni šimoni šimoni šimoni
Berešit 16 Emor 653 Jehošua 1 Ješajahu 439 Jitro 290
688 84 139 639 659
Jalkut Jalkut Jalkut Jalkut Jalkut
šimoni šimoni šimoni šimoni šimoni
Jitro 298 Ki tisa 32 Mišpatim 340 Šemini 536 Vaethanan 4
657 239 634 301 633
L. Žohar, Vilnius, 1923. Žohar sv. 1, Berešit Vajišlah 167b 362 Žohar sv. 1, Berešit 49a 463,353 Žohar sv. 2. Šemot, Bo 42b 610 Žohar sv. 2. Šemot Bašalah 46a 660 Žohar sv. 2. Šemot 142a 96 Raija mehemana sv. 3. (Devarim) Ki tece278b 661
Žohar sv. 3. (Bamidbar) Pinhas 231a Žohar sv. 3. (Devarim) Vaethanan 287b Žohar, sv. 3. (Bamidbar) Naso 127-145
659 509 509
Buzaglo, Š., Hadrat meleh (o Žoharu) 2, 176, Amsterdam, 5526 (1766). Žohar 2, 176
509
M. Knjige Halahot i Pesakim l.Maimonid (Jad Ha-Hazaka, Mišne Tora) 1-11. Mada, Ahava, Keduša, Hafla'a, Zejra'im, Avoda, Korbanot, Taharah, Kinjan, Mišpatim, Šofetim. Jeruzalem, 1974. (reprint varšavskog izdanja iz 1881.) 12. Zemanim. Frankel, Jeruzalem, Bnei-Brak, 1977. 13. Našim. Frankel, Jeruzalem, Bnei-Brak, 1977. 14. Nezikin. Frankel, Jeruzalem, Bnei-Brak, 1982. MT MT MT MT MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Avadim Avadim Avadim Avadim Avadim Avadim Avadim Avadim
MT Hilhot Avel 4,1
820
1,1 1,3 1,5 1,6 1,7 1,9 1,9 3,14
MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Avel Avel Avel Avel
4,4 9,2 14,1 14,7
459 458 578 460
584 584 585 585 585 585 586 586
MT Hilhot Avodat kohavim 1,1-3 594 MT Hilhot Avodat kohavim 2,1 608,612 MT Hilhot Avodat kohavim 1 i 2 616
457
MT Hilhot Berahot 1,2
490
ŽIDOVSTVO
Popis citirane literature
MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Berahot Berahot Berahot Berahot
MT MT MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Deot Deot Deot Deot Deot Deot
1,6 2,1 10,8 11,3
1,5 3,1 4,7 5,6 6,4 6,8
366 399 408 490
MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Isure Isure Isure Isure
392 346 305 286 226 354
MT MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Jesode Jesode Jesode Jesode Jesode
Hatora Hatora Hatora Hatora Hatora
1,1-6 1,7 1,8,9,12 1,9 2
MT MT MT MT MT MT MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Jesode Jesode Jesode Jesode Jesode Jesode Jesode Jesode Jesode Jesode
Hatora Hatora Hatora Hatora Hatora Hatora Hatora Hatora Hatora Hatora
2,9-10 3,6 4,13 5,2 5,7 7,1 7,1 7,6 8,1 9,1
MT Hilhot Edut 1,4 MT Hilhot Edut 6,5
550 560
MT Hilhot Eruvin 1,4
269
MT Hilhot Gerušin 13,29
573
MT Hilhot Gezela vaaveda 3,9 MT Hilhot Gezela vaaveda 5,11 MT Hilhot Gezela vaaveda 5,17-18
579 557 557
MT Hilhot Hagiga 3,1 MT Hilhot haHagada MT Hilhot MT Hilhot MT Hilhot MT Hilhot MT Hilhot MT Hilhot MT Hilhot MT Hilhot MT Hilhot MT Hilhot
Hamec Hamec Hamec Hamec Hamec Hamec Hamec Hamec Hamec Hamec
MT MT MT MT MT MT MT MT MT MT
Išut Išut Išut Išut Išut Išut Išut Išut Išut Išut
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
94
Hamec umaca - nusah umaca umaca umaca umaca umaca umaca umaca umaca umaca umaca
1 10,1 10,7-8 12,2 13,11 14,7 15,1 15,19 24,11 24,16
18,183 490 1,4 178 6,1 6,12 176 7 177,179 178 7,1 7,3 183 7,6 185 7,10 179 181 7,11 7,12 179 438 443 440 283 289 283 346 294 288 288
bia bia bia bia
uvod 1 14,10 21,1
354 354 354 282 601 607 610 611 642 645 49 510 608 371 510 619 625 619 639
MT Hilhot Jom tov 1,21 MT Hilhot Jom tov 1,22
490 85
MT Hilhot Kele Hamikdaš 1 , 9
140
MT Hilhot Keriat šema 1,4 MT Hilhot Keriat šema 2,10 MT MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Kiduš Kiduš Kiduš Kiduš Kiduš
hahodeš hahodeš hahodeš hahodeš hahodeš
1,6 3,8 3,11 5,2 8,5-6
370,456 366 48 58 85 47 49
MT Hilhot Maahalot asurot - uvod 338 MT Hilhot Maahalot asurot 1,24 299,303,632 MT Hilhot Maahalot asurot 2,3 302 MT Hilhot Maahalot asurot 2,11 489 MT Hilhot Maahalot asurot 3,1 305 MT Hilhot Maahalot asurot 3,3 305 MT Hilhot Maahalot asurot 3,13 315 MT Hilhot Maahalot asurot 3,14 315 MT Hilhot Maahalot asurot 3,15 315
821
ŽIDOVSTVO MT MT MT MT MT MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Maahalot Maahalot Maahalot Maahalot Maahalot Maahalot Maahalot Maahalot Maahalot
Židovski izvori asurot asurot asurot asurot asurot asurot asurot asurot asurot
3,18 4,19 5,1 9,4 9,16 9,20 11,3 11,7 16,10
305 315 340 338 315 490 313 612 311
MT Hilhot Maaser šeni veneta revai 1,2 133,134 MT Hilhot Mamrim 1,1-2 490,504,570,571 MT Hilhot Mamrim 1, 3 491 MT Hilhot Mamrim 2,2 560 MT Hilhot Mamrim 2,9 310 MT Hilhot Mamrim 5,1 322 MT Hilhot Mamrim 6,1 326 MT Hilhot Megila ve-Hanuka 1,13
157
MT Hilhot Megila ve Hanuka 2,14 158,160 MT Hilhot Megila ve •Hanuka 2,16 159 MT Hilhot Megila ve •Hanuka 2,18 161 MT Hilhot Megila ve •Hanuka 3,1 110 MT Hilhot Megila ve -Hanuka 3,2 115 MT Hilhot Megila ve Hanuka 3,3 111,115,117 MT Hilhot Megila ve -Hanuka 3,5 121 MT Hilhot Megila ve--Hanuka 4,3 119 MT Hilhot Megila ve--Hanuka 4,6 119 MT Hilhot Megila ve--Hanuka 4,6 120 MT Hilhot Megila ve--Hanuka 4,7 120 MT Hilhot Megila ve--Hanuka 4,12 119 MT Hilhot Megila ve--Hanuka 4,13 119
822
226
MT Hilhot Mehira 14,13 MT Hilhot Mehira 14,18
587
MT MT MT MT MT
150 566 150 357 351
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Melahim, uvod Melahim 1,4 Melahim 5,5 Melahim 8,11 Melahim 9,1
MT Hilhot Melahim 9,3 MT Hilhot Melahim 9,5 MT Hilhot Melahim 10,2 MT Hilhot Melahim 11,1 MT Hilhot Melahim 11,1 i 4 MT Hilhot Melahim 11,3 MT Hilhot Melahim 11,4 MT Hilhot Melahim 12,1 MT Hilhot Melahim 12,3 MT Hilhot Melahim 12,4 MT Hilhot Melahim 12,5 MT Hilhot Melahim, necenzurirano izdanje 11,7-12.
352 354 352 667 667 666 667 665 667 666 666
MT Hilhot Mila 1,7 MT Hilhot Mila 1,13 MT Hilhot Mila 1,18
420 432 423
MT Hilhot Para aduma 3,4
151
669
MT Hilhot Roceah ušemirat hanefeš 1,9 472 MT Hilhot Roceah ušemirat hanefeš 2,7 467 MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin MT Hilhot Sanhedrin
1,1 1,2 2,1 2,7 2,10-11 5,1 5,2-3 5.5 5.6 i 8 5.7 7,1 7.8 7,9-11 10,6 10,8 10,9 12,3 13.1 13.2 13.3 13.4 14 14,1
543 543 546 546 546 545 545 545 546 545 546 546 547 549 549 549 551 552 553 554 552 548 551
ŽIDOVSTVO MT MT MT MT MT MT MT MT MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Popis citirane literature
Sanhedr Sanhedr Sanhedr Sanhedr Sanhedr Sanhedr Sanhedr Sanhedr Sanhedr Sanhedr Sanhedr Sanhedr
n n n n n n n n n n n n
14,3 14,10 14,12 14,13 14,4 15,1 15,10-13 15,13 15,8 20,1 21,6 26,7
544 549 544 548 551 554 551 551 459 550 293 556
MT Hilhot Seder tefilot Nusah haberahot haemcaijot 260 MT Hilhot Sefer Tora 8,4
485
MT Hilhot Sehirut 9,4
586
MT MT MT MT MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat Šabat
1,9 2,3 2,3 5 7,1 16,18 24,12 29,6
267
81 271 269
266 489 264 490
MT Hilhot Šavuot 11,16
93
MT Hilhot Šehenim 10,3 MT Hilhot Šehenim 11,1 MT Hilhot Šehenim 12,1
142 142 580
MT Hilhot Šehita 5,2 MT Hilhot Šehita 10,9
489 310
MT Hilhot Šekalim 1,8-9
148
MT Hilhot Šemita vejovel 9,16
572
MT Hilhot Ševitat asor 2,11
434
MT MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Šofar Šofar Šofar Šofar Šofar
vesuka vesuka vesuka vesuka vesuka
MT Hilhot Šofar vesuka velulav 4,2 86 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 4,16 86 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 5,1 87 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 5,14 489 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 5,19 87 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 5,21 87 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 6,1 87 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 6,2 i 10 87 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 6,5 88 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 6,7 88 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 6,12 88 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 6,13 95 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 7, 1-3 91 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 7,3 92 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 7,7 91 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 7,8 92 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 7,20 95 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 7,23 95,96 MT Hilhot Šofar vesuka velulav 8,12-14 91
velulav velulav velulav velulav velulav
1,1 2,1 2,6 3,1 4,1
63 64
66 65 87
MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Taanijot Taanijot Taanijot Taanijot
MT MT MT MT MT MT MT
Hilhot Talmud Tora 1,13 Hilhot Talmud Tora 1,8 Hilhot Talmud Tora 1,9 Hilhot Talmud Tora 3,1 Hilhot Talmud Tora 3,2 Hilhot Talmud Tora 3,3 Hilhot Talmud Tora 3,7
MT MT MT MT MT MT MT MT MT MT MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva
5 5,1 5,13 5,19
1,3 2,1 2,2 2,5 2,9 3,2 3,4 3,14 5 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5
229 234 235 127 292,342 223 223 224 224 224 224 241 242 241 241 242 659 64
86 642 642 642 642,683 644 644
823
Židovski izvori
ŽIDOVSTVO MT MT MT MT
Hilhot Hilhot Hilhot Hilhot
Tešuva Tešuva Tešuva Tešuva
8-9 8,1 9,1 9,2
674 673 673 674
MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 1,2 359,372 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 1,5 358 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 1,6 379 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 3,2-4 378 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 3,9 379 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 4,15 361 MT Hilhot Tesfila unesiat kapajim 4,16 361 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 4,16 361 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 7,14 411 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 8,1 362 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 8,6 361 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 9,4 375 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 11,1 363 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 11,2 363 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 12,1 101,261,376 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 12,10 253 MT Hilhot Tefila unesiat kapajim 14 376 MT Hilhot Tefilin umezuza vesefer Tora 1,1 MT Hilhot Tefilin umezuza vesefer Tora 1,3
MT Hilhot Tefilin umezuza vesifre Tora 1,19 MT Hilhot Tefilin umezuza vesifre Tora 4,3 MT Hilhot Tefilin umezuza vesifre Tora 4,10-11 MT Hilhot Tefilin umezuzot vesifre Tora 5,6 MT Hilhot Tefilin umezuzot vesifre Tora 6,1 MT Hilhot Tefilin umezuzot vesifre Tora 6,10 MT Hilhot Tefilin umezuza vesifre Tora 6,13 MT Hilhot Tefilin umezuzot vesifre Tora 10,4 MT Hilhot Temidim umusafin 4,4 MT Hilhot Temidim umusafin 7,4 MT Hilhot Temidim umusafin 7,5 MT Hilhot Temidim umusafin 7,6 MT Hilhot Temidim umusafin 7,11 MT Hilhot Temidim umusafin 7,12 MT Hilhot Temidim umusafin 7,22 MT Hilhot Temidim umusafin 7,23
385
MT Hilhot Temidim umusafin 7,24 MT Hilhot Temidim umusafin 7,25 MT Hilhot Temidim umusafim 9,2
489
MT Hilhot Terumot 5,11
317 387 386 318 318 318 383 140 147 202 201 202
201,202 201 203 203,204 204 204 383 134
Maimonid, Mišne Tora, 14. izdanje. Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 5754. (1994.) MT Sefer hamada, str. 13
520, 576
2. Tur, Vilnius, 1923. Tur Jore dea 79 i 80 303 Tur Jore dea 98 hilhot taarovot uvitulan 311
Rašba, Tur Jore dea 149 Tur Jore dea 157 Tur Hošen mišpat 3
612 612 546
3. Šulhan Aruh, Ketuvim: Jeruzalem, 1992. ŠA Orah hajim 8,2 ŠA Orah hajim 34,1
824
286 385
ŠA Orah hajim 91,4 ŠA Orah hajim 101,4
286 366
ŽIDOVSTVO
Popis citirane literature
ŠA Orah hajim 222,3
663
ŠA ŠA ŠA ŠA ŠA ŠA ŠA ŠA ŠA
308 307 308 310 310 310 303 315
Jore dea Hilhot šehita 1,1 Jore dea 20 Jore dea 24 Jore dea 33,11 Jore dea 39,10 Jore dea 39,10, Rama hagaha Jore dea 79 i 80 Jore dea 87,11 Jore dea hilhot taarovot 98,100,106 ŠA Jore dea 115,2 ŠA Jore dea 115,3 ŠA jore dea 157,1
311 315 315 608
SA Jore dea 157 612 ŠA Jore dea 246,6 342,292 ŠA Jore dea 251,8, komentar Sifte kohen 11 293 ŠA Jore dea 339,1 467 ŠA Jore dea 376,4 vidi u Rama 460 ŠA ŠA ŠA ŠA
Even Even Even Even
haezer haezer haezer haezer
6,8 16 66,1 66,6
ŠA Hošen mišpat 3 ŠA Hošen mišpat 179 Rema u Jore dea, 246,4
566 438 441 440 546 580 510
4. Mahzor Vitri. Horowitz, Ntirnberg, 1923. Mahzor Vitri hilhot šehita
311
Mahzor Vitri poglavlje 424, odsječak Šimon Hacadik 359
5. Avudraham. Wertheimer, Jeruzalem, 1959. Avudraham, poglavlje Birkat hamicvot umišpatehem, odsječak Vehol micva
342
6. Rambam, Sefer hamicvot. Mossad harav Kook, Jeruzalem, 1990. Šoreš 1., str. 18 Šoreš 2. Šoreš 8.
570 633 639
micva 1., str. 53. micva 2., str. 54 micva 5.
601 607 359
7. Halevi, rabi Aharon iz Barcelone, Sefer Hahinuh (hebr. izd.: Mahon Jerušalajim, Jeruzalem 1992; engleski prijevod s hebrejskoga: Philipp Feldheim, Jeruzalem, 1992.) stranice u Feldheimovom izdanju. micva 431, sv. IV., str. 332 sv. IV., str. 408
226 296,355
paraša Ekev str. 338. micve 295 i 296
359 608
8. Kicur Šulhan Aruh, Rivad Publications, Ramat Gan, 1983. KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA
6,7 10,19 11,7 11,23 18,6 19,1 25,6 27,2 46,45 61,1 92,1
411 378 318 320 371 99 378 223 297 408 81
KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA
103,14 114,1 119,4 132,3 133,26 133,29 133,30 134,5 137,11 138,1 138,7
104 172 186 75 79 80 80 87 95 96 101
825
Židovski izvori
ŽIDOVSTVO KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA
139,3 139,6 139,7 139,10 139,11 139,14
120 119 120 121 120 120
KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA KŠA
139, 24-25 141,5 141,12 142,6 143,1 192,2
122 148 157 158 326 59
N. Etika i židovska misao 1. Halevi, J., Kuzari. Zifrinowitz,, Varšava, 1930. Kuzari kuzari Kuzari Kuzari Kuzari
1,87 2,66 3 3,1-11 3,11
618 591 346,348,488 392 411
Kuzari Kuzari Kuzari Kuzari Kuzari
3,17 3,19 3,65 4,23 5,21
359 362 493 669 659
2. Rabi Moše ben Maimon ־Maimonid, More Nevuhim. Jeruzalem, 1960. (preveo s arapskoga na hebrejski rabi Jehuda Ibn Tibon). Mossad Harav Kook, Jeruzalem 1977. (reprint izdanja iz Vilniusa iz 1909.) More More More More More More More More More More More
nevuhim, nevuhim nevuhim nevuhim nevuhim nevuhim nevuhim nevuhim nevuhim nevuhim nevuhim
uvod u prvo poglavlje 507 1,7 327 1,71 591 2,12 591 2,13 608,613,614 2,25 671 2,29 666 2,30 688 2,32 620 2,32-48 622 2,35 625
More More More More More More More More More More
nevuhim, 3. dio nevuhim 3,8-25 nevuhim 3,16-24 nevuhim 3,17 nevuhim 3,16 nevuhim 3,20-21 nevuhim 3,34 nevuhim 3,46 nevuhim 3,48 nevuhim 3,51
348 645 646 644,645 642 646 562 163 297 361
3. Rambam, Igrot, Hakdamot, Hakdama leperuš Hamišna. Hakdama LePerek Helek. Traktat Sanhedrin, Hakdama leMasehet Avot / "Šemona Perakim". 14. izdanje. Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 5754. (1994.) "Šemona Perakim".
Igrot Pismo Židovima Marseillea Pismo o uskrsnuću mrtvih
643 674
Komentaru na Mišnu početak 5. poglavlja traktata Berahot 361 Nedarim 4,4 468 Avoda zara 11b 612 Sanhedrin, poglavlje Helek, str. 148,476 Uvod, str. 9. 492
826
Rambam, Smona perakim 8,1-4 Rambam, Smona perakim 8,2
643 643
Uvod Perek Helek. Traktat Sanhedrin Uvod Helek. str. 129. Uvod Helek. str. 140
671 625
Popis citirane literature
ŽIDOVSTVO
4. Rambam, Hakdamot leperuš Hamišna. S arapskog na hebrejski preveo R. J. Kapah, Jeruzalem 5723 (1963). str. 12.
337, 571 | str. 25
520
5. Judah Loew ben Bezalel, Kitve Maharal mi-Prag : mivhar. Urednik: Avraham Kariv. Jeruzalem, Mosad ha־Rav Kuk, 1982. Dereh hajim o traktatu avot, pogl.3
362
6. Kook, rabi A. I. H., Midot Haraaja, Ahava, u: Musar Aviha i Midot Haraaja, Mossad Harav Kook, Jeruzalem 5731(1971)., 2. izdanje. Midot Haraaja, Ahava, 5 i 10, u: Musar aviha str. 94-96.
554
7. Bachya ben Joseph Ibn Paquda, rabin: Hovot halevavot. S arapskoga na hebrejski preveo Rabbi Yehuda Ibn Tibon (prijevod na engleski Daniela Habermana: The Duties of the Heart). Feldheim publishers, Jeruzalem, 1996. Hovot halevavot 3,8.
642
8. Seadia Gaon, Ben Joseph, rabin, Sefer haemunot vehade'ot. Slutsky, Leipzig, 1864. Emunot vedeot, 2. dio
610
| Emunot vedeot 4,3
642
9. Ibn David (Daud), rabi Abraham HaLevi ־Raavad, Sefer Hakabala -The Book of Tradition in Seder HaHahamim veKorot haJamim, A. Neugebauer, Oxford, 1888. str. 59
520
10. Moše ben Nahman, rabi ־Nahmanid ־Ramban, Torat HaAdam.(poglavlje Šaar HaGemul); u: Mosad HaRav Kook Kitvei Haramban, 2 sv., Bernard Chavel, Jeruzalem, 1963. Šaar hagemul
671 | Šaar hagemul, početak odlomka Ahšav 673
11. Yosef Albo, rabi- Sefer Hikarim, Husik, Philadelphia, 1929. Sefer haikarim 1,2 Sefer haikarim 1,18
611 639
Sefer haikarim 2,14 Sefer haikarim 2,17
611 611
827
Židovski izvori
ŽIDOVSTVO Sefer Sefer Sefer Sefer Sefer Sefer Sefer
haikarim haikarim haikarim haikarim haikarim haikarim haikarim
2,30 3, 10-11 3, 17-19 3,22 3,25 3,28 4,7
646 625 625 639 611 342 659
Sefer Sefer Sefer Sefer Sefer Sefer Sefer
haikarim haikarim haikarim haikarim haikarim haikarim haikarim
4,15 4,20 4,34 i 35 4,35 4,39 4,42 4,50
659 359 666 671 611 657 659
O. Apokrifne knjige Kahana, A., Ha-Sefarim ha-Hiconim. (apokrifne biblijske
knjige ־Ben sira, Tuvia. Jovlot Makabim ־u hebrejskome prijevodu). 2 sv. Ponovljeno izdanje. Tel Aviv, 1959.
Prva knjiga o Makabejcima IMak 4
116,214 | IMak 13,27-29
454
Druga knjiga o Makabejcima 2Mak 7
113 | 2Mak 9,8-10
Tobija
Tob 7,12
110 502
P. Filozofija i povjest 1. Josip Flavije Neged Afion. Zalman Shazar Center, Jeruzalem, 1996. Protiv Apiona 1,22
592
Milhamot ha־Jehudim. Reuven Mas, Jeruzalem, 1993. Židovski rat I, 21 Židovski rat VII, 1
214 214
židovski rat II. 8,14
646
2. Filon (Philo) O zakonima On the Special Laws (izvorni naslov: De specialibus legibusi sv. 7. Cambridge, Harvard University Press, 1950. Filon, O zakonima 2,208
84 | Filon,O zakonima 2
275
R. Šeelot utešuvot ־Literatura Responsa 8. 16 ־. stoljeće: Rišonim 1. Haj gaon, rav, Tešuvot hageonim. Assaf S., Jeruzalem, 5689 (1929.) Str. 125.-126.
828
520
Popis citirane literature
ŽIDOVSTVO
2.Avraham ben haRambam, Frajman, Jeruzalem, 1937 Responsa br. 82.
440
3. Cemah, r. i Šimeon, r. (sinovi r. Šeloma Durana-Rašbaša), Jahin uBoaz. Alžir, 15. stoljeće; Jeruzalem, Leghorn 1782. 1. sv., pogl. 134, početak odlomka Uma šehekšeta 1. sv., pogl. 135, početak odlomka Šaalta mimeni
659 633
20. stoljeće: Aharone aharonim 1. Oshry, rabi Ephraim, Še'elot Ut'šovot mimaamakim, Modem Linotype, New York, 1975 i Responsa from the Holocaust Judaica Press, New York, 1983 Responsa Oshri, E. Šut mimaamakim, 542
2. Uziel, R. Ben Cion Meir Hai, Piskei Uziel Bi-Še'elot Ha-Zeman. Jeruzalem, 1977 i Mišpete Uziel. Ponovlj. izd. Jeruzalem, 2000. Mišpete Uziel, Even haezer 20
565
Piske Uziel, 61 i 64.
565
3. Feinstein, Moshe r., Igerot Moše, I-V New York 1959-1973., VI-Vffl Bnei Brak 1981-1996 Jore dea sv. 3, 129,6 početak odlomka Isur
612
4. Josef, Ovadija r., clabia Omer. I-VIDL Jeruzalem 1956-1993. i JehaveDa'at. Jeruzalem 1977-1984. Jabia Omer, sv. 3., Even haezer pogl. 12.
440
Jabia Omer, sv. 7. Orah hajim 11, odlomak 2. velihora
612
Jehave Da'at, sv. 4., 4 5
612
829
Riječ prevoditelja
ŽIDOVSTVO
RIJEČ PREVODITELJA Prevođenje na hrvatski jezik hebrejskoga rukopisa knjige o židovstvu rabina Da־Dona, uz citate iz knjiga koje su izvorno bile objavljene na drugim jezicima, bilo je za mene izazov. Kao liječnik, dakle neprofesionalni prevoditelj, ušao sam time u zanimljivo područje, a prevodeći, istodobno sam i učio. Pri prevođenju morao sam ponekad donositi teške odluke, izabirući jednu od mogućnosti. Bilo je neizbježno pri tome potvrditi poznatu izreku o prevođenju: traduttore traditore - prevoditelj je izdajnik. Osjećam da odluke koje sam donosio pri prevođenju treba obrazložiti, kako bi se čitatelji knjigom mogli lakše i bolje služiti. Knjiga je djelomice pisana ״rabinskim stilom", to jest, autor je rabio izraze kakvi se tradicijski navode u rabinskoj literaturi. Prije svega se radi o terminima koji za upućenoga čitaoca donose informaciju konotacijom, dok je neupućeni čitatelj prepušten doslovnome značenju izraza. Stoga sam nastojao, koliko je najviše bilo moguće, radi lakšega čitanja prevoditi tako da i konotacija bude objašnjena, pokušavajući istodobno sačuvati jednostavnost stila. U talmudskim citatima vrlo se često radi o igri riječi, pa je na nekoliko mjesta, u dogovoru s autorom, tekst proširen s nekoliko riječi objašnjenja. Citate iz Biblije preveo sam samostalno, tek uz pomoć različitih drugih prijevoda, pa i onoga na hrvatski, u nakladi Kršćanske sadašnjosti, koji je danas najprihvaćeniji. Taj prijevod, međutim, ne odgovara u svemu židovskoj tradiciji (vokalizirano pisanje četveroslovnoga Božjeg imena, tetragramatona), te sam ga upotrebljavao samo kao pomoć. Također sam se pomagao njemačkim prijevodom Samsona Rafaela Hirscha i engleskim prijevodom The Holy Scriptures, Sinai Publishing House (The Jewish Family Bible, London 1881) i Tanach, The Jewish Publishing Society, Philadelphia/New York 1988. Samo u nekoliko slučajeva mi je bilo moguće doći do engleskog ili njemačkog izvornika drugih citiranih knjiga. U ostalim slučajevima, morao sam prevoditi s hebrejskoga prijevoda, jer mi izvornik, unatoč trudu da ga pronađem, nije bio dostupan. Imena najvećeg broj osoba koje se u knjizi spominju izvorno se pišu hebrejskim pismom, što je postavilo problem transkripcije. Dosljednost nije bila posve moguća: imena poslijebiblijskih osoba obvezno treba transkribirati radi što veće izvornosti, dok se kod biblijskih osoba radije služimo tradicijskim, premda iskrivljenim oblicima imena. Tako je, primjerice, svima
830
ŽIDOVSTVO
Riječ prevoditelja
poznato ime Mojsije, a njegovo ispravno izgovoreno ime, Moše, nije toliko poznato. Zato sam barem za najpoznatije biblijske osobe zadržao tradicijska imena, dok su manje poznata imena transkribirana. Ona osobna imena koja se izvorno pišu latinicom ili su poznata i u latiničnome obliku, sačuvao sam u izvorniku. Većina imena bit će prepoznatljiva čitateljima koji su ih susreli i u drukčijem obliku. Upućujem i na Tablice transkripcije i transliteracije koja može riješiti nejasnoće (primjerice, b = v, pa stoga: Akiba=Akiva; c=s, pa stoga: Cion=Sion; slovo vav / w / može biti i u ili o, pa stoga: Dunaš=Donaš). U nekim sustavima transkripcije k se može pisati kao c, pa će Karo biti Caro; h se može pisati kao ch, pa će Honi biti Choni; š može biti sh, sch ili ch, pa se Bešt piše i kao Besht, Bescht ili Becht; glas dž u engleskome se piše kao pa se Džanah piše Jannach, itd. U hrvatskome se grčka, odnosno grecizirana imena prenose prema korijenu. Nekoliko biblijskih imena se i u ovoj knjizi pojavljuju u iskrivljenome, ali uvriježenome obliku: Hava je Eva, Hanoh je Enoh, Noah je Noa, Jichak je Izak, Jaakov je Jakov, Rivka je Rebeka, Moše je Mojsije, Aharon je Aron, Josef je Josip, Šemuel je Samuel (samo u slučaju proroka Samuela), Ješajahu je Izaija, Cidkijahu je Cedekija, Ijov je Job. I sljedećih nekoliko imena bi moglo stvoriti zabunu: Abrabanel i Abravanel je Abarbanel, Safed je Cfat, Unkelus i Unqelos je Onkelos, Aba Areka je Aba Ariha, Loria je Luria, Isserlish je Isserles odnosno Iserles, Rama je Rema, Saadia je Seadja. U dogovoru s autorom, transkribirao sam neke blagoslove, kako bi poslužili i nevičnima hebrejskome koji ih žele moliti; drugi su samo prevedeni. Mnogi nazivi pojmova na hebrejskome predočeni su i u transkripciji, djelomično i u izvornome pismu, te u prijevodu. To će čitatelju povremeno davati osjećaj ponavljanja, no pružat će pomoć u praksi, u kojoj je važno poznavati izvorni hebrejski naziv. Mnogi nazivi nemaju hrvatsku usporednicu, pri čemu mi je mnogo pomogao Molitvenik zagrebačkog rabina Miroslava Šaloma. Freibergera iz 1938., ali u većini slučajeva sam sam morao transkribirati hebrejski izvorni naziv pojma i dodati mu prijevod. Također u dogovoru s autorom, rječnik osnovnih židovskih pojmova je proširen hrvatskim nazivljem koje se češće javlja u ovoj knjizi i u svakodnevnome govoru. Zahvaljujem Juliji Koš i Ruth Frohlich za pomoć i savjete, a rabinu DaDonu za suradnju pri rješavanju prevoditeljskih problema. Čitaocima želim zadovoljstvo čitanja i saznavanja novoga.
Luka Girardi
831
RiječprevoditeljaTablice za transliteraciju i transkrip
ŽIDOVSTVO
TABLICE ZA TRANSLITERACIJU I TRANSKRIPCIJU Gotovo svuda sam, radi čuvanja izvornosti izgovora hebrejskih riječi, rabio transkripciju (״piši kako čuješ"), a samo gdje je to bilo neophodno transliteraciju (svako slovo hebrejskog alfabeta zamjenjuje se odgovarajućim latiničnim). Transliteracija se temelji na sustavu koji je 1962. predložila svjetska organizacija za standarde, a ovdje navodim njezin skraćeni prikaz. Svoj prijedlog za prilagodbu toga sustava hrvatskome jeziku, kojega sam pri radu ostvarivao u praksi, stavio sam u kose zagrade.
SLOVO
HEBREJSKI NAZIV SLOVA U TRANSKRIPCIJI
א
alef
ב ב ג ג ד ד ה
bet vet gimel daguš gimel rafe dalet daguš dalet rafe he
ה ו ז ח ט י כ כ
he mapik vav zajin het tet jud kaf haf kaf sofit haf sofit lamed mem mem sofit nun nun sofit sameh
ר ר ל מ ם נ
ז ם
TRANSLITERACIJA ( יapostrof) na početku riječi ne transliterira se b v;b* 9 9 d d h (početak i sredina riječi) ״ ״iznad prethodnog slova (na kraju riječi) h (samo na kraju riječi)
w z h t y k k k k 1 m
m n n
s
* U filološkim tekstovima b se može koristiti kako bi se naglasilo slova אi ב, primjerice, אבab umjesto av.
832
Tablice za transliteraciju i transkripciju
Riječ prevoditelja
ע פ פ ף צ ץ ק ר ש ש ת ת
ז
(obrnuti apostrof) P f;j?** f; P** z /c/ Z /c/ q r š š t t
ajin pe fe fe sofit cade cade sofit kof reš sin šin tav daguš tav rafe
**U filološkim tekstovima p se može koristiti kako bi se naglasilo slova פi י פprimjerice אףap umjesto af.
U gornjoj tabeli nisam uzeo u obzir dageš lene (dageš koji ne mijenja glas, već samo označava eksplozivniji izgovor).
Samoglasnici: hebrejski naziv u transkripciji transliteracija vokaliziranog teksta patah a a kamac gadol Q kamac katan
י י י ו ו
Tl
segol cere hirik haser holam haser kubuc segol male cere male hirik male holam male šuruk ševa na hataf patah hataf seqol hataf kamac
e e i o u ? e 1 o u e a
Š 5
transliteracija nevokaliziranog teksta
a a o e e i o u e e i o
u e a e o
833
RiječprevoditeljaTablice za transliteraciju i transkrip
ŽIDOVSTVO
TRANSKRIPCIJA א
ne transkribira se
ב
b
ב
V
ג
9
ג
9
ד
d
ד
d
ח
izgovoreno: h neizgovoreno: ne piše se
ה
h
ו
V
ז
z
ח
h
ט
t
י
j i ili e ako je mater lectionis
o ili u ako je mater lectionis
כיף קר
ל
1
מם
m
מ
834
k h
n
ם
s
ע
ne transkribira se
פ
P
פף
f
צץ
c
ק
k
ר
r
ש
š
ש
s
ת
t
ת
t
The author wishes to express his deep gratitude to the following friends and foundations for their extreme devotion, support and encouragement toward the publication of this book. May Hashem Bless Them With All The Berachot Enumerated In The Torah,
Amen!
0 $
THE ROTCHILD FOUNDATION ־YAD AVI HA-YISHUV Mr. Moshe Berlin & Family, Jerusalem, Israel &
$
$
MEMORIAL FOUNDATION FOR JEWISH CULTURE Dr. Jerry Hochbaum & Family, New York, N.Y. $
$
$
CANADIAN FOUNDATION FOR THE EDUCATION AND WELFARE OF JEWS OF THE C.I.S. Rabbi Shlomo Noach Mandel & Family, Toronto, Canada $
$
$
RABBI ROBERT & VIRGINIA BAYER HIRT, NEW YORK. $
$
$
MR. AND MRS. ALBERT (DOV) FRIEDBERG, TORONTO, CANADA. MR. AND MRS. KURT ROTHSCHILD, TORONTO, CANADA. 0 # $ MR. AND MRS. GERHARD WOHLMUTH, KITZECK, AUSTRIA.
CONGREGATION MAGEN DAVID OF WEST DEAL, NEW JERSEY, HEADED BY RABBI EZRA LABATON MR. SAMMY SAKA & FAMILY, DEAL, NEW JERSEY. MR. MORRIS ZALTA & FAMILY, DEAL, NEW JERSEY. MR. NATHAN ZALTA & FAMILY, DEAL, NEW JERSEY. MR. JEFFREY ASHEAR & FAMILY, DEAL, NEW JERSEY. MR. DAVID RISHTY & FAMILY, DEAL, NEW JERSEY. $
$
$
MR. AARON FRENKEL & FAMILY, MONACO, MONTE CARLO. $
$
#
MR. BENJAMIN WYGODA & FAMILY, BROOKLYN, N.Y. MR. SHAUL NAKASH & FAMILY, BROOKLYN, N.Y. MR. GABRIEL SHEHEBAR & FAMILY, BROOKLYN, N.Y. MR. ALAN MALEH & FAMILY, BROOKLYN, N.Y. MR. GABRIEL BETESH & FAMILY, BROOKLYN, N.Y. MR. SAUL HASSOUN & FAMILY, BROOKLYN, N.Y. $
$
$
MR. SHLOMO BITON & FAMILY, ANGELEWOOD, NEW JERSEY. MR. RAFAEL BENARUYA & FAMILY, ANGELEWOOD, NEW JERSEY. $
$
$
RABBI PINCHAS ZEKRY & FAMILY, DURBAN, SOUTH-AFRICA.
In Loving Memory - כיע״ג In memory of my parents'family who perished in the Holocaust, and in memory of my Father
חיים יוסף בן רבי אליהו פרנקל ז״ל, ר MR. AARON FRENKEL & FAMILY, MOSCOW, RUSSIA
אהרן פרנקל ומשפחתו נ״י $
$
$
In memory of all the Jews who died as a result of the Holocaust, including my
ר׳ יצחק טוביה זצ״לp ר׳ אריה לייביש My uncle ר׳ אריה לייביש ז״ל ־p מאיר, ר And my first cousin שרה נחמה בת משה נתנאל ?״ל ־
Grandfather -
Who died within a 45-day period in Siberia after fleeing the Nazis in Poland. Hashem
yinkom
et dmehem
- 0ft*JO7JM
0 1 י נ ק
ת ׳
MR. ARYEH RUBIN & FAMILY, AVENTURA, FLORIDA
אריה רובין ומשפחתו נ״י ״fy i f .
$
In Loving Memory of
משה בידה הכהן ז״ל BARBARA & JACK BEYDA & FAMILY, BROOKLYN, N.Y. $
&
$
In Loving Memory of
סוהם בת שאול ז״ל MR. SHAUL NAKASH & FAMILY, BROOKLYN, N.Y.
In Honor of $ o $ In honor of our wonderful
parents
Charlie & Brenda Saka Mrs. Sarah Levy MARGIE & SAMMY SAKA & FAMILY, DEAL, NEW JERSEY. $
& &
In honor of Mizrahi & Cohen-Arazi
Families
To their health and success TAL & GADI MIZRAHI & FAMILIES BROOKLYN, N.Y. $
$ ty
In honor of MR. AARON FRENKEL & FAMILY, MONACO, MONTE CARLO. To their health and success &
&
$
In memory of the Balkan Jews who perished during the Holocaust. RABBI ROBERT & VIRGINIA BAYER HIRT, NEW YORK. BERTHA AND ISAAC LIBERMAN FOUNDATION.
